Bilten
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
U ovom broju:
* Hronika
- Hronika povratka
* Poginuli i nestali
- Informacije
- Ekshumacije
- Identifikacije
* Pomeni - in
memoriam
Broj: 158
Decembar, 2010.
SIMBOLIKA I IRONIJA
Decembar 2010. godine u Hrvatskoj će se dugo pamtiti po procesuiranju dvojice poznatih i zaslužnih građana ove države. Prvi je Ivo Sanader, donedavni
hrvatski premijer, osumnjičen za korupciju, a drugi je Tomislav Merčep, ratni
pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i komadant jedinice MUP-a za posebne
namjene, osumnjičen za ratne zločine počinjene u jesen 1991. godine nad Srbima
na području Zagreba i na Pakračkoj poljani.
Sanader je izbjegao hapšenje u državi u kojoj je donedavno bio „sve i sja“
(predsjednik vladajuće političke stranke HDZ-a i predsjednik Vlade), vjerovatno
zahvaljujući svojim vezama u Saboru, u koji se kao zastupnik vratio tek u oktobru
ove godine, i koji mu je, samo nekoliko sati po legalnom izlasku iz RH, skinuo
poslanički imunitet. Bijeg Ive Sanadera iz Hrvatske devetog decembara 2010. godine, bila je glavna vijest i u Hrvatskoj i regionu, a vjerovatno i u svijetu.
Odluku hrvatskog pravosuđa da procesuira Ivu Sanadera mediji su odmah povezali i sa izručenjem još jednog poznatog Hrvata generala Ante Gotovine Haškom
tribunalu na isti dan prije pet godina, koji je dva dana ranije uhapšen na španskom
otočju Tenerife. Za razliku od Gotovine, čiji je bijeg trajao skoro četiri i po godine,
Sanaderov bijeg trajao je samo jedan dan, pošto je već narednog dana uhapšen u
Austriji.
Merčep je uhapšen dan poslije Sanaderovog bijega. Hapšenje su pratile kamere
- Paulin dvor, 11.12.1991. hrvatske
nacionalne televizije, a Merčep je odavao utisak teško bolesna čovjeka koji
11.12. 2010.
* Sudski postupci
- Protiv Srba u RH
- Protiv Hrvata u RH
- Ex Jugoslavija
- Interpolove potjernice
- Pred Haškim tribunalom
se jedva kreće, kojem čak ni policija nije stavila lisice na ruke. Ko zna da li bi i njega
uspjeli pronaći i uhapsiti da je mogao bježati kao Sanader i Glavaš. Deseti decembar za Hrvatsku ima istorijski značaj. Naime, na taj dan 1999. godine umro je prvi
hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, vrhovni komadant i Gotovini i Merčepu i
Glavašu i predsjednik HDZ-a, na kojoj funkciji ga je i naslijedio upravo Sanader.
Dok je procesuiranje Ive Sanadera, makar za javnost, bilo veliko iznenađenje,
hapšenje i procesuiranje Merčepa izgleda da nije nikoga iznenadilo, pa je i reakcija
„dragovoljaca domovinskog rata“ bila više „reda radi“.
Naime, za Merčepove zločine odavno se čulo i o njima sve znalo i to ponajprije
zahvaljujući hrvatskim izvorima. Merčep je u Vukovaru početkom devedesetih bio
sekretar Općinskog sekretarijata za narodnu odbranu i predsjednik vukovarskog
HDZ-a, da bi već u maju mjesecu 1991. godine dogurao do „gospodara života i
smrti“ u tom gradu, poput Glavaša u Osijeku.
- nastavak na slijedećoj strani -
IZDAVAČ: VERITAS
ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M. Pijade) 8/4
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo Štrbac
TEL/FAKS: +381-11-3236-486
SARADNICI: Biljana Trkulja, Korana Štrbac,
E-Mail: [email protected]
Danijel Milanković i Janko Velimirović
WEB: www.veritas.org.rs
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
HRONIKA POVRATKA
Za samo par mjeseci, od maja do septembra 1991. godine,
u Vukovaru je uhapšeno preko 100 Srba, koji su odvođeni na
„informativne razgovore“ sa kojih se više nisu vraćali. Mnogi
od njih su završili u Dunavu, koji je njihova tijela izbacivao
nizvodno. Tridesetak vukovarskih Srba još se vodi među nestalima. Najviše ih je likvidirano i nestalo upravo dok je vlast u
Vukovaru držao Tomislav Merčep.
Polovinom avgusta 1991. godine Merčep je povučen u
Zagreb (VERITAS-ovi izvori govore da je kidnapovan i u
gepeku nekog automobila prebačen do Zagreba). I umjesto da
ga Tuđman i njegovi ministri sankcionišu na bilo koji način,
postavljaju ga za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova i
daju mu ovlaštenja da okupi i formira jedinicu za posebne
namjene zvučnog imena „Jesenje kiše“.
Pripadnici te jedinice u Zagrebu u oktobru 1991. godine
formiraju sabirni logor na Velesajmu u „Paviljonu 22“, gdje
dovode zagrebačke Srbe i ponekog njima nepoćudnog Hrvata,
odakle „odabrane“ transportuju do logora u Pakračkoj poljani, kojeg su takođe formirali u isto vrijeme, gdje ih zadržavaju
nekoliko dana i poslije strahovite torture, ukoliko nisu podlegli
mukama, odvoze na stratišta i likvidiraju.
U logorima Pakračka poljana i Marino selo, prema VERITAS-ovim podacima likvidirano je više od sto Srba, dok bi
gornja brojka mogla biti veća i od trista.
Merčepove „Jesenje kiše“ početkom decembra 1991. godine u Zagrebu su likvidirale i porodicu Zec: Mihajla, njegovu
suprugu Mariju i njihovu dvanaestogodišnju kćerku Aleksandru. Zločin je otkirven zahvaljujući Marijinom bratu Zlatku
Mesiću, inače pripadniku MUP-a RH. Počinioci su bili procesuirani, ali ubrzo i oslobođeni zbog proceduralne greške (prilikom ispitivanja, na kojem su priznali učin djela, nisu imali branitelje, pa je to priznanje sud ocjenio kao „nevažeći
dokaz“). Među procesuiranima Merčepa nije bilo, a nije ga
bilo čak ni među svjedocima.
godine i CIA na svojoj internet stranici objavljuje izvještaj iz
1995. godine o Merčepovim zločinima. I hrvatsko Tužilaštvo
te ’96 godine saopštava da je postupak protiv Merčepa u
predkrivičnoj fazi i najavljuje da će istraga biti završena u
toku 2007 godine. Međutim, „Slavonski Napoleon“, kako su
Merčepa zvali zbog niskog rasta, uhapšen je tek decembra
2010. godine.
A zašto ne prije?
Merčep je kao nacionalni heroj imao jak utjecaj među hrvatskim „dragovoljcima, braniteljima i bojovnicima“, koji su
inače povlašten sloj u Hrvatskoj i veoma uticajni u svim porama društvenog i političkog života, zbog čega očito nije bilo
ni političke volje, a ni odlučnosti da ga se ranije procesuira i
uhapsi.
A zašto sada?
Na putu ka EU, Hrvatska je iz Brisela dobila „domaći
zadatak“ iz oblasti pravosuđa, područje ratnih zločina –
treba procesuirati odgovorne na višim i visokim nivoima za
zločine nad Srbima. Amnesti Internešinal u svom izvještaju,
objavljenom samo dan prije Merčepovog hapšenja, ističe da u
Hrvatskoj postoji preko 700 slučajeva ratnih zločina koje još
treba procesuirati i poziva Državno odvjetništvo i sudove da
istraže javno iznesene tvrdnje prema kojima su visoki politički
i vojni dužnosnici poput Vladimira Šeksa, Tomislava Merčepa
i admirala Davora Domazeta Loše sudjelovali u počinjenju
ratnih zločina.
Glavaš je već ranije osuđen od hrvatskog suda, a kaznu
mu je u decembru ove godine potvrdio i sud BiH, gdje se „sklonio“ nakon što mu je u RH izrečena osuđujuća presuda i
svega nekoliko sati prije nego što mu je Sabor skinuo imunitet
(svaka sličnost sa Sanaderovim bjegom je namjerna). Merčep
je „pao“ sada u decembru, upravo na godišnjicu smrti njegovog vrhovnog komadanta Franje Tuđmana. Vladimir Šeks je
i dalje visoko pozicioniran i u HDZ-u i u vlasti (podpredsjednik stranke i Sabora) koji, prema procjeni diplomatskih
krugova, upravlja, usmjerava i održava „političku prikazu“
Jadranku Kosor, nasljednicu Ive Sanadera i na funkcijama
predsjednika stranke i vlade. Jednog dana će i Šeks „pasti“.A
taj dan bi trebao doći prije ulaska RH u EU. A iza Šeksa na
red bi trebao doći i Mesić, koji je u ratna vremena bio koordinator za cijelu Slavoniju, što znači nadređeni i Glavašu i
Merčepu i Šeksu.
