haber
Broj 67
Januar-Februar 2013 cijena jedna funta
HOLOCAUST
MEMORIAL
DAY 2013
Iz Networka
London - Migrant and Refugee Women Awards
POČASNA NAGRADA BOSANKI EMINI
Emina Hadžiosmanović, uposlenica Bosnia UK Networka iz Birminghama, treba da doktorira na studiju psihologije, a
svaki slobodan trenutak koristi da pomogne starijim bosanskohercegovačkim izbjeglicama. Veliki hobi pisanje
Pet ekstra žena-djevojaka iz Velike Britanije, koje su u ovu zemlju došle kao
izbjeglice, povodom
Internacionalnog dana žena na prigodnoj ceremoniji
“Migrant and Refugee Women Awards
2013”, koja je održana proteklog vikenda u The Royal Festival Hall u Londonu, dobilo je zaslužna priznanja “Žena
godine”. Među njima je i 25-godišnja
Bosanka Emina Hadžiosmanović, uposlenica Bosnia UK Networka iz Birminghama i doktorant na studiju psihologije
na Univerzitetu u Nottinghamu. Njoj je
pripala počasna nagrada koja dobiva na
težini kada se zna da je ista takva nagrada dodijeljena mladoj iranskoj rediteljici Thini Gharavi, čiji je film “I am Nasrine” prošlog mjeseca bio nominovan
za prestižnu filmsku nagradu BAFTA.
Nakon upućenih čestitki pitamo Eminu
kako se osjeća kao počasni pobjednik:
“Iskreno rečeno ovakve nagrade gode
i veoma mi je drago da su organizatori
iz The FORUM prepoznali moj doprinos u radu s bosanskohercegovačkom
zajednicom u Birminghamu. Naravno,
koristim priliku da uputim jedno veliko
HVALA mom menadžeru Anesu Ceriću
i Izvršnom odboru Bosnia UK Networka
koji su me nominovali, pomogli oko izrade portfolia i zaista uložili ogroman
trud da dobijem ovu značajnu nagradu.
Inače, ja u našoj organizaciji radim od
marta 2011. godine, i glavna zadaća mi je
pomoć starijim bosanskohercegovačkim
osobama koje nisu u mogućnosti da
rješavaju svoje svakodnevne životne i
zdravstvene probleme. Dijapazon usluga je veliki od odlaska ljekaru s njima
do ispunjavanja raznih aplikacija.
Uglavnom, ja sam tu kada im treba
pomoć.
Uporedo s tim ove godine završavam
doktorat kliničke psihologije na
Nottingham univerzitetu u Velikoj
Britaniji.
Nova vrsta psihoterapije
Tema mog doktorskog rada su
posljedice rata na psihičko stanje ljudi u Bosni i Hercegovini i
bosanskohercegovačkih
izbjeglica u Velikoj Britaniji. Isto tako
istražujem volju za pomirenjem između
naroda na našim prostorima i kakvi
su međusobni odnosi danas. Takođe,
prošlog ljeta nakon izlaganja svojih ideja za projekat psihoterapija, ideja mi je
usvojena i dobila sam Rayne Fellowship
for Refugees od te orgnizacije u Londonu
i svu podršku da realizujem tu ideju. Cilj
tog projekta
je da se prvi
put u Velikoj
Britaniji pruži
nova
vrsta
psihoterapije
osobama koje
su bile izložene ratnim traumama. U sklopu s ovim radom imam namjeru da osnujem organizaciju koja će se isključivo
baviti psihoterapijom. Naravno, tu će
osim naših ljudi biti uključeni i pripadnici britanske vojske koji imaju dosta
posttraumatskih problema nakon
svih ovih ratova u kojima
učestvuju”.
Kako rad s osobam
s PTSP stresom
izgleda u praksi
u Velikoj Britaniji,
koju
terapiju koristite i kakav
je vaš pristup
takvom jednom pacijentu:
prepričavanje najtraumatičnijih događaja
koji su se desili u toku životnog perioda
pojedinca. Koristi se vrlo jednostavan
pristup koji omogućava pacijentu da što
detaljnije opiše te događaje kako bi se
dovoljno izložili tim negativnim emocijama i prešli preko trauma, da bi došlo
do umanjenje simptoma nakon samo
par terapija. Trenutno je rano govoriti
o rezultatima jer rad je još uvijek u
toku, ali prema mom dosadašnjem
iskustvu mogu pretpostaviti da će
rezultati biti pozitivni.
Ljubav prema Bosni
O Emini Hadžiosmanović pisali smo u više navrata, kada je
magistrirala na Oxfordu, kada
je napisala svoju prvu knjigu,
jer njen veliki hobi je pisanje:
“Ljubav prema pisanoj riječi
otkrila sam u srednoj školi
kada smo dobili zadaću da
napišemo temu o nezaboravnom putovanju. Ja sam
opisala napuštanje Bosne
i kako sam kao izbjeglica došla u
Veliku Britaniju. Pozitivna reakcija
moje
profesorice
engleskog
jezika me
je inspirisala
da
počnem
pisati sa
svojih 14
godina.
Glavna
tema za
mene
j e
bio
rat
u
“Terapija
koju koristim
zove se
“Narra-
i
BiH,
tive
Exnapisala
sam knjigu “Život
između dva
Emina Hadžiosmanović
svijeta” koja
posure Therapy” (naranije
objavljena
zbog
tivno izlaganje) i to je
vrsta psihoterapije koja pokušava da finacijskih razloga, naime još uvijek
umanji simptome trauma kroz razgovor i tražim izdavača.
Jedno poglavlje ove knjige sam poslala
2
Iz Networka
na natjecanje, gdje sam osvojila prvo
mjesto na Univerzitetu na Oxfordu.
Osvajala sam nagrade za svoje pisanje,
pisala sam za novine i razne magazine
u Velikoj Britaniji. Predstava koju sam
napisala o Bosni bila je izvedena u teatru “Birmingham Repertory Theatre”.
Rukovodila sam kreativnim projektom,
gdje sam motivirala ljude različitih naci-
ja u Velikoj Britaniji da pišu o svojim
kulturama, koje sam objavila u knjizi
“Undocumented”. Isto tako sam spremila knjigu poezije koja se zove ‘Ljubav
i rat’ i ona takođe čeka bolju ekonomsku
situaciju.”
Za kraj pitanje vidi li Emina sebe u Sarajevu u svojoj Bosni i Hercegovini?
-Bosnu i Hercegovinu smatram svojom
domovinom i imam veliku želju da se
jednog dana vratim u svoj rodni grad
Sarajevo. Ali isto tako sam svjesna teške
ekonomske i političke situacije u Bosni,
ali ipak slobodno mogu reći da me srce
vuče ka Sarajevu. Ukoliko bih našla zaposlenje, rado bih se vratila. Bosna je
jedna i jedina.
2013 MIGRANT AND REFUGEE WOMEN AWARDS
Five extraordinary women were honoured on International Women’s Day, at The 2013 Migrant and Refugee Woman of
the Year Awards Ceremony at the Royal Festival Hall in London as part of the Women of the World Festival.
THE 2013 JOINT WINNERS ARE:
Remzije Sherifi, Kosovan Glaswegian,
former journalist, who began volunteering within 10 days of arriving in Scotland
in 1999 from a refugee camp, despite not
speaking English and being seriously ill.
Remzije now runs Maryhill Integration
Network (MIN) where she supports migrants and Scottish people.
Constance Nzeneu, a Cameroonian
from Cardiff, a lawyer who fought for
her right to stay for three years and now
leads Women Seeking Sanctuary Advocacy Group Wales (WSSAG) which supports other women seeking protection in
the UK.
YOUNG WOMAN OF THE YEAR
Cynthia Masiyiwa a young Zimbabwean and playwright, Chair of the Speaking to celebrate.”
Londoner who arrived at the age of 15 Together media award panel said: “In a THE SPEAKING TOGETHER MEand grew up to become an organiser, world where so many people are in the DIA AWARD WINNERS ARE:
leader, and change maker with Citizens move it is important not only for them Print - Zoe Williams,The Guardian,
‘Evicting asylum seekers? We just folUK and Active Horizons where, among
low orders'. First runner up in the print
other things, she helped employ 60
category was Annie Brown from the
young people during the Olympics.
Daily Record in Scotland.
Broadcasting - Jackie Long at Channel
HONORARY WINNERS
4 News ‘Is the UK Border Agency fit
Tina Gharavi, a Filmmaker and Geordie
but
also
for
us
that
the
voices
of
those
for purpose? A damning report by the
from Iran, author of the amazing BAFTA
who
are
forced
to
make
their
journeys
be
chief inspector of borders and immigranominated feature film, I am Nasrine, a
heard.
That's
why
I
am
delighted
to
be
tion has raised serious questions over the
coming-of-age story about a young Irapart
of
this
award
to
elaborate
excellent
UK Border Agency's competence'. Runnian teenager seeking sanctuary in the
ner up in the Broadcasting category was
UK.
ITV’s Ronke Phillips.
Emina Hadziosmanovic, honorary winner of the Young Woman of the Year
Award, a Bosnian from Birmingham,
currently back in Sarajevo working on
her PhD in clinical psychology to find
new ways to help those suffering from
PTSD.
The Ceremony was hosted by broadcaster Samira Ahmed who said: “The political tension around migration is so high
now and even sympathetic coverage of
migrant women, especially, from refugee
backgrounds tends to be about them only
really as victims. So I was intrigued by
awards that would celebrate the positive
contributions such women have made to
British society, as individuals, and challenge some of our sweeping assumptions
about them.”
This year’s Awards also saw the launch
of the Speaking Together media award
for outstanding media coverage of women and migration. Gillian Slovo, novelist
Zrinka Bralo and Meho Jakupović (secretary of BH UK Network)
reporting of women and migration. And
what a pleasure it has been to discover
that despite all the prejudice and stereotypes that exist, there is so much well
written, well researched media coverage
3
Online - Len Grant, Life Without Papers:
stories of undocumented migrant families and young people.
Zrinka Bralo, Director of The Forum and
founder of the Awards in 2012 said: “Our
Women of the Year were nominated by
their peers and the people they support.
Their communities recognise them as
powerful agents for change, as outspoken advocates for the vulnerable, as
women who are willing to take risks not
only in speaking out, but also in standing
up to those who have control over their
lives. These women are essential for how
modern Britain is and should be - just,
fair, hard working and respectful of difference and diversity. They are the quiet
forces in our communities and these
awards shine a light on their extraordinary achievements.”
Iz Networka
Birmingham
DAN NEZAVISNOSTI BIĆE OBILJEŽEN 30. MARTA
Zbog prezauzetosti sportskih
dvorana tek za subotu, 30.
marta uz prigodan kulturnosportski program u Birminghamu je predviđeno centralno obilježavanje Dana
nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji u
organizaciji Bosnia UK Networka.
naših timova iz Londona,
Borehamwooda, Coventria, Birminghama, Derbia,
Leedsa,
Manchestera,
a kao specijalni gost najavljena je reprezentacija
Bosanaca i Hercegovaca
iz Republike Irske kojoj će
ovaj turnir poslužiti za uigravanje ekipe pred naredni
šampionat u Švedskoj.
U prvom dijelu manifestacije
u Birmingham International
Futsal Areni sa početkom
u 12 sati održaće se Drugi
memorijalni fudbalski turnir
"Irhad Duraković" posvećen
rano preminulom mladom
fudbaleru iz Londona, koji je
u dva navrata nastupao na
svjetskim prvenstvima dijaspore. Inače, na turniru će selektor Faruk Selman iz Londona izabrati reprezentaciju
naših građana koja će braniti
boje Engleske na narednom
Desetom svjetskom prvenstvu bosanskohercegovačke
dijaspore u malom fudbalu koje će biti održano u
Švedskoj od 3. do 5. maja
2013. u gradu Vesterasu. Na
turniru se očekuje učešće
U drugom dijelu programa,
onom zabavnijem, koji
će biti održan u sali Birmingham Community Association biće podijeljene
medalje i pehari i predstavljena selekcija koja će
nastupiti na Svjetskom prvenstvu dijaspore.
Potom će o Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine i njegovom značaju
za sve prisutne govoriti
predsjednica Bosnia UK
Networka dr. Zdenka Besara. Nakon toga svi će
imati prilike da uživaju u
muzici Alena Osmanovića,
Srebreničanina s privremenom adresom u Dablinu.
BOSNIA HOUSE
VIY PROJECT WITH SOUTH AND CITY COLLEGE B’HAM
Here at the Bosnia House, We Have
started a Project at the beginning of
the year call VIY that we have mentioned before, now we are at the
stage that the students involved are
going to be assessed by South and
City College Birmingham who are
taking part with City & Guilds who
has set a structure to awards pro-
vides qualifications, assessment and
a training support service.
Alan from the college is helping with
the assessment and making visits to
the Bosnia House to carry-out the
units needed for the student to gain
the qualification, there are three levels so the more actives done e.g.
Painting, Plumbing and Carpentry so
Alan will be asking simple question
to what are the correct tools needed
for the right job also more important
questions related to health and safety issues.
Also all students will be assessed
with doing at least thirty hours so
the Alan can pay attention with all
students and help complete and follow as many criteria’s as possible so
students can achieve the maximum
credentials.
VIY project will now have support from South and City College
4
Iz Networka
ovog.
Bosanska
kuća Birmingham
BOSANCI I HERCEGOVCI OBILJEŽILI INTERNACIONALNI
DAN MATERNJEG JEZIKA
Eldin Bašić prezentacijom o bosanskom jeziku predstavio historijat našeg jezika, naše bosansko jezično i književno blago
sa tradicijom od oko 1000 godina
Uoči Međunarodnog dana maternjeg
jezika, koji se 21. februara obilježava
od 1999. godine, a proglašen je od
strane UNESCO-a, u večernjim satima u četvrtak u prostorijama Bosanske kuće održana je prezentacija na
temu “Bosanski jezik”. Ova prezentacija je dio većeg projekta koji se
organizira u Tuzlanskom kantonu.
Također, ista prezentacija je održana
i u Derbyu u subotu, 23.02. i s razlogom se može reći da je prisutna publika u oba grada uživala.
Prezentaciju je započeo Bahrija
Nastup učenika BH dopunske škole
Birmingham
kao nekadašnji učenik u bivšoj Jugo-
slaviji.
Eldin Bašić je promovisao bosansko blago iz oblasti historije jezika,
književnosti i spomenika kulture.
Ukazao je na činjenicu da se kod
nas u BiH jezik nažalost smatra kao
jedno od glavnih političkih pitanja,
a uz to i da korištenje bosanskog
jezika kod mnogih izaziva strah i predrasude. Naveo je i pokazao mnoge
dokaze o postojanju bosankog jezika
kroz jedan veoma dugi period.
ole. Učiteljica Azra Bašić je pripremila sa horom ” Sevdah” par sevdalinki
koje su zabavile sve prisutne i navele ih na razmišljanje o domovini i
jeziku kojeg nažalost naša djeca sve
manje koriste. Zbog toga nam je
drago što je Bosanska kuća mogla
doprinijeti jednom događaju poput
ŽELIMO DA OBAVJESTIMO SVE ČLANICE BH UK NETWORKA DA ĆE
SE TRADICIONALNI,
15. DAN BH DOPUNSKIH ŠKOLA
ODRŽATI U LONDONU,
08.06.2013.
Vrijeme od11-17 h
Eldin Bašić
Bašić koji je uveo publiku u temu i
objasnio značaj međunarodnog dana
maternjeg jezika. Govorio je o svojim
iskustvima u učenju maternjeg jezika
Adresa: Pimliko Academi, Lupus Street,
London SW1 3AT.
MAGAZA BRINE O SVOJIM MUŠTERIJAMA
Prošle godine u Londonu otvorena je prodavnica MAGAZA
u kojoj građani koji vode porijeklo s Balkana mogu naći sve
značajnije proizvode iz asortimana poznatih fabrika s ovog
područja. Prodavnica je veoma
dobro snabdjevena i
popularna među našim građanima
na Ostrvu. S obzirom da veliki
broj potencijalnih mušterija koje
žive van Londona, vlasnik Amir
Salkić je pronašao tri načina da
dođe do njih.
O tome za naš list kaže:
"Prvi
način
je
direktna
prodaja
našim
ljudima
u
bosanskohercegovačkim
Eko Krantić i Amir Salkić
udruženjima. Proteklog vikenda
gostovao sam u Bosanskoj kući i
5
na taj način zadovoljio naše
mušterije iz Birminghama i
Coventria. Drugi način je on
line prodaja proizvoda, ona je
vrlo jednostavna, kupac ode
na našu web stranicu, odabere proizvode i već sutradan
ih posredstvom specijalne
pošiljke ima na svojoj adresi.
Treći način je da sami građani
pronalaze prodavnice u svojim
gradovima i vlasnicima daju
naš kontakt i onda oni putem
naše veleprodaje naručuju
artikle. Moram vam reći da
se najviše traži naša zimnica,
ajvar, suho meso i sudžuka, naše
brašno, paštete, vegeta, keksi."
Iz Networka
KAKO PUTOVANJA VAN UK
MOGU UTICATI NA VAŠE
BENEFICIJE?
Pravovremena informacija zlata vrijedna. Ukoliko se na vrijeme ne informišete o
svojim obavezama i pravima, možete dospjeti u neželjene nevolje
Ukoliko planirate ići van UK (bez
obzira da li je riječ o privremenom
ili trajnom odsustvu), važno je da se
informišete kako će vaše odsustvo
uticati na beneficije koje imate.
ance Allowance (normalno, prve 26
sedmice privremenog odsustva).
Ovaj period može biti produžen ako
osoba koja se čuva ide van zemlje
na liječenje.
Privremeno odsustvo iz zemlje znači
da ako odete van zemlje, imate namjeru vratiti se u UK. Ako napustite
zemlju privremeno, imate više prava
na beneficije nego da odete zauvijek. Kako odsustvo utiče na vaše
beneficije, ovisi o tome gdje idete.
Na primjer, ako putujete u okviru
Evropske ekonomske zone, postoji
drugačija procedura u odnosu na
slučaj ako putujete van ove zone.
Disability Living Allowance and
Attendance Allowance (DLA & AA)
DLA ili AA će vam biti plaćeni za mak-
Privremeno odsustvo se definiše kao
odsustvo iz zemlje ne više od 4 sedmice. Stoga, ako primate beneficije i
planirate ići van UK na period duži od
4 sedmice, morate informisati:
•
Onu agenciju koja raspolaže
vašim beneficijama (kao što je Department for Work and Pensions Odjel za rad i penzije)
•
The Housing and Council
Tax Benefit lokalni odjel.
Ako možete informišite ih o vašoj
namjeri da ćete ići van zemlje pismenim putem i sačuvajte kopije pošte
koju pošaljete. Rok od 6 mjeseci prije odlaska iz UK je dovoljan period za
odjel za beneficije da prime, razmotre vaše pismo i informišu vas o tome
šta će se desiti u međuvremenu dok
ste van zemlje. Ako ih ne informišete
prije odlaska, možete biti preplaćeni
i onda ćete biti dužni vraćati određeni
iznos ili čak vam mogu zaustaviti isplatu beneficija.
Carer’s Allowance (CA):
Ako putujete van zemlje bez osobe
za koju se brinete, Carer’s Allowance
može biti isplaćena prve 4 sedmice
privremenog odsustva. Prije odlaska
trebate obavijestiti Disability and Carers Service da provjerite hoće li vaša
beneficija biti afektirana odlaskom.
Ako idete van UK s osobom za koju
se brinete s ciljem da brinete o toj osobi, možete primati (CA) sve vrijeme
za koje i osoba koju čuvate prima
Disability Living Allowance ili Attend-
ZDRAVSTVENA KARTICA
Za sve koji putuju van Velike Britanije, pozeljno je aplicirati za besplatnu zdravstvenu karticu NHSa, koja se zove EHIC (European
Health Insurance Card) tj. Evropska Kartica Zdravstvenog Osiguranja.
Uz pomoć kartice, zdravstveni
troškovi u drugim drzavama su
sa popustom, a unutar zemalja
članica Evropske Ekonomske Unije (EEA) čak i besplatni.
Za dobijanje kartice, potrebno
je ispuniti formular na NHS web
stranici:
https://www.ehic.org.uk/Internet/
startApplication.do
simalno 26 sedmica ako idete van
zemlje na privremeni odmor. Prije
odlaska vani, uvijek trebate kontaktirati Disability and Carers Service da
provjerite hoće li vam primanja DLA
biti afektirana. Pravila su drugačija
ako se odlučite iseliti trajno.
Housing Benefit and Council Tax
Credit
Ako ste van UK iz bilo kojeg sljedećeg
razloga: (odmor, lični razlozi, religijski razlozi, plaćen posao ili volonterski
posao), plaćanje će se nastaviti maksimalno za period od 13 sedmica,
6
osim ako se ne namjeravate vratiti
kući ili ste izdali vašu kuću.
Ako ste van UK iz bilo kojeg sljedećeg
razloga: (medicinsko liječenje za vas
ili dijete, primate medicinski odobrenu njegu ili pohađate odobrene
kurseve) , plaćanje Housing Benefit
će se nastaviti maksimum za period
od 52 sedmice.
Morate se pobrinuti da kontaktirate
Council Office koji procesuira ove
benefite za vas. Ako vjeruju da ste
bili van zemlje više od 13 sedmica (
ili 52 u određenim situacijama), mogu
zaustaviti isplatu ovih beneficija.
Pension Credit
Ako imate preko 60 godina i idete
živjeti van UK, možete primati Pension Credit narednih 13 sedmica
nakon što se preselite. Ako vaš partner ide bez vas, vaše primanje će
se smanjiti nakon 13 sedmica i tada
ćete biti plaćeni kao da ste sami.
Međutim, prihod i kapital od vašeg
partnera će uticati na iznos beneficije
koju primate, osim ako ne namjeravate živjeti ponovo zajedno . Ako imate ikakvih pitanja vezano za State
Pension ili Pension Credit kontaktirajte Pension Service za dalje informacije.
Income Support
Pravo na ovo primanje se nastavlja 4
sedmice ako ste primali Income Support neposredno prije vašeg privremenog odsustva, a odsustvo neće
biti duže od 52 sedmice, te zadovoljavate jedan od sljedećih kriterija:
•
Nesposobni ste za posao
i jedina svrha vašeg odsustva je
medicinski tretman za tu nesposobnost
•
Imate partnera koji ide u inozemstvo s vama i za kojeg primate
penziju ili invalidninu
•
Na dan kad počinje vaše
odsustvo, bili ste nesposobni za rad
za 365 dana
Ako s vama u inozemstvo ide i dijete na medicinsko liječenje, pravo
na beneficiju se nastavlja narednih 8
sedmica.
Iz Networka
Vesna Ružička-Šehović
ZANIMLJIVI SUSRETI - UGODNA DRUŽENJA
Umjetnost u Ambasadi
Od Nove godine Ambasada Bosne
i Hercegovine upriličila je dva vrlo
uspješna i lijepo osmišljena kulturna
sadržaja. Dvadesetogodišnjica ubojstva onovremenog zamjenika premijera BiH, rahmetli Hakije Turajlića
u oklopnom transporteru UNPRO-
Saračevića. Osvježenje u prostorima
veleposlanstva je vidjeti i veliki broj
mladih japanskih umjetnika i ljubitelja klasične glazbe kao potvrdu
prijateljstva dviju zemalja, pri čemu
nema sumnje veliku zaslugu ima upravo madam Watanabe. Sjetimo se
FORA, a pod komandom generala
Morillona, obilježena je solističkim
klavirskim koncertom mladog ruskog
pijaniste Sergeya Soboleva.
