ČASOPIS SMJERA PREDUZETNIŠTVO
www.preduzetnistvo.ef.ac.me
BROJ 4 / DECEMBAR 2010.
Sadržaj
O budžetu, bilansu, činovnicima i našem fakultetu
O Časopisu
Iz ugla: Guvernera CBCG
Nova metodologija za investicije – za novo vrijeme
Business Day 2010
Yes – EU
Što je zajedničko inovatorima i hokejašima
Challenge: Future goes forward!
CEEMAN
Korupcija: Tvoje Ne se računa
Znanje je zaista moć
Inovacije i novi proizvodi
Moj Studij i iskustvo u Republici Češko
Moja poseta SAD
EKOMEN za medalju
Stay hungry, Stay foolish
Biti učesnik Evropskog Parlamenta preduzeća i Sajma Vienna tech - izazov i privilegija
50. godina Ekonomskog fakulteta, Podgorica
Rekonfiguracija poslovnog sistema na primjeru crnogorske željeznice
Konkurentnost privrede kao imperativ ekonomske politike
Ključne zablude o korporativnom upravljanju
Obračun rezervisanih šteta osiguravaućih društava u Crnoj Gori
Menadžment franšizing sistema
Primjena menadžmenta znanja u eGovernmentu
Fenomen mreže – umreženo društvo
Analiza uticaja transakcionih troškova na likvidnost finansijskog tržišta u Republici Srbiji
Savremeni sistemi obračuna troškova
Specifični modeli finansiranja i finansijske podrške malih i srednjih preduzeća
Kreditno-garantne šeme kao instrument podrške privatnom biznisu
Biznis pojmovnik
Izdavač
Ekonomski fakultet Podgorica
Glavni i odgovorni urednik
Doc. dr Dragan Lajović
Uređivački kolegijum
Doc. dr Milorad Jovović
Prof. dr Nikola Gradojević
Prof. dr Radmil Polenakovik
dr Dušan Dobromirov
mr Vladimir Vulić
mr Nikola Vulić
mr Nemanja Nikolić
mr Radivoje Drobnjak
Olja Stanković
Korektura i lektura
Nina Vujačić
Adresa redakcije
Jovana Tomaševića 37
81000 Podgorica, Crna Gora
Fotografija naslovne strane
Momir Matović
Štampa
Grafo Crna Gora d.o.o.
Tiraž
1000
4
5
6
10
12
13
14
16
17
18
20
22
23
24
25
26
28
30
32
35
38
40
42
44
47
50
52
54
56
57
Riječ dekana
Doc. dr Milorad Jovović
Preduzetnički duh Ekonomskog fakulteta ogleda se u konstantnoj spremnosti na rizik da
investira u znanje, što se tokom pola vijeka postojanja pokazalo i nastavlja da dokazuje
kao najbolji izbor. Cijeneći inovaciju kao najbolji put do uspjeha, svakodnevno poboljšavamo ponudu znanja onima koju su nas odabrali za vodiče na tom putu.
Sadržaj i teme časopisa “Preduzetnik”, prvog zvaničnog registrovanog časopisa na našem fakultetu, su koncipirani na način da garantuju da će protokom vremena on i oni čija
se imena i radovi nađu u njemu dobijati na vrijednosti. Namijenjen je kako stručnoj, tako
i laičkoj javnosti, a misija “Preduzetnika” je podizanje nacionalne ekonomske kulture.
Između njegovih korica nalaze se autorski radovi naših studenata koji svojim pogledima na
ekonomski svijet pokazuju da spektar znanja i vještina stečenih na Ekonomskom fakultetu ima
visok stepen kompatibilnosti sa istim ili sličnim specijalističkim studijama na prestižnim univerzitetima širom svijeta. Kvalitet radova i aktuelnost suptilno odabranih tema jednog broja naših
nastavnika i saradnika preporuka su kako kreatorima i onima koji implementiraju ekonomsku i
poslovnu politiku, tako i svim stejkholderima kojima je preduzetnički način razmišljanja trajno
biznis i životno opredjeljenje.
Vjerujem da je ambicija redakcije i uređivačkog tima “Preduzetnika” da nađe svoje mjesto u bliskoj budućnosti na probirljivom globalnom tržištu. Izlazak ovog broja časopisa “Preduzetnik”
poklapa se sa 50. godišnjicom našeg fakulteta, a autoru ovih redova ostaje da poželi da se 50.
broj časopisa nađe u bibliotekama prestižnih univerziteta.
Sa srećom i znanjem!
dr Milorad Jovović
O budžetu, bilansu, „činovnicima“ i našem fakultetu
Doc. dr Dragan Lajović
C
rnogorci su sudbinski i konceptualno
okrenuti tradicionalnim vrijednostima. A
tradicija, ponekad, naročito u vrijeme brzih tehnoloških promjena ne vodi progresu. Pogotovo kad je gotovo dva vijeka prestižno zanimanje bilo državni službenik. U
najvećem dijelu ovog perioda najvažnije je
bilo postati vojnik, policajac, sudija, načelnik, pisar… Tradicija se radikalizuje u kriznim
vremenima, kada su sve oči uprte u državu (Vladu
i vladine institucije, lokalnu upravu, javna preduzeća lokalnog i nacionalnog karaktera) kao supstitut za nedostatak sopstvenih sposobnosti, znanja
i vještina. Prestižno postaje ispostaviti fakturu,
ugovor, presudu državi, lokalnoj upravi i, istovremeno, tražiti od te iste države posao, bilo kroz
radni ili biznis aranžman i umjesto pitanja: “Šta je
država uradila za mene”? Gotovo nijesmo u prilici
da čujemo: “Šta sam ja uradio za državu”? Jer, sve
što uradimo ili ne uradimo kao pojedinci, preduzeća, institucije, banke, prelama se preko budžeta.
I budžet ima svoje prilive i odlive, svoj suficit i deficit, svoju tekuću budžetsku rezervu, svoj rebalans.
I sve se prelama preko poreza, čijom uplatom se
mjeri lojalnosti državi. Građani ne vole, po prirodi
svog bića, nijednu vrstu poreza, a još manje vodu,
električnu energiju i komunalnu sferu kao tržišne
kategorije.
Dugovremeno odsustvo tržišnog pristupa državi
i postojanje centralne banke sa emisionom funkcijom (primarna emisija) kao da je ekonomske
subjekte, bilo da je riječ o pojedincima ili preduzećima, udaljilo od ekonomske realnosti i zbilje.
Stoga je sigurna plata i činovničko mjesto paradigma karijernih ciljeva. I što je više zaposlenih
u državnoj (lokalnoj) upravi, to je manje efikasan
državni aparat. Kao da je zaboravljena definicija
prof. Parkinsona da se birokratija množi proporcionalno svom neradu. I veliki broj agencija, direkcija, resora na svim nivoima kao da Crnu Goru
čine državom kojoj bi mogle pozavidjeti i starije
države, koje su u posljednjih nekoliko decenija,
poput Italije, gotovo jednom godišnje mijenjale
po jednu Vladu.
4
U dominantnoj poziciji plata i materijalnih troškova kao budžetskih stavki sa značajnim brojem
zaposlenih gubi se motiv birokratskog aparata da
bude efikasan. I uvijek se problem rješava rebalansom koji, po prirodi stvari, znači povećanje i pre-
raspodjelu poreskog instrumentarija. I uvijek konflikt iz malih plata i velikih poreza, male efikasnosti i velikog broja zaposlenih, male motivisanosti
i dugog radnog vijeka na platnom ili penzionom
spisku države. Stoga ljudi i subjekti neprirodno
biraju državu kao poslodavca. I preduzeće može
otići u stečaj i likvidaciju, a agencija, direkcija, ministarstvo veoma teško, ili gotovo nikad. Čak i kad
se desi restrukturiranje u birokratskom aparatu,
onda se činovnici pripoje najbližem prostornom
ili političkom resoru. Zato je i preduzeće daleko
manji motiv, jer sa sobom nosi značajne rizike.
Ono umjesto budžeta ima bilans. Bilans stanja,
bilans uspjeha i bilans novčanih tokova. I samo
veći prihodi od rashoda garantuju profit. Nema
rebalansa, a zaposleni moraju dijeliti sudbinu biznisa. I ne može se trošiti više nego što se zaradi.
A moguće je i da dođe do stečaja i likvidacije i da
zaposleni završe na berzi rada i svaki pogrešan
potez menadžmenta vodi u gubitak a njega nije
moguće pokriti iz rebalanasa, već samo na teret
kapitala osnivača.
Kad dublje analizirate logiku radnog vremena u
budžetskim institucijama, vidjećete da zaposleni
svoju radnu energiju koriste veoma racionalno,
dok zaposleni u preduzećima daju sve od sebe sa
ambicijom da značajno participiraju u stvaranju
profita. I otuda konflikt ciljeva i interesa zaposlenog u državnoj upravi i u preduzeću. A posebno
u Crnoj Gori, gdje je od prava iz rada i po osnovu
rada dovedena napravljen kult, a možda je i ovu
Ustavnu kategoriju u mladoj državi potrebno preispitati i otvoriti mogućnost kategorisanja “šanse
za rad”. Ili je, ipak, racionalnije dvodecenijsku tranziciju produžiti još nekoliko decenija. Tako će birokratija rasti obrnuto proporcionalno preduzetništvu, a tako se ne pravi bilans samoizdržavanja na
nacionalnom nivou.
Cilj svakog ekonomskog subjekta, pa i države, je
bilans samoizdržavanja. On mora počivati na realnim ekonomskim premisama i na promjeni stanja svih subjekata koji u njemu participiraju. To
prepoznaju posebno mladi ljudi, kojima je cilj da,
nakon usvojenih znanja i vještina na domaćim i
inostranim univerzitetima, svoje sposobnosti valorizuju na crnogorskom tržištu rada. Oni koji su
vanredno kvalitetni ne prepoznaju svoju šansu
kao činovnici iz državnog aparata kojima se ne
pruža šansa da napreduju proporcionalano svom
O časopisu . . .
znanju i sposobnostima. Stoga, umjesto da ga
mijenjaju i čine efikasnim, odlaze ka inostranim
subjektima, tražeći i nalazeći svoju šansu. “Nikada
me ne možete malo platiti koliko ja mogu malo
raditi”. I jedni i drugi vole svoju državu. Samo što
je budžetski činovnici više vole verbalno jer to
neskriveno pokazuju decibelima i pozicijom plate i materijalnim troškovima.
Mlada, kreativna populacija to čini stvaranjem, tiho,
i doprinosom prihodnoj strani budžeta. Vrijeme,
progres i tržište rada reaguju primjereno globalnim
trendovima. Tradicija ostaje onima kojima su galama i buka argument, a nečinjenje i nerad sredstvo
dolaska do cilja. Tu vrstu argumenata savremeni
svijet ne prepoznaje, naročito u kriznim vremenima.Valjda smo i mi svaki dan sve bliži savremenom
svijetu. Ili, pak, idemo jedan korak naprijed, dva koraka nazad? To je, ipak, sloboda izbora svakog građanina pojedinačno i sistema kao cjeline.
Vi ste mlađe kolege, koji ste sticanjem znanja i
vještina, naročito Vi najbolji, odabrali da idete
ubrzanim korakom naprijed, a oni koji Vas budu
saplitali veoma brzo će shvatiti uzaludnost svog
posla. To pokazuju u posljednjih pet decenija
predstavnici našeg fakulteta , bilo da su u biznisu,
vladinom ili nevladinom sektoru, lokalnim upravama, bankama…
U ovim pedesetogodišnjim turbulentnim, tranzitornim vremenima svi smo, stičući diplomu ovog
fakulteta, stekli ulaznicu u ekonomsku arenu, a od
naših sposobnosti je zavisilo hoće li nas arena nagraditi ili kazniti.
Stoga su edukatori i edukovani sa našeg fakulteta
uvijek na strani biznisa, profita, bilansa, inovacija,
preduzetništva. I to ih čini drugačijim i prepoznatjivim.
Dragi čitaoče,
Sa ponosom Vam predstavljamo i četvrti broj
našeg i Vašeg časopisa „Preduzetnik“. Već drugu
godinu za redom, stranice ovog časopisa ispisuju
profesori, saradnici, studenti i prijatelji Ekonomskog fakulteta. U godini kada proslavljamo 50
godina od osnivanja našeg fakulteta, sa ponosom
ističemo i činjenicu da upravo u ovoj, jubilarnoj
godini, u Vašim rukama imate i prvi registrovani
časopis ove renomirane institucije.
Časopis je nastao kao želja profesora, saradnika
i studenata sa smjera Predueztništvo i biznis, sa
ciljem da se podstaknu preduzetničke osobine i
orijentacija tržišnog i inovativnog razmišljanja.
Pionirski poduhvat nekolicine ljudi, sa jasnom
vizijom i ciljem dobio je i jasnu i nedvosmislenu
podršku rukovodstva Ekonomskog fakulteta, pa
tako danas sa ponosom ističemo da iza sebe imamo „korijenje“ koje uliva snagu i optimizam, ali i
obavezuju da istrajemo na kvalitetu i potenciranju najvažnijeg, a to je nesumnjivo ZNANJE!!!
Do sada su stranice ovog časopisa bile ispunjene
člancima 41 autora, od kojih su njih 17 bili studenti Ekonomskog fakulteta, mahom smjera Preduzetništvo i biznis. Raznovrsnost tema koje su
obrađivane u prethodnim brojevima je dokazala
istrajnost jedne ovakve ideje, pa tako sa ponosom
možemo reći da su naši čitaoci imali priliku da se
iz prve ruke informišu o najznačajnijim događajima iz svijeta ekonomije i akademskog života. Već
od prvog broja imamo međunarodni prefiks, naši
autori dolaze iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, a ambicije ne staju na tome, već kao pravi preduzetnici, idemo dalje, sa željom i ciljem da budemo sve
bolji i bolji.
Svima Vama, koji ste pisali i čitali naš i Vaš „Preduzetnik“, najiskrenije se zahvaljujemo na saradnji
i podršci, uz napomenu da su naša vrata uvijek
otvorena za sve dobronamjerne i marljive ljude.
Iskreno Vaša,
Redakcija časopisa „PREDUZETNIK“
5
Iz ugla guvernera Centralne banke Crne Gore
Preduzetnik: Koji je posljednji nivo nekvalitetnih kredita u Crnoj Gori? Da li je njihov broj dostigao vrhunac ili očekujete da će se povećati?
Neki eksperti kažu da je stvarni nivo nekvalitetnih kredita veći nego što izvještaji pokazuju, pošto većina banaka produžava periode
otplate kredita, koristeći sredstva za posebne
namjene i ostale tehnike da bi otpisali sredstva
iz knjiga. Kako gledate na tu situaciju?
Prema posljednjim podacima o poslovanju banaka iz oktobra 2010. godine, nekvalitetni krediti banaka čine oko 16% ukupnih kredita u bankarskom
sistemu. Posmatrajući njihovo učešće u odnosu na
ukupne kredite u odnosu na jednogodišnji uporedni period, ono je povećano za 3%. Međutim,
negativan trend rasta nekvalitetnih kredita, odnosno njihovog učešća u kreditnom portfoliju banaka opada u odnosu na drugi kvartal 2010. godine,
kao i u odnosu na prethodni mjesec.
Povećanje nekvalitetnih kredita u budućem periodu se ne očekuje, prvenstveno zbog očekivanog
projektovanog rasta ekonomije, sadašnjeg gotovo
zaustavljenog negativnog trenda, kao i zbog primjene novih privremenih mjera vezanih za upravljanje kreditnim rizikom u bankama, donešenih u
cilju relaksiranja finansijske pozicije banaka i njihovog kapitala. Stvarni nivo nekvalitetnih kredita,
odnosno kvalitet kreditnog portfolija u bankama
supervizija procjenjuje u postupku neposredne
kontrole banaka, koja se obavlja kontinuirano i u
skladu sa procjenom rizičnog profila svake banke
pojedinačno.
Što se tiče produženja perioda otplate kredita, odnosno restrukturiranja kreditnog portfolija, banke
to rade u skladu sa svojim procjenama i poslovnim
politikama, odnosno strategijama upravljanja kreditnim rizikom. Međutim, u tom postupku postoje
i zakonska ograničenja koja se odnose na tretman
restrukturiranog kredita i njegove klasifikacije. Tu
se prvenstveno misli na bonitet klijenta koji je inicirao izmjenu rokova izmirenja obaveza po kreditu, njegovu solventnost, kreditnu istoriju i prvobitne rokove dospijeća kredita.
6
Preduzetnik: Da li banke počinju da prodaju
aktivu vezanu za loše kredite ili se opiru da zadržavaju takvu aktivu? Da li je bankama teško
da drže osobe ili kompanije koje potencijalno
mogu bankrotirati i koje ne mogu otplaćivati
svoje kredite? Gdje i kako banke prodaju ovakva sredstva?
U postupku naplate potraživanja od loših dužnika
banke stiču aktivu u vidu nekretnina koju iskazuju
kao posebnu stavku u aktivi bilansa. Tako stečenu
aktivu banka prodaje u roku od dvije godine od
dana sticanja, a ako to ne uspije ova aktiva se po
isteku tog perioda smatra ulaganjem u nepokretnosti i podliježe zakonskim ograničenjima. Ako
banka ima ulaganja u osnovna sredstva u procentu većem od limitiranog, iznos koji prelazi ograničenje tretira se kao odbitna stavka pri izračunu
sopstvenih sredstava banke. Stoga, bankama je u
interesu da prodaju stečenu aktivu i namire svoja potraživanja od neurednih dužnika. Trenutni
tržišni uslovi, odnosno neoživljeno i sa stanovišta
cijena još „neizduvano“ tržište nekretnina je ograničavajući faktor za prodaju stečene aktive, koja
čini 2% ukupne aktive banaka.
Preuzetnik: Kreditna aktivnost je skoro zamrznuta u Crnoj Gori. Da li mislite da će se situacija promijeniti zbog tako velikog broja nekvalitetnih kredita i šta vidite kao rješenje ovog
problema?
Kreditna aktivnost banaka nije zadovoljavajuća.
Za deset mjeseci 2010. godine, ukupni krediti u
bankarskom sektoru su se smanjili za 143 miliona.
eura. Zabrinjava pad kreditnih aktivnosti velikih,
sistemskih banaka, koje uzimaju značajno tržišno
učešće u bankarskom sistemu. Pad kreditnih aktivnosti kod četiri banke u sistemu u ovom periodu znatno premašuje rast kredita ostalih sedam
banaka. Centralna banka Crne Gore očekuje da
će, kroz očekivani ekonomski oporavak, primjenu
nedavno usvojenih izmjena u regulativi koja se
odnosi na kreditni rizik, kao privremene mjere za
relaksaciju, banke iskoristiti
da poboljšaju kvalitet aktive, prvenstveno kreditnog
portfolija i otpočeti sa relativno snažnijim kreditiranjem svojih klijenata,
tim prije što je likvidnost
banaka sasvim zadovoljavajuća i važna pretpostavka za nešto snažniji nastup
na tržištu.
Preduzetnik: Iznos aktive banaka u Crnoj Gori
u periodu od 2005. do
2008. godine povećan je
sedam puta. Čemu pripisujete tako veliki porast?
Gledajući unazad, da li je
takav rast kontrolisan
na pravi način? Šta treba
uraditi da bi se izbjeglo
ponavljanje tako sumnjivog kreditiranja i bankarska aktivnost?
Mnogo je uzroka prekomjerne kreditne aktivnosti banaka iz perioda prije krize, počevši od niske
osnovice od koje se krenulo, izuzetno visoke tražnje za kreditima, velikog priliva kapitala, pregrijavanja tražnje, pa do neadekvatnog upravljanja
rizicima u bankarskom sistemu. Sada, sa određene
vremenske distance, može se reći da je, vjerovatno,
trebalo reagovati ranije, iako je CBCG bila prva institucija koja počela sa primjenom kontracikličnih
mjera. Takođe treba imati u vidu da bi prizemljenje
bilo svakako mekše da nije bilo globalne finansijske krize, koju je bilo teško predvidjeti u periodu
najveće ekspanzije kredita, odnosno u 2006. i prva
tri kvartala 2007. godine, odnosno do donošenja
prvog seta mjera CBCG.
U ovom trenutku, kada je izraženije opadanje kreditne aktivnosti, naš primarni cilj je da ponovo pokrenemo kontrolisanu kreditnu aktivnost, tako da
je malo vjerovatno da se u bližoj budućnosti može
ponoviti slična situacija. Isto tako, mislim da smo
svi naučili lekciju iz krize, uključujući i banke, tako
da ćemo spremno dočekati sve nove izazove, pa i
evenutalni kreditni rast.
Preduzetnik: Koliko ozbiljnim smatrate problem pozajmljivanja novca u Crnoj Gori, i šta se
može uraditi da se ono spriječi?
Ukupne pozajmice banaka u ovom trenutku iznose 697 miliona eura. Imajući u vidu da u Crnoj Gori,
kao i svim zemljama regiona, dominiraju strane
banke (devet od 11), pozajmljivanje od matičnih
banaka nije ništa neuobičajeno. Štaviše, prije krize mnoge zemlje regiona su politikom obavezne
rezerve i drugim instrumentima nastojale da destimulišu zaduživanje od matičnih banaka, a danas
su sve takve barijere ukinute i zemlje nastoje da
privuku što više novca.
7
U tekućim uslovima, kada je jedan od ključnih izazova kako ponovo pokrenuti kreditnu aktivnost,
mnogo je povoljnija situacija da banke povećavaju pozajmice iz inostranstva, nego da iznose depozite iz Crne Gore i da ih plasiraju u inostranstvo.
CBCG će, svakako, pomno pratiti situaciju i, ukoliko
pozajmljivanje iz inostranstva postane preobimno
da može uticati na obim kredita, preduzećemo korektivne mjere.
Preduzetnik: Da li očekujete poboljšanje u sektoru, pri čemu će neke banke kupiti druge, kako
bi poboljšale svoju poziciju na tržištu?
Centralna banka ovih dana sprovodi kontrolu sistemskih banaka, sa ciljem da provjeri i utvrdi parametre poslovanja i eventualno opredijeli mjere
koje će obezbijediti stabilnost i sigurnost deponenata u tim bankama. Banke u Crnoj Gori su likvidne i solventne, dok profitabilnost i nivo kreditnih
aktivnosti nijesu zadovoljavajući. Postoje načelna
interesovanja za kupovinu banaka koje posluju u
sistemu, ali zbog povjerljivosti, u ovoj fazi ne možemo govoriti o detaljima.
8
Preduzetnik: Šta mislite o mogućem aranžmanu sa MMF-om, pošto su zvaničnici Vlade Crne
Gore nedavno pomenuli opciju kreditnih linija
predostrožnosti sa ovom institucijom?
Pitanje zaduživanja države trenutno nije aktuelno, jer Vlada završava fiskalnu godinu u kojoj će
sve svoje obaveze, kako u zemlji tako i prema inostranim povjeriocima, redovno i u cjelosti izvršiti.
Zbog toga je izvjesno da u ovom trenutku Crnoj
Gori nije potreban kreditni aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom. Eventualni prostor
postoji za zaključivanje precautionary (predostrožnog) aranžmana, ali, kako je Crna Gora izašla
iz recesije, a naredne godine se očekuje umjereni
rast, mislim da će i potreba za takvim nečim biti
sve manja. Ipak, ukoliko to bude neophodno, zaključivanje aranžmana o mogućnosti zaduživanja
u slučaju potrebe sa MMF-om ili sa nekom drugom
međunarodnom finansijskom organizacijom zaslužuje punu pažnju.
Paralelno sa ovim, treba svestrano sagledati i proučiti sve druge alternativne mogućnosti zaduživanja
po potrebi, bilo kod drugih finansijskih institucija
ili na međunardonom tržištu kapitala. Naime, prilikom opredjeljivanja za konkretne oblike i institucije kod kojih će se zadužiti, neophodno je, pored
cijene sredstava iskazane u kamatnoj stopi, uzeti
u obzir i druge bitne parametre, kao što su rokovi
otplate, brzina korišćenja sredstava, odnosno njihova dostupnost, ispunjavanje određenih uslova
i slično. Sve dosadašnje analize koje su pripremane u Centralnoj banci ukazuju da bi zaključivanje
aranžmana o mogućnosti korišćenja kreditne linije
za finansiranje budžetskog deficita sa MMF-om ili
drugom međunarodnom finansijskom institucijom, u slučaju potrebe, bilo opravdano i ekonomski
cjelishodno.
Preduzetnik: Država Crna Gora je nedavno prodala euro obveznice u vrijednosti od 200 miliona eura. Da li Crna Gora treba da proda još
jedan paket Euro obveznica u 2011. godini?
Prodaja euro obveznica je prošla izuzetno uspješno
i činjenica da je tražnja bila gotovo tri puta veća od
ponude (što nije uspjela da ostvari nijedna privreda u tranziciji) svjedoči o tome da investitori imaju
visoko povjerenje u Crnu Goru. Imajući u vidu da
smo od početka četvrtog kvartala ove godine izašli
iz recesije i da se u narednoj godini može očekivati
umjereni rast, treba očekivati još veće povjerenje
investitora u Crnu Goru. Stoga postoji prostor za
dodatnu emisiju euro obveznica u narednoj godini, ali prije svega da bi se otplatio dio postojećeg
duga koji ima nepovoljnu kamatu, to jest višu od
one koja bi bila ostvarena prodajom euroobveznica. Međutim, da li će se pristupiti novoj emisiji
euro obveznica stvar je opredjeljenja i odluke Vlade, koja će, siguran sam, prije toga sveobuhvatno
sagledati i sve druge mogućnosti zaduživanja.
Preduzetnik: Da li je kriza u Irskoj uticala na bilo
koji način na Crnu Goru, da li očekujete probleme i da li planirate neke posebne mjere u slučaju da se to dogodi? Da li su sva dešavanja u
Evropskoj uniji u prethodnom periodu uticala
da sumnjate u buduću perspektivu eura? Da li
je moguće da neke države napuste eurozonu?
U ovom trenutku irska kriza nije uticala na situaciju u Crnoj Gori, jer Irska nije značajan spoljnotrogovinski partner Crne Gore, kao ni značajan
investitor, a irske banke ne posluju u Crnoj Gori.
Ne očekujemo negativne reperkusije irske krize na
Crnu Goru ni u narednom periodu, kao što nijesu
bile prisutne ni negativne reperkusije grčke krize.
U slučaju pojave bilo kakvih problema, CBCG je
spremna da primjeni sve raspoložive instrumente
radi očuvanja monetarne i finansijske stabilnosti, a
u toku je rad na pripremi plana djelovanja CBCG u
kriznim situacijama.
Evropska monetarna unija je zamišljena kao sistem,
koji gotovo da ne pruža izlaznu opciju. Troškovi
napuštanja eurozone, kao i šteta koja bi nastala za
euro i preostale članice bi bila toliko visoka, tako da
nijedna vlada neće, po mom mišljenju, zaključiti da
je racionalno da napusti eurozonu, niti da vrši pritisak na neku drugu članicu da je napusti. Najmanje
je verovatno da bi tako nešto mogle da urade članice koje su u najtežoj situaciji (poput Grčke i Irske),
jer bi njihovi dugovi ostali u eurima, a nacionalna
valuta bi značajno depresirala u odnosu na euro, što
bi dodatno otežalo finansiranje dugova i gurnulo bi
ove zemlje u još dublju recesiju. Malo je vjerovatno
da bi tako nešto mogla da uradi i najjača privreda
poput Njemačke, jer bi njemačka marka značajno
ojačala u odnosu na euro, tako da bi njemački izvoz
postao skup i nekonkurentan i Njemačka bi izgubila
dobar dio tržišta EU. Da ne govorimo koliki bi pritisak bio na konverziju eura (izvan eurozone) u njemačku marku, koja bi tada bila jača valuta i kolike
bi to troškove prouzrokovalo Njemačkoj. Isto tako,
eventualno ukidanje eura značilo bi i ogromne troškove za zemlje eurozone, jer bi se ogromna količina
eura iz inostranstva vratila u eurozonu.
Ukidanje eura značio bi i veliki rast neizvjesnosti,
on bi vodio psihološkom rastu pesimizma u eurozoni, investitori bi se suzdržavali od investicija,
nivo potrošnje građana bi se u takvim uslovima
takođe smanjio i zemlje eurozone bi ubrzo zapale
u još dublju krizu nego što je bila globalna finansijska kriza. Tako nešto bi značilo i kraj EU i mislim da
su svi toga svjesni.
Na kraju, podsjetiću još samo da je u trenutku uvođenja eura, kurs prema dolaru bio jedan prema jedan. Nedugo zatim, dolar je bio jači za nešto više
od 15%, a danas je euro za oko 30% jači u odnosu
na dolar. Znači, euro je u odnosu na dolar jači za
50% u odnosu na istorijski minimum.
Preduzetnik: Nedavno ste imenovani na ovu
funkciju. Koji je Vaš najveći cilj i na šta ćete se
fokusirati kao novi centralni bankar?
Primarni cilj Centralne banke je podsticanje i očuvanje stabilnosti finansijskog sistema, sa posebnim akcentom na stabilnost bankarskog sistema. Daljim razvojem monetarnih instrumenata
u sadejstvu sa drugim neophodnim mjerama iz
svoje nadležnosti, CBCG radi na jačanju povjerenja u banke i u ukupan finansijski sistem. U ovoj
fazi ekonomskog stanja Crne Gore zaustavljanje
recesije sa projekcijom rasta za narednu godinu,
Centralna banka će kroz određene korekcije finansijskog sistema doprinositi ekonomskom oživljavanju. Kontinuiranom kontrolom sistemski važnih
segmenata i primjenom mjera sprečavaće potencijalne neravnoteže finansijskog tržišta.
Ovaj fokus najvažnijih aktivnosti svakako se može
realizovati uz punu i pravovremenu implementaciju seta od pet finansijskih zakona, na čemu se u
CBCG već intenzivno radi.
9
Nova metodologija za investicije - za novo vrijeme
Predrag Popović
K
ada čovjek počne da lista požutjele stranice jednog davno napisanog “štiva” koje se zove Metodologija za investicije SFRJ, još jednom shvati šta se sve promijenilo za posljednjih dvadesetak
godina. Ali ta metodologija je nekako ostala i dan-danas, “zakačena” i za ovu državu i za ovaj sistem, kao da je niko nije zapazio.
