Bilten
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
U ovom broju:
* Hronika
- Hronika povratka
* Poginuli i nestali
- Informacije
- Ekshumacije
- Identifikacije
* Pomeni - in
memoriam
- Miljevački plato
21.06.1992. -21.06.2011.
* Sudski postupci
- Protiv Srba u RH
- Protiv Hrvata u RH
- Ex Jugoslavija
- Interpolove potjernice
- Pred Haškim tribunalom
Broj: 164
Jun, 2011.
SRPSKI KRAJIŠKI SABOR
U subotu, 18. juna 2011. godine, u hali pored crkve Svetog Save u
Milvokiju, osnovan je Srpski krajiški sabor (SKS). Gosti su, pored mene, bili
i vladika Novogračanički gospodin Longin i gospodin Vlado Bjelopetrović
vlasnik štamparije iz Čikaga. Obojicu poznajem još iz ratnih vremena.
Gospodin Longin je bio vladika Dalmatinski od 1992. do pada RSK, sa
sjedištem u manastiru Krka. I ranije smo imali više susreta, zajedničkih prijatelja i akcija. Gospodin Vlado je još 1993. godine u svojoj štampariji u
Čikagu štampao VERITAS-ove publikacije „Miljevački plato“, „Ravni kotari“ i „Krvati septembar u Lici - 1993“, a 1998. godine i „Izgon I“ („Bljesak)
i „Izgon II“ („Oluja“). I poslije 1995. godine imali smo nekoliko susreta u
Srbiji. I on je Krajišnik sa Korduna, a u Ameriku je otišao pedesetih godina
prošlog vijeka.
Sabor je usvojio Statut i izabrao rukovodstvo. Za predsjednika je
izabran Radomir Plavšić iz Golubića kod Knina, koji je u Ameriku otišao
prije posljednjeg rata. Sveštenik Branislav Končarević iz Ervenika, inače doktor teoloških nauka, je, kako sam shvatio, „autor“ statuta i programa SKS.
„Sabor je krovna asocijacija udruženja i pojedinaca Srba Krajišnika van
otadžbine, u rasijanju. Sabor se zasniva na osnovnim principima jednakosti,
ravnopravnosti i autonomije svih članica i svih članova, dok svoju duhovnu
snagu crpi iz srpsko-svetosavske baštine“, glasi član 2. Statuta.
Među opštim ciljeivma Sabora su i „očuvanje srpsko-svetosavskog
naslijeđa u srpskoj svijesti; dokazivanje i prikazivanje istorijske istine o Srbima; integracija, ali ne i asimilacija, Srba Krajišnika koji ne žele ili ne mogu
da se vrate u zemlju porijekla; zaštita nacionalnih i vjerskih prava Srba u
Hrvatskoj kroz različite oblike autonomije (personalna, kulturno-prosvjetna,
manjinska samouprava); izmjena medijske slike o Srbima; stvaranje Instituta za srpsku kulturu i istoriju i razvijanje panslovenske svjesti kod Srba“,
navodi se u opštim ciljevima SKS.
U svom obraćanju rekao sam, a tako zaista i mislim, da su načela, ciljevi
i zadaci SKS, iz spomenutih dokumenata, univerzalne vrijednosti i da ih
u potpunosti podržavam, kao što mislim da će ih podržati svaki normalan
čovjek, Srbin i Krajišnik. Ali sam dodao i to da je lakše napisati dobar statut i program, nego napisano i usvojeno realizovati u praksi. Ako ova grupa
- nastavak na slijedećoj strani -
IZDAVAČ: VERITAS
ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M. Pijade) 8/4
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo Štrbac
TEL/FAKS: +381-11-3236-486
SARADNICI: Biljana Trkulja, Korana Štrbac,
E-Mail: [email protected]
Danijel Milanković i Janko Velimirović
WEB: www.veritas.org.rs
Bilten br. 164  Jun, 2011.
HRONIKA POVRATKA
SRPSKI KRAJIŠKI SABOR
- nastavak na slijedećoj strani -
Krajišnika oko SKS-a okupi dovoljno „pameti“ i skupi dovoljno para, mogli bi s vremenom okupiti Srbe Krajišnike, i ne samo
njih, širom svijeta i u doslovnom smislu postati krovna organizacija
svih Krajišnika. A takva organizacija nam je i inače potrebna kao
„nasušni hljeb“ u narednom periodu.
Naime, za godinu i po do dvije očekujemo da i presuda Haškog
tribunala protiv hrvatskih generala postane pravosnažna u opisu
djela o etničkom čišćenju Srba iz Krajine kroz udruženi zločinački
poduhvat u avgustu 1995. godine. A da bi takvu presudu mogli kapitalizovati (brže i lakše povratiti ono što nam je silom oduzeto i ostvariti ono što nam je poslije izgona uskraćeno nizom diskriminirajućih zakona) potrebna nam je upravo
jedna i jedinstvena krajiška organizacija koja bi okupila
Srbe Krajišnike širom svijeta na zajedničkom programu
i za Dalmatince, Ličane, Kordunaše, Banijce, Zapadnoslavonce, Istočnoslavonce, Baranjce i Zapadnosremce.
Sve postojeće organizacije, kako predviđa i statut
SKS, zadržavaju svoju autonomnost u ostvarivanju svojih ciljeva i zadataka, a kroz SKS djeluju preko svojih
predstavnika u organima upravljanja. Ako ostanemo i
dalje rascjepkani ova veoma korisna presuda Haškog tribunala mogla bi proći pored nas „ko pored turskog groblja“, a to znači da se i ne očeše od nas, odnosno da od nje,
i kad postane pravosnažna, ne dobijemo nikakvu korist.
Činjenica da je EU Hrvatskoj krajem juna ove godine zatvorila sva poglavlja, i što će do kraja ove godine
potpisati i pristupni ugovor, a za dvije godine postati
(vjerovatno) i ravnopravna članica EU, ne treba da
nas obeshrabri. Naprotiv, komisija EU Hrvatskoj uvodi
monitoring za povratak izbjeglica i za pravosuđe, a to
zapravo i jesu područja što nas najviše interesuju. Dakle,
ukoliko budemo jedinstveni i imali zajednički nacionalni
program, mogli bi Hrvatsku prisiliti, preko EU, naravno,
da nam, i prije pravosnažnosti presude Haškog tribunala o udruženom zločinačkom poduhvatu, povrati mnogo
od onoga što nam je oduzeto ili uskraćeno.
Takođe treba naglasiti, a to sam rekao i na sjednici
SKS, da osnivanje krovne organizacije, kao što je SKS,
pogoduje i procesu koji je u toku pred Međunarodnim sudom pravde (MSP), takođe sudom UN-a, gdje se vodi
spor između Hrvatske i Srbije o tome tko je i nad kim
izvršio genocid u posljednjem ratu. A mi smo Krajišnici u
jednoj, hrvatskoj, tužbi označeni kao počinioci genocida,
tj. zločinci, a po drugoj, srpskoj, oštećena strana, tj. žrtve
genocida.
I ovaj bi spor, ukoliko se na vrijeme ne organizujemo,
mogao pored nas proći a da nas i ne očeše, štaviše da neko
drugi u naše ime sklopi neke vansudske nagodbe, koje
nam, dugoročno gledano, ne bi išle u korist.
Nekoliko dana po osnivanju SKS-a, u Čikagu sam
se susreo i sa advokatima srpskog porijekla, Pavićem i
Ostojićem, koji su prošle godine, pred sudom u Čikagu,
u ime grupe Srba prognanih iz Krajine u akciji „Oluja“,
avgusta 1995. godine, podnijeli tužbu protiv američke
organizacije MPRI (okuplja penzionisane visoke oficire
američke vojske) i zatražili naknadu od 10,4 milijarde
dolara (za preko dvjesta hiljada ljudi po 20 hiljada dolara
plus kamatu na taj iznos od 1995. godine) zbog toga
što su pripadnici te organizacije osposobili, isplanirali i
opremili hrvatsku vojsku za akciju „Oluja“. Nadležnost
suda u Čikagu zasniva se na činjenici da na području
toga suda živi najbrojnija srpska zajednica u Americi.
Tužena strana protivi se nadležnosti suda u Čikagu i
traži da se predmet prebaci na sud u Vašingtonu, gdje se
nalazi sjedište tužene organizacije.
Uskoro se očekuje, uvjeravaju me advokati, da će sud
u Čikagu donijeti odluku o nadležnosti. Ukoliko se proglasi nadležnim, onda bi za narednu godinu dana mogla biti postignuta i nagodba među strankama, a u protivnom, ako se proglasi nenadležnim i predmet prepusti
Vašingtonu, izgubit će se još jedna godina na proučavanju
spisa.
Bez obzira koji će sud postupati po ovom predmetu
nakon prihvaćanja nadležnosti svi Srbi iz Krajine
oštećeni u akciji „Oluja“, bez obzira gdje trenutno žive,
imati će pravo da se pridruže tužiteljskoj strani, što podrazumjeva potpisivanje punomoćja advokatima i davanje izjava uz potrebnu dokumentaciju za sudski spis,
što će biti osnova za nagodbu ili presudu.
