Izdavač:
Chamango, Rijeka
Za izdavača:
Sandra Sloboda
Lektor:
Sanja Ercegović - Šehić
Recenzija:
Kata Rizner
Likovno i grafičko oblikovanje knjige i internet stranica:
Slaviša Srdić, Aleksandar Đaković
Tisak
Tiskanje dovršeno 2012.
PRINTED IN CROATIA
Naklada
Sandra Sloboda
PRILAZIM K’SEBI
Polu – autobiografski roman
Ožujak, 2012.
Prilazim K’Sebi
Predgovor
Nevidljivo je žudjelo da postane vidljivo i da se
odrazi kroz jednu dirljivu ispovijest duše duši,u djelu,
Prilazim K’Sebi.
Njih troje; Ona, On i Malena pričaju nam priču
riječima, simbolima, ponašanjem. Priču koja bi bila
nevjerojatna da nije istinita. To je priča čiji su scenarij
napravile Njihove duše još davno prije njihova
rođenja.
Zvuči vam nevjerojatno? Nije. Samo je teško
sjetiti se toga u ovom našem užurbanom svijetu,
svijetu razuma, logike, prosudbi, navezanosti na
dogme. Ima mnogo toga što nas priječi zaviriti u taj
svijet, ali svatko od nas će to sam otkriti.
4
Prilazim K’Sebi
Malena nas uči znanju koje nosimo u sebi, koje
duša izražava spontano u pokretu tijela, u postupcima
van logike, ali toliko svrsishodnima da nam zastaje
dah. Njena duda koja završi majci u ustima, njena
bočica, riječi koje nam mogu zvučati nesuvislo ako
idemo razumom, a ne dušom, su pravi draguljni
putokazi. Malena, koju Ona doživljava kao učiteljicu,
to i jest. Učiteljica duše. Malena nas podsjeća na
dijete u nama, dijete Učitelja, samo njegove znakove
trebamo znati ponovno vidjeti i čuti.
Smrt nas uči kako su naši umrli tu oko nas,
samo treba znati otvoriti vrata i popričati s njima.Oni
su kao i naši zemaljski prijatelji, ne mogu stalno biti
uz nas. Imaju svoj život, svoju stvarnost postojanja,
stoga su naši susreti s njima tako dragocjeni. Ta dva
svijeta, naš i njihov se dodiruju, obogaćuju, blaže tugu
podsjećajući nas kako je život neuništiv. Život i smrt
samo su pojavnosti u novoj formi. Možemo napraviti
analogiju s biljkom; sjeme, klijanje, rast, cvjetanje,
plod i novo sjeme. Evolucija planeta, čovjeka, biljke
događa se u ciklusima, dragocjenim koracima samog
Putovanja duše.
5
Prilazim K’Sebi
Ona ostaje bez Njega, s ključevima u rukama,
kako bi otvorila vrata druge dimenzije, koliko
nevidljive, skrivene toliko nam bliske. Ovo je Njezino
iskustvo, a Ona ga daruje riječima srca nad kojima
se možemo zamisliti. Kad nas dodirnu i smjeste se
u riznici duha, jednoga dana, kad budemo spremni
upoznat ćemo i taj svijet iz njezina pera.
A On je imao hrabrosti, probuditi znanje u sebi,
znanje s kojim je rođen. Bio je svoj. Prepoznati svijet
duha i živjeti ga na zemlji mogu mnogi, ali samo su
rijetki kao On koji ga uistinu i žive. Takvi ljudi imaju
puno prijatelja, onih vidljivih, kao i onih nevidljivih.
On daruje ključ koji Ona nosi. Ali Ona je ta koja
je morala otvoriti vrata. Malena je Učiteljica, a ovo je
roman, o Njima posebnima.
Ti Ljube si posebna, Ti, ne ja. Ovo je Njegova
poruka Njoj koja je stigla dok sam završavala
predgovor. Ja bih rekla: “Svi smo mi posebni, samo
nam je potreban netko drag tko će nas podsjetiti na
to.” Možda vas ova Knjiga podsjeti? Mene je.
6
Prilazim K’Sebi
Ona je imala Njega, On je imao Nju. I još uvijek
se imaju!
Bilo je teško započeti prvu rečenicu. Napisati,
što? Potrebno je strpljenje, čekala sam. I predgovor je
rođen sam, uz moju malu pripomoć.
Sad, prepuštam vama da upoznate Njihovo
putovanje. To Putovanje može nam se činiti
nestvarnim, drukčijim. Ali Ono je jednako stvarno
kao i današnji dan.
Kata Rizner
7
Prilazim K’Sebi
Što su drugi rekli
...draga moja,
došla sam do pola i vratila se... tj. izašla... da, to je
ujedno i moja impresija, bila sam unutra, lebdila među
“likovima” i svime što tvoj izričaj i tekst nose.
Pročitala sam solidnu količinu slova do sada,
razumijevala, rasla, preobražavala se s njima, ali nikada
nisam imala ovaj osjećaj saživljavanja, ulaženja...
O Bože kakva riznica i koliko toga mi otvaraš,
ljubim te i grlim i ponizno zahvaljujem draga moja na
tvom tekstu.
...ljubav, ljubav
Božena, Rijeka
8
Prilazim K’Sebi
-•Draga moja, Hvala ti !!!
Preletjela sam preko tvog romana i toliko me
dirnulo da sam se rasplakala od radosti i ushićenja
zbog iskrenosti, istine i dubokog razumijevanja kojim
zrači svaka riječ!
Bravo, bravo, bravo!!! To je način na koji ćeš ti
djelovati na ljudska srca i svijest!
Šaljem ti svu Božansku Svjetlost, Ljubav i
Blagoslov da ovo tvoje djelo ide onim putem kojim je
krenulo!
Alida, Pula
-•Večer draga,
pročitala sam tvoju knjigu, ne znam šta da
napišem...nisam neka od pisanja...
jako me pogodila....dva dana razmišljam o njoj...
9
Prilazim K’Sebi
.....mislim da je to i bila namjera, da ljudi koji
čitaju ovu knjigu da je osjete i prožive...
želim ti uspjeh i sreću.....
Dunja, Rijeka
-•Pročitala sam roman u komadu i mogu ti reći
da me dirnula vaša priča, odnosno otvorenost s kojom
si ju ispričala i tvoja velika predanost i ljubav prema
dragom nam Sanjinu. U svakom slučaju si blažena što
si imala priliku nešto tako intenzivno i lijepo proživjeti,
pa makar i kratko. Obogaćena si u svakom pogledu...
Patricia, Rijeka
-•Pročitao sam tvoju priču, za sad priču, i moram ti
reći da sam iznenađen i to vrlo ugodno.
Jako mi se sviđa i jedva čekam nastavak....
Cijelo vrijeme prepoznajem trenutke i stvari i
likove iz priče i to mi se jako sviđa, a posebno mi se
10
Prilazim K’Sebi
sviđa što tu otvaraš svoju dušu i svoje osjećaje, jer kao
što znaš i nisam neki koji to dobro radi “na suho”, više
sam tip: reci mi što ti je pa ću pomoći....
Kako god, nastavi ovim tonom i tempom i
Malena će biti u krivu: neće biti prevedene na nekoliko
jezika, nego na puno više, što ti od srca želim, ne radi
slave, nego zato da ljudi pročitaju tvoju PRIČU.
Jovo, Rijeka
-•Prekrasno...
Nekako samo uzbuđeno dišem, i nemam riječi...
Luda i božanstvena ”SVEJEDNO” hahahah... si TI...
Moram prespavati... reče Skarlet O’ Hara.
Sandra, Rijeka
11
Prilazim K’Sebi
-•Draga moja,
Reći ću ti samo ovo... na početku čitanja tvog
romana krenuo sam po čašu vode... i popio sam ju
tek nakon četiri sata. Kad sam ga završio! Bravo!
...Sad moram prespavati, da se dojmovi slegnu...
Hvala i Sretno!
Slaviša, Rijeka
-•Draga moja,
Tvoja roman priča je nešto što ne može nikoga
da ostavi ravnodušnim. Rekla sam ti da sam se pitala,
ko je ova žena koja ovako piše? Književnost mi je
bliska, puno svog vremena sam joj posvetila što u
školi što na studijama, i veruj mi znam da procenim
šta je dobra knjiga. Pisala si roman svog života sa
toliko duše i emocija da suze naviru nekontrolisano,
svako može nešto svog u toj priči da prepozna. Ja
12
Prilazim K’Sebi
jesam i te kako, i jako sam sretna što si mi tako nešto
priredila. HVALA TI MNOGO!! Želim ti iz sveg srca
da nam i dalje ulepšavaš život svojim toplim pričama.
Ljubim te ja.
Slavica, Beograd
13
Mom Sanjinu...
Sandra Sloboda
PRILAZIM K’SEBI
Polu – autobiografski roman
Početak i kraj
Prilazim K’Sebi
Sjedila je pokraj Njega to jutro, dok se On
razbuđivao zaronjen u kadi vruće vode. To uranjanje u
vodu Njemu je predstavljalo idealan način opuštanja
i prijelaza iz noći u dan. Nježno ga je pomilovala po
ruci... gledala s ljubavlju, i bila svjedokom potpuno
Njoj nepoznatog procesa koji se tog trenutka odvijao
unutar Njenog voljenog.
Njega su Probudili najglavniji... Prijatelji Njegove
duše.
Nije dugo mogao doći K’Sebi...
On sada jedini u svojoj bližoj okolini shvaća
da je Sve oko Njega laž, film... i zato je prvobitno
zbunjen, skrušen i samozatajan. Postupno dobiva
19
Prilazim K’Sebi
informacije i uvide u pravo stanje stvari i njihov
tijek kretanja. Shvaća da je To jedini put... shvaća
Dubinu i Svrhovitost Života... i predaje se, s punim
Razumijevanjem cjeline.
Više ne osjeća nikakav strah. Otvorio mu se
jedan predivan, novi svijet. Pronikao je u Istinu. I
shvatio, da je u Procesu preobrazbe.
Gledala je u Njegove velike, tople, crne oči, još
uvijek snene, i u njima vidjela prilično zbunjen pogled.
Čula je tada tihe riječi koje lete s Njegovih usana:
„Beba... Prosvijetlio sam!!!... hmmmm... znači, To je
To??!! ...pa ništa posebno!!!“
Ona nije shvatila što se Njemu događa, ne u
potpunosti. Ne još tada. U jednom trenu pomišlja da
je kraj...da je Igra završena!?
On Zna da nije, zna da je tek započela, ali ne
može više izgovoriti niti jedne riječi od bujice emocija
koje su Ga potpuno preplavile; zdušnog smijeha i
suza radosnica.
20
Prilazim K’Sebi
On je tada doživio Trenutak Prosvjetljenja,
Buđenje svog istinskog Bića. Stanje svijesti koje će
se uskoro početi događati mnogim drugim ljudima.
Svjesnost koja se u tim trenutcima osjeća i tijek
doživljavanja tih emocija mogu pojmiti samo Oni
koji su takvo stanje dosegnuli. Ona još tada nije bila u
tom stanju budnosti.
Shvatila je što Mu se tada događalo tek mnogo
kasnije... gotovo četiri godine kasnije. U jednom
blistavom trenutku uvidjela je i Ona da je SVE OVO
samo film...“The Game“... a Ona glavni glumac. Ta ju je
Spoznaja toliko fascinirala da ju je istovremeno:
a) Potpuno obuzela kao nevjerojatno istinita i
jedino moguća i ispravna
b) Oborila s nogu od nekontroliranog smijeha
koji graniči s ludilom
I to je trajalo satima.
Sve slike i vizije koje su se u tom trenutku gomilale
u Njezinoj glavi i raspoređivale po bezbrojnim
pretincima započele su se slagati u jednu smislenu
cjelinu. Osjećala je i Vidjela kako joj se bujica energije
21
Prilazim K’Sebi
slijeva u desnu stranu mozga... kao kroz lijevak... cure
informacije... saznanja... riječi... simboli i geometrijski
oblici. Sve se počelo povezivati, dobivati dubinu i
puni smisao.
Spoznala je!! ... i Ona se Probudila!!!
Uvidjela je, koliko je Njemu bilo teško biti
Probuđen u gotovo potpuno usnulom svijetu, Nemati
nikoga u blizini s kim bi podijelio svoja iskustva...
koliko teško Mu je bilo sve To Vidjeti i Znati, a biti
nemoćan išta vrijedno napraviti!? Morao je otići iz
tjelesnosti... raspršiti svoje energije... rasplinuti se.
Morao je još rasti, a ovdje, na Zemlji se nije
mogao ni približno toliko realizirati. Zapravo, tu je
On dovršio svoj posao za koji je bio pripremljen i koji
Mu je svojedobno bio povjeren. Vrijeme Mu je bilo za
daljnji Napredak.
Sve je To Ona spoznavala. I više uopće nije bilo
važno što je istina.
No, koliko god bio Moćan taj trenutak koji je
proživljavala... to je bio tek vršak ledenog brijega kojeg
je postupno otkrivala.
22
Prilazim K’Sebi
-•Op. autorice
Ja nisam u pravu,...Vi ste,... ja sam u krivu.
Vi ste potpuno u pravu!
Ja sam definitivno u krivu i neka tako i ostane.
... možda onda Nešto i napravim!? Veliko...!?
-•Jutro nakon Njezinih bljeskova Prosvjetljenja,
sinulo joj je kako je SVE OVO odličan materijal za
Njen životni roman. I tada je krenulo! Sve se počelo
slagati baš onako kako treba.
Njeno Buđenje vođeno od Moćnih Sila
Univerzuma, bilo je toliko Jako i Stvarno, i nije joj
ostavljalo mogućnost izbora. Znala je kako je Ovdje
da zaista napravi Nešto... I nije više To saznanje htjela
izgubiti.
To je bilo To!!
Konačno je spoznala da je On s Njom, i da će je
voditi gdje god poželi... koliko god To bude trajalo...
potpuno predano, prepušteno.
23
Prilazim K’Sebi
Jedino je To oduvijek i tražio od Nje, da mu se
prepusti. Ona je tada pustila da je vodi. Sasvim, koliko
god je i želio.
Zahvalna Mu je iz dubine svog bića. Darovao joj
je Mir!! Ona je tada vidjela Svoju Viziju Života, svoju
priču i stvarnu Svrhu, i odlučila je to ispuniti, slijediti
Svoju pravu Misiju.
-•Op. autorice
Nadam se da će uvijek biti više onih koji će Čuti od onih
koji će samo slušat! I onih koji će Nešto vidjeti
umjesto da samo gledaju!!
-•Igra se nastavlja jer je tako odlučila. I ne odstupa,
ne posustaje! Napokon uviđa kako je predviđena za
Velika Djela, iako je to bilo u suprotnosti s Njezinom
zemaljskom logikom, suprotnost u očima i mislima
mnogih, izraz napuhanog ega...
Tek kasnije je uvidjela da i sva ostala Ljudska
bića imaju Tu mogućnost. Svako ljudsko biće na
24
Prilazim K’Sebi
Planetu može činiti Velika Djela jer ima Te sklonosti i
sposobnosti. Samo to treba Htjeti... željeti...vjerovati...
svakako djelovati... i dostići taj stupanj osobnog
razvoja. I onda je Sve Moguće.
Ona je samo Odlučila Djelovati, iskoristiti
ponuđenu joj mogućnost nakon jednog tragičnog
događaja. Imala je hrabrosti i povjerenja, prepustila se
Unutarnjem (i iznad svega Njegovom) vodstvu.
Imala je Svu Božansku pomoć s Neba i Zemlje,
a najviše u obliku Njezine kćerkice Malene. Bez tog
trogodišnjeg Djeteta ne bi svega ovoga što čitate ni
bilo.
Malena je Nju navodila da radi sve onako kako
je zamišljeno i ispravno na nekom Višem nivou. Kroz
Malenu su dolazile Božanske poruke, savjeti, zabrane
i odobrenja.
A Ona je Malenoj Sve vjerovala, slušala je,
izvršavala zadatke i pisala Roman.
Malena je taj Njen Anđeo čuvar... vodič na Zemlji
koji ju stalno podržava i čini cjelovitom, spojenom s
Njim.
25
Prilazim K’Sebi
I Ona ju je slijedila svim svojim Bićem.
-•Op. autorice
Veliki dio ovog što čujete Može biti Istina ali i Ne mora...
može biti film ali i Život...može biti onako kako Želite...
Vaša Odluka... Vaša priča...
Ovo je Njena Priča. A Može biti i Vaša.
-•A On je sa svoje duhovne razine i dimenzije
vodio savršenu igru. Igru kakvu samo možete zamisliti!
On je zaista, i ovaj put smislio fantastično
rješenje... da bude prisutan s Njom i s Malenom, a
opet da istovremeno bude sa svima kako je oduvijek
težio i želio. Genijalac, u Pravom smislu riječi.
On međutim, nije više bio Njena Beba, Njen
muž od ranije. I dalje je bio Ljubav Njenog života...
vječna i neokaljana, ali sa sasvim novim i profinjenijim
nitima energije. Sve je titralo pomalo kaotično s
nepojmljivim različitostima, a opet izuzetno lijepo i
pravilno, sasvim drukčije.
26
Prilazim K’Sebi
Njih dvoje, On i Malena, zajedno su stvarali Novi
Svijet, svatko iz svoje dimenzije stvarnosti. I pronašli
su Nju, putem koje su se mogli izražavati.
Ovo je knjiga o Njima... Velikom Njemu i o
Malenoj... i o Njoj u konačnici.
Ja sam Tu samo zato da Vam je prenesem. To je
Moja Svrha... da Vam pokažem Put ka Buđenju pod
Njihovim vodstvom.
I želim Vam da se nakon Ove pročitane knjige
zamislite... i Prosvijetlite. Bit ćete Privučeni... prepustite
se!
Neće Vam biti žao. To je nešto najLjepše što
Vam se u Ovom Životu može dogoditi. Vi ste zapravo
i došli ovdje po taj veličanstven doživljaj.
Uopće nije važno ako poneko i misli da si lud,
sve dok drugima činiš dobro, a sebi ne nanosiš štetu.
I nitko ti ne može ništa ako si odlučio Živjeti Svoj
scenarij... mijenjati i uskakati u ulogu koju trenutno
odabereš živjeti.
27
Prilazim K’Sebi
Ljudi se mogu samo smijati... pa što onda? Onda
ćemo se svi zajedno smijati, što je daleko bolje nego
jadikovati i plakati.
-•Op. autorice
Život je Zaista Lijep... Ona ga je samo odlučila Živjeti...
I konačno vjerovati Sebi... A to možete i Vi.
-•A Priča ide ovako:
Dolneg je čak i započeo dobro svoj život i svoj
razvoj, ali je putem zastranio. Muški dio ega mu se
oteo kontroli...i to onako junački. Nije mu se naziralo
spasa. Nekoć je on bio ne-ugledan, izrazito mršav i
visok, vrlo inteligentan mladić sa sto problema. Kad
mu je svrha vlastita života postala beznačajna i glupa
odlučio je nešto drastično poduzeti...oduzeti si Taj
Život.
Nije mu uspjelo, pa je odlučio promijeniti
taktiku. Njegov analitički um mogao je funkcionirati
28
Prilazim K’Sebi
samo na temelju znanstveno-dokazivih jednadžbi.
Stoga se uputio u dokazivanje o nepostojanju Boga
i napravio je kilometarske jednadžbe koje su u
konačnici opet ostale bez zadovoljavajućih rezultata.
Dolneg opet nije dobio valjan odgovor na
svoja pitanja i dokaze o svojoj tvrdnji da Bog ne
postoji i da je sve samo objašnjiva materija bez nekog
većeg smisla. Nije bio nimalo zadovoljan rješenjima
koja su mu se nametala u njegovim teoretskim
istraživanjima. Bilo je nužno neke (ili sve) zaključke
istražiti na praktičnom planu. Put ga je tada doveo do
Orsa, dragog i suosjećajnog čovjeka koji je nesebično
pomagao ljudima da Žive.
Tehnika koju je Orso primjenjivao na svojim
klijentima uključivala je konzumiranje psihotropnih
biljaka. Te biljke izazivale su u ljudima fizičko, emotivno,
psihičko, mentalno i duhovno pročišćenje... otvarale
su Svijest, a nisu ostavljale nikake loše posljedice na
cjelovitost bića, dapače.
Pomagale su mnogima u potpunom ozdravljenju
bića i u pronalaženju Sebe. Orso je s njima izvodio
čarolije i srčano pomagao ljudima, stotinama njih.
29
Prilazim K’Sebi
Dolneg je kao zakleti nepušač, antialkoholičar,
apsolutni Nekonzument ikakvih droga, vegetarijanac,
samac... bio idealni klijent za inicijacijski obred kojeg
provodi Orso.
Krenuo je Dolneg poništiti Boga, dokazati da
On ne postoji, sa svim svojim ispisanim jednadžbama
(doslovno!!).
Odgovori su mu se već pojavili na samoj
inicijaciji, a naročito nakon nekoliko dana. Sve je vidio
i Sve je znao. I ne da nije dokazao da Bog ne postoji
nego Ga je doživio i potpuno se uvjerio da Bog Postoji!
Dolneg je zapanjeno, s oduševljenjem
promatrao novo slaganje činjenica u svom umu... iste
slike iz drugog kuta gledanja. Dotaknuo je Bit Života.
Postao je pasionirani hodočasnik i zagovornik
moguće promjene Svijeta, a sa svojom nevjerojatnom
blagoglagoljivošću to mu je i išlo od ruke, neko
vrijeme.
No, Dolneg je imao previše tehnički um, usto
i veliku materijalnu vezanost, ograničenost. Gusta
energija novca vlada mnogima, a moći povezane s
30
Prilazim K’Sebi
njim snažno su utjecale i na njega, kao i na Sve što se
dalje događalo. I Dolneg se nije mogao, a možda niti
želio osloboditi tog utjecaja.
Vozeći se zavojitom cestom preko njemačkih
planina Dolneg je skupljao nadolazeće misli koje su
nekontrolirano ulazile u njegovu svijest. Slagao je u
glavi moguće scenarije svog budućeg života. Bio je
ushićen i vjerovao je da Može Sve!
Otkako je pronikao u suštinu Života nedavnom
inicijacijom, događale su mu se neobične, a opet
povezane stvari. Razni sinkroniciteti. Dolneg se vrlo
dobro služio Internetom i engleskim jezikom, bio je
samac bez obaveza... mogao je pored vođenja svoje
male firme potrošiti dosta vremena u istraživanju
novih tehnoloških dostignuća diljem Svijeta. Nalazio
je različite predmete i strojeve... preparate koji su bili
nedavno patentirani i u upotrebi na svjetskom tržištu,
a služe u svrhu ozdravljenja i poboljšanja kvalitete
života ljudskih bića. Kako je i sam bio zagovornik
zdravog načina života, a i imao je nešto novaca počeo
je kupovati mnogo toga za daljnju prodaju, misleći
pritom prvenstveno na profit koji će od toga izvući.
31
Prilazim K’Sebi
Humani razlozi bili su nešto niže na njegovoj ljestvici
prioriteta...
Bilo je tu magnetno-energetskih ogrlica,
narukvica, spirala s implodiranom vodom za pravilno
okretanje energije, slušalica s fantastičnim 4D zvukom,
audio programa za podizanje svjesnosti i spiritualnih
putovanja, naočala s rupicama pomoću kojih mogu
savršeno čitati oni koji inače nose naočale za vid,
aparata za pročišćavanje vode reversnom osmozom
uz dodatak energizatora vode, ionizatora prostorija,
napitaka za uklanjanje kiselosti tijela, raznih vitamina
i minerala...čuda je Dolneg nabavio.
I upravo se vozio Njemačkom s namjerom
da sklopi posao i kupi od proizvođača veliki i jaki
ionizator za udisanje. Funkcija tog ionizatora je
pročišćavanje krvi i cijelog organizma od toksičnih
nakupina, podizanje životne energije, poboljšanje
zdravlja, a time i vedrije raspoloženje.
Radovao se Dolneg kupnji tog proizvoda koji
je u tom trenutku bio jedan od najboljih i dostupnih
proizvoda na tržištu, u segmentu prirodnog očuvanja
zdravlja a Dolneg će biti prvi koji će ga dovesti u svoju
32
Prilazim K’Sebi
malu zemlju. Za nekoliko dana će ionizator u koferiću
moći ponuditi partnerima i prijateljima u svom gradu
i uz svu ostalu ponudu koju je već posjedovao... nadao
se zaraditi dosta novaca.
Tek onda će se moći više posvetiti Sebi i svom
životnom uzdizanju i pomaganju drugima da
dosegnu stanje svijesti kao i on. Sada još mora puno
raditi i zaraditi, a poslije će uživati... mislio je Dolneg.
Nije niti slutio kako brzo će dobiti priliku za
svoju realizaciju.
U otprilike isto doba, nekih šest stotina
kilometara južnije, na moru, Ona se probudila ujutro,
umorna, nervozna... nikako dobra. Čini se kao da je
upala u košmar sa svojim željama, mogućnostima,
životnim ciljevima i putovima, svakodnevnim
obavezama i problemima...obiteljskim zamršenim
situacijama. Čak joj je i Njena obožavana dvogodišnja
kćerkica Malena bila strahovito naporna i zahtjevna
za opće stanje bića. Boljeli su je bubrezi, imunitet
joj je oslabio,osjećala je konstantni umor i nervozu,
depresiju. Sto pitanja rojilo se u Njenoj glavi, kako
33
Prilazim K’Sebi
onih egzistencijalnih tako i onih suštinskih, dubokih
i bitnih.
Uobičajene liječničke pretrage pokazale su
sasvim dobre rezultate osim već stalno-prisutne
anemije na koju je već navikla.
Očito je Njen problem bio psihološke naravi, ili
možda i nekog sasvim nepoznatog podrijetla?
Njen dragi muž je u to vrijeme bio vrlo zaposlen
i potpuno okupiran svojim zadatcima i realizacijom
važnih projekata... rijetko Ga je viđala. Nedostajao joj
je i nije joj u tim trenutcima mogao biti od pomoći.
Barem ne onoliko koliko joj je bilo potrebno.
Ona je osjećala neku prazninu i nedorečenost
u svom životu makar su bile zadovoljene gotovo
sve predispozicije za kvalitetno življenje... nešto je
nedostajalo. I nešto nije valjalo. Ona je još uvijek
tražila svakojake odgovore. I nije još zapravo niti znala
postaviti za Nju istinita i važna pitanja.
Prijateljica Itia joj je tada spomenula čovjeka koji
bi joj mogao pomoći u Njezinoj potrazi za suštinskim
odgovorima. Zvao se Orso.
34
Prilazim K’Sebi
I, kad se tog jutra probudila u onom vrlo
čudnom i već sasvim neprihvatljivom stanju... umorna
od noćnog nespavanja i zasićena čudnovatim i
iscrpljujućim snovima. Odlučila je, predat će se u ruke
Orsu i njegovim biljkama... nije ju bilo strah. Željela je
potpuno uroniti u sebe i ovladati tim demonima koji
joj zagorčavaju život i snove. Željela je znati i željela
je rasti.
Njen dragi muž, Njena ljubav, apsolutno je bio
uz Nju, uvijek podržavajući svaku Njenu životno
važnu odluku, pa tako i ovu. Idućih nekoliko dana
posvetio se tome, sve je organizirao i odvezao ju kod
Orsa zajedno s Malenom.
Iskustva koja je Ona doživljavala ne mogu se
usporediti ni s čim osim sa Božanskim! Sav napor koji
je pritom uložila i tegobe koje je doživjela kroz fizičko
tijelo, potpuno su zasjenjeni tim iskustvom čudesnih
vizija već tijekom same inicijacije, a nakon nekoliko
dana su i nestali. Ono što je tom terapijom dobila
Vrijedilo je svake sekunde uloženog truda, a rezultati
su bili nadprosječni. Po Orsovom svjedočenju, bila je
potpuno spremna za suštinske promjene i zato je i
izvukla maksimalno moguće iz tog procesa.
35
Prilazim K’Sebi
Život je nakon inicijacije svima Njima postao
gotovo bajkovit. Mnogi Njezini dijelovi mozga
preuzeli su sasvim drukčija shvaćanja, kao da su joj
se trenutačno izgradile na tisuće novih neuronskih
veza, koje su ranije bile zakrčene ili čak i potpuno
nepoznate... svijet je bio puno ljepši! I istovremeno,
Sve je imalo smisla i ništa nije imalo važnost.
-•Op. autorice
Ništa nije važno... I Sve je opet važno. Zato što je svejedno.
Razumjeli ste... SVE-JEDNO!
-•No, kako je životna putanja poput vala... diže se
i pada, i ova bajkovita situacija je morala doći svome
kraju.
Nepunih šest tjedana življenja u novom ruhu
Njoj su ulili svojevrsnu snagu i vjeru u sebe... a to će joj
itekako uskoro biti potrebno.
Njen dragi Muž se razbolio od smrtonosne
bolesti. Svojeglav i siguran u sebe i s nekim spoznajama
36
Prilazim K’Sebi
koje je samo On Znao, odlučio je svoje zdravlje i Svoj
Život uzeti u Svoje ruke i povjeriti u ruke Boga.
Nije vjerovao liječnicima niti njihovim
agresivnim tehnikama liječenja koje su mu savjetovali.
Kako je po prirodi bio poduzetan i ljubopitljiv, ubrzo
je pronašao puno mogućih načina liječenja, preparata
i ljudi, povezanih uz Njegovo liječenje. Ona je cijelo
vrijeme bila uz Njega , fizički i duhovno, davala mu
potpunu i bezrezervnu podršku. On je bio snažan, jak
i osebujan četrdesetjednogodišnji muškarac izraženih
organizacijskih sposobnosti. I Ona je vjerovala da će
On i ovaj put izvojevati pobjedu.
U potrazi za odgovarajućim načinom liječenja
svoje zloćudne bolesti nabasao je na Dolnega kojega
je poznavao od mladosti i nije ga vidio godinama.
Dolneg mu je ponudio razne stvari iz svoje
široke lepeze proizvoda.
On je kupio gotovo sve. Takav je bio uvijek i u
svemu... sve i do kraja. Vjerojatno Dolnegu nikad nitko
na svijetu više neće kupiti toliko preparata odjednom.
37
Prilazim K’Sebi
Uza sve te kupljene stvarčice i posuđeno/
iznajmljeni facijalni ionizator On je koristio i organsku
prehranu, razne čajeve, napitke i prirodne pripravke,
yoga vježbe, vizualizaciju... i još mnogo toga.
Ništa nije pomoglo... ni molitve, niti Njena ljubav,
niti prisustvo Malene, niti ljubav i pažnja obitelji...
brojnih prijatelja i poznanika... Ništa. Prebrzo se sve
odvijalo... događala se neka čudna Božanska priča.
On je umro pedeset dana od postavljene
dijagnoze. Njegova priča u tom tijelu je završila.
Ona je u velikom šoku i s nevjericom primila Tu
vijest iz bolnice, u koju je ipak pred sam kraj nevoljko
i otišao. Njena bol je bila tim veća što u cijelom
kratkom procesu bolesti nije niti jedne jedine sekunde
racionalno pomišljala na ovakav ishod. Vjerovala je
duboko da će se Sve dobro svršiti... vjerovala je Njemu
i Njegovoj karizmatskoj osobnosti koja je uvijek
pronalazila rješenje. I to najbolje. Vjerovala je da se
negdje dogodila greška u matrici, da je sve to samo
san, da je Bog pogriješio i omaškom zamijenio uloge...
Vapila je za odgovorima... Zašto?
38
Prilazim K’Sebi
Te noći kada je On umro bila je skrhana. On je
otišao prije Nje!? I nije to još nikako mogla prihvatiti.
Tek nekoliko mjeseci nakon Njegove smrti uvidjela
je da je On Zaista i Opet pronašao najbolje moguće
rješenje cjelokupne situacije. I da je Sve događaje
predvidio, Znao i činio sve onako kako je baš trebalo.
Bio je Velik i Divan Čovjek! Jedna od onih
rijetkih Zvijezdi repatica koje uđu u ljudske Živote...
zabljesnu... prostruje... otvore Vam sve životne pore,
ostave dubok, pozitivan dojam i neizbrisiv trag! I Odu.
Otvorio je On jedno novo životno poglavlje
Svim ljudima čije živote je dotaknuo.
Za ovoga kratkog tjelesnog života plijenio je
pažnju gdjegod je došao, štogod radio. I sakupljao je
oko sebe posebne ljude... prave Anđele čuvare, ali i
one kojima je trebala pomoć da progledaju onkraj
svojih zemaljskih osjetila.
Nevjerojatna je bila Njegova Snaga i Moć
pozitivnog utjecaja na Sve ljude s kojima se susretao
i družio. I Svi su ga voljeli bezrezervno...sa svim
Njegovim manama. Ili su Ga u najmanju ruku
39
Prilazim K’Sebi
izrazito poštovali i prihvaćali kao Posebnog. Čovjek
s neizmjernom pokretačkom energijom...intuitivan
s izraženim telepatskim mogućnostima... izuzetno
brze i sveprožimajuće Inteligencije, karizmatičan...
najčešće prvi u svemu i spreman pomoći u svako
doba dana i noći... suosjećajan i iskren... probuđen,
bio je svima njima „kućica spasa“ i u najljepšim i u
najtežim trenutcima.
U noći neminovnog saznanja Njegovog odlaska
srušili su se mnogima dotadašnji životni postulati i
vjerovanja.
S obzirom da je On bio Čovjek koji je uvijek
i u svemu odavao dojam snage, izdržljivosti i
nepobjedivosti, a uz to je bio i fizički vrlo snažan,
vrlo dobrog zdravlja toliko brzi razvoj bolesti i
iznenadna smrt, za mnoge je bio izuzetan šok. Njegov
odlazak je tada Svima pokazao kako smo krhki, kako
nijedna ljepota i dobrota nisu stalne. I kako je Život
nepredvidljiv sa stajališta Ne-svjesnog ljudskog bića.
Srušile su im se mnoge iluzije.
Ona je svašta proživljavala u noći Njegovog
Odlaska. Dragi prijatelji i poznanici pritekli su joj
40
Prilazim K’Sebi
u pomoć... ponudili joj svatko svoje srce za utjehu i
pomoć u prevladavanju očaja i straha.
Ali, Svi ti dragi ljudi nisu mogli znati niti vidjeti
što se U Njoj zbivalo te noći.Oni nisu imali iskustvo
napuštanja tijela, iskustvo prividne smrti i odlaska
u druge dimenzije postojanja kao što je to Ona
doživjela.
Mogli su je samo tješiti i biti uz Nju da ne napravi
korak previše. I Ona im je bila neizmjerno zahvalna na
tome.
Mogli su samo suosjećati s Njom u tim
trenutcima Velike, sveprožimajuće patnje i ispunjavati
neke Njezine čudnovate zahtjeve.
Mogli su čuvati Njezinu Malenu curicu koja je u
susjednoj sobi mirno spavala.
Mogli su joj pružiti podršku svojom tihom
prisutnošću ali nisu mogli ući u Nju.
A u Njoj se tada zbivalo Nešto vrlo neobično, i
prosječnom čovjeku, teško prihvatljivo i razumljivo
stanje svijesti.
41
Prilazim K’Sebi
Njezin Duh je izlazio iz Njenog tijela i spajao se s
Njegovim... željela je to! Željela se spojiti s Njim i otići
zajedno u Vječnost...
Dragi ljudi oko Nje vraćali su je natrag toplim
riječima i zagrljajima. Činili su to i ne znajući što čine...
ne znajući da Ona leti na tankim nitima koje ju još
samo slabašno drže za tijelo, za Zemlju.
I nisu mogli znati niti vidjeti kako ju On grli... još
uvijek zbunjen u dimenziji u kojoj se nedavno našao...
ljubi ju... šapuće nježne riječi utjehe...
„Tu sam ljube... ne boj se... sve je dobro, baš onako
kako i treba biti! Uvijek ću biti s tobom. Volim te...“
I Ona Ga je osjetila... i vidjela...čula, i bila je
neobično sretna u tim teškim trenutcima... radosna
jer je On Tu. Niti oči nije željela otvarati da ne izgubi
Njegovu prisutnost... držala je zalijepljenu Njegovu
sliku na grudima.
Očajnički je željela spavati i što duže zadržati Sve
Te osjećaje samo za sebe, dokle god traju. I željela je
, okružena Njegovom moćnom energijom provoditi
te trenutke Spajanja. Njegove želje i namjera bile su
42
Prilazim K’Sebi
da joj prenese čistu Ljubav, Spokoj i Razumijevanje s
One strane stvarnosti u kojoj se našao, da joj olakša
zemaljske patnje.
Oni To nisu mogli znati, čak niti naslutiti iako
su se mnogim ljudima događali veliki pomaci u
svijesti, rušile su im se stare životne norme, gubili su
povjerenje u neke nametnute standarde... gubili su
ideale. „...ako se Ovo i na Ovaj način dogodilo Njemu,
Takvom Čovjeku, onda je zaista Sve moguće... onda
smo Zaista mali i slabi, nemamo kontrolu ni nad čim...
vrzmalo im se po mislima!
Brojni životi ljudi koje je tada dotaknuo svojim
Odlaskom iz temelja su uzdrmani, preokrenuli su
svoju putanju...