Poslije zagrebačke epizode, dugo vremena Merčepa i
njegove „hrabre“ momke niko nije uznemiravao. Tek 1997.
godine jedan iz te grupe, Miro Bajramović, u intervjuu splitskom Feral Tribjunu javno je progovorio o zločinima „Jesenjih
kiša“, ne štedeći ni sebe ni ostale, pa ni njihova komadanta
Merčepa. Teg poslije toga intervjua hrvatski organi gonjenja
hapse Mira Bajramovića i neke pripadnike „Jesenjih kiša“, ali
ne i Merčepa. Ovoj grupi suđenje je trajalo više od decenije, a
sudilo im se za sporedna krivična djela: nezakonita hapšenja,
Dan na koji je Ivo Sanader pobjegao od krivičnog progona
iznude i likvidaciju jednog Hrvata, ali ne i za ratne zločine zbog korupcije iz države u kojoj je faraonski vladao šest godinad Srbima.
na, obilježava se kao Međunarodni dan borbe protiv korupciTužilaštvo Haškog tribunala 2002. godine provodi inten- je. A dan na koji je umro Tuđman i na koji je uhapšen Merčep
zivnu istragu protiv Merčepa za zločine počinjene nad Srbi- obilježava se kao Međunarodni dan ljudskih prava.
ma i u Istočnoj i u Zapadnoj Slavoniji i u Zagrebu i u Lici.
I simbolika datuma i ironija sudbina, istovremeno.
Međutim do podizanja optužnice nije došlo zbog „izlazne
Beograd, 31.12.2010.
strategije“ Haškog tribunala, koji je 2006. godine sav prikuSavo Štrbac
pljeni dokazni materijal proslijedio hrvatskom pravosuđu. Iste
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—2—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
HRONIKA POVRATKA
“SNV”, 02.12.2010.
GOLORUKI VOJNICI ILI
NAORUŽANI CIVILI
"U narednim mjesecima organizirat će se susreti na kojima bi terenski istraživači koji
rade popise gubitaka u ratovima
90-ih dogovorili se o još uvijek
postojećim dilemama vezanim
uz status žrtava, s obzirom da
u dosadašnjoj praksi ima mnogo nedoumica i nedorečenosti,
zaključak je cjelodnevne rasprave
na međunarodnom savjetovanju o pravnom statusu žrtava u
oružanom sukobu koje je održano
u Zagrebu u organizaciji Documente-Centra za suočavanje s
prošlošću i Fonda za humanitarno pravo iz Beograda kojem je
prisustvovalo i nekoliko pravnih
stručnjaka i neladinih aktivista iz
zemalja regiona.
- Treba sačuvati priče o nestalima u sukobu jer ćemo samo
tako doznati pravu istinu o tome
što se dešavalo, rekla je Vesna
Teršelič, voditeljica Documente,
navodeći da je skup organiziran
zbog razjašnjenja dilema vezanih
uz status žrtava u ratu.
–Iako izgleda da međunarodno
humanitarno
pravo
jasno
određuje status borca ili civila,
terenski rad pokazuje da tu ima
puno dilema, naglasila je Vesna
Teršelič, pozivajući se na iskustva
Documente koja već dvije godine
radi na projektu “Ljudski gubici u
Hrvatskoj 1991-1995”.
Predstavljajući hrvatski model traganja za nestalima, šef
vladinog Ureda za zatočene i
nestale pukovnik Ivan Grujić
rekao je da treba postići konsenzus tko je sve u poziciji žrtve.
- Mi ne možemo mijenjati
pravne sustave, ali možemo
dati okvir koji će pomiriti sva ta
stajališta i dati definiciju koja će
objediniti i uzeti u obzir sva zakonodavstva, rekao je Grujić koji
tvrdi da je “hrvatski popis nestalih
osoba napravljen na najkorektniji
mogući način i neće se bitno mijenjati bez obzira na to tko ga još
bude radio”...
Zanimljivo je bilo izlaganje
Slavena Ružića iz Hrvatskog
memorijalno-dokumentacijskog
centra Domovinskog rata koji
je prezentirao podatke o srpskim žrtvama iz Krajine, rekavši
da je od 5.444 žrtava za koliko
imaju podataka iz krajinskih izvora, 1.148 umrlo ili nastradalo
izvan borbe. Priznao je da tu
nisu uključeni podaci o stradanjima Srba u vrijeme Oluje, ali i da
se s popisom ne izlazi u javnost
kako ga ne bi koristila Srbija koja
je podigla kontratužbu za genocid protiv Hrvatske..."
“Jutarnji list”, 06.11.2010.
‘TI SI SRBIN, BOLJE TI JE
DA ODEŠ’
"KARLOVAC - U noći sa subote na nedjelju, kada je pretučen
hokeješ Medveščaka Zvonimir
Lovrenčić, u Karlovcu je na isti
način stradao MILOŠ MUSULIN,
17-godišnji prvotimac i vrlo perspektivni nogometaš NK Karlovca. Motiv napada petorice
tinejdžera na mladog sportaša
bio je nacionalno motiviran.
- Moj prijatelj je u tom kafiću
slavio rođendan. Čim sam ušao
dvojica su mi rekla da nisam
dobrodošao zbog moje nacionalne pripadnosti. Rekli su mi: “Ti
si Srbin, bilo bi ti bolje da odeš”.
I mislio sam otići, ali me je zaustavio prijatelj obećavši da se
neće ništa dogoditi. Nekoliko sati
poslije, kada sam krenuo kući,
njih pet je izašlo zamnom van.
Oborili su me na pod i počeli
tući nogama i rukama. Dobio
sam u trbuh, po rukama i nogama, te u glavu. Razbili su mi nos,
natečena mi je usnica - ispričao je
Miloš dodajući da se napad dogodio u noći oko 3 sata. Ozljede su
mu okarakterizirane kao lakše, te
bi u utorak trebao napustiti Dječji
odjel Opće bolnice Karlovac gdje
se oporavlja..."
“Press”, 12.12.2010.
SRBINU UPALI U
DVORIŠTE, IZBUŠILI
GUME I PRETILI!
"Srbinu MIRKU ODAVIĆU prilikom posete rodnom Imotskom
u Hrvatskoj prošle nedelje, nepoznati počinioci izbušili su gume
na automobilu i skinuli zadnju
tablicu za registarskom oznakom
BG.
Odavićev auto je oštećen
dok je bio parkiran u dvorištu
porodične kuće njegove supruge,
čija majka tamo živi.
- Otišli smo u Imotsko kako bismo pomogli bolesnoj tašti, koja je
izašla iz bolnice. Dva dana posle
našeg dolaska izbušili su nam tri
gume i skinuli zadnju tablicu sa
beogradskom registracijom...
On dodaje da je sve ove godine kada je išao u rodno Imotsko,
gde je pre rata živelo oko 1.500
Srba a sada se mogu izbrojati na
prste, dobijao dobronamerna upozorenja da ne vozi kola po mestu jer imaju beogradske tablice,
zbog čega ih je uvek parkirao u
dvorište kuće. Iako supruga i on
imaju dvojno državljanstvo Srbije
i Hrvatske, bili su meta incidenta i
pre dve godine opet zbog BG tabli, kada su ih vređali najvulgarnijim rečima na nacionalnoj osnovi.
I njegova tašta, iako ima hrvatsko
državljanstvo, imala je problema
poslednjih deset godina.
- Upadali su joj više puta u
kuću. Ona se bojala da to prijavi kako ne bi napravila problem nama i porodici, a i zbog
nepoverenja u tamošnju policiju.
Najmanje pet puta su joj ukrali
penziju, a poslednji upad u kuću
dogodio se samo nekoliko dana
pre našeg dolaska. Ne želim
lični publicitet, već samo da upozorim Srbe iz Hrvatske šta može
da ih čeka kad požele da posete
bolesne roditelje, rodne kuće,
mesta gde su odrastali, školovali
se i sa čime mogu da se susretnu
u Hrvatskoj. I najveća želja da se
to nikom ne dogodi, ni tamo ni
ovde - kaže Odavić.
Odavić je inače vojni penzioner
i do 1991. godine radio je u Vojnoj
bolnici u Splitu kao stomatolog, a
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—3—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
HRONIKA POVRATKA
pošto je počeo rat preselio se sa
porodicom u Srbiju."
“Nezavisne novine”, 17.12.2010.
ZABRANITI STVARANJE
HPC KAO IZ PAVELIĆEVE
DRŽAVE
"ŠIBENIK - Srpska pravoslavna crkvena opština (SPCO)
upozorava institucije Hrvatske
na pokušaj da se u budućnosti
registruje “hrvatska pravoslavna
crka u Hrvatskoj” i to na temeljima slične crkve koja je postojala
u Pavelićevoj Nezavisnoj državi
Hrvatskoj.
“Nakon što se ovih dana
na službenoj internet stranici
Udruženja hrvatskih pravoslavnih
vjernika pojavio `Proglas` o
uspješnoj registraciji pomenutog
udruženja, osjećamo potrebu i
dužnost kao pastiri Crkve da reagujemo na ovu uznemirujuću
vijest.
Osnivanje
ovakvog
jednog udruženja ne bi bilo toliko
zabrinjavajuće da u njihovom
ranije najavljivanom programu, a
posebno u objavljenom proglasu
ne stoji cilj i zadaća udruženja,
a to je: `da u dogledno vrijeme
registruje Hrvatsku pravoslavnu
zajednicu, odnosno samostalnu
(autokefalnu) Hrvatsku pravoslavnu crkvu (HPC) u Republici Hrvatskoj” - stoji u otvorenom
pismu SPCO.