Danas već davne 1988. godine izašla je iz štampe Metodologija za investicije SFRJ, čiji su autori
bili Eonomski institut Zagreb i Institut Ljubljanske banke. Primjena te metodologije bila je zakonski obavezujuća, jer je ondašnja država htjela da uvede kakav-takav red u investicije, da počnu da
se primjenjuju svjetski poznate metode koje se koriste kod izrade i ocjena investicionih projekata.
Ta metodologija je, dakle, trebalo da obezbijedi neku vrstu profesionalne i zanatske standardizacije, te
da prekine šarenilo u načinu i kvalitetu kada je pristup investicijama u pitanju. Investicioni programi toga
doba kretali su se od deskriptivne ekonomske romantike do sasvim ozbiljno urađenih projekata kvalitetnih kao i bilo gdje u razvijenom svijetu.
Uzor je bila metodologija UNIDO, odnosno metodologija koju je koristila Međunarodna banka, tada najveći inostrani finansijer u manje razvijenim republikama bivše Jugoslavije, među kojima i Crnoj Gori.
Zaista je zanimljivo pregledati tu metodologiju i shvatiti kako su tadašnji autori uklapali standardne
zapadne kriterije i principe u socijalistički koncept ondašnje države. U uvodnom dijelu zajedničke metodologije već na početku se može prepoznati politički okvir društva, pa se kaže da metodologija služi
za ocjenu prvo društvene i ekonomske opravdanosti investicija, pa tek onda efikasnosti, te da se “temelji na privredno-sistemskim osnovama za koje su karakteristični samoupravni socijalizam, federativno uređenje, društveno vlasništvo i tržišno-planski model privrede.” Kada se SFRJ počela raspadati,
novonastale države su, između ostalog, preuzimale i čitave setove zakona iz savezne države. Tako je
i Zakon o obaveznoj primjeni metodologije SFRJ prošao put preko SRJ, SCG, sve do današnje države
Crne Gore.
Dakle, formalno-pravno, planeri u Crnoj Gori su obavezni, ako hoće da striktno poštuju zakon, da investicione projekte rade po ustrojstvu zajedničke metodologije aplikativne na državu koje više nema i
ekonomski sistem koji, takođe, pripada dalekoj prošlosti.
Privredna komora Crne Gore, koja je skupa sa tadašnjom republičkom Vladom bila jedan od potpisnika
zajedničke metodologije, donijela je Odluku da organizuje izradu metodologije za investicije Crne Gore
koja će tu “važeću metodologiju” prilagoditi današnjem trenutku i današnjim potrebama.
KAKAV KONCEPT ZA CRNOGORSKU METODOLOGIJU?
10
Koordinacioni odbor za izradu metodologije je na samom početku rada shvatio da popravki nema. Jednostavno “zanatski dio”, naprosto, treba iščupati iz cjelokupnog tkiva i početi od početka. Ta činjenica
upravo je jedan od ilustratora koji smo put prošli i u ekonomskom smislu gdje smo bili, a gdje smo sada.
Između ostalog, ondašnju državu karakterisala je nekonvertibilna valuta sa brzim padom vrijednosti u
odnosu na korpu čvrstih valuta i izražena inflacija. To je metodološki zahtijevalo određivanje cijena koje
će se primjenjivati, pa su projekcije finansijskih rezultata budućeg projekta bivale bezsmislene već poslije godinu dana. Projektovani ukupan prihod od nekoliko miliona brzo bi se pretvarao u milijarde, a inputi
i outputi nijesu ni ličili na početno stanje. Na neki način, to je činilo diskrapanciju u odnosu na zemlje
razvijenog svijeta. Tadašnja metodologija je insistirala na ekonomsko-finansijskim projekcijama za čitav
vijek projekta ili makar za vrijeme otplate dugoročnih kredita deset godina i više. Iz tog vremena u razvijenim zemljama sa čvrstom valutom takve projekcije bi se rijetko pravile, onog trenutka kada investicioni
projekat dosegne fazu punog korišćenja kapaciteta, izračunavala se stopa kapitalizacije i izračunavao
period povrata investicija. Izrada dugoročnih projekcija u Jugoslaviji i rezultati koje su te projekcije davale u najvećoj mjeri bili su apstraktni, a često i zbunjujući.
Dio metodologije posvećen bio je takozvanim multikriterijalnim pristupima. U uslovima ograničenosti
kapitalom nudili su se modeli odabira investicija po zadatim kriterijima, da li odabrati investiciju koja,
primjera radi, odbacuje veću profitnu stopu ili zapošljava više radnika ili ostvaruje veći izvoz, vrši brži povrat investicije ili, pak, obezbjeđuje veću neto dosadašnju vrijednost. To se uklapalo i u stimulanse koje
je država obezbjeđivala , tako da je investicioni projekat koji ima izvozni karakter postajao profitabilniji
zahvaljujući izvoznim premijama koje je država alimentirala s obzirom na spoljno-trgovinski deficit i permanentan nedostatak deviznih rezervi isto tako odabir projekata koji zapošljavaju više radnika značio je
pristup beneficiranim sredstvima koje je država odvajala, što je projekte činilo kurentnijim, ne zbog toga
što to jesu bili, već zbog ekonomsko-političkih interesa i ciljeva.
Na drugoj strani, ekonomske analize koje bi ukazale na pravu vrijednost budućeg projekta, zbog svoje
složenosti i specifičnih znanja nijesu se mogle razviti jer bi najvećem broju korisnika zajedničke metodologije bile apstraktne. Ti multikriterijalni pristupi nastali su u kabinetima profesora, najviše u Sjedinjenim
Američkim Državama, ali se tamo nikada ili skoro nikada nijesu koristili. U razvijenim tržištima osnovni
kriterij je profit i to je osnovni parametar za odluku investitora da li želi ili ne da uđe u neki projekat.
Šta ovo govori? Onog trenutka kada se Crna Gora okrenula tržišnom modelu privrede, preduzeća koja su
formirana u skladu sa ondašnjim kriterijima počela su da posrću, a veliki broj je zauvijek ugašen. Primjera
radi, mašine "Radoja Dakića", vjerovatno, nikada ne bi mogle imati takav plasman u inostranstvu da nije
bilo nekih političkih pretpostavki na pojedinim tržištima, a generalno snažnim izvoznim stimulacijama
koje su kompenzirale objektivnu nekonkurentnost. Proizvodi "Oboda" teško bi izdržali konkurenciju i na
sopstvenom tržištu da ih država nije štitila visokim carinama na uvoz.
Nekih dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije, Crna Gora se uključuje u zapadni sistem privređivanja
i dolazi do strahovitih promjena dotadašnji tradicionalni izvori finansiranja su u potpunosti ili skoro u
potpunosti nestali: sredstva fonda za nerazvijena područja, zajmovi međunardone banke, međunarodne finansijske korporacije, sindicirani krediti i slično. Umjesto njih pojavljuju se izvori koji su na zapadu
tradicionalni a Crnoj Gori potpuna nepoznanica, razni fondovi i investicione banke.
Koordinacioni odbor kojeg je inicirala Privredna komora Crne Gore našao se pred izuzetno složenim
zadatkom. Prvo, kako iz zajedničke metodologije SFRJ izvući standardna pravila i principe na osnovu
kojih se rade projekti na način koji bi zadovoljio međunarodne razvojne institucije, Međunarodnu banku,
Međunarodnu razvojnu banku itd.
Drugo, kako prilagoditi metodologiju da bude upotrebljiva za zapadne izvore finansiranja koji dominiraju. Takođe, trebalo je definisati uzorni model po kojem se metodologija radi. U ondašnjoj metodologiji to je bilo proizvodno preduzeće ogromnog kapaciteta, nešto što ni u ondašnjoj Crnoj Gori nikad
nije postojalo. Takođe, crnogorska privreda je veoma specifična i nimalo jednostavna. U njoj dominiraju
mala i srednja preduzeća, čiji su kapaciteti i u evropskim, a kamoli u svjetskim razmjerama minorni, a
locirani su u svim granama privrede. Pri tome, kod nas dominira turizam, akcenat se stavlja na poljoprivredu i strahovito je mnogo servisne privrede (banke, osiguranja, špedicije, real estate agencije, lučkomarinski servisi itd) . Takvom vrstom privrede, kao i načinom njihovog razvoja, metodologije se nigdje
u svijetu ni ne bave.
Koordinacioni odbor usvojio je koncept metodologije za investicije Crne Gore koji ima sljedeće ključne
tačke: ocjenu boniteta investitora prevashodno kroz presjeke bilansa, odnosno omogućava korisniku da
u stručnom smislu zna da čita i koristi auditorske izvještaje. Tržišnu analizu i analizu lokacije sa akcentom
na turističke kapacitete, zatim finansijsku analizu i kao posebno poglavlje-analizu realne tržišne vrijednosti kompanije odnosno njenih dionica. Ekonomska analiza biće dominantno ilustrativnog karaktera
jer to nijesu prioriteti privatnog kapitala. Nacrt metodologije biće gotov do kraja godine, nakon čega će
uslijediti stručna revizija.
11
Business Day 2010
mr Radivoje Drobnjak
T
radicionalni BUSINESS DAY održan je
30.06.2010. godine u prepunom Amfiteatru, pred studentima i gostima Ekonomskog
fakulteta. Cilj je jasan, a to je približavanje
preduzetničkih ideja i načina razmišljanja.
Kao i ranijih godina, manifestaciju je otvorio dekan Ekonomskog fakulteta doc. dr
Milorad Jovović, koji je pozdravio studente
pohvalivši njihove napore da se već od prve godine studija dokažu u jednoj uzbudljivoj oblasti
kakva je preduzetništvo. Poseban osvrt dat je na
pojedine aktivnosti kroz koje se u praksi najbolje
iskazuje preduzetnička orjentacija fakulteta. Među
mnogima od njih su, svakako, implementacija Distance Learning sistema, kao i više nego aktivno
učešće u GEM projektu. Zadovljstvo je veće jer su
učešće u jednom ovakvom projektu, koji ne samo
što ima globalni karakter, već doprinosi brojnim
reformskim koracima koji se poslednjih godina
čine u Crnoj Gori utičući na njen imidž, naročito u
12
očima međunarodne javnosti, aktivno uzeli i studenti Ekonomskog fakulteta, kroz istraživanje koje
je sprovedeno na teritoriji cijele države. Poštujući
ustaljeni običaj i tradiciju, ovogodišnji specijalni
gost Business Daya 2009 je bio ambasador Austrije u Crnoj Gori, njegova ekselen­cija Martin Pamer.
Ambasador Pamer je ukazao na značaj koji mladi
imaju u jednom društvu kao što je naše, koje se ubrzanim koracima kreće ka punopravnom članstvu u
porodici evropskih naroda. Ukazujući na potencijal znanja, ambasador Pamer je pozvao studenate
da od samog starta studija ulažu u svoje znanje i
tako kreiraju kapital koji je zapravo najveća šansa
razvoja Crne Gore, ali i njih samih. Uzimajući u obzir činjenicu da je i Crna Gora svoj ekonomski razvoj utemeljila i planira da gradi na razvoju malih i
srednjih preduzeća ambasador Pammer je pozvao
studente da njeguju preduzetništvo i preduzetnički način razmišljanja, jer oni, zapravo, predstavljaju
najveću konkurentsku prednost, kako pojedinaca,
tako i kompanija.
Tokom Business Daya 2010 predstavljena su i dva
istra­živanja. Prvo istaživanje na temu „Biznis i mladi“, čiji cilj, ovog, sada već tradicionalnog istraživanja, je da ispita i stvori sliku o preferencijama i ambicijama studenata na početku studija. Istraživanje
je obuhvatilo 16 pitanja, među kojima su i pitanja
o vještinama i zna­njima koje studenti posjeduju,
motivima za eventualni ulazak u biznis, planovima
nakon završenih studija i sl. I ove godine je zabilježen rast broja studenata koji imaju ambiciju da poslije završetka fakulteta osnuju svoj biznis, čak njih
42%, što je za 2% više nego što je to pokazala anketa iz prethodne godine.Drugo istraživanje je bilo
na temu „Anketa o uspješnosti MSP u Crnoj Gori“,.
Istraživanje je sprove­deno nad 400 malih i srednjih
preduzeća, a pitanja su se odnosila na organizaciju,
broj zaposlenih, učešće članova porodice u biznisu, ulaganje u inovacije i obrazovanje i sl. Posebni pečat samoj manifestaciji dat je prezentacijom
trećeg broja časopisa „Preduzetnik“, koji je rezultat
rada studentata i profesora smjera Preduzetništvo.
Kao što je planirano, ovaj časopis izlazi dva puta
godišnje, na kraju ljetnjeg i zimskog semestra, sa
ciljem da predstavi sve novine u vezi sa predmetom Biznis, smjerom Preduzet­ništvo i Ekonomskim
fakultetom Podgorica, kao i aktiv­nosti, istraživanja
i naučne radove studenata, diploma­ca i postdiplomaca, kao i saradnika i profesora.
U skladu sa tradicijom, na kraju manifestacije pro­
glašeni su najbolji biznis-planovi studenata prve
godine studija, o kojima je već bilo riječi u prethodnom bro­ju „Preduzetnika“. Sponzor novčanih
nagrada koje su uručene studentima za najbolje
biznis planove bila je „Hypo Alpe Adria Banka“, a
nagrade je uručila gospođa Biljana Velimirović, direktor Sektora za ljudske resurse.
Yes - European Union
mr Radivoje Drobnjak
U
okviru promocije aktivnosti koje se preduzimaju
na pripremanju Crne Gore za punopravno članstvo u
Evropskoj uniji, 21. septembra 2010 godine, šef Delegacije Evropske unije, gospodin Leopold Maurer, je
sa ministarkom za evropske integracije, gospođom
Gordanom Đurović posjetio Opštinu Bijelo Polje.
Posjeta je upriličena povodom završetka više nego
uspješne kampanje pod nazivom, „DA – EU“. Ministar
za evropske integracije prof. dr Gordana Đurović i šef
delegacije EU u Podgorici ambasador Leopold Maurer su zajedno sa predsjednikom Opštine Tarzanom
Miloševićem učestvovali u aktivnostima kampanje,
čiji je inicijator bila NVO „Mlado Evropsko društvo“
(Young European Society). Kampanja Yes EU realizovana je u više crnogorskih gradova, s ciljem promovisanja evropskih ideja.Dan posjete je bio izuzetno
dinamičan. Početak posjete je upriličen u kući našeg istaknutog književnika Rista Ratkovića, gdje je domaćin, predsjednik Opštine, gospodin Tarzan Milošević razgovarao sa ambasadorom Maurerom i ministarkom Đurović o razvojnim mogućnostima i kapacitetima Bijelog Polja, kao i mogućnostima koje se
postavljaju pred grad, ali i Crnu Goru, na putu euro-integracija.
U sklopu aktivnosti, ambasador Maurer i ministarka Đurović, sa svojim domaćinom prisustvovali su otvaranju izložbe „Eyes Urban“. Potom je na Fakultetu za menadžment održana tribina pod nazivom “Proces
evropskih integracija u Crnoj Gori“, gdje su izlaganja imali ministar, ambasador i predsjednik Opštine. Predavanju su prisustvovali predstavnici lokalne samouprave, civilnog sektora, studenti, mediji.
Ministarka Đurović je podsjetila na dosad urađen posao, kao i na dalje reformske aktivnosti i prioritete u
oblasti evropskih integracija. Tom prilikom je istakla da je Crna Gora posvećena unapređenju efikasnosti
zakonodavnog i institucionalnog okvira u svim oblastima, kao i da su integracije u evropske strukture
ključna poluga rasta životnog standarda i prosperiteta zemlje i da je članstvo u Evropskoj uniji za Crnu
Goru realan i ostvariv cilj.Ambasador Maurer je istakao da je Crna Gora na dobrom putu da postane članica EU i da ima punu podršku Unije u ispunjavanju ciljeva i postavljanju evropskih standarda. Predsjednik
Opštine Milošević je govorio o značaju evropskih fondova za unapređenje infrastrukturnih i drugih sadržaja u Bijelom Polju. On je naglasio da je u prethodnom periodu urađeno mnogo, kao i da će u narednom
periodu, zajedno sa Ministarstvom za evropske integracije, nastaviti da kandiduju važni projekti kod EU,
čijom realizacijom će se omogućiti dinamičniji razvoj Bijelog Polja.
Kao simboličan događaj povodom postignutih rezultata, poslužilo je otkrivanje skulpture koja simbolizuje EU, a vrpcu su presjekli ambasador Maurer, ministarka Đurović i predsjednik Milošević.
Posjeta je završena u mnogo opuštenijoj atmosferi, kada su se gosti zajedno sa domaćinom provozali
biciklima, obučeni u plave majice sa zvijezdicama, simbolima zastave EU.
Ova posjeta bila je samo jedna od aktivnosti čiji
rezultat je došao u vidu preporuke da Crna Gora
dobije status kandidata za ulazak u EU, što se
očekuje tokom decembra mjeseca ove godine.
Do tada, na svima nama je da nastavimo da marljivo radimo i čvrsto vjerujemo da je cilj ostvariv,
a to je punopravno članstvo u porodici evropskih naroda.
13
Što je zajedničko inovatorima i hokejašima?
mr Vladimir Vulić
"Sanjarenje je najlakši dio inovacije... Naporan rad koji će je sprovesti u djelo je ono što je teško! Tajna
uspjeha inovacije leži u vašoj sposobnosti da uradite nešto na pravi način. Inovacija nije isto što i sjajna
ideja. Suština je u tome kako ćete realizovati tu ideju.”
O
vim riječima je Edward R. Kozel, član borda direktora i direktor tehnološkog razvoja i inovacija u Dojče
Telekomu, otvorio “Innovation Day 2010”. Dojče Telekom (DT) je pozvao u Berlin svoje inovacione partnere iz svijeta biznisa, nauke, medija i politike na, sada već tradicionalni, četvrti, “Dan inovacija” (Innovation
Day). Više od 500 inovatora i menadžera Dojče Telekoma, partnera, prijatelja i gostiju prisustvovalo je
ovom ekskluzivnom događaju posvećenom inovativnim pravcima razvoja informacionih i komunikacionih
tehnologija. Innovation Day je mnogo više od događaja. To je jedinstveni inkubator Dojče Telekoma za saradnju
sa strategijskim partnerima iz cijelog svijeta. Učesnike direktno bira i poziva Dojče Telekom. Ovo je istovremeno
prilika da se stekne uvid u inovativne aktivnosti DT i telekomunikacione industrije u cjelini, kao i u njihovu viziju
savremenog društva.Svake godine Innovation Day se fokusira na drugačiju, trenutno aktuelnu temu. Organizator
je ovog puta napravio izuzetak, pa je tema ovogodišnjeg događaja bila identična onoj od Innovation Day 2009
- “Connected Life and Work”. Dojče Telekom je, nastavljajući diskusiju na prošlogodišnju temu, želio da istakne
značaj koji informacione i komunikacione tehnologije imaju u životu svakog pojedinca.
Innovation Day 2010 predstavlja uspješnu kombinaciju informisanja, diskusija i “živih” demonstracija istraživačkih
projekata, koji su koncipirani tako da iz različitih uglova i na različite načine predstave viziju povezanog društva.
Sve je počelo uvodnim obraćanjem predstavnika kompanije, nastavljeno je predstavljanjem funkcionalnosti inovativnih projekata kompanija koje su partneri Dojče Telekoma, panel diskusijom, prezentacijama na štandovima
istraživačkih i razvojnih projekata DT i partnerskih kompanija, a kao kruna svega, uslijedila su predavanja i diskusije u malim grupama. U svom uvodnom govoru, Edward R. Kozel je opisao inovaciju kao proces u kome se pronalaze rješenja za probleme. Naveo je da inovacija, posebno u savremenom poslovnom okruženju, podrazumijeva,
prije svega, profesionalnu implementaciju. Član borda direktora Dojče Telekoma je naglasio značaj saradnje za
poslovni uspjeh ove kompanije : “Partnerski odnosi su ključni za naš uspjeh, kako sa velikim kompanijama, tako
i sa dva studenta u garaži koji pripremaju novi Internet hit.” Posebno je istakao uticaj bežičnog Interneta na budući razvoj kompjuterske industrije. “Za pet godina će nam biti jasno da je Wi-Fi uništio personalni kompjuter
kakav danas poznajemo. Tablet-računari su uređaji budućnosti.” Ova izjava nije nikog u sali ostavila ravnodušnim.
Gospodin Kozel je govorio i o sve većem značaju i uticaju koji na internetu imaju platforme - Google, Amazon,
Facebook i druge. Po njegovom mišljenju, dolazi do konsolidacije u industriji Internet kompanija, tako da više nemamo 10 pretraživača koji su značajni, 10 sajtova za trgovinu, 10 društvenih mreža... Najbolji osvaja čitavo tržište
i postavlja standard u toj oblasti. Na kraju svog izlaganja, gospodin Kozel je upozorio na jedan fenomen - danas se
informacije postavljaju sve više na jednu od platformi (koje su zatvoreni ekosistemi), a sve manje na Internet (koji
je otvoren ekosistem). Stav Dojče Telekoma je da bi platforma trebalo da bude neutralna.Innovation Day 2010 je
nastavljen predstavljanjem, uživo na bini, inovativnih projekata preduzeća koja su partneri Dojče Telekoma. Prvi
je na scenu izašao Christian Gaiser, suosnivač kaufDA, brzorastućeg startupa sa 50 zaposlenih, čiji sajt omogućava kupcima da pronađu popuste, rasprodaje i specijalne ponude u prodavnicama koje se nalaze u njihovom
okruženju. Posebno je interesantna bila prezentacija wahwah.fm, muzičkog servisa koji vam omogućava da sa
svog računara ili mobilnog telefona pokrenete sopstvenu radio stanicu ili da slušate radio stanice drugih ljudi
koji se nalaze u vašem okruženju. Većina predstavljenih projekata je imala tri zajednička elementa, koja ujedno
predstavljaju ključne pravce razvoja softverske industrije danas - mobilna platforma, društvena komponenta i
doživljaj koji zavisi od vaše lokacije.Uslijedila je zanimljiva panel diskusija u kojoj su učestvovali autoriteti iz različitih sfera informaciono-komunikacione industrije.
14
Diskusiju je otvorila Deanna Zandt, konsultant u oblasti društvenih medija iz Njujorka, koja je ujedno bila i jedina
žena u panelu. Dužina njene suknje i visina njenih štikli su izazvali veliki broj različitih komentara u publici, što
je bilo malo neuobičajeno ponašanje za standardno formalne i poslovne Njemce, ali je samo ojačalo stereotip o
tome kako muškarci iz ICT sektora reaguju na žene. Govorila je o ljudskoj potrebi za komunikacijom. Još od vremena prvobitne zajednice, ljudi su imali potrebu da pričaju, sjedjeli su oko vatre i ispredali priče. Duštvene mreže su
idealno mjesto za to! One predstavljaju tehnološki unaprijeđen odgovor na osnovnu ljudsku potrebu - da ne bu-
demo sami.Takeshi Natsuno, profesor na japanskom KEIO univerzitetu i bivši potpredsjednik japanskog giganta u
oblasti mobilne telefonije, NTT DoCoMo, govorio je o značaju standarda za razvoj inovacija. Međutim, upozorio je
da u današnje vrijeme prevelika standardizacija “ubija” inovativnost! Naveo je da jedan od izvora inovacije može
biti nezadovoljstvo postojećim stanjem: “Ja sam izmislio mogućnost plaćanja preko mobilnog telefona jer sam
mrzio što su mi džepovi stalno bili puni novčića!”. Profesor Natsuno može da se pohvali činjenicom da je izmamio
najviše osmjeha i najveći aplauz čitavog dana. Predstavio je novi model mobilnog telefona koji ima skener kažiprsta, koji onemogućava da bilo ko osim vas koristi vaš mobilni telefon, sljedećim riječima: “Ovaj mali uređaj čuva
moj život od moje žene!” (“This little device is protecting my life from my wife.”)Aza Raskin, serijski preduzetnik iz
San Franciska, ekspert u oblasti interfejs dizajna i kreativni direktor Mozilla Firefoxa je, bez mnogo okolišanja, dao
konkretan savjet prisutnim menadžerima: “Ukoliko želite da vaša organizacija bude inovativna, neophodno je da
se odreknete svog autoriteta i da ga delegirate onima koji pokušavaju da riješe problem!” Upozorio je, misleći u
prvom redu na Facebook i Google, da su lični podaci svakog korisnika, uključujući listu njegovih prijatelja, njegove fotografije i video zapise, suviše važni i vrijedni da bi bili povjereni bilo kojoj kompaniji na svijetu. Predložio je
da se napravi institucija, koju je on nazvao “Švajcarska Interneta”, koja bi čuvala lične podatke korisnika, koji bi se
onda samo jednim klikom miša unosili prilikom registracije na nekom drugom sajtu. Još od vremena najvećeg
teoretičara menadžmenta u istoriji, Pitera Drakera, i njegove kultne knjige “Inovacije i preduzetništvo”, ova dva
pojma su neraskidivo povezana. Zbog toga i ne čudi što je Ori Cohen odlučio da se u svom izlaganju fokusira
upravo na preduzetništvo. Cohen je doktor fizike i osnivač nekoliko tehnoloških kompanija, među kojima je najpoznatija Narus - lider u proizvodnji sistema za masovno nadgledanje Internet saobraćaja u realnom vremenu.
Istakao je da preduzetništvo nije, kao što se obično navodi, pitanje strasti, nego mnogo više od toga - pitanje
ljubavi! Ključni faktor u inovativnosti svake kompanije je da se zaposleni zabavljaju. Ali, ne postoji način da ljude
natjerate da se zabavljaju, pa samim tim ne postoji ni način da ljude natjerate da budu inovativni. Neophodno je
da to bude dio organizacione kulture, da zaposleni vole ono što rade! Posljednji panelista bio je Thomas Kiessling,
doktor telekomunikacija i direktor za inovacije i razvoj novih proizvoda u Dojče Telekomu. Da bi organizacija bila
inovativna, neophodno je stvoriti okruženje u kojem se zaposleni stimulišu na preduzetničko ponašanje i disruptivne aktivnosti. Zanimljivu panel diskusiju dr Kiessling je zaključio riječima: “Pričati o inovacijama je jednostavno.
Uraditi nešto inovativno je ono što je teško. Potrebni su nam ljudi koji znaju kako da komercijalizuju inovativne
ideje.”Program Innovation Daya 2010 nastavljen je prezentacijama na štandovima 18 istraživačkih i razvojnih projekata Dojče Telekoma i partnerskih kompanija. Različitost predstavljenih projekata u potpunosti odražava svu
raznolikost lepeze proizvoda i usluga koje DT nudi - od aplikacija i rješenja za privatne i poslovne korisnike, preko
mobilne i fiksne telefonije, do telematike (integrisane upotrebe telekomunikacija i informatike).Sjajan događaj u
Berlinu zaključen je sa 12 predavanja i diskusija u grupama od po 15 gostiju u trajanju od 45 minuta. Predavači
su bili eksperti iz različitih sfera informaciono-komunikacione industrije, a teme su bile izuzetno zanimljive i aktuelne - “Kako poboljšati inovativnu sposobnost kompanije?”, “Budućnost web browsera”, “Kako društveni mediji
mogu da promijene svijet?”, “Budućnost izdavačke industrije - štampa, muzika i filmovi u doba digitalne revolucije”, “Pametna energija - energija koja prati potrošača i prilagođava se njegovim zahtjevima”..
Nijedna posjeta Berlinu nije potpuna bez posjete Sony centru na Potsdamer Platzu i spektakularnom CineStar
bioskopu koji se nalazi u njemu. U skladu sa razlogom mog boravka u Berlinu, odlučio sam da odgledam film “Društvena mreža” (“The Social Network”), koji je dvije nedjelje za redom bio najgledaniji film u SAD i koji govori o osnivanju Facebooka. Ključna dilema u filmu je da li je Facebook stvarno napravio Mark Zuckerberg ili je samo ukrao
ideju od svojih kolega sa Harvarda, Winklevoss blizanaca, Tylera i Camerona, koji su imali sličan projekat nazvan
HarvardConnection (kasnije preimenovan u ConnectU). Još mi je ušima odzvanjala rečenica Edwarda R. Kozela,
člana borda direktora Dojče Telekoma : “Inovacija nije isto što i sjajna ideja. Suština je u tome kako ćete realizovati
tu ideju.”, kada je filmski Mark Zuckerberg “odbrusio” Winklevossima: “Da ste vi stvarno pronalazači Facebooka, vi
biste onda i izmislili Facebook!” Očigledno da je efikasna implementacija ideje ključni faktor uspješne inovacije!
Kada su novinari jednom prilikom pitali Kanađanina Vejna Greckog, vjerovatno najboljeg hokejaša svih vremena,
za tajnu njegovog nevjerovatnog uspjeha, odgovorio je - “Uvijek klizam tamo gdje mislim da će pak da bude, a ne
tamo gdje je sada.” Hvala Crnogorskom Telekomu, kao dijelu grupe Dojče Telekom, što mi je omogućio da vidim
gdje će pak biti u informaciono-komunikacionoj industriji.
15
Challenge: Future goes forward!
Olga Veligurska
A
fter its launch in September 2009, by May 2010Challenge:Future (C:F) - a global student competition on innovation and sustainability - had over 14,000 students registered on the online platform from over 180 countries. It motivated 550 competing teams from 134 countries to engage
their minds and hearts via an eight-month long competition, from which only nine best teams
were selected to meet in the head-to-head Finals in Bled, Slovenia in May.
The C:F Summit that followed was held under the patronage of President of Slovenia Danilo Turk
and featured such prominent speakers as futurist Joel Barker (who is also on C:F Advisory Board),
former OECD Secretary General Donald Johnston, high-level corporate representatives, educators,
and other guests. The thinking, creation, and dialogue then continued on the pages of The Future Book,
a community-authored collection of provocative expert ideas and intuitive youth foresight, which found
its place in the hands of Colin Powell, Jack Welsh, Edward de Bono (joining C:F Advisory Board), and other
change-makers around the world.
But the initiative did not stop there and has evolved into something bigger than just a competition
– a global youth think tank with active young people around the world who are conscious about the
challenges the humanity is facing, and are ready to take steps to make our future work for all.
