Bilten
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
U ovom broju:
* Hronika
- Hronika povratka
* Poginuli i nestali
- Informacije
- Ekshumacije
- Identifikacije
* Pomeni - in
memoriam
* Sudski postupci
- Protiv Srba u RH
- Protiv Hrvata u RH
- Ex Jugoslavija
- Interpolove potjernice
- Pred Haškim tribunalom
Broj: 163
Maj, 2011.
RATKO MLADIĆ
“U ime Republike Srbije obaveštavam vas da je danas tokom jutarnjih sati uhapšen Ratko Mladić u akciji koju su izvele koordinisano Bezbedonosno- informativna agencija i Služba za otkrivanje ratnih zločina”, obnarodovao je predsjednik Republike Srbije Boris Tadić na konferenciji za medije,
odražanoj 26. maja 2011. godine u 13 časova u Beogradu.
Vijest je brzinom svjetlosti obigrala zemaljsku kuglu, što i zaslužuje
najtraženiji bjegunac od međunarodne pravde deceniju i više.
Istoga dana, uveče, bio sam u društvu sa Krajišnicima, od kojih su
neki, komentarišući Mladićevo hapšenje, prigovorili generalu zbog predaje,
zastupajući mišljenje da bi bilo daleko časnije da se ubio nego što se živ
predao.
Nisam se složio u potpunosti sa takvim mišljenjem. Naime, svo
vrijeme, računajući od podizanja javnih, odnosno od objavljivanja tajnih
optužnica protiv pripadnika srpskog naroda, smatrao sam, i o tome javno
govorio i pisao, da je i za optužene i za narod kojem pripadaju, bolje da
izađu pred sud, po mogućnosti dobrovoljno, i da na tom mjestu, gdje je to
jedino i moguće, brane, prvenstveno sebe,od optužbi, a samim tim i vojsku
kojom su komandovali, odnosno narod kojeg su predstavljali i za kojeg su
ratovali.
Polazio sam od jedne realne i logične pretpostavke da će se vjerovatno i odbraniti od većine neosnovanih optužbi, a samim tim da će i sa svog
naroda skinuti već unapred formiranu medijsku presudu Srbima da su agresori i zločinci i u Hrvatskoj i u BiH i na Kosovo i Metohiji.
Moje uvjerenje, s vremenom su i potkrepljivale odbrane Miloševića,
Šešelja i Karadžića, koji su se sami, po meni, uspješno branili ili još uvijek
brane, i sebe i svoj narod.
Međutim, kada sam vidio generala Mladića nakon hapšenja, nisam
više bio uvijeren da je u njegovom slučaju odlazak pred sud bolja varijanta
od one prve.
Naime, čovjek koji je uhapšen pod imenom Mladić, ne dovodeći u
sumnju njegov lični identitet, nije bio ni nalik na onog Mladića kojeg ja lično
pamtim sa početka rata u Hrvatskoj, a ni onog energičnog, visprenog i, u
svakom pogledu, dominantnog čovjeka i vojnika sa prve linije fronta.
- nastavak na slijedećoj strani -
IZDAVAČ: VERITAS
ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M. Pijade) 8/4
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo Štrbac
TEL/FAKS: +381-11-3236-486
SARADNICI: Biljana Trkulja, Korana Štrbac,
E-Mail: [email protected]
Danijel Milanković i Janko Velimirović
WEB: www.veritas.org.rs
Bilten br. 163  Maj, 2011.
HRONIKA POVRATKA
“HRT”, 05.05.2011.
ČETIRI SUDA ZA RATNE
ZLOČINE
"Saborski klubovi poduprli su
poslijepodne izmjene Zakona o
primjeni Statuta Međunarodnoga
kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnoga
ratnog i humanitarnog prava, kojima se za postupke vezane uz
ratni zločin predviđa nadležnost
županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu.
Za predmete vezane uz ratne
zločine ubuduće bi u Hrvatskoj
bila nadležna isključivo ova četiri
specijalizirana
suda.
Istodo-
bno, radi ubrzanja sudskih procesa, omogućava se da se pred
domaćim sudovima koriste dokazi
međunarodnih kaznenih sudova.
Više se ne bi tražila suglasnost
ministra pravosuđa za imenovanje državnog odvjetnika za progon
ratnih zločina, a u slučaju kada
nije imenovan državni odvjetnik,
RATKO MLADIĆ
- nastavak sa predhodne stranei -
Sjetih se događaja s kraja decembra 1991. sa
sastanka komisija za razmjenu zarobljenika hrvatske
i srpske strane, održanom u Žitniću, kojim je i predsjedavao Mladić, i na kojem je dominirao u svakom pogledu,
tako da su ga i Hrvati doživljavali kao svog komandanta
i odgovarali na pitanja koja su prije toga eskivirali ili na
njih davali lažne odgovore. Član hrvatske komisije je bio
i izvjesni Krešo Tomljenović, bolničar iz Gospića, koji
se sa Mladićem našao na naslovnoj stranici jednih beogradskih dnevnih novina, koje sam mu ja na narednom sastanku poklonio. Nakon toga Krešo se dugo nije
pojavljivao na sastancima ovih komisija. Vidio sam ga
tek u septembru 1993. godine, kada sam primao posmrtne ostatake stradalih Srba iz sela Medačkog džepa. Na
moje pitanje: “Šta sada radiš?”, odgovorio mi je: “Ništa,
imam svoju kancelariju, u kojoj iznad mog stola stoji
uramljena i uvećana fotografija koju si mi onomad poklonio, i ko god uđe u moju kancelariju i vidi mene u društvu
sa Mladićem, ništa me ne pitajući, izlazi van.”
Dakle, prikazali su drugu ličnost pod istim imenom, ličnost koju, i da sam sreo na ulici, teško da bih
povezao sa onim Mladićem iz vremena rata. Sada je to
bio starac, unezvijerenog pogleda, koji se jedva se kretao i
još teže govorio.
Kada sam čuo da je doživio čak tri infarkta, a
treći nedavno koji je i izazvao oduzetost desne strane,
uključujući i desnu ruku, pomislio sam: badava mu
pištolji, a dva su, kako rekoše, pronađena kod njega, kada
ih nije, i da je htio, mogao upotrebiti. A kada su u javnosti
počele curiti misli i riječi Mladićeve, u čijem iznošenju i
pronošenju su prednjačili njegov advokat Miloš Šaljić
i zamjenik tužioca Vekarić, takmičaći se ko će više plasirati raznih nebuloza, poput zahtijeva za jagodama ili
djeljenja komplimenata Vekariću, bilo mi je jasno da on
više nije ni znao čemu služe ti njegovi pištolji.
Zapravo, mislim da je on i sam jedva dočekao
da se “najede jagoda”, što bi trebalo značiti da mu je bilo
dosta i skrivanja i bježanja od nečega što on više nije ni
znao kako se zove i šta znači.
Što znači “skrivanje”, objasnio mi je svojevremeno Milan Martić u telefonskom razgovoru, nakon što
je odlučio da se preda. Imao sam prilike više puta razgovarati sa Martićem u ratu i poslije rata, ali nikad mu
glas srećniji i radosniji nije bio nego tada, nakon predaje,
barem se meni tako činilo.
Sjećam se da mi je govorio da je glumio nekog
slikara, pustinjaka i osobenjaka, koji je živio na kraju
jednog sela u kući na osami, u društvu sa dva psa, sa kojima je jedino izlazio u šetnju i zbog kojih niko nije smio
da mu se približi, a njemu je bilo zabranjeno da komunicira sa bilo kim i bilo s čim, posebno da sam kupuje bilo
šta i bilo gdje. Posijećivao ga je samo jedan čovjek, koji
mu je isključivo i donosio namirnice, a posjete su, što je
vrijeme odmicalo, bivale sve rijeđe. “Strašno je izdržavati
samoću, posebno kada danima nemaš ni cigareta i kada ti
ponestane i bajatog kruva”, sjećam se i danas Martićevih
riječi.
Za razliku od predhodo pomenutih (Miloševića,
Šešelja i Karadžića), Martić je pravosnažno osuđen na
kaznu zatvora u trajanju od 35 godina. On se, za razliku
od pomenutih, nije sam branio, a nije sam birao ni svoje
branioce.
Ono što je mene ohrabrilo kod Mladića, nakon što
se okrijepio i okupao, jeste njegovo odbijanje da primi
optužnicu i riječi : “Nisam ubijao, ali oni koji jesu treba
da odgovaraju.”.
Upravo ta gesta i te riječi ukazuju da je, koliko
toliko, očuvao onaj dio mozga u kojem je pohranio istinu
o vremenu rata, koju će, uz pomoć svog dnevnika, koji
se već nalazi pred sudom u Hagu, i uz pomoć dobrih
advokata, koje će mu neko dobronamjeran predložiti, tu
istinu i prezentovati na predstojećem suđenju, i koja će,
ma kakva god bila, više koristiti nego štetiti i Maldiću
i vojsci kojom je komandovao i narodu za kojeg je ratovao.
