Broj 64
MAJ-JUNI 2012 cijena jedna funta
Srebrenica holocaust 1995-2012
8372... number of victims that is not final
In the Srebrenica massacre, 8,000 were slaughtered – but after a terrifying 70-mile march under heavy fire, 3,500 Bosnians,
including a Kent taxi driver, escaped to safety...
The walkers come marching resolutely
down the dusty track from the forests,
seven and a half thousand of them in
bright hiking gear and T-shirts. They are
on their way to Srebrenica, an old silver
town set in a bowl of rolling, wooded
more than 8,000 Bosnian Muslim men
were murdered by the Serbs; the actual
number is still uncertain, but more than
5,000 bodies have been found so far and
thousands more are still missing.
But less well known is the extraordinary
nearly 70 miles away.
Of the 15,000 men who set off back
then, only 3,500 made it through Serb
lines. I watched them arrive, an army of
ragged ghosts searching for their families in the refugee camp by the UN Tu-
The funeral at the end of this year's peace march to Potocari to bury the recently recovered remains of 613 victims
of the Srebrenica massacre
hills. They call themselves the Mars Mira
– the peace march – but this is no bunch
of weekend revolutionaries.
There are women, and girls and boys
too young to remember the war, but the
real heroes of the Mars Mira are the surviving men of Srebrenica, sweaty in the
100-degree heat, clutching the plastic
water bottles they wished they had 16
years ago.
They set off three days and almost 70
miles ago from the village of Nezuk in
northern Bosnia and you can only imagine what memories assail them as they
walked through those woods. For the
Mars Mira follows (in reverse) the route
of Srebrenica’s Death March – the Put
Smrti – along which these men battled
for five days, after their town finally fell
to the Serbs on July 11, 1995.
Srebrenica’s name is now synonymous
with the worst single act of genocide in
Europe since the Nazi Holocaust, when
story of the men who tried to escape the
massacre. For although 2,000 wounded
and old men did give themselves up and
were almost immediately killed, the
able-bodied men refused to surrender.
zla airbase, in July 1995. The rest were
either captured and killed or trapped in
the woods, some for up to nine months,
after Srebrenica fell.
Huso Bektic was one of those ghosts.
Now he’s a taxi driver living with his wife
Ramisa in Chatham, Kent, but 16 years
ago he was one of the desperate few
who managed to reach free Bosnian territory alive.
‘For six days, from Srebrenica to Tuzla,
the Serbs shot at me,’ says Bektic.
Instead, they decided to fight their way
out. With just a few hundred weapons,
and weak from more than three years of
being under siege, they fought for five
days over densely wooded hills and in
gruelling heat. They faced artillery barrages, ambushes and hallucinogenic
gas shells, until they finally reached the
safety of Bosnian government territory,
‘Whoever they could kill, they
killed. They killed my father. We
weren’t in the same part of the column and I lost him in the woods.’
Until now, Bektic has never spoken publicly about his ordeal. In his mid-forties,
with a comfortable paunch, he hardly
looks as if he is a survivor of what an
SAS officer serving in Bosnia at the time
told me was ‘the greatest act of military
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2012
heroism in Europe since World War II’.
The remains (that have so far been
found) of the bodies of those who
died after Srebrenica fell have all been
identified by Bosnia’s national DNA
programme – their white tombstones
carpet Srebrenica’s vast Memorial Cemetery, opposite the old UN base in Potocari.
Bektic’s father was found and buried
here two years ago. Every year those
bodies dug up, pieced together and
identified are buried in a mass funeral at
the Memorial Cemetery on the anniversary of Srebrenica’s fall.
As the peace march sweeps into the
cemetery, past a Bosnian army guard of
honour and cheering civilians, 613 green
shrouded coffins lie waiting for the annual mass funeral the following day.
There are so many graves, so white and
shiny, that the hillside looks like a World
War I cemetery. Bektic is trying to show
me his father’s tombstone, but they all
look the same.
‘I was here only yesterday…’ he says,
searching the white marble ranks. Then
he finds him. Bektic’s father’s dates
are 1940-1995, the same death year
as every other body in this cemetery.
Even now Bektic can hardly bear to remember the Death March.
Srebrenica genocide, refers to the July 1995 killing of more than 8,000 Bosniak (Bosnian Muslim) men and boys, in and around the town of Srebrenica
in Bosnia and Herzegovina, by units of the Army of Republika Srpska (VRS)
under the command of General Ratko Mladić during the Bosnian War, in the
largest mass murder committed in Europe since World War II. A paramilitary unit from Serbia known as the Scorpions, officially part of the Serbian
Interior Ministry until 1991, participated in the massacre and it is alleged that
foreign volunteers also participated.
In April 1993, the United Nations declared the besieged enclave of Srebrenica
in the Drina Valley of north-eastern Bosnia a "safe area" under UN protection. However, in July 1995, the United Nations Protection Force (UNPROFOR), represented on the ground by a 400-strong contingent of Dutch peacekeepers, Dutchbat, failed to prevent the town's capture by the VRS and the
subsequent massacre.
The Srebrenica massacre is the largest mass murder in Europe since World
War II. In 2004, in a unanimous ruling on the "Prosecutor v. Krstić" case,
the Appeals Chamber of the International Criminal Tribunal for the former
Yugoslavia (ICTY), located in The Hague, ruled that the massacre of the enclave's male inhabitants constituted a crime of genocide. The forcible transfer
of between 25,000 to 30,000 Bosniak women, children and elderly which accompanied the massacre was found to be confirming evidence of the genocidal
intent of members of the VRS Main Staff who orchestrated the massacre.
Suceska, in the wooded hills above Srebrenica.
‘I helped rebuild the house,’ he says.
‘The Serbs burned it down after we left.’
‘It was all just horrific. I had terrible déjà
vu when I walked through the woods
last year.’
The idea for the Mars Mira came from Dr
Ilijaz Pilav, a Srebrenica doctor who ran
the field hospital on the Death March.
Yet every year he drives his taxi from
Chatham to Srebrenica for the memorial service. Now he’s staying with his
widowed mother. She was deported by
the Serbs in 1995 but is now back living
in their old family house in the village of
‘I wanted to do something to remember my friends and relations who died
on the Death Road,’ he says. This year
is particularly poignant after the arrest
in June of General Ratko Mladic for war
At the front walks Mujo Gojinovic, a former Bosnian soldier, bearing aloft a banner with the legend: ‘Ejub Golic. Participant. The Breakout ’95.’
‘Golic was my commander. Thousands
survived thanks to him,’ says Mujo. Golic, who brought up the rear of the column, rallying the civilians, is regarded as
the great hero of the Death March.
‘We survivors carry this banner every
year,’ he adds. ‘We often find bones
in the wood on the way, or things
people dropped, like photographs.’
Mevludin Oric’s story is more remarkable still, for he should now be lying in
that cemetery.
Oric, 42, has already testified in war
crimes trials at The Hague – and is likely
to be a key witness in the genocide case
against General Mladic.
During the war, he was a junior Special Forces officer and courier, with ten
men under his command, and only four
guns between them. Now he’s a builder,
when he gets the work. Captured by the
Serbs two days into the Death March,
Oric miraculously survived a brutal mass
execution by pretending to be dead.
As the walkers drum past us, below
them lies a field. In the middle of the
field stands a little orange house where,
as Serbs overran the town, Srebrenica’s
military commanders debated what
they should do.
Some of the thousands of photographs of The Missing believed killed during the Srebrenica
‘This is Susnjari, where the column
started from,’ says Oric. As the Serbs be-
Srebrenica holocaust 1995-2012
gan to overrun Srebrenica on the afternoon of July 11, he explains, the word
was passed through the enclave that all
the men who did not want to surrender
should come up to this field.
It was dark by the time Oric arrived.
8372... number of victims that is not final
ing us, but poisoning us. They fired shells
filled with hallucinogenic gas. I was completely dazed. I’ve no idea how I survived.’
Hundreds of terrified civilians fled down
onto the road where they were swiftly
sight. The Serbs forced one refugee to
call his brother and friends down from
the woods, saying it was safe. An eyewitness described how 40 or so men
were then tied up with wire and machine-gunned.
‘The field was full of men and boys,
15,000 of us. It looked like a football stadium,’ he says.
‘Everyone was desperate for the leaders
to tell them what to do.’
Oric was called into the house.
‘They asked me to lead the column,’ he
says. ‘Because I was a courier, I knew
all the secret tracks. I said no. I told
them that to lead 15,000 men through
that territory was certain death.’
The decision was finally made to head to
Tuzla, and the column set off at 12.30am
on July 12. At the front was a team of
four scouts, to clear the minefields and
check for ambushes, followed by senior
commanders and the field hospital.
‘We went in single file,’ recalls Bektic.
‘But there were a lot of us.’
The column was more than ten miles
long, and the back had yet to leave three
hours after the front had set off. Of the
15,000 men, a third were civilians and
the rest were soldiers, strung between
them, although their military discipline
was virtually the only weapon they had.
‘Soldiers!’ laughs Pilav. ‘They didn’t have
any weapons. We only had one RPG on
the entire column.’
From horizon to horizon, a line of scrawny men toiled under the trees. Oric was
at the back with Commander Golic, and
Oric’s 14-year-old nephew, Mirsa.
‘He was like a son to me,’ says
Oric. ‘I taught him to shoot.’
At first the fighting front made very
good time over the steep and wooded
hills: 18 miles in the first six hours. The
Serbs had been taken by surprise by the
exodus. But at dawn the front reached
its first big obstacle, the main Tarmac
road encircling the enclave.
Dr Pilav and the fighting front started
crossing at about 6am. They were spotted by Serb scouts and orders came
down from General Mladic to reinforce
the main road with tanks, anti-aircraft
guns, and soldiers strung out every 15
yards. At 10am the Bosnian Serb army
started shelling the woods where the
rest of the column was still trudging
‘The single file broke as soon as the
shelling started,’ says Bektic. ‘The shells
fell everywhere. They weren’t just shell-
Mevludin Oric, in tears as he recounts the Serb genocide. Captured by the Serbs
two days into the Death March, he miraculously survived a brutal mass execution
by pretending to be dead
rounded up. In the confusion, Oric lost
sight of his father and his nephew.
‘I never saw either of them again,’ he
The woods were littered with dead bodies and the possessions of those who
had either died or fled in terror – rucksacks, books, photographs. Once the
artillery stopped, the Serb infantry advanced into the woods: they infiltrated
the column in civilian clothes, to lure the
survivors to ambushes; they dressed in
uniforms they’d taken from the UN soldiers and offered the terrified refugees
the chance to surrender; and they booby-trapped the paths the refugees had
to take.
‘They would even mine beehives in case
we tried to get the honey,’ says Oric.
‘I stopped one man blowing us all up.
The Chetniks (Serb fighters) scattered
those little mines we call pate tins,
which jump up and explode at knee
height. They set trip wires, which would
blow up across your chest. Those killed
Ratko Mladic is believed to be behind
the murder of up to 8,000 Muslim men
and boys at Srebrenica
15 men or more.’
Many of the refugees were shot on
By now the column was split: Dr Pilav
and the fighting front had managed to
cross the road, but thousands were
still stuck on the Srebrenica side. Over
the next 24 hours, between 5,000 and
6,000 men are estimated to have been
captured in the woods. All were taken
away and killed – some were machine
gunned in fields, while the Serbs herded
others into school gyms before throwing
in hand grenades.
Oric, by this point unarmed and wearing
civilian clothes, was captured the next
afternoon, along with his cousin Haris
and a dozen others: they were still trying to find a way to cross the road. They
were walking through the woods when,
says Oric,
‘Suddenly I felt a gun at my back. None
of us had weapons. I’d been at school
with one of the Serbs who stopped us.’
Oric, Haris and the others were taken to
a police station and forced to spend the
night sitting upright in a bus, with their
hands behind their heads.
‘There were about 500 people in several buses,’ he says. ‘All men in civilian
Throughout the night, the Serbs would
call people off by name.
‘The guy would be taken away. We’d
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2012
‘We could see Bosnian territory. We
could also see the Serbs fortifying their
line,’ says Pilav. ‘It was a fortress: trenches, mines. A double front line facing towards us.’
The situation looked hopeless. Suddenly
the heavens opened with hailstones
the size of walnuts and sheets of rain.
It was the perfect cover. Golic struck.
The Bosnians took four tanks before
the Serbs knew what had hit them and
turned them on the Serbs. ‘We had the
tanks for 30 minutes before the Serbs
destroyed them,’ says Pilav.
The fighting continued hard through the
night. It was at 6am that relief finally
came, when Oric arrived with his volunteers. The Serbs were now on the backfoot, fighting on two fronts.
Huso Bektić
hear the shots and that’s the last we’d
see of him,’ says Oric. On the morning of
the 14th, the buses were then driven to
a school gym at a place called Orahovac.
‘There must have been about 2,000 of
us in the gym,’ says Oric. ‘Buses and
trucks kept coming full of people. Then
Mladic came. He didn’t say a word. He
just looked round the gym and laughed.’
After Mladic had gone, the guards told
the prisoners they were being taken to
a prisoner exchange. At the door they
were given blindfolds. Then they were
taken off in trucks in groups of ten or so
at a time; after five minutes, the trucks
would come back empty.
‘The place they told us they were taking
us to was an hour and a half away,’ says
Oric, ‘so I realised that they were killing
He was on the sixth truckload, with his
‘Haris was a big guy,’ says Oric, ‘but I
held his hand. When we left the truck I
peeped through my blindfold and I could
see it was just a field. Haris said, “They’re
going to kill us,” but I said, “No they’re
not.” Then they got out machine-guns
and shot us all.’
Oric was crushed beneath Haris. ‘He
shook for three or four seconds, then
that was it. Then I realised I hadn’t been
Oric lay beneath Haris until it was dark.
Hundreds more men were taken to the
field and shot.
‘I was terrified I’d be hit by a stray bullet. Then they went round finishing off
the wounded. The Chetnik shot the guy
next to me, I just played dead. I could
hear bulldozers digging our grave.’
Finally Oric passed out. When he woke
up it was dark.
‘I got up and took my blindfold off. I was
stunned, just seeing a field of dead bodies. I started to scream. Then another
man got up and asked if I was hurt. I
thought he was a ghost.’
The two men quickly left and started
walking through the woods. It took
them another week before they finally
managed to cross the lines into Bosnian
For Dr Pilav, Bektic and the others, the
ordeal continued. For four more days
they trekked through the woods, in
single file, travelling by night, resting by
day; their numbers constantly whittled
down by ambushes and artillery barrages. Commander Golic had taken over the
column, but they still had no food and
very little water.
So many more would have died, but for
three strokes of luck. On the evening
of Friday 14, they overheard the Serbs
planning an ambush. So when Serb
Special Forces captain Zoran Jankovic
tried to sneak into the column in civilian
clothes, the Bosniaks were waiting.
They captured Jankovic; with him as a
hostage, they had some leverage. But
they were still down to their last 500
bullets; then in fierce fighting, they captured a Serb arms dump, including an
anti-aircraft gun.
Using Jankovic’s walkie-talkie, Golic had
finally managed to contact Srebrenica’s
commander-in-chief, Naser Oric, in Tuzla. They arranged to break through the
Serb lines at a village called Baljkovica,
and Oric promised to put together a
group of volunteers to punch through
from the other side.
It was late afternoon when Golic and the
front arrived at the woods above the
Serb front line.
It was 1.30pm on July 16 that the column finally broke through to Bosnian
territory. The refugees met Naser Oric
on the other side but it wasn’t over.
For hours, Naser Oric and the fighters
on Dr Pilav’s side fought to keep the corridor open, as the desperate escapees
fled through.
‘It was like being reborn,’ says Bektic. ‘I
was just numb,’ adds Pilav. ‘I kept thinking about all my family and friends who
had died.’
The corridor finally collapsed at 6pm.
Only 3,500 of them had made it through.
Hundreds had died in the battle for the
corridor, and up to a thousand men were
still trapped in the Serb-held woods on
the other side. Pilav, manning his hospital, was one of the last through.
Tragically, Commander Golic, who saved
so many lives, was killed in the battle for
the tanks. His men kept his death secret
in order to keep up morale, burying him
in the dirt with their knives. He was reburied in Potocari cemetery last year.
Each year, the woods yield up more bodies. This year, as we watched, 613 more
were buried; the roll call of their names
took over 45 minutes.
The survivors of Srebrenica may be scattered all over the world, but more than
30,000 people came to the mass funeral
this year and the survivors and their
sons carried the coffins shoulder high to
their graves. General Mladic may have
tried to annihilate the men of Srebrenica, but he failed.
The town lives on.
By Charlotte Eagar
Read more: http://www.dailymail.
Srebrenica holocaust 1995-2012
8372... number of victims that is not final
U Memorijalnom centru Potočari 11. jula ove godine još 520 žrtava srebreničkog genocida naci će smiraj duše, a
njihove porodice će nakon 17 godina traganja za posmrtnim ostacima svojih najmilijih osjetiti bar malo olakšanje.
Tužna kolona s tabutima srebreničkih
žrtava krenut će jutros iz Visokog, te
na putu do Potočara proći i kroz Sarajevo gdje će, kao što je bilo i ranijih
godina, brojne Sarajlije odati počast
žrtvama stravičnog zločina koji se
dogodio 1995. godine u Srebrenici,
zaštićenoj zoni UN-a. U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 5.137 žrtava. Glasnogovornica
Instituta za nestale osobe BiH Lejla
Čengić kazala je za Agenciju FENA
da su žrtve Srebrenice pronađene
na više od 150 različitih lokaliteta na
području Podrinja, od toga 74 masovne grobnice, uglavnom sekundarnog karaktera. „Većina grobnica u
kojima su pronađene žrtve stradale
1995. godine na području Srebrenice
su sekundarne masovne grobnice,
jer su tijela premještena s primarnih
lokaliteta na druge, skrivene lokacije
kako se žrtve ne bi nikada pronašle“,
kazala je Čengić. Ona ističe da usljed
premještanja tijela nije rijetka situacija da se tijelo jedne žrtve kompletira
iz više masovnih grobnica, a mnoga od tijela su usljed premještanja
nekompletna. Napominje da je jedan
broj žrtava pronađen i na površini
terena, tamo gdje su ubijeni, ostali
su da leže dugi niz godina, a vrlo
često je riječ i o miniranim terenima. Čengić navodi da su među 520
identificiranih žrtva koje će 11. jula
biti ukupane u Potočarima najmlađi
dječaci: Nijaz (Nusret) Hasanović,
Suad (Suljo) Klempić, Emir (Ahmet)
Mandžić, Adem (Fadil) Mekanić,
Ahmed (Mesud) Pašić, Hajro (Rašid)
Smajlović, koji su imali svega 15 godina kada su izgubili svoje nevine
živote. Pronađeni su u masovnim
grobnicama Kamenica, Križevići,
Liplje na području Zvornika, masovnoj grobnici Ravnice u Bratuncu i
masovnoj grobnici Zeleni Jadar na
području Srebrenice. Identificirane
su i tri žene, a najstarija među njima
je Šaha Izmirlić koja je imala 94 godine, a ekshumirana je u Potočarima.
„Najmlađa među žrtvama ženskog
spola, djevojka Alija Hodžić, imala
je 24 godine. Njeni posmrtni ostaci
pronađeni su na površini terena u
mjestu Turalići na području Vlasenice,
a njen brat Alija Hodžić, koji je imao
19 godina, pronađen je također na
površini terena u Turalićima i ukopan
je u Potočarima prije dvije godine“,
kazala je Čengić. Među onima koji
će 11. jula ove godine biti ukopani
u Potočarima su i tri brata Dževad,
Ševal i Zijad Hasić, rođeni 1970.,
1972., i 1974. godine. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim
grobnicama Kamenica i Zeleni Jadar, a njihov otac Mehmed Hasić,
koji je pronađen u masovnoj grobnici
Glogova na području Bratunca ukopan je 2003. godine u Potočarima.
Čengić ističe da 48 žrtava koje će
biti ukopane u Potočarima bili su
dječaci starosti između 15 i 18 godina. Po njenim riječima, žrtve potječu
iz osam općina, a najviše žrtava je
s područja Srebrenice, Bratunca,
Vlasenice, Zvornika i Milića, ali i s
područja općine Brčko, Han-Pijesak
i Šekovići. „Najveći broj pronađenih
žrtava Srebrenice, ali i uopće lokalitet
gdje je pronađen najveći broj žrtava
u našoj zemlji je u mjestu Kamenica,
20-tak kilometara od Zvornika, gdje
je u 13 sekundarnih masovnih grobnica pronađeno i ekshumirano više
od 4.000 posmrtnih ostataka. Do
sada je DNK analizom preliminarno
utvrđen identitet za više od 6.700
ekshumiranih žrtava stradalih 1995.
godine, a još uvijek se traga za 1.500
nestalih osoba“, kazala je Čengić.
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2012
Letter to Prime Minister: Mr David Cameron
is a slow, painful and ongoing
process. Despite the EU Parliament
owerwhelmingly adopting the resolution
(by 556 to nine, with 22 abstentions),
and despite the International Court of
Justice ruling in the case of Bosnia and
Herzegovina vs. Serbia and Montenegro,
dated 09.05.2006, in Bosnia, among
politicians and other public figures, there
are still many deniers of the Srebrenica
genocide, namely Milorad Dodik,
president of the Serbian entity in Bosnia
and Hercegovina, who denounced the
Resolution and court ruling as “incorrect
and unacceptable”.
Dear Prime Minister,
We are writing this letter to you
as an umbrella organisation for
various ethnic Bosnian communities
all around UK, in an effort to bring
your attention to the upcoming 11th
July 2012. On 12th January 2009, The
European Union Parliament adopted
a resolution proclaiming the 11th of
July as a Day for Commemoration of
the Srebrenica genocide throughout the
European Union (EU).
This July it will be seventeen years
after the fall of Srebrenica, the socalled UN safe hafen zone. After the
fall of Srebrenica, on three fatal days in
July 1995, Bosnian nationalistic Serb
forces, commanded by General Ratko
Mladic, and paramilitary units from
Serbia, rapidly executed more then
8,000 Bosniak man, boys and elderly,
who had sought safety in the area. At
the same time, approximately 25,000
people were forcibly deported in what
was in effect a UN assisted ethnic
cleansing act. The EU Assembly called
it “the biggest war crime in Europe since
the end of WWII”. Proclaiming July
11th as a day of remembrance for the
Srebrenica genocide, the EU Assembly
recognised many political faults made at
the time by the International community
Meho Jakupović
and pointed at the Srebrenica event in
1995, as a “symbol of the international
community’s importance to intervene
and protect civilians”.
In 2006, The International Court of
Justice, in the case of Bosnia and
Herzegovina vs. Serbia and Montenegro,
ruled and described events in Srebrenica
as genocide. Reconcilation in Bosnia
UK contribution to the end of the Bosnian
conflict and reconcilation in Bosnia and
Herzegovina is well known. We, British
citizens of Bosnian origin, recognise
and appreciate that, and in an effort to
support forces of peace and reconcilation
in Bosnia, and send a strong message to
all deniers, we call you to bow down to
all victims of the Bosnian conflict by
taking a minute silence in Parliament on
July 11th 2012. We thank you for your
Yours sincerely,
Mr. Meho Jakupovic
(BH UK Network Chairman)
udruženja i humanitarnih organizacija
obratila se britanskom premijeru Davidu
Cameronu, u kojem je zatražila da se 11.
jula u Britanskom parlamentu, minutom
šutnje oda počast za bošnjačke žrtve genocida u Srebrenici, te za sve nastradale
tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini.
od 8.000 bošnjačkih muškaraca, dječaka
i staraca, koji su zatražili sigurno utočište
u tom području. Istovremeno, oko
25.000 ljudi prisilno je deportovano, što
je praktično predstavljalo akt etničkog
čišćenja uz pomoć UN-a.
Parlament EU nazvao je to 'najvećim ratnim zločinom u Evropi od kraja Drugog
svjetskog rata', navodi se u pismu.
U pismu se navodi da se Zajednica
obraća premijeru Cameronu kao krovna organizacija raznih etničkih bosanskih zajednica širom Velike Britanije, i
podsjeća da je Parlament EU 12. januara
2009. godine usvojio Rezoluciju kojom
se 11. juli proglašava Danom sjećanja na
srebrenički genocid u zemljama EU.
Dalje se kaže da je proglašavajući 11. juli
Danom sjećanja na srebrenički genocid,
Parlament EU priznao je brojne političke
greške koje je međunarodna zajednica
počinila u vrijeme dešavanja u Srebrenici 1995. godine kao "simbol značaja
međunarodne zajednice u interveniranju
na zaštiti civila".
"Ovog 11. jula navršava se 17 godina
od pada Srebrenice, takozvane zaštićene
zone UN-a. Nakon pada Srebrenice, u tri
fatalna dana u julu 1995., nacionalističke
snage bosanskih Srba kojima je komandovao general Ratko Mladić, i paravojne
jedinice iz Srbije brzo su pogubile više
U 2006. godini, Međunarodni sud
pravde presudio je po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore da
su dešavanja u Srebrenici predstavljala
genocid, podsjeća se u pismu upućenom
Pomirenje u BiH spor je i bolan proces koji je u toku. Uprkos presudi
Međunarodnog suda pravde i Rezoluciji
koju je usvojio Parlament EU s uvjerljivom većinom glasova (556 naprema
devet), među političarima i drugim javnim ličnostima još ima brojnih negatora
genocida u Srebrenici, prije svih Milorad Dodik, predsjednik srpskog entiteta
u BiH, koji osuđuju Rezoluciju i presudu
suda kao "nekorektne i neprihvatljive".
Britanski doprinos okončanju bosanskog
rata i pomirenju u BiH dobro je poznat.
"Mi, britanski građani bosanskog porijekla priznajemo i cijenimo to, i u naporu
da podržimo snage mira i pomirenja u
BiH šaljemo snažnu poruku negatorima genocida, i pozivamo vas da odate
počast svim žrtvama bosanskog sukoba
minutom šutnje u britanskom Parlamentu 11. jula", navodi se na kraju pismu koje je potpisao Meho Jakupović,
predsjedavajući Bosanske mreže u Velikoj Brtianiji.
Srebrenica holocaust 1995-2012
8372... number of victims that is not final
Dobri ljudi u vremenu zla:
Srećko Aćimović odbio da strijelja 500 Srebreničana
Komandant 2. bataljona Zvorničke brigade Vojske RS oglušio se na naredbu
Srećko Aćimović iz Ročevića
kod Zvornika nije završio
nikakve vojne škole, a eto,
desilo se da u vrijeme masovnih egzekucija u julu 1995.
godine, za razliku od velikog
broja visokih oficira Vojske
Republike Srpske, koji su godinama na vojnim akademijama izučavali pravila Ženevske
konvencije, zakone i običaje
rata..., jedini stane na časnu
stranu historije i vojne etike.
Sljedećeg jutra kod škole
u Ročeviću Aćimović je zatekao pukovnika Vujadina
Popovića, načelnika bezbjednosti Drinskog korpusa VRS
(osuđen pred Tribunalom
u Hagu na doživotnu kaznu
zatvora). Aćimović je i njega
Poslije je saznao da su zarobljenici odvedeni u Kozluk,
gdje su pogubljeni 17. jula
1995., pored rijeke Drine, nedaleko od komande jedinice
"Vukovi s Drine".
- Taj telegram je šokantno
djelovao na mene i moje
saradnike. Moj zamjenik MiAćimović: Nije želio učestvovati u genocidu
tar Lazarević i ja zaključili
smo da u tome ne treba da
Aćimović sa svojim saradnicratni zamjenik.
učestvujemo - kazao je Aćimović,
ima nije uspio spasiti strijeljanja oko
koji je nakon toga u dva navrata od- Isto su ponovili i nakon drugog tele- 500 srebreničkih Bošnjaka, ali je, eto,
bio naredbu.
grama s istim naređenjem, poslije bio jedini oficir koji je veličanstvenim
čega je Aćimovića telefonom pozvao činom odbijanja naređenja da ih
- Komandant Aćimović je rekao da Drago Nikolić, tadašnji načelnik bez- strijelja odbio da učestvuje u genoće odbiti da izvrši takvo naređenje, a bjednosti Zvorničke brigade (pred cidu, pokazao da je sve moglo biti
u tome smo ga podržali svi prisutni, Tribunalom u Haagu osuđen na 35 drugačije i bio dobar čovjek u daniuključujući komandire četa koji su godina zatvora). Rekao mu je da je ma velikog zla. A da nije dobrih ljudi,
pozvani u štab. To smo odlučili zato naređenje stiglo "odozgo" i tražio ni sunce grijalo ne bi.