U ugovoru o punomoćju stoji da stranke
punomoćnicima (advokatima) ništa ne plaćaju unaprijed, pa ni ako se ne uspije u sporu, a od dobijenog iznosa,
putem nagodbe ili presudom, punomoćnicima pripada
jedna trećina. S obzirom da nas Krajišnika ima, kako je
već rečeno, po cijelom svijetu i za ovu akciju bit će nam
potrebna dobra organizacija poput krovne organizacije.
Dakle, razloga za jedinstveni program i jedinstvenu
organizaciju ima više nego dovoljno, zbog čega i ja apelujem na sve Srbe Krajišnike i njihove organizacije, ma
gdje se trenutno nalazili, da podrže statut i program
SKS, da pronađu najbolju formu osnivanja ispostava
(filijala) SKS u zemljama gdje trenutno borave i da
na najpogodniji i najefikasniji način udružimo pamet i
sredstva za ostvarivanje zacrtanih programskih ciljeva
i zadataka. Danas je to, u vrijeme globalne internetske
mreže, moguće bez obzira što živimo na različitim krajevima svijeta. Ako tako i uradimo, postoji velika šansa
i da uspijemo.
Savo Štrbac
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—2—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
HRONIKA POVRATKA
“Danas”, 08.06.2011.
SPORNA IZJAVA O STEPINCU
"Zagreb - Američko udruženje
preživelih Holokausta osudilo je
papu BENEDIKTA XVI zato što je
za zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kontroverznog zbog
odnosa prema ustaškom režimu
u Hrvatskoj, rekao da je bio „branilac Jevreja, pravoslavnih i svih
progonjenih“, navodi agencija
Frans pres. Stepinac koga je papa
Jovan Pavle Drugi 1998. proglasio
blaženim, jedna je od obožavanih
ličnosti u Hrvatskoj, piše AFP.
Papa je tokom jučerašnjeg obilaska Stepinčevog groba u Zagrebu
rekao da je kardinal znao da se odupre svakom totalitarizmu, postavši
u vreme nacističke i fašističke
diktature braniocem Jevreja, pravoslavnih i svih progonjenih, a u
doba komunizma, advokatom svojih vernika, mnogih progonjenih i
ubijenih sveštenika..."
“Slobodna dalmacija”, 14.06.2011.
HRVATSKA NIJE ISPUNILA
SVE UVJETE ZA EU!
"Koalicija udruga izbjeglih Srba
najavile su kako će veleposlanstvima zemalja članica Europske unije
u Beogradu predati otvoreno pismo
u kojem tvrde kako Hrvatska nije
ispunila sve uvjete za pristupanje
u Europsku uniju .
- Oko 500 tisuća Srba je izbjeglo i prognano iz Republike Hrvatske, a preko 100 tisuća građana
Srbije je oštećeno u svojim imovinskim i drugim pravima u Republici
Hrvatskoj - stoji u pismu koje žele
proslijediti svim šefovima država
članica EU, prenosi Jutarnji.
Traže povrat nekretnina, obnovu imovine uništene u ratu,
naknadu za uništene, oštećene i
nestale pokretnine i nekretnine,
povrat oduzetih stanarskih prava ili
pravednu naknadu bez uvjetovanja i ograničenja, povrat zaostalih
mirovina, priznanje radnog staža
i reviziju presuda za ratne zločine
donesene u odsutnosti okrivljenika.
Naglasili su i kako je stručni tim
izbjegličke udruge izradio izvješće
o neispunjavanju 12 zahtjeva izb-
jeglih i prognanih Srba. Uz izvješće,
izrađena je i peticija kojom se želi
spriječiti pristupanje Hrvatske u
EU dok ne ispuni tražene uvjete.
Trenutno ju je potpisalo 45 tisuća
izbjeglih i prognanih Srba..."
“SNV”, 14.06.2011.
NOVA VLADINA ODLUKA O
OTKUPU STANOVA U PODUNAVLJU
"...Od juna mjeseca 1991. godine stupio je na snagu Zakon o
prodaji stanova na kojima postoji
stanarsko pravo. Na osnovi njega,
većina bivših nositelja stanarskog
prava tu je mogućnost iskoristila bez ikakvih ograničenja, ali za
građane istoka Hrvatske to nije bilo
moguće, jer je taj zakon ukinut prije kraja mirne reintegracije, 7. novembra 1997. Time je ta kategorija
građana dovedena u neravnopravan položaj.
Na višegodišnje insistiranje
SDSS-a, Vlada je konačno prihvatila bitne argumente i ugradila ih u
postojeću odluku, pri čemu je najbitnija činjenica da će otkup stanova biti bez ikakvog ograničenja.
U dosadašnjim aktima postojala su brojna ograničenja koja
su stanovnike istoka, bilo Hrvate
bilo Srbe bilo ostale, dovodila u
neravnopravan položaj. Prema
ovoj odluci, broj članova porodice
nije više ključni kriterij za veličinu
stana, odnosno kvadraturu koja
se otkupljuje. Dakle, sada je npr.
dvočlanoj porodici omogućeno da
otkupi stan od npr. 60 kvadrata, a
ne samo 45, koliko je bilo maksimalno omogućeno prema ranijim
uredbama.
Nasljedno pravo omogućeno je
djeci, koja bi nakon smrti roditelja,
nositelja stanarskog prava, mogla
uredno nastaviti s otkupom stana.
Najnovija odluka omogućuje otkup
stana i onim nositeljima stanarskog prava koji imaju u vlasništvu
useljiv stambeni objekt, koji su u
međuvremenu stekli izgradnjom ili
nasljeđivanjem.
Prema procjenama, u Podunavlju ima oko 300 porodica koje su
imale useljiv stambeni objekt, zbog
čega im ranije nije bio omogućen
otkup stana. Bitna pretpostavka za
ove beneficije je da bivši nositelji
stanarskog prava imaju rješenje
za te stanove više od 15 godina
i da u njima stanuju. U navedene
godine računa se vrijeme za one
stanare koji nikada nisu napuštali
stanove, za one koji su godinama
bili u progonstvu, kao i za one koji
su boravili van svojih stanova jer
nisi bili obnovljeni ili su bili u procesu obnove.
Iako
odluka
izjednačava
građane u pravima na otkup, i
dalje je sporna cijena kvadrata. U
ostatku Hrvatske u vrijeme otkupa,
od 1991. do novembra 1997. godine, prosječna cijena je bila oko sto
njemačkih maraka. Ekvivalent za
taj iznos bio bi današnjih 100, a ne
175 evra, ako se stan plaća u gotovini. Međutim, u obzir valja uzeti
činjenicu da su u ostatku Hrvatske
otkupljivani stari i neobnovljeni
stanovi, dok se u Podunavlju otkupljuju potpuno obnovljeni stanovi.
Iako je na nekim lokacijama kvaliteta obnove upitna, u globalu se
radi o gotovo novim stanovima.
Tako bi za stan površine 60
četvornih metara cijena za gotovinu
iznosila 10,5 hiljada evra, a za onaj
od 50 kvadrata 8,7 hiljada evra.
Zaštićena najamnina u prvom
bi slučaju iznosila 150 kuna, a u
drugom 120 kuna mjesečno."
„Jutarnji list“, 17.06.2011.
NACIONALNA NETREPELJIVOST
"ZADAR - Tijekom noći između
srijede i četvrtka, ispred kuće u
Ulici PETRA SKOKA išarano je bijelim sprejem osobno vozilo Citroen
Picasso , vlasništvo državljana Republike Srbije (48) iz Šabca.
Na vozilu je sprejem nacrtan
ustaški simbol U s križem, natpisi
ZDS Zadar i 1965. Policija je vandalizam evidentirala kao kazneno
djelo oštećenje tuđe stvari, ali nakon što je vlasnik vozila izjavio kako
će natpise sam ukloniti i kako ih ne
smatra velikom štetom, u policiji
su odustali od prijave i događaj su
samo evidentirali.
Kako neslužbeno doznajemo,
građanin Šabca bio je u Zadru u
posjeti svojoj punici , ispred čije je
kuće vozilo bilo parkirano."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—3—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
HRONIKA POVRATKA
„Tanjug“, 20.06.2011.
MEĐUNARODNI DAN IZBEGLICA
"Osamdeset odsto izbeglica u
svetu nalazi se u zemljama u razvoju, dok se istovremeno beleži
porast negativnog raspoloženja
prema njima u mnogim industrijalizovanim zemljama, navodi se
u izveštaju koji je objavio UNHCR
uoči Međunarodnog dana izbeglica, 20. juna.
U izveštaju “Globalni trendovi
za 2010. godinu” ističe se duboka
neravnoteža međunarodne pomoći
prisilno
raseljenim
osobama
širom sveta, budući da brojne
najsiromašnije zemlje u svetu
pružaju utočište velikom broju izbeglica..."
„Jutarnji list“, 26.06.2011.
KOMEMORACIJA ZA ŽRTVE
USTAŠKOG REŽIMA
"JADOVNO - Ovdje sam kao
predsjednik Republike Srbije da
podijelim sjećanja sa svojim sunarodnjacima Srbima, da podijelimo
sjećanja na one koje smo izgubili,
tu sam da podijelim sjećanja sa svima koji su izgubili svoje, Židovima,
Hrvatima, Romima. Ali sam ovdje i
sa svojom majkom da odam počast
svome djedu STRAHIJI KIĆANOVIĆU
i njegovom bratu DUŠANU koji su
u Jadovnom okončali svoj život.