Pokretači i osnivači ovog
udruženja, kome je cilj da preraste u “crkvu”, vezuju se za postojanje ovakve “crkve” za vrijeme
Ante Pavelića i Nezvisne države
Hrvatske.
Cilj Pavelićeve Hrvatske pravoslavne crkve jeste potpuno
uništavanje i zatiranje Srba i Srpske pravoslavne crkve na prostorima Hrvatske, progoneći ih ili
pokrštavajući - podsjeća se u otvorenom pismu..."
“B92”, 23.12.2010.
OPET PROVALJENO U
CRKVU U KNINU
"Nepoznati počinioci ponovo
provalili u hram Svetog Đurđa
u naselju Sinobadova glavica u
Kninu, u Hrvatskoj, i ispreturali
unutrašnjost.Pre samo nekoliko
dana, nepoznati počinioci provalili su u isti hram.
Dalmatinska eparhija Srpske
pravoslavne crkve, čije je sedište
u Šibeniku, u saopštenju navodi
da je o tom incidentu obaveštena
nadležna policijska stanica u
Kninu koja je izvršila uviđaj.
U
saopštenju
eparhije
navedeno je Prethodni upad u
isti hram dogodio se 19. decembra, na Nikoljdan, i tada nije ništa
otuđeno.
“To direktno upućuje šta je
povod ovog čina”, dodaje se u
saopštenju.
U pravoslavnim crkvama u
Hrvatskoj, najviše u Dalmatinskoj
i Gornjokarlovačkoj eparhiji, poslednjih meseci bilo je više provala
i pljački.
Iz Eparhije dalmatinske su nekoliko puta saopštili da smatraju
da nije reč samo o koristoljublju.
Najčešća meta provala, već pet
puta, je bila crkva Svetog Đurđa
u Kninu."
ednik srpskog Dokumentacionoinformativnog centra Veritas,
“Tanjugu rekao da Hrvatska taji
predaju odgovora Hagu”.
Na pitanje zašto u Hrvatskoj
niko nije zvanično informisao
javnost da je advokatski tim poslao Hagu i Srbiji odgovor na
protivtužbu, Damaška ističe da od
njega niko nije tražio mišljenje
“Nije bilo medijskog ćutanja o
hrvatskom odgovoru, jer sam to
nedavno komentarisao za Hrvatsku televiziju i u Večernjem listu”,
rekao je Damaška, koji je i savetnik premijerke Jadranke Kosor
za odnose s medjunarodnim sudovima.
Damaška je rekao da “Štrbac
i srpski mediji slobodno mogu od
srpske vlade, koja je dobila hrvatski odgovor, tražiti detalje iz
hrvatske protivtužbe, ako im oni
dozvole da vide te dokumente i
predstave ih javnosti”.
Večernji list navodi da bi Srbija do 4. novembra 2011. godine
trebala da odgovori na hrvatski
odgovor, a da će Medjunarodni
sud pravde odlučivat o tužbi tek
sredinom 2013. godine, nakon
usmene rasprave na sudu."
“S-media”, 27.12.2010.
“Kurir”, 27.12.2010.
HRVATSKA PREDALA AKT
SUDU U HAGU
OBRADOVIĆ: SRBIJA ĆE
ODGOVORITI NA PODNESAK HRVATSKE
"Zastupnik Hrvatske pred
Medjunarodnim sudom pravde
u Hagu MIRJAN DAMAŠKA potvrdio
je da je Hrvatska 20. decembra
Medjunarodnom sudu pravde u
Hagu predala pisani odgovor na
srpsku protivtužbu povodom hrvatske tužbe za genocid.
“Tačno je i da smo pojačali
i argumentaciju iz originalne
tužbe. Sve je predano u zakonskom roku i ne razumem čemu
se Savo Štrbac, šef Veritasa,
čudi i zbog čega netačno tvrdi
da je Hrvatska u tajnosti predala
odgovor na srpsku protivtužbu”,
izjavio je Damaška .
Zagrebački
“Večernji
list”prenosi da je Štrbac, preds-
"BEOGRAD - Srbija će
Međunarodnom sudu pravde
(MSP) na vreme predati pisani
podnesak u kome će se izjasniti
o navodima iz hrvatskog odgovora na protivtužbu za genocid,
izjavio je u subotu koordinator
srpskog pravnog tima pred tim
sudom Ujedinjenih nacija Saša
Obradović...
Prema njegovim rečima,
predstavnici oba pravna tima izbegavaju da javno komentarišu
elemente pisanih podnesaka,
argumente jedne i druge strane,
jer žele da izbegnu “neku vrstu
parničenja pred medijima, pre
nego što Sud uzme sve u svoje
ruke”...
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—4—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
POGINULI I NESTALI
Vjesnik“, 15.12.2010.
IDENTIFICIRANO 8 HRVATSKIH BRANITELJA I CIVILA
"Na Zavodu za sudsku
medicinu i kriminalistiku u Zagrebu
u utorak su identificirani posmrtni
ostatci 8 hrvatskih branitelja i civila, preuzetih iz Republike Srbije te
Bosne i Hercegovine, kao i ekshumiranih iz masovnih i pojedinačnih
grobnica na području Vukovarsko-srijemske, Ličko-senjske,
Karlovačke i Sisačko-moslavačke
županije. Na identifikaciji, koju je
organizirala Uprave za zatočene i
nestale Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, trebala je biti obavljena i
identifikacija posmrtnih ostataka
još dviju osoba, ali se jedna obitelj
nije odazvala, a druga obitelj nije
prihvatila identifikaciju. Obje os-
obe preliminarno su identificirane
metodom DNA analize.
Ministar obitelji, branitelja i
međugeneracijske
solidarnosti
Tomislav Ivić izjavio je novinarima kako Vlada RH i Ministarstvo
čine sve da bi rasvijetlili sudbinu i
došli do istine o svima onima koji
se nalaze na popisu nestalih i
zatočenih. Nakon današnje identifikacije taj je popis manji i Republika Hrvatska od danas traga za još
1015 osoba, nestalih u razdoblju
1991./1992. te za još 831 osobom
nestalom 1995., što znači da se
još uvijek traga za ukupno 1846
osoba, dodao je..."
“Voxportal.hr”, 03.12.2010.
JOŠ UVIJEK SE TRAGA ZA
1.853 OSOBE
"U
organizaciji
Minis-
tarstva
obitelji, branitelja i
međugeneracijske
solidarnosti,
te Uprave za zatočene i nestale
danas je na Zavodu za sudsku
medicinu i kriminalistiku u Zagrebu
provedena identifikacija posmrtnih
ostataka 13 osoba smrtno stradalih
u Domovinskom ratu 1991. i 1995.
godine. Identificirani su posmrtni
ostaci pet osoba ekshumiranih
na području Požeško-slavonske
županije, četiri osobe s područja
Sisačko-moslavačke
županije,
tri osobe s područja Osječkobaranjske županije, te ostaci jedne
osobe, ekshumirani u Vukovarskosrijemskoj županiji.
U Hrvatskoj se još uvijek traga
za 1.853 osobe, od kojih su 1.022
osobe nestale 1991./92. godine,
dok je 831 osoba nestala 1995.
godine, navodi se u priopćenju
Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti."
IDENTIFIKACIJA
Danas je na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, među leševima ekshumiranim u zadnjih devet godina iz masovnih, zajedničkih
i pojedinačnih grobnica, identifikovano još 13 posmrtnih ostataka lica srpske nacionalnosti, stradalih na području Like,
Dalmacije, Korduna, Banije i Zapadne Slavonije u vremenu od
1991. do 1995. godine.
dacije i pokopani na gradskom groblju „Na vinkovačkoj cesti“
u Osijeku pod oznakom NN, odakle su, na zahtjev porodice,
ekshumirani u oktobru 2009. godine. Za njihovu, i likvidaciju
još pet Srba Županijski sud u Osijeku osudio je Freda Marguša
na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.
Među identifikovanima su i bračni par Mlađan Filip i
Ljubica koji su zadnji put viđeni 8. avgusta 1995. godine u
izbjegličkoj koloni kod Donjeg Žirovca, između Gline i Dvora,
gdje su kolonu zajedno napali pripadnici jedinice Hrvatske
vojske „Crne Mambe“ i Petog Korpusa Armije BiH „Hamze“,
gdje je i ubijeno nekoliko stotina Srba. Njihovi posmrtni
ostaci ekshumirani su među 64 leša u oktobru 2009. godine
iz zajedničke grobnice u Dvoru. Za zločine nad Srbima u
izbjegličkoj koloni kod Donjeg Žirovca još niko nije ni procesuiran.
Identifikovani su: Milić Jovana Ljubica (1925) iz Volinje, Dvor; Mlađan Dragića Filip (1909) i njegova supruga
Mlađan Milića Milka (1912) iz Veljuna, Slunj; Stanojević
Jovana Stanko (1918) iz Bovića, Vrginmost; Harambašić
Đure Ljubomir (1931) iz Antunovca, Pakrac; Kutić Tome
Tejkan (1933) iz Tornja, Pakrac; Ignjatović Nikole Pavle
(1929) iz Tornja, Pakrac; Vučković Luke Mihajlo (1931)
iz Marina sela, Pakrac; Subanović Ivana Ostoja (1952)
iz Tornja, Pakrac; Gvozdenović Petra Dragica (1944) i
Do sada je od 906 ekshumiranih leševa u zadnjih devet
njen suprug Gvozdenović Steve Stevan (1939) iz Čepina, godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica na
Osijek; Stojaković Svetislava Bogdan (1963) iz Bračevca, području Hrvatske i bivše RSK, identifikovano 619 posmrtnih
Đakovo i Subašić Laze Mirko (1924) iz Vukovara.
ostataka srpskih žrtava.
