Bilten
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
U ovom broju:
* Hronika
- Hronika povratka
* Poginuli i nestali
- Informacije
- Ekshumacije
- Identifikacije
- Međunarodni dan nestalih
* Pomeni - in
memoriam
- Akcija "Oluja" 1995.-2011.
* Sudski postupci
- Protiv Srba u RH
- Protiv Hrvata u RH
- Ex Jugoslavija
- Interpolove potjernice
- Pred Haškim tribunalom
Broj: 167
Avgust, 2011.
KRAJINU NIKADA NEĆEMO
ZABORAVITI
Šesnaestogodišnjicu „Oluje“ dočekao sam u Sidneju, u dalekoj Australiji.
Molitveno sjećanje na postradale Krajišnike u avgustu 1995. godine, u hramu Svetog Velikomučenika Georgija u sidnejskom predgrađu Kabramata,
služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop Mitropolije australijsko-novozelandske G. G. Irinej, a sasluživali su mu starješina toga hrama prota Đuro
Đurđević, jereji Aleksandar Milutinović i Đorđe Veselinović i đakon Nemanja Mrđenović. Ovaj potonji je rodnu zapadnu Slavoniju napustio kao dječak
u maju 1995. godine, u hrvatskoj akciji zvanoj „Bljesak“.
Iako je bio radni dan, te zimske avgustovske večeri, na dan četvrtog avgusta 2011. godine, Krajišnici su napunili hram kako bi se uz molitvu prisjeteli
rođaka, prijatelja i zemljaka, koji u onim „olujnim vremenima“ ostadose
na vječnoj straži u zavičaju. Ukazana mi je čast da zapalim prvu molitvenu svijeću. Mnoge od prisutnih poznajem: sa Špirom sam lovio cvrčke, sa
Petrom sam išao u osnovnu školu, sa Boškom čuvao konje... Oni su došli u
Australiju krajem šezdesetih prošlog vijeka na talasu ekonomske migracije.
Tu su i doktor Marko i Veselko, prvi je u Australiju došao šezdesetih iz Sarajeva, a drugi krajem osamdesetih iz Knina, obojica na „krilima ljubavi“.
Vidim i zemljake Stevu, Marka „pukovnikovog“, Dragišu, Savu, Neđu... koji
su ovdje došli u postolujnim vremenima.
Po završetku molitve preselili smo se u Srpski sportski centar Boniring, gdje sam, uz učešće novinara Borislava, u Velikoj sali Centra, održao
tribinu pod nazivom „Krajinu nikada nećemo zaboraviti“. U publici su i
Benkovčani: Svemir, Žarko, Zdravko, Đuro, Ljubica, Nino ..., svi pristigli
ovamo u postolujnim vremenima. A tu su i gosti iz Srbije: Zoran iz „Srpskih dveri“ i Suzana sa „RTS-a“. Novinar Borislav (u toku posljednjeg rata
došao iz Sarajeva) u najavi je rekao da je ovo večeras nastavak moje tribine
koju sam na istom mjestu održao prije šest godina. Razlika je u tome, kaže,
što sam tada govorio o planovima, a sada ću govoriti o realizaciji tih planova, među kojima i o presudi hrvatskim generalima za „udruženi zločinački
poduhvat“ čiji cilj je bio prisilno i trjano istjerivanje Srba iz Krajine, koju je
u aprilu ove godine izrekao Haški tribunal.
I pričao sam i o toj presudi i o kontratužbi Srbije protiv Hrvatske za geno- nastavak na slijedećoj strani -
IZDAVAČ: VERITAS
ADRESA: Beograd, ul. Dečanska (M. Pijade) 8/4
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Savo Štrbac
TEL/FAKS: +381-11-3236-486
SARADNICI: Biljana Trkulja, Korana Štrbac,
E-Mail: [email protected]
Danijel Milanković i Janko Velimirović
WEB: www.veritas.org.rs
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
HRONIKA POVRATKA
cid nad Srbima u posljednjem ratu, posebno u „Oluji“, i o
tužbi Krajišnika pred Fedralnim sudom u Čikagu protiv
MPRI (organizacije penzionisanih oficira armije SAD,
koja je obučila, naoružala Hrvatsku vojsku i isplanirala
„Oluju“) za naknadu štete (vrijednost 10,4 milijarde
dolara).
U narednih desetak dana održao sam još dvije tribine
na istu temu, jednu u sidnejskom predgrađu Eleonora u
sali crkve Sveti Sava, a drugu u Daptu kod Vologonga u
sali crkve Svetog Jovana Krstitelja.
U Eleonori me pitao devedesetogodišnji četnik Đuka
(istu kapu sa četničkim obilježjima sa sobom nosi još
od 1941. godine) smije li se on vratiti u rodne Pađene u
blizini Knina, koje nije vidio od 1945. godine. Odgovorio sam mu, onako u šali, da smije pošto su u Hrvatskoj
i sada na vlasti sljedbenici ustaša, koje su u Drugom
svjetskom ratu (tako su nas učili u školi) bili saveznici
sa četnicima. A u sebi sam, zapravo, konstatovao da je
rat ružna i tužna stvar kada čovjek niti može niti smije
da se vrati u zavičaj ni šezdesetšest godina po njegovom
završetku. Još smo mi „olujni“ prognanici, tješim se, u
odnosu na Đuku relativno mladi – tek nam je šesnaest
godina prognaništva.
U Daptu manje ljudi na tribini, ali ih je bilo puno više
na ručku koji su u Vologongu u moju čast pripremili brat
mi i sestra od strica: Rade sa ženom Dankom i Zorka
sa mužem Vesom, koji su u onom ekonomskom migracionom talasu, krajem šezdesetih, došli i ostali u ovom
gradu. A sve do njihovog odlaska u daleki svijet, živjeli
smo u kućnoj zadruzi pa ih i ne razlikujem od rođenih.
Tu su bili i moji seljani: Dane, Bogdan, Duško, Milka,
Petar, Sofija, ... svi iz te ekonomske migracije, sada već
penzioneri.
U Vologongu su mi i braća od tetke Kuzman i Mile.
Njih nisam vidio ni sada, kao ni prilikom prethodne
dvije posjete ovom gradu. Razlog je jednostavan – oni
su po ocu Hrvati i od početka devedesetih ne druže se sa
Srbima. Milu sam davne 1968. ispratio iz Zagreba za
Đenovu, odakle je brodom otplovio za Australiju, a kada
se nakon šest- sedam godina vratio da potraži ženu, ja
sam mu bio i provodadžija i lični vozač idući po okolnim
selima „od kuće do kuće“ sve dok mu nismo pronašli Boju,
koja mu je rodila tri sina, koje nikada nisam ni vidio. I to
su posljedice rata.
Moj domaćin, i ovoga kao i prethodna dva puta, je
rođak Novica, koji je u ovu zemlju, sa suprugom Gvendolin i petogodišnjim Davidom, stigao ubrzo poslije izgona
iz Krajine, tako što su ga „povukli“ ženini roditelji, koji
su, zahvaljujući mješovitom braku, otišli nešto prije njih.
A onda je Novica „povukao“ oca Dušana i majku Soku,
pa sestru Vesnu sa mužem i dvoje djece i brata Milana,
inženjera elektronike i vječitog neženju.
Soka mi je skuvala bakalar spremljen po naški (cjele
noći se toćka u vodi pa se tuče čekićem, pa onda u komadima kuva sa krompirima i sve to začini maslinovim
uljem). Dok sam sa rođacima uživao u jelu, prisjećali
smo se davnih vremena kada nam je bakalar u zavičaju
bio prava poslastica, uglavnom za badnji dan.
Sestra mi od ujaka Denka, sa mužem Zdravkom i
kćerkom Brankom u naručju, na „garanciju“ Zdravkove sestre, 1992. stigla je iz Istre u Australiju. Poslije nje
došli su joj otac Nikola i majka Mara, a nekoliko godina
kasnije pridružio im se i brat joj Dragan. Ujak Nikola
je par godina kasnije umro i sahranjen je na srpskoj
pravoslavnoj parceli na jednom od sidnejskih grobalja.
Obišao sam ga i ovoga puta. Na toj parceli već odavno
nema mjesta, pa sam druge, ovdje umrle, rođake, Mariju
i Petra, obišao na novim parcelama.
Dragan je prešao pedesetu i do sada se nije ženio.
Ali bi uskoro mogao i to sa jednom Filipinkom, sa kojom je već potpisao neki „predbračni ugovor“, pošto je
jedino tako može dovesti u Australij. Denka intenzivno
sanja zavičaj kojeg nije vidjela evo već devetnaest godina.
Njena Branka, sada već djevojka, nagovara je da idućeg
proljeća zajedno obiđu Istru i Dalmaciju, gdje su im i
rodna mjesta Benkovac i Buje.
Ja sam zapravo ovaj put u Australiju došao kao gost
„Festivala srpskog folklora“, koji se ove godina po dvadesetpeti put održava u Srpskom sportskom centru Bonirig.
Ovo je jedan od najvećih kulturnih događaja u srpskoj
dijaspori u Australiji. Toga dana, 07. avgusta 2011.
godine, na pozornici u Velikoj sali Centra, nastupale su
folkorne grupe iz cijele Australije, kao i gosti iz Srbije:
KUD „Riznica“ iz Kraljeva i KUD „Gradac“ iz Valjeva.
