Glasilo o
duhovnom,
kulturološkom,
nacionalnom
identitetu
i položaju
Bošnjaka/Muslimana
u Crnoj Gori
April, 2011. godine
Broj 18
www.forumbosnjaka.com
Godina VI
U susret popisu stanovništva, domaćinstava i stanova:
Kako zajedno
sačuvati sebe
Suštinsko pitanje je
kako dugoročno utemeljiti Crnu Goru takvu kakva jeste - i građansku, i
multietničku, i multivjersku i multinacionalnu, i
kako, istovremeno, sačuvati sebe kao narod,
odnosno narode sa svim
njihovim posebnostima,
odnosno identitetskim
karakteristikama?
U konkretnom slučaju
popisa - to se, konstatovano je između ostalog,
može učiniti isključivo
što tačnijim popisom
stanja realnog društvenog i državotvornog
bića. Svako moguće
krivotvorenje bila bi
samo podvala i Crnoj
Gori i svima nama koji je
tvorimo
Strana 5
POPIS I PRAVO NA IME
Bošnjaci, bez obzira na činjenicu da su se kao narod uobličili u državno-pravnom okviru sa bosanskim prefiksom
i što u današnjoj BiH živi matica bošnjačkog naroda, već više od jednog vijeka konstituišu i realno društveno biće
Crne Gore. Otuda imaju pravo doživljavati Crnu Goru i doživljavaju je svojom matičnom domovinom. Drugo je
pitanje civilizacijskog prava i na očuvanje sopstvenog nacionalnog, odnosno kulturološkg identiteta koje i nema
alternative, ukoliko se ne želi sopstveni nestanak
Okrugli sto: Kako zajedno sačuvati sebe - 12. mart, 2011.
Husein Ceno Tuzović (u sredini), Branka Tanasijević (lijevo),
Mirsad Rastoder, dr Srđa Vukadinović i melita Rastoder
web: www.forumbosnjaka.com
mail: [email protected]
[email protected]
Forum
r e v i j a
Revija
FORUM
Sadržaj
IZ NAŠEG UGLA
Popis stanovništva domaćinstava i stanova
Kako zajedno sačuvati sebe............................................. 5-6
HRONIKA
Presuda Višeg suda u Podgorici optuženima za deportaciju
Za deportaciju u smrt nema krivaca............................ 7-8
Sahranjeni posmrtni ostaci Jusufa Rastodera, jednog od dvadeset
otetih putnika iz voza Beograd - Bar u stanici Štrpci kod Priboja
Ime kao biljeg i krivica..................................................... 9-10
Osamnaesta godišnjica otmice putnika iz voza Beograd - Bar
Apel za spomen-obilježje................................................... 11
Tivat
U zatvor zbog izazivanja mržnje..................................... 12
Wikiliks o diplomatskim informacijama iz Crne Gore
U žiži i Dokumentaciono-istražni centar...................... 12
Bošnjačko veče u Bijelom Polju
Sve behara i sve cvjeta..................................................13-14
Prepiska FORUM-a Bošnjaka-Muslimana sa MONSTAT-om
Čuvati se ponavljanja grešaka........................................ 15
Pismo MONSTAT-a Forumu B/M.......................................... 16-17
Odgovor Foruma B/M MONSTAT-u
Očigledno nerazumijevanje.............................................. 18
April, 2011.
Glasilo o duhovnom,
kulturološkom,
nacionalnom
identitetu i položaju
Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori
Izdavač:
Forum Bošnjaka / Muslimana
Crne Gore
***
Predsjednik Savjeta:
Husein - Ceno Tuzović, prof.
Predsjednik Upravnog odbora:
Mirsad Rastoder
Adresa:
Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32
www.forumbosnjaka.com
E-mail:
[email protected]
[email protected]
Žiro račun:
550-3841-06
Podgorička banka
***
Koordinatori:
Melita Rastoder
Safet Korać
***
Grafička Priprema:
Adil Tuzović
***
Štampa:
Daily Press, Podgorica
Tiraž: 2000
Rješenjem Ministarstva kulture i
medija Crne Gore broj 582, od 6
aprila 2006. godine, revija Forum
se upisuje u evidenciju medija.
3
Forum
r e v i j a
OKRUGLI STO - kako zajedno sačuvati sebe
Dijaspora je važan dio Crne Gore..............................19-20
Mirsad Rastoder
Osjećaj vjekovima temeljen.........................................21-22
Mr. Branka Tanasijević
Kulturološka dimenzija popisa stanovništva.......23-24
Prof.dr.sc. Srđan Vukadinović
Odgovornost većine za manjinu.................................25-26
Nik Gašaj
Mržnja je bolest duha...................................................27-28
Miroslav Franović
Za slobodno izjašnjavanje............................................29-30
Miloš Bojović
Može li Mustafa biti nešto drugo..............................31-33
Ervin Spahić
Nema poštovanja za one
koji se prikrivaju.............................................................34-36
Radun Mićković
Fond za razvoj sjevera....................................................... 37
Osman Nurković
Siptomatično ponavljanje istih grešaka...................... 38
Suljo Mustafić
Prepoznavanje u sopstvenim očima..........................39-40
Abdulah Bato Abdić
Popis i pravo na ime.........................................................41-49
Rifat Rastoder
Nekoliko pojašnjenja građanima.................................... 50
4
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Iz našeg ugla
Popis stanovništva, domaćinstava i stanova
Kako zajedno
sačuvati sebe
Polazeći od Ustavnog načela da
kao slobodni i ravnopravni građani,
pripadnici naroda i nacionalnih zajednica: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci,
Muslimani, Albanci, Hrvati i drugi;
Opredijeljeni da živimo u državi
Crnoj Gori, kao slobodni i ravnopravni građani, kojoj su osnovne
vrijednosti: sloboda, mir, tolerancija, poštovanje ljudskih prava i slo-
April, 2011.
boda, multikulturalnost, demokratija i vladavina prava;
U uvjerenju da je predstojeći popis stanovništva domaćinstva i stanova višestruko značajan poduhvat
kako za državu Crnu Goru tako i za
za svaki od naroda koji čine njeno
realno društveno i državotvorno
biće;
Forum Bošnjaka/Muslimana Cr­
ne Gore u susret ovom popisu je
organizovao okrugli sto na temu:
Kako zajedno sačuvati sebe.
Isključivi motiv i cilj organizatora skupa bio je da se u tolerantnoj
razmjeni argumenata predstavnika
nadležnih državnih organa, institucija kao i predstavnika svih naroda
i nacionalnih zajednica koje čine
realno biće Crne Gore, doprinese
5
Forum
r e v i j a
Iz našeg ugla
što profesionalnijoj i što objektivnijoj realizaciji popisa te tako i relaksiraju sve eventualne i nepotrebne
međunacionalne ili bilo kakve druge tenzije.
Otvarajući okrugli sto predsjednik Savjeta Foruma-Bošnjaka
Muslimana Husein Tuzović je istakao da istinska sloboda ne zna
za podjele i da se naprijed može
ići samo zajedno, nakon čega je
u kratkim crtama govorio o radu
Foruma BM u proteklih 9 godina
istakavši realizaciju nekoliko važnih projekata, kao što su: donošenje rezolucije o vraćanju istorijskog
nacionalnog imena BOŠNJAK, 23.
marta 2003. godine, što je potvrđeno i na popisu iste godine (zajedno sa udruženjem Almanah);
veliki doprinos u pripremi i donošenju Zakona o ljudskim i manjinskim pravima; predreferendumskoj
aktivnosti i uspjehu samog referenduma 21.maja 2006. godine;
stalno podsticanje na suočavanje
sa prošlošću iz ratnih 1991-1995.
godine (logor u Morinju, deportacija i likvidacija izbjeglih građana
BiH muslimanske vjeroispovijesti;
otmica u Štrpcima 27. Februara
1993. godine; etničko čišćenje,
terorisanje, ubijanje, progon stanovništva sa teritorije Bukovice;
ubijanje izbjeglica sa Kosova u
Kaluđerskom lazu i td.); podnošenje inicijative o uređenju Spomen
parka na starom muslimanskom
mezarju (groblju) Pobrežju, o čemu
je Skupština Glavnog grada donijela odluku, čiju realizaciju uskoro
očekujemo; prvi put u Crnoj Gori,
u organizaciji Foruma obilježena
je godišnjica genocida u Srebrenici - Evropski dan sjećanja na žrtve
Srebrenice. Tim povodom Skupština Crne Gore priredila je izložbu fotografija posvećenu tom događaju,
a Forum je istog dana u Crnogor-
6
skom narodnom pozorištu priredio akademiju-izvođenjem poeme
Suze Srebrenice Abdulaha Sidrana; zajedno sa Turskom agencijom
za međunarodnu saradnju i razvoj
- TIKA, Društvom crnogorsko-turskog prijateljstva, org­anizovali smo
naučne skupove o civilizacijskom,
kulturnom i istorijskom prožimanju
Crne Gore i Turske, o značaju dinastije Crnojević i još mnogo toga.
Gospodin Tuzović je posebno
apostrofirao značaj Revije-Forum
koja predstavlja ogledalo ukupnog
dosadašnjeg rada Foruma Bošnjaka/Muslimana Crne Gore.
Uvodničari na ovom okruglom
stolu bili su: Mirsad Rastoder predsjednik Upravnog odbora Foruma Bošnjaka Muslimana, Branka
Tanasijević - sociolog, prof. Dr. Srđan Vukadinović i Nik Gašaj glavni
i odgovorni urednik časopisa „MALESIJA“.
U raspravi za okruglim stolom
učestvovali su: Miroslav Franović
- predsjednik Hrvatskog nacionalnog Savjeta, Radovan Mićković Matica crnogorska, Miloš Bojović predstavnik Socijalističke narodne
partije, Ervin Spahić - potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog Savjeta, Suljo Mustafić - predstavnik Bo­
šnjačke stranke, Rifat Rastoder,
potpredsjednik Skupštine Crne
Gore, Osman Nurković - predsjednik izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog Savjeta.
Suštinsko pitanje sa ovog skupa
je - kako dugoročno utemeljiti Crnu
Goru takvu kakva jeste - i građansku, i multietničku, i multivjersku
i multinacionalnu, i kako, istovremeno, sačuvati sebe kao narod,
odnosno narode sa svim njihovim
posebnostima, odnosno identitetskim karakteristikama?
U konkretnom slučaju popisa
– to se, konstatovano je između
ostalog, može učiniti isključivo što
tačnijim popisom stanja realnog
društvenog i državotvornog bića.
Svako moguće krivotvorenje bila bi
samo privremena podvala i Crnoj
Gori i svima nama koji je tvorimo.
O tome u prvom redu moraju voditi
računa popisivači ali i sami građani, sobzirom da imaju pravo na kopiju popisnice koju obavezno trebaju tražiti i uzeti.
Pogotovu se ne smije dozvoliti
podvala sa prošlog popisa kada je,
iz očiglednih kalkulantskih razloga,
čak i nakon javnog objelodanjivanja rezultata popisa bezmalo 9 odsto državljana Crne Gore, odnosno
građana i birača sa čak I formalnopravnim prebivalištem u Crnoj
Gori a privremenim boravkom u
inostranstvu jednosatavno brisano
iz ukupnog broja stanovnika Crne
Gore.
Stoga je i ovo, možda, prilika da
uputimo apel svim ovim građanima
koji su u mogućnosti da tokom prve
polovine aprila dođu u svoja mjesta
stalnog prebivališta i sami neposredno daju iskaz odgovarajućem
popisivaču ili popisnoj komisiji.
Još važnija će, kako je naglašeno, biti adekvatna analiza i valorizacija dobijenih rezultata
Što se tiče nas – južnoslovenskih muslimana kako god se trenutno nacionalno iskazivali, ne
bismo smjeli čekati da nam drugi
rješavaju naše dileme, jer ti drugi
nikada i nijesu ni imali dilema. Za
otmičare putnika iz voza, u Štrpcima kod Priboja, 1993. godine, svi
smo bili i ostali isti. Sve relevantne
činjenice nedvosmisleno govore da
jesmo Bošnjaci, naravno ukoliko se
neko ne želi odreći izvornog identiteta.
Izlaganja sa okruglog stola donosimo kao posebne priloge u nastavku.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Hronika
Presuda Višeg suda u Podgorici optuženima za deportaciju
Za deportaciju u
smrt nema krivaca
Devetorica bivših funkcionera i
službenika MUP-a Crne Gore: Branko
Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Boško Bojović, Milisav Marković, Radoje Radulović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović,
zbog, navodono, nedostatka dokaza,
oslobođeni su od optužbe za deportaciju bosanskih izbjeglica paravojnim
formacijama bosanskih Srba 1992 i
1993. godine, odlučilo je specijalno
vijeće sudije Milenke Žižić u Višem
sudu u Podgorici. Optužnica je okrivljene teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
U obrazloženju presude, sudija
Milenka Žižić je navela kako optuženi nisu mogli da počine krivično djelo
ratni zločin protiv civilnog stanovništva “ jer sukob u Bosni i Hercegovini
nije bio medjunarodnog karaktera”.
“To što su predali vlastima Republike
Srpske građane BiH je bilo nezako-
nito, ali Crna Gora nije bila snaga u
oružanom sukobu pa okrivljeni kao
pripadnici MUP-a Crne Gore nisu bili
pripadnici oružanih snaga SRJ, te se
njihova djelatnost ne može prihvatiti
kao kršenje pravila međunarodnog
prava”-kazala je Žižić.
Okrivljeni su postupali po naredbi
tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Pavla Bulatovića, priveli
su građane BIH, ali to su bile, kako
stoji u obrazloženju presude, svakodnevne djelatnosti.
Četvorica od devetorice optuženih za deportaciju u Istražnom zatvoru u Spužu provela su 792 dana
- bivši šef Odjeljenja DB-a u Ulcinju
Božidar Stojović, bivši komandir Stanice policije u Herceg Novom Milorad Šljivančanin, tadašnji načelnik
Centra bezbjednosti u Baru Branko
Bujić i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Ulcinju Sreten Glendža.
Bivši šef SDB-a Crne Gore Boško
Bojović, pomoćnik ministra policije
javne bezbjednosti Milisav Marković, bivši načelnik sektora SDB –a
u Herceg Novom Radoje Radunović
i bivši načelnik Centra bezbjednosti
u Herceg Novom Milorad Ivanović,
tokom suđenja bili su u bjekstvu, a
uhapšeni su 28. oktobra prošle godine u Beogradu, od kada su u ekstradicionom pritvoru. Bivši službenik SDB- a u Herceg Novom Duško
Bakrač jedini je od optuženih koji
nikada nije uhapšen.
Ključni svedok tužilaštva u ovom
procesu bio je bivši policijdki inspektor Slobodan Pejović, koji je pred državnim organima o zločini progovorio
12 godina kasnije, odnosno 2004.
Godine, ali kako se ispostavilo bez
konkretnih činjenica.
S. Korać
Težak šamar tužilaštvu i Crnoj Gori
Nije uputno komentarisati tek izrečenu presudu
ali zbog njene poruke, mi u Forumu jako smo neprijatno iznenadjeni oslobadjajućom presudom optuženima za deportaciju bosansko-hercegovačkih
izbjeglica. Očekivali smo proširenje optužnice a ne
oslobadjajuću presudu. Oslobadjajuća presuda je težak šamar, prvenstveno Tužilaštvu, kompletnom pravosuđu ali i svim ljudima u Crnoj Gori koji su očekivali
personalizaciju odgovornosti za zločin koji je učinjen,
a ni nakon toliko godina nije pravosnažno utvrđeno
ko ga je počinio.
Ostaje da smo svi u Crnoj Gori krivi - samo da bi zaštitili one koji su odlučivali i učestvovali u zločinačkoj
deportaciji. To je još jedan težak grijeh prema žrtvama
April, 2011.
i čovječnosti u Crnoj Gori. U ime oprosta, mogli bi bar da
zamolimo preživjele i porodice žrtava da same sebe optuže za sve što jeste ili nije uradjeno u ovom slučaju, kad
pravde nema.
Svakako, odluka Višeg suda nije konačna i mi se nadamo da će postupak ozbiljnije biti obnovljen, jer ne zastarijeva, a postoje i drugi sudovi.
Presuda se može tumačiti i kao nova, u nizu vrlo ružna
poruka jednom Narodu i Forum Bošnjaka/ Muslimana će
nastaviti da potencira temeljito suočavanje s prošlošću
koje podrazumijeva utvrdjivanje odgovornosti svih nalogodavaca izvršilaca za Deportaciju, Bukovicu, Štrpce i
druge zločine za koje je odgovorna ili sudodgovorna naša
država.
7
Forum
r e v i j a
Hronika
Ostala reagovanja:
Izvršni direktor Akcije za ljudska
prava Tea Gorjanac Prelević kazala je
da odluka crnogorskog prvostepenog
suda nije u skladu sa međunarodnim
humanitarnim pravom koje je obavezivalo Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ) u vrijeme izvršenja zločina
deportacije izbjeglica krajem maja
1992. godine, kao ni krivičnim zakonom koji je tada bio na snazi, a kojim
je propisano značenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. “Ako
oslobađajuća presuda optuženim za
deportaciju postane pravosnažna
zbog toga što se zločin deportacije
ne može smatrati ratnim zločinom,
i pored zvaničnog priznanja učešća
države u ratnom sukobu, biće to nepopravljiv udarac protiv Crne Gore
kao pravne države”-navode iz Akcije
za ljudska prava. U Akciji za ljudska
prava, kako je kazala, smatraju nesumnjivim da je u tom slučaju izvršen
ratni zločin u vezi sa oružanim sukobom u Bosni i Hercegovini (BiH), i da
politički stav SRJ i Crne Gore u njenom sastavu da nijesu učestvovale
u tom ratnom sukobu ne smije imati
uticaja na zakonitu i pravnu odluku
bilo kojeg suda.
Gorjanc Prelević je navela da je
Haški tribunal u svojoj konačnoj presudi u predmetu Tadić utvrdio da je u
BiH na snazi bio sukob međunarodnog karaktera, u kome su, nakon 19.
maja 1992. godine, oružane snage
Republike Srpske djelovale pod opštom kontrolom i za račun SRJ.
“Takođe, Haški tribunal je utvrdio i
da nešto može predstavljati ratni zločin, bez obzira gdje je počinjeno, ako
je počinjeno “u kontekstu oružanog
sukoba” (odluka Tadić, para. 70), ako
je sporno delo “dovoljno povezano sa
oružanim sukobom” (odluka Šešelj,
para. 14), odnosno ako je “blisko povezano sa neprijateljstvima” (odluka
Tadić, para. 70)”, saopštila je ona.
Kako je dodala, i Vrhovni sud Crne
Gore u svom rješenju 1995. godine
8
Tea Gorjanac Prelević
utvrdio je da je ubistvom muslimanske porodice Klapuh na teritoriji Crne
Gore u julu 1992. godine izvršen ratni zločin protiv civilnog stanovništva,
zbog toga što djela protiv civilnog
stanovništva predviđena Ženevskom
konvencijom i pratećim protokolima
„jesu i ostaju zabranjena u svako
doba i na svakom mjestu“.
„A to je upravo ono što su državni službenici Crne Gore učinili i u
zločinu deportacije, o čemu svjedoči
pismo ministra unutrašnjih poslova
RCG Nikole Pejakovića od 12. avgusta 1992. udovici Alenka Titorića Danijeli Stupar, u kome joj piše sljedeće:
“Vaš suprug Alenko Titorić, uhapšen
26. avgusta 1992., u Herceg-Novom,
na zahtjev Srpske Republike u BiH
predat je vojnoj policiji u štabu Teritorijalne odbrane u Bratuncu, gdje je
trebalo da uđe u sastav grupe Muslimana za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce...“, navela je Gorjanc
Prelević.
Crnogorsko sudstvo je ozbiljno dovelo u pitanje svoj kredibilitet
oslobođajućom presudom u slučaju
deportacije bosansko-hercegovačkih
izbjeglica iz Crne Gore. Prenaraženi
smo presudom i mislimo da je ovaj
događaj još jedno upozorenje “da
Crna Gora nema želje da se suoči s
prošlošću” - stoji u saopštenju Bošnjačke stranke.
Liberalna partija smatra da je
osobađajuća presuda za deportaciju
potvrda nespremnosti crnogorskih
istražnih i pravosudnih organa da
razjasne događaje I kazne počinioce
ovog zločina.
Iz Pokreta za promjena kažu da je
crnogorsko sudstvo u rukama ideologa ratovanja za mir I da je pod kontrolom naredbodavaca svih zločina iz
devedesetih.
Iz Centra za građansko obrazovanje saopštili su da odgovornost za
neuspjeh optužnice leži na tužilaštvu,
jer je optužnica od početka nedovršena zato što njom, kako su naglasili,
nijesu obuhvaćeni svi krivci.
Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog savjeta Šerbo Rastoder ocijenio
je da oslobađajuća presuda pokazuje neodgovornost države Crne Gore
u procesu suočavanja sa prošlošću I
osudi zločina iz nedavne prošlosti.
Na ovakvu odluku Suda reagovalo
je i Udruženje porodica deportovanih
bosansko-hercegovačkih civila. Jasenka Perović iz tog udruženja je kazala da su ogorčeni presudom Višeg
suda, te da su porodice deportovanih sa nadom i neizvesnošću čekale
odluku suda, uvjerene da će pravda
biti zadovoljena, ali da su razočarani
ovakvom presudom i da ne mogu da
vjeruju da je donijeta takva odluka.
Nadali smo se da će pravda biti zadovoljena, ali izgleda da za nas nema
pravde - kazala je Perović. Pošto se
radi o prvostepenoj presudi u udruženju se nadaju da će tužilaštvo podnijeti žalbu i da će se slučaj prenijeti
na više instance u Crnoj Gori. Možda
ishod bude i drugačiji, ali s obzirom
kakvi su dokazi izneseni u toku pretresa čisto sumnjam da će se nešto
napraviti, dodala je Perović.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Hronika
Sahranjeni posmrtni ostaci Jusufa Rastodera,
jednog od dvadeset otetih putnika iz voza Beograd - Bar
u stanici Štrpci kod Priboja
Ime kao biljeg i krivica
Posmrtni ostaci Jusufa Rastodera,
koji je ubijen nakon otimice iz voza u
Štrpcima 1993, krajem marta, poslije
osamnaest godina, sahranjeni su u
njegovom rodnom selu Savin Bor. U
prisustvu velikog broja mještana Bihora i gradova sa sjevera Crne Gore,
dženazu je, zajedno sa imamima iz
Petnjice, Berana, Rožaja i Bijelog Polja, obavio Reis islamske zajednice u
Crnoj Gori Rifat Fejzić..
Prije dženaze u Domu kulture Petnici održano je komemorativni skup i
sjećanje na žrtve otmice. Sala Doma
kulture u Petnjici bila je tijesna da
primi sve one koji su došli da prije sahrane prisustvuju sjećanju na Jusufa
i ostale žrtve zločina u Strpcima, koju
April, 2011.
je, po želji porodice Rastoder, organizovao Forum Bošnjaka/Muslimana
Crne Gore.
Na skupu su govorili, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Rifat Rasto-
der i predsjednik opštine Berane Vuka
Golubović.
Potpredsjednik Rastoder je između ostalog kazao, da strahuje da i ovo,
kao i svako slično podsjećanje i najbliskijima može biti samo teret koji će im
opterećivati pamćenje i podsticati na
opreznost... No, tu je što je i mi smo,
ako ništa drugo a ono- zarad kratkog
pamćenja onih kojima je savjest nečista, dužni na svaki mogući civilizovan
način ostaviti trag o vremenu u kojem
je premalo bilo ljudi, i u kojem je i
samo ime bilo biljeg i krivica“, rekao
je Rastoder
„ Podsjećamo se tog vremena i događaja i zbog svih onih koji su, baveći
se ovim i drugim, sličnim slučajevima,
9
Forum
r e v i j a
Hronika
održali nadu i čovječnost. Dužni smo
se sjećati i svjedočiti o sličnim nedjelima kako bi i time pomogli- da se
slično nikad više ne ponovi“ kazao je
Rastoder na komemoraciji
Zbog svega, upravo je možda i posljednja prilika za konačno uvažavanje
višegodišnje inicijative da se pri Ministarstvu za ljudska prava ili u drugoj
nekoj formi konstituiše odgovarajući
istraživačko-dokumentacioni centar,
koji bi se organizovanije i efikasnije
pozabavio prikupljanjem činjenica i
dokumentacije o svim slučajevima sa
elementima zločina počinjenih nad
građanima Crne Gore ili nad drugima
na bilo koji način vezaanim za tu državu“ , kazao je Rastoder, a prenijeli
crnogorski mediji.
Izraze dubokog saosjećanja porodici Jusufa Rastodera uputio je i gradonačelnik Berana Vuka Golubović.
Otmicu je 27.februara 1993.godine, izvelo oko 20 pripadnika paravojnih formacija bosanskih Srba pod komandom Milana Lukića iz Višegrada.
Oni su u lokalnoj stanici Štrpci zausta-
10
Skupština Crne Gore
snosila troškove sahrane
Forum Bošnjaka/Muslimana Crne Gore, obratio se dopisom predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću, kojim je predloženo da
Skupština Crne Gore participira u troškovima sahrane Jusufa Rastodera,
smatrajući da bi se na taj način olakšalo porodici koja je pretrpjela veliki
gubitak.
Dopis Foruma Bošnjaka/Muslimana Crne Gore je razmatran na 106 sjednici Kolegijuma predsjednika Skupštine, nakon čega je donijet Zaključak 0032-5/11-47 od 22.marta 2011.godine, kojim je odobren pomenuti zahtjev i
opredjeljuje iznos od 1.500 Eura.
Ovaj iznos porodici je uručen posredstvom potpredsjednika Skupštine
Crne Gore Rifata Rastodera.
vili brzi voz na relaciji Beograd –Bar i
oteli imenima odabrane putnike, 18
Bošnjaka i jednog Hrvata.
Putnici su kasnije mučeni i ubijani
a njihova tijela bačena u Drinu. Među
njima je bilo 8 državljana Crne Gore,
među kojima je bio i 16-ogodišnji dječak iz Bara , 11 iz Srbije i jedan iz Bosne i Hercegovine.
Zbog ovog zločina Viši sud u Bije-
lom Polju, pravosnažno je osudio Nebojšu Ranisavljevića, iz Despotovca,
na 15 godina zatvora, zbog učešća u
otmici. Dok su u Haškom sudu za ratne zločine, zbog zločina nad Bošnjacima počinjenih u periodu od 1992 do
1994.godine na području istočne Bosne, Milan Lukić, osuđen na doživotnu
kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 30
godina. O. Mehmedović
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Hronika
Osamnaesta godišnjica otmice putnika iz voza Beograd - Bar
Apel za spomen-obilježje
Povodom 18 godina od otmice u
Štrpcima u velikoj sali SO Bijelo Polje,
27. februara odrzano je podsjećanje
na žrtve ovog zločina.
Znamo da je život na ovome svijetu prolazan, ali isto tako uvjereni smo,
kada bi na nekom pristojnom mjestu
postojao mramor sa imenima žrtava,
to bi za nas značilo možda tračak utjehe, mjesto gdje bi uz molitvu bogu pomenuli njihova imena i makar svojom
dušom osudili zločin. To mjesto bilo
bi svojevrsna poruka svim zločincima
ovoga svijeta da se zločin nikada ne
zaboravlja”, kazao je između ostalog
Ragip Ličina, brat jednog od otetih.
