Jedra Boke
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE
KOTOR
Mart 2013.
Sala Tribine grada Zagreba, 4. mart: prezentacija Pomorskog
muzeja Crne Gore u Kotoru dok govori primarijus dr Josip Gjurović
Fotografija: D. Brdar
U GLAVNOM GRADU HRVATSKE 4. MARTA ODRŽANA
PREZENTACIJA NAŠE INSTITUCIJE
Vece
ˇ kotorskog Pomorskog
muzeja u Zagrebu
ajedno sa Hrvatskom bratovštinom Bokeljska mornarica
809 iz Zagreba u ponedjeljak 4. marta u glavnom gradu Hrvatske organizovali smo veče pod nazivom 60 godina Pomorskog muzeja u Kotoru. Događaj je upriličen u sali Tribine grada Zagreba, Kaptol 27, a počeo je u 18:30 sati. Prisustvovalo mu je oko 70 prijatelja i poštovalaca našeg muzeja, privrženika Kotoru i Boki, kao i drugi zainteresovani.
Među posjetiocima su bili mr Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ministrice kulture Republike Hrvatske, Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, sa suprugom, naša draga
prijateljica Maja Parentić, direktorica Centra za kulturu grada
Krka, sa dvojicom svojih saradnika – Sašom Lončarićem i Igorom Gržetićem, dr Radoslav Pavićević, predsjednik Nacionalne
zajednice Crnogoraca Hrvatske, Dušan Mišković, predsjednik
Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Montenegro Zagreb,
Danilo Ivezić, sekretar Vijeća Crnogorske nacionalne manjine,
dr Lovorka Čoralić, naučna savjetnica Hrvatskog instituta za
istoriju u Zagrebu, kao i druge ličnosti. Ambasador Crne Gore u
Hrvatskoj Igor Građević uputio je pismo izvinjenja zbog nemogućnosti da prisustvuje skupu.
Zadovoljstvo i čast da predstavi Pomorski muzej, objasni njegovu
kulturnu i obrazovnu misiju i predstavi strategiju njegovog djelova-
Z
nja imala je mr Mileva Pejaković Vujošević, direktorica te kotorske i crnogorske instutucije koja baštini vrijedno istorijsko nasljeđe
pokoljenja sa šireg područja današnjeg Kotora. Riječ su još imali
Slavko Dabinović, bibliotekar i urednik Pomorskog muzeja, don
Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije, i don Ante Dragobratović, župnik crkve Sv. Mateja u Dobroti. Ulogu moderatora
obavio je ugledni kardiolog primarijus dr Josip Gjurović, predsjednik Bratovštine Bokeljske mornarice 809 - Zagreb. Pripremu i
realizaciju skupa uspješno je uradila mr Maja Tabak Slošić,
sekretar Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb.
O povodu za okupljanje - 60 godina plodnog rada Pomorskog
muzeja - i programu večeri najprije je govorio dr Gjurović koji je
dio svog izlaganja posvetio Boki i Kotoru. U istom jubilarnom kontekstu, Muzej je potom predstavila mr Mileva Pejaković Vujošević.
Kratkim filmom autora Uglješe Samardžića - virtualnom šetnjom
kroz muzejski prostor Palate Grgurina - posjetiocima smo dočarali
sjajan ugođaj kojeg su mnogi doživjeli u dosadašnjim posjetama.
Virtuelni posjet Muzeju svojim propratnim komentarima dopunjavala je direktorica Pejaković Vujošević. Nakon projekcije filma, u
dijelu programa pod nazivom Muzej - čuvar i istraživač pomorske i
istorije i kulture Boke kotorske, o monografiju Prčanj, novom, proširenom izdanju te knjige...
nastavak na stranama 4, 5, 6 i 7
Jedra Boke
AKTIVNOSTI
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE
ˇ i dogovor o
Priprema beogradske izlozbe
’
izdavanju knjige mr Jovice Martinovica
Jedra Boke je mjesečna publikacija
Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru
Mart 2013. godine
Direktor Pomorskog muzeja
mr Mileva Pejaković Vujošević
irektorica Pomorskog
Dmuzeja Crne Gore mr
Prijatelji i saradnici
Prof. dr Anton Sbutega
Prof. dr Gracijela Čulić
Prof. dr Milja Radulović
mr Stevan Kordić
Don Anton Belan
Prof. dr Milenko Pasinović
Antun Tomić
Milan Sbutega
Zoran Radimiri
Željko Brguljan
Petar Palavršić
Radojka Janićijević
Jelena Karadžić
Slavko Dabinović
Milica Vujović
Smiljka Strunjaš
Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje
Drago Brdar
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru
Trg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000
Telefon: +382 (0) 32 304 720
Fax: +382 (0) 32 325 883
Website: www.museummaritimum.com
e-mail: [email protected]
Misija Pomorskog muzeja Crne Gore u
Kotoru je da čuva sjećanje naše zajednice
na bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske,
njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz prikupljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate
pomorske tradicije i kulturne baštine.
Pomorstvo je u Kotoru počelo da se razvija
za vrijeme srednjeg vijeka. Pomorski muzej
sa dužnim poštovanjem čuva uspomene na
te davne dane, na uspjehe slavnih kotorskih
moreplovaca, umjetnika, brodograditelja,
zanatlija, državnika i diplomata, posrednika između istoka i zapada.
Pomorski muzej je institucija kulture
Republike Crne Gore.
2
Jedra Boke - mart/2013.