I To je ta Predivna priča koja se rađala iz ove
teške situacije.
Svi su imali priliku i mogućnost gledati na djelu
rušenje Nečega da bi se izgradilo Nešto novo, ali samo
su neki bili dovoljno spremni i otvoreni da tu priliku
iskoriste. I da joj se prepuste, barem tada...
43
Prilazim K’Sebi
Ona je željela prihvatiti ponuđenu joj mogućnost
da energiju tragedije uvidi i transformira u drukčiju
Moć, u moć Ljubavi, i pretvori je u Bajku Življenja. Bila
je dovoljno otvorena i prepuštena Njemu... i bila je na
dnu.
Izgubivši Njega srušio joj se cijeli sustav
dotadašnjeg bivanja.
-•Op. autorice – citati Oshoa
Kad god netko umre - netko koga si poznavao,
volio i s kime si živio,
netko tko je postao dio tvoga bića - nešto u tebi također umre.
Naravno, ta osoba će ti nedostajati, osjetit će se praznina, to je
prirodno. Ali ta ista praznina može biti pretvorena u vrata, a
Smrt su Vrata k Bogu.
Nemoj misliti o sebi koji gubi voljenu osobu, bolje misli o
njoj koja je ispunjena.
-•Te Prve noći Ona je imala 4D snove... vizije, dugo
je spavala. Cijelu noć, ali i sljedećih nekoliko dana
nikad nije bila ostavljena sama. On, Anđeli, dragi
prijatelji i rodbina, dva odrasla sina, kćerkica Malena...
44
Prilazim K’Sebi
uvijek su bili s Njom. Darivali su joj Ljubav i hranili joj
dušu.
Sljedećeg jutra se probudila obamrlog duha,
fizički iscrpljena i prilično otupljenih emocija. Čekao
ju je naporan dan pun mnogobrojnih posjetitelja,
tehnički poslovi vezani uz sahranu Njenog muža...
prihvaćanje grube i neumitne Istine. Vraćanje na
Zemlju.
Sva rodbina, prijatelji i djeca angažirali su se
maksimalno oko svih potrebnih radnji. Od Nje
su samo tražili da donese neke važne odluke oko
pogreba.
Oslobodili su je svih pritisaka i Ona im je
Zauvijek Zahvalna na tome. Mogla je u miru sređivati
svoje emocije i posvetiti se trenutku. I Njemu.
No, svi ti ljudi oko Nje... ljudi koji su dolazili jer su
voljeli i poštovali Njega... tople i sućutne sms poruke
i telegrami koji su neprestano i u velikim količinama
dolazili do Nje... osjećaj Njegovog neprestanog
prisustva, nisu ipak mogli ispuniti Tu prazninu koja je
u Njoj postojala.
45
Prilazim K’Sebi
Sve do trenutka kada se u stanu pojavio Dolneg!
Ona niti danas ne zna koje riječi joj je Dolneg
uputio u sobi, u „četiri oka“, poklonio joj Tibetansku
Knjigu Mrtvih... uputio je u čitanje i pomno savjetovao
što da učini s njom.
Nakon tog tridesetominutnog razgovora Ona
je jednostavno procvjetala.... otvorili su joj se Svi
energetski kanali! Spojila se sa Božanskim energijama
Univerzuma... spojila se s Njim i sve je razumjela.
Dolneg je otišao. U mislima mu se duboko
zahvaljivala na svemu što je učinio za Nju.
Osmijeh joj se više nije skidao sa lica. Ljudi oko
Nje su prvobitno mislili da je „skrenula s uma“, no
Ona je zračila tolikom pozitivnom energijom da se
to prenijelo na veliku većinu ljudi s kojima je dolazila
u neposredni kontakt. I sve se događalo s lakoćom i
onim tempom kojim je trebalo.
Ona je zapravo postala njihova zvijezda vodilja
u tim tužnim trenutcima.
46
Prilazim K’Sebi
Nisu znali niti razumjeli što se s Njom događa ali,
bili su sretni da je Ona dobro... da ima snage izdržati
tu tragediju.
-•Op. autorice – citat Maharishi Mahesh Yogi
Ako mislimo na neuspjeh... doživjet ćemo neuspjeh.
Ako smo neodlučni... sve ostaje po starom.
Trebamo željeti izvršiti nešto veliko i onda to jednostavno
učiniti
Nikada nemojte misliti na neuspjeh jer što sada mislimo
... to će se ispuniti.
-•A Ona je taj i sljedeći dan većinu vremena
provodila u izvođenju obreda ispraćaja Duše u
svijet Duha, čitajući Tibetansku knjigu mrtvih, srca
ispunjena bezgraničnom ljubavlju.
I Dolneg joj je samo proširio vidike koji su joj se
nepunih tri mjeseca ranije otvorili na inicijaciji kod
Orsa.
Doživljavala Ga je u tim trenutcima...svog
dragog, svakom svojom porom i stanicom Bića,
47
Prilazim K’Sebi
komunicirala s Njim... vodila ljubav s Njim. I Znala je
što mora učiniti.
Morala Ga je pustiti od sebe! On ju je to molio. I Ona
je Znala da je to jedino ispravno. I pustila Ga je u Vječnost...
Tog trenutka... u polumraku i intimi svoje
sobe Ona je osjetila, vidjela, prekrasnu bjeličastu
svjetlost...Njega, kako je grli... zahvaljuje joj i Odlazi u
Nikud. Istovremeno ju je obuzela bezgranična sreća,
intenzivne suze ganuća, Ljubav. I Mir!
Znala je da čini Pravu stvar; prepustila Ga je Svima...
ostvarila Njegovu vječnu težnju... biti Svuda i Sad!
A Tu težnju nije mogao ostvariti u Tijelu gline...
bio je Prevelik! A morao je i Nju Probuditi...
-•Op. autorice – citat iz Emanuelove knjige
Da se u času smrti bude izuzetno budan, za vrijeme života
treba
rasti do najveće moguće širine
-•48
Prilazim K’Sebi
U istom trenutku na drugom kraju grada
Dolneg je proživljavao gotovo identičnu situaciju.
On mu se ukazao...zahvalio se na pomoći... i otišao u
veliku Svjetlost.
On je bio konačno Slobodan. Slobodan da dalje
raste i razvija se! Slobodan da čini sve dobre i lijepe
stvari koje je oduvijek želio! Slobodan da pomaže
svima koji Ga žele Čuti! Slobodan da vodi Nju i
Malenu na njihovom zacrtanom Putu.
Sve što se sljedećih dana događalo Njoj je
izgledalo poput sna. Osjećala se neprestano kao da
lebdi nošena Njegovom energijom.
Dolneg joj je svojim prisustvom, savjetima i
toplim riječima neprekidno bio pri ruci. Pomogao
joj je i napisati oproštajni govor koji će Ona pročitati
nad Njegovim grobom. To je bila Njegova prekrasna
i duboka poruka, uručena Njoj i Dolnegu, upućena
Svima, iako je dotaknula samo neke.
I zapljeskala je Ona nad Njegovim grobom... u
Čast Njegovog Života. I Zahvalila Mu na Postojanju; i
Svi ljudi su Zapljeskali.
49
Prilazim K’Sebi
Zaslužio je!
Nije bilo puno suza na Tom velikom sprovodu.
Osjećalo se dostojanstvo i zahvalnost svih prisutnih
što su bili dio Njegova života. Osjećala se svuda vrlo
snažno Njegova prisutnost...tko je mogao biti toga
svjestan.
Nakon sprovoda su gotovo svi najbliži otišli u
Njegov omiljeni kafić u gradu i duboko u noć pili,
prisjećajući se Njegovih nepodopština i smiješnih
životnih scena, Njegovih podviga. Slavili su Njegov
Život. Smijali se i plakali.
Ona je cijelo vrijeme bila s njima, u stanju
gdje alkohol nije imao mjesta, opijena jedino
Njegovom prisutnošću...dostojanstveno Ga je slavila.
Promatrajući sve te drage ljude oko sebe promišljala
je tiho: zaista, Velik Čovjek, kada je oko sebe uspio
okupiti tako posebne ljude. Svima će strašno
nedostajati, pomisli, istovremeno shvaćajući kako su
svi neizmjerno sretni, sretni što su bili dio Njegovog
Puta.
50
Prilazim K’Sebi
A On će im Svima mnogostruko uzvratiti! No, to
još nisu znali...
-•Op. autorice – citat iz Emanuelove knjige
Čak i kada ste mrtvi, vi dalje živite.
Sa smrću ne prestaje postojanje.To je samo privid.
Vi ste ovdje u posjeti, a ne da ostanete.
I to nije prokletstvo, već Božji dar
-•Dani su prolazili, noći...Ona je imala i svojih
velikih padova, ponekad.
Uzvišeno stanje kakvo je prvobitno imala, nakon
nekog vremena je počelo jenjavati. I dalje je, naročito
tijekom noći, imala susrete i dodire s Njim, prenosio
joj je razne poruke i poduke što da čini... ljubio je...
Ona je Znala da je Tu. On je Živio kroz Nju.
No, pritisnuta teretom svakodnevnih obaveza,
rješavanjem administrativnih i pravnih zavrzlama,
preuzimanjem vođenja Njegove tvrtke sa razvijenim
poslovanjem... uglavnom, prečestim kontaktima s
51
Prilazim K’Sebi
krutim i materijalnim svijetom, Ona je počela lagano
gubiti tu finu energiju, na trenutke je gubila i vjeru,
a ponekad se u Njoj javljala i sumnja u istinitost i
ispravnost svega što čini.
I dalje je bila okružena voljenim ljudima, a
naročito je voljela biti u društvu svoje Malene i
sinova. Ali, periodi i intenzitet spajanja s Njim su se
svakodnevno smanjivali. Nije to željela. Nije htjela
izgubiti Sve ono što je od Njega primala, beskonačnu
ljubav, mir i razumijevanje. Vodstvo...
Obuzimala ju je i velika tuga i beznađe. No, kad
god je dolazila u takva stanja i kad bi se počela javljati
sumnja u Njegovo postojanje i svoje vizije, On bi
napravio nešto da je vrati na Pravi Put. I neprestano
je to činio... stalno ju je vraćao k’sebi. A činio je to na
sebi svojstven način.
Jednom, kada je peglala u tišini doma, pred
očima joj je zabljesnula slika mjesta... puta... kutijice
sa vjenčanim prstenjem koju je već neko vrijeme
silno, posvuda tražila. Istog trena je odložila peglu...
otišla u sobu, pomaknula torbe, otvorila ormar,
izvadila knjige s polica... i iza njih pronašla kutijicu s
52
Prilazim K’Sebi
prstenima Njegovih djeda i bake, koje su iskoristili
za svoje vjenčanje. (Nije im bilo dano da si pribave
vlastito prstenje prije samog čina vjenčanja, pa su se
u ceremoniji poslužili njihovim.)
Ushićena, sa suzama sreće u očima stavila je
prsten na prst i zahvalila mu, preplavljena dubokim
osjećajem sreće, osjećajući kako je tu s Njom.
Prisutan...
Drugi put, kada je bila duboko tužna i osjećala
se usamljeno na poseban je način poslao predivnu
pjesmu Indexa, preko Njenog mlađeg sina, kojom
ju je opet podsjetio kako ju stalno prati i da nema
namjeru prestati.
Pjesma glasi ovako:
„Idi sad, druže moj,
Ljubavi pozdrav mi odnesi mojoj ti,
Putu mom tu je kraj,
Umoran ovdje ja ću stati... želim mir.
Kad ne bude mene, kad me skriju paprati, travke i šaš...
Kad ne bude mene, ljubit ću je pjesmama svojim i tad
O reci mi Njoj, da je tako prolazno sve... kao ptica let...
Samo Nju da volio sam ja, jer je za me bila sav svijet,
Crveni moj cvijet...
53
Prilazim K’Sebi
Idi sad druže moj,
Ljubavi pjesmu mi ponesi Mojoj ti,
Dalje sad mogu sam, počinak ovdje ja ću naći... idi ti...
Kad ne bude mene, kada dođu drugi dječaci ko ja,
Kad ne bude mene, reci da ću ostati sa njom i tad.
O reci mi Njoj, da je tako prolazno sve, kao ptica let...
Samo Nju da volio sam ja, da je za me bila sav svijet,
Crveni moj cvijet...“
Majka i sin su, sa suzama u očima proživljavali
taj Moćni trenutak, taj prijenos poruke spoznavajući i
osjećajući Njegovo prisustvo.
Događalo se Njoj mnogo takvih i sličnih stvari
neprekidno, kad god bi malo posustala ili posumnjala
u cijelu Priču. Ali događalo joj se to i onda kad je
bila u stanjima visokih frekvencija... kada se sve
odvijalo u savršenom smislu i u ljubavi. Uglavnom,
poruke koje je u to vrijeme dobivala iz Univerzuma...
znakovi koji su na to upućivali... prepuštanje tom
nevidljivom svijetu, a toliko stvarnom i istinitom.
Sinkroniciteti koji su trenutno davali odgovore na
Njezina ranije postavljena suštinska pitanja činili
su je svakim danom sve snažnijom i sve svjesnijom
ženom. Postupno je shvaćala pozadinu svog života i
54
Prilazim K’Sebi
razloge svih događaja koji su posljedično proizlazili
iz njih. Teške i bolne situacije Nju su uvijek slamale
i činile da potpuno promijeni smjer. Tako je rasla.
Prepoznavanje tih situacija i duboko razumijevanje
kako slučajnosti ne postoje, činili su Njezin život
puno lakšim i jednostavnijim. Stoga je sva Učenja koja
je primala, izražena nekim drukčijim, nepoznatim
govorom, gladno upijala i prevodila na Sebi razumljiv
jezik.
U tom turbulentnom vremenu, kratko poslije
Njegove smrti, učila se također prepoznavanju i
slijeđenju znakova koji su joj dolazili ususret, a za
koje je bila uvjerena da su usmjeravani Njegovom
energijom. Znakove je primjećivala posvuda i sve
češće je na njih obraćala pažnju. Kroz njih je doslovno
živjela. Oni su je ponekad vodili do neočekivanih
otkrića i dubokih spoznaja samo Njoj važnih za
razumijevanje Priče koja je u tijeku. Davali su joj
odgovore kojima je popunjavala cjelinu.
Tako su joj jedne noći u glavi odzvanjali razni
glasovi... gubila je pojam za vrijeme, mjesto... miješali
su joj se prošli i sadašnji događaji, čudnovata energija
strujala joj je tijelom. San joj nikako nije dolazio na oči.
55
Prilazim K’Sebi
Ustala je naposljetku, kao da je natjerana, navođena...
i bjesomučno stala pretraživati po svojim brojnim
rokovnicima, bilješkama, dnevnicima koje je oduvijek
voljela pisati. Niti sama nije znala što traži... no, vukla
ju je neopisiva potreba da otkrije neki skriveni Razlog,
da pronađe neki znak koji bi joj pokazao dublje
značenje svega što joj se događa i zašto joj je sve
to namijenjeno?! “Zašto je Otišao? ZAŠTO??“ Neki
glasovi su je vodili, a Ona se nije pitala za njihovo
podrijetlo, već im se u potpunosti prepuštala. Tada
je pronašla.
Magnetski ju je privukao jedan Njen raniji zapis u
dnevniku. Munjevito je stala čitati; Kao da je doživjela
deja vu! Ali, sa zamijenjenim ulogama. Taj tekst je u
tom trenutku na Nju djelovao izrazito Moćno. Činilo
joj se kao ispunjenje nekog proročanstva, što je
dodatno bilo pojačano činjenicom da je taj napisani
tekst nosio isti datum kao i Dan kada je On otišao u
vječnost s Anđelima samo točno četiri godine ranije.
56
Prilazim K’Sebi
20.05.2005., u 02.00h ujutro
Molitva za posrnule Anđele
Kada se i gdje sunce počinje gasiti? A mi vidimo
tek kada se već podosta zamračilo... Naši snovi se
skupe kao bradavice na zimi... a tako su jako osjetljivi
i bole, bole... Previše topline i prejaka vatra se brzo i
nekontrolirano proširi. Tada mi vičemo, zovemo u
panici...tražimo pomoć. I ne biramo od koga će stići,
ne vidimo razliku, nego daj Bože bilo što i bilo koga... A
najmanje u tim trenutcima pomoć tražimo tamo gdje
ona jedino i uvijek biva. U Sebi!
Neka kućica u cvijeću, u miru i tišini, na kraju sela,
sljubljena samo s prirodom i zvucima ptica, cvrčaka i
zrikavaca. Pokoji zvuk ćuka i lavež pasa u daljini...To te
jako može ispuniti srećom. I tu dolaze Anđeli. Samo na
takva mjesta i samo takvim bićima koja su u miru sa
svijetom i u miru sa samim sobom.
Mir sa sobom! Kako to postići? Kako smisliti i
provesti u djelo? I biti onda zadovoljan postignutim? I
biti onda čisto i Samo sretan. Sam sa Sobom!! Kakve
karakteristike krase one malobrojne sretnike koji uspiju
57
Prilazim K’Sebi
učiniti takav preokret u svom životu i to postići? Koliko
je velika mogućnost da se tako nešto dogodi jednom
običnom, posrnulom Anđelu?
Ja ne znam i ne mogu ništa pametno smisliti. Ne
mogu se pomaknuti s mjesta...ne mogu disati...ne mogu
misliti...ne mogu voljeti...ne mogu ništa. Ne znam Ništa!!
Pomozi mi Bože otvoriti um i srce...molim te pokaži mi
Put! Ne mogu se nikako suočiti s realnošću i grubošću
ovog svijeta i života na njemu. Vječiti sam idealista...
letim... maštam i ne živim u stvarnosti. I zato mi je teško.
I zato često griješim. I zato uništavam i sebe i druge. I
tako se stalno, stalno...vrtim u krugu i u tome griješim,
gdje nehotice, čak ponekad i hotimice povučem i
druge. A nakon toga se može jedino potonuti... I to tako
vrtoglavo brzo, da ni ne znaš da si već potonuo...da si
na dnu...
Još uvijek ti se pričinja površina i misliš da još
uvijek uspijevaš plivati...ali zato drugi ljudi, neutralni
promatrači...vide cijelu istinu i vide gdje si, odnosno gdje
više nisi...
I zato te molim Bože da mi pomogneš...da me
obdariš beskrajnom ljubavlju i snagom da usrećim
58
Prilazim K’Sebi
ljude oko sebe...da im pružim svu sreću koju zaslužuju
i sve blagodati života. I molim te, nedaj mi sumnjati i
nedaj mi preispitivati se o razlozima i načinu. I nedaj
mi odustati i da se vratim u crnilo... A ako već tako i
odlučiš...molim te...nemoj i druge povući u ponor. Uzmi
onda samo mene... a sve druge drage ljude vrati na
pravi put i budi im svjetlo i pomoć u mraku. Ja ću im
isto svijetliti i pomagati... obećavam! Jer možda zato i
postojim...
Riječi ove molitve dugo su joj te noći
odzvanjale tijelom. Dale su joj mnoga objašnjenja
i odgovore na pitanja, ne samo usko vezana uz
Njegov Odlazak, već i za razumijevanje svrhovitosti
i smisla cjelokupnog življenja. Bile su joj okidač
za otvaranje neke nove energije koja je vapila da
izađe na svjetlost dana. Bila je duboko ganuta
tim saznanjima o potrebi služenja i pomaganja u
skromnosti i poniznosti. Njezina duša je iskrila od
zahvalnosti. Istina joj se duboko urezala u Biće, a
sve to je doživjela samo zahvaljujući smjernicama
koje je dobivala od Njega i znakovima na tom putu,
znakovima na koje je obraćala pažnju.
59
Prilazim K’Sebi
Znakovi su bili posvuda! Trebalo ih je samo
prepoznati i slijediti...ugraditi u svoju životnu priču.
Događale su se i drugima neobične stvari, u
to vrijeme neposredno nakon Njegove smrti. Neki
su shvatili, neki nisu, i pripisivali su to slučajnosti.
Nekima nije dopuštao njihov previše racionalni um
niti da uopće čuju. Međutim, sigurno je, da je On
stalno i Svuda bio sa Svima.
-•Op. autorice – citat iz Tibetanske Knjige Mrtvih
Moglo bi se tvrditi da nitko nema autoriteta da govori o smrti
ako nije umro, a budući da se prividno nitko nije vratio iz
smrti, kako itko može znati što je smrt,
i što se događa nakon nje?
Tibetanac bi na ovo odgovorio: ne postoji niti jedna osoba,
odnosno niti jedno živo biće, koje se nije vratilo iz smrti.
Svi smo mi umrli mnogo puta prije no što smo stigli u ovu
inkarnaciju. A ono što nazivamo rođenjem tek je druga strana
smrti, odnosno jedna od dvije strane medalje, ili poput vrata
koja izvana nazivamo „ulazom“, a iznutra „izlazom“...
-•60
Prilazim K’Sebi
Dani su prolazili, ljeto je bilo u punom zamahu.
Ona je dosta vremena provodila s Malenom na selu,
u Njihovoj ljetnoj kamenoj kućici, Njihovom Hramu
Ljubavi... koliko je stizala od svakodnevnih gradskih i
poslovnih obaveza.
Priredila je tamo i proslavu Njihove neostvarene
prve godišnjice braka.
Samo godinu dana ranije, u blizini Njihove
kućice, u ambijentu prelijepog, malog obiteljskog
hotela, okruženog zelenilom i bazenom, On je
organizirao i sproveo u djelo toliko lijepo vjenčanje,
da ga sudionici s oduševljenjem spominju i dan danas.
Njegova kreativnost, nadahnuće i perfekcionističko
djelovanje, uvijek su davali najljepše rezultate.
Dvodnevna zabava, uz skoro stotinjak uzvanika,
prijatelja, rodbine i djece, bila je vrhunac Njegovih
postignuća u organizaciji društvenih događanja
kojima je bio izuzetno sklon i vičan.
Sve te uzvanike On je jako volio i želio im je
uzvratiti ljubav koju je od njih dobijao. Napravio je
vrhunsku zabavu, najviše zbog njih, svojih prijatelja
61
Prilazim K’Sebi
i obitelji, i radi službene proslave Njihove sreće i
Ljubavi.
Nakon Njegove smrti, tim istim ljudima, Njemu
najbližima Ona je željela zahvaliti što su Ga pratili u
životu, voljeli Ga i u konačnici sudjelovali i pomogli da
On i postane tako Divan Čovjek. Željela je tim činom
okupljanja za Njihovu godišnjicu braka, prenijeti
svim dragim ljudima barem djelić energije koja ju je
neprestano pratila od Njegovog Odlaska. I željela je
da i Svi ostali, kao što je i sama, osjete Njegov duh i
prisutnost... da ih dotakne, učini im dobro, jer On je
uvijek i činio samo dobro.
Došlo je tada puno ljudi... pozvanih i onih koji su
željeli dati svoj obol. Brat i sestra s partnerima, draga
Bića kojima je On bio uzor i nadahnuće u svemu,
Njegova Majka, divna Žena koju je volio i poštovao,
kumovi, prijatelji, mnoštvo male djece. I Svi su se
istovremeno i lijepo zabavljali i bili tužni. Nedostajao
im je jako... da Ga zagrle... da se smiju zajedno...
Ona i Malena su cijelo to vrijeme bile spojene s
Njim i te valove su prenosile na okolinu.
62
Prilazim K’Sebi
Netko je To osjećao, netko nije.
-•Op. autorice – citat Oshoa
Sve što je potrebno je buđenje: svjesnost... svijest o svom biću.
Oni koji su svjesni svog postojanja znaju i to da nitko ne umire.
-•Ljeto je prolazilo. Ona je s Malenom često
putovala... odlazila Njihovom jedrilicom na more,
kupala se... nastavljala s razvojem Njegove firme i to
s Velikim uspjehom, za što su Najviše bili zaslužni
kvalitetni i pouzdani djelatnici koje je odabrao i
odlično organizirao. Ona im je bila neizmjerno
zahvalna na količini i kvaliteti svog doprinosa, što su
u tom vremenu davali da bi poslovanje nesmetano
teklo.
Sinovi su joj ugađali i pomagali koliko god su
mogli; s njima i s Malenom osjećala se kao Kraljica
Majka. Bila je svjesna da bi bez njih, njihove ljubavi
i pažnje, puno teže Sve Ovo izdržala. Prijatelji i
63
Prilazim K’Sebi
poznanici su je ostavljali u miru ali su Svi uvijek bili tu
kada bi joj zatrebalo.
Ona im je Svima beskrajno zahvalna jer su joj
pomagali da lakše i bezbolnije Živi. A, ujedno su i svi
zajedno rasli i razvijali se u svim vidovima života.
Sve je nekako izgledalo lijepo i obećavajuće jer je
On tako i učinio da bude.
Svojim Curama je Sve ostavio savršeno
organizirano. Materijalno su bile zbrinute bez ijednog
novčića duga, sa savršeno razrađenom Vizijom
budućnosti koju je vrlo djelotvorno sprovodio u djelo.
I sve je to ostavio napismeno, tako da nema greške.
Njegov laptop (i nekoliko vanjskih hard diskova) su bili
pretrpani mnogobrojnim nadahnutim tekstovima,
idejama, kreacijama... projektima, informacijama,
fotografijama, videima... a sve to je bilo savršeno
kronološki posloženo i organizirano unutar samog
stroja i njegovog programa.
Ona je svakodnevno „gutala“ poruke sa njegovog
laptopa i otkrivala još i još Njegovih kvaliteta i vrlina, i
tek sad Ga je u potpunosti upoznavala.
64
Prilazim K’Sebi
Jednostavno, On ju je svakim danom sve više
oduševljavao. Bila je izuzetno dirnuta činjenicom da
je baš Nju izabrao za životnu suputnicu.
Sjetila se tada i trenutka kada je To učinio... pet
godina ranije, u jednoj od svojih brojnih, neobičnih,
predivnih, zajedničkih turneja po susjednoj pokrajini
Njihove zemlje. Nepunih sat vremena vožnje od
Njihove kamene kućice sreće, u mjestašcu Velis Jozhis
održavao se tradicionalni Jozhikov-film festival. Dan
uoči samog početka festivala Oni su svratili osjetiti
duh tog gradića, upiti uvijek pozitivne, magične
vibracije.
Velis Jozhis je kao i većina predjela Te izuzetne
pokrajine Njihove zemlje odisao nevjerojatno
snažnim energetskim zračenjima. Bogato ispisane
stranice pradavne povijesti i zamišljene, a možda i
Stvarno dogodljive priče, prekrasna priroda... činile
su taj predio posebnim. I Sve slučajne i namjerne
posjetitelje dovodile na Višu osjećajnu razinu.
Jednostavno su svi osjećali neku predivnu energiju,
neko magično ushićenje prilikom posjeta tim
drevnim mjestašcima i gradićima u toj pokrajini.
65
Prilazim K’Sebi
I nije uzalud lokalno stanovništvo od milja svoju
pokrajinu nazivalo „Terra Magicom“. Zaista, To i jest. A
naročito gradić Velis Jozhis, u kojem je osjećaj čarolije
najsnažniji. Ljude privlači kao pčelu cvijet. U vrijeme
održavanja festivala imao je još i neku dodatnu,
mističnu moć koju su njih Dvoje željeli doživjeti.
Zbivalo se to točno devedeset dana nakon
Njihovog sudbinskog susreta i početka zajedničkog
Života. Cijeli gradić i okolica odisali su toliko snažno
pozitivnim vibracijama da se To gotovo moglo opipati.
Mnoštvo razdraganih nasmijanih lica, mnoštvo
raznovrsnih ljudi i jezika... postavljeni šatori svuda
naokolo, užurbani radnici Art-filmske industrije u
završnim pripremama pred otvaranje, glazba iz svakog
kutka, uličice, kafića... Prelijepo!
U Takvom ambijentu nošeni mirisom i okusom
izvrsne domaće medice, na kamenim zidinama iznad
strmina tog brdašca, On je Nju poželio za Ženu. I To
joj je izjavio. Istog trena Ona je pristala. Nije imala
nikakve dvojbe. Znali su, stvoreni su jedno za drugo.
Željeli su se spojiti u Jedno, a kao spomen na taj
jedinstveni trenutak poželjeli su sa sobom ponijeti
neki predmet... neki simbol koji će ih jednog dana
66
Prilazim K’Sebi
podsjećati na taj Dan Obećanja. Pronašli su zabačeni
stolni fenjerić sa svijećom i veliki plakat sa najavom
Festivala i dnevnim rasporedom prikazivanja filmova.
Plakat su držali tri godine rastegnutog u
konobi Njihove kamene kućice da prikuplja prašinu
i tako prašnjavog ga uokvirili i objesili na zid svog
novouređenog stana u gradu. Fenjerić i danas gori na
Njenom kuhinjskom stolu i podsjeća na nezaboravne
i lijepe trenutke.
I samo Takve trenutke treba pamtiti. Ne, sa tugom
i sjetom. Ne, sa žaljenjem za prošlošću. Nego s onom
čistom Radošću duše i saznanjem da je uopće moguće
Doživjeti takav izuzetan trenutak. Samo u Takvim
posebnim trenutcima rađa se svjesnost o Ljepoti
življenja, o čarima ovog putovanja, o razumijevanju
Svega... za onoga tko To može prihvatiti i odabere činiti.
Onima koji To ne mogu pojmiti i Ne žele čuti
javljaju se drukčija shvaćanja. Oni vide samo jednu
stranu medalje...onu mračnu i pesimističnu... onu
kreiranu od samo pet fizičkih osjetila i Ne vjeruju da
postoji bolje.
67
Prilazim K’Sebi
Oni pak prvi vide obje strane medalje i odabiru
ljepšu verziju Priče... usuđuju se na različitost, vjeruju
Sebi, a potom Znaju da su pravilno i odabrali.
Ona je odabrala vjerovati Sebi, a potom je
Saznala da je ispravno odlučila. Ta dva Simbola koja
i danas krase Njen dom su upravo i jedino baš To;
Simboli Ljubavi... potiču je isključivo samo na lijepo.
-•-
Op. autorice
Mnogi ljudi Ne mogu prihvatiti smrt kao nešto prirodno...
neminovno...kao sastavni dio Života. Mnogi ljudi bježe od
te jednostavne i neizbježne istine. Oni duboko vjeruju da je
tjelesna smrt završetak Života...na svim nivoima... da Nema
ništa poslije nje. Ne žele se niti slikom niti riječima prisjećati
dragih osoba koje su izgubili u ovoj materijalnoj dimenziji...
kako je njima strašno teško!!!
Ne žele čak niti dopustiti svojoj nutrini da ispita istinitost tih
tvrdnji...mogućnost življenja nakon tjelesne smrti. To je izvan
njihovog dosega... racionalizacija svega i materijalni dokazi !?!?
pa niti Ljubav ne možemo dokazati... nacrtati, pa ipak Znamo
da ona postoji... osjećamo je kad je prisutna.
Strah od nepoznatog i indoktrinacija ljudskih bića od rođenja
do smrti glavni je uzrok takovom stavu većine stanovništva na
Zemlji. Tužno!
68
Prilazim K’Sebi
Svi takvi ljudi će na žalost, na teže i bolnije načine jednog dana
shvatiti proces i evoluciju smrti... njezine razloge i svrhu.
A do tada... oni koji su svjesni cjelokupnog razvoja civilizacije...
ljudi koji su iskočili iz programa lažne obuke, mogu samo
tužno gledati kako se dragi ljudi iz njihove okoline muče...
zavaravaju lažnim predrasudama...osuđuju sami sebe na
pakao na zemlji.
...ali ima i onih koji će nešto poduzeti... koji će barem pokušati
skinuti tu koprenu sa zdravih očiju ljudskih.
-•No, onda je, To ljeto dok je još čitala poruke
sa Njegova laptopa i divila se Njegovoj genijalnosti,
bila samo djelomično svjesna nekih istina... i nije
još do kraja vidjela sve dijelove slagalice, a kamoli ih
postavila na pravo mjesto. Ali, bila je na pravom putu.
Nije još tada bila svjesna da je zapravo Ona
izabrala Njega... da uz Njega ostvaruje Svoj životni
put. On je to Znao, i to je pokušavao izreći joj u svakoj
prilici. Na različite načine...
On je govorio da je Ovdje velikim dijelom, i bio
i jest, da Njoj pomogne u ostvarenju djela za koje je
sumnjala da je dorasla... da je Ona zapravo vrlo važni
akter ove priče i da nebo ima veliki Plan za Nju. Sve to
69
Prilazim K’Sebi
joj je neprestano šaputao. No, Ona To još nije mogla
pojmiti. Zvučalo joj je nevjerojatno i preodgovorno
a i nije imala još dovoljno ljubavi i poštovanja prema
samoj sebi.
Doduše, prisjećala se, na trenutke ljudi iz svoje
prošlosti koji su joj se divili i vjerovali u Nju puno
više od Nje same; prisjećala se i svojih svakojakih
postignuća u životu... od djetinjstva do danas... od
sporta do umjetnosti.... poslovnih dostignuća. Bila je
zaista vrlo aktivna, ljubopitljiva i involvirana u razne
uspješne projekte...
No, prisjećala se istovremeno i svojih velikih
neuspjeha...razorene obitelji, nasilja, propalih brakova,
bolesti i prevara... puno ružnih i obeshrabrujućih
detalja koji su Njeno samopoštovanje i vjeru uvijek
bacali na tlo.
Od početka Njihove veze, On je rušio sve Njene
strahove i predrasude... vjerovao je u Nju i iskreno
i pravilno ju usmjeravao. Vrlo dobro je Znao da
Ona ima potrebnu Snagu i Izdržljivost za izvođenje
zahtjevnih projekata.
70
Prilazim K’Sebi
Ona tada to još nije znala ali mu je sve više
vjerovala i slušala Ga predano.
Mudraci bi rekli da Smrt nije ništa strašno... ona
je samo preobrazba iz jednog oblika u drugi, situacija
nešto malo teža od pubertetskog stanja. Strašno
je zapravo, što većina ljudi Nikada ni Ne Živi, nego
životare. U programu su i ništa ne shvaćaju... spavaju.
Na taj način se ne ostvaruju kroz prilike koje su im
dane. Život im uzalud prolazi.
On je potpuno Živio Svoj Život. I Ona je To isto željela...
živjeti! Koliko god je bila okružena ljudskim nerazumijevanjem
i napadima, kojih srećom nije bilo puno u direktnom kontaktu,
nastavljala je dalje svojom stazom, svojim odabirima, svojom
sviješću, preuzimajući odgovornost za vlastita djela. I negdje
duboko u Sebi Znala je da je To jedini Ispravni put. A to je i
način kako će Živjeti zauvijek... oboje!
-•Op. autorice – citati iz Emanuelove knjige
Komunikacija ne prestaje na vratima smrti.
Zid između tjelesne i duhovne stvarnosti, vrlo je tanak.
Kako da se pripremimo za gubitak naših voljenih i da li to uopće možemo ?
Postoje dva odgovora.
71
Prilazim K’Sebi
Oni koje volimo ne mogu izgubiti sebe,
niti ih vi možete izgubiti.
Morate to iskusiti na svoj način.
Naravno, nedostajat će vam fizičko tijelo,
ali kada odete dalje od toga, neće više biti nedostajanja.
Čak i dok boravite u vašem ljudskom obliku,
ako si “dopustite” vjerovati da postojite i onkraj fizičkog,
dodirnut ćete ruke onih koji su otišli. I to će biti stvarno.
Bit će stvarnije nego što je tjelesnost, koju ste dodirivali ranije.
-•Dugi niz godina je prošao otkako je Ona krenula
duhovnim putem... učila, čistila se, padala, dizala se...
no, ranije je bila slijepa i nesposobna pohvatati konce
i razloge svog postojanja. Ona je, kao uostalom i
velika većina pripadnika ljudskog roda veći dio svog
života proživjela u nesvjesnom tumaranju po putanji
življenja. Njezina istraživanja nepoznatog i novog
nisu ništa više odudarala od prosječnih tragaoca za
duhovnim spoznajama i sveopćim Istinama.
Svi Istraživači imali su različite načine
prezentacije Sebe.
72
Prilazim K’Sebi
Netko je dobivena saznanja jednostavno
ignorirao... odbacivao ih kao sulude misli i ideje.
Prizemni i analitički um se u cijelosti protivio bilo
kakvim mogućnostima koje nisu temeljene na
materijalnim dokazima.
Takva grupa ljudi je s vremenom primala sve
više njima ne-razumnih informacija i saznanja, pa
jednostavno nisu znali kako zaustaviti taj proces
gomilanja podataka koji su izvan kontrole i izvan
njihovih mogućnosti razumijevanja. Njima su se
najčešće događale dvije različite situacije prouzročene
bijegom od prihvaćanja.
Jedni su se obično razbolijevali od nekih benignih
ali vrlo znakovitih bolesti poput čira na želucu, raznih
vrsta alergija, kožnih bolesti, bolne ukočenosti vrata
i kralježnice, neplodnosti i impotencije, pa sve do
depresivnih stanja ili pasivno-agresivnih ispada.
Druga skupina ljudi sa oznakom „nevjernog
Tome“ je svjesno i nesvjesno pribjegavala drukčijim
metodama ubijanja svog zahuktalog uma i
odstranjivanju nelogičnih informacija iz svoje glave.