No brojnoj i raznolikoj publici najprije su se obratili ambasador Bosne i
Hercegovine (njegova ekselencija)
gdin. Mustafa Mujezinović i ministar savjetnik pri ambasadi Mensur
Jusić. U njihovim komemorativnim
govorima zaokružen je portret Hakije Turajlića kao visokog stručnjaka
zavidnog profesionalnog umijeća i
karaktera, te odanog zaljubljenika u
svoju domovinu.
koliku pomoć je njezina domovina
slala, i još uvijek šalje Bosni i Hercegovini. Ta pomoć nije obustavljena
čak ni u periodu teške krize u njihovoj
U prisustvu supruge i kćeri gdina.
Turajlića, varijacije na teme klasičnih
majstora odsvirao je sa istinskim
žarom i osjećajnošću pijanist Sobolev
u oproštajnom nastupu pred povratak u Moskvu, nakon dvogodišnjeg
usavršavanja kao stipendist Fonda
za mlade umjetnike koji vodi iskusni
menadžer i mecena klasične glazbe,
madam Nakako Watanabe. Na njenu
molbu, iz ruku prisutnih mladih Japanki izašle su desetine leptirova od
origami papira, ostavljenih umjesto
cvjetova podno slike Hakije Turajlića.
Tako se to, naime, radi u Japanu.
Kao veliki prijatelj Bosne i njenih mladih umjetnika, madam Watanabe je
do sada organizirala više nastupa
talentiranih umjetnika u dvorani Amabasade i nekim drugim prostorima,
među ostalima i odlično primljen
nastup dvoje sarajevskih opernih
prvaka, Aide Čorbadžić i Amira
zemlji, one skorašnje katastrofe oko
nuklearke Fukushima.
Dok su mladi Japanci, jednako kao
i Bosanci, uživali u specijalitetima iz
kuhinje gdina. ambasadora i njegove
supruge, naročito u zeljanici i sarmi,
pitala sam gđu. Watanabe kako ona
doživljava bosanskohercegovačke
umjetnike. “Talenat je neosporan,
samo što mi se čini da nekako nemaju želju da idu dalje, izvan granica
svoje zemlje i Balkana, da napreduju
i da se usavršavaju te da pokazu i u
svijetu kako još više mogu. Kada umjetnici dosegnu određeni prag znanja
i popularnosti, tu nikada ne smiju
stati, ne smiju se zavaravati da je to
optimum, jer uvijek se može naučiti
više i bolje. Uvijek naime ima drugih
koji to znaju. Pitam se zašto je ovaj
fenomen simptomatičan za Bosnu i
Hrvatsku, dok u Srbiji, pa vjerujte čak
i na Kosovu, vlada sasvim drugi stav
- tamo će objeručke prihvatiti i jedva
dočekati svaku ponuđenu priliku.
Moram priznati da već dugo nastojim
shvatiti otkud ove razlike u mentalitetu”, rekla je gđa. Watanabe, “ali to
me neće obeshrabriti da umjetnike iz
BiH opet pozovem”, zaključila je ova
prijateljica Bosne, koju krasi zavidni
entuzijazam.
Iz Ambasade BiH u Londonu
PONUDE ZA ULAGANJE ČEKA
200 BRITANACA
Šef EBRD-a dolazi na skup
Ambasada BiH u Londonu organ- nih poslova BiH i FIPA-e. Sve firme
izira investicioni forum „BiH - UK“ koji i sve bh. institucije same će snositi
će se održati u glavnom britanskom troškove prijevoza i smještaja, dok
gradu 18. aprila 2013. Očekuje se da je organizator osigurao prijevoz
će na skup doći oko 200 britanskih od aerodroma do hotela i mjesta
investitora koji su izrazili spremnost održavanja ovog foruma.
za ulaganje u BiH, navodi portal "Indikator.ba".
Prioritetni sektori za koje su britanski
investitori iskazali posebno interesiranje su: proizvodnja, poljoprivreda,
turizam, infrastruktura i energetski
sektor.
Agencija za promociju stranih investicija (FIPA) poziva bh. firme
da se prijave za učešće najkasnije
do 29. marta. Kako je najavljeno,
učesnicima foruma obratit će se šef
bh. diplomatije Zlatko Lagumdžija
i predsjednik Evropske banke za
obnovu i razvoj (EBRD) Suma
Čakrabarti (Suma Chakrabarti).
Ovaj forum Ambasada BiH organizira u saradnji s Developing Markets
Assocciatedom (DMA) iz Londona
i uz podršku Ministarstva inozem-
7
Haberi iz Asocijacija
HOLOCAUST MEMORIAL DAY 2013 DERBY
Gradimo most sloge i zajedništva. Sve žrtve su iste i one su žrtve nečije mržnje, zla i netrpeljivosti
Obiljžavanje Holocaust Memorial Day’a u prostorijama bh. centra u Derbiju
Inače, za informaciju čitalaca ovo zli su engleske goste, pa je raspoloženje
Bosanskohercegovačka asocijacija Derby tradicionalno se i ove godine uključila je uobičajna praksa da Derby City bilo jako dobro. Tome su doprinijeli i
u obilježavanje Holocausta Memorial Councyl poziva svake godine u goste
Day. Nosilac organizacionih aktivnosti uposlenike Ambasade Bosne i HerceImamo li pravo zaboraviti
bila je opština Derby, a kompletna mani- govine. Domaćini su uvaženim gostima
uručili
skromne
poklone,
a
potom
festacija vodila se pod sloganom "GradiNE
ZABORAVITE
su uslijedile i lijepe riječi koje su gosti
mo most sloge i zajedništva.
HOLOKAUST,
NE
ZABORAVObilježavanje je započeto u ponedjeljak, uputili domaćinima. Poslije ceremonije
ITE SVOJE ROĐAKE I PRIJATELJE NEVINO POUBIJANE U BIH OD 1991. do 1995.
Ambasador Bosne i Hercegovine, Nj.E. Mustafa Mujezinović sa gradonačelnikom Derbija
28. januara u ranim jutarnjim satima u
novootvorenim prostorijama Derby City
Councyla prijemom uvaženih gostiju,
s bosanskohercegovačkim ambsadorom
Mustafom Mujezinovićem na čelu. Tu
su takođe bile sve strukture vlasti opštine
Derby, vjerske i razne druge humanitarne
organizacije.
Tradicionalni gosti
u opštinskim prostorijama svi su krenuli
do obližnjeg parka u kojem su položene
spomen-ploče zaslužnim građanima i
bivšim izbjeglicama iz Ukrajine u periodu od 1940. do 1996.god. Zbog
hladnog i vjetrovitog vremena ceremonijalna procedura je ubrzana. Nakon toga svi su krenuli ka prostorijama
Bosanskohercegovačke asocijacije u
Derbyu.
Tople prostorije i bosanski duh odmr-
8
Treba da se zapitamo jesmo li se
zaista opametili i da li smo poslije
toliko vremena shvatili šta nam je
učinjeno. Ja mislim da nismo, jer
broj naših ljudi koji se odazvao Holocaust Memorial Day je vrlo mali u
odnosu na broj porodica u kojima
su njihovi članovi nastradali od
zločinačke ruke. Pitam se, a i vas
zašto smo takvi ljudi ??? I zašto
neko drugi treba da nas podsjeća
na naše žrtve dok ih mi brzo zaboravljamo. Za vašu informaciju u BiH
od 1992. do 1995. god živote je
izgubilo:
bosanskih Muslimana
200.000,
bosanske djece ubijeno je 17 000,
bosanske djece ranjeno je 34.500,
bosanskih žena Muslimanki silovano je 20.000 Da li se ovakve
brojke i poražavajući podaci mogu
zaboraviti??? Razmislite...
lijep doček, pozdravi, bogata izložba
fotografija iz nedavno završenog rata
i genocida nad bošnjačkim građanima
u BiH. Nije nedostajalo ni onog profesionalnog kulturno-zabavnog programa
i izvanrednih glumačkih sposobnosti
našega glumca Mirsada Solakovića iz
Birminghama. On je i ovaj put došao u
Haberi iz Asocijacija
Derbya.
Odavanje pošte mrtvima
Nakon završenog programa u Bh. asocijaciji
napravljena je pauza
do 18 sati, a potom
se program nastavio
u Catedrali Derby, gdje su iščitana imena svih žrtava evidentirana od 1915. do
2008. godine. Kada se saberu, te brojke
su zastrašujuće.
Nj.E. Mustafa Mujezinović sa domaćinima, gospoda Muhamed Širanović i
Ferid Kevrić
U okviru programa prikazana je i izložba o žrtvama velikosrpske agresije na
Bosnu i Hercegovinu
Derby i pokazao da nije zaboravio žrtve je jedan dugi i topli aplauz od prisutnih.
srpske agresije na BiH. U zahvalnost za Naravno, ni ovaj put nije izostala bogata
svoje umjetničko djelo naš Mirsad dobio sofra koju su priredile naše domaćice iz
Posebnu zahvalnost dugujemo našem
imamu Ahmedu Gopi što je po našim
običajima odao rahmet žrtvama rata u
pomenutom periodu. Poslije odavanje
pošte mrtvim i spomen na broj ubijenih
i nestalih ceremonija je nastavljena u
opštinskom objektu “QUAD” koji se
nalazi u blizini. U dobro opremljenoj
pozorišnoj dvorani pokazalo se sve što
se moglo pokazati u kratkom vremenskom periodu, počev od logora smrti kao
što je Aušvic, mat -hauzen,ukrajinski
- Gladomor 7 miliona, bosanski genocid, Ruanda, Sudan i druge unesrećene
zemlje svijeta. I na kraju, da se poslije
teških saznanja i spomena žrtvama
prisutni koliko- toliko vrate u normalno
raspoloženje, pobrinuli su se mlada folklorna grupa Bosanski biseri iz Derbya i
kulturno-umjetničko društvo Ukrajine
s pjesmom i igrom za publiku. Nije
izostala ni jevrejska grupa profesionalnih muzičara, recitatora, a i onih koji
nikada ne zaboravljaju žrtve bilo čijeg
rata. Za njih su sve žrtve iste i one su
ŽRTVE NEČIJE MRŽNJE, ZLA I NETRPELJIVOSTI.
Tekst i foto
Muhamed Siranović
Guilford
DRUŽENJE SVAKE NEDJELJE
Kada ima volje za druženjem i proslavama, onda nije bitan ni prostor ni vrijeme. To najbolje potvrđuje primjer naših
Bosanaca i Hercegovaca iz Gulforda koji
se svake nedjelje druže u jednoj povećoj
garaži. Informaciju više dao nam je Mujo
Delić, predsjednik Bosnia Aida iz ovog
grada: “Vidite, mi nismo velika zajednica, ima nas nekih dvadesetak familija
i ono što nastojimo je da držimo kontakt
9
između sebe koliko je god to moguće.
Zahvaljujući komišiji Emiru Omeroviću
i njegovom prijatelju Stivu na besplatno
korištenje dobili smo ovu garažu. Tu se
preko zime doduše okupe samo muški,
jer se lakše zagriju uz piće i roštilj, a kada
je toplije vrijeme, pridruže nam se i žene
i djeca jer ispred garaže je velika livada
pa ima dosta prostora za igru i druženje.
Naravno, tu poigramo i karata, domina
i kada je lijepo vrijeme, takmičimo se
u pucanju iz vazdušne puške, a sve je
popraćeno i našom muzikom. Proteklog
vikenda imali smo bogatiju sofru, naime,
ispekli smo janje u čast ženidbe našeg
zemljaka Zijada Fajkovića kome želimo
sretan i dugovječan brak.” Čestitkama
gospodinu Fajkoviću i njegovoj supruzi
pridružuje se i redakcija Habera.
Haberi iz Asocijacija
SASTANAK ČLANOVA BHCAC - BH.
SAVJETODAVNOG CENTRA-LONDON-BRENT
IZABRANO NOVO RUKOVODSTVO
Poštovani, želimo vam dati informaciju da je krajem januara 2013. godine
održana Skupština Bh. savjetodavnog
centra, London-Brent
na kojoj su
prisustvovala 32 člana koji su usvojili
izvještaje o radu profesionalnog osoblja
koje je predočila gđa. Sadžida Trozić,
te izvještaj o radu Upravnog komiteta
i finansijskog poslovanja organizacije.
Na kraju, kao što je uobičajno svake
godine, izabrano je i rukovodstvo u sastavu: Zaim Pašić-predsjednik,Dževad
Dizdarević-sekretar, Hajrudin Sistekpotpredsjednik, Nedim Mujčinovićblagajnik, Ismeta Velić-član Komiteta
za rad sa ženama, Fejzi Jahaj-zadužen
za vođenje društvenog kluba i Mesud
Kahrimanović kao novi član. Poslije
sjednice se družilo i razgovaralo uz
kahvu i druga osvježenja. Pozdravljamo
sve članove BHCAC i želimo im da se
Poštovani čitaoci,
podsjećamo sve Vas da je naš
magazin otvoren za saradnju i da
su svi Vaši prilozi dobrodošli bez
obzira da li ste saradnik Habera.
Detalj sa godišnje skupštine udruženja
što više okupljaju i druže uz naše ak- Sadžidom Trozić, a posebno svim našim
tivnosti, te koristim priliku da zahvalimo volonterima. Pozdrav u ime BHCAC.
našem profesionalnom osoblju na čelu sa
Zaim Pašić
Očekujemo i priloge za poetski i
književni kutak, tu je vesela strana gdje bi se objavljivali vicevi i
šale, sport i razne zanimljivosti.
Šta pisati u Haberu, predlažemo
Vam:
Tekstovi o aktivnostima u bh. asocijacijama, vrijednim volonterima,
uspješnim učenicima, studentima, biznismenima.
Stoga Vas molimo da razmislite o ovim temama i da nam
pomognete svojim prijedlozima
da dođemo do zanimljivih sagovornika. Takođe, nemojte se
ustručavati da sami napišete
tekst, da nam pošaljete zanimljivu
fotografiju, mi smo tu da Vam pomognemo i da to objavimo.
Svakako nas zanimaju i interesantne priče o običnim ljudima,
kako žive, šta rade kako provode
dane u Engleskoj.
U cilju poboljšanja kvaliteta naših
novina za koje su neophodna finansijska sredstva, pozivamo
Zainteresovani smo i za edukativni i zdravstveni sadržaj, priče o
bh. gradovima, običajima, tradiciji, kulturi i muzici iz naše zemlje.
čitaoce da se pretplate na Haber.
Koristimo priliku da pozovemo
biznismene da se reklamiraju u
našem listu i na taj način pomognu printanje našeg magazina.
Prethodne brojeve Habera u elektronskoj formi možete pročitati na
web stranici BIH UK NETWORKA
- http://www.bhuknetwork.org/
Molimo Vas da svoje priloge i
fotografije u elektronskoj formi dostavite na email adresu
[email protected]
Hvala
Redakcija Habera
haber
Bosnian Supplementary School of Manchester
CO COORDINATOR – PART TIME
Salary: £3,900 p/a, 1-2 years Term Contract (10hrs/week)
Bosnia Supplementary School is seeking to recruit an experienced and talented individual with a caring and highly professional attitude to the Bosnian and Wider children. This job will involve working with children. Expect to carry out
paperwork, support parents, teachers and look after premises. Being a bilingual would be an advantage.
Closing date for applications: 20/04.2013 Interviews will be held on Saturday 27.04.2013.
For an application pack send an A4 size SAE with 90p stamp to: Bosnia Supplementary School, 551 Wilmslow Road,
Withington, Manchester, M20 4BA or for downloading application pack please visit the website on www.bhuknetwork.
org
For more information please contact us by email: [email protected] or telephone: 07821020131
Reg. Charity No: 110 5546
10
Haberi iz Asocijacija
Bosanska kuća, Birmingham
BOSANSKOHERCEGOVAČKA
ASOCIJACIJA BIRMINGHAM DOSTOJNO OBILJEŽILA DAN
NEZAVISNOSTI BIH, 8. MART I DOLAZAK PROLJEĆA
Bogatim programom obilježen veliki praznik domovine, slavio se 1. mart
Uoči jednog od najvažnijih praznika
Bosne i Hercegovine, Bosanska dopunska škola u prostorijama Bosanske kuće
bogatim programom je istovremeno
obilježila Dan nezavisnosti BiH, Dan
žena i dolazak proljeća. Sve je bilo
u znaku naše domovine, naše kulture
i običaja. Naša djeca su pjesmama o
domovini, te svojim recitacijama pokazala da iako nisu u našoj BiH, ipak pridaju značaj ovom prazniku te su sa svojim
roditeljima pokazali kako ga neće zabo-
raviti proslavljati.
Predsjednica BH UK Networka dr.
Zdenka Besara je takođe prisustvovala
programu i u svom kratkom, ali prigodnom govoru čestitala svim prisutnim
državni praznik, te svim pripadnicama
ljepšeg spola Međunarodni dan žena. Izrazila je zadovoljstvo što je došla na ovo
lijepo druženje.
Učitelji naše škole Azra Bašić, Dževdana
Gološ i Emir Bolić su se potrudili da
organizuju program kako priliči ovim
praznicima, te posvetili svu svoju pažnju
i strpljenje da djecu nauče ispravnom
izgovaranju recitacija i pjesmica na
bosanskom jeziku, dokazavši da su
tradicija i kultura veoma važan segmenat odrastanja i očuvanja maternjeg
jezika u dijaspori. Publika je pokazala oduševljenje i svojim aplauzima
podržala djecu iz Bh. dopunske škole
Birmingham.
Bosanska kuća, Birmingham
"INTRODUCTION TO SAFEGUARDING AND CHILD PROTECTION TRAINING"
David Hirst održao prezentaciju o
značaju “ Child Protection Policy”
za sigurnost naše djece
U četvrtak 31.01.2013 sa početkom
u 19.00 sati u prostorijama Bosanske kuće održao se trening za
roditelje, volontere- učitelje i sve
zainteresovane u vezi „Introduction
To Safeguarding and Child Protection Training“. Trening je održao
David Hirst, koji već duže vrijeme
usko surađuje sa dobrovoljnim organizacijama uključujuci i BH UK
Network. Potrudio se objasniti
prednosti i sadržaj „Child Protection Policy“ od Bosnia and Herzegovina Community Association koja je
od važnosti za svu našu djecu koja idu u
Bosansku Dopunsku Školu.
Prisutne je rasporedio u manje grupe te
uradio sa njima par vježbi-zadataka kako
bi svi mogli uvidjeti značaj ovog Pravilnika o sigurnosti djece . Objasnio je na šta
11
kao roditelji te volonteri-učitelji
trebamo obratiti pažnju.
Detaljno je predstavljena uloga
i značaj „designated officer“'a
' osoba kojoj se trebamo obratiti ukoliko imamo bilo kakvih
nedoumica, pitanja ili mislimo
da postoji neki problem u našoj
školi. Pojašnjene su i odgovornosti odraslih, a pogotovo
odgovornosti osobe označene
kao designated person u „Child
Protection Policy“ . Također
su prisutni imali mogućnost na
kraju treninga da postave svoja
pitanja o ovom Pravilniku i pogledaju film o ovoj tematici u trajanju od
10 minuta.
Haberi iz Asocijacija
ČLANICE BH BIRMINGHAM ASOCIJACIJE PROSLAVILE 8 MART
VESELO I BEZ MUŽEVA
Povodom Dana žena, pripadnice ljepšeg
spola iz Birminhama same su organizovale proslavu 8 Marta u novootvorenom grill restoranu “Ismail”. Tog
dana žene slave ekonomska, politicka i
društvena dostignuća pripadnica ljepšeg
donijeli ovom prazniku i upriličili ga
podjelom cvijeća, žene su pokazale da
same to mogu organizovati, same sebe
počastiti dobrom zabavom i da to mogu
uraditi bez muške pomoći.
Ono sto je najvažnije jeste da se veći broj
spola. Uz dobru muziku, ukusnu hranu
i prijatnu atmosferu lijepo su se ispričale
i zabavile te odlučile da redovno slave
ovaj praznik nadalje.
Iako muškarci i ove godine nisu pri-
žena okupilo kako bi se družile i lijepo
provele. To je pokazatelj da će ovakvih
druženja zasigurno još biti, a dogodine i
u većem broju . Prijatno druženje trajalo
je duboko u noć.
Osmi mart u Bh. savjetodavnom centru-Brent-London
OKUPLJANJE ĆE POSTATI TRADICIONALNO
I ove godine članice BHCAC-London,
njih trideset, okupile su se u svom klubu
i proslavile svoj praznik uz hranu koju su
pripremile volonterke. Bilo je i prelijepih
kolača. Uživalo se uz muziku sa naših
satelitskih programa i naravno sevdah
koji je neizbježan.
Uz ovaj dan idu i crveni karanfili koje je
rukovodstvo Savjetodavnog centra poklonilo svojim aktivistkinjama. Znamo da
žene trebaju biti poštovane svakodnevno, a ne samo za 8. mart. Naše članice su
se dogovorile da se mjesečno okupljaju
uz dobru hranu, muziku i raspoloženje, a
sve to je i dio naše aktivnosti.
Ove fotografije pokazuju dobro
raspoloženje nekoliko generacija. Uz
želju da se ponovo vide, zajedničkom
fotografijom su obilježile ovo okupljanje
istovremeno šaljući poruku da se trebamo više družiti i poštovati. Još jednom,
drage dame, sretan vam i ovaj kao i svi
budući dani koje želite proslaviti.
Zaim Pašić
12
Haberi iz Asocijacija
Nottingham
ŽIVOT NAS U DIJASPORI NE MAZI
Adnan i njegova majka Enisa hrabro gaze kroz život
Sami u tuđem svijetu, uspjeli su: majka
je pobijedila tešku bolest uz pomoć sina,
a Adnan je uspješan Project Design Coordinator
Ovo je jedna veoma dirljiva životna
priča o dječaku koji je s majkom 1995.
godine iz Bosne izbjegao u Englesku.
Zove se Adnan Halimić i danas je veoma
uspješan Project Design Coordinator. Ali
njegov životni put je bio veoma trnovit.
Od malena njegova najveća podrška
dolazila je isključivo od majke Enise
koja je sav svoj život posvetila podizanju jedinoga joj sina, a on je u njoj imao
jedinog iskrenog prijatelja. Njih dvoje,
sami u tuđem svijetu, bez dovoljnog
poznavanja jezika osjećali su kao da ne
pripadaju nigdje i nikome. Ali živjeti
se mora! “Da bi opstali, morate naučiti
jezik“, rečeno im je u prihvatnom centru
Rugby.
Učenje jezika
Dobili su smještaj u Nottinghamu gdje
započinje njihov novi život. Adnan je
odmah krenuo sa školovanjem naravno
sve od nule. On više nije imao dovoljno
vremena da provodi s majkom, da ide s
njom u kupovinu i da joj pravi društvo.
Shvativši da ne može od sina svakodnevno očekivati pomoć, Enisa odlučuje
da se upiše na koledž, jezični smjer kako
bi bar donekle savladala engleski jezik.
Upoznao je Adnan i nove prijatelje Bosance i Engleze, ali majka je uvijek bila
na prvome mjestu. Brinuo se on da li joj
je dobro, da li se snalazi, nedostaje li joj
nešto.
I tako su dani prolazili, Enisa je naučila
engleski dovoljno da se sama može snalaziti, a Adnan je 2005. diplomirao na
Notingham Trent University za Project
Design Coordinator.
I svi problemi koje su imali do tada su
bili zaboravljeni, a sreći majke Enise
nije bilo kraja. Znala je da je njen Adnan uspio, da je ona u odgoju uspjela i da
više ne mora da brine. Uskoro je dobio
i posao u struci i sve se posložilo kako
treba.
Međutim, kako to u životu uvijek biva
nikada ne možeš reći sad je gotovo, jer
ti život priredi iznenađenje. Prije otprilike godinu dana Enisa je doživjela teški
srčani udar koji ju je bacio u komu i gotovo sedam dana je trajala borba za njen
život. Adnan je bio u potpunom šoku od
straha da bi mogao izgubiti jedino biće
na ovome svijetu koje on iskreno voli i
koje bezuvjetno voli njega. Dane i noći
provodio je uz njenu postelju tražeći i
najmanju nadu za majkino ozdravljenje.