Fotografije: D. Brdar
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastao
je postepenim razvitkom prvobitne zbirke
Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemeljene oko 1880. godine, koja je od 1900.
godine otvorena za javnost, a 1938.
godine preuređena i otvorena na prvom
spratu sadašnje muzejske zgrade, barokne
palate plemićke porodice Grgurina iz
početka XVIII vijeka, koja je od 19491952. godine kompletno restaurirana i
adaptirana za potrebe Muzeja.
Mileva Pejaković Vujošević
boravila je 14. marta u Beogradu gdje je razgovarala
sa direktoricom beogradskog
Muzeja nauke i tehnike mr
Sonjom Zimonić i Anjom
Radaković kustosom i šefom
programskih aktivnosti tog muMr Sonja Zimonić, direktorica Muzeja nauke i tehnike,
(lijevo), mr Anja Radaković kustos, šef programskih
zeja o organizaciji zajedničke
aktivnosti (sredina) i mr Pejaković Vujošević (desno)
izložbe pod nazivom Slavni
kapetani Boke Kotorske. Otvaranje izložbe zakazano je za 15. april u 19. sati u Galeriji
nauke i tehnike Srpske akademije nauka u Beogradu, Đure Jakšića 2.
Autorstvo izložbe potpisuju Pomorski muzej i naš kustos Radojka Abramović. Organizatori su oba muzeja: Pomorski muzej Crne Gore i Muzej nauke i tehnike u Beogradu.
Izložba je uzvratni poduhvat koji dolazi nakon što je u novembru prošle godine beogradski muzej u kotorskom muzeju pripremio izložbu pod nazivom Kapetani reka i mora.
Na izložbi će biti predstavljeni brojni eksponati: portreti kapetana Boke, modeli brodova, pomorski instrumenti i stari dokumenti, koji će posjetiocima dočarati istoriju pomorstva Boke Kotorske, preko predstava bitaka i slavnih okršaja na moru, do priče o
privrednom i kulturnom usponu Boke koje je uslovila pomorska privreda. Posjetioci će,
između ostalog, moći da saznaju kako se sticalo zvanje kapetana duge plovidbe –
zapovjednika broda, ko su bili kapetani Boke zaslužni za istoriju svjetskog pomorstva,
kao i koji je to kapetan Boke u 19. vijeku oplovio svet.
Naš muzej će ovom izložbom predstaviti pomorsko nasljeđe Boke Kotorske i svakako
interesantnu priču o slavnim bokeljskim kapetanima, koji su se afirmisali po čitavom
svijetu kao izvrsni navigatori, uspješni privrednici i slavni ratnici. Pomorstvo je stvorilo
veze Boke Kotorske sa svijetom i omogućilo privredni razvitak ovog kraja, kao i civilizacijski i kulturni napredak. Izložba će biti otvorena do 27. aprila.
Boravak u Beogradu gospođa Pejaković Vujošević iskoristila je i za dogovor oko
realizacije zajedničkog izdavačkog poduhvata Pomorskog muzeja i beogradske
izdavačke kuće Magelan press - kapitalnog djela našeg sugrađanina, nekadašnjeg
direktora Pomorskog muzeja i doajena crnogorske arheologije mr Jovice Martinovića. Direktorica našeg muzeja se tim povodom sastala sa mr Katarinom Mitrović,
istraživačem saradnikom Centra za istorijsku geografiju i istorijsku demografiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koja je i urednica u izdavačkoj kući Magelan press. Knjiga još nema definisan naslov a riječ je zapravo o doktorskoj disertaciji poštovanog kolege Martinovića sa naslovom Socijalno – ekonomska struktura
društva u Kotoru prve polovine XIV vijeka, od čije je odbrane on odustao zbog bizarnih administrativnih prepreka.
Pored niza tehničkih detalja koji se moraju precizirati uz ovakav posao, dogovoreno je da u izdavanju knjige Pomorski muzej i izdavačka kuća Magelan press, čiji
je direktor i vlasnik Milan Todorović, učestvuju ravnopravno, te da tiraž izdanja
bude 500 primjeraka. Osim raznovrsnih detalja vezanih za buduću knjigu gospodina Martinovića, bilo je riječi
i o izlasku drugog izdanja
knjige mr Katarine Mitrović Mletački episkopi Kotora - te o
mogućem pokretanju mletačkih studija u našim sredinama.
Mr Mileva Pejaković Vujošević (desno) u razgovoru sa mr
Katarinom Mitrović (lijevo)
U ZAGREBU SMO POSJETILI POŠTOVANU PRIJATELJICU NAŠEG MUZEJA,
POSLJEDNJEG POTOMKA JEDNOG OD UTEMELJIVAČA FOTOGRAFIJE U BOKI
Susret sa Lidijom Laforest
oravak u Zagrebu, gdje je ekipa kotorskog Pomorskog
Bmuzeja bila između 3. i 5. marta radi promocije naše in-
stitucije, iskoristili smo za susret sa gospođom Lidijom Laforest
Čukvas, posljednjim potomkom poznate fotografske porodice
Laforest. U posjeti donatoru našeg muzeja i dragoj prijateljici
bili su mr Mileva Pejaković Vujošević, direktorica Pomorskog
muzeja Crne Gore, Božana Biskupović, sekretar Muzeja, i
Drago Brdar, urednik muzejskog biltena Jedra Boke.
Sa našom prijateljicom susreli smo se u prijepodnevnim satima,
4. marta, u advokatskoj kancelariji Srkoč, koju vodi prijateljica
gospođe Laforest mr Lana Srkoč, advokatica i producent u kulturi, uz čiju pomoć je posjeta organizovana. Susretu je prisustvovala i dr Koraljka Kuzman Šlogar, voditeljica arhiva Instituta
za arheologiju i folkloristiku u Zagrebu, koja inače priprema
virtuelnu izložbu bokeljskih nošnji na fotografijama Franca
Laforesta. Za gospođu Kuzman Šlogar to je bila prilika da
možda sazna neki detalj više koji bi bio od koristi u realizaciji
tog projekta ili pak da eventualno dođe do nekog novog primjerka Laforestove fotografije sa bokeljskom nošnjom koju bi
uključila u postavku.