Tokom osmočasovnog programa ređali su se nastupi sa
preko pedest grupa i sa preko hiljadu izvođača.
A za počasnim stolom sjedili su: vladika Irinej, i gospoda Miodrag Jakšić, državni sektretar ministarstva za
vere i dijasporu u Vladi Srbije, Neda Maletić, ambasadorka Srbije u Australiji, gospodin Branko Radošević,
konzul Srbije u Australiji (i mnogi drugi, među kojima
i moja malenkost) sa domaćinom Festivala Aleksandrom Ćupićem, predsjednikom Srpskog sportskog kluba
iz Boniriga, koji me i nagovorio da dođem ovoga puta u
Australiju.
Posjetioci festivala mogli su da uživaju i u srpskoj muzici pod šatorima, da se okrijepe specijalitetima bogate
kuhinje, da kupe po nešto na mnogobrojnim štandovima.
Na jednom od njih bile su izložene i moje knjige, koje
je kupcima nudio moj sin Srđan, rođen 1994. godine u
Kninu. Specijalitet kuće ipak je bio vo sa ražnja, koji se
vrtio na imanju Centra, tek pedesetak metara od Velike
sale.
- nastavak na slijedećoj strani -
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—2—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
HRONIKA POVRATKA
“Kurir”, 04.08.2011.
UMIRAO SAM, A ONI SU ME
SAMO GLEDALI
"Fizički bol zbog toga što sam
bez ikakvog povoda pretučen
će proći, ali bahato i nesavesno ponašanje lekara u Splitu
pamtiću zauvek!
Ovim rečima je juče za Kurir
započeo svoju ispovest MIODRAG
ŽIVKOVIĆ (31), Kragujevčanin
koji je brutalno pretučen u noći
između ponedeljka i utorka u
Splitu. S polomljenom vilicom
i izbijenim zubima, Miodrag se
obreo u splitskoj bolnici, gde je
malo falilo da ga lekari uopšte ne
pregledaju!
- Pošto nisam imao pasoš
kod sebe, doktori su odbijali da
me prime! Izgledalo mi je kao
da su bili spremni da me ostave
na ulici, da umrem, a da i ne
pokušaju da mi pomognu! Sreća
je da u Hrvatskoj imam prijatelje
koji su se zauzeli za mene. Sve
troškove platio sam sam i odlučio
da odmah napustim Split i Hrvatsku - sa bolnom grimasom na
licu ispričao je Miodrag Živković
za Kurir.
Miodrag je juče u 14 sati doputovao u Beograd i odmah se zaputio na VMA.
Mladi Kragujevčanin, koji
studira i radi u Njujorku, napadnut je u Splitu kad je s prijateljem
izašao iz kafića i krenuo prema
hotelu.
- Napadač mi je prišao s leđa
i udario me pesnicom u glavu.
Kada sam pao, napadač je nastavio da me šutira! Polomio mi je
vilicu na dva mesta i izbio mi dva
zuba - kazao je Miodrag..."
“Slobodna dalmacija”, 06.08.2011.
POMOKRILI SE MLADI
PRAVAŠI?
"Spomen kosturnica žrtvama
ustaškog pokolja iz svibnja 1941.
g. u selu Veljun, uz cestu Karlovac-Slunj, ponovo je oskvrnuta.
Po treći put. O tome je javnost
priopćenjem obavijestilo Srpsko
narodno vijeće koje navodi da
su nepoznati počinitelji razbacali svijeće i cvijeće koje je bilo
postavljeno pred spomenik, pače
KRAJINU NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI
- nastavak sa predhodne strane -
Među nekoliko hiljada posjetioca sretoh i košarkaša
Aleksa Marića (sportsku slavu stekao prošle godine u
beogradskom „Partizanu“), prijatelja mojih mladih
rođaka Milice i Marka (roditelji su im došli ovdje u onom
ekonomskom izbjegličkom talasu). Aleksov otac Stevan je trenutno u rodnom Sonkoviću kod Šibenika, gdje
pokušava da konačno prenese posmrtne ostatke svog oca
Stevana, kojeg ubiše hrvatski vojnici u avgustu ’95. u sopstvenoj kući, sa šibenskog na mjesno groblje.
U tročlanoj delegaciji (konzul Radošević, profesor
Voja Ilić i ja) obišao sam Kapetana Dragana u zatvoru
Silvervoter. Pošto su nas zatvorske vlasti tretirale kao
službenu posjetu, imali smo priliku da se družimo puna
tri sata. Odmah na početku susreta Kapetan mi je rekao
da je čuo za moju izjavu (nekoliko dana prije objavljenu
u listu „Vesti“) kako ću mu sugerisati da ide u Hrvatsku, ali da on o tome ne želi uopšte razgovarati, pošto
živ neće u Hrvatsku. Ipak smo razgovarali. Objašnjavao
sam mu da nije stvar u predaji već, naprotiv, o jednom racionalnom činu. Naime, u situaciji kada već skoro punih
šest godina leži u ekstradicionom zatvoru, sa odlukom
najviše pravosudne ustanove Australije da su ispunjeni
uslovi za njegovo izručenje, i kada se, s druge strane, ima
u vidu da je on u Hrvatskoj još uvijek samo osumnjičen
(pod istragom) sa vrlo slabim dokazima, i da će hrvatsko pravosuđe, narednih godinu-dvije, biti pod velikom
pažnjom međunarodne javnosti i struke u suđenjima za
ratne zločine, što mu sve skupa pruža realnu šansu da
bude i oslobođen. Ja rekoh svoje, a na njemu je da donese
konačnu odluku.
Moje nastupe su pratili dnevne novine „Vesti“ i nedjeljnik „Srpski glas“, a gostovao sam i na državnom radiu na srpskom (SBS) u više navrata i na Beo-radiu u
jednoipočasovnoj emisiji, koju je, znalački i sa puno emocija, vodio već pomenuti novinar Borislav.
Kod gospodina Ćupića jeo sam srnetinu, koju je majstorski pripremio komšija mu Jovo (čovjek koji je nedavno
kupio kuću od milionišestohiljadadolara), a sa restorana
koji se okreće na tristametarskom tornju u centru Sidneja, u društvu sa Veselkom i njegovom ženom Snežanom
i mojim Srđanom, jeo sam kengurovinu, istovremeno
uživajući, pri zalazku sunca u fantastičnoj panorami
grada.
A onda sam 15. avgusta sjeo na avion i narednog
dana, preko Bankoka, Dubaia i Frankfurta, stigao u Beograd.
Na ovom vrelom avgustovskom beogradskom asfaltu,
sa sjetom i radošću prisjećam se razgovora sa Krajišnicima
( i ostalim Srbima) iz svih migracionih talasa, koje smo
svakodnevno, sjedeći pored peći na plin i pod najlonskim
šatorima, vodili u liverpulskim kafićima. Vjerujem da se
i oni sjećaju i da dalje razgovaraju o temama sa kojima
sam ih „uznemirio“ (kako reče jedan od njih): rad na
sabornosti svih Krajišnika u dijaspori i formiranje fonda
iz kojeg bi se finansirale aktivnosti oko povratka oduzetih
i uskraćenih nam ličnih imovinskih i koletivnih prava u
Hrvatskoj. Sve u cilju da nikada ne zaboravimo: ko smo,
što smo i odakle smo.
Avgust 2011. godine
Savo Štrbac
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—3—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
HRONIKA POVRATKA
da su i mokrili po veljusnkom
spomen-obilježju i bijelim sprejem na čirilićnom natpisu ispisali
znakovito slovo U s križićem.
Pozivajući se na izjave
mještana Veljuna, u prioćenju
SNV-a koje potpisuje njegov
predsjednik MILORAD PUPOVAC,
govori se da su počinitelji najnovijeg vandalskog čina pripadnici
HSP-a iz Čakovca koji su autobusom čakovečkih registarskih
tablica u petak ujutro putovali u
Knin na obilježavanje 16. obljetnice Oluje te se zaustavili kod
spomenika u Veljunu. Navodi se
i da je policija obavila očevid i
saslušala svjedoke."
“Vesti.online”, 11.08.2011.
USTAŠKI GRAFITI NA
CRKVI U ZADRU
"Srpska pravoslavna crkva
saopštila je da su na Hramu
svetog Ilije u Zadru u Hrvatskoj
ispisani grafiti sa ustaškim znamenjem.
U saopštenju, koje se poziva
na Eparhiju dalmatinsku, navodi
se da su grafiti ispisani 4. avgusta a da su nepoznati počinioci na
crkvi napisali veliko slovo “U” i
druge vulgarne sadržaje..."
“Slobodna dalmacija”, 15.08.2011.
SRAMOTNI GRAFIT ‘SRBE
NA VRBE’
"ZAGREB - U središtu Zagreba, kraj Cibonina centra, na
jednom se reklamnom stupu
ovih dana pojavio veliki natpis
“Srbe na vrbe”. Radi se, dakako,
o odvratnom rasizmu, ali i o formalnom kaznenom djelu, na koje
nitko dosad nije reagirao.