Među identifikovanima su i posmrtni ostaci bračnog para
Na VERITAS-ovom spisku nestalih još se nalazi
Gvozdenović Stevana i Dragice, koje je 23. novembra 1991. 2.126 lica srpske nacinalnosti koji su nestali u periodu 1991.
godine na autobusnoj stanici u centru Čepina, zajedno sa - 1995. na području Hrvatske i bivše RSK. Među nestalima je
Dragičinim bratom Grandić Ljubomirom, uhapsio pripadnik 1.419 civila, od čega 567 žena. VERITAS raspolaže pouzdanhrvatske vojske Fred Marguš, odvezao ih u bazu svoje jedinice, im podacima za još 624 registrovana grobna mjesta u kojima
gdje ih je vezao i ispitivao o njihovoj navodnoj neprijateljskoj se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno stradalih
djelatnosti, da bi ih u večernjim satima odvezao osobnim vozi- Srba na pomenutom području i u istom periodu, koji i petnaest
lom na polje zvano Jasenik između Beketinaca i Čepinskih Mar- godina po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske
tinaca, gdje ih je likvidirao vatrenim oružjem. Njihovi posmrti strane, čekaju na ekshumacije.
ostaci pronađeni su 10. januara 1992. godine na mjestu likviU Beogradu, 03.12.2010.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—5—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
POGINULI I NESTALI
EKSHUMACIJA
Od 16. do 18. decembra 2010. godine iz zajedničke grobnice u Okučanima, u Zapadnoj Slavoniji, ekshumirana su 34
posmrtna ostataka, svi muškog pola, među kojima je 17 bilo
pokopano pod imenom, a ostali pod oznakom NN (nepoznat).
Radi se o posmrtnim ostacima Srba iz Zapadne Slavonije koji
su stradali u agresiji hrvatskih oružanih snaga 1. i 2. maja
1995. godine na zaštićenu zonu UN-a, poznatu kao sektor
„Zapad“.
su ubijeni avionskim bombama ili artiljerijskim granatama, ili
su na tu stranu mrtvi preveženi ili umrli od zadobijenih povreda.
Na ovom području nalazi se još nekoliko sličnih grobišta
(Vrbovljani sa 56, Donji Rajić sa 26, i više manjih lokacija)
sa 102 posmrtna ostatka srpskih žrtava iz vremena “Bljeska”,
dok za 73 žrtve srpske nacionalnosti stradale u ovoj akciji za
sada nema podataka o mjestima ukopa.
Prema spisku koji je srpskoj strani 1996. dostavila hrvatZa zločine nad Srbima u toku „Bljeska“ na području sekoska Komisija za nestale, na ovoj lokaciji bilo je pokopano 28 tra „Zapad“ još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim
žrtava. Pošto su sa iste lokacije 2007. godine ekshumirana 3 ni pred nacionalnim sudovima.
posmrtna ostatka, to znači da ih je sa ovog grobišta ukupno
U junu 2006. godine hrvatsko tužilaštvo je odbacilo, jedinu
ekshumirano 37, odnosno 9 više nego što se očekivalo.
do sada podnesenu, krivičnu prijavu za ratne zločine počinjene
Ekshumaciju je obavljala Uprava za zatočene i nestale pri u ovoj akciji i to protiv generala Mladena Kruljca, komadanta
Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnos- Treće gardijske brigade HV u akciji “Bljesak”, a od 2007 godti RH, dok su u svojstvu posmatrača prisustvovali predstavnici ine komadanta Hrvatske kopnene vojske, i vojnika Tomislava
Komisije za nestala lica R. Srbije i Instituta za nestala lica Abramovića, koji je po naređenju Kruljca snajperom usmrtio
BiH.
srpskog civila Miroslava Vučkovića (1936) iz Okučana, uz
Iako je u pitanju jedna od većih zajedničkih (registrovanih) obrazloženje da se ”radilo o uobičajenom vojnom postupanju
grobnica, za koju se znalo od marta 1996. godine, ekshumacija u borbenom djelovanju u ratnim operacijama”. Kruljčevi i
se odvijala uglavnom u tišini hrvatskih medija, što je bez sumnje Abramovićevi saborci, koji su protiv njih i podnijeli krivičnu
u direktnoj uzročnoj vezi sa nacionalnom pripadnošću žrtava. prijavu, znali su identitet Miroslava Vučkovića, ali se njegovo
Pod sličnim okolnostima, krajem juna i početkom jula ove god- ime nije našlo na nekoj od krstača na groblju u Okučanima, što
ine, ekshumirano je 28 posmrtnih ostataka iz zajedničke grob- implicira da je bio pokopan pod oznakom NN.
nice u selu Medari, stradalih takođe u akciji “Bljesak”, koji još
Porodice stradalih zapadnoslavonskih Srba očekuju da se
nisu konačno identifikovani.
ekshumacija i ostalih registrovanih grobišta nastavi što prije,
Na području sektora „Zapad“, u „Bljesku“ je, prema VER- tim više što su i predsjednici Hrvatske i Srbije na ovogodišnjim
ITAS-ovim podacima, smrtno stradalo 283 lica srpske nacion- novembarskim sastancima rješavanje sudbina nestalih istakli
alnosti, od čega 57 žena i devetero djece starosti do 14 godina, kao prioritet.
od kojih je do sada rješena sudbina samo 37 lica, od toga 4 na
U Beogradu, 18.12.2010.
poručju Hrvatske, a ostalo na području Republike Srpske, gdje
IN MEMORIAM
SAOPŠTENJE FONDA ZA HUMNITARNO PRAVO POVODOM STRADANJA CIVILA
U PAULIN DVORU 11.12.1991
Dana 11. decembra 1991. godine pripadnici 130.
bataljona Hrvatske vojske (HV), u selu Paulin Dvor
kod Osijeka, ubili su 18 civila srpske nacionalnosti
- Milana Labusa, Spasoja Milovića, Boju Grubišić,
Božidara Sudžukovića, Bosiljku Katić, Boška Jelića,
Milana Katića, Dmitra Katića, Draginju Katić, Vukašina
Medića, Darinku Vujnović, Anđu Jelić, Milicu Milović,
Petra Katića, Jovana Gavrića, Milenu Rodić, Milku
Lapčević i Mariju Sudžuković, kao i jednog civila
mađarske nacionalnosti - Kećkeš Dragutina. Ubistva
su počinjena u kući Andrije Bukvića, u kojoj su civili bili
u kućnom pritvoru. Više pripadnika 130. bataljona HV,
iz odmazde zbog smrti saborca Ilije Ravnjaka, ušlo je
u kuću Andrije Bukvića i ispaljivanjem hitaca iz automatskih pušaka, pištolja i aktiviranjem ručnih bombi,
usmrtilo civile u kući.
Pripadnici HV su leševe ubijenih prvo zakopali na
prostoru vojnog skladišta Lug, kod Čepina, da bi ih
1997. iskopali i potom zakopali u selu Rizvanuša, u Lici.
Posmrtni ostaci ubijenih civila su ekshumirani 2002.
godine, pošto su ih otkrili istražitelji Međunarodnog
krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.
Zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva
izvršenog u Paulin Dvoru, Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) je 2005. godine pravnosnažno osudio
Nikolu Ivankovića, pripadnika 130. bataljona HV, na
15 godina zatvora. Županijski sud u Osijeku je Enesa
Viteškića, drugooptuženog za ovaj zločin, dva puta
oslobodio optužbi, te je VSRH 2010. drugi put ukinuo
oslobađajuću prvostepenu presudu i naložio suđenje
pred izmenjenim prvostepenim većem.
Predsednici Srbije i Hrvatske, Boris Tadić i Ivo
Josipović, položili su, 4. novembra 2010. godine,
vence na spomenik žrtvama u Paulin Dvoru.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—6—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PROTIV SRBA U RH
“Večernji list”, 20.12.2010.
JOŠ OSAM GODINA ZATVORA, OVAJ PUT ZA RATNI
ZLOČIN
"Nakon što je nedavno osuđen
na sedam godina zbog ubojstva,
MILENKO VIDAK, pripadnik paravojnih postrojba tzv. SAO Krajine,
jučer je osuđen i na osam godina
zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Vijeće ŽS u Sisku, kojem je
predsjedavala SNJEŽANA MRKOCI,
proglasilo ga je krivim za ubojstvo
civila Stjepana Sučića iz Sunjske
Grede 29. kolovoza 1993. godine. Sučića je Vidak ubio rafalom
iz automatske puške za vrijeme
izviđanja, što je navedeno i u
izvješću o izviđanju, čime su ga
praktički optužili njegovi suborci iz
izviđačke patrole.
Kao što je poznato, Vidaka je
hrvatskom pravosuđu izručila Turska na temelju međunarodne tjeralice. Obrana osuđenog Vidaka,
koju je zastupao sisački odvjetnik
Domagoj Rupčić, temeljila se na
činjenici da je optuženi izručen
za ubojstvo (za koje je već ranije
osuđen), pa mu se nije moglo suditi za drugo kazneno djelo. Budući
da je država Turska naknadno
potvrdila izručenje za ratni zločin,
Rupčić je u završnom govoru napomenuo da je mjerodavna izjava
suda, a ne države. Zbog toga je na
presudu najavio žalbu Vrhovnom
sudu..."