Nakon izvjesnog vremena uslijedila je
operacija srca, i postupni oporavak. On
je sve svoje slobodno vrijeme posvetio
majci kako bi se ona što prije opravila. I
konačno krenulo je nabolje.
„ Bez Adnanovog pozitivnog stava
prema mojoj bolesti ja ne bih uspjela, on
je i u najgoroj situaciji tražio nešto pozi-
Adnan Halimić
tivno kako bi me ohrabrio i dao nadu za
ozdravljenje. Nije mi dozvoljavao da
mislim o negativnim stvarima“, kaže
Enisa.
Prošlo je gotovo godinu dana uz kontrole i pridržavanje savjeta ljekara i taman se sve smirilo i bilo uredu, kad
ponovo novi šok. Enisa je 26. decembra
doživjela moždani udar. Lijeva strana
joj je blokirana i poremećen govor. Za
Adnana ponovno sve ispočetka, nije se
oporavio ni od prvog, a ono drugi šok.
Kroz glavu su mu se provlačile najgore
i najteže mogućnosti s kojim se nijedne
sekunde nije želio pomiriti. U ušima mu
je odzvanjalo „moja mama mora živjeti
radi mene i radi sebe, mora, ne ne smijem je izgubiti.“ Oporavak u bolnici trajao je oko mjesec dana. Za to vrijeme on
je sve slobodno vrijeme boravio pored
majke, hranio je, pospremao, donosio
sve što joj je potrebno. Razumije se ni
posao nije smio zanemariti, ali on je tako
dobar radnik da ga na poslu svi jako cijene i poštuju i kada je god bilo potrebno
da ode ranije ili da izostane, sami su mu
nudili svoju pomoć znajući da će im
on to višestruko vratiti. Uz Adnanovu
pažnju i njegu Enisa se polako oporavlja,
kaže da joj kućna njega prija više nego
bolnička, samo joj sada dosađuju socijalni servisi za potporu u oporavku. Ali
šta se može, što je tu je.
Istinski borci
Moram na kraju reći da su njih dvoje
istinski borci kroz život od samog Adnanovog rođenja, i da je Enisa jedna
veoma hrabra majka koja može biti ponosna što ima takvoga sina, jer život ih
zaista nije mazio. Na kraju svaki se trud
isplati. Svakako u ovoj priči ne treba
zanemariti ni njene prijatelje i komšije
(Bosance) koji su spremni u svakom momentu priteći u pomoć i koji su uz njih
od samog početka. A Adnan nastavlja sa
svojim radnim projektima koji su uvijek
rado prihvaćeni od strane naručitelja i
njegovog poslodavca i veoma su ponosni što imaju tako nadarenog Project
Design Coordinatora.
Ovo je bila još jedna priča o uspješnim
mladim Bosancima u Engleskoj koji ne
samo što su obrazovani i nadareni nego
su i osjećajni prema svojoj porodici i ne
zaboravljaju prave ljudske vrijednosti.
I neka se već jednom zapita bh. vlada
koliko ovakvih sposobnih mladih ljudi
živi u dijaspori koji bi mogli propalu
BiH dignuti na noge, a oni im svojim
ponašanjem i ignorisanjem komplet dijaspore uporno zatvaraju vrata.
Dokle tako?
Tekst pripremila: Fahira Hasedžić
haber
13
Haberi iz Asocijacija
Portsmuth -Bosanska izbjeglička priča
SELMA ADŽEM PJESMOM OSVOJILA PUBLIKU EVROPE
Od Goražda, preko Austrije, do Engleske gdje postiže velike uspjehe
Tipičnu bosansku izbjegličku priču sa
sretnim tokom dešavanja ispričala nam
je 26-godišnja pjevačica i tekstopisac
Selma Adžem, koja trenutno svoju internacionalnu karijeru gradi u Engleskoj.
Naravno, sve je počelo 1992. godine
kada je s majkom Senijom i bratom
Almirom izbjegla iz Goražda u Salzburg. Otac Miralem ostao je braniti
herojsko Goražde i familiji se priključio
1999. godine. Nijedan početak nije lagan, o tome Selma kaže:
Odrasla u Salzburgu
„Po dolasku u Austriju, prvu godinu
učila sam jezik, a nakon toga upisala
sam osnovnu školu. Uporedo sam se
bavila i muzikom i bila članica školske
muzičke sekcije. Već tada nastavnici su
prepoznali moj talenat, a na školskim
takmičenjima u Austriji dva puta sam osvajala prvo mjesto. Odrastajući u Salzburgu, gradu muzike, nakon završetka
šestog razreda, na prijedlog učitelja,
upisala sam se u privatnu školu za glas.
Sa 13 godina postala sam i prva solopjevačica u muzičkoj školi Musikum
u Salzburgu. Nakon toga slijedi upis u
Muzičku gimnaziju, gdje starta moja karijera kao vokala u nekoliko jazz i soul
bendova.“
Preokret ili uzlet u zvijezde nastao je
kada se kao tinejdžerka Selma prijav-
Selma Adžem
ljuje i učestvuje u šou 'Tražim zvijezdu' Humanitarni rad: Dresovi za Birač
pod nazivom "Teenstar" u organizaciji Selma je učestvovala u dobrotvornoj
njemačke TV kuće RTL 2. Na ovom je akciji Stiftung Kindertraum PULS4
takmičenju mladih tinejdžerskih zvijez- i pjevala na koncertu za Bundesda Selma bila jedina predstavnica Aus- verbandes Kinderhospiz, za pomoć
trije. Među 7.000 prijavljenih kandidata, djeci. Od januara 2012. je uključena
u humanitarni rad gdje sa svojim
najprije je ušla među njih 40, a potom momkom, fudbalerom engleskog
sa još 13 mladih zvijezda iz Njemačke, Portsmouth FC Johnnyem Eartlom
Švicarske i Austrije nastupila i u finalu pomaže u vidu donacije sportske
opreme. Johnny i Selma su prošle
godine dresovima Sheffielda Uniteda opremili
mlade sportiste u
Goraždu, tačnije u fudbalskom klubu
Birač.
festivala "Teenstar". Tada je snimila i
svoju prvu kompoziciju koja se nalazi
na zajedničkom CD-u učesnika finala.
Početkom 2006. godine Selma je nastupala u još jednom talent šou Popstars u
izdanju njemačkog ProSiebena (Pro7)
FEEL THE RHYTHM – Selma
Adžem & Rich Pilkington
Selma je ove godine napisala i snimila pjesmu «Feel The Rhythm»
zajedno sa Richem Pilkingtonom
u Soho Sonic Studio´s u Londonu.
FEEL THE RHYTHM se može naći
na Itunes, Amazon i svim ostalim
internacionalnim web stranicama i
može se čuti na radiju u Engleskoj.
Ipak, najvažnije je da je A1-Telekom,
najveća telekomunikacijska firma u
Austriji, izabrala «Feel The Rhythm»
za A1-Telekom image kampanju u
2013.
- televizijskog kanala sa sjedištem u
Minhenu, gdje je došla do zadnje faze
takmičenja među posljednjih 10 kandidata. Novi korak u svojoj karijeri Selma
14
Haberi iz Asocijacija
Adžem je napravila preseljenjem u Beč,
gdje nastupa kao solo-pjevačica. O tom
dijelu svoje karijere kaže:
„Od 2008. do 2011. nastupala sam u
Beču na različitim festivalima kao Donauinselfest, sa 3 miliona posjetilaca
za tri dana, što je najveći otvoreni airfestival u Evropi. Takođe sam pjevala
na O3-Zeitreise – muzički događaj na
nacionalnom radiju. Takođe, moj glas se
sve više počeo koristiti u raznim reklamnim kampanjama na austrijskom radiju i
televiziji. Uz to sam pjevala na raznim
festivalima u Turskoj, Njemačkoj, Engleskoj i u svim većim gradovima Austrije. Posebna čast pripala mi je tokom
ljetošnje Olimpijade u Londonu, gdje
sam na poziv organizatora dva puta nastupala u austrijskom sportskom kampu i
s njima zajedno proslavila njihove sportske rezultate.“
Inače, Selma Adžem je u dugogodišnjoj
SVE JE LAŽ – Dino Merlin
Proteklog ljeta Selma i njen bend
«Selma & The Sound» su snimili
akustičnu verziju pjesme Dine Merlina «SVE JE LAŽ». Pjesmu je na
Youtubu pregledalo više od 78.000
fanova i naravno pozitivne kritike na
specifičnu obradu nisu izostale.
Cilj akcije je da se pokaže ljudima
u Engleskoj, Austriji i Njemačkoj da
je Bosna jedna lijepa zemlja i da je
bosanska muzika prelijepa. Selma
želi da ljudi u cijelom svjetu gledaju
prema Bosni kao prema jednoj normalnoj i vrlo lijepoj zemlji i da počnu
da se interesuju za Bosnu, ljude i
muziku, a ne da misle samo o ratu i
o teškoj poslijeratnoj situaciji.
vezi s poznatim austrijskim fudbalerom
Jonnyem Ertlom, bivšim igračem Sturma i Austrie iz Beča, koji od 2008. godine igra u Engleskoj ligi, prvo u Cristal
Palace, potom Shefild United, a sada je
kapiten Portsmutha.
Preseljenje u Englesku
Krajem 2011. Selma se preselila u Englesku i pridružila se svom momku, gdje
u Sheffieldu u studiju "Yellow Arch"
snima svoj prvi album na kojem će se
naći 12 odličnih numera. O trenutnoj karijeri Selma priča:
“Moj prvi album će se zvati "Special To
Me" zato što je cijeli projekat toliko bitan za mene kao umjetnicu i osobu i zato
što su ljudi koji su mi pomagali isto "special to me" Prateći bend na albumu biće
moji stalni pratioci iz ansambla “The
Sound” : Matthew Bennett , Paul C.
Newman, Keith Ramskill i Johnny Ertl.
Oni su stvarno fenomenalni muzičari.
Dugo mi je trebalo dok sam našla tako
talentovane i dobre momke.”
BOSANSKOHERCEGOVAČKA MODA NA LONDON FESHION WEEKU
MODIKO NA SVJETSKOM NIVOU
U Sarajevu se već godinama stvara zanimljiva modna scena na kojoj djeluje niz kreativnih mladih ljudi, od kostimografa
i krojača, preko fotografa i make-up artista, te frizera
koječega još!), učestvuju kao kosti- modnih revija i sajmova, potom i
Kratak rezime bi glasio: ako želite mografi u bh. pozorištima, surađuju odlazaka na inozemna gostovanja,
da se obučete elegantno, moderno i i sa filmskim stvaraocima i poznatim stvaranja šire strukturne baze za rad,
atraktivno, ne morate putovati u ve- estradnim djelatnicima, pojavljuju se suradnje sa poznatim ličnostima iz
like modne centre - London ili Pariz, i na televiziji i koješta još.
svijeta mode, onda razne tečajeve
recimo, dovoljno je da u potragu za Dio ovih stvaralaca (mahom žena!) i odlaske na dodatno edukovanje i
modnim detaljima odete u, gle čuda, djeluje u okviru modne grupacije koja koješta još. Rezultati su vidljivi svuda
glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo. Ovo smo zaključili nakon što
se poznata bosanskohercegovačka
modna grupa MODIKO predstavila
u okviru tzv. International Fashion
Showcase-a u Londonu koji je trajao cijeli prošli mjesec, a čiji je dio
i čuveni London Fashion Week.
Naime, British Council je posljednjih
godina drastrično promijenio strategiju djelovanja i ne samo da brine o izvozu čuvene velikobritanske kulture,
nego isto tako uspostavlja kreativne
veze sa lokalnim umjetnicima u pojedinim zemljama, kojima nakon rada
s njima omogućava da se plasiraju u
Engleskoj i šire.
U Sarajevu se već godinama stvara
zanimljiva modna scena na kojoj djeluje niz kreativnih mladih ljudi, od kostimografa i krojača, preko fotografa
i make-up artista, te frizera. Mnogi
od njih posjeduju diplome product
design odjela Likovne akademije
u Sarajevu, neki od njih su sticali
znanja po cijelom svijetu, pa se onda si je nadjenula ime MODIKO i koja je oko nas - na crvenoj pisti Sarajevo
vratili u Sarajevo, sve to da bi formi- posljednjih nekoliko godina razvila Film Festivala, gdje su osobe iz svirali jednu dinamičnu modnu situaciju iznimno dinamičnu aktivnost i digla jeta bh. filma „skockani“ na svjetkoja se paralelno oslanja na tradicije je bosanskohercegovačku modu, re- skom nivou, naša poznata sevdah
naše kulture, koliko i na suvremene cimo to bez pretjerivanja, na svjetski pjevačica Amira Medunjanin je njimodne pokrete diljem svijeta.
nivo. Nastala početkom 2010. godine hov počasni maneken, pop pjevač
Sarajevska modna scena
MODIKO je udružila niz kreativnih Dino Merlin također, njihovi su radovi
Mnogi od njih rade paralelno na osoba i priredila niz akcija - svaka dostupni i na filmskim i TV ekranima,
kreiranju modnih predmeta (ne bolja od bolje i svaka sa odjekom i da o modnim buticima u Sarajevu i
samo odjeće, nego i nakita, obuće i u našoj zemlji, ali i šire, poput raznih šire i ne govorimo.
15
Haberi iz Asocijacija
BiH među 27 zemalja
Onda se pojavila sarajevska filijala
British Councila, uspostavljena je
prošle godine trajnija suradnja, koja
je odmah rezultirala susretima bh. i
britanskih fashion designera i modnih filmskih radnika prošle godine.
Rezultat su i dva filma (o kojima se
možete informisati ako posjetite sjajno designirane internet strane www.
modiko.ba !) i na koncu ovogodišnji
dolazak delegacije na International
Fashion Showcase u Londonu punih
osam dana sredinom februara. Taj
boravak je tekao dakle u okviru velike akcije British Councila koja je
ove godine izabrala 27 zemalja i
neke od njihovih protagonista modne
industrije - od onih razvijenijih poput
Austrije ili skandinavskih, Australije i
drugih, ali i onih u kojima je ta industrija u povoju poput Pakistana, Urugvaja, Vijetnama ili Bosne i Hercegovine - ove zadnje u kojoj je nekada
moda imala snažno uporište, ali od
koje je nakon teškog i krvavog rata
ostalo malo ili ništa. Dakle, 27 zemalja i oko 110 modnih designera su
uz ljudsku i materijalnu pomoć došli
u London i prezentirali nacionalne
selekcije na raznim mjestima - od
poznatih dvorana do kulturnih centara i galerija pa sve do ambasada
i tome slično. Trčali smo okolo - bili
ovdje i ondje i uvjerili se da London
jeste modni centar svijeta, ali da se
lijepo može obući i u Oslu, Istanbulu
ili u Sarajevu.
Naša se modna delegacije predstavila zaista izvanredno. Za mjesto
izlaganja je izabrana zgrada naše
ambasade, velika i dovoljno prostrana i sa ljubeznim domaćinima
koji su se maksimalno trudili da
ugode svojim gostima/umjetnicima.
Naše je predstavljanje nosilo naziv
„Hang On“, otvoreno je svečano u
subotu, 16. februara i bilo je dvodi-
menzionalno. Naime, ideja je bila
da se naprave umjetničke modne
instalacije u dvije dimenzije koje će
biti izložene na kartonskim modelima, plus fotografije na zidu, plus
katalozi. Ono što je fascinantno u
svemu jeste da je takvo predstavljanje (ne s manekenkama, ne kao
nekakav glamurozni modni događaj!)
zrcalilo postojeću društvenu situaciju
- postratnu Bosnu i Hercegovinu sa
svim problemima koje takva fluentna
politička klima generira. I onda smo
uživali, rekli bismo, u instalacijama
Jasne
Hadžimehmedović-Bekrić,
potom Amne Kunovac-Zekić (jedna
od voditeljica grupe MODIKO!), pa
Gashe Miladinović (jedne od kuratorki izložbe!) , Lejle Hodžić (znamo
je i po izvanrednim pozorišnim i
filmskim kostimima, kao i suradnicu
nekih svjetski priznatih konceptualnih bh. umjetnika!), Ate Omerbašić,
Lene Stefanović (koja je londonska
studentica!), potom grupa „She: You“
i „Oshyosh“, pa Ljiljana ŠakovićMujan, Neve (Nermine Varešanović)
i Belme Lizde-Kurt, inače poznate
glumice, koja posljednjih godina kreira maštovitu i krajnje jeftinu modu
za djecu. Pridružili su im se i modni
frizeri i make-up umjetnici Ensar
Dervišbegović i Maja Talović, dok
je svoje fotografije na zid postavila
Vanja Lisac. Ova posljednja dolazi
iz čuvene obitelji fotografa, školovala
se u Americi i tamo izgradila karijeru, a sada u Sarajevu djeluje krajnje
dinamično i krativno.
Dakle, lutke načinjene od kartona
(samo dvije dimezije!), na njima
modni detalji koji naprosto vrište od
energije, maštovitosti, inteligentne
upotrebe raznih materijala, često onih
krajnje jednostavnih i vrlo jeftinih,
kao da cijela postavka s odlično uklopljenim osvjetljenjem želi da kaže: mi
dolazimo iz društva koje je razbijeno
i po mnogo čemu besperspektivno,
ali imamo mašte, razumijemo što se
u našoj sredini dešava i na to odgovaramo vlastitom kreativnošću. Naše
16
ideje su i u skladu sa stvarnošću
koja nas okružuje, ali istodobno je
želimo prevazići i kreirati nešto što
će je učiniti ljepšom i zanimljivijom.
Ne bojimo se, dakle, problema, ali
se ne mirimo sa postojećim negativnim trendovima, nego dajemo
platformu za bolju budućnost.
Kreativnošću do boljeg sutra
Modele, odnosno instalacije, koji su
bili izloženi pratile su zaista krajnje
inteligentne i vizualno sjajno komponirane fotografije Vanje Lisac.
Ona je te iste modele/lutke i lica
manekenki atraktivno našminkana
i ekstravagantne modne detalje
postavila u javni prostor Sarajeva
- kontrastirajući njihove žive boje i
ekskluzivnost sivoj svakodnevnici,
skoro nadrealnoj, ona voli reći, još
uvijek razrušenog Sarajeva, koje
je u pozadini ili crno-bijelo ili pak u
nekim sivim bojama, s povremenim
kolor intervencijama. Taj drastični
kontrast urbanog propadanja i
nove mode djeluje pomalo šokantno,
ali u skladu sa cijelom idejom izložbe
„Hang On“ da se ne bježi od surove
stvarnosti, ali i da se pokažu neki
izlazi iz tog tunela.
I onda su bili govori, direktorica sarajevskog odjela British Councila
g. Amila Lagumdžija je rekla par
riječi kako je bilo dobro i uspješno
surađivati sa ovom grupom kreativnih
ljudi, oglasili su se i članovi grupe
MODIKO, bio je tu i ministar kulture
i obrazovanja Federacije Bosne i
Hercegovine g. Samir Kaplan (naš
ambasador g. Mustafa Mujezinović
je bio odsutan iz obiteljskih razloga!),
tu su bile i poznata hrvatska glumica,
krasotica Zrinka Cvitešić (koja upravo ovih dana debitira u naslovnoj
ulozi u jednom londonskom musicalu!), spisateljica Vesna Marić i mnogi
drugi. Slavili smo, a onda nam je
došla i vijest o nagradama koje je pobrao novi film našeg oskarovca Danisa Tanovića na festivalu u Berlinu,
pa je dodatnih razloga za euforično
raspoloženje bilo i previše.
Naglasimo još i ovo: grupa modnih
designera koja je došla u London i
predstavila se te večeri 16. Februara
u amabasadi Bosne i Hercegovine
je ostala 8 dana u Londonu, imala
brojne kontake sa drugim delegacijama, išla na izložbe i predstavljanja,
donijela dva prekrasno designirana
kataloga i bila u najužoj konkurenciji
za nagrade, koje su otišle u ruke estonske delegacije.
Ovoliko od nas - a Vi koji biste da
budete atraktivno odjeveni, po onoj
Bregovićevoj pjesmi, „marš u Sarajevo“ do butika, odnosno MODIKO
Showroom-a i obucite se tako da
sutra možete otići na najelitnija i najglamuroznija mjesta i da budete u
skladu s onim iz visokog društva. A
da Vas to ne košta cijelo bogatstvo.
Ognjen Tvrtković
Modne fotografdije: Vanja Lisac
Haberi iz Asocijacija
USPJEH NIJE NEDOSTIŽAN
PRIMJER MLADE MOSTARKE
VESNE MARIĆ - INSPIRACIJA I POTICAJ
“Ja sam Boska Marić”, predstavila mi
se prosijeda gospođa u povodu gostovanja “Modika” u našoj ambasadi.
Kako to već biva, u nekoliko minuta
upoznavanja na javnome mjestu
kakvo je ambasada, razmjene se one
osnovne informacije, traže se eventualno zajednički doživljaji, mjesta i
poznanici. Tako sam od sugovornice
saznala da je, kao izbjeglica u ratu,
sa dvije kćerke došla iz Mostara u
Englesku i zadržala se samo onoliko
koliko je bilo potrebno da sačeka priliku za povratak u rodni grad. “Nisam
se jednostavno ovdje mogla uklopiti”, objasnila je, “za razliku od mojih
kćerki koje su se jako dobro ovdje
snašle, i ostale. Imam i unučicu, od
kćerke Vesne, ona je znate pisac i
novinar, ima objavljene knjige, piše
katkad za Guardian...” I pokazala mi
je pogledom na mladu ženu prekoputa, koja nam je uzvratila osmijehom.
Što zbog srama da ništa ne znam o
imenjakinji iz iste profesije, a što iz
čiste znatiželje, odmah sam pošla da
nadoknadim propušteno. U našem
kratkom razgovoru Vesna i ja smo otkrile da smo obje radile kao novinari
u redakciji BBC-ija, samo ne u isto
vrijeme. Kao i svaka mlada mama, uz
podatak da već nekoliko godina piše
putopisne knjige za izdavačku kuću
Lonely Planet, Vesna nije mogla a
da ne spomene kćerkicu Fridu. Uz
majčinu karijeru, malena je očito izvor velike radosti u obitelji.
Tek nakon pažljivog istraživanja internetskih portala, saznala sam daleko više o Vesni Marić, piscu visoko
hvaljenog memoara Bluebird, ob-
javljenog 2009. god., kao i o njenim
putopisnim knjigama u ediciji Lonely
Planet; tek tada sam bila spremna s
ovom skromnom autoricom porazgovarati o njenom uspješnom putu do
uspjeha.
Na listi prestižne književne
nagrade George Orwell
- Svake godine počev od 1994-te, u
spomen na jednog od najistaknutijih
britanskih pisaca XX stoljeća Georgea Orwella, fondacija nagrađuje
autora djela koje je najbliže Orwellovoj ambiciji "da političko razmišljanje
pretoči u umjetnost", s ciljem da se
"potakne pisanje na dobrom engleskom, podjednako vrednujući
i stil i sadržaj". Prije tri godine na
listi u užem izboru našla se tada
33-godišnja bosanskohercegovačka
autorica. U obrazloženju se kaže:
"Vesna Marić napustila je Bosnu i
Hercegovinu na početku rata kao
16-godišnjakinja, s konvojem autobusa koji su izbjeglice dovezli do
Penritha, u sjev. Engleskoj. Bluebird
je njen izuzetno čitljivi memoar, duhovita i živopisna zbirka sjećanja na
proživljena iskustva od početka rata,
do povratka u Bosnu nakon puno godina. Za razliku od mnogih knjiga o
Bosni i izbjeglicama općenito, Bluebird nikada nije samosažaljivo, preozbiljno djelo. Pravo je osvježenje čitati
takva iskustva viđena očima jedne
tinejdžerice sa stavom - obogaćena
sjajnim osjećajem za komično i velikim pripovjedačkim darom."