Predsjednik Crnogorskog komiteta
pravnika za zaštitu ljudskih prava, advokat Velija Murić kazao je da su “bez
sumnje svi oteti stradali kao žrtve
tadašnje politike i nacionalističke euforije, apsolutno nedužni. “Tek po tuž-
April, 2011.
benim zahtjevima oštećenih porodica,
ali samo simbolično, kroz primjenu
zakona kao da su u pitanju prirodne
smrti, oštećenima su dosuđene izvjesne naknade koje ni približno ne mogu
predstavljati mjeru satisfakcije bola i
gubitka najbližih”, kazao je Murić.
“Pored spomen-obilježja, za što je
bez svake sumnje opravdan zahtjev, a
javnost takav gest i očekuje, predlog je
da se u Bijelom Polju jednoj od ulica,
posebno onoj koja vodi od stare autobuske prema željezničkoj stanici, a
koja nosi ime Penezića Krcuna dodijeli
novo ime i da se preimenuje u ulicu
Štrbačkih žrtava. Za uvažavanje ovog
predloga i inicijative ima više opravdanih razloga, a bitna je činjenica da ta
ulica povezuje dvije putničke stanice,
te da se one protežu duž željezničke
pruge Beograd-Bar. Postojeći naziv
ulice sa distance ovog vremena i sa
aspekta bjelopoljskog trajanja nema
neko određeno vezivno značenje”,
smatra Murić.
Novinar Mirsad Rastoder je “zbog
pune istine i odgovornosti zbog stradalih i njihovih potomaka” rekao da se
mora ponoviti da “zločin u Štrpcima i
dalje posredno traje”.
Poslanik Ervin Spahić poručio je
da se zločin može oprostiti, ali da se
ne smije zaboraviti, kako se to više
nikad nikome ne bi ponovilo. “Ako mi
kao društvo nijesmo spremni da se
suočimo sa prošlošću i odgovornošću
onih koji su u ime države činili zločin,
rizikujemo da se jednoga dana mi ili
neko od naših najmilijih nađemo u
nekom drugom vozu u nekim dragim
Štrpcima i da nas jednog dana ispraća
muk i tišina i da mi osjetimo bol izazvan okretanjem glava putnika koje
govore, poručio je Spahić.
11
Forum
r e v i j a
Hronika
U zatvor zbog
izazivanja mržnje
Zbog izazivanja nacionalne, rasne i
vjerske mržnje prema Islamskoj zajednici, Viši sud u Podgorici je na osam mjeseci zatvora osudio Žanu G. Mitić (36) iz
Tivta, dok je Zoran J. Raičević (50) iz Kotora, osuđen na četiri mjeseca zatvora.
Sudija je u obrazloženju presude
kazao da je na nesumnjiv način dokazano da su okrivljeni bacili kese sa
svinjskim izmetom u objekat Islamske
vjerske zajednice. “Okrivljeni su priznali da su pripremili kese sa svinjskim izmetom, potom polomili staklo
i ubacili u objekat koji koristi Islamska
vjerska zajednica. Sud nije prihvatio
odbranu okrivljenih da su htjeli da
napakoste vlasniku kuće Milinku Brakočeviću. Po ocjeni suda, znali su da
podstiču nacionalnu i vjersku mržnju.
Olakšavajuća okolnost za Raičevića
prilikom odmjeravanja visine kazne,
sud je imao u vidu da je, prema nalazu vještaka, bio bitno smanjeno uračunljiv”, kazao je sudija Ćupić.
Prema navodima optužnice Veljka
Rutovića, zamjenika višeg državnog tužioca, okrivljeni su 28. oktobra 2010. u
naselju Mrčevac u Tivtu, podsticali na
nasilje te javno podsticali na nasilje i
mržnju prema pripadnicima islamske
vjerske zajednice. Okrivljeni Mitić i
Raičević su polomili staklo na prozora
kuće koju koristi islamska vjerska zajednica za vjerske obrede. Kroz otvor
na prozora u molitveni dio, kako piše u
optužnici, ubacili su kese sa svinjskim
izmetom, koji se rasuo po podu. Tužilac navodi da su na taj način podsticali
mržnju prema pripadnicima islamske
zajednice, kao i mržnju pripadnika ove
vjerske grape prema pripadnicima dragih vjerskih grupa.
Wikiliks o diplomatskim informacijama iz Crne Gore
U žiži i Dokumentaciono
istražni centar
U nizu dokumenata koji je sajt Wikiliks objavio o prepisci diplomatskih predstavništava Stejt dipartmenta I američkih ambasada nalazi se i dokument iz
američke ambasade u Podgorici u kome
se govori o ideji istraživačko dokumentacionog centra za ratne zločine koji su se
desili između 1991. i 2001. godine a koji
nikada nije zaživio.
Nejasno je da li će crnogorska Vlada
preduzen konkretne mjere da uspostavi
“istražni centar” za moguće ratne zločine koji su se desili između 1991. i 2001.
godine na teritoriji Crne Gore, napisao je
u depeši o ratnim zločinima doskorašnji
američki ambasador SAD u Podgorici
Roderik Mur.
U depeši, koju je 29. septembra
2008, poslao Stejt departmentu, ali i
američkim ambasadama u Beogradu.
Sarajevu, Prištini, Tirani i Zagrebu, Mur
je ukazao da je formiranje tog istražnog
centra jedna od obaveza Crne Gore prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom. “Za-
12
mjenik predsjednika parlamenta Rifat
Rastoder poslao je pismo u julu 2008.
godine premijeru Milu Đukanoviću kako
bi ga podsjetio da je parlament u decembru 2007. godine zadužio vladu da
oformi taj centar (što je obaveza prema
Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju
sa EU)”, naveo je Mur.
Ambasador Mur takođe izvještava da
je “ tokom posljednje sjednice Skupštine, Rastoder tražio da se za to opredijele
posebna sredstva, te da je tadašnji Minister finansija (Igor Lukšić) obećao da
će za 2009. godinu obezbijediti tražena
sredstva. Međuitim, u već u vrijeme slanja diplomatske depeše, kako ističe ambassador Mur, u Vladi nijesu znali ništa
o formiranju centra.
Mur je u depeši naveo da Cma Gora
počinje da se suočava sa svojom ulogom u ratovima na Balkanu 1990-ih.
”Donedavno je malo bila uradila kada
su u pitanju četiri slučaja ratnih zločina
počinjenih na njenoj teritoriji - Kaluđerski laz, Morinj, deportacija Muslimana
1992 i Bukovica. Međutim, istraga je
počela prije dvije godine i sada sudske
vlasti čine određeni napredak”, piše u
dokumentu.
Ovog ljeta, obavijestio je Mur kolege
u regionu i centralu u Vašingtonu, tužilaštvo je podiglo optužnice i uhapsilo optužene za zločine u Kaluđerskom lazu i
Morinju: “Ubrzo bi trebalo i da se donese
odluka o tome da li da se uhapse optuženi za Bukovicu i deportacije”. U depeši
piše da su u sva četiri slučaja, “predmet
policajci i vojnici niskog i srednjeg ranga, dok su oni viskopo-zicionirani ostali
netaknuti”. Bavljenje ratnim zločinima
je, dodao je Mur, bilo teško pitanje za
Crnu Goru, ali i korak naprijed. ”Nijesmo
sigurni koliko daleko je Vlada Cme Gore
voljna trenutno da pogura stvari“, navodi
se u dokumentu. Mur je, u dijelu depeše
označene kao komentar, napisao da bi
vladina želja da bude dio Evrope mogla
da dovede do dramatičnijeg napretka,
iako vjerovatno prekasno iz perspektive
porodica žrtava.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Hronika
Bošnjačko veče u Bijelom Polju
Sve behara i sve cvjeta
U organizaciji Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori, pred nekoliko hiljada
gledalaca, 19. marta je u bjelopoljskoj hali sportova “Nikoljac” organi-
zovano muzičko veče pod nazivom
“Sve behara i sve cvjeta”. Tom prilikom predsjednik BSCG Šerbo Rastoder uručio je i priznanja “Hamdija
Tribina u Pljevljima
Bošnjaci juče, danas i sjutra
U organizaciji Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori, u Pljevljima je održana tribina „Bošnjaci juče, danas i sjutra“ na kojoj su govorili prof. dr. Šerbo Rastoder,
glavni i odgovorni urednik nezavisnog lista „Monitor“ Esad Kočan i sekretar
udruženja „Almanah“ Atvija Kerović.
Siguran sam da će ovaj popis pokazati da je naš narod pametniji i od nas
samih i da je već shvatio potrebu da identifikacijom kroz sopstveno nacionalno ime povrati i malo sopstvenog dostojanstva. Nama starijima možda i nije
toliko važno, ali će omladini biti jako važno jer će prema standardima koji nam
stranci budu nametnuli zavisiti njihov broj zastupljenosti u organima javne
uprave“, rekao je, iyme]u ostalog, Šerbo Rastoder, predsjednik Bošnjačkog
savjeta Crne Gore. J.D.
April, 2011.
Šahinpašić” Pljevaljskim tamburašima i Rožajcu Ibišu Kujoviću, osnivaču KUD “Vrelo”.
Među gostima su bili ambasadorka Turske u Crnoj Gori Emina Birgen
Kešolu, potpredsjednik Skupštine
Crne Gore Rifat Rastoder, ministri u
Vladi Crne Gore Ferhat Dinoša i Rafet Husović, reis Islamske zajednice
u Crnoj Gori Rifat Fejzić, nekoliko republičkih poslanika i gradonačelnika, među kojima je bio i prvi čovjek
bjelopoljske opštine Aleksandar Žurić.
Raskošno veče svojim učešćem
oplemenili su, Kemal Mont, Hajrudin Hari Varešanović, Al Dino, Rizo
Ham­­idović, Safet Drljan, Ismet Agov­
ić, Enver Behljuljevi, Zikret Mu­rić,
„BJELOPOLJSKI TAMBURAŠI” „BU­
13
Forum
r e v i j a
Hronika
LBULICE” iz Zagreba, „PLJEVALJSKI
TAMBURAŠI”, KUD „VRELO IBRA” iz
ROŽAJA. Pjevače je pratio orkestar
”SEVDAH” iz Rožaja!
Dobitnici Plakete - Pljevaljski
tamburaši nastavljaju tradiciju Tamburaškog orkestara ˝Gajret˝, osnovanog još 1938. Godine. U reprezentativnom sastavu tog orkestra svirali
su Omer i Hamdija Šahinpašić, Kasim i Ismet Hafizagić, Rizah Katana,
Avdo Čole, Asim Ljuhar, Alija Ičelić
- Klepeša, Mustafa Zuković, Demir
Nuhanović, Hajro Dervić, Hajro Mulović, Medo Korjenić, Muhamed Sarvan i mnogi drugi Pljevljaci. Tri generacije pljevaljskih tamburaša, danas 14
svjedoče o kontinuitetu bavljenja
tradicionalnim muzičkim nasljeđem.
Stopama Izeta Gerine krenuli su sin
Zijad, bratić Ibrahim i njihova djeca
Amar (Ibrahimov) i Edin (Zijadov). I
porodica Hrastovina u tri generacije
prenosi sviranje tambure s koljena
na koljeno. Pljevaljski tamburaši
svojom interpretacijom i nastupima svjedoče o muzičkom nasljeđu i do
sada su snimili četiri albuma izvornih pjesama.
Punih 40.godina Ibiš Kujević,
utemeljiteljivač KUD „Vrelo Ibra“
- koje djeluje od 1971. godine, prikuplja i njeguje folklorno i muzičkeo
blago i na najljepši način prezentira
svoj narod širom svijeta. Dodjelom
POVELJE iskazana je zahvalnost i
poštovanje prema Ibišu I svima stvaraocima, koji su u oblasti foklornog
i etnomuzikološkog stvaralaštva
dali nemjerljiv doprinos. Četiri pune
decenije ovaj neumorni pregalac i
vrstan znalac folklornog i etnomuzikološkog nasljeđa ispisivao je svoju
veličanstvenu biografiju igrom i pjesmom, dok je KUD “Vrelo Ibra” pod
rukovodstvom Ibiša Kujevića postalo rijetko dragocjen biser i institucija koja je širom svijeta pobrala priznanja za autentični izraz narodnog
stvaralaštva.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Hronika
Prepiska FORUM-a B/M sa MONSTAT-om
Čuvati se
ponavljanja grešaka
Poštovani,
U organizaciji Foruma Bošnjaka/
Muslimana Crne Gore, u Podgorici je
(12. 03. 2001.) održan okrugli sto pod
naslovom KAKO ZAJEDNO SAČUVATI
SEBE, na kome su razmatrana pitanja
od značaja za uspješnu realizaciju popisa.
Isključivi motiv i cilj organizatora, a
pokazalo se i preko 50 učesnika okruglog stola, bio je da se tolerantnom
razmjenom argumenata predstavnika
nadležnih državnih organa, institucija
kao i predstavnika svih naroda i nacionalnih zajednica koje čine realno biće
Crne Gore, doprinese što profesionalnijoj i što objektivnijoj realizaciji popisa i time relaksiraju sve eventualne i
nepotrebne međunacionalne ili bilo
kakve druge tenzije.
Učesnici su istakli da popis nije
samo statističko pitanje već i temeljni
osnov budućeg razvoja, sagledavanja
realnog stanja, planiranja i vođena državnih politika.
Crnogorsko društvo jeste dragocjen zbir različitog civilizacijskog nasljeđa, pa stoga cijenimo da je očuvanje i razvoj demokratske Crne Gore
prvenstveni zajednicki cilj .
Nema niko razloga da se plaši realnog stanja niti naših nacionalnih i drugih razlika. Razlike su bogatstvo ako
ih budemo još uspješnije kreativno
razvijali uz podršku državnih i lokalnih
April, 2011.
institucija sistema.
Upućen je poziv svim pripadnicima
naroda i nacionalnih zajednica koje
čine realno društveno i državotvorno biće Crne Gore da se bez straha i
kompleksa, iskreno izjasne o sebi i za
sebe, a to znači i za našu zajedničku
budućnost po mjeri čovjeka- građanina, demokratske Crne Gore.
Upozoreno je da se ni u kom slučaju ne smije ponoviti greška iz 2003.
godine, kada blizu 9% državljana Crne
Gore u dijaspori nije ušlo u zvanične
rezultate popisa.
Očekujemo da će te shodno članu
-2. st -1. t -1. popisom obuhvatiti i državljane Crne Gore koji žive u inostranstvu. Takođe, članom 5. st.- 2. t- 3. je
propisano da se o državljanima Crne
Gore koji rade u inostranstvu kod stranog poslodavca ili samostalno, kao i o
članovima njihovih domaćinstava koji
sa njima borave u inostranstvu prikupljaju podaci o nazivu strane države i
dužini boravka u inostranstvu , kao i o
namjeri daljeg boravka u inostranstvu.
Ove podatke shodno članu 21. st -2.
daju odrasli članovi domaćinstva kojima su podaci najviše poznati. Takođe,
očekujemo da u skladu sa ovlašćenjima MONSTAT što prije objavi poziv
DIJASPORI da se odazove popisu. Takođe, očekujemo da MONSTAT izda
precizno uputstvo, kako bi državljani
i građani znali koje podatke treba dostaviti srodnicima ili ovlašćenim licima
u Crnoj Gori kako bi u inostranstvu bili
uredno obuhvaćeni popisom.
Zao nam je što Vaši predstavnici
nijesu ušestvovali u raspravi za okruglim stolom, i tako otklonili dilemu da
će se o pomenutim licima prikupljati
samo odgovori na pitanja od 1 do 6.
popisnice.
Dakle, cijenimo da je neophodno
za navedene državljane prikupiti standardne odgovore kao za lica u Crnoj
Gori i dodatna tri, koja su vezana za
njihov boravak u inostranstvu. Na to
jasno upućuje st. -2. t -3. pomenutog
člana.
Zato je neophodno promijeniti
obrazac popisnice i uraditi novi usklađen sa Zakonom.
Forum Bošnjaka/Muslimana Crne
Gore, cijeni da je popis važan za dalje
utemeljenje MULTIETNIČKE DRŽAVE i
poziva sve građane i nadležne u sistemu institucija i politike da maksimalno odgovornim pristupom ostvare što
precizniju bazu podataka za planiranje
i ostvarenje zajedničkih i afirmativnih
ciljeva.
U Podgorici, 17. 03. 2011. godine
Za Forum Bošnjaka/Muslimana
Crne Gore
Husein Tuzović
15
Hronika
16
Forum
r e v i j a
April, 2011.
Forum
r e v i j a
April, 2011.
Hronika
17
Forum
r e v i j a
Hronika
Odgovor FORUM-a B/M MONSTAT-u
Očigledno nerazumijevanje
Zavod za statistiku Crne Gore (MONSTAT)
- Gospođi mr. Gordani Radojević;
- Veza: Dopis br.01-1440/2 od 24.03.2011.godine
Uvažena,
Prije svega želim da Vam se zahvalim
na odvojenom vremenu u kojem ste nas
udostojili odgovora, ali mislim da se nijesmo baš najbolje razumjeli, i evidentno
je da, nažalost, različito shvatamo neka
od jako važnih pitanja koja se tiču popisa
koji je pred nama. Naravno da je popis
počeo i da se neka pitanja, nažalost, ne
mogu sada rješavati.
Forum Bošnjaka/Muslimana Crne
Gore nije tražio popisivanje dijaspore, već
crnogorskih državljana koji imaju prebivalište u Crnoj Gori, plaćaju porez i druge
obaveze prema državi a na privremenom
su radu u inostranstvu. To je kategorija
stanovništva koja ima samo radne i dozvole za privremeni boravak u zemljama
u kojima trenutno žive, i godišnje provode jedan dio vremena u Crnoj Gori. Kao i
mlad čovjek koji pođe iz Crne Gore da stiče akademska zvanja u inostranstvu koji
će se poslije završenog školovanja vratiti
u Crnu Goru, tako i kategorija ljudi o kojoj
govorimo će se vratiti u Crnu Goru kada
se steknu uslovi za to.
Taj dio stanovništva je pošao u inostranstvo ne svojom voljom, već;
• jedni su pošli usljed loše ekonomske situacije u zemlji, boreći se za
golo preživljavanje.
• drugi su devedesetih napustili
Crnu Goru nevoljno, usljed rata, zastrašivanja, nasilnog regrutovanja i odvođenje
na razna ratišta širom bivše SFRJ.
• treći su usljed vizne liberalizacije pošli, ili u obilazak svojih najbližih ili
da u par mjeseci ostvare neku zaradu za
koju, naravno, još uvijek nema uslova u
Crnoj Gori.
Dakle, ne govorimo o onima koji su
ispisom iz evidencije prebivališta i knjige
crnogorskih državljana, svoju životnu sudbinu vezali za drugu državu, i koji zaista
jesu naša dijaspora. Ostaje dilema, da li
18
su ovi državljani Crne Gore sa prebivalištem u Crnoj Gori za koje će se prikupiti
samo prvih šest pitanja sa popisnice, zaslužili takav tretman.
Kažete da će oni biti popisani u zemlji
u kojoj borave. Ostaje utisak kao da će
se popis istovremeno obaviti u svim zemljama Evrope. Kao što Vi znate, tako i
mi znamo da će jedan, ne mali, broj ljudi
u tom slučaju nestati iz zvaničnih statistika, znaćemo samo da imaju ime prezime
i matični broj, ono što im piše i u ličnoj
karti, dok odgovore na ostala pitanja nećemo imati i ako će sljedećih deset godina, možda, živjeti u Crnoj Gori.
To je za Forum BM neprihvatljivo, jer
znači da se odričemo dijela našeg stanovništva, koji su mnoge od nas svojim odlaskom spasili sigurne gladi devedesetih
koju mi ,koji nijesmo kratke pameti, itekako pamtimo.
Nadalje, popisom iz 2003.godine, su
sva ova lica popisana, i u preliminarnim
rezultatima popisa Crna Gora je imala
670 hiljada stanovnika, a zatim je neko,
iz krajnje diskutabilnih razloga, izbrisao
50 hiljada svojih građana, i Crna Gora je
dobila podatak da ima 620 hiljada. Posmatrajaći rezultate iskazane u procentima uvidjeli smo da se broj jednih nacionalnih korpusa smanjio za nekoliko procenata, dok se drugih povećao za taj broj.
Koliko se sjećamo i taj se popis sprovodio po svim relevantnim međunarodnim
standardima, da bi dobili jednu potpuno
drugu sliku poslije brisanja jednog dijela
državljana Crne Gore. Dakle, svoja država
ih je prvo upisala a zatim, jednostavno izbrisala. Da to nazovemo pravim imenom,
vršili smo brisanje jednih za račun drugih.
Zar nije ljudski sumnjati da se iz istih razloga slično ne ponovi i na ovom popisu.
Smatramo da Crnoj Gori takav odnos, sigurno, ne ide u korist.
Konačno, u dopisu navodite da je
osnovni cilj popisa da saznamo broj djece
koja idu u škole, broj stanovnika koja koriste saobraćajnu ili vodovodnu infrastrukturu, koja koriste usluge zdravstva ili neke
druge usluge. Zatim navodite da je ovakav
pristup popisu u skladu sa relevantnim
međunarodnim standardima kojih se pridržavaju sve zemlje koje sprovode popis.
Sa stavom da je ovo osnovni cilj popisa,
naravno da se ne možemo složiti.
Na kraju da Vas podsjetimo da, prilikom izrade popisnice nijeste dosljedno primijenili član 5 Zakona o popisu
stanovništva, domaćinstava i stanova u
2011.godini (»Sl.list Crne Gore«, br.41/10
od 23.07.2010, 44/10 od 30.07.2010,
75/10 od 21.12.2010.godine). Naime,
članom 5 stav 1 su nevedeni podaci koji
će se prikupiti od svih građana Crne Gore
popisom. U stavu 2 tač. 3 istog člana je
propisano da; Pored ovih podataka, prikupiće se i podaci o državljanima Crne
Gore koji rade u inostranstvu kod stranog poslodavca ili samostalno, kao i o
članovima njihovih domaćinstava koji sa
njima borave u inostranstvu prikupljaju
se podaci o nazivu strane države i dužine
boravka u inostranstvu, kao i o namjeri
daljeg boravka u inostranstvu.
Zakonom je bilo propisano da se
prikupljaju svi podaci za ova lica, dok je
Monstat sastavljajući popisnicu, predvidjeli pitanja od 1 do 6, na koje odgovori
svakom licu pišu u ličnoj karti ili pasošu.
Poslije pitanja pod rednim brojem 6.3 u
popisnici ste u kvadratu upisali sljedeći
tekst »Za lica koja su odsutna van Crne
Gore 1 godinu i duže, osim za lica odsutna iz razloga 5, 6 i 13, popisivanje je završeno STOP«, što , svakako, nije u skladu
sa navedenim odredbama Zakona.
S uvažavanjem
Za Forum Bošnjaka/Muslimana
Husein-Ceno Tuzović
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Mirsad Rastoder, predsjednik UO Foruma B/M
Dijaspora je važan dio
Crne Gore
• Bošnjaci poštuju druge ali i sebe i zbog toga ističu da
im je važno: Crnogorsko državljanstvo, Bošnjačko ime i
jezik, vjera islam.
• Popisivanje dijaspore treba da bude početak novog
odnosa Države prema svojim građanima izvan Crne Gore.
• Popis je važan za dalje utemeljenje multietničke Države
i pozivamo sve gradjane, nadležne u sistemu institucija
i politike da maksimalno odgovornim pristupom ostvare
što precizniju bazu podataka za planiranje i ostvarenje
zajedmičkih i afirmativnih ciljeva.
Dame i gospodo, uvaženi prijatelji, čast mi je da vas pozdravim u ime brojnih članova i saradnika Foruma, udruženja koje
skoro 10 godina okuplja, sagledava i artikuliše interese Bošnjaka/Muslimana u kontekstu evropskih stremljenja Crne Gore.
Zbog tih stremljenja i danas smo ovdje zajedno za istim stolom, na istom zadatku, da konstruktivnim idejama i prijedlozimo
stvaramo atmosferu za multietničko razumijevanje i zbližavanje.
Zbližavanje od koga će svi imati koristi i koje će se zasnivati na
principima punog međusobnog uvažavanja i činjenice da zajedno konstituišemo biće naše države. Takva atmosfera garantuje
Crnu Goru u kojoj će se svaki dobronamjeran čovjek osjećati
prijatno. Takva atmosfera omogućiće svima da slobodno svojim
identitetom snaže ukupnu vrijednost života. U takvom društvu
neće biti neophodno baviti se isključivo nacionalnim interesom,
što inače nije svojstveno Forumu, već svim onim što će Crnu
Goru, našu zajednišku kuću učiniti komotnijom i udobnijom za
sve narode i nacionalne zajednice.
Baveći se istorijskim temama, suočavanjem s prošlošću,
zaštitom kulturne baštine ili ustavnopravnim utemeljenjem ljudskih i manjinskih prava, Forum je stalno isticao važnost stvaranja političke i ukupne društvene klime za multietničko upoznavanje i razumijevanje.
Članovi i prijatelji Foruma, različitih nacionalnosti, nesebično podstiču kreiranje društvenog ambijenta u kome će se svaki dobronamjeran čovjek osjećati prijatno, slobodno,da svojim
identitetom osnaži ukupnu vrijednost života u Crnoj Gori. Uvaženi prijatelji, zbog svega ovoga, danas smo na dnevni red stvaili
temu: KAKO ZAJEDNO SAČUVATI SEBE.
Povod je svakako predstojeći popis ali i bez popisa ovom
društvu potrebne su kvalitetne koordinate budućeg razvoja. Što
ih prije utvrdimo lakše ćemo se u njima pronalaziti. Zbog toga bi
predstojeći popis mogao biti jedna vrsta lakmus papira u kome
April, 2011.
ćemo svi vidjeti da li su naše institucije ali i građani zreli i spremni na sve izazove koji nas očekuju u procesu dalje demokratizacije.Od mnogih će te čuti da je popis samo statističko pitanje.
Po svojoj definiciji on to u neku ruku i jeste ali je njegova suština,
odnosno podaci koji proizilaze iz te statistike temeljno pitanje
budućeg razvoja. Kroz sagledavanje realnog stanja, planiranje i
vođena državnih politika o regionalnom razvoju, odnosa prema
dijaspori itd. Tako će popis,između ostalog biti i provjera referendumskog opredjeljenja gradjana Crne Gore da žive u državi
u kojoj su osnovne vrijednosti: sloboda, mir, tolerancija, poštovanje ljudskih prava i sloboda, multikulturalnost, demokratija i
vladavina prava.
Zato pripadnici svih nacionalnih zajednica: Crnogorci, Srbi,
Bosnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i drugi treba da otvore nove
stranice razvoja savremene države, koja izrasta iz činjenice da
je crnogorsko društvo samo po sebi dragocjen zbir različitog civilizacijskog nasljeđa koje su duhom i umijećem stvarali znani i
neznani vizionari i neimari.
Iz toga proizilazi da nam je očuvanje i razvoj demokratske
Crne Gore prvenstveni zajednicki cilj kako bi u tom dobru gajili
plemenitost različitosti. A za to nam treba, strpljenja, razumijevanja, tolerancije, mudrosti i posebno iskrenosti da pred sobom
i drugima, slobodno, bez prikrivanja odgovorimo, što jasnije na
sva pitanja iz popisne liste. Od zbira tih podataka zavisi državna
reafirmacija i obim prava koja su garantovana Ustavom za sve
narode i nacionalne zajednice, kao i zaokruživanje nekih nedovršenih procesa.