“Nitko” u ovom slučaju posebno dobiva na težini, jer je stup s
rasističkim natpisom (kaznenim
djelom), udaljen samo stotitnjak
metara od zgrade Ministarstva unutarnjih poslova na uglu Savske i
Vukovarske, a još je bliži novoj
zgradi Sigurnosno-obavještajne
agencije, smještenoj odmah kraj
sjedišta MUP-a.
Je li, dakle, moguće da su
policajci i tajni agenti toliko indolentni u obavljanju svog posla (a
osmatranje i prikupljanje podataka jedan je od glavnih elemenata njihova posla) da nisu primijetili ovu rasističku svinjariju, ili
ih, naprosto, uopće nije briga što
je grafit s genocidnim sadržajem
ispisan u neposrednoj blizini njihovih ureda.
U Zagrebu se, barem u širem
gradskom centru, unatreag desetak godina nisu osobito često
događali ovakvi rasistički ispadi
(ne račanamo, nažalost, nogometen utakmice)..."
““Danas”, 24.08.2011.
SKUP „HRVATSKO-SRPSKI
ODNOSI: 20 GODINA NAKON RATA U HRVATSKOJ“
"Golubić kod Obrovca - U
razgovorima između Srbije i
Hrvatske došlo je do zastoja
o brojnim otvorenim pitanjima,
rekao je juče šef parlamentarne
grupe prijateljstva skupštine Srbije sa hrvatskim Saborom Janko
Veselinović. On je na naučnom
skupu „Hrvatsko-srpski odnosi:
20 godina nakon rata u Hrvatskoj“, u Golubiću, u Hrvatskoj,
rekao da su između dve države
još „otvorena gotovo sva pitanja
koja mogu da budu otvorena“.
Veselinović je naveo da je
reč o pitanju granica, položaja
nacionalnih manjina, povratku
izbeglica, povratku kulturnog blaga, pitanju nestalih lica, suđenja
za ratne zločine, imovine, penzija, akcija. „Ta pitanja moramo rešavati uporedo sa našim
priključenjem Evropskoj uniji, jer
će sve dok se ta pitanja ne reše,
građani imati problema“, rekao je
Veselinović.
Srbija i Hrvatska, kazao je
Veselinović, na putu evropskih
integracija moraju da budu partneri, a ne da se ponašaju kao
„ovnovi na brvnu“ i da „podmeću“
jedni drugima. Srbiji je, smatra
Veselinović, iskreno drago što će
Hrvatska postati članica EU i do-
dao da Hrvatska mora da bude
uzor Srbiji kako da se rešavaju
pitanja poput korupcije i uređenja
državne uprave.
U odnosima dve zemlje postoje teme koje još nisu ni otvorene,
a kamoli zatvorene, rekao je potpredsednik vlade Hrvatske Slobodan Uzelac. Ambasador Srbije
u Hrvatskoj Stanimir Vukićević
poručio je da državne strukture u
Srbiji i Hrvatskoj moraju predano
da rade na poverenju između dve
države i dva naroda. Trodnevna
međunarodna naučna konferencija „Hrvatsko-srpski odnosi: 20
godina nakon rata u Hrvatskoj“
počela je juče..."
“Pravda”, 26.08.2011.
ČIKAGO: SRBIMA 10
MILIJARDI DOLARA
"ČIKAGO / BEOGRAD – Po
tužbi Srba proteranih tokom „Oluje“ za genocid, čikaški Federalni
sud prihvatio je da sudi firmi koju
vode penzionisani američki generali, tačno godinu dana otkako
je tužba podneta. Izvor „Pravde“
iz Čikaga kaže da je odlučivanje
suda ovako dugo trajalo zato
što je američka agencija „L-3
MPRI“, protiv koje je podneta
tužba, tražila da se čikaški sud
oglasi nenadležnim i da se postupak prenese u Vašington, gde
je i sedište ove organizacije i gde
imaju veliki uticaj na državnoj administraciju i pravosuđe.
Krunski dokaz je, prema
rečima našeg izvora, ugovor o
saradnji, koji je tadašnja hrvatska vlada potpisala sa konsalting kućom „L-3 MPRI“, a sud je
već dao rok do kraja septembra
da se srpska i američka strana
međusobno vansudski dogovore.
Ako se to ne dogodi, započeće
proces u kome Srbi potražuju
deset i po milijardi dolara odštete
američkoj kompaniji za pomoć
u organizovanju hrvatske akcije
„Oluja“, u kojoj je proterano više
od 200.000 Srba. Mnogi su ubijeni ili nestali, a oduzeta je imovina
od više stotina miliona dolara..."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—4—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
IN MEMORIAM
“Slobodna dalmacija”, 06.08.2011.
PUPOVAC: OPASNO JE KAD
SE POZDRAVLJA OSUĐENE
ZA NAJTEŽE RATNE
ZLOČINE U OLUJI
"Predizborno i neprimjereno,
to su prve reakcije političara na
govor premijerke JADRANKE KOSOR tijekom obilježavanja akcije
Oluja u Kninu. Predsjednica Vlade
već je u prvoj rečenici posebno pozdravila ANTU GOTOVINU I
MLADENA MARKAČA, generale koje
je Haag nedavno nepravomoćno
osudio za ratne zločine počinjene
tijekom i nakon Oluje.
U istom govoru, Kosor se
prisjetila i pokojnog predsjednika
FRANJE TUĐMANA. Kritike premijerkina istupa stigle su iz opozicijskih redova, ali i od SDSS-a,
koalicijskog partnera HDZ-a.
- Zabrinjavajuće je i opasno
kad se nepravomoćno osuđene
za najteže ratne zločine u Oluji
pozdravlja, bez obzira iz kojih razloga i u kojem kontekstu - smatra Milorad Pupovac, potpredsjednik SDSS-a. Iako pazeći da ne
imenuje premijerku, Pupovac je
jasno rekao što misli kada se tijekom obilježavanja Oluje veličaju
upravo osobe koje se sumnjiči za
protjerivanje hrvatskih Srba - javlja Jutarnji list.
Iz tzv. lijevog političkog spektra
dolaze još žešće reakcije. Na djelu je predizborna retorika, borba
za svaki glas i po svaku cijenu,
upozoravaju narodnjaci.
- S obzirom na skore izbore,
u HDZ-u vlada atmosfera ‘daj šta
daš’, struganje sa svih strana za
glasove.
Očito su ocijenili da im prijeti
neka organizacija zdesna pa su
malo zaboravili na pravnu državu,
Europsku Uniju, završetak pregovora i Poglavlje 23. U HDZ-u
vrijedi pristup ‘izloga’, da se ponudi puno različitih stvari za različite
dijelove društa, od čega na kraju
neće biti ništa - upozorava Vesna
Pusić, predsjednica Kluba zastupnika HNS/HSU.
I u SDP-u premijerkino
iznenadno prisjećanje na haaške
optuženike i Tuđmana dovode u
vezu sa skorim izborima.
- Godinama su u HDZ-u zatajivali Tuđmana. Bilo im je zabranjeno spominjati ga, a sada ga i
mrtvog prizivaju u pomoć. Ne rade
to iz uvjerenja, nego iz teškog
licemjerja. To je zloupotreba i živih
i mrtvih osoba. Gadljivo je sada
sjetiti se generala, a znamo da su
ih sami isporučivali Haagu. Prije
nekoliko godina Kosor je govorila
da ne bi prepoznala Gotovinu da
ga sretne. U međuvremenu nije
pitala ni za njegovo zdravlje ni za
pomoć. Bi li ga sada prepoznala?
HDZ je izgubio svaku busolu. To
im je zadnja linija kako misle da
mogu prevariti narod - rekla je
Ingrid Antičević Marinović, potpredsjednica Kluba zastupnika
SDP-a.
I desnica je ljuta na Kosor,
ali iz posve drugog razloga. Za
HDSSB nije sporno veličanje
haaških optuženika, nego što to
čine “osobe koje su u stanju progoniti i zatvarati, a onda, kada im
treba, bez imalo srama u iste se
ljude zaklinjati”.
- Tužno je bilo gledati ushićenje
premijerke koja ne razumije da
se pljeskalo Gotovini, Markaču i
braniteljima, a ne njoj - rekao je
Vladimir Šišljagić, predsjednik
HDSSB-a, na jučerašnjoj konferenciji za novinare."
“HRT”, 07.08.2011.
TADIĆ NAJOŠTRIJE OSUDIO IZJAVE HRVATSKE
PREMIJERKE
"Srbijanski predsjednik BORIS
TADIĆ najoštrije je osudio izjavu
hrvatske premijerke Jadranke
Kosor na proslavi Oluje i pozdravljanje hrvatskih generala u
Haagu Ante Gotovine i Mladena
Markača, stoji na web-stranici srbijanskog šefa države.
Nikakve predizborne kampanje i borbe za vlast ne smiju
imati za cilj veličanje onih koji
su počinili ratne zločine, rekao
je Tadić u priopćenju koje je objavila njegova služba za odnose s
javnošću. To je vrlo neodgovorna
politika, stoji u priopćenju.
Tadić je ponovo rekao da je
vojna akcija ‘Oluja’ dovela do
stradanja nevinih žrtava i egzodusa više od 200.000 Srba iz Krajine dodajući kako smatra da je
vrlo važno što su svi optuženi za
ratne zločine, uključujući i hrvatske generale koji su prvostupanjski osuđeni, u Den Haagu..."