što je to bilo suludo naređenje i što da ga izvrši, ali je Aćimović ponovo
smo svi smatrali neljudskim činom - odbio.
sjeća se Mitar Lazarević, Aćimovićev
SREBRENICA: 11. JULI 1995 - 11. JULI 2012.
Donosimo pismo koje je svom ocu Fadilu Omeroviću, ubijenom jula '95. u Srebrenici, napisala njegova
kćerka Adela. Imala je godinu i pol kad su je ostavili bez oca
O tome što se jula 1995. godine, u
samo nekoliko dana, desilo u Srebrenici, Haški je tribunal rekao svoje. Političari, svako na svoj način,
još govore o tome. I danas će. O
osjećajima kćerki i sinova onih što su
jula '95. pobijeni i u masovne grobnice zatrpani, niko ni riječi. Stoga i
donosimo pismo koje je svom ocu
Fadilu Omeroviću, ubijenom jula '95.
u Srebrenici, napisala njegova kćerka
Adela. Imala je godinu i pol kad su je
ostavili bez oca. Nije ga zapamtila.
Ne pamtim.
Ni jedna riječ, ni nježna ni gruba.
Ništa. I još pokušavam da zatvorim oči i da sklopim tvoj lik.
Priznajem, ne ide, pa onda
Još jedna godina je prošla.
Još jednom ću stati ispred onog
mjesta gdje ti mirno spavaš zauvijek.
Još poneka suza i ona stara bol.
Nikad nisi bio tu, ali i dalje sto-
ji u srcu ona praznina, koju
Nisi bio tu da vidiš moje prve korake ni da čuješ moje prve riječi
jedan moj uspjeh ili poraz.
Nisam ti mogla ispričati moj san:
Došao si i pokucao na prozor, nasmijao mi se. Probudila
sam se i krenula da ti otvorim i
onda sam shvatila da te nema.
Sanjala sam nekog čovjeka, bez
lica, bez imena, koji je došao samo
na trenutak... i ponovo nestao.
I te riječi - tata, babo, otac. Nikad nisam
imala priliku da ih kažem, nažalost.
Teško je shvatiti kako su druge djevojčice imale nekog ko
će ih voditi za ruku, čuvati,
igrati ses njima,ko ćeih braniti od svega.
I uvijek sam se pitala zašto?
Kako neko može imati pravo da oduzme nečiji život?
Kako iko na ovom svijetu može
biti toliko hrabar da uzme
nečiju sudbinu, sreću, ljubav?
Kako je neko mogao uzeti dio moje
duše, dio mojih nadanja i snova?
Ko je to uzeo sve one tvoje
zajedničke uspomene od mene?
Nedostaješ mi da me gledaš kako
odrastam, da budeš ponosan na
mene i da mi kažeš kad griješim.
Rado bih zamijenila sve što sada
imam, za jednu uspomenu s tobom.
Nedostajao si mi jučer, nedostaješ
mi danas, nedostajaćeš mi sutra.
uspomenu na tebe, ali te čuvam.
Tu, u mojoj duši, niko te ne može uzeti.
I nekad, znam da ćemo se sresti, tamo
na onom boljem mjestu, gdje si sada
pošteđen bola, koji mi živi osjećamo.
I znam da ćeš me onda zagrliti i pružiti
mi ljubav koju su mi drugi uzeli.
Ti si dao svoj život da bih ja danas bila ovdje, gdje sam, i hvala ti.
Hvala ti za sve ono što bi mi pružio,
samo da si imao priliku.
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2012
Izložba o Srebrenici:
Izložba je upriličena u spomen 17. godišnjice genocida u Srebrenici
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Bosnia House
36 Medley Road,
B11 2NE
Izložba o Srebrenici: Ćilim sjećanja, ponosa i nezaborava
Izložba ˝Ćilim sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici˝ - tradicijom protiv
zaborava, otvorena je večeras u Domu
Oružanih snaga BiH u Sarajevu u organizaciji BOSFAM-a (Bosanska familija)
Oni koji su došli da pogledaju ovu tužnu
izložbu mogli su pogledati ćilime na kojima je svaki motiv jedno ime, ćilime
na kojima se nalaze čitave porodice,
ćilime na kojima se nalaze imena djece,
žena… nestalih u vihoru proteklog rata.
Direktorica BOSFAM-a Munira Beba
Hodžić istakla je značaj čuvanja uspomona na nestale i poginule rekavši da porodicama treba Pravda a žrtvama Sjećanje.
“Ćilim je simbol kuće, miline, nečeg
dragog. U ćilimima imate puno boja,
simbola koji se miješaju. Svi nastradali imali su različite sudbine
koje su se slile, pomiješale u jednu - sudbinu žrtve”, rekla je Hodžić.
Kad umre čovjek
Priroda to predosjeti,
Sunce prije zalaska
Za oblake se sakrije,
Obuzda svoje srećno lice
Da tužnom ništa nažao ne učini,
Da grešku iz nehata ne počini
I zbog toga se gorko kaje.
A koliko su puta
premještene kosti ljudima
kojima dženazu danas
Nakon dvadeset godina klanjaju.
Koliko su puta suze orosile žalosno lice,
Koliko su puta na grane sletjele crne
Kolike su tajne zadržale
Bosanske stijene i oštre litice
I vode nabuhle noseći mrtvaca.
Kada je glas bio brži od ptice,
Kada je zauvijek zaledio
prestrašene majke lice,
Kada je vrijeme zatvorilo korice sretne
O nekom ko se na bijelom konju
Ona je istakla da ove ćilime tkaju
one koji su ostali bez najmilijih, one
koji su dočekali najveću kaznu koja
postoji. Da tragaju za svojom djecom.
Miroslav Živanović, koji je otvorio
izložbu rekao je da je ova izložba
Izložba je upriličena u spomen 17.
godišnjice genocida u Srebrenici.
U proteklih šesnaest godina ćilim
su tkale žene koje su izgubile svoje
najdraže u genocidu u Srebrenici.
Izdavač: BiH UK Network,
Bosnia House
36 Medley Road, Greet
Birmingham B11 2NE
Tel: 0121 772 3052,
Fax:0121 773 3861
Email: uknetwork@btconnect.com
Glavni urednik: Namik
Redakcija: Anes Cerić, Idriz
Kadunić, Zaim Pašić, Višnja
Stalna saradnja: Zijad Bećirević
(SAD), Dr Zdenka Besara, Muhamed Širanović, Haris Halilović
(Njemačka), Faruk Tičić, Meho
i Semira Jakupović, Senadin
Selimić, Mišo Marić, Vesna
Štamparija: Bosanska kuća, Birmingham
Za jednu nestalu osobu se tka mali ćilim
dimenzija 40x40cm, različitih boja, motiva, a u ćilimu je upisano ime i prezime
žrtve. Otkani dijelovi se spajaju i tako
nastaje veći ćilim.
Autor Fena
Nakon mnogo godina iz mrtvih vratio.
Kada umre čovjek,
Nebo uvijek suzu za njim pusti
I molitvu tiho u sebi izusti,
I drvo svoju kosu raspuštenu
Do zemlje crne pogne,
Moleći Svemoćnog da im pomogne.
Šačica kostiju najzad će smiraj naći
I ljudi će još dugo za njima plakati
I kose sijede od brige čupati
I ti ćeš, kišo, što danima padaš
Svjedokom ove tuge biti.
Vremena što prolaze
Žalost neće učiniti manjom,
Svjedočiće nišani bijeli
O zločinu učinjenom ljudskom rukom.
I pitanje bez odgovora
Sigurno će još dugo bez odgovora biti,
Nečovjek će se iza svog nedjela
Vjerovatno kriti
I život provesti u samoobmanjivanju.
Copyright@2009 Bosnia & Herzegovina
UK Network
Srebrenica holocaust 1995-2012
8372... number of victims that is not final
Za većinskog vlasnika rudnika Ljubija ArcelorMittal je nevažno da željezna konstrukcija sadrži rudaču iskopanu u njemu, gdje su zločinci zakopali brojna tijela nedužno ubijenih nesrba
“Ružan, asimetričan, beskoristan
i skup tako je ovdašnji vox populi
ocijenio 115m visoki toranj u krugu
predstojeće Olimpijade u istočnom
Londonu koji je financirala kompanija ArcelorMittal. Ova kontroverzna spiralna konstrukcija kreacija je
poznatog indijskog umjetnika Anisha Kapoora koji vjerojatno nije bio
upoznat sa spornom ulogom i praksom svog nalogodavca u Bosni i Hercegovini.
ArcelorMittal, vodeći globalni kopac
željezne rudače i proizvođač finalnog
produkta, od 2004.većinski je naime
vlasnik rudnika Ljubija u Prijedoru.
To da je izgrađeni toranj ‘ružna,
beskorisna i skupa’ umjetnička tvorevina ujedno i golema, i to po mjerilima industrije - jeftina reklama za
kompaniju A(rcelor)M(ittal), manje
je važno od podatka da željezna konstrukcija sadrži i rudaču iskopanu u
Deseti krug pakla
Taj podatak je s ponosom proljetos
iznio direktor rudnika u Prijedoru,
Mladen Jelača, profesoru Eyalu
Weizmanu i Milici Tomić, pripadnicima organizacije koja lobira za
izgradnju spomenika žrtvama Omarske.
Omarska i Manjača u našoj svijesti
su zabilježene kao deseti krug pakla,
stratište na kojemu su za samo tri
mjeseca zbrisane obitelji uglednih i
inih Prijedorčana, Kozarčana i drugih Krajišnika nesrba, muškaraca,
djece i silovanih žena, njih više od
3000 duša od koji su brojna tijela ostala raskomadana, buldožerima preorana i zakopana u rupama i jamama
Omarske i Ljubije. A bar spomenika
gdje bi se preživjeli mogli pokloniti
umrlima - nema. Ni traga spomeniku! Umjesto toga, svjetska kompanija u trci za profitom vadi rudaču
iz tih jama, i bogateći se nijeće da
kopa po kostima i lubanjama, nijeće
da ima odgovornost prema živima i
uskraćuje poštu mrtvima.
Obećali, pa porekli - rekao je na
konferenciji za štampu u Londonu
2.jula 2012. preživjeli logoraš Satko
Mujagić. Već 7 godina on i drugi
bivši logoraši pokušavaju spomenutu
kompaniju prizvati odgovornosti i
datoj obavezi da će spomenik izgraditi. Pitanja i zamolbe ostaju uglavnom bez odgovora. U službenom
priopćenju kompanija izražava
‘žaljenje’ što do sada nije postignut
‘dogovor svih strana’, bez kojeg se
oni neće upuštati u projekt jer žele
‘ostati neutralni’. Tako je i svijet,
ostajući neutralan, prije 20 godina
mirno svjedočio genocidu u jednoj
naprednoj evropskoj zemlji.
‘Pomirenje je nemoguće u atmosferi
poricanja krivnje’, rekao je preživjeli
iz Omarske Kemal Pervanić. ‘A bez
sučeljavanja s krivnjom, uz svjesno
i sustavno zataškavanje istine, nije
moguće isključiti nove sukobe, novi
rat’. Dok tvrdi da želi biti ‘neutralna’,
firma ide naruku politici počinitelja
zločina, a na štetu žrtava.
Prikriveni tragovi zločina
Krug Omarske imao bi postati novi
evropski Dahau; Bijela kuća u kojoj su novi vlasnici prebojili zidove
poprskane krvlju i uklonili, ili tko
zna gdje sakrili zloglasnu stolicu za
mučenje, te ostale tragove zločina,
trebala bi biti mjesto hodočašća da
se svi narodi i narodnosti uče humanosti, a ne ubijanju bližnjega svoga; jame iz kojih još nisu pronađeni
i izvađeni ostaci nestalih trebale bi
ostati dostupne forenzičarima, rekao
je Satko Mujagić. I spomenik, taj toliko priželjkivani spomenik žrtvama
zvjerskog nasilja, morao bi biti postavljen na jednom od mjesta gdje su
nedužni - mučki ubijani zapaljenim
automobilskim gumama oko vrata,
do smrti udarani teškim i tupim predmetima, ljudi nad kojima se neljudski iživljavao komšija i sugrađanin.
Preživjeli logoraši nisu imali snage
na press konferenciji govoriti o
strahotama kroz koje su prošli, ili
im svjedočili. Bol još uvijek traje,
rane još peku, košmari još proganjaju. Dok počinitelji šute i niječu,
istina ostaje samo na strani žrtve,
nepotvrđena, neiskupljena.
Fikret Alić, simbolično lice Omarske, nije dobio vizu da dođe u London. No nekoliko organizacija i entuzijasta udružilo se u inicijativu da
se Omarska ne zaboravi: grupa Spomeniká i inicijativa ‘4 lica Omarske’
iz Beograda, katedra za forenzičnu
arhitekturu koledža Goldsmith sa
londonskog univerziteta, inicijativa
‘Orbite odgovornosti’, također sa
londonskog univerziteta, umjetnici i
Neposredno pred Olimpijadu u Londonu, preimenovali su zvanično ArcelorMittalov toranj SPOMENIKOM
zavjet da će tako ostati sve dok kompanija ne ispuni obećanja da će spomenik podići tamo gdje mu je mjesto
- u Omarskoj, u Prijedoru.
Vesna Ružička-Šehović
8372... number of victims that is not final
Srebrenica holocaust 1995-2012
Poznati britanski novinar Ed Vulliamy:
Stati na stranu lokalne srpske zajednice, ravno je tome da neko u Drugom svjetskom ratu, stane na stranu nacista
Koncentracioni logor Omarska
kod Prijedora jedno je od najvećih
stratišta Bošnjaka i Hrvata tokom
agresije na BiH i najstrašniji koncentracioni logor na tlu Evrope
od Aušvica i Dahaua iz Drugog svjetskog rata.
Ovo je ekskluzivno za "Dnevni
avaz" izjavio poznati britanski
novinar Ed Vulijami (Ed Vulliamy) komentirajući činjenicu da
sadašnji vlasnik kompleksa rudnika koji se nalaze na tom mjestu
Lakšmi Mital (Lakshmi Mittal),
britanski milijarder i kralj čelika,
iako je to obećao još 2004. godine, još nije dopustio gradnju
spomenika ubijenim logorašima.
- Ovdje su ozbiljne stvari u pitanju. Nije ovo bilo koja zgrada.
Ovo je važan dio bh. historije. U
Omarskoj su ljudi, samo zato što
nisu bili Srbi, masovno ubijani,
mučeni, silovani i sakaćeni. Mital
sada tvrdi da nikada nije obećao
gradnju spomenika i da želi biti
neutralan. U njegovom slučaju biti neutralan znači popustiti pod pritiscima lokalne srpske zajednice u Prijedoru - kazao je Vulijami.
A to je, prema Vulijamijevim riječima,
pravedno nego je i primitivno - potcrtao
je Vulijami.
Prema njegovim riječima, nekome ko
nije detaljno upoznat s ovom problematikom izgleda nevjerovatno da jedna od
najmoćnijih svjetskih
korporacija, kakva
je "Arcelor Mittal",
poklekne pod pritiscima jednog dijela
lokalne zajednice u
- Svi se pitamo
kako je moguće da
kompanija čelika na svijetu prima naredbe od
gradonačelnika jednog tako malog grada. Bez uvrede, Prijedor je veoma lijep,
Vulliamy: U Omarskoj su ljudi, samo zato što nisu bili
ali je na političkoj
Srbi, masovno ubijani, mučeni, silovani i sakaćeni
skali beznačajan. Mi
u Engleskoj imamo
izreku "The tail is wagging the dog" (Rep
ravno tome da neko, u Drugom svjetsmaše psom, op. a.). Mali rep zvani Prijekom ratu, stane na stranu nacista i tvrdi
dor maše velikim psom koji se zove "Arda je neutralan.
celor Mittal", umjesto da bude obrnuto.
- On nikada nije bio posvećen činjenici Zašto se to događa? Reći ću vam zašto,
"memorijal pod svaku cijenu". U čemu zbog kapitala. Kapital je Mitalu važniji
je problem da se na nekoliko kvadrat- od patnje žrtava, jer ako neki nasilnik
nih metara prostora sagradi spomenik nasmrt tuče nekoga na ulici, a vi ništa ne
ljudima koji su tu mučki ubijeni. Ljudska poduzmete, niste neutralni. Saučesnik
vrsta gradi spomenike svojim mrtvima ste - naglašava Vulijami.
desetinama hiljada godina, to je ono što
nam je u prirodi. Uskratiti nekome da Britanci traže rješenje problema
se sjeća svojih mrtvih ne samo da je ne- U Ambasadi Velike Britanije u BiH rekli
su nam da je ovo veoma značajno pitanje za preživjele logoraše i njihove porodice i da se rješenje mora pronaći.
- Velika Britanija u potpunosti prepoznaje značaj ovog pitanja za preživjele
logoraše i njihove porodice. Mi smo
potakli "Arcelor Mittal" Prijedor i
predstavnike lokalnih vlasti da iznađu
rješenje za ovo osjetljivo pitanje - rekli
su nam u Britanskoj ambasadi.
Čekaju "konsenzus svih strana"!?
Iako je bilo dosta govora o tome da će
Mital zabraniti obilježavanje dana zatvaranja logora Omarska, 6. avgusta,
unutar postrojenja "Mittal rudnika" Prijedor, kao što su zabranili i obilježavanje
Dana logoraša u maju ove godine, pod
pritiskom javnosti ipak su odustali od te
- Mital će dopustiti obilježavanje dana
zatvaranja Omarske 6. avgusta, a bivši
logor bit će otvoren za posjete i 24.
juna, od 8. do 19. jula i 19. avgusta. Što
se spomen-obilježja tiče, projekt nije
odbačen, ali se čeka konsenzus svih
strana - kaže se u saopćenju "Arcelor
No, koje bi to strane trebale postići konsenzus, nije navedeno.
Autor M. GUŠIĆ
Haberi iz Asocijacija
"Uživam u prirodi"
George Nickson je napustio London kako bi uživao u BiH
Tridesetpetogodišnji George Nickson napustio je život u jednoj od najljepših svjetskih metropola, Londonu, posao u
kompaniji Paramount, ostavio je porodicu i prijatelje i došao u Bosnu i Hercegovinu. U početku je planirao ostati u
Sarajevu, međutim, nakon što je upoznao Srebrenicu, odlučio je nastaniti se u tom gradiću na sjeveroistoku Bosne.
Mnogi mladi u Bosni i Hercegovini
razmišljaju o odlasku u inozemstvo, uglavnom zbog nedostatka posla i nade u
bolju budućnost. Stoga je posve neobično
kada stranci, i to mlađe osobe, dolaze u
BiH kako bi tu živjeli i pronašli svoj mir.
"Mnogi me pitaju zašto sam odlučio
doći, mislim da je pravo pitanje – zašto
sam odlučio ostati. Sviđa mi se ovdje.
Sviđa mi se mentalitet ljudi, a posebno me očarala priroda u Srebrenici.
Odgovara mi to što su ljudi ovdje
opušteniji“, kazao je Nickson za Klix.ba.
Sarajevo ima draž koju nemaju
O bivšoj Jugoslaviji slušao je od svoje
bivše djevojke, čiji su roditelji bili porijeklom sa Balkana. Nakon što su se razišli
počeo se više interesovati za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju, Makedoniju...
"Želio sam napustiti Veliku Britaniju i
naći neko mirnije mjesto. Čitao sam
mnogo o Sarajevu i shvatio da je to
grad gdje se sudaraju svjetovi – istok i
zapad. Barcelona, Pariz, Rim... sve su
to lijepi gradovi, ali Sarajevo je imalo
neku posebnost. Stoga sam odlučio
posjetiti glavni grad BiH, a nakon toga
nastaviti putovanje po ostalim zemljama bivše Jugoslavije. Ipak, ja i nisam
neki putnik. Više volim imati bazu.
Došao sam u Sarajevo i tamo proveo
nekoliko mjeseci", ispričao je Nickson.
Sarajevo mu, kako je kazao, nije odgovaralo. Ljudi su se s njim uglavnom
družili zbog toga što je stranac, a ne
zbog onoga što on u suštini jeste. Ubrzo
je počeo raditi za neke nevladine organizacije i put ga je doveo u Srebrenicu.
Ljudi u BiH su obrazovaniji, priroda je prelijepa i nalazim svoj mir
"Ja nisam došao ni u Sarajevo niti u
Srebrenicu zbog rata i svega što se
dešavalo. Došao sam da posjetim te gradove i svidjelo mi se. Volim ljude u BiH.
Najviše mi se sviđa to što te procjenjuju na osnovu onoga što govoriš, a ne
na osnovu odijela koje nosiš ili automobila koji voziš. Također, smatram
da su ljudi u BiH mnogo obrazovaniji
od ljudi u Velikoj Britaniji. Iako nemaju
materijalna sredstva imaju ogromno
znanje i volim komunicirati s njima. A,
posebno mi se sviđa osjećaj zajedništva,
odnosno to što ljudi u BiH sve dijele i
uvijek su spremni pomoći“, rekao je.
U Srebrenici, tvrdi, nikada nije imao
George Nickson
nikakvih problema. Stekao je brojne prijatelje, koji ga od milja zovu
"Špijun", jer mladima u Srebrenici nije
baš jasno zašto bi neko napustio život
u Londonu da bi preživljavao u BiH.
"Ljudi me vole, jer sam ovdje zbog toga
što mi se sviđa. Iznajmio sam stan i
pomalo se bavim baštovanstvom. Priroda je ovdje predivna. Sviđa mi se sjediti
u tišini i uživati, mnogo više nego da
posjećujem neke moderne barove po
svjetskim gradovima. Potrebno mi je
samo nekoliko prijatelja, priroda, mir,
tišina, laptop i iPod“, kazao je Nickson
kroz smijeh.
No, jedini
stavlja to
što ne
je riječ i kako u BiH stignu brojni muzički
albumi, filmovi... prije nego u Veliku
Britaniju“, kazao je Nickson za Klix.ba.
Inače, on je BiH prvi put posjetio 2009.
godine. Od tada do danas je neprestano
odlazio iz BiH i vraćao se u nju. Trenutno
radi na tome da dobije boravišnu dozvolu, kako ne bi morao svaka tri mjeseca odlaziti iz BiH. Nakon toga planira
pronaći posao u našoj zemlji i ostati u
"svojoj bazi", kako naziva Srebrenicu.
Tatjana Sekulić
1/16 Strane £25
"Lijen sam da učim bosanski jezik.
Naučio sam tek nekoliko osnovnih riječi.
Ali, ljudi u BiH uglavnom znaju engleski
pa se već nekako sporazumijevamo“.
1/18 Strane £40
George Nickson često odlazi u Veliku
Britaniju kako bi posjetio roditelje. Kazao je da su oni prihvatili njegov novi
način života i odluku da ode u BiH.
1/2 Strane £100
"Moji roditelji i prijatelji su o BiH znali
samo preko medija. Znali su da je bio rat
i smatrali su da je ovdje još uvijek opasno. Mnogi moji prijatelji misle da ljudi u
BiH nemaju ništa i iznenađeni su kada
im ispričam o kako obrazovanim ljudima
1/4 Strane £65
1/1 Strana £200
Oglasi na web stranici £30
Oglasi na kolornim stranicama skuplji su za 50% od gore
navedenih cijena
Haberi iz Asocijacija
London, Poslije revizorskog pregleda „Investitors in People“
Pregled i revizija su pokazali da je BHCAC dinamična organizacija koja unaprijed razmišlja, s jasnim ciljevima i planovima za budući razvoj i poboljšanje.
Ovaj report predstavlja povratnu
informaciju revizorskog pregleda“ Investors in People“ za
Priznanje u pravim rukama
Bosanskohercegovački savjetodavni
centar (BHCAC) koji je proveden
27. marta 2012. Organizacija je prvi
put postigla „Investors in People“
akreditaciju 2005. godine i uspješno
je zadržala akreditacije od tog vremena.
BHCAC je registrirana dobrotvorna
organizacija osnovana 1997. godine,
kojom upravlja dobrovoljno i na
volonterskoj osnovi Upravni komitet.
Balkanska zajednica
Centar ima za cilj poboljšanje
kvalitete života balkanske zajednice,
od kojih su mnogi stariji ljudi sa tjelesnim ili mentalnim invaliditetima.
Centar pruža podršku i pomoć kroz
širok i raznolik raspon usluga i aktivnosti.
To je prije svega jedina organizacija
koja okuplja balkansku zajednicu u
Londonu i jedina u Velikoj Britaniji
koja nudi takav sveobuhvatan raspon
besplatnih usluga, pomoći i podrške
za starije ljude sa Zapadnog Balkana.
Organizacijska vizija i vrijednosti su
fokusirane na pružanju stručnih usluga visokog standarda na brižan način
i uz podršku.
U cjelini nam je bilo dostupno 23
ljudi u sklopu ove revizije, ali mi smo
selektirali 9 selekcija za intervjue
što je obuhvatilo predstavnike svih
uloga unutar organizacija: Upravni
komitet, menadžment, članove profesionalnog osoblja i volontere.
Naš pregled i revizija su pokazali
da je BHCAC dinamična organizacija
koja unaprijed razmišlja, s jasnim
ciljevima i planovima za budući razvoj i poboljšanje. Vodstvo tima je
odano i ima jasne ciljeve, ono unaprijed razmišlja i usmjereno je prema kontinuiranom poboljšanju.
Ovo je podržano odlučnošću u
organizaciji koja potiče osoblje i
volontere u svim ulogama da pridonesu idejama i strategiji kako bi
organizacija pružila pomoć korisnicima usluga. BHCAC ima jasnu misiju
sa poslovnim planom i veoma dobro
definiranim ciljevima za naredne tri
Postignuće se mjeri putem pruženih
usluga koje se uspoređuju sa organizacijskim ciljevima, dok članovi
osoblja i volonteri imaju individualne ciljeve povezane sa vlastitim
područjem rada i obavezama, tako
da svako od njih jasno razumije šta
se od njih očekuje. To znači da svatko
Bio je septembar i vrela jesen
Bila je noc, zadnja noc u sjenama
Gledala si u nebo i mene
Bogove trazila i mene tuzila.
Plakala nisi, to znam
Drhtala i uzdisala
A zatim otisla lagano kao Mjesec
Gledah za tobom.
Bacao sam kamencice na Srebro
Na toplastu vodu jezersku
I onda sam otisao.
Cuo sam da si me trazila
Da si dugo sama bila
Da si pricala i nadala se.
Uzalud ,malena
15. maja 1989. Sisak
zna o ciljevima i prioritetima organizacije i na koji način oni osobno
doprinose njenom uspjehu. Učenje i
razvoj za potrebe osoblja i volontera
su u skladu sa sadašnjim i budućim
zahtjevima, ali su isto tako usko
povezani sa ciljevima organizacije.
Specifične aktivnosti su planirane
kako bi se zadovoljile potrebe korisnika usluga, poboljšala učinkovitost
organizacije i da bi se zadovoljili individualni razvojni zahtjevi. O razvoju osoblja se diskutuje na sastancima nadzora rada kao i sastancima
procjene radne učinkovitosti.
Potpuni uspjeh
Osoblje i volonteri različitih uloga su
nam dali primjere gdje se poboljšao
njihov rad i zadovoljile trenutne, a i
buduće potrebe organizacije i njenih
korisnika usluga. Učinkovitost učenja
i razvoja uglavnom se preispituje
kroz procjene kvaliteta radnih aktivnosti. Povratne informacije se koriste u planiranju za razvoj budućih
strategija. Menadžeri u potpunosti
jasno razumiju očekivanja ljudi u organizaciji i ovo razumijevanje čini
dio procesa za praćenje njihovog
učinka u menadžmentu. Ljudi koji
rade u organizaciji se osjećaju vrlo cijenjeni i dobro su podržani od strane
menadžmenta, kolega i korisnika
usluga. Komunikacija je efektivna ​​u
cijeloj organizaciji. Sastanci osoblja,
menadžmenta i Upravnog komitet
se održavaju redovno i na njima se
diskutuje o planovima, učinkovitosti
i strategiji. Tu je i redoviti bilten,
mnogo neformalnih razgovora i emailova.