Zbog toga ne smijemo, ni u kom slučaju dozvoliti da nam se
potkrade greška iz 2003. kada blizu 9% naših gradjana u dijaspori nije ušlo u zvanične rezultate popisa. Većina naše dijaspore
od muke je otišla u svijet a nesebično podržava Crnu Goru. Vrijeme je da Domovina mnogo, mnogo pažljivije brine o tim ljudima,
19
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Nacionalna struktura u Crnoj Gori 1991/2003 i preliminarno
saopšteni rezultati 19.12.2003.godine
Pobjeda, 13. maja 1948. godine
trajno ih uključi u konkretne i strateške planove i zbog njih i zbog
našeg ukupnog napretka u Evropskoj zajednici. Dijaspora je važan dio a popisivanje dijaspore treba da bude početak novog
odnosa Države prem svojim građanima izvan Crne Gore.
Žao nam je što uvaženi predstavnici MONSTATA nijesu danas
sa nama ali će mo ih i neposredno i proceduralno informisati o
ključnim stavovima iz ove rasprave. Mi iz Foruma smatramo da
bi svako i najnanje krivotvorenje popisa bilo zločin i podvala i
Crnoj Gori i svima nama koji činimo džavotvorno biće naše domovine. Nema niko razloga da se plaši realnog stanja niti naših
nacionalnih i drugih razlika. Razlike su bogatstvo ako ih budemo
još uspješnije kreativno razvijali uz podršku državnih i lokalnih
institucija sistema.
Na relativno malom prostoru od 13 812 kilometara kvadratnih, izmijesane su etničke zajednice koje su kroz mnoge istoriske nepogode i uzlete sačuvale primjere humanist ljudskosti
i medjusobnog uvažavanja.Poštovanja razlika koje su osnov za
savremeni dijalog, Upoznavanje za jačanje svijesti o sopstvenom
identitetu koji u međusobnim prožimanjima sa drugima ima šansu da se dodatno oplemeni. Da zajedno čine respektabilan identitet svoje Države
Prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2003 godine, koji
su saopšteni na konferenciji za novinare, 19. decembra te godine, od ukupnog broja evidentiranih stanovnika 672.656, MONSTAT je konstatovao da Crnogorci čine 40.64% stanovništva,
Srbi 30.01%, Bošnjaci 9.41%, Muslimani 4.27%, Albanci 7.09% ,
Hrvati 1.05% i Romi 0.43%, kao i ostali neidentifikovani oko 7%
ukupnog stanovništva. Kasnije su ti podaci u zvaničnim rezultatima iskazani nešto drugačije sa znatno manjim brojem Bošnjaka,
Albanaca i Muslimana.
20
1991 %
2003 %
Crnogorci
61.86
43.16 (preliminarno 40,64%)
Srbi
9.34
31.99 (preliminarno 30.01%)
Muslimani
14.57
3.97 (preliminarno 4.27%)
Bošnjaci
-
7.77 (preliminarno 9.41%)
Albanci
6.57
5.03 (preliminarno 7.09%)
Jugosloveni
4.25
-
Hrvati
1.02
1.10 (preliminarno 1.05%)
Neki vole da ističu kako Bošnjaka nije bilo u zvaničnim rezultatima popisa pije 2003. Tačno!, Ali ih nije bilo ne zato što nijesu
postojali već zato što nijesu imali priliku da se imenuju.
Mislim da bi zbog toga bilo zanimljivo da pogledate uputsvo
za popis,objavljeno u Pobjedi 13.05. 1948. godine. Nijesam slučajno izabrao 1948. godinu jer su i to bile prve godine utemeljenja nove države i prvi popis u njoj. Bio je to kao i sada, prvi popis
u novim okolnostima, prvi popis sa novim izazovima, željama i
očekivanjuma. I šta piše u ovim pravilima. Kako su se Bošnjaci
mogli izjasniti. Kao Srbin-musliman, Hrvat-musliman i neopredjeljen-musliman. Greška učinjena tada, ali i u svim prethodnim
i kasnijim popisima, morala se jednom ispraviti jer je Bošnjacima ime uvijek davao neko sa strane, po svojoj mjeri i zbog svojih
interesa.
U prošlost se ipak treba vraćati samo zbog lekcija koje ili
nijesu naučene ili više nikada ne smiju da se ponove. Zato Bošnjaci/Muslimani popis 2011. dočekuju gledajući u budućnost a
ne prošlost, spremni da tu budućnost iskreno grade zajedno sa
drugim narodima i da žive u Crnoj Gori kao ravnopravan, uvažen
i autohton narod sa svojim jasno iskazanim imenom.
Bošnjaci poštuju druge ali i sebe i zbog toga ističu da im je
važno; Crnogorsko državljanstvo, Bošnjačko ime i jezik, vjera
islam. Ne da bi time barjačili, nego da bi se iskrenim predstavljanjem bolje razumjeli i saradjivali sa drugima.
Mi iz Foruma poštujemo svaki mogući stav o sopstvenom
nacionalnom identitetu ukoliko je on iskaz ličnog osjećanja, pa
čak i onda kada je riječ o nečemu što nije prirodno, što odražava naviku, neznanje ili politikantski i drugi interes. Ipak, naša je
obaveza da pozovemo svoje sunarodnike kao i pripadnike drugih
Naroda i Nacionalnih zajednica koje čine biće Crne Gore da se
bez straha i kompleksa, iskreno izjasne o sebi i za sebe, a to
znači i za našu zajedničku budućnost po mjeri čovjeka , gradjanina,- demokratske Crne Gore.
Forum BM CG,cijeni da je popis važan za dalje utemeljenje
multietničke Države i poziva sve gradjane,i nadležne u sistemu
institucija i politike da maksimalno odgovornim pristupom ostvare što precizniju bazu podataka za planiranje i ostvarenje zajedmičkih i afirmativnih ciljeva.
Na kraju, umjesto odgovora na malicioznu poruku Sabrije
Vulića iz savjeta Muslimana,samo ću ponoviti Bošnjaci smo jer
poštujemo i Sebe i Druge koji na toj činjenici zasnovaju razvoj
naše zajedničke multietničke kuće.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
mr Branka Tanasijević, sociolog
Osjećaj vjekovima temeljen
• Nacionalna svijest je utemeljena na vjerovanju ljudi u zajedničko porijeklo i osjećaju da dijele
zajedničku sudbinu.
• Svrha popisa stanovništva nije samo da se komparira prošlo i postojeće stanje, već da se na osnovu pravilnosti dešavanja određene pojave u prošlosti i sadašnjosti odrede pravci njenog razvoja u
budućem periodu.
• Demografski okvir Crne Gore može se pratiti od 1909.godine, kada je Knjaževina Crna Gora obavila
svoj prvi popis stanovništva po religijskoj pripadnosti i maternjem jeziku.
• Popis stanovništva je realna slika demografske strukture u jednoj državi. Zato je svaki uticaj na popis
nedopustiv, jer se onda dovodi u pitanje njegova objektivnost.
Razloge koji su me opredijelili da sa iskrenim zadovoljstvom
prihvatim poziv da prisustvujem
ovom okruglom stolu, podijela bih
na opšte, profesionalne i lične.
Opšti su oni koji su zajednički motiv svih nas ovdje, a to je građanska i intelektualna radoznalost
za praćenje aktuelnih dešavanja
u državi. Profesionalni razlozi su
razlozi sociologa koji sa nivoa
struke ima potrebu da analitički
i vrijednosno neutralno analizira
značajne društvene fenomene.
Lični razlozi koji su me opredijelili da prisustvujem raspravi na
temu: Kako sačuvati sebe, određeni su mojim ličnim profilom
koji je rezultat vaspitanja u duhu
potpune orijentisanosti prema
dijalogu i toleranciji i bezrezervnom prihvatanju različitosti. Različitost ne doživljavam kao mogućnost i povod za konfrontaciju,
nego kao dopunu i dio cjeline.
Veoma mi godi što sam danas
u etnički heterogenom sastavu.
To smatram privilegijom i potvrdom da
je multietničnost i multikonfesionalnost
bogatstvo, a ne prokletstvo Crne Gore.
Da bih ostala dosledna prethodno rečenom, ja ću nešto više reći o značaju
popisa i njegovom istorijatu.
Popis stanovništva svoje korjene
ima još u starom vijeku. Određene oblike popisa obavljali su još Vavilonci, Grci,
April, 2011.
Hebreji, Kinezi, Egipćani, Rimljni. Ovi popisi su vršeni u svrhu davanja poreza ili
uvida u vojnu snagu, pa su obuhvatali
skoro uvijek, samo muško stanovništvo.
Poslije propasti Rimskog carstva (u
V vijeku), popisi se nijesu vršili dugo
vremena. Viljem Osvajač krajem 11-og
vijeka vrši neku vrstu popisa engleskih
zemljoposjednika i njihovih posjeda da
bi se utvrdio porez koji je trebalo ispla-
titi kralju.
Popis u američkoj državi
Virdžiniji koji su izvršili Britanci
1620.g. još nije imao odlike modernog popisa. Prvi moderni popis je obavljen na francuskoj teritoriji Kanade, Novoj Francuskoj
1665. i 1666.g., dok je prvi popis
stanovništva u SAD bio 1790.g.
U Švedskoj i Finskoj popis
je bio 1800.g., 1801.g. u Velsu,
Francuskoj i Engleskoj, 1871.g.
u Njemačkoj i Indiji, u Rusiji
1897.g., u Kini 1953.g. Mali broj
država nije imao popis stanovništva (Etiopija, Oman).
Demografski okvir Crne Gore
može se pratiti od 1909.godine,
kada je Knjaževina Crna Gora
obavila svoj prvi popis stanovništva po religijskoj pripadnosti i
maternjem jeziku. Većina država
organizuje popise u utvrđenom
vremenskom razmaku od obično
10 godina.
Rijetke su države u kojima se
to radi u nekom drugom vremenskom intervalu. Jedna od njih je Kanada
gdje se popisi obavljaju svakih 5 godina.
Populaciona komisija Ujedinjenih nacija predložila je da se zbog mogućnosti
komparacije podataka između raznih
država, popisi obavljaju krajem decenije
(npr. 1960, 1970, 1980 itd.) ili početkom decenije (npr. 1961, 1971, 1981
itd.).
21
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Organizaciju popisa čine četiri faze:
priprema popisa, prikupljanje informacija, analiziranje podataka i kontrola popisa i objavljivanje podataka.
1.PRIPREMA POPISA podrazumijeva
određivanje koja će se pitanja naći u popisnici, određivanje vremena u kome će
se obaviti popis, obavještavanje stanovništva o namjeri i vremenu sprovođenja
popisa, kao i značaja koji popis ima za
jednu državu. Odabir pitanja na koja će
građani odgovarati je veoma kompleksan posao, jer se mora voditi računa
o pitanjima iz prethodnog popisa, da
bi se pojave mogle upoređivati i pratiti
trend njihovog razvoja, a istovremeno
se određuju i pitanja koja se odnose na
nove društvene pojave koje nijesu bile
predmet analize prethodnog popisa. U
pripremu popisa spada i donošenje neophodne zakonske regulative koja prati
ovu oblast, kao i izmjene i dopune postojećih propisa u smislu usaglašavanja
sa evropskim i međunarodnim standardima. (Prije nekolika mjeseca Skupštuna Crne Gore je usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o popisu.)
2.PRIKUPLANJE INFORMACIJA je
druga faza popisa stanovništva. Podaci
se mogu prikupljati na dva načina. Jedan je da posao popisivanja direktno
obavljaju popisivači ovlašćeni od države
za taj posao (kao u Crnoj Gori), dok kod
drugog načina stanovnik sam popunjava upitnik (popisnicu) i šalje je poštom
statističkoj instituciji koja sprovodi popis
(ovakav način koristi SAD od 1970-te, a
Kanada od 1971.g.).
3.ANALIZA PODATAKA I KONTROLA
POPISA je dio popisa stanovništva koji je
nekada bio najteži. Danas se ova faza popisa u potpunosti vrši računarski što višestruko skraćuje vrijeme od trenutka izvođenja popisa do objave prvih rezultata.
Ova faza popisa stanovništva istovremeno podrazumijeva i kontrolu obuhvata
stanovništva popisom.
4.OBJAVLJIVANJE PODATAKA je završna faza popisa stanovništva koja podrazumijeva izdavanje najopštijih podataka
o stanovništvu. Podaci se u velikom bro-
22
ju zemalja čuvaju kao povjerljivi i mogu
se koristiti samo u statističke svrhe.
Pop­isi stanovništva u Crnoj Gori bili su
1921.g. u okviru kraljevine SHS, 1931. g.
u Zetskoj banovini, zatim 1948. g., 1953.
g., 1961. g., 1971. g., 1981. g., 1991.g.,
2003. g. i popis koji će se obaviti u aprilu
2011. g.
Podaci koji se dobiju popisom stanovništva predstavljaju najznačajniji izvor
za praćenje određenih pojava u društvu i
omogućavaju uporednu analizu u odnosu
na prošlost i u odnosu na druge kulturne
modele. Ovi podaci su neophodan izvor
za kvalitativne zaključke i objašnjenja
društvenih pojava i polazna su osnova
velikog broja istraživanja.
Svrha popisa stanovništva nije samo
da se komparira prošlo i postojeće stanje, već da se na osnovu pravilnosti
dešavanja određene pojave u prošlosti
i sadašnjosti odrede pravci njenog razvoja u budućem periodu. Naučno predviđanje, kao najkompleksniji i najsloženiji metodološki postupak svoju osnovu
može naći u rezultatima popisa stanovništva. Ako se, na primjer, prati procenat
nepismenog u ukupnom broju stanovnika, na osnovu pravilnosti kretanja ove
pojave u prethodnom periodu, može se
sa velikom preciznošću predvidjeti kada
bi se moglo očekivati da ovaj problem
bude prevaziđen.
Takođe, rezultati popisa često ukazuju na određene pojave kojima bi se
u narednom periodu morala posvetiti
veća pažnja i analizirati društveni uslovi koji su doveli do te pojave (na primjer
prirodni priraštaj, migracije, nezaposlenost, staračka domaćinstva itd.). Popis
stanovništava ukazuje i na određene
društvene devijacije i neophodne pravce preventivnog djelovanja u određenim
oblastima društvenog života. On prati i
oblasti koje su nastale kao rezultat razvoja tehničko -tehnološke civilizacije,
a koje nijesu bile predmet analize prethodnih popisa. To znači da se društvena
kretanja reflektuju na popis stanovništva i usmjeravaju i određuju sadržaj pitanja u popisnici.
Zbog svega rečenog, može se reći
da je popis stanovništva realna slika
demografske strukture u jednoj državi.
Zato je svaki uticaj na popis nedopustiv,
Forum
r e v i j a
jer se onda dovodi u pitanje njegova
objektivnost.
Popis koji će se od 1-og do 15-og
aprila sprovesti u Crnoj Gori, u poslednjih nekoliko mjeseci se politizuje kroz
favorizaciju pitanja o nacionalnoj (etničkoj) pripadnosti, vjeroispovjesti i jeziku.
Smatram neprihvatljivim uticaj na građane ovim povodom, jer su identitetska pitanja duboko lična, na koja niko
nema pravo da utiče. Ona se odnose
na čovjekovu privatnost, osjećaj lične
pripadnosti i porodično porijeklo. U najmanju ruku je neprimjereno »pomagati«
nekome da odgovori na pitanje: KO SAM
JA? jer se osjećaj lične (nacionalne) pripadnosti gradio vjekovima. Nacionalna
svijest je u isti mah i pretpostavka i rezultat povezivanja i udruživanja ljudi,
utemeljena na vjerovanju u zajedničko
porijeklo i osjećaju da dijele zajedničku
sudbinu. Postojala su različita shvatanja
nacije, ali ono što ih povezuje je njena
duhovna suština, »narodni duh« koji se
manifestuje u jeziku, kulturnom i umjetničkom shvatanju, običajima, moralnim
i drugim shvatanjima. Međutim, bez obzira na važnost nacionalne pripadnosti,
popis je neprimjereno svoditi na dva ili
tri pitanja, jer se na taj način sužava cjelovita demografska slika jednog društva.
Popis stanovništva treba da sprovedu za
to nadležne institucije, bez miješanja
sa strane. Rezultati popisa prvenstveno
služe u svrhu unaprijeđenja jednog društva i prepoznavanja oblasti koje u narednom periodu treba da budu predmet
posvećene pažnje institucija sistema,
civilnog sektora, naučnika, političara i
svih onih kojima je cilj napredak društva. Analiza dobijenih rezultata može i
treba da bude predmet interesovanja
političara. Analiza rezultata DA, ali NE
i uticaj na rezultat kroz kampanju prije
sprovođenja popisa.
Takođe, sigurna sam da među građanima Crne Gore nema mnogo onih
koji će iz bilo kog razloga promjeniti svoj
identitet. To nije tipično za ljude sa ovih
prostora koji bi sve prije mijenjali, nego
svoje porijeklo. To je dio istorijskog pamćenja, nešto što je sveto, to je mentalitetska odrednica, dio tradicije Crne Gore,
ono što je dovoljno staro da bude vječno
mlado, sunčana strana naše istorije.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Prof.dr.sc. Srdjan Vukadinović, Centar za društvena istraživanja – Podgorica
Kulturološka dimenzija
popisa stanovništva
• Rezultati popisa su svojevrsni kulturni kapital za svaku državu, na osnovu
kojih pokazatelja se konstituišu različite politike i strategije razvoja. Međutim,
ako se takav jedan kulturološki fenomen politizuje, njegovi rezultati su politički
kapital za buduće manipulacije. Politizovanje popisa proizvodi određene strahove kod značajnog broja građana u jednom društvu. Sa time ovaj proces dobija
neželjene razmjere i posledice koje neutrališu pozitivne i kvalitativne strane.
• U jednom složenom društvu, kao što je crnogorsko, popis treba da pokaže svu
različitost kao bogatstvo ambijenta, a ne kao teret ili negativnu stranu društva.
Kroz popis i dobijene rezultate bi trebalo da se ispolji posebna senzibilnost i interesovanje za sve različitosti koje egzistiraju u crnogorskom društvu, a posebno
u manjinske narode. Na taj način se dobija vrijednosni kapital koji je u temelju
svakog vrijednosnog sistema.
Popis stanovništva u svakoj zemlji je
mnogo više od statističkog pitanja. Popis je
prvo kulturološko, pa zatim demografsko i
tek u trećoj ravni statističko pitanje. Posebne pripreme se uvijek sprovode prilikom
popisa stanovništva, jer u širem kulturološkom značenju od njega se očekluje da odgovori da li su porasli ili pali različiti vrednosni potencijali jednog društva. Odnosno, da
li su se različiti kapitali, a prije svih ljudski,
stvaralački, kreativni, obrazovni, kulturni i
drugi, koji se mogu dobiti jedino popisom,
uvećali i da li je konkretna zemlja napredovala na skali različitih bogatstava i vrijednosti ili oni stagniraju ili se čak i smanjuju. Na
osnovu tih popisnih pokazatelja zemlja se
svrstava na mjerljivu ljestvicu (ne)prestiža
po različitim kulturološkim svojstvima u regionu kojemu pripada i šire. Iz navedenih
razloga u svakoj civilizovanoj zemlji koja misli na svoje kulturološke i razvojne kapacitete i resurse, popis se doživljava kao poseban kulturološki čin, zbog čega se ne može
svesti na puko prebrojavanje pojedinaca,
grupa i stvari. Popisom se ne prebrojavaju i
statistički konstatuju samo pojedinci nego
i mnoge druge vrednote koje su bitne i na
koje se u ispolitizovanom društvu ne obra-
April, 2011.
ća pažnja. Popis je u drugoj ravni svoga poimanja demografsko pitanje, jer se njime
dobijaju pokazatelji o stanju demografske
populacije koja konstiutuiše određeni ambijent. I u trećoj ravni tretiranja popis je najveća statistička aktivnost koja ima za cilj da
registruje različite statističke mase pojedinaca, grupa i objekata raznih namjena. Ti
statistički podaci su samo preduslov da se
može u kreativnoj formi govoriti o prve dvije
ravni ovog fenomena. Jer od tih statističkih
podataka zavisi u kom pravcu će se kretati
i razvijati demografska struktura, odnosno
cjelokupna kultuološka ravan. Da je popis
isključivo statističko pitanje onda bi se on
svodio samo na kvantitet. A budući da je i
kulturološko i demografsko pitanje u svom
razvojnom biću on sadrži i kvalitativne momente.
Politizacija popisa
U Crnoj Gori se pitanje popisa stanovništva, od momenta onoga koji je obavljen
2003.godine, najvećim dijelom politizuje.
Zapravo i ne radi se o politizaciji već o
pukom politikanstvu koje podrazumijeva
spoj ekstremizma i primitivizma. Popis se
nikako ne može shvatiti kao političko pitanje, već isključivo kao kulturološko, demografsko i statističko, koje je od značaja za
kreiranje određenih politika od lokalnog
do državnog nivoa. Nikakvi drugo primijeri politizacije popisa stanovništva se ne
moraju dalje navoditi i primijeniti od onog
kada je aktuelna vlast pokušala da napravi
trgovinu ili nagodbu sa opozicijom da ista
glasa za Izborni zakon, a da će zauzvrat
dobiti izmjene u dijelu Zakona o popisu
stanovništva koji se tiču izjašnjavanja po
nacionalnoj pripadnosti, odnosno po pitanju maternjeg jezika. Na sličan način je i
opozicija pokušala da trguje sa vladajućim
elitama koji imaju većinu u crnogorskom
Parlamentu.
Javnomnjenjski govor
u funkciji politizacije popisa
Upravo to govori o tome koliko, u ovom
slučaju, opozicija neozbiljno i neodgovorno
doživljava taj veliki kulturološki projekat za
jednu državu kao što je popis stanovništva.
Broj neke populacije smanjiti ili povećati
ne može ni jedna vladajuća, niti opoziciona
politička grupacija. Porast ili pad određene
populacije ili grupe zavisi od demografskih činioca (ne)rasta, prije svih nataliteta
i mortaliteta. A vjerovatno nema te vlasti
koja može tako rapidno, izuzev u uslovima
fizičkog nasilja, smanjiti/povećati stopu
nataliteta, odnosno mortaliteta. Ali, u Crnoj
Gori su se prilikom prošlog popisa i dogodile takve tendencije da je jedna nacionalna
i religijska politika povećala prisustvo jedne grupacije (Srba) u odnosu na razdoblje
predhodnog popisa iz 1991.godine za više
od 21%. Naime po popisu stanovništva iz
23
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
1991.godine Srba u Crnoj Gori je tada bilo
9,5%, a dvanaest godina kasnije, na popisu iz 2003.godine, blizu 31%. Toliki rast je
nezabilježen u evropskim popisima i očito
je da on nije rezultat uticaja demografskih
činilaca, nego određene politizacije i toga
procesa i društva. I naravno ko krene u
optužbe nekoga drugoga da želi da smanji broj bilo koje grupacije popis ne doživljava ni kao kulturološko, ni demografsko,
ni statističko pitanje, već isključivo kao
političko pitanje. A popis je više sve drugo
nego jedan ispolitizovani proces. Tako da
politizacija koja je već na djelu u Crnoj Gori
ne doprinosi mogućnosti sagledavanja vrijednosti različitih kapitala, pa pored ostalog i ljudskog, koje ima Crna Gora, već ima
namjeru ostvariti neke svoje kratkoročne
ciljeve koji, inače, ne mogu dugo opstati.
Specifičnosti izjašnjavanja
Prilikom usvajanja Zakona o popisu,
kao i dvije izmjene toga akta ispoljen je visok stepen politizacije. Mijenjanje odredbi
o popisivanju po osnovu nacionalne pripadnosti, odnosno pitanja o jeziku, u roku
od dva mjseca govori o (ne)ozbiljnosti onih
u čijim je rukama donošenje takvog zakonskog propisa.
Nacionalno određenje je drugačije i
različito je od etničke pripadnosti. Nacionalno određenje je rezultat modernog
doba i kao dominantnu odrednicu ima
pitanje samosvijesti o određenoj pripadnosti. Nacionalna pripadnost je jedinstvena i ne može se ispoljavati kroz određeno
dvojstvo, što se u Crnoj Gori praktikuje.
Ali, tek kroz izjašnjavanje kao određeno
dvojstvo nije moguće zaključiti koje je
nacionalnosti onaj ko se tako u dvojstvu
izjašnjava. Zbog toga oni koji žele da se
u popisu navodi etnička pripadnost, žele
i dalje da manipulišu sa brojkama koje pokazuju (ne)veličinu neke populacije. Jer bi
nacionalno bili jedno, etnički nešto drugo i
treće, i eto dobrog terena za različite manipulacije o broju jedne ili druge ili treće grupacije. A takvih manipulacija je bilo jako
puno u Crnoj Gori. Poslednjih godina ih je
sve manje, jer očito više nemaju pogodno
tle na koje bi prijenjali. Pored toga bitnije
se izjašnjavati po nacionalnoj pripadnosti
i zbog toga što je Crna Gora, de facto, ne i
de iure, jedna od dvije multinacionalne države u Evropi. Uz Bosnu i Hercegovinu koja
je i de iure multinacionalna država, Crna
Gora je jedina država u Evropi koja nema
u ukupnoj demografskoj strukturi prisutnu
većinsku grupaciju, koja je zastupljena sa
24
prisustvom preko 50,01%. Zbog toga Crna
Gora nije multietnička država, već multinacionalna, što je raritet u evropskom prostoru i zbog toga je prihvatljivije izjašnjavanje
po nacionalnoj pripadnosti. Mada u zemljama gdje postoji određena polarizacija
po nacionalnom pitanju, a Crna Gora je takva država, prihvatljivije bi bilo da se nacionalne karakteristike stanovništva svedu
na okvir ljudskih prava. Jer i po tom pitanju Crna Gora treba težiti demokratizaciji
ambijenta, budući da se u demokratskom
ambijentu nacionalna pripadnost samo
iskazuje, a u nedemokratskom, odnosno
preddemokratskom ista se mora debelo
dokazivati. To iz razloga što u širem poimanju nacionalna pripadnost nije stvar
indivuidualnog ljudskog prava, već je pitanje života i smrti, odnosno opstanka i nestanka, kako je doživljavaju barjaktari svih
nacionalizama u crnogorskom društvu, a
pogotovo ona dva najveća.
Kultura (ne)tolerantnosti
(tolerancija - netolerancija;
trpeljivost - netrpeljivost)
U osnovi politizacije popisa u Crnoj
Gori i zaoštravanja odnosa leži priča o toleranciji i njenom kulturnom modelu u društvu. Predrasude, stereotipi, govor mržnje,
vrijeđanje, psovke i sl, preplavili su javni
život ambijenta.Javna riječ se otela kontroli i ne pomišlja na javnu odgovornost.
Na političkoj i društvenoj sceni otvoreni su
izlivi mržnje prema mnogim različitostima
koje egzistiraju u crnogorskom društvu.
Ispada da je lakše i privlačnije zauzimati
ekstremne stavove i nemati razumijevanja
za drugačije.