Dakle, birajaći između samoubistva i suđenja
uz njegovo prisutvo, pa i u njegovom sadašnjem stanju,
glasam sam za ovo drugo, a to znači i za istinu o ratnim
dešavanjima od 1991-1995. na prostoru bivše SFRJ.
Savo Štrbac
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—2—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
HRONIKA POVRATKA
njegove poslove obavljao bi glavni
državni odvjetnik.
U ime Kluba SDP-a INGRID
ANTIČEVIĆ MARINOVIĆ je istaknula
kako se već donesene zakonske norme, koje je 2003. donijela
SDP-ova koalicijska vlast, na ovaj
način samo bruse, pojašnjavaju i
dorađuju.
MILJENKO DORIĆ (HNS/HSU) pohvalio je što će se predmeti vezani
uz ratne zločine voditi isključivo na
četiri specijalizirana suda, koji će
svojim stručnim kadrom i velikom
iskustvom pridonijeti objektivnom
i kvalitetnom suđenju, dok je ANA
LOVRIN (HDZ) pozdravila odredbe
kojima se potpuno uklanja utjecaj
izvršne vlasti na progon kaznenih
djela ratnog zločina.
Boro Grubišić (HDSSB) ustvrdio je kako je primjena statuta
Međunarodnoga kaznenog suda
na snazi već niz godina, ali da do
danas nije vidio ni jednu optužnicu
protiv odgovornih za 400 mrtvih
civila poginulih u topničkom i zrakoplovnom bombardiranju Slavonskog Broda.
“Index.hr”, 09.05.2011.
POČELA SEZONA BATINANJA U HRVATSKOJ!
“GOTOVINOM plaćamo strah”
i “Počela sezona batinanja u Hrvatskoj”, naslovi su u srpskom
Pressu u kojem se upozorava
kako je i “službeno započela sezona lova na srpske turiste”.
Naime, nabrajajući incidente
prošlih godina Press zaključuje
kako je sezona napada na srpske
turiste u Hrvatskoj počela nešto
ranije nego prethodnih godina i to
“najviše zbog izljeva bijesa nakon
presude Gotovini u Haagu.
Posljednji slučaj dogodio se 44godišnjem MILANU S. iz Beogradu
kada su mu kraj Dubrovnika
pokušali zapaliti automobil. Kada
im to nije uspjelo, priča Milan, slomili su zadnje vjetrobransko staklo. Šteta je procijenjena na 2000
eura, a Milan napominje kako je
hrvatska policija našla počinitelje.
“Neugodan susret imao je i
bračni par iz Beograda, koji je htio
ostati anoniman. Njih je, dok su
šetali Pelješcem, verbalno napala
starija mještanka vičući ‘da odu iz
Hrvatske, da im nije mjesto tu i da
će pozvati sinove da ih oteraju’”,
navodi Press poručivši svojim
čitateljima da ukoliko su do sada
imali zebnju zbog automobila sa
srpskim registracijskim oznakama, sada će biti još i gore.
“U dane kada se po osuđenom
generalu nazivaju trgovi, ulice i
nogometni stadioni, vrh ‘lijepe
njihove’ stavlja znak jednakosti
između Jasenovca i Srebrenice,
a gradonačelnik Splita Željko
Kerum na mitinzima prisvaja Banat i Bačku - bit će još gore”, piše
Press."
“Novi list”, 13.05.2011.
IZVJEŠĆE AMNESTY INTERNATIONALA O STANJU
LJUDSKIH PRAVA U SVIJETU
"..AMNESTY INTERNATIONAL u
svom godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu, napisanom na 432 stranice, Hrvatskoj
posvećuje nešto manje od tri
stranice. Izviješće pokriva razdoblje od siječnja do prosinca 2010.
godine.
U izviješću se navodi kako su
kapaciteti hrvatskog pravosuđa
za progon ratnih zločinaca mali i
da se prosječno godišnje »dovrši
manje od 18 predmeta«. »Stotine
slučajeva posebno onih u kojima
su žrtve hrvatski Srbi i onih u kojima su navodni počinitelji pripadnici Hrvatske vojske i policije ostaju neriješeni«, dodaje se.
U izvješću se navodi da se
ratni zločini sude temeljem zakonodavstva iz 1993. koje nije
usklađeno
s
međunarodnim
standardima i rezultat kojeg je
nekažnjavanje mnogih zločina
koji nisu tim zakonodavstvom ni
predviđeni.
Amnesty navodi da se nastavljaju i pritisci na svjedoke u
sudnicama a da su mjere za njihovu zaštitu kao i zaštitu žrtava
nedostatne, osim u četiri hrvatska suda. Ratnim žrtvama, navodi
se, nije omogućeno ostvarivanje
prava na odštetu.
U izviješću se navodi da se u
praksi ne provode zakoni usvojeni
2003. u cilju lakšeg progona ratnih
zločina, kao i da u velikoj mjeri nedostaje političke volje za provedbu reforme pravosuđa i bavljenje
pitanjem nekažnjavanja zločina.
Amnesty ocjenjuje da je Vrhovni sud u slučajevima »Glavaš« i
»Norac« suprotno međunarodnim
standardima uvažio neke olakotne
okolnosti i ublažio presude te navodi kako je to u slučaju Branimira
Glavaša bila pripadnost Hrvatskoj
vojsci.
U izviješću se navodi da i dalje
postoje »kontroverze oko hrvatske
spremnosti na suradnju s uredom
haaškog tužitelja«..."
“Tanjug”, 13.05.2011.
GODIŠNJICA MASAKRA
SRBA U GLINI
"Liturgijom i parastosom u banijskoj varošici Glina danas će biti
odata pošta Srbima koje su pre
70 godina, u tadašnjoj Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj, pobile ustaše.
Obeležavanje
godišnjice
stradanja Srba u Glini odvija se
pod pokroviteljstvom hrvatskog
predsednika Ive Josipovića.
U noći između 12. i 13. maja
1941. godine ustaše su u selu Prekopa izvršile masakr 390 viđenijih
glinskih Srba. Zatim su krajem
jula u znak odmazde za početak
oružanog ustanka u selu Banski
Grabovac pobili više od 1.000
seljaka iz okolnih sela, a krajem
jula i početkom avgusta u glinskoj
pravoslavnoj crkvi ubili su više od
1.200 Srba iz sreza Vrginmost..."
“Slobodna dalmacija”, 17.05.2011.
AKTIVISTI PROSVJEDUJU
ZBOG TONČA MAJIĆA
"Kuća ljudskih prava prava
uputila je otvoreno pismo u povodu kršenja ljudskih prava TONČA
MAJIĆA, predsjednika Dalmatinskog komiteta, kojeg zagrebački
Županijski sud šalje na psihijatrijsko vještačenje jer u znak protesta zbog spora kojeg vodi duže
od 30 godina već pola godine
šalje predsjedniku IVI JOSIPOVIĆU
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—3—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
HRONIKA POVRATKA
i glavnom državnom odvjetniku
MLADENU BAJIĆU pokidanu hrvatsku zastavu.
“Prosvjedujemo zbog naloga
za psihijatrijsko vještačenje, koje
shvaćamo kao pritisak na aktivista za ljudska prava. Umjesto
okončanja postupka za naknadu
štete, sud je odvratio sumnjom u Majićevu prisebnost te
mu uz uskraćivanje prava na
pravični pravovremeni postupak
u odštetnoj parnici još zalijepio
biljeg optužbe za neubrojivost.
Tonči Majić zaslužuje svako
poštovanje zbog toga što je hrabro
progovorio i aktivno se suprotstavio kršenju ljudskih prava u Splitu
tijekom 90-ih i dugogodišnjeg
istraživanja ratnih zločina u Lori
i zalaganja da se ti zločini procesuiraju. Pozivamo Županijski sud
u Zagrebu da svoje kapacitete
iskoristi za riješavanje predmeta iz
80-ih i 90-ih, a institucije za zaštitu
ljudskih prava da dignu glas kako
bi zaštitili prava aktivista za ljudska prava Tonča Majića”, navodi
se u otvorenom pismo Kuće ljudskih prava adresiranom na Ured
pučkog pravobranitelja, Hrvatski
sabor, sud te Vladu RH."
“SNV”, 20.05.2011.
1, 3 MILIONA KUNA ZA
VLASTITU KUĆU
"Da li je Hrvatska spremna zatvoriti poglavlje 23 najbolje govori
slučaj povratnika Petra Kunića iz
Krnjaka koji je privremenom korisniku svoje kuće Vinku Petroviću
obavezan nadoknaditi troškove
ulaganja u obnovu kuće
Obavljen je i sudski pljenidbeni
popis kuće i naložena je njegova
objava u “Narodnim novinama”,
čime se nastavlja Kunićeva agonija s hrvatskim pravosuđem.
- Popisali su mi sve nekretnine i
stvari u kući i rekli da će ih objaviti
na slobodnoj prodaji u “Narodnim
novinama”. Svjestan sam da više
nikada neću slobodno raspolagati svojom imovinom. Moj slučaj
je jasna poruka svim Srbima koji
se misle vratiti da ovdje nemaju
šta tražiti. Ja sam dobio i pre-
sudu u Strasbourgu, ali ništa ne
mogu ostvariti u Hrvatskoj - kaže
razočarani Petar Kunić.