Moving in its second year, Challenge Future now is a student-run organization with local university-based
chapters being established in a number of countries around the world, including Bulgaria, Dominican
Republic, Denmark, India, Latvia, Macedonia, Pakistan, Singapore, Slovenia, Russia, and Turkey. The
International Advisory Board has been even further strengthened by participation of Ruben Papian,
Antoine Verdon (Sandbox), and Richard Straub (Drucker Society and IBM) among others, as well as more
partners and supporters. An Educators Board has been established to help the competition achieve even
bigger impact and profound learning experience for students, faculty, and universities involved.
The 2010/2011 competition will be announced soon with The Future of Growing as its main theme, and
everybody involved is already anxious to see new breakthrough ideas for a sustainable future that works
for all, even higher achievements by global youth, and all together have an unforgettable experience.
Youth. Open Innovation. Sustainable Future. Collaboration. Future Thinking. Ideas. Trends. Talent of
Tomorrow. Challenges. Solutions. Opportunities. Dialogue. Culture. Knowledge-Economy. Students.
Business. Government. Educators. Non-profits. Media. Become the partner of an inspired initiative. Join
the Future! www.challengefuture.org
16
CEEMAN leads a research on Hidden
Champions in Central and Eastern Europe
C
EEMAN in cooperation with the European Leadership Center at IEDC-Bled School of Management,
Slovenia has launched an international research project on hidden champions in Central and Eastern
Europe.
Hidden champions are highly innovative, differentiated, and specialized medium to small companies
holding lead market positions in narrow market segments internationally. They successfully ride on a
wave of global competitiveness and even in times of economic turndown demonstrate the capacity to
innovate and grow.
The research effort, based on the methodology that Prof Hermann Simon used in his blockbuster book
Hidden Champions and focusing on two inter-related aspects of success: business and leadership drivers,
is now being carried out with the help of researchers from more than 20 countries (Albania, Belarus, Bosnia
and Herzegovina, Croatia, Estonia, Greece, Hungary, Japan, Latvia, Macedonia, Moldova, Montenegro,
Norway, Poland, Romania, Russia, Serbia, Slovenia, Turkey, and Ukraine) and will highlight business stories,
strategies, and challenges of “hidden champions” from Central and Eastern Europe. In Montenegro, the
research is coordinated by Vladimir Vulic and Bojana Popovic from the Faculty of Economics Podgorica.
The research results and success stories of hidden champions in CEE will be presented at an international
conference on Hidden Champions in CEE and Dynamically Changing Environments in Berlin, Germany
in May 2011 and will also include insights from other parts of the world including Japan, Latin America,
and others.
It is expected that this event will bring together hidden champions and other business leaders; business
thinkers in the area of economic growth, international entrepreneurship, and innovation; venture capital
funds and other investors; government officials; and management educators.
The conference will enable an exchange of viewpoints, insights, and ideas addressing developments down
the championship road and beyond, including economic, technological, and social importance of hidden
champions; emerging sectors targeted by hidden champions; growth and finance issues and strategies of
hidden champions; competitiveness, cooperation, and cohesion of hidden champions; as well as insights
and matters relevant for policy makers and an important contribution to the new European leadership
agenda. It will also be a unique opportunity to network, share perspectives and experiences, learn, build
new partnerships, and help enhance business and social cohesion in CEE and beyond.
17
Korupcija: Tvoje „NE“ se računa
Marija Čvorović
V
eoma aktuelno pitanje koje se nameće u posljednje vrijeme jeste da li i u kojoj
mjeri je naše društvo izloženo korupciji? Da
li naša svijest još nije dovoljno razvijena da
se bori protiv ovog i veoma ozbiljnog problema ili jednostavno nijesmo svjesni ozbiljnosti koje korupcija donosi sa sobom?
Očigledno je da smo svi svjedoci da je korupcija itekako prisutna u našem društvu, ali da joj se
nije pridavala ogromna pažnja. Razlog može ležati u tome što smo od malih nogu navikli da je to
nešto što je jednostavno tako i što, ukoliko nešto
želimo da završimo, moramo nekome dati dodatnu motivaciju da nam izađe u susret. Svjedoci smo
situacija kao što su odlazak u bolnicu uz obavezno
nošenje bar čokolade sestri ili doktoru kako bi nas
primili i bili ljubazni prema nama. Koliko puta se
desilo da pokušamo da izbjegnemo kaznu zbog
prekoračenja brzine tako što policajcu pokušamo
dati „neki dinar“ kako bismo prošli nekažnjeno? Da
li je rijetka situacija da nam u određenim prodavnicama ili kafićima „zaborave“ dati fiskalni račun?
Ove i mnoge druge slične situacije možda nijesmo
doživljavali kao korupciju ali one to svakako jesu.
Kako bi se ukazalo na ozbiljnost pomenutog problema i razvila svijest kod mladih ljudi, budućih
preduzetnika, o njenoj štetnosti i potrebi da se
preduzmu antikorupcijske mjere, Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća i Biznis inkubator
„Inventivnost“ organizovali su radionicu koja se
18
odnosila na projekat „Responsible Youth Entrepreneurship: Creating a Culture of Anti-Corruption in
the Private Sector”. Pored studenata Ekonomskog
fakulteta Podgorica, radionici su prisustvovali i zaposleni u državnim organima, kao i sami organizatori, a radionicu je vodila i sa projektom nas je upoznala Nataša Petkova, član Youth Entrepreneurial
Service (YES) Foundation iz Makedonije. Sam cilj
projekta jeste podizanje svijesti i motivisanje ljudi
da se bore protiv korupcije, sa akcentom na mlade
preduzetnike. Treba pomenuti i to da je projekat
finansiran od strane Evropske komisije, a organizacije koje ga realizuju su: YES Foundation (Makedonija), Initiatives (Srbija), NBR (Bosna i Hercegovina)
i Inceptum (Slovenija). Među aktivnostima koje
prate pomenuti projekat su:
35 nacionalnih seminara / panel diskusija
na temu korupcije u privatnom sektoru;
Regionalno istraživanje o percepciji korupcije;
Regionalni izvještaj o percepciji korupcije;
Regionalna konferencija;
Trening pripreme mladih preduzetnika;
Razvoj web portala www.beresponsible.
biz
Što se tiče samog razumijevanja pojma korupcije
možemo reći da ona predstavlja svaku zloupotrebu položaja od strane državnog službenika ili osobe koja vrši određenu javnu funkciju, a koja za cilj
ima ličnu i/ili materijalnu korist. Korupcija se naj-
češće javlja u obliku potkupljivanja državnih službenika, ali i iznuđivanja novca od građana, kao nepotizam i pronevjere javnih sredstava. Kada je riječ
o samoj svjesnosti građana sa prostora bivše SFRJ
o kretanju korupcije u smislu povećanja, pada ili
stagnacije u njihovim državama u protekloj deceniji, mišljenja su podijeljena. Većina ispitanika oko
(43,8%) smatra da je došlo do porasta korupcije
u protekloj deceniji, 34,7% ispitanika je mišljenja
da se korupcija nalazi u fazi stagnacije, a najmanji
je broj onih koji vjeruju da se smanjuje. Kada je u
pitanju Crna Gora najveći je broj onih koji smatraju da se stanje korupcije nije promijenilo (35,4%),
31,3% ispitanih građana smatra da se ona povećala, a 21,5% je mišljenja da se ona čak smanjila.
Zanimljivo je ove rezultate uporediti sa onim koji
su dobijeni ispitivanjem građana BiH, Kosova, i Srbije. U BiH samo 7,3% ispitanika smatra da se korupcija smanjila u protekloj deceniji, a čak 64,7%
da se povećala. U slučaju Kosova samo 5,7% građanja vjeruje u smanjenje naspram 66,7% onih
koji vjeruju da se korupcija povećala. Kao i kod
nas, i u Srbiji je najveći broj ispitanika odgovorio
da se stanje korupcije nije promijenilo (43,2%),
ali je znatno manji broj onih koji vjeruju u njeno
smanjenje (13,5%), dok je broj onih koji vjeruju da
se povećala približan procentu koji važi za našu
državu (32,4%). Korupcija proizlazi iz siromaštva,
tako da se smatra da bi veći stepen ekonomskog
razvoja bitno doprinio u pogledu smanjanja korupcije. Ovdje se nameće još jedno pitanje, a ono
glasi: zašto je važno boriti se protiv korupcije?
Neki od razloga su svakako:
da ona šteti i kompanijama, ali i pojedincima,
ona je jedna od najvećih prepreka pristupanja EU, a, takođe, uništava vladavinu prava
i demokratiju,
kompanije koje imaju „etiketu“ korumpiranih smatraju se nepouzdanim poslovnim
partnerima i sl.
Kao pojedinci ne možemo uraditi mnogo u borbi
protiv korupcije, ali najvažnije je da smo svjesni koliko je ona ozbiljan problem i da ne učestvujemo u
njoj. Takođe, potrebno je da se pojednici oslobode
straha i da aktivno učestvuju u prijavi korupcije,
ukoliko su joj svjedoci.
Kako poručuju sami realizatori projekta - Protiv
korupcije se ne možete boriti sami, ali zajedno
MI to možemo!!!
19
Znanje je zaista moć
Tamara Džuver
Z
animljivo putovanje, dan koji je obećavao – srijeda 29. septembar. Budva, hotel
„Splendid“ i drugi dan konferencije „Ekonomija Crne Gore 2010“ u organizaciji Privredne komore Crne Gore. Ekonomski fakultet
Podgorica je za svojih tridesetak najboljih
studenata omogućio posjetu ovom značajnom događaju i u društvu saradnika u
nastavi Bojane Popović, Vladimira Vulića i
Bobana Melovića i kolega iz „Montenegro Business School“ sa nestrpljenjem smo očekivali konferenciju. Već po dolasku osjetili smo fantastičnu
atmosferu, pa smo do početka konferencije uživali
u posluženju i predivnom pogledu koji se pruža sa
terase hotela „Splendid“. Formalnost i opuštenost
u isto vrijeme, veliki broj privrednika, novinara,
profesora i studenata, sjajna organizacija – sve ovo
dovoljna je garancija za uspjeh.
Čast da prvi govori tog dana imao je predsjednik
Odbora direktora Investiciono-razvojnog fonda
Crne Gore, dr Dragan Lajović. U svom izlaganju, on
govori o stanju poznatom kao “svako duguje svakome” i donošenju investicionih odluka po principu
„reče mi jedan čovjek“, koji su karakterisali proteklih
nekoliko kriznih i godina „berzanskog buma“ u Crnoj Gori. Upoznaje nas sa kvantitativnim pokazateljima, koji potvrđuju nelikvidnost koja je postojala
(postoji) u našoj privredi, pa je tako u 2009. godini
broj preduzeća čiji su računi bili blokirani iznosio
četvrtinu od ukupnog broja pravnih lica u Crnoj
Gori, dok je početak 2010. godine karakterisao podatak – 30 odsto kredita čija otplata kasni. Izlaz iz
ovako lošeg stanja, dr Lajović vidi u implementaciji
hipotekarnih instrumenata koji doprinose povećanju likvidnosti cjelokupnog sistema.
20
Kenneth Chang, novinar New York Timesa smatra:
„Tržište predstavlja kombinovano ponašanje hiljada ljudi koji investiraju reagujući na brojne informacije, dezinformacije i hirove“, a profesor Lajović
poručuje: „Hoće li oni koji imaju višak novca, taj
novac uložiti u banku i ostvariti kamatu na štednju,
odnosno depozite, ili će se susresti sa ponudom na
finansijskom tržištu, zavisi od više faktora ili možda
samo od - znanja i informacija?!“ Ako se vodimo
onom čuvenom izjavom Williama Forda Jr.: „Dobra
kompanija stvara odlične proizvode i usluge, dok
velika kompanija stvara odlične proizvode i usluge i nastoji da učini svijet boljim mjestom“, onda
Jadransko brodogradilište Bijela, svakako, može-
mo svrstati u ovu drugu grupu kompanija. Stanko
Zloković, direktor Jadranskog brodogradilišta AD
Bijela, nam je kroz iskustvo koje njegova kompanija ima u oblasti društveno odgovornog poslovanja
(DOP) i održivog razvoja, ukazao na značaj posvećenosti preduzeća poboljšavanju uslova života
svojih zaposlenih, njihovih porodica, zajednice i
društva u cjelini. Kao i sva preduzeća u Crnoj Gori,
i oni su pogođeni globalnom finansijskom krizom,
ali znaju da je prilagođavanje globalnom tržištu i
trenutnoj ekonomskoj situaciji neophodno, pa su
se okrenuli novim tržištima i novim pravcima razvoja. Zato, negativne finansijske efekte kod remonta brodova ova kompanija kompenzuje okrećući se remontu jahti i naftnih platformi.
Svojim jako zanimljivim predavanjem, dr Duško
Knežević, predsjednik Atlas grupe, „prikazao“ je
„ekonomsku“ Crnu Goru nakon referenduma i sada.
Nakon nezavisnosti, Crna Gora u svjetskim medijima postaje jako prisutna i dobija imidž privlačne
destinacije za strane investitore i tada započinje
period ekspanzije u našoj privredi. Kako globalna
kriza ne zaobilazi nikog, posljedice recesije osjetili
smo i kod nas. U februaru 2010. godine, eksluzivni
londonski magazin „The Address“ je u članku pod
nazivom „10 places to invest in 2010“, uzimajući u
obzir tržište nekretnina i turističku ponudu, Crnu
Goru uključio u kategoriju najprivlačnijih mjesta
za investicije i tako se naša zemlja našla u društvu
destinacija kao što su Francuska, Brazil, Mauricijus,
Švajcarska i dr. Ako želimo da budemo u društvu
najboljih, onda oporavak kreditne aktivnosti treba
da bude jedan od prioriteta, zatim je bitno smanjenje birokratije i administrativnih procedura, a povrh svega je bitno ulaganje u obrazovanje kadrova
koji će sve ovo realizovati.
Zatim, na red je došao sljedeći panelista, dr Saša Popović, među studentima na Ekonomskom fakultetu
poznat po veoma zanimljivim i slikovitim predavanjima. Govoreći o društveno odgovornom poslovanju (DOP) suprotstavio je stav Miltona Friedmana:
“The business of business is business“ stavu da više
ne treba da razmišljamo samo o profitu „per se“, već
o načinima, uslovima u kojima taj profit nastaje i
njegovim posljedicama. Uz pomoć kraćeg testa u
vezi sa društveno odgovornim poslovanjem, pokazao nam je da društveno odgovorno poslovanje NE
TREBA da bude odbrambena strategija (prikrivanje
lošeg poslovanja zalaganjem za DOP), investiciona
strategija (zalaganje za DOP samo zbog finansijskih
razloga) i komercijalna strategija (zalaganje za DOP
da bi u javnosti „kupili“ sliku o sebi). Na kraju, ono
što društveno odgovorno poslovanje TREBA i mora
da bude je stil poslovanja ozbiljne kompanije, koja
će ga primjenjivati na dugoročne staze i imati strateški odnos prema njemu.
Potpredsjednik Vlade, dr Vujica Lazović, govorio je
o procesu privatizacije i ekonomskom prosperitetu kao njenom krajnjem cilju. Neke privatizacije da
nijesu sprovedene u ranom periodu, danas ne bi
imali niz uspješnih preduzeća u Crnoj Gori, kako
privatnih tako i greenfield investicija. Jedna dobra
investicija, kako kaže profesor Lazović, sa sobom
povlači i niz drugih koje povećavaju vrijednost
ukupne ekonomije, pa je u periodu 2006 – 2008.
Crna Gora doživjela najveću prosječnu realnu stopu rasta (8,7%). Na pitanje „kako i kuda dalje?“,
dr Lazović daje odgovor: „mudro investiranje uz
održivi razvoj“. Svoje izlaganje profesor Lazović je
završio sjajnom porukom da je u našoj ekonomiji
najbitnije znati šta želimo, raditi ono u čemu smo
stvarno dobri i više učiti na tuđim greškama uz
manje ponavljanje svojih.
Dr Nikola Fabris je, iz ugla glavnog ekonomiste
Centralne banke Crne Gore, dao viđenje uticaja
svjetske krize na našu zemlju, pa je po njegovom
mišljenju ona najviše uticala na naš bankarski Sitem. Da stvari budu još gore, našem stanovništvu
su se vratila sjećanja iz devedesetih godina, kada
je većina ostala bez ušteđevina, pa i ne čudi što je
došlo do „bankarske panike“ i povlačenja depozita
iz banaka. Centralna banka je uspjela na vrijeme
da reaguje uz pomoć preduzetih mjera kao što su
smanjenje stope obavezne rezerve, ukidanje op-
šte rezerve, promjena odluke o klasifikaciji aktive
i olakšice za restrukturiranje. Dr Fabris je naveo i
neke od daljih pravaca akcije Centralne banke
među kojima i dokapitalizaciju banaka, razvoj
okvira za očuvanje finansijske stabilnosti i oživljavanje ekonomskog rasta.
Na konferenciji su govorili i dr Milan Lakićević,
profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici
i Andrej Minkov, direktor CEAC GR, zadužen za
odnose KAP sa Vladom. Profesor Lakićević nas je
podsjetio na značaj finansijskog izvještavanja u
cjelokupnom procesu korporativnog upravljanja.
Finansijski izvještaji su glavna podloga za komunikaciju kompanije sa javnošću i svim stejkholderima, koji na taj način donose svoje investicione
odluke. Govorio je, takođe, o pozitivnim i negativnim efektima privatizacije, pa među najveće
pozitivne efekte ubraja razvoj tržišta kapitala kroz
proces masovne vaučerske privatizacije. Andrej
Minkov je prilikom svog izlaganja, najavio da njegova kompanija u Kombinatu aluminijuma u Podgorici planira da investira oko 13 miliona eura u
proizvodnju legura.
Jonas Riderstrale i Kjel Nordstrom u svojoj knjizi
„Funky business“ pišu da „iako se znanje podrazumijeva i teško prenosi, učenje se više ne može
ograničavati na učionice“. Prisustvo konferencijama ovog tipa proširuje vidike i, još bitnije, uvodi
studente u svijet u koji će se uskoro uključiti.
William Gibson je rekao: „Budućnost je već stigla,
samo je neravnomjerno raspoređena“, a mi smo
tog dana imali priliku da usvojimo znanja velikih
ekonomista i da, možda, utičemo na budućnost
naše ekonomije.
21
Inovacije i novi proizvodi
Olja Stanković
S
vako će uzdahnuti kada se pomenu riječi “tehnologija”, “inovacija” i “inovator”. Ali,
stvari nijesu tako jednostavne.
U stvarnosti ima toliko mnogo organizacija
inovativnog karaktera, svuda oko nas, čija je
prosječna stopa uspješnosti toliko visoka da
samim tim utjeruje u laž sve druge tvrdnje,
sem univerzalnog uvjerenja u visok stepen rizičnosti preduzetništva i inovacija.
IBM kompanija u dijelu sektora industrije s najbržim promjenama u razvoju tehnologije i oštre konkurencije sa “starim pristalicama” u sektoru elektro
industrije i elektronike, do sada nije imala nijedan
promašaj na tržištu. Nije ga imala ni najveća preduzetnička kompanija od svih
svjetskih lanaca maloprodaje, britanski lanac robnih kuća “Marks
& Spencer“. Najveći svjetski
proizvođač poznatih potrošnih dobara sa zaštitnim znakom „Procter&Gamble“,
takođe, je ima skoro identičnu seriju uspjeha sa
svojim inovacijama.
Preduzetnici, su po pravilu, ti koji donose inovacije.
Inovacija je njihovo specifično oruđe, sredstvo pomuću kojeg koriste promjenu
kao mogućnost za izvršenje
različitih proizvodnih i uslužnih
aktivnosti. Ona se, u stvari, može
predstaviti kao naučna disciplina
podobna da bude naučena, podobna da bude praktikovana.
Inovacija, u stvari, kreira resurs. Ne postoji takva stvar na svijetu kao što je resurs, sve dok čovjek ne nađe upotrebnu
vrijednost nečega u prirodi i to nešto ne
obdari ekonomskom vrijednošću. Sve
do tada, svako postrojenje znači samo
korov, dok svaka ruda znači samo jednu
od bezbroj stijena.
22
Danas se slobodno može tvrditi da inoviranje , odnosno uvođenje i primjena novih ideja
u poslovanju kompanija, predstavlja startešku spo-
sobnost istih. Kompanije koje imaju nizak index
inoviranja, odnosno nizak udio prodaje ostvaren
proizvodima (procesima) mlađim od tri godine, ne
mogu biti konkurentne i uspješne.
Za današnje vrijeme biti uspješan znači biti inovativan. Tu se ne misli na inovaciju po svaku cijenu,
već na onu koja može da osvoji tržište i preduzeće
dovede u superiorniju poziciju u odnosu na konkurenciju. Jedan od bitnih načina za pronalaženje
inovacija rezultira iz postavljeih pitanja. Treba da
pitamo sve u vezi sa onim što želimo da postignemo. Počinjemo sa: zašto, kako, kada…? Potrebno
je postaviti neugodna pitanja, suprotna, ponekad
izvrnuta, ali ne zaboravimo da postavimo pravo pitanje. Drugim riječima, dok pokušavamo
da nađemo pravi način za stvaranje
novog proizvoda, naići ćemo na
mnogo inovativnih ideja.
Jack Welch, nekadašnji
CEO i predsjednik borda
direktora General Electric-a, imao je običaj da
kaže: “Ako nemate konkurentnu prednost, ne
počinjite borbu sa konkurencijom”. Jedini način da kompanija obezbijedi sebi konkurentnu
prednost jeste konstantno
uvođenje novih ideja u poslovanje, inoviranje proizvoda, usluga, poslovnih procesa,
ali, naravno, u kombinaciji sa
drugim elementima.
Dio “magije” jedne organizacije čini
i njena sposobnost da, zahvaljujući
novim idejama, bude nova i drugačija, bolja od konkurecije. Inovacije u
kombinaciji sa drugim sposobnostima
organizacije obezbjeđuju konkurentsku prednost. A koliku prednost će inovacija obezbijediti kompaniji koja ju je
uvela, zavisi od toga koliko je revolucionarna i koliko je konkurenciji potrebno vremena da je iskopira ili da smisli
neku jednako revolucionarnu ideju.
Tržišna trka nikad ne prestaje!
Moj studij i iskustvo u Republici Českoj
Д
IAФOPA, zapamtite tu riječ prije nego što nastavite dalje. Mislite da je daleko, mislite da vam
nije potrebno... Mnogo ste propustili! I promijenite
mišljenje što prije, možete to!
Prije nego što sam pošao, pitanje koje sam čuo
najviše puta bilo je: "Šta ćeš tamo, možeš to i ovdje
završiti..." Sada kada sam bio, vidio, osjetio samo ja
znam odgovor. A odgovor vrijedi više nego što možete zamisliti. Dio po dio tog odgovora ja ću znati
tokom cijelog zivota.
I još jedna stvar, mislite da ne možete sve sami,
da ne možete bez pomoći drugih. Mislim da, ipak,
nije tako. Što prije dođe dan kada shvatimo ovo u
pravom smislu, znaćemo kuda i kako dalje. Mala
pomoć ovdje, zapitajte se da li ste ikada doživjeli
uspjeh ili neuspjeh. Naravno da jeste! Svi smo! Nego
nije to pravo pitanje. Pitanje je da li ste izdržali da
taj uspjeh ili neuspjeh zadržite za sebe. Da ne kažete nikom: "E, slušaj šta mi se danas desilo...!" Kada
uspijete da to uradite dovoljno često i shvatite da
su to samo prolazne stvari, vjerujte mi, doživjećete
mnogo više. Mislim i na uspjeh i neuspjeh, naravno.
I nema razloga da stajemo, da posustanemo, nego
samo naprijed. Gledajmo na neuspjeh kao na početak novog uspjeha.
U svemu tome bitno je samo koliko dugo traje i koliko brzo smo spremni da to pregazimo. Jer ako, se
sjećate početka, ДIAФOPA je važna. U redu, možda
hoćete da znate kako sam se "uklopio", kako je bilo
u zemlji piva i "škode". Nemojte misliti da ste ograničeni ukoliko ne znate jezik, ukoliko nemate nikog od
rodbine, ako nikad nijeste vidjeli ni čuli. Jer, druge su
stvari mnogo važnije u svemu tome. Razlika je velika, ali svi ćemo se iznenaditi kada shvatimo koliko
Dragan Lakočević
brzo možemo da se naviknemo na promjene kada to okolnosti zahtijevaju. Za one
koji još imaju šansu da dio svojih studija
provedu u nekoj drugoj zemlji - uradite to!!!
Znaćete zašto kada pođete. Sve što vam
se dogodi, svaki osjećaj će biti mnogo veći
nego kada studirate kod kuće, u Crnoj Gori.
Napominjem, ne zato što je tamo negdje
bolje nego kod nas, nego zato što ćete vidjeti šta znači i min i max u svemu što doživite. Iskustvo
sa profesorima? Za mene je bilo prilično isto kao na
našem univerzitetu. Dajem što više mogu i dobijem
više nego što se nadam. O sistemu studiranja neću
govoriti, ali ću reći da krajnji rezultat znanja sa našeg
univerziteta, ipak, dotakne mnogo, zato opet samo
naprijed sa samopouzdanjem!
I još jedna važna stvar! Nemojte misliti ako ste čuli
mnoga iskustva, da znate kako je i da nije potrebno i da vi to doživite. Molim vas nemojte se tako
zavaravati. Nanosite i aktivnu i pasivnu štetu prepričavanjem takvih priča. Budite uporni zbog sebe
i doživite pa onda odlučite da li ćete i kome pričati.
Dakle, reći ću vam da je za mene važna ДIAФOPA.
Kako ona lično moja, tako i u ovom slučaju i vaša
dok ovo čitate. Jer, ukoliko je makar malo uvećana
poslije čitanja ovog teksta, za mene je to uspjeh.
Moram vas pitati još ovo: da li ste tokom čitanja
ovog teksta napravili pauzu i zapitali se šta znači riječ ДIAФOPA, možda koristili google.com? Ukoliko
nijeste, ДIAФOPA vam je sigurno poznata iz matematike ili statistike kao znak Δ. Dakle, sada znate
- promjena!!!
I uvijek se zapitajmo kolika je promjena u odnosu
na početak. Ukoliko nijesmo zadovoljni, potrudimo
se više, mnogo više!!!
23
Moja poseta SAD
Armin Lucević
O
d početka studiranja, i uopšte od kada
se bavim izučavanjem kapitalističke ekonomije u meni tinja želja da posetim neku
od zemalja gde kapitalizam i biznis surovo
vlada, i da bar delimično budem aktivni
sudionik (bar kao posmatrač) tih zbivanja.
Posle nekoliko pokušaja, želja se ostvarila,
i četiri meseca sam proveo u Americi. Obišao sam nekoliko država i desetak gradova,
svetskih metopola među kojima i Njujork, centar
svetskog kapitala. Trudio sam se da vreme provedem što više u društvu Amerikanaca koji studiraju
i ljudi koji će ‘sutra’ voditi Imperiju savremenog
doba.
Boravak u Americi nije radikalno promenio
moj pogled na svet, ali definitivno jeste proširio moje vidike.
Moja percepcija o Amerikancima, kako studentima, tako i običnim ljudima bila je pogrešna. Uvreženo mišljenje o tome
kako oni ne znaju da se
raduju, zabavljaju, provode, kako ne znaju da
uživaju i kako je njihov
emocionalni život na
vrlo niskom nivou je
pogrešno. Umeju oni
itekako da uživaju, da
se provode, pa i da
plaču. Netačno je to
sto naši ljudi govore:
Ma to je zapad, ljudi
nemaju emocija itd!
Tačno je da postoji velika , ogromna razlika
u odnosu na nas. Kao
prvo u odnosu prema novcu, stvaranju, biznisu; zatim u odnosu na znanje,
želju za sticanje znanja i primenu stečenog znanja.
Široka je lepeza aktivnosti kroz koju se manifestuju razlike mladih ljudi u kapitalističkom svetu i kod
nas - maloj i mladoj nezavisnoj, post-socijalističkoj
zemlji koja nosi veliko breme tradicije, unitarizma,
autokratizma, jednopartijskog sistema, odsustvo
demokratije, usporenog razvoja itd.
24
U modernom zapadnom svetu deca se od malena uče da budu deo obrtne ekonomije (kupovina
sladoleda, svesaka, olovki, crtani filmovi itd), stu-
denti da rade za vreme studiranja, srednjoškolci
da raspust provode u nekoj vrsti privređivanja itd.
sasvim je normalno! Mladi ljudi razmišljaju kako
da se obezbedi novac za sebe – džeparac, a što
je još bitnije uči se usklađivanje poslovnog, intelektualnog i privatnog života. Oni studenti čiji su
roditelji, imućniji, obavljaju neplaćene prakse (intership) u velikim i jakim kompanijama, tako da za
vreme studiranja uče kako funkcioniše firma u realniom životu, i prave poslovne konekcije na kojima će se oslanjati njihov biznis u budućnosti. Kod
Amerikanaca ne važi pravilo: ’Uči sine da ne bi radio!’ već: ‘Uči sine da bi živeo na Menhetnu, vozio
dobar auto i bio deo visokog Američkog društva!’
(Justification of study).
Intresantan primer koliko Amerikanci žele da
budu imućni i da budu deo baš tog visokog društva imao sam u svojoj neposrednoj blizini. Joel,
momak sa kojim sam se dosta družio, predhodne
dve godine je iznajmljivao stan u Filadelfiji i studirao na University of Pennsylvania. Ove godine
je odlučio da umesto
da plaća stan, odplaćuje svoj novi BMW 118i.
A od kuće do fakulteta
će putovati svaki dan
(nekih sat vremena
vožnje)! Jeste da je to
malo za američke uslove, ali zamislite da vi
putujete svaki dan od
Kolašina do Podgorice!