Mnogo se govori o netrpeljivosti, odnosno o mržnji Mnogo više bi se učinilo da
se govori o pozitivnim aspektima te iste
stvari, a to je trpeljivost, tolerancija. Neophodno je poraditi na kulturi tolerancije,
odnosno trpeljivosti koja ne podrazumijeva dvije binarne mogućnosti – ili ljubav ili
mržnja. Znači ne to. Tolerancija ili trpeljivost u izvornom značenju podrazumijeva
razumijevanje, shvatanje za različitosti i
drugačije. U poslednje vrijeme se ispoljava
neka vrsta ravnodušnosti. Ali netolerancija nije ravnodušnost. Tolerancija znači da
kada se osjeti da nešto smeta, da se ne
dopada, da se treba uzdržavati od bilo
kakvog ne samo fizičkog, nego i verbalnog nasilja. Jedna je vrsta to specifične
kulture koja nedostaje i crnogorskom, a
i južnoslovenskom prostoru. Ne mora se
ljubiti, grliti i obožavati. Ukoliko se nešto
Forum
r e v i j a
ne dopada ne treba voditi krstaški rat protiv toga, nego ga pustiti da živi, ukoliko ne
ugrožava direktno nekoga drugoga. To da
direktno ugrožava znači da ugrožava slobodu, im­ovinu, slobodu kretanja i sl. Kada
su u pitanju nekakve vrijednosti i određena privatnost, recimo, u sferi homoseksualnosti - to je nešto što može da se dopada
ili ne dopada. Ali se prema tome mora biti
tolerantno. Zbog toga priča, i o popisu, i o
konfliktnosti, treba da ide u pravcu kako
da se razvija kultura tolerancije, a ne kako
da se osuđuje takvo ponašanje.
Tolerancija je nešto što mora prirodno
da izađe i iz društva i iz ljudi A ne da se nameće političkim sredstvima. Politički prostor nije šuma. Obuhvata taj prostor ljude
koji znaju što smiju, a što ne smiju. Kada
se govori o društvu, a ne o političkoj eliti,
onda je neophodno putem svijesti nametati toleranciju.
Tolerancija predstavlja predvorje kompromisa. Ona ne treba da bude prijetnja,
ona ne treba da bude nametnuta. Treba
da bude inkorporirana, odnosno prihvaćena kao vrijednost. Da kompromis, da
tolerancija prihvatanja različitosti bude
normalan način razmišljanja i ponašanja.
Ali kulturološki obrazac u crnogorskom
društvu je pogrešan. U pobjedi u takvom
društvu nema pobjednika. Pobjeda je
samo ako se maksimalno sopstveni ciljevi ispune i uništi se protivnik. Ako se tolerantno i koristi se kompromis onda se nije
slabo. To znači da se nije izgubilo. Sa toga
aspekta treba posmatrati i popis u aprilu
mjesecu 2011. godine.
Tolerancija, kao i netolerancija se uče.
Naročito, mlade ljude treba učiti toleranciji.
Treba ih učiti o identitetima, tako da mogu
prepoznati pogubne identitete. Insistiranje
na pogubnim identitetima može odvesti u
ćorsokak i postati kontraproduktivno.
Poslije prvog desetljeća trećeg milenijuma crnogorsko društvo ni sociološki, ni
kulturološki nije ono društvo iz 90-ih godina XX vijeka. Nije moguće više kumulirati
toliku energiju da se ljudi prebrojavaju po
nacionalnoj, etničkoj ili religijskoj pripadnosti. Zbog toga veoma mali broj građana
će odreagovati na način kada su u pitanju
manipulacije sa popisom, jer to je prije
svega privatno, intimno pitanje. Velika
većina crnogorskih građana su zainteresovani da popis bude tačan i besprekorno uredan postupak, koji neće proizvesti
nove i naknadne strahove, zarad nekih
izjašnjavanja, koja su duboko intimna i u
sferi privatnosti su.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Nik Gašaj, glavni i odgovorni urednik časopisa“MALESIA“
Odgovornost
većine za manjinu
• Koncept građanske države
polazi od čovjeka-građanina
• Nacija je uvjerenje kao i religija
Crna Gora kao višenacionalna, multietnička i multikulturalna politička zajednica je realnost koja se mora poštovati i
uvažavati. Naše pluralno društvo nameće imperativ državi da izgrađuje normativna i institucionalna rješenja, koja će
jačati ravnopravnost svih građana i svih
nacionalnosti.
Afirmacija multikulturalizma teži
ravnopravnom koegzistiranju različitih
kultura, odnosno etnokulturnoj pravdi.
Stoga, državna politika u odnosu na
manjinske kulture treba da primenjuje
pravedna, uravnotežena i demokratska
rješenja. Načelno, moglo bi se reći da
je za demokratiju karakterističan metod
prilagođavanja, odnosno akomodacije.
Dakle, multikulturalizam u Crnoj
Gori, moramo ga graditi na demokratskim osnovama, kao prostor međuljudske tolerancije ,uzajamnog razumjevanja i međusobnog poštovanja, na
zajedničkim intersima, na političkim,
ekonomskim i društvenim reforskim
zadacima, na onome što nas zbližava i
spaja, u demokratskim dijalogu, i uz apsolutno poštovanje razlika, nacionalnih i
kulturnih osobenosti i specifičnosti koje
se ne mogu zaobići, niti nadilaziti.
S tim u vezi, jedno od bitnih polazište
državne politika Crne Gore o multikultulizmu, treba da bude odgovornost dominantne većine za manjinu, koji pored
svoje političke, ima i jednu civilizacijsku
i opštekulturnu dimenziju.
Nakon sticanja državne samostalnosti i suverenosti, kao i donošenja novog
Ustava, Crna Gora je proklamovana kao
građanska država, što je dobro. Međutim, različita su poimanja koncepta
građanske države. Naime, pisutno je
April, 2011.
gledište prema kojem koncept građanske države isključuje politiku multikulturalizma, jer navodno svi građani imaju
jednaka prava . Dakle, oni su pobornici
koncepta uniformnosti. Međutim, vladavina uniformnosti pravila i statusa u
pluralnim društvima rizikuje da dovede
do nepriznavanja specifičnosti i različitosti koje zahtjevaju priznavanje i zaštitu,
odnosno to dovodi do diskriminacije posebnosti, kao i do etnokulturne nepravde
Drugo poimanje koncepta građanske države, polazi od čovjeka-građanina
kao poliidentičnost, tj. kao totalno biće,
kao biće porodice, nacije, konfesije, kulture, tradicije, regije i sl. To predstavlja
savremeno evropsko poimanje esencije
čovjeka-građanina, kao unitas multipleks. A ustvari to su osnovne ćelije pluralizma, multietničkog i multikulturalnog
društva, što podrazumjeva stvarnu ravnopravnost i jednakost svih građana i
svih naroda date države.
Dakle, manjinsko pitanje, nije sporedno pitanje koje se može tehničkim
dogradnjama rješiti, nego je probni
kamen demokratizacije i istinske želje
da se transformiše podanička svijest
i autoritarna politička kultura kao nasleđe prošlosti, koje očito opterećuje
perspektivu demokratije u nas. Naime,
nemoguće je stvarati nove demokratske odnose, ostvarivati vladavinu prava i uključiti u Evropske i evroatlanske
integracije, a zadržavati stara institucionalna rješenja, kao i konzervativnu
političku svijest.
Princip jednakosti zahtjeva prevazilaženje nastojanje koje favorizuje jedne,
a diskriminiše i marginalizuje druge.
Suština pravilnog rješavanja manjnskog
pitanja, ogleda se o tome da niko ne
osjeća pritisak većeg i jačeg, nego da
svaki narod nezavisno od brojčane veličine, osjeća ravnopranim i slobodnim,
kako bi svi osjetili perspektivu suživota
na demokratskim i pravnim osnovama,
po principu pravde i pravičnosti.
U tom kontekstu predstojeći popis stanovništva u Crnoj Gori je veoma
značajan.Etnokulturološka
obilježja,
tj.izjašnjenje o nacionalnoj, pripadnosti,
maternji jezik, vjeroispovijest su važna
pitanja u višenacionalnim, multijezičkim
i multireligijskim zajednicama, a takva
25
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
je Crna Gora. Ovo pitanje je u proteklom
popisu stanovništva, koristilo u prosjeku
oko 70 odsto zemalja Evrope.
Podaci o etno-kulturnim karakteristikama stanovništva Crne Gore su od
velikog značaja sa stanovišta integracija
i politike zaštite manjinskih prava. Naime, u članu 79 Ustava Crne Gore, jemčena su Posebna-manjinska prava i zaštita identiteta pripadnicima manjinskih
naroda i drugih manjinskih nacionalnih
zajednica. Takođe, u članu 15 Okvirne
konvencije Savjeta Evrope za zaštitu
nacionalnih manjina( 1995 ), propisana
je obaveza država ugovornica da“stvore
uslove potrebne za efikasno sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u
kulturnom, društvenom i ekonomskom
životu, te u javnim poslovima, naročito
onima koji ih se neposredno tiču“. Stoga, gore navedene međunarodne obaveze, kao i ustavne obaveze ne mogu se
implementirati bez relevantne i validne
statistike-stanovništva po nacionalnoj
pripadnosti. Međutim, individualno je
pravo svakog pojedinca kako će se izjasniti po tom pitanju, i to pitanje ne bi
trebalo ispolitizovati. Nego, to treba da
bude slobodno i otvoreno izjašnjenje,
bez nikakvih pritisaka sa strane. Drugim
riječima, građani treba da budu slobodni
da iskažu svoju nacionalnu pripadnost.
O tome oni ne treba da imaju nikakvog
straha , niti da s time politički kalkulišu.
Jer, je to osnovno ljudsko, etičko i civilizacijsko pravo.
U nas, ne rijetko može se čuti teza,
da je nacija kao i religija –uvjerenje, i da
građani ne moraju se izjašnjavati po nacionalnoj pripadnosti. Kao argument navodi se odredba člana 46,stav 2 Ustava
Crne Gore, u kojem propisano je :“Niko
nije obavezan da se izjašnjava o svojim
vjerskim i drugim uvjerenjima“. Pri tome,
oni odrednicu“i drugim uvjerenjima“ je
podrazumjevaju, kao nacionalno obilježje. Međutim, prema mojim skromnim
saznanjima, to je pogrešno tumačenje
ustava. Prvo, u Ustavu ni u jednoj odredbi ne stoji da građani ne moraju se izjasniti po nacionalnoj pripadnosti. Valjda
termin nacionalnost nije bio nepoznat
ustavotvorcu, ako ga htio propisati i navesti. Drugo, nacija nije uvjerenje, nego
pripadnost, fakticitet, za sve one koji
imaju izgrađen svoj nacionalni identitet
i izgrađenu svijest o tome, jer je nacija
u savremenim društvima konstantna
26
kategorija. Dok je uvjerenje: političko i
filozofsko.
Takođe, naglašavamo, da svi oni koji
nastoje da osporavaju ili da relativizuju
značaj etnokulturnjih obilježja, u stvari,
osporavaju društvenu stvarnost Crne
Gore,tj. njenu multikulturalnost. Zatim,
ideja o etnonacionalnoj i etnokulturnoj
neutralnosti države, jednostavno je mit.
U kontekstu etnokulturne pravde,
može se primjetiti da su vladari, pa čak
i diktatori, bili svjesni činjenice da etnokulturna neutralnost ne funkcioniše u
zemljama u kojima nacionalne manjine
čine značajan segment stanovništva.
Vladari možda i nisu bili vođeni liberalnim idejama društvene pravde, ali su
bili svjesni da odsustvo grupno-specifičnih stavova i regulative može da naruši
stabilnost političke zajednice. Obezbjeđivanje lojalnosti vlasti samo je po sebi
težak zadatak, ali je praktično nemoguće očekivati lojalnost prema zajedničkoj
državi i zajedničkom cilju od onih čiji je
odnjegovani identitet isključen iz zajedničkih koncepata.
Kulturna pravda i
njene vrijednosti
Moguće je razlikovati neke aspekte
kulturne pravde. Njihove relativne vrijednosti se razlikuju u različitim društvima,
oni zahtjevaju različita sredstava implementacije, a dosegnuti su različiti nivoi
priznavanja u različitim društvima. Prvi
aspekt je zahtjev za omogućavanje izvjesnog posebnog prostora za manjine.
Etnokulturna pravda jasno pretpotavlja
sferu u kojoj se manjine mogu organizovati, ili gdje im se barem omogućava njihova kulturna interakcija. Drugi aspekt
se tiče ravnopravnog udjela u prostorima javnosti. Treći aspekt etnokulturne
pravde je potraga za određenom protivtežom koja bi neutralisala skrivene etničke tendencije o pristrasnosti, i koja bi
onemogućila pretvaranje principa“jedan
čovjek – jedan glas“ u etnički monopol
većine nad manjinom.
Ja ovdje ne želim da pravim fetiš
od pitanja multikulturalizma, jer to ne
treba hipostazirati, niti ma koji oblik u
sklopu međuljudskih i društvenih odnosa. Ali na drugoj strani suočeni smo sa
realnoššću da je nacionalna dimenzija
istorijski oblik ispoljavanja naroda. Tako
da je osjećanje pripadnosti naciji objektivno formirano. Zato nacionalne slobo-
Forum
r e v i j a
de, nacionalna prava, jednakost i nacionalni identitet, subjektivitet ne smiju
biti zaobiđeni, odstranjeni, izgubljeni,
udaljeni, premješteni u apstraktni identitet, u ideološko, političku ili filozofsku
frazu, odnosno u obmanu i prevaru,
već istorijski konkretno, tj. ljudski stav,
opredjeljenje,odnosno društveni odnos.
Politikološka saznanja ukazuju da
svaki narod treba da prestaje da bude
samo narod „po sebi“, nego da postaje
narod“za sebe“ u hegelovom smisu te
riječi,tj. sa sviješću da mu kao“prirodnoj
tvorevini“ zakonski pripada i politička
individualnost.
Afirmacija zajedničkog
života i rada građana
Sve to, nisu neki apstraktni principi,
ili nešto što nije ostvarljivo pod prepostavkom da se svemu tome prilazi sa
pozicija opšteljudske emancipacije, i
da se afirmiše zajednički život i rad građana i svih naroda odnosno nacionalnih zajednica u Crnoj Gori – kao temelj
demokratskog i civilizacijskog razvoja i
kao sudbinska povezanost i istorijska
nužnost.
I da zaključim. Budućnost Crne Gore
nije u etnonacionalnoj i etnokulturnoj
„neutralnosti“, kao ni u etnocentrizmu,
u privilegijama jednih a diskriminacije
drugih, nego u etnonacionalnoj pravdi i
multikulturalizmu, u jednakosti i ravnopravnosti svih građana i svih nacionalnosti, kako bi svi građani osjetili da je
ona njihova država, i to ne samo u formalno-pravnom smislu, nego i u stvarnosti, u fakticitetu. Takvo saznanje mora
da ima u vidu svaka oficijelna politika u
Crnoj Gori. Jer, kršenje manjinskih prava i potiskivanje manjinsko osjećanje
nacionalnog identiteta može da ima
negativne reperkusije sa dalekosežnim
političkim posledicama u iteretničkim
odnosima. To jača umjesto da slabi nelojalnosti nacionalnih manjina. Iskustvo
Zapadnih demokratija pokazuje da je
najbolji način obezbjeđivanja lojalnosti
nacionalnih manjina prihvatanje, a ne
osporavanje njihove nacionalne posebnosti i njihovih manjinskih prava. Stoga, baza statističkih podataka je bitna
pretpostavka za vođenje antidiskriminatorske politike i ostarivanja ljudskih i
manjinskih prava, kao i za izgrađivanje
Crne Gore kao demokratske i pravne
države.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Miroslav Franović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća
Mržnja je bolest duha
• Hrvati kao mala nacionalna zajednica u Crnoj Gori, nikada nijesu predstavljali nikakvu prepreku
Crnoj Gori. Podrivati državu ili mrzjeti svoga susjeda je bolesno stanje organizma i ja ne bih volio
niko moj, a i moj neistomišljenjak da se razboli od te bolesti
Lijep pozdrav u ime Hrtvatskog nacionalnog Savjeta, u ime moje male
nacionalne zajednice i u svoje osobno
ime. Zahvaljujem se organizatoru na
pozivu i uvijek gdje mogu da se odazovem, uglavnom se odazivam. Svima
onima koji danas nijesu ovdje a trebali
su da budu ovdje moja velika zamjerka.
Ako težimo ka demokrtaskoj Crnoj Gori
onda moramo pričat, moramo sjedati za
jednim stolom da bi smo se upoznali, da
bi smo razmijenili mišljenje da bi smo
napravili kako mi Hrvati kažemo na skalinadi jedan skalin naprijed, jer, odsustvovanjem ili saopštenjima poput toga
što je gospodin Sabrija napisao o tome
zbog čega neće prisustvovati skupu, mislim da se ne postiže ništa čak možda i
kontra efekat. No neću o tome zato što
osoba nije ovdje pa nebi bilo pristojno.
Hrvati kao mala nacionalna zajednica u Crnoj Gori, nikada nijesu predstavljali nikakvu prepreku Crnoj Gori, čak naprotiv i kao državotvoran narod, lojalan,
vrlo svjestan i savjestan narod koji voli
svoju državu i koji je eventualnu mržnju
zamijenio ljubavlju, ljubavi prema svojoj
državi, ljubiti bližnjeg svog. Koga voljeti
ako ne svoju državu i ako ne u njoj graditi lijepe odnose sa svojim susjedom. Podrivati državu, mrzjeti svog susjeda to je
bolesno stanje organizma i ja nebi volio
niko moj, a i moj neistomišljenjak da se
razboli od te bolesti.
Gospodo, Crna Gora, moramo priznati, ide ka dobrim demokratskim promjenama a demokracija nije lekcija koja
se uči za dva dana ili jedan sat pa da
kažemo, evo naučili smo i mi smo sad
demokrati, to je proces koji traje, koji se
dogradjuje, koji će stalno biti u nama u
našim glavama.
Ja ću sad par riječi reći o popisima,
odnosno o povijesti ovih popisa. Imam
podatke od 31. godine kako se to od priliApril, 2011.
ke kretalo i kako se hrvatska nacionalna
manjina izjašnjavala i što se sve dešavalo. Imamo ovdje podatak 1931.godine u
Zetskoj banovini, nije se izjašnjavalo po
nacionalnoj nego po vjerskoj strukturi,
katolika je bilo 26.000. Popis stanovništva 48 godine, već su se izjašnjavali
kao hrvati 6.808, znamo 48. tešku godinu, pritisci. Nakon drugog svjetskog
rata Komunistička partija Jugoslavije,
odnosno budući Savez komunista vršio
je veliki pritisak na hrvate a i na druge
u Boki kotorskoj, jer tamo i najveći broj
hrvata živi, oko 75% da se izjašnjavaju
kao crnogorci. Pa nažalost i danas ima
takvih pojava da se izjašnjavaju onako
kako nebi, kako nebi trebali, no, to je
njihovo osobno. Popis stanovništva 53.
godine, vidite skače sa 6.808 na 9.800
izjašnjenih hrvata. Popis stanovništva
1961. godine na 10.000 hrvata, popis
stanovništva 71. godine, mali strah,
pada taj broj Hrvata na 9.000 i nešto.
Jedav veliki dio Hrvata radio je u remontnom zavodu „Sava Kovačević“ Tivat, iz
Tivta, Kotora, Herceg Novog, intencija je
bila pa ne možda više crnogorci ali jugosloveni ali nemojte hrvati, nije to baš popularno. Stanovništvo 81.godine pada
još na 6.900 hrvata, popis stanovništva
91.godine je hrvata u Crnoj Gori 6.244
a 2003.godine 7.062. Hvala gospodinu
Miloševiću koji je malo svojim režimom
doprinio i budjenju svijesti hrvatskog
čovjeka u Boki kotorskoj i Crnoj Gori ,
te se jedan dio hrvata malo osvijestio i
kazao- e pa mi smo Hrvati. Ovo bi bio
jedan kratak pregled kako se to kretalo
u povijesti. Neću sada govoriti o onome
koliki je procenat Hrvata bio u Tivtu, Kotoru, Herceg Novom, tamo gdje je najveća koncentracija Hrvata. Recimo u Tivtu
je bilo 92% hrvata, u Kotoru 70 i nešto
u Herceg Novom tako isto , ali i manja
su ta mjesta bila tako da ne možemo
te pokazatelje uzet kao zdravo za gotovo. Znamo da je tada u Boki Kotorskoj
živjelo daleko manje stanovnika nego
danas, danas ima 75.000, tako da bi to
bilo nerealno.
27
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Naša želja-da se zna KO SMO!
Kada govorimo o popisu- čini mi se
da se više digla prašina nego što treba,
bez potrebe. Neko to naziva politikanstvom. Dostojan neke političke strukture iza ja nebih to vidio tako. Neko to
naziva i kampanjom. Na onom nivou u
kojem ja radim i na čijem sam čelu- Hrvatskog nacionalnog vijeća- ne radi se
ni o kakvoj kampanji, nego jednostavno
želimo da kažemo onom čovjeku koji je
zaboravio što je, da u slobodnoj Crnoj
Gori su stečeni uvjeti i demokracija je
toliko narasla do nivoa da se slobodno može izjasniti i nacionalno i vjerski
i u jeziku, onako kako bi trebao, onako
kakav je njegov osjećaj. Ja sam i sinoć
na Televiziji Vijesti na pitanje da li ima
straha, ima straha kod ljudi, ima straha
još uvijek , jer je to ono što je stečeno i
prenešeno. Kod mene nema i nikad nije
bilo straha a ja im poručujem i kažem da
slobodno mogu u slobodnoj Crnoj Gori
da se izjasne onako kako treba. Nikome
nije potreban onaj koji ne zna što je , mi
svi imamo svoje ime i prezime, moramo biti svjesni toga, ponosni na to da
imamo svoje ime i prezime da govorimo
svoj jezik da gajimo svoju kulturu i tek
onda kad budemo tako sebe postavili
, tek onda ćemo slobodno ja i Momčilo
Vuksanović sjedjeti sigurno, bezrezervno kao što sjedimo i lijepo suradjujemo
i svaki naš sastanak njega kao Srbina a
mene kao Hrvata uroditi plodom. Uvijek
28
nešto novo kažemo, uvijek dodjemo do
nekog novog zaključka a to je ono što
vodi ka lijepom ka suživotu ka demokraciji u Crnoj Gori i možemo bit na to
ponosni. Zato ono što sam prije kazao
da nije lijepo, što ljudi, neki su možda
osobno spriječeni da ne mogu da dodju
ali ako im je animozitet prema ovoj aktivnosti vodilja da nijesu došli onda je to
naopako. Dodjimo, sjedimo, razgovarajmo, pogledajmo se u oči i jedino ćemo
tako doći do napretka.
Dobra Država je
kad su ljudi zadovoljni!
Nikada mi nije na um palo da omalovažim nečiji skup, da omalovažim nečiju
kulturu, nečiji jezik, njegova osjećanja,
njegov stav, nego uvijek kažem, pa možda je i u pravu. Uvijek uzimam za rezervu,
možda i ja griješim, vjerojatno čovjek ima
nešto zašto je to tako rekao, ne može biti
100% kriv, ne može biti 100% prav. Znači,
moramo tu da budemo tolerantni, obazrivi i da vodimo računa o tim osjećanjima.
Ovo za mene nije statistički puk i statistički podatak kao što je rekao gospodin
Srdja Vukadinović, nego je po meni veoma bitno da se dodje do pravih podataka
i pravih rezultata. Oni što govore, oni će
dati i na kvalitetu u Crnoj Gori, ako bude
nešto netačno i ako bude nezadovoljenika u Crnoj Gori, onda ni Crnoj Gori neće
biti dobro. Samo će Crna Gora biti dobra
država onda kada ljudi budu zadovoljni,
Forum
r e v i j a
ne možemo tražiti da 100% budu zadovoljni ali bar jedna ogromna većina da
bude zadovoljna u toj Državi i onda možemo graditi jednu dobru Državu a imamo
sve uvjete da to bude dobra demokratski
evropski orjentirana Država. Vi ste ovih
dana imali priliku vidjeti naše bilborde;
mi smo 11 bilborda u Crnoj Gori postavili
sa porukom „Hrvati smo, govorimo hrvatski“, sa ponosom smo to postavili i jednoga crvenog sa rozetom to je znak naše
katedrale, jednoga sa Gospa od Skrpjela i svetim Nikolon iz Perasta sa istom
porukom i te će poruke stalno ići tako.
Od 11 bilborda, šest su oštećeni u Baru
odmah nakon postavljanja su „momci“
reagirali i kazali nije ovo Hrvatska -što to
postavljate? Bože sačuvaj, ovo je Crna
Gora u kojoj Hrvati hoće da žive sa svim
ostalim narodima i da traže svoje mjesto
ono koje im pripada, kao državotvornom
narodu i kao autoktonom narodu veoma
ponosnom sa veoma ponosnom kulturnom baštinom koju svi znate. Znate da je
preko 50% u Crnoj Gori kulturne baštine
u rukama Hrvata, 64% kulturne baštine
Hrvata je na popisu UNESKO-a. To su vrijednosti koje se ne smiju i ne mogu zanemariti. Mi jesmo 1.05% , ali smo jaki i
veliki po drugoj osnovi.
Još jednom hvala Vam, da se češće
sastajemo i da svaki naš novi sastanak
jedan mali doprinos ka demokratizaciji
ove Države, jer kao što sam prije rekao
to je proces koji traje i uči se.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Miloš Bojović, Socijalistička narodna partija
Za slobodno izjašnjavanje
• Ne možemo govoriti dvadeset godina unazad, moramo govoriti dvadeset godina unaprijed ako
hoćemo da razvijamo Crnu Goru i na osnovu popisa vodimo državnu politiku
Postoji velika šansa da se na
ovom popisu pokaže ko su gradjani Crne Gore. Pojedini ekstremisti
koji se javno oglašavaju ne čine dobro nikome, i ja lično to osudjujem.
Ovdje se čulo danas mnogo lijepih
stvari koje bi trebalo da budu linija
vodilja narodu Crne Gore a mi se
kao Socijalistička narodna partija
kao što znate zalažemo za gradjansku državu a to znači da se svi
potrudimo da učinimo dobro. Ne
možemo govoriti dvadeset godina
unazad, moramo govoriti dvadeset
godina unaprijed ako hoćemo da
razvijamo Crnu Goru. Postoji velika
šansa da se na ovom popisu pokaže ko su gradjani Crne Gore i žao
mi je što ovdje nijesu predstavnici
MONSTATA i još jedan broj ljudi iz
vlasti da razjasnimo neke dileme u
cilju što kvalitetnijeg sprovođenja
popisa.
Plašim se da pojedinci ne poštuju obećanje iz Vrha da neće biti
nikakvih pritisaka. Dobro bi bilo da
se svi gradjani relaksirano, harmonično izjasne, kao što se u nekim
državama preko interneta bez velikih troškova izjašnjavaju. Nijesmo
zreli za to, znam ali, treba da dozvolimo narodnu Crne Gore da se
izjasni onako kako želi - kazao je
Bojović
Treba da radimo timski i s međusobnim razumijevanjem, da
vidimo što hvali Hrvatu, Muslimanu, Srbinu, Crnogorcu, Bošnjaku,
Albancu itd, da ga ispoštujemo a
ne da ga napadamo. Time će mo
smanjiti sava moguća trvenja osjetiti potrebe.
Da nam se ne dešava da nemaApril, 2011.
mo socijalnu kartu Crne Gore.
Želimo nešto bolje, više,.. da
na evropski nivo stavimo popis ali
i sva druga pitanja iz raznih oblasti
i onda da krenemo da čupamo ovu
državu, koja je u vrlo teškoj situaciji ako imamo u vidu da većina naroda teško živi u Crnoj Gori.
Najvažnije je da iz ovoga popisa
izvučemo državnu politiku s kojom
treba da se bavimo poslije popisa.
Prihvatam izjavu moga prijatelja
Mirsada Rastodera koji je to lijepo
rekao. I svi smo rekli, da izvučemo konsekvence koje će trebati
gradjanima za budućnost i razvoj
prema evropskim standardima, da
složno pojačamo tu aktivnost .