Nakon šestogodišnjeg sudskog postupka, Vinko Petrović
je potkraj 2003. bio deložiran, a
Kunić je svoju imovinu dobio natrag. Evropski sud za ljudska prava
presudio je 2007. da je Hrvatska
prekršila pravo na nepovredivost
Kunićevog vlasništva i pravo na
razumno brzo suđenje. Međutim,
Petrović je tužio Kunića Općinskom
sudu u Karlovcu, tražeći da mu
plati odštetu za uloženo u vrijeme
korištenja kuće s ugostiteljskim
objektom. Sud je naložio Kuniću
da plati 495.000 kuna, 130.000
kuna sudskih troškova i 17 posto
kamate na ukupnu svotu, ukupno
1,3 milijuna kuna.
Zbog svega navedenog, predsjednik
VSNM-a
Karlovačke
županije Rade Kosanović s pravom postavlja pitanje je li Hrvatska stvarno zadovoljila uvjete iz
poglavlja 23."
““B92”, 24.05.2011.
RTS SE IZVINJAVA ZA PROGRAM ‘90-IH
"Beograd -- Upravni odbor RTS
uputio je izvinjenje onima koji su
‘90-ih godina u programu te medijske kuće bili predmet uvreda, kleveta i govora mržnje.
UO RTS je na svojoj prvoj sednici u sredu osetio i potrebu da se
odredi prema društvenoj i političkoj
ulozi te kuće tokom devedesetih
godina.
UO RTS je konstatovao sa
žaljenjem da je program RTB
i RTS bio gotovo neprestano i
grubo zloupotrebljavan tokom ‘90ih u svrhu diskreditovanja političke
opozicije i njenih vodećih ličnosti,
kao deo propagande nedemokratskog režima.
Ocenjuje se da su “RTB i RTS
više puta svojim prilozima povredili osećanja, moralni integritet
i dostojanstvo građana Srbije,
humanističkih intelektualaca, pripadnika opozicije, kritički usmerenih novinara, pojedinih manjina,
verskih zajednica i susednih naroda i država”.
U saopštenju UO RTS-a se
ističe da će ubuduće nastojati da
se kroz televizijske i radijske programe javnog servisa dosledno
sporovode načela iz Ustava Srbije o vladavini prava, socijalnoj
pravdi, građanskoj demokratiji,
ljudskim i manjinskim pravima i
drugom.
Kako se navodi, UO će biti
posvećen i ulozi u očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta
srpskog naroda i svih nacionalnih
manjina i etničkih grupa u Srbiji,
a zalagaće se i za unapređenje
obrazovnog, kulturnog i naučnog
programa RTS-a... "
“Večernji list”, 25.05.2011.
VLADA PREŠUTJELA DA
EUROPSKA KOMISIJA NIJE
POVJEROVALA PODACIMA
O ZLOČINIMA
"..Ministar vanjskih poslova
GORDAN JANDROKOVIĆ u ponedjeljak
je potvrdio da je Europska komisija tražila dodatna objašnjenja u
vezi s 23. poglavljem – Pravosuđe
i temeljna ljudska prava, no nije
želio reći da je problem bio u ratnim zločinima.
U Bruxellesu nisu bili zadovoljni podacima koje im je Zagreb
poslao pa su se u subotu, i to od
ranog jutra do kasno navečer, u
uredu glavnog državnog odvjetnika MLADENA BAJIĆA prikupljali
dodatni podaci o ratnim zločinima
i iznova se pisao novi izvještaj. U
zadnji čas (budući da je za ponedjeljak bila zakazana večera ministara vanjskih poslova zemalja
članica EU na kojoj se pregovaralo o zaključenju pristupnih pregovora Hrvatske) Bajićevi su tužitelji
ojačani policajcima iznova pretresali ova pitanja. Tako su u subotu
na zahtjev EK prvi put pobrojeni
svi ratni zločini koji su se dogodili
na teritoriju Hrvatske (naglasak je
na zločinima u smislu događaja,
a ne počiniteljima protiv kojih su
pokrenuti postupci), potom se navelo je li pokrenut kakav postupak
tim povodom i u kojoj je fazi, a
sastavljen je i dostavljen detaljan
popis svih žrtava ratnih zločina..."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—4—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
POGINULI I NESTALI
“HRT”, 03.05.2011.
IDENTIFICIRANI POSMRTNI OSTACI DEVET OSOBA
"Na Zavodu za sudsku
medicinu i kriminalistiku u Zagrebu provedena je identifikacija
posmrtnih ostataka devet osoba
stradalih tijekom 1991. i 1992. godine. Pomoćnik ministra i čelnik
Uprave za zatočene i nestale
Ivan Grujić objasnio je članovima
obitelji postupak identifikacije, a
zatim su obavljeni pojedinačni
razgovori.
Tada su ih liječnici iz DNK
laboratorija upoznali s detaljima
identifikacije i načinima s pomoću
kojih su nedvojbeno utvrdili da je
riječ o žrtvama koje su se vodile
kao nestale.
Nakon današnje identifikacije,
u Republici Hrvatskoj i dalje se
traga za 1820 osoba, od kojih
je 1009 osoba nestalo 1991./92.
godine, dok je 811 osoba nestalo
1995. godine, navodi MOBMS."
“Politika”, 10.05.2011.
U VRBOVLJANIMA
POČELA EKSHUMACIJA
SRPSKIH ŽRTAVA
"Na mesnom groblju u Vrbovljanima na području zapadne Slavonije, nadležni organi Hrvatske
započeli su ekshumacije pos-
mrtnih ostataka srpskih žrtava
stradalih u operaciji „Bljesak”,
saopštila je Komisija Vlade Srbije
za nestala lica.
Očekuje se da će proces
ekshumacije na ovom groblju
trajati oko pet radnih dana, a od
ekshumiranih posmrtnih ostataka biće uzeti uzorci radi identifikacije metodom DNK analize,
navedeno je u saopštenju.
U skladu sa potpisanim dokumentima i dogovorima između
dve države, ekshumacijama će u
svojstvu posmatrača prisustvovati stručni tim Komisije Vlade
Srbije za nestale, a početku ovog
procesa i predsednik Komisije
VELJKO ODALOVIĆ..."
SAOPŠTENJE POVODOM EKSHUMACIJE GROBLJA
VRBOVL JANI (13.-20. MAJA 2011)
Od 13-20. maja 2011. godine iz zajedničke i izgorjelo zajedno sa tijelima Ljiljak Duška i dvojice
grobnice u Vrbovljanima, u Zapadnoj Slavoniji, ekshu- NN civila, koji su pokušali naći spas ispod tog vozila.
Na području sektora „Zapad“, u „Bljesku“ je,
mirano je 48 posmrtnih ostataka, od kojih je najmanje
pet ženskog pola, među kojima je 16 bilo pokopano pod prema VERITAS-ovim podacima, smrtno stradalo 283
imenom, a ostali pod oznakom NN (nepoznat). Radi se lica srpske nacionalnosti, od čega 57 žena i devetero
o posmrtnim ostacima Srba iz Zapadne Slavonije koji djece starosti do 14 godina, od kojih je do sada rješena
su stradali u agresiji hrvatskih oružanih snaga 1. i 2. sudbina samo 47 lica, od toga 14 na području Hrvatske,
maja 1995. godine na zaštićenu zonu UN-a, poznatu a ostalo na području Republike Srpske, gdje su ubijeni
avionskim bombama ili artiljerijskim granatama, ili su
kao sektor „Zapad“.
Ekshumaciju je obavljala Uprava za zatočene i na tu stranu mrtvi preveženi ili umrli od zadobijenih
nestale pri Ministarstvu obitelji, branitelja i povreda.
Na ovom području nalazi se još nekoliko
međugeneracijske solidarnosti RH, dok su u svojstvu
posmatrača prisustvovali predstavnici Komisije za sličnih grobišta (Donji Rajić sa 26, Novska sa 10 i više
nestala lica Republike Srbije i Instituta za nestala lica lokacija sa manje posmrtnih ostaka) sa ukupno 54 posmrtna ostatka srpskih žrtava iz vremena “Bljeska”, dok
BiH.
Iako je u pitanju jedna od većih zajedničkih za 82 žrtve srpske nacionalnosti stradalih u ovoj akciji
(registrovanih) grobnica, za koju se znalo od marta uopšte nema podataka o mjestima ukopa.
Za zločine nad Srbima u toku „Bljeska“ na
1996. godine, ekshumacija se odvijala uglavnom u
tišini hrvatskih medija, što je bez sumnje u direktnoj području sekotra „Zapad“ još niko nije procesuiran, ni
uzročnoj vezi sa nacionalnom pripadnošću žrtava. Pod pred međunarodnim ni pred nacionalnim sudovima.