Pogledi na svet su različiti, i uvek će postojati
jaz između Zapadnih i
Istočnih zemalja (post socijalističkih)! Mi mladi smo ti koji moramo doneti promenu! Ukoliko se ne počnemo menjati i to daleko
brže nego što smo zamislili ne možemo ni postati
ravnoplavni članovi globalizovanog sveta i uzeti
svoj deo kolača. Ostaje nam da se trudimo što više
da učimo kako od naših suseda tako i od tradicionalno kapitalističkih zemalja, jer `Ako stanemo,
gubimo sve!` Naš tempo razvoja u mnogome će
zavisiti od tempa prihvatanja tekovina i trendova
zemalja modernog zapadnog sveta i naše spremnosti da menjamo navike koje vučemo od svojih
roditelja i dedova.
EKOMEN za medalju
I
Ivan Radević
nicijativa za osnivanje sportsko-rekreativnog društva studenata ekonomije i menadžmenta
„EKOMEN“ pokrenuta je od samih studenata i od Uprave fakulteta, sa ciljem bogaćenja vannastavnih sportskih sadržaja na fakultetu, ali i što kvalitetnijeg organizovanja sportskih ekipa koje čine
studenti fakulteta. Osnivačka skupština održana je u decembru 2008. godine, na kojoj je usvojen
Statut društva i formiran Upravni odbor.Aktivnosti društva okrenute su u pravcu kreiranja zadovoljstva studenata, te pružanja mogućnosti da, pored znanja koje stiču na fakultetu, svoju ličnost
obogate jačanjem drugih dimenzija svoje ličnosti, a sve to kroz druženje i sport. „Ekomen“ je uz razumijevanje i podršku uprave fakulteta, ozbiljnošću organizacije svojih projekata, za veoma kratko
vrijeme osvojilo simpatije ogromnog broja studenata, koji su pokazali veliko interesovanje, kako za
učešće na samim projektima, tako i za učešće u njihovoj organizaciji. Studentima je omogućeno besplatno
učešće na turnirima u fudbalu, košarci i stonom tenisu i mogućnost korišćenja besplatnih termina u pojedinim sportskim objektima, kao i mogućnost korišćenja popusta pri iznajmljivanju termina. U saradnji sa
Sportskim savezom Univerziteta Crne Gore, organizovana je i škola skijanja na Žabljaku.
Sportsko društvo radi i na obezbjeđivanju što kvalitetnijih uslova za trening studentima koji se takmiče u
Univerzitetskoj ligi Crne Gore, kao i na selektiranju, organizovanju treninga i vođenju ekipa koje se takmiče
u kolektivnim sportovima: fudbalu, košarci i odbojci. Rezultati ovog rada vrlo brzo su postali vidljivi, te je
danas Ekonomski fakultet, kao lider u oblasti visokog obrazovanja u Crnoj Gori, profilisan i u lidera na sportskom polju, rame uz rame sa Fakultetom za sport i fizičko vaspitanje. Najbolja potvrda ovoga jeste to što
je već sada kancelarija sportskog društva ukrašena velikim brojem odličja koje su studenti našeg fakulteta
donosili sa univerzitetskih takmičenja u odbojci, košarci, tenisu, stonom tenisu, karateu itd.
Kao najznačajniji rezultati mogu se izdvojiti:
Sezona 2007 / 08:
− zlatna medalja odbojkaške ekipe fakulteta u Univerzitetskoj ligi Crne Gore;
− tri zlatne medalje na Univerzitetskom prvenstvu u karateu;
− zlatna i bronzana medalja na Univerzitetskom prvenstvu u stonom tenisu u muškoj konkurenciji ;
− zlatna i srebrna medalja na Univerzitetskom prvenstvu u stonom tenisu u ženskoj konkurenciji;
Sezona 2008 / 09:
− Srebrna medalja odbojkaške ekipe fakulteta u Univerzitetskoj ligi Crne Gore;
− Srebrna medalja košarkaške ekipe fakulteta u Univerzitetskoj ligi Crne Gore;
− Dvije bronzane medalje na Univerzitetskom prvenstvu Crne Gore u tenisu;
− Dvije zlatne i jedna bronzana medalja na Univerzitetskom prvenstvu u karateu;
Sezona 2009 / 10:
− Zlatna medalja Odbojkaške ekipe fakulteta u Univerzitetskoj ligi Crne Gore;
− Srebrna medalja na Univerzitetskom prvenstvu Crne Gore u tenisu;
− Bronzana medalja košarkaške ekipe fakulteta u Univerzitetskoj ligi Crne Gore;
− Dvije zlatne i jedna bronzana medalja na Univerzitetskom prvenstvu u karateu;
Sezona 2010 / 11:
− Zlatna i srebrna medalja na Univerzitetskom prvenstvu u stonom tenisu u muškoj konkurenciji;
− Zlatna i srebrna medalja na Univerzitetskom prvenstvu u stonom tenisu u ženskoj konkurenciji;
Studentima Ekonomskog fakulteta svake godine omogućeno je i učešće na turnirima u različitim sportovima, organizovanim u sklopu Ekonomijada, tradicionalnih okupljanja studenata Ekonomskih fakulteta iz
regiona, gdje su takođe pokazali da su konkurentni, ne samo u Crnoj Gori, već i šire.
Sportsko društvo “Ekomen” je prisutno i u online okruženju putem sopstvenog web sajta (www.ekomen.
me) linkovanog sa sajtom Ekonomskog fakulteta, ali i putem društvenih mreža kao što su Facebook i Twitter, sportskih foruma i sl. Dalji planovi društva vezani su za prijem novih članova, što će u smislu jačanja kapaciteta društva, omogućiti i realizaciju većeg broja projekata, kao i još kvalitetniju realizaciju postojećih.
25
“Stay Hungry, Stay Foolish!”
Tamara Džuver
S
eth Godin, Avinash Kaushik, Jeffrey Gitomer And More (Oh My!)! Ovako je Mitch
Joel, najveći stručnjak u oblasti digitalnog
marketinga i društvenih medija, na svom
blogu Six Pixels of Separation najavio čuvenu konferenciju „The Art of Marketing”.
Konferencija koja je okupila poznate marketinške stručnjake današnjice održana je
30. septembra u Montrealu. Na drugoj strani svijeta, u Podgorici, 20. septembra održana je
konferencija (panel diskusija) „Vjeruj u svoje ideje“, skoro istog ranga. Kao što je Mitch najavio: “It’s
going to be one of those days”, ja mogu da napišem “Bio je to jedan od onih dana”. Nakon imena
kao što su J.B. Kassarjian, Milenko Gudić, Franjo
Štiblar, Nikola Fabris i mnogih drugih stručnjaka
iz poslovnog svijeta, uhodani organizatorski duo
Bojana Popović i Vladimir Vulić (saradnici u nastavi na Ekonomskom fakultetu u Podgorici) je i
ovaj put pomjerio granice mogućeg, pa je na Ekonomskom fakultetu predavanje održao Branimir
Brkljač, jedan od osnivača svjetski poznate kompanije Studio Moderna – predvodnika u Evropi
kada je u pitanju direktni marketing. Dolazak
ovog uspješnog preduzetnika je bio prava prilika
za organizovanje panel diskusije i upoznavanje
„ekonomske“ javnosti sa idejom Inovatoriuma
projekta koji i postoji da bi podržavao preduzetništvo i inovacije. Uvodničar u ovu sjajnu diskusiju bio je Marjan Popović, predstavnik Inovatoriuma i Crnogorskog Telekoma. Upoznao nas je
sa idejom Inovatoriuma, i cjelokupnim ovim projektom. Šta je suština Inovatoriuma? Ukoliko ste
kreativni, imate inovativnu ideju u oblasti informatičkih tehnologija i komunikacija, prijavite se
za učešće u društvu dobrih ideja, i ako vaša ideja
to zaslužuje, dobićete svu marketinšku, tehničku i
finansijsku podršku eksperata iz Crnogorskog Telekoma za njenu realizaciju.
26
Zatim, na scenu je stupio Vladimir Vulić koji nas
je, kao i uvijek, upoznao sa brojnim zanimljivim
primjerima, koji su u jednom trenutku bili inovacija. Kao strane primjere inovacija navodi veb
sajtove www.hotornot.com i www.plentyoffish.
com, Internet platforme za čije je nastajanje bilo
potrebno jako malo, a koji su svijetu donijeli novinu i postali jako uspješni. Sve je ovo uradio sa
namjerom - inspirisati nas na pokretanje nečeg
novog. Treba pomenuti sjajne projekte mladih
preduzetnika i kreativnih ljudi, koji su ili sadašnji
ili bivši studenti Ekonomskog fakulteta Podgorica, pa treba izdvojiti projekat Podgorica In Your
Pocket, i Challengers (tim studenata sa Ekonomskog fakulteta koji je, u onlajn takmičenju studenata u stvaranju ideja i inovacija, osvojio osmo
mjesto na svijetu). Pored Marjana Popovića, kao
predstavnik Telekoma, izlaganje je imao i Dušan
Banović, menadžer za strateški razvoj, svojevremeno proglašen za najboljeg zaposlenog u Crnogorskom Telekomu. On nas je upoznao sa počecima Inovatoriuma, gdje je bitno istaći da je ovaj
projekat originalno stvoren kao interni stimulator
ideja zaposlenih u Telekomu. To je značilo da će
svaki zaposleni koji ima kreativnu ideju biti nagrađen za nju, a neke od njih su doživjele i svoju
implementaciju. Sličan princip postoji i u kompaniji Google, koja svojim zaposlenima 20% radnog
vremena „ostavlja“ za rad na nečem novom, za
razmišljanje i stvaranje inovacija.
Nakon ovih sjajnih izlagača na red je došao i
uspješni preduzetnik Branimir Brkljač, pravnik
po struci, suosnivač kompanije Studio Moderna,
koja je poznata po TV prodaji na području Centralne i Istočne Evrope, i trenutno postoji na 20
evropskih tržišta. Kako je i sam rekao, da bismo
upoznali ovu kompaniju najbolje je prvo upoznati se sa njenim počecima. Kompanija Studio
Moderna je osnovana 1992. godine u Sloveniji,
najviše je poznata po svojim proizvodima "Kosmodisk" i "Dormeo". "Kosmodisk", medicinski ili
bolje rečeno „čudesan“ proizvod, je svoju tržišnu realizaciju doživio „slučajno“. Kada je prijatelj
Branimiru Brkljaču, u kompaniji gdje je tada radio, predstavio proizvod i način na koji on funkcioniše, zatražio je od njega da mu pomogne i da
zajedno sprovedu ideju u djelo. Bilo je potrebno
pronaći marketinšku agenciju koja će im pomoći
da, uz mali budžet, predstave proizvod tržištu.
Kako „na prvu loptu“ marketinškoj agenciji kojoj
su predstavili ovaj proizvod "kosmodisk" nije djelovao kao nešto što će zaživjeti, oni su se pozvali
na marketinško istraživanje i to šta će rezultati
istraživanja pokazati, da li vrijedi da se u realizaciju ovog proizvoda i uloži. Kako navodi Branimir Brkljač, u to vrijeme je i jedna doktorka imala dovoljno profesionalne hrabrosti da stvarno
sprovede istraživanje među ljudima koji su imali
zdravstvenih problema, a da im je pri tom "kosmodisk" mogao pomoći. Od 20 pacijenata koji
su probali čuveni "kosmodisk", 18 njih su rekli da
im je ovaj medicinski proizvod pomogao u otklanjanju bolova. To je i „ohrabrilo“ marketinšku
agenciju da ostvari saradnju sa osnivačima Studija Moderna i krenuli su sa marketinškom kampanjom. U to vrijeme, reklamni spotovi u trajanju
od 30 sekundi su bili najrasprostranjeniji, a i važili su za najefektivnije promociono sredstvo. Spot
je urađen, i prikazivao je čovjeka koji je objašnjavao kako mu je "kosmodisk" pomogao. Kada je
vidio spot, (urađen iz jednog kadra), Branimir Brkljač je bio razočaran. On, jednostavno, nije tako
zamišljao promociju ovog proizvoda i nije želio
da na taj način "kosmodisk" započne svoj „život“
na tržištu. Ali, kako je budžet bio skroman, ipak
je odlučio da se spot emituje. S obzirom da je 30
sekundi nedovoljno za upoznavanje potrošača
sa novim proizvodom, potrošači su bili zbunjeni
i nijesu znali za šta taj proizvod uopšte služi. Uvidjevši to, ljudi u ovoj slovenačkoj kompaniji su se
odlučili na novi korak. Počeli su sa takozvanim testimonialima, odnosno izjavama potrošača, koji
su koristili proizvod, o tome kako su zadovoljni
proizvodom i kako on, u stvari, funkcioniše. Nakon nekoliko godina, u kompaniji se odlučuju na
još jedan korak – TV prodaja "kosmodiska", i zato
počinju pregovore sa predstavnicima slovenačke Pop TV. Međutim, postojao je jedan problem,
za koji će se kasnije ispostaviti da je bio i glavni
„krivac“ tržišnog uspjeha koji je kasnije ostvarila ova kompanija. Naime, dok su ljudi iz Studija
Moderna tražili dva ili tri termina nedjeljno za
reklamiranje "kosmodiska", predstavnici Pop TV
su postavili ultimatum – ili zakup termina od 30
minuta tokom čitave nedjelje ili nema dogovora. Ipak, dobijena prilika se morala iskoristiti. To
je odmah značilo da u kompaniji moraju „stvoriti“ još neki proizvod koji će upotpuniti vrijeme
koje ostane nakon reklamiranja "kosmodiska".
Tako je nastao "dormeo" (čuveni madrac). Ako
je "kosmodisk" svoje tržišno „rođenje“ doživio
slučajno, "dormeo" je nastao namjerno, i to zbog
prethodnog ultimatuma ljudi iz Pop TV-a. U Italiji
se "dormeo" prodavao putem TV, i vođeni time,
ljudi u ovoj slovenačkoj kompaniji su se odlučili
da ga na isti način prodaju i na tržištima gdje oni
postoje.
Internet revolucija donijela je i nove zahtjeve i
stvorila mogućnosti za razvijanje drugih tehnika
poslovanja. Kako Branimir Brkljač kaže, inovacija
se ne vrši samo na proizvodu već i u procesima.
Stoga je kompanija Studio Moderna spoznala sve
prednosti direktnog marketinga i komunikacije
sa potrošačima po principu „jedan na jedan“. Danas, ova kompanija posluje po postulatima multichannel marketinga, pa njihove proizvode možete naručiti direktno - onlajn, putem TV-a ili telefonom. Ono čime se kompanija može pohvaliti je
i stvaranje baze od 6 miliona korisnika. Baza, koja
sadrži sve bitne informacije o potrošačima koji
su već koristili neke od njihovih proizvoda, biće
njihovo ciljno tržište prilikom lansiranja novog
kuhinjskog brenda i to će biti novi način prodaje
za njih. Direktno će svojim potrošačima ponuditi
ovaj brend i od njih dobijati potreban feedback o
tome šta treba mijenjati.
Kao neke od glavnih pouka sa ovog predavanja
navešću:
√ Budite uporni, ali ne i tvrdoglavi.
√ Budite kreativni, ali kreativni sa namjenom.
√ Danas imate najviše mogućnosti da uspijete,
konkurentnost je velika i morate se izdvojiti.
√ Ne umanjujte svoju vrijednost i ne smatrajte
da, ako neko ima više iskustva, to uvijek znači
i da je bolji od vas.
√ Znajte da ste u današnjem svijetu, kada je sve
dostupno i na dohvat ruke, u mogućnosti da
ostvarite prednost. Možete živjeti u Podgorici, a raditi i biti globalni igrač. Internet nam je
to omogućio.
Imati mogućnost slušati ovako sjajne izlagače i
stručnjake u svojim oblastima je neopisiva čast.
To su trenuci kada podjele na razvijene, nerazvijene ili zemlje u razvoju više ne postoje. Tada smo
svi ravnopravni, kreativni građani svijeta. Steve
Jobs je 2005. godine održao fenomenalan govor
na dodjeli diploma na Stenfordu. Sjajan inovator,
jedan od osnivača kompanije Apple, tada je poručio studentima koji su diplomirali da nikada ne
gube vjeru u ono šta rade, pa iako mnogi drugi
govore da je ideja suluda, budite hrabri i slušajte
svoje srce i intuiciju. Steve je sve to upotpunio čuvenom frazom “Stay hungry, stay foolish!”, a ja ću
dodati “Budite među najboljima i vjerujte u svoje
ideje”. Kao što je neko već rekao, a gospodin Brkljač nas na to podsjetio: „Napolju je oluja. Za nekog je to znak da se skloni, a za nekog drugog je
to znak da raširi jedra!“. Iskreno se nadam da NAS
je više koji spadamo u ovu drugu kategoriju.
27
Biti učesnik Evropskog parlamenta preduzeća” i
Doc. dr Dragan Lajović
U
Beču je od 12. do 15. oktobra održan
Sajam Vienna Tec. Ovaj sajam tehnologoija industrijske proizvodnje okuplja pod isti
krov šest poznatih sajmova: AUTOMATION
AUSTRIA, Sajam industrijske automatizacije, kontrole energije i kretanja; ENERGY
TEC, Sajam distribucije energije i prenosne
tehnologije; IE/ INDUSTRIE ELEKTRONIK,
Sajam industrijske elektronike; INTERTOOL,
Sajam proizvodne tehnologije; INTERTOOL, Sajam
proizvodne tehnologije; MESSTECHNIK, Sajam
mjerenja, opreme za testiranje i obezbjeđenja kvaliteta; SCHWEISSEN/ JOIN-EX, Sajam zavarivanja,
montaže, rezanja testiranja i zaštite.
Prva dva dana je bila organizovana posjeta sajmu, a
potom je u Briselu održan Evropski parlament preduzeća.14. Oktobra je u sali Evropskog parlamenta
u Briselu održan drugi Evropski parlament preduzeća. Evropski parlament preduzeća je najveći događaj na nivou Evropske unije, u kojem glavnu riječ
imaju privrednici. U njegovom radu je učestvovalo
775 privrednika, uglavnom iz MSP, koji dolaze iz 27
članica EUROCHAMBRES iz EU i 19 van EU. Evropski
parlament preduzeća dao je mogućnost direktnog
i otvorenog razgovora privrednika i donosilaca odluka u Evropskom parlamentu i Evropskoj komisiji,
čime se unapređuje međusobno razumijevanje.
Poslije upoređivanja političkih prioriteta za 2010.
godinu, koje su iznijeli Evropska komisija, Evropski
parlament, belgijsko predsjedništvo i EUROCHAMBRES, identifikovane su tri oblasti interesovanja, u
okviru kojih su iznijeti najvažniji stavovi učesnika na
teme: uslovi, resursi , tržišta.
28
U dijelu otvaranja parlamenta govorili su pored
Alesandra Barberisa, predsjednika Eurochambresa
i Jirži Buzek, predsjednik Evropskog parlamenta,
Herman van Rompaj predsjednik Evropskog savjeta, a posredstvom video linka privrednicimaparlamentarcima obratio se Hoze Manuel Barozo, predsjednik Evropske komisije. Hoze Manuel
Barozo se u svom izlaganju posebno fokusirao
na finansijsku krizu i primjenu zakona o malim i
srednjim preduzećima. Herman van Rompaj, predsjednik Evropskog savjeta dodao je: “Preduzetništvo je pokretačka snaga evropske privrede i vaše
učešće u procesu donošenja odluka je neophodno
za EU. Prva sesija, koja se odnosila na uslove, započeta je tvrdnjom da kreatori ekonomske politike
treba da stvore uslove koji će omogućiti preduze-
ćima da cvjetaju u svijetu biznisa. Posebna pažnja
posvećena je ekonomskoj recesiji koja je istakla
značaj stvaranja povoljnog poslovnog okruženja,
što podrazumijeva smanjenje administrativnog i
regulatornog opretećenja, privlačenje investicija,
podsticanje proračunatog ulaska u rizik, stimulisanje inovacija i pružanje transparentnog, ujednačenog i stabilnog okvira i efikasne infrastrukture.
Kako je kriza uticala na vaš posao , i kakvu ulogu
igra EU u poboljšanju opštih uslova za biznis, jedna su od ključnih pitanja koja su bila tema debate
koja je “zaokružila” prvu sesiju.
Raspravljajući i glasajući po pitanjima koja su pratila prvu temu, privrednici su iskazali da očekuju
snažnu podršku institucija EU u ekonomskom
upravljanju kako bi se zaustavio pad ekonomskih
aktivnosti. Više od dvije trećine privrednika Evrope
smatra da EU prilikom kreiranja politika u dovoljnoj mjeri ne uzima interese malih i srednjih preduzeća. Gotovo da je bio jednoglasan stav da je
potrebno da EU obezbijedi uklanjanje prepreka za
interoperabilnost nacionalnih sistema e-potpisa u
cijeloj Evropi. Dvije trećine njih smatra da EU treba
u potpunosti da uskladi Zakon o zaštiti potrošača.
Privrednici kritički zahtijevaju pristup finansijskim,
ljudskim i prirodnim resursima, kako bi poslovala i
međusobno se takmičila. Ovu očiglednu potrebu
sve je teže zadovoljiti u vrijeme obilježeno mjerama štednje, dramatičnim demografskim promjenama i novim klimatskim izazovima i kao takva
postaje jedna od glavnih preokupacija kreatora
evropskih politika.
Tokom recesije, mnoge kompanije, naročito mala
i srednja preduzeća, suočile su se sa poteškoćama
u pristupu bankovnim kreditima zbog zahtjevnijih i skupljih uslova kreditiranja. Osim toga, periodi plaćanja, posebno iz javne uprave, postali su
znatno duži, čime je dodatno smanjena dostupna
likvidnost preduzeća. U međuvremenu, stopa nataliteta u Evropi opada, a poslodavci sve više ukazuju na deficit stručnog kadra, odnosno nesklad
između vještina u ponudi i onih koje se traže. Oni
koji stiču potpuno obrazovanje često to čine bez
stečenih vještina koje odgovaraju slobodnim radnim mjestima na tržištu. Prirodni resursi su sve
oskudniji; potražnja za sirovinama raste kao i cijene. Zauzvrat, evropske kompanije suočavaju se
sa nepredvidivim fluktuacijama koje povećavaju
finansijski stres. Napori da se ublaže ovakvi proble-
Sajma Vienna Tech - izazov i privilegija
mi kroz razvoj izvora obnovljive energije i unapređenje energetske efikasnosti nesumnjivo su uvećani, ali prečesto ostaju izvan dosega pojedinih
preduzeća, posebno manjih. Zahtjevi za resursima
u proizvodnji i industriji stoga zaslužuju posebnu
pažnju. Iznoseći svoje stavove o pitanjima ovdje
raspravljanim, privrednici su zaključili drugu temu
i iskazali svoj stav da bi propisi o kašnjenju u plaćajima trebali biti stroži za organe javne vlasti nego
za preduzeća i, takođe, smatraju da nefleksibilnosti koje proizlaze iz Zakona o radu predstavljaju
značajan izvor nezaposlenosti u EU.
Posljednja i možda najzastupljenija tema odnosila
se na tržišta. Za mnoge
evropske poslove EU je sinonim za tržište na kome
se obavlja slobodna trgovina. Jedinstveno tržište
obezbijedilo je značajne
koristi evropskoj ekonomiji od 1992. godine,
računajući procijenjeni
porast od 2.2% u pogledu BDP-a EU i stvaranje
dodatnih 2,75 miliona
radnih mjesta. Međutim,
cjelokupni projekat razvija se sporim tempom
u posljednjih nekoliko
godina: potreban je svjež
početak, ali to zahtijeva
novi impuls od svih političkih, institucionalnih i
privrednih subjekata. U
potpunosti integrisano
jedinstveno tržište u Evropi
neće postati stvarnost sve dok barijere ostaju u
mnogim sektorima, posebno u sektoru roba i usluga, tako ograničavajući poslovne mogućnosti, naročito za mala i srednja preduzeća. Uz to, evropska
konkurentnost sve više zavisi od njene sposobnosti da djeluje globalno.
Kao temelj ove “tržišne” priče bila su pitanja koja se
odnose na prepreke za poslovanje u okviru unutrašnjeg tžišta, kao i prepreke koje se mogu javiti prilikom poslovanja izvan EU. Kao dobra ideja,
podvučen je stav o usvajanju obaveznog označavanja porijekla na uvezenu robu iz zemalja izvan
EU. Privrednici su bilo gotovo jednoglasni da EU u
današnjem globalizovanom tržištu treba da ojača svoju ekonomsku diplomatiju u cilju podrške
internacionalizaciji preduzeća, a posebno mikro,
malih i srednjih preduzeća.
Takođe, veliki broj njih smatra da su ugovori o
slobodnoj trgovini između EU i treće zemlje relevantni za svaku kompaniju prilikom odlučivanja
u kojoj zemlji želi da posluje. Smatraju i da bi EU
trebala da poveća svoje napore na promovisanju
EU tehničkih standarda za otvaranje novih tržišta
u trećim zemljama. Na kraju, zanimljivo je spomenuti da su privrednici bili gotovo jednoglasni da
EU na današnjem globalizovanom tržištu, treba da
ojača svoju ekonomsku diplomatiju u cilju podrške internacionalizaciji preduzeća, posebno malih i
srednjih. Smatraju i da bi EU trebalo da poveća svoje napore na promovisanju EU tehničkih standarda
za otvaranje novih tržišta u trećim zemljama. Ovaj
događaj je bio zaista izuzetan uspjeh! Više od 750
učesnika, koji dolaze iz 45 evropskih zemalja, imali
su priliku da budu članovi Evropskog parlamenta,
i na taj način diskutuju ”licem u lice” sa članovima
institucija EU.
29
Slavimo 50 ponosnih godina
Ekonomskog fakulteta
O
Magdalena Raičković
ve godine obilježavamo pola vijeka od
osnivanja Ekonomskog fakulteta, najstarije
crnogorske visoko-školske ustanove.
O njegovom značaju za obrazovni sistem
u našoj zemlji najbolje govori činjenica da
je stariji od Univerziteta, u čijem je osnivanju
učestvovao.
50 godina postojanja – 6 000 diplomiranih ekonomista, više od 250 magistara, preko 50 doktora
ekonomskih nauka - naš je rezultat, potvrda kvaliteta i snage koju posjedujemo.
Program obilježavanja jubileja osmislili smo tako
da važan događaj proslavimo zajedno sa onima
čiji uspjesi daju legitimitet našem postojanju, našim studentima.
Poetsko-muzičke i književne večeri, filmske projekcije, pozorišni komadi izabrani su tako da odgovaraju njihovom ukusu i interesovanju, ali i da
opravdaju ulogu fakulteta da svojim studentima
pruži, osim znanja iz oblasti ekonomije, i šire obrazovanje.
„50 godina, a mlad“ – kako reče jedan od naših
profesora, još jednom je doživjelo svoju potvrdu i
to u mjesecu u kojem slavimo uspjeh zbog postignutog , ne zaboravljajući obavezu koju sa sobom
nosi liderska pozicija.
30
31
Rekonfiguracija poslovnog sistema na primjeru
Prof. dr Ljubinko Dedović
Abstract:
Strong and far-reaching changes of the
environment determinants generate the
necessity of the adjustment of the business
subjects. The openness towards the region
and the surroundings and adaptation to
its influences are the characteristics of the
marketing concepts, whose application become the imperative guestion for many gigantic
and non-functional companies of the public sector,
which could be especially related to megatraffic
organizations. Montenegrin Railways, as the company of the common good, it is tipical example
of longlasting incompatibility between bussiness
politics and the impulses of the market. Therefore, the light motive of this work is the annalytical
reflinking about the projection for better future of
Montenegrin Railways. Thereby the importance
of creating new configuration of the railway has
been raised, in the context of the adjustment to
new contemporary environment changes, restructuring via decomposition, in order to break the
monopoly and introduce the elements of the competition, and therefore it would have to have the
results by improving performances and improving
the economice efficiency.
Key words: marketing, adjustment, reconfiguration, decomposition, railway, efficiency
32
1. UVOD
Stalne promjene su bitna karakteristika savremenog svijeta. Pojavljuju se brzo i snažno utiču na
egzistenciju poslovnih entiteta (preduzeća, kompanija) i pojedinaca. Razorne inovacije i neočekivani šokovi u svim veličinama i oblicima uzrokuju
mnogo više rizika i nesigurnosti u poslovnim aktivnostima nego bilo kada ranije. Očito, svijet je
ušao u novi ekonomski stadijum – „od normalnosti do turbulencija“.1 U Crnoj Gori, a i u drugim zemljama Zapadnog Balkana, etabliranje marketing
filozofije u mastodonskim preduzećima od opštedruštvenog značaja je ključno pitanje. Primjena
marketing poslovnog koncepta2, koji je za razliku
od proizvodnog, u duhu tržišne privrede, mogla bi
se shvatiti kao doprinos pronalaženju novog raison
d’ étre mnogih inertnih, glomaznih i nefleksibilnih
kompanija. Istovremeno, ona bi se mogla posmatrati u kontekstu marketing akulturacije zemalja na
relativno niskom stupnju društveno-ekonomskog
razvoja. Zapravo, ovdje je riječ o nužnosti kompleksnog prilagođavanja (organizacionog, funkcionalnog, vlasničkog i komercijalnog karaktera) velikih
saobraćajnih preduzeća, iz sektora tradicionalnih
usluga, recentnim pravno-političkim i institucionalnim, tehničko-tehnološkim i promjenama u kulturnom okruženju, u uslovima kompetitivnog tržišta.
2. PRILAGOĐAVANJA PROCESA UPRAVLJANJA
MARKETINGOM PROMJENAMA
Posljednja decenija 20. i prva 21. vijeka obilježene
su snažnim i dalekosežnim promjenama poslovnog miljea. Otvorenost prema okruženju i prilagođavanje savremenim ambijentalnim determinantama su fundamentalne karakteristike marketing
koncepta, a pravovremena spoznaja i adekvatan
odgovor na nove trendove u okruženju postaje
jedan od najvažnijih zadataka marketing menadžmenta. Da bi preduzeće poslovalo efikasno i efektivno, neophodno je da upravljačke strukture na
nivoima mikrosistema marketinga donose prave
odluke u vezi sa prilagođavanjem promjenama
okruženja. Pri tome, poželjnije je ofanzivno nego
defanzivno prilagođavanje, te anticipativno adaptiranje u odnosu na ad hoc i ex post (sa docnjom).