Sa gospođom Laforest susreli smo se ponovo devet godina
nakon našeg prvog druženja koje se dogodilo 2004. godine
tokom njenog boravka u Kotoru. Tada je potomak čuvenih
fotografa - unuka Franca i kći Feliksa (Srećka) Laforesta - kotorskom Pomorskom muzeju darivala oko 200 staklenih fotoploča na kojima su njen djed i otac zabilježili motive iz Boke i
narodne nošnje ovog kraja, a uz to smo od gospođe Laforest
dobili i sliku Mali Laforest prislonjen uz majčin skut, ulje na platnu
veličine 212x150 cm, koja je rađena u Beču oko 1840. godine
u bidermajer stilu.
Poklon sliku u međuvremenu smo restaurirali, uključili je u stalnu postavku etnografske zbirke i danas je to po formatu najveća slika koju posjedujemo. Prvi put smo je publici predstavili
14. maja 2011. godine na petogodišnjicu smrti don Branka
Sbutege (1952-2006.) na čiji
predlog je Lidija Laforest sliku
darivala našem muzeju. Restauracijom i uključenjem slike
u redovnu postavku ispunjena
je njena želja da porodično
umjetničko djelo donira nekoj
kulturnoj instituciji koja će znati
i stručno da je obnovi i sačuva
od zaborava.
Bili smo i ostajemo počastvovani tim plemenitim gestom gospođe Laforest i u znak naše velike zahvalnosti prijateljici Muzeja tokom susreta u Zagrebu
predali smo specijalnu zahvalLidija Laforest Čukvas
nicu Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru za njen doprinos uzdizanju naše institucije. Direktorica
Muzeja je Lidiji Laforest, uz zahvalnicu, uručila i monografiju Prčanj, dopunjeno i modernizovano izdanje djela jednog od najumnijih ljudi Boke - don Nika Lukovića. Ovaj susret je takođe iskorišćen da se formalno-pravno reguliše donacija gospođe Laforest.
Podsjećamo da je Lidija Laforest (1926. g.) akademski slikar
(primijenjenog smjera), te da se i sama bavi umjetničkom fotografijom. Akademiju primijenjenih umjetnosti u Zagrebu završila
je 1954. g. a majstorski ispit iz fotografije položila je 1961. g.
Članica ULUPUHA (Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih
umjetnosti Hrvatske) postala je 1955. godine. Njenu biografiju
krase brojna umjetnička dijela, radovi, izložbe, te 30 godina
radnog iskustva na poslovima grafičkog dizajna (posebno
tokom 60-tih i 70-tih godina 20. vijeka). Djela Lidije Laforest
nalaze se u muzejskim zbirkama Muzeja za umjetnost i obrt u
Zagrebu i Plavog dvorca na Cetinju. Rođena je inače u Herceg
Novom kao kći Feliksa Laforesta (Kotor, 1898. - Zagreb,
1961.) i unuka Franca Tiarda de Laforesta (Beč, 1838. – Kotor,
1911.), obojice poznatih fotografa.
Djed prijateljice i donatorke našeg muzeja, Franc Laforest ubraja se u pionire fotografije u Kotoru i Boki, čiji počeci sežu u prvu
polovinu šezdesetih godina 19-og vjeka kada je u Kotoru počeo
da radi prvi fotograf Anton Jelaska. Za njim slede dvojica Vebera, Karlo otac i Karlo sin, pa Franc Laforest i njegovi nasljednici (supruga Gabrijela, sin Feliks i kći Eleonora udata Prelesnik),
uz koje se pojavljuju Rudolf Smodlaka i nekolicina drugih.
Na kraju, i ovim putem se zahvaljujemo gospođi Laforest i
želimo joj dobro zdravlje i ugodnost godina koje nosi. Posebno
hvala gospođi Lani Srkoč na organizaciji susreta.
Fotografije: D. Brdar
Razgovori u advokatskoj kancelariji Srkoč: mr Mileva Pejaković uručuje gospođi Laforest zahvalnicu
i monografiju Prčanj; Fotografija dolje lijevo: mr Mileva Pejaković Vujošević, Lidija Laforest i mr Lana
Srkoč; Fotografija dolje desno: mr Mileva Pejaković Vujošević, Lidija Laforest i dr Koraljka Kuzman Šlogar
Jedra Boke - mart/2013
3
PREZENTACIJA muZEJA
ˇ kotorskog Pomorskog muzeja u Zagrebu
Vece
Virtuelni obilazk kroz Pomorski muzej uz
dodatna objašnjenja mr Pejaković Vujošević
... iz 1937-2010. g. i o njenom autoru don Niku Lukoviću govorili su Slavko Dabinović, koji je bio i tehnički urednik monografije, i don Anton Belan, čije je izlaganje bilo usredsređeno
na don Nika Lukovića.
Umjesto izlaganja dr Tomislava Marasovića, koji je bio
sprečen da dođe u Zagreb, o drugom izdavačkom poduhvatu
našeg muzeja - knjizi Graditeljstvo Kotora, ing. arh. Svetislava
Vučenovića - don Ante Dragobratović pročitao je recenzije o
ovom veoma vrijednom djelu, čiji su autori prepoznali vrijednost cjelovitosti ove urbanističke studije za jedan istorijski grad
na istočnoj obali Jadrana. Dr Josip Gjurović je na kraju govorio o Prčanju, svojim precima koji su živjeli u tom čuvenom mjestu nadaleko poznatih pomoraca i o don Niku Lukoviću.