Oni su pokušavali To riješiti koristeći razne vrste
73
Prilazim K’Sebi
opijata, alkoholnih pića, droge u svim oblicima,
lijekove, sedative, antidepresive... često i sve skupa
zajedno. Bilo je i puno ljudi s kombinacijom obje
varijante u cijelosti ili barem nekoliko zajedničkih
značajki obje skupine. Svakako da je postojalo i
mnogo drukčijih osobina ljudi koji su se kretali u
Njihovoj sredini, izrazito kvalitetnih i uzvišenih, ali
uglavnom su prevladavale osobine ovih dviju skupina.
U takvom okruženju su Njih dvoje odrastali.
Oboje su, još uvijek nesvjesni svoje posebnosti,
voljeli kombinatoriku i isprobali su gotovo sve
ponuđene im mogućnosti, na sve načine koji su im
bili dostupni... čisti arhetipovi tragalaca.
Ona je voljela sve zapisivati... svoje misli, ideje,
snove... Uvijek se bolje izražavala pisanim putem
nego usmenom predajom, i bolje se pritom osjećala.
Trenutke samoće nakon gubitka muža često
je ispunjavala čitanjem knjiga i tekstova različitog
sadržaja, uglavnom duhovne i filozofske prirode.
No, čitala je Ona i svoje radove i zabilješke, napisane
mnogo godina ranije. Često bi je te poruke pogodile
poput groma i otvorile joj mogućnost da stare rane
74
Prilazim K’Sebi
pogleda s drugog aspekta, s novom sviješću... novim
očima, i da ih shvati i zaliječi. To se upravo i dogodilo
kada je pročitala što je jednom prilikom napisala u
svoj dnevnik, dok je još bila u već sasvim razorenom
braku. To je bilo samo šest mjeseci prije nego je On
na velika vrata ušao u njen Život:
Jako, jako puno stvari ne razumijem, a kamoli
da znam. Ponekad mi se čini da ovaj svoj život živim
svjesno, a onda se vrlo brzo nađem usred ničega...
lutam i tumaram, kao i većina bića na ovom planetu.
Ali, vjeruj mi (obraća se svom noćnom bezimenom
prijatelju iliti Bogu) u dubini sebe, onaj dobar i divan
dio mene zna taj put i sve odgovore, ali ga onda često
ili gotovo uvijek ugušim. Ili olako prijeđem preko
nekih odgovora, poruka i skrivenih ali vrlo značajnih
uputa. Kako da se nađem? Kako da nađem tebe?
Kako da nađem istinu? ...to je velika enigma za mene...
Priznajem da sam nestrpljiva osoba. Često bih nešto
željela znati ili imati već jučer. Ali i to je lekcija koju
sam, ako ništa drugo uočila i pratim ju. A valjda ću
je jednog dana početi i učiti savladavati. Ti si mi dao
tu energiju i životnost...ja sam odabrala tu istu živjeti,
a jedino što sam sigurna je to da je sve s vrlo velikim
75
Prilazim K’Sebi
razlogom. Dakle, opet skrivena značenja, ali eto, barem
taj korak u svjesnosti polako odrađujem. I znam da je
to napredak.
Potreba je sama po sebi privid a naročito u ovom
slučaju... moj život je isprazan... život moje obitelji isto
tako... nedostaje nam svega.
Nedostaje nam međusobnog razumijevanja,
tolerancije, a najviše ljubavi. Ljubavi davanja, ljubavi
primanja i one prave Ljubavi-ljubavi, koja postoji sama
od sebe. Koju ne treba glumiti, kupovati ili prešućivati.
One duboke, istinske Božanske ljubavi koja je u svima
nama, čuči i bori se s našim egom da izađe na svjetlost,
a mi joj iz nekog razloga ne dopuštamo van. Pitati zašto,
jako je glupo. Jer da znamo odgovor ili da poslušamo
nutarnjeg sebe ili Boga, onda bismo i riješili problem. A
mi smo gluhi, slijepi i glupi.
Mudrost je znati slušati, gledati, pratiti, čekati i tek
onda kad je za to vrijeme – reagirati. Tek onda kad je
vrijeme. .ne prije. Sada, zaključujem da je vrijeme još
čekati. Ne pitam se što i zašto, ali znam da je to jedino
ispravno. Onda čekam!!
76
Prilazim K’Sebi
Vjerojatno ću jednog dana sve čisto vidjeti i istinski
i prihvatiti u praksi. Jednog lijepog dana, možda tek u
pedesetoj... Ali za sada idem tek laganim koracima
naprijed... pomičem veo po veo, upijam doživljaje i
spremam ih u kutijice. Jednom će se sve ipak posložiti.
Osjećam to. Znam!!!
Nekoliko dana kasnije bila je u sasvim različitom
raspoloženju i zapisala je sljedeće:
Nekada stvarno mislim da sam luda ili barem
da sam na dobrom putu da poludim. Jedino me u
svjetlosnim djelićima sna na javi uhvati malo drukčije
razmišljanje; „Jesu li svi oko mene ludi??“....ali To je sve vrlo
slično, kao što i jutarnje stranice sliče onim večernjim.
Ali s malom razlikom; ujutro si svjež, neokaljan, još
bunovan od sna i nestrpljiv da vidiš kakav će se film
odvijati tijekom dana, a navečer si već lagano umoran
od tog današnjeg tempa, kreativno na nuli, eventualno
u optimističnom očekivanju sutrašnjeg dana. Recimo,
ja bih današnji dan što prije zaboravila ili poništila...
da mogu. Današnji dan mi je nekako pojačan i prepun
negativnih emocija koje će mi možda tek sutra ili za
77
Prilazim K’Sebi
par dana doprijeti do zdravog dijela mozga. Danas su
mi one samo u bolesnom i ranjenom dijelu mozga i ne
vjerujem da su dospjele dublje. Ako i jesu... žalim ih jer
mogu samo patiti i plakati ako su stigle do duše i srca.
Jer ako bi se mene pitalo ja bih to zabranila dekretom...
jasno i glasno. Ne možete dublje u „tim danima“ jer
ćete napraviti razdor! Nedam vam! To bih ja učinila.
Zabranila ulaz! I sigurna sam da bi to bilo dobro jer
u „ovakve dane“ ništa pametno ne možeš učiniti niti
polučiti. To su dani puni PMS-a, puni irealnih emocija
i divljačkih hormona, koji samo zamute sliku i ništa ne
naprave. Ništa pozitivno, naprave probleme i razdor u
familiji i kaos u tebi. I na kraju kada prođu „ti dani“
pitaš se „je li to sve bilo istinito i potrebno??“... pitaš se
„jesam li to bila ja i što mi je sve to značilo i trebalo?“
Koliko god znala za zakon uzroka i posljedice,
ovaj dio mi se čini besmislen i neučinkovit, osim u
negativnom smislu. Jer nikako ne mogu shvatiti da
ako sam danas u nešto jako sigurna, već sutra te
iste emocije ne mogu razumjeti ni na koji način, niti
objasniti... niti sebi ni drugima. A ista sam ona osoba
od jučer!! I onda mi Vi recite... jesam li ja luda ili je
sve oko mene prolupalo? Gdje je tu istina ili barem
78
Prilazim K’Sebi
gdje i kako se može pronaći zlatna sredina? Premda
je to mediokritetsko razmišljanje međutim, ipak tako
funkcionira većina. A ja sam izabrala biti u većini, ja
sam izabrala otkriti svoju istinu i isprati time stare
grijehe i dugove. Znači da sam potpisala ugovor da ću i
ja biti mediokritet i družiti se s njima za ispiranje.
Ovako na papiru sve izgleda logično i normalno,
svjesno... napredno. Ali u praksi je to puno drukčije.
Vježba za desetku, za najboljeg u razredu... za blistavu
ocjenu i procjenu. A ja bih najradije sve „prolila
petroljem“ i zapalila! I onda krenula od nule. I onda
bih sa sadašnjim znanjem i iskustvom drukčije krenula
i drukčije radila. I onda bi sigurno bilo bolje i lakše!
Ali trenutno bolje i lakše ne znači uspjeti. I ja opet
ne znam što izabrati... samo molim Boga za pomoć i
osvijetljeni put! Dosta sam se već izranjavala i imam
brdo nepotrebnih ožiljaka. Neću više. Barem sada tako
želim i mislim. Nadam se da ću se uskoro više voljeti
i cijeniti, jer to zaslužujem kao i svako drugo biće na
ovom planetu. A onda će me i drugi voljeti i cijeniti, jer
će osjetiti moju snagu, vjeru... ljubav. I sve će biti drukčije
jednog dana... i puno, puno ljepše. Netko bi rekao da je
to utopija ali ja znam da nije. Znam da je to prava
79
Prilazim K’Sebi
istina i jedino vrijedno na svijetu... Ljubav! Zato smo
i došli na Zemlju...da učimo... da dajemo i primamo
ljubav i širimo istinu. Pa onda, hajde, učinimo to!
Čitajući te tekstove u trenutku kada je ostala
bez Njega, Ona je spoznala kako ju je Taj unutarnji,
prodorni glas, koji je cijeli život vrištao iz Nje, vodio
i zaista doveo do ispunjenja davnih želja. Shvatila je
da je zaista iskusila Pravu Ljubav za kojom je oduvijek
žudila, i to sad više nego ikad. Više nego ranije.
To Prvo ljeto bez Njega, shvatila je još nešto.
Osjetila je kako je Život nevjerojatna igraonica,
nepredvidljiv i zato vrlo zanimljiv. Gledajući iz
sadašnje perspektive na te prošle događaje opisane
u dnevniku, i na Njene tadašnje uzavrele osjećaje,
zaključila je da je Njezin život izgledao poput dječjeg
vrtića u odnosu na današnje vrijeme i događaje koje
sada doživljava.
Sada se svemu tome samo smješka sa
razumijevanjem i prihvaćanjem. A smješka se i svom
sadašnjem Životu i što je sve uspjela napraviti u
njemu, uz pomoć mnogobrojnih, a naročito Njegovu.
Istovremeno je spoznala koliki je tek put i napor
80
Prilazim K’Sebi
očekuju u budućnosti . Počela je konačno vjerovati da
zaslužuje samo lijepo i dobro. I sva Njezina djelovanja
su bila upravljana u tom smjeru. Imala je tu snagu i
počela je živjeti samu Sebe.
I On je u svojoj prošlosti živio vrlo turbulentno,
brzo i vrlo često isto tako teško kao i Ona, unatoč
svoj ljubavi i pažnji kojom je bio okružen. Sve je učio
na vlastitim koracima i procjenama, koje su samo
ponekad bile pogrešne. Većinu života je proživio
svjesno, otvorena srca i uvijek iz prisustva svoje
duboke intuicije. Nosio ga je život, prilike a On ih je
usisavao i prihvaćao, stvarao, djelovao i pretvarao,
gotovo sve čega se dotakao u uspjeh. Jedino u ljubavi
nije bio ispunjen, kao uostalom niti Ona. Ali je ipak
vrlo rijetko bio usamljen i imao je sasvim dovoljno
drugih preokupacija koje su mu u to vrijeme obilato
ispunjavale život. Zadnju godinu dana, prije susreta
s Njom, bio je sam, bez partnerice, samo sa svojom
dragom kujom Fridom i svojim novim poslom kojeg
je upravo započinjao stvarati. I s mnoštvom prijatelja,
obitelji i dobrih poznanika koji ga svejedno nisu mogli
nadopuniti. Ali nije se zabrinjavao, jer uz stotine ideja
i projekata, koji su se svakodnevno rojili u Njegovim
81
Prilazim K’Sebi
mislima, misli o ljubavi nisu previše okupirale njegovu
pažnju. Znao je da će se jednog dana dogoditi prava
ljubav... i nije morao dugo čekati.
Ona je na drugom kraju grada u isto vrijeme
proživljavala svoje posljednje dane, već odavno
mrtvog braka, u zajedničkoj kući sa sinovima i bivšim
mužem.
Zapisala je tada u svoj dnevnik:
Nekako sam tužna danas. A možda je ta tuga
stalna i duboko ukorijenjena u mom biću, samo što
ponekad u danima poput ovog izađe na površinu.
U našoj kući ima vrlo malo ljubavi u zadnje
vrijeme. I to svih prema svima, a naročito mene prema
meni i prema drugima. Moje srce je prazno. Nemam
više što dati, a ne mogu niti primiti. A tako sam željna
tih predivnih osjećaja...tog ljubavnog ushita! A vjerujem
da poznam taj osjećaj...to stanje beskrajne ljubavi.
Sada ga nema. Sada vladaju u meni samo bol i tuga...
ali i bol i tuga se moraju osjetiti i proživjeti, stoga ih ja
živim. I pišem ih. I znam da će jednom proći. Možda već
sutra. Možda. Nadam se i iskreno živim za te trenutke
82
Prilazim K’Sebi
sreće i zadovoljstva...Nosim u sebi neki čudan osjećaj da
će se uskoro dogoditi nešto veliko... samo ne znam hoće
li biti dobro ili loše!?
Samo pet dana kasnije srela je Njega... i Njezin
život se sasvim preokrenuo. Nekoliko dana nakon
početka njihove veze Ona je zapisala u svoj dnevnik:
Kakva je ovo drama što se razvija u meni, ljudi moji??!!
Kao da su svi zaboravljeni, željni događaji i osjećaji ušli duboko
u moju srž. Osjećam se kao šesnaestogodišnjakinja... Nekako
nestvarno...na krilima svijeta...ispunjeno i predivno. Osjećaji
koji mi razgaljuju dušu bez straha....bez osjećaja duga i grižnje
savjesti...bez kraja i početka...bez nekog razloga i cilja. Jako, jako
duboko. I jako, jako stvarno. Jednostavno se ne možeš niti ne
želiš oduprijeti tom osjećaju. Sve je oko mene divno! Oči su mi
nekako ljepše i perciptivnije za ljepotu i za ljubav. Kako puno
može napraviti jedan susret i jedan čovjek!! Kako se sve može
promijeniti doslovno preko noći. I iako znam da si Ti Bože tu
umiješao svoje prste...i iako znam da je uvijek sve moguće...
jednostavno se čudim i ne mogu vjerovati. Jer kao da je sve
to za nekog drugog...kao da nije namijenjeno meni. U mojoj
duboko skrivenoj tuzi stalno čuči nevjerni Toma i propitkuje.
Pita se zašto, da li i koliko? Pita se da li smijem, mogu li i da li
sam zaslužila? A onda Ja odgovaram: „Zašto ne? Naravno da
83
Prilazim K’Sebi
to jesam ja i da to duboko i iskreno osjećam i da sam zaslužila.
Svatko to ima i može...i zaslužuje pa zašto ne bih i ja. Kada
prođe, prođe. Ako prođe...A sada je tu i uživam u tom trenu
zanosa i sreće. Mora da sam zaljubljena. Jer samo zaljubljenost
te može dovesti u ovo stanje. Stanje bespomoćnosti i potpune
predaje. Prekrasno stanje kada misliš i osjećaš da možeš učiniti
Sve!!
Zadnjih nekoliko dana su bili jedni od najljepših u
mom životu. Nepredvidljivi, opasni, izuzetno emotivni dani.
Takvi dani koje poželiš zaustaviti. Srce mi ubrzano kuca i
doslovno, na trenutke raspadam se od radosti i molim Boga
samo da takvo stanje potraje što duže. Sve je tu... sve nam
je dano! I sve je vrlo lijepo. Samo trebamo znati, trebamo to
osjetiti. I trebamo živjeti i uživati. Zato smo ovdje!
-•Op. autorice – citat iz filma „Misija“
I kad bih imao Svu vjeru da bih i Gore premještao, a ljubavi ne
bih imao,
ja sam ništa.
I kad bih razdao sav svoj imutak i nahranio gladne,
I kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao,
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je.
84
Prilazim K’Sebi
Ljubav ne zavidi...Ljubav se ne hvasta i ne nadima se.
Kad bijah dijete, govorah poput djeteta,
mišljah poput djeteta, rasuđivah poput njega...
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono djetinje.
Sad ostaju vjera, ufanje, ljubav. To troje.
Ali najveća je među njima Ljubav.
-•O Ljubavi je ispričano Nebrojeno priča, i svaka
od njih nadahnjuje samo ona ljudska bića koja su
otvorena prema njenoj vibraciji. I ova, trenutno
ispripovijedana priča nosi te vibracije. Smrt ne postoji.
Ljubav je ono što jedino, vječno egzistira. Samo je
tijelo to koje skidamo sa Sebe, poput zmijske kože i
nastavljamo živjeti u nešto promijenjenom Obliku.
Tako je i On sada živio, obavijen drukčijim
odijelom... samo neznatno udaljen od zemljine ravni,
skriven od pogleda nesvjesnih ljudi.
Nakon svih tih godina... nakon svih tih Iskustava,
Ona je počela shvaćati što je Istinska Ljubav. Njezin
Voljeni je neprekidno ulijevao slapove Ljubavi u cijelo
Njeno biće...direktnim vibracijama ili putem znakova
pažnje, i onda kada nije bio pored Nje.
85
Prilazim K’Sebi
I nekako je proživljavala to Ljeto... i s Njim i bez
Njega u isto vrijeme, balansirajući stalno između
Neba i Zemlje.
Dani su prolazili brzo, prelijevali su se jedan u
drugog i kao da su izgubili svoj dotadašnji tempo i
vremensko obilježje, kao da su se smanjili za pokoji sat.
Ljetne vrućine i godišnji odmori protjerali su mnoge iz
uzavrelog i prašnjavog grada. Niti Ona s Malenom tu
nije provodila puno vremena, tek toliko da ispunjava
redovite i važne obaveze. Naime, novi posao kojeg je
On tako savršeno organizirao dopuštao joj je vođenje
i kontrolu poslovanja i bez odlazaka u ured. Mogla
ga je savršeno obavljati i od kuće ili bilo kojeg drugog
mjesta zahvaljujući internetu, laptopu i pokojem
telefonskom razgovoru. I naravno, zahvaljujući
odgovornim djelatnicima u Njegovoj/Njezinoj firmi.
Puno stvari još nije poznavala u tom poslovnom
procesu, ali to i nije bilo toliko važno u tom trenutku,
jer je poslovanje firme već bilo toliko uhodano i
svakim danom se sve više razvijalo. Njena prisutnost
i važnost tada su bile samo simbolične. Poslovni
uspjesi i novi klijenti gomilali su se jedan za drugim
bez gotovo ikakvih problema i zapreka. Rezultati
86
Prilazim K’Sebi
su nadmašivali sva očekivanja i planove koje je On
predviđao još početkom godine... puno prije nego se
razbolio. Ona je bila sigurna da ih On i dalje vodi iz
svoje dimenzije postojanja i To je stalno i objavljivala
svima koji su se zanimali za poslovanje firme, koliko
god su je pojedinci u čudu slušali. Međutim, nitko
je nije pokušavao osporiti. Ona je živjela to što je
govorila i okolina je to znala uvažavati. Znala je isto
tako, da mnogi ne vjeruju u Njenu priču i iskustva,
ali to joj i nije bilo važno... nije niti očekivala. Oni su
bili sretni što su je vidjeli zadovoljnu, nasmijanu, punu
nade i povjerenja u budućnost, a Ona je bila ispunjena
i mirna. Život se naizgled vraćao u svoju kolotečinu.
Imala je dovoljno novaca za neopterećeno življenje...
uvijek toliko da ne mora brinuti o egzistenciji. A to je
bila velika promjena i novost u Njezinom životu.
Puno je godina prošlo od kada je zadnji put
osjećala materijalnu sigurnost i kad nije morala
brinuti o osnovnim životnim potrebama. Posljednjih
dvadeset godina Ona je preživljavala na rubu
egzistencije kao i mnogi ljudi u Njenom okruženju, u
zemlji zahvaćenoj ratom sa svim posljedicama koje je
kasnije prouzročio.
87
Prilazim K’Sebi
Potpuno ju je materijalno zbrinuo. Nakon Svog
Odlaska, ostavio joj je mnoge stvari na upravljanje koje
je Ona oplemenjivala i uvećavala im vrijednost. Na
taj način su se prihodi povećavali i stvarali određenu
materijalnu sigurnost. To joj je omogućavalo između
ostalog i puno više kvalitetno provedenog vremena s
Malenom, ali i sa sobom, a iznad svega s Njim, koji ju
je uvijek i svugdje duhovno nadahnjivao. I od kojeg je
neprestano Učila.
Puno je radila na sebi... čitala, educirala se,
pisala, meditirala, razgovarala s Njim, dobivala upute
i uvide... rasla i razvijala se. Najviše ju je oduševljavala
spoznaja da Može biti sama, provoditi vrijeme u miru
i biti u tišini Sebe same. U jednom od tih trenutaka
samoće zapisala je u svoj dnevnik:
Lijepo je što napokon mogu češće biti sama, što
mi jako treba...što volim, a nikad si nisam uspjela
priuštiti. Tek sada vidim koliko je to dobro i potrebno
za buđenje svijesti, duha i pronalazak sebe. Tišina, mir
i samoća su nešto zaista divno, korisno i potrebno...i
to svakodnevno... A ja, nekada, nisam to koristila i
shvaćala. Onda kada nisam bila okružena djecom,
muževima, familijom...prijateljima ili poslovnim
88
Prilazim K’Sebi
ljudima, bježala sam u nove odnose,nova druženja,
nedaj Bože da budem makar i na tren sama. Imala
sam panični strah od samoće. Patila sam za društvom,
za odobravanjem moje osobnosti, željela sam žarko
da me svi vole, prihvaćaju i žele kraj sebe. I uopće
nisam shvaćala kako je to isprazno, kako je to vrlo
loše i neprirodno. Nisam shvaćala koliko bježim od
sebe i spoznaja koje bih tamo mogla dobiti. Nisam
se poznavala i nisam bila sigurna da li To i želim.
Samo sam se vrlo često... nekada u prošlosti, osjećala
nesretno, neispunjeno i kako često radim sve za druge iz
tih sebičnih razloga, a zapravo samo sebe ubijam. No,
već dugo ima da sam shvatila ljepotu samoće, sada ju
konačno mogu i iskusiti. Hvala ti Ljube na tome, iako si
i ti u toj samoći uvijek sa mnom.
U tim trenutcima samoće Njezina kreativnost
je dosezala visine, a ideje i razne bilješke samo su
se gomilale. I čitala je puno, čak i svoje bilješke iz
prošlosti... svoje mnogobrojne stranice dnevnika.
Često se znala i ugodno iznenaditi kada bi čitajući te
dragocjene zapise prošlosti naišla na lijepe tekstove,
gotovo proročanske.
89
Prilazim K’Sebi
Jedan takav tekst je napisala samo nekoliko
dana prije prvog susreta sa svojom Velikom Ljubavi, s
Njim...u tko zna kakvom čudnom raspoloženju.
Kakve je boje umiruća ljutnja? Kako osjetiti okus
jutarnje kiše u zraku...i to nekom objasniti? Kako se
stopiti sa sobom u trenutcima zlovolje? Ima li vrijednosti
u krilatim željama sna na javi? Gdje treba stati kada
ne znaš niti gdje je početak? Suština preobražaja je
nekontrolirano prepuštanje sebi, kada si odvojen od
svijeta, kada te ne zaustavljaju predrasude koje su tek
blijeda uspomena na prošlost tvoje dubine. Nemoguće
je odrediti granicu sna i jave... tvrdog i mekog... osjećaja
i razuma...stvarnog i prividnog... Istina je negdje između
svega toga, ili je oboje... ili nije ništa. Ne možeš ju
opipati i izmjeriti i kazati da je teška dva kilograma,
plava i ljepljiva i ima tendenciju preobrazbe u trešnjino
drvo. Kada ti se jednog trenutka to učini mogućim
i izvodljivim, sljedeći se već tren sve rasprši u milijun
proljetnih cvjetova okapanih rosom. Oni padnu na tlo i
nestanu... i u snu i na javi. I ponovno je privid stvarnosti
poljuljan čak i u tvojoj mašti. Pažljivo promatraš,
napeto iščekuješ, zamišljaš poznate i viđene pojave, ali
čarolija se više ne ponavlja. Magično lijepa slika može
90
Prilazim K’Sebi
biti i ponovno nastati, ali to je već neka nova, neka
druga čarolija... i nikad više ne može biti ista. Zato, jer je
samo mijena vječna i nikad se ne može ponoviti. Nikad,
ništa i nitko ne može ponovno uhvatiti taj trenutak koji
je prošao i osjetiti njegovu moć sutra. To se može samo
tada...samo sada... i nikad više. Da, ostaju slike u glavi...
ostaju osjećaji tog trenutka, ali doživljaj je ipak ono što
se bukvalno i kaže... Doživljaj Trenutka!
A mi ga uvijek pokušavamo uhvatiti u mrežu
kao jutarnjeg leptira...zarobiti, sebično misleći da ćemo
sačuvati njegovu ljepotu ako je stalno kraj nas. A on
se jadan pati...u strasnoj želji slobode, lomi svoja krila,
gubi identitet i svoju ljepotu. I umire. Od tuge i samo
njegove žudnje. Tada smo opet i ponovno uništili nešto
lijepo, uskratili nekome radost trenutka da bismo ga
mi doživjeli. Ukrotili divotu Božje prirode misleći i želeći
da na to imamo pravo. A ne slutimo nikada koliko
smo u krivu i koliko smo daleko od istine. Umjesto da
budemo samo promatrači, što u osnovi i jesmo, mi se
aktivno umiješamo u cijeli proces kojemu ne znamo
ishod. A i nemamo nikakvo pravo na miješanje, niti u
osobnom životu, na vlastitoj koži, a kamoli na nečemu
ili nekomu drugom. I zanimljivo kako To u dubini
91
Prilazim K’Sebi
duše čak i znamo, ali kao kakvi tupani... bezbroj puta
ponavljamo isto, tučemo glavom po istom mjestu i
ne shvaćamo da od svih tih pokušaja možemo samo
dobiti moždani udar ili srčani ili... I kad nam se krv
izlije po unutrašnjosti i blokira sve funkcije onda to
pripisujemo slučaju, ili čak nepravdi koju nam je netko
i iz nekog razloga nanio. I dogodi se da smo u stanju
svašta i svakoga osuditi, kazniti, uopće ne dovodeći u
pitanje svoju odgovornost... svoje greške i prosudbe. Ne
shvaćamo, ne razumijemo i ne priznajemo da je naša
izravna umiješanost upravo i uzrokovala sve jade. Ne
možemo pojmiti istinu o sebi jer je to vrlo teško i ne
povezujemo uzroke s posljedicama. I opet nismo ništa
polučili. Opet se vrtimo u vrtlogu života pokidanih
niti nesposobni donijeti odluku i pronaći svrhu. A to
je vrlo važno. Gotovo presudno u opstanku i slijeđenju
vlastitog puta. Razumijevanje, ljubav, promatrački
stav, bez prosudbi o krivom načinu i predavanja o
beskorisnosti pokušaja. U takvim trenutcima kada smo
najslabiji, kada smo iscrpljeni od napornog putovanja...
tada se treba samo predati. Samo pustiti da Bude. Da
budemo ono što stvarno Jesmo! I uživati u trenutku,
svakom trenutku našeg Života koji je dar od Boga i
kojeg smo sami odabrali.
92
Prilazim K’Sebi
Ali ako čovjek ne proba i ne riskira ponekad...
osjeti onda niti ne može znati. Mora se i padati jer svaki
pad znači da se moraš ponovno dignuti i ići dalje, ali
sada i svaki put sa iskustvenim znanjem više, sve više.
I tada nisu bitni razlozi koji su doveli do „pada“. Tada
si i oprostimo neke neposluhe i iskakanje iz tračnica
jer ipak smo mi svi ljudska bića s manama i vrlinama
a kad griješimo, griješimo zbog te ljudskosti. Važno je
samo da si oprostimo... spoznamo i shvatimo učinjeno i
krenemo, ponovno dalje. Tako se raste. Trebamo igrati i
gledati različite predstave, uloge... Ovakve mi predstave
ulijevaju neku posebnu snagu i vjeru u život, gdje
shvatim da sam Živa i da je stvarno dobro ponekad
izviriti iz svoje zaštićene rupe i prepustiti se riziku
suočenja sa okolnim... možda i nepoznatim svijetom.
Tada osjećam kako smo svi mi nekako isti... stopimo se
u jedno i dobro se razumijemo. A to je ona glavna bit...
ona vizija svijeta kako ja vidim i odjednom se pokaže
sama od sebe kao neki dobro režiran film. I kao Jedno
svi smo mi opet dijelovi nečega puno, puno većeg od
nas samih. Dijelovi ogromnog oceana prelivenog u
čaše. I svatko sa svojim zadatkom, a ujedno i s velikom
zajedničkom misijom. A to je ponajprije poboljšanje
sebe samih i svijeta oko nas. A, kako se to može učiniti
93
Prilazim K’Sebi
ako ne upoznamo razliku između „dobra i zla“, ako
ne osjetimo uspone i padove, ako se ne izvučemo iz
čahure poput leptira i poletimo makar i ne znajući
što nas tamo čeka. Tako treba živjeti... nepredvidljivo
i potpuno. I razviti se na kraju iz “ružnog” pačeta u
prekrasnog labuda.
Dok je iščitavala stranice dnevnika, preplavljena
snažnim emocijama ponovno se čudila
nevjerojatnoj veličanstvenosti života ,stalnim
promjenama i prilikama koje on nudi ljudskom
rastu i razvoju. No ,na žalost, neki to teže vide, pa
životare, i zapravo su umrtvljeni na neki način. Ona
nije željela takav isprazan, mrtvački život... a On još
i manje. Tražili su sve vrijeme neki dublji smisao
postojanja i odvojeno i zajedno, i prije Njihovog
susreta i za sve vrijeme zajedničkog života. I
konačno su Saznali i Prihvatili spoznaje koje su cijeli
Život dobivali, a potom ih često svjesno odbacivali
kao nemoguće misije.
Oni su To uspjeli... mnogi još nisu, ali ih zato ne
treba osuđivati, niti njihove metode pronalaska sebe.
94
Prilazim K’Sebi
Njih dvoje su uvidjeli i prihvatili svoje suprotnosti,
svoju dvojnost kao cjelovito Ljudsko biće i bez
optuživanja sebe i drugih krenuli dalje. I drugi će
jednom, bez obzira na metode.
Nažalost, sve su to Njih dvoje uvidjeli i prihvatili
tek kada su vibrirali na različitim stvarnostima...
kada je On otišao u Nebo, a Ona ostala na Zemlji.
Kada su pokidali sve slojeve lažnog sebstva sa
sebe, svatko u svojoj dimenziji postojanja. Ranije
su ih previše zaokupljale kolektivne i svjetovne
energije i nisu mogli do kraja i jasno vidjeti. Na
žalost, vjerojatno bi zajednički puno više mogli
darivati svijetu... na Zemlji, no moguće je da će na
ovaj način, zajedno, svatko sa svoje strane učiniti
još i više. A, moguće da će im sada biti puno lakše,
kada nisu opterećeni svjetovnim problemima i
prizemnim strastima.
Možda će konačno moći pomagati Sebi i
svim onim ljudima koji ih žele Čuti i koji žele nešto
promijeniti u svojim životima. Ljubav je važna... možda
najvažnija od svega, ali ako ne postoji poštovanje,
razumijevanje i komunikacija u mnogostrukosti
nivoa teškoće će uvijek biti prisutne.
95
Prilazim K’Sebi
-•Op. autorice – citat Kate Rizner
Pomirba dvojnosti izravno Vas uvodi u vezu s unutarnjim
bićem,
skrivenim središtem sebe, u izravan dodir s Istinom,
gdje nikakva magija ne može vladati,
osim magije ljubavi
-•-
Oni su se snažno voljeli za svog zajedničkog
života. To se vidjelo i osjetilo, svi su To znali, ali baš
ta snaga ljubavi nije im dopuštala miran život. Tražila
je od Njih dublje razumijevanje, slaganje i podršku.
Iziskivalo je to Njihov zajednički prolazak kroz mnoge
drame i iskušenja i tijekom najveće zaljubljenosti.
Ponekad su ih progonili raznovrsni usvojeni obrasci
i navike življenja iz prošlosti... stavljali ih na kušnju,
mučili, bez obzira na Njihovu rastuću Ljubav.
Jednom je prilikom tijekom perioda
zaljubljenosti, poslije žestokog razgovora koji je
prijetio prijeći u opasnu svađu... u trenutku naleta
osobnih demona prošlosti, napisala u svoj dnevnik:
96
Prilazim K’Sebi
Kakvo je ovo prokletstvo Gorgone? Je li mi to
dao netko u zadatak ili sam rođena s tim, tko zna
prije koliko života? Ja baš i ne znam što to znači...
je li to dobro ili loše? Ali osjećam da je vrlo teško,
zahtjevno i da me tjera kao i druge ljude u mojoj
blizini na čudne reakcije. Ovih dana mi se događa
nešto presudno, nešto od čega će ovisiti moja
budućnost i nešto što snažno odrađujem iz prošlosti.
Svi ti ispiti i izazovi života mi ponekad vrlo teško
padaju. I upravo kada pomislim i osjetim razliku...
kad se predam i zaželim...kada prekinem i ponovno
počnem nešto novo...onda se uvijek dogodi izazov iz
prošlosti, kojeg moram razriješiti. Stalno se javljaju
neke sumnje i bljeskovi tuge i nevjerica. Ponovno
se grizem za rep, kojeg zapravo niti nemam. I ne
znam što to sve znači i što to sve moram. Moja
ljubopitljivost mi otežava disati. I ne ostavlja mi ni
malo mjesta za ispriku, ne ponovno. Samo me gura
dalje i dublje u sebe, i negdje jako visoko, i daleko...
TO stanje me povezuje sa mnom.
Muči me stotinu pitanja...kako onih duhovnih,
tako još više ovih svjetovnih. Brinem se i razmišljam...
što dalje? Što sutra? I kako...i zašto? I ima li sve ovo
97
Prilazim K’Sebi
uopće nekog smisla? Razorena sam već od svega
toga, želim odmor i želim mir. I to onaj istinski...pravi.
Mir u duši i srcu...Mir sa samom sobom. I želim da
i drugi to vide i prepoznaju...i žive sa mnom u miru
i sreći. Vječiti tragalac...to sam ja, a on uvijek traži,
traži... i kad nađe... opet ide dalje... I ne znajući zašto,
sam put je uvijek Izazov.
A ja duboko i iskreno sada želim zadržati ovo
što sam našla... želim živjeti svaki predivan trenutak s
Njim...želim ga maziti i voljeti i ljubiti... zauvijek. Želim
mu pružiti sve ono što istinski zaslužuje. I želim se predati
cijela, nepatvorena i istinski prava. Želim da me takvu
vidi, voli i čuva. Zauvijek! I takva, prihvaćena ne bojim se
ničega. Ljudi poput moje Bebe mogu dati nevjerojatno
mnogo. I dobivaju još i više...ljubav, spokoj...sigurnost. I
zato te molim Bože da mi pomogneš u tome. Pokaži mi
Tu ljubav koja sasvim sigurno postoji negdje duboko u
meni... Božanska ljubav koja se prelijeva i dijeli Svima.
Sljedeći dan su uvijek provodili u Velikoj ljubavi.
Njihovi padovi energije i razmirice koje bi pritom
nastajale srećom nikada nisu dugo trajale. Život im je
98
Prilazim K’Sebi
bio češće ispunjen visokim i pozitivnim vibracijama.
Živjeli su brzo, nepredvidljivo, potpuno... u Trenutku,
barem još u tom vremenu, a On je još i stvarao
uspješno poslovno carstvo i obavljao pregršt stvari za
koje je Ona doznala tek mnogo kasnije.
-•-
Op. autorice – citat Anamarie Rabatte
Želiš li usrećiti nekoga kome želiš mnogo dobra ...
učini to danas za života, brate, za života ...
Želiš li darovati cvijet? Daruj ga danas s ljubavlju ...
za života, brate, za života ...
Želiš li reći “volim te” svojim ukućanima, prijatelju bliskom ili
dalekom, reci to za života, brate, za života...
Ne čekaj da ljudi umru da im očituješ dobrotu i da osjete tvoju
ljubav: za života, brate, za života ... to učini.
Bit ćeš veoma sretan naučiš li dijeliti sreću svima koje poznaješ
za života, brate, za života ...
Umjesto da posjećuješ groblja, umjesto da puniš grobove
cvijećem, ispuni srca ljubavlju za života, brate, za života -•-
99
Prilazim K’Sebi
To prvo ljeto, nakon Njegove smrti, osim što
je neprekidno nosila bolnu spoznaju materijalne
odvojenosti od Voljenog, Ona je proživljavala
uglavnom lijepe trenutke, a ususret su joj hrlile i
mnoge divne situacije. Boravila je na raznolikim
mjestima, većinom u društvu Malene, ponekad s
prijateljima i obitelji. Sinovima je ostavljala dovoljno
prostora i privatnosti isto kao i oni Njoj i svi su bili
zadovoljni. Dani su joj bili potpuno ispunjeni a noći
je provodila s Njim i zaista je bila sretna u tom (svom
čarobnom) svijetu.
No, ponovno se kotač života počeo lagano
zaustavljati s tendencijom vrtnje u drugu stranu. Vrlo
brzo je to primijetila.