Meni je vrlo teško biti u Jadovnom
. Ovdje je ubijen moj djed i njegov
rođeni brat, tu sam s majkom, njena
sestra koja nije imala snage doći.
Dovoljno sam rekao - emotivno je
srbijanski predsjednik BORIS TADIĆ
doživio posjet prvom ustaškom
stratištu u kojemu je život izgubilo
više od 40 tisuća Srba, Židova i
pripadnika drugih manjina, ali i Hrvata protivnika ustaškog režima.
U velebitske jame su odvođeni u
dvoredima vezani žicom.
Predsjednik Tadić napomenuo je kako su ljudi ovdje ubijani
samo zato što što su imali svoj
identitet i svoju vjeroispovijest, te
da taj strašan zločin nitko nikada
ne smije zaboraviti. Predsjednik udruge “Jadovno 1941.” koja
okuplja potomke i poštovatelje
žrtava u Jadovnom, Banjalučanin
DUŠAN BASTAČIĆ otvoreno je prozvao Hrvatsku državu za prikrivanje
ustaških zločina."
“Jutranji list”, 30.06.2011.
SAZNALI SMO ZAŠTO NAM
EU NE VJERUJE I U ČEMU
ĆE NAS SVE KONTROLIRATI
"ZAGREB - Večeras, tijekom
zadnjih sati mađarskog predsjedanja EU, i službeno će se
zaključiti gotovo šest godina dugi
proces hrvatskih pristupnih pregovora.
Jučer
poslijepodne,
bez
rasprave, na COREPER-u su
usvojena stajališta za četiri preostala poglavlja koja će se na
Međuvladinoj konferenciji, na
razini ministara vanjskih poslova,
i službeno zatvoriti posljednjega
dana lipnja.
Jutarnji list dobio je na uvid sva
zajednička stajališta iz preostalih poglavlja u kojima nema bitnih
razlika u odnosu na ranije nacrte
zajedničkih stajališta, osim što je
pooštren jezik oko nadzora Hrvatske do članstva, a također je, na
zahtjev Njemačke, Francuske i Velike Britanije, produljeno razdoblje
“phase in”, do kojeg će Hrvatska
u određenim razdobljima doći do
stopostotne razine pristupa sredstvima iz strukturalnih i kohezijskih
fondova EU.
To znači da će nakon stupanja u
članstvo, 1. srpnja 2013., Hrvatska
iz fondova dobiti maksimalna sredstva u nekim područjima 2015.,
a u nekima 2016. godine, dakle,
nešto kasnije nego što je Komisija
predložila.
Među državama članicama najdulje se radilo na postizanju konsenzusa oko monitoringa Hrvatske
do stupanja u članstvo . Na kraju
je postignut kompromis i ubačena
je mogućnost usvajanja mjera u
slučaju da Hrvatska prestane ispunjavati obveze. O monitoringu
se govori u poglavlju 35 “Ostala
pitanja”.
“Vijeće može donijeti sve
potrebne mjere ako se pitanja koja
izazivaju zabrinutost pojave tijekom procesa monitoringa. Mjere bi
bile na snazi samo dok je to nužno
i povukle bi se čim se relevantno
pitanje djelotvorno riješi”, stoji u
zajedničkom stajalištu EU za zatvaranje pregovora s Hrvatskom, u
poglavlju 35, u kojem su ubačeni i
mehanizmi monitoringa do stupanja u članstvo.
Posebna pozornost posvetit
će se pravosuđu, radu policije i
nadzoru granica, kao i tržišnom
natjecanju, pogotovo provedbi programa preustroja brodogradilišta i
metalne industrije.
Europska komisija svakih će
šest mjeseci izvještavati o rezultatima monitoringa, od Hrvatske se
traži suradnja, a Komisija nam, u
slučaju potrebe, može poslati i takozvana “pisma ranog upozorenja”.
U dokumentu za zatvaranje poglavlja 35 nabrojeno je 10
područja iz poglavlja o pravosuđu
u kojima se od Hrvatske očekuje
daljnji napredak. To su:
1.
Nastavak
djelotvorne
primjene strategije reforme sudstva i akcijski plan
2. Nastavak jačanja neovisnosti, odgovornosti, nepristranosti
i profesionalizma u pravosuđu
3. Nastavak jačanja efikasnosti
pravosuđa
4. Nastavak poboljšanja procesuiranja slučajeva ratnih zločina
pred domaćim sudovima
5. Nastavak osiguranja održivih
dokaza o rezultatima u borbi protiv
organiziranog kriminala i korupcije, uključujući efikasne i nepristrane istrage na svim razinama,
uključujući i korupciju na visokoj
razini, posebno u osjetljivim sektorima poput javnih nabava.
6. Nastavak jačanja preventivnih mjera u borbi protiv korucpije
i sukoba interesa
7. Nastavak jačanja zaštite
manjina
8. Nastavak rješavanja pitanja
povratka izbjeglica
9. Nastavak jačanja zaštite ljudskih prava
10. Nastavak pune suradnje s
Haaškim sudom"
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—4—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
IN MEMORIAM
POVODOM GODIŠNJICE LIKVIDACIJE PRIPADNIKA TO RSK
NA „MILJEVAČKOM PLATOU“ 21.06.1992. GODINE
Dva mjeseca nakon događaja, hrvatske vlasti su, uz prisDvadesetprvog juna 1992. godine hrvatska armija je napala položaje srpske teritorijalne odbrane na Miljevačkom ustvo međunarodnih posmatrača, i uz pomoć speleologa, iz
platou u blizini Drniša, u ružičastoj zoni, južno od sektora jame u djelovima izvadili izmasakrirana tijela srpskih vojnika. Identifikacija je potrajala još dva mjeseca, a i pored
Jug.
Tužan epilog tog mučkog napada, koji se odigrao najsavršenijih metoda, dvanaest tijela ostalo je do danas neipred očima UNPROFOR-a, je 40 ubijenih srpskih teritori- dentifikovano.
Sedamnaest preživjelih zarobljenika su, nakon tortura u
jalaca, od kojih su većina masakrirani nakon predaje. Po
završetku "vojničke" akcije hrvatski vojnici nastavljaju krvavi zatvorima „Kuline“ u Šibeniku, „Lora“ u Splitu i „Kerestipir nad srpskim teritorijalcima i živima i mrtvima. Malobro- nac“ u Zagrebu, razmjenjeni u Nemetinu 14. avgusta 1992.
jnim i bespomoćnim zarobljenicima sudi se na licu mjesta godine.
i po sopstvenom izboru. Presude su jasne, kome vješanje o
Zločin na Miljevačkom platou zabilježen je i na
vojnički pojas, kome nož pod grlo, a kome metak u potiljak. videokaseti od onih koji su ga i počinili, koja se neposredno
I umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, oni naređuju poslije događaja, kao svojevrsni horor film, iznajmljivala po
srpskim zarobljenicima, pod prijetnjom smrću, da ih bacaju video klubovima širom Evrope.
u krašku jamu u predjelu Ljut u blizini zaseoka Bačić.
Bez obzira na postojanje obilja validnih dokaza, koji
Preživjeli srpski borci svjedoče o stravičnom ritmu su dostavljeni svim relevantnim domaćim i međunarodnim
zločina i muklom odzvanjanju ljudskih tijela koja su se gu- organizacijama i institucijama koje se bave zaštitom ljudskih
bila u jamskoj bezdani. A jame bezdanke su simbol zatiranja prava, za zločin na Miljevačkom platou još niko nije optužen
čovjeka u najbestijalnijem smislu, koje u srpskom narodu ni pred Haškim ni pred nacionalnim sudovima.
oživljavaju najbolnije uspomene iz vremena Drugog svjetVERITAS-ovo SAOPŠTENJE
skog rata.
POGINULI I NESTALI
Dana 30.06.2011. je na Zavodu za sudsku medicinu
i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, među
leševima ekshumiranim u zadnjih deset godina iz masovnih, zajedničkih i pojedinačnih grobnica, identifikovano
još 13 posmrtnih ostataka lica srpske nacionalnosti, stradalih na području Like, Dalmacije, Korduna, Banije, Zapadne
i Istočne Slavonije u vremenu od 1991. do 1995. godine.
Identifikovani su: VLADISAVLJEVIĆ Nikole SVETISLAV (1957) iz Vukovara; ŠTRBAC Vase MIRKO (1947)
iz Kistanja, Knin; RAJAK Miloša DARINKA (1939)
iz Zrmanje, Gračac; MILANKOVIĆ Lazara MARKO
(1959) iz Baljaka, Drniš; BUROJEVIĆ LJEPOSAVA
(1910) iz Medara, Nova Gradiška; BJELOBABA Dane
JANKO (1957) iz Raduča, Gospić; VUJINOVIĆ Janka
MILOŠ (1921) iz Divosela, Gospić; STANIĆ Vase MARIJA (1932) iz Vrebca, Gospić; IVANIŠEVIĆ Simo PETAR
(1946) iz Vedašića, Korenica; ŠAPONJA Dragana
DRAGUTIN (1923) iz Male Paukove, Sisak; PEKEČ Mihajla MILOŠ (1950) iz Klokoča, Vojnić; SLIJEPČEVIĆ
Stevana JOVO (1947) iz Glinskog Trtnika, Glina i RUSIĆ
Sime ANĐA (1904) iz Plavna, Knin.