Porodice stradalih zapadnoslavonskih Srba
sličnim okolnostima, tokom prošle godine, ekshumirana su 52 posmrtna ostatka iz zajedničkih grobnica (28 žele vjerovati da ova ekshumacija nije upriličena kako
iz sela Medari i 34 iz Okučana), stradalih takođe u bi Republika Hrvatska zatvorila poglavlje o pravosuđu
akciji “Bljesak”, od kojih je do sada tek deset identi- i osnovnim pravima u pristupnim pregovorima s
Evropskom unijom, pošto izvještaj RH o ovom poglavfikovano.
Na groblju u Vrbovljanima bili su pokopani, lju koincidira sa početkom ekshumacije na groblju u
uglavnom, posmrtni ostaci zapadnoslavonskih Srba Vrbovljanima.
Porodice stradalih, zapravo, očekuju da se
ubijenih u izbjegličkoj koloni iz avionskih bombi,
maljutki sa helikoptera, topovskim granatama i snajper- ekshumacija i ostalih registrovanih grobišta nastavi što
skim mecima na putu od Okučani prema “mostu spasa” prije, tim više što su i predsjednici Hrvatske i Srbije na
prošlogodišnjim novembarskim sastancima rješavanje
do rijeke Save.
Na tom putu su hrvatski vojnici izrešetali sudbina nestalih istakli kao prioritet.
puščanim mecima i vozilo prve pomoći sa vidno istaknutim oznakama Crvenog krsta, a kad se vozilo zausBeograd , 20.05.2011.
tavilo, pogođeno je i granatom uslijed čega se zapalilo
VERITAS
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—5—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
“Vjesnik”, 28.04.2011.
SUDSKI POSTUPCI PROTIV SRBA U RH
KAZNENA PRIJAVA PROTIV KOMANDANTA ŠTABA
TO-A BOROVA SELA
"VUKOVAR - Upravo kada
se u Borovu Selu u ponedjeljak
obilježavala 20. obljetnica ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika,
Policijska uprava vukovarsko-srijemska proslijedila je Županijskom
državnom odvjetništvu u Vukovaru kaznenu prijavu protiv
51-godišnjaka,
nekadašnjeg
stanovnika Borova Sela, kojeg se
sumnjiči da je počinio kazneno
djelo ratnog zločina protiv civilnog
stanovništva u jesen 1991.
Prema priopćenju kojim se u
utorak oglasila policija, riječ je o
nekadašnjem komandantu štaba
Teritorijalne obrane (TO) JNA
Borova Sela koji je, za vrijeme
trajanja ratnih sukoba u Hrvatskoj, dopustio da neprijateljske
postrojbe fizički zlostavljaju i ubijaju zarobljene civile i branitelje
zarobljene u Vukovaru nakon
njegove okupacije.
Neslužbeno doznajemo da
je riječ o RADENKU ALAVANJI, koji
danas živi u Novom Sadu. Zbog
toga je kazneno prijavljen u odsutnosti, jer trenutačno nije dostupan
hrvatskoj policiji i pravosuđu..."
“Slobodna dalmacija”, 10.05.2011.
RATNI ZLOČIN ‘91. U ANTINU
"PU
vukovarsko-srijemska
prijavila je 52-godišnjaka iz
Markušice - a neslužbeno se
doznaje da je riječ o DRAGOMIRU
PETKOVIĆU, komandantu srpskih teritorijalaca - za kazneno
djelo ratnog zločina protiv civila
počinjeno 1991. godine u selu
Antin u istočnoj Slavoniji.
Petković je u utorak vukovarskom Županijskom državnom
odvjetništvu prijavljen u odsutnosti, nedostupan je hrvatskim
organima gonjena, a navodno se
posljednjih godina nalazi na teritoriju Srbije, najvjerojatnije u Vojvodini. Prijava je uslijedila nakon
dovršetka kriminalističke istrage o
događajima u Antinu od 1. rujna
do 29. studenog 1991.
Pritom je utvrđeno kako je
Petković, kao komandant Štaba
teritorijalne obrane Markušice,
Mlake Antinske, Palače i Antina
- a sela su to u okolici Vinkovaca - za vrijeme ratnih sukoba,
a nakon predaje sela naredio
minobacačke napade po Antinu,
kao i civilima koji su se nastojali
evakuirati preko obližnjeg sela
Korođ..."
“Slobodna dalmacija”, 10.05.2011.
PROŠIRENJE ISTRAGE
PROTIV MARTIĆEVIH
BATINAŠA
"Županijsko
državno
odvjetništvo u Šibeniku podnijelo
je istražnom sucu Županijskog
suda u Šibeniku zahtjev za
provođenje i proširenje istrage
protiv osmero pripadnika tzv.
“Martićeve milicije” zbog osnovane sumnje u kazneno djelo ratnog zločina počinjenog protiv ratnih zarobljenika tijekom mjeseca
rujna i listopada 1991. godine u
Kninu u takozvanom “Okružnom
zatvoru SAO Krajine” smještenom
u prostorijama Stare bolnice.
Prema navodima ŽDO-a osmorici nekadašnjih “martićevaca”
koje se tereti da su nakon zarobljavanja i zatočenja kršeći pravila
međunarodnog prava,mučili devetoricu zarobljenike od kojih je
jedan hrvatski branitelj podlegao
batinanju, dok su ostali teško
tjelesno ozlijeđeni s nastalim trajnim invaliditetom, u zahtjevu za
proširenjem istrage pridodane su
još dvije osobe u dobi od 46 i 48
godina.
Podsjetimo, kao kolovođe
batinanja u podrumskim prostorijama nekadašnje bolnice,u
prijavi s početka svibnja ove godine naglašeni su STEVO PLEJO,
47-godišnjak iz Biskupije kod
Knina,tadašnji
upravitelj
zatvora i poslije haaški svjedok
obrane u procesu Mili Martiću,
te 48-godišnji DANE RADOČAJ
iz Varaždina, pripadnik voda
za specijalne namjene “Milicije
RSK”, ubojica hrvatskih civila koji
je zatvorsku kaznu za zlodjela
počinjena u Udbini i za koja ga
je osudio sud tzv. “SAO Krajine”,
izdržavao u Kninu zajedno sa
zatočenim hrvatskim braniteljima
koje je tijekom izdržavanja kazne
za zatvorske povlastice slobodno
i nekažnjeno batinao.
Radočaja se također tereti
da je osim kontinuirane psihičke
i fizičke torture spram ratnih zarobljenika prebio 75-godišnjeg
civilnog zarobljenika koji je
potom preminuo od zadobivenih
ozljeda.
Osim godišta dvojice pridodanih
osoba
postojećoj
skupini,ŽDO zbog tijeka istrage
nije iznio nikakve dodatne informacije o istima,ali neslužbeno
doznajemo kako se radi o
osobama koje su u tom vremenu
u kninskom kazamatu obnašale
stražarske dužnosti.
Osim STEVE PLEJE i DANE
RADOČAJA, kaznena prijava podnesena Županijskom državnom
odvjetništvu također tereti još šest
“martićevaca”: trojicu iz Benkovca u dobi od 42.i 46. godina,te
po jednog iz Šibenika (50.),Zadra
(66.) i Dubrave (48.)...
Stevo Plejo, danas živi u Beogradu u gradskoj četvrti Ledine,te
jednako kao i ostali iz skupine
batinaša čiji broj se popeo na
deset, danas nisu dostupni hrvatskom pravosuđu."
“Vjesnik”, 13.05.2011.
ČETVORICA NEDOSTUPNA PRAVOSUĐU
"OSIJEK - Nakon provedene
istrage,
Županijsko
državno
odvjetništvo u Osijeku podiglo je
optužnicu protiv petorice hrvatskih
državljana zbog kaznenog djela
ratnog zločina, odnosno mučenja
hrvatskih policajaca 2. svibnja
1991. u Borovu Selu nakon što su
ranjeni u akciji spašavanja dvojice
svojih kolega iz Policijske uprave
Osijek. Optužnica je podignuta
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—6—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PROTIV SRBA U RH
protiv MILANA MARINKOVIĆA, koji
je pritvoren u Zatvoru Osijek i za
kojega je predloženo produljenje
pritvora. Optuženi su još JOVAN
JAKOVLJEVIĆ, DRAGAN RAKANOVIĆ,
MILENKO MIHAJLOVIĆ i JOVICA
VUČENOVIĆ koji su u bijegu, nisu
na području Hrvatske i trenutno
nisu dostupni hrvatskim pravosudnim tijelima.
Prvooptuženi Milan Marinković
i Jovan Jakovljević terete se da
su dvojicu ranjenih policajaca,
bez pružanja nužne medicinske pomoći vezali i zatočili, a
zatim im, protivno odredbama
međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava, prekrili glave
dekama te im stavljali bajunetu
pod vrat i tukli ih letvama, rukama
i nogama po tijelu, uslijed čega su
trpjeli snažnu bol i zadobili nove
tjelesne ozljede."
Slobodna dalmacija”, 18.05.2011.