“SNV”, 24.12.2010.
SLOBODAN NAKON PET
GODINA PRITVORA
"Nakon četiri godine i devet
mjeseci, iz pritvora je pušten RADE
MILJEVIĆ iz Gline, optužen da je u
septembru 1991. iz glinskog zatvora izveo četvoricu Hrvata i predao
ih nepoznatim osobama koje su
kasnije ubile zarobljenike. Vlasti su
ga pustile jer je istekao zakonski
maksimum pritvora, a pravomoćne
presude još nema
Prve dvije presude ŽS u Sisku,
kojima je Rade Miljević bio osuđen
na 14 pa na 12 godina zatvora,
Vrhovni sud je poništio, tako da je
u toku treće suđenje..."
ŽDO VUKOVAR, 20.12.2010
ZLOČIN U ANTINU
ŽDO u Vukovaru podnijelo je
istražnom sucu Županijskog suda
u Vukovaru istražni zahtjev protiv
jedne osobe (1971.) zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno
djelo ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
Postoji osnovana sumnja da je
39-godišnji osumnjičenik od listopada do prosinca 1991., godine,
nakon oružane agresije i okupacije
mjesta Antin od strane tzv. “JNA”
i srpskih paravojnih postrojbi, kao
pripadnik srpske paravojne postrojbe tzv. “Akranovci”; protivno
odredbama međunarodnog ratnog
prava; zajedno s tri nepoznata pripadnika srpske paravojske, odveo
civila S. L. (1945.) iz obiteljske kuće
nakon čega je isti ubijen. Također,
mještanku R. S. (1926.) je u njenoj
obiteljskoj kući pretukao nogama i
rukama po glavi i cijelom tijelu te joj
prijetio noževima da će ju zaklati
pri čemu joj je nanio ozljede glave i
oka. Civila J. P. (1940.) je, također,
pretukao u njegovom dvorištu, a
spomenutu mještanku R.S. pozvao da gleda kako ga zlostavlja.
S obzirom da osumnjičenik nije
dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske, u istražnom je
zahtjevu predloženo određivanje
pritvora te raspisivanje tjeralice.
ŽDO Vukovar, 08.12.2010
ZLOČIN NA MOSTU ERDUT-BOGOJEVO
ŽDO u Vukovaru je nakon provedene istrage podiglo
pred Županijskim sudom u Vukovaru optužnicu protiv hrvatskog državljanina (1960.) zbog
počinjenja kaznenog djela ratnog
zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a RH. Okrivljeniku se optužnicom stavlja na
teret da kao pripadnik rezervnog
sastava vojne policije tzv. JNA,
na području Republike Srbije u
blizini cestovnog mosta ErdutBogojevo, protivno odredbama
međunarodnog ratnog prava, zajedno s više nepoznatih pripadnika iste postrojbe, psihički i fizički
zlostavljao hrvatske branitelje zarobljene nakon zauzimanja pogona
“Borovo-commerce” u Vukovaru...
Okrivljenika se tereti da je osobno jednog zarobljenika (1953.)
snažno šakom udario u predjelu
sljepoočnice pri čemu je on ispao
kroz vrata autobusa, udarao ga i
gazio nogama obuvenim u vojničke
čizme po cijelom tijelu te mu oštricu
bajunete od puške prislonio na prsa
prijeteći da će ga zaklati, a drugoga
(1966.) također pretukao rukama i
nogama polomivši mu rebra uslijed čega je on izgubio svijest.
Budući da okrivljenik nije dostupan
državnim tijelima Republike Hrvatske protiv njega je određen pritvor
zbog opasnosti od bijega te je
izdana tjeralica.
ŽDO ŠIBENIK, 28.12.2010.
ZLOČIN U SUKNOVCIMA I
OKLAJU
Podignuta optužnica protiv G. A. zbog ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva
Županijsko državno odvjetništvo
u Šibeniku je, nakon provedene
istrage, podiglo pred Županijskim
sudom u Šibeniku optužnicu protiv hrvatskog državljanina G. A.
(1969.) zbog počinjenja kaznenog
djela ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ-a
RH. Okrivljenika se optužnicom
tereti da je od kraja 1991. do 1994.
godine u Suknovcima i Oklaju,
na tada privremeno okupiranom
području Općine Promina, kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi;
protivno pravilima međunarodnog
prava; fizički zlostavljao i tukao
civilno stanovništvo starije životne
dobi hrvatske nacionalnosti, a
jedan je stariji muškarac preminuo
zbog zadobivenih ozljeda. Također,
tereti ga se da je jednu stariju
žensku civilnu osobu silovao, a
jednu pokušao silovati, te da je
civilima prijetio, zastrašivao ih, terorizirao i pljačkao njihovu imovinu.
Protiv okrivljenika je predloženo
produljenje pritvora temeljem čl.
102. st. 1. toč. 1. i toč. 4. ZKP-a.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—7—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
SUDSKI POSTUPCI
“HRT”, 17.12.2010.
SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U RH
PODIGNUTA OPTUŽNICA
ZA GRUBORE
ŽDO u Zagrebu podignulo je
optužnicu protiv trojice pripadnka
antiterorističke policijske postrojbe
zbog ratnog zločina nad srpskim
civilima u selu Grubori. Optužnica
je podignuta protiv FRANE DRLJE,
BOŽE KRAJINE i IGORA BENETIJA,
objavio je DORH na internetskim
stranicama.
Zbog nedostatka dokaza odustalo se od kaznenog progona BERISLAVA GARIĆA te od suda zatražilo
da razdvojeno dovrši postupak
protiv ratnog zapovjednika specijalne policije Željka Sačića. On se
sumnjiči da nije ništa učinio kako
bi spriječio zločin u Gruborima niti
je kaznio počinitelje od kojih je
jedan idući dan u Ramljanima zapalio više kuća. Za zločin u Ramljanima zatraženo je odvojeno
dovršavanje istrage i za Drlju.
U selu Grubori kod Knina 25.
kolovoza 1995. ubijeno je šest
srpskih civila te je zapaljena
većina stambenih i gospodarskih
objekata. Nakon što su grupe pod
zapovjedništvom okrivljenih Drlje
i Krajine ušle u zaselak Grubori,
Drlje i njemu podređeni Beneti
iz vatrenog oružja pucali u civile
i palili kuće, navodi tužiteljstvo
ističući da su u zločinu sudjelovali
i drugi neutvrđeni pripadnici Drljine skupine. Drlje i Krajina svoje
podređene u tome nisu spriječili.
Iako je tužiteljstvo protiv
optuženika tražilo produljenje
pritvora, oni su poslijepodne
pušteni iz Remetinca pa će
suđenje čekati na slobodi. Iz
pritvora je, u veljači ove godine,
prvi izašao Sačić, koji je pušten nakon što su ispitani svi svjedoci na
koje je mogao utjecati. Tijekom istrage istražni sudac zagrebačkog
Županijskog suda ispitao je sedamdesetak svjedoka.
“HRT”, 24.12.2010.
HRASTOV SVEČANO
DOČEKAN
Nakon što je Ustavni sud
poništio dvije osuđujuće presude
Vrhovnoga suda, karlovački branitelj Mihajlo Hrastov kasno sinoć
izašao je iz lepoglavskog zatvora.
Suborci i prijatelji HVIDR-e organizirali su mu danas svečani doček
u prostorijama Učilišta hrvatskih
branitelja.
Hrastov je rekao kako je presretan što za njega više ujutro
nema zatvorskog zvona, postrojavanja, prebrojavanja i pretresa,
nego je kod kuće s obitelji. Ali, dodao je, za njega ni nakon 18 godina pravna bitka još nije završena.
Vjerujem u oslobađajuću presudu i da je tri četvrtine te bitke
prijeđeno. Vjerujem u sustav.
Znam da svatko nosi svoj križ na
leđima, netko crkvu, a ja na svojim leđima moram nositi valjda cijelu katedralu, istaknuo je.
Podsjetimo, Hrastov je osuđen
na 7-godišnju zatvorsku kaznu
zbog ubojstva 13-orice srpskih
rezervista na Koranskome mostu
1991. godine. Ustavni sud, zbog
proceduralne pogreške Vrhovnoga suda, cijeli je slučaj vratio
na početak. Novo ročište Hrastov
čeka na slobodi. Karlovački su
mu suborci priredili doček.
Odlukom Ustavnoga suda
potanko se u 10 točaka opisuju
propusti Vrhovnoga suda, točnije
nepoštovanje pravnih stajališta
Ustavnoga suda i neprihvaćanje
ustavnosudske prakse u odnosu
prema zaštiti ljudskih prava pa
je sud utvrdio povredu ustavnog
prava na pravedno suđenje.
"Večernji list", 08.12.2010.
AMNESTY INT.: HRVATSKA
MORA PRIVESTI I MERČEPA
I DOMAZETA LOŠU
Hrvatska mora ubrzati procesuiranje osoba osumnjičenih za
ratni zločin, ali i privesti pravdi neke
osobe – poput DAVORA DOMAZETA
LOŠE I TOMISLAVA MERČEPA – koji su
dosad izbjegavali sudski progon.