Valja napomenuti da su ovakve
kvalifikacije
i
komplimente
ponovili svi književni kritičari
vodećih britanskih listova. Za jednu mladu autoricu iz zemlje o kojoj se u Engleskoj zna uglavnom
samo vezano uz ratna razaranja
i strahote, to je zaista bio zavidan
uspjeh. Kako je ustvari Bluebird
nastala?
"Željela sam ovu knjigu već dugo
napisati, i konačno sam uspjela
uhvatiti vremena kada sam prestala raditi za BBC World Service,
u 2004-oj godini", kaže Vesna.
Napisala je gotovo cijelu knjigu u
samo par mjeseci - sve joj je već
bilo u glavi i izašlo onda u nekom
verbalnom 'prolomu oblaka'. Knjigu je objavila uz pomoć svoje
agentice Sarah Such, jer je u biti
u Britaniji nemoguće objaviti knjigu bez agenta, a pronašla ju je
četiri godine nakon što je knjigu
završila. Imala je sreću da su i
17
izdavači (Granta) bili odmah zainteresirani, tako da je proces, nastavlja
ona, bio dosta lagan - pomalo nestvarno lagan, kad se iz ove perspektive pogleda.
Najviše pohvala došlo je na račun
Vesninog izuzetnog vladanja finesama jezika koji joj nije maternji, pogotovo što je uživo došla s engleskim u
kontakt kad je već bila u poodmaklim
tinejdžerskim godinama. "Engleski
sam oduvijek voljela, i učila sam ga
i u Mostaru s mnogo entuzijazma.
Ali, naravno, kada sam stigla u Englesku, shvatila sam da uopšte ne
govorim tako dobro kao što sam
mislila... Srećom, upala sam u englesku srednju školu odmah po dolasku, i tu sam se uklopila u društvo
engleskih tinejdžera, tako da sam
jezik brzo savladala. Znate, ja jako
volim da razgovaram (neki kažu da
sam pričalica!), pa sam kroz taj prirodni proces i naučila jezik. Nisam
razmišljala o tome da li engleski
znam 'dobro' - jednostavno sam ga
naučila za praktične potrebe života
ovdje. Osjećam se zaista bilingualno, nemam poteškoća s engleskim.
U stvari mi je i lakše pisati na engleskom jer sam ovdje završila i srednju školu i fakultet (studirala je češku
književnost, op.a.), tako da sam se
jezično 'oformila' na engleskom.
Negdje sam čitala da čovjek razvije
različite nijanse ličnosti ovisno na
kojem jeziku govori, ako dobro govori više jezika, i slažem se s tim.
Na 'našem' jeziku mi je možda prirodniji neformalni kontekst, zezanje,
neobavezan razgovor o ličnim stvarima i sjećanjima na prošlost, dok
na engleskom bolje komuniciram
službeno, i bolje pišem. Ja sam iz
Mostara otišla sa 16 godina, pa mi se
možda i 'zaledio' rječnik na našem u
tom periodu. Vjerovatno su mi i šale
na našem prahistorijske", kaže ona.
- Nakon Bluebird-a, dosta je putovala
za promociju knjige, čitala i govorila
na brojnim literarnim festivalima u
Britaniji, i to joj je bilo odlično iskustvo. Shvatila je, kaže, da nije 'bogom
dana' za govor u javnosti, ali je uspjela prebroditi tremu, što je za nju bio
veliki uspjeh. Zatim je 2010. rodila
kćerku Fridu, i uz nju je ipak uspjela
napisati nekoliko vodiča za Lonely
Planet. To joj je sada glavna okupacija i posao. Trenutno radi na knjizi o
sujevjerjima u Bosni i Hercegovini, to
je mješavina fikcije s velikom primjesom stvarnih događaja.
Držimo joj palčeve!
Vesna Ružička-Šehović
BiH dopunske škole
London - JANUARSKE I FEBRUARSKE AKTIVNOSTI U BHCUK
U GOSTIMA KOD ANAJAT ARAPSKE ŠKOLA
Programu su između ostalih prisustvovale i dopunske škole iz organizacija kao što su Afrička komuna (The African
Community), Arapski kulturni centar (Arabic Speaking Centre), Bengalska asocijacija kulture (Bengali Cultural Association), Anglo/egipatska asocijacija (Anglo/Egyptian Association) i mnoge druge.
Nakon božićnih i novogodišnjih su pored ove škole učestvovale i navanje komuna iz cijelog svijeta,
praznika, te predaha od nekoliko etničke zajednice iz Pakistana, So- upoznavanje kulture i običaja i ussedmica u toku zimskog raspusta, malije, Libanona, Maroka, Sirije, postavljanje eventualne saradnje
BHCUK, čija je glavna aktivnost Palestine, Alžira, Senegala, Etiopije, u budućnosti. Program je bio veoobrazovanje mladih naraštaja na Bangladeša. Programu su između ma raznovrstan i imao veliki broj
bosanskom jeziku, krenula je u nove ostalih prisustvovale i dopunske učesnika, koji su nosili tradicionalne
pobjede.
škole iz organizacija kao što su nošnje iz svojih zemalja. Program je
Afrička komuna (The African Com- osim Mevluda povodom rođenja Mu-
Januar je protekao u znaku nastave
i “uhodavanju” nakon raspusta, te
“osvježavanju” učeničkog znanja
nakon raspusta. Vremena je nedovoljno, te imam osjećaj da smo u
praćenju plana i programa konstantno “korak naprijed, a unazad dva”.
Ako se uz redovni plan i program
pokušavaju uvesti i vannastavne aktivnosti kao što su horsko pjevanje i
folklor, a uz sve to je školski prostor
plaćen samo na tri sata sedmično,
rezultati su više nego dobri.
U januaru su nas iznenadile i snježne
padavine, koje su već nekoliko godina zaredom postale uobičajene,
a komunalne službe nedovoljno
pripremljene. Zbog toga smo izgubili
jedan dan nastave, tako da se januar, koji je inače dug mjesec, učnio
prekratkim.
Početak februara obilježilo je
učešće “Prve Bh. dopunske škole”
u programu koji je priredila Annajaat Arabic&School (Anajat arapska
škola) koja s nama dijeli isti prostor
u Abbey Centru, te radi na dopunskom školovanju s djecom arapskog
porijekla. Poziv je u ime škole uputila
gospođa Basma Benchaou, izrazivši
želju da naši učenici uzmu učešće
u zajedničkom programu u kojem
munity), Arapski kulturni centar (Arabic Speaking Centre), Bengalska
asocijacija kulture (Bengali Cultural
Association), Anglo/egipatska asoci-
jacija (Anglo/Egyptian Association) i
mnoge druge.
Manifestacija je imala za cilj upoz-
18
hammeda a.s. , namijenjenog pripadnicima ženskog spola, te dječacima
ispod dvanaest godina, sadržavao i
konferenciju, sviranje na tradicionalnim muzičkim instrumentima, horsko
pjevanje, takmičenje za djecu u crtanju i ukrašavanju kolača, te bogatu
trpezu prepunu jela iz različitih zemalja svijeta.
Naša škola je tog istog dana
održavala uobičajenu nastavu, tako
da nismo mogli da u potpunosti pratimo program koji je trajao skoro cijeli
dan. Ipak, nekolicina naših djevojčica
s ponosom se pojavila u našoj
bosanskoj tradicionalnoj nošnji,
noseći zastavicu BiH koja nikoga nije
ostavila ravnodušnim.
Inače, to je i bio najveličanstveniji dio
programa u kojem su se pojavila djeca iz cijelog svijeta noseći narodne
nošnje, reflektirajući multikulturalnu
Veliku Britaniju, poštovanje različitosti
u vjerama, kulturama i običajima.
Ovom prilikom zahvaljujemo osoblju
Annajaat škole na upućenom pozivu
i gostoprimstvu.
Nadamo se da će ovaj događaj
produžiti saradnju između dviju škola
na obostrano zadovoljstvo.
Tekst: Semira Jakupović
Foto: Basma Benchaou
Kultura
Meliha Avdić objavila knjigu “Just Another Life”
KNJIGE SU SIMBOL MIRA I LJUBAVI
Djelo je grafički odlično urađeno i namijenjeno je čitaocima engleskog govornog područja
ljubavna priča. Pitanje na
koje sam željela odgovoriti
Meliha Avdić, mlada Bosanka iz
putem ovog teksta je: Da
Londona, nedavno je u rodnoj Zeli postoje različite vrste
nici objavila knjigu “Just Another
ljubavi (za majku, djecu,
Life” namijenjenu čitaocima endomovinu, partnera itd)?
gleskog govornog područja. Djelo
Ako ljubav (kao osjećaj)
je grafički odlično uobličeno i veone postoji u raznim oblicima sadržajno. Mladu spisateljicu
ma, neko se osjeća isto,
Melihu Avdić pitali smo otkuda
onda romantična ljubav
ideja za ovako, rekli bismo, filozofnije drugačija. Možda je
sko štivo: “ Pa vječna tema među
nešto dodano; na primjer
ljudima je zagrobni život ili život
čežnja, ali čežnja i ljubav
na onom svijetu. Ja sam ta svanisu jedno te isto. Da bih
kodnevna razmišljanja pretočila
odgovorila ovo pitanje
u knjigu. “Just Another Life” sam
napisala sam priču o ženi
prvobitno napisala za sebe; ljudi
(Sara) koja nakon 14 godisu mi govorili da imam unikatan
na saznaje da njen (bivši)
pogled na elemente sadašnjice
muž (Demir) nije potpisao
(ekonomske, društvene, religijske
papire za razvod, tako da
itd.) pa sam htjela to da zabilježim.
je ona lažno vjerovala da
Onda mi je jedna ovdašnja
su razvedeni. Njihove tri
književnica rekla da bi bilo divno
kćerke (Nadia, Leila i Soda tu knjigu objavim. Nakon nefia) žele da znaju zašto su
koliko godina rada, knjiga je nese njihovi roditelji razveli,
davno odštampana u Zenici i već
jer cijelog života gledaju
je putem interneta dostupna za
kako se njihovi roditelji
čitaoce. Inače, knjiga se ubraja
divno slažu. Drugi jedu one malo veće jer ima više od
nostavniji roman, koji tre114.000 riječi odnosno više od
nutno planiram je “Notes
450 stranica. Pisana je u dijalogu
for the Underground” zbog tematike. Ovakve teme su
London Style, interesanantički Grci prenosili dijalogom, a
tan roman koji govori o
ja sam samo promijenila stil, da bi
životu koji se dešava ispod
se uklapao u 21. vijek. Isprintala
grobova. Sljedeći kompsam 500 kopija u Bosni, za tolikovaniji roman za odraliko sam imala novca. Sada sam
sle je vezan za Bosnu,
počela predstavljati knjigu ovdje
“Girl of the Feather-Spear
u Velikoj Britaniji i mogu vam reći
sle sa komplikovanijim temama,
da su prve kritike već ohrabrujuće.
romani za odrasle sa jednostavni- “ - U Bosni pronalaze prahistorijske
jim temama i priče za djecu. Jedan skripte. Niko nije zainteresovan za
Rođena Zeničanka
od jednostavnijih romana za odrasle njih, osim tim siromašnih, ali i pametNaše čitaoce sigurno će interesirati je več gotov. Zove se “Waltz with nih studenata. Život svakog studenta
ko je Meliha Avdić, odakle sklonost Aphrodite” . Kao što se može pret- pokazuje jedan od problema s kojim
ka pisanju. Možeš li se predstaviti:
postaviti po naslovu, glavna tema se suočavaju ljudi koji žive u državi
je ljubav. Međutim, ovo nije samo s tri predsjednika, gdje su religija i
nacija jedno te isto. Skripte ih dovode
“Ja sam rođena u Zenici. U Veliku Briskupa. One pišu o nekom dugom
taniju sam došla s majkom i mlađim
ratu. Na kraju, saznaje se koji je rat u
bratom dok je ratni vihor starijeg brapitanju, svijet postaje zainteresovan,
ta odveo u Tursku, gdje i sada živi. U
bogati u Bosni koji nisu htjeli da čuju
Londonu sam diplomirala ekonomiju,
za te skripte žele da učestvuju i to
a potom magistrirala 'Voluntary Acsamo oni; to jeste, da izbace one stution Management'. Pisanje i ekonomdente koji su već uključeni u projekat.
ija su moje dvije velike ljubavi.
Osim toga imam već 10 napisanih
priča za male međutim, nedostaju im
U našoj porodici, dido, mama i tetka
ilustracije. Uglavnom, materijala ima
su uvijek voljeli da pišu i čitaju, pa
puno više nego vremena za njegovu
su mi knjige dio ranog djetinjstva,
obradu.”
najljepšeg dijela mog života. Tako da
sam i ja uvijek voljela knjige; voljela
S obzirom na tešku ekonomsku krizu
sam da pišem. Za mene, knjige su
ovdje u Velikoj Britaniji, a sudeći presimbol mira i ljubavi kakvu vam mogu
ma Melihinim spisateljskim idejama,
dati samo oni najbliži. Onda nije ni
što se barem Melihe tiče, ekonomija
čudo što sam se latila pera i počela
će za nju sada ostati u drugom planu.
pisati.”
Puno ideja za nove knjige
Šta dalje, da li su na pomolu nova
djela:
“Imam mnogo ideja za buduća djela,
koja su podijeljena: romani za odra-
Meliha Avdić
19
Bosanskohercegovačka dijaspora
Nakon posjete delegacije SSDBiH institucijama vlasti u domovini
MOST DIJASPORA-DOMOVINA TREBA
BITI ČVRŠĆI I PROHODNIJI
Hoće li i kako dijaspora BiH biti popisana, njeno zakonsko regulisanje, dopunsko obrazovanje djece građana BiH u
inostranstvu, ekonomski, kulturni i sportski potencijal dijaspore, bile su glavne teme razgovora sa predstavnicima vlasti
u Sarajevu
Visoka delegacija Svjetskog saveza
dijaspore BiH u sastavu: Zaim Pašić,
predsjednik
(Engleska),
Hasan
Šehović, potpredsjednik (Turska),
Haris
Halilović,
potpredsjednik
(Njemačka), Anes Cerić, sekretar
(Engleska), Faruk Tičić, član GO
(Engleska) i Ahmet Kemal Baysak,
prvi ambasador SSD BiH, počasni
konzul BiH u Izmiru, boravila je u
BiH, u Sarajevu, od 20. do 23. februara 2013. godine, u radnoj posjeti
predstavnicima vlasti BiH i institucijama BiH.
Delegacija SSDBiH posjetila je
Agenciju za statistiku BiH i razgovarala sa gospodinom Zdenkom
Milinovićem, direktorom Agencije i
njegovim saradnicima o Zakonu o
popisu stanovništva, domaćinstava i
stanova u BiH 2013. godine i izrazila
svoje nezadovoljstvo kako taj zakon
predviđa popis državljana BiH koji
žive u dijaspori.
U MVP BiH delegaciju je primio ministar Zlatko Lagumdžija sa saradnicima, a delegacija je imala i odvojene
susrete sa članovima Predsjedništva
BiH Bakirom Izetbegovićem i Željkom
Komšićem. U Parlamentu BiH delegaciju SSDBiH primio je zamjenik
predsjedavajućeg
Predstavničkog
doma dr. Denis Bećirović, a delegacija je posjetila i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, N/FS BiH,
Ministarstvo za kulturu KS, FIPU,
Obrtničku komoru KS, a razgovarala
je i sa aktivistima građanske inicijative 1. mart oko predsojećih Općih
izbora u BiH.
Delegacija SSDBiH je nadležne u
BiH još jednom informisala o stanju
u bh. dijaspori, njenom potencijalu,
organizovanosti, ali i problemima,
posebno problemima vezanim za
asimilaciju, dvojno državljanstvo,
dopunsko obrazovanje djece na maternjem jeziku i sveukupnom odnosu
domovine prema dijaspori. Ponovljeni su zahtjevi SSDBiH o Popisa
stanovništva i prijedloga novog
ustava BiH koji je SSDBiH izradio
prije tri godine i dostavio ustavopravnoj komisiji Parlamenta BiH na
razmatranje. Naime, u sklopu priče o
promjeni ustava, SSDBiH smatra da
je ovo dobar moment da se u obzir
Delegacija SSD BiH na prijemu kod člana Predsjedništva BiH, g. Bakira
Izetbegovića
uzme i rješavanje ovog problema u svijetu sa organizovanim oblicima
onako kako ga vidi bh. iseljništvo.
bh. dijaspore kao i problemima ko„Naišli smo na otvorena vrata većine munikacije te dopunskog obrazovanonih koji se pitaju u Bosni i Hercego- ja djece u dijaspori. Isto smo ponovili
vini i razgovarali smo o svim otvoren- i u Predsjedništvu BiH, članovima
U razgovoru sa ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom
im pitanjima vezanim za odnos BiH
prema njenoj dijaspori. Iznijeli smo
i konkretne prijedloge kako da taj
odnos bude bolji. U MVP BiH, ministru Lagumdžiji i njegovim saradnicima prenijeli smo naš stav i druge
probleme vezane za odnose DKP-a
20
Predsjedništva Bakiru Izetbegoviću
i Željku Komšiću. Na prijemu u Parlamentu BiH, gospodin dr. Denis
Bećirović je bio malo konkretniji u
saradnji i ponudio nam pomoć oko
regulisanja naših zahtjeva. Najkonkretnije razgovore imali smo u
Bosanskohercegovačka dijaspora
Ministarstvu za kulturu Kantona Sarajevo s ministrom Ivicom Šarićem,
s kojim smo dogovorili da dijaspora
dobije svoje mjesto na manifestaciji
"Baščaršijske noći" sa mogućnošću
da to bude tradicionalnog karaktera.
U FIPA, Agenciji za strana ulaganja s
kojom od ranije imamo sporazum o
saradnji, razgovaralo se o mogućim
ulaganjima na nivou građana koji su
trenutno u dijaspori, a kao mogući
povratak u obliku ulaganja u lokalne
zajednice na manjim projektima, te
da se i dalje radi na promociji projekata na našim budućim skupovima.
I posjeta F/N Savezu BiH bila je pozitivna. Potvrđena je podrška našim
sportskim aktivnostima, a jubilarnom 10. SP bh. dijaspore u malom
fudbalu prisustvovaće i predsjednik
F/NS BiH Begić i sekretar Baković.
Sve u svemu, moji utisci iz posjete
Sarajevu su pozitivni i ja koristim priliku da zahvalim mojim kolegama koji
su izdvojili vrijeme za ovu posjetu,
te svim institucijama i pojedincima
naše drage BiH koji su imali sluha da
nas prime u zakazano vrijeme“, kaže
Zaim Pašić, predsjednik SSDBiH.
Potpredsjednik Svjetskog saveza
dijaspore BiH i predsjednik Saveza
bosanskih dopunskih škola u
Njemačkoj Haris Halilović je u svim
susretima sa zvaničnicima u Sarajevu predstavio rad bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj i probleme s
kojima se one susreću u svom radu,
tražeći da se ova oblast trajno i na
državnom nivou reguliše. Halilović
je predstavio i prijedlog projekta
MCG Consultinga za otvaranje informativnog centra za dijasporu sa
sjedištem u Njemačkoj, u Štutgartu,
za popis u BiH i ponovio zahtjev za otvaranje kulturnih centara BiH u zemljama sa većim brojem bh. građana i
predložio da prvi takav centar bude
otvoren u Njemačkoj.
Delegacija SSDBiH na prijemu kod člana Predsjedništva BiH, g.Željka Komšića
jeziku djece građana BiH u svijetu i sagovornika složila da je potrebno
naši zahtjevi da vlasti u BiH konačno iskoristiti sve institucionalne kapac-
Delegacija SSD BiH sa ministrom Šarićem
regulišu ovu oblast na adekva- itete kako bi se građanima Bosne i
tan način, što znači: regulisanje Hercegovine omogućilo da na što
statusa nastavnika, koordinatora, jednostavniji način učestvuju u popudžbenika, dnevnika, matičnih kn- isu. Također, naglašena je važnost
U okviru posjete Sarajevu Halilović je
posjetio i Ministarstvo civilnih poslova BiH i Ministarstvo obrazovanja i
kulture FBiH. U Ministarstvu civilnih
poslova BiH razgovarao je sa zamjenicom ministra gospođom Denisom Sarajlić i njenim savjetnicima,
Emirom Bašićem, šefom kabineta,
i Adnanom Husićem, pomoćnikom
ministra - Sektor za obrazovanje, a u
Ministarstvu za obrazovanje i nauku
FBiH sa Damirom Mašićem, ministrom, i Leilom Hamzagić-Kovačević,
savjetnicom ministra za predškolsko,
osnovno i srednje obrazovanje.
Glavna tema razgovora u ovim ministarstvima bilo je dopunsko obrazovanje na maternjem, bosanskom
U Parlamentu BiH sa dr Denisom Bećirovićem
jiga, svjedočanstava, finansiranja...
„Raduje me da se većina naših
21
boljeg informisanja bh. dijaspore o
tehničkim aspektima popisa, ali i o
Bosanskohercegovačka dijaspora
efektima drugih zakona koji mogu
uticati na ostvarivanje njihovih prava, poput Zakona o katastru u RS-u.
Naglašena je važnost aktivnije uloge
države i diplomatsko-konzularnih
predstavništava BiH u svijetu kad je
riječ o informisanju ljudi i održavanju
kontakata s dijasporom. Član
Predsjedništva BiH Željko Komšić
podržao je potrebu za organizovanim
pristupom otvaranju dopunskih škola
na jezicima naroda u BiH u inostranstvu, te otvaranje kulturnih centara
BiH u državama u kojima živi veći
broj građana iz Bosne i Hercegovine. Osim Ministarstva za ljudska
prava i izbjeglice BiH s kojim imamo
odličnu saradnju, potreba za istom
iskazana je i u Ministarstvu vanjskih
i civilnih poslova BiH i Ministarstvu
obrazovanja i nauke FBiH. Na nama
je da budemo aktivni, da radimo i
sarađujemo i da pokušamo ono što
je moguće sprovesti u praksi“, smatra
Haris Halilović.
Prema mišljenju Faruka Tičića, predsjednika pravne grupe SSD BiH,
nakon posjete Sarajevu, u budućim
aktivnostima SSDBiH svu svoju aktivnost treba da usmjeri ka edukaciji
- dopunskim školama, sportu i kulturi
kao glavnim smjernicama u radu.
„Sve druge aktivnosti, a naročito
političke trebaju da budu aktivne onoliko koliko nam dozvoljavaju političke
oligarhije u našoj državi. Glavne procese koji su itekako važni za dijasporu, normalno i za državu BiH, kao
što su izbori, popis i povratak opstruiraju političke snage koje opstruiraju i
državnu vlast“, smatra Tičić.
Delegacija SSD BiH u Agenciji za statistiku BiH
Sa direktoricama Agencije za promociju stranih ulaganja u BiH
DOGOVORENA SARADNJA PRVOG MARTA I SVJETSKOG SAVEZA DIJASPORE NA REGISTRACIJI BIRAČA
U Sarajevu je održan sastanak predstavnika građanske Koalicije „Prvi
mart“ i „Svjetskog saveza dijaspore“.
Na održanom sastanku predstavnici
„Svjetskog saveza dijaspore“ upoznati su s ciljevima i budućim
planovima Koalicije „Prvi mart” koji
će se odnositi na registraciju građana
BiH iz dijaspore, odnosno aktivnosti
koje su do sada poduzete sa ciljem
ukidanja diskriminacije građana BiH
kroz politiku tzv. aktivne registracije
potrebne da bi konzumirali biračko
pravo.