Na kraju ovog, jednog u nizu kulturnih i prijateljskih susreta koje
uspješno i učestalo održavaju Pomorski muzej u Kotoru i Hrvatska
bratovština Bokeljska mornarica 809 - Zagreb, mnogi odazvani
zagrebački Bokelji, prijatelji Boke iz Zagreba i saradnici tih dviju
institucija dobili su priliku da nabave primjerke dva privlačna
naslova koji su im te večeri predstavljeni. U nastavku, na skromnom koktelu, uz ćakule i ugodno druženje pali su i dogovori o
budućim susretima i zajedničkim programima.
Ipak, tu se nije zaustavilo druženje te večeri, pa se za
nekolicinu članova zagrebačkog ogranka bratovštine, prijatelje sa ostrva Krka i za kotorsku ekipu, u kojoj su još bili
Božana Biskupović, sekretar Muzeja, Tomislav Bonić, član
našeg stručnog tima, i Drago Brdar, urednik biltena Jedra
Boke, ono nastavilo u ugodnom ambijentu obližnjeg restorana Požderuh.
Mr Mileva Pejakovic’
Vujoševic’ o
Pomorskom muzeju
Za svoju prezentaciju Pomorskog muzeja pred okupljenima u sali zagrebačke Tribine mr Mileva Pejaković Vujošević je kao osnov iskoristila izlaganje
Muzej - čuvar i istraživač pomorske povijesti i kulture Boke Kotorske koje je iznjela prilikom obilježavanja 60 godina
njegovog postojanja, septembra prošle
godine. Prisutne je podsjetila na važnost
memorije, te značajnu ulogu ove institucije koja sažima i čuva istoriju Boke još
od 1952. godine.
Osim značajnih imena i datuma iz istorije Muzeja gospođa Pejaković Vujošević
navela je najznačajnije muzejske sadržaje i teme koje plijene pažnju svakog
posjetioca u stalnoj postavci. Među ar-
Foto: D. Brdar
4
Mr Mileva Pejaković Vujošević predstavlja
Muzej u zagrebačkoj Tribini
Jedra Boke - mart/2013
Fotografija: D. Brdar
nastavak sa strane 1
tefaktima pomorske istorije i kulture življenja koje je Boka baštinila upravo slavnim pomorstvom, nabrojala je mnoge
vrijedne i zanimljive primjerke. U muzejskoj koncepciji svi su jednako kvalitetno
tretirani u impozantnoj prostornoj dispoziciji koju, uza sve zahtjeve modernog
posjetioca, omogućava raskošna barokna
Palata Grgurina.
Gospođa Pejaković Vujošević posebno
je istakla oblast međunarodne saradnje
Muzeja koja se ogleda u zajedničkim
projektima sa srodnim muzejskim institucijamau u regionu, u obilježavanju međunarodnih datuma, te posjetama brojnih
delegacija iz svih sfera društvenog života. Muzej je takđe postao i mjesto susreta mnogih javnih ličnosti, političara,
ambasadora, umjetnika, kulturnih poslenika, kao i pozornica raznovrsnih, prije
svega kulturnih dešavanja.
Pažnju prisutnih posebno je privukao i dio
izlaganja direktorice Pomorskog muzeja u
kome je ona istakla značaj menadžmenta
u djelovanju muzeja, te je konkretno rekla
kako to izgleda u njenom muzeju.
Slavko Dabinovic’ o
monografiji Prcanj
ˇ
Slavko Dabinović
godine. Toponimi Prčanja su rad prof
Cjelimira Stanića koji je preuzet iz
Godišnjaka Pomorskog muzeja u Kotoru.
Autor detaljno analizira svaki od 85 lokaliteta na ovom prostoru, opisuje zgrade na njemu i daje imena i prezimena
prčanjskih obitelji vlasnika navedenih
zgrada. Kartu Prčanja sa popisom kuća
iz 1802. godine je izradio Antonio Filipini. Sastavni dio karte je katalog u
kome je dat popis stanova sa imenima
vlasnika prema numeraciji sa karte. Na
popisu je oko 140 kuća, oko 96 u priobalnom dijelu i oko 47 kuća u seoskom
zaleđu. Popis kuća iz 1958. godine je
neobjavljeni rukopis, profesora i
arhitekte, Prčanjanina Vinka Gjurovića.
Popis od 191 kuće predstavlja zatečeno
stanje iz pomenute godine sa imenima
stanara, vlasnicima, brojem članova
obitelji onih koji u kući žive i interesantnim opisom svake pojedine kuće.
Kod same pripreme ove reprezentativne
publikacije vodili smo se mišlju i zaključili
da će ova tri dodatka biti logičan slijed
don Nikovog teksta, biti njegov komplementarni dio, ne umanjujući vrijednost
autorovog istorijsko-estetskog prikaza
Prčanja, kazao je Dabinović navodeći
da monografija ima 268 strana, 206
ilustracija od kojih 20 starih iz fototeke
Pomorskog muzeja i 186 novih, posebno napravljenih za ovu publikaciju.
Don Anton Belan (u sredini) i don
Ante Drgobratović (lijevo), na
panou bista don Nika Lukovića
Don Anton Belan o
’
don Niku Lukovicu
Govoreći o don Niku Lukoviću don Anton Belan je rekao da je don Niko Luković bio znameniti sveštenik Kotorske biskupije, erudit, kulturni stvaralac, pisac i
mecena, a da se od dana svešteničkog
ređenja 7. jula 1910. godine uz lično
ime kod njega ugrađuje ono don kao što
ga je ugradio i u svoj život sve do smrti
koja je zakucala na njegova vrata 15.
februara 1970. godine.