Piše to u priopćenju skupine
za zaštitu ljudskih prava Amnesty International koja će svoje
izvješće predstaviti predsjedniku
Ivi Josipoviću i drugim hrvatskim
dužnosnicima.
Godišnje se u Hrvatskoj
privede kraju 18 postupaka, a
uzme li se u obzir da je preostalo
još gotovo 700 slučajeva, mnogi
krivci nikada neće doći na sud,
kažu u Amnesty Internationalu
„Vjesnik“, 14.12.2010.
MERČEPU
JEDNOMJESEČNI
PRITVOR
Bivšem ratnom pomoćniku
ministra unutarnjih poslova TOMISLAVU MERČEPU (58) određen je
jednomjesečni pritvor i protiv njega
je pokrenuta istraga zbog sumnje
da je odgovoran za ubojstva ili nestanak 43 osobe sa zagrebačkoga,
kutinskoga i pakračkog područja.
Pritvor je Merčepu određen
zbog opasnosti od utjecaja na
svjedoke i posebno teških okolnosti u kojima je djelo počinjeno.
Istražni sudac Županijskog suda u
Zagrebu Mirko Klinžić odbio je zahtjev tužiteljstva da mu se pritvor
odredi i zbog opasnosti od bijega.
Odluku o istrazi i pritvoru sudac
je donio nakon što je u ponedjeljak ispitao Merčepa u zatvorskoj bolnici u koju je, zbog lošeg
zdravlja, smješten u petak nakon
uhićenja i ispitivanja na policiji i
kod dežurnog istražnog suca.
U istrazi protiv Merčepa, koji
se u ponedjeljak branio šutnjom,
ispitat će se oko 40 svjedoka.
Merčepa se tereti za ratni zločin
protiv civila, odnosno da je od
8. listopada do sredine prosinca
1991., kao savjetnik u MUP-u i
zapovjednik pričuvne postrojbe
MUP-a smještene u Pakračkoj
Poljani i dijelom u paviljonu 22
Zagrebačkog velesajma, zapovijedao nezakonita uhićenja,
zlostavljanja, mučenja i ubojstva
civila, te propustio spriječiti te
zločine.
Tužiteljstvo tvrdi da su s
područja Zagreba te sa šireg
područja Kutine i Pakraca ubijene
ili nestale 43 osobe, a šest je osoba
preživjelo mučenja i zlostavljanja.
Merčep je prije tri godine pretrpio
moždani udar.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—8—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
IN TERPOL
„Vesti online“, 15.12.2010.
ŠTO ZA ZENTAIJA VAŽI,
ZA KEPA NE VAŽI
Advokati DRAGANA VASILJKOVIĆA
uložili su prošle srede žalbu na
odluku sudije Federalnog suda
Ričarda Edmondsa donetu 19.
novembra 2010. godine kojom
je odbacio njegovu tužbu protiv
predstavnika australijskih i hrvatskih vlasti. U tužbi je, kao što je
poznato, navedeno da ga “ilegalno drže u zatvoru i da se protiv
njega vodi nezakonit postupak
za izručenje u Hrvatsku”.
U žalbi dostavljenoj Federalnom sudu barister KLAJV EVAT
tvrdi da sudija Edmonds nije
vodio dovoljno računa o sasvim novim momentima na koje
Vasiljkovićeva odbrana skreće
pažnju.
Advokati navode da njihov
klijent ima pravo na zaštitu svoje
lične slobode na principu habeas
korpus. U stvari, da ima pravo da
skreće pažnju na nezakonit postupak protiv njega kad god mu se
i koliko puta mu se dogodi.
Pred Federalnim sudom,
Vasiljković je izašao s tužbom
protiv ministra unutrašnjih poslova Brendana O’Konora, državnog
pravobranioca Komonvelta Roberta Meklilenda, Republike Hrvatske, odgovornog lica iz zatvora
Silvervoter, kao i bivšeg ministra
pravosuđa Martina Elisona.
Prvi put nakon skoro pet godina, od kako traje pravna bitka
Dragana Vasiljkovića, njegovi
pravni zastupnici su izašli sa
argumentom da nije valjano
preveden hrvatski zahtev za
njegovo izručenje, kao ni prateća
dokumentacija.
Kako su pisale “Vesti”, ispostavilo se, da je u dokumentima Županijskog suda Šibenik
Dragan Vasiljković sve vreme tretiran kao osumnjičeni, odnosno
osoba koju traže zbog istrage.
U
engleskom
prevodu,
međutim, izraz osumnjičeni na
kraju sudskog dokumenta postaje “optužen”, što bitno menja na
stvari i moglo bi da zakomplikuje
celo vođenje postupka.
Odbačena tužba je sadržavala
i podatak da su Dragana
Vasiljkovića hrvatske vlasti tražile
po zakonu koji nije ni bio na snazi
u vreme za koje njega terete za
ratni zločin.
U žalbi na odluku sudije Edmondsa od 19. novembra barister Klajv Evat tražio je da se
njegovom klijentu uvaži pravo na
žalbu, kako bi se po njoj održao
sudski pretres.
Takođe, traži se da se Dragan
Vasiljković pusti iz pritvora i da se
donese odluka da se po podnetoj
tužbi održi sudski pretres.
Poslednji rok za podnošenje
žalbe o kojoj je trebalo da raspravlja sudsko veće Federalnog suda,
koju je Vasiljkovićev pravni tim
uložio još prošle srede, isticao je
u ponedeljak u 17 časova.
U slučaju da žalba nije podneta, podsetio je AAP, Vasiljkovićev
predmet bio bi vraćen ministru
unutrašnjih poslova Brendanu
O’Konoru da donese konačnu
odluku o mogućem izručenju.
Nadležni
iz
ministarstva
unutrašnjih poslova, prenosi AAP,
upozorili su Brendana O’Konora
da će njegova odluka “privući veliku medijsku pažnju, kako u Australiji tako i inostranstvu”.
Među osetljivim predmetima
kojim se bavilo ministarstvo
unutrašnjih poslova u poslednje vreme bio je i slučaj Čarlsa
(Karolja) Zentaija, traženog zbog
istrage o ratnom zločinu, kao i
državljanina Indonezije Adrijana
Adamsa čija je ekstradicija zahtevana po optužbi za navodnu
korupciju.
Odbrana je u žalbi Federalnom sudu podsetila da je sudija
Edmonds, prilikom odlučivanja,
trebalo da uzme u obzir činjenicu
da je Draganu Vasiljkoviću, u
slučaju da je osumnjičen za ratni zločin 1991. kao što ga tereti
Hrvatska, njemu mogla da sudi
jedino Socijalistička Federativna
Republika Jugoslavija u kojoj je u
to vreme Hrvatska još bila repub-
lika (nezavisnost dobila 1992).
U žalbi, predatoj u sredu,
podseća se da je sudija trebalo da
uzme u obzir da se na Vasiljkovića
zakon primenjuje “retroaktivno”,
što sistem ne dopušta. U zahtevu
za izručenje, Hrvatska se poziva
na članove 120 i 122 svog Osnovnog krivičnog zakona.
Međutim, kako je ranije istaknuto u žalbi, problem je u tome
što se ti članovi prvi put nalaze
u zakonu koji je stupio na snagu
aprila 1993, dakle, nakon što su
počinjeni navodni zločini za koje
je Vasiljković osumnjičen.
“Večernji list”, 22.12.2010.
ZAVRZLAME: OPTUŽBA
ZA RAKETIRANJE ZAGREBA
“Ovo smatram običnom provokacijom i ne prihvatam je”,
rukom je napisao osuđeni ratni
zločinac Milan Martić (55) pošto
mu je u estonski zatvor u Tartu, u
kojem služi kaznu od 35 godina
zatvora koju mu je izrekao Haaški
sud,
dostavljena
optužnica
zagrebačkoga
Županijskog
državnog odvjetništva.
Naime,
zagrebački
ŽDO
optužnicom, koja je protiv Martića
te Milana Čeleketića podignuta
28. siječnja 2003., njih dvojicu
tereti za ratni zločin nad civilnim
stanovništvom počinjen u svibnju 1995., poslije akcije Bljesak,
tijekom raketiranja Zagreba, Karlovca i Jastrebarskog. Martić je
optužen da je kao predsjednik
tzv. Republike Srpske Krajine zapovjedio raketiranje spomenutih
gradova, zbog čega je poginulo
sedam osoba, a 76 ih je bilo
teško ozlijeđeno. Pričinjena je i
šteta veća od 20 milijuna kuna,
a među ciljevima na koje su tada
padali “zvončići” i “orkani” bili
su i Dječja bolnica u Klaićevoj,
zgrada baleta HNK te centar
Zagreba. Čeleketić se pak tereti
da je bio zapovjednik paravojnih
srpskih postrojbi koje su provele
Martićevo naređenje.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—9—
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI NA PROSTORU BIVŠE EX YU
“Vesti.online”, 05.12.2010.
UKINUTA PRESUDA
ZLOČINCU IZ DRETELJA
Norveški vrhovni sud je ukinuo
je presudu za ratni zločin MIRSADU
REPKU poreklom iz BiH, ocenjujući
da se zakon za izricanje kazne za
takva dela ne može primeniti retroaktivno.