Ispitanici smatraju da imaju visok stupanj autonomije, povjerenje i da su
uključeni u svakodnevno donošenje
odluka kako bi se poboljšale usluge
koje se pružaju. Osoblje nam je dalo
mnogo primjera gdje su im date dodatne odgovornosti, takođe im je
data mogućnost da daju vlastite ideje za poboljšanje i bili su poticani da
koriste svoju inicijativu.
Želimo zahvaliti svima za njihovo
sudjelovanje i za njihove otvorene i
konstruktivne povratne informacije.
Također želimo odati svoju zahvalnost svima unutar organizacije za
srdačnu dobrodošlicu koju su nam
pružili i, konačno, posebno hvala ide
Sađidi Trožić za koordinaciju svih faza
ove revizije, pružanju informacija,
dostavljenoj dokumentaciji i osiguravanju da je cjelokupan proces protekao glatko.
Haberi iz Asocijacija
BHCAC u Londonu
U Bosanskohercegovačkom savjetodavnom centru proširena je i aktivnost i uvedeni zanimljivi sadržaji
Izlet u Bodiam
Bosanskohercegovačkom savjetodavnom centru (BHCAC) u Londonu
bilo je veoma živo. Studenti su aktivno sudjelovali u svim događanjima i
časovima, koje uključuju engleski kao
drugi jezik (ESOL), internet i naravno Yogu i Tai-Chi. Sve je realizovano
kako bi se osiguralo dobro zdravlje i
aktivan život. Veoma uspješna indijska masaža je uvedena kako bi se
pružila mogućnost studentima da
steknu nove vještine, a u isto vrijeme
da im se pruži prilika za međusobno
druženje u opuštenom okruženju.
Koncem maja je obilježen kraj školske
godine i pohvalan rad studenata. BHCAC volonteri su organizirali roštilj
koji je održan u BHCAC prostorijama
i na kojem su bili prisutni studenti,
njihovi učitelji i treneri, volonteri i
profesionalno osoblje.
Osim roštilja, BHCAC je 26. maja organizovao proljetni izlet u Bodiam
dvorac u East Sussexu za sve zainteresovane članove.
Ove godine BHCAC je 29. juna
učestvovao na
izbjegličke sedmice ''Refugee Week''
u opštini Hammersmith & Fulham.
Obilježavanje izbjegličke sedmice
počelo je 1998. godine i od tada
svake godine krajem juna nudi širok
program - kulturne i obrazovne
manifestacije i aktivnosti koje govore o doprinosu izbjeglica u Velikoj
Britaniji i promovišu bolje razumijevanje zašto ljudi traže utočište.
Na ovoj manifestaciji lokalni Forum
za izbjeglice i etničke manjine je
dodijelio priznanje mnogim najvrednijim volonterima, a i organizacijama
među kojima je i BHCAC, volonterka
Mina Miftari i član organizacije Fadil
Salešević. Priznanja dobitnicima je
uručila gradonačelnica Belinda Donovan.
Sađida Trožić
“Bosnia UK Network” pred oktobarske izbore u domovini
Krovna organizacija sa svoje strane će kao i do sada pomoći u organizovanju glasača, ali traže i angažovanje nadležnih
ministara i političkih stranaka
Krovna organizacija Bosanaca i Her- slabu registraciju glasača u inozem- značaju predstojećih izbora, predcegovaca u Velikoj Britaniji "Bosnia stvu najčešće krivicu prebacuju na staviti svoje programe i pozvati poUk Network" prije par dana uputila je bosanskohercegovačka udruženja i tencijalne glasače da se registriraju
javni poziv svim političkim strankama njihova rukovodstva,”Bosnia UK Net- i glasaju za njihove stranke. Na taj
u Bosni Hercegovini i nadležnim min- work” iz Velike Britanije odlučio je da način će političkim strankama koje
istrima prije svega Zlatku Lagumdžiji za predstojeću registraciju glasača egzistiraju u Bosni i Hercegovini biti
da pomognu u predstojećoj regis- ponovo u pomoć pozove političare i omogućeno da aktivno učestvuju u
traciji glasača.
nadležne ministre iz Bosne i Herce- procesu registriranja glasača, odnosgovine. "
no da same preuzmu brigu o svojim
Slab odziv
glasačima jer će od njihovih glasova
Obezbjeđene prostorije
zavisiti i njihovi izborni rezultati. U
Informaciju više potražili smo od
predsjednika “Bosnia Uk Networ- Podsjećanja radi, na sličan poziv koji tom smislu,” Bosnia UK Network”
ka” Mehe Jakupovića koji nam je je upućen prije dvije godine niko od svim političkim strankama u Bosni i
obrazložio ovu ideju:
“pozvanih” nije se udostojio da pis- Hercegovini besplatno će na raspomeno odgovori, niti su našli vremena laganje ustupiti prostore u Bh. klubu
i sreli se sa potencijalnim glasačima Brent u Londonu, Bosansku kuću u
bosanskohercegovačke dijaspore je
iz Velike Britanije. Šta mislite da li će Birminghamu i salu Bh. kluba Derby,
slab odziv glasača u inozemstvu koji
glasači u dijaspori ovaj put imati više te iskoristiti svoju bazu podataka da
putem pošte ili u diplomatsko-kono tim skupovima informira Bosance i
zularnim predstavništvima glasaju
Hercegovce u Velikoj Britaniji."
na izborima u Bosni i Hercegovini. "Živ čovjek se uvijek nada, ali s obziNovi izbori zakazani su za oktobar rom na dosadašnji odnos spram di- Za dodatne informacije zainteresir2012., a Izborna komisija Bosne i jaspore sumanjam da će ponovo išta ane stranke i nadležna ministarstva
Hercegovine kreće s registracijom uraditi. Naša želja je da zajednički mogu se obratiti na adresu “Bosnia
glasača u dijaspori. S obzirom da organiziramo javne tribine na kojima UK Networka” http://www.bhuknetdomaći političari i nadležni ministri za će predstavnici stranaka govoriti o work.org/, kazao nam je Jakupović.
Haberi iz Asocijacija
Najbolji volonteri u opštini Brent
Velike su zasluge ovog Bosanca, kazala je Sađida Trožić, menadžer Bosanskohercegovačkog savjetodavnog centra
Dodjela priznanja najboljim volonterima za izuzetan dobrinos društvu
je održana u Vijećnici opštine Brent.
Nagrade su uručene od strane
opštinskog gradonačelnika Brenta
i vijećnika Aslama Choudrya, koji je
na godišnjoj skupštini Vijeća završio
svoju funkciju gradonačelnika za proteklu godinu.
Dobrovoljni rad
Na ovoj posebnoj manifestaciji
gradonačelnik Choudry je pohvalio
18 građana opštine Brent za njihov
izvanredan rad u korist društva i humanitarnih organizacija u opštini.
Nominacija za gospodina Dževada
Dizdarevića, Bosanca, rodom iz Velike Kladuše je stigla od Sađide Trožić,
menadžera Bosanskohercegovačkog
savjetodavnog centra (BHCAC), koja
je u obrazloženju za nominaciju napisala:
-Dževad Dizdarević se pridružio
Bosanskohercegovačkom savjetodavnom centru 1997. godine kao
volonter. Na osnovu njegovog doprinosa i ogromnog truda Dizdarević je
Nagrada u pravim rukama DŽEVAD DIZDAREVIĆ
izabran kao povjerenik organizacije
2004. godine.Uspješno radi i danas. da to djelo samo pokazuje broj rad- došli u Veliku Britaniju kao preživjeli
nih sati koje je poklonio organizaciji. iz koncentracionih logora i kao hitno
On je izuzetan volonter i osoba.
Naša organizacija i zajednica su imale Dževad Dizdarević je pored svo- medicinski evakuiranti.
veoma mnogo koristi od njegove je velikodušnosti i humanosti Ova nominacija je prema mojoj
vrijedne podrške tokom godina. Nje- pokazao izuzetno dobar karak- najvišoj preporuci.
gova predanost i pomoć organizaciji ter i od dragocjene vrijednos- Nakon uručivanja priznanja gospođa
i najugroženijim članovima naše za- ti je za naš centar i zajednicu. Trožić je kazala:
jednice su doprinijele organizacijs- Više od 90% ljudi koji su imali koristi -Čestitam gospodinu Dizdareviću,
kom uspjehu u poboljšanju kvaliteta od rada gospodina Dizadrevića su priznanje je zasluženo! Veoma
stariji članovi zajednice Zapadnog
života naših korisnika usluga.
Balkana koji imaju fizčike i psihičke sam ponosna da je ovako prestižno
Izbjegličko iskustvo
invalidnosti kao rezultat surovog priznanje stiglo u ruke člana naše zaGospodin Dizdarević je došao u lon- balkanskog rata u kojem su stradali jednice i naravno izuzetno sretna što
donsku opštinu Brent 1993. godine nedužni civili, a od kojih su mnogi ga imam kao suradnika.
kao izbjeglica iz Republike Hrvatske.
Ubrzo nakon njegovog dolaska u
opštinu upisao je kurs i postao kvaliHABER
ficirani stolar, potom i samozaposlePRETPLATNI
Njegovo izbjegličko iskustvo je u
potpunosti doprinijelo organizacijskom
novopridošlih izbjeglica i poteškoća
s kojima se suočavaju kako bi se inPREZIME.......................................................................................
tegrisali u novo društvo. Njegovo
iskustvo i znanje su imali značajnu
ulogu u podršci korisnicima usluga
koji su u to vrijeme bili s mnogobrojnim potrebama, a kojima je Centar
bio jedini izvor praktične pomoći.
Napori i podrške gospodina
Dizdarevića tokom posljednjih 15
godina su i suviše brojne za popis,
u cjelini on je pružio neprocjenjive
Ček naznačiti na: BH UK Network
usluge organizaciji u podršci korisnicima usluga, osoblju i volonterima.
On je pomogao obnavljanje prostoriMolimo da ovaj kupon zajedno sa čekom pošaljete na adresu:
ja BHCAC na različitim lokacijama besplatno četiri puta u zadnjih 15 godiBH UK NETWORK, Bosnia House, 36 Medley Road,
na. Vrijednost dobrovoljnog rada se
Birmingham , B11 2NE
procjenjuje na £ 45, 000. Vjerujem
Haberi iz Asocijacija
Talenti regije:
Adnan Mehonić je rođen 1987. godine,
a odrastao je u Sarajevu, gdje je završio
osnovnu školu, Prvu bošnjačku gimnaziju i Elektrotehnički fakultet. Nakon
toga završio je Master studije na University Collegeu u Londonu iz oblasti nanotehnologije.
Mehonić kaže da je nanotehnologija
dosta široka disciplina koja se bavi
istraživanjem svih procesa na nivou
nanometara i manje. Njegovo interesovanje je dizajn novih elektroničkih
komponenti i razumijevanje fizikalnih
procesa na tom nivou, tako da je njegov Master bio, kako kaže, “između
inženjerstva i primijenjene fizike”.
Ovaj mladi državljanin BiH u žižu svjetske
javnosti došao je nakon svog dizajna novog memorijskog čipa.
- Mogu se čuti glasovi da je
sistem dosta zaostao, da ne omogućava
mladim talentima da se u potpunosti
razviju. Vi ste, ipak, dokaz da to i nije
- Ipak ste odlučili da svoje školovanje
nastavite na University Collegeu
u Londonu. Kako ste zadovoljni
mogućnostima koje taj Univerzitet
PhD u Engleskoj je prvenstveno
istraživački rad. Težnja je na tome da se
doprinese izabranoj oblasti u nečemu
što ranije nije objavljeno ili urađeno.
Osim toga, potrebno je stalno praćenje
novih naučnih radova i prisustvo na
naučnim konferencijama.
- Kako nam jednostavnim jezikom
možete približiti svoje otkriće?
Ovaj pronalazak i moje istraživanje su
povezani uglavnom sa dizajnom novih
memorijskih čipova. Ovi uređaji se zovu
Memristori (Mem od memorija i Ristori od riječi resistor – otpornik). Ovakvi
uređaji su interesantni jer su dosta brži,
koriste manje energije i mogu imati
veći kapacitet od uređaja koji su sada
u upotrebi (Flash memorije). Dakle,
uređaji poput USB stickova, memorijskih
I u Londonu koristi znanje stečeno u BiH
Način studiranja je dosta sličan. Ispiti su
dosta slični kao i u Sarajevu. Razlika je u
postojanju mnogo većeg broja obaveznih
i samostalnih projekata. Naravno, što se
tiče samog istraživanja, mogućnosti u
Londonu su dosta šire u odnosu na Sarajevo – to se prvenstveno ogleda u količini
sredstava koje je Vlada u mogućnosti da
namjeni za istraživački rad. Znanje koje
sam stekao tokom školovanja u Sarajevu
mi je svakako koristilo i još koristi u mom
radu. Mnogo je primjera mladih ljudi koji
su svoje obrazovanje stekli u BiH, a koji
sada imaju velike i uspješne akademske
karijere vani
kartica za mobitele, kamere i slično.
Također, Memristori se mogu koristiti
i za druge svrhe osim memorije. Pošto
se ovakvi uređaji ponašaju dosta slično
neuronima i sinapsama u mozgu, postoje grupe koje se bave istraživanjem
neuromorfoloških sistema i dizajnu
‘vještačkog mozga’ baziranog na memristorima.
- Vaš pronalazak je patentiran?
Da, prošle godine uz pomoć Univerziteta, zajedno sa supervizorom profesorom
Tonyjem Kenyonom, rezultat našeg rada
je patentiran.
- Vaš rad je nagrađen nagradom Plasma
Technology, koju dodjeljuje Oxford In-
struments, za najbolji magistarski rad
u oblasti nanotehnologije na UCL-u.
Šta za jednog mladog građanina BiH
znači mogućnost da na jednom ovako
prestižnom Univerzitetu usavršava svoje znanje? Ipak, napominjete da biste
se vratili u BiH.
Lijep je osjećaj doći do rezultata nakon
napornog rada i naravno da sam zbog
toga sretan. Ukoliko uspijem doprinijeti razvoju istraživačkog rada u BiH u
budućnosti, moje zadovoljstvo će biti još
veće. Želja mi je da se nakon završenog
studija vratim u Bosnu. Volio bih nastaviti svoj istraživački rad, te studentima
pokušati približiti mogućnosti naučnog
- Da li na Univerzitetu ima još ljudi sa
prostora BiH? Da li se interesujete za
dešavanja u domovini? Šta jednom
mladom naučniku najviše nedostaje iz
Sarajeva, a šta mu, pak, najviše smeta
kada se vrati u njega?
Na samom Univerzitetu nisam još upoznao ljude iz BiH. Međutim, imao sam
priliku da upoznam Bosance sa drugih
univerziteta u Londonu. Uvijek je lijepo
imati mogućnost druženja sa ljudima i
pričati bosanski.
Slobodno vrijeme najčešće koristim za
dolazak u Sarajevo i provođenje vremena s porodicom i prijateljima. Ono što mi
nedostaje, naravno osim dragih osoba,
jeste bosanska kuhinja.
Volio bih da mediji govore više o pozitivnim stvarima u Bosni, a uvjeren sam
da takvih stvari ima. Ljudi sa Zapada
koji su bili u BiH uvijek će reći da se
radi o prelijepoj zemlji, sa mnogo lijepe
prirode i gostoprimljivim ljudima. Ljudi
vole doći, recimo, na Sarajevo Film Festival i uživati u gradu i atmosferi.
- Koja je vaša poruka mladim ljudima?
Da imaju veće ambicije i da se bore za
njihovo ostvarenje.
(Akos.ba/Al Jazeera)
Haberi iz Asocijacija
Tradicionalna manifestacija u Birminghamu
Zbog nedostatka sredstava vlada Birminghama više nije u mogućnosti da bude dalji finansijer
više od
Ovogodišnja manifestacija Refugee p o l o week premještena je s centralnog v i n e
gradskog trga u prostorije kluba Mac
jer jednostavno gradska vlada više
nije u mogućnosti da je finansira.
Inače, na njoj predstavnici manjinskih grupa koji žive u Birminghamu
predstavljaju svoju tradiciju i kulturu,
svoje projekte u cilju približavanja
lokalnoj zajednici u kojoj žive.
Ipak i u ovakvoj krizi lokalna
Bosanskohercegovačka asocijacija
je zahvaljujući svom predsjedniku
Edinu Hromadžiću, inače uposleniku
organizacije ASIRT iz Birminghama,
našla načina da prezentira svoje projekte. On je u okviru svog štanda
predstavio našu kulturu i tradiciju,
zainteresirane upoznao s projektom
Bosanske kuće i magazinom Haber
koji je djelomično štampan i na engleskom jeziku. Naravno da je to bio
povod da ga posjetimo i uzmemo
kratku izjavu za novine:
"Nažalost zbog nikakvog fonda
ovogodišnja manifestacija je mnogo
siromašnija nego prethodne, jer jednostavno prve žrtve recesije su humanitarne i društvene organizacije.
U odnosu na prošlu godinu nedostaje
Predstavljen i Haber
učesnika. Neke organizacije su
se ugasile, a neke jednostavno
nisu imale ni minimalna sredstva
da uzmu učešće na ovom skupu.
Bosanskohercegovačka zajednica je
našla najpovoljniju opciju da putem
prigodnih propagandnih materijala
koji su odštampani u našoj štampariji
predstave svoja dva projekta: Bosan-
Radi podsjećanja, svake godine tokom mjeseca Juna obilježava se
“Refugee Week” kao akcija na nacionalnom nivou UK, tokom koje se vrši
širenje znanja i svjesnosti o izbjeglicama, razlozima zašto neko postaje
izbjeglica, života i životnog puta izbjeglica, istine o izbjeglicama, a sve
u cilju da se smanje tenzije i pritisci
na sve one koji nisu svojom voljom
došli ovdje i nisu došli da “otimaju
ničiji hljeb”, kako se često misli. Bosansko Hercegovačko Udruženje u
Derby-ju, svake godine pa tako i ove,
daje najveći doprinos ovoj akciji. Tokom Refugee Week 2012, u vremenu
od 16 Juna do 23 Juna, udruženje je
postavilo izložbu sa slikama iz života
izbjeglica iz Bosne, Somalije, Konga,
Sudana, Ukraine, Avganistana, Iraka,
Irana, Cada, kao i priče o teškom
putu tokom dolaska u UK. Izložba
je bila posjećena dnevno a naročito
utorkom, četvrtkom, petkom i subotom. Naše udruženje je bilo inici-
sku kuću i magazin Haber.
Brojni posjetioci sa zanimanjem su
uzeli naš lifret i za nadati se da ćemo
od jeseni mnogo više izdavati funkconalne prostorije Bosanske kuće
i da će mnogi klijenti više koristiti
usluge naše štamparije. Naravno, u
ovakvom ekonomskom okruženju
svaka funta je dobrodošla", kazao je
oduševljeni a folklor je pobrao velike aplauze. Ovom prilikom želimo
da se zahvalimo i koreografu naše
Nastup Bosanskih Bisera, Refugee Week 2012 Derby
jator i nosliac tribine o izbjeglicma
Folklorne grupe, Fahiri Hasedžić,
koja je još jednom pokazala da može
Takođe u sklopu “Multricultural Ac- da napravi dobru generaciju onih
tivity”, naša folklorna grupa Bosanski koji ne dozvoljavaju da naša kultura,
Biseri je nastupila u centru grada na igra i tradicija izumru na ovim prosGradksom Trgu sa 3 kola. Svi su bili torima. F.K.
Haberi iz Asocijacija
Uspjeh mladih arhitekata iz Sarajeva i Londona
Veliko priznanje Nedimu Muteveliću, Kenanu Vatrenjaku, Vedadu Islambegoviću, Ibrici Jašareviću, Asmiru
Muteveliću i Vernesu Čauševiću
Proteklog mjeseca hrvatske
novinske agencije prenijele su
“Bh. arhitekte osvojile drugo mjesto
na natječaju Blok Badel. Mlade arhitekte u sastavu Nedim Mutevelić, Kenan Vatrenjak, Vedad Islambegović,
Ibrica Jašarević, Asmir Mutevelić, te
Vernes Čaušević su u konkurenciji
242 prispjela rada iz cijelog svijeta
zauzeli visoko drugo mjesto i nagradu od 22.680 eura”.
Pažljivi čitaoci naših novina sjetiće
se da smo prije godinu dana u našim
novinama pisali tekst o jednom od
nagrađenih, Vernesu Čauševiću,
arhitektonskom dizajneru iz Londona koji je bio dio nagrađenog tima.
Poslije izrečenih čestitki na ovako
velikom internacionalnom uspjehu,
Vernesa pitamo za informaciju više:
“U periodu od februara do maja
2012. god. zajedno sa mojim kolegama arhitektima iz Filter Arhitektura d.o.z, mlade firme iz Sarajeva, učestvovali smo kao tim
na otvorenom internacionalnom
natječaju arhitekture za izradu idejnog urbanističko - arhitektonskog
rješenja Blok Badel u Zagrebu. Kroz
vrlo dobru saradnju i bogatu diskus-
Čaušević: Brojni projekti
Vernes Čaušević je magistrirao
prošle godine na London Metropolitan Univerzitetu sa arhitektonskim
projektom ‘Prostor za razmjene;
Održivi povratak u Srebrenicu’ za
koji je dobio internacionalnu ‘RSA’
nagradu ‘Resourceful Architect’ /
‘Resursni Arhitekt’. Kao freelance
arhitektonski dizajner razvijao je
idejna urbanistička rješenja za razvoj u Srebrenici i Bratuncu, osvojio
je urbanističku dozvolu za edukativni projekat i biblioteku u Stanmore College London i trenutno radi na glavnom
projektu St. Luke’s Engleska Crkva u Londonu za Phelan Architects. Filter Arhitektura d.o.z. je prošlog mjeseca uspješno
završila izradu projekta nove bosanske
džamije u Cirihu za bošnjački džemat u
Cirihu, prije toga su osvojili drugo mjesto
na konkursu za izradu idejnog rješenja
‘spomen obilježje drugi maj 1992.’ u
Sarajevu i poslije pobjede konkursa za
‘Istorijski park srednjovjekovne Bosne’
očekuju početak realizacije glavnog projekta u Zenici. Više informacija možete
vidjeti na web stranici http://www.filter.
Ukoliko želite da kontaktirate naše mlade
arhitekte, te da razmijenite svoje ideje s
njima to možete uraditi putem mailova
vernes_c@hotmail.com ili info@filter.ba
Pobjednicki tim
iju uspjeli smo osvojiti drugo mjesto
i nagradu od 22.680 eura. Ovaj uspjeh je tim veći kada se ima u vidu
da su na konkurs prispjela 242 rada
na kojima je radilo preko 2000 arhitekata iz 99 zemalja. Mi smo među
tri nagrađena tima, koji će biti pozvani na drugu fazu konkursa da razviju idejno arhitektonsko rješenje za
Blok Badel. Konkurs je bio odlično
organizovan, investitor i raspisivač
konkursa bio je Grad Zagreb, dok
je organizator i provoditelj Društvo
arhitekata Zagreba (DAZ).
Ova nagrada pokazuje da ujedinjena
bosanskohercegovačka pamet može
na svjetskim razinama učiniti velika
Ovo je vrlo važan uspjeh jer se radi
o internacionalnom konkursu koji je
primio mnogo radova i nadam se da
smo uspjeli pokazati svima da ideje iz
Bosne i Hercegovine mogu konkurisati na svjetskim nivou. Uvjeren sam
da je jedan od ključnih aspekata
ovog uspjeha naša "prekogranična
BiH-Britanija saradnja" - imali smo
priliku razmijeniti naša različita arhitektonska iskustva i znanja iz dva
različita državna sistema arhitektonske edukacije i prakse. Kroz taj proces ojačali smo naš kolektivni pristup
prema ovom konkursu. Naše razlike
nam daju sastojke za dobar razgovor
i razvitak svježih ideja, a istovremeno nemamo jezičkih problema jer svi
dijelimo isti jezik, kulturu i tradiciju i
naravno da je onda uspjeh mnogo izvjesniji. Sa današnjom mogućnošću
digitalne komunikacije preko interneta ovakva kolaboracija je apsolutno moguća i relativno brza, tako da
bih je sigurno preporučio drugima",
doda je Vernes.
Projekat Badel
Haberi iz Asocijacija
Elvir Hasedžić iz Nottinghama za primjer mladima
Iz Banja Luke došao sa 18 godina i marljivo učeći postao magistar elektroinženjer X Vjerovatno će prihvatiti ponudu da doktorira
Od uvijek smo znali da je veliki
potencijal u našoj omladini i da
se ulaganje u perspektivne mlade
ljude uvijek na kraju isplati. Ali bez
njihovog lićnog truda i podrške porodice to nebi bilo dovoljno. Ovo je
samo još jedan primjer da su upornost i entuzijazam koji su vodili Elvira
Hasedžića iz Nottinghama rezultirali
velikim uspjehom.
Iz Banja Luke došao je u Nottingham a tek je bio napunio 18 godina.
Da sada ne ponavljamo zašto i kako je
došao to već svi znamo, nego želimo
isprićati priću o njegovom postignutom uspjehu, jer i ako je došao u Englesku kad su njegovi engleski vršnjaci
već završavali koleđ on je tek morao
ispoćetka: kao prvo usavršiti engleski
jezik koji je već donekle znao. Kako
nam je Elvir znao reći vrlo je važno
postaviti sebi cilj u životu, znati šta
želiš i iskoristiti svaku pruženu priliku da to i ostvariš ne ostavljajući
to za neko drugo vrijeme jer svaka
propuštena šansa je vrijeme koje je
otišlo u nepovrat.
Odmah je upisao Nottingham
Peoples College što je naravno bila
odskoćna daska za dalje obrazovanje.
Elvirovo interesovanje za elektroniku
se pokazivalo još od malih nogu kada
je kao mali pokušavao napraviti male
motoriće koji bi pokrenuli propeler. Nekad bi uspio a nekada ne ali
sve te njegove igrarije su isplivale
Elvir Hasedžić
na površinu kada je dobio šansu da
nakon završenog koleđa pohađa
Nothingamski Univerzitet smjer
Elektro Inžinjering i Istraživanje.
Njegovoj sreći nigdje kraja. Bilo je
tu i ne prospavanih noći i dana kada
ćovjek pomisli kada će to već jednom završiti jer prizant će te nije
lako iz godine u godinu neprestano
ućiti, ali treba zanti da se taj trud zaista na kraju isplati. Dobio je diploma
Elektro Inžinjera ali Elvir nije stao na
tome. Jedan dan je rekao: “pa kada
sam stigao dovde mogu još malo” i
upisao je magistrat. Otišao je u Scotland na Sveućilište u Dundee i tamo
u roku položio magistrate.
Elvira život nije mazio, prošao je
kroz mnogo teškoća ali taj uspjeh
nikada nebi bio potpun da nije imao
nesebićnu potporu svojih roditelja,
da nije bio uporan da ostvari ono što
želi. Danas on je sretan ćovjek, radi
kao inženjer u veoma jakoj firmi “ Jaguar & Land Rover” u istraživaćkom
centru na unapređenju i inovacijama auta Jaguara i Land Rovera u
Coventry. A nije zakasnio ni sa socijalnim životom, sretno je oženjen, u
Coventry je kupio kuću a u Augustu
oćekuje i sina.
Iako je već sve sjelo na svoje mjesto,
Elvir je poćeo da razmišlja o doktoratu koji mu predlaže njegova radna organizacija. Vidjeli su dobar potencijal u njemu i žele ga stipendirati
ukoliko prihvati njihovu ponudu. Kad
smo ga pitali u vezi sa tim rekao nam
je: “Ja sam svoj cilj postigao a od
viška glava ne boli, mislim da ću prihvatiti ali nisam još zvanićno odlućio ”.
Želio bih porućiti svim
mladima neka ne propuste ni jednu dobru šansu koja im se pruži u
životu, neka se ne boje pokušati,
sve što se zapoćne i završi se, ako ne
pokušate nećete nikada saznati dali
ste to mogli, uvijek će te se kajati
u životu što niste barem pokušali.