Među identifikovanima su i posmrtni ostaci Vujinović
Miloša, koji je 25.10.1991. godine, zajedno sa Bogdanović
Stojanom i Mandić Momčilom, odveden iz svoje kuće u
Karlobagu po pripadnicima uniformisanih osoba prema Gospiću, a dana 03.12. iste godine njihovi leševi su
pronađeni na predjelu Crni Dabar na Velebitu, svaki sa po
nekoliko ulaznih rana od vatrenog oružja. Iako im je identitet prilikom pronalaska utvrđen, pokopani su pod oznakom
NN na zajedničkom groblju u Žitniku, koje je ekshumirano
u oktobru 2006. godine, ali do danas posmrtni ostaci ostale
dvojice još nisu identifikovani.
Iako je Županijski sud u Rijeci, u predmetu protiv Tihomira Oreškovića i dr., utvrdio da je u odvođenju pomenute
trojice karlobaških Srba, po naredbi Tihomira Oreškovića i
Mirka Norca Keve, učestvovao Ivica Rožić sa trojicom nepoznatih uniformisanih lica, sud ih je svu trojicu oslobodio
optužbe u nedostatku dokaza da su ih oni i pobili.
Do sada je od 1.049 ekshumiranih leševa u zadnjih deset godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica
na području Hrvatske i bivše RSK, identifikovano 642 posmrtna ostataka srpskih žrtava.
Na VERITAS-ovom spisku nestalih još se nalazi
2.087 lica srpske nacinalnosti koji su nestali u periodu 1991.
- 1995. na području Hrvatske i bivše RSK. Među nestalima je 1.397 civila, od čega 555 žena. VERITAS raspolaže
pouzdanim podacima za još 544 registrovana grobna mjesta
u kojima se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno
stradalih Srba na pomenutom području i u istom periodu,
koji i u šesnaestoj godini po prestanku rata, isključivo zbog
opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumacije.
VERITAS-ovo SAOPŠTENJE
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—5—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PROTIV SRBA U RH
“Slobodna dalmacija”, 09.06.2011.
JURJEVIĆ I TOŠIĆ
OSLOBOĐENI OPTUŽBI
"Hrvatski državljanin MILAN
JURJEVIĆ (42) i srpski državljanin
DAVOR TOŠIĆ (43) u srijedu su na
Županijskom sudu u Zadru zbog
nedostatka dokaza nepravomoćno
oslobođeni optužbi koje su ih
teretile za ratni zločin protiv civilnog stanovništva 1991. godine u
Kruševu.
Jurjević i Tošić, kojem se sudilo u odsutnosti, teretili su se da
su 19. prosinca 1991. godine u
Kruševu kao pripadnici Četvrte
lake obrovačke brigade tzv. vojske Republike srpske krajine iz
vatrenog oružja ubili hrvatskog
državljanina 80-godišnjeg MILU
BRKIĆA koji nije pružao nikakav
otpor.
Najprije je, prema optužnici,
drugookrivljeni Davor Tošić u
Brkića ispalio više metaka, a kada
je ovaj pao na zemlju i počeo jaukati i zapomagati, prvookrivljeni
Milan Jurjević je iz svoje poluautomatske puške u Brkića ispalio još
tri metka usmrtivši ga na mjestu.
Suđenje se ponavlja treći put
na traženje Vrhovnog suda RH,
a iako je Jurjević na početku istrage priznao krivnju, kasnije je to
porekao kazavši kako je sve kazao pod pritiskom policije koja mu
je prijetila.
-Tijekom dokaznog postupka
nije dokazano tko je počinitelj
ovog zločina. Jurjevićevo priznanje nije potkrijepljeno dokazima i
ubijeni Mile Brkić nije usmrćen
na način na koji je Jurjević to
opisao što je utvrđeno i nalazom vještaka. Kako ratni zločin
ne zastarijeva, za očekivati je da
počinitelji neće odgovarati samo
pred Bogom i svojom savješću kazala je sutkinja ENKA MOKOVIĆ
u obrazloženju presude na čijem
se izricanju pojavio Milan Jurjević
i njegova majka Dragica.
- Sretni smo što je ovo konačno
završilo. Bio nam je to teret na
duši i zbog sudskog postupka koji
je ovoliko trajao došli smo do ruba
živaca - kazali su.
Suđenje u ovom postupku
traje već 18 godina. Dosad su
na Županijskom sudu u Zadru
donesene dvije presude, jedna
osuđujuća i jedna oslobođajauća,
međutim obje je ukinuo Vrhovni
sud i vratio slučaj po treći put na
ponovno suđenje.
Glavni preokret na suđenju
dogodio se tek u svibnju prošle
godine nakon iskaza ključnog
svjedoka, Srbina iz Žegara, koji
je kazao kako Brkića nisu ubili
Jurjević i Tošić, već pripadnik
srpske paravojske MILE BERBER
ŽILAVI.
Ubrzo je provedena i rekonstrukcija na mjestu zločina gdje
su nakon osamnaest godina
pronađene čahure iz puške kojom
je ubijen Brkić, a koje pripadaju
automatskoj, a ne poluatomatskoj
puški navedenoj u optužnici."
„HRT“, 16.06.2011.
OSUMNJIČENI ZA RATNI
ZLOČIN U NADINU
"Policijski službenici Odsjeka ratnih zločina PU-a dovršili
su kriminalističko istraživanje
64-godišnjaka podrijetlom iz
Crne Gore i 55-godišnjaka s
benkovačkog područja koji su
osumnjičeni da su 19. studenog
1991. kao zapovjednici postrojba
bivše JNA i Teritorijalne obrane
zapovijedili oružani napad na Nadin u kojem je ubijeno 14 hrvatskih
državljana, a drugi su mještani bili
prisiljeni napustiti selo, navodi se
u priopćenju Zadarske policijske
uprave.
Nakon toga njihova je pokretna imovina opljačkana, a kuće
i druge nekretnine u potpunosti
spaljene.
Obojica su zbog ratnog zločina
protiv civilnog stanovništva kazneno prijavljena Županijskom
državnom odvjetništvu u Zadru."
“Večernji list”, 30.06.2011.
BIVŠE MILICAJCE U
SRBIJI ĆE ISPITATI I
O LIKVIDACIJI DJEDA
LUKE MODRIĆA
"ĐORĐE JELIĆ (51) i BOGDAN
GAGIĆ (51), nekadašnji pripadnici
milicije tzv. SAO Krajine, odnosno
čelnici tzv. specijalnog voda milicije, u petak bi trebali biti ispitani
na Specijalnom sudu u Beogradu,
a po zamolnici Županijskog suda
u Zadru.
Njih dvojicu (tada su imali hrvatsko državljanstvo, sada su nedostupni našem pravosuđu, op.
a.) sumnjiči se za ratni zločin nad
civilnim stanovništvom, počinjen
18. prosinca 1991. u Jesenicama. Tada je ubijeno sedam civila,
a među ubijenima bio je i Luka
Modrić, djed hrvatskog nogometnog reprezentativca i nogometaša
engleskog Tottenhama.
Jelić i Gagić sumnjiče se da su
nepoznatim pripadnicima postrojbe kojom su zapovijedali naložili
fizičku likvidaciju i mučenje civila
hrvatske nacionalnosti. Sumnjiče
se, nadalje, da su spomenute
zločine počinili slijedeći velikosrpsku politiku etničkog čišćenja
na
privremeno
okupiranim
područjima Hrvatske.
Osim Luke Modrića, tada su
ubijeni Stipe Zubak, Zorka Zubak,
Ivan Maruna, Manda Maruna,
Božica Jurčević i Martin Bužonja.
Svi su bili starije dobi, a obdukcijski nalazi pokazali su da su ubijeni hicima iz vatrenog oružja, i to
uglavnom s leđa.
Tijekom istrage, koja je pokrenuta u listopadu 1993., saslušani
su očevici događaja, konkretno
rodbina ubijenih civila. Neki od
njih skrivali su se po obližnjim
šumama, a jednom od njih Luka
Modrić donosio je hranu. Starac
se nakon toga vraćao kući, kako
bi pustio stoku na ispašu. Rođak
Modrićevih koji se skrivao malo
nakon starčeva odlaska vidio je
dva automobila u kojima su bili
pripadnici srpskih parapostrojbi.
Čuo je da se automobil zaustavio,
kako netko trči, nešto viče, a zatim
prvo rafalnu, a potom pojedinačnu
paljbu."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—6—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
“HRT”, 10.06.2011.
SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U RH
PODIGNUTA OPTUŽNICA
PROTIV MERČEPA
"Podignuta je optužnica protiv bivšega ratnog pomoćnika
ministra
unutarnjih
poslova
TOMISLAVA MERČEPA zbog ratnog
zločina protiv civila koji je 1991.
počinila postrojba pod njegovim
zapovjedništvom. Riječ je o ubojstvu 43 civila i nestanku triju
osoba sa zagrebačkog, kutinskog
i pakračkog područja.
Zbog posebno teških okolnosti
činjenja kaznenih djela, državno
odvjetništvo zatražilo je produljenje pritvora. O tome će sutra
odlučivati izvanraspravno vijeće.