NAKON 16 GODINA PRIJAVA: ZLOSTAVLJAO CIVILE U SKRADINU
"PU šibensko-kninska okončala
je kriminalističko istraživanje nakon kojega je podnijela kaznenu
prijavu Županijskom državnom
odvjetništvu sumnjičeći u njoj
43-godišnjeg Šibenčanina za kazneno djelo ratnog zločina protiv
civilnog stanovništva.
Sudeći po priopćenju PU, taj
je zločin počinio na štetu četvero
žitelja skradinskog područja, 65godišnjaka i njegove sada pokojne
majke, te 70-godišnjaka i njegove
69-godišnje supruge. Iako policija
ne navodi identitet osumnjičenika,
iz neslužbenih izvora doznajemo
kako je riječ o DEJANU MILOVIĆU
pok. Mirka koji trenutačno živi u
SAD-u.
Kriminalističkim
je
istraživanjem utvrđeno da je
osumnjičenik
kao
pripadnik
pričuvnog sastava “JNA” i vojske
takozvane “Republike srpske krajine”, tijekom 1991. i 1992. godine
u Gračacu zlostavljao žitelje toga
kraja koji su ostali na okupiranom
dijelu skradinskog zaleđa. "
“Vjesnik”, 19.05.2011.
PROŠIRENA ISTRAGA PROTIV BORE IVANOVIĆA
"Ivanovića se sumnjiči da je
znao kako je u sklopu plana o
stvaranju etnički čiste tzv. srpske autonomne oblasti Slavonija,
Baranja i zapadni Srijem na sastanku predstavnika JNA i teritorijalnih obrana dogovoren plan
napada i okupacije sela Ćelije te
progon hrvatskog stanovništva.
U to vrijeme bio je zapovjednik 12. proleterske mehanizirane
brigade JNA te istodobno zapovjednik pripadnicima teritorijalnih
obrana iz Bobote, Silaša, Borova
Sela, Trpinje, Markušice i Vere.
Kada su 7. srpnja 1991., u ostvarenju ovog plana, njemu podčinjene
postrojbe JNA i TO započele opći
i neselektivni topnički napad na
Ćelije, ništa nije poduzeo da ih u
tome spriječi, što je bilo protivno
normama međunarodnog ratnog
i humanitarnog prava. Kada su
mještani Ćelija radi spašavanja
svojih života napustili selo, nije
spriječio svoje postrojbe u pljački
cjelokupne imovine te u paljenju
i rušenju kuća, niti je poduzeo
mjere kažnjavanja počinitelja."
“Slobodna dalmacija”, 23.05.2011.
OSLOBOĐEN OPTUŽBI ZA
ZLOČIN, JER GA NITKO
NIJE PREPOZNAO
"Županijski sud u Šibeniku
nepravomoćno
je
oslobodio
GORANA AMANOVIĆA optužbe
za ratne zločine nad civilnim
stanovništvom iz čl. 120. st. 1.
OKZ RH nakon što Županijsko
državno odvjetništvo u Šibeniku
tijekom glavne rasprave nije uspjelo sa stopostotnom sigurnošću
dokazati da je upravo Amanović
počinitelj zlodjela u prominskom
kraju, Suknovcima i Oklaju, od
konca 1991. do 1994. godine.
Amanovića se optužnicom
od 27. prosinca 2010. godine
teretilo da je kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi, protivno
pravilima međunarodnog prava,
fizički zlostavljao i tukao civilno
stanovništvo starije životne dobi
hrvatske nacionalnosti, a jedan
je stariji muškarac, Krsto Cota,
preminuo
zbog
zadobivenih
ozljeda. Također, teretilo ga se
da je jednu stariju žensku civilnu
osobu silovao, a jednu pokušao
silovati, te da je civilima prijetio, zastrašivao ih, terorizirao i
pljačkao njihovu imovinu..."
“Slobodna dalmacija”, 25.05.2011.
NA PRIZNANJE UBOJSTVA
PRISILILA ME HRVATSKA
POLICIJA
"- Sve ono što piše u optužnici
sastavili su policijski djelatnici
u civilu koji su me 1997. godine
u Obrovcu uz prijetnju oružjem
prisilili da njihove riječi ponovim
u iskazu. Više puta su mi govorili
što da kažem kod istražnog suca
u Zadru, te su mi zaprijetili da će
me ako to ne učinim ubiti kada
izađem iz pritvora - posvjedočio je
hrvatski državljanin MILAN JURJEVIĆ
(42) na Županijskom sudu u Zadru gdje je u utorak njemu i srpskom državljaninu DAVORU TOŠIĆU
(43) nastavljeno suđenje za ratni
zločin protiv civilnog stanovništva
1991. godine u Kruševu. Jurjević i
Tošić, kojem se sudi u odsutnosti,
terete se da su 19. prosinca 1991.
godine u Kruševu kao pripadnici
Četvrte lake obrovačke brigade
tzv. vojske Republike srpske krajine iz vatrenog oružja ubili hrvatskog državljanina 80-godišnjeg
MILU BRKIĆA koji nije pružao
nikakav otpor.
Najprije je drugookrivljeni
Tošić u Brkića ispalio više metaka, a kada je ovaj pao na zemlju i počeo jaukati i zapomagati,
prvookrivljeni Jurjević je iz svoje
poluautomatske puške u Brkića
ispalio još tri metka usmrtivši ga
na mjestu. Suđenje se ponavlja
treći put na traženje Vrhovnog
suda RH, a iako je Jurjević na
početku istrage priznao krivnju,
te se sam javio policiji nakon povratka iz izbjeglištva, kasnije je to
porekao..."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—7—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U RH
“Slobodna dalmacija”, 10.05.2011.
RATNI ZLOČIN:
MERČEPU PRODUŽEN
PRITVOR
"Bivši ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova Tomislav
Merčep, protiv kojega se vodi istraga zbog ratnog zločina, ostat
će još mjesec dana u pritvoru u
kojem je od kraja prosinca prošle
godine.
Kako je pojasnio glasnogovornik Suda KREŠIMIR DEVČIĆ,
pritvor
je
produžen
zbog
mogućeg utjecaja na svjedoke i
teških okolnosti djela za koje ga
se tereti
Merčep je obuhvaćen istragom
o nestanku Srba na području Zagreba, Pakraca i Kutine, njih ukupno 43."
“Nacional”, 11.05.2011.
NA SUĐENJU ‘PUMAMA’
USKORO SVJEDOČI
VJEŠTAK
"Na suđenju bivšim pripadnicima 7. gardijske brigade “Pume”,
optuženima da su u akciji “Maestral” 1995. strijeljali srpske zarobljenike, nakon niza svjedoka
trebao bi krajem svibnja biti ispitan sudsko-medicinski vještak
kao posljednji od 40-ak svjedoka
koje je u ovom suđenju predložilo
tužiteljstvo.
Sudsko-medicinski
vještak
ranije je svjedočio i u istrazi, a iz
njegova je nalaza proizlazilo da
su vojnici 3. brigade vojske Republike Srpske zarobljeni živi te
da su umrli nasilnom smrću. Na
suđenju će nakon vještačenja biti
pročitana vojna dokumentacija,
među kojom je i ratni dnevnik
“Puma” na dan strijeljanja te
izvještaj o ekshumaciji žrtava
sastavljen u Banja Luci...
U egzekuciji u Mliništima i
Halapićima nedaleko Glamoča
hicima iz automatskih pušaka
ubijeni su zarobljeni vojnici Re-
publike Srpske Radoslav Lakić,
Pero Vidović, Petar Jotanović,
Dragoslav Mutić, Borislav Vukić i
jedan nepoznati muškarac."
godini života. Istraga je krenula
u lipnju 2000. godine i spis je tijekom godina prošao kroz ruke
više sudaca..."
“Slobodna dalmacija”, 19.05.2011.
“Index.hr”, 20.05.2011.
BOŽE VUKUŠIĆ
OSLOBOĐEN ZA OTMICU
DVOJICE SDS-OVACA
ODBAČENA KAZNENA
PRIJAVA PROTIV MLADENA BAJIĆA
"BOŽE VUKUŠIĆ oslobođen je
na Županijskom sudu u Splitu
optužbe za otmicu Blagoja Zelića
i Petra Gudelja.
Optužnica ga je teretila da
je dvojicu djelatnika SDS-a
oteo koncem 1991., odnosno
početkom 1992. godine.
Sudskim vijećem je predsjedala sutkjinja Ivona Rupić, koja je u
cjelosti prihvatila teze obrane.
Vukušićev odvjetnik Vinko
Ljubičić je, komentirajući presudu, kazao kako se nikakav
drugačiji ishod nije mogao niti
očekivati...
Podsjetimo, Istražni zahtjev iz
veljače 2000. godine navodio je
kako su Vukušić i nepoznate osobe u maskirnim uniformama u
Krstaticama, uz pomoć oružja, osobnim automobilom “mercedes”,
polovicom prosinca 1991. godine
odveli Petra Gudelja. Zatvorili su
ga u kući u Kreševu u zaseoku
Urličići te su mu prijetili da će ga
likvidirati i vodili ga na strijeljanje kako bi ga prisilili da im kaže
sve o Udbinim ubojstvima Bruna
Bušića i hrvatskih emigranata.