Aktivan odnos prema tržištu (tržišna orijentacija),
ali i prema okruženju u cjelini, najbolji je put da
se preduzeće suoči sa promjenama ambijentalnih
determinanti.3
Prilagođavanje upravljanja marketingom najvažnijim promjenama u okruženju moguće je u dva
nivoa, kao:4
1. rekonfiguracija sistema (poslovnog sistema), i
2. redefinisanje oblika i metoda rada.
Katkada je potrebno redifinisati oblike i metode
rada, izmijeniti stil ponašanja, dok se, vrlo često,
vrši rekonfiguracija glomaznih javnih preduzeća
radi formiranja nove konstelacije elemenata poslovnog sistema, primjerene izmijenjenim okolnostima. Cilj rekonfiguracije je eliminacija inkompatibilnosti poslovnog sistema sa okruženjem, kroz
formiranje fleksibilnijih i dinamičnijih poslovnih
struktura, sa potencijalom ne samo za brze adaptacije, nego i za povratni uticaj na okruženje. Da bi
se realizovao ovaj cilj, najčešće je neophodno izvršiti dekompoziciju poslovnih sistema.
Dekompozicija preduzeća javnog sektora vodi ka
razbijanju monopola u obavljanju funkcija od op-
crnogorske željeznice
šteg interesa uvođenjem elemenata konkurencije,
što bi moralo da rezultira povećanjem ekonomske
efikasnosti. Proces dekompozicije velikih preduzeća od opšteg značaja gotovo da je poprimio globalne razmjere. Već duže je prisutan u razvijenom
svijetu, a sve je uočljiviji i u zemljama u tranziciji.
Tehnika dekompozicije je dosta kompleksna, ali
je u duhu afirmacije tržišne koordinacije ekonomskog života. Najprije se izdvaja infrastruktura nad
kojom država zadržava monopol, iz razcionalnih
razloga, uz striktnu kontrolu. Relacioni (odnosi sa
kupcima) i inovacioni dio (inovacije proizvoda i
usluga) javne funkcije se komercijalizuje, s tim što
država, u skladu sa načelima tržišne ekonomije,
osigurava ravnopravan pristup infrastrukturi svim
relacionim i inovacionim akterima.5
Primjera ima dosta. Odnose se na privredne grane/
djelatnosti u kojima je, zbog tehnoloških razloga,
bio prisutan prirodni monopol, što je podrazumijevalo, kao najracionalniju soluciju, postojanje
samo jednog preduzeća (npr. djelatnosti u kojima
je potrebna neka razvodna mreža kao vodovod,
gasovod itd.). Sa razvojem tehnologije neke grane
prestaju da budu prirodni monopoli i stupaju na
konkurentska tržišta (recimo, telekomunikacije).
Preciznije, u području fiksne telefonije, zatečena
mreža je i dalje pod striktnom državnom regulacijom, dok više operatera, sistemom kartica, koristi
istu mrežu u međusobnoj konkurenciji. Sistem za
prenos električne energije može koristiti više samostalnih proizvođača. Željezničku infrastrukturu,
uz centralno određeni red vožnje, može eksploatisati više transportera na čisto komercijalnoj osnovi, sa obavezom plaćanja naknade.
Kroz pozitivna iskustva razvijenih zemalja, koje su
primijenile dekompoziciju u javnom sektoru, pokazalo se da na taj način izvedena rekonfiguracija
predstavlja važan korak u sklopu prilagođavanja
preduzeća ambijentalnim promjenama. U novim
okolnostima bitno se mijenja i uloga marketing
menadžmenta. Cijena, kao tržišni signal,6 i posebno kao instrument marketinga dobija na značaju,
a mjesto i funkcija ostalih elemenata upravljanja
marketingom u preduzećima od javnog značaja
suštinski je drugačija.
3. DEKOMPOZICIJA CRNOGORSKE ŽELJEZNICE
Sa promjenama privrednog sistema u bivšim socijalističkim zemljama, početkom 90-ih godina 20.
vijeka, došlo je i do institucionalnih promjena u
sektoru saobraćaja, pa i u dijelu željezničkog saobraćaja. Tada se i u Crnoj Gori donekle izmijenila
regulativa koja se odnosila na željeznicu. Nijesu to
bile korjenite promjene, niti je stvorena pouzdana
zakonska osnova za efikasnije i efektivnije funkcionisanje željeznice. Odnos države prema željeznici
se nije promijenio. Željeznica je tretirana sa političkog i socijalnog stanovišta, dok je komercijalni
aspekt bio prilično zanemaren.7
Iako je u stručnim krugovima postojala svijest o
nužnosti tržišne transformacije željeznice, tokom
posljednje decenije prošlog vijeka, institucionalne
pretpostavke za strateški zaokret stvorene su tek
2004.godine, usvajanjem novog Zakona o željeznici. Sredinom 2005.godine Željeznica Crne Gore
AD je, na temelju ovog zakona, započela proces
restrukturiranja dekompozicijom na dva zavisna privredna društva – ŽCG Infrastruktura d.o.o.
i ŽCG Prevoz d.o.o., koja su počela sa radom 1.januara 2006. Potom su, u cilju dosljednog izvođenja restrukturiranja preduzeća, stvoreni uslovi da
novoformirana društva samostalno posluju. Naposljetku, jula 2008.godine, završena je prva faza
restrukturiranja željezničke kompanije transformisanjem društava sa ograničenom odgovornošću
u akcionarska društva (Željeznička infrastruktura
Crne Gore AD i Željeznički prevoz Crne Gore AD)
i pripremom za prestanak rada krovnog akcionarskog društva (Željeznica Crne Gore AD).
U drugoj fazi restrukturiranja nedavno je izvršena
dekompozicija Željezničkog prevoza Crne Gore
AD na dva samostalna preduzeća: Montekargo
(robni prevoz) i Željeznički prevoz Crne Gore AD
(putnički prevoz). Restrukturiranje će biti okončano privatizacijom dva novoformirana preduzeća
za prevoz robe i prevoz putnika. Brigu o crnogorskim prugama već je preuzelo preduzeće Željeznička infrastruktura Crne Gore AD, koje će ostati
u državnom vlasništvu, a krovna organizacija je
prestala sa radom.
Novi crnogorski Zakon o željeznici u skladu je s regulativom koja je na snazi u zemljama članicama
EU. On je omogućio restrukturiranje željeznice putem dekompozicije, njenu organizacionu i vlasničku transformaciju da bi se povećala racionalnost i
funkcionalnost saobraćaja. Cjelovita implementacija novih institucionalnih rješenja dovela bi do re-
33
alizacije koncepta integralnog tržišta, koji implicira
konkurenciju u okviru unutrašnjeg željezničkog tržišta, ali i spremnost željezničkih prevoznika da se
na transportnom tržištu pozicioniraju suočavajući
se s konkurentima iz drugih saobraćajnih grana.
Nove privredno-sistemske odredbe omogućavaju privatizaciju domaćih željezničkih prevoznika i
uključivanje stranih privatnih kompanija u željeznički saobraćaj. Treba imati na umu da je privatizacija uspješna ako se njome uspostavlja nova
struktura željeznice, sposobna da se održi bez državnih subvencija. Privatizacija željeznice ima smisla samo ako vodi potpunom eliminisanju ili bar
značajnom redukovanju dotacija.
Nesumnjivo, afirmacija tržišnog koncepta (privatizacija i intenziviranje konkurencije) je u duhu
crnogorskog Zakona o željeznici. Bez obzira što
nije moguć automatizam u pogledu prelaska
crnogorske željeznice na modele organizacije i
funkcionisanja po kojima su ustrojene željeznice
u razvijenim evropskim zemljama, logično je bilo
tragati za rješenjima respektujući institucionalne
postavke i iskustva željeznica u zemljama članicama EU. Prije svega zbog toga što je Crna Gora,
kao i ostale zemlje sa prostora Zapadnog Balkana,
iskazala snažnu aspiraciju da uđe u Evropsku uniju ali i iz razloga što je u Crnoj Gori, kao i u drugim
državama nastalim raspadom Jugoslavije, dugo
primjenjivan originalan i neproduktivan model
organizacije i funkcionisanja željeznice, koji nije
postojao nigdje.
Preduzeća nastala dekompozicijom Željeznice
Crne Gore AD moraće da izmijene lošu sliku u javnosti i da obnove povjerenje korisnika željezničkih
usluga. Redefinisanje oblika i metoda rada, kao i
modernizovanje željezničkih kapaciteta, kako infrastrukture tako i suprastrukture, treba posmatrati u sklopu nastojanja da se poboljša imidž novonastalih kompanija, te da se zadrže postojeći i
stimulišu potencijalni korisnici željezničkih prevoznih usluga.
34
4. ZAKLJUČAK
Crnogorska željeznica u proteklom periodu nije
bila u stanju da odgovori zahtjevima privrede i
društva u unutrašnjem i, posebno, u međunarodnom saobraćaju. Inferiorna pozicija na tržištu
saobraćajnih usluga, fundamentalne privredno-
sistemske promjene i nužnost koncipiranja transportne politike po uzoru na zemlje članice EU su
najvažniji razlozi za iniciranje procesa restrukturiranja željeznice. Uspješno okončanje procesa restrukturiranja željeznice, odnosno njene sveobuhvatne transformacije, kao pretpostavke stvaranja
poslovne konfiguracije koja će omogućiti implementaciju marketing koncepta i komercijalizaciju,
jedan je od glavnih ciljeva saobraćajne politike u
Crnoj Gori. Da bi bio djelotvoran, proces restrukturiranja putem dekompozicije, uz privatizaciju, trebalo bi da se odvija simultano sa tehničko-tehnološkom modernizacijom, a parametar uspjeha biće
revitalizacija željeznice i reafirmacija njene uloge u
crnogorskom saobraćajnom sistemu.
Rekonfiguracija željeznice i modernizacija infrastrukturnih i prevoznih željezničkih kapaciteta
ključni su uslov za poboljšanje kvaliteta prevoznih
usluga i postepeno približavanje njegovog nivoa
standardima dostignutim u zemljama EU.
Konačno, revitalizacija i reafirmacija željeznice uticala bi na poboljšanje intraregionalne i interregionalne povezanosti unutar Crne Gore i Zapadnog
Balkana, a u izvjesnoj mjeri bi se pozitivno odrazila
i na panevropsku saobraćajnu integraciju.
LITERATURA
1. Božić, V.: Ekonomija saobraćaja, Ekonomski fakultet, Beograd, 2009.
2. Kancir, R.: Marketing usluga, BPŠ, Beograd, 2007.
3. Kotler, Ph., Caslione, A.J. : Kaotika, MATE d.o.o., Zagreb,
2009.
4. Neuberger, E., Duffy, W.: Comparative Economic Systems
- A Decision Making Approach, Allyn and Bacon, Boston,
1976.
5. Dedović, Lj.: Skica za portret crnogorske željeznice, Poslovna politika, no. 1 – 2, 2009, str. 67-70.
6. Hagel III, J., Singer, M.: Unbundling the Corporation, The
Mc Kinsly Quaterly, no. 3, 2000, str. 148-161.
7. Jaworski, B.J., Kohli, A.: Market Orientation: Antecedents
and Consequences, Journal of Marketing, 57, 1993, str.
53-70.
ENDNOTES
1. Kotler, Ph. , Caslione, A.J.: Kaotika, MATE d.o.o., Zagreb,
2009, str.5.
2. Božić, V.: Ekonomija saobraćaja, Ekonomski fakultet, Beograd, 2009, str. 184.
3. Jaworski, B.J., Kohli, A.: Market Orientation: Antecedents
and Consequences, Journal of Marketing, 57, 1993, str. 64.
4. Kancir, R.: Marketing usluga, BPŠ, Beograd, 2007, str. 66.
5. Hagel III, J., Singer, M.: Unbundling the Corporation, The
Mc Kinsly Quarterly, no. 3, 2000, str. 148-161.
Konkurentnost privrede kao imperativ
ekonomske politike
mr Nikola Milović
Abstract
Although its major roles are different, the public
and private sectors are interconnected to create a
productive and competitive economy. No matter
how good fiscal and monetary policies, an efficient
legal system and stable democratic institutions,
they are not sufficient. Finally, wealth is created at
the microeconomic level of the economy, which
is based on the quality of the microeconomic business environment and operating practices and
strategies at the firm level. Competitiveness is a
multidimensional phenomenon - not necessarily
present at the firm level, sector and country as a
whole. Renewal of trade and overall economic cooperation between Montenegro and its neighbors,
and further liberalization of trade within the framework of the assumption of future economic
and European integration. Economic cooperation
in the field of trade in goods and services, basic
freedoms and rights of labor, capital movements
are only possible in an open economic system.
Openness leads to more trade and hence increased the overall competitiveness of the system that
are integrated. Increased participation in the global economy and various forms of regionalization,
becomes the key to economic growth and prosperity. The internationalization of economic activities in close connection with the competitiveness of
the economy of a small country, it is a necessary,
though not sufficient condition for successful economic policy.
Zašto je konkurentnost važna i koji je njen značaj u ekonomiji?
Životni standard stanovništva u velikoj je vezi sa
konkurentnošću domaćih preduzeća. Konkurentnost domaćih preduzeća je veoma važna ukoliko
preduzmu aktivnosti koje su vezane za šanse na
internacionalnom tržištu. Svjetska trgovina i SDI
rastu brže u posljednjih nekoliko decenija nego
svjetski output. Konkurentnost na industrijskom
nivou, međunarodna trgovina i SDI su preduslovi
ekonomskog rasta. Ovo je posebno važno za male
države, gdje konkurentnost može dozvoliti preduzećima da prevaziđu ograničenja u veličini njihovog domaćeg tržišta kako bi postigli maksimalan
potencijal kojim raspolažu.
Konkurentnost je, takođe, važna za domaća preduzeća kao odgovor na sve veće prijetnje koje se nalaze u svjetskoj ekonomiji.
Međunarodni konkurenti su postali žešći i
jači nego ranije. Niže cijene trasporta i komunikacija, smanjenje trgovinske barijere
i povezanost tehnologije zajedno su uticali na povećanje konkurentnosti. Ovakva
konkurencija je postavila ogroman pritisak
na sve državne ekonomske subjekte, uključujući
menadžment, zaposlene i vladu. Konkurentnost
u sektoru usluga je, takođe, bitna za ekonomiju.
Sektor usluga ima veliki udio u svakoj ekonomiji.
Konkurentnost u pružanju usluga ima veliki uticaj i na dio koje je vezan za konkurentnost robe
i proizvoda. Stav da ekonomije ne mogu izbjeći
rigoroznost svjetskih konkurenta je sve prihvaćeniji u javnosti. Države su povezane sa svjetskom
ekonomijom kroz trgovinu robom i uslugama, kretanjima kapitala i kroz svjetske cijene robe. Svaka
zatvorenost vodi ka neuspješnosti i neefikasnosti
privrede. U savremenom svijetu, privrede se mogu
pokrenuti uz svjetsku ekonomiju, ali se ne smiju
zatvarati. Koncept otvorenosti je imperativ modernih ekonomskih odnosa. Konkurentnost sama
po sebi ne predstavlja siguran put u prosperitet
zemlje. Moramo dati i precizirati odgovor na pitanje: šta nije konkurentnost?, odnosno šta ona ne
predstavlja? Dosljedno subvencionisan izvoz nije
dokaz da je preduzeće ili industrija konkurentna.
Iako postoje argumenti da bi mlade industrije trebalo subvencionisati, izvoz koji zavisi od državne
pomoći više pokazuje spremnost i volju države da
pomogne nego što je stvarno dokaz konkurentnosti. Subvencionisan izvoz poljoprivrednih dobara u
zemljama u razvoju ne pruža dokaz o konkurentnosti, osim ako je kompanija samoodrživa i može
pobijediti samostalno bez subvencija.
Konkurentnost za državu ne znači uspjeh u izvozu u svakoj industriji ili za više industrija. Najčešće
je uspjeh vezan za jedan ili dva sektora industrije,
dok ostale imaju manje uspjeha u svjetskoj konkurentnosti. Najčešće konkurentnost u nekim industrijama dozvoljava državama da poboljšaju
uslove, produktivnost i sl. ali i da se specijalizuju
za one oblasti u kojima imaju konkurentske prednosti. Uvoz industrija je vezan za one oblasti u kojima zemlja nema komparativnih i konkurentskih
prednosti. Znači, bolje uvoziti za one oblasti u kojima su naši konkurenti bolji i sa cijenom i sa kvali-
35
tetom.Sve države, čak i one koje su najnaprednije
i ekonomski najjače, imaju oblasti u kojima nijesu
konkurentne. Konkurentnost za državu ne
zahtijeva da ona čuva sve svoje industrije. Veoma je pogubno ukoliko jedna
ekonomija štiti i subvencioniše industrije u kojima baš nema konkurentskih
prednosti. Takva situacija može uticati
na smanjenje stopa privrednog rasta i
razvoja, znači svaka vlada koja po svaku
cijenu štiti neke segmente industrije rizikuje da se na dugom roku može pojaviti
stagnacija i negativan trend u privredi.
Umjesto borbe da se očuvaju neproduktivne oblasti industrije, države treba da
pronađu mnogo bolja rješenja za upotrebu svojih resursa.Zemlja nije konkurentna ukoliko ima niske troškove radne
snage, povoljnju spoljnu razmjenu ili pozajmljuje svoj životni standard kroz povećanje javnog duga. Niske plate mogu
pomoći preduzećima da dođu do međunarodnog tržišta, međutim, privredni cilj
je, ipak, produktivnost podržana visokim
platama zaposlenih. Konkurentnost bazirana isključivo na niskim platama biće
limitirana ukoliko produktivnost nije vezana za razvoj i veće nivoe vještina zaposlenih, boljim tehnologijama ili boljim
menadžmentom. Slično tome, privredni
cilj treba da bude produktivnost koju podržava jaka valuta. Devalviranje sa ciljem
dobijanja izvozne konkurentnosti predviđa prednosti, ali su one samo vezane
za kratki rok. Konkurentske privrede su
one čija se preduzeća suočavaju na međunarodnim tržištima sa jakim nacionalnim valutama. Konačno, konkurentnost
odgovara performansama privrede koja
je zarađena, a ne pozajmljena.
36
Performanse privrede koje su nastale na
osnovu deficita i potrošnje najčešće su
vezane za pozitivne efekte u kratkom roku. Naravno, dugovi se moraju vraćati, i kao takvi nijesu poželjni u velikim iznosima. Javni dug koji je nastao
sa svrhom investiranja i koji rezultira u velikom
povratu na samu investiciju, koja je veća nego kamatna stopa, dobar je za samu ekonomiju i ima veliki uticaj na životni standard. Većina država nijesu
konkurentne ni po jednoj definiciji. Naravno, ovo
ih ne sprečava da se takmiče na svjetskim tržištima, mada može ograničiti njihov uspjeh. Poenta je
u tome da preduzeća i industrije znaju šta ih čini
konkurentnim i na taj način unaprijede postojeće
stanje. Izazovi povećanja produktivnosti industrija
su cilj svih država, s tim što su neke države jednostavno uspješnije od ostalih.
Posmatrajući veličinu ekonomije, kao i snagu
same privrede, Crna Gora se svrstava u red malih
značajno liberalizovanih ekonomija. Ekonomski
napredak zabilježen nakon 2001. godine, posma-
zemlje potpisnice za jedinstveno tržište EU, koje
predstavlja jedan od najvećih stepena ekonomske
integracije koje su danas poznate u svijetu. Ekonomska saradnja u oblasti trgovine robom i uslugama, osnovne slobode
i prava radne snage, kretanja kapitala,
jedino su mogući uz otvoren ekonomski
sistem. Otvorenost vodi ka većoj trgovini,
samim tim i povećanju ukupne konkurentnosti sistema koji se integrišu.Podaci
koji su vezani za istraživanja Svjetskog
ekonomskog foruma pokazuju da Crna
Gora za posljednjih par godina bilježi
stalan rast na ljestvici konkurentnosti.
Po indeksu globalne konkurentnosti GCI
za 2010. godinu, Crna Gora se nalazi na
49. mjestu među 133 zemlje. U 2009. bili
smo na 62. mjestu, 2008. godine na 65.
mjestu u istom uzorku zemalja, a 2007.
na 85. poziciji kada se Crna Gora prvi put
našla na zvaničnoj rang listi sa još 131
zemljom u svijetu. Veliki napredak na
planu konkurentnosti kao i povećanju
trgovine vezan je i za strategiju otvorene
privrede koja zemlju konstantno suočava sa svjetskim standardima troškova,
kvaliteta, cijena, sa strukturom ponude
i tražnje koju, najvećim dijelom diktiraju
najuspješniji proizvođači u svijetu.
Kao preduslov daljeg jačanja na planu
konkurentnosti proizvoda kao i ukupne
privrede, otvorenost se postavlja kao
imperativ razvoja i jedini mogući put
uspjeha male ekonomije. Takođe, ne treba zaboraviti sve one elemente koji, uz
geografski položaj, tradicionalne veze,
ekonomsku saradnju, sektorske politike
kao i komparativne prednosti utiču na
poziciju u ekonomskim integracijama i
međunarodnim odnosima.
LITERATURA
trajući rast same ekonomije kao i spoljnotrgovinske razmjene, govori o povećanju međunarodne
trgovine, a time i otvorenosti samog sistema.Obnavljanje trgovinske i ukupne ekonomske saradnje, prvenstveno sa susjedima, kao i dalja liberalizacija u okviru međusobne trgovine pretpostavka
su budućih ekonomskih i evropskih integracija
Crne Gore. CEFTA sporazum naglašava i priprema
1. The Global Competitiveness Report © 2010 World Economic Forum2009-2010.
2. Cvetanović S., Đurovic G., “Privredni razvoj“, Ekonomski fakultet Podgorica, 1996.
3. Strategija Evropa 2020 godine,Evropska komisija, Brisel,
3.3.2010 COM (2010) 2020.
4. World Economic Forum, The Lisbon Review, 2010.
5. Đurovic G., “Crna Gora: od spoljnotrgovinske ka EU”, Ekonomski fakultet Podgorica, skripta, 2009.
37
Ključne zablude o korporativnom upravljanju!
dr Boban Melović, mr Mijat Jocović
„Korporativno upravljanje je skup mehanizama kroz koje firma funkcioniše kada
je svojina odvojena od upravljanja.“
Centar za liberalno-demokratske studije
„Zabluda je vidjeti ono što ne postoji, ali i
ne vidjeti ono što postoji.“ Konfučije
Abstract:
Since its establishment, corporate management represents the problem which is not easily understood, applied or solved, regardless
the fact that numerous disputable issues regarding this institute are analyzed in details.
The problems of corporate management,
which history and practice of its existence
are confirmed, and especially they become
more important in the time of economic crisis,
exchange crashes or falling down of big companies.
Then the basic elements of the system of corporate
management are being evaluated, a wide debate is
started in which they often try to give final solutions
and formulas for improving the institute but also to
analyze the role of the state in solving this problem.
This work does not aim to offer all the solutions for
the problem of corporate management but to point
out some of key delusion (problem) which can be
found in the literature and sometimes as a solution,
which is much more dangerous, theyare offered to be
applied in practice.
Objašnjenje funkcionisanja sistema korporativnog upravljanja i predlaganje rješenja za njegovo
unapređenje nije moguće izvršiti bez prethodnog
razumijevanja negove suštine, što uključuje i analizu ključnih zabluda, koje se moraju razumjeti
kako bi se ovaj sistem učinio efikasnijim.
38
Zabluda broj 1. Rješenje i uloga korporativnog
upravljanja je u pronalaženju precizne ravnoteže između interesa ključnih subjekata korporativnog upravljanja.
Jedno od ponuđenih rješenja korporativnog
upravljanja, koje je, bez sumnje, zabluda, je pronalaženje modela u kojem će se uspostaviti precizna ravnoteža između svih zainteresovanih strana
preduzeća (stejkholdera). Zbog toga je, u analizi
ove zablude, potrebno otvoriti tri ključna pitanja
(dileme). Prvo, kako obezbijediti adekvatnu ravnotežu između interesa akcionara i interesa uprave
(menadžera)? Drugo, kako uspostaviti odgova-
rajuću ravnotežu između većinskih i manjinskih
akcionara? Treće, kako obezbijediti ravnotežu
interesa između preduzeća (kompanije) i ostalih
vrsta stejkoldera? Prilikom analize odnosa između vlasnika i menadžera nameće se potreba da
se odgovori na jedno logično pitanje. Da li će lica
koja upravljaju tuđim kapitalom, a u posjedu imaju određenje povjerljive informacije, koje često
nijesu poznate ostalim subjektima, uvijek na prvo
mjesto staviti interes ostvarivanja ciljeva firme i akcionara ili će prvo pokušati da ostvare sopstvene
interese (ciljeve)? Posebno u situaciji kada imaju
objektivnu mogućnost za zloupotrebu svojih ovlašćenja, jer nepostojanje odgovarajuće zakonske
regulative, nezainteresovanost akcionara, neizgrađenost i neefikasnost institucija tržišne privrede ili
neki drugi faktor bitno ne utiče na menadžere da
na prvo mjesto stave ostvarenje ciljeva akcionarskog društva kojim upravljaju.
U objašnjenju problema korporativnog upravljanja smatramo da je teško dati potvrdan odgovor
na ovo pitanje. Ovakvim razmišljanjem nikako ne
iznosimo stav kojim bismo opravdali razne zloupotrebe i kršenja prava akcionara od strane menadžera. Odnosi između vlasnika i menadžera ne
uspostavljaju se na prijateljskoj, već na profesionalnoj (poslovnoj) osnovi. S obzirom na tu činjenicu teško da se može govoriti o uspostavljanju
apsolutnog (krajnjeg) povjerenja između vlasnika i
menadžera. Bez obzira na različita sredstva, kojima
se motivišu menadžeri i zakonska rješenja kojima
se predviđa njihova odgovornost, uvijek će postojati opravdana opasnost da menadžeri zloupotrijebe prava akcionara. Iskustva iz akcionarske prakse nam pokazuju da je najefikasnije sredstvo za
stvaranje takvog „povjerenja“ postojanje potpune
zakonske regulative, koja na jasan način uspostavlja odgovornost menadžera za svoje postupke.
Takođe, efikasna primjena zakonske regulative od
strane odgovarajućih institucija je najbolji način
za ostvarivanje prioritetnih ciljeva akcionarskog
društva.
Drugi problem korporativnog upravljanja je, takođe, ozbiljan i teško rješiv. To je problem odnosa
između većinskih i manjinskih akcionara. Zloupotrebe prava manjinskih akcionara u zemljama u
kojima ne postoji disperzija akcionarstva su brojne.
U akcionarskoj praksi najučestalije su sljedeće: 1)
odbijanje plaćanja dividendi; 2) onemogućavanje
izbora predstavnika manjinskih akcionara u organe upravljanja; 3) imenovanje kontrolnog akcionara ili povezanih lica na upravljačke ili izvršne pozicije i određivanje visokih naknada za njihov rad; 4)
ugovaranje brojnih pogodnosti za kontrolnog akcionara na štetu društva i manjinskih akcionara; 5)
korišćenje poslovnih mogućnosti za lične potrebe
i sl. I za ovaj problem pokušavaju se naći odgovarajuća rješenja. Neka od njih, koja često predstavljaju samo normu koja nema primjenu („bezubo
pravo“), su: 1) princip ravnopravnosti akcionara;
2) princip fiducijarne dužnosti većinskih akcionara prema manjinskim akcionarima; 3) jačanje prava manjinskih akcionara; 4) princip kumulativnog
glasanja i sl.
shvatanju tržište, predstavlja osnovnu i jedinu instituciju korporativnog upravljanja. U tom smislu
djelovanje zakonitosti tržišne ekonomije dovoljno
je za rješavanje problema korporativnog upravljanja, tako se intervencija države u ovoj oblasti, prema navedenom stanovištu, smatra suvišnom.
Treći problem je izražen u potencijalnom konfliktu između kompanije i ostalih stejkholdera
(zaposleni, investitori, potrošači, dobavljači, mediji
i najšira javnost). Korporativno upravljanje zasigurno ne može pružiti detaljne odgovore na ovaj
problem, već se ti odgovori nalaze u ostalim granama prava i funkcionisanja privrede. Na primjer,
interese zaposlenih štiti radnopravno zakonodavstvo, interese povjerilaca obligaciono pravo, interese potrošača zakoni o potrošačima i sl.
Zabluda broj 3. Država treba da rješava SVE
PROBLEME korporativnog upravljanja.
Još pogrešniji, i u dugom roku štetniji stav, je da država treba da rješava SVE probleme korporativnog
upravljanja. Prije svega, ona to ne može jer nema takva ovlašćenja. Podsjećanja radi, prava akcionara se
štite na njihov zahtjev. Tako, na primjer, tužbu za nadoknadu štete protiv odgovornog direktora ne podiže država, već društvo ili akcionar (individualna ili
derivativna akcionarska tužba). Država ne imenuje
članove upravnog odbora (osim u preduzećima gdje
je država većinski vlasnik) niti vrši nadzor nad njima,
već to rade akcionari. Pored toga, ostvarivanje prava
akcionara na informisanje ne zavisi od države nego
od njihove inicijative. Država ne vrši raspodjelu dividendi akcionarima, već tu odluku donosi skupština
akcionara. Takođe, država ne nameće primjenu kodeksa korporativnog upravljanja, već akcionarska
društva treba da prepoznaju ekonomsku korist od
poštovanja pravila kodeksa. Prethodno izloženo navodi na zaključak da država ne treba (niti smije.)
da rješava sve probleme između nosilaca materijalnih interesa u preduzeću, već samo one za
koje je pozitivnim pravom ovlašćena. To znači
da subjekti korporativnog upravljanja ne mogu
(i ne treba.) da se obraćaju državi za rješavanje
međusobnih problema vezanih za sistem korporativnog upravljanja, već samo onih za čije rješavanje je isključivo ona nadležna.
Praksa funkcionisanja modela korporativnog
upravljanja pokazuje da, za sada, ne postoji efikasan i opšteprihvaćen model koji obezbjeđuje
stvaranje precizne ravnoteže između interesa
brojnih subjekata korporativnog upravljanja.
Rješenje treba tražiti u stvaranju institucionalnih uslova u kojima će svaki stejkholder dobiti
ona prava koja mu pripadaju, a sama ravnoteža
biti optimalna.