Da nije podignuta optužnica,
Merčep bi sutra po sili zakona
morao biti pušten na slobodu jer
istječe maksimalnih šest mjeseci koliko se osumnjičenik može
držati u pritvoru bez podizanja
optužnice.
Optužnicu
je
59-godišnji
Merčep dočekao u toplicama,
kamo je smješten zbog teškoga
zdravstvenog stanja. On je prije
prije četiri godine pretrpio moždani
udar, a odmah nakon uhićenja
10. prosinca prošle godine i ispitivanja kod istražnog suca bio je
smješten u zatvorsku bolnicu.
Prema optužnici, koja je podignuta nakon šestomjesečne istrage, Merčep je od 8. listopada
do sredine prosinca 1991. kao
zapovjednik pričuvne postrojbe
MUP-a smještene u Pakračkoj
Poljani i dijelom u Zagrebu u paviljonu na Zagrebačkom velesajmu
i kao savjetnik u MUP-u osobno
naređivao nezakonita lišavanja
slobode, mučenja i ubojstva civila, prenosi Hina.
Tereti ga se i da je znao da
njegovi podređeni nezakonito
uhićuju, pljačkaju, zlostavljaju,
muče i ubijaju civile, ali nije ništa
učinio da to spriječi i suzbije.
Po
optužnici,
pripadnici
njegove postrojbe, u javnosti poznati kao “merčepovci”,
na kutinskom, pakračkom i
zagrebačkom području nezakon-
ito su uhitili 52 osobe, od kojih su
43 ubili, tri se vode kao nestale,
a šest ih je preživjelo mučenja i
zlostavljanja.
Merčep od početka tvrdi da
nije kriv."
jine, dok se Pašaliću i Boršiću
stavlja na teret da, iako su znali,
nisu ništa poduzeli da se takva
ponašanja spriječe i kazne."
“Jutarnji list”, 13.06.2011.
UKINUT PRITVOR ZA
KULINE
DVOJICA ZA RATNI
ZLOČIN U MARIN SELU
DOBILA 27 GODINA ZATVORA
"Izvanraspravno
vijeće
Županijskog suda u Splitu po drugi
put je ukinulo pritvor nad TVRTKOM
PAŠALIĆEM, MILORADOM PAIĆEM,
DAMIROM BORŠIĆEM i ŽELJKOM MAGLOVOM. Istu odluku donijeli su
u ožujku ove godine, međutim
Vrhovni sud je na žalbu državnog
odvjetnika četvoricu ponovno vratilo u pritvor.
Na novoj sjednici na splitskom
sudu ponovno su ocijenili kao
nema više elemenata za daljnje
zadržavanje u pritvoru te će se
optuženici za ratne zločine u
bivšem šibenskom zatvoru Kuline
braniti sa slobode.
Županijsko
državno
odvjetništvo u Splitu ponovno će
se žaliti na tu odluku tako da će u
konačnici Vrhovni sud opet imati
zadnju riječ.
Nakon što je u ožujku podignuta optužnicu protiv četvorice
zbog ratnog zločina nad ratnim
zarobljenicima u zatvoru Kuline
ocijenjeno je kako više nema elemenata zbog kojih bi trebali bit
u pritvoru.
Umjesto pritvora određena
im je mjera opreza zabrane
napuštanja Hrvatske i javljanje
područnoj policijskoj postaji svakih 15 dana. Izvanraspravno vijeće
splitskog suda tada je takvu odluku
donijelo smatrajući kako za sada
u spisu nema elemenata posebno
teških okolnosti na temelju kojih
je tužiteljtvo tražilo pritvor.
Četvorica se terete da su od
ožujka do travnja 1992., kao
pripadnici Vojne policije zlostavljali ratne zarobljenike. Maglova
i Paića tereti se da su osobno
mučili zatvorene pripadnike postrojbi tzv. Republike srpske kra-
"OSIJEK - Ukupno 27 godina
zatvora dobili su bivši pripadnici
Vojne policije TOMICA POLETTO (44) i
ŽELJKO TUTIĆ (44) nepravomoćnom
presudom Županijskog suda u
Osijeku na ponovljenom suđenju
za ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti u Marinu Selu
nedaleko Pakraca u studenome
1991. godine.
Poletto je pri tome dobio 15, a
Tutić 12 godina zatvora, dok su
ostala četvorica pripadnika Vojne
policije koje je Županijsko državno
odvjetništvo u Osijeku također
teretilo za ista kaznena djela od
ponedjeljka slobodni.
Pri tome su Damir Kufner (45),
Pavao Vancaš (65) i Antun Ivezić
(39) oslobođeni optužbi, dok je
u slučaju Davora Šimića (44) u
međuvremenu nastupila zastara.
Teretilo ih se za mučenja 24
srpska civila iz sela oko Pakraca,
pri čemu je 17 civila ubijeno, a sve
to događalo se u improviziranom
zatvoru u ribarskoj kolibi na Ribnjaku kod Marina Sela. Prema
presudi sudskog vijeća pod predsjedanjem suca Zvonka Vrbana,
Poletto, kojemu je nakon izricanja
presude pozlilo uslijed čega je
pao u nesvijest, je direktno sudjelovao u ubojstvu deset, a Tutić
sedam civila.
Što se tiče trojice oslobođenih,
za Kufnera je sudsko vijeće
temeljem izjava svjedoka utvrdilo
da nije bio direktni zapovjednik
vodu vojne policije čiji su pripadnici počinili ratni zločin, već da je
bio samo savjetnik za sigurnost.
Naime, ŽDO ga je optužio da
je propustio spriječiti mučenja i
ubijanja civila, no sud je presudio da on nije imao stvarnu zapo-
“Slobodna dalmacija”, 10.06.2011.
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—7—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U RH
vjednu funkciju te da kao takav ne
može biti odgovoran za počinjene
ratne zločine. Za Vancaša je pak
tek utvrđeno da je jednu ženu srpske nacionalnosti 2-3 puta udario
gumenom palicom, što je on i
priznao, ali to je bilo nedovoljno
za presudu za ratni zločin.
Kod Ivezića je pak došlo do
zamjene identiteta. Naime, ŽDO
je u optužbi zastupao tezu da je
Ivezić zapravo Ante Andriato te da
je skupa s Polettom i Tutićem sudjelovao u mučenjima i ubijanjima
srpskih civila. No, upravo su iskazi
dvojice preživjelih civila oslobodili
Ivezića, jer su oni posvjedočili da
Ante Andriato postoji kao stvarna
osoba, koju oni poznaju i da to
nikako nije Ivezić.
Šimiću je pak optužnica s ratnog zločina preinačena u protupravno lišavanje slobode, a za to
je kazneno djelo nastala zastara.
Suđenje je inače bilo obilježeno
mijenjanjima iskaza svjedoka u
odnosu na one koje su dali u istrazi i ranijem suđenju, a jedna se
žena u Beogradu, doslovno zabarikadirala u svoj stan, ne želeći s
tamošnjeg suda svjedočiti putem
videolinka, objašnjavajući to strahom za svoju sigurnost.
Nakon izricanja presude obitelj
osuđenog Tutića nije željela ništa
komentirati, dok je Kufner izjavio
da je presuda u njegovu slučaju
„racionalna i očekivana.“ O presudama Polettu i Tutiću niti jedan
od ostale četvorice nisu se željeli
očitovati.
Inače, ovo je suđenje ranije
održano na Županijskom sudu
u Požegi, a 2009. godine sva su
šestorica osuđena, ali je Vrhovni
sud tu presudu poništio iz proceduralnih razloga. Poleto je tada
bio osuđen na 16, Tutuć na 12,
Ivezić na 10, Kufner na 4 godine
i šest mjeseci, Vancaš na tri, a
Šimić na godinu dana."
"DORH", 14.06.2011
PODIGNUTA OPTUŽNICA
PROTIV A. B. I M. J.
"ŽDO u Šibeniku je nakon
provedene istrage podiglo pred
Županijskim sudom u Šibeniku
optužnicu
protiv
hrvatskih
državljana A. B. (1965.) i M. J.
(1971.)* zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ-a
RH. (14. 6. 2011.)
Optužnicom ih se tereti da su
23. lipnja 1992. u Nos Kaliku i
to prvookrivljeni A. B. kao zapovjednik desetine vojnih policajaca Vojne policije u Šibeniku sa
zadatkom provesti i osiguravati
grupu ratnih zarobljenika koji su
trebali izvršiti asanaciju terena na
oslobođenom području Miljevaca,
a drugookrivljeni M. J. kao pripadnik te desetine vojnih policajaca,
protivno pravilima međunarodnog
prava, iz vatrenog oružja ubili ratnog zarobljenika M. S.
* Po saznanjima VERITAS-a
radi se o ANTI BABCU i MIŠI
JAKOVLJEVIĆU."
„Jutarnji list“, 23.06.2011.
BRODARAC JE NAREĐIVAO
ZATVARANJE SRPSKIH
CIVILA
"OSIJEK - Kao što je i najavljeno, Županijsko državno
odvjetništvo u Osijeku u srijedu
je istražnom sucu Županijskog
suda u Osijeku dostavilo istražni
zahtjev protiv ĐURE BRODARCA
(67),
VLADIMIRA
MILANKOVIĆA
(49) i DRAGE BOŠNJAKA (53),
osumnjičenih za ratne zločine u
Sisku i na Banovini tijekom 1991.
i 1992. godine.