Fotografije: D. Brdar
Monografija Prčanj don Nika Lukovića,
kako je u svom izlaganju rekao Slavko
Dabinović, posvećena je don Branku
Sbutegi, čovjeku neizmjerne intelektualne snage, umjetniku riječi, suptilnom
kritičaru i eruditi i začetniku realizacije
ovog značajnog projekta. Njegova namjera je bila da se tekst don Nika Lukovića istorijsko-estetskog prikaza Prčanj, istoričara, dobrotvora i mecene,
štampan 1937. godine, preuzme i uvrsti
u jednu reprezentativnu monografiju,
kako bi se dobio jedan kompletan prikaz bogate i burne prošlosti ovog proslavljenog pomorskog mjesta.
Bibliotekar Muzeja i tehnički urednik
ove publikacije rekao je i da je još uvijek živa uspomena na don Nika Lukovića
obavezala Pomorski muzej da bude izdavač ove monografije kako bi mu se
na neki način odužio.
Podsjetio je pritom da je don Niko Luković jedan od osnivača Pomorskog muzeja u Kotoru sve od 1938. godine kada je postojeća zbirka Bokeljske mornarice proširena i postavljena na drugom
spratu Palate Grgurina, te da je isto tako zaslužan da je pomenuta zbirka
1952. godine prerasla u današnji Pomorski muzej i ukazao na ogroman doprinos koji je Luković dao utemeljenju
publikacije Godišnjak u kojoj je kao
predsjednik kotorske sekcije Društva
istoričara Crne Gore, okupio najbolje
poznavaoce pomorske i ostale prošlosti
Boke Kotorske.
Veliki dio predmeta i knjiga u Muzeju su
njegov dar. Na taj način postigao je da
drugi slijede njegov primjer, u čemu je i
uspio, kazao je Dabinović.
Prema riječima Dabinovića, studioznim
prikazom kroz 4 poglavlja: Istorijski prikaz, Znamenitosti, Prčanj u novije doba i
Dodatak, autor čitaoca vodi rukom velikog istoričara i vrsnog pripovjedača
kroz topografski opis mjesta, predočava
istorijske podatke, sve od prvog pomena mjesta u kotorskim ispravama 13.
vijeka, pa do novog doba.
Gospodin Dabinović je kazao da je
don Niko Luković svojim tekstom, koji je
rezultat dugogodišnjeg naučnog istraživanja, najbolje dokazao koliko je pomorstvo bila pokretačka snaga uzleta
privrednog i kulturnog razvoja ovog relativno malog mjesta.
Monografija uz tekst Prčanj don Nika
Lukovića iz 1937. godine, sadrži i tri
dodatka: Toponimi Prčanja, Karta
Prčanja iz 1802. i Popis kuća iz 1958.
Statutum est hominibus semel mori - određno je ljudima da jednom umru, podsjetio je don Belan, dodavši da je don
Nikov Prčanj s nevjericom prihvatio ovu
bolnu istinu te da je sam bio svjedok
kako je na ovu vijest plakala cijela crkva i mlado i staro okupljeni u crkvi Sv.
Nikole na nedjeljnu svetu misu koju je
služio fratar iz Kotora prije 43 godine.
Ocjenio je da nam i okupljanje u Zagrebu u Tribini svjedoči istinitost Ciceronove latinske maksime: Mors terribilis iis,
quorum cum vita omnia extinguuntur non
iis quorum laus amovi non potest - Smrt
je strašna za one kojima se sa životom
sve zvršava ali ne za one čija se pohvala
ne može izbrisati, dodavši da su rijetki
gradovi na istočnoj jadranskoj obali a o
mjestima i naseljima da se ne govori,
koji imaju takvu kulturnu iskaznicu kao
što je knjiga Prčanj don Nika Lukovića.
Potom je don Belan ukratko iznio biografiju don Nika Lukovića koji se rodio
na Prčanju 21. marta1887. godine u
obitelji čiji su preci, po ocu i po majci
bili Prčanjani, pomorci i brodovlasnici.
Otac mu se zvao Špiro, a majka Ana
Gverini, čiji je stric bio dr Paško Gverini (+ 1911.), znameniti nadbiskup-mitropolit skadarski. Bratstvo Lukovića na
Prčanju dalo je više znamenitih sveštenika, a među njima i dr. Antona Lukovića, župnika na Prčanju od 1760.
do 1784. godine, kasnije biskupa Novigrada u Istri.
Poslije osnovnog školovanja na Prčanju, brigom i troškom nadbiskupa Gverinija, don Niko je bio smješten u kotorskom sjemeništu „Leoninum“ gdje je...
(nastavak na stranama 6 i 7)
Jedra Boke - mart/2013
5
PREZENTACIJA muZEJA
...do školske godine 1905./06. polazio
gimnaziju. Kao odličan učenik na poseban se način isticao u klasičnim jezicima,
povijesti i zemljopisu. Teološki studij je
završio u Zadru, slušajući i polažući ispite na latinskom jeziku. Nakon završenog
studija i svešteničkog ređenja 7. jula
1910. godine, prema tradiciji, koja se
održavala od XVII vijeka, sve do njegove smrti, na prijedlog Prčanjske opštine u novembru iste godine postavljen
je za župnika na Prčanju. Naime, tradicija je bila da župnik na Prčanju uvijek
bude mještanin. U zvanju župnika s kraćim prekidima ostao je punih 60 godina.