“HRT”, 06.08.2011.
PREŠUĆUJU SE ZLOČINI
NAD SRBIMA
"U Hrvatskoj je još prisutna
politika u kojoj se zločini nad Srbima u Drugom svjetskom ratu
niječu ili relativiziraju, a stradanja
u Domovinskom ratu prešućuju,
izjavio je u intervjuu današnjim
beogradskim Večernjim novostima potpredsjednik hrvatske
Vlade i dužnosnik Samostalne
demokratske srpske stranke SLOBODAN UZELAC.
Trebale bi proći godine kako bi
se oni koji su počinili zločine izveli
pred lice pravde. Ali većina zločina
do danas je nekažnjena, a posebice
se ignorira sustavno uništavanje
naselja,
onemogućavanje
ili
otežavanje povratka, rekao je Uzelac za taj list.
Odgovarajući na pitanje o tijeku procesa povratka izbjeglih,
ocijenio je da ima pomaka, ali
je krivnja za ratne zločine, koja
je gotovo tretirana kolektivnom,
donedavno sprječavala mnoge
da se vrate. Isto je i s povratkom
njihove imovine, stanova i kuća.
To ima za posljedicu da je i danas
u izbjegličkom statusu oko 60.000
Srba i da je većina krenula putem
integracije u zemlje u koje su izbjegli ili u treće države.
Upozorio je i na posljednju
odluku Ustavnog suda Hrvatske
glede izbornih pravila, rekavši da
se time na najgrublji način vrijeđa
tajnost glasovanja. To je rješenje
apsolutno neprihvatljivo za Srbe i
borit ćemo se uz pomoć institucija da ono ne bude primijenjeno
na parlamentarnim izborima u
prosincu."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—5—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
POGINULI I NESTALI
“Nacional”, 04.08.2011.
U RH DO SADA EKSHUMIRANO 3.786 POGINULIH
BRANITELJA I CIVILA
"Na području hrvatskog Podunavlja u Vukovarsko-srijemskoj
i Osiječko-baranjskoj županiji u
tijeku su terenska istraživanja
mogućih neregistriranih mjesta
masovnih i pojedinačnih grobnica, potvrđeno je Hini iz Uprave za zatočene i nestale
Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti.
Nakon što su završena terenska istraživanja u Vukovarskosrijemskoj županiji, koja su trajala
od 5. do 28. srpnja, nastavljena su
na području Osiječko-baranjske
županije, navode iz Uprave te
dodaju kako su u 2011. godini u
Vukovarsko-srijemskoj
županiji
provedena terenska istraživanja i
ekshumacije na ukupno 31 lokaciji, prilikom kojih su pronađeni i
ekshumirani posmrtni ostaci tri
osobe.
Prema podacima Uprave, u
Hrvatskoj je do sada iz 143 masovne i više od 1.200 pojedinačnih
grobnica ekshumirano 3.786 posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja i civila. Procesom identifikacija
pozitivno su identificirani te su
pokopani posmrtni ostaci njih
3.229, odnosno njih 85,3 posto.
Na području Vukovarsko-srijemske županije, od 2.040 žrtava
ekshumiranih iz 52 masovne i više
stotina pojedinačnih grobnica,
identificirani su posmrtni ostaci
1.774 hrvatska branitelja i civila. U
posljednje dvije identifikacije posmrtnih ostataka (svibanj i lipanj
2011. godine), pozitivno su identificirani posmrtni ostaci 10 hrvatskih branitelja i civila s područja te
županije.
U Hrvatskoj se još uvijek traga
za 999 nestalih i nasilno odvedenih
osoba u agresiji 1991. i 1992. godine, te 805 osoba nestalih 1995.
godine u vojno-redarstvenim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“, navode
iz Uprave za zatočene i nestale
Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracijske
solidarnosti
dodajući kako je od ukupnog broja
nestalih i nasilno odvedenih osoba
1991. i 1992. godine, njih 448 (45
posto) s područja Vukovarsko-srijemske županije, od kojih 306 iz
Vukovara."
“ Tanjug “, 30.08.2011.
MEĐUNARODNI DAN NESTALIH
"Beograd -- Međunarodni dan
nestalih, 30. avgust, u Srbiji će biti
obeležen skupovima i protestima u
Beogradu i Gračanici. S tih skupova će vladama zemalja regiona
biti upućen zahtev da se efikasnije posvete rasvetljavanju sudbine otetih i nestalih i kažnjavanju
odgovornih za ove zločine.
Centralna manifestacija biće
održana na beogradskom Trgu
Nikole Pašića u podne, odakle
će vladama zemalja nastalih
raspadom bivše Jugoslavije biti
upućeno otvoreno pismo Koordinacije srpskih udruženja nestalih.
Kako je najavljeno, na skupu
će posebno biti reči o relativizaciji
i zataškavanju trgovine organima
otetih i nestalih Srba na Kosovu i
Metohiji i Albaniji, a okupljenima
će se obratiti i predstavnica Regionalne koordinacije nestalih
Ema Čekić.
Pre toga, predstavnici srpskih
udruženja otetih i nestalih će na
konferenciji za novinare ukazati
na to da 16 godina po okončanju
ratova na prostoru bivše Jugoslavije još nije rešena sudbina
blizu 14.000 ljudi.
Oni će zatražiti bolju razmenu
informacija o novim grobnim mestima, hitno otvaranje i ekshumaciju poznatih pojedinačnih i masovnih grobnica i bržu identifikaciju
više od 5.000 posmrtnih ostataka
žrtava.
Učesnici skupa na Trgu Nikole
Pašića potom će se uputiti do
Tašmajdanskog parka, gde će
na spomen-ploči položiti cveće i
odati poštu svima ubijenim u toku
i nakon rata na prostorima bivše
Jugoslavije od 1991. do 2000. godine.
U Gračanici će, kao i proteklih
godina, biti održan protest zbog
kontinuirane diskriminacije srpskih
žrtava u traganju za nestalima.
Predstavnici udruženja nestalih
zahtevaće da se jednako traga za
svim nestalima, izjavio je Tanjugu
koordinator srpskih udruženja u
pokrajini Milorad Trifunović.
Šefica regionalne kancelarije
Međunarodnog komiteta Crvenog
krsta Dragana Kojić izjavila je
da je u proteklih godinu dana
na području zapadnog Balkana
rešena sudbina svega 970 nestalih osoba.Ona je navela da se i
dalje traga za 13.714 ljudi, od toga
za 9.548 nestalih u BiH, 2.355 u
Hrvatskoj i 1.811 na Kosovu i Metohiji.
Prema podacima Komisije Vlade Srbije za nestale, od
svih nestalih čija sudbina još
nije razrešena, više od 4.000 je
Srba."
“Glas slavonije”, 26.08.2011.
JOŠ JEDNA MASOVNA
GROBNICA NA OVČARI KRIJE VIŠE OD 30 UBIJENIH
"VUKOVAR - U rujnu na poljoprivrednom dobru Ovčara počinju
istraživanja vezana uz nova
saznanja o masovnoj grobnici u
kojoj je pokopano 30 osoba, vjerojatno odvedenih iz vukovarske
bolnice. Ni 20 godina od agresije
na Hrvatsku još se ne zna istina
o sudbini zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila. Na popisu Uprave za zatočene i nestale
Ministarstva obitelji, branitelja i
međugeneracije solidarnosti.
Krije li ta grobnica 64 posmrtna ostatka ranjenika i civila iz
vukovarske bolnice koje je JNA
odvela 1991. godine, ubrzo ćemo
doznati. Kako ističe Grujić, 264
osobe posljednji su put viđene u
bolnici, ali su neke od tih osoba
pronađene u nekim drugim
grobištima. No, Grujićeva su
očekivanja da se na Ovčari krije
poveći broj tijela iz Domovinskog
rata. “Možemo očekivati, prema
nekim procjenama, iako ja nerado
govorim o procjenama, tridesetak posmrtnih ostataka”, otkrio je
Grujić..."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—6—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PROTIV SRBA U RH
“Jutranji list”, 18.08.2011.
UBOJICA LEDERERA
OSLOBOĐEN PRIMJENOM
ZAKONA O OPROSTU
"SISAK - Sisački zet MILAN
ZORIĆ, rodom iz Rosulja kod Hrvatske Kostajnice, ubojica HTVovog snimatelja GORDANA LEDERERA, ubijenog snajperskim hicem
na samom početku rata, 10.
kolovoza 1991. godine na brdu
Čukur kod Hrvatske Kostajnice,
što se hrvatskog pravosuđa tiče,
slobodan je čovjek.
Srpskom teroristu Zoriću, koji
se na beogradskoj televiziji pohvalio kako je osobno ubio Lederera, Hrvatska je oprostila gnusni
zločin iz zasjede. Na njega je
primijenjen Zakon o oprostu još
1996. godine."
“Novi list”, 18.08.2011.
BIVŠI LOGORAŠI ZADOVOLJNI
"ZAGREB Županijsko državno
odvjetništvo u Zagrebu zatražilo
je otvaranje istrage protiv RATKA
ANDRIĆA iz Banja Luke, bivšeg
zapovjednika logora Manjača
zbog sumnje da je 1991. godine
naređivao sustavno psihičko i
fizičko zlostavljanje 350 zarobljenih pripadnika HV-a i MUP-a,
od čega je jedan zarobljenik
preminuo.