Također, u razgovoru utvrđeni su
zajednički ciljevi u vezi s postizanjem jednakosti svih građana Bosne
i Hercegovine pred Ustavom i zakonom, kao i njihovo pravo da glasaju u općinama u kojima su glasali
1. marta 1992. godine. Na kraju,
razmatrajući postignute rezultate,
kao i probleme s kojima se susreću,
postignut je dogovor o zajedničkoj
saradnji građanske Koalicije „Prvi
mart“ i „Svjetskog saveza dijaspore“
na registraciji birača za naredne
Opšte izbore koji treba da se održe
22
2014. godine.
Bosanskohercegovačka dijaspora
SASTANCI U INSTITUCIJAMA BIH
Dana 28.02.2013. god. održao sam sastanak sa dr. Zijadom Hasićem, sekretarom Ustavno-pravne komisije u Domu
naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Poslije kraćega upoznavanja, predstavio
sam rad SSD BiH kako bih pobliže upoznao domaćina sa ciljevima SSD BiH.
Upoznao sam uvaženog gospodina o zadacima SSD BiH, prije svega o zahtjevima/prijedlozima povodom sprovođenja
procesa Održivog povratka, o Zakonu o
izborima i Zakonu o popisu stanovništva
i Ustavu BiH.
Istakao sam da osim Ustava (ovaj problem je dugoročan i tek se o njemu diskutuje), država BiH nije imala toliko
sluha da se ovi procesi provedu do kraja
onako kako je to i predviđeno pojedinim
zakonima
Predočio sam sve što smo dosad uradili
vezano za ove probleme, a s mnogim
od tih problema suočili smo se još prije
deset godina. Objasnio sam način našeg
rada i spomenuo kako smo zvanično
upućivali naše pisane zahtjeve/prijedloge do svih relevantnih institucija BiH.
Istaknuo sam da mi razumijemo svu
stvarnost naše jedine domovine, ali ne
razumijemo da nadležne institucije nikad nisu našle za shodno da nam i na
njih makar odgovore, izuzev Ministarstva pravde i Ustavnog suda BiH.
Proces Održivog povratka: Shodno čl. 7
DMS ovaj proces je trebao biti primaran
i odavno završen, ali nije.
Razlozi: u prvo vrijeme različita opstruiranja, neadekvatno učešće države, nepostojanja jedinstvenog fonda za donacije,
onemogućavanje zaposlenja, školovanja,
jedinstvene socijalne, zdravstvene, penzione politike.
Da proces Održivog povratka nije uspio govori i skoro uvođenje Revidirane
strategije održivog povratka i Prijedlog zakona o izbjeglim licima iz BiH,
raseljenim licima i povratnicima koji je
u parlamentarnoj proceduri usvajanja.
Gospodin Hasić je pažljivo saslušao
moje stavove i argumente i podržao moj
prijedlog da i dalje djelujemo o ovom
pitanju, jer je nerazumljivo da i poslije
ovoliko godina od DMS postoje kolektivni smještaji.
Kad je riječ od Izbornom zakonu,
obrazložio sam da mi odavno tražimo
da se ukine aktivno glasanje kod bh.
građana koji žive u izbjeglištvu i da se
time pojednostavljuje način glasanja
i izjednačava sa načinom glasanja bh.
građana koji žive u matičnoj državi.
Isto tako sam objasnio da bi elektronski
način glasanja bio kud i kamo praktičniji
i vjerovatno bi izlaznost bila veća, a što
to nije slučaj do sada.
Gospodin Hasić: Poslije mog objašnjenja
g.Hasić je podržao elektronsko glasanje i
rekao da bi bilo mnogo praktičnije i jeftinije, a o suprotnim mišljenjima u kojima se kaže da zbog sigurnosnih razloga,
zaštite ličnih podataka, to nije moguće,
g.Hasić ističe da to ne stoji, jer su danas
sistemi zaštite razrađeni i sigurni.
Isto tako uvaženi gospodin je istakao
da se prilikom glasanja otvore glasačka
mjesta na onim područjima gdje je koncentracija bh. građana najviša.
regulisale sve druge promjene.
U cilju toga, a želeći i da upozori na ozbiljnost situacije u državi BiH i da ukaže
na glavni problem koji stoji na putu ka
prosperitetu države BiH, a to je Ustav,
SSD BiH je napravio Prijedlog nacrta
ustava BiH, a kojeg sam ja ovom prilikom i uručio gospodinu Hasiću!
Gospodin Hasić je u svom izlaganju istakao svu političku ozbiljnost u BiH. Rekao je da u ovoj državi ne može ništa da
se usvoji bez zajedničkog usvajanja sva
tri naroda. Opstrukcije u takvom radu su
Bakir Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Faruk Tičić
Kod Zakona o popisu stanovništva,
domaćinstva i stanova koji je nedavno
usvojen po hitnom postupku, obrazložio
sam da bh. građani koji žive u izbjeglištvu
neće biti popisani u zvaničnoj proceduri,
već će biti popisani na posebnim obrascima i takav broj popisanih građana BiH
neće ući u ukupan broj građana BiH.
SSD BiH kao mnoge druge nevladine
organizacije traže da se bh. građani dijaspore iz izbjeglištva popišu kao ostali
građani BiH.
Gospodin Hasić je povodom ovog pitanja istakao da je elektronski način popisa
kud i kamo jeftiniji i praktičniji, a da su
odredbe ovog zakona bile uslovljene i
odredbama EU.
Ustav BiH: Objasnio sam da je stav SSD
BiH da je Ustav najveći kočničar u razvoju BiH kao demokratske države.
Pošto se sad zagovara promjena Ustava
Federacije, ja sam objasnio da je stav
SSD BiH da se treba raditi na izmjeni
cjelokupnog Ustava BiH, jer bi se u protivnom dobilo nekompletno rješenje.
Mišljenja smo da je potrebno prvo napraviti ustav države, a prema kojem bi se
23
velike. Kako kaže 1% DU je pozitivno, o
ostalih 99% je negativno, nepraktično i
predstavlja teret svim promjenama.
Zaključci: Gospodin Hasić ističe da
shvaća našu situaciju i da mnoge stvari
nije ni znao, ali predlaže da ubuduće sve
naše primjedbe ili zahtjeve pravimo u
obliku amandmana na pojedine zakone i
iste proslijedimo do određenih institucija
ili članova Parlamenta koji to mogu dati
u parlamentarnu proceduru.
Gospodin Hasić je bio direktan i
predložio da stupimo u kontakt s g.
Đaferovićem koji bi takve amandmane
ili prijedloge doradio i proslijedio do
Parlamenta BiH.
Na kraju g. Hasić je ponudio svu pomoć
u daljoj saradnji.
5.3.2013. godine održao sam sastanak
u Ministarstvu komunikacija i prometa
Bosne i Hercegovine
sa ministrom Damirom Hadžićem i direktorom Agencije za statistiku BiH
Zdenkom Milinovićem.
Moram istaknuti da je ovaj sastanak
sazvan na inicijativu ministra VP BiH
Zlatka Lagumdžije prilikom naše pos-
Bosanskohercegovačka dijaspora
jete institucijama BiH, i kako je tad g.
Lagumdžija istakao, kad smo razgovarali o problemu Zakona o popisu
stanovništva, domaćinstva i stanova,
da bi bilo dobro da posjetimo ministra Hadžića koji je koordinator oko
sprovođenja popisa.
Na konstruktivnom sastanku sa ministrom Hadžićem i direktorom Agencije
za statistiku dotakli smo se svega onoga što je vezano i važno za popis kako
za državu BiH, tako i za bh. građane u
iseljeništvu.
Ministar Hadžić je istakao da je popis
važniji i od sprovođenja odluke strazburskog suda o pitanju presude Sejdić-Finci.
Isto tako istakao je da EU, Eurostat traži
i zahtijeva da se popis održi i kako je već
u zakašnjenju i kako je taj proces u Evropi već odavno završen.
Neodržavanje popisa dovodi BiH u ozbiljan položaj na njenom putu ka EU, a
isto tako omogućuje svim političkim i
nepolitičkim snagama da manipulišu s
podacima o BiH, o broju stanovnika i
svim drugim rezultatima koji se inače
dobivaju popisom.
Direktor Agencije
g.
Milinović
je ponovio svoje ranije stavove i
obrazloženja s kojima je delegacija SSD
BiH već upoznata.
Istakao je da u zvaničnom procesu
popisivanja bh. građani koji žive u
izbjeglištvu neće biti popisani, jer nemaju status rezidenta kako je to već regulisano Zakonom.
Naime, dijaspora će biti popisana na
posebnim obrascima koji će se nalaziti
na web stranici Agencije i koje treba
ispuniti i putem pošte vratiti na adresu
Agencije.
Pošto sam se prvi put susreo sa ministrom Hadžićem onda sam ja iznio stavove SSD BiH o ovom problemu.
Objasnio sam da mi govorimo o bh.
građanima koji žive u iseljeništvu od
1992. godine i da mi nismo ekonomska
dijaspora, nego naprotiv, mi smo dijaspora koja je stvorena silom i mi smo
proizvod rata.
Evropa to dobro zna, jer je i direktno ili
indirektno učestvovala u zaustavljanju
rata.
Način ovakvog popisivanja nije
preporučljiv iz prostog razloga jer proces
održivog povratka nije završen, a kako
je to već regulisano članom 7 DMS, da
proces održivog povratka nije završen
govori i to da je tek nedavno uvedena i
usvojena Revidirana strategija povratka,
a isto tako i Prijedlog zakona o izbjeglim
licima iz BiH, raseljenim licima i povratnicima je tek sad u procesu usvajanja.
Iz svega ovoga proizlaze teška kršenja
zakona o ljudskim pravima da svaki
građanin ima pravo da bude popisan u
svojoj državi, u svom rodnom mjestu, i
na svojoj adresi.
Istakao sam isto tako da je SSD BiH još
mnogo ranije kontaktirao i Eurostat i UN
vezano za ovo pitanje i da smo dobivali objašnjenja koja nam sad daju i bh.
političke snage.
Kako je istakao ministar Milinović, proces popisa u Evropi je odavno završen i
mnogi od nas su popisani u evropskim
državama u kojima sad žive.
Na to sam ja reagovao i rekao da je tačno
da je proces popisa u Evropi završen, ali
da se ovdje govori o popisu cjelokupne
bh. dijaspore, a ne samo evropske.
Mnogi bh. građani žive u Americi, Australiji i nisu popisani i vjerujem da veliki
broj bh. građana koji žive u Evropi nije
popisan.
Pod pritiskom EU stvoren je ovakav
zakon kojim je rečeno da se popis prolongira za oktobar 2013. god. i da će se
održati u periodu od 1. do 15. oktobra
2013. godine.
Moji zaključci: Zakon o popisu
stanovništva, domaćinstva, stanova je
po hitnom postupku usvojen u parlamentarnoj proceduri na prijedlog Vijeća ministara, samo s jednim amandmanom koji
govori o promjeni datuma održavanja
samog procesa popisa, a o drugim amandmanima se nije diskutovalo.
Prijedlozi kao što su utvrđivanje granice
razdvajanja između entiteta, popisni krugovi i drugi nisu implementirani sada,
a trebaju da budu implementirani na
traženju EU.
Sad se pojavljuju i drugi različiti prijedlozi koji dolaze od političkih i nevladinih
organizacija.
I kako ističu gospoda Hadžić i Milinović
pritisak nevladinih organizacija je suviše
veliki i da ne znaju kako će se sve ovo
završiti, ali su podvukli i ponovo istakli
važnost sprovođenja popisa za državu
BiH.
Ja sam istakao da ipak postoji mogućnost
da bh. građani mogu biti popisani po
članu 2. postojećeg zakona, gdje se pita
da li boravite preko jedne godine u inostranstvu i da se navede razlog zbog
čega.
(2.Da li je osoba prisutna u mjestu stalnog
stanovanja u kritičnom momentu popisa? Da/Ne-Pitanje 8
4. Dužina odsustva / prisustva Jedna godina i duže (broj godina)- Pitanje 6)
Važno je da svaki bh. građanin bude
prijavljen, da bude na određenom
prebivalištu i na određenoj adresi prije
referentnog datuma 30. septembra 2013.
haber
24
godine do 24 časa!
Što se tiče samog procesa popisa dijaspore po članu 40, 41, 42. kaže se da svaki bh. građanin koji živi van države BiH
treba da skine odgovarajući obrazac koji
će se nalaziti na web stranici Agencije za
statistiku BiH i da isti trebaju isprintati,
ispuniti i putem pošte vratiti nazad.
Ovakav broj prijavljenih građana neće se
uzimati u konačan broj građana BiH.
Moje pitanje je bilo ako se već neki od
bh. građana odluči na ovaj korak zašto
nije omogućeno da se isti obrasci vrate
elektronskim putem, kad se već obrasci
šalju elektronskim putem.
Moje objašnjenje je bilo da je mnogo jeftinije i praktičnije, jer imamo loša iskustva kod glasanja gdje isto tako taj proces
traži mnogo formalnosti (nepotrebno) pa
ako hoćete i znatna financijska sredstva,
a rezultati su onakvi kakvi su.
Naprotiv, popis dijaspore na ovakav
način je već osuđen na propast, pa i sam
proces neće biti adekvatan ako se mislilo
da se na ovaj način želi utvrditi broj bh.
građana koji žive u iseljeništvu.
Poslije duže diskusije ja sam spomenuo
da kod bh. građana koji žive u iseljeništvu
postoji znatna bojazan da će zbog popisivanja stambenih objekata, a čiji su oni
vlasnici, određivati visina poreskih stopa
kao prema građanima EU.
Međutim, dobio sam objašnjenja da to
nije tačno, da će se ta tematika obrađivati
posebnim zakonom,
Zakonom o nekretninama, a da se sad
stambeni objekti popisuju samo kao
stambene jedinice.
Zaključci: Poslije iscrpne i konstruktivne
diskusije zajednički smo istakli da je
potrebno znatno više informacija o ovoj
problematici, i da svi učesnici neovisno
jedni o drugim trebaju na svoj način da
informišu, pozivaju bh. građane da se aktivno uključe u ovaj proces.
Istaknuto je da Agencija za statistike
treba da da što više osnovnih podataka
o procesu popisa, počev od popunjavanja obrazaca do svega drugog. Isto tako
je rečeno da će se prema financijskim
mogućnostima pokušati održati informativni sastanci i u pojedinim državama.
Centar za javno pravo (CJP) je 6. marta
2013. organizirao konferenciju o strategiji ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Učesnici konferencije su bili eminentni stručnjaci iz ove problematike,
kao mnogi političari, pisci i dr.
Učestvovali su: prof. dr. Šaćir Filandra,
prof. dr. Boris Tihi, Šefik Džaferović, dr.
Dennis Gratz, Nedim Kulenović, Svetlana Cenić, Denis Hadžović i drugi.
Na ovoj konferenciji sam i ja učestvovao
u ime SSD BiH. Tema konferencije je
bila kompleksna, ali i aktuelna, a posebno poslije inicijative američke ambasade
u BiH da formira ekspertni pravni tim
koji je počeo rad na pravljenju prijedloga
Bosanskohercegovačka dijaspora
promjena Ustava Federacije.
U BiH, kao što je potvrdila i konferencija, postoje podijeljena mišljenja kako
se treba mijenjati Ustav BiH, parcijalnoentitetski ili cjelokupno.
Kad se govori Ustavu BiH, onda su svi
svjesni da je on najveći kočničar države
BiH ka njenom prosperitetu i izlasku iz
ovog političkog, pravnog i ekonomskog
ćorsokaka.
Zagovornici promjene cjelokupnog
Ustava BiH obrazlažu to time da se
samim promjenama u Federaciji ne dobija puno, iako je ona nepraktična, nefunkcionalna, skupa, ako se ne promjeni
Ustav na čitavoj teritoriji države. Promjenama samo u Federaciji ostavljamo
jedan entitet kao nedodirljiv s imenom
države, REPUBLIKA, a što i jeste ime
koji pripada državi. Drugi naziv ,,Srpska“ je diskriminatorski jer ne poštuje
prava ostala dva naroda i nacionalnih
manjina.
Isto se kaže ako se smanji broj nezaposlenih, sa nekih 60.000 kako se sad pretpostavlja da ih ima za nekih 20.000 i šta
će se desiti s njima?
Da li će to biti po onoj staroj: ,,Izaći će
na jedna vrata, a ući na druga?
Pobornici druge opcije, da se prvo promijeni Ustav Federacije, obrazlažu to time
da je u ovoj političkoj situaciji nemoguće
govoriti o promjeni cjelokupnog Ustava
BiH.
Ističu da je mnogo lakše promijeniti
ustav jednog entiteta, u ovom slučaju
Federacije BiH.
Razlozi su višestruki, mnogobrojnost,
nefunkcionalnost kantona, dupliranje
kadrova, prezaposlenost i dr.
Pobornici takve ideje su mišljenja da bi
se kasnije mnogo lakše moglo pristupiti
promjenama cjelokupnog Ustava BiH.
Stav SSD BiH je odavno poznat, i to da
je za promjenu cjelokupnog Ustava i na
osnovu te promjene bi se regulisale i sve
druge promjene u BiH.
Naš je stav da se parcijalnom podjelom ne dobija ništa iako smo svjesni da
je entitet Federacije nefunkcionalan i
preskup, ali da se time ne rješava pitanje
države BiH, pa čak i njenog imena.
Isto tako mišljenja smo da je prilaz i
objašnjenje samog tzv. DU nedorečeno,
a jednim konkretnijim objašnjenjem
otvorili bi se jasniji vidici ka stvaranju
demokratskog ustava BiH.
Isto tako nemijenjanjem kompletnog
Ustava BiH, i odugovlačenjem i ostavljanjem rješavanja kompletnog problema
za kasnije ne vodi ničemu, izuzev dejtonizaciji Ustava Federacije.
Faruk Ticić
„Suza“ odštampana na turskom jeziku
KORICE KNJIGE KOJA JE MEĐU BOŠNJACIMA IZAZVALA
VELIKO INTERESOVANJE
Prije nekolikoo dana u izdanju ElKelimeha izašao je novi roman „Kapija života“ Mugdima Galijaševića,
dugogodišnjeg novinara i urednika. U
stvari to je svojevrstan nastavak prve knjige „Suza na mezaru“, koja je prije godinu dana izašla u izdanju Bošnjaka. net. I
postigla je značajan tiraž.
Svakako je zanimljivo da je „Suza na
mezaru“ izazvala veliko interesovanje ,
te je zahvaljujući angažovanju gospode
Kemala Ahmeta Baysaka, biznismena,
vicekonzula BiH u Izmiru i inž. Hasaana
Šehovića, potpredsjednika SSDBiH,
obojica naših korijena, prevedena na turski jezik i uveliko se štampa u Izmiru.
Uskoro će uslijediti njihova distribucija
među brojnim Bošnjacima u Turskoj.
Gospoda Baysak i Šehović su prije nekoliko dana autoru „Suze“ donijeli nekoliko primjeraka na turskom jeziku.
Recenzenti za obje knjige bili su akademik Ferid Muhić i književnik Muhamed
Mahmutović.
U recenziji o „Suzi“, akademik Muhić je
između ostalog kazao:“Bošnjaci su narod
velikih suza. Nemoguće je da propadne
narod velikih suza“. A za „Kapiju života“
je kazao:“ Ovo nije knjiga, prijatelju.
25
Ovo je Bosna i ovo suBošnjaci. Ko razumije ovu knjigu kako treba, razumio je
i Bosnu i Hercegovinu.“
Bosanskohercegovačka dijaspora
VESTERAS-10. SVJETSKO PRVENSTVO BH. DIJASPORE U FUTSALU
ODLIČAN PRIJEDLOG PROGRAMA
Domaćini iz Švedske i članovi SSDBiH koji su ih posjetili slobodno svijetla obraza mogu svima pogledati u oči i glasno
reći: Walkomna - Dobro došli
Protekle sedmice delegacija Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine posjetila je grad Vesteras u Švedskoj i u razgovoru s
domaćinima stekla dojam da će
jubilarno 10. svjetsko prvenstvo
bosanskohercegovačke dijaspore u
futsalu biti odlično organizovano.
Na prigodnim radnim sastancima s
članovima organizacionog odbora
iz Švedske koji su predvodili predsjednik Smajo Murguz i član Muhamed Cerić, te član GO SSDBiH
iz Švedske Fikret Kadić,
predstavnici SSDBiH Anes Cerić i Namik
Alimajstorović su se mogli uvjeriti
da su vrijedni domaćini napravili
odličan prijedlog programa i da su
vodili računa i o najsitnijim detaljima
takmičenja.
Sportska dvorana Bombardier je
izuzetno funkcionalna, opština Vesteras je domaćinima na raspolaganje
stavila ovaj kompletni sportski hram
koji se sastoji od centralne sale koja
Detalji o 10. SP dijaspore BiH:
Mjesto održavanja: Grad Västerås
koji se nalazi 100 km sjeverozapadno od Stockholma i 60 km juznozapadno od Uppsale. Sa aerodromom
Hässlö u Västeråsu grad je direktnim linijama povezan sa Španijom
i Engleskom. U njemu egzistira pet
bosanskohercegovačkih udruženja,
ima oko 140 000 stanovnika i šesti je
grad po veličini u Švedskoj.
Dvorana: Bombardier Arena (kapacitet 2500 gledalaca)
Bombardier Arena
prima 2500 gledalaca, male dvorane svečanim izvlačenjem parova, a u
koja prima 500 gledalaca i pomoćne subotu ujutro u osam sati uz prisussale koja će se koristiti za zagrija- tvo svih ekipa i pozvanih gostiju
vanje ekipa i serviranje hrane tokom počeće ceremonija svečanog
takmičenja.
otvaranja šampionata, a u 9 sati
krenuće i prve utakmice.“
Funkcionalan prostor
Predsjednik organizacionog odbora
Muhamed Cerić, bivši fudbaler
Smajo Murguz kaže: „Prije svega Rudara iz Ljubije, osvrnuo se na
vodili smo računa da se takmičenja, takmičarski dio: „Prvenstvo će se
podjela medalja i zabavni program igrati u dvije dvorane koje su odvoodrže na jednom mjestu. Prostor je jene jednim zidom, tako da planizuzetno funkcionalan i u ovoj dvo- iramo do 16 sati završiti grupno
rani nastupa lokalna provoligaška
Dosadašnji učesnici prvenstava:
Reprezentacije
bh građana iz
sljedećih država: Norveška, Švedska
, Danska , Belgija , Luksemburg ,
Holandija , Švicarska, Češka, Italija, Francuska, Njemačka, Austrija,
Slovenija, Hrvatska, SAD, Australija,
Engleska , Kanada, Wels, Republika
Irska, Škotska.
Medijski pokrovitelji:
DNEVNI AVAZ, •FENA, RSG RADIO, NTV HAYAT, BOSNA TV, GLAS
SVEDSKA, HABER UK, INTERNOVINE.
Gosti SP:
Predstavnici javnog i kulturnosportskog života iz Bosne i Hercegovine i
Šveske, Glavni odbor SSDBiH
Na web stranici Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine www.
bihdijaspora.com u sekciji aktivnosti
možete pronaći dodatne informacije
o ovom eminentnom takmičenju.
Anes Cerić, predsjednik Sportske komisije SSDBiH, sa članovima organizacionog odbora 10.SP:Smajo Murguz (predsjednik), Muhamed Cerić i Fikret
Kadić (član GO SSDBiH iz Švedske)
košarkaška ekipa iz Vesterasa. Naša
opština nam je besplatno ustupila
Bombardier arenu na korištenje i izrazila zadovoljstvo da bude dio tima
koji će organizovati ovo takmičenje.
Program će početi u petak u 19 sati
26
takmičenje i četvrtfinalne mečeve.