Život traži odricanje ali nakon svega
slijedi velika nagrada.
izuzetno nam je zadovoljstvo i čast
obavijestiti vas da je sa izgradnjom pokretnih pregrada i prikladne kuhinje velika sala Bosanske
kuće spremna za višenamjenske
aktivnosti. Ukoliko imate potrebu
da vaše dijete proslavi rođendan,
te da održite poslovni sastanak,
seminar, otvorenu tribinu, školu,
sportsku aktivnost ili jednostavno da ugostite svoje prijatelje,
menadžment Bosanske kuće stoji
vam na raspolaganju. Pozovite nas
da se dogovorimo i predočimo vam
cjenovnik naših usluga. Naravno
koristimo prilku da sve posjetioce
Bosanske kuće posjetimo da je u
skladu sa Zakonom u njoj strogo
zabranjeno pušenje i konzumiran-
je alkohola.
Takodje koristimo priliku da svim
zainteresiranim možemo ponuditi
usluge naše štamparije i fotkopira
po veoma pristupacnim cijenama.
Uz to u cilju poboljšanja kvaliteta
naših novina za koje su neophod-
na financiska sredstva, pozivamo
čitaoce da se pretplate na Haber.
Pored toga, koristimo priliku da
pozovemo biznismene da se reklamiraju u našem listu i na taj
način pomognu izlaženje našeg
BiH dopunske škole
Derby bh. udruženje
Kada je prestalo raditi udruženje u ovom gradu, svi njegovi članovi postali
su dio Derby udruženja, koje je udaljeno samo pola sata vožnje autobusom
Redovna druženja
Od kada je prestalo da radi bh. udruženje
u Nottinghamu njihovi članovi postali
su dio Derby udruženja. Derby bh.
udruženje je najbliže Nottinghamu,
svega pola sata vožnje autobusom. Svi
Bosanci iz Nottinghama koji žele ili koji
imaju neku potrebu, ili trebaju pomoć
u bilo kom obliku (prevođenje, obilazak
bolesnika, pohađanje bosanske škole ili
mejtefa, angažovanje u folklornoj sekciji,
druženje i još mnogo toga) mogu da se
obrate Derby udruženju.
Druženje djece
Nekoliko djece iz Nottinghama (Amela
i Amel Subašić i Max Sobo) pohađaju
bosansku školu i mejtef i završili su
odličnim uspjehom. Učestvovali su i u
programu za Dan bh. škola u Birminghamu i mi se zaista ponosimo s njima.
Manja djeca koja nisu još za školu dolaze u grupu za zabavu i razonodu za njihov uzrast ( Porobići, Grgić, Sobo). Nji-
Folklorna grupa “Bosanski biseri” iz Derbya
hovi roditelji čine pravu stvar dovodeći
ih svake subote na časove, a i Derby
udruženje im pomaže malom donacijom
za prevoz. Nije samo obrazovanje bitno,
važno je i to da se djeca upoznaju, druže,
da stvaraju nova prijateljstva i da govore
bosanski jezik.
Iako u Nottinghamu živi malo Bosanaca,
imamo i nekoliko fakultetski obrazovane
omladine koji su već pronašli posao u
svojoj struci (Elvir Hasedžić- magistar
elektroinženjering, Aldijana Bećirević advokat, Adnan Halimić – art dizajner,
Denis Avdić – sport i menadžment, Enes
Makić – mašinstvo, Maša Praštalo – advokat i Mirza Mujić – advokat). Oni su
nam nada za budućnost i ponos naše
Okupljanje u baštama
Mi stariji Bosanci iz Nottinghama i dalje
se družimo u našim lijepim baštama iako
nam ova godina nije baš vremenski naklonjena, ali ipak zajedno se popije kafica,
a uz kaficu čujemo sve novosti. Ponekad
se proslavi i rođendan, rođenje djeteta,
Prvi maj, Bajram, nova diploma ili čak
nečija svadba. Ma nije samo to, većina
nas je već u ranim poznim godinama, i
da nam nije tih baštica, prestala bi svaka
aktivnost, kretanje, želja za izlaskom iz
kuće, postali bismo lijeni, tromi, bezvoljni, nostalgični i to bi nas dovelo do
duboke depresije. Mi smo svi svjesni
toga i zato bez obzira na vrijeme odlazimo u naše prelijepo uređene vrtove
i uživamo u prirodi i druženju, a bogami
i uberemo prelijepe i zdrave plodove
našeg truda.
Fahira Hasedžić
Veliki uspjeh postigli su za samo godinu upornog rada uz rukovodstvo koreografa Fahire Hasedžić
Za samo godinu upornog rada uz
rukovodstvo koreografa Fahire
Hasedžić rezultati su više nego vidljivi.
Bljesnule su kao svjetlost, zaigrale
kao čigre, zaplele se noge male, u
kolu su zaigrale.
Baš ovako ih je opisala jedna naša
Bosanka na proslavi bh. škola u Birminghamu nakon njihovog prelijepog nastupa. Odigrale su tri bosanska kola (njih osam: Adela, dvije Sare,
Sani, Adna, Aldijana i dvije Emine),
a četvrtu koreografiju uz pjesmu
“Sviraj mi sviraj brate” koja govori
o ljubavi prema Bosni, prema prijateljima, prema Sarajevu, posvetili jedno prelijepo bosansko druženje i to je važno, ali je isto tako bitsu svim prisutnim Bosancima koji su i ovim putem zahvaljujemo organi- no da svoju zemlju, svoju kulturu
ih nagradili gromoglasnim aplauzom. zatorima Bh. udruženju iz Birming- prezentuješ kvalitetno kako bi i drugi
hama na lijepom dočeku, a posebno vidjeli naše vrijednosti. Ako se samo
Iskrala se tu i poneka nostalgična ženama koje su za sve prisutne pri- držimo one “važno je učestvovati”, a
suza, a kako i ne bi kad o Bosni premile lijep ručak.
ništa ne pokazati, šta je onda svrha
pjevaju djeca koja su rođeni Englezi,
učestvovanja. Naše su curice osvjeta toliko vole svoju Bosnu. Bilo je tu Nakon Birminghama uslijedio je lale obraz svoje Bosne. BRAVO!
i kantri muzike uz koju su plesale nastup na “Refuge Week “ na graddvije male balerine Sara i Emina, skom trgu u Derbyu i naravno us- Fahira Hasedžić
članice folklorne grupe, koje su nas pjeh se ponovio. Neko će reći važno
sve oduševile. Sve u svemu, bilo je to je učestvovati, a mi kažemo, jeste
BiH dopunske škole
Tradicionalni 14. susret bh. dopunskih škola
Manifestacija odlično organizovana i bili su prezadovoljni gosti i izvođači programa
asocijacija iz Birminghama bila je
domaćin tradicionalnog 14. susreta
bh. dopunskih škola u Velikoj Britaniji koja je pod pokroviteljstvom
Bosnia UK Networka održana u
preljepim prostorijama “St George’s
Community Hub.
Najveći skup
Nakon što se spustila zavjesa na
ovaj najveći skup naše omladine na
Ostrvu, predsjednika Bh. asocijacije
Edina Hromadžića pitamo za informaciju više:
"Višemjesečne prireme za ove 14.
susrete naših dopunskih školaraca
ovdje u UK su se itekako isplatile.
Hvala vrijednim volonterima iz Birminghama:
Velida Dautović, Suvada Bogdanić,
Šemsa Mekić, Ulfeta Atibušić,Vezira
Durmišević, Admina Dedić, Samira Karić, Meliha Cerić, Dženan
Burazerović, Šemsa Zlomuzica,
Lejla Gazibegović, Dada Arifagić,
Džehva Bešić, Sada Bektić, Meliha Hadžović, Seid Forić, Senida Zukić, Admela Musić, Zeid
Halvadžić, Mersiha Durmišević,
Sanela Dedić, Dževdana Gološ, Dina
Halilović, Taiba Durmišević, Vahida
Hajdarević, Amela Alimajstorović,
Rasim Dautović, Jasmin Bešić,
Safija Dergić, Bekir Bektić, Enes
Durmišević, Himzo Mekić, Mirso
Hadžiosmanović, Josha Lown,
Odličan odziv
Detaljno smo isplanirali program i
sve moguće finese koje se u ovakvim
prilikama mogu dogoditi. U organizaciji manifestacije učešće su uzeli
članovi naše lokalne zajednice iz
Birminghama na čemu im najtoplije zahvaljujem. Posebnu pohvalu
zaslužuju naše vrijedne domaćice
koje su pripremile hranu za sve pris-
Nažalost, jedinu mrlju na ovaj 14.
susret bosanskohercegovačkih dopunskih škola svojim nedolaskom
bacili su predstavnici BiH ambsade London. Menadžer Bosnia
UK Networka Anes Cerić nije krio
razočarenje činjenicom da se prvi put
to dogodilo:
“Zaista smo razočarani. Već godinama od Ambasade tražimo da nam
pomognu oko organizovanja bh.
dopunskih škola u Velikoj Britaniji. Nažalost, praktična pomoć je
izostala, uvijek pod izgovorom da
nemaju finansijskih sredstava da se
aktivno uključe u organizovanje dopunskog obrazovanja. Na to smo se
već nekako i navikli tokom proteklih 15 godina. Onda smo tražili, ako
to već nije moguće, da Ambasada
barem bude pokrovitelj tradicionalnog dana bh. dopunskih škola koji
se organizuje na kraju školske godine. Odgovor je bio da oni ne mogu
ni to, ali da se mogu angažovati da
obezbijede sponzore za ovu najveću
bh. manifestaciju u Velikoj Britaniji.
Nije nas mnogo iznenadilo da Ambasada nije obezbijedila sponzore,
iz višegodišnjeg iskustva to smo na
neki način i očekivali. Međutim, ono
što nas je iznenadilo i razočaralo je
nedolazak predstavnika Ambasade.
Ovo je prvi put od 1998. godine da
predstavnici naše Ambasade nisu
prisustvovali danu bh. dopunskih
škola! Telefonski smo razgovarali sa
osobljem Ambasade, poslali poziv
poštom, predsjednik Networka je i
lično pozvao ambasadora da prisustvuje ovoj manifestaciji. Ispalo je kao
da nisu dobili poziv, to možemo i razumjeti da je pismo zalutalo, ali ono
što sigurno nije “zalutalo” je lični
poziv našeg predsjednika.
Sa ili bez pomoći Ambasade, bh.
udruženja će i dalje nastaviti sa svojim redovnim aktivnostima. Mada,
bilo bi i poželjno i dobro da imamo i
podršku i pomoć od Ambasade. Nisu
dovoljne samo lijepe riječi prilikom
obraćanja na našim manifestacijama. A nedolazak je ignorisanje
svega onoga što radimo. Na ovoj
manifestaciji je bilo oko 500 naših
građana uključujući i oko 200 djece
koja su pripremila izvrstan program.
Kako smo im mogli objasniti nedolazak predstavnika Ambasade? Procijenite sami ko na kraju gubi u svemu
ovome. “
BiH dopunske škole
Učestvovalo je više od 150 naših
učenika. Pobjednici su svi koji
su učestvovali u ovim susretima mladosti i stvaralaštva i ja im
Nagrađeni učesnici - u kategoriji likovnih radova najbolja ostvarenja imali su Aldijana Pobrić- Derby, Selma
Bogdanić - Birmingham, Hafza Alić
– Manchester, a najbolje literarne
sastave napisale su Leah Selimić Coventry, Kristina Zelceska - London Viktoria , Lejla Delić – Guilford.
Navještije fudbalere ima škola iz
Coventria koja je u finalu pobijedila Birmingham, treće mjesto pripalo je dječacima iz Hetfordshirea.
U atletskim disciplinama u raznim
kategorijama priznanja su osvojili
sljedeći učenici: Elma Keranović,
Aida Burazerović, Lejla Karić, Adnan Kablić, Muhamed Dergić, Edvin
Kablić, Hana Cerić, Armina Kablić,
Almina Hatić, Redžo Halvadžić,
Amir Razić i Bilal Kablić.
utne kojih je po našim procjenama
bilo oko 500.
Program su u stilu iskusnih profesionalaca odlično vodile naše dvije
učenice Aida Burazerović i Selma
Bogdanić. Naravno, koristimo priliku da zahvalimo i našem Networku
koji je finasijski pomogao ovu manifestaciju."
Manifestacija je bila izuzetno
posjećena, čini nam se da su svi prisutni bili više nego zadovoljni kompletnom organizacijom.
Na priredbi je učestvovalo sedam
škola iz Birminghema, Guilforda,
Victoria London, Hetrford, Coventry, Derby i Manchester, folklorne
sekcije Bh. kluba Brent London,
Biser Bosne iz Derbya i Mladost
Bosne iz Birminghama. Prigodnim
riječima učesnicima su se obratili
i predsjednik SSDBiH Zaim Pašić
I njamlađi uživali
i predsjednik Bosna UK Networka svakako treba spomeniti i niz mlaMeho Jakupović.
dih muzičara i pjevača koji su izmamili aplauze prepune dvorane. Sve u
-Sve škole pripremile su odličan i svemu, naša djeca su pokazala da za
raznovrstan program, naša djeca on- njegovanje tradicije i kulture Bosne
ako kako to samo oni znaju svojim
kratkim, ali efektnim
programom predstavili su svoj jednogodišnji
rad i trud svojih
bilo je tu veselih pjesmica, recitacija, kratkih drama, ilahija, a
takođe nije nedostajalo ni novih plesnih
koreografija, odličnih
likovnih i literarnih
takmičenja. Teško je
reći ko je bio najbolji,
ali sudeći prema reakciji publike najbolju
prezentaciju imale su
Obraćanje g. Balića (Hertfordshire)
naše dopunske škole
iz Derbya i Victoria iz Londona, te i Hercegovine ovdje na Ostrvu ne
folklor “Bosanski biseri” iz Derbya treba puno brinuti jer tu su naši vrikoji su svojim koreografijama sve jedni učitelji, koordinatori, učenici i
prisutne ostavili bez daha. Naravno, naravno njihovi roditelji”.
Intoniranje himne Bosne i Hercegovine
BiH dopunske škole
Skup bh. dopunskih škola u Birminghamu
Ova veličanstvena manifestacija u povodu završetka školske godine bila je prava prilika da se pokaže šta djeca sve
mogu uz pomoć odraslih
Na 14. skupu bh. dopunskih škola u
Birminghamu, škola iz Londona se
predstavila sa raznovrsnim izborom
pjesama, recitacija i samostalnih
muzičkih tačaka. Školski program
započeli su brat i sestra Jalisi, o kojima smo već prije pisali u našem listu, a koji potiču iz muzičke porodice
u kojoj svi članovi, izuzev oca, sviraju
najmanje po dva instrumenta. Hafsa
Jalisi je za ovu svečanu priliku na
trubi izvela našu čuvenu sevdalinku
“Tamburalo momče uz tamburu”, a
njen brat Ilyas je na harmonici izveo
pjesmu ”Zelene oči”.
Ne zaboravljaju sevdalinke
Inače, Ilyas je harmoniku počeo svirati prije par mjeseci, te se naprosto
zaljubio u nju. Iako je veoma mlad,
u njegovom muzičkom opusu su se
pored klavira i sintisajzera, našle i
melodije prikladne da se izvode na
harmonici. Njegov nastup izazvao
je buran aplauz, jer ne vidi se često
ovdje u UK neko ko svira ovaj narodni instrument, toliko popularan na
našim prostorima.
Nakon toga slijedile su recitacije u
izvedbi Hane Buljko, Almira Hadžića
i Maide Muratović, te prelijepe folklorne igre i naše sevdalinke, a između
ostalih i “Crven fesić”, “Nano”, “Moj
dilbere” i “Zvijezda tjera mjeseca”.
Naša djeca su i ovoga puta pokazala
da uz njegovanje maternjeg jezika,
uspijevaju naučiti i naše sevdalinke,
toliko važne za očuvanje kulturne
baštine BiH.
Najljepši i najveličanstveniji je ipak
bio kraj uz pjesmu “Haj’mo Bosno,
Bosno”uz prelijepu koreografiju
koju su izvele naše djevojčice. A za
dekor su, naravno, poslužile plave i
žute trake, žuti šeširi, te simbolično
predstavljene boje zastave BiH.
Desert dolazi na kraju, tako je bilo i
ovoga puta. U nastupu su se pojavile
i gospođe Saha Muratović i Zumra
Kulenović, starije članice naših asocijacija, koje u školu dovode svoje
unuke. Ovaj simbolično obilježen
kraj školske godine je poruka za sve,
a to je da su u našoj školi dobrodošli
svi, bez obzira na godine, te da svako
može dati svoj udio i pomoć, onoliko
koliko mu vrijeme, a i volja dozvoljava.
Remek djela
Naša škola je za ovogodišnje nastupe
pripremila i izložbu slika rađenih na
kanvasu. Tehnikom tempere dječije
ruke su vješto napravile mala remek
djela na teme: bosanski ćilim, tradicionalna narodna nošnja, stara bosanska kuća i dolazak proljeća. Iako
BiH škola Victoria
su radovi dobili dosta usmenih pohvala, nagrade su izostale iz nepoznatih
razloga. Nadam se da je odluka žirija
Arifagić, koje su vrijedno pripremale
sve koreografije, te gospođi Mevlidi
Džafić, koja je za ovu priliku sašila
Stari i mladi zajedno
ipak samo stvar ukusa, te da je bitno učestvovati i kod djece stvoriti
takmičarski duh.
Za literarni rad “Moji roditelji”, naša
učenica Kristina Zelceska je osvojila
drugo mjesto.
Ovom prilikom posebno želim zahvaliti gospođi Vedrani Kovačević Jalisi, koja je svojim muzičkim umijećem
napravila preporod u našoj muzičkoj
sekciji, Edisi Redžić i Adelisi Džafić-
tradicionalnu bosansku odjeću za
par djevojčica, a posebno svim našim
učenicima koji su svoj školski zadatak
obavili na zavidnom nivou.
U ime Bh. dopunske škole iz Londona, te u svoje lično ime, zahvaljujem
organizatoru skupa na gostoprimstvu i organizaciji.
BiH dopunske škole
Susret BiH Dopunskih škola – iz ugla Derby-ja
Ovi susreti su vremenom prerasli u tradicionalne. Mi smo bili organizatori ovih susreta ranije, pa smo svjesni svih
izazova i teškoća sa kojima se organizator mora suočiti.
Bosansko Hercegovačka dopunska
škola u Derby-ju je završila akademsku godinu sa zajedničkim nastupom svih škola čiji je domaćin ove
godine bila Bosansko Hercegovačka
asocijacija u Birmingham-u. Ovom
prilikom želimo da se zahvalimo organizatorima ovog susreta u Birminghamu, Birminghamskoj Asocijaciji na
čelu sa Edinom Hromadžićem, kao i
svim ostalima koji su se potrudili da
se fino osjećamo, da se zabavimo, da
nas nahrane predivnim jelima (mada
inismo bili tako gladni, ali eto!!!) a
najbitnije da su naša djeca i ostali
učenici škola širom UK upoznali nove
prijatelje. Ovi susreti su vremenom
prerasli u tradicionalne. Mi smo bili
organizatori ovih susreta ranije, pa
smo svjesni svih izazova i teškoća sa
Plesna grupa Derby
sedmice pomagala našu dramsku
kojima se organizator mora suočiti.
sekciju, kao i Ameli Zahirović i druIako ni vrijeme nam nije išlo na ruku tokom škole i pomagali ovu aktivnost
akBosanski Centar Derby –
(mokar teren za sportske aktivnosti),
ipak sve se na kraju odlično završilo i
na zadovoljstvo svih.
Takođe želimo da se zahvalimo
I ranije smo pisali o početku radova
Ovom prilikom želimo da se zahval- učiteljici Azri za desetogogodišnji na izgradnji zgrade, Bosanskog Cenrad
imo svim roditeljima učenika iz BiH
dopunske škole Derby, koji su redov- i pomoć generacijama učenika da tra u Derby. Skrećemo pažnju svima,
no, tokom godine dovodili svoju dje- nauče i da ne zaborave svoj jezik. Ko- da gradnja još nije počela, ne zbog
cu u školu, učestvovali u dežurstvima ristimo i priliku da se zahvalimo Indiri razloga prouzrokovanih našom straAhmetović, koja je volonterski svake nom, nego zbog mnogih zakonskih
normi koje se moraju zadovoljiti.
Jedan od većih problema koje je
konačno Derby City Council riješio
je dobijanje planske dozvole, izabir
izvođača radova, kao i usaglašavanje
detalja objekta. Nedavno smo se
usaglasili oko sistema u slučaju
požara, ulaznog sistema kao i panela
za solarnu energiju. Ne znamo tačno
kada ce radovi konačno da počnu ali
biti će sigurno i biti će uskoro, tako
nas uvjeravaju is Derby City Councila. F.K.
gima koji su volonterski učestvovali, i
pomagali u izvođenju nastave.
Želimo da pohvalimo našu učenicu
Aldijanu Pobrić, za osvojeno prvo
mjesto u likovnim radovima. Na fudbalu se proslavili nismo. I ove godine
kao i predhodnih naša mala dječica
(učenici škole) izgubili su glatko 2:0
od učenika iz Birminghama (koji su
izgledali prema našim učenicima kao
da su došli na odsustvo iz vojske)
BiH dopunske škole
Nakon susreta dopunskih škola u Birminghamu
Sve je moglo biti i bolje organizovano, ali treba kazati da raduje činjenica o održavanju ovakvih druženja po 14. put u kontinuitetu
Poštovani čitaoci Habera, lijep pozdrav iz
Coventrya. Prošlo je malo duže vremena
kako nisam ništa pisao za Haber, ne da
nisam imao šta, nego nisam imao kada,
ali puste isprike ništa ne znače nego da
se bacim na posao.
Pišem ovaj članak kao osvrt na XIV susrete dopunskih škola na bosanskom
jeziku održanom u Birminghamu. Kao
skoro sve priče u životu, i ova ima dobru i lošu ili, bolje reći ne baš dobru
stranu. Da počnemo od dobrih, kao što
je i red. Četrnaesti susreti su održani i to
je najbitnija stvar i to 14 godina u kontinuitetu, i prema mom sudu s najvećim
brojem učesnika. Kad ovo kažem, mislim
na broj djece koja su učestvovala na priredbi. Velika pohvala svim nastavnicima
i koordinatorima, slobodno mogu reći,
na najboljem programu škola do sada
viđenom. Ovo nije samo moje mišljenje
nego i svih kolega sa kojima sam imao
zadovoljstvo da razmijenim mišljenje.
Ovo je najbolji indikator koji nam govori
da se u školama radi i da postoje ljudi
kojima je stalo do naše djece i njihovog
obrazovanja i očuvanja identiteta. Nadu
takođe ulijeva činjenica da imamo i nove
volontere u školama koji vode različite
sekcije, tako da su naše škole postale
šarolikije i interesantnije za djecu.
Sastanak s Lagumdžijom
Lijepo je njegovati duh Bosne kroz
pjesme, naravno sevdalinke, ili dramske
uratke ili pak recitacije, ali je ipak
najljepše to što se družimo i time prenoAmaterski propusti
Naravno, opet se vraćam na početak, šta
uraditi? Evo upravo ovo što smo uradili,
održavati dopunske škole, obrazovati
našu djecu i održavati bliske veze među
asocijacijama i udruženjima u dijaspori
i domovini. Da se vratim na sami dan
škola, sve pohvale idu i ženama Birminghama koje su dobro organizovanom
logistikom nahranile i napojile sve nas
sa strane, znane i neznane. I to je dio
naše baštine da se gosti paze bolje od
Sada o onim ne baš dobrim stvarima koje
se moraju pomenuti. Sama organizacija
je dobro zamišljena, ali sa puno rupa i
žao mi je što moram reći, amaterskih propusta. Dokle će ljudi da u djeci gledaju
“djecu”, a ne buduće odrasle ljude na
kojima svijet ostaje. Osnovni “alat” koji
koristimo u obrazovanju su nagrada i kazna, naravno uvijek više nagrade, a kazna
kao zadnja metoda, i osmišljena u edukativnu svrhu. Većina djece su sportski
dio priredbe čak i nakon pobjede shvatila
kao kaznu. Zašto? Pa zato što je izostala
simo na nova pokoljenja važnost ovog
što radimo. Nedavno sam u Haberu
čitao o sastanku u Londonu koji su imali
predstavnici UK Netvorka sa ministrom inostranih poslova BiH dr. Zlatkom
Škola Coventry
Lagumdžijom i ne mogu čak ni reći da Ovo pišem jer smatram da je potrebno
sam razočaran jer nisam ništa bolje ni napraviti paralelu i posebno istaći histoočekivao. Ukratko, prepušteni smo sami rijsku važnost ovakvih manifestacija koju
sebi što bi se kod nas u Hercegovini reklo “K’o vuk na kijametu”. To je potvrdio Uspješni učenici iz Coventrya
i Kongres bh. dijaspore koja se trudi da Da sve ne bude crno, na kraju nekoliko
nešto uradi i poboljša situaciju u relaciji riječi o uspjesima Dopunske škole iz
prema matičnoj nam državi. Kažem gru- Coventrya. Pored izvanrednih nastupa
pa entuzijasta godinama traži i zahtijeva („On meni nema Bosne“, recitacije i igroda budemo uključeni, a ne odbačeni. Ne kaza „ Gladni jež“) naši učenici su osvojili
boli me baš puno šta se govori iz srpskog sljedeće:
i hrvatskog tabora, to smo i navikli, ali
me svaki put iznova zaboli kad čujem Prvo mjesto u fudbalu za dječake,
naše “bošnjačke lidere” koji se razbacuju Prvo mjesto u trčanju za dječake - Adnan
šupljim frazama i to po pravilu na našu Kablić,
štetu, mislim na nas u dijaspori. Ne znam
da li sam to samo ja primijetio ili mi se Prvo mjesto u trčanje djevojčice stariji
čini da nikada nismo imali neškolovanije uzrast - Elma Kazić,
i beskrupuloznije političare nego
sada. Uzmimo samo primjer Sadika Drugo mjesto u trčanju za djecu manjeg
uzrasta - Armina Kazić i
nagrada. Nema pehara, nema medalja,
samo laički urađena diploma koju svako Prvo mjesto za literarni rad Stari most dijete može uraditi bolje na photoshopu. Leah Selimić.
Suviše volim i poštujem djecu da bi se Ne umanjujući vrijednost i trud djece i
nekome zamjerao ali, ako je i to cijena, nastavnika iz drugih dopunskih škola,
neka bude. Zar nije bilo nigdje, u drugom moram reći da sam enormno ponosan
po velićini gradu u UK, neko makar malo na našu školu i djecu iznad svega. Poigralište sa stativama gdje bi naša djeca kazala se želja za višim, boljim i jačim
odmjerila snagu i vještinu radije nego u najboljem smislu tih riječi koje težinu
zelena ledina, adekvatna samo za ispašu imaju.
sitne stoke. Ponavljam, prestanite u djeci smo upravo održali. Niti je Bosna Tihić,
gledati djecu, oni to pamte i ovakvim dje- niti Lagumdžija, a Boga mi nije ni Sadik
lima ih guramo od onoga što bi nam tre- Ahmetović, a ni ini Ahmetovići kojih se
bao biti cilj. Dalje, tok i vođenje priredbe nakotilo da normalan svijet nema više
bio je prepun propusta iako je na samom mjesta ni da diše niti normalno razmišlja.
početku bilo dobro zamišljeno. Čini mi se Svi nam oni govore o velikoj krizi, te receda je tu bila dobra doza zasićenosti ovim siji, kao to je krivac za postojeće stanje, a
pa po narodnoj “haj'mo moma, neka nisi ja mislim da je najveća kriza koja nas je
doma”, neka samo prođe pa kako bilo. zahvatila kriza morala ili bolje reći odsusBroj djece i gostiju dokaz je da narod nije tvo istog.
zasićen “ovim”, nego naprotiv je željan
“ovoga” po mogućnosti “boljega”. Gov- Na kraju bih iskoristio priliku da zahvalim
orim u ime naše zajednice iz Coventrya domaćinima na trudu koji je na čudan
za koju sa ponosom mogu reći da nikada način bio evidentan, a ove primjedbe bih
nije bila ni veća ni jedinstvenija, a ni jača i volio da se uzmu kao drugarske kritike,
ovo što sam vam napisao je selam i poru- a ne da bi se neko predstavio u lošem
svjetlu, što mi nije namjera. Još jedno
ka od nas pa razmislite.
ogromno hvala mojim sugrađanima iz
Coventrya na trudu i pomoći koju su
Ahmetovića koji uz velike napore može pružili kako meni tako i domaćinima prisklopiti prosto proširenu rečenicu sa pet redbe.
poštapalica. Ima ih nažalost još i dok god
su oni tamo, nama neće biti bolje, a ni Senadin Selimić, učitelj dopunske škole
u Coventryu
našem narodu u BiH.