Nastanjen sa porodicom u
Norveškoj od 1993. godine i naturalizovani Norvežanin od 2001.
godine, 44-godišnji Mirsad Repak,
bio je osuđen u žalbenom postupku na 4,5 godina zatvora za ratni
zločin prema 13 tačaka.
Bivšem pripadniku hrvatske
milicije HOS je presuđeno, također,
da plati novčanu naknadu za deset
tužitelja.
Međutim, u petak je vrhovni sud
u Norveškoj ukinuo presudu na osnovu toga što se zakon o ratnim
zločinima koji je stupio na snagu
2005. godine u skandinavskim
zemljama ne može primeniti na
događaje iz 1992. god.
Repak se tereti za dela koja
su se dogodila u logoru Dretelj,
u južnoj Bosni, a ranije je bio
oslobođen najtežih optužbi, za
mučenje i silovanje, “zbog nedostatka dokaza”.
“HRT”, 07.12.2010.
UKINUTA PRESUDA ZA
MORINJ
Žalbeni sud u Podgorici ukinuo
je jučer prvostupanjsku presudu
šestorici pripadnika JNA, zbog
zlostavjanja i mučenja zatvorenika
u logoru Morinj 1991-92. Suđenje
će se ponoviti pred Višim sudom,
javljaju crnogorski mediji.
Podsjetimo,
prema
nepravomoćnoj presudi Višeg suda
u Podgorici ZLATKO TARLE osuđen
je na 1,5 godina zatvora, MLAĐAN
GOVEDARICA na 2, IVO GOJNIĆ na
2,5, BORO GLIGIĆ na 3, ŠPIRO LUČIĆ
na 3,5 te IVO MENZALIN, kojemu se
sudilo u odsutnosti, na 4 godine
zatvora. Osuđeni su da su kao
djelatni i pričuvni pripadnici bivše
JNA počinili ratni zločin protiv civila
i ratnih zarobljenika s dubrovačkog
područja.
U logoru Morinj pokraj Kotora
od listopada 1991. do kolovoza
1992. mučeno je više od 300 zatvorenika. Troje ih je umrlo u logoru,
a 56 preminulo od posljedica batinanja i psihičkog terora. Presuda je
izrugivanje ratnim zarobljenicima i
civilima, koje su šestorica bivših
pripadnika JNA svakodnevno batinala, maltretirala i podcjenjivala,
neke i 9 mjeseci, poručili su bivši
logoraši.
“Kurir”, 10.12.2010.
PRITVOR ZA NOVICU
TRIPKOVIĆA ZBOG RATNOG ZLOČINA
Sud BiH odredio je jednomesečni
pritvor NOVICI TRIPKOVIĆU, koji
je osumnjičen za ratni zločin na
području opštine Foča.
Sud je, nakon razmatranja
podnesenog dokaznog materijala,
utvrdio da postoji osnovana sumnja da je Tripković počinio krivično
delo koje mu se stavljaju na teret.
Pritvor je određen budući da
je utvrđeno postojanje bojazni od
bekstva osumnjičenog.
Sud je odredio pritvor i zbog postojanja bojazni da bi osumnjičeni,
ukoliko bi se našao na slobodi,
mogao ometati krivični postupak
uticajem na svedoke i saučesnike,
saopšteno je iz Suda BiH.
“S-media”, 13.12.2010.
PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA
RATNI ZLOČIN
Kantonalni sud u Tuzli potvrdio
je optužnicu protiv IVANA KOLERA
(38) iz Tuzle zbog ratnih zločina
protiv zarobljenih pripadnika JNA iz
“tuzlanske kolone”, javili su lokalni
mediji.
U optuznici se navodi da postoji sumnja da je Koler, obavljajući
dužnost stražara u Okružnom zatvoru u Tuzli, od juna do kraja avgusta 1992. godine, nečovečno
postupao prema više zarobljenih
pripadnika JNA.
Koler je, prema optužnici,
nečovečno postupao, vredjao i
namerno nanosio telesne i duševne
bolove i patnje ratnim zarobljenicima, pripadnicima JNA, koji su,
posle lečenja i saniranja zadobijenih povreda u tuzlanskoj bolnici,
uhapšeni i smešteni u Okružni vojni zatvor u Tuzli.
„Jutarnji list“, 15.12.2010.
POTVRĐENA KAZNA GLAVAŠU
Dva i pol mjeseca nakon što je
uhićen u svojoj kući u Drinovcima
kod Gruda, Branimiru Glavašu
danas je u Sarajevu potvrđena
presuda od osam godina zatvora
za ratni zločin.
Sud Bosne i Hercegovine danas je objavio da je Glavašu potvrdio presudu koja mu je izrečena u
Hrvatskoj. Glavaš bi uskoro trebao
biti upućen na izdržavanje kazne,
najvjerojatnije u Zenicu.
U kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i u Hrvatskoj i u BiH, odnosno nešto više
od godine dana. Do upućivanja na
izdržavanje kazne ostaje u pritvoru
Suda BiH u Sarajevu.
Vijeće Apelacijskog odjela Suda
BiH prihvatilo je dio Glavaševe
žalbe: u presudi Vrhovnog suda
Hrvatske poslanoj u Sarajevo,
pogrešno su bili navedeni podaci o vremenu koje je proveo u
pritvoru, pa je sarajevski sud sada
na Glavašev zahtjev ispravio aljkavost hrvatskog Vrhovnog suda.
Glavaš je u svibnju 2009.
proglašen krivim za ratne zločine u
Osijeku 1991. i osuđen na kaznu
zatvora u trajanju od 8 godina.
Pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu dok je ona još bila sigurno
utočište brojnim bjeguncima iz Hrvatske, no u međuvremenu su potpisani novi međudržavni sporazumi
koji sprečavaju ili barem smanjuju
zloupotrebe dvojnog državljanstva.
Prema novom sporazumu, Glavaš
će svoju kaznu izdržavati u BiH, u
koju je pobjegao baš zato da bi izbjegao zatvor.
Presuda Glavašu prva je presuda iz Hrvatske koju je potvrdio
neki sud u Bosni i Hercegovini. U
slučaju riječkog liječnika Ognjena
Šimića, sarajevski sud najprije
mu je prepolovio kaznu na dvije i
pol godine, a potom odredio novo
suđenje.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 10 —
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
“Radislobodna evropa”, 01.12.2010.
PRESUDA GOTOVINI ZA
“OLUJU” U APRILU?
"Haški sud bi presudu trojici
hrvatskih generala - ANTI GOTOVINI, MLADENU MARKAČU i IVANU
ČERMAKU, optuženim za zločine
u “Oluji”, mogao doneti u aprilu
2011. godine, izjavio je Markačev
advokat GORAN MIKULIČIĆ.
U izjavi za hrvatsku TV
Mikuličić je rekao da očekuje da
bi se to moglo potvrditi na sastanku branilaca optuženih i predstavnika sudskog veća u Hagu.
“To je neformalni sastanak na
kome očekujemo potvrdu onoga
što nam je rečeno, da će presuda biti doneta u aprilu”, rekao
je i dodao da se potvrda ne
može smatrati zvaničnom, te da
je određivanje datuma izricanja
presude ovlašćenje isključivo
sudskog veća.
Trojicu generala tužilaštvo
tereti za zločine nad srpskim
stanovništvom za vreme i nakon
“Oluje” u leto i jesen 1995. godine. Suđenje Gotovini, Čermaku
i Markaču završeno je u septembru, nakon čega je predsednik
Haškog suda Patrik Robinson
najavio da će presuda biti doneta
u decembru.
Kao razlog odgađanja izricanja presude mediji prenose
zauzetost predsedavajućeg sudskog veća Alfonsa Orija i sudije
Elizabet Gvaunza drugim predmetima koji se vode pred Haškim
sudom. Tužilaštvo je predložilo
da sud Gotovinu osudi na 27,
Markača na 23 i Ivana Čermaka
na 17 godina zatvora, dok su advokati tražili da optuženi budu
oslobođeni."
“Sense”, 08.12.2010.
KAZNA ŠLJIVANČANINU
SMANJENA NA 10 GODINA
ZATVORA
"Žalbeno veće je prihvatilo zahtev odbrane za preispitivanje drugostepene presude
majoru bivše JNA VESELINU
ŠLJIVANČANINU, ukinulo osudu
za pomaganje i podržavanje
ubistva ratnih zarobljenika na
Ovčari, poništilo kaznu od 17
godina i izreklo novu kaznu od
10 godina zatvora za pomaganje
i podržavanje mučenja
U prvom postupku revizije
pred Haškim tribunalom, Žalbeno
veće je danas ukinulo sopstvenu
presudu majoru bivše JNA Veselinu Šljivančaninu kojom ga je
proglasilo krivim za pomaganje
i podržavanje ubistva više od
190 ratnih zarobljenika na poljoprivrednom dobru Ovčara 20. novembra 1991. godine. U skladu s
tim, poništena je i kazna od 17 i
izrečena nova od 10 godina zatvora za pomaganje i podržavanje
mučenja.
Šljivančanin je i u prvom stepenu proglašen krivim za pomaganje i podržavanje mučenja
ratnih zarobljenika i osuđen na
5 godina zatvora. Žalbeno veće,
međutim, ukazuje da je “zlostavljanje zarobljenika izuzetno težak
zločin” zbog čega mu je prvostepenu kaznu - koju ocenjuje
“neadekvatnom” - povećalo na
10 godina zatvora.