Počelo je naime, sa svršetkom ljetne sezone, s
povratkom u grad, na posao, u vrtić... Ljetnu čaroliju
zamijenila je svakodnevica. Počela je puno više
vremena provoditi u uredu, a i kod kuće oko poslova
vezanih za poslovanje Njegove/Njene firme. Sve
poruke i upute koje je to ljeto iščitavala sa laptopa
ili dobivala direktno od Njega počela je primjenjivati
u praksi i aktivno ih uključila u daljnji razvoj i tijek
poslovanja firme. Zdušno je prihvatila novu ulogu i
100
Prilazim K’Sebi
brzo pohvatala sve „konce“. Stvarno je željela i uspjela
postupno slijediti Njegovu viziju poslovanja onako
kako ju je navodio. Puno vremena je tome posvećivala,
često i do kasno u noć ostajući budna. Umorna, brzo
bi utonula u san bez snova, u san bez Njega...
Malo po malo ti periodi su postajali sve češći...
sve rjeđe je komunicirala s Njim, osjećala je da lagano
gubi Njegovo vodstvo. Prepao ju je Taj osjećaj... nije
željela izgubiti Njegovu Prisutnost. U jednom dijelu
Sebe osjećala je da mora dalje sama, da se mora
manje oslanjati na Njega i više okrenuti Sebi, ali bila
je još ustrašena... još uvijek nije dovoljno vjerovala
u svoje sposobnosti, a i tragovi sumnje su se počeli
javljati u Njenom umu. Neki nemir se uvukao u Nju,
a tako je ponekad i zračila na svoje bližnje. Stan je
postao pretijesan za svih, osjećala se napetost. Teško
joj je bilo povratiti prijašnji mir i onu svjesnost. A
željela je to snažno, svim srcem... željela je ići još dublje
u razumijevanje svega... trebala joj je pomoć. I još Ga
nije htjela pustiti iz svog svijeta.
Početkom jeseni otišla je kod Orsa na još
jednu inicijaciju... terapiju koja je i bila predviđena
101
Prilazim K’Sebi
za cjelokupno iscjeljenje. Sve se točno poklopilo, i
vremenski i u svakom mogućem smislu.
Od tog dana Njoj se korjenito promijenio
Život... dobio je svoju puniju svrhu a Ona je pronašla
još jedan zagubljeni dio Sebe.
Iskusni Orso savjetovao je da dva dana pokuša
biti Sama sa Sobom i da zapisuje sve što dobiva...
snove, uvide, poruke, sve što joj dođe kroz misaone
i osjetilne forme. Tako je i napravila... munjevito je
pisala tih dana, a riječi i informacije su same dolazile.
Svijest joj je bila potpuno otvorena.
U jednom trenutku je pišući svoj dnevnik i
slušajući „s pola uha“ uvaženog publicistu i kritičara
na TV-u... vidjela i osjetila svijetleći lijevak iznad glave,
točnije povrh desne polovice...osjetila je kako joj se
lagano ulijevaju u “mozak” brojke...slova...geometrijski
oblici...svjetlucavi gel bijelo-svijetlo-plave boje, Nešto,
Širilo se po cijeloj glavi, rasprostiralo po tijelu, curilo
u noge... I sva ta silna „nepovezana-fascinantna
energija“, kao da je ponirala u Dubinu dubine Njezinog
bića. Ponirući, isprepletena s tom energijom, Jedna,
102
Prilazim K’Sebi
razotkrivala je neznano-znanu sebe koja oduvijek
postoji... pa još dalje i dublje od toga...
Odjednom je nestalo granica Ti-Ja. Dublje je
počela razumijevati čovjeka koji joj se javljao kroz
TV ekran. Točno je Znala o čemu on priča... shvaćala
je suštinu njegovih riječi... čula je i osjećala njegove
misli. Neponovljivo Moćan osjećaj!! Sve se počelo
povezivati... sitni dijelovi kocke slagali su se ubrzano
u jednu cjelinu.
U trenu joj bljesne kroz glavu; “Hmmm... Prosvijetlila sam”...
Nisu to bile riječi, niti slike... jednostavno saznanje
o onome što joj se upravo događa i nije ostavljalo
trunke sumnje u nešto drugo. Sve joj je postalo
kristalno jasno, vidjela je razloge i objašnjenja za sve
što je tada pomislila. Ili što joj je dolazilo u svijest...
slušala je tog Čovjeka u popularnoj televizijskoj emisiji
i oduševljavao ju je njegov izuzetan intelekt i dubina.
Razumjela je tada i zašto je Njen Muž morao
otići.
103
Prilazim K’Sebi
I sve je izgledalo nekako jednostavno i normalno
kao da je oduvijek tako i bilo samo gledano iz drugog
ugla. Sljedeća misao zazvonila joj je u glavi;
“znači to je To! To?...hhhmmmm, pa...niš’
posebno...“
I zaista se ništa posebno nije dogodilo... sve je
opet bilo isto a Tako Jako različito! Započeo je proces
saznanja, a onda i spoznaje. Dobijala je takvu vrstu
istine koju kada spoznaš te produhovi i Znaš da je To
Istina. Imala je neopisivu želju da sve te svoje osjećaje
podijeli s najbližima i poslala je puno sms poruka
naokolo, mnogima vjerojatno začuđujućih. Neki su
oduševljeno odgovorili neki nisu, neki su jednostavno
šutjeli... O čemu Ona to priča?
Bilo je sve to nevažno. Apsolutno je sve-jedno
tko što misli i vjeruje. Zapravo je u jednom trenutku
vjerovala da svi oni imaju već te spoznaje kao i Ona
i vide i znaju, ali ubrzo je zaključila da svoja iskustva
može podijeliti s rijetkima. I s Njim. On je ovakvu
situaciju prolazio u Njezinom prisustvu pred više od
četiri godine.
104
Prilazim K’Sebi
Tek sad je mogla shvatiti što se Njemu događalo
onog jutra, u kadi punoj vruće vode, i kako se osjećao
cijelo vrijeme, svih tih nekoliko godina, prosvijetljen,
znajući Sve a ne mogavši to ni s kim podijeliti. U
svojoj okolini nije imao s kim razgovarati o svojim
novo-stečenim iskustvima i zatražiti savjet. Bilo mu
je izuzetno teško i bio je izrazito usamljen.
Morao je otići. Potpuno je to razumjela, tek
sada. I uvid da je sretan, i sada...On ih Hrani, Svih i
neprestano... a oni mu pomažu da Živi.
-•-
Op. Autorice
Prosvjetljenje nije nešto strano, nedostižno i dostupno samo rijetkim
posvećenicima. Biti pro-svijetljen znači dopustiti našem svjetlu,
koje uvijek svijetli u esenciji našeg Bića, da izađe van... da se spoji sa
Božanskom svjetlošću koja nam je uvijek i svima dostupna.
Kada se Pro-Svijetlimo, dogodi nam se upravo ono kao kada
upalimo svjetiljku pri ulasku u mračnu sobu – SVE vidimo
jasno... i nije nam potreban nitko da nas provede tom sobom.
Prosvjetljenje je zapravo, naše Prirodno stanje i tome se više
nitko ne bi trebao čuditi, iako smo svi tome skloni...
I u svakom smislu, svatko bi trebao težiti ka njemu.
Tamo ćete Otkriti Sami Sebe... u naj-Ljepšem izdanju!
-•-
105
Prilazim K’Sebi
Spoznaje Životnih istina redale su se u
Njoj iz trenutka u trenutak. Nedugo nakon
tog Otkrivenja, uvidjela je kako i Malena Sve
razumije... da joj čita misli i mentalno joj šalje
poruke... shvatila je da razgovaraju telepatski.
Malena ju je vodila raznim porukama na sve
moguće načine i bila je presretna majčinim
stanjem budnosti. Ona se osjećala fantastično.
U sedmom nebu. Najednom su joj se neke, tada
pokazane istine učinile smiješno jednostavnim i
glupim i više nije mogla zaustaviti bujicu smijeha,
pomiješanu s obilatim suzama ganuća koje su
u naletima i raznolikom intenzitetu trajale vrlo
dugo, nekoliko sati. Nije mogla vjerovati da
neke, tako očigledno-jednostavne stvari nije
vidjela ranije, da ih drugi ne vide a tako su blizu,
nadohvat ruke... dovoljno je samo da ih potpuno
preokreneš i dobivaš sve odgovore. I nemaš više
pitanja. Samo se smiješ i smiješ i plačeš...
Kako je predivno kada postoji razumijevanje. I
kad izgubiš um. Nije uopće čudno što se svi pogube u
nizu životnih situacija, kad ne znaju što da traže. I ne
razumiju Tko su.
106
Prilazim K’Sebi
-•-
Op. autorice – citat iz Tibetanske knjige života i smrti
Kada se sjetiš kako je tvoj voljeni umirao, pomisli koliki ljudi
danas na svijetu umiru usamljeni, zaboravljeni napušteni, i
bez potpore ikakve duhovne vizije. Pomisli na ljude koji su
umrli za vrijeme nehumanih, strahotnih godina …
Ne zaboravi također, da kada ti očajanje zaprijeti, predajući
mu se, samo ćeš uznemiriti onog koji je umro. Tvoja ga
žalost može čak povući natrag s puta kojim je možda pošao
prema povoljnom novom rođenju. A ako te sasvim obuzme
tugovanje, lišit ćeš sebe sposobnosti da mu pomogneš. Što si
uravnoteženija, to je tvoje stanje uma pozitivnije, i više ćeš
mu utjehe dati, i više ga osposobiti da se oslobodi.
Kada si tužna, imaj si hrabrosti reći:
“Kakva god osjećanja proživljavam, sva će ona proći; čak
ako se i vrate, ne mogu trajati”. Sve dok ne pokušavate
da im produljite trajanje, svi će vaši osjećaji gubitka i bola
prirodno nestajati i iščeznuti.
-•-
Nakon Tog Buđenja, stan i grad su je počeli
pomalo gušiti. Postali su premali za Njezinu ogromnu
energiju. Vrijeme je još uvijek bilo lijepo i Ona je s
Malenom otišla nekoliko dana u kućicu, na selo... u
tišinu prirode, u još intenzivnije kontakte s Njim. U
Toj kućici se izuzetno osjećala Njegova Prisutnost a u
onakvom stanju kakvom je tada bila, Znala je da će
107
Prilazim K’Sebi
Njihova komunikacija biti savršena. Osjećala je da će
se dogoditi još nešto vrlo važno.
I dogodilo se, da je upravo u Njihovoj kućici
shvatila da je Sve Ovo Igra i da je Ona glavni glumac
u ovoj priči. Pristizale su joj opet nove informacije i
stalno je, i dalje, dobivala sveobuhvatniji Uvid u Sva
buduća događanja... dobila je Uvide u razlog svog
postojanja, postojanja Svega što Jest... svega što
egzistira. Sve joj je Pokazano, cjelokupna Stvarnost.
A Ona je samo pisala i pisala i plakala i smijala se i
pisala i ljubila se i plesala sa svojom Malenom. U samo
nekoliko sati tijekom večeri primala je informacije
o tisućama, milijunima godina ljudske civilizacije.
Mahnito je zapisivala i pokušavala pamtiti. Naravno
da nije sve uspjela, ali je svaki put kad bi joj zatrebala
neka informacija Znala i gdje će je potražiti. Osjećala
je da može otvarati te ladice u svom umu kad je to
potrebno. Upijala je neprestano Nove informacije i
spremala ih u posebne pretince. Pala je noć. Malena je
na katu mirno spavala, a ipak bila prisutna u svetom
trenutku događanja. Ona se u konobi stapala s Njim,
prepoznavala se u prisutnosti mnogih entiteta i u
svim Novim Spoznajama.
108
Prilazim K’Sebi
Zrak je u konobi bio snažno nabijen moćnom
energijom. Od nekih vibracija pregorijevale su žarulje
i treperilo je svjetlo na ostalim svjetiljkama... čula se
potmula, ali vrlo ugodna tutnjava, vidjeli su se obrisi
entiteta u zraku... bili su kao vibrirajući hologrami
prekrasnih oblika i fascinantnih svjetlucavih boja,
najrazličitijih nijansi. On joj se obraćao kroz sliku
Njegove karikature, koja je visjela na kamenom zidu
konobe. Neopisivo lijepo!! Nešto, što se Nikako ne
može razumjeti niti Znati, dok ne doživite i iskusite.
Ona je imala Tu sreću, ili zaslugu da Sve To Proživljava
i osjećala je veliku Zahvalnost.
-•-
Op. autorice – citat iz filma Zaštitnik
Nije važna srdžba, već Mir.
Nije važna moć, već Milost
Nije važno poznavati neprijatelja, već Sebe.
Zrak je stvaran kao i krv, meso, kost, zemlja ili voda. Kad se to
prihvati, jednako ga se tako i doživljava.
Samo se mora vjerovati. Ako doista ne vjerujete da postoji...
... onda ne postoji.
-•109
Prilazim K’Sebi
Radost i spoznaje tog trenutka poželjela je
ponovo podijeliti sa svojim prijateljima za koje je
vjerovala da će shvatiti Njene riječi i poruke.
Poslala je razne sms-poruke dragim joj ljudima. I
još jednom shvatila da nitko od njih ne može pojmiti
što se s Njom događa jer nitko od njih nije do sada
imao takvih iskustava. Čak niti Dolneg, za koga je do
tada bila uvjerena da je već dosegnuo Tu razinu svijesti.
Njegovi čudnovati odgovori, isprazna i komplicirana
objašnjenja koja je nudio, pokazali su da je Dolneg
još uvijek sve objašnjavao na razini svog izuzetnog
intelekta i osobnih iskustava, na razini racionalnog
uma bez Stvarnog i dubokog razumijevanja. Pokazalo
se koliko ego još nadmoćno vlada njegovim životom.
I ta spoznaja ju je začudno razočarala i nakratko
rastužila. Uvidjela je tada, da ni on još nije probuđen
i da svojim brojnim uputama i „dobro- namjernim“
savjetima, a s druge strane velikom snagom rječitosti i
energije koja ga je okruživala, može nehotično nauditi
svima koji su na duhovnom Putu, pa i Njoj.
Shvatila je tada da su je Univerzum i Muž cijelo
to ljeto štitili i odmicali od Dolnegovog utjecaja
i navođenja na pogrešan put. Neprestano su se
110
Prilazim K’Sebi
događale neobične situacije, kada bi se njih dvoje
trebali zbog nekog razloga susresti, nisu uspjeli. Put je
bio zapriječen. Tek tada joj je postalo jasno da su svi
ti ne-susreti bili s jako velikim razlogom, pod velikom
zaštitom Neba. Od Te noći Dolneg je sasvim iščezao
iz Njenog života... nije joj više bio potreban osim kao
okidač za pisanje romana.
Nešto kasnije, bila mu je izuzetno zahvalna na
onim danima podrške i Otvaranja, u trenutcima
neposredno nakon smrti Njenog Muža. Tada joj je
nemjerljivo pomogao, ali sada ga više nije željela, niti
trebala pokraj Sebe. Hvala mu i neka mu je sa srećom.
Previše ga je uzela energija novca i sve loše što ona
implicira. To više nije bio dio Njene priče.
Jedino je sa Orsom te noći mogla komunicirati
na istoj valnoj dužini; satima su telefonski razgovarali,
on ju je u svemu razumio i davao joj bezrezervnu
podršku i istinsko razumijevanje.
U jednom trenutku njihova razgovora savjetovao
ju je da su sva Ta ushićenja koja je doživljavala sasvim
u redu, ali da ne dopusti da ju previše obuzmu, da
ne „odleti“ previše... kazao joj je da se „malo umiri i
111
Prilazim K’Sebi
odmakne na neko vrijeme od sebe“, a Ona mu je
tada strastveno odgovorila: „...a ne, ne dragi, neću se
ja odmicati od sebe, pa ja tek sada mogu Disati... tek
Sada uistinu Prilazim K’Sebi i ne želim dalje lutati niti
To izgubiti!“
Njen Dragi joj se tada s oduševljenjem nasmijao
i poručio joj: „Bravo Beba... tako treba!“
Znala je što mora učiniti. Roman se počeo
samo slagati, gotovo se pisao sam od sebe. Ona je
samo puštala da je nosi. Dolazile su joj rečenice,
slike, segmenti filma... sve dosta raštrkano i naizgled
nepovezano, a Ona ih je tako i zapisivala u svoj
blok na raznim mjestima gdje ju je instinkt vodio.
Nasumce je tražila prazne listove papira unutar svog
notesa, bez nekog reda ili smisla i pisala što joj se
taj tren pojavljivalo (oživljavalo) u mislima. Kasnije
se sve zapisano nekim čudom pospajalo... jedno se
nadovezivalo na drugo u savršenom redoslijedu
i smislu, stranica za stranicom. Počeo se nazirati
smisao. Njezin Roman je poprimao jasne konture. A
Ona je bila sve uzbuđenija i Visokootvorene svijesti. I,
Potpuno izvan ove trodimenzionalne stvarnosti.
112
Prilazim K’Sebi
U jednom trenutku, u već dubokoj noći, Sve se
stišalo i naposljetku stalo. Kao da joj je Nebo poručilo:
„Za danas je dosta. Dobila si puno... sve više bi bilo
previše... sutra je novi dan.“ Nasmiješila se i zaista
osjetila blagi i ugodni fizički umor. Bila je potpuno
ispunjena i opuštena, i vraćena u ovu realnost. Spavala
je čvrsto i mirno ostatak noći, uz Malenu... Zaštićena.
Sljedeći dan je Malena odmah ujutro zahtijevala
da se obje vrate u grad. Prvobitno ju je to jako začudilo,
s obzirom da su imale namjeru ostati nekoliko dana u
Njihovoj kućici, koju su obje jako voljele,no Malena je
bila uporna... imala je zasigurno dobre razloge a Ona
je već naučila da Malenu treba slušati.
I tako su polovicom dana krenule prema
gradu. Vozeći se autom, Malena je vrlo brzo zaspala
i u tom stanju provela je ravno tri i pol sata, što joj
nikada nije bio običaj. Cijelo to vrijeme Ona je vozila
cesticama krasne Terre Magice... bez cilja i namjere,
slušala Beethowena, Bacha, Om pojanje... i u prosjeku
se svakih pet kilometara zaustavljala uz rub ceste i
zapisivala rečenice koje su joj se neprekidno „stvarale
u glavi“. Bila je u izuzetno uzvišenom stanju Svijesti.
113
Prilazim K’Sebi
Odjednom je počela primjećivati razne
znakove i putokaze uz cestu, u vidu Živih ljudskih
bića. Događalo joj se da kada bi pristigla na neko
raskršće, gdje se nije mogla odlučiti za smjer koji je
najbolji za Nju, dvije ceste bile bi zakrčene prometom
a ona prava bila bi slobodna; kada bi, prateći takve
znakove i prepuštajući se tom vodstvu bez otpora
i promišljanja, odabrala smjer kretanja, vozač iz
susjednog vozila bi joj potvrdno namignuo, ili bi
netko prijateljski potrubio. Ukoliko je previše ubrzala
vožnju, odjednom bi nastala gužva i morala bi
usporiti. Bila je upozorena da vozi pažljivije i Ona je
to bez razmišljanja prihvaćala i razumjela. Kada bi
samo pomislila da ne zna gdje se nalazi, istog trena
bi se pojavila oznaka s imenom mjesta kroz koje
trenutno prolazi, ili bi prošao neki kamion ili kombi sa
prepoznatljivom i eksplicitnom porukom, i trenutno
bi dobila odgovor na postavljeno pitanje...
Nevjerojatno! Osjećala se kao Alisa u Zemlji
Čuda. Prateći neprekidno i potpuno sve te Znakove
uviđala je kako ih ima posvuda, bezbroj, u svim
mogućim oblicima. Čudila se da ih ranije nije uopće
primjećivala, ili barem izuzetno rijetko, i nije ih uopće
114
Prilazim K’Sebi
smisleno povezivala. Shvaćala je da svatko na svijetu
ima svoje vodiče i pomagače. I, Ovi su bili tu zato da
Nju vode, usmjeravaju i daju joj podršku, usmjeravani
od više Inteligencije.
Primjećivala je različite (a ponekad i iste) ljude u
različitim situacijama kako periodički, u nepravilnom
rasporedu prolaze kraj Nje, pomažu, daju podršku,
upućuju... na semaforima uvijek zeleno, nitko ne zove
na mobitel...osjećala je mir u svakoj stanici Svog bića i
jednostavno je Znala da je na Pravom putu.
Cijeli Univerzum je Tu... vodi je, upućuje...
apsolutno sve se udružilo da joj pomogne. Uvidjela je
kako funkcionira Univerzalna energija kroz ljude koji
su gotovo potpuno nesvjesni tog vodstva, gledala je
sve to i divila se, i pomišljala kako je to lako i kako to
mogu svi samo treba Znati slušati, gledati, vjerovati...
sve se onda slaže baš kako i treba.
Smiješak joj se nije spuštao s lica... vozila je dalje,
zaustavljala se i stalno zapisivala.
Kad je zapisala zadnju misao i odložila pisaljku
te odlučila da je dosta pisanja jer su dolazile pred
115
Prilazim K’Sebi
stan u gradu, tog trenutka je Malena otvorila oči i sa
smiješkom rekla: „Bravo mama!“.
Znala je da je Malena u snu cijelo vrijeme bila s
Njom i prenosila joj zajedno sa svojim Tatom sve one
lijepe poruke i rečenice koje su sve više ispunjavale
stranice Njezinog romana i bila je presretna radi toga.
I zahvalna na tim iskustvima.
-•Op. autorice - citat Alberta Einsteina
Čisto logično razmatranje ne može nam podariti poznavanje
svijeta činjenica; svako znanje o stvarnosti započinje s
iskustvom i
završava s njim. Pretpostavke do kojih se stiže isključivo
logičkim
sredstvima potpuno su lišene stvarnosti.
-•-
Povratak i noćenje u gradskom stanu, daleko
od nježnosti prirode, ni malo nije umanjilo Njezino
tada uzvišeno stanje iz kojeg nije izlazila posljednjih
nekoliko dana.
116
Prilazim K’Sebi
Sljedećeg jutra probudila se također, u
istim, visokim vibracijama samo još puno čišćim,
obnovljenim tijekom noći. Sve te dane nevjerojatno
dugo i mirno je spavala, neuobičajeno za Njen
habitus... bez noćnih buđenja, ranojutarnjih ustajanja,
burnih snova... kao što narod kaže; spavala je „ko’ top,
u komadu“.
Ujutro se budila svježa, odmorena, snažnija...
otvorena za sve moguće događaje.
I Zahvaljivala se Nebu i Njemu na još jednom
novom danu, na još nekom iskustvu koje će doživjeti
taj dan, nešto što će ju dodatno obogatiti, oplemeniti.
Isto tako se otvarala svakodnevnoj mogućnosti
činjenja samo dobrih djela, u svim situacijama na
koje naiđe tijekom dana pa bilo kakav matematički
predznak one nosile.
To jutro dok se tuširala, nakon meditacije i
molitve i neizbježne kave obuzeo ju je neobičan
osjećaj. Kasnije je Te doživljaje prenijela i u svoj
dnevnik:
117
Prilazim K’Sebi
Dan mi je opet započeo lijepo. Malena je još
spavala i u miru sam mogla obaviti sve svoje jutarnje
aktivnosti. Dok sam stajala pod vrućim tušem,
zatvorenih očiju...preplavio me prekrasan osjećaj.
Odjednom mi se iz Univerzuma počela slijevati na tjeme,
a potom i na/u cijelu glavu topla, zlatna... mekana sluz...
puna Znanja i informacija. U glavi i ušima postepeno
mi je počelo tutnjati i zvuk se, kao nešto materijalno,
poput gela spuštao niz i kroz cijelo moje tijelo...moje
Biće. Više nisam čula vanjske zvukove... Cjelokupna
pozornost mi je bila prebačena Unutra, unutar
fizičkog tijela. Prekrasan, sveprožimajući osjećaj... I To je
trajalo nekoliko minuta. Imala sam duboku spoznaju
„slijevanja“ cjelokupnog mog romana u glavu...slova i
slova...saznanja o svim mojim budućim projektima
i načinima njihove realizacije...puštala sam da sve To
ulazi u Mene bez imalo straha i otpora. Nisam previše
razumjela što se to događa, ali me niti najmanje nije
zanimalo. Bila sam potpuni Promatrač. Osjećala sam
tada, da će sve te informacije koje sam dobivala vrlo
nepovezano i razbacano... koje su „ubrizgavane“ u moju
Nutrinu.....kad-tad dobiti svoj smisao i dublje značenje.
Negdje u dubini Sebe to sam i Znala....i samim time
imala sam sve više razumijevanja....strpljenja, snage
118
Prilazim K’Sebi
i odgovornosti prema onome što činim, i što ću činiti
ubuduće. Sposobnosti, koje sada uviđam kod sebe i
mogućnosti koje vidim u drugim ljudskim bićima su
nevjerojatno velike i moćne. Mnogi ih samo (još) nisu
svjesni.
To jutarnje tuširanje je uistinu bio još jedan
kvantni skok u mojoj svijesti. Mnogo toga mi se
poslagalo (ili barem počelo sjedati na svoje mjesto) i
dobilo svoje odgovore. Uzvišeno stanje i dalje traje.
Hvala ti Bože i Hvala ti Beba!
Telepatski razgovori između Nje i Malene
odvijali su se konstantno, glatko, gotovo kao da su
i oduvijek tako komunicirale. Ona se već prestala
čuditi takvoj konverzaciji i izgledalo joj je savršeno
normalno i prirodno. Malena je bila presretna što
konačno može pričati sa svojom majkom onako kako
je ispravno i lakše, “pričati glavom“ kako je znala reći
puno je pojednostavilo izvršenje njene misije.
Najčešće su Njih dvije takvo sporazumijevanje
koristile kada su bile same, no bilo je trenutaka
kada se To događalo i u prisustvu drugih, u nekim
izvanredno važnim situacijama.
119
Prilazim K’Sebi
Jedna od takvih situacija se zbila dan poslije
Njenog buđenja, kada je Tu svoju Probuđenu radost
i ushićenje željela podijeliti sa svojim sinovima, dok
su se u stanu, zajednički pripremali na gledanje
nekog izvrsnog filma. Međutim, Malena joj doslovno
nije dopuštala izustiti niti jednu riječ... galamila je
i izgovarala besmislice, potezala ju za hlače, bacala
se na pod... strašno, ali to se nije događalo prvi
put. Međutim, ranije bi Ona ljutito reagirala na
takve njene izljeve emocija, ne bi razumjela što se
s Malenom događa. I nastavila bi raditi po svome,
najčešće ignorirajući (ili zaustavljajući na drugi
način) ponašanje svoje Malene. I, obično im je dugo
vremena trebalo dok bi izgladile nesporazum. No, tog
dana Ona ju je blago zagrlila i prišaptala na uho:
„Što je Malena?... što radim krivo??“
Malena joj je tada rekla pred Njezinim sinovima:
„Šuti... Ne pričati!!!“... i stavila joj svoju dudu u
usta.
Sinovi nisu shvatili poruku iznesenu tim njezinim
činom, ali Ona je razumjela. Zagrlila je snažno svoju
120
Prilazim K’Sebi
curicu. Nije još, naime bilo vrijeme da Njeni dečki
saznaju detalje Njezine duhovne evolucije i stanja
svijesti, ne bi mogli još razumjeti... vjerovali bi da je
njihova majka skrenula s uma i bili bi vrlo tužni. Ili
bi ih ispovijedi takve vrste udaljili od Nje, u svakom
smislu. I stoga je zašutjela. Malena joj je namignula
sa smiješkom... u očima joj se moglo pročitati: „Hvala
Bogu što konačno razumiješ!“
Bilo je puno situacija kad je Malena znala
primjenjivati metodu „vanvremenskog reagiranja na
Njezine misli“. Jednom prilikom sjedile su na klupici
pizzerije, pokraj šumice u ugodnom, neobaveznom
razgovoru s prijateljem Kumashinom i njegovim
troipogodišnjim sinom Geom, koji je usput rečeno,
također imao razvijene telepatske sposobnosti kao i
Malena. Tada je poželjela povjeriti se svom i Njegovom
dragom prijatelju i kumu, te mu ispričati neka svoja
ne tako davna duhovna iskustva Malena je krenula
u akciju čim je To uopće i pomislila. I prije nego je
izgovorila prvu riječ skočila je s obližnje ljuljačke, kao
strijela dotrčala k Njoj, ugurala joj u usta komad pizze
s tanjura na stolu i zagrlila je još pritom, šapnuvši joj
na uho: ...“Ne pričati mama...“. Njoj je ponovno bilo
121
Prilazim K’Sebi
sasvim jasno da niti Njen dragi frend još ne bi mogao
prihvatiti takvu priču, nije bio spreman i potpuno
krivo bi sve protumačio. Krug se sve više smanjivao.
A njih Dvije su se zagrlile i tajanstveno smiješile tim,
samo njima znanim znakovima.
Događalo se mnoštvo takvih i sličnih situacija.
No, nije Malena nudila samo zabrane... često ju je i
navodila na akciju, govorila joj što da čini, usmjeravala
je. Dok bi nadahnuto pisala svoj roman Malena bi bila
mirna, tiha... igrala bi se svojim igračkama i puštala
ju satima da piše. Kada bi završila pojedina poglavlja
i odložila olovku Malena bi joj prišla, zagrlila je i rekla
„Bravo mama, ovo je bilo dobro!“
Ujutro bi uživale mazeći se u krevetu, a
potom bi u šetnji na putu za vrtić, vodile raznolike,
nesvakidašnje razgovore i prenosile jedna drugoj
znanje i svoja iskustva. Malena bi sasvim mirno i s
razumijevanjem prihvaćala polu-dnevno odvajanje
od majke znajući da je to Njoj potrebno i da će
poslijepodne opet biti zajedno. Počastila bi ju često
autosugestivnim izjavama poput: „Mama mora raditi
i pisati i mama će doći poslije po mene, jel’da?“
122
Prilazim K’Sebi
I cijelo vrijeme fizičke razdvojenosti Malena
je mentalno i duhom bila s Njom, osjećala ju je, i
dodatno je nadahnjivala i slala podršku. Njih dvije
izgradile su predivan odnos pun povjerenja, ljubavi i
razumijevanja.
Ponekad je Malena tako jednostavno i lako
rješavala različite situacije koje bi se ispriječile
ispred njih, da je to bilo upravo fascinantno za
dijete u dobi od tri godine. Tako je jednom prilikom
izvanredno brzo i gotovo nevjerojatno riješila jednu
naizgled problematičnu situaciju. Naime, njih dvije
su vraćajući se kući iz jedne prekooceanske zemlje,
pri kontrolnom pregledu u zračnoj luci, doživjele
neugodnosti. Nije im bilo dopušteno unijeti u
avion dječju bočicu punu kašice za večernji obrok
(dok u obrnutom pravcu, to nije predstavljalo
problem). Ona je već pomalo nervozno, po treći put,
pokušavala udobrovoljiti carinsku službenicu, da
im dopusti unošenje tekuće kašice u dječjoj bočici,
te da Njezino dijete nije bolesno, nego jednostavno
voli popiti bočicu navečer prije spavanja. Spomenula
je da im je ista takva bočica, sa istim sadržajem,
bila dopuštena u dolasku. Međutim, službenica je
123
Prilazim K’Sebi
bila stroga i neumoljiva, dapače gruba i naprasita. I,
doslovno se držala uputa, poput robota, dok joj je
prekopavala po ostatku putne torbe. Malena je sve
to pratila nekoliko trenutaka i potpuno mirno stajala
pokraj majke (naglašavam da se razgovor vodio na
engleskom jeziku, koji dijete u tom trenu još nije
razumjelo). Tada je uzela svoju bočicu s gumene trake
pulta, otvorila čep i lagano počela navlačiti dudu, dok
nije popila cjelokupni sadržaj. Onda je praznu bočicu
ponovno vratila na gumenu traku, podrignula dva
puta i nasmiješila se, s porukom u očima: Eto, sad
možemo putovati! Svi prisutni kontrolori su nas sa
smiješkom i nevjericom ispratili u avion.
Ona se još samo u rijetkim prilikama znala
začuditi takvim i sličnim iskustvima, zadivljena
scenama i ponašanjem Malene, toj stvarnosti koja
se očitava sama po sebi, koja je i ranije bila tu i koja
je Tu stalno prisutna ali ju Ona nije primjećivala, nije
obraćala pažnju na govor neba.
Kako je to zapravo smiješno i jednostavno. A
opet, tako duboko i moćno. Samo, mnogi ljudi to još
ne vide, ili im još nije dopušteno vidjeti?
124
Prilazim K’Sebi
-•-
Op. autorice – narodna
Nikada ne izgovori ove riječi: ...
Ne znam...To je tako i točka!
...jer...
Čovjek mora proučiti da bi znao;
Znati da bi razumio;
Razumjeti da bi osuđivao!
-•U tim danima, netom nakon buđenja Njezine
esencije, u još uvijek intenzivno prosvijetljenom stanju,
shvatila je da želi i mora dalje živjeti sama, odnosno
samo s Malenom. Došlo je vrijeme da krene u daljnje
istraživanje života bez svakodnevne podrške svojih
sinova, koji su u međuvremenu također započeli sa
svojim fakultetskim i radnim obavezama. Svatko
od njih se zaželio svoje intime i svog načina života.
Zajedničkom željom su se još jedanput razdvojili u
velikoj ljubavi i sa zahvalnošću na svim prekrasnim
trenutcima zajedništva posljednjih nekoliko mjeseci,
bez obzira što ih je na to primorao tužni i tragični
događaj. Ostali su u vrlo čestim kontaktima.
125
Prilazim K’Sebi
Ostavši sama s Malenom u velikom stanu,
dobila je moćnu inspiraciju za uređenje onih dijelova
koji su ranije bili zanemareni i poluprazni. Pronalazila
je upravo One predmete koje je poželjela imati blizu
sebe, koji su imali neki dublji smisao i značenje, dok je
neke vrlo inspirativno izrađivala i sama. Sve zajedno se
savršeno uklapalo u cjelinu... slagala se jedna cjelovita
priča. U kratko vrijeme uspjela je lijepo i skladno
opremiti stan koji je tada zaista i postao Njihov
dom. U njemu se osjećala ugodno, inspirirajuće,
ispunjeno, zaštićeno. Malena je također uživala u
novom rasporedu i svim novim detaljima. Njegov
duh se i dalje primjećivao u svakom detalju stana,
još puno više nego ranije. Njih Troje su u takvom
ambijentu osjećali izuzetnu povezanost i ljubav. Ona
je svakodnevno pisala roman, sa još većim zanosom i
kreativnošću, razvijala se i mijenjala u svakom smislu...
i to vrlo vidljivo i stvarno.
Dnevne situacije koje su joj nudile uvijek novo
i nešto drukčije, postale su Njezina svakodnevnica i
radosno iščekivanje. Svakog dana iz njih je učila, nešto
posebno, nešto što ranije nikada nije zapažala. Jasno
bi uočavala razliku između ta dva, ili više međusobno
126
Prilazim K’Sebi
suprotstavljenih gledišta, i na taj način i djelovala.
Po vlastitoj savjesti. Odbacivala je stare navike i
kidala istrošene obrasce ponašanja i razmišljanja, bez
ikakvog napora, štoviše, nije niti zamjećivala da se
otkidaju sami i nestaju kao da nikad nisu ni postojali. I
dolazili su novi i bolji. Uviđala je pritom i svu kvalitetu
i svrhovitost onoga što je sada činila na novi, drukčiji
način u odnosu na uobičajene načine djelovanja i
vlastite umne prosudbe, s kojima je do tada nesvjesno
živjela u ovom svijetu, a koji su beskrajno iscrpljujući
i besmisleni. S velikom lakoćom i s potpunom
predajom višem vodstvu, postizala je svakim danom
sve bolju kvalitetu života, s puno manje izgubljene
energije i krivih poteza, a s puno više radosti i smisla.
Potpuno se predala koračanju svojim Putem, koga ne
moraju nužno svi razumjeti, ni podržavati. No, Ona
je prošla tu točku poslije koje više nema ni povratka
niti želje za njim... u kojoj prestaju biti važna tuđa
mišljenja, a još manje ta mišljenja mogu utjecati na
promjenu Njezinih stavova. Znala je, da je sve što čini
i sve što joj se događa, upravo ono što je najbolje za
Nju u toj situaciji i u tom trenutku. Plovila je tako kroz
dane, nošena božanskom i Njegovom energijom. I,
pritom je neprekidno Učila.
127
Prilazim K’Sebi
Novi, uređeni stan, nove i moćne energije
unutar njega, Njeno buđenje svijesti, spoznaje
koje je svakodnevno otkrivala... dovodili su je i do
osvjetljavanja mnogih detalja dotadašnjeg života,
njihovog razumijevanja i prihvaćanja. Osvijestila je u
takvim trenutcima, koliko puno stvari joj se u životu
promijenilo, otpalo... izgubilo svoju snagu i vrijednost
a da često toga nije niti bila svjesna u trenutku dok se
radnja događala, tek je kasnije, pogledavši unatrag,
to mogla vidjeti.