BiH dopunske škole
Kraj još jedne uspješne školske godine
Nastavnici i učenici Prve bh. dopunske škole u Londonu priveli su kraju školsku 2011/12. godinu.
Školska 2011./12. godina počela
je u prostorijama Abbey Centra u
Londonu, 12. septembra 2011. godine sa upisana 24 učenika. Dvadeset učenika dobilo je uvjerenja o
uspješno završenom razredu.
U toku školske godine u sklopu redovnih nastavnih aktivnosti, djelovala je muzička i likovna sekcija, te
nastava vjeronauke kao fakultativna
U predškolsko odjeljenje, te prvi
razred upisano je šest učenika.
Nastavnom timu koji su sačinjavali:
Semira Jakupović, Mirsad Handžar,
te Sedin ef. Šahman, pridružila se i
naša mlada volonterka Edisa Redžić,
koja inače živi u Austriji, a ovu godinu
je provela na privremenom radu u
Velikoj Britaniji. Gospođa Vedrana
Kovačević-Jalisi i Farko Selman su
pored svojih dužnosti u Izvršnom
odboru radili i kao pomoćni učitelji.
U aprilu 2012. godine pridružila nam
se naša mlada volonterka Adelisa
Džafić-Arifagić, koja je sa velikim entuzijazmom pomagala rad muzičke
Povodom završetka školske godine,
organizovan je odlazak u Hyde Park.
Praznična atmosfera mogla se uveliko osjetiti na ulicama Londona, a
povod je bila dijamantska godišnjica,
60 godina vladavine kraljice Elizabete, koja ima veliki ugled ne samo u
Velikoj Britaniji, nego i širom svijeta.
Izlet u Hyde Park
Za nas Bosance i Hercegovce u Londonu, ovo je bila još jedna prilika da
organizujemo naš bosanski teferič.
I ovaj neformalni skup na kojem su se
našle tri različite generacije, poslužio
je kao odlična prilika za sportske aktivnosti, pjesmu i igru.
Školska 2011/12. završena je 9. juna
2012. godine sa učešćem naše škole
na Skupu bh. dopunskih škola u Birminghamu, te podjelom uvjerenja.
SW1P 3 BU.
Ali ti glas pamtim.
Tama, plač,
Leševi, garež i jad,
Ruka nevidljiva, steže me i davi,
Ne budim se,
U strahu tresem se…..
Rado bih ti sve sasula u lice
I pitala da li je broj ubijenih
U opisu poslova tvojih
Ali ne smijem.
Odvode mi oca, braću, djevere,
I muža, ne znam ni gdje
Odlaze u nepoznato,
Samo niti života
Od smrti nas dijele.
Ipak, tješim se,
Nisam sama,
Sa mnom je moje dijete.
Bol još svježa, neohlađena,
Nevjerica u očima,
Istina bolna u paramparčad sasuta
Spaljena moja kuća oružjem mržnje
Kuća u kojoj napravih prve korake
Dokle smo to došli
Drugovi iz školskih klupa?
Ti mi se u lice smiješ
Crte tvoga lica ja ne znam
Pognute sam glave,
U tebe gledati ne smijem
Govorom nijemim ćutim
Odričem se hrabrosti
U ime majčinskih osjećanja,
Znam da ću umjesto u nebo plavo
Gledati pravo u zemlju
Da život djetetu spasim.
Ti si i večeras
Po ko zna koji put
Nepozvani gost u mojim snovima.
Otimaš mi dijete iz naručja
Guraš me vrhovima kundaka
Jednom rukom držiš uplakano dijete,
Iz usta se širi zadah lošeg vina
Ja očajno pištim,
“Ubij me, samo mi ostavi sina”.
Ječi moj glas,
Odbija se od litice šumovitih planina
Ti si sudac,
ti odlučuješ o našim sudbinama.
Da li te je sram,
STRANICU www.bhcuk.com ili na
semirasjakupovic@yahoo.com, vecakj@gmail.com
Da li će ljudstvo pobijediti vojničku
Hoćeš li i meni i sinu mom
darovati život i samilost.
Ti se i dalje naslađuješ mojim čekanjem,
Jednom rukom ga držiš likujući,
Drugom bjesomučno, slavljenički
Pucaš u zrak, zrak, zrak…
Dok na sve pada mrak, mrak, mrak…
U cik plave zore
Zakuca proljeće na prozore
I otjera noćne more.
Tresem se,
Oblivena znojem,
Da li to sobu okupanu suncem
Ispunjava dječije disanje?
Polako dolazim sebi,
“Sine, živ si.”
To su samo noćne more
Još si tu.
Mama je ovdje.
BiH dopunske škole
Vjerujem da će se i drugi samnom složiti, da je ovaj bio jedan od najboljih susreta, a djeca su uživala kao nikad prije. I
imala sam osjećaj da neće da siđu sa bine.
Kao i svake godine djeca jedva čekaju škola
prestavisusrete BiH dopunskih škola u Velikoj la je bosansku
Britaniji, to je svake godine jedan pose- nošnju muziku i
ban doživljaj kako za djecu tako i za hranu. Što je naučitelje. Naime Dan škola je ove godine jinteresantnije da
odražan u Birminghamu gradu koji je ot- je naša pjesma
vorio našoj djeci svoje srce. Želim upu- “Kraj
titi sve pohvale domaćinima Dana škola, majka
sve je bilo prefektno od hrane, muzike, prevedena na endobrodošlice a posebno dječijih nastupa. gleski I odsvirana
Ja vjerujem da će se i drugi samnom uz frulu poznate
sloziti, da je ovaj bio jedan od najboljih i vrijedne Diane
susreta, a djeca su uživala kao nikad pri- Musa
je. I imala sam osjećaj da neće da siđu sa Barabara
bine. Bilo je za svačije uši: pjesma, ples, Head department
muzika, recitacija, ilahija, drama....
od City Council
je izabrala i kupila
Achivment Day - Manchester Univer- našu hranu I pohsity.
valila nas, pošto
Barabara Gest je izabrala i kupila bosansku hranu
je ona prva bila
plus šotu koju su same naučile za ove
Dana 16.06.2012. je održan 12 po redu od prvog dana
Festivalu dopunskih škola na području iz city council Mančester za osnivanje dvije sedmice. Zahvali li bih se vrijedMančestera. Festival je organizovao naše organizacije. Tako da smo sretni što nim volonterima majkama koji su ovaj
City Council Mančester. Učešće na Fes- imamo takve ljudi kao što je Diana, Bar- dan napravile još svečanijim uz bosanbara, Afzal ske pite, bureke, kolače I kafu. Djeca su
Khan I mnogi bila neumorna I trajalo je skoro 3 sata i
koji na kraju su uručena svjedočanstva za 6
nas pomažu djece koja su redovno pohađala bosani podrzavaju sku dopunsku školu. Isto Manchester
i cijene, našu City council je uručio našoj školi certifizemlju, kult- cate za najbolje dijte i najboljeg učitelja.
uru I tradic- Network iz Birminghama je uručio zahvalnicu za učešće na Danu škola i plus
naša učenica drugog razreda Hafiza Alić
Dječija pri- je dobila 3 mjesto iz likovnog rada. Sve
r e d b a – B o - je to pročitano i uljepšalo kraj školske
sanska škola. godine.
Druženje u prirodi
tivalu je uzele 10 škola različitih nacionalnosti među kojima je bila naša
škola Bosnian Suplementary School
Manchester. Moram naglasiti i ovom
prilikom i pohvaliti naše djevojčice
koje su osvjetlale obraz Bosanaca grada Mančestera. Dvjevočice su izvele
dvije tačke; Ilahiju o Srebrenici koja
je izazvala suze prisutnih Bosanaca, a
druga tačka je bila dio tradicionalnog
Bosanskog plesa Folklor. Isto tako
bilo bi nezahvalno ne pohvaliti I publiku, odnosno Bosance koji su došli
podržati naše dragulje.
sama organizovali priredbu a početak
je i motivacija počela
od Birminghama.
isto uz velike pripreme a
Isto tako upućujem javni poziv svim Bosancima grada Manchestera da dovedu
svoju djecu u bosansku školu i omoguće
im da pohađaju maternji jezik a ujedno da se vesele i upoznavaju ostalu
bosansku djecu širom Velike Britanije. Djeca su naša budućnost i oni si ti
koji mogu promjenuti stanje bosanaca
na bolje ako Bog da, I mi to od njih i
Pozivamo sve koji žele steći iskustvo
- volontirati da se mogu prijaviti kod
našek mladog koordinatora Sedina
Joldića ili imaju neko iskusvo a žele
pomoći našoj bosanskoj zajednici u
razvijanju, zajedno smo jači.
Refugee week
Krajem juna u Mančesteru naša
Još bi iskoristili ovu priliku da obavijestimo sve Bosance I Hercegovce u Mancesteru I okolini da će se upis djece vršiti
8.09.12 u prostorijama bosanske škole
od 11 sati a nastava će početi ako bog da
Ilahija o Srebrenici je izazvala suze prisutnih
Sadija Muminović
Bosanskohercegovačka dijaspora
Nakon Šestog kongresa Svjetskog saveza dijaspore BiH
Istaknuto da je deset godina Saveza proteklo u postizanju značajnih rezultata na uvezivanju naših građana u inostranstvu
Šesti kongres Svjetskog saveza dijaspore BiH je održan od 1. do 3.
juna ove godine, u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Pokrovitelji Kongresa bili
su predsjedavajući Predsjedništva
BiH Bakir Izetbegović i član
Predsjedništva BiH Željko Komšić,
te Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. Ovaj najveći skup
bosanskohercegovačkog iseljeništva
svečano je otvorio predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH Zaim
Pašić. Bila su prisutna 122 delegata
iz 21 zemlje.
Nakon svečanog otvaranja učesnike
Kongresa su pozdravili i zaželjeli
im uspješan rad - ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Sadik
Ahmetović; savjetnik za dijasporu
predsjedavajućeg Predsjedništva BiH
Edin Ramić i pomoćnica ministra za
iseljeništvo Ruzmira Tihić-Kadrić.
Kongres su pratili predstavnici NVO,
a u ime Unije za održivi povratak i
integracije Kongresu se obratila Mirhunisa Zukić-Komarica.
Izvještaj o radu Svjetskog saveza dijaspore BiH za period juni 2010 – maj
2012. godine podnio je predsjednik
Svjetskog saveza dijaspore BiH Zaim
Pašić. Predstavljen je rad Glavnog
odbora SSDBiH i bh. saveza po pojedinim državama, napominjući da
su SSDBiH i savezi imali mnogo više
aktivnosti koje ovim izvještajem nisu
Plava dvorana Parlamenta BIH
Izetbegović primio delegaciju Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine
U izvještaju
je istaknuBiH
primio je delegacto da je
SSDBiH - multietnička
i muliju
saveza dijaspore
bh. građana
Hercegovine,u udruženja
predi saveze
svijetu, kaoSaveza
je izi Predsjedništva.
izvan Bosne
Hercegovine, koje je
pokrenulo niz inicijativa i zahtjeva
je u ime Saveza
prema institucijama
BiH od značaja
za bh. dijasporu, ali i realizovalo
huradu bh. dijaspore, a naročito
U raspravi je naglašeno da do sada
institucije Bosne i Hercegovine nisu
do kraja na
zahtjev bh.
dijaspore, te da Kongres imperativno
traži osnivanje ministarstva za dijasporu BiH, koje bi efikasnije rješavalo
pitanja koja već godinama delegira
bh. dijaspora, kao što su: pitanja vezana za popis stanovništva - popis
bh. građana u dijaspori; promjene Izbornog zakona BiH – načina glasanja
građana izvan BiH, rješavanje pitanja
dvojnog državljanstva, povratka u
BiH i dr.
Nadzornog odbora
dijaspore BiH.
Predsjedavajući Izetbegović je
rada VI kongresa
da ćedijelu
i ubuduće
je o deset godina
koje rada
i o ulozi
je to resurs
bh. dijasporedau privrednom
nijei Hercegovine.
iskorišten naUvodno
pravi način.
izlaganje na temu „Deset godina SSDBiH“
kako je naveo
je Namik
u svapredsjednik SSDBiH
i članjeGlavnog
koji je poboljšati
podsjetio dainstituciosu ciljevi
dijasbh. udruženja i organizacija u
jetu, razmjena informacija i ideja od
interesa za iseljeništvo, uspostavljanje stalne saradnje sa institucijama
BiH, stvaranje uslova za njegovanje
i razvijanje bh. kulturne i duhovne
tradicije u dijaspori i prenošenje bh.
kulturološkog identiteta i pripadnosti na mlađe generacije, te koordiniranje aktivnosti udruženja i saveza
na ostvarenju planiranih kulturnih,
humanitarnih, obrazovnih, privrednih i drugih aktivnosti bh. iseljenika.
Nakon obavljene rasprave delegati Na temu „Uloga dijaspore u privredVI kongresa Svjetskog saveza dijas- nom razvoju BiH“ održane su dvije
pore BiH su usvojili: Izvješaj o radu prezentacije. U ime Agencije za
Svjetskog saveza dijaspore BiH; Fi- unapređenje stranih investicija u BiH
nansijski izvještaj i Izvještaj o radu (FIPA) prezentaciju su održale Maida
Bakir Izetbegović sa delegacijom SSDBIH
Bosanskohercegovačka dijaspora
Bečirević i Slavica Korica. Istaknuto je
da je FIPA prepoznala ulogu bh. dijaspore u privrednom razvoju BiH, i
da ima zaključen sporazum o saradnji sa SSDBiH. FIPA je prezentovala
aktivnosti koje realizuje u okviru
pružanja informacija, analiza i savjeta potencijalnim stranim investitorima o poslovnom i investicijskom
okruženju u BiH.
Delegacija boraca iz Srebrenice
Dragi gosti na Kongresu bili su preživjeli borci Armije BiH iz Srebrenice
predovođeni svojim komandantom Naserom Orićem. Svojim prisustvom željeli su da ukažu na potrebu registrovanja glasača iz Srebrenice za
predstojeće opštinske izbore u Srebrenici. Domaćin im je bio njihov suborac,
major Armije BiH Mujo Delić koji od 2000. godine živi u Engleskoj i koji je na
ovom kongresu bio član delegacije iz Velike Britanije
Komšić primio delegaciju SSDBiH
Omer Mičijević iz Švajcarske
„Bosanskohercegovačka dijaspora,
neiskorišteni investicioni potencijal“.
U prezentaciji su dati osnovni indikatori privrednog stanja BiH, analiza
pomoći bh. dijaspore koja je individualna i troši se na podmirivanje
životnih potreba, predstavljen je
iskoristivi potencijal bh. dijaspore i
ponuđeni modeli za organizovanje
bh. dijaspore za investiranje u BiH.
Predstavljajući buduću strategiju
rada Svjetskog saveza dijaspore BiH, i
sumirajući raspravu koja je vođena na
Kongresu, uvažavajući i dosadašnje
Zahvalnica ministru Damiru Ljubiću
Predsjednik SSDBiH, u ime Svjetskog
saveza dijaspore BiH je uručio zahvalnicu SSDBiH mr. sc. Damiru Ljubiću,
ministru za ljudska prava i izbjeglice
BiH, koju je u njegovo ime preuzeo
Vjekoslav Bakula, savjetnik ministra
za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Željko Komšić i rukovdstvo SSDBIH
Član Predsjedništva BiH Željko da svojim znanjem i sredstvima
Komšić primio je delegaciju Sv- pokuša podržati manje ekonomjetskog saveza dijaspore BiH, ske projekte na lokalnom nivou.
koju je predvodio predsjednik
Zaim Pašić, a uoči Kongresa SS- Izrazili su zahvalnost za permaDBiH koji se održavao u Sara- nentni interes, razumijevanje i
jevu i obilježavanja 10. godišnjice podršku koju predsjednik Komšić
postojanja ove organizacije
daje dijaspori i predali mu plaketu
Tom prilikom članovi delegacije
informisali su člana PBiH Komšića Član Predsjedništva BiH Željko
o aktivnostima i teškoćama u radu Komšić podržao je orijentaciju i
ove krovne organizacije naše di- aktivnosti SSDBiH, odgovorio na
jaspore. Apostrofirali su pitanja neka od aktuelnih pitanja koja
načina glasanja dijaspore na iz- posebno interesuju dijasporu,
borima u BiH, organizovanja di- te čestitao 10. godišnjicu postojaspore u vezi s predstojećim pop- janja ove organizacije. Rekao
isom stanovništva u BiH, potrebe je da će i ubuduće biti pokroviinstitucionalne brige države za telj redovnih kongresa SSDBiH
svoju dijasporu, odlučnosti SSD- i uputio najbolje želje i pozdrave
BiH da nastavi projekt povezivan- svim članicama SSDBiH i našim
ja organizacija dijaspore u je- ljudima koji žive izvan domovine.
dinstvenu mrežu, te spremnosti
Savjetnik ministra Vjekoslav Bakula
preuzima priznanje u ime ministra
zahtjeve bh. dijaspore, Predsjednik
SSDBiH je predložio zaključke koje
su delegati VI kongresa jednoglasno
Na kraju poslijepodnevnog dijela VI
kongresa izabrani su članovi novog
Bosanskohercegovačka dijaspora
Glavni Odbor SSDBiH
Zaključci VI kongresa SSDBiH
SSDBiH će u svom budućem radu
nastaviti tražiti realizaciju neusvojenih zahtjeva, ali će u svoj program rada ugraditi i zaključke koji
su usvojeni na ovom kongresu, a
to su:
1. SSDBiH će i dalje tražiti da se
oformi ministarstvo za dijasporu.
2. Svojim najvećim uspjehom SSDBiH smatra očuvanje zavidnog
organizovanja građana BiH u svijetu bez adekvatne pomoći vlasti
BiH u očuvanje bh. identiteta,
te rad na promociji bh. kulture,
sporta, obrazovanja, informisanja
i privrede, a čime će se SSDBiH i
dalje baviti.
3. Usvojena Strategija Saveza
koja vodi ka Briselu i traženju realizacije svojih projekata u EU, ali
će se i dalje nastaviti saradnja sa
državnim institucijama BiH.
Prezentacija FIPE
1. Zaim Pašić (Engleska)
2. Haris Halilović (SR Njemačka)
3. Hasan Šehović (Turska)
4. Kemal A. Baysak (Turska)
5. Osman Osmanović (Irska)
6. Hamdija Malić (Hrvatska)
7. Dženan Nović (Norveška)
8. Belmir Zec (Austrija)
9. Fikret Kadić (Švedska)
10. Mišo Marić (Engleska)
11. Mirsada Hadžiahmetović (Australija)
12. Hamdija Ćustović (Amerika)
13. Namik Alimajstorović (Engleska)
14. Samir Zametica (Danska)
15. Mirza Balijagić (Holandija)
16. Hajrudin Isović (R.V.I)
17. Anes Cerić (Engleska)
18. Alija Salihović (Italija)
19. Dinka Hrustanović (Slovenija)
20. Ferid Hodžić (Luksemburg)
21. Omer Micijević (Švajcarska)
22. Faruk Ticić (Engleska)
4. Bez obzira na sve postojeće
probleme u državi BiH Savez će i
dalje insistirati na uključivanju dijaspore u privredni razvoj BiH.
5. Savez poziva sve svoje članice
da vrše agitaciju među svojim
članovima kako bi se odazvali na
lokalne izbore i da time direktno
utiču na stvaranju političke vlasti
u BiH.
Poziva se bh. Parlament da
stvori uslove i usvoji potrebne zakone kako bi BiH što prije dobila
status kandidata za prijem u EU.
rukovodstva Svjetskog saveza dijaspore BiH za naredni dvogodišnji
mandat: Glavni odbor, Nadzorni odbor, predsjednik, dva potpredsjed-
Radno predsjedništvo Kongresa
nika i sekretar SSDBiH.
Delegati VI kongresa su ponovo
ukazali povjerenje Zaimu Pašiću da
i u naredne dvije godine vodi SSDBiH, a potpredsjednici su Hasan
Šehović iz Turske i Haris Halilović iz
SR Njemačke, za sekretara SSDBiH je
ponovo izabran Anes Cerić iz Velike
U večernjim satima, nakon uspješnog
završetka radnog dijela Kongresa,
za delegate i goste, VI kongresa u
Domu OS BiH priređena je svečana
večera i prigodan zabavni program
u okviru koga su uručena priznanja
zaslužnim za razvoj SSDBiH u proteklom desetogodišnjem periodu.
Počasni članovi
Bosanskohercegovačka dijaspora
Osim novih delegata, prvi put
smo primili i dva počasna člana,
a to su Sead Graf Kozličić, biznismen iz Njemačke, te Klaus Luger,
gradonačelnik Linca. Na taj način
željeli smo im zahvaliti za doprinos u
radu s našom dijasporom.
Kongresu je prisustvovao i Ermin
Kosić, šef odsjeka Centralne izborne
komisije BiH, s kojim su dogovoreni
direktni koraci u vezi s registracijom
bh. građana u dijaspori koji glasaju
putem pošte.
Intervju: Zaim Pasić predsjednik SSDBIH
Ocijenjeno da je Savez realizovao sve što je sebi zacrtao, ali zato i dalje nema podrške iz domovine i svi zahtjevi koji
dolaze od SSDBiH ostaju mrtvo slovo na papiru
Početkom juna u Sarajevu je održan
VI kongres Svjetskog saveza dijaspore BiH. Kongres je prošao, utisci
su se slegli, kako je prema Vašem
mišljenju protekao 6. kongres SSDBiH?
-Pa evo nakon nekog vremena
možemo konstatovati da je 6. kongres SSDBiH bio veoma interesantan kako našim savezima u svijetu
jer smo imali 129 delegata iz čitavog
svijeta računajući SAD i Australiju,
tako i određenim institucijama Bosne
i Hercegovine: Predsjedništvu BiH sa
pokroviteljima gospodom Željkom
Komšićem i Bakirom Izetbegovićem.
Takođe želim naglasiti da se Kongres
održao u zgradi Parlamenta BiH i to
pod pokroviteljstvom ministra Damira Ljubića i podrškom kompletnog
Sektora za iseljeništvo Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice.Kongres
je bio posvećen i 10. godišnjici rada
bh. dijaspore uvezane u SSDBiH i
mogu vam reći da je to velika snaga
koja se nikada neće odreći svog porijekla i želje da budu dobri partneri
Predsjednik Zaim Pašić podnosi izvještaj o radu SSDBiH delegatima VI kongresa
svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Izuzetno interesovanje
S obzirom da je bio izuzetno
posjećen, da se tražila stolica više,
interesuje me Vaše mišljenje o tome
kakvu poruku je dijaspora poslala
ovim velikim odzivom?
-Bilo je lijepo vidjeti naše drage
Bosance i Hercegovce kako su u
svečanom raspoloženju popunjavali
"Plavu salu" Doma Parlamenta BiH.
Neki se nisu dugo vidjeli pa je utisak
još jači,129 delegata i gostiju je popunilo salu, ali srećom bilo je i crvenih
rezervnih stolica da bi se počelo s
jubilarnim Kongresom i raspravom
o svim temama. Diskusija je bilo o
svim radnim materijalima, ali je uvijek bila prisutna riječ negodovanja
prema političkim strukturama BiH
koje do sada nisu ništa uradile za
svoje građane koji su trenutno izvan
svojih stalnih prebivališta.
Najveći ulagač
Delegati VI kongresa i predstavnici državnih institucija
Konstatovano je da su sve aktivnosti
koje je SSD sebi zacrtao i realizovane, ali ono što je traženo od bh.
vlasti je ostalo ,nažalost na nuli, jer
svi naši zahtjevi su tretirani kao da su
došli "vanzemaljci" da traže sve ono
što im i pripada, a ovi misle da je to
Bosanskohercegovačka dijaspora
a moglo bi se zaposliti više naših
Koji su prema Vašem mišljenju
najvažniji zaključci i kako dalje u
ovoj teškoj političkoj i ekonomskoj
Prizananja uposlenicima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH
nešto njihovo i veoma negativno za ma ino bankama kao i pozitivni trend
neke narode ako bi se nešto i usvoji- kod građana koji nažalost u većini
lo, žalosno. Ako prihvatimo činjenicu trebaju nečiju pomoć.
da je dijaspora najveći ulagač u BiH,
onda bi se to moralo posmatrati Naravno, sve ovo se može gledati
drugačije jer smo svjesni činjenice da kao dobra osnova da se dobro organnaša investiranja slanjem novca i na izovana dijaspora angažuje, uključi
drugi način omogućavaju bh. državi u privredni razvoj s manjim ulaganili politici da mogu vraćati dug pre- jima u projekte proizvodnje hrane,
-Najvažniji zaključak je da je SSDBiH sve svoje zacrtane ciljeve ostvario u okviru svojih aktivnosti,
a da su na ispitu pali političari koji
se nisu potrudili da čuju sve te pozitivne zahtjeve i pokušaju odstraniti nedostatke, kao što je Zakon o
državljanstvu BiH, Zakon o popisu
stanovništva, problem obrazovanja,
zahtjevi za osnivanje ministarstva za
dijasporu, pitanja kulture i dr. Takođe
je važan zaključak da SSDBiH neće
odustati od svih svojih zahtjeva i
da smo pozvali da se dijaspora što
više uključi u izborni proces u BiH.
Takođe, na ovom kongresu je usvojena i Strategija razvoja SSDBiH, a
osnovno je priključenje EU institucijama i bolje organizovanje.
Kongres su pomogli i pokrovitelji,
imate li poruku za njih?
Poruka svim pokroviteljima
koje sam naveo je da su uradili veoma odgovoran i kvalitetan način
podrške najorganizovanijem obliku
bh. građana koji se trenutno nalaze
izvan domovine. Takođe bih pohvalio i zahvalio se medijima u BiH
koji su podržali Kongres i zaista ovaj
put su uradili dodatnu potporu svim
našim naporima da se naš glas čuje
i u samoj Bosni i Hercegovini, jer
ranije smo bili uskraćeni ovakvim
načinom informisanja. Nadam se da
će sve medijske kuće i ubuduće shvatiti koliko je važna institucija bh.
građana izvan domovine Svjetski
savez dijaspore BiH.
Nove članice
Nigel Casey, ambasador Velike Britanije u Bosni i Hercegovini, tokom održavanja Kongresa primio je
delegaciju Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine i s njom
se zadržao u dužem razgovoru.
Naravno, tema je bila Kongres, rad
SSDBiH i kompletna politička i ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini. Iz prve ruke mogli smo čuti da
i Britanska ambasada jedva čeka
ukidanje viza našim građanima, jer
se najviše problema u radu javlja u
tom sektoru. Ambasador je potvrdio
da će se ovo najvjerovatnije dogoditi poslije Olimpijskih igara u Londonu. Potom smo mogli čuti da se
ponovo vode pregovori između Wizz
Aira i nadležnog ministarstva u BiH o
Uspostavljeno je dosta novih kontakata, pristupile su nove članice i
čini mi se da je SSDBiH dobio novi
uvođenju aviolinije između Londona
i Sarajeva. I dalje prepreka tome su
najskuplje aerodromske takse u Evropi koje ima aerodrom u Sarajevu.
Da bi se one smanjile, moraće se
vjerovatno donijeti i amandmani na
zakon koji reguliše ovu oblast. Što se
tiče političke i ekonomske situacije
u BiH ambasador je potvrdio britanski stav da podržava Bosnu i Hercegovinu u njenim nastojanjima da
postane punopravni član EU. Naravno, predsjednik SSDBiH je na kraju
pozvao ambasadora Nigela Caseya
da posjeti naša udruženja u Velikoj
Britaniji kako bi se na licu mjesta upoznao sa njihovim radom i djelovanjem.
-Tako je, nakon 6. kongresa ponovo
su se aktivirali neki savezi koji su imali poteškoće u radu kao što su Luksemburg, Slovenija, Švicarska, a kao
novi način rada naših građana formiran je i Svjetski savez Mostaraca.
Imaju oko 6000 članova i nakon registracije žele pristupiti u SSDBiH što
je veoma važno da se naš savez širi
i okuplja sve oblike organizovanih
građana BiH izvan domovine.