Mislim da neki ne rade tako, a
ja kao opozicionar oću da radim
za interes gradjana Crne Gore.
Kroz iznošenje mišljenja, kritika,
na tribinama, ovakvim skupovima,
okruglim stolovima itd ali želim da
budemo zajedno svi u Crnoj Gori a
ne da se dijelimo.
Ko pokušava da dijeli, za mene
ne može da bude na političkoj sceni Crne Gore, niti da učestvuje na
ovakvim skupovima. Ovo je jedan
proces, koji niko ne može da zaustavi, Evropa nas utjeruje u tu liniju.
Popis mora da bude regularan.
Može neko da plače zbog podjela,
pošto Bošnjaci organizuju ovo-da
kažem, ako se podijele sad Bošnjaci na muslimane, crnogorce,
bošnjake šteti to vama, dosta grubo da kažem. Ako me nešto uvrijediš ja ću biti kontra, pa kako god ti
mislio, tako i za Srbe, Crnogorce i
sve ostale, dešava se, ali možemo
da se čuvamo da budemo ljudi.
Crna Gora se izvukla iz svega
samo zahvaljujući pameti naroda
29
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
da ovdje nije bilo razaranja kakva su preživjele susjedne države.
Nego smo ispali veliki ljudi, znamo
što je politika, mislim na ukupni
establišment politički i narodni crnogorski, da smo bili sila jedna. To
treba da poštujemo.
Da bi smo postigli bolji kvalitet
življenja i u političkom, nacionalnom, kulturnom, socijalnom kako
god hoćete sve te atribute a svi
znate bogu hvala, vidim da ste svi
učeni ljudi i velika mi je časta da
danas govori pred vama. Moramo vrednovati sve ovo i ovaj skup
treba da se vrednuje mnogo i žao
mi je što sad televizija ode, oni su
prikazali polovinu jednu, pola ljudi
koji su jaki ljudi, isto tako je trebalo da se čuje to i da se pribileži, da
bi smo se prepoznali jel, da bi se
prepoznali kao ljudi. Ne može Spahić da misli loše o meni i ako smo
stranački protivnici, dvadeset godina se znamo ili moj prijatelj Rifat
Rastoder sa kojim sam odrastao
primjera radi i tako.
Moramo da držimo nivo a ja mislim da će ga ovaj sastav i ovdje i
onaj drugi koji nije došao,a treba
da čuje, imati.
Ovdje su svi učesnici govorili o
toleranciji, bez toga nema napr­
e­tka. Moramo da se uvažamo
medju­sobno, da imamo različita
mišljenja i razgovaramo u interesu
boljitka.
Reforme su potrebne, svi se zalažemo da naše zakone korigujemo prema evropskim standardima
ali ih sporo primjenjujemo gospodine Franoviću, lijepo ste govorili
ali moramo brže da djelujemo. Zašto? da bi dobili inostrane kredite.
Teško se živi, posebno na sjeveru!
Treba reći pošteno, od ovog popisa se očekuje mnogo, da skrene
pažnju, da se razvijaju Berane od
Savinog Bora do Šekulara i slične
opštine. Zna to moj prijatelj Rifat.
Treba i drugi da vide kako se tamo
egzistrira. U protekloj deceniji oko
10.000 gradjana je negdje otišlo,
ka primorju, Podgorici, za Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, traže ljudi posao.
Nije važno koje su nacionalnosti, želim dobro svima i zbog toga
treba brže da se dogovaramo i odlučujemo o životnim interesima
Čujem prije tri, četiri dana da je
30.000 paketića socijalne potrebe
Kako zajedno sačuvati sebe
30
Forum
r e v i j a
podignuto u Podgorici, to je poraz!
Poraz je za nas u Crnoj Gori, evo
štampa je to objavila. Umjesto da
svedemo to na nekoliko stotina.
Da narodu obezbijedimo uspjeh u
životu. Efikasnijim sprovođenjem
odluka za poboljšanje standarda
građana treeba da potvrđujemo
lojalnost Crnoj Gori.
Svako može da iskaže to što
osjeća, ali posao nemaju svi u Crnoj Gori. Pola moje rodbine je u Srbiji, ne za to što ne vole Crnu Goru.
Volimo je maksimalno ali, nema
posla. Traži, jednu godinu, dvije,
tri godine,četiri i šta ćeš? U nekim
selima po dvjesta momaka nije
oženjeno i to će biti jedan parametar popia, da se izuči i tražimo
rješenje da nam sela ne opuste.
Ovim hoću da kažem da želim da
idemo naprijed, da učestvujemo
u državnoj politici svi i nakon popisa da damo veliki doprinos za
narod Crne Gore. O tome želim da
razgovaramo, sa ekstremistima i
nacionalistima neka razgovaraju
nadležni državni organi.
Mi treba da se posvetimo stvaranju uslova za kvalitetniji život. Da
omogućimo sposobnim ljudima da
rade za opšte dobro. Ko god je sposoban daj mu posao, daj mu posao
u prosvjeti i u svim oblastima. Imamo jednu plejadu mladih ljudi koji
su isplivali na nivou Crne Gore koja
zaslužuje šansu. Ovo je građanska
država i nije dobro da se plasiraju
neke projekcije u smislu ,,ako ne
bude sad crnogoraca toliko i toliko
mi smo propali... Kakve su to priče,
ovo je gradjanska država sa puno
tolerancije, sa puno ljudskosti, sa
puno potencijala da obezbijedimo
bolji život u Crnoj Gori. Da razvijamo saradnju sa susjedima i forsiramo svoje proizvode. Crna Gora
ima veliku šansu da bude uspješnija od svih u okruženju i to treba
zajednički mudro da iskoristimo,
a onima koji hoće podjele da kažemo stani malo mora da se ide
naprijed.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Ervin Spahić, poslanik
Može li Mustafa
biti nešto drugo?
Popis ima demografsku, kulturološku ali i političku dimenziju. Na osnovu
rezultata popisa radiće se strategije i
socijalne, ekonomske i ine politike a
rezultati popisa će biti svakako vezani i
za Zakon o izboru odbornika i poslanika
što mu daje i jaku političku dimenziju.Na
rezultate popisa pozivaćemo se i kada
budemo tražili adekvatnu zastupljenost
pripadnika manjinskih naroda i drugih
manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima ,javnim preduzećima
,lokalnim samoupravama.
Istoriju pišu pobjednici i pri tome se
često služe lažima i falsifikatima, o toj
istini nerado se govori. Još 1882.godine Ernest Renan je zapisao:“ Namjerno
pogrešno tumačenje istorije i njeno falsikovnje predstavlja esencijalni momenat
u stvaranju svake nacije. Zato nijednu
nacionalnu istoriju ne treba usvojiti kao
naučni rad već je treba tretirati kao mitologiju“.Stereotipi i predrasude postoje
tamo gdje nema kontakata između brojčano većinskog naroda i onih naroda
koji to pak nijesu.Tamo gdje nema želje
da upoznate drugoga koji je „različit“od
vas,da bi kroz bogastvo različitosti obogatili sebe, već ste na putu da kao mazohista budete u društvu duhovnih siromaha.
Prvi vilajet u kome se počinje sa
uklanjanjem stereotipa i predrasuda
je porodica.Sledeća institucija je ona
koja se bavi obrazovnim sistemom i to
u najranijoj fazi vašeg uzrastanja a to je
pretškolsko obrazovanje pa tako redom.
Neznanje je osnovni izvor netolerancije
i zato mlade ljude ne smijemo kljukati
mitovima i mitologijom,poluistinama i
literarnim fikcijama.
Predrasude o Bošnjacima treba razbijati istinom. Na zlo i nepravdu ne treba
April, 2011.
odgovoriti zlom, lažima i nepravdom već
istinom, i neka istina bude naše najače
oružje.
U VJERI NEMA PRISILE
Bošnjaci su predugo prihvatali ulogu žrtve,što zbog merhameta,naivnosti
ili dezorijentisanost nakon odlaska Turaka, što zbog pogrešne procjene i bolesnih amicija pojedinih muslimanskih
aktivista u raznim vremenima koji su
podsticali rastočenost i raspolućenost
bošnjačkog bića.
Želja da se Bošnjaci prikažu u što negativnijem kontekstu nikada nije prestajala samo je dobijala ili gubila na intezitetu.Iza produkcije viceva o Bošnjacima
stoji namjera da se postigne negativni
stereotip o Bošnjacima kao zaostalom i
glupom narodu. Kada je u pitanju nametanje krivice i žigosanje Bošnjaka nama
se najviše zamjera prihvatanje islama
za svoju religiju. Ono što na ovom mje-
stu treba reći je da prisilne islamizacije
nije bilo i nju ne potvrđuje niti jedan istorijski dokument.
Pa i naša sveta knjiga Kuran kaže
:U VJERI NEMA PRISILE. U isto vrijeme
Kuran poziva sve muslimane ma gdje
živjeli da budu lojalni građani države u
kojoj žive.
Nema validnog dokumenta o prisilnom prevođenju u islam.U indoneziji živi
225 miliona stanovnika od toga su 205
miliona muslimani.Ljudi sa tog prostora
su islam primali od misionara sa kojima
su se susretali kroz trgovinu i u drugim
kontaktima.
Da je postojala državna politika asimilacije od strane Turaka zar bi Turci činili svega 7% od ukupnog stanovništva
na teritoriji kojom su vladali do 1905.
godine.
Da li zaista može opstati teza da su
Bošnjaci bili prevrtljivi,lakomi za privilegijama, da su“ izrod i izdajice“ a da su
31
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
oni drugi hrabri.
Pođimo samo tom logikom, da su
Turci htjeli samo 1% godišnje stanovništva da prevedu u islam za 100 godina
posao bi bio završen,tako da u onih preostali 400 ne bi imali šta da rade.
Prihvatanjem islama Bošnjaci su prihvatali i vojnu obavezu. U vojsku su išle
i paše i subaše tako da te obaveze nije
mogao biti pošteđen vojno sposoban
musliman. Svi sposobni muškarci Bošnjaci morali su ići u rat bez obzira koliko
ih je u familiji. Vojska je trajala 8 godina
često i duže do okončanja određenog
rata.Sjetimo se samo kako se odavde
odlazilo u rat sve do Bagdada, Moskve,
Plovdiva i ko zna gdje još.
Samo u ratu 1563-1571 oko 5600
regruta iz Sarajeva je otišlo u rat a vratilo
se svega njih 400. U tom periodu uslijed
čestih odlazaka u rat Bošnjaka, imamo
značajno povećanje priraštaja srpskog i
hrvatskog stanovništva na tom kao i na
ostalim područjima. Oni koji nijesu primili islam nijesu imali obavezu da idu u
rat ali su bili u obavezi da plaćaju nizamiju u vrijednosti jednog jagnjeta u novcu ili naturi na godišnjem nivou. Toliko o
kukavičluku.
ADEKVATNA ZASTUPLJENOST
Kada govorimo o predstojećem popisu stanovništva u Crnoj Gori ,ja se neću
složiti sa onima koji kažu da on ima
samo statističku dimenziju. Svakako da
pored ove on ima i demografsku i kulturološku ali i političku dimenziju.Na osnovu rezultata popisa radiće se strategije i
socijalne, ekonomske i ine politike a rezultati popisa će biti svakako vezani i za
Zakon o izboru odbornika i poslanika što
mu daje i jaku političku dimenziju. Na
rezultate popisa pozivaćemo se i kada
budemo tražili adekvatnu zastupljenost
pripadnika manjinskih naroda i drugih
manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima ,javnim preduzećima
,lokalnim samoupravama.
Ono sa čim se takođe ne slažem je
da su bilbordi, flajeri i razne manifestacije pritisak na stanovništvo kako da se
izjasni na popisu. Naprotiv ja mislim da
je obaveza nas bošnjačkih intelektualaca, da zbog dugogodišnje medijske blo-
32
kade, zbog nepoznavanja svoje sopstvene istorije( zbog čega smo dijelom i sami
krivi), našim sunarodnicima pojasnimo
neke istorijske činjenice da im ponudimo naše viđenje stvari a da njima u konačnom prepustimo da se sami izjasne
onako kako misle da treba.Nacionalni
osjećaj je subjektivni osjećaj svakog pojedinca i to nije u suprotnosti sa misijom
bošnjačkih intelektualaca koji upravo
treba da ponude našem narodu činjenice i fakta a poslije toga neka je svakom
pojedinačno široko polje.
I Mustafa Mulalić je imao svoj izbor
i ja ću Vam sa zadovoljstvom prenijeti
tekst koji je o njemu zabilježio Nihad
Halilbegović:
(Iz neobjavljenog memoarskog spisa
Mustafe Mulalića pod naslovom “Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja”)
MUSTAFA U ČETNIČKOM ŠTABU
“Kasnije sam doznao da se Mustafa
Mulalić još od 1924. godine, kao komesar gradskog vijeća u Livnu isticao kao
srbofil. Kao protivnik konzervativnog
shvatanja islama.Isticao se kao oštar
polemičar na strani takozvanih “reformaša” u mnogim tadašnjim listovima
i časopisima, posebno u “Gajretu”. U
političkom pogledu, pripadao je provladinoj Jugoslovenskoj nacionalnoj
stranci (JNS) i djelovao sa pozicija jugoslovenskog integrizma, monarhističkog
režima i šestojanuarske diktature. Na
Forum
r e v i j a
petomajskim izborima, 1935. godine,
prvim parlamentarnim izborima poslije
šestojanuarske diktature, kandidovan
je na zemaljskoj listi Bogoljuba Jeftića
za narodnog poslanika u gračaničkom
srezu. Iako su se pripadnici JNS s područja gračaničkog sreza tome oštro
protivili, zahtijevajući kandidata iz domaće sredine, pokazalo se da je procjena “centrale” Jugoslovenske nacionalne
stranke bila pravilna. Mustafa Mulalić,
kao poslanički kandidat u gračaničkom
srezu dobio je 6190 glasova ili 53,12%.
Ostvario je, dakle, pobjedu i ušao u parlament kao poslanik provladine stranke
Bogoljuba Jeftića za gračanički srez.
Sudbina je htjela da Mulalić doživi u
Gračanici pobjedu na spomenutim izborima, 1935. i poraz svojih političkih
ideja, 1945. godine. Kao potpredsjednik četničkog Nacionalnog komiteta i
savjetnik u štabu Draže Mihajlovića predao se partizanima odmah čim su ušli u
Gračanicu. Nešto kasnije bit će osuđen
na dugogodišnju robiju. Zbog svog učešća i djelovanja u najvišim instancama
četničkog pokreta, skoro čitavog života
nosio je hipoteku izdajnika muslimanskog naroda i u javnosti tretiran kao politikant i agitator velikosrpstva, zadužen
za vrbovanje muslimana u četnike. Mustafa Mulalić je bio čitavo vrijeme Drugog svjetskog rata u četničkom štabu
Draže Mihajlovića. Jugoslovenskoj vojsci (četnicima) on se pridružio u dogovoru s beogradskim muslimanima koji
April, 2011.
Forum
r e v i j a
su smatrali da je potrebno imati jednog
čovjeka uz Dražu Mihajlovića, “za svaki
slučaj”, kakvo je često geslo bošnjačke
politike. Bio je jedan od potpredsjednika kongresa u selu Ba, preko kojeg je
funkcionisala veza Draže Mihajlovića s
Bošnjacima. Njegovo djelovanje uglavnom se svodilo na pisanje pisama i
usmene poruke uglednim Muslimanima
da pređu na četničku strane i da rade
na uspostavljanju saveza muslimana i
pravoslavnih.Iako je bio potpuno prosrpski orijentisan, kako u kulturi, tako i u
politici, Mustafa Mulalić se ponosio svojim islamskim porijeklom. To potvrđuje
i jedna njegova beogradska epizoda iz
perioda Drugog svjetskog rata, o kojoj je
govorio i tokom spomenutog razgovora u
Sarajevu. Radi se o jednoj oštroj polemici i šovinističkom ispadu nekog popa u
Beogradu. Taj je ispad na njega ostavio
poseban utisak, pa ga je kasnije ovako
opisao u svojoj Hronici:
DUHOVNI MIR I SJEDOČENJE Mustafe Mulalića. Svi me dočekaše (u Beogradu, nap. ur.) sa uobičajenim pozdravom:
“Živa glava!”. Svak je želio da nešto više
sazna o svojima, pa me okružiše, dok
me jedan riđokosi prota ne izvuče za zaseban sto. Nije pravio nikakvog uvoda,
odmah pređe in medias res:
“Zdravo, kume!”
Pogledah ga začuđeno, uopšte ga ne
znam, niti sam ga ikad susreo, a on me
naziva kumom. Upitah ga:
“Otkud smo kumovi, kad se prvi put
vidimo?”
“Eto , ja sam ti kum! Kad se budeš
vraćao u pradjedovsku vjeru, nemoj da
tražiš kuma, ja sam ti se prvi, i to od
sveg srca, javio za kuma.”
Bilo mi je jako teško. Taj šovinistički
prepad me je duboko vrijeđao. U svojoj
vjeri ja nisam bio kolebljiv da ne bi takvom ataku odolio, ali me vrijeđalo što
ovakvi ispadi nanose štetu nacionalnoj
stvari. Raegovah:
“A koja je to moja pradjedovska vjera, oče proto?”
Prota mi se zagleda u oči, gladeći
riđu bradu.
“Pa razumije se, pravoslavna!”
“Nije tačno! Vidiš da ni sam ne znaš.
Moja pradjedovska vjera je bogumilstvo,
April, 2011.
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
a zajednička nam je pradjedovska vjera
Perun!”
Protina prijaznost pođe da prelazi u
mržnju.
Ja nastavih:
“Da li bi se ti, oče proto, vratio Perunu i ostavio Hrista, ostavio višu kulturu i
vratio primitivi?”
Samo me je mjerio i nije odgovarao.
Primjećivao sam kako mu se i boja očiju
mijenjala.
“Ni ja oče proto, ni ja ne bih ostavio
svoj islam ni pod kakvim uslovima jer
sam u njemu našao duhovni mir i zadovoljstvo. Kao progresista, ja bih mogao
da pređem samo u nešto što je bolje i
savršenije. Vidiš, oče proto, primajući
islam, ja nisam ostavio Hrista. Hrist je
za mene savršen čovjek i savršena ideja, Božji poslanik kao i Muhamed, ali si
ti ostavio Hrista, dajući mu atribute koji
mu ne pripadaju. On za mene nije božanstvo, on je za mene savršen čovjek.
Njemu kao božanstvu neću se nikad
vratiti!”
Prota je skočio:
“Znaš šta, dosta je nama tih Srbamuslimana! Dokle ćemo da vas tetošimo
i zalažemo sinekurama, a zanemarujemo
sebe i svoje poslove. Nama trebaju Hrvati-muslimani kako prema njima ne bismo
imali obzira u sprovođenju naše politike!
Vidiš, draži je meni Ismet-beg Gavrankapetanović od Šukrije Kurtovića.”
“Hvala ti, oče proto, na tolikoj iskrenosti! Potrebno je više nego išta da jedni drugima rečemo pravu istinu. Samo
tako moći ćemo uočiti ono u čemu griješimo i što onemogućuje našu slogu i
skladan život, jedinstvenu akciju za naš
napredak! Ako prešućujemo ono što
nam leži na duši, a često se neiskreno
ulagujemo, nikad se nećemo naći na
jednoj liniji, pa se ne treba čuditi ako
neko od nas zastrani rađe i u neprijateljsko društvo!”
To izgovorih i izađoh iz bifea. Po
tome što je upoređivao u svojim političkim simpatijama Ismet-bega kao Hrvata
i Šukriju kao Srbina, zaključio sam da
je proto odnekle od Foče. Otišao sam
u stan jako ožalošćen. Pukla mi je pred
očima realna slika naše stvarnosti, naših neiskrenih odnosa. Mjesto borbe
protiv okupatora, vidjeh da nam predstoji međusobna borba.
Kad sam se sutradan sreo na Terazijama sa mojim prijateljem dr. Mirkom
Došenom, takva mi se perspektiva još
crnjom ukazala.
“Živa glava!”
Pozdravio se Mirko sa mnom i odmah
je prešao na komentarisanje situacije u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vidjeh da
od njegovog idealnog jugoslovenstva
nema ništa. Neko ga je uspio ubijediti
da sve zlo čine muslimani, pa veli:
“Ti si nama svima drag. Tebi ne mislimo ništa nažao učiniti, ali ti velim da
za muslimane imamo rješenje: pozvati
ih da pređu u pradjedovsku vjeru, koji
ne htjedne, predložiti mu da seli u Tursku, a ako ni to ne prihvati, staviti ga
pod nož!”
“Zar baš tako?”
“Tako!”
“Da sam se od svakoga tome nadao,
od tebe, Mirko, prekaljenog Jugoslovena, beli, nisam! Kako si me razočarao!
Koliko si se samo borio protiv srednjovjekovnih recidiva, pa da im danas tako
tragično podlegneš. Dakle, nisi duh koji
je kadar da se odupre svakoj psihozi
koju stvara neprijateljska ‘promidžba’.
Razgovarat ćemo još o tome!”
“Nema šta da razgovaramo. Nije to
samo moje mišljenje, tako mislimo svi,
od Komandija, pa dalje!”
“Ipak vjerujem, dragi Mirko, da ćeš
ozdraviti od tog recidiva. Doviđenja!”
Ma koliko se Mustafa Mulalić upirao
da dokaže da je Srbin izgleda da mu nije
polazilo za rukom.Pa i da je kojim slučajem bio u onom vozu “671” na stanici
“Štrbci” 27.februar 1993.godine ,ne bi
mu mnogo pomoglo to njegovo izjašnjavanje da je Srbin već bi se u smrti
pridružio onima čiji je jedini grijeh bio
biljeg imena.Da li je Mustafa mogao biti
nešto drugo ,nego što zapravo jeste ,ja
ne znam, ali znam da svaki vakat ima
svog “Mustafu” .
Zato budimo zajedno jer dijelimo
istu sudbinu- budimo to što jesmo.
BOLJE DA NAS MRZE ZBOG TOGA
ŠTO JESMO, NEGO DA NAS VOLE-ZBOG
ONOGA ŠTO NIJESMO.
33
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Radun Mićković, Matica crnogorska
Nema poštovanja za
one koji se prikrivaju
• Nama je potreban potpuni istinski uvid u sve sadašnje resurse Crne Gore, ljudske, ekonomske i sve
druge radi kreiranja i realizacije uspješne politike razvoja naše države u sadašnjosti i budućnosti. Na
djelu su pritisci kako bi rezultati popisa bili politički kapital za buduće manipulacije. Matica ne favorizuje u
bilo kom pogledu Crnogorce, Ali, nemamo razloga da odlučno ne odgovaramo na pokušaje osporavanja
crnogorskoga nacionalnoga identiteta.
• Rezultati popisa u Crnoj Gori i broj Srba imaju u sebi toliko demografskih i psiholoških iracionalnosti
da nema te nauke, niti toga zdravog razuma koji može objasniti porast broja Srba u Crnoj Gori u periodu
od 1991. do 1993. god. od 9,34% na 31,99%. Jedino racionalno objašnjenje je da je to rezultat politike
Slobodana Miloševića i Amfilohija Radovića.
Poštovana gospodo i prijatelji,Ponešto
ću reći i u svoje ime, ali prije svega u
ime Matice crnogorske. Matica crnogorska je za dosljednju primjenu odredbi
zakona o popisu. Nama je potreban
potpuni istinski uvid u sve sadašnje
resurse Crne Gore, ljudske, ekonomske
i sve druge radi kreiranja i realizacije
uspješne politike razvoja naše države u
sadašnjosti i budućnosti.
Izjašnjenje o nacionalnoj pripadnosti je neophodno ako hoćemo istinsku
ravnopravnost i istinski ravnopravni tretman naroda i nacionalnih zajednica iliti
manjina u Crnoj Gori. Ja tu podrazumijevam i mi tu podrazumijevamo pored
ostaloga i obezbjeđivanje sredstava za
posebne programe nacionalnih zajednica. Kako se ta sredstva mogu pravično
dodjeljivati ako nije poznat procenat u
ukupnom stanovništvu Crne Gore?
Nemam razumijevanja, da ne
kažem i poštovanja, a to je stanovište
i Matice za pojedine ličnosti koje se ne
izjašnjavaju šta su po nacionalnosti. Ako
nemaju hrabrosti da to kažu, onda je to,
moram reći, kalkulantski odnos prema
vlastitoj poziciji u društvu. To je valjda
puna legitimacija ličnosti. Shvatio sam
da to pitanje tretira na isti način i prijatelj koji danas ovdje zastupa Hrvatsku
nacionalnu zajednicu. Ja sam ovdje od
vas svih prisutnih znatno stariji, ako
34
dočekam 15. avgust 2011. biće mi 87.
godina. Ali, još iz mladosti kao đak viših
razreda Podgoričke gimnazije ja sam se
osjećao kao Crnogorac, pa sam se tako
osjećao i iskazivao i u NOR-u i u čitavom
ovom minulom periodu, bez obzira koliko je to bilo, što bi rekli, korisno za
mene ili za nekoga ko je postupao tako
kao i ja. Konačno, gotovo svi pripadnici
NOP-a, među njima i ja, zalagali smo se
za ravnopravni status Crne Gore u obnovljenoj državi Jugoslaviji i razumije se
za punu afirmaciju crnogorske nacionalnosti i crnogorske nacionalne kulture, kao i za afirmaciju drugih nacija i
nacionalnih zajednica i njihovih kultura.
Mi nijesmo računali ni tada, a ja, što bi
rekli i pri kraju života, ni danas da favorizujemo u bilo kom pogledu po pravima Crnogorce. Ali, nemamo razloga
da odlučno ne odgovaramo na pokušaje
osporavanja crnogorskoga nacionalnoga identiteta. Što se tiče izjašnjavanja
o vjeroispovijesti, normalno je da se svi
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
popisnici izjasne po vlastitom opredjeljenju. Oni koji nijesu vjernici, a među
tima pripadam i ja, izjasniće se, vjerovatno, kao ateisti.
Nastavak imperijalnog odnosa
Dio strategije Vlade Srbije o odnosima prema Srbima u Crnoj Gori je
smišljena propaganda da se što više
građana Crne Gore u popisu izjasne kao
Srbi. To je nastavak imperijalnog odnosa Srbije prema Crnoj Gori, koji traje u
kontinuitetu posljednjih dvjesta godina.
Trebalo bi da mi vjerujete na riječi jer
sam se posebno dugo bavio politikom
Srbije prema Crnoj Gori i o tome objavio
niz tekstova širom nekadašnje Jugoslavije.
Prvaci prosrpskih stranaka u Crnoj
Gori se licemjerno ponašaju, kad se
navodno zalažu da se popis ne politizuje a javno govore da će se pisati kao
Srbi. Nadam se da ste imali prilike da ih
čujete, da ih ja sad ne imenujem ovdje.
Kažu da je popis tehničko pitanje, a onda
dodaju da će se pisati kao Srbi. Jedan
od tih lidera kaže da se do sada uvijek
pisao kao etnički Crnogorac, a sada će
se pisati Srbinom iz inata, jer se navodno, organizovano sve radi protiv srpskog
identiteta u Crnoj Gori. Posebno je, u vezi
s predstojećim popisom, karakteristično
ponašanje Srpske pravoslavne crkve u
licu Amfilohija Radovića koji u razgovoru
sa predstavnicima Kola srpskih sestara
u Herceg Novom, poziva Srbe da se oslobode straha i pišu se Srbima, kao što
su se navodno, svi pravoslavci u Boki i
Crnoj Gori izjašnjavali kao Srbi. Govori
o davnim vremenima. To je velika neistina, jer su se na popisima stanovnici u
knjaževini Crnoj Gori i kraljevini Jugoslaviji izjašnjavali samo po vjeri. To je
očito iz sljedeća tri popisa.