Znao je govoriti: Sva moja ambicija je
između dva rta, Glavatoga i Markova
rta. Odmah po izbijanju Prvog svjetskog
rata bio je mobiliziran te kao vojni sveštenik služio u Trebinju, a od 1916. godine u Kotoru pri Vojnoj bolnici, sve do
sloma Austro-ugarske monarhije. Za rezidencijalnog kanonika Stolnog kaptola u
Kotoru imenovan je 22. decembra1933.
godine, položivši professio Fidei; dva
dana kasnije bio je i ustoličen. Prijatelj je,
često puta i mecena brojnih umjetnika.
Umjetnička djela sakralne tematike, nastala između dva svjetska rata i kasnije u
župnoj crkvi na Prčanju, svjedočanstvo su
tog prijateljevanja i don Nikovog smisla
za lijepo, kao i hrabrosti da se pruži
šansa mladim umjetničkim stvaraocima.
Znao je često puta reći: Kanoni ponekad
mogu biti pogubni za umjetnost. Crkvi na
Prčanju priskrbio je četrdesetak djela
moderne sakralne umjetnosti.
Godine 1913. objavio je prvi znanstveni rad. Od tada pa do smrti napisao je desetak knjiga i oko 160 znanstvenih radova, osobito iz povijesti, povijesti umjetnosti, pomorstva i hagiografije. Bio je nosilac brojnih društvenih priznanja i odlikovanja.
Primarijus dr Josip
Gjurovic’ o Prcnju
i
ˇ
don Niku
Primarijus dr Josip Gjurović
Prim dr Josip Gjurović govorio je o
značaju bogate prošlosti Kotora i Prčanja, usponu i padu pomorstva u Boki
istakavši da su se Bokelji u toj posljednjoj fazi kada je njihova pomorska
aktivnost počela da slabi zavaravali da
će bijelim jedrima nadvladati nadolazeću moderniju tehniku. Pošto su bili
jako dobri onda je sudbina mnogih
kapetana sa Prčanja i iz Perasta i iz
ostalih krajeva, pogotovo sa Prčanja,
bila da svoju budućnost nađu u austrijskom Lojdu, koji je napravio veliko
parabrodarsko društvo u Trstu. Tako se
veliki broj bokeljskih obitelji preselio iz
Boke u Trst i prenosio dalje slavu svog
zanata.
Sve što se događalo na Prčanju, na
jedno sedam kilometara dužine, jako je
dobro opisao naš don Niko Luković, koji
nam je ogolio jedno vrijeme, ogolio dio
naše prošlosti, rekao je dr Gjurović
dodajući da se don Nika i dan danas
sjeća sa vrlo intenzivnim osjećanjima.
Govoreći dalje o ovom znamenitom
čovjeku dr Gjurović se prisjetio da je i
sam u djetinjstvu slušao, kada je don
Niko razgovarao sa Rafaleima i ostalim
Prčanjanima, razradu ideje o postavljanju kipova poznatih ličnosti na pjaceti
ispred župne crkve.
Imao je osjećaj da je kultura i posvećenost narodu velika stvar i da su našem
narodu jako doprinijeli svećenici. Tako je
počeo od Andrije Kačića, Štrosmajera,
Učelinija, Zmajevića.... do Njegoša, kao
jedno svećeno lice koji je svom narodu
dao doprinos u prosveti i kulturi, što je
jedno od prvih ekumenskih znakova njegovih razmišljanja. Ta njegova misao i sve
što je napravio pokazala je širinu njegove ideologije, ljudsku širinu razmišljanja, rekao je prim dr Josip Gjurović.
Na fotografiji lijevo je mr Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica hrvatske minitrice kulture u trenutku kada pozdravlja skup u
Tribini. Na fotografiji desno je grupni portret ključnih učesnsika i organizatora prezentacije Pomorskog muzeja i to (s lijeva ka
desno): don Ante Drgobratović, Slavko Dabinović, Željko Brguljan, Božana Biskupović, mr Maja Tabak Slošić, mr Mileva Pejaković
Vujošević, don Anton Belan, prim dr Josip Gjurović i Sanda Zenko, dipl. ing. arhitekture
6
Jedra Boke - mart/2013.
Osim što je bio koristan i plodan, boravak kotorske ekipe u Zagrebu bio je i vrlo ugodan zahvaljujući našim domaćinima, kao i
veselom društvu sa ostrva Krka. Na fotografiji lijevo je snimljen naš tim sa prijateljima sa Krka ispred zdanja u kome se nalazi
Tribina grada Zagreba. Tu su: don Antun Belan, don Ante Dragobratović, Slavko Dabinović, Tomislav Bonić, mr Mileva Pejaković
Vujošević, Saša Lončarić i Maja Parentić. Ista postava napravila je i obavezni snimak ispred gradske katedrale sa kesama knjiga
koje je trebalo prenijeti u Tribinu. Prije toga ekipa se fotografisala ispred rerstorana Baltazar, nakon objeda (fofografija lijevo u
sredini). Po završetku prezentacije i koktela u Trbini zaputili smo se u susjedni restoran Požderuh gdje smo večerali u lijepom
raspoloženju i uz pjesmu naših klapara Slavka Dabinovića, Božene Biskupović i dvojice donova (fotografija dolje desno). Kada je
izgledalo da se večera i veselo druženje privode kraju, gospođa Parentić je sve prisutne iznenadila iznjevši odnekle na trpezu
čuvenu krčku tortu, čiji se recept čuva kao velika tajna.
Jedra Boke - mart/2013.