Takođe, uskoro će nam se pridružiti
i Savez žena iz Švedske tako da će
se i glas žena u SSDBiH bolje čuti.
Koristim priliku da ponovo pozovem
sve naše građane ma gdje bili da se
prijave na izbore i da glasaju.
Bosanskohercegovačka dijaspora
Okrugli sto SSDBIH - Bh. dijaspora tvrdi
Da li neko putem medija želi da milion i po naših građana stavi u zapećak i da pravi dvije Bosne? Zbog čega se vrlo malo ističu podaci koliko dijaspora unosi u BiH? Dijaspora je najveći ulagač u domovinu, kaže Namik Alimajstorović iz Svjetskog saveza dijaspore
Bosanskohercegovačka dijaspora, koju
čini više od milion i po građana koji
žive širom svijeta, smatra kako je zapostavljena u medijima u svojoj zemlji.
Malo se računa, tvrde, vodi o njihovim
pravima, od izbornog procesa i glasanja, pa do pristupa bh. ambasadama.
Ne promovišu se uspješni ljudi koji žive
van granica BiH. S druge strane, bh.
mediji nemaju ni novca ni resursa da
prate zbivanja u dijaspori u mjeri u kojoj to iseljeništvo želi, niti se adekvatno
dijaspora zalaže da bude drugačije.
Alimajstorović iz Svjetskog
dijaspore navodi tek neka od
za koja smatra da zavrjeđuju
pažnju u bh. medijima.
„Da li neko putem medija želi da milion i po naših građana stavi u zapećak
i da pravi dvije Bosne? Zbog čega se
vrlo malo ističu podaci koliko dijaspora
unosi u BiH? Dijaspora je najveći ulagač
u domovinu - i da li to nekome smeta
uspjeh Bosanaca i Hercegovaca u svijetu? Pita li se neko ovdje zbog čega
Bosanci i Hercegovci glasaju po najkomplikovanijem sistemu na svijetu? Zbog
čega je povećan broj uzimanja stranih
državljanstava? Zbog čega su bh. ambasade i konzulati u svijetu, čast izuzecima,
žicom ograđeni od sopstvenog naroda,
ne žele i neće da pomognu bolju organizaciju i bave se sami sobom?“ pita
Informisanje u BiH
Haris Halilović, bivši konzul BiH u
Štutgartu, navodi kako bh. institucije,
uključujući i diplomatsko-konzularna
Senka Kurt, Namik Alimajstorović, Ruzmira Tihić-Kadrić, Anes Cerić,
20.000 djece školskog uzrasta. Nama
je važno da u svojoj matici istaknemo
da se u velikoj fazi dešava asimilacija
državljana BiH van BiH. Znači mlađe
generacije ne znaju ili nedovoljno
znaju sopstveni jezik - koji je prvi elemenat da se izgubi vlastiti identitet.“
Bh. mediji nisu u poziciji da se u mjeri
u kojoj to iseljenici žele bave pitanjima
koja tište građane van granica zemlje.
Glavni je razlog nedostatak sredstava,
a jedan od primjera jeste i činjenica da
državna televizija BHT1 nije u prilici emitovati satelitski program. I pored toga,
jednom sedmično državni BH radio 1
emituje jednosatnu emisiju posvećenu
dijaspori, čiji urednik Zvonko Komšić
„Ja bih volio kada bi BH radio i televizija
imali svoj specijalizirani satelitski program namijenjen ljudima u dijaspori,
ali nažalost nemamo. Već skoro više od
vijeće i na Ministarstvo prometa i komunikacija koje je zaduženo da obezbijedi
novac da bi se otplatio dug i da bi građani
BiH u dijaspori imali naš satelitski signal“.
Politička situacija u zemlji diktira mnoge
pa i medijske pravce razvoja. Jednako traži i da se u njihovo rješavanje
uključe svi, no dio bh. dijaspore smatra kako to nije njihov problem.
„Od jedne države kao što je BiH
očekujemo da stoji iza toga medija.
Kako ćete doći do para od države, to
je sad problem i države i vas - i treba da ga riješite, a ne da vam dijaspora rješava taj vaš problem“, smatra
Dženan Nović, glavni i odgovorni urednik BH glasnika koji finansira Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj.
Do bh. javnosti dopiru uglavnom vijesti
iz rubrike crna hronika, što se mora
promijeniti, smatra Senada Bešić, koja
iz ugla bh. državljana u Švedskoj kaže:
„Tako je i u stranim medijima - u Švedskoj
konkretno više se piše o strancima koji
su uradili nešto negativno nego o nama,
strancima koji su postigli nešto. Jer više
se prodaju novine s naslovima da se
nešto loše desilo. Ali trebamo izmijeniti
tu sliku. Trebamo uzeti što više primjera ljudi koji su uspjeli i ljudi koji žele
da se vrate i koji žele da ulažu u BiH“.
Dio učesnika okruglog stola
predstavništva BiH, nemaju ni novca ni
dovoljne komunikacije sa dijasporom.
Medije vidi kao ključ za skretanje pažnje
na određene probleme i navodi primjer:
„Poslao sam informaciju da smo u
Njemačkoj napravili Savez bosanskih
dopunskih škola. Niko u BiH nije to objavio. Objavila su evropska izdanja. Nama
je to važno. U Njemačkoj ima više od
godinu i po dana smo zamračeni, dakle
nema nas na satelitu. Ministarstvo prometa i komunikacija naše zemlje nije uplatilo potreban novac da bi se deblokirao
naš signal da bi nas naši ljudi u dijaspori
mogli gledati i slušati. Dajemo koliko
možemo, radimo šta možemo. Javni servisi u BiH su isto tako u teškoj situaciji.
Dijaspora treba da apelira na Ministarsko
Obostrana saradnja je interes i medija i
dijaspore, no najprije je potrebno definisati jasne pravce u kojima se treba kretati. Pitanja poput ispisa bh. građana iz
državljanstva ili problemi u izbornom
procesu su goreći za bh. dijasporu, koja
bi zajedno sa medijima trebalo da napravi pritisak na one koji o tome odlučuju
kako bi popravili stanje. No, od medija u
BiH, kako se da zaključiti, očekuje se i da
prate zbivanja koja su daleko od stvarnih
problema koja muče ovu populaciju, a
koja zbog nesređenih bh. prilika i stanja
u zemlji ne mogu doći na red.
Dženana Halimović
Moj stav
Poimanje umjetnosti
Režiser je za svoj kamen grad u Višegradu želio da poruši austrougarsku tvrđavu, a
već je do sada dosta kamena odnio sa drugih historijskih spomenika
Pošto se sad u radu SSDBiH osjeća svojevrsno zatišje poslije uspješno održanog
VI kongresa, pažnju mi je privukao
događaj koji je toliko aktuelan u sredstvima bosanskohercegovačkih medija, a to
je vandalizam tog poznatog režisera Kusturice, koji na jedan vulgaran i bezobziran način ruši bh. historijske spomenike,
zbog podizanja tkz. kamenog grada,
Andrić-grada u Višegradu!
Pogled do mora
Naime, u blizini Trebinja se nalazi stara
austrougarska tvrđava po imenu Petrinja
na brdu Strac.
Tvrđava je u tadašnje vrijeme bila jedna
od najvećih utvrđenja u ovom dijelu Evrope. Kažu da su majstori koji su radili na
izgradnji ove tvrđave bili plaćeni po principu 1kg zlata za 1kg kamena.
Oni su uspjeli da u unutrašnjosti tvrđave
izgrade onoliko soba koliko jedna godina
I ranije se uništavalo
Vrlo je simptomatično da su se i ranije
uništavale ostavštine iz austrougarskog
perioda. Navešću samo neke: rušenja
austrougarskih zidina kojima je grad
bio opasan, pa ulazne tvrđave-kapijetapije, slučaj Bilećke kapije.
Pa šta se dogodilo sa spomenicima
iz turskog perioda, uzmimo primjer
trebinjskog unikata, Begove kuće itd.
Očuvanje tuđih historijskih spomenika
je zadatak svih građana bilo Trebinja ili nekog drugog grada, jer time
takve sredine pokazuju toleranciju i
dobrodošlicu različitim kulturama, ljudima, a što je i najveće bogatstvo i
smisao života.
ima dana. Tvrđava je bila opskrbljena
najsavremenijim oruđima koja su postojala u to vrijeme, sa bunarima za vodu
i signalizacijom, kao i sa svim onim što
je bilo potrebno za odvijanje vojničkog
Utvrđenje je imalo kontakte sa ostalim
tvrđavama koje su se nalazile na okolnim
brdima oko Trebinja putem ogledala, i
sve te tvrđave su bile uvezane putevima
i tako su predstavljale jedan odbrambeni
uvezani sistem.
S vrha brda ili s vrha tvrđave je dopirao
pogled do mora.
Trebinjski političari, kad govore o ekonomskoj strategiji grada, ističu da je njihova preokupacija da Trebinje postane
turistička Meka (a za to ima uslova), Na
ovaj način, rušenjem spomenika kulture
koji imaju neprocjenjivu vrijednost, to
nije moguće.
Prošle godine, kad se vršila rekonstrukcija hidrocentrale na lokalitetu Gorica
kod Trebinja, Trebišnjica se bila povukla
u staro korito, tako da su Trebinjci imali
mogućnost da vide potopine koje su se
očuvale ispod Trebišnjice.
To je bio prvorazredni događaj koji se ne
ponavlja tako često.
Tada su vidjeli stari željeznički-kameni
most koji je ostao onakav kakav je i bio.
Očuvan kako bi se reklo u originalu. Taj
most se nalazi na istom lokalitetu gdje
se nalazio i daleko poznatiji Arslanagića
most (ime mu je promijenjeno u Perovića
most), a koji je ranije bio prebačen na
drugi lokalitet.
I šta se onda dešava, nekadašnji Bosanac, danas neko ko uništava spomenike, odnosno nečovjek, vidio je taj
unikat i zatražio da kamen iskoristi za
izgradnju kamenog grada u Višegradu.
To mu nije uspjelo, jer su građani tog
područja putem skupštinskih odluka
obustavili taj barbarizam.
Podrška zvaničnika
Kusturica je imao i podršku političkih
zvaničnika kako iz Trebinja tako i iz
samog entiteta.
Poslije se navadio na željezničke objekte
koji su građeni od kamena, a koji su ostali napušteni poslije ukidanja uskotračne
Vjerovatno da je i uspio da odnese kamen s tih objekata, jer je to bilo daleko
od očiju, a imao je i potporu visokih
zvaničnika iz političkog miljea RS.
Onda je došla na red i ova tvrđavaunikat, kako bi obogatio izgled novog
Pitam se da li bi i sam Andrić podržao i
prihvatio da se njegov grad gradi na taj
način što bi se uništio drugi grad ili spomenik kulture?
Treba li, na epitafu tom kamenom gradu
biti uklesano: ,,Ovaj grad je sagradio
Kusturica sa svojim istomišljenicima, na
taj način što je rušio trebinjske spomenike kulture, i kamen s tih neprocjenjivih
unikata ugradio u ovaj Andrić-grad."
Treba spomenuti da je za ovakve poduhvate ,,g. režiser" dobijao i novčanu potporu.
I ovaj put pripadnici nevladinih organizacija iz Trebinja su uspjeli da privuku
pažnju javnosti i da sami zaustave utovar
kamena na višegradske kamione i tako
spriječe još jedan vandalizam prema kulturnim spomenicima ovog kraja.
G. Kusturici treba reći da ova tvrđava
nije karaula (kako on želi da to prikaže),
i kako on kaže da je na taj način želio da
spasava tu tkz. ,,karaulu "od propadanja.
Pita se “zašto će Hercegovcima toliko kamena, kad ga ima u izobilju”.
Nije valjda da im je potreban i ovaj kamen, sa ove tvrđave?!!
Pa, vidite ,,g. muzičaru", ,,g. režiseru",
vi ste umjetnik, pa vjerovatno znate da
i ovi Hercegovci znaju šta je umjetnost,
šta je sveto i vrijedno, a to su kulturne
baštine bez obzira kojih je gradio.
Kako vrli umjetnik ističe, to je okupatoraska karaula, i da nijedna takva karaula
u RS nije zaštićena zakonom. Niko ne
osporava da ova tvrđava ili utvrđenje
nije građeno za vrijeme austrougarske,
pa kad je već tako zašto se onda ne
poruše i svi drugi objekti iz tog perioda
koji se većinom nalaze u gradovima, pa
željezničke pruge, vodovodi itd?
Vi, kao umjetnik znate da je to
nemoguće, to je dio naše historije!
Pa, ne kaže se đabe da je historija
učiteljica života!
Ako već ima toliko kamena u toj Hercegovini, a što on vrlo dobro zna, jer vuće
korijene iz iste, zašto se i on nije odlučio
na berbu tog kamena?
Ne, taj kamen mu ne odgovara, jer nije
sa spomenika nulte vrijednosti. Njemu
treba kamen koji je i obrađen, i plaćen
zlatom. E, to njemu treba!
Pošto je ova tvrđava i umjetničko djelo,
postavlja se pitanje koliko je sam Kusturica umjetnik.
U svojim izjavama ističe kako je on imao
dogovor sa načelnikom Trebinja dr.
Ćukom, koji mu je odbrio da se posluži
kamenom sa te tvrđave, a uz blagoslov
visokopozicioniranih rukovodilaca RS.
Koliko ima u tome istine, to je teško
provjeriti, jer se obojica očitavaju u sredstvima medija.
Možda je ovo početak predizborne utrke
i kampanje u Trebinju?
Ko to zna?
Vrlo je interesantno da se na lokalitetima grada Trebinja nalaze rijetki primjerci
austrougarskih spomenika-kula-forticatvrđava po okolnim brdima.
Međutim, takvim kulturnim baštinama
se ne poklanja dovoljno pažnje, već naprotiv, uništavaju se. To je svojevrstan
U samom centru grada, na malom
brežuljku koji se u narodu zvao Top, nalazila se lijepa fortica-kula, na čijoj je osnovi sad napravljena crkva, i to na sprat,
što je rijetkost u pravoslavnoj arhitekturi!
Isto tako na suprotnoj strani grada,
srušena je fortikacija-kula, i umjesto
nje napravljen je veleljepni pravoslavni
hram, zadužbina pjesnika Jovana Dučića.
Danas je taj hram turistička atrakcija.
Postavlja se pitanje zar se nije mogla
sačuvati i austrougarska tvrđava, pa da
umjesto jedne atrakcije imamo dvije,
jednu pored druge.
Multietične atrakcije uvijek predstavljaju
malo bogatstvo, a to se moglo uraditi i
ovdje. Posebno ako se želi da Trebinje
postane turistička oaza.
Moj stav
stranica, onda možete napisati Vaše
ime, adresu, e-mail i broj telefona u
određena mjesta, te sadržaj pisma
upisati ili kopirati u veliki kvadratić
kao što je prikazano dolje.
Ovih dana smo svjedoci mnogih
nemilih događaja. Od produbljene
ekonomske krize, stalnih ratova na
Bliskom istoku do rasturanja bh.
države kako politički, tako i ekonomski. Jedan od najgorih i najčudnijih
događaja, koji se moraju zaustaviti
pod svaku cijenu je pokušaj rehabilitacije zločinačkog četničkog pokreta.
I dok se slični pokušaji dešavaju u
drugim zemljama, ustaški pokret
u Hrvata, nacistički pokreti u
Njemačkoj i nekim drugim, pretežno
istočno-evropskim ili skandinavskim
zemljama, slučaj četničkog pokreta
je poseban. Poseban je jer cijela
država Srbija, sa svim svojim institucijama i zakonima nastoji ne samo
podržati taj proces, već ga kroz
razne službene aktivnosti, te ljude
na pozicijama i sama organizirati.
Svi smo žrtve četničkog terora
Tim više, što vjerovatno ne postoji
niti jedan bh. državljanin koji nije
bio žrtva istog. Bilo da je to imam iz
Kozarca koji je mučen električnom
bušilicom ili njegovo troje djece od
jedne, tri i pet godina koji su svi na
najzvjerskiji način, kako je opisano
u knjizi Petera Massa, ‘’Love Thy
Neighbour’’, nabijeni na kolac u ljeto
1992. godine. Ili je to neko od nas,
protjeran, zatvaran u logore, ranjen ili
kojem je neko ili gotovo svi iz uže ili
šire familije ubijen. Članovi četničkog
pokreta se danas slobodno kreću po
cijeloj Evropi, oni čak vladaju velikim dijelom naše države, osnivaju
udruge i održavaju sastanke u svim
većim gradovima svijeta, dobijaju
najveće funkcije kako u Bosni i Hercegovni (stalni pritisci na povratnike
na cijelom teritoriju BiH, tako u Srbiji
(novi predsjednik, četnički vojvoda
Nikolić), pa čak i u Ujedinjenim narodima (UN – Vuk Jeremić).
Boriti se u miru, da ne dođe do rata
Zbog svega toga je potrebno da se
svi uključimo u bilo kakvu akciju koja
će se suprotstaviti rehabilitaciji, i time
ozakonjivanju tog zločinačkog, genocidnog, zvjerskog pokreta koji kroz
opasnu ideologiju, onu koja promovira ubijanje, nasilno pokrštavanje
ili masovno protjerivanje ne-pravoslavnog stanovništva, okuplja oko
sebe sad već ne samo pojedine kriminalce, zavedene ili nepismene, već
i neke bogate, visokoškolovane pa
čak i ličnosti iz visokog društvenog,
sportskog i naročito političkog života.
Predlažemo stoga da pismo sa tek-
stom odštampano u donjem dijelu
ovog teksta, pošaljete članu Britanskog parlamenta (MP) i time,
ovim prvim korakom zahtijevate
objašnjenje i stav britanske vlade prema istom. Za očekivati je da ukoliko
bar nekoliko desetina porodica ili pojedinaca prihvati ovu akciju, napravio
bi se grupni pritisak na vladu da nam,
ovim prvim objašnjenjem, službeno
i javno objasni i definira prisutnost
pokreta srpskih četnika Ravne Gore
u Velikoj Britaniji. Nakon tog prvog
odgovora, informacije se mogu koristiti za daljnji pritisak, ili se pod
određenim okolnostima može zahtijevati zabrana djelovanja istog uz prilaganje dokaza o njihovim zločinima.
Prije nego isti tekst prepišete,
staviti svoju adresu i broj telefona.
Isto to pismo onda stavite u kovertu i
adresirajte Vašem članu Parlamenta.
Ukoliko ne znate ko je Vaš
jer ćete tamo moći pronaći informacije o lokalnim MP i MEP
h t t p : / / w w w. w r i t e t o t h e m . c o m /
2. U mali bijeli pravougaoni prostor koji se nalazi poslije teksta ‘’First, type Your UK postcode
utipkajte Vaš britanski poštanski
broj, np.r B31 4LQ. Kad ste to
napravili, kliknite na kvadratić GO.
3. Poslije toga otvoriće Vam se
stranica sa detaljima o svim councillors u Vašem naselju u kojem živite,
u sredini će biti ime Vašeg MP (člana
Parlamenta) te desno svi članovi
4. Slanje pisma putem pošte:
Ukoliko želite samo saznati adresu na koju ćete poslati pismo,
onda jednostavno možete utipkati ime Vašeg MP u www.google.
co.uk tražilicu, u ovom primjeru
Richard Burden MP, i tamo ćete
naći adresu njegovog ureda.
5. Slanje pisma pute e-mail-a:
Ukoliko Vam je lakše, možete jednostavno kliknuti na njegovo ime
na gore prikazanoj stranici. U tom
slučaju otvoriće Vam se nova stranica sa formularom koji možete ispuniti
i poslati direktno putem intereneta. U
ovom slučaju potrebno je da imate i
Vašu e-mail adresu.
6. Kad vam se pojavi gore navedena
7. Na kraju, kliknite na ‘’preview your
message’’ i gotovo pismo će Vam se
pojaviti na sljedećoj stranici.
8. Ukoliko ste zadovoljni sa izgledom pisma, pritisnite na send message i Vaše će pismo istog trenutka biti poslano na e-mail adresu
odgovarajućeg MP-a. U protivnom,
možete se vratiti nazad da uredite
pismo još jednom. U tom slučaju
kliknite na re-edit this message.
Ne zaboravite, samo zajedničkom
akcijom možemo napraviti dovoljno
velik pritisak kako bismo spriječili
nove ratove i novi genocid. Nakon
što dobijete odgovor od Vašeg MP-a,
dostavite nam povratnu informaciju (
Eldin Bašić eb34@blueyonder.co.uk
) tako da kad se skupi dovoljan broj
istih, nastojaćemo organizirati novu
akciju sa direktnim zahtjevom o
uključivanju britanske vlade u proces
rehabilitacije kako bi se on zaustavio
ili možda čak i o zabrani djelovanja
četničkog pokreta u EU ili Velikoj Britaniji. Pošto BiH kao država još nije
slobodna ili dovoljno demokratska,
pojedinci kao Vi se moraju uključiti u
slične akcije prije nego bude kasno.
S, poštovanjem
Eldin Bašić eb34@blueyonder.co.uk
It has come to my attention that Serbian Tchetnik Organistion of Ravna
Gora (Pokret Srpskih Cetnika Ravne
Gore) in Great Britain is based in
Hotel Ravna Gora, 29th Holland Park
Avenue, London W11 3RD.
At this particular time I would like to
mention that Tchetnik movement is a
Fascist, Nazi-type movement which
calls for destruction of Bosnia, murder, rape and ethnic cleansing of
parts of Croatia, all of Bosnia and
Montenegro as well as Macedonia,
of all non-orthodox population. As a
matter of fact, members of this movement are largely responsible for the
Genocide in Srebrenica, mass murder and rapes of Bosnian civilians in
whole of Bosnia during Serbian war
of Aggression on Bosnia and Herzegovina from March 1992 – November
of 1995.
As this movement seems to be present in this country for a long time, I
would simply like to ask your comment if indeed their presence is welcome and legal.
Kind Regards,
Pisana riječ
Nick Gregory
Serb forces, vastly superior to the handful of UN soldiers, moved in, and all males over the age of about eleven were taken
and summarily executed, including three thousand taken and slaughtered in a factory, the ruins of which still exist marked by
a plaque. Over eight thousand were murdered. The cemetery is a sea of ordered white headstones marking the bodies that
have been found in mass graves over the years,
I’ve taken Mum for fish and chips in a important decisions. Anes Ceric, the ray looking like the underside of a flylocal café. Mum’s in a wheelchair and co-ordinator of the UK Network, had ing saucer. The delegates represented
has fairly advanced dementia, but she phoned me up and said that there was Bosnians dispersed through over twenty
still enjoys a chat. She suddenly asks an international conference of Bosnian different countries from Europe to Aus‘will you go to Bosnia again?’
migrants happening in Sarajevo in June. tralia. In 1995, the population of BosWould I like to go to it along with other nia was around four and a half million,
‘Like a shot if the opportunity arises’, I people I knew in the UK Bosnian com- of whom of whom about seven per cent
tell her.
munity? I was keen, but Marion and died and one million were displaced by
She asks me what it was like. I tell her I had wanted to take a holiday during the war. At this stage, more than a quarthat Bosnia is beautiful and the people the same week. Anes, who was key to ter of a million Bosnian migrants remain
are endlessly generous and hospitable. the planning of the conference, imme- spread through the diaspora.
I feel that I also have to tell her about diately suggested that we could attend During the conference, we met the B-H
the bombed out houses and factories. the event and then join him for the rest UK Network’s patron, Jennifer Stone
She wants to know about the war. I tell of the week in Bosnia. When I put this Wigg, honoured for her humanitarian
her that the Bosnian invasion by Serbia to Marion, her response was an immedi- work in Bosnia since the war. We arwas a bit like the invasion of Poland by ate ‘yes’.
ranged to meet with her on the next day.
the Nazi, except that this time it was I have to put my mother in a care home The next day Anes picked us up in his car.
Muslims who were mainly killed and not when we go away, so we have to look for We proceeded to Srebrenica, stopping
quick travel solutions. We picked up a to bolster ourselves with coffee and an
My Mother starts to cry. ‘Do you think selection of well- priced flights through excellent soup in a road side café. We
that there will ever be peace in the Opodo, flying out to Sarajevo via Dus- had planned to meet with the others
world?’ she asks. She’s happier when seldorf and Vienna using Lufthansa before going to the Memorial Cemetery.
I tell her that Britain was quite good and Austrian Airlines. The communica- In the event, we came to Potocari first.
in its treatment of Bosnian refugees in tion was good, the flights ran on time, I heard Anes mutter ‘the time is now’.
1995 and that in many ways we’re a and the leg room was excellent, which The history of Srebrenica is well docusafe haven now because of what her was a relief, as one of my knees is now mented elsewhere. Suffice to say that
generation fought for in WW2. I tell badly worn. I texted Anes from Vienna the UN failed in Srebrenica, by placing
her we have to have faith in a younger to tell him we were on time and to ask the Bosnians under UN protection, but
generation that can communicate why all Bosnians are so tall? I was get- then agreeing with Serb demands to disinstantly across huge distances in ways ting neck strain looking at the other pas- arm them. Serb forces, vastly superior
that were unimaginable even a quarter sengers. Anes texted me back to tell me to the handful of UN soldiers, moved
of century ago. And I find myself finally I was imagining things. We took just in, and all males over the age of about
answering the question that I couldn’t hand luggage, and came into Sarajevo eleven were taken and summarily exhelp but ask myself ten days ago. Why in the evening. It’s a small, efficient air- ecuted, including three thousand taken
would younger second generation port, where we were met by Anes and and slaughtered in a factory, the ruins
immigrants into countries like the UK, Zdenka, the Vice Chairwoman of the UK of which still exist marked by a plaque.
Network. Anes and Zdenka whisked us Over eight thousand were murdered.
ever feel the need to return to Bosnia?
off to a restaurant where were intro- The cemetery is a sea of ordered white
My dad was born in 1911. His family had duced to our first Bosnian grill, a mix of headstones marking the bodies that
fled pogroms against the Jews after the sausages, fillets and pates with excellent have been found in mass graves over the
turn of last century. My wife Marion and bread, which we ate looking down into years, with green wooden boards markI lived in Israel for a period in the early the flowing waters of the River Miljacka, ing the tombs of more recent exhuma1980’s. We lived with survivors of con- reflecting the coloured lights over the tions. There is a covered area for prayer
centration camps and ghettos.
open dining area where we sat. From towards the front of the cemetery.
These days my time is almost fully taken there we went to rooms in the ‘Divan’, The names of all the dead are given on
up with being a carer for my severely which was a simple but clean and in- a memorial wall, some just children, one
disabled mother. Up to three years ago expensive hostel in Bascarsija, the old we noticed who had been nearly one
I had undertaken a variety of work with town area of Sarajevo.
hundred years old. A derelict battery
the Bosnia Herzegovina UK Network and The following day we went to the Bos- factory over the road has been left
also the local Association in Derby. I nian Parliament building quite early standing, a grim reminder of its later use
had grown to admire the community of for the SSD BiH Congress, a conference in assembling and identifying the bodies
Bosnians who fled the holocaust in the attended by Bosnian emigrants, Gov- of exhumed corpses. A small building
mid nineteen nineties and came to the ernment officers and leaders and NGO has ‘black and white’ photographs taken
UK as refugees. It does seem to me that officials. This was the culmination of during the process of discovering mass
there is a valid comparison to be made many meetings that had been happen- graves. Looking at the photographs, I felt
between Jewish refugees last century ing during the week. We were intro- that I began to understand the terrible
and Muslim refugees now, in terms of duced to Emina Hadziosmanovic, the effects that this must have also had on
personal experiences, how refugees are charming young woman who was to forces and civilian personnel who had
perceived by society, human rights is- serve as our translator for the day, and had to deal with the aftermath of the
sues, inter-generational problems, and who was working in Birmingham as the war. This wasn’t just about Bosnia, this
the aspirations of individuals and fami- outreach worker for the Lottery funded was about staff and soldiers from the UK
elderly project. There were about one as well. A stone, inscribed in English,
Marion and I can argue for ages over hundred and fifty people seated in the offers a prayer:- ‘may Mother’s tears
what we need to buy in the supermar- main chamber, a modern round theatre become prayers that Srebrenica never
ket, but tend to agree on the more with tiered seats and central lighting ar- happens again, to no one and nowhere’.