ŽDO je za svu trojicu ujedno
zatražio i jednomjesečni pritvor
zbog opasnosti od ometanja istrage i posebno teških okolnosti
pod kojima su djela počinjena o
čemu će istražni sudac odlučivati
u petak. Do tada im je, zbog neradnih dana, određeno 72-satno
zadržavanje.
Brodarca,
Milankovića
i
Bošnjaka sumnjiči se za protuzakonito zatvaranje i mučenje
69 civila srpske nacionalnosti od
kojih je njih 31 usmrćen. Pri tome
se Brodarcu i Milankoviću na teret
stavljaju događaji od srpnja 1991.
do lipnja 1992. godine.
Prema priopćenju ŽDO-a,
Brodarac kao načelnik Policijske
uprave Sisak, načelnik štaba
Zapovjedništva banijsko-kordunskog područja i član Regionalnog
kriznog štaba za Sisak i Baniju, bio
ovlašten za izdavanje zapovijedi
svim djelatnim i pričuvnim postrojbama u sastavu PU Sisak, Narodne zaštite i pričuvnog sastava
Zbora narodne garde te odgovoran za poštivanje i primjenu normi
međunarodnog ratnog i humanitarnog prava o sigurnosti i zaštiti
civila.
“No, ništa nije poduzeo da
se pripadnike njemu podređenih
postrojbi spriječi u neovlaštenim
i nasilnim ulascima u kuće i
stanove pripadnika srpske nacionalnosti gdje su provodili nezakonite pretrage, nezakonito ih
uhićivali i odvodili u improvizirane
zatvore, a prilikom ispitivanja
fizički i psihički ih zlostavljali te
nanosili teške tjelesne ozljede
čemu je bilo izloženo najmanje
69 civila sa područja grada Siska
od čega je 31 osoba usmrćena; a
ujedno je, iako svjestan svih ovih
nezakonitih postupanja, i sam
osobno naređivao protuzakonita
zatvaranja većeg broja civila srpske nacionalnosti i sudjelovao
u njihovom zlostavljanju,” stoji u
priopćenju ŽDO-a.
Sva pobrojana kaznena djela za koja se tereti Brodarac
odnose se i na Milankovića kao
drugoosumnjičenog, koji je u tom
razdoblju bio na dužnosti zapovjednika svih djelatnih i pričuvnih
postrojbi u PU Sisak. Bošnjak se
pak sumnjiči da je kao pripadnik
specijalne jedinice policije PU Sisak “Vukovi” organizirao i predvodio skupinu za sada nepoznatih
pripadnika iste jedinice sa kojima
je neovlašteno lišavao slobode,
zlostavljao i usmrćivao osobe
srpske nacionalnosti pri čemu je
osam osoba usmrćeno (tih osmero usmrćenih osoba je ubrojano
u gore navedenu 31 usmrćenu
osobu)."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—8—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI NA PROSTORU EX YU
“Vesti.online”, 01. 06.2011.
UHAPŠEN “OSVETNIK”
"Bivši pripadnik paravojne
formacije “Osvetnici”, OLIVER
KRSMANOVIĆ, koja je delovala pod
vođstvom haškog optuženika MILANA LUKIĆA, uhapšen je danas
na području Višegrada. Oliver
Krsmanović lišen je slobode nakon što je lociran u BiH gde nije
posedovao lična dokumenta niti
zvanično prijavljeno mesto boravka.
Krsmanović je pod istragom
Tužilaštva BiH i osumnjičen je
za ratni zločin nad pripadnicima bošnjačke nacionalnosti na
području Višegrada.
On je takođe osumnjičen i
za učešće u otmici 16 osoba
bošnjačke nacionalnosti u mestu Sjeverin, koji su nakon toga
mučeni, zlostavljani i ubijeni
na području opštine Višegrad,
saopšteno je danas iz Tužilaštva
BiH..."
“B92”, 06.06.2011.
OPTUŽNICA ZA ZLOČIN U
BIJELJINI
"Beograd -- Tužilaštvo za ratne
zločine Srbije podiglo je optužnicu
protiv trojice državljanina Srbije
da su počinili krivično delo ratni
zločin protiv civila..
Optužnica tereti DRAGANA
JOVIĆA, ZORANA ĐURĐEVIĆA i ALENA
RISTIĆA da su u sastavu Vojske
Srpske Republike BiH počinili
krivično delo 14. juna 1992. godine, u Bijeljini,
Tužilaštvo je saopštilo da se u
optužnici navodi da su okrivljeni
ušli u kuću bošnjačke porodice,
oduzeli im novac i stvari i potom
višestruko, naizmenično silovali
dve žene...
Predmet “Bijeljina” je BiH ustupila Srbiji na osnovu Zakona o
međunarodnoj pravnoj pomoći u
krivičnim stvarima."
“Tanjug”, 08.06.2011.
ISTRAGA PROTIV NASERA ORIĆA?
Tužilaštvo BiH vodi istragu o
stradanju srpskih civila u Srebrenici tokom rata u BiH, ali još uvek
nije poznato kada će ta istraga
biti okončana i da li će biti procesuirani odgovorni za te zločine,
među kojima je i ratni komandat
muslimanskih snaga u Srebrenici
Naser Orić.
Portparol Tužilaštva BiH Boris
Grubešić u izjavi Tanjugu je rekao
da se radi o “velikom predmetu,
koji se tiče stradanja srpskog
stanovništva u Srebrenici i okolnim mestima”."
“B92”, 09.06.2011.
OSUDA ZA RATNE
ZLOČINE U BUGOJNU
"Sarajevo -- Sud u BiH osudio
je Osmana Šega na pet godina
zatvora za ratne zločine počinjene
nad hrvatskim civilima u Bugojnu
1993. godine.
Šego je sporazumno priznao
krivicu za ratni zločin.
Priznao je da je počinio ratni
zločin u periodu od 26. jula 1993.
do kraja tog meseca u vreme
oružanog sukoba između Hrvatskog veća obrane i Armije BiH.
Takođe, priznao je da je od 12.
avgusta 1993. godine, počinio,
učestvovao i pomogao u činjenju
i pripremanju ubistava, mučenja i
prisiljavanja na prinudni rad.
Šego se obavezao da će otkriti
sve što mu je poznato u vezi sa
događajima koji su se desili na
području opštine Bugojno, kao i
o svim drugim pitanjima za koja
Tužilaštvo BiH bude zainteresovano za događaje u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine,
kao i da će svedočiti na glavnim
pretresima i suđenjima."
„Vesti.rs“, 17.06.2011.
HRVAT NA ROBIJI ZBOG
RATNIH ZLOČINA
"Sud BiH prihvatio je sporazum o priznanju krivice i osudio
bivšeg pripadnika HVO-a Zdravka
Mihaljevića na šest godina zatvo-
ra zbog ratnih zločina protiv civila
u naselju Tulica kod Kiseljaka.
U obrazloženju presude navodi se da se Mihaljević dobrovoljno
prijavio i priznao učešće u zločinu,
izrazio kajanje za učinjeno, i
obavezao se da će sarađivati sa
Tužilaštvom na rasvetljavanju
događaja na području Kiseljaka."
„Index“, 21.06.2011.
GLAVAŠA DANAS PREBACUJU U ZATVOR
POLUOTVORENOG TIPA
"BRANIMIR GLAVAŠ danas izlazi
iz zatvora u Zenici, ali ne na slobodu. Osječkog ratnog zločinca
pravosudna će policija prevesti
do Mostara, gdje će ostatak od 6
godina kazne provesti u zatvoru
poluotvorenog tipa ‘Ćelovina’.
Iako je iza rešetaka, Glavaš
pomno prati što se događa u Hrvatskoj, naročito što se o njemu
piše. Prije nekoliko dana je iz
zeničkog zatvora nazvao redakciju Indexa samo da nam kaže
da će zbog tekstova tužiti jednu
novinsku kuću i njenog uglednog
novinara.
Glavaš je osuđen na osam
godina zbog ratnog zločina nad
srpskim civilima u Osijeku. SUD
BiH potvrdio je presudu, umanjivši
je za 11 mjeseci koliko je Glavaš
proveo u pritvoru u Hrvatskoj i
BiH."
“HRT”, 30.06.2011.
SUĐENJE ZA MORINJ
"Na Višem sudu u Podgorici
nastavlja se suđenja za logor
Morinj.
Podsjetimo, šestorica bivših
pripadnika JNA, optuženih za
mučenje hrvatskih zarobljenika
u Morinju, prvostupanjskom presudom osuđena su na 16 godina
zatvora. Ta je presuda poništena i
proces je vraćen na početak.
Kroz strahote logora od listopada 1991. do kolovoza 1992.
prošlo je više od 300 ratnih zarobljenika i civila s dubrovačkog
područja."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—9—
Bilten br. 164  Jun, 2011.