7
LIBRI
U POMORSKOM MUZEJU PRVI PUT NA PROSTORU BOKE
12. MARTA PREDSTAVLJENA KNJIGA MIRAŠA MARTINOVIĆA
Pomorski muzej u Kotoru, 12. mart; Prezentacija
knige Antički gradovi, snovi i sudbine Miraša Martinovića
Pomorskom muzeju 12. marta organizovali smo promociju knjige Antički gradovi, snovi i sudbine. Dijelo
Miraša Martinovića u izdanju Nacionalne zajednice
Crnogoraca u Hrvatskoj predstavljeno je po prvi put ne samo
kotorskoj publici već i u ovom djelu Crne Gore. Drevni grad
Kotor je zastupljen u ovoj knjizi, koja predstavlja sintezu istraživanja dugog gotovo tri decenije. Riječ je o knjizi koja se tematikom i fakturom izdvaja u regionalnoj književnoj produkciji,
pa je kao takva i izazvala pažnju čitalaca i poštovalaca
književnosti, odnosno kod brojnih ljubitelja dobre knjige.
U
Podsjećamo da poznati pisac Mirko Kovač ovu
knjigu naziva prvorazrednim literarnim događajem, te da su s tim epitetom o njoj napisani i brojni
tekstovi i od drugih pisaca koji važe kao autoriteti
u literaturi i književnoj kritici, najavljujući vrijeme
koje za ovu knjigu tek dolazi.
Na promociji u Kotoru o knjizi su govorili akadedmik dr Radoslav Rotković, profesorica dr Gracijela
Čulić, publicista Vlado Duletić i autor. Predstavljajući djelo akademik dr Radoslav Rotković kazao je da se opus Miraša
Martinovića ne može naći nigdje na Balkanu pa ni Evropi jer
nema klasične kompozicije, pomješane su poezija i proza što u
estetici nije ni vrlina ni mana već osobina.
8
Miraš Martinović govori o svom djelu
kazala je prof. dr Gracijela Čulić, dodajući da zapisi na kamenu čuvaju sjećanja, a gradovi Miraševog mitskog itinerera su
stradalnički. Njihovi prostori i kamen zapamtili su muku života i
okrutnost vremena.
Publicista Vlado Duletić govorio je o Martinovićevoj fascinaciji
antičkim gradovima.
Miraš je fanatični zaljubljenik u antičke tajne, misterije i kulturne
dubine, pa strasno razgrće minule vjekove, epohe i milenijume i u
njihovoj dramaturgiji i povezanosti pronalazi treptaje naše drevne
prošlosti. Tragajući za antičkim biljezima na ovim
turbulentnim prostorima on je literalno oživio
mnoge naše davno zamrle gradove i duboko pronikao u njihove tajanstvene snove i metafizičke odsjaje, kazao je Duletić.
Autor Miraš Martinović govorio je kako je knjiga nastala kako je počelo istraživanje drugog
lica Crne Gore onog nevidljivog ili malo vidljivog
lica običnom oku.
Kroz antičke teme autor je pronalazio u našoj prošlosti nešto što
se podudara sa savremenim zbivanjima. Tragajući za suštinama i
što je bliži suštini bliži je sličnostima, dakle Martinović je kao
pčela letio od cvijeta do cvijeta kako bi skupljao med i te kaplje
meda su prosute kroz poeziju i prozu. To je ono što nalazi čitaoce
njegovih knjiga u Izraelu, Italiji, Albaniji i kod nas – kazao je
Rotković.
Prije tri decenije, kada sam došao na obalu Mediterana, Boku i
Herceg Novi polazna tačka bio je Risan čije ime mi je zazvučalo
magično. Prvi put sam posjetio Risan, stari naziv Rizinium, i arheološki lokalitet Carine sa arheologom Ilijom Pušićem. Na tome
lokalitetu sam kroz dodir zemlje i kamena, dodirujući ostatke tog
grada, prvi put dodirnuo i buduće teme, nešto što će se kasnije
razvijati u meni i kroz knjige. Idući po terenu i prikupljajući materijal nadam se da sam oživio te gradove kroz ovo djelo na
način da sam prepoznao njihove sudbine. To sudbinsko me intrigiralo, kazao je Martinović kotorskoj publici objašnjavajući genezu knjige.
I snovi su dio stvarnosti, i njih prate sudbine, šutnje, izgubljeni
prostori u kojima se prepoznaju gradovi i tragovi, u zgusnutoj
travi i korovu, u znakovima kamenih poruka vremena i ljudi,
Predstavljanje knjige propratila je zvucima flaute Angele Mijušković, profesorica kotorske Muzičke škole Vida Matjan. Program je vodila Dolores Fabian.
Jedra Boke - mart/2013
Fotografije: Radio DUX
Anticki gradovi, snovi i sudbine
Pomorstvo u KOTORU danas
Rano jutro 22. marta: Divina prolazi
kroz najuži dio Zaliva
Divina kasno popodne napušta Kotor
Foto: Internet
Tenderi razvoze turiste
U kotorsku luku je inače 29. marta po prvi
put došao brod Zenit (Zenith) kompanije
Pulmantur kruzing (Pullmantur Cruises). BRT
ovog broda je 47.413 t. dužina iznosi 208
m. a plovi pod zastavom Malte. Brod je
doplovio iz luke Katakolon. Na njemu se
nalazilo 1.681 putnik i 604
članova posade.
Foto: Radio Dux
Brod pokreće dizel – električni pogonski sistem od pet agregata čija je ukupna snaga
97.000 konjskih snaga, od čega na dva fiksna propelera promjera šest metara, dolazi
„samo“ 59.400 konjskih snaga, dok na
potrebe snabdijevanja strujom brojnih
sadržaja na MSC Divini ide veći dio snage.