Pisana riječ
We could do nothing but give space to
Anes, whose face had become as closed
as a mask, but who had clearly been
grieving when we met later with him.
I can’t guess at his feelings, but Anes
looked to me like he wanted to punch a
wall as we left.
We met with Emina and Jenny, and a
number of Bosnians in a hotel in the
centre of Srebrenica. Jenny is seventyfive years old and I asked her how she
coped with doing what she does. She
replied to the effect that she doesn’t
dwell on things, because that wouldn’t
help, but just gets on with what has
to be done to make peoples’ lives
better. The survivors in Srebrenica are
incredibly resilient. Emina had been
interviewing them and she started to
tell me some of their stories. One, as a
child, had had to hide under a mound
of mutilated bodies. I said to Emina
that if she was training as a psychiatrist
or psychotherapist she would have to
be in counselling herself, but without
this support how was she coping with
these stories? She admitted that sleep
sometimes comes with difficulty. Emina
is only twenty four. There’s stuff I don’t
want in my head at fifty-seven. I had
not cried in Potocari, but thinking of the
images that Emina has to cope with as
part of her research, I suddenly found
tears pricking my eyes.
At some stage Anes asked ‘can we
go?’. Emotionally, he had had enough.
We drove away from Srebrenica as if
ghosts were chasing the car, easing off
as we came across signs to Tuzla beyond
which we stopped at a restaurant on the
road to Doboj. Tuzla is also still full of
bombed-out industrial and commercial
buildings, and we had also passed some
huge open cast mine workings. It was
late. We ready for a meal. We were
the only visitors. The young man who
served us admitted to being a refugee
displaced within Bosnia. The year
previously, in the company of thousands
of others, he had undertaken a three day
march without food and with little water
to Srebrenica. The march is an annual
commemoration of the massacre. It’s
interesting what our media choses to
report and what it ignores. I’d never
heard of this event.
We passed through Prijdor and then
down towards the town of Sanski Most,
Anes stopping to point out a bridge
where he had been arrested attempting
to get to his uncle’s funeral in Banjaluka,
his uncle having been shot in front of his
own house in Fajtovci, the village where
Anes lives. Anes got away through the
intervention of an older Serbian friend.
Anes’s father had been badly beaten by
the Serbs. He never really recovered. He
died recently of dementia that had been
almost certainly been brought on by his
treatment at the hands of the Serbs.
Anes’s family cemetery is in the village.
It represents three hundred years of
Ceric’s. Some gravestones have been
desecrated, but nearly seventy years ago
during World War 2. Whilst we stayed in
Fajtovci, it meant a lot to me when we
quietly cleared some weeds off Anes’s
father’s grave. It’s normal that the dead
are interred for over a year before their
graves receive a permanent headstone.
Anes went into Sanski Most with his
Sister and Brother in Law to select a
suitable memorial stone.
parked in their drive, shortly after we
had taken a brief look at the town. The
Mosque, the Orthodox Church and the
Catholic Church lie within yards of each
other in the middle of Bosanska Krupa,
an arrangement harking back to better
times. An old Ottoman fort, which we
later climbed with Anes and his family,
dominates the town.
Anes’s house in Fajtovci is very large
and modern by UK standards, with
So at the end of the week, I think I had
my answer to the question ‘Why would
Nick Gregory sa rođendanskom tortom
considerable outbuildings and a large
covered first floor balcony. There is an
orchard to the rear of the house, the
stems of the trees all white with lime
applied to repel unwanted pests. Anes’s
‘pride and joy’ is a huge barbecue, large
enough to spit a lamb, built in the rear
of a garage and with a cowl and chimney
to duct away the smoke. I know that in
the UK Anes has a fondness for curries.
Food was good everywhere we went,
but I was surprised that strong seasoning
is not part of the Bosnian diet. A lot of
garlic is used, but no chilies or paprika.
There are some wonderful smoked
products and I wonder whether there
could be a gap in the British market
for the delicious Bosnian smoked beef.
We had a barbecue mid-week, and I
admitted around midnight, and half way
down a second bottle of rather good
Herzegovinian red wine, that it was my
birthday. Samir, one of two cousins of
Anes present at the meal, promptly
picked up a red candle and stuffed into a
slice of bread. ‘Your cake’ he announced,
and Senad smiled his approval. It’s
probably my most memorable birthday
Anes’s sister and brother-in law are
teachers living in Bosanska Krupa,
where they have an elegantly appointed
and well-designed house approached
through narrow hedge lined streets. The
neighbour’s dog made a fuss of us as we
younger second generation immigrants
into countries like the UK, ever feel the
need to return to Bosnia?’ I think the
question can be answered at a number
of levels. At a materialistic level, Bosnia
is a beautiful, under populated country
with immense resources, populated
by people who are considerate and
endlessly hospitable.
beckons both for enterprise, and even
just for a good place to go on holiday. At
a family level, Anes’s’ family cemetery
had a huge impact on me. I know
young people can’t be hide-bound by
tradition, but at the same you can’t
just turn your back on your own recent
history and family. The importance of
family in Bosnia is paramount. Anes’s
nieces love him like a big brother, and
there are huge bonds with his sister,
brother in law and cousins. We felt the
same thing between Emina and her and
cousins and aunt. At a human level, we
have to hope that Irma, Belma and Alma
can grow up into a better world than
that experienced by their parents less
than twenty years ago. The young man
who joins the march every year to mark
the memory of Srebrenica makes our
world a better place. The involvement
of second generation emigrants with
Bosnia, and indeed of any of us who take
an interest in Bosnia, can only strengthen
the possibility of lasting peace.
Nick Gregory
Humanitarne aktivnosti
Marina Vojvodić – humanistica
Organizacija Our Kids iz Londona ima privilegiju da u tri koledža svake subote
organizuje prodaju kafe i sendviča u humanitarne svrhe
humanistici Marini Vojvodić organizacija Our
Kids iz Londona od početka juna ima
privilegiju da u tri koledža u zapadnom Londonu svake subote prodaje
kafe i sendviče, a kompletna zarada
ide za Our Kids Foundation.
Marina je velikodušno odvojila svaku
svoju subotu i volontira na jednom od
koledža, dok druga dva vode sestre
Dubravka Zupevc i Davorka Kulaš uz
pomoć volontera iz Organizacije Refugee Youth. Uz tim IELTS sa Ealing,
Hammersmith&West London College. Naravno, informaciju više dobili
smo od Marine koja nam je rekla:
Marina Vojvodić
Volontiranje subotom
“Na College gdje radim “Our Kids
Foundation” je izabrana da bude
“Charity of the year” i ponudili su mi
da vodim café shop svake subote,
sva zarada ide “OUR KIDS”.
Ovoj humanitarnoj akciji su se
pridružili Starbuck Caffe, tvornica
čokolada Mars i Mark&Spencer sa
svojim donacijama. Kafe smo nazvali
Miss Sarajevo na spomen i sjećanje
na našeg sugrađanina rahmetli Irhada Durakovića. Osim novca koji ide
za našu djecu u Mostaru, meni je
jako drago da korist od ovog projekta
Prodaja kafe i sendviča u humanitarne svrhe,
imaju i djeca iz organizacije Refugee
Youth koja stiču radne i humanitarne
navike i samim tim postaju mnogo
samopouzdaniji. Naravno, kada sve
to vidim srce vam od radosti mora biti
veliko kao avion.”
Biciklom kroz London
London Our Kids u akciji
I ova djeca kao i sva druga imaju pravo da budu sretna, kaže Enila Ćikić
“Nije bilo teško vidjeti
da ovim mališanima treba pomoć. Svako dijete
zaslužuje sretno djetinjstvo
i naša ljudska dužnost je
da im pomognemo. Sva
ova djeca su heroji, jer bez
obzira na tešku bolest sa kojom se
“Osjećam se dobro i ponosno i visoko držim čelo. Mislim da sam ipak
napravila jedno dobro djelo i pomogla makar i simbolično našoj dječici”,
za kraj je kazala humanistica Marina
Vojvodić, Sarajka sa londonskom adresom.
Gradnja kuće u Mostaru
Humanisti iz londonske humanitarne
organizacije Our Kids nedavno su
posjetili štićenike Zavoda
za zbrinjavanje mentalno
invalidne djece i omladine
Pazarić i Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih
lica Drin u Fojnici i uručili
donacije koje su stigle iz
Švedske. Gospođa Enila
Ćikić, aktivistica koja je radila na realizaciji ovih posjeta, kazala nam je:
Priča o Marini ne bi bila potpuna, a
da ne spomenemo njenu humanitarnu trku biciklom kroz London u noći
9. juna u dužini od 100 km, (Saturday
9 June 2012 Nightrider™ - an exciting 100km moonlit cycle ride past
London’s iconic landmarks). Tom
prilikom Marina je na svom biciklu
“zaradila” £677.50, naravno i ta humanitarna donacija završila je na
računu Our Kidsa iz Londona.
moraju nositi, spremni su uvijek da se
igraju s vama, da vas zagrle i zažele
Sa ponosom možemo reći da smo u
proteklom mjesecu iz čitavog svijeta
dobili 92 donatora koji će sa svojom
donacijom od €10 mjesečno pomoći
u vođenju kuće u Mostaru za osobe
sa posebnim potrebama. Da bi ovaj
projekat bio finansijski obezbijeđen,
potrebno nam je još 308 donatora.
Ovim putem apelujemo na sve one
koji su u mogućnosti da nam pomognu. Naši detalji su:
Our Kids Foundation
Sort Code 40-08-42
Account 41520598
dobrodošlicu. Naša obaveza je da
koliko možemo pomognemo i donesemo osmijehe na ta mala, lijepa lica.
Takođe, obezbijedili smo zajedničkim
novčanim sredstvima posebnu njegu
za teško oboljelu djevojčicu Irmu.
Ona će od sada svaki dan imati pet
sati svoju tetu Diku koja će se brinuti
o njoj.”
Pomoć djeci
Humanitarne aktivnosti
BH klub Brent iz Londona
Nastavljena saradnja Brenta s Bosnia Aida iz Gulforda
bosanskohercegovačkog kluba Brent iz
Londona i Bosnia Aida iz Gulforda nastavlja se i ovog ljeta. Naime, ovaj put
rukovodstvo ove naše uspješne asocijacije doniralo je školi u Srebrenici šest
kompjutera. Donaciju je preuzeo čelnik
Bosnia Aida iz Gulforda, Srebreničanin
Mujo Delić koji se biranim riječima zahvalio na ovoj donaciji:
" Ponovo koristim priliku da zahvalim
našim aktivistima iz Bh. kluba Brent
iz Londona sa gospodinom Zaimom
Pašićem na čelu, koji su ponovo podržali
Srebrenicu. Ovi kompjuteri će sigurno
dobro doći našim mališanima koji se u
teškim uslovima školuju u Srebrenici.
Inače, Bh. klub Brent je stalno podržavao
aktivnosti Bosnia Aida i ja im ovom prilikom najtoplije zahvaljujem. Takođe,
najesen ćemo donirati još šest kompjutera i nadam se da ću naći načina da i
njih prevezem u Srebrenicu. Ove kompjutere prebacujem svojim autom kako
bi izbejgli dodatne troškove transporta",
kazao je Delić.
Pun gepek kompjutera za Srebrničke mlišane
Guilford - Bosnia Aid
Bosanskohercegovačka zajednica u Guilfordu nije velika, ali ima veliko srce
Mujo Delić i Jasmin Muminovića
Bosnia Aid, humanitarna organizaci- par dana, a o njoj nam je čelnik ove
ja iz Guilforda, nastavlja svoju hu- organizacije Mujo Delić kazao:
manu misiju pomoći najugroženijim
kategorijama stanovništva u Bosni "Jednostavno, najteže nam pada
i Hercegovini. Posljednja akcija kada čujemo da je djeci potrebna
pomoći teško oboljeloj curici Jasmini pomoć, nekako smo najosjetljivilji na
Muminović iz Tuzle završena je prije to i naravno čim smo dobili molbu za
pomoć malenoj Jasmini, nimalo se
Lokalna bosanskohercegovačka asocijacija iz Birminghama nedavno je
pokrenula humanitarnu akciju za pomoć
Nevresi Ejupović oboljeloj djevojčici
iz Sarajeva koja je oboljela od karcinoma linfnih žljezda. Inače za Nevresino
uspješno lječenje potrebno je oko 100
000 eura i naravno da je svaka novčana
pomoć i te kako dobro došla. U ovoj akciji skupljeno je £290 i predato Nevresinom ocu Ejupu koji se najtoplije zahvalio na donaciji. Bosanskohercegovačka
asocijaca takođe se zahvaljuje svim
donatorima koji su uzeli učešće u ovoj
akciji: po £20 donirali su: Jasminka
Hadžiosmanović, Mejra Garibović,
Zaim Pašić, Muamer Baždarević, Emina Hadžiosmanović, Anes Cerić, Himzo
Mekić, Zijad
dali su: ZdenBosanskohercegovačka
ka Besara, Safet Hurem, Sejdozajednica
je malena,
ali joj
to ne
Amir Halilović, Dada Šabanović,
u veoma kratkom
skuRasema Hajrić,
je £525. Nevzeta
Novac sam
Ramiz boravka
u Bosni
Hercegovini predao Jasmininom ocu
Jasminu Muminoviću."
Spisak donatora koji su učestvovali u
Emir Omerović: £100,
Mujo Delić: £100,
Fahro Badžić: £60,
Zijad Subašić i Emina: £50,
Zuhra Aljkanović: £40,
Alen Suljić: £40,
Zumra Aljkanović: £20&30 km,
Mirnel Zahirović: £30,
,Zijad Fajković: £30,
Anes Cerić: £20,
Dino Duherić: £10,
Damir Ahmetović: £10.
Kako pomoći sebi
Mala liječnička škola pravilnog držanja
Morali bismo se sjetiti roditeljskih savjeta iz djetinjstva “glava gore, prsa naprijed i diži noge dok hodaš “!
Loše držanje pravi tijelo ružnijim i
stvara napetost u mišićima, koja može
izazvati bolove u leđima, vrtoglavicu,
glavobolju... A stručnjaci tvrde da smanjuje radnu sposobnost
Morali bismo se sjetiti roditeljskih savjeta iz djetinjstva “glava gore, prsa naprijed i diži noge dok hodaš “! Možda ste
tokom godina na njih zaboravili, ali nikada nije kasno da obnovite znanje i popravite štetu, zato stanite ispred ogledala i provjerite kako se držite, pravilno ili
ste pogrbljeni.
Naše tijelo je proporcionalno građeno,
što znači da se sve kosti i mišići
pokretačkog sistema javljaju u paru i uvijek rade usklađeno. Kad se jedan mišić
savija, drugi se ispruža i obratno.
Upravo takav radni ritam mišića tijelo
drži u uspravnom položaju, a on ne
pomaže samo ljepšem izgledu, nego
čuva i zdravlje tijela.
Zbog nepravilnog držanja javlja se napetost u vratnim i leđnim mišićima,
zbog nepravilnog držanja ispaštaju
i pršljenovi, jer se pojačano troše
međupršljenski diskovi...a kao posljedica
pojavljuje se bol u leđima, vrtoglavica,
glavobolja i mučnina.
Klima uređaj i zdravlje
O pravilnom položaju tijela dok radimo
zavisi i koliko smo korisni na poslu, pa
čak i koliko smo brzi u donošenju odluka. Obično nismo svjesni nepravilnog
držanja i krivih pokreta, naročito kada
zadubljeno radimo za kompjuterom
ili slušalicu telefona pridržavamo ramenom. Nakon takvih nepravilnih
pokreta javlja se bol u vratu i ramenima.
Važno je da se uz malo dobre volje
možemo riješiti lošeg držanja i tegoba
koje ono stvara. Pomoću doktorove
male škole pravilnog držanja naučićemo
kako. Sastoji se od vježbi koje istovremeno opuštaju mišiće i uklanjaju bol izazvanu lošim držanjem, te pomažu usvajanju pravilnog držanja u svako vrijeme
i na svakom mjestu: dok hodate, radite,
vozite automobil, pijete vodu....
1. Pravilno sjedenje na poslu
Loše - obično osobe na poslu koje dugo
sjede i rade za kompjuterom podižu ramena uvis i naginju ih prema naprijed,
glava pada prema prsima. Tako nepravilno držanje vodi pojačanom naprezanju
mišića leđa, vrata i ramenog pojasa.
Šta uraditi - ispraviti leđa i vrat, pa vrat
blago savijte prema naprijed, zatim ga
istežite uvis a zatim ga blago savijete natrag, opustite i raširite ramena te “otvorite” prsni koš. Želite li se riješiti napetosti i bolova u mišićima opustite ramena i
Ma tko bi izdržao ovakvu vrućinu bez
klima uređaja?
U vrućim klimatskim uvjetima klima
nije luksuz nego neophodan element
proživljavanja tokom paklenih, sparnih
Ali nažalost, kao i mnoge druge moderne
pogodnosti, klima ima svoje nedostatke.
Jesu li oni toliko ozbiljni da bi Vas natjerali da dvaput razmislite prije korištenja
klima uređaja? Mnogi smatraju da jesu.
Zašto je klima štetna
Većina problema, koji su povezani
sa klimom, nastaju zbog nepravilnog
korištenja ovog uređaja.
Mnogi misle da čim više radi klima
uređaj tim je bolje za njih. Naravno da
to nije tako. Dokazano je da klima uređaj
pogoršava simptome *artritisa, neuritisa
i sinusitisa*, stvarajući potpunu blokadu
u glavama osoba koje imaju probleme sa
Nije samo to - pretpostavlja se, da klima
ima i suptilniji utjecaj na zdravlje. Na
primjer, ljudi koji stalno rade u klimatiziranim prostorijama, češće obolijevaju
od *gripe*,*prehlade i upala grla*.
Osim toga naše tijelo doživljava *temperaturni šok* svaki put kada izlazimo
iz klimatizirane prostorije na paklenu
S vremenom, posljedice ovog stresa se
mogu odraziti na našem zdravlju.
Također je primijećeno da ljudi koji
puno vremena provode uz klima uređaj
nisu sposobni da se suoče sa vanjskom
vrućinom. Rezultat toga je povećani broj
*smrtnih slučajeva* zbog vrućine.
Mnogi ljudi su se razboljeli zbog ekstremne razlike između vanjske i
unutrašnje temperature. Zaista, izlazak na temperaturu preko 35 stupnjeva
sa temperature od 25 stupnjeva može
napraviti pravi kaos u našem organizmu.
Klima uređaj također može uzrokovati
poznatu *Legionarsku bolest.* Ako
klima uređaj ima jeftini filter ili ga nepravilno koristite, velika je mogućnost
da će mikroorganizmi i zagađeni zrak
kružiti vašim autom.
ruke pa ih pustite neka vise uz trup nekoliko minuta. Vježbu možete ponoviti više
puta tokom dana.
2. Uklanjanje umora za volanom
Loše - kad se satima vozi auto, ramena se
polagano naginju prema naprijed, a glava polako pada unatrag, prema leđima.
Šta uraditi - raširiti i izravnati ramena,
leđa oslonite na sjedalo, a glavu na
naslon tako da se gleda ravno ispred
sebe. Umor iz mišića uklonite polaganim
savijanjem vrata i pomicanjem glave
naprijed-nazad. Ovu vježbu ponavljajte
kad god osjetite napetost.
3. Pravilno nošenje torbe
Loše - noseći torbu na jednom od ramena, opterećeno rame se automatski
podigne dok se drugo spusti, što vodi
naginjanju tijela na jednu stranu. To remeti ravnotežu i pojačano opterećuje
pršljenove, pa izaziva bolove u leđima i
Šta uraditi - nastojati nositi torbe na oba
ramena. Ukoliko je torba na jednom ramenu, vodite računa da se držite uspravno dok hodate. Mišićna napetost se uklanja jednostavnom vježbom: ispravite
leđa, opustite rame na kojem nosite torbu, a drugo podignite uvis. Ostanite tako
nekoliko sekundi, pa spustite slobodno
rame. Ponovite vježbu 10-15 puta.
Dr. Zdenka Besara
-pedijatarKlima uređaji u autima također imaju
svoje probleme. Tokom istraživanja u
Louisiana State Medical Center, u 22 od
25 auta su bili pronađeni * mikroorganizmi*, koji uzrokuju probleme sa dišnim
putovima (pronađeno je 8 različitih vrsta
Budite umjereni
Naravno da postoje i pogodnosti klima
uređaja. Klima stvara u kući prijatnu atmosferu, bez obzira na vanjsku vrućinu.
Smanjuje osip od vrućine i peludnu groznicu, od koje pate alergične osobe.
Kvalitetan klima uređaj pročišćava
zrak, smanjuje vlažnost i uklanja neugodne mirise. Na vama je da odlučite o
korištenju klima uređaja.
*Uzevši u obzir sve pogodnosti i nedostatke, možda ćete odučiti da je
najbolje koristiti klima uređaj samo povremeno, ne spuštati temperaturu
ispod 26 stupnjeva i previše se ne navikavati na nju.* Smanjeni rad klima uređaja
možete smanjiti i potrošnju struje. Na
primjer, povećanje temperature klime
samo za 2-3 stupnja smanjit će njezinu
potrošnju za 60%.
Redovito čistite vašu klimu da na postane rasadnik štetnih mikroorganizama.
Bosanskohercegovački gradovi
Bosanskohercegovački gradovi
U pisanim dokumentima se prvi put spominje 1683. godine, a zvanično je utemeljen 1739. godine
Prijedor se prvi put pominje u pisanim
dokumentima 1683. godine u vrijeme
tzv. “bečkih ratova” i to kao utvrda na
desnoj obali Sane, okružena u potpunosti rukavcem Berek. Od pamtivijeka ta lokacija
nosi ime “stari grad”. Godine1717.
počinje reorganizacija Prijedora, a
zvanično je utemeljen 1739. godine i
spada u mlađe gradove u BiH.
Izgradnja pruga
Intenzivno se razvija izgradnjom pruge Dobrljin-Banja Luka, prve
u BiH, puštene u javni saobraćaj
24.12.1872 .godine u dužini od
101,6 km i širine 1435 mm (normalni
Ista je napravljena u doba Otomanske imperije kao dio “Carigradske
magistrale” a cilj je bio povezivanje
Beča i Carigrada. Krajem 19-og i
početkom 20-og vijeka dolaskom
Austro-Ugarske monarhije, ubrzano
se grade uskotračne pruge u cijeloj
BiH. Tako je izgrađena i pruga Prijedor - Srnetica - Drvar - Lička Kaldrma
i Srnetica - Jajce. Bila je u vlasništvu
Ota Stajnbasa, širine kolosijeka 760
mm sa isključivom namjenom eksploatacije šuma i rudnog bogatstva.
Prijedor postaje veliki željeznički
čvor što je ubrzalo njegov razvoj.
Završetkom Drugog svjetskog rata
sve pruge se umrežuju u
“Jugoslovenske državne željeznice”
i vrše prevoz i putnika i robe, sve
do njihovog ukidanja (etapno i po
sekcijama) od 1967. do 1978. godine. Pruga Prijedor-Drvar ukinuta je
01.6.1975. godine. Razvojem grada
i industrije, postaje internacionalni,
zbog nekih zanimanja koje nije moglo obavljati domaće stanovništvo.
„Bijele trake“
Prijedor je nažalost i grad u kojem se dogodio najcrnji fašizam,
nezapamćen od Drugog svjetskog
rata. Prijedor je grad “bijelih traka”
zbog kojih srpsko stanovništvo nikada neće oprati obraz, jer nisu osudili iste, a ni danas ih ne osuđuju.
Dana 31. maja 1992 g. naređeno je
nošenje tih traka onima koji su se
zvali drugačije od Srba baš kao i u
“Varšavskom getu”, Jevrejima 1939.
g.Tada ih mnogi nisu nosili iz prkosa
i po cijenu života, a
danas ih nosimo iz prkosa i ponosa i
zato što nismo kao oni što su naredili
njihovo nošenje.
Do sada je na području opštine otkriveno više od pedeset masovnih
Vaterpolo i tenis
Miješanjem kultura i običaja razvija
se i sport i to u svakom pogledu.
Teško je pobrojati sve aktivnosti.
Krenut ćemo od nogometa: FK Prijedor osnovan je 1919. Godine, a
na prostoru opštine osim “Rudara”
bilo je nebrojeno klubova, tako da je
skoro svako mjesto imalo vlastiti tim.
Vrlo rano osnovan je i teniski klub
1914 g. sada pod imenom “Dr. Mladen Stojanovic”. U gradu se igrao i
rukomet (Bosnamontaža) i košarka
(Mrakovica) i, nevjerovatno, vaterpolo (na Sani, lokacija “Kićin brod“).
Bilo je govora prije agresije na BiH
o izgradnji spomen-obilježja vaterpolistima i umalo je i došlo do realgrobnica. U najvećoj grobnici u Bosanskoj krajini (lokacija Stari Kevljani)
otkopano je 456 kompletnih ljudskih
skeleta svih uzrasta. Naravno, Prijedor je i grad s najviše procesuiranih
ratnih zločinaca (iz srpskog nacionalnog korpusa).
obilježeno stradanje građana Prijedora i u drugim gradovima BiH i to
Bosanska kuća Birmingham
izacije. Prijedor je ponosan i na svoj
aeroklub “Prva partizanska eskadrila”, na svoje kuglaše, a koje
su uporedo pratili moto-sportovi i
jahački sportovi. Krajišnici su poznati kao najveći ljubitelji konja i postoje
dokazi da je ovaj sport imao svoje
derbije davno prije Engleza.
Postoji vjerovatnoća da je u jednom
vatrenom navijanju i rođeno ime grada. Mnogi Prijedorčani nastupali su i
za reprezentaciju bivše
nam domovine, a mnogi opravdano kucali na njena vrata. No sad
nećemo o tome.
baš nošenjem tih bijelih traka kako
na javnim mjestima tako i u medijima. Aktivno učešće uzeli su mnogi,
svima im zahvaljujem, a posebno
SSD-u i BHINFODESKU, koji i dalje
učestvuju u akcijama vezanim za Prijedor (ovogodišni lokalni izbori). Još
jednom hvala svima.
Meho Jakupović
Odnedavno biblioteka Bosanske
kuće u Birminghamu postala je
vrednija za tri dijela Rječnika bosanskog jezika koje je donirao njihov
autor profesor dr. Dževad Jahić. Informaciju više dobili smo od Emine
Hadžiosmanović, uposlenice Bosnia
UK Networka:
"Prilikom nedavnog boravka u Sarajevu upoznala sam profesora Jahića
sa aktivnostima u Bosanskoj kući u
Birminghamu i tom prilikom on je
za našu biblioteku poklonio tri dijela
Rječnika bosanskog jezika koji obuhvataju sve riječi od A do J. Naime,
kada bude završen kompletan rječnik
imaće deset knjiga i to će biti do
sada najtemeljitije obrađen Rječnik
bosankog jezika u kojem će biti
obuhvaćene sve riječi koje egzistiraju u našem jeziku. Ovi rječnici sigurno će dobro doći i našim učiteljima
u bh. dopunskim školama, naravno i
svim ostalim našim građanima koji
žele da se upoznaju sa bogatstvom
bosankog jezika.
Inače, naši građani iz dijaspore
rječnik mogu nabaviti u domovini",
kaže Hadžiosmanović.
U Bihaću se snima film “Put kestena”
Naš glumac iz Birmingema u ulozi legendarnog krajiškog junaka X Bajkovita priča o granici i herojima Bosanske krajine u kojoj je u minulom ratu zločine počinila Mladićeva vojska
Proteklog mjeseca glumac Mirsad
Solaković iz Birminghama bio je
zvijezda TV ekrana ovdje u Velikoj
Britaniji. Doduše, povod nije bila njegova gluma već početak suđenja u
Hagu zločincu Ratku Mladiću koje
su ovdašnje TV kuće sa velikim zanimanjem popratile.
U jednom danu Mirso je gostovao na
BBC, ITV i Chanel 5 i veoma profesionalno, dirljivo i ubjedljivo kroz ono
što je lično kao dijete doživio u BiH
govorio o zločinima koje je tokom
agresije na Bosnu i Hercegovinu
počinila vojska na čijem čelu je bio
optuženi general Mladić.