IN TERPOL
"Press" 01. 06. 2011
DAKIĆ NEGIRA OPTUŽBU
"Srpski izbeglica, istoričar
MILE DAKIĆ (80), koji je uhapšen
u BiH po poternici Biroa Interpola
u Zagrebu, tvrdi da je u odsustvu
osuđen na 20 godina robije na
osnovu lažnih svedočenja o tome
da je, navodno, pre dve decenije
bio inspirator ubistva trojice hrvatskih policajaca, izjavio je danas predsednik Dokumentacionoinformacionog centra "Veritas"
Savo Štrbac..
Pravosudni organi BiH odredili su Dakiću ekstradicioni pritvor
od 18 dana, kazao je Štrbac u
razgovoru za Tanjug, podsetivši
da bi u tom roku nadležni organi Hrvatske trebalo da dostave
zahtev za ekstradiciju uz
odgovarajuću dokumentaciju, s
tim što taj rok može biti produžen
najviše do 40 dana..."
“Večernji list”, 09.06.2011.
ODLUKA O IZRUČENJU
HRVATSKOJ JOŠ SE ČEKA
"BOŽIDAR VUČUREVIĆ, ratni
gradonačelnik Trebinja, prerano
se radovao da će biti pušten iz
pritvora kad je prije desetak dana
odbijen je zahtjev za izručenje
Hrvatskoj i BiH.
Mediji u Srbiji danas su objavili da je Kazneno vijeće Odjeljenja za ratne zločine Vučureviću
produžilo pritvor za još dva
mjeseca pozivajući se na izjavu
glasnogovornice Višeg suda u
Beogradu DUŠICE RISTIĆ.
Vučurevićev odvjetnik Svetozar Vujačić jučer je rekao da će
Vučurević “početi štrajkati glađu i
žeđu ako mu produže pritvor”.
Ratni gradonačelnik Trebinja
uhićen je 4. travnja na graničnom
prijelazu u Karakaju, na srpskoj
strani, prema tjeralici Hrvatske,
a naknadno je i BiH zatražila
njegovo izručenje."
„Slobodna dalmacija“, 17.06.2011.
HRVATSKA OD BIH TRAŽI
IZRUČENJE ZLOČINCA
"Republika Hrvatska zatražila
je od Bosne i Hercegovine
izručenje Srbina MILE DAKIĆA
(80) kojega su 26. svibnja uhitili
pripadnici Granične policije BiH
na temelju Interpolove tjeralice,
koju su vlasti u Zagrebu raspisale jer je osuđen na 20-godišnju
zatvorsku kaznu zbog ratnoga
zločina, ubojstva trojice hrvatskih policajaca u općini Krnjak u
Karlovačkoj županiji u kolovozu
1991., potvrdili su službeni izvori.
SLOBODAN PERIĆ, odvjetnik
Mile Dakića koji je bio prijeratni direktor Nacionalnog parka
Petrova gora, potvrdio je za
medije u BiH da će se rasprava
o zahtjevu Hrvatske za njegovim
izručenjem održati pred Sudom
BiH u utorak 21. lipnja."
"RTRS", 17.06.2011.
VUČUREVIĆ PUŠTEN IZ
PRITVORA
"Istražni sudija ukinuo pritvor
ratnom gradonačelniku Trebinja Božidaru Vučureviću, koji je
pušten da se brani sa slobode.
Vučureviću izrečena mera zabrane napuštanja teritorije Srbije.
Ratnom
gradonačelniku
Trebinja Božidaru Vučureviću je
ukinut pritvor u kom je proveo
dva i po meseca i pušten je da
se brani sa slobode u daljem
toku ekstradicionog postupka,
koji je protiv njega pokrenut po
molbama za izručenje Hrvatske i
Bosne i Hercegovine.
Istražni sudija odeljenja za
ratne zločine Višeg suda u Beogradu izrekao je, međutim,
Vučureviću
meru
zabrane
napuštanja
teritorije
Srbije
i naložio mu da se svakog
ponedeljka i četvrtka javlja sudu,
saopštilo je Odeljenje za ratne
zločine Višeg suda u Beogradu.
Po
izlasku
iz
pritvora,
Vučurević je agenciji Beta rekao
da je sačuvao duh i da veruje da
će na kraju biti oslobođen.
"Duh je sačuvan, on je
neuništiv, a ovo drugo bilo je
kako je bilo", rekao je Vučurević
i naveo da je dobio rešenje o
puštanju na slobodu uz uslov da
ne napušta teritoriju Beograda.
Vučureviću je oduzeta i
važeća i nevažeća putna isprava - lična karta, s obzirom da je
sud obavešten od ovlašćenih organa da Vučurević ne poseduje
putnu ispravu - pasoš. Upozoren
je da će mu pritvor ponovo biti
određen ukoliko prekrši zabranu
suda, ili se u određeno vreme ne
javi sudu.
Sud još nije odlučio o molbama za njegovo izručenje Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, jer
je istražni sudija 26. maja zatražio
neophodnu dokumentaciju od
Bosne i Hercegovine i Hrvatske,
ali do danas dokumentacija nije
dostavljena.
Sudija je obema državama ostavio rok od 30 dana za dostavljanje tražene dokumentacije od
dana prijema molbe, napominje
se u saopštenju suda.
Apelacioni sud u Beogradu
ukinuo je sredinom maja odluke Višeg suda u Šapcu o
izručenju i produženju pritvora
ratnom gradonačelniku Trebinja,
jer smatra da nije bio stvarno
nadležan za odlučivanje i naložio
da o molbama Hrvatske i Bosne
i Hercegovine za izručenje odluči
Odeljenje za ratne zločine Višeg
suda u Beogradu kao isključivo
nadležan sud.
Posle te odluke, Vučurević je
iz pritvora u Šapcu prebačen u
Okružni zatvor u Beogradu iz kog
je danas pušten.
Viši sud u Šapcu 21. aprila
odlučio je da su ispunjeni uslovi
za izručenje Vučurevića i Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj. Posle
odluke beogradskog suda o molbama za izručenje koje treba da
postanu pravosnažne, konačnu
odluku će doneti Ministarstvo
pravde..."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 10 —
Bilten br. 164  Jun, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
“Radioslobodnaevropa”, 03.06.2011.
MLADIĆ ODLOŽIO
IZJAŠNJAVANJE O
OPTUŽNICI ZA 30 DANA
"RATKO MLADIĆ, bivši zapovjednik Glavnog štaba Vojske Republike Srpske pojavio se u petak pred
sucem ALPHONSOM ORIEM kako bi
se izjasnio o krivnji za zločine koji
se spominju protiv njega u haškoj
optužnici.
Na pitanje da se predstavi,
optuženi je rekao: “Ja sam general Ratko Mladić.”
Rekao je sudcu Oriu da razumije jezik na kojem mu se obraća
preko prevodioca. Iako je govorio
sa blagim poteškoćama, stiče se
utisak da razumije proceduru i
način ophođenja pred Sudom.
Mladić je rekao da je teško
bolestan čovek i da mu je teško da
razumije šta je sve rečeno.
On je rekao kako je doživio
stres i da mu treba vremena.
“Budite strpljivi sa mnom”,
rekao je Mladić.
On je rekao da nije čitao
optužnicu i da mu je za to potrebno mnogo vremena.
“Neću ništa da potpisujem,
pošto želim dobru odbranu”, rekao
je on.
U sudnici su prisutni glavni
tužitelj Serge Brammertz, kao i
Mladićev pravni zastupnik Aleksandar Aleksić, koji je svom branjeniku često rukama pokazivao
kada je vrijeme da se zaustavi u
svojim odgovorima.
Sudac Ori, odlučio je da
Mladiću, uprkos njegovom odbijanju, pročita sažetak optužnice.
Mladić je suca slušao pažljivo i tek
na momente odmahivao glavom
kao da se ne slaže sa navodima
koje sudac iznosi...
Sudac Ori zakazao je novo
suđenje za 4. jul 2011., a Mladiću
naložio da do daljenjeg ostaje
u pritvorskoj jednici Tribunala u
Hagu.
Sudac Ori dao je priliku
tužiteljstvu i odbrani da pokrenu
neka od pitanja. Tužiteljstvo je reklo da ne žele da pokreću pitanje...
Ratko Mladić, bivši komandant
Glavnog štaba vojske bosanskih
Srba (VRS), optužen je za genocid
i brojne druge zločine počinjene
nad Bošnjacima, bosanskim Hrvatima i drugim nesrpskim civilima
u Bosni i Hercegovini od svibnja
1992. do kraja 1995. godine.
Upravo godinu dana od zahtjeva tužiteljstva za podnašanje nove
optužnice, kako bi se uskladila
s onom Radovana Karadžića,
uhićen je te će mu se suditi za
zločinački poduhvat etničkog
čišćenja sa ciljem nasilnog i trajnog uklanjanja nesrpskih nacionalnih skupina s velikih dijelova
teritorije BiH.
Prema optužnici, 1992.godine
etničko čišćenje u osam općina
(Bratunac, Foča, Ključ, Kotor
Varoš, Prijedor, Sanski Most,
Vlasenica i Zvornik) doseglo je razmjere genocida kao i kasnije 1995.
godine u Srebrenici (ubojstvo više
od 7000 bošnjačkih muškaraca i
dječaka, kao i nanošenje teških
fizičkih i psihičkih patnji tisućama
žena, djece i staraca prisilno
preseljenih iz enklave).