Žalbeno veće je Šljivančanina
osudilo i za pomaganje i
podržavanje ubistva nakon što
je zaključilo da je komandant
Gardijske brigade MILE MRKŠIĆ
“morao da kaže svom oficiru za
bezbednost da je povukao vojnu
policiju iz hangara na Ovčari”,
čime je ratne zarobljenike ostavio u rukama pripadnika lokalne
Teritorijalne odbrane koji su ih
tokom noći pogubili. Odbrana je,
međutim, zatražila reviziju te presude na osnovu iskaza Miodraga
Panića, načelnika štaba Gardijske brigade koji je tvrdio da je
“bio u prilici” da prati razgovor u
Negoslavcima ali da “nije čuo da
je Mrkšić obavestio Šljivančanina
o povlačenju vojne policije”.
Žalbeno veće je prihvatilo
da je taj iskaz “nova činjenica”
nepoznata sudijama u vreme
donošenja presude te je otvorilo
postupak revizije. U današnjoj
presudi, veće je ukazalo da je
iskaz Panića “verodostojan” te
da su nove činjenice takve da bi
njihovo zanemarivanje “dovelo
do pogrešne osude”...
Šljivančaninu se u izrečenu
kaznu uračunava 6 godina koje
je proveo u pritvoru. U skladu sa
dosadašnjom praksom prema
kojoj optuženi traže prevremeno
oslobađanje nakon dve trećine
izdržane kazne, Šljivančanin bi
mogao da se nađe na slobodi u
narednih 8 do 9 meseci."
“Sense”, 09.12.2010.
KARADŽIĆ NE ODSTUPA
OD TVRDNJI O “INSCENIRANIM” MASAKRIMA
"Krim-tehničar
sarajevskog
Centra službi bezbjednosti Sead
Bešić odbacio tvrdnje RADOVANA KARADŽIĆA da je Armija BiH
“inscenirala” oba masakra na
Markalama. Počelo svjedočenje
sarajevskog policajca NEDŽIBA
ĐOZE koji je učestvovao u istragama snajperskih i artiljerijskih napada u Sarajevu i koji je i sam bio
žrtva jednog napada
RADOVAN KARADŽIĆ je u nastavku
unakrsnog
ispitivanja
krim-tehničara sarajevskog Centra službi bezbjednosti Seada
Bešića, nastojao pokazati da je
Armija BiH “inscenirala” masakre
na Markalama 4. februara 1994. i
28. avgusta 1995. godine.
Navodna “inscenacija” se u
slučaju Markala 1, po Karadžiću,
odigrala u periodu prije dolaska
uviđajne ekipe CSB na lice mjesta
kada je “neko” među žrtve “podmetnuo” stare leševe poginulih
vojnika. On je te tvrdnje ilustrovao
audio-snimkom javljanja jednog
Sarajlije u program radija Hayat
koji je rekao da se u momentu
eksplozije nalazio na Markalama
i da je prebrojao 25 tijela žrtava.
To, po Karadžiću, baca sumnju
na policijske izvještaje prema kojima je u tom incidentu poginulo
preko 60 ljudi.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 11 —
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
Audio-snimak koji je Karadžić
emitovao, po svjedoku, ne
upućuje ni na kakvu razliku
između onoga što se moglo vidjeti na licu mjesta i zvaničnih
podataka o broju žrtava. On je
objasnio da je neposredno nakon eksplozije na pijaci bilo oko
30 poginulih ljudi. Taj broj je,
međutim, kasnije dopunjen imenima onih koji su preminuli na
putu do bolnice ili u samoj bolnici
od posljedica ranjavanja.
Svjedok se nije složio ni sa
Karadžićevim tvrdnjama da stabilizator kobne granate koji je
do sada više puta pokazan u
sudnici nije identičan onome na
fotografijama koje su pripadnici
CSB snimili na Markalama. On
je, također, odbacio Karadžićevu
tvrdnju da je mjesto eksplozije
“mijenjano” prije dolaska sarajevske policije i pripadnika UN,
kao i spekulacije optuženog da
je plastična proteza noge koja se
vidi na snimcima “postavljena”
na Markale nakon eksplozije.
Karadžić je, pred ostalog, emitovao i video-snimak istrage koja
je sprovedena nakon drugog masakra na Markalama u avgustu
1995. godine, koji je Bešić presnimio iz arhiva sarajevskog MUP
i dostavio tužilaštvu. Dio tog
video-materijala je prikazan na
sjednici zatvorenoj za javnost jer
se na njemu u više navrata vidi i
svjedok koji je dao iskaz sa mjerom zaštite lika.
Nakon što je iskaz SEADA
BEŠIĆA zaključen, tužilac je
na klupu za svjedoke pozvao
NEDŽIBA ĐOZU koji je u jednom od
minobacačkih napada VRS i sam
ranjen ispred policijske stanice
Stari Grad u kojoj je radio. On je
učestvovao u više istraga artiljerijskih i minobacačkih incidenata
u Sarajevu, a o tome je ranije
svjedočio na suđenjima generalima Dragomiru Miloševiću i
Momčilu Perišiću. "
„Jutarnji list“, 15.12.2010.
HRVATSKA SURAĐUJE,
ALI MORAMO ZNATI
GDJE SU TOPNIČKI
DNEVNICI
"Ministri vanjskih poslova zemalja članica Europske Unije
danas su u Bruxellesu raspravljali o proširenju Unije. Na sastanak je došao i glavni haaški tužitelj
Serge Brammertz koji im je
predočio svoje izvješće. U njemu
nije bilo bitno drukčijih ocjena od
onih koje je iznio pred Vijećem
sigurnosti UN-a 6. prosinca.
Naime, tada je Brammertz
rekao da Hrvatska uglavnom
odgovara na zahtjeve za pomoć,
ali je tražio i nastavak istrage oko
topničkih dnevnika te da vlasti u
Hrvatskoj razjasne njihov nestanak. Ministri su se složili da je
Hrvatska nadomak zaključenja
pristupnih pregovora, da je dobro
napredovala u ispunjavanju kriterija za članstvo te da će tražiti
“daljnje napore u dvama najtežim
poglavljima”.
“Vijeće
pozdravlja
dobar
napredak Hrvatske u ispunjavanju kriterija za članstvo. Pristupni pregovori su u završnici, a
pripreme na nacrtu pristupnog
ugovora postojano su napredovale. Zaključenje pregovora
je na dohvatu”, stoji u nacrtu
zaključaka."
“Sense”, 22.12.2010.
BABIĆEVI ISKAZI U
DOKAZIMA I NA SUĐENJU
STANIŠIĆU I SIMATOVIĆU
"Pretresno veće sudije ORIJA/
ORIE odobrilo je zahtev tužioca
da se u dokazne spise predmeta JOVICE STANIŠIĆA i FRANKA
SIMATOVIĆA uvrsti 98 odlomaka
transkripata iskaza pokojnog
MILANA BABIĆA sa suđenja SLOBODANU
MILOŠEVIĆU, MOMČILU
KRAJIŠNIKU i MILANU MARTIĆU, kao
i video zapisi tih svedočenja. Odluka je donesena po pravilu 98
quater koja omogućava uvođenje
u dokazni materijal ranijih iskaza
osoba koje su u međuvremenu
preminule ili su iz drugih razloga
nedostupne.
U tužiočevom zahtevu podnesenom još u maju 2007. godine
se navodi da je Babićev iskazrelevantan jer se odnosi na aktivnosti povezane sa udruženim
zločinačkim poduhvatom čiji je cilj
bilo etničko čišćenje nesrba iz velikih delova Hrvatske i BiH. Pored
Stanišića i Simatovića, na popisu
učesnika udruženog zločinačkog
poduhvata se navodi i bivši
predsednik krajinskih Srba Milan
Babić, koji je, podsetimo, priznao
krivicu za zločin progona nakon
čega je osuđen na 13 godina zatvora. U martu 2006. godine je,
međutim, izvršio samoubistvo u
haškom pritvoru..."
“B92”, 23.12.2010.
KRAJ HAŠKOG TRIBUNALA DO 2015.
Njujork, Vašington -- UN osnovale novo telo koje treba da
dovrši preostale zadatke sudova
za ratne zločine u bivšoj SFRJ i
Ruandi, kako bi rad ta dva suda
bio okončan do kraja 2014.
Sa 14 glasova za, i uzdržanim
predstavnikom Rusije, Savet
bezbednosti UN-a ustanovio je
Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale.
Ogranak tog tela za bivšu Jugoslaviju počeće rad od 1. jula 2013.
godine, dok će ogranak za Ruandu
početi rad godinu dana ranije.
Kako bi se obezbedila bezbolna tranzicija, Savet bezbednosti
UN je zatražio da oba tribunala
preduzmu sve neophodne mere
i što pre završe rad, a ne kasnije
od 31. decembra 2014.
U okviru prvobitne takozvane izlazne strategije tribunala,
trebalo je da se istrage završe do
2004. godine, a prvostepeni sudski procesi do kraja 2008, dok je
sav rad trebalo da se okonča u
2010. godini.
O lokaciji dva ogranka
Međunarodnog rezidualnog mehanizma biće postignut naknadni
dogovor.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 12 —
Bilten br. 158  Decembar, 2010.
Download

Bilten 158.indd