O osnovanosti istražnog zahtjeva odlučit će zagrebački
Županijski sud, a budući da
tužitelji traže i pritvaranje Andrića,
za njim će, nakon otvaranja istrage, biti raspisana i tjeralica.
Osim naređivanja zlostavljanja,
Andrića se tereti i da nije napravio ništa da ih spriječi, te da nije
učinio ništa da osigura minimalne
životne uvjete u logoru Manjača.
Zarobljenici iz HV-a i MUP-a u bili
su izloženi dnevnom batinanju
kundacima, pendrecima, rukama
i nogama, kako pojedinačno,
tako i skupno. U Manjači su im
priređivana i lažna smaknuća, a
pored toga su bili i izgladnjivani,
smješteni u negrijane barake, te
su bili prisiljeni i raditi izvan logora.
U priopćenju DORH-a je
istaknuto da se nastavlja s
»provođenjem izvida«, jer postoji sumnja da su se slični
zločini događali i pod novim
zapovjedništvom logora Manjača.
Vukovarska podružnica Hrvatskoga društva logoraša srpskih
koncentracijskih logora (HDLSKL)
izrazila je zadovoljstvo pokretan-
jem kaznene prijave protiv zapovjednika logora Manjača Ratka
Andrića, priopćilo je HDLSKL.
Također izražavaju zadovoljstvo i
zbog najave pokretanja istrage za
zločine počinjene nad ratnim zarobljenicima u logorima Stajićevo,
Begejci, Srijemska Mitrovica, Niš,
Stara Gradiška, Bučje, DP Glina i
Berak, Bileća i Morinje, zatvore u
Kninu, Dalju i Erdutu, kao i za vukovarski Velepromet, koji je, kako
ističu, bio jedan od najkrvavijih
logora, u kojem ubijeno oko sedamsto Vukovaraca, koji su zarobljeni nakon srpske okupacije
Vukovara.
HDLSKL očekuje od srpskih
pravosudnih tijela suradnju u istragama i suđenjima, jer su, kako
navode, i naši istražni organi
surađivali i još surađuju sa srpskim o navodnim zločinima hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Bivši logoraši podsjećaju na
slučajeve Purda, Janjić, Maslov te
slučaj doktorice Vesne Bosanac.
Napominju također kako posjeduju mnogo iskaza preživjelih
logoraša te ističu kako će ih
sa zadovoljstvom dati na uvid
Državnom odvjetništvu te mu
pomoći u svim istražnim radnjama. "
SUDSKI POSTUPCI PROTIV HRVATA U RH
“Slobodna dalmacija”, 19.08.2011.
BIVŠI PRIPADNICI
“PUMA” OPTUŽENI ZA
RATNI ZLOČIN PROTIV
CIVILA
"Županijsko
državno
odvjetništvo u Zagrebu podiglo je
optužnicu protiv trojice bivših pripadnika 7. gardijske brigade Hrvatske vojske (“Pume”), tereteći
ih za ratni zločin protiv civilnog
stanovništva.
Radi se o TIHOMIRU ŠAVORIĆU
(43) koji je zapovijedao 3. bojnom navedene brigade, te još
dvojici njemu (tada) podređenih
vojnika.
Tužiteljstvo navodi kako su
oni na području mjesta Dabrac i
Bočac (između Mrkonjić Grada
i Banja Luke), za vrijeme vojne
akcije “Južni potez”, usmrtili nepoznate civilne osobe.
Tako je 10. listopada 1995.
uz makadamsku cestu koja vodi
prema brdu iznad motela “Dabrac”, a po zapovijedi Šavorića,
više pripadnika bojne pri nailasku
na muškarca i ženu u dobi od oko
40 godina ispalilo u njih rafalne
hice, usmrtivši ih.
Sutradan je u ranim jutarnjim
satima kod spomenutog motela
jedan od okrivljenika ispalio rafal u ženu starosti oko 60 godina
koja im je prišla, lišivši je života,
nakon čega je njeno tijelo odvu-
kao s ceste i ostavio u kanalu.
Istoga je dana oko kilometar
odatle drugi optuženik, po naredbi Šavorića, hicima iz automatske
puške ubio muškarca starog 50tak godina, na kojega su naišli u
nastavku kretanja po navedenom
području.
Tužiteljstvo je predložilo sudu
da svoj trojici okrivljenika bude
produljen pritvor zbog posebno
teških okolnosti kaznenog djela.
Dodajmo ovome kako se
Tihomiru Šavoriću i šestorici
njegovih bivših suboraca iz
“Puma” već sudi pod optužbom
za ratni zločin nad zarobljenim
pripadnicima vojske Republike
Srpske."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—7—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI NA PROSTORU EX YU
“B92”, 11.08.2011.
ISTRAGA ZBOG RATNOG
ZLOČINA U TENJI
"Beograd -- Tužilaštvo za ratne
zločine Srbije podnelo zahtev za
sprovođenje istrage protiv dve
osobe zbog ratnih zločina nad
civilima i zarobljenicima u mestu
Tenja 1991.
Kako je saopštilo danas
tužilaštvo, jedan od osumnjičenih
tereti se da je ubio ratnog zarobljenika, pripadnika MUP-a Hrvatske, kao i da je protivzakonito zatvorio i tako omogućio i dozvolio
nasilje nad sedam civila hrvatske
nacionalnosti.
Drugi osumnjičeni je pod sumnjom da je kao pripadnik Štaba
Teritorijalne odbrane Tenja ubio 11
civila kod stočnog groblja u blizini
Bobote, tako što ih je, sa još trojicom saboraca, jednog po jednog
ubijao pri izlasku iz tovarnog dela
kamiona u koji su prethodno bili
ukrcani, sa lažnim objašnjenjem
da će biti razmenjeni.
Tužilaštvo je predložilo da se
osumnjičenima odredi pritvor.
Predmet “Tenja” ustupljen
je Srbiji na osnovu Sporazuma
o saradnji u progonu učinilaca
krivičnih dela ratnih zločina,
zločina protiv čovečnosti i genocida, između srpskog Tužilaštva i
Državnog odvjetništva Hrvatske.
Zbog ratnog zločina u Tenji,
kod Osijeka, DARKO RADIVOJ je u
Srbiji pravosnažno osuđen na 12
godina zatvora."
“B92”, 22.08.2011.
SUĐENJE TRIFUNOVIĆU
U SLOVENIJI
"Beograd -- General JNA
VLADO TRIFUNOVIĆ, u Srbiji rehabilitovan od optužbi da je izdajnik, u Hrvatskoj je ratni zločinac,
suočava se sa suđenjem sada u
Sloveniji.
Tužilaštvo u Murskoj Soboti
podiglo je optužnicu protiv njega
i pukovnika Berislava Popova,
zbog ratnih zločina protiv civilnog
stanovništva 1991. godine.
Trifunović i Popov neće se
odazvati na poziv suda, a u Ministarstvu pravde kažu da će im Srbija pružiti svu pomoć.
Krajem juna 1991. godine JNA
je poslala vojsku na granice, u
pokušaju da spreči otcepljenje
Slovenije od SFRJ. Oko 2000
vojnika podeljenih u manje grupe
poslato je na granične linije, ali
su se našli nasuprot oko 35.000
slovenačkih policajaca i teritorijalaca.
Tužilaštvo u Murskoj Soboti
tereti generala Vladu Trifunovića
da je izdao naredbu, a pukovnika
Berislava Popova da ju je sproveo u delo.
Po optužnici od 4. aprila 2008.
oni se terete za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ubistvo
dvoje civila u Radencima i Gornjoj
Radgoni, uništavanje objekata u
Hrastju Moti, Radencima i Gornjoj
Radgoni, kao i za pljačku stanova
i magacina na carinskim ispostavama.
Trifunovićev beogradski advokat VLADIMIR ĐERIĆ želi da
suđenje što pre počne.
To je želja i generala
Trifunovića, zato što on želi da
bude u potpunosti očišćen od svih
optužbi. Uspeli smo da završimo
ono za šta je bio osuđen, rehabilitovali smo ga. Hoćemo da se
okonča i ovaj postupak u Sloveniji, smatramo da nema osnova za
bilo kakvu krivičnu odgovornost”
kaže Vladimir Đerić, advokat
Vlade Trifunovića.
Trifunović je osuđen u Srbiji
zbog predaje kasarne u Varaždinu
hrvatskim teritorijalcima, ali je
posle više od decenije i po rehabilitovan.
Međutim, u Hrvatskoj je
osuđen, i to na 15 godina robije,
zbog zločina u Varaždinu. Zbog
te osude on ne može da napusti
zemlju i odazove se na poziv
suda. Sud u Sloveniji nikada nije
raspisao poternicu za njim.
“Ministarstvo će ponuditi preko
amabasade i konzulata svu neophodnu pomoć i oko advokata
i oko obrane, jer smatramo da
posle ovoliko godina nekom suditi
za ratne zločine, posle 20 godina
zaista nema smisla, jednostavno
treba staviti tačku i mi stojimo na
raspolaganju”, ističe Slobodan
Homen, državni sekretar Ministarstva pravde.