Nakon mjesec dana ostavili
su ga na snijegu, na granici u
Vinjanima Donjim. Zahtjev za istragom nadalje sumnjiči Vukušića
da je zajedno sa Stankom L. i Ivicom P. krajem prosinca 1991.,
u Kaštel Štafiliću, oteo Blagoja
Zelića, kojega su zatočili zajedno
s Gudeljom. Ispitivali su ga i danju i noću, također o ubojstvima
hrvatskih emigranata.
Pustili su ga 15 dana nakon
Gudelja, početkom veljače, kada
su ga ostavili na cesti. Blagoje Zelić preminuo je u bolnici,
polovicom 1999. godine, u 70.
"ŽUPANIJSKO
državno
odvjetništvo u Zagrebu odbacilo
je prijavu kojom se glavni državni
odvjetnik Mladen Bajić tereti
za ratni zločin protiv civilnog
stanovništva u splitskom zatvoru
Lora, rečeno je danas agenciji
Beta u hrvatskom odvjetništvu.
Odvjetništvo je primilo od srpskog tužiteljstva za ratne zločine
kaznenu prijavu protiv Bajića koju
je protiv njega podnio hrvatski
novinar Domagoj Margetić zbog
kaznenog djela ratnog zločina
protiv civila, kazala je glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin
agenciji Beta.
Mihordin je u pisanom
odgovoru navela kako je slučaj
prebačen ŽDO-u Zagreb, umjesto splitskom, upravo kako bi se
otklonile sumnje u pristranost, “sa
uputstvom da se donese rješenje
o odbacivanju”, prenosi Blic.
Glasnogovornica je navela
kako je prijava dobačena jer se
“u radnjama prijavljene osobe ne
stječu obilježja prijavljenog kaznenog djela”.
Zamjenik srpskog tužitelja
za ratne zločine Bruno Vekarić
potvrdio je za Betu da je srpsko
tužiteljstvo ustupilo hrvatskom
odvjetništvu predmet za ratne
zločine u Lori protiv Mladena
Bajića.
Sredinom prošle godine srpskom tužiteljstvu prijavu protiv
Mladena Bajića podnio je hrvatski novinar Domagoj Margetić
za zločine u Lori 1992. Aktualni
državni odvjetni Hrvatske je od
1992. do 1996. bio zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom
tužiteljstvu."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—8—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI NA PROSTORU EX YU
“Vesti.online”, 30.04.2011.
ALBINA TERZIĆ
OPTUŽENA ZA ZLOČIN
NAD SRBIMA
"Tužilaštvo BiH podiglo je
optužnicu protiv ALBINE TERZIĆ
(39), zvane Nina, koja se tereti
za ratni zločin nad srpskim civilnim stanovništvom 1992. godine
u osnovnoj školi i lokalnoj fabrici
u opštini Odžak. Optužnica protiv Albine Terzić je prosleđena
na potvrđivanje Sudu BiH,
saopšteno je iz tog tužilaštva.
Tužilaštvo BiH tereti Albinu
terzič za zločin nad srpskim civilnim stanovništvom..
U optužnici se navodi da je
Albina Terzić zatvorene Srbe u
školi u Odžaku udarala policijskom palicom po vratu, ramenima i glavi, da ih je šamarala,
na njih huškala psa, te ih mučila,
zlostavljala, ponižavala i vređala
na različite načine, uključujući i
prisiljavanje zatvorenika na seksualni odnos ili drugi oblik teškog
seksualnog nasilja.
Ona se takođe tereti da je
nečovečno postupala i sa zarobljenim Srbima u objektu koji
je bio formiran u fabrici “Strolit” u
Odžaku.
Pre dva dana, Tužilaštvo BiH je
predložilo Sudu BiH određivanje
mera zabrane Albini Terzić zbog
opasnosti od bekstva zbog toga
poseduje državljanstvo i putnu
ispravu Hrvatske. Sud će se o
tom zahtevu odrediti naknadno."
“Vjesnik”, 09.05.2011.
U HRVATSKOJ RATNI
ZLOČINAC, U SRBIJI
IZDAJICA
"Ministarstvo pravosuđa Srbije i umirovljeni general JNA
VLADO TRIFUNOVIĆ potpisali su
sporazum o naknadi zbog neutemeljenog boravka u pritvoru, u
visini od 6,2 milijuna dinara ili 62
000 eura, javlja beogradski B92.
Trifunović je bio zapovjednik
vojarne u Varaždinu i u rujnu
1991. predao je hrvatskim snagama vojarnu sa svom opremom i
napustio Hrvatsku s 280 časnika,
dočasnika i vojnika. U Srbiji je
proglašen izdajnikom i osuđen
na 11 godina zatvora zbog ‘podrivanja obrambene moći zemlje’, a u Hrvatskoj u odsutnosti za
ratni zločin na 15 godina..."
“B92”, 08.05.2011.
POČINJE SUĐENJE ZA
SLUČAJ MEDAK
"Beograd
-Ponovljeno
suđenje PERICI ĐAKOVIĆU za ratni
zločin protiv ratnih zarobljenika u
Medaku u Hrvatskoj počinje sutra
pred Većem za ratne zločine u
Beogradu.
Optužnicom
srpskog
Tužilaštva za ratne zločine,
Đakoviću je stavljeno na teret
da je u periodu od 3. do 9. septembra 1991. godine u Medaku,
kao pripadnik rezervne milicije
prema oštećenom (čiji identitet
nije naveden) kao ratnom zarobljeniku nečovečno i okrutno postupao, te ga mučio nanoseći mu
velike patnje i povrede telesnog
integriteta.
Presudom Odeljenja za ratne
zločine, od 23. juna 2010. godine
zbog izvršenja krivičnog dela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika
Lazić i Konjević su osuđeni na
kaznu zatvora u trajanju od po tri
godine, Marunić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine, dok je Đaković je oslobođen
od optužbe.
Pred Županijskim sudom u
Gospiću 1996. godine su Lazić,
Đaković i Konjević pravosnažno
osuđeni na kaznu od po osam
godina, a Marunić na od šest
godina zatvora.
Posle toga, slučaj “Medak“
je Državno odvjetništvo Hrvatske ustupilo Tužilaštvu za ratne
zločine Republike Srbije na osnovu Sporazuma o saradnji u
progonu učinilaca krivičnih dela
ratnih zločina iz 2006. godine.
“Tanjug”, 19.05.2011.
MEĐUNARODNA ISTRAGA
ZLOČINA U DVORU NA UNI?
"Danska specijalna tužiteljka
za međunarodni kriminal Brigita
Vestberg spremna je da ispita
svedoke zločina u Dvoru na Uni,
saopštilo je danas Tužilaštvo Srbije za ratne zločine.
Srpsko tužilaštvo je zatražilo
međunarodnu pravnu pomoć u
vezi s ubistvom civila u lokalnoj
osnovnoj školi u Dvoru na Uni,
koje se u Hrvatskoj dogodilo 8.
avgusta 1995. godine, navedeno
je u saopštenju.
Danska Specijalna kancelarija
za međunarodni kriminal (SICO)
pozitivno je odgovorila, kako se
kaže, na zahtev srpskog tužilaštva
da pomogne u razgovoru sa svedocima tog zločina.
Prema saopštenju, zahtev
je srpsko tužilaštvo uputilo 28.
aprila u nameri da proveri navode
medija o počiniocima i žrtvama
zločina i da ispita sve okolnosti
događaja.
Zatražena je pomoć u razgovoru sa danskim državljanima
Janom Velendorfom, pripadnikom
mirovne misije UN u Hrvatskoj,
koji je u izjavio da su danski vojnici gledali masakr nad “starim i
hendikepiranim srpskim civilima”,
kao i njegovim komandantom
Jorgenom Koldom.
Tužilaštvo je zatražilo i da
prisustvuje uzimanju izjave od
Kaspera Vedsmanda, novinara
danskog lista BT koji je prvi objavio Velendorfovo svedočenje.
Prema svedočenju koje je objavio Vedsmand, u Dvoru na Uni
je 12 vojnika u uniformama bez
oznaka, ručnim granatama i automatskim puškama hladnokrvno
pobilo devet hendikepiranih srpskih civila, među kojima i one u
invalidskim kolicima i amputirane
noge.
Pitanje odgovornosti za ovaj
zločin pokrenula je 23. aprila
danska BT televizija budući da
se pokolj dogodio na očigled 200
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—9—
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI NA PROSTORU EX YU
danskih vojnika iz sastava UN
stacioniranih na nekoliko metara
od škole, ali ga nisu sprečili jer su
imali naređenje da se ne mešaju
u sukob.
Za ovaj slučaj, koji su danski
mediji nazvali “mračnim poglavljem u njihovoj istoriji ratovanja”,
kao ni za ubistvo oko 200 srpskih
civila u izbegličkoj koloni na putu
od Žirovca ka Dvoru na Uni za
vreme hrvatske vojne operacije
“Oluja” , još niko nije odgovarao.