Onda bi svi prešli u centralnu salu i
tu zajedno ispratili polufinale i finale,
te naravno i revijalne utakmice koje
su predviđene između bosanske i
švedske djece, te reprezentacija veterana SSDBiH i domaćina. Prvenst-
Bosanskohercegovačka dijaspora
vo će se igrati prema FIFINIM pravilima za futsal, a kompletno takmičenje
sudiće švedske prvoligaške sudije. U
večernjem programu biće podijeljene
erasu i biti na raspolaganju sve do
odlaska kući.
Prenos putem interneta
Član GO SSDBiH Fikret Kadić je
Mala dvorana sa 500 gledalaca
medalje i pehari najzaslužnijim eki- govorio i o dodatnim aktivnostisamita
pama i pojedincima.Naravno, tu će ma tokom ovog novog
bosanskohercegovačke
dijaspore
biti i prigodan zabavni program u ko„Domaćin
takmičenja
jem će goste zabaviti muzička grupa Švedske:
Savez
BiH
udruženja
u
Švedskoj
ove
DERNEK BEND sa solistom Mirsom
Osmanovićem.“ Što se tiče dočeka godine slavi dvije decenije od svog
ekipa i njihovog smještaja, domaćini osnivanja i naravno da se ovo jubisu obezbijedili hotel TaInn od 170 larno prvenstvo uklapa u kompletan
mjesta po izuzetno pristupačnoj cijeni program obilježavanja. Osim toga
Smajo Murguz (predsjednik organizacionog odbora 10 SP) i Namik
Alimajstorović (predsjednik Komisije za informisanje SSDBIH)
od 250 kr po osobi sa doručkom. Od
hotela do dvorane biće obezbijeđen
prevoz. Svaka ekipa imaće svog
domaćina koji će je dočekati u Vest-
predviđeno je i održavanje sastanka GO SSDBiH koji će se održati u
četvrtak, a u petak je predviđen pri-
Deseto
svjetsko
prvenstvo
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu/nogometu/futsalu, u
organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, bit će
održano u Švedskoj – Västerås od
3. do 5. maja 2013.
Pokrovitelj šampionata je Nogometni/Fudbalski Savez Bosne i Hercegovine.
Domaćin takmičenja je Savez BiH
udruženja u Švedskoj.
Nakon Linca u Austriji, trostrukog
organizatora
ovog
eminentnog
takmičenja, zatim Antverpena u Belgiji, Minhena u Njemačkoj, Birminghama u Velikoj Britaniji, Luksemburga. Velike Kladuše, Bielle u Italiji
čast da bude domaćin jubilarnog 10.
takmičenja pripala je našim zemljacima u Švedskoj.
jem i svečani ručak
kod gradonačelnika grada Vesterasa za članove GO SSDBiH i goste
nadležnih bosanskohercegovačkih
ministarstava i Fudbalskog saveza
BiH. Nakon toga „najvažnija sporedna stvar na svijetu“ biće epicentar
bosanskohercegovačke dijaspore.
Inače, prvi put prvenstvo dijaspore
će se direktno prenositi putem interneta, od svečanog izvlačenja parova,
potom cjelokupnog takmičenja do
podjele medalja i priznanja. Zasluga
za to pripada mladom inženjeru Amiru Haliloviću koji je sve pripremio da
svi zainteresirani putem interneta direkno prate šampionat“.
Na kraju, šta reći i kakvu poruku poslati??? Pa, jednostavno, nakon svega viđenog domaćini iz Švedske i
članovi SSDBiH koji su ih posjetili slobodno svijetla obraza mogu svima
pogledati u oči i glasno reći: Walkomna - Dobro došli na 10. svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore u malom fudbalu/nogometu/
futsalu.
DELEGACIJA SSDBIH SA RUKOVODSTVOM NS/FS BIH
Predsjednik NS/FS BIH Elvedin
Begić, Generalni sekretar Jasmin
Baković i Tehnički direktor Denijal
Pirić su u prostorijama Saveza primili
delegaciju Svjetskog saveza dijaspore BiH.
Pored ostalih aktuelnih tema, razgovarano je o saradnji dva saveza, pri
čemu su predstavnici SSDBiH izrazili
spremnost da pomognu NS/FS BIH
u aktivnostima koje se odnose na
testiranje kandidata za reprezentativne selekcije, mlade i talentovane
igrače koji žive i bave se fudbalom
u inostranstvu, a porijeklom su iz
različitih dijelova Bosne i Hercegovine.
NS/FS BIH je prihvatio prijedlog SSDBIH da bude pokrovitelj 10. Jubilar-
27
nog prvenstva dijaspore,koje ce biti
održano od 2-5. maja u Vesterosu
(Švedska)
Humanitarne aktivnosti
U subotu, 2. februara u Bosanskoj kući u Birminghamu održano Veče sevdaha za oboljelog borca Armije BiH:
SKUPLJENO £535 ZA VAHIDA ĐOZU
Bosanska kuća u Birminghamu
sinoć je bila domaćin humanitarne
akcije u kojoj se skupljao novac za
teško oboljelog, 42-godišnjeg Vahida
Đozu iz Sarajeva, bivšeg pripadnika
bi ovaj otac dvoje djece mogao normalno funkcionisati, potrebna mu je
hitna transplantacija bubrega.
Ovaj humanitarni koncert je ustvari
početak akcije pomoći ovom bivšem
sinoć bili u mogućnosti da prisustvuju preljepoj Večeri sevdaha. Zvijezda večeri bio je izvanredni pjevač
Hilmija Dervišić zvijezda Hayat
Produkcion, koji ne samo da be-
Sevdah Hor Birmingham
Armije Bosne i Hercegovine, kome borcu i tokom samog programa skuje hitno potrebna transplantacija bu- pljeno £535. Naravno, akcija u Birbrega. Život Vahida Đoze zavisi od minghamu i Engleskoj se nastavlja
svakodnevne dijalize bubrega, a da jer mnogi koji su željeli donirati nisu
Vahid Đozo
Proteklog vikenda u Engleskoj je završna humanitarna akcija za teško
oboljelog 42-godišnjeg Vahida Đozu iz Sarajeva, bivšeg pripadnika Armije
Bosne i Hercegovine. U ovoj akciji prikupljeno je £900, prvo je na prigodnom humanitarnom koncertu prikupljeno £535, a u nastavku akcije naši
građani koji žve na Ostrvu donirali su ostak novca. Inače, svoj doprinos
u ovoj humanoj misiji dali su: £90 Bosnia Appeal, £85 Cash4mobiles Birmingham, £50 Mediha Oručević, £40 Hajrija i Mehmed Dervišić, MAGAZA
London, £30:Xenia Wilding, Mirza Gazibegović £20 Zejna Dervišić, Mirsad
Solaković, Fahro i Samra Beglerović, Fedžra Kahriman, Zaim Viteškić,
Mahir Sadić, Muhidin Sadić, Suada Bogdanić, Elvis Musić, Selim Zlomuzica, Himzo Mekić, Emir Bolić, Anes Cerić, Besima Sejfić , Almir Dedić, Elvir
Husejnović, Sajma Handan £15 Emina Halilović, £10: Emir Dervišić, Nasiha Alimajstorović, Ulfeta Čatibušić, Senida i Ramiza Durić, Azra Bašić,
Mirsad Čatibušić, Zerin Alimajstorović, Mirsad Balić, Jasmin Solaković,
Amela Alimajstorović, Sejdo Halilović, Zijad Karić, Enisa Gološ, Berina
Alimajstorović, Arnela i Dženan Imamović, Sanjin Grco, Arnes Pobrić £5:
Denis Hatić, Adisa Spahić.
splatno nastupio već je u krugu svoje
familije prikupio dodatnih £65 funti
za oboljelog Đozu. Nakon koncerta
kratko je prokomentarisao: “Bila mi je
čast i zadovoljstvo nastupiti na ovoj
manifestaciji, ni meni ni mojoj suprugi Zejni, nije bilo teško doci iz Weston
Super Mare i dati svoj doprinos kako
bi Vahid dobio normalan život. Osim
humanitarnog aspekta bitno nam je
bilo i druženje sa našim ljudima u Birmighamu gdje smo upoznali dosta
zemljaka. Takodje, bilo mi je prijatno
u društvu kolege Nemina Bogdanića
koji je fino zabavio publiku,potom
novoformiranog Sevdah hora Birmignham koji je ostavio odličan utisak,
te svakako izvanredne učiteljice Azre
28
Humanitarne aktivnosti
Hilmija Dervisic Odlican nastup
Bašić koja slobodno učionicu može
zamjeniti muzičkim podijumom. Sve
u svemu jedno preljepo veče koje
će svima zadugo ostati u sječanju.”
Inače humanista –pjevač Hilmija
Dervišić se sa organizatorima dogovorio da najmanje dva puta godišnje
u Velikoj Britaniji održi slične humanitarne zabave na kojim bi se skupljao
novac za najugroženije osobe u Bosni i Hercegovini.”
Pošto Vahid Djozo ima donatora, za
troškove same transplantacije i postoperativnog postupka u bolnici u Zagrebu ili Tuluzu potrebno je 20
Azra Bašić i Nermin Bogdanić
000 eura. Taj novac Vahid i njegova Račun za uplatu
supruga Amela jednostavno nemaju BANKA KORISNIKA : UNICREDIT
i mole sve humane ljude da im po- BANK D.D. MOSTAR
SWIFT CODE: UNCRBA22
mognu.
Inače ovu humanitarnu akciju RAČUN KORISNIKA : IBAN BA39
zajedničkim snagam pokrenule su tri 3386 9028 3527 7814 - ĐOZO VAHIBiH udruženja iz Birminghama: Bos- DIN, BULEVAR MEŠE SELIMOVIĆA
nia UK Network, lokalna BiH asoci- 31/16, SARAJEVO BOSNIA-HERjacija i humanitarna organizacija ZEGOVINA
Bosniaappeal. Organizatori koriste
priliku da pozovu sve humane ljude DODATNE INFORMACIJE:
i aktiviste u bosanskohercegovačkim Kontakt : Amela Đozo ameladjozo@
asocijacijama širom svijeta da u svo- hotmail.com (supruga Vahida Đoze).
jim sredinama pokrenu slicne akciju
pomoći za ovog prvoborca Armije
Bosne i Hercegovine koji je ovu tešku
bolest “zaradio” u ratu.
29
Humanitarne aktivnosti
U Beču održan humanitarni turnir
NOVAC ZA SOCIJALNO UGROŽENU DJECU U BIH
FUTUREBAG će u skladu sa njihovom misijom ostvarenim novcem obezbijediti školske torbe i prateći pribor za
prvačiće, dok će OUR KIDS novac koristiti za potporu domaca u Mostaru i drugim gradovima BiH
Humanitarni turnir pod nazivom „POMOZI IGROM“ koji je u organizaciji
UG FUTUREBAG – Torba za budućnost
i Fondacije OUR KIDS Austrija održan
početkom marta u Beču pokazao je još
jedanput da humanost nema granica.
Dvjesto igrača i oko 400 gledalaca
različitih nacionalnosti koji su doputovali iz raznih dijelova Austrije, ali i drugih
zemalja Evrope, ovaj dan proveli su u
harmoničnom druženju i interesantnom
sportskom natjecanju. Humanitarne organizacije koje su pripremile ovaj turnir
upisale su značajan zajednički uspjeh
za finansiranje predstojećih projekata
za pomoć socijalno ugroženoj djeci u
Bosni i Hercegovini. Ukupan iznos od
€ 4.843,08 sastoji se od učešća ekipa
(€2300), donacijske kutije (€1.473,93) i
zarade na bifeu(€ 1.069,15).
Posebna čar turnira bio je aktivan nastup velikana ovog sporta sa prostora bivše republike: Saše Papca, Ivice
Vastića i Nenada Bjelice. Međutim, njihova ekipa OUR KIDS London koja je u
dramatičnom finalu slavila protiv ekipe
Adil rezultatom od 4:3 nije bila ta koja je
osvojila najviše simpatija publike.
U toj kategoriji definitivni i ubjedljivi
pobjednici bili su štićenici doma Egipatsko selo iz Mostara, koji su unatoč
činjenici da su igrali sa daleko najmlađom
postavom na turniru (12-16 godina) uspjeli ostvariti plasman u finalnu fazu
turnira gdje su bili poraženi. Tako su ti
sjajni momci koji su na turniru nastupili pod imenom Naša djeca BiH uistinu
pobjednici ovog turnira. Njihovi široki
osmijesi i blistave oči pri uručivanju
posebne poklon-lopte organizacionog
odbora prije njihovog odlaska na autobus za Mostar su dokaz značaja tog trenutka za ove mlade i hrabre momke.
Ukupna sredstva od turnira se ravnopravno dijele na obje organizacije i novac će bez iznimke, direktno i transparentno biti korišten za projekte socijalno
ugroženih mališana u BiH. FUTUREBAG će u skladu sa njihovom misijom
ostvarenim novcem obezbijediti školske
torbe i prateći pribor za prvačiće, dok će
OUR KIDS novac koristiti za potporu
domaca u Mostaru i drugim gradovima
BiH.
Priliku da podržite ove dvije organizacije u njihovom daljem radu imate i putem
uplaćivanje donacija. Detaljne informacije mogu se naći na web stranicama
www.futurebag.org tj. www.our-kids.
co.uk
Organizatori turnira žele zahvaliti svim
prisutnima kao i sponzorima turnira:
eety – dieweltkarte.at, Brajlović Austrija
GmbH, Pitara Željo, Ottakringer Brau-
erei, SPÖ Wien. Posebnu zahvalnost
duguju svim volonterima koji su svojim dobrovoljnim cjelodnevnim radom
uopšte omogućili ovaj uspjeh.
Dublin
HUMANITARNI KONCERT
Fudbalski klub B&H United FC
iz Dublina proteklog vikenda organizovao je humanitarni koncert
za pomoć teško oboljelih Amara
Sabovića i Aldina Sarajlića. Kratak
raport podnio nam je predsjednik
kluba Osman Osmanović: "Što je
najvažnije na ovom humanitarnom
koncertu uspjeli smo skupiti 2416
eura što nije konačna cifra jer još
ima naših članova koji su obećali
donirati novac za ovu dvojicu bolesnih zemljaka. Posjeta konceru bila
30
je odlična, više od 200 Bosanaca
i Hercegovaca dobro se zabavilo
uz muziku Alena Osmanovića, Ede
Edisa Malića, Suada Mujkića, Jaska Prnjavorca, Damira Šabića Fazle i Gordana Halajkievića. Hvala
našim muzičarima koji su besplatno
nastupili na ovoj manifestaciji humanosti naših članova u Republici Irskoj. U razgovoru sa članovima
kluba i muzičarima dogovorili smo
se da ovakve humanitarne koncerte
održimo dva puta godišnje.
Kako pomoći sebi
NARKOMANIJA
Narkomanija je bolest ovisnosti, koja
nastaje unošenjem opojnih droga
u ljudski organizam, na bilo koji
način. Opasnost od narkomanije leži
u činjenici da se ona ne pojavljuje
pojedinačno, nego da ima karakter
masovnosti.
Svuda u svijetu raste broj onih koji
pokazuju vidno ili skriveno interesovanje za mnoge vrste droga i njihove sintetičke derivate, kojima je
savremena farmaceutska industrija
vrlo bogata. Sve te droge imaju nekoliko bitnih, zajedničkih svojstava:
rasprostranjenu upotrebu u širim slojevima stanovništva (naročito mlade
generacije), depresivne efekte na
neurofiziološke i psihičke mehanizme, kao i individualne i socijalne
efekte. Mnoge stvaraju fizičku zavisnost, što ih čini “traženim lijekom” po
svaku cijenu.
Posljednjih godina svijet osvaja sve
masovnija upotreba raznih droga.
Sve one, počevši od onih koje se u
malim količinama koriste u medicinske svrhe, u početku uzimanja
stvaraju lažan osjećaj zadovoljstva. Taj osjećaj dopunjuje pojačano
raspoloženje, euforija, privremeno
povećavanje intelektualnih sposobnosti, a samim tim i povećanu zavisnost. Kod nekih droga osim ovih
efekata imamo i povećanu govorljivost, nekritičnost, gubitak moralnih
kriterija, razbuktavanje strasti, porast
seksualne želje, gubitak osjećaja realnosti.
Svako uzimanje droge počinje s
malim količinama. Znamo da se na
droge navikava, te za postizanje jednog od lažnih osjećaja blaženstva
doza droge se mora povećati, jer se
bez nje više ne može.
KOLIKO? KAKO DUGO?
Nijedna droga se ne može uzimati
dugo. Svaka od njih na sebi svojstven način oštećuje organe u našem
tijelu: srce, bubrege, pluća, a naročito
centralni nervni sistem (živce i mozak). Svi ovi naprijed nabrojani efekti
usljed uzimanja droge rezultat su
pojačanog podražaja uzete droge
u CENTRALNOM NERVNOM SISTEMU.
Kada počnu degenerativne promjene u sistemu, postepeno počinje i
propadanje ličnosti. Ono se ogleda
u opadanju produktivnosti, gubljenju
ciljeva, ambicija, slabljenju energije,
razvijanju tromosti, sklonosti gubljenju vremena, izmorenost, mlitavost, kod muškaraca dolazi do impotencije, depresivno raspoloženje, do
pravih psihoza. To je period u kojem
je ovisnik o drogama samo opsjednut nabavljanjem dovoljne količine
droge. Potreba za drogom je jaka,
Bolest savremenog društva
pa oni ne biraju sredstva da je nabave, pribjegavaju krađi, prevarama,
nasilju.
Ovisnik u toj fazi postaje nepouzdan,
lažljiv, sumnjičav, podmukao, asocijalan, brutalan, maltretira svoju porodicu, slabi mu pažnja, a pamćenje
popušta.
Javljaju se i teški tjelesni simptomi; propadanje tkiva noktiju, kose,
zuba. Koža postaje suha, blijedosive
boje, s vidljivim ubodima i ožiljcimastvorenim korištenjem nesterilnih
igala. Apetit slabi, pa tijelo progresivno postaje sve mršavije, javlja
se anoreksija. Nastaju poremećaji
u govoru, komunikaciji, drhtanje
ruku, česti su zatvori stolice-koji se
smjenjuju sa proljevom. U takvom
stanju narkoman postaje apsolutno
nemoćan, ili izvršava samoubistvo ili
moli za ljekarsku pomoć.
ZAŠTITA DJECE
Djeca počinju eksperimentisati s
drogama već u dobi 12-13 godina, a
roditelji su ti koji imaju vrlo važnu ulogu u sprečavanju eksperimentisanja i problema sa drogom. VRLO JE
VAŽNO DA DJECA ŽIVE U MIRNOJ
I SREƉENOJ PORODICI. U načinu
vaspitanja treba nastojati uspostaviti
blizak odnos sa svojim djetetom, koje
neće imati tajni pred roditeljima, tako
da ćete ga uputiti na pravi put. Ukoliko je nemoguće uspostaviti takav
odnos sa djetetom koje je “zatvoreno”, pokušajte da se osim školskih
obaveza, bavi nekim rekreativnim
aktivnostima. Tada sigurno neće
imati mnogo slobodnog vremena za
dosadu. Osobe koje imaju mnogo
slobodnog, neiskorištenog vremena,
sklone su svakakvim razmišljanjima,
kojekakvim nastranostima, uzimanju
alkohola, pušenju, uzimanju droge i
sl.
Djeca trebaju da se druže i trebaju
svoje vršnjake. Važno je znati s kim
se vaše dijete druži, kako provodi vrijeme s prijateljima, ko su i kakvi su
roditelji. Kontrola nad djecom mora
postojati uvijek. Dijete ne mora znati
da roditelji uvijek znaju gdje je i s
kim je. Vrlo je važno dočekati svoje
dijete kad se vraća kući, specijalno
u večernjim satima. Možda on/ona
ima potrebu da vam se povjeri, radilo se to o nekom ružnom ili lijepom
doživljaju. Dočekavši svoje dijete kao
roditelj, na prvi pogled i sa par riječi
ćete uočiti da li postoje neke promjene u ponašanju, da li je dijete pilo
i pušilo ili uzimalo drogu. Da biste
prepoznali bilo kakve promjene na
djetetu, morate jako dobro poznavati svoje dijete. Roditelj instinktivno
osjeća da li se nešto događa njegovom djetetu, jer ga najbolje poznaje i
najviše voli.
31
UPOZORAVAJUĆI ZNACI
Drugi nivo zaštite od problema droge
je posmatranje. Stručnjaci kažu da
bi trebali prepoznati početne znake
problema, tako da bi mogli dobiti
pomoć prije nego što se problem s
drogom ima šansu razviti.
DA LI JEDNA OD SLJEDEĆIH
KARAKTERISTIKA
OPISUJE
VAŠU KĆERKU ILI SINA
- Loše ocjene (uspjeh u školi)
- Neprijateljsko-buntovno ponašanje
- Gubitak interesa za hobije i sport
- Izostajanje iz škole
- Pogoršanje odnosa u familiji
Fizičke promjene (crvene oči i
sužene zjenice )
- Curenje nosa
- Ekstreman gubitak težine
- Česte upale grla
Lako stvaranje podliva (modrica)
- Prisutan nakit (narukvice i minđuše
koje nose narkomani)
- Lule, papir za zavijanje cigareta
- Odaje utisak zapuštene osobe
Ako je vaš odgovor DA, onda je
možda vaše dijete ugroženo drogom. Sljedeći korak roditelja bi bio
obavezan razgovor s djetetom. U tom
razgovoru taj problem biste trebali
spomenuti kao sumnju, a ne direktno optužiti dijete. Pomoć je moguća
ako vaš razgovor potvrdi vaše sumnje. Pozovite školu i zatražite pomoć
psihologa, eventualno savjet Vašeg
ljekara opšte prakse.
POTVRƉIVANJE SUMNJI
Nije dovoljno uraditi testove krvi
da biste potvrdili sumnje ozbiljnog
korištenja droge, ali test može obezbijediti dokaz da postoji nešto što
nije u redu. Zdravstveni radnici mogu
potvrditi da li postoji kontakt s drogom posmatrajući nekoliko oblasti.
Procjena uključuje razgovor sa pacijentom, fizički pregled, laboratorijski
testovi, razgovor sa porodicom i prijateljima. Drugi dio dijagnostičkog
procesa uključuje testiranje mokraće
ili kose korisnika droge. Test krvi
može utvrditi da li je osoba upotrebljavala drogu zadnjih 12 sati. Test
mokraće može da otkrije da li je
osoba uzimala drogu zadnja tri dana.
Ako se radi o teškom pušaču marihuane ili kanabisa, testom mokraće
se može otkriti do 30 dana, pošto je
osoba prestala uzimati drogu. Test sa
kosom može utvrditi upotrebu droge
kod osobe koja je mogla pokušati
da očisti drogu iz svog sistema pred
ispitivanje. Dva do tri centimetra kose
može odrediti da li je osoba uzimala
drogu u prethodnih 90 dana.
Dr. Zdenka Besara
-pedijatar-
Kako pomoći sebi
Nova knjiga „Unapređenje zdravlja i zdravstveno obrazovanje“
ŽIVIMO VAN SVOJE PRIRODNE RAVNOTEŽE
Proteklog mjeseca je u Sarajevu iz štampe izašla vrlo interesantna knjiga „Unapređenje zdravlja i zdravstveno obrazovanje“ autora mr. sci. Suade Branković, i koautora prof. dr. Dijane Avdić i doc. dr. Aide Rudić, sa Fakulteta zdravstvenih
studija Sarajevo, Univerziteta u Sarajevu.
Čini se da su konačno na svoje
došli svi oni koji zagovaraju zdrav
način življenja i naravno struka koja
se brine o tome, jer u ovom djelu
obrađene su ključne stvari bitne za
zdrav i ugodan život. Informaciju više
dobili smo od autorice knjige mr. sci.