Tako je jednog dana shvatila da već više
od mjesec dana nije jela meso i da ga se, što je još
najbolje, nije niti sjetila. Nije osjetila nikakvo gađenje
prema njemu, niti ga je prestala jesti zbog nekog
uvjerenja niti je mislila da ga više nikada neće jesti,
tko zna? No, tada joj nije bilo potrebno i uopće joj
nije nedostajalo. Kvalitetna i raznolika prehrana
zamijenila je mesne prerađevine, koje i inače nisu bile
namirnice bez kojih Ona ne bi mogla živjeti. Koristila
ih je tek u posebnim prilikama, ili spremala gostima
nakon što je On otišao. Fizički se osjećala odlično,
nekako lagano i pročišćeno. Osjećala je još veću
snagu duha. Ni Malena tada nije željela jesti meso po
128
Prilazim K’Sebi
vlastitoj odluci, neko vrijeme i to je objavljivala svima,
i tetama u vrtiću... rado je prihvaćala mamino novo
kuhanje. Malena je bila sretno i zdravo dijete. Ona
je u potpunosti vjerovala prosudbama svoje kćeri,
koja je uvijek točno znala što je za nju dobro, a što
ne. Nikada joj nije nametala osobna uvjerenja u bilo
čemu, uključujući i prehranu. Dopuštala je Malenoj
da potpuno izrazi svoju individualnost, posebnost,
želje... naravno, sve u okvirima zdravog razuma. Na
taj način je djelovala i prema samoj sebi, bez prisile,
bez pravila i obveze, već kako Joj to nalaže trenutak.
Držala je nepotrebnim prisiljavati se na bilo što, jer sve
loše stvari i tako otpadnu same, ako to dopustimo i
ako nismo vezani za njih. Ali, tek onda kada dođe
vrijeme za to.
Njoj su mnoge loše stvari u životu otpale...
izgubile su svoju moć, svrhovitost, a time i vezanost.
Riješila se usput svakakvih „poroka“, a najviše je na
Njeno osvješćivanje o potpunoj nepotrebnosti svega
o čemu bismo mogli postati ovisni, utjecala druga
terapija kod Orsa (uz mnoge druge spoznaje koje su
se na toj inicijaciji, a i kasnije, nezaustavljivo rađale
u Njoj). Danima je nakon te terapije kontinuirano
129
Prilazim K’Sebi
dobivala informacije i Odgovore, svakojake, iz svih
oblasti socijalnog života. U jednom od tih dana
pristigle su Joj vrlo jasne i nedvosmislene poruke i
pritom je ponovno proživljavala duboke spoznaje.
Zapisala je tada u svoj dnevnik:
Osjećam se fantastično... predivno... nevjerojatno
ispunjeno i Svoja!! Nikada neću moći dovoljno zahvaliti
Orsu na pomoći i doživljavanju tih vrijednosti u meni.
A toliko puta ih nisam prepoznavala! ...ili kad i jesam,
svjesno sam ih uništavala... vjerujući da su loše. Jer su me
učili da su loše. Zapravo je to bio samo njihov pogled,
nerealan, koji “ne drži vodu”, a u koji su programirani
da vjeruju. I sama to tek Sada vidim. I održavat ću taj
pogled u svakom slučaju. A sve loše stvari...predrasude...
vjerovanja...samokažnjavanja ...sve će to otpasti. Već je
puno toga nestalo iz mog vidokruga...atrofiralo... gotovo
je s ispijanjem alkohola, droga...putenim užicima ni
zbog čega...zgaženim samopouzdanjem... već odavno
je sve to iščezlo... Sada se samo sve poslagalo... i dobilo
svoj dublji smisao.
Zapravo, upravo sam postala svjesna da se ništa
od Svega ovoga ne bi ni moglo dogoditi bez postojanja
svih tih „poroka“ ...barem u mojem slučaju. Uvjerena
130
Prilazim K’Sebi
sam da je jedna od najvećih laži da su „ti poroci“ nešto
što je vrlo loše....i stoga moraju biti zabranjeni ili barem
markirani kao nepreporučljivi...i da je to nešto što nas
uništava (to uništava samo ono što i treba uništiti,
bolesno tkivo i bolesne emocije).Većina današnje
ljudske populacije takve ljude osuđuje i izopćuje iz
društva kao otpadnike i nekorisne spodobe..., a Istina je
potpuno drukčija. Većina tih „buntovnika i spodoba“ su
upravo radi tih poroka i dolazili do stvarnih istina, koje
su svima ostalima bile sasvim različito prezentirane.
Dijametralno suprotno. Mnogim inteligentnim i
sposobnim ljudima oni su Otvarali svijest i činili da lakše
putuju kroz život i pronađu Sebe. Da pronađu smisao.
Ili su opet, s određenim opijatima, doslovno ubijali
mozak, jer je njihova duša i savjest bila u izravnom
sukobu s njim koji je programski navođen izvana i
pod izrazitom dominacijom ega. Dakle, Traganje ili
ubijanje, odluka je u svakom slučaju na pojedincu.
Način, količina i vremenska distanca, također. I ako
se odlučite za takvo traganje, ako ne znate za druge
načine traganja, ili osjećate da je To Vaš put za „krčenje
granja“, onda je To prava Istina upravo za Vas. Zato
svi vi Tragaoci...nesretni životom kakvog vodite...u
potrazi za smislom...radite što želite...metodama koje
131
Prilazim K’Sebi
odaberete...uživajte u tome što činite, ali budite svjesni
toga što činite – a to znači preuzeti odgovornost.
Istražujte... I nemojte nositi ni trunke krivnje koju
Vam okolina i sistem žele nametnuti. Jednog dana će
Vam te metode postati suvišne i isprazne... nestat će
onog trena kada zavolite Sebe i Svoje predivno biće, u
potpunosti. Nestat će onog trena kada osvijestite da sve
to činite sa svrhom i razlogom... a Ne radi otupljivanja
i uništavanja svog Bića. Nego radi rasta.
Sada izuzetno uživam u životu znajući da mi sve
te stvari nisu potrebne za moju realizaciju... uživam u
odabiru a Ne u vezanosti!
Samo još ponekad zapalim joint... za kreativnost i
za moje duhovne obrede, za produbljivanje svjesnosti...
ali zato još pušim cigarete, za što postoje vrlo dobri
razlozi. Između ostalog, cigarete me prizemljuju, jer
moram biti prizemljena da bih mogla obavljati svoje
zemaljske dužnosti, s obzirom da imam tendenciju
stremljenja ka „drugim dimenzijama“. Međutim, Znam
da će i one, ti moji vjerni, dugogodišnji pratioci vrlo
brzo izgubiti svoj značaj i “korisnu upotrebu”...onda kad
za to dođe vrijeme. Ja volim to što radim i još uvijek u
tome uživam, iz nekog razloga. I nemam se namjeru
132
Prilazim K’Sebi
opterećivati ničijim suprotstavljenim mišljenjima. To je
moj put. To je moj način. To je moj izbor. Točka.
U ovom trenutku, i na ovoj razini svijesti, uživam
u tom novom osjećaju čistoće....u osjećaju ne-imanja
potrebe za nečim. I, njegujem osjećaje prihvaćanja
sebe, upravo ovakve kakva jesam... sa svim manama
i vrlinama, kao jednu cjelinu.
Dok ovo pišem, pristižu mi takve informacije
koje jednostavno nije moguće ne iznijeti... i nekako se
u potpunosti slažem s njima dok mi “sjedaju” na svoje
mjesto.
(riječi i rečenice mi se „slijevaju“ u mozak, kao da
mi netko diktira tekst u unutrašnjost mozga, i u isto
vrijeme taj isti tekst prikazuje na tv ekranu...). Sve mi je
potpuno jasno i posloženo, a ruka sama piše...:
Marihuana ili konoplja nije nikakva droga...
nije nimalo opasna...ne uništava duh i tijelo... Sasvim
obrnuto. Konoplja je Sveta biljka koju su vjekovima
koristile Sve Civilizacije koje su Ikada postojale,
za razvijanje svjesnosti ljudskih Bića i spajanja sa
133
Prilazim K’Sebi
Božanskim... između svih ostalih atributa i kvaliteta
koje ta biljka posjeduje.
Konoplju (Marihuanu) je okaljao naftni lobi i INE
Organizacije kada su se osjetili ugroženo i kada su gubile
svoju Moć (i kontrolu) i htjele zavladati Svijetom. U
samo nekoliko godina uspjeli su Potpuno indoktrinirati
ljudsko društvo putem raznih medija, raznim
metodama...usadili su Programe u ljudske umove...i
ljudi su počeli vjerovati i živjeti s novim spoznajama...
konoplja je droga...ona je opasna...uništava zdravlje
i živote...ljudi koji je koriste su otpadnici, nekorisni
članovi društva...treba ih osuditi i linčovati...
Konoplja (Marihuana) je Sveta biljka...Sve biljke
su Svete...svaka nam samo Daje... priča...ako znamo
primiti i čuti...Prokopajte malo Internet...priupitajte
Sebe... oslušnite Boga...saznat ćete i sami. Nemojte meni
vjerovati... ja Znam.
Isprali su Vam mozgove i nametnuli programe
koje ONI žele... i Vi vjerujete da je TO istina!? vjerujete
NJIMA?! Smiješno...i tužno. Napravili su robove i robote
od Vas... Nemojte im to više dopuštati. Vi Znate sami...
134
Prilazim K’Sebi
i dovoljno ste valjda sposobni... ONI Ne mogu na Vas
utjecati ako Vi to ne prihvatite.
Ostavili su Vam alkohol... on je, ne samo dopušten
za široku uporabu, nego raznim metodama još i
Potiču za korištenje...obilato su ga „obogatili“ raznim
dodatcima koji stvaraju želju , ovisnost i otupljuju
sva osjetila, sve naše antene i veze sa Stvarnošću, s
našim božanskim. NJIMA odgovaraju takvi „zombiji“
koje mogu kontrolirati i njima manipulirati. A, da
ne govorimo o agresiji i nasilnom ponašanju koje
izaziva pretjerana i kontinuirana degustacija alkohola
pomiješanog
s
tko-zna-kojim-komponentama
sumnjivih opijata i podmuklih otrova...
Od konzumenata marihuane Nikada nećete
doživjeti agresivno ponašanje... apsolutno nikada. A to
bi vjerojatno potvrdili i mnogi drugi...
Osigurali su se ONI na više mjesta gdje će
prodirati u Vas i održavati Vas nesvjesnima...glupima
i uspavanima... Svakodnevno To čine hranom, pićem,
lijekovima,
cjepivima...
ratovima...reklamama...
putem. makromedija... u vrtićima, školama... Zabrane,
ograničenja, kažnjavanje... zatvaranje u razne
135
Prilazim K’Sebi
ustanove...ubijanje... SVE su to činili i Indijancima...
svim domorodačkim plemenima...Aboridžinima,
Maorima... Danas to čine u Indiji...Africi...Americi...
Europi... posvuda.
Involvirani su u svaku poru ljudske civilizacije...i
imaju moć i pretežitu vlast... osim na Internetu i nad
pokojim hrabrim pojedincem koji se usudi izaći pred
Čovječanstvo s drukčijim tvrdnjama i istinama kroz
javne nastupe, pisanje članaka, knjiga...filmova...
Internet i ti hrabri Probuđeni pojedinci i donositelji
svjetlosti i informacija ljudskoj populaciji, su IM
Najveća rak-rana u ovoj zemaljskoj dimenziji (Te
Hrabre i Svjesne ljude ONI u pravilu ismijavaju u
javnosti, omalovažavaju ih i na sve moguće načine
pokušavaju obezvrijediti njihove teze, a time i navode
ljude na pogrešno razumijevanje). Ti se Ljudi Probijaju
kroz njihove kapilare i rastapaju Veliku Iluziju...
čovječanstvo počinje Progledavati...
To bolesno tkivo počinje se sušiti...odumire...
Pogledajte Kymaticu...pročitajte Echarta Tolle-a
i Gospodina DeMella...Davida Ickea... poslušajte
Krešimira Mišaka...Kena Wilbera, Antona Krajcara...
136
Prilazim K’Sebi
Veru Čudinu... poslušajte Sebe...“kopajte“ po internetu...,
„kopajte“ po Sebi...
Nemojte samo vjerovati meni...niti Njima...
Spoznajte Sami!
Jedino na Biljke ONI Ne mogu utjecati onako
kako bi željeli... Biljke rastu i same, bez NJIH...pa ih onda
Svjesno i sustavno uništavaju (istina je da se najveći
dio NE uništava, nego se zadržava). Ili, pod raznim
krinkama od kojih bi neke i malo dijete prozrelo, iste
biljke proglase drogom. Donesu zakone koji NJIMA
odgovaraju i stvaraju pritom potpunu kontrolu
nad tim biljkama, kontrolu nad razmnožavanjem i
iskorištavanjem, daleko od Vaših očiju, a onda te iste
biljke preko narko kartela i svojih Mreža dostavljaju
ponovno do Vas! (zar ste mislili da ONI ne stvaraju
Ogromne zalihe TIH ISTIH BILJAKA, zbog kojih Vas
zatvaraju u zatvore, i uživaju u svim blagodatima a
pritom uništavaju Vas??? Ma ne budite tako naivni...).
Ograničavaju proizvodnju Vaše vlastito uzgojene zdrave
hrane a sve da ljudi ne bi stvarali zalihe za razmjenu,
pa onda nameću tržištu svoju otrovnu hranu...
137
Prilazim K’Sebi
Zar Vam zaista nije već očito što rade?? Ili Vi i
dalje to ne primjećujete...
I onda, TI ISTI proglase Konoplju drogom...i
uništavaju je (ili zadržavaju)...i sve One koji imaju
Ikakve veze s Njom također... Tu Svetu Biljku...korov...
koja Prirodno raste na Cijeloj kugli zemaljskoj...
prilagođava se svakakvim uvjetima...ljudske civilizacije
su je stoljećima iskorištavale, jer im je ona to i dopuštala,
u Sve moguće svrhe, za prehranu, za odjeću, za
pogonsko gorivo, za građevinski materijal...za inicijacije
i razvijanje svjesnosti...itd. itd. Čudotvorna Biljka (jedna
od mnogih zabranjenih...).
ONI su sve To uništili i još sasvim izokrenuli Priču...
pogledajte bolje...pogledajte malo s Druge strane...
nemojte Nikome samo vjerovati. Educirajte se...radite
na Sebi... budite otvoreni za neke Nove spoznaje...
Shvatit ćete tada, da je Istina potpuno obrnuto
proporcionalna od onog što ste čitav život bili
programirani da vjerujete.
Saznat ćete Sami...i onda ćete Znati o čemu Vam
pričam... Sve će Vam biti jasno.
138
Prilazim K’Sebi
Stara kolektivna svijest...TA bolesna ego-tvorevina
neupitno umire...proces se više Ne može zaustaviti.
Kotač energije se počeo okretati u drugu stranu i
postepeno zahvaća sve Više pojedinačnih svijesti u
Novu kolektivnu Svijest... staro odumire... rađa se
drugo... I tome Nema kraja...
To je Ono što se Sada događa...proces... za koji
kažu da će se završiti 2012. godine.
-•Op. autorice – iz nekog filma....
Umjesto da se u javnosti prikazuju razne strahote i nasilje,
trebalo bi se pokazati čovječnost i ljude koji pomažu jedni
drugima... ali Ne! Svi smo svjedoci užasnih slika i tekstova,
riječi po raznim medijima. Većina ljudi to prati s neskrivenim
zanimanjem, pitam se zašto? Vjerojatno se lakše mogu uživjeti
u ulogu „ubojice“ nego u ulogu žrtve,
pa se prividno osjećaju bolje.
A najgora vrsta bića su oni koji plasiraju na tržište takve
grozne informacije i scene. Najstravičnije od svega je što su
takva bića obično skrivena pod krinkom raznih organizacija
čija je funkcija i djelatnost totalni opozit stvarnom djelovanju...
poput organizacija za ljudska prava i slično...
Najsigurnije skrovište je Ono na kojem te nikad neće tražiti...
-•-
139
Prilazim K’Sebi
Prošlo je nešto više od četiri mjeseca od
Njegovog Odlaska i jesen je kalendarski već stigla u
grad. No, bilo je još vrlo ugodnih i lijepih dana kada se
moglo uživati na suncu, uz more, na terasama kafića
u ispijanju kave... šetnjama po prirodi.
Mnoštvo događaja i ponekih neugodnih
aktivnosti s kojima se Ona svakodnevno suočavala,
nisu mogli previše utjecali na Njen Novi život. Bila je
dosta posložena i uravnotežena, a svakim danom je
bivala i sve to više. Još je samo ponekad proživljavala
trenutke kada bi ju obuzela tuga i beznađe, osjećaji
velike osamljenosti, ljutnje, straha... Tada bi se
povukla u sebe i tišinu svog stana... daleko od svih
vanjskih utjecaja i uz razne vidove samopomoći
koje je intuitivno koristila vrlo brzo je izlazila iz tih
loših stanja i niskih vibracija. Bila je savršeno svjesna
da Život i svi događaji ne mogu protjecati samo
uzlaznom, ugodnom putanjom... mora dolaziti i do
padova energije, moraju se zbivati i „negativnosti“ jer
su one najveći poticaj i mogućnost za rast. Isto tako je
vrlo dobro razumjela i vidjela svu svrhovitost Života,
puštala je da je nosi gdje i kada je potrebno. Znala je
kako se ponovno obnoviti, napuniti baterije. I živjela
140
Prilazim K’Sebi
je ispunjeno, smisleno, svakodnevno otkrivajući sve
ljepote života i uživajući u njima, svakog dana, svakog
trenutka, sa zahvalnošću i divljenjem poput malog
djeteta koje tek otkriva novi Svijet. Uvijek u društvu
svog Dragog Muža.
On joj je nemjerljivo pomagao i bio stalno
prisutan kad god je poželjela. I Njegovi prijatelji,
dobri poznanici, obitelj koji su svi redom i Njoj postali
vrlo bliski također su uvijek bili spremni pružiti ruku
pomoći ukoliko ih je to tražila. Takvih ljudi je zaista
bilo puno u Njezinom okruženju i svaki od njih je
nosio neku specifičnost i interesantan profil, pa su
se i temeljem određenih privlačnosti, ti pojedinci
okupljali u svojevrsne „skupine za druženje“. On je
imao barem desetak vrlo raznolikih grupa prijatelja
koje je odabrao za druženje i svaka je od njih imala
neke svoje prepoznatljive karakteristike. Nešto po
čemu se razlikovala od one druge, konceptualno i
suštinski. Zapravo, međusobno su bile toliko različite,
toliko nespojive, a On ih je uspio gotovo sve zajedno
okupiti jedino u dvjema situacijama... na svom
vjenčanju i na svom sprovodu.
141
Prilazim K’Sebi
To Vam može puno kazati i o raznolikosti
Njegovog bića, šarenilu interesa, mogućnostima
prilagodbe... bogatstvu Duha. Govori to puno o
Njegovoj Veličini.
Jedno takvo izabrano društvo prijatelja, bili
su dečki s nogometa, (koji su imali i mnoge druge
interese u životu) a kojima je On zapravo više služio
kao organizator i logistika, a puno manje kao aktivni
igrač. Sport i trčanje nisu baš bile Njegove omiljene
aktivnosti. Unatoč tome, ta ekipa Ga je odabrala
za svog predvodnika, Alfa mužjaka... i nadjenuli su
mu počasno ime Veliki Muftija. Sve su to bili dečki
Njegovog godišta ili nešto mlađi...veseljaci, sportaši,
poduzetni mladi ljudi puni pozitivne energije i životne
radosti, s originalnim i nadasve komičnim idejama. I
te ideje su zdušno i provodili u djelo. Njih desetak,
radnog naziva Otpisani Manekeni nisu propuštali
nijednu zgodu da naprave vrhunski performans i
zabavu za široke „narodne mase“, dapače... redovito
su ih i sami kreirali.
On Nikada nije prestao biti njihov Muftija, pa
niti po odlasku u drugu dimenziju postojanja... niti
142
Prilazim K’Sebi
nakon smrti. Njemu u čast O.M.-ovci su organizirali
različite manifestacije vrijedne spomena i divljenja.
Jednom prilikom su se tako uputili u bespuća
najveće planine njihove male zemlje. Namjera
te vrle ekspedicije bila je zakopati vrijedne
predmete za čovječanstvo i sve preživjele nakon
zamišljenog „smaka svijeta“. Kreativni i duhoviti
kakvi su svi od reda bili, Otpisani Manekeni imali
su namjeru, u prigodnu počasnu kutiju, koju će
potom svečano položiti u zemlju, umetnuti i DVD
sa svojim blogom i Važnim porukama za „spas
čovječanstva“, a uz to, dok kao rijetki preživjeli
budu imali privilegiju jednog dana slušati i
čitati te iste poruke iz prošlosti uz bocu najbolje
šljivovice, Njegove ljubimice... čisto da se oslade i
prisjete kako se nekada živjelo.
I naravno, tu svoju namjeru su i ostvarili nekoliko
dana nakon Njegovog sprovoda. Desetak junaka,
uključujući i Njegovog brata, popelo se gotovo na sam
vrh planine, uz počasni marš, tugu u srcima i smiješak
na licima zakopali su Vrijednu kutiju i odaslali počast,
ljubav i zahvalnost svom Prijatelju, Muftiji.
143
Prilazim K’Sebi
-•Op. autorice –
citati sa bloga www.otpisani-manekeni.blogspot.com;
Najdraži moji j........ri koliko god nas ima,
bliži se subota, 30.5.2009.godine, sudnji dan predviđen od
samog Nostradamusa koji je onomad pripovijedao:
“Rakija sveta, za njih pečena, za prvog i zauvijek prvog Muftiju
i njegove odabrane, zakopat će se u bespućima Naše degenije
i lokalnog škripavca na dan kad će munje i gromovi zasipati
prerije i prašume, kad vjeverice muda orahova lupat će (?),
kad deseterac epski u stihu prepričavat će se u jedanaestercu,
kad faulovi nedjeljni s razlogom zvat će se, kad ture spontane
okrenut će se, a suza tužna kad dotakne zemlju i u dugu
pretvori se, tad će ona, prepečenica jedna garava, zakopat
će se s prvim zrakama petodimenzionalne sunčeve zrake,
dozrijeti će u punom sjaju kristalne čistoće, popit će se u čast
životu i nogometu, takoreći nogometu”
Dakle, subota, ziben ur, neka bude pokret, u čast našem
vječnom Prvom, našem Muftiji.....
-•I dodatno su mu na svom blogu ispisali riječi
teksta jedne glazbene grupe koju je On jako volio;
Pojeli smo svako zrno...celu noć, strpali u nedra,
Popili smo sve do kapi...suve usne, duvaju u jedra...
144
Prilazim K’Sebi
Putujemo iznad grada, grad se smeje, gleda na nas...
Bežimo u novo jutro, iznad grada...ispod nas...
Spojili smo dlan i dlan...zamenili noć za dan
ne gubimo dah, ne gubimo dah...mala deca
- ne poznaju strah...
Putujemo iznad grada, grad se smeje, gleda na nas...
Bežimo u novo jutro, iznad grada, ispod nas...
Milan Mladenović (EKV)
-•OM-ovci su nastavili sa svojim aktivnostima i
dobrotvornim akcijama. Drugom nekom zgodom
odlučili su iskušati svoje tjelesne i psihičke granice
izdržljivosti. Zaputili su se na dugačku trasu Muftijinog
puta, od Njegovog stana u gradu do kamene kućice
na selu... biciklima!
Ta naporna trasa puta nazvana: „Z’Muftijun
preko planine“ obuhvaćala je i uspon kroz cijeli grad
i poširoku okolicu, vožnju do vrha lokalne planine od
1300 m, kroz šumu, niz strmine i teško pristupačne
dionice, sela, gradiće... ukratko vrlo, vrlo zahtjevan
projekt i za dobro utrenirane sportaše, a gdje neće biti
145
Prilazim K’Sebi
za poveću skupinu entuzijasta velikog srca. No trojica
od njih, Orkan, Chito i Neborad uspjeli su gotovo
nadljudskim naporima, s ljubavlju i poštovanjem
prema svom Velikom Muftiji izvršiti samonametnuti
zadatak u cijelosti, od početka do kraja.
U dvanaest sati turneje uz samo povremene
i kratke stanke za odmor i okrijepu provozili su, i
za njih nevjerojatnih stotinu i dvadeset kilometara
teškog puta!!
Bilo je u toj velikoj grupi entuzijasta i drugih
hrabrih pridruženih članova, nekoliko prijatelja koji
su povremeno pratili na svojim biciklima trojicu
veličanstvenih na različitim dionicama puta, uključivši
i Nju, ženu Muftijinu.
Automobilska pratnja sa nekoliko vozila i pickupom vjenčanog kuma i Gejmobilom prijatelja i
poslovnog partnera Dastina u stopu je pratila svaki
njihov okret pedale, svaku kap znoja i svakakve izraze
lica. Osiguravali su im okrijepu po putu... moralnu
podršku i davali im snage da izdrže sve krize. Na
unaprijed predviđenim stop-pit postajama za odmor
146
Prilazim K’Sebi
dočekivala su ih razdragana lica ljudi, prijatelja, obitelji
sa bogatom ponudom jela i pića.
I Sve je to zabilježeno priručnom snimateljskom
opremom pod stručnim okom snimateljice Itie i
ostalih foto amatera.
Na selu, u Njihovoj kamenoj kućici brojnu
ekipu biciklista i pratnje, radosno je dočekalo veliko
društvo ljubitelja Muftije; obitelj, kumovi, prijatelji,
susjedi, dječica, razni psi ... Kumashin i njegova žena
pripremali su kotlić na ognju. I svi ostali su pomagali
u obavljanju nekog posla, a ujedno su se Svi lijepo
družili i zabavljali... koliko im je to dopuštala, još uvijek
svježa tuga u srcima.
Bilo je divno, uzvišeno i nabijeno snažnim
emocijama. Druženje je potrajalo dva nezaboravna
dana. On je stalno bio prisutan sa svima, u svakom
djeliću dana i noći i zahvalno, radosno im se smješkao
i obasipao ih vibracijom ljubavi.
Ona je to vidjela, Znala... bila je ganuta i zahvalna
što su svi ti dragi ljudi ovdje, što toliko vole Njenog
Muftiju i čine Ga još življim.
147
Prilazim K’Sebi
-•Op. autorice – poruka sa e-maila
Ponekad u Životu nadješ posebnog prijatelja; Nekoga tko ti mijenja život samim tim što je tu prisutan. Nekoga tko te tjera na smijeh da se ne možeš zaustaviti ;
Nekoga uz koga povjeruješ
da postoji istinska dobrota na svijetu.
Nekoga tko te uvjeri da zaista postoje nezaključana vrata koja samo čekaju da ih ti otvoriš.
Kažu da je potrebna minuta da nadješ specijalnu osobu, jedan sat
da je poštuješ, jedan dan da je zavoliš,
a čitav život da je zaboraviš.
-•Njezin Muž je zaista bio specifičan čovjek. On
je posjedovao i neke jedinstvene sposobnosti za koje
mnogi bliski ljudi nisu niti znali. Doduše, niti sam ih
svjesno nije niti razvijao i obogaćivao, radio na svojoj
Moći, a samim time nije ih niti želio prezentirati u
javnosti.
148
Prilazim K’Sebi
Nemalo puta znao ju je iscjeljivati rukama...
podizati joj energiju i znatno ublažavati ili čak
potpuno poništavati neke Njezine zdravstvene
tegobe i mentalne poteškoće. I to je činio jednostavno,
brzo i vrlo efikasno poput pravog profesionalca.
No, nije previše volio o tome pričati. Nikad se nije
volio hvaliti svojim sposobnostima, svojim djelima
i postignućima, svojim prikupljenim znanjem i
spoznajnim iskustvima. Naprotiv,često je djelovao
neupućeno u razgovorima sa svojim prijateljima,
poznanicima i obitelji, ukoliko nije dobro poznavao
temu o kojoj se raspravlja. Duboko u sebi bio je vrlo
sramežljivo i skrušeno Biće (iako, ni u kom slučaju
nije tako djelovao u fizičkom odrazu), a ukoliko o
nečemu nije bio potpuno informiran, višestruko
bi provjeravao teme koje su mu bile interesantne.
Nije se volio upućivati u isprazna blebetanja i
različite hipoteze bez ikakve osnove. Radije se u
takvom slučaju odmaknuo od prisutnih...ili se pak
„oduzimao“ različitim opijatima, da lakše podnese
ispraznost, ukoliko je zbog nekog razloga bio prisiljen
biti u društvu istih. Imao je, također, i nevjerojatnu
moć zapažanja svih detalja, na ljudima, u prostoru,
situacijama i Znao je Slušati. Isto tako, imao je vrlo
149
Prilazim K’Sebi
moćnu intuiciju koju je s vremenom razvio, gotovo
do savršenstva. A, kada su se spojile sve te Njegove
sposobnosti, provjerene činjenice i dobivena znanja
nitko Ga više nije mogao nadglasati niti pobiti
drukčijim argumentima. U takvim situacijama znao
bi biti izrazito uvjerljiv, dominantan, elokventan pa
čak i naprasit, duboko vjerujući u istinitost teza koje
zastupa, a naročito je to bilo izraženo u Njegovom
poslovnom okruženju. O kreaciji Njegovog vlastitog
posla, nitko nije mogao bolje znati od Njega samoga.
Znale su ga beskrajno iscrpljivati sugestije koje
su bile u sukobu s Njegovom vizijom poslovnog
poduzetništva. No, najčešće bi se kroz neko vrijeme
ipak u praksi pokazalo da je ispravno sve ono o čemu
govori, da je stavljeno u kontekst priče koja teče i,
naravno, da je bio u pravu...u situacijama u kojima
je argumentirano branio svoje stavove, većinom
sam protiv svih. (izražena disleksija mu je dodatno
otežavala komunikaciju, jer nije mogao dovoljno
jasno prenositi svoje misli drugima, stoga je Njegovo
„objašnjenje poante“ uvijek bilo epske opširnosti)
Često je znao govoriti da ima prokletstvo svoje
None. I ona je bila izuzetno snažna osoba koja je vidjela
150
Prilazim K’Sebi
i znala što i kako će se nešto događati, puno prije svih
ostalih... deset koraka unaprijed i na svoj često naprasit
i nediplomatski način, isto tako i objašnjavala okolini,
koja je teško mogla prihvatiti istinu. Tu karakternu
osobinu je naslijedio od None. Iako je On to prenosio
na puno suptilniji način, pazeći da nikoga ne povrijedi,
za razliku od none. Međutim, i Noni su na kraju svi
priznavali utemeljenost iznesenih argumenata, koliko
god nisu prihvaćali njezine metode prezentiranja.
Oboje su bili dosljedni samima sebi, svojoj intuiciji i
načinu izvedbe, bez obzira na neslaganje s okolinom.
I, upravo zbog njihove iskrenosti, mnogi lažni
autoriteti, nisu imali šansu da zadobiju njihovo
povjerenje, niti poštovanje, naročito poštovanje. Što
se više razvijao u životu, sve manje je nailazio na onu
istinsku i snažnu ljudsku karizmatičnost pred kojom
bi se naklonio i koju bi želio slijediti u nečemu... čija
bi Ga cjelokupna osobnost toliko fascinirala da može
postati još plemenitije i bolje ljudsko biće. Nije još
naišao na takvu osobu. Doduše, do unatrag nekoliko
godina najveći autoritet kojemu je ikada poklonio
potpuno povjerenje, koji je zadovoljavao veliku
većinu Njegovih kriterija Autoritativne osobe, bio je
Njegov ujak. Ujak, koji Mu je bio poput starijeg brata,
151
Prilazim K’Sebi
u Njegovim je očima cijeli Život predstavljao ideal
kakav bi On želio postati. No, i ta iluzija Mu se srušila
jednog dana, kao kula od karata... u trenutku kada je
shvatio ogromne moralne razlike među njima. Plakao
je tada kao malo dijete, danima... i govorio da Mu se
srušio cijeli svijet. Ujak nikada nije saznao za to stanje
svog nećaka. Vjerojatno ne bi niti razumio. No, On je
tada barem imao Nju. Za ispovijed. I Ljubav.
I Ona je u svom životu obično imala problema
s „autoritativnim“ osobama. Nitko ju nikada nije
mogao toliko impresionirati da bi mu se predala i
vjerovala u potpunosti. A samim time nije imala niti
straha ni od koga. Bila je svojeglava i veliki buntovnik.
Arhetip tragaoca. Sve dok Njega nije srela. On je
za Nju bio i ostao najveći priznati autoritet kojega
je ikada poznavala. Bio je jedini čovjek kojemu je
u potpunosti vjerovala i dopustila Mu da je vodi.
Jer imao je te značajke pravog vođe. On je Veliki i
Poseban Čovjek... niti Ona ne može biti obična.
-•-
Op. autorice - citat Rumi
Umrijeh kao stijena i postadoh biljka,
Umrijeh kao biljka i uzdignuh se kao životinja.
152
Prilazim K’Sebi
Umrijeh kao životinja i postadoh čovjek.
Zašto bih se bojao? Kad smrću manji postadoh?
Ipak ću još jednom umrijeti kao čovjek,
Da zalebdim među anđelima blaženim na nebu.
A kad žrtvujem svoju anđeosku dušu
Postat ću ono što um još nikad ne shvati.
-•Ona je također, oduvijek bila i vrlo znatiželjna.
I to u različitim interesnim sferama. Naročito su ju
privlačile raznovrsne tehnike rada na sebi, tehnike
koje snažno utječu na duhovni rast i samorazvoj.
Pritom se nije plašila nijedne metode koje su joj
predstavljale izazov. Jedna od takvih tehnika koje
je proučavala i pohađala tečajeve i radionice bila je
metoda Theta Healling iscjeljivanja. Divna učiteljica i
ljudi koji su podučavali i prakticirali ovu metodu, kao
i Njena sklonost i sposobnost ka doživljavanju Viših
stanja svijesti, vrlo snažno i vrlo pozitivno su utjecali
na Njen život, u periodu nakon Njegove smrti.
Točno godinu dana od Njenog prvog susreta
sa Theta Healling-om, održavao se u Terri Magici
trodnevni napredni seminar. Bila je već kasna jesen.
Ona je s radošću prihvatila taj poziv i dodatnu
153
Prilazim K’Sebi
mogućnost usavršavanja. Ponovno se Sve poslagalo
savršeno. Noć vještica... Svi Sveti... pun mjesec... lijepo
vrijeme... dvanaest dragih polaznika...prelijepo i
nezaboravno iskustvo. Uzvišeno stanje u kakvom se
inače nalazila od dana svog buđenja i prosvjetljenja,
uz iskustva koja je tada na seminaru doživljavala
podigli su je za još nekoliko razina. I On je svo vrijeme
bio sve-prisutan. Svi su Ga osjećali a neki su Ga i
vidjeli, doživjeli...
U jednoj od mnogobrojnih vježbi na toj
radionici, Ona se u paru s jednom mladom djevojkom
koja je čak mlađa od Njenog mlađeg sina, po uputi
Učiteljice mentalno podizala na visoku Božansku
razinu Postojanja. Zadatak je bio kontaktiranje svojih
predaka, dragih ljudi koji su napustili ovaj svijet
i otišli u neku drugu dimenziju. Ona se naravno,
željela i ovim putem spojiti sa svojim Mužem. Mlada
djevojka je vrlo brzo i vrlo lako stupila u kontakt s
Njim a pokazalo se ponovno ono što je Ona već i
ranije znala... da se On trenutno nalazi na petoj razini
Postojanja, da je sada Vodič zajedno s Anđelima i da
je završio svoje inkarnacije na Zemlji, jer je vrlo stara
i napredna Duša. Izuzetno emotivno i slikovito joj je
154
Prilazim K’Sebi
prenosila njegove poruke, a Ona je snažno osjećala
Njegovu prisutnost. Slušala je zatvorenih očiju i
otvorena srca.
Njegove riječi i poruke bile su izrazito pozitivne i
optimistične, a naročito prema Njezinom „putovanju“.
On se za Nju uopće nije bojao, niti za Njezin daljnji
život. Znao je da će sve biti savršeno i to joj je govorio.
Govorio je još i da Ona Sve dobro radi, da se Nikoga
i Ničega u životu ne treba bojati jer će On uvijek
i svuda biti s Njom, kad god to poželi i kad god Ga
bude trebala. Naročito navečer, prije spavanja, kada
joj srce tuče kao ludo, neka samo pusti da se događa
sve što se treba dogoditi, koliko god nevjerojatno
izgledalo... i onda će Ga Čuti. Poručivao Joj je također,
neka vjeruje svom osjećaju da je To upravo On i da
nije fikcija ili prevarantski ego.
Sve je to djevojka medij čula, prenosila, bila dio
Njih u tom trenutku. Nevjerojatne emocije su izlazile
iz Nje u sobi, pred dvanaestoro ljudi i uz djevojku,
nevinu, čistu koja je govorila i govorila... djevojku
koja Ga nikada nije upoznala, a djelovala je kao da je
provela cijeli život s Njim. Opisivala Ga je do u detalje,
Njegove riječi, geste, smijeh... osjećala je Njegovu
155
Prilazim K’Sebi
čistoću i Snagu. Smijala se Njegovim nepodopštinama
i veselom načinu komunikacije i sve Joj je prenosila.
Ona je plakala i plakala... suze ganuća su zapravo
same tekle i stiskale joj grlo iz kojeg su samo ponekad
potekle rijetke riječi, pitanja. Emocije su gušile gotovo
svaku verbalnu komunikaciju.