Popisi od Kraljevine do danas
Slijedi pregled popisanih u procentima:
U knjaževini Crnoj Gori 1909. godine, pravoslavnih 94,38%, muslimana
5,62% (drugih podataka nema).
U kraljevini SHS 1921, pravoslavnih
84%, muslimana 12%, katolika 4%. U
Kraljevini Jugoslaviji 1931. godine, pravoslavnih 76%, muslimana 17%, katolika 7% (nema drugih podataka).
April, 2011.
Slijede rezultati popisa iz vremena
FNRJ, SFRJ i SRJ:
U Crnoj Gori, 1948. godine Crnogoraca 90,67%, Srba 1,78%, Albanaca
5,15%, Hrvata 1,8%,
1953. godine Crnogoraca 86,62%,
Srba 3,3%, Albanaca 5,58%, Hrvata
2,34%, Jugoslovena 1,53%,
1961. godine, Crnogoraca 81,37%,
Srba 3,3%, Muslimana 6,5%, Albanaca
5,47%, Hrvata 2,26%, Jugoslovena
0,33%,
1971. godine, Crnogoraca 67,15%,
Srba 7,46%, Muslimana 13,26%, Albanaca 6,74%, Hrvata 1,74%, Jugoslovena 2,07%,
1981. godine, Crnogoraca 68,54%,
Srba 3,32%, Muslimana 13,36%, Albanaca 6,46%, Hrvata 1,81%, Jugoslovena 5,67%.
1991. godine, Crnogoraca 61,86%,
Srba 9,34%, Muslimana 14,57%, Albanaca 6,57%, Hrvata 1,2% i Jugoslovena 4,25%,
2003. godine Crnogoraca 43,16%,
Srba 31,89%, Muslimana 3,97%, Boš­
njaka 7,77%, Albanaca 5,3%, Hrvata
1,1% i Roma 0,42. Evo sada jedan kratki komentar za ovakvu promjenu odnosa u procentima između Crnogoraca i
Srba. Rezultati popisa u Crnoj Gori i broj
Srba imaju u sebi toliko demografskih
i psiholoških iracionalnosti da nema
te nauke, niti toga zdravog razuma koji
može objasniti porast broja Srba u Crnoj
Gori u periodu od 1991. do 2003. god.
od 9,34% na 31,99%. Jedino racionalno objašnjenje je da je to rezultat politike Slobodana Miloševića i Amfilohija
Radovića.
Obnova velikosrpskog
projekta
Sada ću vam pročitati reagovanje Matice crnogorske na „Strategiju očuvanja
i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regionu“
- dokument Vlade Republike Srbije.
35
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
„Svaki narod i država vodi nacionalnu politiku prema svojem iseljeništvu.
Takvu strategiju ima i Crna Gora. Nema
ništa neprirodno da i Republika Srbija
obznani svoju politiku prema svojim
iseljenicima. Upozoravajuće je poglavlje o Srbima u regionu, pa time i u Crnoj
Gori, koji se ne tretiraju kao iseljenici,
već dio projektovanog srpskog etičkog
prostora. Šta više, vrši se pritisak od
druge države da se Srbi proglase konstitutivnim narodom, a time redefiniše
poredak države Crne Gore, koja je Ust­
avom proglasila suverenitet građana i
tolerantnu multietničku i multivjersku
zajednicu. („Ova naknadna korekcija u
toj strategiji objavljena početkom marta,
ne znači faktički ništa. Oni, u suštini, ostaju i dalje na proklamovanoj politici,
kako su to zapisali u ovom dokumentu
na 26. stranica. Tamo postoji i poseban
dio o odnosima prema Srbima u Crnoj
Gori. Ja sam se potrudio da čitav tekst
Strategije proučim, a posebno, razumije
se, ono što se odnosi na Crnu Goru“. moja primjedba).
Strategija Vlade Srbije u odnosu
sa dijasporom je politička namjera sa
ciljem da se pod maskom Evropske
identitetske retorike obnovi propali velikosrpski projekat čiji bi prvi korak bio
nacionalistička ustavna rekonstrukcija
susjednih država. Umjesto suočavanja
sa poražavajućom prošlošću, zvanična
Srbija ponovo nudi oživljavanje pogubnih hegemonističkih ideja i pokušava da
spoji kosovski mit i svetosavlje sa evropskim građanskim pravima. Ona je odraz
neprevladanih trauma i nesuočavanja
sa prošlošću.
Vlada Srbije ne naglašava da poštuje
teritorijalni integritet država u okruženju,
ustave i zakone tih zemalja, njihovu kulturu, istoriju. Ne uvažava se činjenica da
su Srbi, kao i drugi građani suverenih
država, dužni da budu lojalni prema
njima, da su se promijenile okolnosti
u okruženju i da su nastale suverene
države; da balkanske zemlje nastoje da
stvore uslove za bolji život, civilizovan
društveni dogovor novih generacija da
žive u evropskoj civilizaciji, sa manje istorije, a više blagostanja i mira.
Ponovo su Srbi neravnopravni, ponovo srpski grobovi određuju srpsku terito-
36
riju, ponovo podrška domovine. Previše
su živa i bolna śećanja da takve poruke
ne izazovu zebnju i odbojnost.
Pritisci za buduće
manipulacije
Pohod na Crnu Goru od strane
sekularne Srbije u prvom ešalonu ima
svještenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkve, koje se finansira iz
državnoga budžeta, a ima „duhovnu
misiju u Crnoj Gori u funkciju očuvanja
nacionalnog (srpskog) identiteta“. Na
čemu počiva „misija“ srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ako ne na negiranju crnogorskoga jezika, crnogorske
istorije, crnogorske nacije, crnogorske
crkve, ignorisanju crnogorske države
i Ustava Crne Gore. U 21. vijeku se oslanjati na monaštvo, materijalno ga
pomagati, štiti njegova „prava“ na otete
manastire, crkve i zemljište, u najmanju
ruku ne doprinosi porastu povjerenja u
regionu i razvoju tolerantnih odnosa u
multikonfesionalnoj Crnoj Gori.
Ofanziva na Crnu Goru i druge države
u okruženju otpočinje uoči popisa u tim
zemljama. Na djelu su pritisci kako bi
rezultati popisa bili politički kapital za
buduće manipulacije. To je nastojanje da
se očuvaju rezultati politike Slobodana
Miloševića i Amfilohija Radovića, pa se
kreće u novu srbizaciju Crne Gore.
Konačno, strategija Vlade republike
Srbije prema iseljeništvu u dijelu koji
se odnisi na Crnu Goru, po mišljenju
Matice crnogorske, predstavlja opasnu
instrukciju za destabilizaciju Crne Gore
i zahtijeva odlučno reagovanje crnogorskih vlasti u cilju zaštite građanske
demokratije i ustavnog poretka Crne
Gore“. Ova izjava je data 04. marta a
potpisuje je predsjednik Matice Branko
Banjević.
Konačno, naša draga Vlada se
odvažila da uloži protest protiv ovakve
strategije i ovakvog odnosa prema Crnoj
Gori. Eto, taj dokument nije samo odnos
prema Srbima u Crnoj Gori nego i odnos
prema Crnoj Gori, a naša Vlada ne preduzima ništa da stane na put pogubnom
djelovanju Amfilohija Radovića i njegove
srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
On je danas barjaktar velikosrpstva u
Crnoj Gori i njemu je sve dozvoljeno.
Forum
r e v i j a
To je kukavičluk Vlade Crne Gore. Ja to
moram otvoreno reći i imam na to pravo
kao čovjek koji je četiri godine u NOR-u
nosio glavu u torbi da bi ta Crna Gora
postala slobodna i da bi u svemu bila
ravnopravna u novoj federativnoj Jugoslaviji, zajednici ravnopravnih naroda i
narodnosti.
Amfilohije Radović se od svog dolaska na čelo Mitropolije crnogorsko
primorske ponaša u praksi kao zakleti
neprijatelj Crne Gore, negirajući u svakoj prilici crnogorski nacionalni identitet. Vi ste imali prilike i da ga čujete i
na televiziji, da pročitate njegove izjave
u novinama. On kaže da je crnogorsku
naciju izmislio Milovan Đilas i u najskorije vrijeme dodaje da se pita ne pravi
od onoga. I zna se na šta misli kad kaže
„od onoga“. To je najteža uvreda za sve
stanovnike Crne Gore koji imaju crnogorsko nacionalno osjećanje. Tom zloduhu
se mora stati na put ako nećemo da
i dalje doživljavamo Crnu Goru kao
državu na staklenim nogama. Dakle, ja
se izvinjavam što sam bio mnogo oštriji
od ovih mojih prethodnika, ali nadam se
da mi nećete zamjeriti, jer sam još od
takozvane antibirokratske revolucije i
na javnim skupovima i u svojim publikovanim tekstovima ukazivao na pogubnu
djelatnost Amfilohija Radovića, posebno
na predizbornom skupu koji je organizovao SUBNOR Crne Gore pred posljednje izbore za predsjednika države Crne
Gore 2008. godine. Filip Vujanović je
to slušao, ali je nastavio da toleriše
antidržavne aktivnosti mitropolitove.
Amfilohije Radović je dokazano veliko
zlo i to naša vlast i vladajuća koalicija
u cjelini, Rifate,(obratio se podpredsjedniku Skupštine CG) mora da shvati i da
tome pruža energičan otpor da ne može
da radi što radi, i sa crkvom na Rumiji
i sa devastacijom crkava i manastira
po Crnoj Gori, a ja dobro znam koliko
je autentičnost tih crkava i manastira
narušena, što je direktni smišljeni udar
na crnogorski nacionalni identitet.
Završavam ovo izlaganje izričitim
stavom da se ne smije ni na koga vršiti
pritisak kako da se nacionalno izjasni.
To je slobodno opredjeljenje svakog
pojedinca. U Matici crnogorskoj oko
toga nema sporenja.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Osman Nurković, Predsjednik IO Bošnjačkog Savjeta
Fond za razvoj sjevera
• Popis dijaspore sa što više podataka je prednost , jer na tim podacima
treba zasnivati dio razvoja države.
• Potrebno je da vlast hitno počne da mijenja odnos prema sjeveru gdje živi
veliki broj pripadnika manjinskih naroda.
Zakon o popisu stanovništva ima
manjkavosti, posebno u dijelu popisivanja
dijaspore, kazao je u obraćanju Osman
Nurković predsjednik UO Bošnjačkog Savjeta. Naši pokušaji, u saradnji sa Bošnjačkom strankom da amandmanima popravimo nacrt zakona u, posebno u dijelu
odnosa prema dijaspori nijesu uvaženi.
Imajući u vidu da nam je poznata situacija
na sjeveru posebno u Petnjici, Plavu, Gusinju i Rožajama, gdje postoje sela u kojima nema niko od stanovnika, pitali smo
se na koji način će MONSTAT objasniti šta
će da radi popisivač kada dođe ispred
kuće iz koje su svi odselili. Kako će da ih
popiše? Ko će da mu da podatke? To su
državljani Crne Gore koje imamo obavezu
da popišemo, ako nemama namjerue da
ih se odreknemo. To je bio problem i na
prošlom popisu i evidentno je da će biti i
na ovom još veći. U aprilu prošle godine
u Luxemburgu su mi dali podatak da u
toj državi živi oko 5500 naših državljana
iz Petnjice. Ako ove podatke uporedimo
sa podacima iz popisa 2003. vidjet ćemo
da mnogi nijesu popisani.Slično je i sa
našim državljanima u Zapadno evropskim
zemljama, Americi i dr. Kakva je situacija
sa našim državljanima iz Plava i Gusinja u
Americi ko će njih popisati. Bošnjački Savjet je tražio da se Nacionalnim savjetima
daju izvjesna ovlašćenja, da u saradnji sa
MONSTATOM pomogne u realizaciji popisa
April, 2011.
dijaspore, ali nažalost nije bilo razumijevanja. Da li MONSTAT nije htio da uvaži predlog ili skupštinska većina amandman, ne
znam, ali to smatram velikim propustom
koji će se odraziti na popisu. Nurković
smatra da je popis dijaspore sa što više
podataka prednost, jer na tim podacima
treba zasnivati dio razvoja države, temelji
na kapitalu koji je stvorila naša dijaspora.
A mi se ovakvim popisom odričemo njih.
Različitost bi trebala da bude prednost, a ne hendikep. Tako bi trebalo da
bude, ali nažalost nije tako. Ako znamo da
na sjeveru živi oko 80% Bošnjaka, veliki
procenat Srba, i značajan procenat Albanaca, čini se da je nama hendikep, jer se
stiče utisak kod naroda, da država neće
da posveti više pažnje tom području zato
što tu žive manjine. Čini se da ovo postaje
ozbiljan hendikep. Ljudi počinju da razmišljaju da je takav odnos države prema
nama, zbog toga što se tako izjašnjavamo. Najnoviji primjer lošeg odnosa prema
sjeveru vidi se iz nacrta Zakona o regionalnom razvoju Crne Gore, u kojem ništa
konkretno nema što bi ukazivalo da će se
maćehinski odnos Države promijeniti. Na
sjeveru su gotovo sve fabrike zatvorene,
veliki broj iseljenih u dijasporu, ka Podgorici i primorju, a ono što je ostalo stanovništva živi od socijale i plata radnika u
državnim službama. U takvim okolnostima
lako se prima podvala da će nekome zbog
slobodnog izjašnjavanja biti ukinuta socijalna pomoć.
Potrebno je da vlast hitno počne da
mijenja odnos prema sjeveru gdje živi veliki broj pripadnika manjinskih naroda.
Kada se bude usvajao Zakon o regionalnom razvoju treba predložiti formiranje
Fonda, po uzoru na raniji tzv. mali i veliki
FNP, iz kojeg bi se ulagalo u razvoj sjevera.
Naravno i iz redovnih planskih sredstava
treba hitno i dugoročno znatno više izdvojiti za sjever-naglasio je Nurković
Po mojem mišljenju popis nije samo
prosta statistička evidencija, već je to
mnogo ozbiljnije i kompleksnije pitanje.
Zabrinjavaju me izjave najvećih državnih zvaničnika, da ih ne interesuju kvote,
već da će se pri zapošljavanju voditi računa samo o kvalitetu. Da li će se po toj
izjavi zadržati stanje kakvo je sada, a koje
je izrazito na štetu manjinskih naroda.
Potrebno je trenutni debalans ispravljati
da bi se narod oslobodio, a to će se desiti kada država pokaže više brige i senzibiliteta prema manjinama. Primjer lošeg
odnosa prilikom zapošljavanja prema Bošnjacima je MUP Crne Gore. Loš je primjer
i loša poruka da u CB Berane, gdje od oko
20 rukovodilaca nema ni jednog iz reda
bošnjačkog naroda, uprkos činjenici da na
tom prostoru Bošnjaci-Muslimani čine preko trećine stanovništva. Dakle, potrebno
je da vlast počne da mijenja takvo stanje,
da bi konačno poslala poruku da je počela
da mijenja odnos prema manjinama u pozitivnom smjeru. Ima Bošnjaka školovanih
i sposobnih da mogu da odgovore zahtjevu rukovodećih radnih mjesta samo da
nadležni pokažu dobru volju, da im daju
šansu. Kada to krene počeće i građani
da se oslobađaju, i da više ne razmišljaju
da je loš odnos prema njima zato što su
to što jesu i što su manjina. Pored prethodnih primjera navešću još jedan koji je
veoma loš i loša poruka, a to je primjer privatizacije i rješavanja tehnološkog viška u
GIR-u Rožaje, kojima je višestruko manje
isplaćeno po godini staža od sličnih ili istih
primjera u drugim gradovima. I iz ovog primjera se stiče utisak da je to samo zato
što su pripadnici manjinskog naroda. U
susret popisu stanovništva, ima primjera
koji su zabrinjavajući, a odnose se na tihe
pritiske, lažna obećanja i druge loše pojave, koje javnim obraćanjima treba demaskirati. Moramo jasno saopštiti narodu da
mu zbog njegovog nacionalnog opredjeljenja neće biti ukinuta socijala, neće ostati
bez posla, i da neće imati druge probleme
zbog toga, već da će prava svakog gradjanina biti uskladjivana sa evropskim.
37
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Forum
r e v i j a
Suljo Mustafić, Bošnjačka stranka
Simptomatično
ponavljanje istih grešaka
• Dijaspora treba da bude aktivni sudionik društveno-ekonomskih prilika u Crnoj Gori. Ovim popisom to
nije moguće ostvariti, što predstavlja neprimjeren odnos prema našim iseljenicima, medju kojima je više
od dvije trećine pripadnika bošnjačkog i albanskog naroda.
Najvažnije pitanje jeste obezbjedjivanje uslova da se svi gradjani slobodno izjasne o svim pitanjima uključujući
i ona o nacionalnoj, jezičkoj i vjerskoj
pripadnosti.
Naravno, ovaj popis nije samo statističko, nego i kulturološko, identitetsko, pa svakako i političko pitanje.
Za nas, dakle pripadnike bošnjačkog
naroda u Crnoj Gori, popis stanovništva, jeste vrlo važno identitetsko pitanje kome pristupamo sa najvećom
mogućom ozbiljnošću, prije svega što
znamo da od realnog ustanovljavanja
broja pripadnika bošnjačkog naroda u
Crnoj Gori kako na nivou države, tako
i u opštinama, zavisi i kasniji stupanj
političkih prava, zastupljenost u institucijama, srazmjerna zastupljenost,
pravo na školovanje i informisanje,
te ukupna zaštita identiteta. Dakle,
prirodno je da, u znatno većem broju
nego na prethodnom popisu, pripadnici bošnjačkog naroda u Crnoj Gori,
jasno iskažu svoj nacionalni identitet,
jedinstveno se opredjeljujući za nacionalno ime – BOŠNJAK.
Nekako u sjenci politički podgrijane
atmosfere oko popisa, prilično u drugom planu, jeste činjenica da su naši
iseljenici koji su crnogorski državljani,
a privremeno su u inostranstvu ovim
popisom se obuhvataju na način da
se samo ustanovljava njihov broj, dužina njihovog boravka u inostranstvu.
Sva ostala pitanja, uključujući i ona
po nama vrlo važna pitanja 13, 14,
15, koja se tiču nacionalnosti, jezičke
pripadnosti i vjeroispovijesti ne postavljaju se, odnosno ovi se podaci ne daju
38
Crne Gore opredijelila za što bolju saradnju sa dijasporom. U njoj se kao jedan od ciljeva naglašava da ”dijaspora
Popisati gradjane i državljane Crne Gore na privremenom radu i inostanstvu.
popisivačima, od strane njihovih srodnika koji daju podatke o njima.
Primjenom ovakve metodologije,
koliko god se pravdali njenom evropskom utemeljenošću, odstupa se od
zakonskih rješenja koja su predvidjena, Zakonom o popisu stanovništva,
domaćinstava i stanova u 2011. godini
(“ Sl.list CG” broj 41/10,…75/10 ), u
kojima se naznačava da se, pored podataka koji se prikupljaju za lica koja
žive u Crnoj Gori, prikupljaju i dodatni
podaci o nazivu strane drzave, dužini
boravka i namjeri daljeg boravka u inostranstvu.
Takođe, odstupa se i od Strategije saradnje sa dijasporom za period
2010. - 2013. godinu, kojom se Vlada
bude aktivni sudionik društveno-ekonomskih prilika u Crnoj Gori”. Da bi se
ovo ostvarilo mora se ostvariti što tješnja komunikacija na relaciji institucije
zemlje porijekla-pripadnici dijaspore,
da se utvrdi njen broj, kao i resursi sa
kojima ona raspolaže u materijalnom,
kulturnom, intelektualnom smislu...
Dakle, za početak, da se popiše na
način da saznamo što više potrebnih
podataka o našim iseljenicima.
Ovim popisom to nije moguće ostvariti, što predstavlja neprimjeren odnos
prema našim iseljenicima, medju kojima je više od dvije trećine pripadnika
bošnjačkog i albanskog naroda.
Uzimajući u obzir navedene razloge, Bošnjački savjet i Forum BošnjakaMuslimana, u odvojenim obraćanjima
MONSTATU, zvaničnim dopisom izričito
su tražili:
1. Da se saglasno zakonu popis
dijaspore obavi na način predviđen
Zakonom o popisu stanovništva 2011,
god.
2. Da se, ukoliko to nije moguće,
popis dijaspore izvrši posredstvom
crnogorskih diplomatskih predstavništava u inostranstvu, što je ujedno i
zahtjev naše dijaspore.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Abdulah Bato Abdić
Prepoznavanje u
sopstvenim očima
• Nacionalni identitet kao osjećanje pojedinca o sopstvenoj specifičnosti uzrokovano je činjenicom postojanja nekog drugog sa kojim se poredi. Tako u nekim situacijama istrajavamo na onome što nam je
zajedničko a u narednoj ukazujemo na one činjenice koje nas u nacionalnom smislu bliže odredjuju i čine
specificnim u odnosu na pripadnika druge nacionalnosti. Nacionalni identitet je poput grijeha. Koliko god
mu se suprostavljali, nemožemo pobjeći od njega.Ovo tim prije što nam to neće dopustiti ni onaj drugi koji
se takodje poredi sa nama.
Predstojeci popis trebao bi prvenstveno da ukaže na šinjenicu koliko
Bošnjak, i pripadnik bilo koje druge nacije u Crnoj Gori daje preimućstvo svom
nacionalnom, jezičkom i vjerskom identitetu u odnosu na ostale komponente
koje čine njegovu gradjansku suštinu.
Da ne bude zabune, gradjanin je punina prava i sloboda, što podrazumijeva i
pravo na slobodu nacionalnog i jezičkog
iskaza, te vjerskog ubjedjenja. Posmatrano u kontekstu prava na privatno,
pojedinac iskazuje navedene konponente svoje gradjanske licnosti uvijek
kada za tim postoji realna potreba. Popis je pravo vrijeme kada treba ukazati
na našu identitesku sustinu, koja se u
bitnom odnosi na: bošnjačku nacionalnost, bosanski jezik, islamsku vjeroispovijest i crnogorsko drzavljanstvo.Sve
ovo dobija na značaju ako se ima u vidu
činjenica da je ovo prvi popis od obnove
državne suverenosti, kojoj smo upravo
kao bošnjaci dali nemjerljiv doprinos.
Inače, u teoriji teško da postoji neko
objektivno mjerilo kojim bi se ukupni
identitet mogao pojmovno odrediti bez
izuzetka. U tom smislu, kada je u pitanju
nacionalni identitet ostaje najprostija
konstatacia: Nacionalna pripadnost je
proizvod ljudske samosvijesti, po svima
shvatljivom principu, koji glasi:”Ja, odnosno mi imam/mo neke specifičnosti
po kojima se razlikujem/mo, od drugih.
Dakle, nacionalni identitet je karakteristika pojedinca ali i zajednice. Zbog
toga se nacionalni identitet prepoznaje
kao individualni i zajednički. Nacionalni identitet koji pojedinac nosi u sebi
April, 2011.
je zamisao o sopstvenoj specifičnosti.
Zamisao uzrokovana činjenicom postojanja nekog drugog sa kojim se poredi.
Upravo stoga karakteristika individualnog identiteta ogleda se u činjenici da
je pojedinac u stanju da modifikuje svoj
nacionalni identitet. Zbog toga u svijesti prosječnog gradjanina Crne Gore
nacionalna pripadnost nerijetko ima
takozvani situacioni karakter. Tako u
nekim situacijama istrajavamo na onome što nam je zajedničko sa pripadnikom druge nacije, sa kojim se poredimo.
Suprotno tome, već u narednoj situaciji
ukazujemo na one činjenice koje nas
u nacionalnom smislu bliže odredjuju i
čine specificnim u odnosu na pripadnika
druge nacionalnosti.U svakom slučaju
uvijek postoji taj neko drugi sa kojim se
poredimo. Nacionalni identitet je poput
grijeha. Koliko god mu se suprostavljali, nemožemo pobjeći od njega. Ovo tim
prije što nam to neće dopustiti ni onaj
drugi koji se takodje poredi sa nama.
Zbog svega toga na pitanja sa popisnice
kojima cemo biti postimani u aprilu, u
rubrici nacionalnost treba upisati bošnjačka, u rubrici jezik - bosanski - (što
je medjunarodno priznat naziv za bošnjački), u rubrici vjeroispovijed - islam, a
u rubrici državljanstvo - crnogorsko. Činjenica je da pojedinac svoj nacionalni
identitet potvrdjuje u zajednici.
Za razliku od individualnog, zajednički nacionalni identitet ima primat u
odnosu na uže odrednice pa je posto-
39
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
janiji i teže podliježe mogućnosti modifikacije i promjene. Dokaz je upravo
bošnjačka nacija na bilo kojem dijelu ex
Jugoslavije da se posmatra. Nakon višedecenijskih pokušaja satiranja i gušenja
nacionalnog osjećaja, i bošnjačke nacionalne svijesti, ona je isplivala u svoj
veličini i nezgasloj vjeri.U svakom slučaju, izuzme li se boljševički nacionalni inženjering, pomjeranja zajedničkog
nacionalnog identiteta nijesu skokovita
i obično se svode na prirodni priraštaj.To
ne znači da treba zanemariti rekao bih
tipično balkanske predrasude, uzrokovane mitomansko - tradicionalističkom
sviješću, koja je u datim situacijama
efikasno sredstvo za poigravanje onim
najtananijim ljudskim osjećanjima, kakav je nacionalni osjećaj.
Popisom stanovnistva treba doći do
cjelovite slike crnogorskog društva sa
svim njegovim specifičnostima, koju izmedju ostalog čini i njegov višenacionalni i multivjerski karakter. Ovo smatram
bitnim ne samo zbog sirovih brojki koje
će se na popisu iskazati, već iz razloga
što je objektivno skeniranje društva od
značaja za poželjnu projeciju ukupnog
društvenog odnosa u Crnoj Gori.U startu uočena manjkavost ovog popisa sadržana je u činjenici da će popisom biti
obuhvaćena samo ona lica koja se 01.
04 .2011. godine, odnosno kritičnog
dana kako se uobičajava kazati nalaze
u Crnoj Gori (što uključuje i strane drzavljane), jer su oni poreski obveznici,isto
tako i obveznici po osnovu utrošene
električne energije, ili vode. Ovo na žalost ne uključuje crnogorske državljane
koji se nalaze u inostranstvu tako da
oni neće u potpunosti biti obuhvaćeni
ovim popisom. Istina, oni kritičnog dana
neće biti u svojim domovima, kako bi
trošili struju i vodu, i tako punili Budžet.
Zbog toga, valjda neće biti ni popisani,
premda su nekim drugim kritičnim danima bili tu. Najveći broj ovih gradjana su
upravo pripadnici bošnjačke i albanske
nacionalnosti u prekomorskim zemljama ili državama zapadne Evrope. Prihvatajući kao legalista i takvo zakonsko
odredjenje, dura lex sed lex- strog zakon
ali zakon, ipak konstatujem da je izostala mogucnost tehničke saradnje Monstata i Eurostata, kojom se moglo riješiti
i pitanje popisa dijaspore iz Crne Gore.