Posle usaglašavanja tehničkih
detalja, kako je saopšteno, tužilac
Vladimir Vukčević sa saradnicima
otputovaće u Kopenhagen.
Tužilaštvo Srbije za ratne
zločine uspostavilo je dobru saradnju sa Danskom specijalnom kan-
celarijom za međunarodni kriminal 2007.
Tada je delegacija srpskog tužilaštva posetila SICO
kako bi prikupila informacije o
državljanima Srbije koji su u nordijskim zemljama pronašli utočište
od krivičnog progona za ratne
zločine."
IN TERPOL
B92”, 09.05.2011.
DANSKA PROTERUJE
RATNOG ZLOČINCA
Kopenhagen -- Danski Drugostepeni sud odlučio je da
sprovede sudsku odluku iz 1995.
godine i protera ratnog zločinca iz
BIH Refika Sarića.
Sarić je u Danskoj osudjen na
osam godina zatvora i proterivanje iz te skandinavske zemlje, zbog
učešća “u zlostavljanju zatvorenika u hrvatskom zatvoreničkom
logoru Dretelj, 1993. godine”, što
je dovelo i do smrti dva zatvorenika.
On je, međutim, posle izlaska
iz zatvora, 12 godina ostao u
Danskoj na osnovu pravila da ne
može biti vraćen u zemlju gde
mu preti opasnost, odnosno smrtna kazna, tortura ili nečovečan
tretman, ali je Drugostepeni sud
odlučio da ti razlozi ne važe u
slučaju Bosne i Hercegovine.
SAOPŠTENJE POVODOM HAPŠENJA MILE
DAKIĆA
Danas oko 14:00 sati granična
policija BiH uhapsila je MILU
DAKIĆA (80) Srbina iz Vojnića,
sa pasošem Republike Srbije, prilikom ulaska iz Republike Srpske
u Republiku Srbiju na graničnom
prelazu Rača.
Županijski sud u Karlovcu
presudom iz 1999. godine proglasio je krivim MILU DAKIĆA što
je "početkom mjeseca avgusta
1991. godina na području Vojnića
nagovarao okrivljene DUŠANA
TOMIĆA, MILU TOMIĆA, DARAKA
KRESOJEVIĆA, ĐORĐA RADUJKOVIĆA
i STANKA TOMIĆA, koje je on okupio oko sebe, da u Budačkoj Rijeci, gdje obično stoje pripadnici
policijeke patrole PU Karlovačke,
saobraćajne policije i kontrološu
saobraćaj,
postave
zasjedu,
sačekaju iste i poubijaju sve policajce koji su se tu zateknu", što su
gore pomenuti i uradili tako što su
4. avgusta 1991. godine pucali na
četvoricu pripadnika policijske patrole, kojom prilikom su trojica zadobili smrtonosne, a jedan teške
fizičke povrede. Svi pomenuti su
zbog toga djela, koje je u odnosu
na Dakića kvalifikovano kao podstrekavanje na ubistvo, a u odnosu
na ostale kao ubistvo u pokušaju
i ubistvo, takođe u odsutnosti,
osuđeni na po 20 godina zatvora
i za svima su bile raspisane interplove potjernice.
Inače, uhapšeni Mile
Dakić je istoričar, političar i autor
pjesama i knjiga, porijeklom iz sela
Utinja na Kordunu. Bio je profesor
u Karlovcu, upravnik Narodnog
sveučilišta i direktor Memorijalnog
parka Petrova Gora. Od 1974. do
1987. bio je predsjednik Skupštine
opštine Vojnić. Kasnije postaje
predsjednik Jugoslavenske samostalne demokratske stranke u
Hrvatskoj, zatim potpredsjednik
Srpskog nacionalnog vijeća SAO
Krajine 1990/1991. Osnivač je
radio stanice Glas Petrove Gore
1973. godine, zatim srpske RTV
Petrova Gora 1991. Od 1992. do
1995. bio je predsjednik Komisije
za ratne i zločine genocida RSK.
Objavio je više knjiga sa
tematikom istorije srpskog naroda
u Hrvatskoj, zbirku pripovjedaka, i više desetina rasprava u
časopisima i zbornicima. Za knjige Krajina kroz vjekove i Bol
u prsima primio je priznanja
Akademije Ivo Andrić. Kao dijete
bio je svjedok zvjerstava koja su
počinile ustaše tokom stvaranja
obruča oko oslobođene teritorije
na Petrovoj Gori, 1942. godine. To
je tema koju često dotiče u svojim
djelima.
Dakić je u avgustu 1995.
godine u Velikom egzodusu
Krajišnika, sa suprugom i maloljetnom kćerkom, stigao u Srbiju,
gdje je stekao državljanstvo Srbije
i gdje od 1997. vodi Udruženja za
pomoć izbjeglicama i prognanicima iz Hrvatske.
S obzirom na kvalifikaciju djela, Dakić i saoptuženi ne
nalaze se na Spisku od 1549
procesuiranih lica za ratne zločine
u RH.
Na osnovu međunarodnih
potjernica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom svjeta je
do sada uhapšena 106 Srba iz Hrvatske, od kojih su 29 ekstradirani u Hrvatsku. Od ekstradiranih
do sada je protiv 13-ice postupak
obustavljen ili je optužba odbijena,
uglavnom nakon prekvalifikacije
djela ratnog zločina u oružanu
pobunu, što ima za posljedicu
gubitak obeštećenja za vrijeme
provedeno u pritvoru. Ovoliki broj
obustava postupaka protiv lica sa
Interpolovih potjernica ukazuje i
na zloupotrebu Interpola od strane
Hrvatske.
Beograd, 26.05.2011.
VERITAS
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 10 —
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
“HRT”, 05.05.2011.
UDRUŽENI ZLOČINAČKI
POTHVAT PROTIV HRVATA I MUSLIMANA
"Raspravno vijeće Haškoga
suda u predmetu Stanišić i
Simatović zaključilo je da je postojao udruženi zločinački pothvat
predvođen bivšim jugoslavenskim predsjednikom SLOBODANOM
Cilj
udruženog
MILOŠEVIĆEM.
zločinačkog pothvata bio je etnički
očistiti dijelove Hrvatske i BiH od
Hrvata i muslimana zbog pripajanja tih teritorija Srbiji i stvaranja
tzv. Velike Srbije.
U ovoj fazi postupka svi dokazi
u dovoljnoj mjeri podupiru tvrdnju
da je postojao udruženi zločinački
pothvat s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva
iz dijelova Hrvatske i BiH ubojstvima, deportacijama, prisilnim
premještanjem i progonom. Kazao je to predsjedavajući sudskog vijeća Alphons Orie na
ročištu na kojem je objavljena odluka o odbijanju zahtjeva bivšeg
zapovjednika jedinice za specijalne operacije srbijanske službe
državne sigurnosti (SDB) Franka
Simatovića, optuženog za ratne
zločine u Hrvatskoj i BiH, za
donošenjem oslobađajuće presude."
“Večernji list”, 05.05.2011.
HAAG NIJE PUSTIO
ŠEŠELJA NA SLOBODU,
SUĐENJE SE NASTAVLJA
"Haaški je sud danas odbacio
zahtjev za oslobađanje Vojislava
Šešelja, ocijenivši da je u nedavno
završenom dokaznom postupku
tužiteljstvo izvelo dovoljno dokaza za svih devet točaka optužnice
za zločine u Hrvatskoj, Vojvodini
i BiH od 1991. do 1993., prenosi
RFE.
Prema odluci napisanoj na
120 stranica, koju je satima čitao
predsjedajući sudac Jean-Claude
Antonetti, sudskom je vijeću predstavljeno dovoljno dokaza da su
“dobrovoljci Srpske radikalne
stranke i Srpskoga četničkog
pokreta počinili zločine navedene
u optužnici”. Te je zločine Šešelj,
prema dosadašnjim dokazima,
počinio šireći međunacionalnu
mržnju i strah te regrutirajući i
šaljući dobrovoljce na ratišta,
potičući da se “svim sredstvima, zločinima i progonom” bore
za stvaranje velike Srbije, cilja
njegove nacionalističke ideologije, ustvrdilo je sudsko vijeće.
Odluka je donesena većinom
glasova
sudaca
Frederika
Harhoffa i Flavije Latanci, a
predsjedajući, sudac Antonetti, bio
je protiv. Šešelj je u devet točaka
optužen za ubojstva, mučenje,
okrutno postupanje, bezobzirno
razaranje sela ili pustošenje koje
nije opravdano vojnom nuždom,
uništavanje vjerskih objekata i
pljačkanje javne ili privatne imovine. Ta su djela kvalificirana kao
zločini protiv čovječnosti i kršenje
zakona i običaja rata. Suđenje
bi, poslije ove odluke, trebalo biti
nastavljeno dokaznim postupkom
Šešeljeve obrane. Šešelj se brani
sam.