Pri samom kraju te zadane vježbe i gore opisane
petnaestominutne „konekcije“, ta draga djevojka je tri
puta ponovila Njegove tri istovjetne izjave: „Ti Beba
puno možeš dati svijetu...vjeruj!“
Ona je u tom trenutku pomislila, a nešto kasnije
i glasno izgovorila u konobi Njihove kućice na selu,
u suzama s pomiješanim osjećajima, u poznatoj
nevjerici u sebe:
„...ma što ja to mogu dati, ljube?...mogu im samo
dati knjigu o tvom Životu... mogu im samo dati Tebe...
ja nemam snage ni sposobnosti činiti tako velike stvari!!
Što to, molim te, ja mogu svijetu dati...??? Ti si taj koji
stvarno ima nešto za ponuditi...ne ja...!?“
Potpuno uronjena u te Misli i Njihovu dijalog, nije
do tada obraćala pažnju na nježnu glazbu u pozadini,
156
Prilazim K’Sebi
koja otvara svaki atom Bića... glazba Njihovog
prijatelja DJ Tute, napravljena po narudžbi, s velikom
ljubavlju i pažnjom za dan Njihovog vjenčanja. Ta
glazba prizvala joj je Sve najljepše trenutke Njihovog
zajedničkog Života... poput bljeskova dolazile su joj
slike, izlazile iz memorije... vrtjeli su se razni filmovi
pred Njenim očima... prožimali su je razni osjećaji.
Sjećanje Joj se tada zaustavilo na jednom od
Njihovih, nekoć brojnih, konstruktivnih i raznolikih
razgovora koje su rado vodili o mnogočemu. Jedna
od kvaliteta Njihovog odnosa bila je i obostrana
sklonost ka otvorenom dijalogu. Jasnoća koja se
pri takvoj komunikaciji postizala, Oboje su držali
važnom stavkom u kvalitetnoj vezi dvoje ljudi, kao i
u svim međuljudskim odnosima).
U takvom jednom razgovoru, dotakli su se i
teme smrti. Teme koju je On odbijao, ili bolje rečeno
teme o kojoj je maksimalno izbjegavao misliti i
govoriti, ne zbog straha jer On jednostavno nije bio
Čovjek koji se ičega bojao, niti zbog poništavanja
njene neminovnosti. On zapravo, nije držao važnim
o njoj raspravljati, upravo i zbog Znanja s kojim
je raspolagao i iz poštovanja prema tom krajnjem
157
Prilazim K’Sebi
činu, zvanom Smrt. Takva razmišljanja je ostavljao
za vrijeme kada se bude i trebala dogoditi, ne prije.
Želio je Živjeti... svaki trenutak upiti u sebe, učiti i
djelovati, prolaziti kroz mnoga raznolika iskustva dok
je ovdje na zemlji, dok Ga smrt ne zaustavi. Međutim,
uvijek Mu se provlačilo kroz podsvijest, da neće sve
stići učiniti... da neće uspjeti potpuno realizirati sve te
svoje mnogobrojne ideje i projekte. To su pravi razlozi
zbog kojih nije želio diskutirati o smrti, ali se Itekako
za nju pripremao!
Za razliku od Njega, Nju su teme o smrti
ostavljale gotovo ravnodušnom, ili bolje rečeno teme
o kojima je voljela misliti i razgovarati kao i o svim
ostalim mogućim svjetovnim temama, ništa posebno.
Ona je naime od najranije dobi bila okružena raznim
vidovima tjelesne smrti, od obitelji do prijatelja,
uključujući i vlastito iskustvo.
U tom, dakle Njihovom rijetkom razgovoru o
smrti utvrdio je kako je u svakom slučaju bolje da On
„ode“ prije Nje jer je Ona puno jača, i lakše bi izdržala
sama s Malenom nego što bi to on mogao. Pritom je
spomenuo da je to vjerojatnije, a i prirodnije. Ona ga
je tada u čudu promatrala ne vjerujući što govori!!?
158
Prilazim K’Sebi
Njeno mišljenje bilo je sasvim suprotno. Kako je bila
nešto starija, s mnogo više tjelesnog opterećenja koje
ju je pratilo čitav život, vjerovala je da će ju On, onako
snažan u svakom smislu riječi nadživjeti dugi niz
godina. Nije uopće shvaćala o čemu priča. Pokazalo
se da je, kao i svaki put u svemu, opet bio u pravu i
zapravo Ju pripremao za Događaje u budućnosti.
Nakon Njegovog tjelesnog odlaska, Ona
je napokon i shvatila što joj je onda pokušavao
dočarati, shvatila je tu svoju snagu koju je On davno
prepoznao. Ali je spoznala i koliku snagu i podršku
dobiva sada od Njega kontinuirano i da bi malo toga
sada mogla ostvarivati bez Njega i Malene. Voljela Ga
je neizmjerno, još više nego ranije, i zahvaljivala Bogu
što ih je spojio.
-•Op. autorice – citat Gandhi
Živi kao da ćeš umrijeti sutra...
Uči kao da ćeš živjeti vječno...
-•Prisjećajući se neprestano crtica iz Njihovog
zajedničkog života, te noći punog mjeseca,
159
Prilazim K’Sebi
1.studenog, nakon nezaboravne „konekcije“ s Njim
i s djevojkom-medijem koja je prenosila poruke iz
Univerzuma, u konobi Njihove kamene kućice, U
Nju su ponovno počele uplovljavati vizije, govor s
Neba, popraćen slikama i snažnim vibracijama zraka
u prostoriji.
Ponovno je sve titralo u i oko Nje... čula je laganu
tutnjavu a razni prizori su se sve jasnije i sve češće
ulijevali u Njezinu glavu... utiskivali u stanice tijela, u
svijest...
Munjevitom brzinom najprije Joj je uprizoren
Krupni plan te Njegove pristižuće poruke, vrlo
slikovito i snažno a potom su počeli dolaziti i svi
detalji, važni za Ovu priču, detalji koje je On želio da
budu izneseni u javnost.
Ona je ushićeno zgrabila olovku i počela bilježiti
sve što joj je kazivano:
...26.studenog.2004. godine On je doživio
Prosvjetljenje... samo nepunih sedam mjeseci nakon
početka Njihovog zajedničkog života.
160
Prilazim K’Sebi
Pred očima Joj se istog trena ukazala ta slika,
tog neobičnog, posebnog dana, kada Ga je dok je
ležao u kadi držala za ruku i slušala riječi izletjele
s Njegovih usana... sledila se od otkrića!!? Pa zar je
On više od četiri godine živio s Njom u tom Stanju
prosvjetljenosti?!...a da Ona to nije shvaćala, vidjela,
osjetila...?? Kako je mogao živjeti toliko dugo pokraj
Nje a da joj nije povjerio što mu se događa i kako se
osjeća?? Koliko Mu je samo bilo teško živjeti u svom
svijetu, godinama, a Ona je to vrlo dobro saznala u
ovih nekoliko mjeseci od svog Buđenja... ali Ona je
ipak imala Njega, a On je tada bio sam.
Međutim, koliko god je primljene podatke
i informacije prihvaćala, i koliko su god one
poprimale svoj logični slijed, ipak nije bila ni približno
pripremljena na ono što je uslijedilo, još nevjerojatnije
i šokantnije. I sve joj je bilo jasnije. Ni Jedne sekunde
nije postavljala nikakvu sumnju u istinitost svega.
Spoznaja i nevjerojatno i uzvišeno stanje u kojem
se nalazila dopuštali su Joj da istovremeno dakle
paralelno, proživljava nekoliko različitih radnji... teško
se to riječima može opisati, kao da joj je sve u jednoj
pletenici, u rotirajućoj DNK spirali, u fraktalu...
161
Prilazim K’Sebi
U istom trenutku je čula Njegov glas i sve
podatke koje joj prenosi, vidjela i osjećala To o čemu
joj govori u pravilnom kontekstu, prošlost, sadašnjost,
budućnost... mnoštvo različitih radnji na istom mjestu
i sve u istom trenutku. Sve je duboko razumijevala i
još pritom munjevito Sve To i zapisivala.
Nije bilo govora o halucinaciji ili bolesnom umu...
ne, ne. To je bilo To! Najčišća poruka Univerzuma i
Njenog dragog Muža. Nije joj se tako nešto dogodilo
prvi put i nije bila iznenađena načinom izvedbe, nego
su je uzdrmali podatci koji su joj bili upućivani.
On je nastavljao svoju ispovijest...
Dan kasnije, dakle 27.studenog povučen mu je
„okidač odozgo“ i On je saznao konačno svoju Misiju.
Rečeno Mu je da je savršeno izvršio svoju zadaću na
Zemlji... i da može započeti pripreme za Odlazak!!
Kada Mu je to bilo rečeno, spoznao je da
mora s Njom imati dijete, malog Anđela, koji će
nastaviti Njegovu misiju... biti Njegova produžena
ruka iz Univerzuma. I počeo je raditi na provođenju
tog projekta u djelo. Suosjećajan, obziran i pažljiv
162
Prilazim K’Sebi
kakav je bio u esenciji svog Bića, nije Ju pretjerano
požurivao, niti je bilo kako prisiljavao, znajući da Ona
nije premlada za ponovnu trudnoću i da ima već dva
odrasla sina.
A Ona je u svojoj nutrini osjećala Njegovu želju
i Znala je da će se To jednog dana i ostvariti, ali još je
bilo prerano... još je neko vrijeme željela uživati samo
u Njemu, samo u Njima. Predivna joj je bila spoznaja
slobode i neobaveze u braku nakon dugog niza
godina. I odgađala je maksimalno taj trenutak znajući
koliko će im on drastično promijeniti Život.
Točno godinu i pol dana Njemu je trebalo
da ostvari svoju želju za potomstvom i da Ona to
prihvati svim svojim bićem. Na Njezin četrdeseti
rođendan, u svojoj kamenoj kućici na selu Oni su
začeli svoju curicu Malenu. Sve se poklopilo i dalje
bilo vođeno Božanskom energijom. On je nastavio
sve svoje davno započete projekte privoditi kraju.
Najviše Njegove energije i vremena oduzimalo je
organiziranje poslovanja vlastite firme koja je i bila
hranitelj obitelji. Strahoviti napor je ulagao u razvoj
i poboljšanje uvjeta i načina rada unutar tvrtke. Sve
163
Prilazim K’Sebi
je do savršenstva želio izraditi što je prečesto bilo i
vrlo, vrlo teško za Njegove poslovne suradnike. No,
On je znao što želi i hoće i uvijek je na kraju to i dobio,
uvijek. A naročito Tada kada je znao da Odlazi, a znao
je On sve putove kako do cilja i doći. Imao je sliku.
Želio je tako posložiti rad i uvjete unutar firme da
sve funkcionira kao da Njega nema odnosno da Ona
može bez većih problema voditi firmu kad Njega ne
bude bilo.
Razradio je napismeno cijelu daljnju putanju
razvoja svoje tvrtke za sljedećih deset godina, čak
i više. I pohranjivao ih je na dva zasebna mjesta, za
svaki slučaj.
Uz tu glavnu preokupaciju, drugi jako važan
projekt bio mu je kupovina financijski pristupačnih
i kvalitetnih, vrlo plodnih poljoprivrednih zemljišta.
U središnjem dijelu Njegove male države On je s još
trojicom prijatelja-partnera investirao u hektare i
hektare vrlo plodnog, obradivog tla i počeli su saditi
voćke i ostala poljoprivredna dobra u poslovne svrhe,
ali i s namjerom da Njegova familija i prijatelji imaju
mogućnost proizvodnje zdrave hrane, uz vlastitu
vodu koju su i ne znajući dobili skupa s terenima.
164
Prilazim K’Sebi
Vjerovao je da je hrana vrlo važna energija za
čovječanstvo u cjelini i želio je i sam napraviti jedan
takav korak za svoju okolinu. Znao je da nas čekaju
teška i naporna vremena.
No, hrana je za Njega predstavljala još nešto.
Poznato je da hrana prizemljuje kao i sve ostalo
što kroz usta unosimo. Sve To zajedno zadržava tijelo
na Zemlji, privučeno materijalnoj dimenziji što je u
stvari glavni cilj svakog ljudskog bića... biti čovjek i
To iskusiti na vlastitoj koži. Hrana je slična gravitaciji,
omogućuje nam da iskusimo nešto što bez nje ne
bismo mogli. On je To savršeno dobro znao i obilato
koristio. Želio se što duže zadržati na Zemlji, sa svojim
najmilijima... u to vrijeme svjesno, a u ranijem periodu
svog životnog puta činio je to instinktivno.
Njegova glad za jelom, pićem, svime često je
graničila sa pre-pretjerivanjem tijekom cijelog života.
Teško Ga je itko mogao pratiti, a kamoli nadmašiti
u konzumaciji bilo kakvih organskih sastojaka koji
su mu pričinjavali zadovoljstvo. Ništa čudno jer On
je u svemu bio takav. Sve i Potpuno. I nije priznavao
polovična rješenja. No, nakon 26.studenog postupno,
165
Prilazim K’Sebi
hrana i ostale potrepštine mijenjale su ulogu u
Njegovom životu. Prestale su Mu biti zadovoljstvo
i postojale su u Njegovom životu isključivo radi
ostanka ovdje, Njegovog Opstanka u tom tijelu. I
zato se debljao i nije mogao smršaviti. A i zbog očaja,
jer je Znao i Osjećao u Sebi, a nije smio javno iznijeti
razloge... pa tko bi uopće i vjerovao u tako nešto??
Hrana mu je tada postala glavna nit-uzdanica
s kojom je održavao povezanost za tlo. Ali naravno,
i u tome je pretjerivao, u pozitivnom smislu dakako.
Od izrazito velikog gurmana i hedoniste, pretvorio
se u velikog pobornika zdrave prehrane. I to
Istinski. Proučavao je knjige, gledao filmove, surfao
Internetom, razgovarao s prijateljima, poslovnim
ljudima, nabavljao i sam kuhao prirodnu i zdravu
hranu, domaću, s velikim zadovoljstvom onda kada
je to sebi mogao priuštiti između brojnih obaveza.
Njegova teza je bila: ako već mora jesti da bi što duže
bio Ovdje onda neka To bude Najbolje što može.
Srećom i Ona je također bila zagovornica
zdravog načina života u normalnim i prihvatljivim
ljudskim granicama. I Oboje su bili veliki protivnici
fast-fooda (iako su ga u mladosti često konzumirali),
166
Prilazim K’Sebi
konzervirane hrane, lijekova, cjepiva... farmakomafije
i hranomafije, protivnici „mrežnog-sistema“ do
krajnosti.
U tome su se odlično slagali. I tako su kasnije
odgajali svoju Malenu. I pokušavali pozitivno utjecati
na svoju okolinu i bliske ljude svojim primjerom ili
dobronamjernim savjetima, onima koji su to tražili.
On je napravio i korak, dva dalje. S kompanjonima
je kupio poljoprivredna zemljišta, zajedno s njima
odlučio uzgajati voće i povrće, osmislio, razradio,
realizirao u suradnji s dečkima mnoštvo projekata
i idejnih rješenja u proizvodnji zdrave hrane. I fizički
se dobro naradio i oznojio na tom velikom zemljištu
kada su se događali neki veći i važniji radovi.
Nažalost, poveća kilometarska udaljenost od
Njegovog grada, ostale poslovne obaveze, obitelj...
bolest za koju nikome još nije rekao učinili su da je
Njegov početni višemjesečni entuzijazam splasnuo,
ponestajalo mu je energije. I nerazumijevanje od
svojih zemljišnih partnera otežalo mu je situaciju,
zbog čega je ulagao jako puno energije u pribavljanje
i argumentirano predstavljanje projekta koji je držao
167
Prilazim K’Sebi
važnim... dodatno Ga je iscrpljivalo. Njihovi su stavovi
i strateški planovi razvoja poduzetništva bili različiti
od Njegovih, za koje je opravdano znao da su ispravni.
Iako se s dečkima inače vrlo dobro slagao i cijenio
njihovo mišljenje, oni ga u tom periodu nisu shvaćali,
niti Ga do kraja podržavali u nekim kvalitetnim i
dugoročno profitabilnim projektima i zamislima.
A On je jednostavno Znao što treba učiniti... uvijek
je bio barem deset koraka ispred ostalog svijeta...
pogotovo tada, naročito prosvjetljeno gledajući
buduću realizaciju osmišljenog.
Nije uspio dočekati plodove svog rada, no tereni
su još tamo, voćke su još tamo. Ona će zasigurno vrlo
skoro uzgajati zdravu hranu tamo i nastaviti Njegove
projekte... ustupiti prijateljima i obitelji zemljišta za
njihov vlastiti uzgoj zdrave hrane. Tko želi, neka sam
stvara svojim rukama energiju u kojoj će potom i
uživati.
To je bila Njegova glavna ideja vodilja... potpuna
neovisnost od društveno nametnutog Sistema. I za
svih ima Dovoljno. Tu ideju On želi provoditi i nakon
svoje smrti, materijalno realizirati putem Nje i Malene.
A Ona zaista želi ispuniti Njegov plan... duboko vjeruje
168
Prilazim K’Sebi
u kvalitetu i svrhovitost Njegovih projekata. I osjeća
da je davanje najljepši put do sreće.
Zajednički, s Ljubavlju... ljudi mogu učiniti čuda.
-•-
Op. autorice – citat iz jednog bloga
Komunikacija u svijetu ne odvija se u vidljivom prostoru
Newtona, već u subatomskom svijetu Heisenberga. Stanice
i DNK komuniciraju preko frekvencija, mozak prepoznaje
i bilježi vlastitu snimku svijeta u pulsirajućim valovima.
Svemir podupire temeljna supstancija koja sve registrira, te
omogućava da sve komunicira sa svim ostalim. Ljude nije
moguće odvojiti od njihove okoline, a živa svijest nije izolirani
entitet. Čovjekova svijest povećava stupanj reda u preostalom
svijetu i ima nevjerojatne moći - možemo liječiti sebe i svijet, te
u određenom smislu učiniti ga onakvim
kakvim želimo da bude.
-•-
Ona je nastavila dalje zapisivati sve što joj je u
toj noći punog mjeseca „kazivano odozgo“...i kako
je vrijeme prolazilo, sve jasnije je shvaćala Njegove
postupke u ono vrijeme kada su se i odigravali. On
je doslovno završavao Sve započete projekte i činio
samo dobro. Svjesno je odrađivao sumrak svog života
na Zemlji.
169
Prilazim K’Sebi
Plaćao je sve kazne, financijske i moralne...
vraćao je Sve dugove, da poništi svoju karmu i karmu
svoje obitelji. Održavao je i stvarao nova prijateljstva
i u njihove živote unosio energiju ljubavi, novih ideja,
stvaralačkih mogućnosti... Svih je maksimalno želio
poduprijeti da uspiju progledati i iskoristiti osobne
potencijale i načine na koji mogu sebe najbolje
izraziti, jer On je To vidio.
Adaptirao je svoj stan s takvim perfekcionizmom
da je kamerom i aparatom zabilježio svaki segment
radova, uključivši i mjesta gdje su bile trule grede
i brojni električni vodovi u zidovima, stropovima,
podovima... za slučaj kada Njega ne bude bilo, a
nastanu eventualni kvarovi i štete. Uz to je mjesecima
i fizički radio u stanu s ostalim radnicima, često i
prijateljima, i gotovo svakodnevno putovao iz grada
na selo, što je nekih dvjestotinjak kilometara, gdje ga
je čekala trudna žena i pas. U to vrijeme također je
obavljao i mnoge druge važne poslove...
Napravio je police osiguranja za stan i Život,
kupio je novi auto, želio je kupiti od roditelja staru,
ali izuzetno očuvanu jedrilicu, te su im je oni na kraju
i poklonili kao vjenčani dar, službeno se vjenčao s
170
Prilazim K’Sebi
Njom da drugima javno pokaže kako je Ona, Njegova
Žena, vrijedna prijateljstva i pažnje svih Njegovih
bližnjih. Učinio je to s razlogom kako Ona kasnije
ne bi imala bilo kakvih administrativnih problema.
Bio je On vrlo praktičan Čovjek. Savršeno je tada
organizirao dvodnevnu svadbenu proslavu. Bilo je
to prekrasno vjenčanje, sudionicima za pamćenje.
Mnogima je platio i sve troškove prijevoza i noćenja
u blizini održavanja ceremonije, jer je želio da uživaju
i oni koji takvo što sebi ne mogu financijski priuštiti.
Nju je na pred-svadbeni put odveo u
Amsterdam, a ljeti, nakon vjenčanja i na krstarenje
Njihovom jedrilicom, zajedno s Malenom koja je
tada imala samo jednu i pol godinu. Trideset i četiri
dana predivne plovidbe, uz slabašno moreplovsko
iskustvo i s velikom vjerom u Boga. S velikom željom
da uživa u Životu do kraja, dok bude mogao i strašću
da usreći svoje voljene. Snimao je tada, ali i svih
prijašnjih godina, kamerom i aparatom, svaki mogući
trenutak Njihovog Života, tako da se kasnije svi
mogu prisjećati lijepih događaja. I sve je to pohranio
na nekoliko back-upova, da se slučajno ne zagube...
vječiti perfekcionista.
171
Prilazim K’Sebi
Kako je vrijeme odmicalo, a bolest uzimala svoj
danak počeo je gubiti volju za društvom, za izlascima,
feštama... želio je sve više i više mira i samoće,
vidljivo se mijenjao na očigled svih bliskih osoba.
No, većinom su svi to pripisivali zrelosti četrdesetih
godina, braku, djetetu, zasićenosti prijašnjim načinom
života, pretjeranoj zaokupljenosti poslom, svjetskoj
recesiji...svim mogućim razlozima Osim ovog jedinog
ispravnog, jedinog istinitog. Njegovim odlaskom iz
zemaljske dimenzije... iz tog divnog, okruglog tijela.
A uz sve te poslove koje je obavljao i saznanja
koja je imao i dobijao morao je dodatno obavljati
još jednu tešku zadaću. Svojoj Ženi ništa nije smio
spomenuti, niti natuknuti jer bi joj to slomilo srce, a
ništa ne bi mogla poduzeti da Ga održi na Životu u
ovom tijelu. I zato je šutio. I glumio. I strašno je patio
zbog toga... jeo je previše, da sakrije svoju bol i da ga
hrana drži na Zemlji... radio je puno i često da izvrši
zadatak do kraja, ali ujedno i da Njoj i Malenoj u
nasljedstvo ostavi dovoljno za pristojan život.
Ponekad Mu je sve to bilo preteško... pucao je po
„svim šavovima“. Znao se ponekad i dobro napiti. U
takvom stanju znao joj je počesto slamati srce svojim
172
Prilazim K’Sebi
postupcima, odlascima, grubim riječima, a Ona mu
nije ostajala dužna...
Između Njih nastajale su teške svađe i razlazi...
ponekad zaista nisu mogli pronaći zajednički jezik
iako su se neizmjerno voljeli. Bilo im je Oboma zaista
teško u takvim trenutcima, i Malenoj zasigurno. Ali
situacija je bila takva. On je Znao što radi, a morao je
šutjeti, Ona nije razumjela, ali osjećala je da nešto nije
u redu, a Malena... Malena je Sve Znala i razumjela,
ali nije mogla govoriti jer je upravo i došla na ovaj
svijet da se Njihov zadatak obavi kako treba... kako je
zapisano.
I sve je to On izdržavao nekako dok se nije
fizički jako umorio, dok nije postalo vidljivo, dok
Ona nije počela sumnjati u moguću bolest i počela
ga tjerati na liječnički pregled. On je to pokušavao
izbjeći izgovorima: kako mora raditi, kako to nije ništa
strašno, kako je sve to samo proljetni umor...kako
doktor ne radi... I Ona je uvijek vjerovala Njegovim
riječima, jer nije imala razloga vjerovati u suprotno. U
relativno kratkom roku smršavio je gotovo petnaest
kilograma, teško je disao i teško se uspinjao stubama
do svog stana... no, i dalje je privodio sve započete i
173
Prilazim K’Sebi
zamišljene poslove kraju. Odlazio je neko vrijeme
svakodnevno u obližnje terme, u sklopu programa
mršavljenja koje mu je ekipa stručnjaka posebno
sastavila. Istovremeno je provodio i kuru čišćenja
organizma po fito-aromaterapeutskom modelu, čiju
je školu pohađala Njegova Supruga.
Naposljetku se ipak morao predati... postalo
je preočito i jasno da nešto ozbiljno nije u redu s
Njim. Ona Ga je uspjela ubijediti da napravi osnovne
krvne pretrage. On je pristao jer više nije imao snage
izdržavati taj ubitačni tempo.
Kada se saznalo za Njegovu bolest odlučio je
da to bude brzo, da što manje pate svi oko Njega, a
i On sam. Nije želio produžavati agoniju zastarjelim
i rijetko učinkovitim bolničkim terapijama. Znao je
da mu i ovako i onako ništa više ne može pomoći da
ostane u fizičkom tijelu.
Ništa od toga Ona nije znala, ali mu je davala
bespogovornu podršku i njegu vjerujući da ima plan
izlječenja.
174
Prilazim K’Sebi
I Imao je rješenje, ali malo drukčije od onoga
što vjerojatno zamišljate. Imao je plan ozdravljenja
na nivou Duše, prelazak u petu dimenziju postojanja,
svršetak mnogobrojnih inkarnacija... postati Učiteljem.
Ona je Sve To saznavala u noći punog mjeseca,
za Dan mrtvih, u kućici na selu... pet i pol mjeseci
nakon Njegove smrti. Izrekao joj je Sve To u nekoliko
minuta ili sati, naslikao u Njezinom umu... nije bilo
sekunde sumnje u takav scenarij.
Tijelo joj se treslo i grčilo od svih tih spoznaja,
suze su joj gušile govor...jedino je na trenutke uspijevala
izgovoriti: „Hvala ti ljube...hvala što postojiš... oprosti
mi na svemu lošem što sam ti rekla i napravila...volim
te...volim te beskrajno...vodi me i dalje srećo moja...!“
Iznenada se Sve stišalo...smirilo, nastala je
mekana tišina. Ona je klonula u stolicu. Iscrpljena i
istovremeno Ispunjena ushitom u svakoj stanici svog
Bića i ujedno prestravljena novim spoznajama koje je
upravo dobila i ubrzano bilježila u svoju bilježnicu. Sve
joj je pomalo sjedalo na svoje mjesto. Sat je pokazivao
tri ujutro . Nju je svladao umor i želja za spavanjem.
Zadnja misao prije počinka bila joj je kako mora
175
Prilazim K’Sebi
ujutro potražiti neke svoje stare dnevnike...jer će u
njima još pronaći svega važnog za Ovu priču. To je
sutradan i učinila.
S ovim novim saznanjima i informacijama koje
je prošle noći dobila od svog Muža, listajući stare
dnevnike i čitajući mnogobrojne stranice dnevnika
prisjećala se i konačno razumjela mnoge lijepe i ružne
stvari koje su im se događale u zajedničkom Životu.
Uvidjela je svu težinu Njegovog zadatka koji je gotovo
cijelo to vrijeme provodio u djelo, razumjela je sada
sve svoje čudnovate i isprekidane osjećaje, postupke
koje u to vrijeme nikako sebi nije mogla objasniti a
kamoli da je On shvati, ili netko drugi. Intuitivno je
tada osjećala da nešto nije u redu a sada je shvatila
što i zašto.
Oni su se zaista jako voljeli i rasli jedno uz drugo.
Ali nije uvijek bilo sve lijepo. Realnost materijalnog
svijeta utjecala je na Njihovu bajku i često izazivala
nemire u duši, kod Oboje. Znali su se i jako
posvađati... ne zbog nedostatka ljubavi i spoznaje da
nisu jedno za drugo...znali su da se vole, ali manjak
iskrene i zrele komunikacije izazivao je međusobno
176
Prilazim K’Sebi
nerazumijevanje. Nespoznavanje životnog puta onog
drugog kompliciralo je Njihovu vezu.
On je zbog svoje Probuđene prirode i spoznaje
Odlaska, a i zbog čuvanja tajne pred Njom dolazio
u napeta i čudnovata stanja koja su se negativno
reflektirala i na Nju. A Ona sve to nije mogla znati,
nije razumjela. I reagirala je često vrlo burno i žestoko,
nošena snagom svog temperamenta. Oboje su
ponekad znali duboko patiti, svatko na svoj način. On
s pretjerano puno spavanja i s prejedanjem, a Ona s
vrlo malo spavanja i čestim pisanjem.
U jednoj od tih besanih noći Ona je zapisala:
Ljubavi moja,
Nije mi baš lako, ali možda ti bolje prenesem
svoje misli i osjećaje pismom nego glasom. Pokušat
ću ti objasniti svoje „oluje“ i nadam se svim srcem
da će i taj malen koračić voditi ka ozdravljenju naše
jedinstvene veze.
Obožavam našu kućicu na selu, obožavam
vikende tamo provoditi s tobom...od tolike želje, ljubavi
i očekivanja, tebi možda postajem i prenaporna...
177
Prilazim K’Sebi
prezahtjevna. I sama se na sebe često znam ljutiti
što sam kao otvorena knjiga; što se sve moje emocije
odmah vide; što ih ne mogu sakriti od tebe, onda kada
bi trebao i želio vidjeti samo osmijeh i nježnost na
mom licu. Volim te jako. Ponekad me boli tijelo i duša
od te ljubavi. Ali, ponekad si mi tako dalek i stran...ne
razumijem te, koliko god se trudila. Zaista ti želim u
svemu ugoditi i kada mi kao danas spočitavaš da loše
radim nešto...ili čak da se ne trebam toliko truditi...
strašno me boli...raspadam se. Ne znam što da radim...
ne vidim modus vivendi, niti pravdu. Jedino me razum i
iskustvo izvlače iz ovakvih situacija. I spoznaja da će sve
proći...da je sutra novi dan i da se svime time kalimo,
odrastamo i učvršćujemo naš odnos, to me umiruje i
vraća me tebi. I Velika Ljubav.
Ali ti loši osjećaji su i dalje prisutni. Osjećaji da nešto
nije u redu...osjećaji nerazumijevanja, povrijeđenosti...
I ti i ja smo djeca, povrijeđena, ostavljena, posebna,
željna ljubavi, podrške i razumijevanja...Ti i ja smo
svijet za sebe i ne smijemo to izgubiti.
Želim ti reći da mi je protekli tjedan bio vrlo težak
i nemoguće naporan, da sam vapila za tobom i ovim
vikendom ljubavi u našoj kućici...na selu. Ali kada, kao
178
Prilazim K’Sebi
danas, ne želiš ići tamo...sa mnom...meni to znači da
ne želiš našu ljubav, ne želiš mene, ne želiš se potruditi
da ova veza ozdravi i napreduje. To je u mom srcu,
duši i umu katastrofa...moj i naš veliki poraz. I ja tada
još više tonem...gubim svaki smisao života i vjeru da
ćemo opstati. I ne mogu ti tada pružiti nježnost niti
razumijevanje, jer sam očajna, tužna, razočarana,
prazna, beskorisna, neshvaćena...U tim trenutcima ruši
mi se cijeli svijet, jer moj svijet si ti. Boli me strašno kada
ne vidiš koliko dajem za nas, koliko ljubavi i nježnosti
ti pružam, koliko malih i svakodnevnih stvari činim za
tebe, za tvoju sreću i zadovoljstvo. Vrlo često te „sitnice“
mi nisu po volji...ali kada se sjetim koliko tebi znače...
koliko ti s time mogu pružiti radosti, onda sve to radim
s puno ljubavi i nade da će moj čovjek biti ispunjen.
Željela bih da vidiš sve to. Željela bih da u kriznim i
teškim situacijama razumiješ koliko ti svakodnevno
pružam, koliko te volim i kako sam krhka. Ne treba
mi puno, beba moja...treba mi samo tvoja ljubav...
nježnost, zagrljaj, strastveni i željni pogled...
Ti si veliki čovjek i činiš velike stvari. Ja ti pružam
male stvari za veliki cilj. Pokušaj to uvidjeti i osjetiti
179
Prilazim K’Sebi
kada ti je najteže. Pusti ljubavi da uđe u tebe. Jer ja
jesam ljubav.
Volim te
Jednom drugom prigodom tijekom Njihovog
zajedničkog života, osjećala je neku čudnu
tugu, prazninu... bila je u izrazito romantičnom,
melankoličnom raspoloženju i nije mogla doprijeti do
Njega u tim trenutcima. Žudila je te osjećaje podijeliti
upravo s Njim... željela je nekako skrenuti pažnju na
sebe, no On je bio u svom “filmu”, a sada se pokazalo
i u “Kakvom Filmu”.
Ponovno mu je napisala pismo ne bi li nešto
pomaknula u Njemu, potakla Ga da je primijeti u
potpunosti, a On je zapravo bježao od Nje. U tim
trenutcima kada je bio oslabljene energije bojao se
da bi joj mogao otkriti, za Nju strašne činjenice. Ona
to nije mogla znati i Njegovo odbijanje značilo joj
je nešto sasvim drugo. Ujutro, na samom početku
vikenda, napisala je:
Nedjeljno jutro, tmurno i kišno, probudilo me
sa suzama u očima. Iako spavaš okrenut leđima, ja
180
Prilazim K’Sebi
te nježno diram... Ti ne reagiraš...nastavljaš spavati
okrenutih leđa. Tužna sam. Prisjećam se onih dana....
jutara, kada bi me u takvim situacijama privukao k
sebi, zagrlio, nježno ljubio i zaspao ponovno sa mnom...
sklupčan. Sjećam se tog fluida...te ljubavi...tvoje želje
i potrebe za mnom. Željela sam se probuditi i vidjeti
te takvog blizu...kako me gledaš očima punim ljubavi
i uživaš u meni. Željna sam noći i jutara kada ću se
probuditi s tobom u sebi, puna strasti od tvoje požude.
Želim je izazivati u tebi, u bilo kom trenutku dana i
noći, probuditi želju za nježnim vođenjem ljubavi, ali
i za divljim seksom. Želim da uživaš u svakom dijelu
moga tijela i prepustiš se tom osjećaju bez rezerve...
bez prepreka, predrasuda i očekivanja. Želim onaj
tvoj pogled pun divljenja i sreće što me imaš i što me
uvijek možeš zadovoljiti. Nedostaje mi sve to strašno.
Iako se trudim da ti to ne pokažem jer kažeš da te to
frustrira i tjera još dalje od mene. Ali, duboko u sebi
nemam osjećaj da nam time činim dobro. Dapače, čini
mi se da se još više udaljavamo. Očajna sam. Malo,
pomalo gubim i ja interes za intimom. Mirim se time
i tješim da je sve to prolazno i da i nije toliko bitno.
Ali, zapravo znam da je bitno, jako. Ne znam što da
radim. Ne vidim način i ne mogu pronaći put k tebi.
181
Prilazim K’Sebi
Molim te pomozi mi!! Pomozi nam! Reci što želiš???
Napravi nešto!!! Jer i ja, kao i svaka žena, lagano
umirem ako sam neželjena. Ako se ne osjećamo kao
kraljice u očima svojih partnera, ako im ne možemo
pružiti svoje čari i rasplamsati strasti...ne možemo
tada cijeniti niti voljeti sebe....ne možemo im onda
ništa pružiti. Molim te probudi se, (ah da je samo tada
znala koliko je On Budan...) otvori se...želi me stalno...
uživaj u tom osjećaju...u svakom dodiru...A kada tako
činiš i sebi i meni...onda činiš čudo. Uspijevaš učiniti da
sam najjača, najveća, najdivnija, najvoljenija žena na
svijetu...i tada mogu sve. Mogu pokrenuti planine, srušiti
sve prepreke...boriti se protiv svih zla...biti tvoja kraljica
i sluga....biti tvoja snaga, motivacija i najveći oslonac u
životu. Ali moraš To ti napraviti. Ti moraš biti inicijator
i predvodnik. Ti moraš tako odlučiti i prepustiti se.
Ostalo, sve je na meni. A vjeruj mi...a u to si se već puno
puta i uvjerio...da ti toliko mnogo mogu pružiti. I uz
takve tvoje signale, moja beskrajna ljubav prema tebi,
može nas vječno voditi. Vječno! I ljubav stalno treba
graditi...obogaćivati...ulagati u nju...truditi se...ponekad
i pomučiti. Ali, ja sam sigurna da mi možemo uspjeti.
Samo ako to želimo, ako smo ustrajni...i ako se volimo
i razumijemo. A ništa nije vrjednije u ovom trenutku
182
Prilazim K’Sebi
od nas dvoje. I svaki napor se stoga isplati. Ja sam
spremna za nas, do kraja života, učiti, raditi, odricati
se, prilagođavati...sve učiniti. A osnovni i jedini motiv
mi je ljubav. Ljubav koju nosim u sebi za tebe i koju
ti u neograničenim količinama mogu davati. Pružimo
jedan drugome ono što zaslužujemo. Pružimo si ono što
svatko od nas treba i želi. Ne ono, što mi sami želimo
primiti, već ono što znamo da onom drugom treba...
ono što ga usrećuje, pa makar to bilo sasvim različito
od naših vlastitih želja. Poštujmo i volimo naše razlike.
Volim te!