Ostale optužbe odnose se
također na tri udružena zločinačka
poduhvata: kampanju terora nad
civilnim stanovništvom Sarajeva
te uzimanje osoblja UN-a za taoce
u svibnju i lipnju 1995. godine."
“Slobodna dalmacija”, 07.06.2011.
BRAMMERTZ U UN-U:
PRESUDA GOTOVINI NIJE
OBJEKTIVNO KOMENTIRANA
"Glavni haški tužitelj SERGE
BRAMMERTZ u usmenom je
obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a
u ponedjeljak u New Yorku, kao
i u ranijem pisanom izvješću tom
tijelu, ocijenio da Hrvatska ispunjava sve zahtjeve njegova ureda
za pravnom pomoći “pravodobno
i na vrijeme”, ali je dodao i da
najviši hrvatski dužnosnici nakon
izricanja nepravomoćne presude
hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču “nisu objektivno komentirali” presudu.
Brammertz je Vijeće sigurnos-
ti usmeno izvijestio da postoji
“ograničeni napredak” u potrazi za
dokumentima iz vremena akcije
Oluja dok je u pisanom izviješću
podnesenom u svibnju napisao
kako “izvjestan broj nedosljednosti i pitanja, na koje je ukazano u
vezi s nalazima Radne skupine u
zadnjem izvješću tužitelja, ostaje
neriješen” te da je “nestanak dokumenata nerazjašnjen”.
Ocjena pune suradnje s
Haaškim sudom jedno je od
mjerila za zatvaranje poglavlja
23 Pravosuđe i temeljna prava u
pristupnim pregovorima Hrvatske
s Europskom unijom..."
“Jutranji list”, 09.06.2011.
VOJISLAV ŠEŠELJ OD
HAŠKOG SUDA ZATRAŽIO
SMRTNU KAZNU
"Također, Šešelj je rekao da je
svoju internetsku stranicu prebacio na server u Kaliforniji. “Tribunal Kaliforniji ne može ništa, moja
stranica i dalje radi, i radit će i nakon moje smrti”
Predsjednik Srpske radikalne
stranke i optuženik za ratne
zločine Vojislav Šešelj sudu u
Haagu predložio je da bude
osuđen na smrt, piše srpski
Blic .“To bi bio idealan kraj moje
političke i pravne karijere”, izjavio
je Šešelj na drugom suđenju za
nepoštivanje suda.
Na završnoj riječi tužitelj prijatelj-suda Bruce MacFarlane ocijenio je da bi adekvatna kazna za
Šešelja bila 3 godine zatvora.
Završnu riječ Šešelj je počeo
osporavanjem legalnosti Haškog
suda, podsjetivši da je isto tvrdio i
sadašnji sudac Tribunala Alphons
Orie.
Govoreći o kazni od 15
mjeseci zatvora, koja mu je
izrečena na kraju prvog suđenja
za nepoštivanje suda, Šešelj
je naveo da su u drugim takvim
suđenjima kazne bile “ do četiri
mjeseca zatvora ili simbolične
novčane kazne”.
Također, Šešelj je rekao da je
svoju internetsku stranicu preba-
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 11 —
Bilten br. 164  Jun, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
cio na server u Kaliforniji. “Tribunal Kaliforniji ne može ništa, moja
stranica i dalje radi, i radit će i nakon moje smrti”, kaže Šešelj.
Čelnik
Srpske
radikalne
stranke je, međutim, na kraju
suđenja sugerirao da bi trebao
biti oslobođen, ponavljajući da
mu je cilj uništiti Tribunal i da ga
presuda ne zanima. Haški sud
nazvao je “zločinačkim instrumentom” SAD-a, NATO-a i EU,
te da će se svim snagama boriti protiv njihove “hegemonije”.
Šešelj je ponovio i da je Tribunal antisprski sud, tvrdeći da je
oslobađanje optuženih Srba pred
njim nemoguće.
Postupak protiv Šešelja pokrenut je pod optužbom za svjesno i
namjerno ometanje pravde, jer je
u jednoj od svojih knjiga objavio
podatke o 11 svjedoka kojima su
bile dodijeljene zaštitne mjere,
čime je prekršio nalog sudskog
vijeća."
“B92”, 09.06.2011.
HAG PLANIRA DA
OKONČA SUĐENJA 2012.
"Hag -- Sudski procesi koji
se trenuto vode u Haškom tribunalu biće okončani do 2012, osim
slučaja Radovana Karadžića, čije
će suđenje trajati do 2014, rečeno
u Hagu.
Portparolka Haškog tribunala
Nerma Jelačić je objasnila da se
takve procene, koje je u ponedeljak predsednik Tribunala Patrik
Robinson
predstavio
Savetu
bezbednosti UN, ne odnose na
suđenje Ratku Mladiću, koji je
uhapšen nakon što su te procene
urađene.
Očekuje se da će polovina
žalbenih postupaka trajati nakon
2014, kada ističe mandat Haškog
tribunala, a eventualna žalba u
slučaju Karadžića možda i do
2018, izjavila je Jelačićevana redovnoj konferenciji za novinare.
Prema rezoluciji Međunarodnog
rezidualnog mehanizma za Krivični
tribunal, sva suđenja moraju biti
završena do početka rada rezidu-
alnog mehanizma, 1. jula 2013.
godine, koji će tada preuzeti sve
preostale funkcije tribunala, a sve
žalbe koje budu podnete posle tog
datuma, biće prosledjene rezidualnom mehanizmu."
“Vesti.online”, 14.06.2011.
KRAJIŠNIK HOĆE NA
SLOBODU, ENGLEZI GA
PODRŽALI
"Nekadašnji predsednik Narodne skupštine Republike Srpske, u Hagu osuđen na 20 godina
zatvora, podneo je tom sudu zahtev za prevremeno puštanje na
slobodu, ovoga puta uz podršku
resornog
ministarstva
Velike
Britanije.
Zahtev, koji je MOMČILO
KRAJIŠNIK podneo pre deset dana,
proistekao je iz inicijative koju je
podnelo Ministarstvo pravde Velike Britanije, u kojoj on izdržava
kaznu...
Advokatski
tim
Momčila
Krajišnika saopštio je da je
Krajišnik, prema britanskim zakonima, stekao pravo za prevremeno puštanje na slobodu.
Uz zahtev za prevremenu slobodu, Krajišnik mora predočiti
mišljenje vlasti zemlje u koju će se
vratiti o tome kako će na javnost
i političku situaciju delovati njegov
povratak iz zatvora. S obzirom da
se Krajišnik želi vratiti na Pale,
odlučio je da se u vezi s tim pitanjem obrati svim nivoima vlasti
u BiH, navodi se u saopštenju
njegovog tima.
Momčilo Krajišnik osuđen
je zbog udruženog zločinačkog
poduhvata za deportaciju i progon civilnog stanovništva, koja su
učinile druge osobe 1992. godine
u devet opština i BiH.
Krajišnik je u zatvoru od 3.
aprila 2000. godine. Prvo je bio u
Hagu, a potom je prebačen u Englesku."
„HRT“, 25.06.2011.
NOVI DOKAZI ZA
OBRANU GOTOVINE
"Obrana generala Ante Gotovine zatražila je od žalbenog
vijeća Haškog suda da Srbiji izda
obvezujući nalog kojim bi se Beogradu naložilo da do 15. srpnja dostavi dokumente ključne
za rušenje prvostupanjske haške
presude.
Riječ je o zapisnicima sa sjednice Vrhovnog savjeta obrane
tadašnje SFRJ koja je održana
14. kolovoza 1995. Tada je Slobodan Milošević rekao da su Srbi
pobjegli s područja tzv. Krajine.
Do sada je obrana na raspolaganju imala cenzurirane transkripte s te sjednice, koji nisu
sadržavali tu Miloševićevu izjavu.
Odvjetnica Jadranka Sloković
smatra da će Žalbeno vijeće odobriti ove dokaze.
Gotovina je osuđen na 24 godine zatvora."
“Vesti.online”, 30.06.2011.
SAVET BEZBEDNOSTI:
SVI DA TRAŽE HADŽIĆA
"Savet bezbednosti UN usvojio
je rezoluciju kojom se zahteva veća
saradnja, pre svega među bivšim
jugoslovenskim republikama, u
otkrivanju i hapšenju poslednjeg
haškog begunca Gorana Hadžića.
Petnaest članica Saveta bezbednosti UN još jednom je jednoglasno izrazilo potrebu da se
“intenzivira saradnja, pre svega
između država sa prostora bivše
Jugoslavije i da Međunarodnom
sudu za ratne zločine u Hagu pruže
svu potrebnu podršku posebno
kada je reč o hapšenju Gorana
Hadžića”, navodi se u tekstu rezolucije.
Haški tribunal tereti Hadžića za
zločine nad Hrvatima i drugim nesrbima u istočnoj Slavoniji 1991-93.
Savet bezbednosti je produžio
mandat Haškom tribunalu do 31.
decembra 2012. godine i zatražio
od zemalja članica UN da u svoje
zatvore prime optužene pred tim
sudom, imajući u vidu da Tribunal
ima samo pritvorsku jedinicu za
optuženike čiji je sudski proces u
toku."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 12 —
Bilten br. 164  Jun, 2011.
Download

Bilten 164.indd