Zabluda broj 2. Država ne treba da se miješa u
rješavanje korporativnog upravljanja, već će
taj problem riješiti isključivo tržište (princip liberalne ekonomije).
Praksa pokazuje da značenje izraza korporativno upravljanje, koje najčešće označava autoritet,
rukovođenje ili kontrolu, djeluje relativno strano
kada se posmatra u odnosu na liberalnu tržišnu
ekonomiju. U teoriji se već dugo vremena vodi
rasprava koja pokušava da pruži odgovor na pitanje da li korporativno upravljanje treba da bude
pod stalnom pažnjom državne intervencije ili će
tržište svojim zakonitostima stvoriti efikasnu praksu upravljanja preduzećima. Prema navedenom
Međutim, praksa finansijskih skandala, brojne
prevare na tržištu, učestalo kršenje akcionarskih prava, gubljenje povjerenja ulagača i još
uvijek aktuelna svjetska ekonomska kriza, potvrđuju da se sistem korporativnog upravljanja
ne može (i ne smije.) prepustiti isključivo zakonitostima tržišta, bez ikakvog državnog intervencionizma.
U krajnjem, uloga države u rješavanju problema korporativnog upravljanja treba da bude u
obezbjeđivanju neophodnih pravnih i institucionalnih uslova za zaštitu prava i interesa svih
subjekata korporativnog upravljanja.
39
Obračun rezervisanih šteta osiguravajućih društava
mr Lidija Jauković
Abstract
In order to achieve financial stability in the
business of insurance companies as well as for
providing the protection of insurance beneficiary, forming an adequate level of technical
reserves has a significant role. Outstanding
claims, as one of the components of technical
reserves, represent incurred and insured adverse events which an insurance company has
not resolved, and therefore the insurance company
reserve funds for their payment. Insurance companies calculate technical reserves for outstanding claims
using the principles of actuarial mathematics and
relevant statistical data, thereby adhering to existing
regulation that treated the subject matter.
Key words: technical reserves, incurred reported but
not processed outstanding claims, incurred but not
reported outstanding claims, chain ladder method,
adjustment costs and costs for payment of claims;
Uvod
Osiguravajuća društva, u cilju izvršavanja osnovne
funkcije koja se ogleda u blagovremenoj naknadi
šteta i isplati osiguranih suma korsinicima osiguranja, na kraju svakog obračunskog perioda (najčešće kvartalno i godišnje) obračunavaju tehničke
rezerve. Strukturne komponente tehničkih rezervi
(rezervisane štete, matematička rezerva, prenosne
premije, rezerve za izravnanje rizika i rezerve za
učešće u dobiti) procjenjuju se na osnovu pravila
aktuarske matematike, primjenom odgovarajućih
matematičko-statističkih metoda. Prioritetni zadatak regulatora tržišta osiguranja, koji, naročito, dolazi do izražaja u uslovima aktuelne finansijske krize, predstavlja kontrola načina obračuna tehničkih
rezervi društava za osiguranje (a samim tim i rezervisanih šteta), a sve u cilju zaštite korisnika osiguranja putem zahtjeva za rezervisanjem dovoljnog
iznosa sredstava za pokriće obaveza iz obavljanja
poslova osiguranja.
40
Rezervisane štete se obrazuju u visini procijenjenog
iznosa obaveza društva za nastale prijavljene, a neriješene štete, nastale, a neprijavljene štete, kao i za
troškove po osnovu šteta koje su rezervisane na dan
procjene. Ako se štete za pojedine vrste osiguranja
pojavljuju u obliku rente, rezervisane štete utvrđuju
se u kapitalizovanom iznosu koji predstavlja iznos
svih budućih obaveza1.Prvih par godina svog poslovanja Agencija za nadzor osiguranja Crne Gore,
kao nadležna institucija za kontrolu sektora osiguranja u Crnoj Gori, posvetila je definisanju i usvajanju zakonske i podzakonske regulative zasnovane
na direktivama EU i najboljoj međunarodnoj praksi.
U tom dijelu usvojena su i podzakonska akta kojima se definiše način obračuna tehničkih rezervi,
kao i način deponovanja i ulaganja sredstava ovih
rezervi. Usvajanje pomenute regulative kao i stroži
zahtjevi crnogorskog regulatora tržišta osiguranja,
uslovili su rast ukupnih tehničkih rezervi crnogorskih osiguravača u 2009. godini za 31,6% kao i rast
rezervisanih šteta za 44,10%. Takođe, statistički podaci o kretanju tehničkih rezervi i ukupne premije
u Crnoj Gori ukazuju na prihvatanje osiguravača da
realnije procjenjuju ove rezerve, čime se značajno
poboljšava zaštita a i interesi osiguranika i korisnika osiguranja.
Metode obračuna rezervisanih šteta u Crnoj
Gori
Regulativa velikog broja evropskih zemalja propisuje obavezu kvartalnog obračuna rezervisanih šteta
(posljednjeg dana u martu, junu, i septembru) kao
i njihov godišnji obračun 31. decembra tekuće godine. Obračun predmetnih rezervi zasniva se na podacima o obavezama društva po osnovu ugovora
o osiguranju i ugovora o reosiguranju, podacima
o normativu za pružanje usluga u postupku utvrđivanja štete, visini troškova u vezi sa rješavanjem
i isplatom štete2, nalazima vještaka i procjenitelja
šteta, kao i mišljenjima ovlašćenih aktuara. Crnogorskom regulativom propisano je da se rezervisane nastale prijavljene, a neriješene štete na kraju
obračunskog perioda obračunavaju za svaku štetu
pojedinačno, na osnovu procjene stručnih komisija. Pojedinačna procjena za svaku štetu predstavlja procijenjenu vrijednost očekivanih isplata po
osnovu štete, na bazi podnijete dokumentacije od
strane korisnika osiguranja. Za nastale prijavljene,
a neriješene štete u redovnom postupku za koje je
utvrđen pravni osnov, ali nijesu pribavljeni potrebni dokumenti na osnovu kojih bi se s većom preciznošću mogli obračunati rezervisani iznosi, postoji
obaveza društva da po svakoj šteti rezerviše iznos
najmanje u visini prosječnog iznosa šteta nastalih
u prethodnom obračunskom periodu, a riješenih
u tekućoj godini za vrstu osiguranja kojoj ta šteta
pripada3.
Obračun rezervisanih nastalih, a neprijavljenih
šteta (IBNR) vrši se primjenom različitih aktuar-
u Crnoj Gori
skih metoda, na bazi statističkih podataka za takve
štete, podataka o prijavljenim štetama i ostalim
raspoloživim informacijama. U zemljama u okruženju, u skladu sa direktivama EU, usvojena su podzakonska akta kojima se precizira način obračuna
rezervisanih šteta. Analizom predmetne regulative
može se konstatovati da je za obračun IBNR-a propisana primjena različitih aktuarskih metoda (Chain ladder metoda, metoda očekivane kvote šteta,
Bornhuetter-Fergusonova metoda itd.), paušalnih
metoda itd. U Crnoj Gori su osiguravajuća društva
(do početka 2010. godine), obračun IBNR-a vršila,
u zavisnosti od karakteristika pojedinih vrsta osiguranja i portfelja društva, na osnovu podataka o
riješenim i rezervisanim nastalim prijavljenim, a neriješenim štetama, ne uključujući rentne štete, na
osnovu sljedećeg obrasca4:
Rt IBNR = at * (St +Rt)
gdje je:
RtIBNR - iznos nastalih neprijavljenih šteta u vrsti osiguranja,
at - koeficijent za obračun nastalih neprijavljenih
šteta u vrsti osiguranja,
St - iznos riješenih šteta (osim rentnih šteta) u samopridržaju u vrsti osiguranja u tekućoj godini,
Rt - iznos rezervisanih šteta (osim rentnih šteta) u
samopridržaju za nastale prijavljene, a neriješene
štete u vrsti osiguranja na dan obračuna. Ukupno
rezervisane štete, po vrstama osiguranja, obračunavaju se korigovanjem iznosa rezervisanih nastalih prijavljenih, a neriješenih šteta i nastalih neprijavljenih šteta koeficijentom rezervacije troškova u
vezi s rješavanjem i isplatom štete.
Važećom podzakonskom regulativom u Crnoj Gori
je propisano da društva za osiguranje za obračun
rezervisanih šteta od 2010. godine koriste Chain
Ladder metodu, odnosno metodu trouglova razvoja šteta. Riječ je o jednoj od najčešće korišćenih
aktuarskih metoda, pogotovo za one vrste osiguranja kod kojih postoji dug vremenski period od
trenutka nastanka štete do trenutka kada je šteta
plaćena. Primjena predmetne metode zahtijeva
postojanje adekvatne statističke baze osiguravajućih društava o riješenim štetama i rezervisanim
štetama po vrstama osiguranja, po godini nastanka štete i godini prijave štete.
Zaključak
Stvaranje i održavanje stabilnog sektora osiguranja
zahtijeva od osiguravajućih društava poštovanje
važeće zakonske i podzakonske regulative, njihovo poslovanje u skladu sa pravilima aktuarstva na
način da se obezbijedi adekvatna zaštita interesa
korisnika osiguranja. Blagovremeno izvršavanje
primarne funkcije osiguravača, koja se ogleda u
pružanju ekonomske zaštite imovine i lica od rizika
koji im prijete, zahtijeva od osiguravajućih društava da u svakom trenutku budu solventni i sposobni da osiguranicima naknade nastale štete, odnosno isplate osigurane sume. Kako bi ispunili svoju
primarnu funkciju, osiguravajuća društva imaju
obavezu akumulacije sredstava u formi tehničkih
rezervi, čiji najznačajniji element predstavljaju rezervisane štete. Imajući u vidu značaj formiranja
tehničkih rezervi na adekvatnom nivou, kao i očuvanje njihove realne vrijednosti i postizanje investicionog prihoda uz obezbjeđenje zaštite od rizika sa
kojima se suočavaju, regulativom se propisuje način obračuna sastavnih kategorija tehničkih rezervi
kao i mogućnosti i ograničenja njihovog deponovanja i ulaganja.
Uloga nadzornih institucija tržišta osiguranja se,
između ostalog, ogleda u stvaranju institucionalnih pretpostavki za zakonito i pravilno poslovanje
subjekata na tržištu osiguranja, uz preduzimanje
adekvatnih mjera u slučaju neadekvatnog obračuna rezervi osiguravajućih kompanija kao i u slučaju ročne neusklađenosti deponovanih i uloženih
sredstava i obaveza društva.
LITERATURA:
1. Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja Crne Gore u 2009.
godini, Agencija za nadzor osiguranja Crne Gore;
2. Pravilnik o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja
tehničkih rezervi za rezervisane štete ("Službeni list RCG",
br. 70/08);
3. Zakon o osiguranju ("Službeni list RCG", br. 78/06 i 19/07);
ENDNOTES
1. Pravilnik o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja
tehničkih rezervi za rezervisane štete ("Službeni list RCG",
br. 70/08);
2. Troškovi u vezi sa rješavanjem i isplatom štete uključuju
troškove uviđaja, procjene i isplate štete, troškove ostvarivanja regresnih zahtjeva, sudske troškove i takse u sporovima, troškove vještačenja i druge troškove.
3. Pravilnik o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja
tehničkih rezervi za rezervisane štete (“Službeni list RCG”,
br. 70/08), čl. 5;
4. Pravilnik o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja
tehničkih rezervi za rezervisane štete (“Službeni list RCG”,
br. 70/08), čl. 8;
41
Menadžment franšizing sistema
mr Radivoje Drobnjak
Abstract
Franchising is one of the most successful business systems in the global economy. Its advantages are mainly reflected in entrepreneurial
activities and flexible structure. Because of the
differences that exist today in the preferences
of users, management of these systems is very
important. The success of the franchise as a business system is depending on the skills of creating good entrepreneurial team, with the assumption
of preserving their own identity, and of course proper
motivation of employees.
Key words: management, franchising, entrepreneurial,
identity,
Kreiranje dobre i kvalitetne franšize ne garantuje
i uspješan posao, ukoliko se njim ne rukovodi na
odgovarajući način, jer, ukoliko ne postoji dobro
rukovođenje poslom, alternativa je „brisanje“ sa scene odnosno gubitak klijenata i kompletnog tržišta.
Zbog toga je jako važno razviti dobar menadžment,
a dobar menadžment u franšizing sistemima zahtijeva usmjeravanje pažnje na:

Finansijsku strukturu – način na koji će se pribavljati i koristiti finansijska sredstva u dugim i
kratkim rokovima.

Računovodstveni i knjigovodstveni sistem
– je važan zbog vođenja kvalitetne evidencije
o vođenju poslovanja.

Human Resources – politika zapošljavanja,
obuke i zadržavanja dobrih i kvalitetnih kadrova u kompaniji.

Poslovne procedure – kojima se jasno definiše
i propisuje način kreiranja i isporuke proizvoda
i/ili usluga kupcima, na način koji će kod njih
stvoriti maksimalan osjećaj zadovoljstva.
42
Preduzetnički tim
Izbor tima koji je zadužen za sprovođenje ideja i
zadataka je izuzetno težak i odgovoran posao, naročito ako se uzme u obzir priroda preduzetničkog
posla i određena doza lucidnosti koja odlikuje ove
pojedince. Iskustvo je od presudnog značaja i često
se na osnovu njega i vrši preraspodjela obaveza i
odgovornosti. Od ostalih „vitalnih osobina“ pažnja
se posvećuje fleksibilnosti i sklonosti ka vođstvu.
Prilikom odabira i sastavljanja tima nemoguće je
koristiti prethodna ili „gotova rješenja. U franšizing
sistemima prisustvo „timskog duha“ je postulat
uspjeha i sve ostalo je veliki minus za cijeli sistem.
Kod franšizanta je potrebno izgrađivati osjećaj pri-
padnosti, učiniti ih partnerom, nikako podređenim.
Atmosfera među njima treba biti pozitivna, a protok
informcija i iskustava treba da dovede do kompenzacije međusobnih mana i vrlina. Franšizanti moraju posjedovati neka osnovna znanja, bez obzira na
obaveze franšizera prema njima. Radi postizanja efikasnosti u poslovanju, ta se znanja i iskustva moraju
što bolje usaglasiti među svim članovima sistema.
Ako franšizer može hrpu svojih iskustava da prenese
na preduzetnički duh kod franšizanta, rizik za uspjehom se smanjuje, a šanse povećavaju.
Sopstveni identitet
Franšiza se često sastoji od velikog broja malih kompanija, koje su obično porodične. Veoma je važno
uspostaviti harmoniju između raznolikosti koje postoje među članovima sistema. Ovo naročito dolazi
do izražaja u većim i brojnijm sistemima. Na jednoj
strani imamo ogromnu kompaniju koja je afirmisana, finansijski jaka i razgranata, dok se, sa druge
strane, kao franšizant obično pojavljuje kompanija
sa izuzetno ograničenim mogućnostima. Što se tiče
franšizing posla, jedna od glavnih prednosti jesu
informacije, do kojih se mnogo lakše dolazi nego
u drugim poslovnim sistemima. Ovo je tako jer su
franšizanti u stalnom kontaktu i imaju mnogo prisniji odnos sa svojim kupcima nego drugi poslovni
sistemi. Za one koji su spremni na izazove koje pruža
dinamika bavljenja jednim ovakvim poslom preporučuje se da pomoć potraže na tri mjesta. Prvo je razgovor sa finansijskim savjetnikom i računovođom sa
iskustvom u vođenju knjigovodstva franšize. Drugo
je razgovor sa pravnim savjetnikom i tiče se sadržine
ugovora. Treće je komercijalno savjetovanje sa vlasnicima franšize, jer oni najbolje razumiju svoje tržište, ali i sa franšizantima tog sistema koji već imaju
neko iskustvo o sistemu i njegovom poslovanju. Da
bi se izgradio kvalitetan sistem, potrebno je vrijeme,
novac i kompromis. Zadatak je i jednih i drugih da
rade na tome, ako žele uspjeh. Ljepota franšizing sistema i jeste u tome što se pored mnogih sličnosti,
svaki sistem zapravo „priča za sebe“.
Ljudski resursi
Ako je dan potpisivanja ugovora o franšizi najvažniji
dan za posao, onda je odabir i zapošljavanje odgovarajućeg kadra sljedeći najvažniji dan u kreiranju
biznisa. Ovo je činjenica koju zapostavljaju mnogi
poslodavci, a sve u cilju uštede novca. Ali po koju
cijenu? Najčešće je cijena svega toga vrijeme koje
je potrebno da se razvije kvalitetan menadžment,
sa odgovarajućim sposobnostima, kako bi mogao
preuzeti sve obaveze i prava koja mu pripadaju.Kako
sprovesti proceduru zapošljavanja? Ona se oslanja
na istraživanja i predviđanja i franšizera i franšizanta.
Procedura zapošljavanja se u savremenim franšizing
sistemima sprovodi u nekoliko koraka. Prvo je potrebno generisati moguće izvore iz kojih treba očekivati da će se naći odgovarajući kadrovski potencijal.
Zatim se priprema sadržaj intervjua koji će se obaviti
sa potencijalnim kandidatima. Konačno, i najvažnije,
treba razviti kvalitetan sistem nadzora i kontrole koji
će se sprovoditi tokom obuke i probnog rada. Ove
se tehnike često sprovode u saradnji sa franšizerom,
jer se indirektno zapošljava i njegov radnik. Izvori za
pronalaženje odgovarajuće kadrovske strukture su
raznovrsni. Treba ih generisati i uključiti u planove
prilikom pokretanja biznisa. Ponuda radne snage je
varljivog karaktera i direktno zavisna od vremenskog
roka predviđenog za angažovanje. Najčešći izvori za
pronalazak zaposlenih su:

Državne agencije za zapošljavanje – posjeduju najbolju bazu ponude radne snage.

Privatne agencije za zapošljavanje – dobre
su za zapošljavanje radne snage kompanijama
zavisnih od sezonski trendova.

Univerziteti i fakulteti – pružaju dobar potencijal za zapošljavanje radne snage koja posao
obavlja u „skraćenom radnom vremenu“. Izuzetno važan činilac, kada su u pitanju uslužne
djelatnosti.

Sajmovi zapošljavanja – na jednom mjestu
okupljaju mnoštvo participanata tržišta radne
snage i tom prilikom omogućavaju kreiranje
sopstvene baze potencijalnih kandidata za rad
u kompanijama.

Zaposleni – najbolje poznaju zahtjeve kompanije i očekivanja, a ujedno imaju želju da rade
sa kolegama koje cijene, poštuju i vole.
raktivnih sposobnosti. Ove tehnike danas imaju i
primjenu u cijeloj ekonomiji. Tehnike za određivanje interaktivnih sposobnosti nijesu previše skupe
i često se pokazuju veoma pametnom investicijom.
Pomoću ovih tehnika je moguće odrediti nečiji stil,
ali i ono što je važnije, kako se taj stil slaže sa drugim
stilovima. Priroda samog franšizing sistema je jako
specifična i najbliskija je strukturi kompanija koje
pripadaju SME sektoru. Kao skup kompanija male
i srednje veličine, skoro nijedna od njih neće imati
odjeljenje za kadrove, neće imati posebno razvijene
planove i programe za upravljanje i nagrađivanje
zaposlenih. Ipak, s druge strane menadžeri će biti
u svakodnevnoj interakciji sa svojim zaposlenima,
a to je izuzetno velika prednost u odnosu na velike
kompanije. Ovdje se veoma jasno uočava jedna od
prednosti franšizing sistema, jer je to sistem koji je
satkan od niza malih kompanija, koje svoje prednosti usađuju u veliki sistem i tako ga čine drugačijim
od drugih velikih sistema (kao što su velike kompanije i korporacije).
Karakteristike posla su od velikog značaja za kreiranje stila upravljanja menadžmentom. Ukoliko
se franšizni sistem sastoji od lanaca restorana ili je
vezan za čišćenje kuća, ne mogu se očekivati veliki rezultati od vaših zaposlenih. Često su to osobe
bez radnog iskustva i bez očekivanja da u toj oblasti
prave karijeru. S druge strane, ako se radi o prodaji
tehnike ili automobila, od zaposlenih se zahtijevaju kvalitetna znanja i osobine, ali oni zauzvrat traže
odgovarajuću satisfakciju. Često menadžeri pribjegavaju različitom dijapazonu instrumenata nagrađivanja, a najpoznatiji su bonusi, procenat od prodaje,
procenat od zarade, pa čak i udio u vlasništvu. Ovo
su jako popularni instrumenti motivacije, jer je to
najbolji način da se zaposleni identifikuju sa ciljevima kompanije, a samim ti i ciljevima jednog velikog
sistema. S obzirom da franšiza podrazumijeva globalni i uniformni koncept, ovo predstavlja i način da
se zaposleni uklope i još više osjete članovima jednog takvog konglomerata.
Upravljanje i motivacija
„Liderstvo je umijeće da nekoga drugog natjerate da
uradi nešto što vi želite da bude urađeno, a pritom učiniti sve da on/ona misli da je želio/željela to da uradi“
Dwight Eisenhower, američki predsjednik (1890-1969)
LITERATURA:
Svi imaju neki svoj stil i neku svoju osobenost, koje
se manifestuju i prilikom rukovođenja. Kada je menadžerstvo kao posao u pitanju, onda je ono najviše
u dodirnoj tački sa sposobnošću interaktivnosti sa
drugim ljudima. Razvijeno je mnogo psiholoških
tehnika kojima je moguće odrediti profilaciju inte-
1. Stephen Spinelli,JR; Robert M. Rosenberg; Sue Birley – Franchising, Pathway to Wealth Creation; FT Prentice Hall, 2004.
2. Erwin J. Keup – Franchise Bible, Entre Press, 2003.
3. Frank Bradley; International Marketing Strategy; Prentice
Hall, 1995.
4. Walker Boyd, Mullins Larreche; Marketing Strategy; McGrawHill Irwin; 2003.
5. Kotler Philip – Marketing management, ISEDI, Torino, 1991.
43
Primjena menadžmenta znanja u eGovernmentu
mr Tamara Đuričković
44
Abstract
eBusiness in public administration, or eGovernment, is the use of the Internet and other
information and communication technologies to simplify and facilitate communications
with the state administration. It can be said
that eGovernment represent: services to the
citizens, or process re-engineering by using
the latest technology, or managing business
administration via the Internet. eGovernment involves the integration of the various processes of public
administration and new technological approach,
and also the redistribution of responsibilities. To
make exchange of information effective, and to enhance transparency in government operations which is one of the objectives of eGovernment, it is necessary to apply the knowledge management systems
at its all eGovernment processes. This paper discusses the knowledge management for eGovernment
development in significance and role.
Key words: eGovernment, knowledge management,
knowledge society
djednake šanse, kako u oblasti obrazovanja, tako i
u oblasti upotrebe ICT-a u svakodnevnom životu.
Uvod
Značaj menadžmenta znanja u eGovernment-u
Menadžment znanja se tek skoro počeo pojavljivati i koristiti u javnom sektoru. Jedan od značajnijih
razloga za ovaj razvoj je bila i nagla pojava ali i primjena informaciono komunikacionih tehnologija
(ICT-a) u posljednjim dekadama 20. vijeka i početkom 21. vijeka u svim oblicima poslovanja. Radnici
znanja su se pojavili kao ključni resurs ubrzanog
ekonomskog razvoja. Indija je, npr. preduzela jedinstvenu inicijativu među zemljama u razvoju
kada je uspostavila nacionalnu komisiju znanja
kako bi znanjem mogli da utiču na ekonomski razvoj. Sa druge strane, u toj priči se pojavila i Finska kao vodeća ekonomija znanja, koja se u ranijem periodu suočavala sa ekonomskom krizom, i
sada predstavlja primjer uspješne zemlje u kojoj je
znanje uticalo na ekonomski razvoj. U tom smislu,
jasno je da informacione i komunikacione tehnologije (ICT) i eGovernment imaju značajnu ulogu
kada je u pitanju nivo i sam uticaj znanja na sveukupni ekonomski razvoj, a time i na stvaranje konkurentnosti zemlje. Naravno, kako se obrazovanje
sve više širi i obuhvata sve veći broj ljudi u toku
razvoja, ali i sa povećanom primjenom informaciono komunikacionih tehnologija, neophodno
je posvetiti pažnju edukaciji stanovništva, kako
bi stvorili ambijent u kojem svi građani imaju po-
eGovernment kao virtuelna organizacija koja ima
za cilj da pruži javni menadžment i javne usluge/
servise, u principu nije uključena u kreiranje materijalnih resursa, ali posjeduje sisteme za upravljanje
znanjem koji sadrže značajne odlike. Menadžment
znanja u okviru eGovernment okruženja predstavlja novi menadžment koncept i nove menadžment
metode, preuzimajući značajnu ulogu u promovisanju transformacije vladinih funkcija, unapređenju vladine efikasnosti i same slike koju građani
stvaraju o vladi. Posebno, značaj implementacije
sistema menadžmenta znanja u eGovernmentu
može biti sagledan sa sljedeća tri apsketa:
Šta predstavlja menadžment znanja za eGovernment?
Na marko nivou, menadžment znanjem (KM) može
biti definisan kao uticaj znanja u cilju postizanja
ciljeva produktivnosti i konkurentnosti za nacionalnu ekonomiju. Na nivou vlade, menadžment
znanjem za vladu može biti definisan kao uticaj
znanja u cilju unapređenja internih procesa, za formulaciju vladinih politika i programa i za efikasnu
dostavu javnih podataka kako bi se povećala produktivnost. Na kraju, menadžment znanjem (KM)
za eGovernment može biti definisan kao menadžment znanjem za i od strane eGovernmenta u cilju povećanja produktivnosti. KM4Eg (Knowledge
Management for eGovernment ili menadžment
znanja za eGovernment) je upravljački alat koji
služi donosiocioma odluka u vladi i njihovim implementatorima programa.
1. Biti u mogućnosti da se sprovedu vladine kompetencije
2. Biti u mogućnosti da se poveća kvalitet vladinih usluga
3. Biti u mogućnosti da se promoviše zdrav razvoj eGovernmenta
Model menadžmenta znanja u eGovernmentu
Sa makroekonomskog aspekta, proces upravljanja
znanjem u eGovernmentu je sličan istim takvim
procesima u kompanijama, do određenog nivoa,
ali je isto tako drugačiji u svojoj suštini kada je riječ
o ciljevima i namjerama. Prvi treba da pruži usluge
zajednici, a drugi da poveća konkurentnost i profitabilnost kompanije. Na bazi softverskog okruženja, kao i okruženja hardvera u eGovernmentu,
konceptualni model menadžmenta znanja u eGovernmentu se sastoji od podsistema kolekcije znanja, podsistema organizacije znanja i podsistema
aplikacija znanja (Slika 1). Postoje međuzavisne
i zajedničke podržavajuće relacije između ova tri
podsistema.
GraĜani,kompanije,
socijalnisistem
eGovernmentokruženje
Prepoznavanje
znanja
Usvajanje
znanja
Akumulacija
znanja
Podsistem
kolekcijeznanja
Klasifikacija
znanja
Skladištenje
znanja
Podsistem
organizacije
Mapa
znanja
znanja
Podsistem organizacije znanja
Podsistem organizacije znanja predstavlja jezgro
upravljanja znanjem, do samog procesa mješovitog znanja. Podsistem predstavlja most koji povezuje podsistem kolekcije znanja sa podsistemom
primjene znanja, i njegove funkcije mogu direktno
da utiču na funkcije podsistema primjene znanja,
pa čak i uspjeh cjelokupnog sistema menadžmenta znanja. Podsistem uključuje klasifikaciju znanja,
skladištenje znanja i mapu znanja ova tri procesa
menadžmenta znanja.
Podsistem primjene znanja
Podsistem primjene znanja predstavlja output sistem koji čini sistem menadžmenta znanja. Njegov
korisnički interfejs predstavlja konačan vidljivi dio.
Ovaj podsistem objedinjava rezultate druga dva
podsistema, čisti i organizuje odgovarajuće informacije i pruža ih različitim korisnicima na različit
način. Ono, takođe, može kreirati znanje na bazi
druga dva podsistema. Ovaj podsistem uključuje
dijeljenje znanja, razmjenu znanja i kreiranje znanja ova tri procesa menadžmenta znanja.
Zaključak
Dijeljenje
znanja
Razmjena
znanja
Podsistem
Kreiranje
primjeneznanja
znanja
Slika1.ModelupravljanjaznanjemueGovernmentͲu
Podsistem kolekcije znanja
Podsistem kolekcije znanja predstavlja ulazni sistem u eGovernment sistem upravljanja znanjem,
koji predstavlja osnovu menadžmenta znanja.
Ovaj sistem se fokusira na oblast znanja u vladi.
Njegova početna kolekcija sadrži bogatstvo znanja i informacione resurse koje je potrebno identifikovati i koje je potrebno da koriste ostala dva
sistema. Podsistem uključuje prepoznavanje znanja, usvajanje znanja i akumulaciju znanja ova tri
procesa menadžmenta znanja.
Tehnološke inicijativ, ali i reforme upravnih procesa i uopšte, implementacije informaciono komunikacionih tehnologija u vladama, učinili su da se
shvati da su vlade sačinjene od dinamičkog miksa
ciljeva, struktura i funkcija. eGovernment inicijative predstavljaju, u suštini, napore za složenim
promjenama sa namjerom da upotrebljavaju nove
i napredne tehnologije kako bi podržali transformaciju operacija i efektivnosti vlade nastalih kao
posljedica uvođenja novih incijativa za efikasnije
poslovanje i izvršenje operativnih funkcija vlade.
Novi izazovi javne administracije u 21. vijeku, jesu
da kreiraju eGovernment.
Vlada je oduvijek bila glavni korisnik znanja. Primarna funkcija vlade jeste donošenje odluka i
eGovernment pruža jedinstvenu podršku procesima donošenja odluka. Vlade, takođe, sadrže najveća skladišta informacija i baza podataka i eGovernment pomaže u njihovom efikasnom upravljanju.