Homen kaže da je svestan da
ovakva izjava može da izazove
negativne kritike, ali tvrdi da se u
ovom slučaju postavlja pitanje ima
li eventualna kazna svoju svrhu ili
ceo region vraća na pitanje rata.
U svakom slučaju, Srbija ga ne
može i neće izručiti Sloveniji,
kaže Homen."
“Vesti.online”, 31.08.2011.
SLAVKU LALOVIĆU PET
GODINA ZATVORA
"Sud BiH osudio je SLAVKA
LALOVIĆA na pet godina zatvora za
krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjen 1992.
god. na području opštine Kalinovik.
Lalović je proglašen krivim
jer je, u svojstvu milicionera rezervnog sastava Stanice javne
bezbjednosti Kalinovik, radeći
na obezbjeđenju zatvora, dozvoljavao ulazak vojnicima koji su
vršili nasilje nad civilima koji su
bili zatvoreni u zgradi osnovne
škole u Kalinoviku.
Na ovaj način Lalović je, protivno svojoj dužnosti da zaštiti zatvorene civile, pomogao u vršenju
nasilja nad njima.
Sud je Lalovića proglasio krivim zato što je neutvrđenog dana
krajem avgusta 1992. god. u
večernjim časovima dvojici vojnika dozvolio ulazak u prostoriju, u
kojoj su silovali jednu zatvorenicu,
i što je nad pritvorenim civilima
primjenjivao mjere zastrašivanja
i terora.
Sud je oslobodio Lalovića
optužbe da je počinio krivično
djelo ratni zločin protiv civilnog
stanovništva iz člana 173. stav
1. tačka c, u vezi sa članom 180.
stav 1 Krivičnog zakona BiH.
Laloviću je određen pritvor, koji
može trajati do 29. maja 2012.
god. ili do nove odluke Suda."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—8—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
IN TERPOL
“Danas”, 07.08.2011.
EJUP GANIĆ, BIVŠI ČLAN
RATNOG PREDSEDNIŠTVA
BIH
"Sarajevo - BIH treba što hitnije da alarmira EU o poternicama
Srbije protiv državljana BIH jer
one destabilizuju državu, izjavio EJUP GANIĆ, bivši član ratnog
predsedništva BIH. On navodi da
je penzionisani general Jovan Divjak, koga je sud u Austriji odbio da
izruči Srbiji, uhapšen na osnovu
difuzne poternice Srbije.
„Na njoj je nas 19 ljudi optuženih
za 2. i 3. maj 1992. Interpol je odbio da te poternice objavi kao
crvene. Međutim, Beograd koristi
difuzne poternice za koje ne treba
njihova saglasnost“, kaže Ganić za
Dnevni avaz. „Naša država, ono
što imamo od države, odnosno
Predsedništvo BiH, Ministarstvo
spoljnih poslova, Ministarstvo
policije treba da sednu sa komesarom Evropske unije za bezbednost
i sa predstavnicima Interpola i da
im obrazlože da je za Srbiju svako
ko je branio BiH zločinac“, naveo
je on. Ganić je dalje naveo da je
ovo „specijalni metod rata, koji Srbija koristi u miru“.
„BiH priznaje sve sudove, i
međunarodne, i Haški tribunal. Pa,
zar sama činjenica da su sudovi u
Londonu i Beču utvrdili da se radi
o falsifikatima Beograda ne govori
dovoljno međunarodnoj zajednici
da zaustavi Beograd? Tačno je da
smo Divjak i ja oslobođeni, ali svi
ostali koji su na srbijanskoj listi i
dalje mogu biti hapšeni po svetu“,
rekao je Ganić..."
“Tanjug”, 11.08.2011.
je raspisala Hrvatska koja ga je
pre 12 godina u odsustvu osudila
na 20 godina zatvora zbog ratnog
zločina, odnosno podstrekivanja
na ubistvo trojice hrvatskih policajaca avgusta 1991. godine na
području opštine Krnjak nedaleko
od Karlovca.
Hrvatska je u junu zatražila od
Federacije BiH izručenje Dakića
koji je posle hapšenja bio u ekstradicionom pritvoru u Sarajevu. Dakić ima i hrvatsko i srpsko
državljanstvo.
Županijski sud u Karlovcu
pravosnažno je osudio Dakića u
odsustvu na 20 godina zatvora
zbog podstrekivanja na ubistvo trojice hrvatskih policajaca Mile Butine, Josipa Milčića i Zlatka Škrleca
4. avgusta 1991, a Dušan i Milan
Tomić osuđeni su za ubistvo.
Za sve trojicom je raspisana
međunarodna poternica. Još trojica Srba - Darko Kresojević, Đorđe
Radujković i Stanko Tomić osuđeni
su na po 20 godina zatvora, ali ta
presuda nije pravosnažna.
S obzirom da je Dakić osuđen u
odsustvu, on ima zakonsko pravo
da traži ponovno suđenje.
Mile Dakić bio je istoričar,
političar i pesnik, a pre rata bio
je upravnik spomen područja na
Petrovoj gori kod Karlovca gde
je bila velika partizanska bolnica
koju okupatori i ustaše nikad nisu
otkrili.
Bio je i predsednik Komisije
za ratne i zločine genocida RSK i
proučavao je ustaške zločine, pa
je učestvovao na naučnom skupu
o zločinima u Jasenovcu i genocidu nad Srbima održanom u Banjaluci, da bi samo nekoliko časova
kasnije bio uhapšen na granici."
BIH IZUČILA BIVŠEG
PREDSEDNIKA SNV SAO
KRAJINE
SAOPŠTENJE POVODOM
HAPŠENJA MILOŠEVIĆ
RAJKA
"MILE DAKIĆ, nekadašnji predsednik Srpskog nacionalnog vijeća
SAO Krajine izručen je Hrvatskoj
i nalazi se u pritvoru u Karlovcu,
potvrđeno je Tanjugu u hrvatskom
ministarstvu pravde.
Dakić je uhapšen 26. maja na
graničnom prelazu Rača na osnovu međunarodne poternice koju
Juče, u kasnim popodnevnim satima, sudija Višeg
suda u Sremskoj Mitrovici, nakon
saslušanja, otvorio je ekstradicioni postupak i odredio pritvor
Srbinu iz Hrvatske MILOŠEVIĆ
RAJKU (52) sinu Nikole, iz sela
Šnjegovića, opština Slavonska
Požega, kojeg je predhodne večeri
u Šidu, u rutinskoj kontroli, lišila
slobode srpska policija na osnovu
potjernice zagrebačkog Biroa Interpola.
Županijski sud u Vukovaru presudom iz 2005. godine
osudio je sedam lica da su: “nakon okupacije Babske sredinom
oktobra 1991. godine od strane
tzv. JNA i pridruženih paravojnih
jedinica, u razdoblju od 1992.
do polovine maja 1995. godine,
kao sudionici nelegalne vlasti
nečovječno
postupali
prema
civilnom stanovništvu, pljačakli
imovinu,
zastrašivali
civilno
stanovništvo, prisiljavali iste na
prinudni rad, te im nanosili velike
patnje i ugrožavali fizički integritet”,
navodeći svakome određene inkriminicaje, s tim da su uhapšenom
Miloševiću stavili na teret da je:
“odveo Josipa Foru u podrum i tukao ga, tako da mu je razbio nos i
isti je bio sav modar i krvav po licu;
napao Julijanu Kovačić nožem,
srušio je, i kleknuo na nju, zarezao nožem po vratu i oko vrata, a
njenog sina, škljocajući oružjem,
zastrašivao da će ga ubiti; oduzeo
Josipu Zovku traktor i tukao ga rukama i nasilno uselio u kuću Đuke
Tomašića”, izrekavši mu kaznu od
4 godine i 6 mjeseci zatvora zbog
krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Za slične inkriminacije
osuđena su i ostala šestorica, a
izrečene su im kazne od 3 do 4 godine zatvora, iako je za ovo djelo,
po hrvatskom zakonu, predviđena
kazna od 5 do 20 godina. Biro Interpola Zagreb za svom sedmoricom raspisao je međunarodne
potjernice.
Jedan od osuđenih je i
ŠLJUBURA RANKO, osuđen na
tri godine zatvora, protiv kojeg
je 2007. godine u Holandiji, gdje
je živio sa izbjegličkim statusom,
vođen ekstradicioni postupak, ali je
holandski sud hrvatski zahtijev za
izručenje proglasio neosnovanim,
uz obrazloženje da se u radnjama osuđenog ne stiču elementi
krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Međutim, Šljubura je, up-
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
—9—
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
IN TERPOL
rkos navedenoj presudi holandskog suda, uhapšen u Srbiji u toku
2009. godine, gdje je protiv njega
takođe vođen ekstradicioni postupak za isto krvično djelo i po istoj potjernici. Nakon skoro godinu
dana Apelacioni sud u Beogradu
je utvrdio da nisu ispunjene zakonske predpostavke za izručenje
okrivljenog Šljubura Ranka Republici Hrvatskoj jer “ne bi imao
pravo na ponavljanje postupka
pošto je za pravosnažnu presudu suda u Vukovaru, donjetu u
njegovom odsustvu, saznao 2007.
godine prilikom vođenja ekstradicionog postupka u Holandiji”.