Tako je Ona u to vrijeme vidjela i osjećala svog
Muža jer nije niti slutila šta se krije u pozadini svega.
Srećom, ovakvi periodi života Njima su bili vrlo rijetki
i kratko su trajali...većinom je bila sasvim obrnuta
situacija. On se svojom neiscrpnom snagom i voljom
uspijevao vrlo brzo uzdignuti iz deprimirajućih faza
svog života... pritiska, saznanja o Odlasku. Nastavljao
bi Voditi svoju malu obitelj u najboljem smjeru, i
dalje je nastavljao vući i gurati sve prepreke koje
su postavljane pred Njim, u vrijeme dok je još bio
potpuno zdrav. Ona Ga je uvijek i u svemu pratila i
poticala. Bila je Njegova kraljica. I On Njezin kralj.
183
Prilazim K’Sebi
-•-
Op. autorice - citati iz Emanuelove knjige
Vaša fizička tijela mogu biti simboli vaših ograničenja,
krajnje boli i smrti,
ili mogu biti shvaćena kao izabrana sredstva
koja duše nastanjuju,
jer poput svemirskih odijela, tu gdje jeste, ona su potrebna.
Svrha života je istraživanje, avantura. Učenje. Zadovoljstvo.
Još jedan korak prema domu.
-•-
Tog prohladnog jutra za Sve Svete, nakon
noćašnjih, moćnih događaja i primljenih informacija,
te kad je završila s proučavanjem svojih starih
dnevnika, šetala je opušteno dvorištem Njihove
kućice i uživala u jesenskoj prirodi, u cvrkutu ptica...
Slagala je u glavi sve spoznaje kojih se sjećala, duboko
shvaćajući sve prošle događaje. Nije bila tužna niti
usamljena. On ju je svuda pratio. Misli i osjećaji o
Njemu, o svemu neprestano su ispunjavali Njezinu
dušu.
Pogled joj je tada pao na vrtnu ležaljku i prisjetila
se nedavnih slika Njega u njoj. Opušten, smiren, sa
slušalicama na ušima, zatvorenih očiju,bos.
184
Prilazim K’Sebi
Volio je dodir svježe, proljetne trave na bosim
stopalima i općenito, volio je uvijek biti vrlo oskudno
obučen. Sve mu je to smetalo na tijelu i obično mu
je bilo pretoplo kada su se svi ostali smrzavali no,
tog dana, zaista je uživao. Provodili su već treći dan u
kući na selu, sve Troje, i upijali svaku sekundu rađanja
proljeća i još ne znajući, istovremeno proživljavali
posljednje trenutnke zajedničkog života.
Prije nekoliko dana u bolnici, bile su mu
napravljene opsežne zdravstvene pretrage. Istog dana
kada je potpisom i na vlastitu odgovornost otišao iz
bolnice, gdje je proveo samo dva dana, otputovao je
sa svojom malom obitelji u Njihovu kućicu na selu.
Mir, tišina, priroda i čisti zrak, sve su što Mu je tada
trebalo, i jedino što je želio. I Nju i Malenu... Njihovu
ljubav.
I zaista, sljedećih petnaestak dana Njih troje
su bili neobično sretni i ispunjeni, unatoč saznanju
o bolesti. Bio je početak proljeća, priroda je bujala
kreirana novom, svježom energijom... dani su bili
sunčani i lijepi, ugodno topli. Malena je živahno i
radosno trčkarala po travi i dvorištu oko kuće, igrala
se svojim igračkama, trčala za kozama i ovcama drage
185
Prilazim K’Sebi
im susjede, mazila se s mamom i tatom presretna što
su konačno Svi zajedno, stalno i to tu, na selu gdje je
obožavala biti.
Ona je uređivala vrt, sadila cvijeće i sijala razno
voće i povrće, koje su iz organskog uzgoja dobili od
obitelji i prijatelja, uređivala je i čistila kuću od suvišnih
stvari, čitala knjige, masirala svog Muža, kuhala mu
posebno pripremljene zdrave obroke i čajeve... grlila
se i ljubila s Njim, stalno. I s Malenom takodjer. Bila je
mirna, puna vjere i ispunjena Ljubavlju. Još tada ništa
nije znala o Njegovom Planu.
A On...On je puno odmarao, čitao, educirao se
o svojoj bolesti, uspostavljao razne kontakte putem
Interneta, izrađivao detaljan plan svog ozdravljenja,
meditirao, izvodio vježbe Pozdrav Suncu... djelovao
je sretno, opušteno, optimistično. Iz dana u dan je
izgledao i osjećao se sve bolje i jače. I dolazio je do
novih spoznaja i osvješćivanja.
Zavaljen udobno u ležaljci pred kućom, treći
dan po dolasku ovamo, ustanovio je i prozborio
svojoj Ženi koja je sklupčano sjedila pokraj Njega
blagim i mirnim glasom:
186
Prilazim K’Sebi
- Prvi put u svom životu imam osjećaj da Ništa
ne Moram!!! Da mogu samo Biti... i ništa ne
raditi niti misliti... kako je to predivan osjećaj!!??
Samo odmarati... bez prisile, bez aktivnosti.
Ona ga je s ljubavlju zagrlila i poljubila Njegove
crne oči shvativši da je On zaista tek sada, u svojoj
četrdesetprvoj godini prvi put „prikočio i stavio u ler“.
Ali nije još tada mogla slutiti da će to biti
Njegovo jedino i posljednje potpuno opuštanje.
Liječenje te opake bolesti iziskivalo je i povremeni
odlazak u bolnicu na poludnevne transfuzije krvi. I
to je bilo jedino što je prihvatio od konvencionalnih
metoda liječenja. Međutim, ti odlasci u bolnicu, u
grad... sama percepcija Ustanove, kontakti s bolesnim i
očajnim ljudima, sa često frustriranim i bezosjećajnim
bolničkim osobljem... izazivali su kod Njega ogroman
stres i izuzetno su loše djelovali na razvoj bolesti. Više
su odmagali nego pomagali. Dodatno su cijelu stvar
zakomplicirali i razni prijatelji, članovi obitelji i poneki
susjedi, koji su u najboljoj namjeri nudili moguće
varijante izlječenja temeljene na osobnim iskustvima
i prosudbama.
187
Prilazim K’Sebi
On je postajao sve zbunjeniji i dezorijentiraniji.
Neprestano je mijenjao metode i načine liječenja
svoje bolesti. Nju je izluđivao munjevitim i drastičnim
promjenama smjerova i svojim čudnovatim
odlukama i munjevitim i potpunim promjenama
raspoloženja. Ponekad je među Njima dolazilo i do
žestokog sukoba mišljenja čak i kratkotrajnih svađa,
najčešće oko hrane i načina njezine pripreme, što
je sve rezultiralo i pogoršanjem bolesti. Ipak, Ona
je i dalje bez rezerve stalno bila srcem i dušom uz
Njega i na kraju uvijek prihvaćala svaku Njegovu
odluku o novoj metodi liječenja. Kuhala mu što god
je zahtijevao, pripremala svašta... izvršavala razne
zahtjevne zadaće koje je od Nje očekivao i trebao i
sve je to činila s ljubavlju i s velikom nadom u uspjeh
i pobjedu bolesti.
Napetost i strah su se tada počeli uvlačiti među
Njih. Malena je sve češće provodila vrijeme kod
Njezine majke, jer Mu je onako živahna i zahtjevna
sve više predstavljala napor. I nije želio da gleda i upija
sve te loše vibracije Njegovih posljednjih dana.
Često su zajedno, a samo ponekad On bi i sam
odlazio dok je još mogao voziti, u druge gradove, čak
188
Prilazim K’Sebi
i u susjednu državu, kod nekih holističkih iscjelitelja.
Išao je onima koje je sam odabrao ili onima koje su
Mu preporučili prijatelji. Najmanje vremena su na
žalost provodili na selu u kućici, iako je to bila najbolja
terapija u cijelom procesu liječenja. Nedugo zatim,
sklopio je zauvijek svoje umorne oči i sve ostalo je
postalo nevažno.
Sada su ti dani davno iza Nje. Prošlo je šest
mjeseci od Njegovog Odlaska. Imala je dojam da je
prošlo šest godina, a ujedno i samo nekoliko dana.
Vrijeme joj nije predstavljalo nikakvu važnost. Niti
opterećenje. Život je nastavljao svoj tijek...
Sljedeće dane je u ovom hladnijem periodu
godine većinom provodila u gradu, u stanu s
Malenom i svim silnim obavezama, koje je nimalo
nisu uznemiravale. Dapače, sve ih je rješavala s
lakoćom i radošću. Vodila je ispunjen i kvalitetan
Život. Mnogobrojni događaji i proživljena iskustva
u tom periodu, znatno su utjecali i na Njen fizički
izgled. Oduvijek je bila vitka žena, a sad je i dodatno
smršavila nekoliko kilograma ali ne pretjerano i
osjećala se odlično u svom tijelu, zdravo, poletno.
Zdravo se hranila, zdravo živjela... bila je Mirna.
189
Prilazim K’Sebi
Postepeno i sasvim spontano mijenjala je svoj
cjelokupni izgled imidž. Ošišala se vrlo kratko, gotovo
se više nije niti šminkala, oblačila se sportski, ili pak
u široke i udobne hlače i tunike... stavila je nekoliko
pearcinga. Izgledala je nekako mlađe, nevino,
gotovo dječački. Nije bilo ni traga Njezinoj prijašnjoj
senzualnosti i ženstvenosti. Nije ni željela da tako
odiše. Nisu je apsolutno zanimale niti doticale takve
vrste vibracija. Svoju seksualnu energiju uspješno je
transformirala u duhovnu i tek tada je shvatila svu
Moć celibata. I željela je da tako i ostane. Sebi se
sviđala, i Malenoj, a to je bilo jedino važno. I Njemu.
U tom periodu Njezina prijateljica Itia je
unajmila prekrasan izložbeni prostor u samom centru
obližnjeg turističkog gradića, na vrlo prometnoj i
dobro posjećenoj lokaciji. Obje su bile članice udruge
za kulturu življenja i zajedno su s mnogim mladim i
renomiranim lokalnim umjetnicima organizirale, u
kratkom periodu vrlo kvalitetnu i bogato ispunjenu
prodajnu izložbu slika, umjetnina, skulptura,
fotografija i raznih umjetničkih predmeta.
U istom prostoru organizirale su i učestvovale
u nekoliko projekcija art filmova i radionica za djecu.
190
Prilazim K’Sebi
Najposjećenija projekcija je bila ujedno i Itijin tehnički
izvrstan uradak, dokumentarni film - Z’Muftijom
preko planine gdje je i došlo najviše posjetitelja. Sve
što je snimljeno prije nešto više od dva mjeseca, u
slavnom pohodu Otpisanih-manekena, biciklista
i brojne ekipe Itia je vrlo dobro smontirala, uredila,
ozvučila i dodala Njegove fotografije na kraju.
Orkan i Chito su napisali nadahnuti uvod za film, In
Memoriam, jer se ta projekcija odvijala na Njegov
rođendan.
Svi su bili vrlo uzbuđeni, emotivni... sjedili su čak
i po podu galerije, a Ona je bila izuzetno ushićena
što je toliko dragih ljudi uspjela okupiti na jednom
mjestu, u spomen i za Ljubav Njenog Muža. Tom
prilikom ih je javno i službeno pozdravila sljedećim
riječima:
Hvala Vam što ste u tolikom broju došli
na ovu današnju projekciju, jednog prekrasnog
dokumentarnog filma „Z’Muftijom preko Učke“, koji je
rezultat jedne još ljepše ideje ovdje prisutnih članova
Otpisanih Manekena, Orkana...Chita... i pridruženog
člana Dastina... hvala dečki, svaka Vam čast!!!
191
Prilazim K’Sebi
Za sve one koji možda ne znaju...spomenuti
Otpisani Manekeni ...i oni drugi, nespomenuti, su dečki
čiji član i organizator je bio moj dragi Muž,...a oni su
mu nadjenuli ime Veliki Muftija...pa se zato i junački
projekt biciklijade koji je održan 3. i 4.listopada ove
godine...zove, vrlo prigodno, jer se točno tako i zbivalo...
od centra grada Rijeke (ispred Njegovog stana)...preko
planine...do Njegove kućice na selu ...i sve to Njemu u
čast i slavu!!
Cijeli taj nevjerojatni podvig od stotinudvadeset
kilometara možete sada pogledati zahvaljujući našoj
snimateljici i montažerki...mojoj prijateljici Itii...hvala ti
draga...imaš talenta zaista.
A onda i drugim snimateljima i svim sudionicima
u i oko filma...hvala vam svima puno...svi ste navedeni
na kraju filma...
A najviše se zahvaljujem mom dragom Mužu... koji
ne samo da je povod svim ovim veselim događanjima...
nego je izravno i omogućio da se sve ovo zbiva...iz svoje
dimenzije postojanja...vjerovali vi ili ne!!!
192
Prilazim K’Sebi
On je stalno s nama...jer mu šaljemo Ljubav...i bit
će onoliko tu koliko god mi budemo željeli...koliko ga
budemo trebali...koliko ga se budemo sjećali...a to je
zauvijek...
Ja ću sigurno... dok sam živa, stalno oživljavati
Njegov lik i djelo...jer Znam da je ovdje i da je Živ...i da
je sve to zaslužio!! A vjerujem da ćete i svi Vi koji ste ga
voljeli, činiti isto tako.
Ljubav koju mi njemu šaljemo...on će vratiti
stostruko...budite sigurni da on to može i hoće. Jer nas
svih voli i želi nam pomoći...ako mu dopustimo...
I sada je ovdje...puno više nego možete zamisliti...
nasmijan i sretan što nas je sve ponovno okupio...i svih
je blagoslovio...
Hvala ti ljube...i sretan ti rođendan!!!
Pogledali su film, smijali se i plakali i družili... bilo
je izuzetno lijepo i nabijeno emocijama. Svi su joj bili
zahvalni na ovom što čini za Njega i za svih zajedno.
193
Prilazim K’Sebi
A Ona je bila presretna što im može udovoljiti
i barem malo ispuniti prazninu koja je nastala
Njegovim Odlaskom.
Jedino, sa svojom majkom nije mogla
uspostaviti takvu vrstu pozitivne energije. Oduvijek
je tako bilo. Ali tu večer se nešto do kraja prelomilo u
Njoj. Ona je tada prvi puta u životu doživjela osjećaj
Opraštanja. Onaj istinski, izvorni, i istodobno... bujao
je u Njoj još jedan prekrasan osjećaj, osjećaj dubokog
razumijevanja. Bila je tada neobično zahvalna svojoj
majci na svemu što joj je pružila u dosadašnjem
životu. Sasvim je razumjela razloge, sve uzroke i
posljedice majčinih odgojnih mjera u prošlosti. I
nije joj više ništa zamjerala niti ju je više optuživala.
Razumjela je i oprostila je, bez obzira što je znala da
majčini postupci često nisu bili motivirani ljubavlju.
Majka joj je bila veliki Učitelj.
I pustila ju je da nastavi svojim putem. Sve manje
joj je bilo važno majčino odobravanje...prestala se
dokazivati, truditi se i očekivati mogućnost njezinog
osvješćivanja. Tek tada je u potpunosti prihvatila kako
svatko samo Sebi može pomoći tek, i jedino onda,
kada Duša to Želi i donese Odluku, a Duša Njezine
194
Prilazim K’Sebi
majke još uvijek nije donijela Tu Odluku. I Ona tu nije
mogla više ništa napraviti. Oprostila joj je... i oprostila
je Sebi. I još više je zavoljela to Biće u sebi, koje je
svakim danom raslo i širilo toplinu i Ljubav oko sebe,
pokazivalo svoju pravu i istinsku prirodu... božansku
srž.
Oprostila je u tom trenutku i svom ocu, dobrom
čovjeku u sjeni... čovjeku koji je s distance promatrao
Njen Život, ali uvijek i bio važan čimbenik Njenog
Puta. Zahvalila mu se u srcu. I otac joj je bio veliki
Učitelj.
Oboje su joj znatno omogućili da se razvije u
Biće kakvo je sada postala.
Osjećala se lagano, čisto, poletno, ispunjeno
toplinom, a ujedno i vrlo zadovoljno radi odličnog
odabira glavnih aktera Svoje životne Priče.
Ti divni osjećaji praštanja nizali su se potom
jedan za drugim. Pred očima su joj bljeskale slike,
osobe,situacije...brat, djedovi, bake, prijatelji, djeca...
djetinjstvo, brojne (bolne) životne situacije... O svemu
je stekla duboko razumijevanje, svrhu i nužnost
195
Prilazim K’Sebi
proživljenih teškoća, isključivo za vlastiti duhovni
razvoj. Osjećaji praštanja putovali su Njome, poput
valova, neprekinuti, u gotovo pravilnom redoslijedu,
sve jačim intenzitetom.
Njezin Muž i Malena zauzimali su počasno
mjesto u toj učiteljskoj loži, ispred svih ostalih... i
ispred svih kreacija Njezinog života.
I uvidjela je tada da je Ona samoj Sebi najveći i
najbolji Učitelj. I da je isto tako svatko samome sebi
najveći učitelj. Doživjela je osjećaj osobne vrijednosti.
Ne onaj prizemni i egoistični osjećaj samodostatnosti...
nego pravu i istinsku vrijednost Bića koje je spoznalo
da je Sve jedno sa Svime.
Divan i vrlo oslobađajući osjećaj. Topla
preporuka svakome. Oprostiti, ako možete...
-•-
Op. autorice - citat Echarta Tollea
Prihvaćanje neprihvatljivog najveći je izvor
milosti na ovom svijetu
-•196
Prilazim K’Sebi
Nakon projekcije i tog dirljivog druženja
prijatelja Muftije, dani su postajali sve hladniji. Godina
se bližila svom kraju. Blagdansko raspoloženje počelo
se lagano uvlačiti u ljude i osjećati u zraku. No, nije to
bilo niti približno veselo raspoloženje kao prijašnjih
godina. Svima je bila vrlo teška i naporna godina
puna nepredviđenih obrata i neželjenih događaja. U
cijelom svijetu, ne samo u okolini.
Većina ljudi u Njezinoj blizini vrlo skromno i
tiho su proslavljali Božićne i Novogodišnje blagdane
u okruženju svojih najbližih. Ona je prvi put u svom
Životu te dane provodila sama s Malenom i ponekim
druženjem kod dragih joj prijatelja. No, nije bila
tužna. I nije se osjećala osamljeno. Odgovarala joj
je intima i nije niti željela da bude drukčije. Najviše
se bavila pisanjem svog Romana,bavila se Sobom
i Malenom, pomaganjem drugima, a najviše se
okupirala Njegovom/Svojom firmom, i realizaciji
novih projekata.
Poslovna godina završila je izvanredno dobrim
rezultatima, koje nitko nije očekivao. Nije to bio
neki veliki financijski napredak, ali uzlazna putanja
razvoja pokazivala je natprosječno dobre rezultate. I
197
Prilazim K’Sebi
obećavajuće. Ona se stoga i pripremala zaposliti još
dvoje novih djelatnika već na samom početku godine.
I odlučila je počastiti sve svoje djelatnike i bliske
suradnike, njih desetak na božićnom domjenku.
Nekima je podijelila i pozamašne božićnice ili
poklone. Svi su oni to zaslužili. Željela im se nekako
zahvaliti. A oni su to radosno prihvatili i uljepšali su
jedni drugima te dane.
Najveći dio vremena ipak je provodila u svom
stanu, što ju je najviše ispunjavalo. I radila sve one
stvari koje su je najviše uveseljavale. Uvijek u društvu
sa Svojim Mužem... s Njegovom svjetlošću. I tada joj
se opet dogodila jedna vrlo neobična situacija, još
jedan veliki Proboj u svijesti.
Zbilo se To jednog sunčanog nedjeljnog
popodneva, na samom početku Nove kalendarske
godine dok je u samoći i tišini svog stana pripremala
obrok i spremala se objedovati. Sjela je za stol, pokraj
Njegove slike i upaljene svijeće, pomolila se i zahvalila
na svim dobivenim darovima.
Bio je treći dan Nove godine, u vrijeme
blagdanskog ozračja kojemu je prethodio nevjerojatno
198
Prilazim K’Sebi
dugačak period kiša, poplava i neuobičajeno toplog
vremena... nakon što su joj poplavljena i potpuno
onesposobljena oba automobila pred stanom, nakon
što je Malena nekoliko dana boravila kod svojih
Nonića, nakon što ju je bolno stegnulo u leđima i
jedva se kretala, nakon nedavno napravljenih tetovaža
svojih osobnih simbola, nakon dakle vrlo Moćnih
poruka da nikuda ne izlazi... da ostane u stanu.
Naime, netom nakon izrečene molitve i riječi
zahvalnosti Ona je ponovno začula poznate, potmule
vibracije... vidjela Ga je ponovno, čula, osjetila kako
joj donosi nove poruke. Suze su joj se slijevale niz
lice, srce joj je luđački udaralo, trbuh joj se grčio u
intervalima jakih emotivnih reakcija...
On se Opraštao od Nje... od tog intenzivnog
višemjesečnog Vodstva. Prepuštao ju je Njoj Samoj.
Imao je drugog posla dalje. Ona je bila spremna da
Živi Život bez Njegove kontinuirane pomoći. Sve
joj je To tada govorio, gotovo joj je riječi ulijevao u
Svijest. I Njoj je to postepeno bivalo potpuno Jasno.
Svi rastanci su uvijek teški. I Ona je tada
proživljavala bolne emocije, strah, dok je istodobno
199
Prilazim K’Sebi
bila preplavljena nekom prekrasnom, novom, toplom
energijom, osjećala je da se puni snagom, čistoćom,
jasnim mislima...
Ali, nije to sve što joj je tom prilikom još želio
prenijeti. Znao je što taj dan za Nju još predstavlja.
Taj treći dan Nove godine za Nju je imao jednu
izuzetnu važnost. Naime, točno deset godina ranije
Ona je željela odustati od Ovog Života. Preteško joj
je tada postalo. Izgubila je svaki smisao i pokušala je
pokidati sve konce Svog postojanja. Nije mogla više
podnositi ljudsku nepravdu, okrutnost, licemjerje,
laž... Bila je uvjerena da ne može više uspješno izvršiti
Misiju koju je ranije sama sebi zadala. I nije više vidjela
načina kako da te konce poveže u smislenu cjelinu.
Predala se...
Ali Božja Providnost, anđeli, bivši muž i sinovi,
liječnici uspjeli su je vratiti natrag u Život.
I Ostala je. Njezina Duša je odlučila ostati.
Šok za Njezine bližnje i okolinu bio je ogroman.
Od svakog drugog su to mogli očekivati, samo ne od
Nje. Ona je slovila kao neobično snažna i optimistična
200
Prilazim K’Sebi
osoba, no pokazalo se kako izgled i nastup nisu
mjerilo osobnosti. Ona je ipak ostala u Ovom Životu
ali s puno manje energije, snage, volje, emocija, sve do
trenutka kada je upoznala Njega.
On joj je svojom ljubavlju, od početka Njihove
ljubavne priče, vraćao velike i važne dijelove Nje same.
Njenog duha i vitalnosti. No, nije uspio u potpunosti
završiti taj proces Njenog slaganja u Cjelinu, jer je
Njegov iznenadni Odlazak u nebesa to prekinuo.
Ali, On je imao namjeru taj proces završiti izravno iz
Dimenzije u kojoj je boravio, koliko god to izgledalo
čudno i nemoguće.
Te zimske novogodišnje nedjelje, On nije mogao
biti fizički s Njom, ali je odlučio ipak proslaviti tu
godišnjicu u Njezinom prisustvu... na Njemu svojstven
način.
I tada joj je započeo vraćati Sve zaostale i
zagubljene dijelove Njezinog Života u zadnjih deset
godina. I svih ostalih godina ranije. I još joj je dodatno
unosio novu Snagu i Ljubav za daljnji tijek Života.
Trebat će joj...
201
Prilazim K’Sebi
Ona je osjećala veliku Moć, duboko
Razumijevanje, beskrajnu Ljubav i neobjašnjivi Mir. I
To sve istovremeno. I Zahvalnost.
Znala je da Može dalje Sama. Sve je dobila. Ali je
Znala i da će teško bilo čime zamijeniti Tu prazninu
koja će nastati u Njezinom Životu, Njegovim
Odlaskom.
Nikada Ga neće zaboraviti. On će Zauvijek ostati
u Njenom srcu. I Duši.
I kad Ga zatreba, On će doći...
-•Op. autorice - citat Oshoa
Ako uspiješ promijeniti svoju tugu u slavlje, tada ćeš
biti sposobna promijeniti i svoju smrt u uskrsnuće.
Glavni je ključ: DA SE SLAVI SVE.
Zapamtite: vi ste besmrtna bića
-•Dan nakon tog vrlo intenzivnog i emotivnog
druženja, e-mailom je dobila jednu vrlo znakovitu
poruku, zapravo Poziv koji je kružio svijetom. Radilo se
202
Prilazim K’Sebi
o prijenosu energije putem meditativne vizualizacije
koju bi nam za nekoliko dana željeli emanirati Bića iz
neke druge Civilizacije. Tekst pozivnice je glasio:
...Ovo će biti prvo službeno kolektivno ozdravljenje na
sjednici između dviju različitih civilizacija u modernoj
povijesti čovječanstva. Željeli bismo Vam dati dar. Naš
dar je vrlo posebne vrste. On nije fizičke prirode, ne
možete ga dirati, a ne možete ga vidjeti svojim fizičkim
očima u 3 D stvarnosti. Mi ćemo napraviti kolektivno
ozdravljenje na sjednici, gdje će svi članovi naše
civilizacije istodobno poslati izlječenje čovječanstvu i
planetu Zemlji. To će biti ogroman prijenos energije, gdje
ćemo vam dati energije koje imamo i za koje mislimo
da ćete razumjeti kao proces jednog važnog koraka. Pozivamo sve vas koji ste primili ovu poruku za
sudjelovanje tako što imate više sluha za naše
energije, te da povežete svoju svijest za taj naš
trenutak. Osim toga, poslat ćemo vam unutarnje
slike i vizije kako bi vam pomogli vizualizirati novo
duhovno doba da uđete u razdoblje ljubavi, mira i
harmonije. Želimo vas potaknuti da sudjelujete u
ovom vizualiziranju novog svijeta na zemlji, jer je to
203
Prilazim K’Sebi
vrlo snažan način za stvaranje željene budućnosti.
Energije za prijenos i meditativne vizualizacije će se
dogoditi tijekom jednog sata, u četvrtak 7. Siječnja...
Ona je bila izuzetno uzbuđena pročitavši Te
riječi. Istog trenutka je poželjela Tu poruku proslijediti
Svim dragim ljudima za koje je iskreno vjerovala da
mogu željeti učestvovati i dati svoj veliki doprinos
i energiju... da mogu pružiti svoj obol u ovoj lijepoj
Namjeri.
Ali isto tako svim srcem je Željela pružiti
poticaj Svima njima, omogućiti im da i sami Dožive
Te Predivne energije i vizije kakve je i Ona primala
posljednjih sedam i pol mjeseci. Nije nimalo sumnjala
u istinitost poruke i mogućnost njezinog ostvarenja.
Znala je da je To Moguće i vjerovala je da će se i
dogoditi, naročito stoga što je znala da su se Ta ista
Bića iz druge dimenzije Pojavila i očitovala mjesec
dana ranije, na nebu iznad jedne sjeverno-europske
zemlje. Na Internetu se moglo pronaći mnoštvo
fotografija i video uradaka zabilježenih kamerama
foto-amatera, u kućnoj produkciji bez ikakve
montaže. Masmediji su naravno to protumačili i
204
Prilazim K’Sebi
prezentirali javnosti sasvim drugačije, kao neuspjela
ruska raketna vježba?? Ona je Znala što je Istina. I nije
se zamarala vjerodostojnošću podataka. I nije bez
razloga Njezin Muž baš jučer Otišao, rekavši da ima
posla dalje...
Ta spoznaja ju je ošinula poput munje! I
proganjala ju je cijelu noć, gotovo da oka nije sklopila.
Ispočetka joj je djelovala potpuno nevjerojatno,
ali nije se nikako mogla otresti dojmu u njihovu
istinitost i mogućnost. Pred jutro je On potpuno
raspršio sve Njezine nedoumice... očitovao joj se. I
potvrdno odgovorio. Želio se, koristeći Te snažne
energije upućene od druge Civilizacije i sa Zemlje,
istovremeno Pokazati dragim ljudima, poručiti im
nešto važno, dokazati im da je Živ, sveprisutan. Želio
im je olakšati tugu, podariti razumijevanje, mir i
Ljubav...
Ona je bila Oduševljena mogućnošću da će
Njegovi/Njezini članovi obitelji, prijatelji, poznanici
moći Osjetiti Njegovu Prisutnost, iako se dvoumila
da li će uopće i proslijediti poruku... moglo se svakako
protumačiti. Iako je okolina već navikla na Njeno
„čudno“ ponašanje i svakojake izjave, bila je svjesna
205
Prilazim K’Sebi
činjenice da će ovakva vijest izazvati nemir, a možda
čak i šok kod nekih ljudi koji su voljeli Njezinog Muža.
Borila se dugo sa Sobom, znajući da može puno
izgubiti širenjem te vijesti, ali istovremeno je znala da
može Jako puno pomoći svim tim dragim ljudima,
olakšati im Život nakon Njegovog Odlaska.
Ujutro je donijela Odluku. Poslat će. U Njoj je
konačno i do kraja, bez straha... proRadila ona Prava
suština Njezine Duše, svrha Njezina Života čiju klicu
je nosila u Sebi od kad datiraju sjećanja. Pomaganje
drugima, Davanje, Dijeljenje svega...širenje Ljubavi,
Jednakosti, ideji Jednote...
Postalo joj je tek tada sasvim Jasno da je zapravo
od djetinjstva stremila ka ovim Idejama, životno
NajVažnijim značajkama. I provodila ih u djelo, na
ovaj ili onaj način. Nije to ni približno bila posvećenost
ljudima koju je nudila i izvršavala jedna Majka Terezija,
pa ipak, i Nju su u jednom ranijem periodu Života
nazivali Sestra Bernardica... pomaganje drugima
zapisano joj je u krvi.
Dijeljenje svega onoga što je Ona imala, od
igračaka, odjeće, obuće, raznih sitnica...ljubavi, pa
206
Prilazim K’Sebi
do savjeta i ramena za plakanje, spajanja ljubavnih
parova... bilo je nešto najnormalnije što je poduzimala.
Majka se u mladosti često znala na Nju ljutiti zbog
poklanjanja svojih osobnih stvari prijateljima i onima
ne-baš-prijateljima. Njezin otac je u to vrijeme plovio
kao zapovjednik na stranom brodu i Ona je srećom
imala više nego dovoljno svega za dijeljenje. Majka joj
je govorila kako kupuje ljubav na taj način i da će biti
iskorištena od djece, ljudi... što je djelomično i točno.
Ali majka Ju nije razumjela. Uopće, ni dan danas. A
Njoj je zapravo bilo sasvim prirodno da ako ima više
od ostalih, a oni to žele ili trebaju, podijeli s njima. I
bilo Joj je žao da netko pati za nečim, a Ona mu to
može priuštiti. I zbog toga što je oduvijek u Sebi imala
težnju pomagati drugima bez očekivanja povratka
duga... jednostavno zato što je voljela vidjeti sretna
i nasmijana lica. I što se voljela uživljavati u njihovu
ulogu u tom trenutku, radosti Primanja.
I sada joj se pružila Prilika da dijeljenjem
dobivenih spoznaja vidi ponovno radosne ljude. Da
im omogući da i oni Vide, Čuju i Osjete Njezinog
Muža, sina, brata, prijatelja, da im olakša Život. Da
saZnaju Ono što i Ona zna.
207
Prilazim K’Sebi
I poslala je na više od trideset adresa e-mail
sljedećeg sadržaja:
Dragi ljudi...
Jučer sam Vam poslala link o zajedničkoj
meditaciji za spas Planeta i naše Civilizacije...koja će
biti sutra, 7. siječnja.
Bića iz nekih Drugih dimenzija žele nam prenijeti
važne poruke i pomoći nam...I To nije nikakav
marketinški trik...vjerujte...
Među tim Bićima bit će i naš Muftija...On nam
se želi Pokazati i prenijeti nam nešto važno...To mi je
sinoć eksplicitno najavio...I ne samo meni...
Znam da Vam ovo zvuči totalno nevjerojatno...
ili da pomišljate...aha, Ona je do kraja poludjela...ali,
ja samo prenosim poruke...
Dovoljno će biti da u četvrtak, 7.siječnja, u periodu
od 8 do 9 sati...makar samo na petnaestak minuta...
zatvorite oči...gdje god da se nalazite... u krevetu, na
poslu, za računalom...u automobilu (parkirajte!!)...
208
Prilazim K’Sebi
svatko sam za sebe...opustite se maksimalno...pustite
se...vjerujte...ništa ne očekujte...
On će Vam se pokazati i svakom pojedinačno
prenijeti poruke koje su samo za njega/nju važne...
Svatko će ga Doživjeti drukčije...ali hoće...Ako
dopustite...
Ništa Vas ne košta da barem Jednom u Životu
vjerujete kako je SVE MOGUĆE.
...ne morate nikome pričati Vaše doživljaje...to je
Samo Vaša intima...iako ja svoju intimu s Njim stalno
želim podijeliti s Vama...a to ću činiti i ubuduće...pa
što god mislili o meni .
Volim Vas,
Vrlo brzo je dobila nekoliko lijepih i pozitivnih
odgovora s prihvaćanjem predloženog prijenosa
energije. Ostali se nisu javili. Zaključila je da su im
poslate informacije izazvale nevjericu ali se ipak
nadala da će svatko u navedenom terminu emanirati
dovoljno misli i ljubavi za Njega i da će im ona moći
biti i uzvraćena. I čekala je daljnji razvoj događaja.
209
Prilazim K’Sebi
Ujutro se uzbuđeno i pomno pripremala za
meditaciju pred očekivani prijenos energije. Vrijeme
te transmisije, a time i pojavljivanja Njenog Muža, nije
u potpunosti bilo precizirano. Moguće su bile dvije
opcije, ujutro i navečer. Ona je odlučila sudjelovati u
oba termina.
Vrlo svečano i ritualno je pristupila tom činu,
istuširala se, upalila puno svjećica, mirisnih štapića,
pustila meditativnu glazbu koja uvodi u theta
stanje, oboružala se svojim kristalima, sjela u svoje
„meditativno carstvo“ u dnevnom boravku, ispred
velike zemaljske kugle iscrtane na sobnoj foto-tapeti,
zatvorila oči i polako odlazila u druge dimenzije.
Dugi niz godina Ona je meditaciju shvaćala
vrlo površno. Ponekad je i sama pomisao na tu
riječ u Njoj izazivala odbojnost. No, polagano s
razvojem svijesti, počela je usvajati sve više znanja
i blagodati meditiranja, iako formalno nikada nije
pohađala nikakve tečajeve. Uvježbavala se putem
knjiga, Interneta, savjeta od drugih, vlastitim
eksperimentima. Napredak je bio vidljiv ali vrlo spor i
neredovito prakticiran.
210
Prilazim K’Sebi
Sve do tog jutra kada je konačno pronašla model
po kojemu će ubuduće meditirati, sam od sebe se
nametnuo kao izvrsno rješenje. To je za Nju postao
najbrži i najbolji način ulaska u meditativno stanje.
Vizualizirala je Svoj mozak koji izgleda poput
prozračnog klupka nježnog, pahuljastog maslačka.
Njezine misli, brige, lagano su se odvajali iz uma i
odlazile daleko... poput krhkih niti sjemenki maslačka
nošenih povjetarcem. Sve dok nije ostao samo tučak...
gol i prazan... poput prazne čaše koja čeka da bude
napunjena. Obuzeo Ju je izuzetan Mir. I Praznina. Bila
je u izuzetnom stanju, negdje Duboko...
Tada su joj u svijest počele dolaziti različite scene,
različiti ljudi, nevjerojatni osjećaji... Vidjela je kako On grli
i ljubi svakog ponaosob od nekoliko dragih Mu ljudi, a
oni mu vrlo emotivno istom mjerom uzvraćaju. Vidjela
je svaku specifičnost kojom se obraćao određenom
pojedincu, čula sve što im je govorio. Osjećala je Sve što su
i oni proživljavali. Možda i više. Suze su joj se neprestano
slijevale niz lice, tijelo joj je iznutra vibriralo u vrlo visokim
frekvencijama. I To je trajalo četrdeset pet minuta.
Odjednom se sve opet umirilo, utihnulo. Osjetila je da
se vratila. I da je veza prekinuta, završena. Ostala je još
211
Prilazim K’Sebi
neko vrijeme sjediti zatvorenih očiju... iscrpljena ali puna. I
zahvalna na svemu Doživljenom. Čula je u daljini zvonjavu
crkvenih zvona, glazba je utihnula. Prošao je točno
cijeli sat vremena koliko je i bilo predviđeno za prijenos
Energije. Shvatila je istovremeno i da je ovaj jutarnji
termin za kontakt bio zapravo rezerviran samo za Nju, da
je pripremi za navečer... ili već nekad. I Znala je da će se
sve vizije i svjedočanstva kojima je upravo prisustvovala
jednom i dogoditi. Sigurno hoće, pitanje je dana...