Vlade su oduvijek imale pristup najboljim tehnologijama i tehnološkim rješenjima kako bi mogle da
upravljaju svojim odnosima. Posljednjih godina je
45
došlo do eksplozije informacija i veoma je važno
znati na koji način da se upravlja tim informacijama. Nijesu sve informacije podjednako važne za
svaki proces odlučivanja i uopšte za svaki proces
unutar vlade, pa u tom slučaju eGovernment igra
značajnu ulogu jer omogućava efikasnije i transparentije upravljanje tim informacijama. Osim
toga, pomoću eGovernmenta jednostavnija je
pretraga informacija od strane krajnjih korisnika
(zaposlenih, građana, privrednih subjekata, nevladinih organizacija i sl), lakši je pristup informacijama, tj. dostupna je veća količina infromacija,
pa se samim tim pojavljuje veća potreba za implementacijom i primjenom različitih sistema menadžmenta znanja.
Literatura
1. Ben Peacey (2002), Socio-Economic impacts of ICT – eGovernment@ the Local Level – A discussion paper, Department of
Sociology and Anthropology, University of Canterbury.
46
2. Bonham, G.M., Seifert, J.W. & Thorson, S.J. (2003). The Transformational Potential of e-Government, Maxwell School of
Syracuse University, http://www.maxwell.syr.edu/maxpages/faculty/gmbonham/ecpr.htm
3. Christian Wagner, Karen Cheung, Fion Lee, Rachael Ipiscw,
Enhancing E-Government in Developing Countries: Managing Knowledge through Virtual Communities, Department
of Information Systems, City University of Hong Kong
4. Info Dev, Center for Democracy & Technology (2002), The
E-Government Handbook For Developing Countries
5. James D. McKeen and Heather A. Smith (2003), Making
IT happen, critical issues on IT management, John Wiley &
Sons, Ltd, England.
6. Jeffrey W. Seifert, Matthew Bonham (2005), The Transformative Potential of E-Government in Transitional Democracies, Congressional Research Service, Library of Congress,
USA, G. Maxwell School, Syracuse University, USA
7. Jim Melitski (2001) The World of Egovernment and E-governance, http://www.aspanet.org/solutions/The World of Egovernment and Egovernance.htm.
8. Stephen M. Mutula (2010), Digital Economies - SMEs and
E-Readiness, University of Botswana, Botswana
9. Subhash Bhatnagar (2003), The Economic and Social Impact
of eGovernment, Indian Institute of Management, Ahmedabad.
10.Thomas B. Riley (2003), E-Government – The Digital Divide And Information Sharing: Examining The Issues, Commonwealth Centre for E-Governance
Fenomen mreže – umreženo društvo
mr Dijana Kovačević
Abstract
The social transformation that are experiencing,
we live, in which we participate, creates a new
approach to studying the network organization
as a dominant social form of 21st century. Modern society is becoming networked society, and
the whole process is supported by the development of Internet technology that provides unlimited possibilities for action in the direction of
connectivity, simple communications, reducing
time limits for individual processes. Information
revolution and the Internet contributed to the
development of the Network, through interactive interaction between actors and the network
itself, leading, eventually to a new social form of
architecture - the network society, which is still
being formed, is in constant development and
the process of change because its interactive nature (of this process) seems incomplete and lasting as long as they have become the markets
themselves.
Mreže postoje otkada postoji i društvo, hiljadama
godina unazad, od antičkih društava, pa do novog
milenijuma, kao važan okvir ljudskog djelovanja,
oblik komunikacije, saradnje i razmjene. Ključni
razlog zašto mrežni oblik društvene organizacije
tek posljednjih decenija 20. vijeka postaje dominantan, smjenjujući do tad preovlađujući vertikalno-hijerarhijski tip organizacije, jesu materijalna ograničenja koja su zaustavljala njihov razvoj i
mogućnost širenja, odnosno daljeg umrežavanja.
Društvena struktura, nekada jasno izdiferencirana i stabilna, sada, u skladu sa svim vidljivim i
nevidljivim društvenim rekonfiguracijama, počinje funkcionisati u daleko difuznijim, fluidnijim i
dinamičnijim okvirima. Umjesto tradicionalnog,
vertikalno-hijerarhijskog, odnosno homogenosistemskog poimanja društvene strukture, sve
češće se govori o jednom, horizontalnom, pluralno-hijerarhijskom, odnosno mrežnom shvatanju
strukture društva. Posebnost novog društvenog
poretka ogleda se u njegovoj kompleksnosti i dinamici razvoja.
Mreža1 postaje ultima ratio društvenog organizovanja, ne samo na mikro već i na makro nivou.
Mreže su svuda oko nas, pitanje uključenosti ili isključenosti postaje pitanje svih pitanja, i na kraju
postaje pitanje života ili smrti2 (socijalnih subje-
kata, pojedinaca, korporacija, institucija).
Mreža postaje okosnica informatičkog
društva i nove informatičke ekonomije. I
dok niko ne spori postojanje mreže kao
društvenog fenomena i dominantnog
oblika organizovanja, najviše se postavlja pitanje da li je informatizacija uzrok
nastanka mrežnog društva. Kao najlogičnije nameće se objašnjenje da nastajanje
mrežnog društva ne može u potpunosti da se
determiniše istorijskim trenutkom, ali može da
se smjesti u određeni istorijski okvir. Taj istorijski
okvir se poklapa sa eksplozivnim razvojem informatičke tehnologije koja je u međusobnoj interakciji sa započetim procesom globalizacije, a potpomognut potrebom restruktuiranja kapitalizma
kao vodećeg društvenog poretka (krize koje su se
tada javile su postavile pitanje opravdanosti pojedinih postulata ovog društvenog i ekonomskog
uređenja) međusobno se podstičući i razvijajući;
sinergetskim efektom, dali jedan novi impuls, odnosno pokretačku osnovu u stvaranju nove društvene strukture, ali i nove ekonomske paradigme.
Može se reći da mreže postaju najefikasniji vid organizacije kao posljedica tri osnovne karakteristike, omogućene novim tehnološkim okruženjem:
fleksibilnosti, skalabilnosti i moći opstajanja.
Ukoliko se mreža kao fenomen posmatra sa samo
jednog aspekta, onda to nikada nije dovoljno dobar pristup jer ovaj fenomen prožima sve oblike
ljudskog djelovanja. Mreža svojom suštinom ne
može da bude smo društveni ili samo ekonomski fenomen, njena priroda otvorene strukture
koja se širenjem nadograđuje i usavršava, otvara
prostor da se ona dopunjava u interaktivnoj međukombinikaciji i postaje sinonim novog društva. Digitalne mreže prožimaju čitavu društvenu
strukturu, pretvarajući različite segmente društva
(ekonomiju, kulturu, politiku) u zasebne mreže,
koje se međusobno, u ključnim tačkama, prepliću
i globalno povezuju, tako da su glavne aktivnosti
koje oblikuju i kontrolišu ljudski život bilo gdje na
planeti međusobno povezane, bilo da su u pitanju finansijska tržišta, proizvodnja, menadžment
i distribucija dobara i usluga, ili da je riječ o internacionalnim institucijama koje upravljaju ekonomskim i političkim tokovima, komunikacijskim
medijima, kulturi, sportu, umjetnosti. Međutim,
ne treba zaboraviti činjenicu da i mreža, baš kao i
tehnologija, ne može biti ni dobra ni loša, ona je
47
baš onakva kakvom je ljudi, njeni stvaraoci i korisnici uobliče. Na kraju razvoj mreže zavisi od ljudi,
njihovih umova i moći da je promijene. Upravo se
taj problem identiteta i moći preispituje i mijenja
u novom umreženom društvu. Globalne mreže
bogatstva, moći i informacija nadilaze državu i
ona gubi na svojoj suverenosti; individualizacija
rada smanjuje legitimnu moć radne snage i njenog pokreta, a takođe se gubi i istorijska društvena sprega između kapitala, radne snage i države.
djednako i za socijalnu i za ekonomsku stvarnost
jer svaki korisnik ujedno je i potrošač, a taj oblik
umrežavanja i mogućnost približavanja korisniku se ne smije zanemariti sa bilo kog aspekta.
Posebno interesantne segmente predstavljaju
mlađi korisnici kojima ovaj vid komunikacije postaje dio životnog stila, ali i formiranja jedne nove
umrežene populacije, koja je i buduća radna snaga i oformljeni potrošač sa stavom, ali i socijalna
grupa sa specifičnim načinom komunikacije.
Političke organizacije i sistemi, religijske organizacije, ali i militantni pokreti gube na svojoj jačini,
ali još postoje i prilagođavaju se novom načinu
razmišljanja i djelovanja. Razni društveni pokreti se javljaju jer se povećava pravo na slobodnu
riječ, slobodan, neometan protok informacija.
Moć više nije koncentrisana u institucijama (državi), organizacijama (kompanijama) i simboličkim
centrima moći (vjerske i medijske organizacije),
ona je raspršena u globalnoj mreži bogatstva,
moći i informacija, virtuelnom svijetu (kao što su
finansijska tržišta, na primjer). Ona je, naravno, i
dalje prisutna i vlada društvom jer je čovjek po
svojoj prirodi oblikovan da želi moć.
Virtuelni obrasci koji postaju dominatni u umreženom društvu mijenjaju tradicionalne društvene
odnose i zajednice (porodica, država-nacija, klasa,...) i stvaraju jedan novi obrazac društvenosti
poznat pod nazivom - umreženi individualizam3.
Sa jedne strane dolazi do razaranja tradicionalnih
društvenih odnosa, a sa druge se gradi jedan novi
mrežni tip odnosa kroz proces podruštavljanja individualizovanih pojedinaca (virtualni društveni
odnosi).
Moć je sve više u rukama pojedinca, umovima ljudi jer kolektivno više nije legitimno. Informacija
i njena važnost, mogućnost obrade i pretvaranje
informacije u znanje daje moć, i ta moć postaje legitimna. Sve u svemu, vrijeme u kome živimo mijenja suštinu i umanjuje značaj legitimnih identiteta koji su važili kao neprikosnoveni autoriteti, a
društvo postaje jedna više instinktivna struktura
koja se sastoji od tržišta, pojedinaca, mreža i strateških organizacija. Sve je dostupno globalnom
oku javnosti i ništa nije moguće sakriti. Moć se
seli iz materijalnog u nematerijalno, iz legitimnih
centara moći u ruke pojedinca koji ima sve više
uticaja na globalne tokove. Takav poredak stvari
se veoma ogleda i preslikava na ekonomsku sferu, jer pojedinac postaje potrošač, a naše, umreženo društvo ima pridjev i potrošačko.
48
U ovakvom poretku umreženog društva najnovija tvorevina su i tzv. društvene mreže, sajtovi na
kojima pojedinci, organizacije i kompanije imaju svoje profile – popularni Facebook, Twitter ili
blogovi, kao forme sajtova gdje možete postaviti
svoje mišljenje o raznim temama. Rastući trend
ovih novih mreža je od ogromnog značaja, po-
Mreža, kao apstraktni sistem, postaje osnova za
za širenje umreženog individualizma kao dominantne forme društvenosti, a Internet “materijalna podrška” za na različitim osnovama zasnovano
novo umrežavanje individualizovanih pojedinaca.
Sociološka dimenzija ovih procesa je aspekt koji
se često analizira i u nastupu pojedine organizacije na Internetu (bilo da se radi o kompanijama,
političkim ili vladinim institucijama ili potpuno
neprofitnim organizacijama).
Sa ekonomskog aspekta organizacije dobijaju jasne segmente svojih korisnika, pa shodno tome
mogu djelovati proaktivno, ali i moraju da se priključe novom trendu jer jedina kazna je potpuno
isključenje. Osluškivati komunikaciju i eventualno
se u nju uključiti znači ostati u igri sa najnovijim
oblicima potreba korisnika ili potrošača, zavisno
o kojoj se organizaciji radi. Neophodno je bar
analizirati uticaj ovih mreža i njenih resursa u cilju
što boljeg upoznavanja potreba korisnika, što i jeste krajnji cilj svake organizacije. Dalji angažman
same organizacije u domenu društvenih mreža se
razlikuje od preferencije korisnika do mogućnosti
i spremnosti organizacije da iskoristi mogućnosti
mreže. U svakom slučaju, neophodan je detaljan
poslovni plan jer je ulog veliki - procenat tržišnog
učešća i mogućnost gubljenja konkurentnosti
(bar kada je o kompanijama riječ).
Literatura:
ENDNOTES
1.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Babović Marija: Socijalne mreže – povezivanje društvenih aktera u sferi ekonomskih aktivnosti, Izvorni naučni
članak, Beograd, 2006
Castells M.: The Internet Galaxy, Reflections on the Internet, Business and Society, Oxford University Press, New
York, 2001
Castells M.: Uspon umreženog društva, Zagreb, 2000
Castells M.: Materials for an exploratory theory of the
network society, British Journal of Sociology, Vol. No. 51
Issue No. 1: 5–24, 2000b
Kelly K.: New Rules for the New Economy, Penguin Books,
1998
Mesarić Milan: Informatička revolucija i njezin utjecaj
na stvaranje informatičke, mrežne, globalne ekonomije
- analiza Manuela Castellsa, članak, Ekonomski pregled,
56 (5-6) 389-422, Zagreb, 2005
Petrović Dalibor: Od društvenih mreža do umreženog
društva: Jedan osvrt na makro mrežni pristup u Sociologiji, Pregledni naučni članak, Beograd,
Petrović Dalibor: Internet u funkciji personalnog umrežavanja, Izvorni naučni članak, Beograd, 2006
Rhodes, P.D.: Building a network, Irwin/McGraw-Hill,
NewYork,1996.
Robbins S.P.: Bitni elementi organizacijskog ponašanja,
Mate, Zagreb, 2010
Turner, F.: From Counterculture to Cyberculture: Stewart
Brand, the Whole Earth Network and the Rise of Digital
Utopianism. Chicago, 2006
Wellman B.: The three ages of Internet studies: ten, five
and zero years ago, New Media & Society, SAGE Publications, Vol.6 (1): 123–129, 2004
Witte J., Mannon S.: The Internet and Social Inequalities,
Routledge, New York, 2010
Zittrain, J.: The Future of the Internet and How to Stop It,
Yale University Press, New Haven, 2008
2.
3.
“Mreže su samo-rekombinujuće, kompleksne strukture
komunikacije, koje u isto vrijeme omogućavaju jedinstvo
svrhe i fleksibilnost svojih radnji, kroz kapacitet da adaptiraju okruženje u kome funkcionišu” – definicija mreže
po Kastelsu
Castells M, - “they kill or kiss, nothing personal”, Uspon
mrežnog društva, Golden Marketing, Zagreb 2000, str.
78
Petrović Dalibor, Internet u funkciji personalnog umrežavanja, Izvorni naučni članak, Beograd, 2006, str. 37
49
Analiza uticaja transakcionih troškova na likvidnost
dr Dušan Dobromirov
Abstract:
The paper compares the international financial
market’s transaction costs with transaction costs in Republic of Serbia. A difference between
direct and indirect transactional costs is explained and ilustrated through examples. The comparison of direct transactional costs shows that
there is a significant difference in prices of economic exchange and suggests the actions that
Serbian financial market institutions should take, in order to increase liquidity and improve the market. Indirect transactions costs are defined and their comarison
is descriptive. The improvement of automated trading
system is required in Serbia, as a solution for indirect
transaction cost decrease.
50
Uvod
Primena visoke tehnologije u automatizovanim sistemima trgovine na globalnom finansijskom tržištu
omogućila je snižavanje transakcionih troškova i povećanje efikasnosti trgovine. Dodatni poticaj snižavanju transakcionih troškova dolazi sa regulatorne
strane kada US Department of Labor (1986) propisuje obavezu institucija finansijskog tržišta da rade na
usavršavanju metoda trgovine kako bi se unapredilo
tržište. To označava početak intenzivnijeg istraživanja
ove oblasti od strane penzionih fondova koji na taj
način žele da povećaju efikasnost investiranja svoje
imovine. Ubrzo se u istraživanja uključuju i investicioni finansijski posrednici i dolazi do formiranja novog
segmenta specijalizovanih finansijskih posrednika,
koji su fokusirani na usluge sa niskim provizijama.
Poslednjih godina 20. veka, na finansijskom tržištu
se javljaju prvi on-line diskont brokeri, koji na svojim
platformama za elektronsku trgovinu, nude svojim
klijentima veoma niske provizije. Ova pojava rezultirala je većim interesom za izučavanje prirode transakcionih troškova i njihovog uticaja na efikasnost
finansijskog tržišta. Istraživanja koja se sprovode
u ovoj oblasti imaju za cilj da obezbede veću transprentnost procesa investiranja u odnosu na korisnike usluga i da povećaju prinose na uložena sredstva
(Amundson,2005). Uticaj transakcionih troškova na
uspešnost upravljanja sredstvima se analizira poređenjem prinosa investicionih fondova u odnosu na neki
benčmark indeks, za koji se uobičajeno uzimaju S&P
indeksi. Analiza prinosa, na uzorku od 1096 finansijskih posrednika koji aktivno upravljaju investicionim
fondovima i poređenje njihovog prinosa sa rezultatima prinosa benčmark indeksa (Pane,Dash,2005), pokazuje da transakcioni troškovi i dalje imaju veoma
velik negativan uticaj na prinose koji ostvaruju finansijski posrednici, kao što je prikazano u tabeli 1.
Investicioni
fondovi u
odnosu na
veličinu
kapitalizacije
Velika
kapitalizacija
Srednja
kapitalizacija
Mala
kapitalizacija
Benčmark
indeks
Fondovi koji
imaju bolje
performanse
u odnosu na
benčmark indeks
S&P LargeCap 500
31,1 %
S&P MidCap 400
20,9 %
S&P SmallCap 600
23,2 %
Prikazani loši rezultati aktivnog upravljanja investicionim portfoliom su posledica čestih promena portfolia usled velikog broja trgovinskih transakcija koje
menadžeri fonodova izvrše tokom godine. Analize
pokazuju da se sa 90% imovine ovih fondova aktivno
trguje (Boogle,2000) i da to umanjuje njihov godišnji
prinos za 0,5%. Transakcioni troškovi, definisani kao
troškovi ekonomske razmene, mogu se podeliti na
eksplicitne-direktne troškove i implicitne-indirektne
troškove.
Direktni transakcioni troškovi
Direktne transakcione troškove je lako sagledati i oni
predstavljaju deo provizije koji zadržavaju brokerske
kuće, različite takse i druge dažbine koje naplaćuju
institucije infrastrukture finansijskog tržišta i vladine agencije. Njihova karakteristika je da investitori
mogu da izračunaju njihov uticaj pre nego što dođe
do konkretne transakcije, obzirom da je celokupan
iznos troškova sadržan u brokerskoj proviziji. Pojavom on-line diskont brokerskih kuća na tržištu došlo
je do značajnog smanjenja direktnih transakcionih
troškova koji se uobičajeno naplaćuju u paušalnom
fiksnom iznosu po transakciji, ukoliko je transakcija
manja od kupovine ili prodaje 5000 akcija. Na primer,
ukoliko investitor želi da kupi 5000 komada akcija
korporacije IBM po ceni od 120,00 US$ po komadu,
platiće za tu transakciju fiksni iznos koji, po aktuelnim uslovima na tržištu brokerskih usluga, može biti
samo 4,95 US$ (TradeKing). Preračunato u procente,
trošak takve transakcije, čija je vrednost 600.000,00
US$, bi bio 0,00000825 %. Prema podacima sakupljenim na finansijskom tržištu u Srbiji, troškovi brokerskih provizija su mnogostruko veći i procenjeni
minimalni trošak transakcije na tržištu je 1%. Ovako
visoki troškovi negativno utiču na likvidnost tržišta,
pa je prosečan dnevni promet na Beogradskoj berzi
tokom 2007., 2008. i 2009. godine bio 1.128,07 Eura.
Poređenja radi, prosečan dnevni promet trgovine ak-
finansijskog tržišta u Republici Srbiji
cijama korporacije IBM iznosi oko 600 miliona eura.
Istraživanja odnosa između fiksnih transakcionih
troškova i efikasnosti tržišta (Lo et al,2004), pokazuju
da direktni transakcioni troškovi smanju likvidnost
finansijskih. Mada se drastična razlika u likvidnosti
tržišta javlja kao posledica više makroekonomskih
faktora (Dobromirov et al,2010), smanjenjem troškova transakcija u Srbiji bi se povećao promet na finansijskom tržištu. U analizi transakcionih troškova na
američkom finansijskom tržištu za 2004. godinu koju
su objavili NYSE i NASDAQ, visina troškova koju po
pojedinačnoj transakciji plaćaju investitori je 0.26% i
0,35% respektivno. Ovako velika razlika u teoretskoj
i stvarnoj visini transakcionih troškova nastaje kao
posledica indirektnih transakcionih troškova. Smanjenjem optimalnog broja transakcija, koji se dobija
kada se u analizi ulaganja ne uračunavaju transakcioni troškovi, premija rizika značajno raste i opada
nivo efikasnosti tržišta.
Indirektni transakcioni troškovi
Indirektni transakcioni troškovi su opisuju kao uticaj tržišta i predstavljaju dodatne troškove koji se
javljaju prilikom implementacije investicionih ideja.
Ovi troškovi se javljaju usled naglih promena ponude i tražnje u periodu od trenutka donošenja investicione odluke do trenutka izvršenja transakcije
i ne mogu se unapred predvideti. Analiza indirektnih transakcionih troškova koristi cenu korigovanu
obimom trgovine (Volume Weighted Average PriceVWAP) kao benčmark sa kojim se porede pojedinačni nalozi za trgovinu. Kao još jedan benčmark koji se
koristi u analizi, koristi se „implementation shortfall“,
koji predstavlja apsolutnu vrednost razlike između
prvobitne ideje cene na osnovu koje je dat nalog
za transakciju i realizovane cene na tržištu. Prilikom
analize, sagledava se odnos između razlike inicijalne
investicione odluke po pitanju cene i benčmarka i
uticaj različitih faktora kao što su: nestabilnost cene
posmatranog finansijskog instrumenta, veličina
naloga za trgovinu u odnosu na dnevni obim trgovine, vreme potrebno da se izvrši nalog i odlivanje
informacija o trgovinskom nalogu (Safionas, Bacidore,2002). Nestabilnost cene (volatility) značajno utiče na visinu indirektnih transakcionih troškova usled
mogućnosti da prilikom izvršenja transakcije dođe
do nagle promene cene. Ukoliko je vreme potrebno
da se transakcija sprovede duže, razlika između inicijalne investicione cene i realizovane cene na tržištu
se dodatno uvećava. Odliv informacija o nalogu isto
može imati značajan uticaj jer u tom slučaju drugi
investitori mogu povećati ponudu ili tražnju (Birger,2004). Prilikom analize indirektnih transakcionih
troškova, posmatra se i poseban doprinos ukupnim
transakcionim troškovima svakog učesnika procesu
trgovine (Etkins,McSherry,2004), kao što je prikazano na slici 1.
Po hronološkom principu, lanac učesnika u procesu sprovođenja finansijske transakcije je definisan
kao portfolio menadžer- trejder- broker. Pojedinačni
doprinos svakog učesnika u ukupnim indirektnim
transakcionim troškovima trgovine za drugi kvartal
2004. godine, na NYSE je prikazan u tabeli 2.
Segment
Dnevni period
trgovine
Portfolio
menadžer do
izvršenja naloga
Portfolio
menadžer do
trejdera
Trejder do
brokera
Broker do
izvršenja naloga
Broker do
zatvaranja tržišta
Benčmark u
odnosu na
koji se mere
indirektni
troškovi
transakcije
Prosečni
indirektni
transakcioni
troškovi
VWAP
0,07%
implementation
shortfall
0,52%
implementation
shortfall
0,07%
implementation
shortfall
0,11%
VWAP
0,03%
VWAP
0,05%
Iz navedenih rezultata se vidi da je uticaj na prosečne indirektne transakcione troškove pojedinačnih
učesnika u lancu sprovođenja investicione odluke
velik i značajni se napori ulažu u formiranje efikasnijih modela automatizovane trgovine. Na finansijskom tržištu u Srbiji još uvek ne postoje platforme
za elektronsku trgovinu pa je vreme potrebno da se
izvrši nalog za trgovinu mnogostruko duže. Dodatni
uticaj, na procenu da su indirektni transakcioni troškovi mnogostruko veći, imaju i velika nestabilnost
cene (volatility), velika vrednost pojedinačnih naloga u odnosu na ukupnu vrednost dnevnog prometa
i odlivanje informacija iz trgovine. Da bi se situacija
u ovoj oblasti unapredila, potrebna je modernizaci-
51
Savremeni sistemi obračuna
Doc. dr Ana Lalević-Filipović; Selma Demirović
ja informacionog sistema koju je Beogradska berza
počela da sprovodi, ali koja još nije dala očekivane
rezultate.
Odnos između direktnih i indirektnih transakcionih troškova
Generalni trend smanjivanja cena direktnih transakcionih troškova na tržištu finansijskih usluga, ima za
posledicu povećanje broja investitora, od kojih mnogi spadaju u kategoriju manje sofisticiranih i slabije
informisanih (Gu,Hitt,2001). Takvi investitori svojim
učešćem povećavaju nestabilnost cena na finansijskom tržištu, što ima za posledicu povećanje indirektnih transakcionih troškova. Interesantna je pojava
da se smanjenjem direktnih transakcionih troškova,
povećavaju indirektni transakcioni troškovi.
Zaključak
Aktuelni razvoj međunarodnog finansijskog tržišta
usmeren je prema smanjenju indirektnih transakcionih troškova. Finansijski posrednici rešenje za smanjenje indirektnih transakcionih troškova pronalaze
u razvoju novih, uspešnijih sistema algoritamske
trgovine. Ovi sistemi namenjeni njihovim klijentima,
treba da omoguće viši stepen automatizacije i veću
efikasnost tržišta. Na finansijskom tržištu u Srbiji,
koje je još u ranoj fazi razvoja, fokus razvoja mora
biti u pronalaženju načina da se kroz smanjenje direktnih transakcionih troškova poveća likvidnost i na
unapređenju elektronske platforme za trgovinu.
Literatura
52
1. Amundson ,Anders (2005),”Market impact: Transaction cost
analysis and the financial markets”, Journal of Financial Transformation, Vol 6, 30-33
2. Pane, R., and S. Dash,( 2005), “SPIVA active funds scorecard
— 4th Quarter 2004,” Standard and Poor’s, January 18
3. Boogle, J., 2000, “Mutual funds at the millennium,” Bogle Financial MarketsResearch Center, May 15
4. Dobromirov Dušan, M. Radišić and A. Kupusinac ,(2010),
“Emerging Markets Investors' Decision Making Perception:
Risk vs. Growth Potential“, African Journal of Busines and
Management, in print
5. Lo, Andrew w., Harry Mamaysky and Jiang Wang (2004),
„Asset Prices and Trading Volume under Fixed Transaction
Cost“ , Journal of Political Economy, Vol 112, 1054-1090
6. Safionas G. And J. Bacidore (2002),“ Trading and Market
Structure“, Goldman Sachs, October 24
7. Birger J. (2004),“America Century’s Secret Weapon“, Money
Magazine, September
8. Gu Bin and Lorin M. Hitt (2001), „Transaction Cost and Market Efficiency“, 22nd International Conference on Information Systems, 85-96
„Novi izvor moći nije novac u vlasništvu nekolicine, već
svrsishodne informacije u vlasništvu mnogih“
J. Naitsbitt
Abstract:
Numerous events, both in external and internal environment, contributed information to gain a new
dimension and to become an indispensable component of modern corporate business enterprise.
Therefore, the aim of this papir is to point out the
need for redesigning existing accounting system
of enterprises (especially its internal parts), and to
emphasize the importance of application of modern costig systems, in order to improve information basis for the management of the companies. The
possibility of an adequate implementation of cost
accounting’s information resources by management is the wider range of alternatives in a strategic
decision-making. That opens the way for creating
the most appropriate competitive strategies. Is it
really so, and whether there is a realistic (practical)
assumptions (economic, institutional, ideological)
for the application of modern costing systems in
Montenegro, is a question that we try to answer.
Sve brojnije promjene koje se odvijaju u savremenom poslovnom okruženju sa svoje strane, nameću potrebu za radikalnom revizijom cjelokupnog
računovodstvenog sistema preduzeća, pa time i
računovodstva troškova. U cilju postizanja što veće
efikasnosti na tom polju, evidentirani su postojeći
problemi koji su već duži vremenski period bili ukorijenjeni kod tradicionalanih sistema obračuna troškova i uočene su ujedno potrebe za njihovom modifikacijom i oblikovanjem u formi savremenih sistema
obračuna troškova.Jedna od tehnika upravljačkih računovođa koja se koristi u poslovanju sa menadžerima, kako bi se bolje razumjeli troškovi proizvoda,
nosi naziv obračun na osnovu aktivnosti (Activity
Based Costing-ABC). ABC doprinosi da računovođe
bolje razumiju proces proizvodnje i pružanja usluga.
To obezbjeđuje precizniju alokaciju opštih troškova,
čime se podstiče potpunije razumijevanje profitabilnosti proizvoda. Informacije koje su sažete u sistemu
ABC su veoma korisne, s obzirom na nove prakse poslovanja i procedure koje je potrebno primijeniti u
globalnom tržišnom takmičenju.
Dati sistem obračuna troškova pokušava da pronađe odgovor na pitanje: “Zašto trošak nastaje?”. Međutim, bez obzira na veliki značaj koji se pripisuje
navedenoj metodi obračuna troškova, vremenom
a troškova u Crnoj Gori
su određeni nedostaci primijećeni u njenoj upotrebi.
Stoga je danas prisutan trend porasta interesovanja
i za druge koncepte, koji su sa značajnim uspjehom
prihvaćeni i implementirani u praksi velikog broja razvijenih zemalja. Ali poput ABC-a, riječ je o konceptima koji nijesu "bez mane’’. Svaki od njih je prepun
mogućnosti i opasnosti, ali uopšteno, doprinos koji
oni pružaju je od neprocjenjive važnosti za uspješno
poslovanje savremenog, takmičarski orijentisanog
preduzeća.