Hoće li onda podaci dobijeni popisom
biti nesporno validni? Činjenica koja
40
se u kontekstu popisa nesmije gubiti iz
vida odnosi se i na vrijeme izmedju ovog
i narednog popisa. Naime, taj period će
donijeti mnogo novina koje se iz ove perspektive teško do kraja mogu sagledati.
Ono što ostaje konstanta jeste nastavak
evroatlantskih integracija Crne Gore, s
realnom šansom da nas onaj sljedeci
popis zatekne kao punopravnu članicu
Evropske Unije. To znači da će mo biti
dio jedne mnogo šire zajednice država
i nacija. Zajednice skladnog funkcionisanja, kako se od samih stratega zamišlja EU, u kojoj ipak treba gajiti identitetske razlike. Evroska Unija uvažava i
poštuje specifičnosti i osobenosti svake
nacionalne zajednice u mjeri u kojoj ta
zajednica uvažava sebe i daje doprinos
poželjnom razvoju odnosa, sada na
mnogo širem planu i prostoru. Nacionalni i vjerski bošnjački predznak, koji će se
iskazati na popisu, jeste ono što dodatno oplemenjuje EU i Crnu Goru u njoj,
legitimišući je pred svjetskom javnošću
kao uredjenu zajednicu koja ima raznoliku tradiciju i stvaralačke potencijale.
Solunskom agendom od 2003. godine,
čija desetogodišnjica vremenski ne slučajno koincidira sa popisom, potvrdjena
Forum
r e v i j a
je evropska perspektiva zemalja koje se
u terminologiji EU prepoznaju kao države zapadnog Balkana, nakon čega se
krenulo u proces integracija.Sportskim
rječnikom, te daleke 2003. godine lopta je prebačena u naše dvorište. Imajući
u vidu izraženu migraciju stanovnistva,
koja poprima globalne razmjere, EU će
u cilju zaštite svog identiteta istrajavati
na odbrani ukupnog javnog poretka svakog društva.U tom smislu objekat zaštite nije samo pravni poredak,već i ostali
djelovi javnog poretka uredjeni nekim
drugim regulama, poput morala, običaja, tradicije..., Bošnjaci kao dio evropske porodice naroda imaju svoju kulturu koju je u bitnom profilisalo islamsko
vjersko uvjerenje, što je neodvojivi dio i
evropske kulturne baštine. Na to ćemo
i ukazati popisom. Ono što lično očekujem od predstojećeg popisa može stati
u prostu konstataciju. Popis je demokratski postupak i treba ne samo da
omogući, već i stimuliše gradjanina da
se slobodno izjasni o svim pitanjima sa
popisnih listića bez staha i podmetanja.
Tako će mo pokazati da smo za integracije na principima demokratske kulture
ne samo deklarativno.
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Rifat Rastoder
Popis i pravo na ime
• Bošnjaci, bez obzira na činjenicu da su se kao narod uobličili u državno-pravnom okviru sa bosanskim
prefiksom i što u današnjoj BiH živi matica bošnjačkog naroda, već više od jednog vijeka konstituišu i realno društveno biće Crne Gore.
• Otuda Bošnjaci Crnu Goru i imaju pravo doživljavati i doživljavaju je svojom matičnom domovinom.
Drugo je pitanje civilizacijskog prava i na očuvanje sopstvenog nacionalnog, odnosno kulturološkg identiteta koje i nema alternative, naravno ukoliko se ne želi prih­vatiti sopstveni nestanak kao naroda.
Ako nekima to doskora zaista nije
bilo jasno, nakon još aktuelne žestoke
“multinacionalne” kampanje za svoj
nacionalni korpus i jezik, niko nebi trebao imati ni najmanje dileme. Predstojeći popis stanovništva, domaćinstava
i stanova je višestruko i rijetko značajan poduhvat i za državu, i za građane,
odnosno narode koji čine njeno realno
društveno i državotvorno biće.
Jer, kao prvo, radi se o prvom popisu
stanovništva, domaćinstava i stanova u
novobnovljenoj državi. A tek popisom se
može obezbijediti demografska i sociološka slika društva bez koje je praktično
nemoguće planiranje niti jedne iole ozbiljnije politike i uopšte razvoja društva
i države. Na stranu što su pokazatelji
sa popisa, takođe, pretpostavka i za
ostvarivanje značajnih ustavnih i drugih,
naročito ljudskih i manjinskih prava i
što je crnogorsko, kao i društva gotovo
svih balkanskih država nastalih iz bivše
SFRJ, još u procesu dovršavanja brojnih
važnih i dubljih procesa.
Između ostalog, sve ove države su
još u procesu zaokruživanja sistemskog i institucionalnog ambijenta. Još
su, takođe, u procesu suočavanja sa
istinom kako o bliskoj tako i sa daljom
sopstvenom prošlošću koja ih i dan-danas primjetno sputava. Konačno, sve
ove države i društva su još u procesu
dovršavanja nacionalne i kulturološke, a
u mnogome i duhovne samoidentifikacije. Riječju, još su u procesu sopstvenog
ukupnog temeljenja.
Crna Gora je samo možda i najilustrativniji primjer u svemu. Utoliko je i
delikatnije svako pitanje koje se na bilo
koji način tiče njenog relanog društvenog i državotvornog bića. A popis i, naroApril, 2011.
čito rezultati popisa su u najneposrednijoj sprezi sa njima.
Suštinsko je pitanje - kako dugoročno utemeljiti Crnu Goru takvu kakva jeste – i građansku, i multietničku, i multivjersku i multinacionalnu i, istovremeno,
sačuvati sebe kao narod?
U konkretnom slučaju popisa – to
možemo učiniti isključivo što tačnijim
popisom stanja relanog društvenog i
državotvornog bića. Bilo kakvo krivotvorenje bila bi samo privremena podvala i
Crnoj Gori i svima nama koji je tvorimo.
O tome u prvom redu moraju voditi računa popisivači ali i sami građani, sobzirom da imaju pravo na kopiju popisnice
koju obavezno trebaju tražiti i uzeti.
Pogotovu se ne smije dozvoliti podvala sa prošlog popisa kada je, iz oči-
glednih kalkulantskih razloga, čak i
nakon javnog objelodanjivanja rezultata popisa bezmalo 9 odsto državljana
Crne Gore, odnosno građana i birača sa
stalnim i formalnopravnim prebivalištem
u Crnoj Gori a privremenim boravkom u
inostranstvu jednosatavno brisano iz
broja stanovnika Crne Gore.
Nažalost, uprkos svim upozorenjima,
pa i dogovorima na različitim nivoima,
već je izvjesno ponavljanje iste „grešake“, samo u drugačijem pakovanju.
Naime, uprkos decidnoj zakonskoj
odredbi iz čl. 5, stav 2, tačka 1 Zakona,
instrukcijama popisivačima uz tačku 6.3,
propisano je da se o ovim licima od rodbine mogu prikupuiti odgovori na samo
6 od ukupno 35 pitanja. Konkretniije, o
ovim licima se neće prikupljati podaci o
41
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
njihovoj vjerskoj, kao ni nacionalnoj pripadnosti, maternjem jeziku itd. Nema
čak ni naznake da je to moguće učiniti
dolaskom u domovinu i neposrednim
iskazom. Na stranu što ponovo nije čak
ni uzeta u obzir eventualna mogućnost
popisa ovih građana i drugih državljana
Crne Gore iz iseljeništva posredstvom
naših konzularnih predstavništava. Stoga je ovo, možda, i prilika da uputimo
apel svim ovim građanima koji su u mogućnosti da tokom prve polovine aprila
dođu u svoja mjesta stalnog prebivališta
i sami neposredno daju iskaz odgovarajućem popisivaču ili popisnoj komisiji.
Još je izraženije ponavljanje grešaka
političke prirode.
Između ostalog, mnogi o predstojećem popisu još govore kao o isključivo
statističkom pitanju a iz kojekakvih saopštenja, tv-emisija i poruka vape zbog
ugroženosti samo „sopstvene“ nacije ili
se, pak, kao tek slučajno izjašnjavaju ko
su i što su, hvališu se javno i najskromim
sličnim iskazima. Posebno su karakteri-
42
stični zagovornici države građana, koji to
u svakoj mogućoj prilici naglašavaju a,
istovremeno, insistiraju na kojekakvim
nacionalnim(državnim) institucijama,
organizacijama, čak i poljopivrednim i
ekološkim nacionalnim udruženjima.
Da i ne govorimo o gotovo uobičajenom
insistiranju na pojmu „nacionalne manjine“, najčešće praćenom neskrivenim
žalom što to nije riješeno Ustavom, itd i
tome slično.
Stoga bi, čini se bar, u susret predstojećem popisu, inače izuzetno važnom i statističkom, i kulturološkom i
političkom pitanju, možda i najpreče
bilo suočiti se prije svega sa činjenicom
da ni vjerski, kao ni nacionalni i ukupno
– kulturološki identitet niti jednog od
ovdašnjih naroda, odnosno njihovih pripadnika i nije baš samo puki iskaz trenutnog osjećaja, već da svi sežu mnogo
dublje i mnogo dalje i od našeg osjećaja
i od pojedinačnog pamćenja. To ne znači i da ne treba uvažiti svakoi mogući
iskaz kao isključivo lično pravo. Napro-
Forum
r e v i j a
tiv, samo što bi uz svijest o široj i dubljoj
dimenziji identiteta mnogo manje bilo
i želje o njihovom kreiranju po sopstvenim mjerama i potrebama.
Što se tiče – južnoslovenskih muslimana kako god se trenutno nacionalno
iskazivali, ne bismo smjeli čekati da
nam drugi rješavaju naše dileme, jer ti
drugi nikada i nijesu imali dilema. Za
otmičare putnika iz voza, u Štrpcima
kod Priboja,1993. Godine, svi smo bili i
ostali isti, bez obzira kako se identifikovali. Stoga moramo u prvom redu sami
sa sobom razlučiti:
- Jesmo li ikada uopšte bili i da li
smo sada uopšte narod, odnosno da li
smo i dalje jedan narod ili više posebnih naroda ;
- A ako smo i dalje jedan narod kako
nam je zaista ime: Turci, Poturice, Crnogorci islamske vjere, Srbi islamske vjere,
Hrvati islamske vjere, Muslimani kako
smo od 1971, zaključno sa popisom
iz 1991. godine u čitavoj bvivšoj SFRJ
identifikovani, ili, pak, Bošnjaci kako
April, 2011.
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
se od njenog raspada na ovamo identifikuje sve ubjedljivija većina pripadnika
ovog naroda;
- Ako smo Bošnjaci koji nam je maternji jezik?
- Konačno, ako smo Bošnjaci, koja
nam je matična država?
***
Jedan od neosporivih
južnoslovenskih naroda
Iz prezentiranih i drugih poznatih
činjenica, nesumnjivo je da muslimani
južnoslovenskog jezičko-kulturološkog
predznaka sa prostora bivše SFRJ jesu
narod i to jedan od ovdašnjih južnoslovenskih i evropskih naroda koji se,
kroz vijekove u drugačijim političkim i
državno-prav­nim uslovima i okvirima,
oformio u posebni etnitet i naciju koja
se ni u kojem segmentu ne može negirati niti osporavati.
Muslimani južnoslovenskog jezičkokulturološkog predznaka sa prostora
April, 2011.
bivše SFRJ (BiH, Slovenija, Hrvatska,
Srbija, Kosovo, Crna Gora i Makedonija)
su, inače kako ističe i prof. dr Mustafa
Imamović1, “narod pretežnog južnoslovenskog etničkog porijekla i jezika, koji
se od ostalih južnih Slovena istog jezika
(Srba, Hrvata i Crnogoraca) razlikuje po
vjerskom i kulturno-političkom iskustvu.
Samo plemensko ili regionalno porijeklo pojedinih grupacija južnoslovenskih
musli­mana ima tek toliko značaja koliko
su po tom osnovu, kao i kod svih drugih
naroda, primjetne lokalne razlike”.
Državnopravni okvir
konstituisanja nacionalnog
identiteta
Uprkos činjenici da su u, inače,
burnoj istoriji ovih prostora, često mijenjane držav­ne i međudržavne granice,
na osnovu svih relevantnih činjenica
nebi bar trebalo biti sporno da je naciionalni i ukupni kulturološki identitet
1 - Imamović, Mustafa, Bošnjaci – XI/2000,
“Posebna izdanja”- Sarajevo
južnoslovenskih muslimana temeljen
u državno-pravnom i admi­nistrativnom
okviru sa bosanskim prefiksom, odnosno u – srednjevjekovnoj Bosni, Bosanskom sandžaku, Bosanskom vilajetu ili
Bosanskom pašaluku. Sve relevantne
činjenice, takođe, potvrđuju da je ovaj
državno-pravni okvir, počev od ranog
srednjeg vijeka, kao i tokom viševjekovne osmanlijske vlasti na ovim prostorima, sve do njegovog povlačenja sa
Balkana (XX vijek) – obuhvatao i gotovo
sve teritorije na kojima i danas u iole
značajnijim procentom žive ili su živjeli
južnoslovenski muslimani, uključujući
naravno i Crnu Goru. U gotovo cjelokupnom ovom periodu,
i, pogotovu, tokom osmanlijske vladavine na ovim prostorima, sve do 1877. godine, sastavni dio Bosanskog sandžaka, ejaleta ili pašaluka i u političkom i u
ekonomskom, kao i kulturološkom smislu, bio je i prostor današnjeg Sandžaka,
odnosno područje sa obije strane granice Crne Gore i Srbije (Novi Pazar, Tutin,
43
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Sjenica, Priboj, Prijepolje, Nova Varoš,
Pljevlja, Bijelo Polje, Bihor, Berane i Rožaje), dok su, recimo od ostalih područja i gradova današnje Crne Gore: Plav i
Gusinje, Kolašin, Nikšić, Podgorica, Bar,
takođe, bili u više dužih ili kraćih perioda. Tako, naprimjer, u vezi Podgorice,
Bogumil Hrabak, pored ostalog, bilježi:
“Bosanski valije (veziri) navraćali su u
Podgoricu u prvoj polovini 17. vijeka, jer
je ona tada bila u njihovoj nadležnosti,
... Posjetu je učinio i bosanski paša u
prvoj polovini juna 1633. godine.” Hrabak, takođe, bilježi: ”Oktobra 1638. godine došao je u Podgoricu i Crnu Goru
Mehmed-aga, povjere­nik bosanskog
valije sa 30 čauša i velikim brojem ljudi; došao je da sabere ljude i namirnice
za pašinu vojsku koja je imala da guši
pobunu u Albaniji” (“Pob­jeda”,20. i 21.
maja 2003.godine, Feljton o Podgorici
do početka 19. vijeka). Ovo bi, možda,
moglo biti i objašnjenje i dan-današnjeg
toponima, odnosno naziva „Bošnjačke
livade“ u Tuzima kod Podgorice.
Herceg Novi je, pak, u kontinuitetu,
praktično sve do Drugog svjetskog rata
(1941-1945), bio u sastavu bosanske
države. Svojevrsna potvrda ovog istorijskog trajanja su, svakako, i još funkcionalne i poznate izreke o nečijoj dugoj
besjedi ili prisustvu:“ ...zauzeo( zapričao
se) od Kulina Bana do danas, ... „ ili: „
Zabanio, nikako da krene, ...“
Ime
I ako je, u suštini, svako ime samo
konvencija i civilizacijsko pravo da se
svako kazuje kako sam osjeća i nalazi
za shodno, što će reći da je i tradicionalno i civilizacijsko pravo da svako i odlučuje o svom imenu – čuva ga, afirmiše ili
mijenja bez bojazni da time može ugroziti bilo koje od svojih osnovnih prava i,
pogotovo, sopstveno postojanje ili autohtonost, svako ime koje zaista nešto i
znači, ipak, ima dublje izvorište.
Otkuda ime Musliman
Naziv Musliman, koji je u posljednjih
nekoliko decenija upotrebljavan i kao
nacionalne ime za sve južnoslovenske
muslimane, potiče od arapske riječi
„muslim“, što je particip aktiva od riječi
44
„islam“, u značenju “predati se Bogu”,
tj, označava pripadnika islamske vjere.
Naglašenija i pogotovu zvanična upotreba ovg imena i kao nacionalne oznake započinje sa austrougarskim zaposijedanjem Bosne, odnosno tokom druge
polovine 18. vijeka. Austrougari su, naime, moguće i po inerciji, odnosno analogiji sa hrišćanstvom po Hristu, umjesto imenom Bošnjaci, juž­noslovenske
muslimane počeli oslovljavati kao muhamedance. Kako je i po tome što su,
prema Kur’anu, kod muslimana svi pa
i Muhamed kao božji poslanik jednaki
u svemu, oslovljavanje sa “muhamedanci” doživljavano je kao uvreda, te u
prvom redu intelek­tualni krug iz Sarajeva okupljen oko časopisa “Sarajevski
cvjetnik”, „Behar“ i „Bošnjak“, pokreće
kampanju sa osnovnim motom da “Mi
nijesmo muhame­danci, već muslimani”. Iako se kampanja odnosila na vjerske odred­nice, naziv musliman dobio je
postepeno i na široj afirmaciji.
Ignorisanje, najvjerovatnije sa političkim konotaci­jama, imena Bošnjak,
prim­jetno je i u Crnoj Gori i Srbiji, počev od njihovog međunarodnog priznanja,1878. godine, da bi u Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca, formiranoj
poslije Prvog svjetskog rata a u kojoj su
samim nazivom kao posebne i državotvorne nacije priznati isključivo: Srbi,
Hrvati i Slovenci, nacio­nalno ime južnoslovenskih muslimana, kao i nacionalno
ime – Crno­gorac, jednostavno bila i administrativno “zaboravljena”, što se vidi
iz izjave ondašnjeg direktora Zavoda za
statistiku u Kra­ljevini SHS, L. Kostića,
koji, između ostalog, ističe i sopstvene
zasluge što je “ova nacionalna klasifikacija (klasifikacija iz osnovnog naziva
države - p.a.) doslovno upotrijebljena
u statistici izbora narod­nih poslanika
1923 i 1935. godine.”
Musliman kao etničko, odnosno nacionalno-političko ime ponovo je afirmirano aktima NOP-a 1941-1945, posebno odlukama AVNOJ-a i zemaljskih antifašističkih vijeća Bosne i Hercegovine,
Sandžaka, Crne Gore i Boke Kotorske,
kao i Velike antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije.
Posebnom deklaracijom o pravima
građana Bosne i Hercegovine, usvoje-
Forum
r e v i j a
nom na Drugom zasjedanju ZAVNOBiHa, u ljeto 1944, zajamčena je jednakost
i ravnopravnost Muslimana, Srba i Hrvata, izvojevana i stečena u zajedničkoj
narodnooslobodilačkoj, odnosno antifašističkoj borbi.
Uprkos svim ovim dokumentima i
deklaracijama, međutim, odmah nakon
završetka Narodnooslobodilačkog rata, i
službena politika nove Jugoslavije (FNRJ)
je jednostavno „zaboravila“muslimane.
Dok je, naime, Crnogorcima i Makedoncima priznato pravo na nacionalno
ime, ni u Ustavu FNRJ iz 1956.godine
muslimani se i ne navode kao narod.
Time je nastavljeno njihovo osporavanje. Do toga dolazi što se, kako svjedoči i ondašnji visoki politički i državni
funkcioner, Milovan Đilas, u tadašnjem
rukovodstvu vjerovalo da će se muslimani kao narod vremenom asimilirati
u Srbe, Hrvate ili Cenogorce. Jedino su
se tako na popisima i mogli nacionalno
identifikovati. No, kako konstatuje prof.
dr Enes Pelidija, pokazaće se ubrzo,
pripadnici ovog naroda će, na vrlo jasan
i nedvosmislen način staviti do znanja
tadašnjim vlastima da ne pristaje na takvu politiku.
Već u prvom popisu FNRJ 1948.godine, kao „neopredijeljen“ izjašnjava se
810 126 južnoslovenskih muslaimana.
Istovremeno se jedna petina oko 22%
ove populacije bilo vlastitom voljom ili
administrativno „opredijelio“ kao Srbin,
Hrvat, Crnogorac ili kao pripadnik nekog
drugog naroda. Neopredijeljenih je u
Bosni i Hercegovini bilo 778 403 lica, a
preostalih 31 723 u drugim republikama i pokrajinama tadašnje jugoslovenske države.
Ovo upravo na upečatljiv način govori da je bošnjački narod u najvećem
broju i tada bio svjestan svoje nacionalne posebnosti u odnosu na druge južnoslavenske narode i da je bez ičije propagande i pritiska u ovom popisu izrazio
svoj stav po tom pitanju.
Poučeni iskustvom iz prethodnog popisa u novom iz 1953. godine uvedena
je rubrika „Jugosloven-neopredijeljen“. I
ovoga puta u toj rubrici se izjasnilo 998
697 lica. Od toga ih je u Bosni i Hercegovini bilo 891 800. Ovoga puta u preostalim dijelovima Jugoslavije u odnosu
na prethodni popis kao „neopredijeljen“
izjasnilo se trostruko više, tačnije 106
April, 2011.
Forum
r e v i j a
897 lica.Već ovaj primjer potvrđuje svijest južnoslovenskih muslimana izvan
Bosne i Hercegovine o svojoj međusobnoj povezanosti, kao što je to bilo
prisutno i kod srpskog, hrvatskog, crnogorskog i drugih naroda van matične im
sredine. Lako se bilo osvjedočiti da su
i oni u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim dijelovima Jugoslavije koji su se pisali kao „Jugosloven-neopredijeljen“ bili
ustvari pripadnici bošnjačkog naroda
koji se po svom ličnom opredjedjeljenju
i dalje nisu mogli nacionalno izjasniti. U
ovom popisu vidimo da ne samo u Bosni
i Hercegovini, nego i u drugim dijelovima
Jugoslavije da južnoslovenski muslimani još u većem broju iskazuju svoj stav
da ne žele biti ono što nijesu, niti ono
što im drugi nameću.
Imajući u vidu kako iz popisa u
popis postaje sve ozbiljnije pitanje
priznanja bošnjačkog naroda, tadašnje vlasti 1961. godine uvode rubriku
„Musliman u etničkom smislu“. Ovoga
puta tako se izjasnilo 972 960 popisanih lica. U Bosni i Hercegovini tako
se izjasnilo 842 248 ljudi, a preostalih
70 752 u drugim dijelovima države.
U odnosu na prethodni popis uočava
se smanjenje dijela popisanih koji
se ovoga puta izjašnjavaju kao „Muslimani u etničkom smislu“. Odgovor
za takvu pojavu bio je u činjenici da
se ovoga puta u Bosni i Hercegovini
i dalje kao „Jugosloven – neopredijeljen“ izjasnilo 256 731 popisano lice.
Od toga je prema zvaničnoj statistici
bilo čak 84% iz reda bošnjačkog naroda. Ukupno se na cijeloj teritoriji Jugoslavije kao “ Jugosloven – neopredijeljen” samoidentifikovalo 317 125
popisanih. To je i uticalo da dođe do
smanjenja broja onih koji su se izjasnili kao „Musliman u etničkom smislu“.
Međutim, i ovaj popis zvanične vlasti
doveo je u još težu situaciju. I dalje se
postavljalo pitanje - kakav stav zauzeti
prema onim koji se uporno pišu kao
„neopredijeljeni“.
Bio je to razlog da i politika jugoslovenske države sve više obraća pažnju na
ovo pitanje, te i da se, konačno, u Ustav
R BiH iz 1963. godine unese i odrednica
o priznanju „Muslimana kao posebne
nacionalno-političke kategorije“, ali zvanično još ne i kao naroda.
Najzad, na XX sjednici CKSKBiH održanoj 17. maja 1968. godine, gdje se
April, 2011.
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
govorilo o pitanju muslimanskog naroda
kome do tada nije priznata nacionalna
posebnost, te poslije diskusije prisutnih,
u Zaključcima je konstatovano „da se
priznaje činjenica da u BiH žive tri naroda – Srbi, Muslimani i Hrvati“. Ubrzo je
ovaj stav prihvaćen i u drugim dijelovima SFRJ. Priznanje bošnjačkog naroda
pod imenom Musliman ozakonjeno je i
u Ustavu SFRJ iz 1974. godine.
Otkuda i otkada ime Bošnjak
Do aktualizacije vraćanja izvornog
nacionalnog imena Bošnjak dolazi u
vrijeme kraha komunističkog sistema,
s kraja osamdesetih minulog vijeka.
U pravom šarenilu političkih stranaka,
grupa i ideja, nastalih raspadom Saveza
komunista Jugoslavije, sve primjetnije
se artikuliše i bošnjaštvo kroz različite
političke, intelektualne, akademske i
druge rasprave.
Na Drugom bošnjačkom saboru 28.
IX 1993. u Sarajevu plebiscitarno je
prihvaćen naziv Bošnjak. To je, potom,
samo potvrđeno Dejtonskim sporazumom i Ustavom Bosne i Hercegovine od
21. XI 1995. godine.
Ono što je kao prvo bitno znati jeste
činjenica da je ime Bošnjak starije i od
samih južnoslovenskih muslimana, i
od samog Otomanskog carstva posredstvom kojeg se islam i proširio na Balkan i Evropu.
Tako, naprimjer, kako prenosi i prof.
Dr Enes Pelidija, „pripadanici Crkve bosanske (krstjani), nerijetko sebe nazivaju dobrim ljudima, ili „dobrim Bošnjanima“„. To znači da je ovo ime nastalo još
u predosmanlijskom periodu, odnosno
još u ranom srednjem vijeku.
Inače, u dugom periodu osmanlijske
vladavine, kada i započinje temeljenje
nacionalne svijesti muslimana slovenskog jezičko-kulturološkog predznaka,
za ove muslimane u ondašnjem Bosanskom pašaluku, kao i na područjima
koja su mu jezički i kulturološki gravitirala ili su, u različitim periodima bila u njegovom sastavu, a što je, osim prostora
današnje BiH, obuhvatalo i znatan dio
prostora današnje Srbije, Kosova, Crne
Gore, te dijela Boke i hrvatskog primorja, dva su karakteristična ime­na bila u
najrasprostranjenijoj upotrebi.
U svakodnevnom govoru, pa i pisanoj riječi hrišćansko stanovništvo u BiH
i okolnim južnoslavenskim zemljama je
za muslimane upotrebljavalo naziv “turčin”, kojim se, izuzimajući povremeni
negativni kontekst upotrebe ovog pojma, htjelo reći da ih oni jasno razlikuju
od pripadnika ostalih južnoslavenskih
naroda istog ili zajedničkog jezika, ali
drugih vjeroispovijesti. U izrazito negativnom kontekstu, naročito, nakon povlačenja Otomanskog carstva sa Balkana, upotrebljavan je za ove muslimane
i naziv „poturica“, u smislu prijekora za
navodnu prevjeru, pri čemu se previđalo
da, praktično, i nema naroda na Balkanu koji se makar jednom u svojoj istoriji
nije prevjerio, ako ništa drugo a ono iz
mnogoboštva u neku od savremenih
monoteističkih religija, ili, pak, iz katoličanstva u pravoslavlje i obrnuto.
Međutim, čak i osmanlijsko doba,
Bošnjaci su se znali ograđivati od takvih
naziva. Tako je zabilježeno da su 1568.
neki Bošnjaci odbili da u ispravu o zaključenju nekog posla u Zadru budu upisani kao Turci, pa su na vlastiti zahtjev
uvedeni kao “Mussolmani di Bossina”.