Čelnik
Srpske
radikalne
stranke početkom ožujka zatražio
je od sudskog vijeća da ga oslobodi ustvrdivši kako tužiteljstvo
nije dokazalo ni jednu optužbu
protiv njega za zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH u spomenutom razdoblju.
Prema pravilima suda, suci
mogu ocijeniti da tužitelji nisu
iznijeli dovoljno dokaza i zbog
nedostatka dokaza odbaciti cijelu
optužnicu ili neke od njenih točaka.
U dosadašnjoj se praksi Haaškog
suda nije dogodilo da u ovoj fazi
procesa, na polovici suđenja,
optuženi bude oslobođen, navodi
B92."
“Slobodna dalmacija”, 13.05.2011.
ANTE GOTOVINA IMA
NOVOG ODVJETNIKA
"Odvjetnički tim generala ANTE
GOTOVINE dobio je “pojačanje”.
Riječ je o švicarskom odvjetniku
Guenaelu Mettrauxu, potvrdili su
za Dnevnik.hr izvori bliski obranama generala.
Novo ime u timu velik je dobitak jer ima iskustva u Haagu. Bio
je dio obrane Ljube Boškoskog i
Sefera Halilovića, dvojca koji je
oslobođen.
I Mladen Markač će uskoro
otkriti tko će mu se pridružiti u
timu, potvrdio je to odvjetnik
Goran Mikulčić. Usput je kazao i
kako će žalba biti predana do 16.
svibnja, kad je zakazan rok za
njenu predaju..."
“HRT”, 18.05.2011.
ŽALBA GOTOVINE PO 7,
MARKAČA PO 12 OSNOVA
"Obrane generala ANTE GOTOi MLADENA MARKAČA u propisanom su roku, koji je istekao
u ponoć, Haškom sudu najavile
žalbe na prvostupanjske presude
od 24 godine za Gotovinu i 18
godina za Markača. Tužitelji su
odustali od žalbi na presudu, što
znači da će Ivan Čermak, koji je
osobođen prvostupanjskom presudom, poslije službene objave
biti i pravomoćno slobodan.
Tužiteljstvo Međunarodnoga
kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) nije podnijelo žalbu
na prvostupanjsku presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini
i Mladenu Markaču jer njihove
kazne smatra odgovarajućima,
dok je od žalbe na oslobađajuću
presudu generalu Ivanu Čermaku
odustalo jer ne vjeruje u njezin
uspjeh, objasnio je Frederic Swinnen, posebni savjetnik glavnoga
haškog tužitelja Sergea Brammertza.
Haški sud je na svojim internetskim stranicama objavio tekst
najava žalbi obrana generala
Gotovine i Markača.
Obrana generala Ante Gotovine u najavi žalbe na prvostupanjsku
presudu
Haškog
suda pozvala je na poništavanje
pogrešnih zaključaka raspravnog
vijeća na temelju kojih je donesena osuđujuća presuda. Traži
da žalbeno vijeće stoga oslobodi
VINE
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 11 —
Bilten br. 163  Maj, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
generala Gotovinu krivnje.
Žalba je najavljena po sedam
osnova. Ističe se da se presuda
temelji na pogrešnom zaključku
da su svi topnički projektili koji su
pali na udaljenost veću od 200 m
od vojnog cilja nezakoniti. Uz ostalo, navodi se kako je raspravno
vijeće pogrešno zaključilo da je
postojao udruženi zločinački pothvat hrvatskog državnog i vojnog
vrha s ciljem progona srpskog
stanovništva i da je Gotovina bio
njegov član.
Obrana generala Mladena
Markača u najavi žalbe na prvostupanjsku presudu Haškog
suda poručila je da se ona mora
ukinuti jer se temelji na pogrešnim
zaključcima, uključujući one o
udruženom zločinačkom pothvatu. Traže da se Markača oslobodi svake odgovornosti.
Žalba je najavljena po 12 osnova. Obrana navodi da je raspravno
vijeće, u pogledu udruženog
zločinačkog pothvata, počinilo
pogreške u primjeni prava i interpretaciji činjenica. Dodaje da su
pogrešni zaključci o Markačevoj
umiješanosti u prikrivanje zločina
u Gruborima i Ramljanima, o
sudjelovanju specijalne policije
u pljačkanju Gračaca, o neselektivnom granatiranju toga grada i
deportaciji srpskog stanovništva.
Prvostupanjsko vijeće Haškog
suda 15. travnja proglasilo je krivima generale Gotovinu i Markača
za sudjelovanje u udruženom
zločinačkom pothvatu, čiji je
cilj bio za vrijeme Oluje i nakon
nje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih
područja u Hrvatskoj. Generala
Ivana Čermaka Sud je oslobodio
odgovornosti i naložio njegovo
trenutačno puštanje na slobodu."
“Index.hr”, 25.05.2011.
ŠEŠELJU TREĆA
OPTUŽNICA ZA
NEPOŠTOVANJE SUDA
"Haaški sud treći je put podignuo optužnicu protiv vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja za
nepoštovanje suda, ovaj put zbog
toga što sa svoje web stranice
nije uklonio podatke koji otkrivaju identitet zaštićenih svjedoka
tužiteljstva, objavio je u utorak
ICTY."
“B92”, 25.05.2011.
HAG: ĐORĐEVIĆU
DOŽIVOTNA?
"Hag -- Tužilaštvo Haškog tribunala uložilo je žalbu kako bi
generalu MUP Srbije VLASTIMIRU
ĐORĐEVIĆU kazna bila povećana
sa 27 godina zatvora na doživotni
zatvor.
Tužilaštvo navodi da je prvostepena odluka suda neprimerena zločinima za koje je Đorđević
osuđen, kao i zbog uloge koju je
on imao u tim zločinima.
Tužilaštvo se žalilo i na odluku
prvostepenog veća da Đorđevića
ne proglasi krivim za seksualno
nasilje nad albanskim ženama
kao oblik progona.
Tribunal je 23. februara generala Đorđevića (62) prvostepenom
presudom proglasio krivim, po
svim tačkama optužnice, za prisilno premeštanje, deportacije,
ubistva i progon Albanaca sa Kosova u prvih šest meseci 1999,
kada je on bio načelnik Resora
javne bezbednosti MUP Srbije
i pomoćnik ministra unutrašnjih
poslova.
Ta krivična dela kvalifikovana
su kao zločini protiv čovečnosti i
kršenje zakona i običaja rata.
Presudom je utvrđeno da je
general Đorđević odgovoran za
proterivanje stotina hiljada kosovskih Albanaca, kao i za ubistvo
i premeštanje tela najmanje 724
albanska civila u masovne grobnice u Batajnici, Petrovom Selu
kod Kladova i kod jezera Perućac
u okolini Bajine Bašte.
Prikrivanje leševa kao dokaza
zločina naredio je tadašnji predsednik SRJ Slobodan Milošević,
presudio je Tribunal.
Ti
zločini,
po
presudi,
počinjeni su u okviru udruženog
zločinačkog poduhvata čiji je cilj
bilo trajno i nasilno uklanjanje albanskog stanovništva s Kosova
radi promene etničke ravnoteže i
obezbeđivanja trajne srpske kontrole u pokrajini.
Sudija Kevin Parker je,
obrazlažući presudu, kao neke
od učesnika tog poduhvata naveo Miloševića, potpredsednika
Savezne vlade Nikolu Šainovića,
ministra policije Srbije Vlajka
Stojiljkovića i samog Đorđevića."
"Sense", 31.05.2011.
RATKO MLADIĆ U
PRITVORU TRIBUNALA
"Bivši komandant Glavnog
štaba VRS prebačen večeras
u Pritvorsku jedinicu Tribunala,
gde će prvih nekoliko dana biti
zadržan u izolaciji nakon čega će
se pridružiti ostalim pritvorenicima. Sutra konferencija za medije
glavnog tužioca Serža Bramerca.
Prvo pojavljivanje Mladića pred
sudijom Tribunala u naredna dva
do tri dana
Ratko Mladić, bivši komandant
Glavnog štaba Vojske Republike Srpske optužen za genocid,
zločine protiv čovečnosti i kršenja
zakona i običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini, prebačen je u
Pritvorsku jedinicu UN u Sheveningenu/Scheveningen, kraj Haga
– potvrđeno je večeras u Tribunalu.
Avion vlade Republike Srbije
sleteo je na aerodrom u Roterdamu/Rotterdam u 19 sati i 45
minuta i pravo sa piste je uveden
u hangar, gde su obavljene formalnosti primopredaje optuženog
u nadležnost vlasti zemlje
domaćina, koja je odgovorna za
njegov transport do tribunalove
Pritvorske jedinice. Nakon gotovo
jednoipočasovnog
zadržavanja
u hangaru, sa aerodroma su poletela dva policijska helikoptera,
a istovremeno je krenuo i konvoj
policijskih automobila, tako da
se ne zna na koji je način Mladić
prebačen do dvadesetak kilometara udaljene Pritvorske jedinice
UN, gde je oko 21:30 predat u
nadležnost Tribunala."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 12 —
Bilten br. 163  Maj, 2011.
Download

Bilten 163.indd