Nove prakse upravljačkog računovdstva i trend koji
ih prati danas sve više stavljaju naglasak na:
obračun na osnovu ciljnih troškova (Target Costing), koji daje odgovor na pitanje koliki troškovi smiju biti
Kaizen obračun troškova (Kaizen Costing), koji
daje odgovor na pitanje: može li još bolje
Model upravljanja troškovima kvaliteta (Quality
Cost Management), koji daje odgovor na pitanje: koji troškovi ne bi nastali kada bi se svaki
posao dobro obavio prvi put
obračun na osnovu životnog ciklusa (Life Cycle
Costing), koji daje odgovor na pitanje: koliki su
troškovi cjelokupnog životnog vijeka proizvoda, itd.
mogućnosti koje sa sobom nosi (strategijsko!) upravljačko računovodstvo, a posebno njegov računsko-integralni dio-sistemi
obračuna troškova. Upravo iz tog razloga
ne treba da čudi činjenica što upravljačka
struktura crnogorskih preduzeća ignoriše
značajnost informacija upravljačkog računovodstva, te stoga, kako vremenski tako
i naučno, zaostaju za ekonomski razvijenim
zemljama u kojima je upravljačko računovodstvo i koristi koje ono pruža postalo neophodnost.
Međutim, u posljednje vrijeme, naročito u
naučnim krugovima u Crnoj Gori, uočeno
je interesovanje za navedenu problematiku,
što donekle daje nadu da će naš računovodstveni sistem, a posebno njegov integralni
upravljački dio, biti, osavremenjen uvođenjem novina iz navedene oblasti. Stoga članak predstavlja nastojanje autora da makar pokušaju da navedu na razmišljanje menadžment strukturu preduzeća u Crnoj
Gori, kao i upravljačke računovođe (koji bi trebalo da
budu dio upravljačke strukture preduzeća) da shvate
da upravljačko računovodstvo danas, u savremenim
uslovima privređivanja, predstavlja ’’komadić’’ koji
nedostaje na polju postizanja konkurentnosti.
Riječ je o sistemima koji danas zauzimaju veoma
značajnu ulogu u sistemu informisanja menadžmenta preduzeća, tako da naprijed navedene novine računovodstva troškova nijesu ostavile ravnodušnim
ni računovodstveni sistem u Crnoj Gori. Privredna
transformacija u Crnoj Gori, koja je započela svoju razvojnu etapu početkom posljednje decenije prošlog
vijeka,u značajnoj mjeri podstaknuta je dešavanjima
koja su promijenila postojeći tržišni način razmišljanja, pa time i intelektualnu klimu u preduzećima
koja predstavljaju sastavni entitet svake privrede.
Činjenica da danas većina preduzeća u Crnoj Gori
koristi informacije koje su dobijene od strane tradicionalnih sistema obračuna troškova (ili da uopšte ne
ubiraju’’koristi’’ koje im može pružiti sistem obračuna
troškova) je alarmantno.
Na kraju, inovacije na polju informacione tehnologije,
pojava e-trgovine, porast zahtjeva potrošača, izražena potreba za diverzifikovanijim proizvodnim asortimanom je trend koji postaje sve prisutniji i u Crnoj
Gori. S toga se nameće pitanje: ‘’Koliko će još dugo
računovodstvena teorija i praksa u Crnoj Gori počivati na podlogama konvencije postojećih sistema
obračuna, odnosno da li u perspektivi možemo očekivati pozitivne efekte koje sa sobom povlače savremene tendencije razvoja računovodstva troškova?''
Odgovor na pitanje je ohrabrujući, na šta značajnim
dijelom ukazuje domaća literatura koja posljednjih
godina obiluje natpisima autora koji se bave analizama i predlažu alternativna rješenja za probleme koje
odlikuje računovodstveni sistem Crne Gore.
U tom smislu, računovodstveni sistem u Crnoj Gori
još nije dosegao stepen razvoja kakav je prisutan danas u većini razvijenih zemalja, pa je time informaciona podrška najvećim dijelom obezbijeđena (samo
i isključivo) od strane tradicionalnih sistema obračuna troškova. To upravo iz razloga što kod naših
preduzeća još ne postoji praksa ’’ubiranja’’ koristi od
Napori učinjeni s njihove strane nijesu bez efekta,
budući da, takođe, ohrabruje podatak da menadžment velikih, uspješnih kompanija u Crnoj Gori već
uočava informacionu snagu koju nose sa sobom savremeni sistemi obračuna troškova, te da se neki od
ponuđenih rješenja obračuna troškova nalaze u fazi
testiranja.
53
Specifični modeli finansiranja i finansijske podrške
mr Nikola Vulić, mr Vladimir Vulić
Abstract
The availability of financial resources is one
of the crucial aspects of entrepreneurship
development. It is very common for entrepreneurs not to be able to pursue their ideas due to a lack of proper financial support.
Experience has shown that classic financing
models are not sufficient, and that too much
direct financing by the state can often have
negative effects. This paper analyzes various
specific models of financing small and medium sized enterprises, that have emerged as
a means to provide a more adequate financial support system, and thus strengthen the
SME sector.
Poboljšanje pristupa finansijskim resursima
je izuzetno važan aspekt razvoja preduzetništva.
Lakši pristup finansijskim resursima omogućava
slobodnije poslovanje, s manje rizika, a samim tim
i veći broj malih i srednjih preduzeća. Pored toga,
postoji veliki broj preduzetnika koji nikada ne uspiju da realizuju svoju ideju zbog toga što ne uspiju da nađu adekvatno finansiranje. Javni sektor
ima značajnu ulogu u razvoju modela finansiranja
kroz stvaranje okvira i uslova za razvoj modela finansiranja, kao i kroz direktno učešće u samom
finansiranju kroz svoje institucije. Doduše, direktno finansiranje od strane države mora biti vrlo
ograničeno, kako bi se izbjegao efekat istiskivanja (crowding-out effect) privatnog finansiranja.
Iskustvo pokazuje da se najbolji rezultati postižu
kada javni sektor sarađuje sa tržištem i igra ulogu
katalizatora koji treba da ohrabri razvoj.
Specifični modeli finansiranja su se pojavili kao
dopuna klasičnim modelima finansiranja, kada je
iskustvo pokazalo da klasični modeli nijesu dovoljni. Kao i kod većine drugih modela, specifični modeli finansiranja su najviše razvijeni u SAD.
U nastavku ovog teksta biće opisani modeli koji
su prisutni u SAD, a zatim i neki od koraka koji se
sprovode u Evropskoj uniji kako bi se poboljšalo
finansiranje malih i srednjih preduzeća.
54
Kao i klasični modeli finansiranja, i specifični modeli finansiranja se pojavljuju u dva oblika – dužničkom i vlasničkom. Dužnički izvori koji mogu biti
na raspolaganju malom i srednjem preduzeću su:
• Krediti garantovani od strane države – ame-
rička Administracija za mali biznis (Small
Business Administration – SBA) garantuje
oko 12 milijardi dolara kredita svake godine.
Ukoliko preduzeće ne uspije da dobije kredit
od banke, najčešće zbog nedovoljnog zaloga i/ili fiducije, može se obratiti SBA da ona
garantuje kredit kod banke umjesto preduzeća. Na ovaj način, ona preduzeća koja imaju dobar biznis, ali nemaju dovoljno imovine
za dobijanje kredita, mogu obezbijediti potrebna sredstva za poslovanje.
• Privatno garantovani krediti – Ovaj izvor
funkcioniše na isti način kao prethodni, osim
što, umjesto državne agencije, za kredit garantuje pojedinac ili privatno preduzeće. Zauzvrat, tražilac kredita mora garantu platiti
određeni procent od iznosa kredita.
• Mikrokrediti – mikrokrediti su atraktivni za
ona preduzeća kojima nije potrebna velika
količina novca. Mikrokreditiranjem se mogu
baviti banke, državne institucije, a u zavisnosti od zakonskog okvira u državama mikrokreditima se mogu baviti i nevladine organizacije.
• Državne razvojne finansijske institucije –državne razvojne finansijske institucije predstavljaju državne kreditne institucije, koje,
uglavnom, posluju u onim djelovima zemlje
koji su slabije razvijeni.
• Finansiranje na osnovu autorskih prava – veoma atraktivan izvor finansiranja za sva preduzeća koja imaju neki patent ili drugu vrstu
zaštićenog proizvoda ili tehnologije. Preduzetnik dobija kredit na osnovu patenta koji
posjeduje, a zauzvrat mora da plati određeni
procent svog profita kreditoru.
Vlasnički izvori finansiranja koji su na raspolaganju malom i srednjem preduzeću su:
• Poslovni anđeli – poslovni anđeli su privatni
investitori koji investiraju u mala i srednja
preduzeća (uglavnom ona sa visokim potencijalom za rast), u zamjenu za vlasništvo
u aktivi preduzeća. Poslovni anđeli su najbrže rastući oblik finansiranja danas. Oko
400.000 anđela je prošle godine uložilo oko
malih i srednjih preduzeća
50 milijardi dolara u 50.000 malih preduzeća, prosječno oko 1 milion dolara po preduzeću.
• Venture kapital – venture kapital potiče od
investicionih fondova ili finansijski jakih
kompanija. Pored udjela u vlasništvu, venture kapitalisti obično uzimaju aktivno učešće
u upravljanju preduzećima u koja investiraju. Venture kapital je vrlo teško dobiti i prosječna stopa prihvatanja biznis plana je oko
0,5%.1
• Inicijalna javna ponuda – inicijalna javna
ponuda, u stvari, predstavlja dolazak do
kapitala prodajom akcija široj javnosti prvi
put. Predstavlja izvor finansiranja do koga je
najteže doći. Samo 750 do 1.0002 preduzeća
godišnje uspije da napravi inicijalnu javnu
ponudu, pri čemu mnogo veći broj preduzeća pokuša, ali ne uspije.
• Direktna javna ponuda - direktna javna ponuda predstavlja direktnu prodaju dijela
preduzeća zainteresovanim investitorima.
Direktna javna ponuda se može obaviti kod
preduzeća koja su registrovana kao društva
sa ograničenom odgovornošću i kod akcionarskih društava.
Evropska unija ima nešto slabije razvijene izvore
finansiranja malih i srednjih preduzeća, što pokušava da ispravi kroz aktivniju politiku na ovom
polju. S tim u vezi, u periodu od 2001. do 2005.
godine korišćeni su fondovi Višegodišnjeg programa za preduzeća i preduzetnike (Multiannual
programme for enterprises and entrepreneurship). Pored toga, oko 1,5 milijardi eura je bilo izdvojeno za razvoj malih i srednjih preduzeća od
strane Evropskog fonda za regionalni razvoj od
2002. do 2006. godine. Definisanje nove srednjoročne finansijske perspektive daće odgovor
koji nivo sredstava će biti opredijeljen za ove namjene u budućem periodu. Sve ove politike se,
uglavnom, implementiraju kroz Evropski investicioni fond (European Investment Fund – EIF),
koji je dio Evropske investicione banke (European
Investment Bank – EIB).
Veliki uspjeh u razvoju malih i srednjih preduzeća je postigla Institucija za garancije za mala i
srednja preduzeća (SME Guarantee Facility), koja
nudi garancije za mala i srednja preduzeća prilikom pozajmljivanja kapitala. Druga inicijativa
Evropske unije je bila stvaranje specijalnih investicionih kompanija, nalik onim koje se formiraju
u SAD, kako bi se pojačalo prisustvo venture kapitala na evropskom tržištu. Treća značajna inicijativa se tiče stvaranja rejting sistema za mala i
srednja preduzeća u Evropskoj uniji. Ovaj sistem
bi trebao da smanji asimetričnost informacija na
tržištu kapitala i omogući onim malim i srednjim
preduzećima, koja kvalitetno posluju, da lakše
dobijaju kredite od banaka.
U zemljama u tranziciji, van Evropske unije, postoji mnogo manje i dužničkog i vlasničkog finansiranja nego u Evropskoj uniji. Prosječan odnos domaćeg kreditiranja u odnosu na GDP u
zemljama u tranziciji iznosi oko 40%, dok je ovaj
pokazatelj u zemljama EU oko 140%3. Mala i srednja preduzeća imaju najviše problema zbog slabo
razvijenih finansijskih i pravnih sistema. Slabija
pravna zaštita, takođe, obeshrabruje robne kredite i dugoročno kreditiranje. Ova situacija se u
posljednje vrijeme djelimično popravlja, najviše
zahvaljujući povećanom prisustvu stranih banaka u ovim zemljama.4
Kada se pogledaju svi specifični izvori finansiranja koji su na raspolaganju malim i srednjim preduzećima u razvijenim zemljama, posebno SAD,
može se lako uvidjeti kako je ovaj vid podrške preduzetništvu na dosta niskom nivou u Crnoj Gori.
Novi kreditni aranžmani stranih banaka prisutnih
u Crnoj Gori, aktivnosti Fonda za razvoj i Zavoda
za zapošljavanje, kao i nekih nevladinih organizacija, kao što je Alter modus, donekle nude izbor
malim i srednjim preduzećima, ali, ukoliko želimo
još veći razvoj sektora malih i srednjih preduzeća,
neophodno je još više proširiti ponudu izvora finansiranja.
Literatura
1. Management Consulting News, <www.managementconsultingnews.com>
2. Američka administracija za mali biznis (United States
Small Business Administration) <www.sba.gov>
3. Iliev, I. “Barriers to Venture Capital Investment in Innovative SMEs in CEEs – Causes and policy Implications”. Annual
Anglo-Polish SSEES Colloquium, London, 2003.
4. Klapper, L., V. Sarria-Allende and V. Sulla. Small and Medium-Size Enterprise Financing in Eastern Europe. World
Bank, 2002.
55
Kreditno-garantne šeme kao instrument podrške
mr Nemanja Nikolić
Abstract
Significant reduction of credit activities
of commercial banks has led to the search for alternative sources of investment
financing. In that sense, project of implementation of credit-guarantee scheme in
Montenegro has been initiated within the
Investment and Development Fund. Guarantees as instruments of support should lead to
significantly larger volume of financial activity of
commercial banks and provide partial credit risk
transfer to guarantee issuer. Issuing guarantees
for timely credit repayment includes defined procedure as well as cooperation on relation bankIDF-credit beneficiary.
Aktuelna ekonomsko-finansijska kriza natjerala je
mnoge države da razmisle o alternativnim modelima finansiranja privatnog biznisa. Kao što je poznato, finansijska kriza uveliko je pogodila bankarski sektor koji je u značajnoj mjeri redukovao svoju
kreditnu aktivnost. Sa druge strane, sve je veća tražnja za kreditnim sredstvima od strane privrednih
subjekata, koji zbog aktuelne situacije nijesu u mogućnosti da realizuju svoje investicije, a poznato je
da su one temelj privrednog razvoja jedne države.
Pored prethodnog, cijena korišćenja finansijskih
sredstava je izuzetno porasla, pa se često postavlja
pitanje mogućeg povraćaja sredstava i isplativosti
njihovog korišćenja.Jedan od instrumenata koji je trenutno u ekspanziji u svijetu jesu garancije
u različitim oblicima. Smisao
garancije je da se omogući preuzimanje dijela rizika, te da se na taj
način finansijska
sredstva učine
dostupnijima i jeftinijima.
56
Najjednostavniji oblik garancije je garancija za
uredan povraćaj kredita, gdje se davalac garancije
obavezuje da će finansijskoj instituciji, koja je davalac kredita, vratiti dio glavnice kredita, ukoliko
korisnik kredita ne izvrši plaćanje. Na taj način izdavalac garancije na sebe preuzima dio kreditnog
rizika i omogućava korisniku kredita da dobije kredit koji po komercijalnim uslovima ne bi mogao
dobiti. Dakle u procesu izdavanja garancije, za uredan povraćaj kredita imamo tri učesnika: davalac
garancije (garantni fond), korisnik garancije (finansijska institucija) i korisnik kredita (preduzeće ili
preduzetnik). U uslovima kreditne letargije poslovih banaka i povećanog rizika plasmana sredstava,
kakva je situacija trenutno, jedan ovakav instrument mogao bi u značajnom doprinijeti većem
obimu kreditne aktivnosti banaka, a samim tim i
većem obimu investicione aktivnosti preduzetnika
i preduzeća. Krajnji cilj je da se kroz investicije ekonomski napredak učini dinamičnijim.Model za koji
su se odlučile Vlada Crne Gore i nadležne institucije je da se implementira kreditno-garantna šema
u okviru Investiciono-razvojnog fonda Crne Gore
A.D. Naime, definisan je model koji je bio predmet
razgovora sa poslovnim bankama i koji predstavlja dobru praksu u drugim zemljama. Pored toga,
model finansijskim instutucijama omogućava
da redukuju troškove rezervacija za potencijalne
kreditne gubitke, ali ih i motiviše da se odgovorno odnose prema svakom predlogu za izdavanje
garancije koji će biti upućen prema Investiciono-razvojnom
fondu.Kreditno -garantna
šema daje mogućnosti malom
biznisu, koji posjeduje izvodljiv projekat,
da pozajmi novac od
licenciranih banaka, iako
mu obezbjeđenje ne pokriva
traženi kredit, shodno proceduri poslovne banke. Selektovana MSP i preduzetnici sa kvalitetnim biznis idejama imaju poteškoće
u dobijanju komercijalnih kredita jer
ne mogu ponuditi dovoljno kolaterala
za obezbjeđenje. Kreditno-garantna šema
IRF-a pruža podršku na način što emituje garanciju malom/srednjem preduzeću i preduzetnicima koji su zainteresovani za aranžman. Da bi
privatnom biznisu
dobilo kredit uz garanciju IRF-a, MSP/preduzetnik
mora: obavljati komercijalnu aktivnost sa ciljem i
namjerom ostvarenja profita, imati kvalitetnu biznis ideju i mogućnost povraćaja kredita, shodno
procjenama banke i fonda.
Procedure izdavanja garancije predviđaju da preduzeće aplicira kod poslovne banke dostavljajući
dokumentaciju koja je potrebna da bi se jedan takav aranžman realizovao. Banka procjenjuje opravdanost zahtjeva te, ukoliko procijeni da nedostaje
dio kolaterala za kredit, prosljeđuje kompletnu
dokumentaciju IRF-u sa zahtjevom za izdavanje
garancije. Stručna služba IRF-a obrađuje zahtjev i
prosljeđuje na razmatranje tijelima IRF-a. Ukoliko
je odluka negativna, vrši se povraćaj dokumentacije sa obrazloženjem odbijanja zahtjeva. Ukoliko
je odluka pozitivna, obavještava se poslovna banka koja sa IRF-om potpisuje adekvatan ugovor za
svakog korisnika garancije pojedinačno.Obaveza banke je da uzme od korisnika garancije obezbjeđenje za čitav iznos zajma. Ono što je, takođe,
važno, sa aspekta sigurnosti plasmana IRF-a, je da
banka neće moći da oslobodi bilo kakvo obezbjeđenje koje je dato, bez odgovarajućeg obavještenja i ovlašćenja IRF-a u pisanoj formi. Takođe, bilo
kakvo reprogramiranje zajma od strane banke nije
moguće bez prethodnog pismenog ovlašćenja
IRF-a. Pri odobravanju garancije za konkretnog korisnika banka će IRF-u dostavljati spisak svih nepokretnosti sa procijenjenom vrijednošću koje predstavljaju kolateral za konkretni kredit, kao i ostale
garancije koje je založilo preduzeće/preduzetnik i
ostali garanti, tako da će Stručna služba raspolagati sa podacima o kolateralu po svakoj garanciji
pojedinačno.
U periodu od 90 dana od kašnjenja u naplati postoji prostor za reprogramiranje ili naplatu kredita,
a nakon isteka perioda od 90 dana banka može
izvršiti naplatu po osnovu date garancije u iznosu
predviđenom ugovorom o garanciji. U tom slučaju, banka je dužna raskinuti ugovor o kreditu sa
korisnikom kredita i preduzeti sve mjere prinudne
naplate.
Biznis pojmovnik
Tender - tender - predlog, podnijeti, ponuda učinjena za odgovarajuću cijenu, u trgovini- posebna
sveska u kojoj aukcionar, prilikom objavljivanja
aukcije, daje opis predmeta aukcije i definiše uslove poude, kako bi se učesnici u aukcji mogli jasno
opredijeliti.
Tenderer - ponuđač - lice (fizičko ili pravno) koje
nudi priozvode kao robu za prodaju i oni su subjekti ponude na tržištu. Takođe, lice koje nudi posao.
Tendering - procjena - imenica koja označava davanje određene procjene cijene ili određenog stanja, ogovarajuća procedura procjene.
Tentative - pokušaj, proba, ukus - inače ovaj izraz
najčešće se koristi u engleskom jeziku kao pridjev
da bi se naznačio nesigurni posao, nepotvrđen sastanak, nešto što sto posto nije tačno, neprovjerena informacija itd.
Tentatively - eksperimentalno, probno - u eng.
jeziku predlog koji se koristi da bi se naznačile
eksperimentalne,probne radnje koje nisu sto posto
sigurne. PR: We tentatively suggested Wednesday as
the date for our next negotiating meeting. – Mi smo
(eksperimentalno,probno) predložili srijedu kao...
Tenure - zakup, stalno mjesto - pravo da se drži
određeno vlasničtvo ili pozicija, vrijeme zauzimanja određene pozicije, zakup u pravu – obligaciono
pravni posao kojim zakupodavac ustupa zakupcu
pravo korišćenja neke nepokretne stvari na određeno vrijeme za ugovorenu novčanu nadoknadu
za to korišćenje.
Term - rok, termin, semestar, polugodište - vremenski period do kojeg se neko obavezao da će izvršiti određenu radnju, uslovi i radnje za koje smo
se obavezali u ugovoru, semestar- dio godine kada
su univerziteti otvoreni, dio univerzitetske godine.
Term assurance - osiguranje na određeni vremenski period - ovaj izraz se može koristiti za različite
vrste osiguranja ali najčešće za životno osiguranje,
osoba po odgovarajućem ugovoru plaća naovčani iznos unaprijed, da bi dobila u slučaju neočekivene smrti novac i na taj način osugurala svoje
bližnje, po isteku roka na koji se oba osigurala ne
može dobiti povraćaj novca, ukoliko drugačije nije
određeno ugovorom.
57
Term deposit - oročeni depozit - novčani iznos
na računu kod banke kojim vlasnik računa može
raspolagati tek po isteku određenog roka (perioda
oročavanja). Obično se predviđa i mogućnost ranijeg korišćenja, ali uz specijalne uslove (niža kamata i sl.) koje deponent treba da ispuni.
Terminable - ograničen, pritisnut vremenom, oročen - u eng. jeziku se koristi pridjev kojim bi se opisala pritisnutost vremenom tj. da smo u škripcu sa
vremenom.
Terminal - krajnji, završni - u transportu: otpremna
ili prijemna stanica željezničkog, vazdušnog ili
drumskog saobraćaja; u kiberntici tačka u računarskom sistemu ili komunikacionoj mreži u kojoj se
podaci uvode u sistem ili u kojoj izlaze iz sistema;
obično su to video displeji koji prestavljaju uređaje za interaktivni rad sa sistemom; u eng. jeziku se
koristi i kao pridjev završni.
Terminal bonus - premija osiguranja - u osiguranju suma koju osiguanik plaća osiguravatelju za
preuzimanje rizika.
Terminate - prekinuti rad, završiti se, konačan - koristi se najčešće da se označi kraj neke radnje, kraj
obavljanja nekog posla, dobiti otkaz.
Termination - kraj, zaključak, završavanje - zavšiti
nešto ili privesti nešto kraju, US- prekinuti ugovor
o zaposlenosti; osavljajući posao (ostavka, povlačenje sa posla, penzija i sl.)
Termination clause - klauzula za poništaj ugovora - klauzula po kojoj jedna strana ima pravo da
odustane od ugovora ili zatrži poništaj ugovora u
odgovarajućoj situaciji, definisane klauzulom najčešći primjer je neispunjenje obaveze predviđene
ugovorom. Ugovorene strane mogu posebnom
odredbom ugovora ublažiti djelovanje ove klauzule.
Term insurance - osiguranje na određeni vremenski period - ovaj izraz prestavlja sinonim za term
assurance koji je već predhodno opisan.
Term loan - zajam na određeni vremenski period
- sredstva uzeta na zajam za određen vremenski
period, najčešće uz odgovarajuću kamatu.
58
Terms - rokovi - množina od riječi rok.; protek vremena pravno relevantan za pravno neko činjenje ili
nečinjenje. Rokovi se računaju u kalendarskim jedinicama-danima, nedeljama, mjesecima, godinama. U obligacionim odnosima rokovi označavaju
vrijeme koje treba da protekne da bi se obligacija
zasnovala ili ugasila,rok plaćanja kamate na kredit;
rok gašenja obaveze po izmirnju duga itd.
Term shares - društveni udio - način izgradnje
društvenog depozita na određeni vremenski period zarad većeg interesa.
Terms of employment - odredbe u ugovoru o
zaposlenosti - uslovi,obaveze poslodavca i zaposlenog su definisane u ugovoru, kojeg se strane
moraju pridržavati obostrano.
Terms of payment - rokovi isplate - uslovi konačnog izvršenja novčane obaveze za ugovoreni vremenski period tj. akt izmirenja dužnikove obaveze,
čime se gasi obligacioni odnos iz kojeg potiče taj
dug, u predviđenom roku.
Terms of reference - uslovi,područje djelovanja područje na kojem organizacija ili inspektor imaju
pravo djelovanja, i pod kojim uslovima. Obično je
to ograničeni karakter djelovanja nekih inspektora.
Terms of sale - usovi prodaje - unaprijed definisana pravila po kojima vrši prodaja određenog dobra
ili usluge. U pogledu kvaliteta robe kojom se trguje, u pogledu obaveza i načina plaćanja i sl.
Territorial waters - teritorijalne vode - ili teritorialno more predstavljaju određenu površinu koja
se nalazi u okruženju neke države, pokrajne ili sl.
Obično na tom dijelu vode stanovnici države koja
ima teritorijalne vode imaju veća prava nego stanovnicima neke druge države, takođe potrebna su
odgovarajuća odobrenja da bi se ušlo tritorijalne
vode neke strane zaemlje.
Territory - teritorija - okolina, zemlja, geografsko
područje na kome se nešto dešava ili na koje se
odnosi neka kostantacija u glavnom izlaganju; geografsko područje ( nadležno ) jedne društvenopolitičke zajednice: opštine, republike, države.
Tertiary industry - uslužna djelatnost - industrija
koja ne proizvodi materijale već nudi usluge kao
što su bankarstvo, knjigovosvene usluge i sl.
Test-dive - test vožnja - primjer: testirati automobil prije kupovine, da bi se uvjerili o kvalitetu vozila
koji namjeravamo da kupimo isl.
Tertiary sector - uslužni sektor - kada se govori o
industriji jedne zemlje a postoji želja da se izdvoji
samo uslužni sektor, odnosno dio industrije koji se
bavi pružanjem usluga, onda se koristi ovaj izraz.
Testimonial - pismena preporuka, uvjernje - preporuka neke osobe o našim kvlitetima i sposobnostima. Na pr. Treba da konkuršemo za neki posao i
potrebne su nam preporuke bivšeg poslodavca.
Test - test, ispit - ogled, proba, način ispitivanja
najčešće se koristi da bi se provjerilo da li nešto
radi na odgovarajći način, da li studenti imaju odgovarajući nivo znanja i sl.
Testing - testirati - jedna od metoda ispitivanja
psihičkih i fizičkih kvaliteta i funkcionalnih sposobnosti ispitivanog lica. Postupak se sprovodi na taj
način što se ispitaniku postavi zadatak da odgovori
na sastavljenu listu pitanja (test); ili da izvrši tačno
određeni zadatak pod određenim uslovima. Lice
koje vrši test mora biti kvalifikovano za to, jer će se
u protivnom zbog pogrešnih čitanja rezultata doći
do potpupuno pogrešnih zaključaka.
Testamentary - testamentalno - pridjev koji upućuje na volju ostavioca testamenta, testament
označava poslednju volju, zaveštanje; odnosno
jednostran pravni akt kojim zavještalac jasno izražava svoju poslednju volju, raspoređivanjem imovine na fizička ili pravna lica kojima ta imovina treba da pripadne posle njegove smrti.
Testamentary dsposition - raspored, preraspodjela imovine - imovinu zavještilac ostavlja po
svom izboru načešće su to članovi familije, raspoređujući je na način na koji on to želi.
Testate - zavještan - ovaj izraz se koristi kao pidjev,
i njime se izražava da li je neko ostavio testament.
Testator - zavještalac, ostavilac imovine - osoba
koja sastavlja testament, odnosno svoju poslednju
volju, način na koji će njegova imovina ili imovinska prava biti raspoređena posle njegove smrti.
Testatrix - zavještalac ženskog roda - u eng. jeziku
naznačava razliku između toga da li je zavještalac
muškog ili ženskog roda.
Test case - testirani slučaj - ovaj pojam širokog
značenja, oznazava legalnu radnju promjene glavnih principa dok će ostali slučajevi pratiti te promjene.
Test certificate - certifikat - potvrda o položenom
ispitu, u trgovini isprava koja potvrđuje neko svojstvo robe: o kontroli kvaliteta, o zvaničnoj mjeri
robe, krajnjem korišćenju robe, zemlja porijekla
robe i sl. Svaka pismena isprava kojom se nešto
potvrđuje, ili svjedočanstvo kojim se konstatuje
određeno činjenično stanje.
Test-market - test market - market u kojem možemo testirati određeni proizvod, kakva će biti
njegova prodaja, kako kupci reaguju na proizvod,
ambalažu i sl. Na osnovu toga proizvođač može
odlučiti da li da proizvodi taj proizvod ili da vrši
neke izmjene na njemu.
Test run - probni test, obično mašine - ispit nekog proizvoda obično u reklamne svrhe, da bi se
pokazala izdržljivost mašine, kvalitet i istakao proizvođač.
Text - tekst - svako pisano štivo u literaturi, naučnim i stručnim radovima, administraciji, ličnom
dopisivanju i sl. U muzici riječi pjesme ili operi kao
komplemetarni dio muzici koja se izvodi.
Text message - tekstualna poruka - poruka poslata u tekstualnoj formi, specijalno sa jednog mobilnog telefona ili pejdžera na drugi.
Text processing - prerada teksta - obično ispravljanje grešaka u nekom dokumentu na rašunaru,
prerada teksta ima značenje i obradu teksta u odgovarajućoj formi.
Thanks - zahvalnost - gest dobre volje, da bi se
iskazala određena zahvalnost određenom licu za
učinjenu uslugu i sl.
59
www.ekonomija.ac.me
Download

Business Day 2010 - Ekonomski fakultet