Da bi naglasili kako i koliko se razlikuju od pravih osmanlijskih Turaka, koji
su po potrebi u manjem broju na ovim
prostorima bili u državnim i vojnim institucijama, Bošnjaci su ih nazivali „turkuše“, što u prijevodu znači „tursko čeljade“. Ovaj sinonim za pripadnike izvornog
turskog naroda i dan-danas se može čuti
među Bošnjacima u samoj Turskoj. Time
ih oni nijesu željeli poniziti, nego samo
naglasiti da su u odnosu na njih (Turke)
pripadnici bošnjačkog naroda i da se ne
poistovjećuju sa Osmanskim Turcima.
Bošnjaci su, doduše, to jasno pokazali
u više prilika kada su se, ostavljeni od
Visoke porte, sami bez pomoći službenog Istanbula borili protiv austrijske i
mletačke vojske za opstanak i očuvanje
nacionalnog identiteta, kao i – u više
raznih situacija – i protiv same Porte.
Vrhunac takve samosvijesti došao je do
izražaja u vrijeme Banjalučkog boja (4.
08. 1737) i Dubičkog rata (1788-1791),
a u XIX vijeku - ustanka i borbe za autonomiju Bosne, pod vođstvom Huseinkapetana Gradaščevića.
Prema Turcima i osmanlijskim vlastima, muslimani slovenskog jezičko-kul-
45
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
turološkog predznaka sebe su, inače,
nazivali Bošnjacima. Tako su ih nazivali
i upisivali i Turci, odnosno predstavnici
osmanlijske administracije, kao i Dubrovčani, Albanci, Mađari, gotovo svi
učeni Srbi, Crnogorci, itd.
U ovim spisima bošnjačko ime se
susrijeće kao: Boşnaklar, Boşnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavamitd
(sve u značenju Bošnjaci, bošnjački
ili bosanski narod). Nema, inače, jedinstvenog mišljenja o porijeklu imena
“Bosna” i “Boš­njak”. Mnogi, zapravo,
korjen ovih imena nalaze u ilirskoj riječi “Bos“, što na albanskom znači:
„so”, odnosno “Bosnia, zemlja soli”, po
nalazištima soli. No, kako, prema zapažanjima bosanskog istoričara, Mustafe
Imamovića, tada poznati rudnici soli u
dolini rijeke Usore kod Tuzle, u prvim
vjekovima postojanja bosanske države
nijesu ni bili u njenom sastavu, prethodna pretpostavka nije baš utemeljena.
Filolog Anton Mayer ime „Bosna“
izvodi iz prastare indoevropske riječi,
odnosno osnove sa značenjem „vode
tekućice“, što bi u suštini značilo „zemlja rijeka“.
Prema nekim izvorima, ime „Bosna“ se dovodi u vezu sa riječju „bosina“ kojom se označava granica (zemlja
graničara), što realno i jeste i bila i
ostala. Ova uloga i sudbina joj je određena, praktično, još podjelom Rimskog
carstva na Istočno i Zapadno, tokom
prvog milenijuma nove ere. Upravo na
prostoru razdvajanja ova dva dijela carstva koja će se kasnije razviti u ne samo
dva posebna politička entiteta, nego i
dvije civilizacije – latinske, tj rimokatoličke na zapadu i grčkopravoslavne na
istoku, razvila se postepeno Bosna kao
svojevrsna tampon i zona sučeljavanja
različitih interesa i uticaja.
Konačno, u literaturi su, takođe, prilično rasprostranjena i mišljenja da su,
kao i u slučaju Srba, Hrvata i drugih,
sami Sloveni doseljavanjem donijeli i toponim Bosna. Tome u prilog je i činjenica
da se pojam Bosna u srednjevjekovnim
izvorima često pominje i kao lično ime,
gotovo jednako kod muških i ženskih
osoba. Više je, takođe, takvih i toponima, odnosno naziva mjesta duž čitavog
prostora kojim su se svojevremeno do-
46
Grafika - Ibrahim Reković
seljavali i živjeli južni sloveni.
No, bilo kako bilo, očigledno je da
ime Bosna, kao ni Bošnjak, nijesu od
„juče“ i, pogotovu nijesu nametnuta.
Naprotiv, veoma su bila utemeljena u
svijesti i upotrebi ne samo bosanskih
i ukupno južnoslovenskih muslimana,
već i kod najistaknutijih predstavnika i
ostalih ovdašnjih južnoslovenskih i drugih naroda.
Tako, recimo, Vuk Stefanović Ka-
radžić u knjizi “Srpske narodne pjesme”
do­nosi pjesmu pod nazivom: “Bošnjaci
na Moskou“ u kojoj se govori i o pogibiji
mnogih Bošnjaka tokom rata Austrougarske i Rusije protiv Osmanlijskog carstva i XVIII vijeku, između ostalih:
...” Od Nikšića dva Paripovića,
od bijela Kolašina grada,
od njeg, kado, dva Mekića mlada,
od onoga Polja Bijeloga,
od njeg, kado, do dva Kućevića,
April, 2011.
Forum
r e v i j a
od Pljevalja dva Drndića mlada, ...”
Ko još zna za “Crnogorsku istoriju“
koju je napisao Sv. Petar Cetinjski, ondašnji mitropolit Petar I Petrović Njegoš. Na strani 47, između ostalog, stoji:
“Žitelji, Crnogorci su Slaveno–srpskog
koljena, kao i Hercegovci i Bošnjaci...”
Vasilije Petrović, Istorija u Crnoj
Gori, 1754, Petrovići – Pisci, Duhovnici,
Vladari, Tom I, DOB, Podgorica 1997,
256:
...1732. godine, Topal Osman-paša
koga je sultan Mahomet (Mehmed) Peti
postavio za beglerbega činit-devera, to
jest za gene­ralnog inspektora Makedonije, Albanije i Bosne, po dolasku u Albaniju pokuša da oproba sreću protiv
naroda crnogorskih i posla priličan broj
Makedonjaca (Makedonaca), Albaneza
(Albanaca) i Bošnjaka na Pipersku provinciju, gdje ih Piperi uz pomoć Kuča sve
pobiše.
Petar II Petrović Njegoš, Svobodijada, Pjesma treća, stihovi 280-290:
„...Obije se hrabre vojske
Na megdanu izm,ješale:
Tri sahata megdan bojni
Na mačeve i na sablje
s krvlju teškom dijeliše,
dok najposle vješto bojna
hitrost mišce crnogorske
pogna s polja bitke strašne
Hercegovce vitezove
i Bošnjake nepreklone...“
Njegoš – Osman paši Skopljaku, 5.
oktobar 1847, Cjelokupna djela, knj. 6,
Beograd 1967, str. 153:
„...Kada sa mnom govoriš kao moj
brat Bošnjak, ja sam tvoj brat, tvoj prijatelj, ali kada govoriš kao tuđin, kako Azijatin, kako neprijatelj našega plemena i
imena, meni je to protivno i svakome bi
blagorodno mislećemu čovjeku protivno
bilo“.
Makenzi G. M. I Ibri A. 1868; Putovanje po slovenskim zem­ljama Turske
(preveo Č. Mijatović), Državna štamparija, Beograd; Mis Irbijeva i Mekenzijeva;
Od Tutina do Rožaja – putopis na engleskom (1868) prevod; Tutinski Zbornik 1,
2000
Citirano; Mis Irbi i Mis Mekenzi, Od
Tutina do Rožaja, Mostovi, br. 2, maj
1969,str. 52:
April, 2011.
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
„... Ovaj nam se odgovor vrlo čudan
učini, jer osim što se zna da Bošnjaci
ne vole uopšte da ih čovek podseća na
centralnu vlast, u kojoj bi drugoj zemlji
sopstvenik nekoga dobra rekao da mu
ono stoji pod upravljanjem najbliže varoši;....
Str. 54:
„...Celo stanovništvo Rožaja iziđe
da nas vidi, pa zaista izgledaše živopisno, mnogi nosiše turbane a svi belo i
crveno ruho što vrlo dobro dolikovaše
njihovome visokom stasu....Tada otpoče
da govori srpski, pozva sebi savetnike –
ne gazdu kuće, jednog dostojanstvenog
Boš­njaka, već hrišćanskog kodžabašu i
popa, pa i jednog i drugog nam predstavi na savršeno pristojan način...“
Stojan Novaković, Srbi muhamedovci i turska pismenost, Prilozi istoriji
srpske književnosti, Glasnik srpskog
učenog društva, knj. XI, sveska XXVI,
1869, str. 220:
„...drugo, na pošljedice koje vidimo u
poturčenjaku Bošnjaku iz saveza starog
aristokratskog karaktera i nove vjere;...“
Jovan Erdeljanović, Postanak plemena Pipera, Etnološka ras­prava, Srpski etnografski zbornik, knj. XII, Beograd,
1911 (istraživanja vršio 1906. godine);
Jovan Erdeljanović, Kuči, Bratonožići, Piperi, Podgorica 1997. (reprint izdanje),
str. 523:
„...Pod Lukovim Ždrijelom na ji. su
“zgrade” (baštine) Braj­kovine, a niže
njih do međe prema predelu Stijeni Bošnjanin-brijeg sa seocem istog imena.
Bošnjanjin – brijeg je nazvat po tome,
što je na njemu poginuo jedan Bošnjak,
turski barjaktar, kad su Turci udarili na
Stijenu...“
Andrija Jovićević, Malesija (reprint),
CID, Podgorica, 1997, (Edicija: Naselja
srpskih zemalja, Knj. 15, urednik Jovan
Cvijić, Beo­grad, 1923) str. 73 , Veze Malisora sa Srbima:
- Po predanju Malisora preci svih
malisorskih plemena, izuzev jednog dijela Gruda, doseljeni su iz crnogorskih
brda, Bosne i Herce­govine. Ne može se
dokazati, da su preci malisorskih plemena među­sobno srodni. Hoti se dovode u
krvnu vezu sa Piperima i Vasojevićima,
Kastrati sa Kučima, Klemente sa Piperima i Kučima i Škrelje sa Boš­njacima; po
tome je najverovatnije da su se njihovi
preci doselili iz srpskih hrajeva...
Anton Šmaus, Kosovo u narodnoj
pesmi muslimana, Prilozi proučavanju
narodne poezije, mart 1938, sv. 1, Beograd, str. 103:
„...Reč “bošnjački” označava i danas kod muslimana u Sandžaku jednu
sasvim određenu kulturnu orijentaciju. Najvećim delom pri tome Bosna je
bila onaj dio koji je davao; muslimani u
Sandžaku su duhovno gravitirali prema
Bosni želeći da makar indirektno imaju
udela u njenom nekadašnjem političkom i kulturnom prestižu...“
Lutovac M, 1960: Rožaje i Štavica.
Naučno djelo, Beograd, na strani 355
ističe da susjedni Arbanasi stanovnike
Rožaja i Štavice (Tutina) smatraju za
Bošnjake, “a oni (stanovnici ovih krajeva) svoj jezik nazivaju bošnjačkim (“Govorim bošnjački ili naški”).
U narodnoj pjesmi “Smrt Malić–bega Redžepagića¨, između ostalog, stoji
:
...“To je paši neko dokazao,
Da se silan Bošnjak podnjivio,
Od bošnjačke porodice slavne,
A u Plavu gradu krvavome,
Porodice od Redžepagića,
Bošnjačkoga krvava koljena,
A unuka Gazi Ali-paše,
Pobjednika sa Novšića ravna, ...”
I muslimani drugih crnogorskih gradova kao što su: Podgorica, Nikšić, Kolašin, Spuž, itd. osjećali su se dijelom
bošnjačkog naroda. Tako, tik pred Drugi
svjetski rat, Ahmet aga Pokrlić iz Podgorice, izja­viće Aliji Nametku :” Mi smo
Hercegovci, a jezik nam je bošnjački,
...”
Šta tek reći o Avdu Međedoviću
(1875–1953) iz Bijelog Polja, autoru
spjeva “Ženidba Smailagić Meha“, koji
se može porediti jedino sa Homerovim
spjevovima “Ilijada” i “Odiseja“, a u kojima niko ne može naći da ovaj narod
drugačije sebe imenuje osim imenom
Bošnjak. Sam Avdo, 1935. godine, u odgovoru na pitanje Nikoli Vuja­noviću, prevodiocu i pratiocu američkog istraživača
Vilijama Perija, odgovara: “Iz Sjenice
smo otišli i iz Bijelog Polja, četiri stotine
mo­maka, svi Boš­njaci se vičemo. Bošnjaci u jedan tabor. Tamo su bili i Arna-
47
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Forum
r e v i j a
uti i Tur­keše.”
Ko hoće razjašnjenje naći će ga i u
Đilasovim kazivanjima gdje on, između
ostalog, ističe: “Meni je pošto ste sad
pomenuli naziv Boš­njaci, blizak taj naziv, jer znam da je tradicionalno već od
srednjeg veka. Muslimani koje sam ja
poznavao u Bijelom Polju i družio se sa
njima, uvek su su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio
je nepismen – ja sam ga naučio pismenosti, ... On prost da ne može biti prostiji, uvek je govorio da je Bošnjak.“
Konačno i autor i dan danas aktuelnog „Načertanija“, odnosno srpskog
velikonacionalnog političkog koncepta,
Ilija Garašanin, u ovoj sudiji iz 1844.
godine, između ostalog upozorava: “Ako
Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda
kao sigurno sledovalo raskomadanje Srbalja...”, te tako Bošnjacima unaprijed
nameće novu istorijsku krivicu, koja će
ih, očigledno pratiti do dan-današnjeg
vremena.
Nije, valjda, da čak i među južnoslovenskim muslimanima ima još onih koji
smatraju da je Garašaninovo načertanije realnost, te da nema ni uslova za
opstanak etniteta pod izvornim imenom
- Bošnjaci. Bio bi to, zasigurno, civilizacijski poraz i, makar, indirektno saučesništvo u još jednom velikom zločinu
kreatora kojekakvih iracionalnih velikodržavnih i velikonacionalnih projekata.
Naziv jezika - bosanski
ili bošnjački?
Da su kreatori i akteri kodifikacije
savremenog književnog jezika Bošnjaka
imali makar minimum sluha za narodno pamćenje, najupečatljivije sadržano
u doživljenim prijekorima naših bijača
i majki: „Razumiješ li ti dijete bošnjački?!...“, zasigurno nebi ni bilo dileme iz
naslova ovog poglavlja. Nažalost, izgleda da se usud iste sudbine, kao i u slačaju nacionalnog imena, nije mogao
izbjeći i on će, očigledno, još ostati neapsolviran.
U ranom periodu srednjeg vijeka ovaj
jezik jednostavno je nazivan slavenskim
ili ilirskim, a nešto kasnije bosanskim sa
svojim osobenim bosanskim pismom,
odnosno bosnačicom. Po dosadašnjim
48
saznanjima, prvi izvor u kome se navodi
bosanski jezik, pod ovim imenom, nalazi se u Skazanije Konstantina Filozofa
koje je nastalo između 1423. i 1426.
godine. U njemu se pored bugarskog,
slovenskog, češkog i hrvatskog, navodi
i bosanski jezik. Koliko je ovaj jezik pod
navedenim imenom bio poznat prvih decenija XV vijeka, govori nam i jedan podatak u notarskom spisu grada Kotora
3. 07. 1436. godine. U njemu je zapisano da je gradski knez kupio petnaestogodišnju djevojku „bosanskog roda i heretičke vjere zvanu bosanskim jezikom,
Djevena“.
Zabilježeno je; takođe, da su du-
brovački poklisari početkom XVII vijeka
pričali da „u audijenciju kod Njegovog
Veličanstva (sultana) ne govore italijanskim, nego ovim bosanskim jezikom“.
Koliko je ime ovog jezika bilo opšteprihvaćeno govori i podatak da je je
Tuzlak Mehmed Hevai Uskufi, bošnjački
pisac iz XVII stoljeća 1631.godine sastavio prvi bosansko-turski rječnik.
Jednako je, međutim, dokumentacione građe prema kojoj se jezik južnoslovenskih muslimana, odnosno Bošnjaka
nazivao i upisivao upravo kao Bošnjački
jezik.
Tako, naprimjer, crnogorski istraživač Andrija P. Jovićević, Plavsko-gusinjApril, 2011.
Forum
r e v i j a
ska oblast (Polimlje, Velika i Šekular),
Beograd, 1921 (Edicija: Naselja srpskih
zemalja, Knj. X, urednik Jovan Cvijić) str.
512, između ostalog, bilježi:
...Ovdje svoj jezik nazivaju “bošnjačkim”. Taj naziv ne potiče otuda, što su
svoj govor primili od Bosanaca, jer su ovdje istim jezikom govorili i prije svog puta
u Bosnu; Nije to ime ni otuda, što je između njih i Bosanaca bilo kakva zajednica,
koja ih je tijesno vezala. Taj naziv potiče
iz sasvim drugih razloga. Ova oblast je do
Albanije, gdje se drukčije govori; nigdje u
blizini nije bilo jednovjerne velike pokra­
jine sa istim jezikom, po kojoj bi svoj jezik
nazvali. Ime Srbljak u limskoj dolini nije
pohvalno, pa i ako su ovdje shvaćali, u
što sumnjam, svoj jezik kao srpski, ipak
ga ne bi srpskijem nazvali, iz bojazni, da
ne budu ubrojani u Srbljake, misleći da je
to jezik Srbljaka, Crna Gora je bila odijeljena planinama; njeni su žitelji bili druge
vjere, a u starije doba Crna Gora nije mogla uticati na ovaj kraj, da opredijeli ime
svom jeziku; i sami Crnogorci su svoj jezik nazivali “naškijem”, a i danas ga tako
mnogi zovu. Svuda naokolo bile su manje
jedinice, koje nijesu mogle da im nametnu ime svog jezika. I dodir sa Bosnom kao
da ih je uvjerio, a su u Bosni našli braću
po krvi, vjeri i u jeziku; i htjevli su naročito,
da s Bosancima budu braća i svemu, radi
čega su svoj jezik nazvali “bošnjačkim”...
Str. 513.
...Prema tome, što svoj jezik nazivaju
“bošnjačkim”, oni su sebe smatrali kao
dio bosanskog naroda. Na to ih je najprije mogao povući ponos, jer im je na
čast moglo služiti, da budu dio jedne velike narodne cjeline, kao što su Bosanci.
No na ovo ih je mogao navući i interes,
jer su svake godine redovno slazili u
Bosnu. Kako je u ono doba nacio­nalni
osjećaj bio potčinjen vjerskom, pretpostavlja se, da se musli­mansko plavskogusinjsko stanovništvo naročito nazivalo imenom jed­ne velike narodne cjeline,
vezane međusobno jezikom i vjerom. Po
pojmu ovog stanovništva, granica se Bosne širila do ovih krajeva; naročito su to
mogli misliti, kad su ova mjesta bila pod
vlašću Bosne...
Alija Nametak, Neki narodni običaji
i lokalne tradicije musli­mana u Podgorici (Titogradu), Glasnik Etnografskog
April, 2011.
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
muzeja Cetinje, Knj. II, Cetinje 1962, str.
190:
...Podgorica (današnji Titograd u Crnoj Gori tokom istorije pod Turcima, spadala je uglavnom u Skadarski vilajet, a
jedno vrijeme oko polovine XVIII vijeka
bila je u teritorijalnom sklopu Bosne i
Herce­govine. Muslimansko stanovništvo, koje je za vrijeme Turaka u ovom
mjestu bilo ogromnoj većini, slovenskog
je porijekla, govore srpsko­hrvatskim
jezikom, koji stariji zovu “bosanskim”
ikavskim govorom (refleks b daje u i u
drugim slogovima je u...) “Mi smo Hercegovci a jezik nam je bosanski”, govorio
je Ahmet-aga Pokrklić koji je imao 84
godine kada sam se s njim upoznao...
I Srpski prvaci iz Hercegovine tražili su od AIi-paše Rizvanbegovića da se
za vladiku, umjesto Grka, postavi čovjek
“vičan bošnjačkom jeziku” (Ivan Kukuljević Sakcinski, 1858.);
Naziv bosanski ili bošnjački za jezik južnoslovenskih muslimana ostaje
u službenoj upotrebi i poslije austrougarske aneksije BiH, 1878. godine. Šta
više u jednom periodu u školama je
ime ovog jezika bilo i zvanično. Godine
1890. štampana je Gramatika bosanskog jezika. Tek odlukom Zemaljske vlade 4. 10. 1907. godine internom naredbom nadležni organi se obavještavaju
da se „zemaljski jezik“ (Landessprache)
ubuduće ima isključivo nazivati srpskohrvatski, odnosno hrvatsko-srpskim.
Time je zvanično ukinut bosanski jezik.
I u novoj državi Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca, od 1929. godine Kraljevini
Jugoslaviji, konstituisanij 1918. godine,
nije naravno bilo mjesta posebnom bosanskom jeziku. Ime ovog jezika je i u
FNRJ, odnosno SFRJ u praksi bilo ekskomunicirano i praktično zabranjeno do
prvih mjeseci 1991. godine. Tek tada ga
spontano Bošnjaci preko štampe i publicistike, te popisom iz iste godine vraćaju
u javnu upotrebu.
Riječ je, u suštini, o jednom od južnoslavenskih jezika, koji je, kako zaključuje prof. dr Enes Pelidija „u osnovi
isti sa jezicima Srba, Hrvata, Bošnjaka
i Crnogoraca a koji se, razvojem predstandarnih idioma i jezičkim reformama iz XIX vijeka na novoštokavskoj dijalektičkoj bazi, razvio u zasebni jezik,
jednako osoben koliko su bar osobeni
jezici ostalih južnoslovenskih naroda
i, u prvom redu, Srba, Hrvata i Crnogoraca.“ Svaki od ovih naroda ga je,
međutim, nazvao svojim nacionalnim
imenom. Jedino su Bošnjaci, uprkos
činjenici da je, za razliku od svih ostalih savremenih južnoslovenskih država,
BiH znatno manja od bosansko-hercegovačkog državnopravnog okvira u
kojem se dešavalo konstituisanje bošnjačkog nacionalnog identiteta, svoj jezik kodifikovali pod imenom bosanski,
čime je, praktično uskraćeno pravo na
izvorni maternji jezik onom dijelu Bošnjaka koji žive u novouspostavljenim
granicama. Tim prije je teže objašnjivo
– zašto je to i učinjeno ako se zna, da
bi, u najmanju ruku, jednako utemeljen
bio i naziv – Bošnjački jezik. Usvakom
slučaju i bez obzira na stvarne motive,
čak i nehoteći je potpuno nepotrebno utemeljena sumnju u identitetsku
potpunost Bošnjaka kao naroda. Zbog
toga bi i neophodno bilo, naravno u
dogovoru sa relevantnim naučnim i
političkim predstavnicima bošnjačkog
naroda u BiH, čim prije pokrenuti postupak usklađivanja imena jezika sa
nacionalnim imenom.
Odnos prema državi
Bošnjaci, bez obzira na činjenicu da
su se kao narod uobličili u državno-pravnom okviru sa bosanskim prefiksom i
što u današnjoj BiH živi matica bošnjačkog naroda, već više od jednog vijeka
konstituišu i realno društveno biće Crne
Gore.
Krajnje nesebičnim doprinosom
obnovi i odbrani crno­gorskog državnog
identiteta tokom čitavog dva­desetog vijeka i, posebno, ravnopravnim učešću u
antifašis­tičkoj koaliciji u Dru­gom svjetskom ratu (1941-1945), kao i tokom
posljednje jugoslovenske ratne drame
(1991-2001) i naročito krajnje nesebičnim doprinosom obnovi njene pune
državnosti 2006. godine, Bošnjaci su
sami sebe utemeljili i u realno državotvorno biće Crne Gore.
Otuda Bošnjaci Crnu Goru i imaju
pravo doživljavati i doživljavaju je svojom matičnom domovinom. Drugo je pitanje civilizacijskog prava i na očuvanje
sopstvenog nacionalnog, odnosno kulturološkg identiteta koje i nema alternative, narvno ukoliko se ne želi prih­vatiti
sopstveni nestanak kao naroda.
49
Forum
r e v i j a
Okrugli sto - Kako zajedno sačuvati sebe
Pojašnjenja građanima
Poštovani,
Kao što je, sigurno, već poznato
u Crnoj Gori će se od 1. do 15.aprila
2011. godine izvršiti popis lica, stanova i domaćinstava. Zbog značaja popisa, jer podaci prikupljeni na popisu
važiće narednih deset godina, samo
nekoliko pojašnjenja:
Popisom će se prikupljati podaci
o licima, domaćinstvima i stanovima. Prilikom davanja podataka o
domaćinstvima i stanovima, koja
nemaju osjetljivih pitanja, nema bojazni čak i ukoliko date odgovor koji,
možda niste željeli da date.
Ono na šta treba obratiti pažnju
jeste prilikom davanja ličnih podataka. Lica (popisivači) koja budu došla
kod vas kući, pročitaće vam pitanja, vi
ćete ih pažljivo saslušati i dati odgovor, koja se upisuju na propisanom
formularu.
Od vašeg odgovora zavisiće broj
pojedinih nacionalnih skupina, na
osnovu kojeg će se određivati i obim
prava koja im pripadaju u narednih
deset godina. Tu prije svega mislimo
na, pravo na autentično predstavljanje u Skupštini Crne Gore, kao i na
srazmjernu zastupljenost prilikom
zapošljavanja u državnim organima, ili
namještenjima koje nam Ustav Crne
Gore jemči (čl.79 stav 1 tačka 9).
Od ukupno 35 pitanja iz upitnika za
lice, prvih nekoliko pitanja se odnosi
na: ime i prezime, pol, datum i godina
i mjesto rođenja, da li ste se doselili
iz nekog drugog naselja u Crnoj Gori
i kad, da li ste oženjeni/udati, broj
djece, koje imate državljanstvo (ukoliko nemate crnogorsko, ponuđen vam
je odgovor –strano-, ukoliko ste predali zahtjev za sticanje crnogorskog,
ponuđen vam je odgovor - u proceduri
sticanja crnogorskog državljanstva).
Važno je, posebno, obratiti pažnju
na sljedeća pitanja:
50
KO SMO?
Državljanstvo: CRNE GORE
Nacionalna, odnosno etnička pripadnost: BOŠNJAK
Vjeroispovijest: ISLAMSKA
Maternji jezik: BOSANSKI (BOŠNJAČKI)
6. Državljanstvo
1. Crne Gore
2. Crne Gore i strane države
3. strane države
4. bez državljanstva
Ako je zaokruženo 2 ili 3 upisati koje strane države
______________________________________________
13. Nacionalna ili etnička pripadnost
Bošnjak, Crnogorac, Srbin, Albanac. . .
Ovdje dajete odgovor, kako se nacionalno osjećete
14. Vjeroispovjest
Islamska, Pravoslavna, Katolička...
Shodno čl.46 Ustava Crne Gore na ovo pitanje niste obavezni da odgovorite, ali je takođe bitno upisati odgovor
15. Maternji jezik
crnogorski, srpski, bosanski, albanski, hrvatski ili neki drugi
Ispod linije predviđeni su odgovori jezika koji su Ustavom prepoznati, mi
smo ih upisali na mjestu odgovora, kao primjer. Dakle upisaćete jezik
koji smatrate za maternji tj. svoj.
16. Strani jezici kojima se lice služi
1. engleski, francuski, njemački itd.
2.___________________________
....
I svakako, prije nego potpišete
obavezno provjerite upisane odgovore
u odgovarajućim upitnicima i uzmite
kopiju popisnice.
O. Mehmedović
April, 2011.
Bošnjačko veče, Bijelo Polje - 19. mart, 2011. godine
Abaz Dizdarević - Ulje na platnu
Ibrahim Kurpejović - Ulje na platnu
Download

Okrugli sto: Kako zajedno sačuvati sebe