Cazinska buna
Ovog puta pišemo o glumcu Mirsadu Solakoviću iz Birminghama
koji je trenutno u Bihaću i u filmu
"Put kestena", scenariste Mirsada
Ćatića Ćuperka i reditelja Jasmina
Durakovića igra ulogu legendarnog
krajiškog heroja Muje Hrnjice. Inače,
ovaj film je bajkovita priča o granici i
junacima Bosanske krajine koje je i u
zadnjem ratu "posjećivao" zločinački
general o kojem je Mirsad govorio na
engleskoj TV.
Najviše je fokusiran na legendarnu
Cazinsku bunu, potom dijelovi filma
govore i o događanjima iz Otomanske imperije, vremena Muje Hrnjice
pa sve do današnjih dana gdje se u
suštini, malo toga u Bosanskoj krajini promijenilo. U filmu na neki način
kroz sjećanja ocrtava se karakter
Krajišnika, koji su kao graničari uvijek branili onoga koga su prihvatili
za vladara. S druge strane, nikada
taj vladar nije apsolutno vladao Krajinom, tako da su Krajišnici uvijek
osuđeni da budu sami sa sobom.
Oni jesu u službi zaštite i sebe i onoga s kim su, ali ne dozvoljavaju ni da
budu apsolutno potlačeni od toga s
Mirsad Solaković, sada mi ne treba ni kaskader ni dvojnik, jašem i galopiram kao pravi Mujo Hrnjica
"Pa i u zadnjem ratu Krajišnici su
ponovo bili kao Mujo Hrnjica i malo im
je nedostajalo da mi uskrate honorar
na engleskim televizijama, naime
zločinac Mladić im je negdje1995.
godine za dlaku umakao. Da, da su
ga bogdom tada uhvatili s merakom
bi im halalio svoj honorar", za naš list
kaže Mirsad.
*Kada se spomene ime Muje Hrnjice
i kada se sjetim spomenika ovom
junaku koji truhne u jednoj fabričkoj
hali u Velikoj Kladuši, nekako mi je
nespojiva tvoja visina sa tim likom.
Kako si došao do uloge legendarnog
Muje Hrnjice i šta za tebe znači ovaj
film?, pitamo Solakovića.
" Kada sam se pojavio na kastingu,
scenarista Mirsad Ćatić je odmah
prepoznao da baš nemam visinu, ali
da imam atletsku građu i da sam isti
Mujo Hrnjica. Jedini uslov je bio da
moram znati jahati konja, dali su mi
tri dana za to. Ne želeći da okaljam
lik i djelo Muje Hrnjice, kao pravi tvrdoglavi Krajišnik,
iako nikada nisma jahao konja,
hrabro sam se
uhvatio ukoštac s
tim i sada mi ne
treba ni kaskader
ni dvojnik, jašem
i galopiram kao
pravi Mujo Hrnjica.
Ispunjen san
kim su. Tu i braća i polubraća često
ratuju jedni protiv drugih, tako je bilo,
a kako se čini uvijek i biće.
Na kastingu je bio
i reditelj Nenad
Đurić koji mi je
prije deset godina u Sarajevu doslovno rekao: ‘Mirsade, pričaš engleski
kao njihova kraljica, a bosanski kao
najveći seljak sa dna kace i ako ikada ispadne neka uloga u kojoj nam
bude trebao takav lik, sigurno ćeš je
dobiti’. Eto tako sam došao do uloge
legendarnog Muje Hrnjice kome u
skladu sa ovim bajkovitim filmom
ratnici nisu mogli ništa, a glave su
mu došle lijepe žene, koje su mu
Prezadovoljan sam
Ja sam prezadovoljan, a i oni su jer
bih svaki tren pitao reditelja Jasmina Durakovića "jeste li zadovoljni",
on bi sa osmijehom odgovorio: "Mirso smanji glumu Shakespeara nije
ovo Holywood." Sve u svemu mislim da će moj prvi film u Bosni biti
moja odskočna daska za sljedeće
projekte u domovini."
*Šta se očekuje od filma i kada će
on biti završen?
Snimanje filma “Put kestena” trajaće
do polovine jula mjeseca, nakon
toga slijedi montaža i tokom jeseni
bi se trebao naći na repertoarima
bosanskohercegovačkih bioskopa.
Menadžment i glumačka ekipa
očekuju da će ova bajkovita priča
o ljutoj Krajini i Krajišnicima pobuditi veliko interesovanje gledalaca
u Bosni i Hercegovini i naravno u
namjestile zamku i ubile ga. Raditi s
našim rediteljima i glumačkom ekipom koju sačinjavaj: Edhem Husić,
Mirsad Tuka, Vanesa Glođo, Nikolina Đorđević, Armin Ćatić, Muharem
Osmić, Minka Muftić, manekenka
Amra Silajdžić je nešto što sam ja
sanjao deset godina.
Svi smo mi takozvani "dijasporci",
velike patriote i imamo želju da
budemo vezani za našu zemlju i da
radimo sa našim ljudima i razmjenjujemo znanje koje smo naučili na zapadu. Nikakav honorar ne može da
plati to zadovoljstvo da me konačno
upozna publika u Bosni Hercegovini,
da vidi jednog glumca koji se rodio
u Kozarcu, kao izbjeglica sa najlon
kesom stigao u Englesku i tamo se
bavi glumom."
*Produkcijska kuća FLASH je
izvođač radova. Kako su te prihvatile
kolege glumci i čitava ekipa?
"Producentski tim se sastoji od oko
35 ljudi, veoma su uigrani i daju sve
od sebe da s nevelikim budžetom
naprave dobar film, jer naši ljudi
imaju čvrstu volju za rad. I na visokim temperaturama se radi 12 sati
na dan, nikad nisam čuo da je neko
umoran i da nešto ne može. Bio sam
jako iznenađen kako su me dočekali,
uvažavali, podizali i davali mi moralnu podršku Adnan, Anel, Vera Aida
itd... Tješili su me da mi je jezik dobar
i to sa seljačkim naglaskom da nije
problem. To mi je bila prva podrška
i dala mi je samopouzdanje. Druga
stvar su bila ta njihova očekivanja
kvaliteta glume iz Engleske.
Edin Dzeko may no longer be the star man in Manchester City’s dazzling attack, but it seems the Bosnian is still big
enough in Sarajevo to cosy up to Hollywood A-lister Angelina Jolie.
The £27 million man made an outing
alongside Brad Pitt’s fiancee as they
both attended the Sarajevo Film Festival.
Jolie seemed slightly uncomfortable as she posed between Dzeko
and his girlfriend actress Amra Silajdzic – who gave Angelina a run for
her money in the looks department.
Jolie was made an honorary citizen
of Sarajevo at the event in recognition of her film about the war in Bosnia, the Land of Blood and Honey.
Dzeko has not quite reached that status in Manchester, having struggled
for consistency at Manchester City despite an electric start to last season.
His agent has rubbished talk of a move
this summer but some top European
teams are monitoring the situation.
He looked at ease on the red of the film
Angelina Jolie looks ill at ease as she is sandwiched between Edin Dzeko and
girlfriend Amra Silajdzic
festival carpet - would he be similarly
happy in the red of Bayern Munich?
Organizovan prijem u čast rođendana kraljice Elizabethe II
Večerašnjem prijemu prisustvovali su brojni zvaničnici međunarodne zajednice
Ambasador Velike Britanije u Bosni i
Hercegovini Nigel Casey upriličio je
večeras u svojoj Rezidenciji svečani prijem povodom obilježavanja rođendana i
dijamantnog jubileja kraljice Elizabete
To je godina kada je premijer Velike
Britanije bio Wilson Churchill, Harry S.
Truman je bio predsjednik Sjedinjenih
Američkih Država, Konrad Adenauer je
Dodao je da stoga činjenica da je Elizabeta II toliko dugo na prijestolju za Veliku Britaniju predstavlja kontinuitet i
stabilnost kroz period u kojem je bilo
drastičnih promjena kako u Velikoj
Britaniji tako i u cijelom svijetu.
Kraljica Elizabeta ove godine proslavlja
dijamantni jubilej što znači da je već 60
godina na čelu Velike Britanije čime je
postala drugi monarh u historiji Velike
Britanije po dužini vladavine, a prije nje
taj jubilej proslavila je kraljica Viktorija.
"Kraljica je za nas u Velikoj Britaniji i
cijelom Commonwealthu važno oličenje
našeg nacionalnog identiteta i pomaže
nam da unificiramo raznoliko društvo",
podcrtao je Casey.
Prema mišljenjima mnogih 86-godišnja
Elizabeta II mogla bi za samo tri godine
postati britanski monarh s najduljom vladavinom.
U svom obraćanju brojnim zvanicama
ambasador Casey podsjetio je da je
kraljica Elizabeta II na prijestolje došla
1952. godine. To je godina kada se Velika Britanija još oporavljala od posljedica Drugog svjetskog rata, a hrana se još
uvijek dijelila u porcijama.
bio kancelar zemlje koja se zvala Zapadna Njemačka, a Josip Broz Tito je
bio premijer zemlje koja se zvala Jugoslavija.
Večerašnjem prijemu prisustvovali su
brojni zvaničnici međunarodne
zajednice, diplomatskog i vojnog kora u
BiH, predstavnici političkog,
poslovnog i kulturnog života i vjerskih
zajednica BiH.
Detalj sa prijema
Iz Štampe
Sanela JENKIS, filantropkinja, humanitarka i bosanska lobistkinja
Novinari agencije Anadolija (AA) obavili su ekskluzivni intervju sa svjetski poznatom poslovnom
ženom, filantropkinjom, humanitarkom i bosanskom lobistkinjom Sanelom Jenkins. Bogata je, poduzetna i utjecajna, ali ujedno skromna i spremna pomoći svima. Živi na realiciji Los Angeles-LondonSarajevo. Bosna joj je životna rana, nada i inspiracija. U znak sjećanja na brata koji je poginuo o opkoljenom Sarajevu osnovala je Fondaciju "Sanela Diana Jenkins", a na Univerzitetu UCLA u Los Angelesu
otvorila je Centar "Diana Jenkins Clinic for International Justice", s ciljem da svi zločinci izađu pred lice pravde.
Izazivate divljenje Bosanaca i Hercegovaca zbog filantropskog rada, humanitarnih akcija i podizanja dostojanstva
građana ove zemlje. Narodu kojeg truju
politika i nacionalizam, ljudi kao vi bude
nadu u bolju budućnost. Kako vratiti osmijeh na lice zabrinutog naroda?
Jenkins: To je dobro pitanje. Mi jesmo
zabrinut narod jer je dosta nepravde
učinjeno ovoj zemlji u prošlom vijeku.
To što smo zabrinuti, ne znači da smo
u bezizlaznoj situaciji. Ako budemo više
vjerovali u sebe, i stvari će se početi
mjenjati. Mislim da je vjerovanje u naš
cilj i istrajavanje na tom cilju, a to je
sačuvati suverenitet, multietničnost i
integritet, glavni preduslov za opstanak
i razvoj ekonomije. Ako postavimo te
stvari kako treba, naći ćemo i put do osmijeha.
Šta vaši prijatelji iz svijeta politike, ekonomije, show businessa misle o BiH?
Da li je opao interes za ovu zemlju?
Jenkins: Naprotiv, mislim da interes
raste sve više. Dobro je da je opao interes u humanitarnom smislu, jer mi
smo izašli iz rata. Sada trebamo promovisati zemlju kao turističu destinaciju i zemlju u koju treba ulagati.
Moramo preći u fazu investiranja i ponuditi ono u čemu imamo prednost.
Vjerujemo da kao veliki patriota
razmišljate o tome kako poboljšati
stanje u BiH. Imate li ideju kako krenuti
Jenkins: O tome non-stop razmišljam
i razgovaram sa prijateljima. Ideja ima
mnogo, ali je pitanje na koji način ih realizovati. Za te stvari se mora poklopiti dosta faktora. U ovoj fazi je važno sačuvati
granice i integritet. Ustav treba korigovati, ali ne tako da se poluge odlučivanja
daju onima koji otvoreno pozivaju na
secesiju. Vjerujem da ćemo proći ovu
nestabilnu fazu i da ćemo u budućnosti,
kad bude više onih koji razmišljaju kao
Alternativni klub iz Trebinja i Čeda
Jovanović, svi zajedno imati puno svjetliju budućnost. Vjerujem da Beograd
i Srbija, i pored ovakvih rezultata na izborima, imaju ljude koji će nazivati istoriju pravim imenom i zbog sebe napustiti
naslijeđe iz 90-tih. Zna se šta je proizvod
tog naslijeđa, koji na kraju, najviše smeta Srbiji. Međutim mi moramo i dalje
nastaviti jačati normalnu i prosperitetnu
BiH, bez obzira što drugi koče njen razvoj.
Razmišljate li vi o ulasku u politiku?
Jenkins: Ne mora se držati neka pozicija
da bi se bilo u politici. Ja sam u politici već
odavno, a rezultate znamo, 2:0 za nas.
Često organizirate prijeme kojima
prisustvuju mnoge slavne ličnosti iz svijeta shobiza, politike, poduzetništva...
Da li ste imali priliku ponuditi im
jela iz tradicionalne bosanske kuhinje? Koje se bosansko jelo najviše
sviđa vašim prijateljima Bono Voxu,
Cindy Crawford ili Georgeu Clooneyu, Sean Pennu ili Kid Rocku?
Jenkins: Ponosna sam da vam kažem
da moju djecu čuvaju moji roditelji i
žene koje su iz Bosne i Hercegovine.
U mojoj kući u Los Angelesu (Malibu)
se govori bosanski jezik i jede bosanska hrana. Znate glavne aktere u
našoj kuhinji kao što su sarma, pita,
krompir, bosanski lonac itd. Sve su to
probali i moji gosti. Sviđa im se sve, ali
mislim da im je pita posebno draga.
Da li ste u prilici sretati mlade
Bosance u Americi. Mogu li
oni postati snaga ove zemlje?
Jenkins: Oni su već snaga ove zemlje,
i to postaje prepoznatljivo. Ta snaga
će biti i veća svakim danom, jer mi
imamo desetine hiljada školovanih i
uspješnih ljudi po svijetu. To nismo
imali 90-tih godina. Prema tome,
ta snaga je prisutna i ona raste.
Kakvi su rezultati "Diana Jenkinks
Clinic for International Justice" koju
ste osnovali kako biste pomogli da svi
ratni zločinci budu izvedeni pred sud?
Jenkins: Sa rezultatima sam jako
zadovoljna. Američki studenti na na
UCLA Univerzitetu u Californinji uče
o dešavanjima za vrijeme agresije na
našu zemlju. Grupa tih studenata je
posjetila Sarajevo i Srebrenicu i direktno
se mogla uvjeriti u ono o čemu su učili.
Prošle sedmice sam sa svojim saradnicima bila u Hagu i dobila sam sve informacije vezane za dinamiku suđenja
Mladiću i Karadžiću. Zločinci su u zatvoru i to je dobro, ali nažalost, njihov
projekat je još uvijek živ na terenu i žrtve
to osjećaju. U presudi protiv Srbije je
rečeno da su genocid počinili Vojska i
Policija Republike Srpske. Danas, policija
pod istim imenom postoji u srcu Evrope.
Zar nije to sramota za demokratski svijet?
Majke Srebrenice vas smatraju velikom prijateljicom. Hoćete li ponovo za 11. juli doći u Potočare?
Jenkins: Majke Srebrenice su hrabre
žene, a s nekima od njih sam se i upoznala. Potpuno ih razumijem jer dje-
limo istu bol. Nadam se da ću uspjeti
da i ove godine dođem u Potočare i
da se vidim sa majkama Srebrenice.
Šire masu su vas detaljnije upoznale
nakon pomoći koju ste pružili bivšem
članu Predsjedništva BiH Ejupu Ganiću
i generalu Jovanu Divjaku, konkretno
u smislu plaćanja kaucije za njihovu
odbranu sa slobode. Šta je bio razlog vaše pomoći Divjaku i Ganiću?
Jenkins: To je prije svega bila
Hercegovinu. Mi smo mali narod, ali kad
je u pitanju država treba imati hrabrosti
i uletjeti u vatru. Pokazali smo da smo
u stanju spremni dići glavu i boriti se.
Moram vam reći da sam u borbu za
Ganića i Divjaka ušla uz podršku predsjednika Harisa Silajdžića. To je čovjek
kome bezrezervno vjerujem i s kojim
ću uvijek uletjeti u vatru kad je Bosna u
pitanju. Naravno tu moram pomenuti i
hrabre ljude koji su učestvovali u tim
akcijama, a koji su dio ekipe okupljene
oko dr. Silajdžića, kao što su tadašnji
ministar inostranih poslova Sven Alkalaj, savjetnici dr. Silajdžića Adnan Kapo
i Damir Arnaut, tadašnji ambasador BiH
u Austriji Haris Hrle i naravno moja dva
prijatelja koji vode Fondaciju Admir i
Adnan Pašić. Divjak i Ganić, 2:0 za BiH.
Osnovali ste Fondaciju "Sanela Diana
Jenkinks" u znak sjećanja na vašeg
brata koji je poginuo u ratu. Da li se 17
godina nakon rata dovoljno sjećamo
ljudi koji su poginuli za ovu zemlju?
Jenkins: Ponekad imam osjećaj da se
baš ne sjećamo tih ljudi. Moramo to
non-stop ponavljati, pa makar to nekom
ličilo na parole, da ne smijemo izdati
one koji su dali živote za ovu zemlju.
Oni nisu dali živote za nepravdu, podjele
i beznađe. Opstali smo jer su oni vjerovali u onaj osmijeh iz prvog pitanja.
Ne smijemo dijeliti zemlju, njenu teritoriju, imovinu, granice i sve što je čini suverenom. Moja je i Banja Luka i Trebinje
i Široki i Bihać i Goražde, podjednako
kao Sarajevo. To su nam omogućili oni
koji su poginuli, ne samo za BiH, nego
za civilizacijske vrijednosti. Čuvajmo to.
Kako definirate smisao postojanja Fondacije? Koji su aktuelni i budući projekti?
Jenkins: Fondacija je tu da pomogne koliko možemo. Ne možemo pomoći svima,
ali onima kojima pomognemo njima je to
bitno i vratimo im osmjeh na lice. Kad je
u pitanju budući rad i projekti, nećemo
puno mijenjati kurs rada. Pomagaćemo
bolesnim, starijim i iznemoglim, povrat-
Iz Štampe
nicima a ponajviše djeci i mladima.
periodu podržala dosta projekata, a
o brojkama ne bih sad govorila. Tu
naravno ne računamo lobiranja za
BiH u svijetu i druge strateške stvari
koje smo uradili za BiH. Nek o tome
piše istorija, a naše je da radimo.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?
Jenkins: O ličnim uspjesima je teško govoriti, pustimo neka o tome drugi sude.
Realizirali ste se i u privatnom businessu. Ima li na tom polju nešto novo?
kojim se trenutno bavim je set bezalkoholnih pića NEURO. Posao
Znamo da nerado govorite o novcu koji poklanjate u humanitarne svrhe. Ipak, možemo li
Jenkins: Fondacija je u proteklom
Govorili ste o mogućnosti plasmana
Neuro Drink, koji je na neki način
postao i"piće Hollywooda" na tursko
tržište, odnosno o početku proizvodnje
u Istanbulu. Imali novosti na tom polju?
Jenkins: Sad za sad smo skoncentrisani na Sjevernu i Južnu Ameriku. To je
ogromno tržište i ekspanzija je u toku.
Kad završimo taj dio, naravno slijedi ekspanzija dalje. Prošle godine sam boravila
Ali i pored tog “hendikepa” odigrao sam cijelo prvo poluvrijeme i 12 minuta
drugog, da bi nakon susreta održao koncert na kojem su i crnkinje pjevale
“Mama ne da da te diram”
I Halid Muslimović, kao vatreni navijač
fudbalske bh. reprezantacije, stigao je
u Dablin gdje je pratio nastup naših
momaka. No, nije samo to bio razlog
zbog kojeg je "plavi čuperak" doputovao u Irsku. Odmah poslije utakmice
Muslimović je održao spektakularan
koncert, ali i odigrao revijalnu utakmicu za navijače bh. reprezantacije
koji su igrali protiv navijača Irske.
A moglo je biti, kaže nam Halid, 3-1
za našu ekipu jer je desetak minuta
prije kraja utakmice bio taj rezultat.
- Na stadionu sam se pridružio i bh. fanatikosima te im pomogao oko transparenata jer je zbog jakog vjetra bilo
nemoguće postavitio taj transparent. Želio bih sve naše navijače pohvaliti jer su bili do zadnje minute uz
svoje igrače - dodao je "čuperak".
Šta mislite o trenutnoj ekonomskoj,
ali i političkoj moći Turske? Da li planirate odlazak na odmor u ovu zemlju?
Jenkins: O Turskoj se puno priča u svjetskim poslovnim krugovima. Prisustvovala sam takvim razgovorima. Turska je
odlično pozicionirana zemlja, na važnoj
strateškoj tački. Predstavlja most između
Evrope i Azije, između Mediterana i Crnog
mora. To daje Turskoj posebnu dimenziju. Zato se ta zemlja cijeni. Očigledno
je da je došlo do ogromne ekspanzije
u posljednjoj deceniji zahvaljujući viziji
i upravljanju novog turskog političkog
liderstva. Tursku neko može voljeti ili
ne, ali je sigurno svi cijene. Turska je
postala vidljiva na svjetskoj političkoj
sceni, pogotovo u svjetlu posljednjih
dešavanja u Sjevernoj Africi i na Bliskom
Istoku. Kad je u pitanju odmor, moram
vam reći da sam još 1998. godine boravila u prelijepim turskim odmaralištima.
Naravno, ponovo ću doći kad nađem
vremena. (Omer Cetres / Amir Zukić)
Autor: Anadolija
Kako je kazala dr. Senka MesihovićDinarević, šefica Pedijatrijske klinike,
svrha ove škole jeste edukacija ljekara i medicinskih sestara i tehničara
iz BiH i regiona
Ekipa uglednog BBC-ja i vojnici britanske kraljice Elizabete donirali su
jučer Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu
opremu za APLS školu (Advanced
Paediatric Life Support), koja zbrinjava
životno ugroženu djecu.
Za odličnu organizaciju pobrinuli su se
Rufad Smajić i Osman Osmanović, inače
predsjednik fudbalske organizacije u Irskoj koji su se potrudili da sve, pa i oni
najsitniji detalji, prođu u najboljem redu.
- Moram se pohvaliti da sam odigrao
cijelo prvo poluvrijeme i 12 minuta
drugog. Sam sam sebe iznenadio koliko snage sam imao. A još uz to imao
sam kopačke veće za broj i po pa su i
"klaparale" za mnom jer su svi ugrabili
prije mene bolje patike. No, i pored tog
"hendikepa" igrao sam sjajno - našalio
se Halid Muslimović dodavši kako je na
kraju utakmica završeno neriješeno 3-3.
u Turskoj i obavila razgovore sa nekim
turskim biznismenima. Naravno, Turska
je na samoj listi prioriteta našeg širenja.
Zagrijavanje prije "tekme"
Muslimović je poslije utakmice, nakon
male pauze, održao fantastičan koncert koji je bio izuzetno posjećen. No,
nisu samo Bosanci i Hercegovci uživali
uz Halida, bilo je tu čak i grđana Irske,
pa i jedna grupa crnkinja je, sudeći po
fotografijama, bilo odlično raspoložena.
- Vjerovali ili ne, crnkinje su posebno
uživale uz pjesmu "Mama ne da da te
diram". Nisam mogao opstati od fotografisanja, ali ja to volim i želim svakom svom fanu udovoljiti te se slikati s
njim. Ma, jednom rječju, bio je to pravi
spektakl. Uistinu će mi ova dva dana
provedena u Irskoj ostati u prelijepom
sjećanju - završio je Halid kojeg je ovog
puta pratio sin Enis i neizbježni "Jarani".
Kako je kazala dr. Senka MesihovićDinarević, šefica Pedijatrijske klinike,
svrha ove škole jeste edukacija ljekara i
medicinskih sestara i tehničara
iz BiH i regiona.
- Škola se organizira pod pokroviteljstvom Child Advocacy International i
ALSG/RCPCH grupe iz Mančestera, sa
stručnjakom Dženi Entrobus (Jenny
Antrobus) na čelu. Instruktori s naše
klinike koji obučavaju kandidate
certificirani su u Engleskoj. Do sada je
za deset godina rada ove škole
obučeno 200 kandidata, a certifikati su
validni u EU i Australiji - kazala
je dr. Mesihović-Dinarević.
Prvenstvo dijaspore u malom fudbalu
Švedska domaćin narednog šampionata
Jubilarno 10. svjetsko prvenstvo u malom nogometu bit će održano u
šestom po veličini švedskom gradu Västerås
Dvorana u kojoj će se igrati prvenstvo
Tek što je završeno 9. svjetsko
prvenstvo bosanskohercegovačke
tirao ponudu Švedske i do najsitnijih detalja u veoma uspješnoj
video prezentaciji sve prisutne ostavio bez daha i dileme kome dati
povjerenje za narednog domaćina
šampionata. Prvenstvo će se od 3.
do 5. maja 2013. godine održati u
gradu Västerås koji se nalazi 100
km sjeverozapadno od Stockholma
i 60 km juznozapadno od Uppsale.
Sa aerodromom Hässlö u Västeråsu
grad je direktnim linijama povezan sa
Španijom i Engleskom.
bosanskohercegovačkih udruženja,
ima oko 140 000 stanovnika i šesti je
grad po veličini u Švedskoj.
Za sportsko takmičenje preliminarno
je rezervisana sportska dvorana pod
imenom Bombardier Arena (firma
Bombardier je sponzirao izgradnju
dvorane). Bombardier Arena je tako
koncipirana da se može koristiti i za
sportke i druge manifestacije (koncerti, sajmovi i sl). Arena se sastoji
od tri dvorane ukupne površine 3000
kvm (površina parketa) i ovakva je
prigodna za organizaciju kako malih tako i velikih sportskih događaja.
Zbog svoje fleksibnosti dvorana
je vrlo tražena jer se brzo može
preurediti od sportske dvorane do
koncertne sale, sale za ručavanje
ili sala za sajam. Tako da će se na
jednom mjestu održati i sportski i
zabavni dio takmičenja. Na sastanku
predstavnika SSDBiH i generalnog
sekretara Fudbalskog saveza BiH
Jasmina Bakovića preliminarno je
dogovoreno da se u pokroviteljstvo
ovog jubilarnog šampionata uključi i
Fudbalski savez naše zemlje. Da su
namjere naše krovne fudbalske organizacije ozbiljne svojim gestom je
potvrdio generalni sekratar koji je organizatorima već poklonio reprezentativni dres Edina Džeke koji će na
narednom šampionatu biti uručen
najboljem strijelcu.
Šta na kraju reći već dobrodošli u
Västerås na jubilarno 10. svjetsko
prvenstvo dijaspore Bosne i Hercegovine u malom fudbalu/nogometu.
Fudbal, prijateljska utakmica
Smajo Murguz
dijaspore u malom fudbalu/nogometu u italijanskom gradu Biella,
Glavni odbor SSDBiH je na nedavno održanom Kongresu u Sarajevu
donio odluku da naredni domaćin
jubilarnog 10. prvenstva bude Savez
BiH udruženja u Švedskoj. Predsjednik Organizacionog komiteta
Smajo Murguz je delegatima prezen-
Nogometna reprezentacija BiH
prijateljski susret s Velsom igra
15. augusta u Llanelli Nogometni
savez Velsa u dopisu upućenom
Bosne i Hercegovine potvrdio je
odigravanje prijateljske utakmice
A-selekcija BiH i Velsa.
Ranije dogovoreni susret VelsBiH bit će odigran 15. augusta na
stadionu"Parc Y Scarlets", kapaciteta 3.700 mjesta, u Llanelli.
Utakmica će izabranicima Safeta
Sušića biti dobra provjera pred
početak kvalifikacija za Svjetsko
prvenstvo 2014. godine u Brazilu. Bh. nogometaši nastupit će
u G-grupi sa selekcijama Grčke,
Slovačke, Latvije, Litvanije i
Prvi susret u kvalifikacijama
reprezentacija BiH igrat će 7.
septembra na gostovanju protiv
Lihtenštajna, a četiri dana kasnije
dočekuje Latviju.

srebrenica holocaust 1995-2012 - Bosnia and Herzegovina UK