Suade Branković, koja nam je kazala:
„Ova ključna tema obrađuje se
putem nekoliko veoma bitnih poglavlja, a to su: osnovni koncepti, pojmovi i definicije zdravlja, karakteristike
savremenih
poremećaja
zdravlja i oboljenja, pristupi unapređenju
zdravlja i zdravstvenom odgoju,
definisanje politike i prioriteta u
unapređenju zdravlja, promocija i
promotori zdravlja, definisanje potreba za unapređenje zdravlja, rad na
unapređenju zdravlja s drugim ljudima, komunikacija i komunikacijska
sredstva u unapređenju zdravlja, kao
i usvajanje zdravijeg načina života tj.
srž zdravstvenog odgoja.
Već dugo se osjećala potreba
za knjigom koja će obraditi ovu
Suada Branković
temu. Temeljna zadaća joj je per- struke koji žele da prošire znanje iz da živi van svoje prirodne ravnoteže,
manentno obrazovanje
zdravst- ove oblasti.“
misleći da je to zdravo, a u suštini
venih stručnjaka usmjerenih prema Osim stručnjacima, knjiga će do- to je poremećaj u funkcionisanju i
budućem zvanju na svim nivoima bro doći i običnim ljudima koji tra- razmišljanju. Prevencija oboljenja je
obrazovanja-dodiplomska,
post- gaju za zdravim načinom života: krucijalna za humani razvoj. Promodiplomska,
cjeloživotno
učenje, „Da bismo razumjeli šta je zdrav- tivni pristup omogućava da se u zaposebno u primarnoj zdravstvenoj lje i kako ga očuvati, trebamo znati jednici dospije do svih populacionih
zaštiti i javnom zdravstvu, koji sva- bar neke osnovne činjenice o tome grupa stanovništva. Rano prepoznakodnevno promoviraju zdravlje i kako funkcionišemo i kakav je naš vanje obima problema, rano upozokontinuirano rade na prevenciji utjecaj na okolinu, tj. okoline na ravanje i rani odgovor omogućava
oboljenja. Zatim kontinuirana edu- nas. Mjerilo nivoa razvoja civili- blagovremeno izbjegavanje «ekkacija za srednje stručne škole, vi- zacije bi trebao biti čovjek, a ne splozije» faktora rizika, koji su svuda
soke škole, za studente i nastavnike tehnološki ili bilo kakav drugi razvoj. oko nas, ali i izbjegavanje budućih
pedagoških škola, članove UN, ak- Današnji čovjek je sveden na pojed- “epidemija” bilo kojeg patološkog
tiviste raznih udruženja koji svojim inca koji pokušava preživjeti slijedeći stanja”, za kraj nam je rekla koauradom unapređuju zdravlje, socio- pogrešne društvene norme koje za torica gospođa Branković.
loge, pravnike, ekonomiste, stručne posljedicu imaju zagađenje planete, Knjiga se može nabaviti u svim
službe u radnim kolektivima, inžinjere trovanje, degradaciju humanizma, knjižarama u Sarajevu ili poručiti onzaštite na radu, partnere u zdravstvu agresivno ponašanje, te sve manje line direktno od izdavača Bosanska
i obrazovnom sistemu, te za ostale empatije i suosjećanja. Najgora je riječ, iz Tuzle.
profesionalce
izvan zdravstvene činjenica što 99% ljudi nije svjesno
SLIKE IZ DJETINJSTVA
Pred zoru pogledah kroz prozor i učini
mi se kao da sanjam. Čisti, bijeli, snježni
pokrivač i idilična zimska slika. Meteorolozi su ipak bili u pravu, pomislih. Već
danima najavljuju zahlađenje i dolazak
padavina, upozoravaju javnost unaprijed
na niske temperature i preispituju sebe da
li je ove godine sve spremno za borbu sa
bijelom, okrutnom, ledenom gošćom sa
sjevera.
Nama koji smo odrasli u BiH, proživjeli
TOPLE ČIZME
djetinjstva i mladosti uz teške zime, sve
ove polemike oko snježne katastrofe i
kaosa koji će prouzrokovati, pomalo se
čine smiješnim.
Skoro da u meni ponovo oživi dijete
koje priželjkuje dolazak prvoga snijega i
topljenja pahuljica na dlanu. I iako sam
već godinama u Engleskoj, nekako me
ovaj događaj vrati u moju rodnu zemlju.
Počeh sa svojom djecom pričati o tome i
neobjašnjiva bujica riječi i emocija izađe
iz mene. U trenu proživjeh tu vremensku
32
liniju od trideset i kusur godina, prošlost i
sadašnjost, nostalgiju i melanholiju.
Sreću čine male stvari
Prisjetih se sankanja i klizanja, “liguranja do kasno u noć”, slikanja u snijegu,
grudvanja i padova koji su bez obzira
na ozbiljnost situacije, uvijek izazivali
smijeh. Roditeljsko dozivanje do kasno u
noć i plač kada treba u kuću ući. A nakon
toga treba se suočiti s trncima i bolovima
u prstima, kada se hladne ruke nađu u
Kako pomoći sebi
vrućoj prostoriji. Nakon toga slijedilo bi
šaranje po zamrznutim prozorima, posmatranje inja, gašenje svjetla i posmatranje šara na zidovima koje je pravila
razbuktala vatra u staroj peći. Buktanje
peći unutra, osjećaj topline i sigurnosti,
nebo što šalje hiljade bijelih, snježnih
leptirića. Kojeg li kontrasta i koje li
radosti! Ne čine li sreću upravo male
stvari, samo ako ih primijetiš i daš im
svoje vrijeme ne tražeći ništa zauzvrat.
Utonula bih tako u čaroliju sna, uz vidno
uzbuđenje i maštanje o onome što će
donijeti novi dan.
Sutradan bi opet trčali preko zaleđenih
staza, koje su se caklile i išli u susret
novim izazovima kojima nije bilo kraja.
Nakon veoma kratkog dana, slijedile su
duge noći i obavezna sijela, na kojima
su se pored ukućana okupljali i prijatelji
i komšije, želeći da nekako skrate te
noći i “ubiju” vrijeme u pričama. Zimski dani imali su još jednu draž, raznorazne poslastice, počev od puca, kokica,
celmasa, pečenih krompira, paprika sa
sirom pripremljenim u drvenim kacama,
pa do pečenih bijelih misiraca, bundeva
ili budimki. Nije li i to bogatstvo naših
prostora, toliko različitih naziva za jednu
te istu stvar, zavisno od kraja iz kojeg
dolazite. Kroz kuću se širio miris potkuhanog kruha i neodoljivih štrudli i kiflica
sa pekmezom. Ženska čeljad se bavila i
kućnom radinošću, pletenjem, heklanjem i vezom, koji su pored izvanrednog
hobija, imali i kreativnu vrijednost.
Važnost uspomena
Pričam ja o svojim zimskim pustolovinama, a djeca me slušaju, ali su nekako daleki. Imam utisak da njima ova
moja priča o ljepoti moga djetinjstva,
ne znači puno. A kako da me shvati
generacija u kojoj su najbolji prijatelji
postali laptop, internet i mobilni telefon. Kakav je to život bez najnovijih
elektronskih igračaka? Tako mi njihovi
pogledi govore. Očigledno je da je alienacija (otuđenje), o kojoj sam nekada
čula na časovima sociologije, duboko
uzela maha. Moderna vremena donijela su napredak, ali nažalost i nedostatak poštovanja ljudskih vrijednosti.
Drugačiji pogledi na život u smislu: “Ne
treba mi niko, imam ja svoje prave i virtualne prijatelje i ne moram ni izaći iz
kuće”. Naravno, shvatam ja i vrijednost
najnovijih izuma i svjesna sam činjenice
da mi to pomaže da vidim rodbinu od
BiH do Australije. A zar je zbilja potreban takav način komunikacije za nekoga
ko živi u istoj ulici ili čak što više u istoj
kući?
Ne shvataju djeca koliko znači imati
uspomene i izvući ih iz sjećanja kada
god poželiš. Nekada su i bolna i izazovu
neočekivano suze u očima, ali su ipak
uspomene.
Ponovo bacih pogled na prozor. Snijeg i dalje pada li pada. Tu romantičnu
idilu tek ponekad pokvare moji prsti
na daljinskom upravljaču i čitanje najnovijih vijesti na teletekstu. Zatvoreni
putevi, otkazani letovi, otkazana nastava
u školama i što je najgore, saobraćajne
nesreće.
Kroz glavu mi ponovo prođoše slike
iz mladosti. Neraščišćen snijeg i smrznute ruke oca dok pravi prtinu da
lakše izađem iz avlije. Zavijanje gladnih, ljutitih pasa u rana jutra, režanje i
traženje žrtve u slučajnim prolaznicima.
Topla soba ispunjena mirisom uštipaka
koju moram napustiti i uputiti se prema
školi. I roditeljski blagoslov koji mi je
olakšavao put.
I još nešto. Tople čizme. Godinama je
majka unosila naše dječije čizme i grijala
ih kod šporeta na drva.
Hladni kućni prag i komfor vrućih
čizama, taj kontrast koji i dan danas izaziva uzdah. Majčina briga da ne
ozebem i ne prehladim se. Odlazak do
škole bilo je lagano pripremanje za život
i sve gorčine koje on donosi. Majka i
otac znali su šta nas čeka i pokušavali su
da to makar malo ublaže.
Godinama su mi te tople čizme bile
sinonim neizmjerne ljubavi koju roditelj
može dati djetetu.
I krenuh prema vratima. Da nešto kupim
i osjetim kako mi se pahuljice tope na
dlanu.
Ne volim zimsko spremanje, potraje
makar par minuta. Kaput, rukavice, šal,
kapa i na kraju čizme.
Hladne kao led. Podsjeti me to na nebrigu prema samoj sebi. I na nesebičnu
ljubav roditelja koji nikada nisu mislili
o sebi.
U srcu mi se pojavi neka zebnja, nostalgija ravna fizičkom bolu. Poželjeh tople
čizme, baš kao dijete.
Poželjeh blizinu najmilijih za koje znam
da su na drugim paralelama i meridijanima. Poželjeh da ugledam naše međe,
brda, djecu na ligurama, ledenice na prozorima, vanjska svjetla što škilje i lavež
pasa. I snijeg i tople čizme.
Semira Jakupović
Welcome
MUSLIMAN SA VELIKIM “M
Razbolje se lijepa Fatma (Fata), ništa
ozbiljno,uobičajena gripa. Ali zbog
nekih budućih posljedica, kako za
sebe tako i za ostale zaposlene, ne
ode na posao. Međutim, zbog njene
pozicije u kolektivu, nadređeni bijahu primorani da je pozovu da dođe
ili da da šifru njenog kompjutera pa
da tako dođu do željenih podataka.
Pristane ona na ovu drugu opciju i
kaže da ukucaju “velkom”. Strkali
se svi odgovorni, probali sve verzije
i jezike, ali bez uspjeha. Telefoniraju
ponovo Fati i mole je da obrazloži šta
i kako da ukucaju? Odgovor je bio
više nego jednostavan, ona im reče:
”Znate da je moj momak Mujo i da
mi je sve na dunjaluku, šifra je veliko
M”.....
To isto M postalo je bitno, možda su
nas samo tako učili i 1974. godine
(ispravite me ako griješim) prilikom
prihvatanja amandmana na ustav
SFR Jugoslavije. Oni koji su do tada
morali biti neopredjeljeni ili pisati se
pod drugim narodnostima (mada se
ovdje radi o vjeroispovijesti), sada
mogu biti muslimani sa velikim M.....
Radni staž mog oca Mehmeda
približavao se kraju, baš kao i moje
školovanje. I meni i nadređenima
je dao do znanja, kako je on to volio reći, da mu neće komandovati
njegova kopiladija. Tako je uspio da
prije mog zapošljavanja ostvari najpovoljniju opciju za sebe. Proglašen
je tehnološkim viškom, tako da se
nismo sreli radeći u istom kolektivu.
Međutim, na dan donošenja pomenutog amandmana, još je radio na
željeznici kao izvođač lokomotiva.
Samo to radno mjesto bilo je postepeno ukidano, tako da su im prvo ukinuli uniforme, a sve se nekako poklopilo s pomenutim amandmanom.
U civilnom odijelu dočekao je voz i taman zaustio mašinovođi ”Majstore”...
Isti ga presiječe riječima: ”Nećeš sa
mnom ni do Kozarca, a kamo li do
Banje Luke”. ”Ležite na parama, a
33
stalo vam samo da se prošvercate”.
Otac mu smireno odgovori: ”Ići ćeš ti
kud ti kažem i kada ti kažem”. Udalji
se od lokomotive i sjedne na plato
magacina. Primijeti dežurni otpravnik
vozova da nešto nije uredu i uputi se
lokomotivi tek prispjelog voza.
”Šta nije u redu Meša”?
”Ja sam mu pokušao objasniti, ali ne
vrijedi”, reče otac.
“Šta si ti”, upita mašinovođa oca.
“Od danas musliman sa velikim M”,
reče on.
“Ma ne pitam te to nego po struci”?
“Izvođač lokomotiva”.
“A što nisi uniformisan?”
“To pitaj one koji su mi oduzeli to
pravo”.
“Dobro, idemo sad u ložionu”.
“Sačekaj malo, sad se meni ne žuri”,
reče otac...
Meho Jakupović
Iz Štampe
Dodikova administracija mimo zakona
KUSTURICIN ANDRIĆGRAD NA OTETOJ
BOŠNJAČKOJ ZEMLJI
Građevina kojom se hvale predsjednik RS i filmski režiser izgrađena je na uzurpiranih osam dunuma bošnjačke zemlje,
zakonski nasljednici odlučili tužiti RS Evropskom sudu u Strazburu.
Kusturicin Andrićgrad u sprezi sa
Dodikom i njegovom administracijom
napravljen je na otetoj bošnjačkoj
zemlji koja još po “papirima ” pripada
nasljednicima velikog višegradskog
zemljoposjednika Pašana(Mustafe)
Hadžića čiji unuk Muhamed Pršeš sa
ostalim nasljednicima pokusava doci
do svoje zemlje na koju je pomenuti
dvojac nezakonito uzurpirao.
Otimačina tuđeg
Tandem Dodik- Kustirica i njihovi
pomagači iz administracije RS i
Višegrada za potrebe Andrićgrada
oteli su osam dunuma bosnjačke
zemlje. Naravno da vlasnike niko
nije ni valjano obavijestio o toj jednoj
u nizu sličnih otimačina bošnjačkih
nekretnina u RS.
U borbu sa
vjetrenjačama Muhamed Pršeš se
upustio prije desetak godina i od tada
pokušava doći do tačnih katastarskih
i gruntovnih izvadaka koje mu jednostavno nisu dostupne.
U razgovoru za BHDINFODESK iz
Birminghama Muhamed Pršeš naš
biznismen koji živi i radi u Švicarskoj
je precizirao:
“Čak ni gotova sudska rješenja sa
ostavinskih rasprava nisu upisana
u katastar a kako će i biti kada je
izvjesna Marina uposlenica katastra
u Višegradu 2006. godine meni i mojoj familiji u lice rekla da će ta imovina biti upisana na nove nasljednike kada se iz groba digne “pokojni
đedo” Pašan. Evo dostavio sam vam
na uvid to sudsko rješenje sa ostavinske rasprave suda u Višegradu
u kojem je obuhvaćeno samo
5% nekretnina koje su pripadale
mom rahmteli djedu. Iako je sve
čisto pomenuta Marina uposlenica
katastra u Višegradu odbila je da ga
spovede.
Svemoćna Marina
Nažalost ona je održala svoje
obećanje i do danas ta imovina nije
valjano upisana na naša imena a nakon početka izgradnje Andrićgrada
postalo nam je jasno zašto to nije
urađeno. Na toj parceli gdje je
Andrićgrad bilo je devet dunuma
zemlje (u gruntu se vodilo pod brojevima III/20, III/47,III/48 III/307) a kada
su nam oteli osam dunuma zemlje,
toj čestici dali su novi katastraski
broj 1099/4. Doduše bili su veoma
“velikodušni” i nama su ostavili jedan
dunum zemlje i ta parcela je upisana
u katastru na naša imena pod brojevima 1134/1 i 1134/2. Tako da sada mi
zakonski vlasnici, graničimo s našom
otetom parcelom na kojoj je nikla
Fuad Hadžić Sarajevo, Kemal Hadžić
Sarajevo, Esad Sabrihafizović Sarajevo, te još nekoliko rođaka iz
Švedske , Turske i Srbije. Financijski
smo dovoljno sposobni da idemo do
kraja sa željom da vratimo našu dedovinu. Vrijeme otimačine je prošlo
ako nema pravde u Višegradu i RS u
Strazburu je sigurno ima, veli Pršeš.
Kada su svojevremno poznatom
višegradskom
veleposjedniku
Pašanu(Mustafe) Hadžića poslije
Drugog svjetskog rata partizani otimali zemlju on im je uvijek govorio da
će to jednog dana morati vratiti njegovim unucima. Doduše tada vjerovatno gazda Pašan nije znao ni gdje
je Strazbur ni njegov sud za ljudska
prava. Novu mnogo žešću otimačinu
od strane tandema Dodik-Kusturica
rahmetli Pašan nije dočekao on je
onaj svijet preselio 1980. godine.
Namik Alimajstorović
MIMOZA OPOJNA
Muhamed Pršeš
Kusturicina zamisao. Pokušavali
smo oficijelno i neoficijelno doći do
potpune dokumentacije. Jednostavno u Višegradu su svi u sprezi od
političara, činovnika do lokalnih advokata koji nesmiju da se upuste u
pravnu bitku kako bi mi došli do svoje
otete zemlje. Nažalost posto svoja
temeljna prava ne možemo ostvariti
u Višegradu mi zakonski nasljednici
odlučili smo da tužimo RS Evropskom sudu u Strazburu, Kaže Pršeš.”
Ko su nasljednici
-Inače pored mene tužbu protiv RS predaće i ostali nasljednici: Jasminka Pršeš- Forca iz
Švicarske, Jasmin Pršeš USA, Elzana Hasanbegović-Vesnić Austrija,
Mehmed Hasanbegović Australija,
Mirsad Hasanbegović Novi Zeland,
Ahmed Hasanbegović Holandija,
haber
34
U bjelilo cvjetne, sitne štirke umotana
Budi leptire u mojoj utrobi
Dok februar i zadnje mrvice duge zime
drobi
I otvara kapije
Još jednom proljeću.
Mimoza skida
Koprene sa ukočenih obraza
Sa usana bez osmijeha
Zamrznutim u beskrajnom sivilu
Dana nanizanih maglom i karnevalima
I svečanim odorama što dolaze sa juga.
Februar k’o iskusni mađioničar
Zadnje trikove izvlači ispod svoga
rukava
Istresa perje iz jastuka od sna
Grebe bure prazno do samoga dna.
Nudi sunce zubato
I oluje što nas stavljaju na muke
Svađa se sa proljećem
I u goste poziva “babine huke”.
Jedino mimoza može
Tom šarmeru kratkoga vijeka
Stati ukraj
Odisati čistotom
Mirisati ljepotom
Ožvjeti ljubav u srcima od leda
I ko god da je vidi
Bez razmišljanja joj se preda.
Semira Jakupović
Iz Štampe
ED VULLIAMY O AMIRI MEDUNJANIN:
BALKANSKA BILLIE HOLIDAY
Na kraju naelektriziranog nastupa u dvorani u Liverpoolu Amira Medunjanin,
jedan od velikih glasove svoje generacije, gotovo sigurno najbolji iz istočne
Europe, traži od članova svoga benda da
ostave instrumente i isključe mikrofone.
Nastavlja pjevati, muzičari sviraju unplugged, sa žestokom emocionalnom dubinom ali ne i sa prizvukom sentimentalnosti. U publici je Medisa Carvill. Oči su
joj pune, dijelom zbog ljepote pjesama,
dijelom i zbog toga što se sjeća Bosne.
Bosna, gdje je Amira tokom ratnih '90-ih
godina, tokom opsade Sarajeva, spavala
u podrumu na ćumuru. Gdje je Medisa
u Kozarcu izgubila muža, strica, susjede
i najbliže prijatelje. Lica ostalih slično
su opčinjena. U posljednjim redovima
dvorane je i Simon Glinn, promotor koncerta, danju izvršni direktor dvorane. Za
njega je ova večer više od ispunjene ambicije, ambicije koju je imao još od ratnih
bosanskih godina. Koncert je ispunjen
sjećanjima, povezanošću sa tim krvavim
danima.
Amira podsjeća na Edith Piaf, ona je
zaista balkanska Billie Holiday. Postoje
trenuci u kojima zvuči čak i kao Maria
Callas. Njen je glas svilen ali odlučan,
sa dubokom sjenom i okultan, ali često i
razigran i naerotiziran. Ona žudi i smiješi
se, klizi preko i oko orijentalne kromatike iako smatra Velvet Underground i
Nick Cavea svojim ranim uzorima. Kako
bi to veliki bosansko-američki pisac
Aleksandar Hemon rekao, „Amirino pjevanje nekome donosi suze na oči a nekome nesmiljenu radost“.
Ako muzika ima žanr, onda bi njezina
bila sevdah, riječ koja ima korijen u
arapskom jeziku i znači crna žuč, tvar
melankolije, muzika koja se proširila sa
bosanskih rijeka i planina Balkanom, ne
samo zahvaljujući Ciganima koji su je
pjevali. No, Amra sevdah vodi tamo gdje
nikada nije bio, u sudar sa jazzom, čak i
sa izletima u psihodeliju. Tijekom opsade
Sarajeva, Bekim Medunjanin, sada Amirin muž, bio je među pionirima podzemne
muzičke scene, undergrounda u svakom
smislu. Mladić je ispod snajperske vatre
i granata hodao kilometrima kako bi se
prijateljima nalazio podrumima i slušao
bandove. Pili su ono što su mogli skuhati,
cijediti ili izmoliti i pušili šta su nalazili,
bilo to legalno ili ne.
Bekim je također organizirao i vodio
sate muzike za djecu u sirotištu. Ovaj izvanredni polusvijet pod opsadom, u velikoj mjeri neispričana priča, bio je plod
domaće mlade sarajevske kreativnosti.
Razvijali su se ponajviše zahvaljujući
ekstcentričnim inozemnim organizacijama. Serious Road Trip je inicijativa britanskih, irskih i novozelandskih aktivista
i sindikalaca koji su putovali preko srpskih barikada ka opkoljenom Sarajevu u
vozilima oslikanim Štrumpfovima. Nosili su inzulin i ostalu pomoć u paketima,
ali i muziku, CD-ove, opremu za koncerte. Kao i stvari za pušenje.
Na momke iz Serious Road Trip su UN
snage, u svojim blistavim bijelim terencima, gledali sa gnušanjem i prezirom.
Ali pitajte bilo kojeg mladog Sarajliju
za čime je čeznuo najviše i svaki će se
složiti sa Bekimom. „Bio sam mlad,
uhvaćen u opsadi, u ratu sam jeo malo i
bio težak svega 45 kilograma, ali nisam
bio gladan... Bio sam gladniji za nečim
čime bi se suprotstavio granatiranju, snajperima, vijestima da je svaki dan ovaj ili
onaj prijatelj bio mrtav, ranjen ili u koncentracijskom logioru. Bio sam gladan
muzike, umjetnosti, rock'n'rolla. Stvari
koje bi me držale živim. Kada smo počeli
organizirati svirke, nikada se nismo brinuli hoće li ljudi doći zbog granata ili
snajperskih hitaca. Znali smo da hoće.“
Centar ovoga svijeta bio je Bekimov
prijatelj, basista i ugledan umjetnik prije rata, Nebojša Šerić Šoba. Nakon što
mu je ponuđeno da izbjegne vojsku i
usredotoči se na svoj talenat tokom ratnih užasa, Nebojša je odlučio da se bori
na zastrašujućoj liniji fronta.