Uhapšeni
Milošević
je, do posljednjejg rata živio,
u selu Šnjegaviću, koje je bilo
obuhvaćeno zloglasnom Naredbom o evakuaciji 29. oktobra
1991. godine svih mještana iz 26
sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih o
Požeškoj kotlini, podno Papuka i
Psunja, koju je dan ranije donio
Krizni štab opštine Slavonska
Požega, a koja su u decembru
iste godine “očišćena” od strane
hrvatske vojske i policije. Samo u
jednom danu 10.12.1991. godine u
Šnjegavićiu i Vučjaku Čečevskom
ubijeno ih 36 Srba, prosiječne
starosti oko 60 godina, među kojima i 20 žena.
Među ubijenima je i
majka uhapšenog Rajka, MILEVA MILOŠEVIĆ (1938), koja
je ubijena na očigled njene majke Drage Ranisavljević, a zatim
spaljena zajedno sa kućom. Iako
su međunarodni i domaći sudovi
upoznati sa zločinima u selima
Požeške kotline, istraga još uvijek
tapka u mjestu.
Uhapšeni Rajko se sa
sinom Dragišom (žena mu je
poginula u saobraćaju 1983., kada
je Dragiša imao samo 5 mjeseci),
po izgonu iz Šnjegavića u jesen
1991. godine privremeno nastanio
u Bapskoj u opštini Ilok, u istočnoj
Slavoniji, odakle je početkom
1997. godine, prilikom “mirne reintegracije” SBO u ustavnopravni
poredak RH, prešao u Srbiju i nastanio se u Laćarku kod Sremske
Mitrovice, gdje je kao izbjeglica
živio sve do dana hapšenja
VERITAS doznaje da uhapšeni
Milošević boluje od karcinom jednjaka, zbog čega je 15. jula i 1.
avgusta ove godine imao dvije operacije, a uskoro čeka i treću, trenutno ne može ni da govori, a jede
samo kašastu hranu. Njegov sin
Dragiša, radi kao građevinki radnik i nema dovoljno novca da mu
angažuje izabranog branioca, ali
se ipak nada da će mu sud, zbog
zdravstvenih razloga, omogućiti
da se brani sa slobode.
Beograd, 19.08.2011.
VERITAS
SAOPŠTENJE POVODOM HAPŠENJA DRAČA
ŽELJKA
Juče je Imigraciona policija SAD-a uhapsila Srbina iz Hrvatske ŽELJKA DRAČU (50) sina Živka
iz Karina Gornjeg, opština Obrovac, i to na radnom mjestu na
Univerzitetu Vinskosin u Milvokiju (UWM), gdje je bio zaposlen
kao domar. Hapšenje je izvršeno
po odluci Imigracionog sudije o
deportaciji uhapšenog Drače u
Srbiju, a trenutno se nalazi u
Federalnom zatvoru gdje čeka
deportaciju.
Ovu informaciju VERITAS-u
su poslali Srbi iz Milvokija, a u
međuvremenu je objavljena i na
lokalnoj televiziji (http://www.wisn.
com/video/28980616/detail.html).
Imigracioni postupak protiv uhapšenog Drače pokrenut je
nakon što su američke imigracione vlasti ustanovile da se imenovani nalazi na međunarodnoj
potjernici Biroa Interpola Zagreb
zbog krivičnog djela ratnog zločina
protiv ratnih zarobljenika.
Županijski sud u Šibeniku
je 30. novembra 1992. godine
otvorio istragu u odsustvu protiv 29
čuvara Kninskom zatvora, među
kojima se nalazi i ime uhapšenog
Drače, a terete se “da su u periodu
između 16.09.1991. do oktobra
1992. godine, kao zatvorski čuvari,
u objektu Stare bolnice u Kninu,
fizički maltretirali zatvorenike”.
Svih 29 osumnjičenih nalaze se
i na najnovijem spisku Državnog
odvjetništva RH od 1.549 procesuiranih lica za ratne zločine pred
hrvatskim sudovima i za svima su
raspisane i međunarodne potjernice.
Uhapšeni Drača je u avgustu 1995. u Velikom egzodusu
Krajišnika, sa suprugom i dvoje
maloljetne djece, stigao u Srbiju,
odakle je, nakon nekoliko godina,
iselio u SAD. Uskoro se, po dolasku u SAD, prilikom pokušaja
da za sebe i članove porodice
reguliše američko državljanstvo,
suočio sa hrvatskom potjernicom
za ratne zločine, nakon čega je i
započela njegova višegodišnja
bitka za ostanak u SAD, koja se za
njega završila ovim neočekivanim
hapšenjem.
Naime, uhapšeni Drača je pred
Imigracionim sudijom pristao na
deportaciju u Srbiju, nakon što
mu je garantovano da će mu supruga i djeca, sada tinejdžerskog
uzrasta, moći ostati u SAD, zbog
čega i nije bilo nikakve potrebe za
njegovim hapšenjem.
U Imigracionom postupku
uhapšeni Drača nije ni osporavao
da je bio čuvar u Kninskom zatvoru u toku 1991. i 1992. godine,
ali je poricao bilo kakve nečasne
i nedozvoljene radnje prema zatvorenicima, bez obzira na njihovu
nacionalnu, vojnu ili državnu pripadnost. Upravo zbog toga što
se iz pribavljenih sudskih spisa
iz RH nije moglo zaključiti da je
uhapšeni Drača bilo koga maltretirao, to je, umjesto ekstradicije u
RH, “zaradio” deportaciju u Srbiju,
odakle će nastaviti pravnu borbu
za dokazivanje svoje nevinosti.
Na osnovu međunarodnih
potjernica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom svijeta je
do sada uhapšeno 109 Srba iz Hrvatske, od kojih je 31 ekstradiran
u Hrvatsku. Ovo je prvi slučaj da
će neko od uhapšenih Srba po
Hrvatskim potjernicama, umjesto
ekstradicije u Hrvatsku, biti deportovan u Srbiju.
Beograd, 26.08.2011.
VERITAS
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 10 —
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
„Jutarnji list“, 03.08.2011.
TRAŽI SE OSLOBAĐANJE
ANTE GOTOVINE
"ZAGREB - Ni jedan srpski civil nikada nije izjavio da je
napustio Hrvatsku zbog nezakonitog granatiranja HV-a, ali je
sudsko vijeće ipak zaključilo, i to
pogrešno, da su deseci tisuća
Srba prognani uslijed neselektivnog granatiranja, ističe se u
žalbi koju su odvjetnici generala
ANTE GOTOVINE uložili na presudu
Haaškog suda. Gotovina je 15.
travnja osuđen na 24 godine zatvora, a general Mladen Markač
na 18 godina. U ponedjeljak su
podnijeli žalbu na tu presudu i
zatražili da Žalbeno vijeće oslobodi Gotovinu i proglasi ga nevinim po svim točkama optužnice.
Haaški sud danas je prvo objavio
žalbu Gotovine.
Ni međunarodne organizacije
ili organizacije za ljudska prava
poput Human Rights Watcha i
HHO-a, koje su radile izvještaje
o Oluji, nikad nisu ni spomenule
topničku paljbu HV-a ni kao jedan
od mogućih razloga za odlazak
srpskih civila, ali suci su usprkos
tome zaključili da ‘’nije postojalo nikakvo drugačije razumno
tumačenje dokaza’’ osim onoga
da su Srbi pobjegli iz Knina,
Benkovca, Obrovca i Gračaca
iz straha od granatiranja. To je
pogrešan zaključak, poručuju
odvjetnici, tražeći povlačenje
presude protiv Gotovine.
Odvjetnici Ante Gotovine opovrgavaju u žalbi da su uopće
postojali nezakoniti napadi na
civile, odnosno prekomjerno i
neselektivno granatiranje, da je
ono bilo “primarni i direktni” uzrok
njihovog odlaska.
Treća osnova žalbe je opovrgavanje zaključka o postojanju
“udruženog zločinačkog pothvata” da se počine zločini progona,
dok u četvrtoj obrana obrazlaže
da su haaški suci pogriješili kad
su utvrdili da je Gotovina član
udruženog zločinačkog poduh-
vata i da mu je “značajno pridonio”.
Obrana u žalbi podsjeća da je
sudsko vijeće pretpostavilo je da
je od otprilike 1.205 topničkih projektila ispaljenih na Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac, oko 1.140
(ili 94.5 posto) bilo usmjereno na
vojne ciljeve. To je potvrdilo više
nezavisnih istraga: UN je proveo
tri istrage neposredno nakon Oluje, i sve su ustanovile da nije bilo
neselektivnog ili namjernog granatiranja civila, a da je paljba bila
‘’koncentrirana na vojne ciljeve.’’
Sjedinjene
Države
su
također provele istragu sa istim
zaključkom, podsjećaju odvjetnici, a glavni tajnik UN-a u svom
izvještaju Vijeću sigurnosti rekao
je da je granatiranje bilo ‘’koncentrirano’’, a ne neselektivno. Na
suđenju ni za jednu civilnu žrtvu
nije utvrđeno da je usmrćena ili
ozlijeđena uslijed granatiranja.
Usprkos svim tim dokazima,
haaški suci su u prvoj presudi
iskoristili preostalih 5,5 posto artiljerijskih projektila koji su pogodili civilne ciljeve, zaključujući da je
Gotovina ‘’naredio da se cijele
gradove tretira kao ciljeve.’’