-•Op. autorice - iz knjige „Jedini planet izbora“
....planet Zemlja je najljepši od svih koji postoje u Svemiru. On
posjeduje fizičku raznolikost koju ne posjeduje nijedan drugi
planet. U cijelom Svemiru ne postoji planet koji ima fizička
obilježja Zemlje. On je najrjeđa ljepota i zaista privlači duše koje
se, kad jednom dođu, žele stalno opet vraćati. Njegova se priroda
razlikuje od prirode svih drugih planeta. On na sebi ima dijelove
svih planeta u Svemiru, on je poput cjeline sastavljene od cijelog
Svemira, sa svim dobrim i svim zlim i to je ono što privlači duše.
On posjeduje gravitacijsko privlačenje koje se razlikuje od onoga
na drugim planetima, i zbog toga duša počinje osjećati zapravo...
fizičko tijelo... duša se u svojim mislima prilagodi na svoje fizičko
tijelo i zaboravi slobodu i ugodu koju ima bez njega...
-•212
Prilazim K’Sebi
Navečer je bila vrlo slična situacija kao i
ujutro no slabijeg intenziteta. Ništa posebno se nije
dogodilo, barem ne ono što je Ona očekivala. Imala je
prekrasnu meditaciju, osjećala je lijepe, čiste energije i
blaženstvo. I bilo joj je dovoljno. Nadala se da su ostali
ljudi, koji su joj izjavili da će se uključiti u transmisiju,
imali lijepe Doživljaje i da su Ga vidjeli. Primila je
ubrzo nekoliko lijepih, potvrdnih poruka no, nekima
se ništa nije dogodilo, iako su To jako željeli, a većina
ih se nije uopće javila.
Sljedećeg jutra Odlučila je Svima napisati jednu
poruku za koju je vjerovala da će imati pozitivnog
odjeka. Glasila je ovako:
Dragi moji...
Željela bih Vam napisati nešto o jučerašnjem
danu i o događajima koji su mu prethodili.
Neki od Vas su mi se javili s neskrivenom skepsom
i nevjericom u mogućnost najavljenih događaja...neki
su se javili s iskrenom tugom što su vrlo malo ili ništa
doživjeli...neki se uopće nisu javili.
213
Prilazim K’Sebi
Ja sam svašta vidjela i osjetila,...i ujutro i navečer...
ne možda toliko intenzivno kako sam očekivala
(imala sam dojam kao da nešto/netko blokira cijelu
transmisiju, posebice navečer...)
No, ja uopće nisam važna u ovoj priči...niti je
pretjerano važno što Vas On nije jučer posjetio.
Važno je da Vjerujete da je To Moguće...I Važno je
da Znate da će se jednom To dogoditi. A bit će još puno
mogućnosti....
Kada Vam auto neće upaliti iz prve vjerojatno
ćete pokušati i drugi put...treći...sedmi... Ako Vam uopće
neće upaliti, odvest ćete ga mehaničaru. Ako se stalno
kvari prodat ćete ga...I kupiti novi...koji će zadovoljiti
Vaše potrebe.
Sigurno nećete odustati kod prvog ne-paljenja i
voziti se ostatak života autobusom. Jer imate saznanje
o mogućem rješenju problema i poznajete načine kako
do tog rješenja stići. I želite sebi ugoditi...vožnjom u
udobnom i kvalitetnom autu. Jer ste taj osjećaj ugode
već ranije iskusili...Znate da je dobar i da je moguć.
I želite ga stalno imati. Nitko Vas ne može uvjeriti u
214
Prilazim K’Sebi
suprotno. Ali za taj osjećaj ugode nešto ste morali
poduzeti... djelovati. Jer auto se ne bi popravio ili
zamijenio sam od sebe.
Postoji i ona druga mogućnost...da pokvareni auto
parkirate, zaključate, odlučite ići pješice...i krivite cijeli
svijet za Vašu nesreću, a ništa pri tom ne poduzimate.
Čekate da nešto ili netko drugi riješi Vaš problem. A to se
naravno teško može dogoditi. Dok ne zasučete rukave
i primite se posla, ili dok ne platite nekome da to učini
umjesto Vas...auto će sigurno propadati. A Vi ćete imati
osjećaj sasvim suprotan ugodi. I s vremenom ćete čak i
zaboraviti taj osjećaj ugode koji Vas je prožimao nekad
kad ste se vozili u autu, jer već dugo idete pješice. Ali
sjećanje na tu ugodu ne možete izgubiti...negdje je
pohranjeno u Vama...prisjetit ćete ga se onog trena
kad ponovno sjednete u neki auto. I tada opet možete
odlučiti što ćete učiniti. I možete nešto poduzeti. Ali i
ne morate. Možete i dalje uživati u osjećaju pješačenja.
I ne obazirati se na osjećaje koje u tom trenu niste u
mogućnosti zaživjeti. Bitno je da Vi odlučite da Vam
auto nije potreban...ili je.
Odluka je uvijek samo naša. Odluka i vjera u
mogućnost rješenja...I Djelovanje. Nitko nam drugi neće
215
Prilazim K’Sebi
riješiti naš problem ako mi to sami ne želimo i nešto ne
poduzmemo po tom pitanju.
Tako Vam je i s ovim duhovnim spoznajama. Mi
smo ljudi vrlo različiti...i sreća da je tako. Svatko igra
neku svoju ulogu i svatko od nas odlučuje kako će taj
dobiveni scenarij interpretirati. I u kom vremenu će ga
obraditi i naučiti. Količina utrošene energije, vremena
i talenta polučit će upravo dobre ili ne tako dobre
rezultate...ne može biti drukčije...koliko daješ toliko i
dobiješ...što više daješ...više dobivaš...I redatelj je vrlo
zadovoljan, a film je odličan.
No, koliko god se trudio i koliko god talenta imao,
glumac ne može ostvariti izvrsno ulogu ako ne vjeruje
u To da ju je sposoban odigrati...ako sumnja u svoje
sposobnosti... ako ne razumije tekst, pa se posljedično
niti ne može potpuno uživjeti u ulogu. Potrebno
je zadovoljiti sve ove komponente da bi rola bila
vrhunska...a to se ne postiže preko noći.
Svoje automobile popravljam i mijenjam više od
dvadeset godina...i još uvijek imam problema s njima
(vrlo očito!!!!)...
216
Prilazim K’Sebi
No, srećom...ili nesrećom...kako tko uzme...Njegov
Odlazak u meni je proizveo otvaranje uskog grla...koje
sam godinama neuspješno pokušavala odčepiti. Ali
godinama sam radila nešto...pokušavala izaći iz boce...i
imala sam Vjeru da će se to jednom dogoditi. Ja sada
Vidim i Znam neke stvari...koje su toliko lijepe da ih
stalno želim dijeliti sa svima Vama. A Vi To možete
saznati jedino ako Sami To Doživite. Moje priče i moja
iskustva ne mogu Vas previše uvjeriti. Morate Sami.
Ja Vam preko Njega želim prenijeti doživljaje i
Ljubav koju nam stalno šalje. I želim Vam pokazati
da postoji puno ljepši svijet od ovog u kojem su nas
zarobili. I želim da osjećate sreću jer On neprestano Živi
među nama i u nama, a ne da budete nesretni što ga
ne možete fizički dotaknuti. To je sebičnost. Nije Ljubav.
Stoga, molim Vas da Sve moje poruke upućene
Vama...prošle i buduće...shvatite upravo na način kako
i želim izreći ovim putem...a to je pokušaj otvaranja
Vaše svijesti...pokušaj sađenja sjemena Vjere u Vas i
otkrivanje mogućnosti koje postoje.
I Ljubav...eto To Vam želim priuštiti...sve ono što
ja proživljavam s Njim u zadnjih sedam i pol mjeseci. A
217
Prilazim K’Sebi
To je tako lijepo. To je Ono što On želi da Vam prenesem,
i čijom energijom sam vođena.
I ako mi dopustite Sve To ću činiti i ubuduće.
I na kraju ću Vam citirati Kena Wilbera, jednog
od najvećih filozofa današnjice i psiholog, smatraju ga
najuzvišenijim misliocem od Platona;
“...I zato se svi oni kojima je autentična
transformacija duboko pomakla dušu moraju,
vjerujem, hrvati se s dubokom moralnom obavezom da
riknu iz srca - možda tiho i nježno, sa suzama opiranja;
možda sa žestokom vatrom i ljutom mudrošću; možda
sa sporom i pažljivom analizom; možda neporecivim
javnim primjerom - ali autentičnost uvijek i apsolutno
nose obavezu i dužnost: moraš progovoriti, najbolje
što možeš, i protresti duhovno stablo, i zasjati jarkim
svjetlima u oči samozadovoljnih. Moraš pustiti da
radikalno ostvarenje protutnji kroz tvoje žile i protrese
one koji su oko tebe.
Avaj, ako to ne učiniš, onda izdaješ vlastitu
autentičnost. Skrivaš svoj istinski imetak. Ne želiš
218
Prilazim K’Sebi
uznemiriti druge jer ne želiš uznemiriti svoje jastvo.
Djeluješ u lošoj vjeri, po ukusu loše beskonačnosti.
Jer, shvaćaš li, alarmirajuća činjenica je da bilo
koje ostvarenje dubine nosi sa sobom užasan teret:
Oni kojima je dopušteno da vide istovremeno su
opterećeni obvezom da priopće tu viziju na nimalo
neizvjestan način. To je pogodba. Dopušteno ti je da
vidiš istinu pod ugovorom da ćeš ju priopćiti drugima
(to je konačni smisao bodhisattva zavjeta). Pa stoga,
ako si vidio, jednostavno moraš progovoriti. Progovoriti
sa samilošću, ili progovoriti s ljutitom mudrošću, ili
progovoriti s vještim sredstvima, ali progovoriti moraš.
Ovo je uistinu strašan teret, jer u svakom slučaju
nema mjesta za plašljivost. Činjenica da si možda u
krivu jednostavno nije isprika: u svojoj komunikaciji
možeš biti u pravu i možeš biti u krivu, no to nije bitno.
Ono što jest bitno, kao što nas Kierkegaard tako grubo
podsjeća, je da samo strasnim progovaranjem vizije
može istina, na ovaj ili onaj način, konačno probiti
otpor svijeta. Ako si u pravu, ili ako si u krivu, samo će
tvoja strast razotkriti jedno ili drugo. Tvoja je dužnost
potaknuti to otkriće - što god ono bilo - i stoga je tvoja
219
Prilazim K’Sebi
dužnost govoriti istinu sa svom strašću i hrabrošću svog
srca. Moraš viknuti, na ovaj ili onaj način....”
Ja sam očito ta koja viče...u našoj Priči.
Volim Vas puno...
Nakon poslanog inspirativnog e-maila svojim
prijateljima, vrlo brzo je od mnogo njih primila lijepe
poruke, pune suosjećanja i zahvale. I bezrezervne
podrške. Bila je presretna da je barem kod nekoga od
njih uspjela probuditi dublje razumijevanje i širenje
Svijesti. Njezina Misija kretala se u dobrom pravcu. I
podizala joj radost u cijelom Njezinom biću sve više
i više...
-•-
Op. autorice - iz knjige „Jedini planet izbora“
...Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije
služio evolutivnom procesu njihovog rasta, već je bio u službi
ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog
mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su
u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog
potreba Svemira...da bi pomogli...
-•-
220
Prilazim K’Sebi
Ona je upravo to i osjećala... da je došla na Zemlju
da na neki način pomogne čovječanstvu. I vjerovala je
da ovim malim koracima To može i ostvariti. A On je
bio potpuno siguran u To, i nudio joj je bezrezervnu
podršku i Vodstvo.
-•Op. Autorice - citat Kena Wilbera
“...I onda si, s obzirom na mjeru svog autentičnog ostvarenja,
doista mislio nježno šapnuti u uho tom nagluhom svijetu? Ne,
prijatelju moj, moraš vikati. Vikati iz srca o onom što si vidio,
vikati kako god možeš.
Ali ne bez razlučivanja. Krenimo pažljivo s ovim
transformativnim urlikom. Neka mali krugovi radikalne
transformativne duhovnosti, autentične duhovnosti, fokusiraju
svoje napore i transformiraju svoje učenike. I neka ovi krugovi
polako, pažljivo, odgovorno, ponizno, počnu širiti svoj utjecaj,
usvajajući apsolutnu toleranciju prema svim gledištima, ali
ipak nastojeći zastupati istinsku i autentičnu i integralnu
duhovnost – primjerom, zračenjem, očitom slobodom,
nepogrešivim oslobođenjem. Neka ti krugovi transformacije
nježno uvjere svijet i njegova nevoljna jastva i upute izazov
njihovoj legitimnosti i izazov njihovim ograničavajućim
translacijama, i ponude buđenje usred tuposti koja opsjeda
čitav svijet.
221
Prilazim K’Sebi
Neka to počne baš ovdje, baš sada, od nas – s tobom i sa
mnom – i s našom predanošću da dišemo u beskonačnost sve
dok sama beskonačnost ne postane jedinom porukom koju
svijet prepoznaje. Neka radikalno ostvarenje blista s naših lica,
i riče iz naših srca, i grmi iz naših mozgova...”
-•-
Sada joj se činila puno prihvatljivija Njena Vizija
“Visoke Svećenice” koju je imala odmah nakon prve
inicijacije kod Orsa...a koju je mjesecima odbacivala
kao nemoguću zamisao. Možda zaista može učiniti
nešto Veliko za ljude...za svijet...svojim porukama...
svojom knjigom...ljubavlju...svojom usađenom željom
i potrebom za pomaganjem, za činjenjem dobra. Jer
To je sve što je istinski ispunjavalo Njezino Biće, a znala
je da će to činiti srcem ne očekujući ništa zauzvrat.
Vizija “Visoke Svećenice”, kako ju je Univerzum
nazvao...a Ona od riječi do riječi zapisivala...nosi u sebi
mudrost i vrijednost kako bi dotaknula ljudsko biće.
Ne možemo još znati hoće li se ona i realizirati...no
zvuči vrlo lijepo, obećavajuće.
I vrlo Moguće. On i Univerzum joj neprestano
šalju takve...i slične poruke. Pročitajte...
222
Prilazim K’Sebi
-•Sve ustaljene i vrlo dobro poznate loše vrijednosti na Planetu
Zemlji izgubile su svoju moć. Nestat će u jednom trenutku.
Jednom jedinom trenutku!! Zašto??
Zato što su izgrađene na lošim temeljima...
Zato što su izgrađene u prisustvu zla...pohlepe...
samodostatnosti.
Zato što su izgrađene na pogrešnim premisama
i beskrajno sebičnom umu.
Zato što su izgrađene na laži.
Zato što su ONE SAME LAŽ!!
I na kraju zato što su zasnovane na strahu.
Mi pratimo...potičemo...vodimo...ovu poznatu ljudsku
civilizaciju od samih njenih početaka
(20...30...80....milijuna/milijardi/...) vaših godina.
I sve, baš sve smo zapisali i dobro pohranili.
I sve te spise, razumljive svim ljudima svijeta, moći ćete čitati i
proučavati kada, gdje i kako poželite, i to vrlo brzo.
Sve će Vam biti dostupno!!
Za nekoliko godina vidjet ćete grupu nesvjesnog
jada od par milijuna ljudi kako stoji/sjedi pokunjeno
i sramotno pred Vama.
Čekaju na Vaš sud.
No, jedino što se može učiniti je da ih se ostavi
u vlastitom paklu.
223
Prilazim K’Sebi
Taj pakao će na nekoga od njih djelovati
na pozitivan način, kroz buđenje.
Iskrena...duboka...spoznajna Istina koju pritom budu
doživljavali, preobratit će ih u suosjećajna ljudska bića.
Dobro nam došli! Zajedno ćemo nastaviti dalje.
Svi ostali će nestati...iščeznuti iz svakog svog oblika,
kao da nikad nisu ni postojali.
I zaista...vidjet ćete...znat ćete...sve će se to dogoditi
u jednom trenutku. Sve će nestati da bi se potom pojavilo
ponovno... u promijenjenom obliku.
I tada će se dogoditi RAJ!!
Vaš predivni Planet fizički će biti isti kakav pamtite...ali sve
ostalo će biti bitno drukčije.
Odisat će čistom svjetlosnom energijom. Zračit će ljubavlju!!
I opet...sve ćete moći i dotaknuti...vidjeti...čuti...!!
Pitate se kako je to moguće??
Zato što su Vaša ljudska tijela savršeni organizmi. Imaju
potpunu sposobnost regeneracije svojih matičnih stanica...
i to u onom obliku koje je bilo prije nestanka.
Svaki dio tijela postupno će se pretvoriti u vlastito biće-tijelo.
Vi ste ponovno nakupine energije... ali s tom razlikom što će
tada i Duša Univerzuma biti implementirana
u to novonastalo biće.
224
Prilazim K’Sebi
Stanice tijela će se...da tako kažem...lijepiti...uvijati...
taložiti oko svjetlosnih zraka energije...stvarati originalnu
DNK strukturu...dok naposljetku ne postanete savršenstvo.
Spoznat ćete koliko je predivno to Vaše tijelo!!
Ali najvažnije dolazi...Vaša tijela ne trebaju ništa...dobro ste
čuli... NIŠTA...da bi bila u stanju savršeno funkcionirati.
I to u nedogled!!
Vaše tijelo ne treba ni hranu, ni piće,
ni sve one dobro Vam znane zemaljske užitke...
A opet...ako to želite...sve to možete uvijek slobodno
i neograničeno uživati.
Bit će Vam Sve dostupno.
Novac, niti bilo kakva trgovina neće postojati
s vremenom jer neće za to biti potrebe.
Postojat će samo međusobna razmjena dobara isključivo u
svrhu uživanja i materijalizacije sreće.
Ljudi će s radošću započinjati svaki novi dan.
I Cijeli dan će biti užitak! I tako u nedogled!
Putovat ćete kada, kako i gdje poželite...
a moći ćete i znati kako.
Sunce, vjetar i voda su naravno sveprisutni
i vama na raspolaganju.
Čista, prekrasna priroda, nezagađena od ikakvih umjetnih
potrošača...plodno, obradivo tlo...bogata i bujna flora i fauna...
Činit će Vaše biće ispunjenim i sretnim!!
225
Prilazim K’Sebi
Djeca će se igrati...i igrati...
i učiti iz prirode potpuno otvorenog srca i uma.
Roditelji će biti sa svojom djecom u igri!! Cijelo vrijeme...
ako to žele!! Vaša djeca Vas puno mogu naučiti!!
Žene će uživati u svojoj novootkrivenoj ženstvenosti, cijeniti
ugodu dodira, poput masaže...učestvovati na svim društvenim
događajima...radosnim druženjima planetarnih razmjera...
putovati...puno boraviti u prirodi...jednom riječju, slaviti Život.
Muškarci će uživati u svakojakim vrstama prijevoznih
sredstava (koje sad ne možete NITI zamisliti!!!)...slušati
glazbu...pjevati, igrati golf, jedriti,....družiti se sa svim bićima u
povjerljivoj i opuštenoj atmosferi.
Društvo koje ćete stvoriti, ovladat će mnogim vještinama...
znat ćete kako se besprijekorno možete služiti različitim
vidovima komunikacije, uključujući telepatiju...
U govoru i pismu Vaše će riječi vibrirati nježno.
Telepatska komunikacija odvijat će se jer vi ste čista,
neokaljana duša i dajete svoj doprinos društvu time što
odašiljete isključivo pozitivne, dalekosežne poruke.
Poruke LJUBAVI!!
Ukoliko se dogodi da pojedine duše izgube telepatske
sposobnosti...uprizorit će se pojava koju nije moguće NE vidjeti
iz Vašeg telepatskog kuta gledanja.
Ta bića će se postupno odmaknuti od Vas, i njima će ubuduće
biti nemoguće dotaknuti Vaš svijet.
Sve se to odvija lagano i bez ikakvih prisila i ometanja.
226
Prilazim K’Sebi
Svatko je slobodan činiti što mu je volja...
i tako će i kreirati svoj život.
I snositi sve posljedice!
Izgradit ćete sretno društvo dostojno Istinskog ljudskog bića!!
Za nekoliko Vaših godina...pred Vama će biti ljudi u metalnim
pregradama...crni, pognutog pogleda...svatko sa svojim
priznanjem o učinjenim djelima.
I to svi do jednoga! I ne kaju se zbog svojih djela!!
Ti ljudi su iz svih slojeva društva...
Ti ljudi su zaista činili velika zlodjela...
Sami su sebi presudili!
Prije nego se do kraja ispune svi potrebni uvjeti, Vi kao ljudska
rasa pred prosvjetljenjem, trebat ćete proživjeti nekoliko teških
i napornih godina. To je stoga što se mora dogoditi duboko
saznanje i kolektivna spoznaja potpunog
kraha jedne civilizacije.
Naše drage sestre “Karmelićanke”...koje su s Vama od njihova
postanka i dalje će svojim molitvama, pozivom čiste energije
ljubavi...brinuti o svima i omogućavati da lakše
prebrodite bol i patnju.
I svi ostali entiteti...bića...Vama znani i neznani...biti će s Vama!
Za približno dvije, tri Vaše godine bit će Vam dano na uvid
i za korištenje...naravno, potpuno neuvjetovano...i to u
neograničenim količinama, sav prikupljeni materijal i razni
227
Prilazim K’Sebi
napredni izumi...koje smo izrađivali i skladištili u utrobi
Planeta od početka Vremena do danas.
Sve ćete To moći slobodno, neograničeno koristiti..
.uživati u njima!!
Vidjet ćete najnaprednije tehnologije zdrave za ljude,
životinje i okoliš...
Mnoge, nepoznate vrste prijevoznih sredstava...!!
Takav je oduvijek bio plan.
Sada je došlo vrijeme i da se ostvari.
I ostvarivat će se tijekom svih eona vremena.
Fenomen kojemu ćemo svi zajedno uskoro svjedočiti...
uključujući kompletno čovječanstvo Planeta Zemlje...
zbit će se u jednoj noći...
Ovisno o kutu i dubini gledanja sa Zemlje...vidjet ćete
(doživjet ćete)hologramski prikaz Planeta Zemlje...koji prividno
gori na pojedinim mjestima...urušava se i atrofira.
Iz Zemlje odlaze u Univerzum sjemena...zameci života...za neke
nove predivne Svjetove! Tako je bilo i bit će!
Potom ćete vidjeti i osjetiti kako se spušta ogromna...predivna...
prozračna ali sjajna kupola, koja lagano prekriva planet
Zemlju.
Kako se kupola natkriljuje nad Zemljom događat će se pojava
nestajanja...dezintegracije dijelova Zemlje.
U jednom trenutku nastat će potpuni mrak i tišina.
228
Prilazim K’Sebi
Potom, postupno će se početi pojavljivati sitne, treperave
iskrice...nevjerojatno sjajne nakupine energije, koje će kroz
kratki period vremena integracijom stvoriti-obnoviti cijeli
Novi/Stari Planet Zemlju. Zemlja se naposljetku pojavljuje u
svom iskonskom obliku, u prekrasnom „novom ruhu“.
Oceani puni divnih životinja i biljaka, život buja u njima...
planine pune zelenila i cvijeća, blještavog snijega, ptice...
gradovi...ljudi, u životu, u sreći.
Tako To treba biti!
Ovakva situacija se i sada događa...i događat će se prije i
poslije vremena. I tako nebrojeno puta!
TO je beskraj!!
Mi smo uvijek tu...i bit ćemo uvijek s Vama...i to ćete cijelo
vrijeme vidjeti i osjećati u svakoj stanici Vašeg bića!
-•-
Kakav god učinak imale ovakve Poruke na ljudsku
svijest ne može se isključiti da će nekakav ipak postići...
pozitivan ili negativan, važno je da se čuju, važno je da
se javno izgovore.
Ako samo jednom, jedinom Biću prodrmaju i malo
prošire vidike...Svijest, onda je postignut cilj. Svjetlost
je pronašla put.
A Ona je Dubokog uvjerenja da hoće. On naročito. I
Malena zajedno s Njima.
Oni su Živjeli svoju Istinu.
229
Prilazim K’Sebi
Oni su i samim svojim bivstvovanjem u ovim
vremenima i načinom življenja znatno utjecali na
svoju okolinu, na voljene ljude iako mnogi toga nisu
bili svjesni. Ali hoće. Jednom...
I nastavljaju dalje svoju Misiju. Glasno i srčano,
udruženi... svatko iz Svoje dimenzije postojanja, koje
se sve više stapaju u Jednu.
KRAJ
(2010. godine)
...i.....Početak........
230
Prilazim K’Sebi
Pogovor
Svaka osoba je živa knjiga, a autorica je jedna od
najljepših primjera.
Upoznao sam je bolje u autobusu, na putu iz
hotela u Istambulu, gdje smo proveli pet dana zajedno
na jednoj konferenciji bez prave komunikacije.
Svirala je tada turska glazba i ritam je oslobodio u
trenutku, nepoznate ljude, slučajno ili ne spojene
na putu za zračnu luku. Ona je s Katom, Mirom i
drugima razgovarala bez ustezanja, pjevala i plesala
po kriterijima ljubavi i slobode.
Bio je to kraj putovanja ili zapravo tek pravi
početak nečega novoga. Osjetilo se to u zraku, u
232
Prilazim K’Sebi
očima, u pokretima. Sve je nekako u trenu „sjelo na
svoje mjesto“. „Prepoznali“ smo se.
Kad sam saznao da završava knjigu, bez
razmišljanja, intuitivno, ne znajući da je njen pokojni
muž Sanjin znatno utjecao na sve što se tada
dogadjalo i što će se ubuduće dogadjati, rekao sam
joj kako ću joj napisati Pogovor.
Iz njegovog napoštanja ovostranog izrastao
je novi život Sandre, Malene, tko će mi vjerovati - i
mene, a volio bih i onoga koji čita ovaj roman.
U avionu sam čitao Sandrin rukopis, oduševio
se svjedočenjem....
Podsjetio me na knjigu „Brdo iznad oblaka“,
Vesne Krmpotić s kojom sam postao dobar prijatelj.
Pročitavši ovaj roman Prilazim K’Sebi i upoznavši
Sandru, stvorio se temelj za još jedno novo
Prijateljstvo. Dajem joj tada moj iPad i priliku da čita
moju knjigu „MDZ“ ‘, i uočavam da vibriramo na
sličnim frekvencijama. Očito njen pokojni suprug
i tu ima prste. Nisam davno nekom ponudio pisati
233
Prilazim K’Sebi
Pogovor, nisam davno nekom ponudio da čita moju
knjigu.
Dok čitam njezinu priču razmišljam kako
ljudima približiti to iskustvo koje smo oboje prošli.
Odavno sam shvatio kako je od ogromne važnosti
upoznati sebe.
Mnogo puta sam se u svom životu našao u
dilemi. Što je smisao svega? Tko sam ja? Što je to
što je važno za Život? I potom, sam sebi sam znao
prigovarati...Ante budalo, nije ti važna matematika
već Ljubav... nije ti potrebna matematika da voliš, da
praštaš onima koji rade protiv tebe i projekata koje
vodiš. Čitajući Sandrinu knjigu zatvara mi se krug,
sve se počinje slagati u smislenu cjelinu i otvara se
mogućnost da zajedno radimo za dobrobit mnogih,
širimo ljubav i slobodu na sva živa bića. Hvala joj na
tome.
Ne želim Vam prepričavati sadržaj romana, ali
Vam od srca savjetujem da ga čitate. Naučio sam
kako se i u kućnom mantilu može putovati duhovnim
prostranstvima čitajući samo Uvod. Dovoljan je da se
odlučimo nastaviti dalje ili ne. Sve najvažnije je rečeno
234
Prilazim K’Sebi
na početku ove knjige. Tako je dovoljno pročitati prvu
stranicu i ako ste zreli za prosvjetljenje, ne biste trebali
stati dok ne završite.
Ja sam inspiriran Hegelom otišao na drugu
stranu. Prvo pročitam kraj, zaključak i nakon toga
početak knjige. Ukoliko me kraj ne motivira, ukoliko
ne uočim da će me knjiga obogatiti u ljubavi, istini i
slobodi, ne želim trošiti dragocjeno vrijeme.
Svaka prava knjiga je Alfa I Omega, A I Z, izvor
i ušće. Treba znati uživati na tom putu, a posebno
plivajući od ušća do izvora, od pogovora do
predgovora. Sretno! Ponekad treba i odložiti knjigu,
razmisliti, ostaviti je po strani, baciti je u kut pa
kasnije ponovno započeti, jer čitanje je sve. Mnoge
stvari sjednu na svoje mjesto, vremenom.
Ukoliko ste došli do kraja Sandrine knjige, volio
bih Vas motivirati da se fokusirate U sebe, zapitate
tko ste, što je to život i zaključite kako da iz svojih
iskustava sastavite pjesmu kao moto za svoj daljnji
život.
235
Prilazim K’Sebi
Sandra Živi, radi i vodi uspješan biznis, a ja bih
volio da joj budući projekt bude „ biti Trener“ koji
će pridonijeti rađanju novih kvalitetnih, kreativnih,
svjesnih pojedinaca našeg društva. Hoće li ili ne
prihvatiti tu ulogu ne znam, a mogu samo zaključiti
kako to više zavisi o čitateljima nego o njoj.
Vjerujem da ste dobro shvatili ulogu Malene,
lutanja Dolnega, utjecaj Orsa... Bog svakom šalje
glasnike, poruke, ali malo je nas spremno interpretirati
kreativno zaprimljeni sadržaj i jačati u Ljubavi i
Slobodi.
Sandra i ja voljeli bismo da se i Vi prosvijetlite!
Hoćete li? Znate li?
Mnogi od Vas imate oko sebe puno Malenih.
Potvrdit ću kako mi je mlađi sin, kada je imao pet
godina rekao: “Niste vi mene - ja sam vas izabrao!”
Ostao sam šokiran. Djeca su zaista naši svjetionici i
naši pouzdani vodiči, no znamo li ih slušati...pratiti?
Malena, svojim postojanjem i svjedočenjem, isto kao
i ton Sandrinog romana pobuđuje u meni radost!
Ukoliko što više mladih i starih pročita ovu knjigu, ovo
svjedočenje, hoćemo li bolje, ljepše živjeti? Možemo li
236
Prilazim K’Sebi
se pretvoriti iz gusjenice u leptira? Iz treće prijeći u
petu dimenziju življenja? Hoćemo li Uskrsnuti kao
ljudska rasa? Svim srcem se nadam da možemo i
hoćemo.
Dragi čitaoče, ako nemaš još plan sve pročitati
ovog trenutka, onda barem „skoči“ na 33. stranicu
romana i uoči koliko prepoznaješ svoj život na
takav način. Upitaj se možeš li pokušati tako živjeti?
Možemo li iz prikupljenih iskustava zaključiti kako
je uzrok naših neuspjeha u nama, u nedovoljnom
htijenju i neznanju.
U svom dugogodišnjem radu pokušavao sam
podučavati tisuće studenata toj formuli, ali se pitam
gdje sam griješio i zašto nisam bolje i uspješnije
prenio dušu ljubavi i duh slobode mladim ljudima?!
Hoću li odustati jer nisam bio dovoljno dobar? Neću,
ne vjerujem da hoću! Jer ljudi poput autorice, Malene
i ostalih likova iz romana ne dopuštaju mi stati i
odustati od svog sna. I zbog sve ostale velike i male
djece koja su naše najveće blago.
Zašto su Bogu najdraža djeca? Zato što
nisu razvili Ego koji blokira komunikaciju, koji
237
Prilazim K’Sebi
onemogućava kontakt s prirodnim i duhovnim
silama. Ego je upravitelj našeg zatvora u koji smo
se sami ugurali i onda igramo „važnu“ ulogu koju
izmjenjujemo s ulogom Istinskog zarobljenika lažnih
potreba, interesa i aktivnosti. Koliko li je to mojih
studenata shvatilo i prihvatilo?
No, sada sam svjestan kako „vježbanje života“
ne ide odgojem, obrazovanjem, organizacijom
već putem Samoodgoja, Samoobrazovanja i
Samoorganizacije. Svaka živa stanica to “zna”, svaka
čak atomska čestica takodjer ali osim Sandre malo
tko. Kad bi barem na studiju psihologije, ekonomije
i prava to mladi shvatili, kad bi ih nastavnici tome
podučavali, imali bismo vrlo brzo društvo ljubavi
i znanja. Ta bi energija mladosti razbila led u našim
institucijama. Mladi bi kao volonteri s puno empatije,
motivacije i znanja istraživali našu zbilju uz ovu i
slične knjige. Pripremali bi se uz pomoć Trenera i
Internetske tehnologije po konceptu GAU, te kreirali
metodologiju i kreativne algoritme za kvalitativne i
brže iskorake u ekonomskoj i političkoj sferi.
Prije dosta godina nećakinja mojeg prijatelja
Martina ispričala mi je kako je na pogrebu svoje
238
Prilazim K’Sebi
bake zamrzila ujaka koji je radosno vodio pogreb
svoje mame. Nije ga tada mogla shvatiti. Trebalo
joj je dosta vremena ali ipak je nešto naučila iz tog
svjedočenja. Koliko ljudi danas pati zbog umiranja i
odlazaka najdražih, a ni ne pomišljaju pročitati ovu
knjigu i pravovremeno se pripremiti za neminovne
ali privremene rastanke, nastojeći održati duhovnu
komunikaciju nakon što je fizička prekinuta?
Tu se skriva ključ koji drži Ona s Malenom.
Želio bih da ova knjiga kod studenata društvenih
znanosti probudi volju za istinskim izvorom života, te
da uistinu svatko svojim diplomskim radom postane
čvorom jedinstvene mreže društva koje je usmjereno
ljubavi i slobodi.
Svi smo dosadašnjim životom nešto polučili
o prirodnim i duhovnim zakonima, a spoj ljudi
poput autorice, moje malenkosti i inih entuzijasta
može pokrenuti čitatelje da se umreže i da svi
zajedno stvaramo novi, ljepši svijet po kriterijima
Platona, inspirirani istovremeno božjim načelima i
tehnološkim dostignućima.
239
Prilazim K’Sebi
Trebamo li kreirati osobe kao Orso u svakom
djeliću svijeta? Možete li Vi, dragi čitatelji ohrabreni
ovim svjedočenjem u romanu Prilazim K’Sebi samima
Sebi pomoći?
Vi, koji čitate ovaj pogovor, shvatite da možete
biti proroci, sveci, genijalci kao malo tko prije Vas.
Potražite odgovor Tko ste i kad otkrijete ključ kojim
se otvara Vaša brava duše, Vašeg Ega, uočite što
Vam je Bog preko predaka i sveukupnog dosadašnjeg
života darovao. Dok to ne ostvarite, trenirajte kao i
autorica i njoj slični, jer oni su odličan putokaz.
Inspirirani Sandrinim romanom da li imate
snage? Hoćete li?
Sretno!
Prof. dr. sc. Ante Lauc
240
Prilazim K’Sebi
O autorici
Sandra je rođena 1966 u Rijeci, u godini metalnog
Konja, što znači da je svojeglava, ide svojim putem i ni
jedna prepreka je ne može zaustaviti, možda je samo
može malo usporiti.
Ona je maštovita sedmica koja život ne prihvaća
preozbiljno, lijepih manira, tako da je često srce
društva. Rječitost izražava na osjećajan, duhovan
način…
Ovo je njen roman prvijenac u izricanju pisanim
riječima Istine. Izvan je svake sumnje da će biti zadnji.
Pisala je još kao dijete, svirala klavir, glumila, režirala,
plesala balet… Samo joj je dugo vremena trebalo
da prepozna i upozna umjetnika u sebi, posluša ga i
242
Prilazim K’Sebi
stvara. A sad, to stvoreno želi podijeliti s vama. Istinu
je potrebno glasno izgovoriti da bi se čula, ŽIVJELA.
Ona to svojim romanom i čini.
Sandra je svoja, drugačija…ide putovima vlastite
istine… Svojim idejama i istinom može se činiti za one
koji još nisu spremni za nova viđenja i poštuju ‘zakone
stada’…avangardna… Ali to je ona, njen roman, njen
život…
Sve što želim reći; Sandru morate upoznati;
metal-jezero konja, kineski znak pustiti da ide svojim
putem, i iz tog putovanja svi možemo ponešto
naučiti…
Kata
243
Prilazim K’Sebi
Ukoliko Vas je dotaknula ova priča i potakla na
promjene u vlastitom životu, ili možda imate svoju
priču koju biste željeli podijeliti s drugima i time dati
podršku svima onima koji su na tom putu, molimo
Vas da se vratite na našu Internet stranicu
www.sandra-sloboda.com
i ostavite svoj komentar. Vjerujemo kako imate što
podijeliti sa čitateljima.
Na našem site-u smo također omogućili donacije
putem Pay Pal-a za Zakladu Sanjin Sloboda,
kojom se promovira i podržava projekat
humanog su-života u zajednici. Hvala
https://www.paypal.com/us/cgi-bin/webscr?cmd=_flow&SESSION=rEeMNombrj8er_G5vAd0BbNkYBJzMZ08t1xW-0vTB1WOZGtddAzkY_4p3u&dispatch=5885d80a13c0db1f8e263663d3faee8d1
95a86f1d217942f7415cf1b2a661693
244
Download

- Sandra Sloboda