Sada se prisjeća. „Prve djeliće umjetnosti koje sam stvorio na početku rata
bili su razasuti, isjeckani komadi kaosa
i oštrog vrućeg metala. Po prvi put u
životu sam radio nešto iskreno i jasno
Ludilo dnevnog života bilo je intenzivno. Nekoliko bih dana proveo na liniji a
onda nekoliko dana u mom studiju koji
se nalazio jedva 100 metara od linije
fronta. Potraga za hranom i vodom bila
je hrabra i luda djelatnost, ali mnoge su
stvari bile amplificirane i najbolje zabave
na kojima sam bio u životu dešavale su se
pod opsadom. Svaka zabava dešavala se
u mraku, sa lošom cugom pravljenom u
kućama. Sa puno smijeha i ljubavi. Svaka je možda bila posljednja. Nismo imali
šta izguibiti. Podrume i skloništa pretvorili smo u mjesta za probe sve više i više
mladih ljudi je sviralo, ponekad samo da
bi nadjačali buku eksplozija oko nas.“
Jedan od organizatora Road Tripa bio
je Glinn, glazbeni producent koji je je
vodio Jazz World Stage na festivalu
Glastonbury. Iznenada je stiogao u svijet klanja kako bi pomogao organizirati
društvenu akciju kroz muziku, rock koncerte i događaje pod egidom muzičke
sarajevske zajednice. „Sve je to bila
stvar solidarnosti, multikulturalnosti i
dobrih, temeljnih načela rock'n'rolla.
Željeli smo odhrvati muziku daleko od
35
nacionalističkih interesa, i ljudi koji su
muziku koristili u takve svrhe.“
Glinn se sprijateljio s profesorom prava
Zdravkom Grebom koji je vodio lokalnu radio stanicu ZID. Poenta je bila da
se ide u eter ali bez militantnih pjesama.
“Naša je poruka bila sjetite se ko ste, vi
ste urban svijet svijet, radnici, kulturan
narod. Radije smo puštali Pink Floyd,
Hendrixa i dobru country muziku nego
vojne marševe.”
Sa ZID-om je Glinn radio na organiziranju i promicanju festivala, jedinog takve
vrste u historiji koji je održan tokom
modernih ratova. Rock Under Siege. ”Sarajevo je bilo puno bandova koji su htjeli
biti Rage Against Machine”, kaže Glinn.
”Oni su zaista bjesnili protiv mašine, protiv stalnog baraža nacionalizma u etnički
multikulturalnom Sarajevu I,naravno,
oni su stvorili ovu scenu, underground
nastupe, i na kraju rock pod opsadom.”
Bekim je, sjeća se Glinn, bio energija u
svemu tome, inspiracija. Bekim je upoznao Glinna, sjeća se, „u žutom Land
Roveru kojeg smo zvali žutom podmornicom i moja prva misao bila 'Bože, on
je tako visok.' Ideja o visokom Englezu
bila mi je čudna. Ubrzo sam jasno vidio da je Simon shvatio vrijednost rada
s ovom djecom izgubljenom u ratu, u
predgrađima Sarajeva, djecom koja nisu
imala roditelje ili nisu znala jesu li im
roditelji uopće živi.“
Amira, tada tinejdžerka, bila je redovina
na podrumskim koncertima. Sjeća se da
je spavala u podrumu na ćumuru i davala sve od sebe kako bi pronašla i spremila hranu za svoju porodicu. Nekoliko
rođaka je izgubila od metaka i granata
bosanskih Srba. "Mogli bismo se pretvarati tih nekoliko sati da živimo normalnim životom mladih ljudi. Da možemo
raditi nešto drugo, biti iznad tog ludila
iznad nas."
Kada je rat u Bosni završio, Amira je
dobila posao prevoditeljice u Evropskoj
komisiji. Jednog dana, 1997. godine,
neki je lokalac došao na razgovor. „Nisam imala pojma ko je on. Nikada na
njega nisam naletila na tim koncertima“,
kaže Amira. „Dobio je posao, otišli smo
na ručak, i desio nam se 'klik'.
Počeli smo pričati o muzici i shvatila sam
da sam bila na svim tim koncertima koje
je organizorao tijekom rata, i an Roc Under Siege festivalu.“
Onaj koji je došao na razgovor za posao
bio je Bekim. "Pričao mi je o svom radu u
sirotištui i tada sam se zaljubila u njega“,
kaže Amira. „Nikada nisam ni pomišljala
postati pjevačica“, kaže. „Bekim mi je
kazao, dat ti je ovaj glas, ali on ne može
samo tebi pripadati, moraš ga podijeliti.
Odjednom su sve moje inhibicije nestale.
Bekim je bio energija, on je bio moja inspiracija, on mi je otvorio oči. Dvije sedmice kasnije, pitao me je da se udam za
njega. Znala sam da ću na kraju pristati,
ali sam ga pustila da čeka dvije godine.“
(Prireio: N. H.)
Iz Štampe
Poruka ambasadora Velike Britanije
CASEY: PROVEDBA ODLUKE "SEJDIĆ
FINCI" OTVARA VRATA ZA BIH
bude u interesu pojednostavljivanje
ustavnih rješenja, iako je politička
volja za to trenutno ograničena.
"Specifičnost dejtonskog sistema
je njegova tendencija da ohrabruje političke stranke da se usko
usmjeravaju na maksimizaciju jednog od konstitutivnih naroda, umjesto pokušavanja da dobiju široku
podršku. To često dovodi do politike
dijeljenja, što onda otežava postizanje širih sporazuma nakon izbora,
a koji su ključni za funkcionisanje sistema", rekao je Kejsi za "Nezavisne
novine".
On istakao da je BiH već na gubitku
i da će više izgubiti što joj duže bude
trebalo da se pridruži EU.
Nigel Casey, britanski ambasador u BiH
Ambasador Velike Britanije u BiH
Najdžel Kejsi (Nigel Casey) ocijenio
je da će se put BiH za EU "otvoriti"
ukoliko do kraja mjeseca vodeće
stranke dogovore način za rješavanje
pitanja "Sejdić i Finci", kao i efikasan
mehanizam koordinacije.
ova prilika propusti, najvjerovatnije
se neće opet ukazati do 2015. godine. Ohrabruje nas što su sve veće
stranke ozbiljno pristupile procesu
koji je pokrenuo Peter Sorensen i on
uživa našu punu podršku", rekao je
Kejsi.
"Na to smo koncentrisani. Ako se
On smatra da svima u BiH treba da
Kejsi je ocijenio da Vijeće ministara
BiH i vlade Republike Srpske i Federacije BiH, kao i parlamenti, moraju
hitno uspostaviti pravni i regulatorni
okvir koji bi omogućio BiH nastavak
izvoza proizvoda životinjskog porijekla preko Hrvatske nakon 1. jula.
Prema njegovim riječima, neuspjeh
u ovom polju je prijetnja poljoprivredi
u svim dijelovima BiH, te je potrebno
više pragmatizma, a manje dogmatizma.
BUCKINGHAM
SSST-OVI DIPLOMANTI I MAGISTRI PRIMILI BRITANSKE DIPLOME
Ovo je peta generacija SSST-ovih diplomanata koji su stekli diplomu prestižnog Univerziteta u Buckinghamu
Prorektor Univerziteta u Buckinghamu
dr. Terrence Kealey na svečanoj ceremoniji održanoj danas u Buckinghamu,
Velika Britanija, dodijelio je diplome
diplomantima i magistrima Univerziteta
u Buckinghamu i Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology
(SSST).
Ceremoniji su, pored velikog broja
zvanica iz kulturnog i javnog života
Velike Britanije, prisustvovali i ambasador BiH u Velikoj Britaniji Njegova
ekselencija gdin. Mustafa Mujezinović,
izvršni direktor SSST-a gdin Emir Ganić
i menadžer akademskih aktivnosti na
SSST-u gđica Emina Ganić. Ovo je peta
generacija SSST-ovih diplomanata koji
su stekli diplomu prestižnog Univerziteta u Buckinghamu.
Timesov Vodič za najbolje univerzitete
u Velikoj Britaniji visoko je pozicionirao Univerzitet u Buckinghamu stavivši
ga na treće mjesto za 2012, odmah iza
Cambridgea i Oxforda, po rezultatima
National Student Survey-a.
Naglašavajući uspjeh dugogodišnje
saradnje između dva univerziteta i
hvaleći stručnost SSST-ovih kadrova
koji su svoja znanja sticali na prestižnim
svjetskim univerzitetima, Kealey je
nazvao SSST vodećom obrazovnom institucijom u BiH.
“Bio sam u posjeti novom kampusu Univerziteta SSST. Nesumnjivo je da će on
transformisati pristup visokom obrazovanju u BiH”, zaključio je Kealey.
Univerzitet SSST je jedini univer-
36
zitet u Bosni i Hercegovini koji pored
bosanskohercegovačke dodjeljuje i
stranu diplomu priznatu u cijelome
svijetu. Napredni studijski programi
pružaju studentima SSST-a mogućnost
da steknu specijalizaciju iz dvije oblasti, ovladaju engleskim i njemačkim
jezikom te s britanskom diplomom, koju
primaju uz bosanskohercegovačku, budu
konkurentni na svjetskom tržištu rada.
Iz Štampe
ŽIVOTNA PRIČA: HAMZA ALIĆ, OD PAKLA SREBRENICE
DO EVROPSKOG SREBRA
Kada je pala Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teriroriji, ali nismo uspjeli. Lutali smo po šumi, vracali se ka Srebrenici pa bježali natrag u šumu, ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to stradanje ali i strah jer nisam ništa znao o braći,
od kojih je jedan bio zarobljen
Bh. bacač kugle Hamza Alić sinoć
je osvojio srebrenu medalju na Evropskom dvoranskom prvenstvu u
švedskom Goteborgu.
Nakon osvajanja zlatne medalje
Zlatana Saračevića, također u bacanju kugle na Evropskom dvoranskom prvenstvu 1980. za tadašnju
SFRJ, Alićevo srebro predstavlja jedan od najvećih uspjeha
bosanskohercegovačke atletike i bh.
sporta uopšte.
Bh. reprezentativac je do evropskog srebra došao hicem 20.34 m
ostvarenim u četvrtoj seriji. Zlatnu
medalju osvojio je Asmir Kolašinac iz
Srbije hicem 20.62 m, dok je bronza
pripala Čehu
Ladislavu Prašilu sa 20.29 m.
“Srebro u Goteborgu je moj najveći
uspjeh u dugogodišnjoj karijeri.
Iznenadio sam samog sebe, ali i
kompletnu bh. javnost. Ostvario sam
razultat o kojem treba da piše naša
istorija. Iskoristio sam svoju maksimanu pripremljnost i u pravom momentu na pravom mjestu došao do
medalje", kaže je Alić.
Životna prica Hamze Alica, najboljeg
bosanskog atletičara, čiji je najveći
dosadašnji uspjeh bila bronza sa
Mediteranskih igara 1995. i balkanskog prvaka u bacanju kugle, mogla
bi biti dobar predložak za filmski scenarij.
Nakon što je preživio pad Srebrenice
u julu 1995., Alić je kao izbjeglica,
mukotrpno trenirajući, ostvario svoje
snove.
S nepunih šesnaest godina Alić
je počeo trenirati u Zenici, na
Kamberovića polju. Roden 1979.
u Srebrenici, ratni je pakao proveo
u svom rodnom gradu, odakle je
morao bježati u ljeto 1995., kada
su trupe Ratka Mladića probile linije
obrane i ušle u grad u kojem će kasnije počiniti genocid.
Alić je s ocem iz Srebrenice pobjegao nakon što su Mladićevi vojnici
ušli u grad. Deset dana su se, ne
znajuci ništa za dva Hamzina brata
koji su otišli na drugu stranu, skrivali
u šumama oko Srebrenice, da bi se
nakon toga odlučili pokušati probiti
do slobodne teritorije.
“Prebacivali smo se sedam dana i
noći, polugoli, bez hrane i vode”, priča
nam Alić, prisjećajuci se najtežih
dana u svome životu. Probijajuci se
prema Kladnju i Olovu, preživjeli su
tri zasjede, a prilikom jedne od njih,
poginulo je 25 Hamzinih suputnika.
“Bilo je to prilikom treće zasjede.
Dvije smo prošli neokrznuti, no na
treću smo nabasali i teško stradali.
Sjećam se da su meci prštali pod
mojim nogama, fijukali oko glave,
no sami me je Bog sačuvao tada
da ne poginem”, prisjeća se Alić koji
se sa ocem nakon te zasjede uspio
konačno dokopati prevoja Karaula.
“Lutali smo danima. Kada je pala
Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teriroriji, ali nismo uspjeli.
Lutali smo po šumi, vracali se ka
Srebrenici pa bježali natrag u šumu,
ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to
stradanje ali i strah jer nisam ništa
znao o braći, od kojih je jedan bio
zarobljen.”
Nakon sedam dana uspjeli su se,
gazeći kroz minska polja a da nisu
ni znali da su u njima, dokopati linija
obrane koje su držale jedinice Armije
BiH.
“Naši su se iznenadili kada su nas vidjeli, nisu znali ko smo, niti su vjerovali
da smo se tuda uopće mogli probiti”,
priča nam Alić. “Jednu smo stražu
čak probudili kada smo se dokopali
rovova. Teško je pričati o tome, to su
stvari koje može objasniti samo onaj
ko je preživio takvo stradanje. Danas, kada razmišljam o tome, shvatam
kako me je samo dragi Bog spasio”,
sjeća se Alić dramatičnih ratnih dana.
Alić je više puta proglašavan je najboljim sportistom BiH. Njegov lični
rekord u bacanju kugle iznosi 21.07
m, a postigao je 2008. u Podgorici.
(N.H.)
BOSANAC IZ ŠVEDSKE U ČELZIJU
Kada
je
prošle
jeseni
petnaestogodišnji Ali Suljić debitovao u dresu švedskog drugoligaša
Motale bio je to samo prvi korak u
strelovitom usponu ovog darovitog
dječaka. Dobrim igrama vrlo brzo
nametnuo se selektoru najmlađe selekcije Švedske, da bi potom zapeo
za oko i emisarima najjačih evropskih klubova.
Htjeli su ga testirati Manchester City,
Arsenal, Liverpool i Chelsea, te nekoliko italijanskih timova, koji budno
prate talente sa skandinavskih prostora. No, u „lovu“ na mladog Bosanca
najuspješnijim pokazao se Chelsea i
Ali Suljić će u redove aktuelnog evropskog prvaka.
„To je prekrasno, a istovremeno
osjećam kao da je nestvarno“, kaže
37
Ali, koji je već bio u svom novom
klubu, u kome će pohađati nogometnu akademiju i kroz mlađe selekcije
sticati znanje i iskustvo za Premier
ligu.
Sport
Svjetsko prvenstvo bosanskohercegovačke dijaspore
JAVIO SE PRVI DONATOR
Jonny Ertl, Austrijanac koji igra u engleskom Portsmouthu, donirao svoj potpisani dres
Prvi ovogodišnji donator narednog
jubilarnog
10. svjetskog prvenstva bosanskohercegovačke dijaspore u fudbalu je kapiten engleskog
Portsmoutha, Austrijanac, austrijski
reprezentativac Jonny Ertl. Naravno, odmah se postavlja pitanje otkud Austrijanac pa uz to internacionalac u Engleskoj da ima interesa da
donira svoj potpisani dres. Odgovor
je vrlo jednostavan „odakle ti je djevojka, odatle si i ti“. Naime, Jonny je
u dugogodišnjoj vezi s pjevačicom
i tekstopiscem Selmom Adžem iz
Goražda koja u Austriji i Engleskoj
gradi uspješnu muzičku karijeru.
Mladi sportsko-estradni par, dodatno
„pojačan“ Begovićevim nasljednikom
na golu Portsmoutha, golmanom Simon Eastwoodom, prošle sedmice
bili su gosti u domu Alimajstorovića
u Birminghamu. Uz bosansku kahvu,
zeljanicu i hurmašice priča se brzo
razvezla, onako naivno mladalački
svašta su nam ispričali. O svojoj
karijeri Jonny kaže: „Počeo sam u
Sturmu iz Graza. Tu sam upoznao
Ivicu Osima, kojem sam zbog mog
familijarnog
biznisa
cvjećarstva
obezbjeđivao prelijepe bukete kojim
je veliki džentlmen Ivica Osim častio
službenice kluba. Potom sam od
Ivice Vastića počeo učiti vaš jezik i
zahvaljujući njemu, a kasnije i Selmi
dosta toga razumijem.
vno, nije izostalo ni kupanje u hladnoj
Drini. Na kraju svi su me lijepo prihvatili i pozvali da im ponovo dođem
ove godine, ali da se zadržim malo
duže.“
Malo nam je bilo neobično kada nam
je Jonny poklonio dres Sheffield Uniteda, njegovog bivšeg kluba za koji je
igrao do prošlog ljeta: „Jednostavno,
iako sam kapiten Portsmutha nisam
mogao doći do dresa, jer je prije
par mjeseci kompanija čiju opremu
trenutno nosimo otišla u stečaj i u
službenoj prodavnici kluba, a niti u
ostalim sportskim radnjama nema
naših dresova. Želja mi je bila da dam
doprinos za ovo takmičenje i zato
sam poklonio svoj bivši dres i nadam
se da će pripasti najboljem odbrambenom igraču na predstojećem prvenstvu bosanskohercegovačke dijaspore u fudbalu.
Poklon dres
zeljanicu u buregdžinici Džinović,
uživali na Baščaršiji i onda smo
otišli za Goražde.Tamo sam imao
„divan doček“, Selmina nana Sulejmanija misleći da ja ne razumijem
bosanski jezik je rekla „jesi l' nam to
dovala Švabu“. Selma joj je džabe
Jezik sporta je univerzalan
Pošto je Selma rekla da Jonny
samoinicijativno uči bosanski jezik
i da mu ona pomaže kada „zapne“,
Jonnyu smo pokazali web stranicu
Bosniaaapela na kojoj ima on-line
škola bosanskog jezika, gdje može
nauciti osnovne stvari. Osim toga
Oduševljen Bosnom
Nakon toga slijedi prelazak u Aus-
Simon Eastwood ,Selma Adzem, Jonny Ertl
Jonny Ertl jezik sporta je univerzalan.
triju pa u Crystal Palace, pa u Sheffield United, a od ljeta evo me u
Portsmouthu. U Bosni sam prvi
put sa Selmom bio prošle godine. Oduševljen sam Bosnom i
njenom ljepotom, u Sarajevu smo
kod Želje pojeli ćevape, burek i
namigivala i govorila 'pa on te nano
razumije', međutim nana je i dalje
bila uporna i govorila 'otkud Švabo
zna naš jezik'. Sada kada Selminoj
nani pošaljem neki poklon, obavezno joj napišem „tvoj Švabo Jonny“.
Selmina tetka Umija mi je ogledala u
fildžan i pogodila da ću potpisati ugovor s Portsmouthom, a tetak Hamdo,
vatreni navijač Želje, ubijedio me da
i ja počnem navijati za plave. Nara-
38
mladim dragim gostima poklonili
smo i zastavice NS/FS BiH, knjigu
„Kroz Bosnu i Hercegovinu“ magazin
Haber i specijalni poklon publikaciju
kolege Sinana Sinanovića „Od Tirane do Marakane“ uz objašnjene
da će čitajući je najlakše usavršiti
svoj bosanski jezik. Jer jezik sporta
je univerzalan.
Sport
Deseto svjetsko prvenstvo bh. dijaspore u malom fudbalu, opravdava epitet svjetski
SELEKCIJA BOSANACA I HERCEGOVACA IZ TURSKE PO
PRVI PUT NA PRVENSTVU
Nakon što se od 4. šampionata u Minhenu na takmičenju redovno pojavljuju selekcije Amerike i Kanade, te nakon
učešća Australije na 5. prvenstvu, dočekali smo i predstavnika iz Azije
Prvi put na sljedećem jubilarnom
X. svjetskom
prvenstvu
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu/nogometu/futsalu, u
organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, koje će
biti održano u Švedskoj – Västerås
od 3. do 5. maja 2013. učestvovaće i
jedna azijska ekipa, selekcija Bosanaca i Hercegovaca iz Turske. Tim je
sastavljen od naših studenata koji
studiraju i igraju fudbal u Istambulu,
Ankari, Izmiru i Bursi. Informaciju
više dao nam je član ekipe Vedad
Halilović iz Istambula: “Prije svega
sretni smo što ćemo učestvovati
na ovom eminentnom takmičenju,
što ćemo se družiti s našim zemljacima iz cijelog svijeta. Želja nam
je da od sada redovno učestvujemo
na šampionatu. Ekipa će u krajnjoj
situaciji put i troškove snositi sama.
Doduše, već sada imamo obećanja
da će nam financijski pomoći naša
Federacija
kulturnih
udruženja
Bošnjaka u Turskoj, a uz to svi smo se
angažovali da među mnogobrojnim
Bošnjacima u Turskoj pronađemo i
nekog sponzora. Ova ekipa zajedno igra već dvije godine i do sada je
osvojila niz prestižnih futsal turnira
u Turskoj, tako da na ovo prevenstvo ne dolazimo kao autsajderi, već
BiH studenti iz Turske
imamo želju da se uključimo u borbu stvo u Švedsku, svakog dana nam
za jednu od medalja. Pored mene se javi neko od novih igrača, tako
u ekipi igraju: kapiten Enes Cikotić, da ćemo najvjerovatnije organizote Ademir Hadžo, Dino Surbegović, vati jednu izbornu utakmicu kako bi
Senahid Murić, Asmir Spahić, Sad- dopunili ekipu.” Ovaj najveći sportski
am Demić, Muhibija Oručević, Alem događaj u dijaspori u istinskom smisLper i Mustafa Oručević. To su sve lu počinje opravdavati epitet Svjetski,
mladi momci željni dokazivanja, a u jer nakon što se od 4. šampionata u
Tursku na studije došli su iz Breze, Minhenu na takmičenju redovno poGračanice, Sarajeva, Doboj-Istoka, javljuju selekcije Amerike i Kanade,
Visokog, Zenice i Tuzle. Osim toga te nakon učešća Australije na 5. provo nije konačni spisak ekipe, jer venstvu, evo konačno smo dočekali
kako se saznalo da idemo na prven- i predstavnika iz Azije.
STOCKPORT COUNTY FC
NOVI TRENER uIovom
CENTARFOR
rangu takmičenja. Centarfor
Od
januara
mjeseca
bosanskohercegovačka fudbalska
komuna na Ostrvu bogatija je za
dva imena. Stockport County FC,
član CONFERENCE NATIONAL Engleske lige, svoje redove pojačao
je novim trenerom Mostarcem
43-godišnjim Darijem Kalezićem i
centarforom 22-godišnjim Adnanom
Čirakom. Trener Kalezić ljubiteljima
fudbala u našoj zemlji poznat je
kao predratni i poslijeratni fudbaler
Veleža koji je svoju sportsku karijeru
osim u BiH gradio u Švicarskoj, Holandiji i Belgiji.
Nakon igračke karijere Darije
Kalezić se otisnuo u trenerske vode
i s uspjehom je vodio drugoligaške
holandske i belgijske timove. Posao
u FC Stockport neće mu biti nimalo
lagan, jer ekipa se bori za opstanak
Adnan Čirak u redove ovog kluba
došao je kao veliko pojačanje iz
Švedske, a najveća preporuka su
mu bile odlične partije koje je pružio
u dresu skandinavskog kluba Eskilstuna City gdje je dobio nagradu
za najboljeg strjelca u protekloj sezoni. Inače, golgeterske sposob-
Adnan Čirak
Darije Kalezić
39
nosti Adnana Čiraka poznate su
učesnicima 8. svjetskog prvenstva
bosanskohercegovačke dijaspore u
malom fudbalu održanog u Velikoj
Kladuši, kada je u dresu selekcije
Bosanaca i Hercegovaca iz Švedske
proglašen za golgetera šampionata.
Download

dalje - Bosnia and Herzegovina UK Network