Na osnovu toga pogrešnog
zaključka, tvrde odvjetnici u žalbi,
suci su u prvoj presudi zaključili
da su srpski civili napustili Knin,
Benkovac, Obrovac i Gračac iz
straha izazvanog granatiranjem,
iako je naprimjer zapovjednik UNovog Sektora Jug svjedočio da
su Srbi otišli zbog zapovijedi za
evakuaciju koju je izdalo njihovo
vlastito vodstvo. To su potvrdila
dva bitna zaštićena svjedoka i
tadašnji američki veleposlanik u
Hrvatskoj Peter Galbraith, ali su
suci ta svjedočenja zanemarili."
„Jutarnji list“, 03.08.2011.
TEKST ŽALBE SUD PROGLASIO TAJNIM
"Haški sud je zaprimio žalbe
Ante Gotovine i Mladena Markača
na prvostupanjsku presudu, a
nakratko je i objavio tekst žalbe
koju je general Markač podnio.
Tekst je ubrzo uklonjen jer ga je
sud proglasio tajnim.
Ante Gotovina i Mladen
Markač su 15. travnja proglašeni
krivima kao sudionici udruženog
zločinačkog pothvata za zločine
koji su počinjeni nad srpskim
civilima tijekom i nakon Oluje.
Gotovina je osuđen na 24, a
Markač na 18 godina zatvora
u presudi koja je izrečena 15.
travnja.
Nije objavljeno zbog čega
je sud tekst žalbe generala
Markača proglasio tajnom, ali se
pretpostavlja kako je u njemu naknadno pronađen neki tajni podatak. Tekst se tada pročišćava
i objavljuje se verzija koja smije
izaći u javnost.
Žalba Ante Gotovine podnesena je kao tajni dokument i
na javnu verziju se još čeka."
“Slobodna dalmacija”, 04.08.2011.
MARKAČ: SRBI SU OTIŠLI
ZBOG JADNIH ŽIVOTNIH
UVJETA U KRAJINI
"Srbi su napustili Krajinu iz
više razloga, ali nikako zbog
nezakonitog granatiranja, tvrdi
general Mladen Markač u svojoj
žalbi, koju je Haaški sud objavio u
srijedu. Otišli su zbog siromaštva
i jadnih životnih uvjeta u Krajini,
zbog rastuće napetosti na tom
području i zbog toga što su njihovi lideri širili anti-hrvatsku propagandu. Otišli su zbog etničkog
auto-čišćenja, zbog postojećih
planova za evakuaciju vodstva
RSK i spontanog odlaska civila,
kao i zbog želje Jugoslavije da
popravi vlastitu etničku sliku uz
pomoć izbjeglih Srba iz Hrvatske, ističe se u žalbi generala
Markača, doznaje Jutarnji list.
Uz Markačeve dosadašnje
odvjetnike Gorana Mikuličića i
Tomislava Kuzmanovića, pod
žalbu su potpisana dva nova
odvjetnika, John Jones i Kai Ambos. Tim generala Ante Gotovine,
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 11 —
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
SUDSKI POSTUPCI
SUDSKI POSTUPCI PRED HAŠKIM TRIBUNALOM
čija je žalba objavljena u utorak
popodne, pojačao je odvjetnik
Guénaël Mettraux. Gotovina je
15. travnja osuđen na 24 godine
zatvora a Markač na 18 godina.
Najveću pažnju Markačevi
odvjetnici posvetili su opovrgavanju udruženog zločinačkog
poduhvata: suci su pogriješili u
ocjeni da je on postojao, te da
je Markač u njemu sudjelovao,
ističu u žalbi. Suci su pogriješili
time što su se koncentrirali na
sastanak vojnog vrha na Brijunima krajem srpnja 1995., što je
za njih glavni i jedini dokaz postojanja udruženog zločinačkog
pothvata.
Uz to, suci su pretjerano
značenje dali riječi “tobože”, koju
na Brijunima izgovara predsjednik Franjo Tuđman, kad kaže
da će Hrvatska Srbima “tobože
jamčiti građanska prava”. Čitava
presuda visi na riječi “tobože”,
što je nedopustivo, poručuju
Markačevi odvjetnici, ističući da
ne bi bilo presude o postojanju
udruženog zločinačkog pothvata da nije bilo tog pogrešnog
i pretjeranog davanja posebnog
značenja riječi “tobože”.
Obrana upozorava i da je
vijeće pogriješilo jer nije razmotrilo mogućnost da se na Brijunima
održao regularni sastanak na kojem se dogovarala legitimna vojna akcija. Brijunskom sastanku
dana je pretjerana važnost, jer
drugih takvih sastanaka nema,
a suci su zanemarili i to što se
na Brijunima uopće nije govorilo
o sprečavanju povratka srpskog
stanovništva, što je po tužiteljstvu
bio sastavni dio udruženog
zločinačkog pothvata."
“Index.hr”, 04.08.2011.
MEDIJI O PRESUDI
"HRVATSKA televizija se
u izvještajima nakon presude
Gotovini i Markaču vratila u
devedesete, izvještaji su bili pristrani i skandalozni”, objavila je
danas udruga Documenta, koja
je mjesecima istraživala što se
sve govorilo i objavljivalo u informativnom programu HTV-a od
presude 15. tavnja do kraja tog
mjeseca.
Rezultati su, prema riječima
Documentinog istraživača EUGENA JAKOVČIĆA poražavajući, toliko
da je središnji Dnevnik kojega je
na dan presude vodila i uređivala
SANDRA KRIŽANEC nazvao “propagandnom nakazom”, zbog koje
odgovorni trebaju snositi sankcije.
Od ispada neprofesionalnosti
na Prisavlju Jakovčić je istaknuo da su novinari HTV-a glavnu
riječ prepustili neartikuliranim
glasovima građana s ulice, među
kojima se mogao čuti i govor
mržnje, umjesto da su se obratili
stručnjacima i dio naglaska stavili na žrtve za čije se stradanje
terete provostupanjski osuđeni
Gotovina i Markač.
Kao HTV-ov povratak u propagandne devedesete izdvojen je
i Dnevnik 3, također na dan 15.
travnja, kojega je vodila Dijana
Čuljak, a u goste je dovela Davora Domazeta Lošu i Juru Radića.
Iz Documente navode da je
HTV-u nedostajalo i argumenata
i činjenica i ozbiljne analize te da
su pogrešno forsirali tezu da se
radi o presudi Hrvatskoj i cijeloj
akciji Oluja.
U Documenti su izračunali da
je u dva tjedna nakon presude od
385 minuta centralnog Dnevnika
čak 141 minuta posvećena presudi generalima, a prilozi su
obilovali irelevantnim i netočnim
informacijama.
Jakovčić je poručio da se ne
radi ni o kakvom pritisku na javnu
televiziju niti o napadu na novinarske slobode, nego da HTVovci jednostavno nisu poštovali
profesionalne standarde.
Documenta ovime ne staje s
analiziranjem programa HTV-a
na temu Gotovina- Markač, već
će pregledati još neke emisije
prisavske informative, poput Pulsa Hrvatske, koju uređuje i vodi
nevjerojatno naporni BRANIMIR
BILIĆ."
“Politika”, 17.08.2011.
HADŽIĆ: NISAM KRIV
"Bivši predsednik SAO Krajina izjavio je da ne želi da mu se
pročita haška optužnica
GORAN HADŽIĆ (53), bivši predsednik SAO Krajina izjavio je juče
pred Haškim tribunalom da nije
kriv po 14 tačaka optužnice za
zločine nad nesrbima u istočnoj
Slavoniji 1991–1992. godine.
„Izjašnjavam se da nisam
kriv” odgovorioje Hadžić na
pitanje sudije Gi Delvoa.
Hadžić je izjavio da ne želi da
mu se pročita haška optužnica.
Sudija je saopštio da će datum početka suđenja biti naknadno zakazan i da će Hadžić
u međuvremenu dobiti stalnog
branioca. Rok koji je Sekretarijat
suda dobio za imenovanje branioca Hadžiću produžen je do 23.
septembra.
Hadžić je optužen za progon,
istrebljenje i ubistva nesrba, zatvaranje, mučenje, okrutno postupanje i nehumana dela, deportacije i prisilno premeštanje,
bezobzirno razaranje naselja,
uništavanje kulturnih i verskih objekata i pljačke. On je u
prošlom pojavljivanju pred sudijom 25. jula, tražio odlaganje
izjašnjavanja o krivici za mesec
dana, na šta je imao pravo po
pravilima suda.
Hadžić
je
posle
sedmogodišnjeg skrivanja, kao
161. optuženi, 20. jula uhapšen
na Fruškoj gori, a 22. jula je
prebačen u pritvor tribunala. U
vreme obuhvaćeno optužnicom,
bio je premijer SAO Slavonija,
Baranja i zapadni Srem, a kasnije i predsednik samoproglašene
Republike Srpske Krajine. Tribunal je odredio da će Hadžiću suditi sudije Barton Hol sa Bahama,
Gi Delvoa iz Belgije i Antoan Mindua iz Konga."
Dokumentaciono informacioni centar
V E R I T A S
— 12 —
Bilten br. 167  Avgust, 2011.
Download

Bilten 167.indd