Postiže impozantnu brzinu od 24 čvora, a
dnevno troši 273.6 tona nafte.
Prolazak pored Perasta i Gospe od
Škrpjela u odlasku
Foto: Radio Dux
Foto: Internet
Kruzer ima 18 brodskih paluba koje nose
imena grčkih bogova, restorane, barove,
kockarnicu, 4 bazena, kuglanu, dvoranu za
fitnes, spa centar, pozorište. Njegova cijena
je preko 550 miliona dolara.
Pogled na Divinu sa carinskog dijela
rive na početku iskrcaja turista
Fotografija: S. Dabinović
Ovo je bilo drugo uplovljavanje najvećeg
broda koji je posjetio Bokokotorski zaliv, a
prvi put se Divina ovdje sidrila 5. novembra
prošle godine. Raskošan kruzer kompanije
Mediteran Šiping (Mediterranean Shipping
Company - MSC) dužine 333 metra, širine
38 metara u Kotor je došao sa 3.559 putnika i 1.325 članova posade. Kapacitet mu je
4.363 putnika i 1.325 članova posade.
Foto: D. Rapovac
Foto: Internet
Mega kruzer Divina u petak 22. marta boravio je u Kotoru. Svojim
dolaskom oko sedam sati izjutra u kotorsku luku otvorio ovogodišnju
nautičku sezonu. Sa broda se iskrcala u kotorsku luku grupa crnogorskih
turista, koja je na ovom kruzeru bila prethodnih sedam dana. Turiste je
pozdravila Gradska muzika Kotor.
Divina prolazi kroz Verige
napuštajući Kotorski dio Zaliva
Najveći brod koji je ulazio u Boku Kotorsku, MSC Divina, snimljen 22. marta nešto prije 16 sati na sidrištu između Dobrote i Mula
Jedra Boke - mart/2013. 9
TRADICIJA
2013
Zimski
karneval
Fotografije: Radio Dux
DEFILE, SPALJIVANJE DRPIPARE, FEŠTA
radicionalni kotorski zimski
Tkarneval završen je 3. marta, u
prisustvu brojnih Kotorana i gostiju, po
ustaljenom programu: svečanim defileom
karneval-ske povorke glavnom gradskom ulicom, suđenjem i spaljivanja
krnja, te veselom pučkom feštom.
Karneval je i održan poslije poklada u
vrijeme korizme
Glavnom gradskom saobraćajnicom, uz
gradsku muziku, Feštine i Alisine mažoretke, najprije su prodefilovale grupne i
pojedinačne maske: Pajaci, Obeliks, Pirati, Meštri od slatkoga, Karampana, Išempjane kontese, Viktorijini anđeli, Kotorsko
lutkarsko pozorište… I ove godine po-
vorka je pošla od ruiniranog i napuštenog hotela Fjord i napravila đir do Talijanskog parka. Na čelu karnevalske povorke uz ovogodišnjeg kapa Kotorskog
karnevala, Jovicu Martinovića, bila je i
kraljica Karnevala 2013. godine Dolores Fabijan.
Potom je održano suđenje optuženoj
da je glavni krivac za sve muke i nevolje koje su Kotorane snašle u protekloj
godini, a to je Frajla Kurenta Luminoza zvana Drpipara. Niz optužbi protiv
okrivljene ovom prilikom iznio je mr
Enriko Hafiz zvani Inkvizitor. On je
optužio Frajlu Kurentu Luminozu da je
nesumnjivo kriva za sva nedjela. Iz-
među ostalog:
Posebno je kriva što se drevni Kotor
spaja kabelom sa Italijom i to preko
plodnoga Grenobla, tako da ćemo umjesto na kupanje ići na zračenje. Mi plaćamo njeno naticanje a distribucija i
transfer koštaju ko da kilovate na rame
Sve fotografije: Radio Dux
Suđenje Drpipari, Frajli Kurenta Luminoza (fotografije dolje lijevo);
Kraljica i kapo Karnevala, Dolores Fabian i Jovica Martinović; Nakon
presude kapo Karnevala spaljuje Drpiparu (fotografije dolje desno)
10
Jedra Boke - mart/2012.
nose, a zbog dvije kapi kiše i danas
ostajemo u mrak, a kad zagrmi nemamo
ni radio ni TV signal. Što nam je s librima Opićine Regulatore svima zagorčala
život tako da njen ulazak u svaku kuću
već preskupo košta. Što još nije počeo
da se pravi otel. Što u lokalnu upravu ne
rabotaju ni trojica domorodaca. Što novootvorena kafana Dojmi liči na Čepurke. Što će nam počet naplaćivat' i porez
na udahnuti vazduh. Što se zatvoreni bazen ne poporavlja. Što se ne pravi lift
na San Đovani. Što je sve krešilo a po-
sebno letrika. Što kotorski đornalista sa
televizije i kornetista gradske muzike nisu
dobili novembarsku nagradu. Što novosagrađeni podvožnjak služi kao kondukt.
Što je poskupila ulaznica na bedeme. Što
su nam se put i parapet preko Mula, Prčanja i Stoliva oburdali…
Odbranu je pročitao baron Emanuel Uboština (Landara), a poslije toga je, po običaju, predsjednik suda dr Gencije Ušavan
zvani Maljugan osudio okrivljenu Frajlu na
smrt spaljivanjem. Po starojoj karnevalskoj
tradiciji kazna je izvršena na Maceo.
Frajla je planula a ona koja se ugradila
u poslu sa Italijanima verovatno se prepoznala ako je provela vikend u Kotoru ili
bar pročitala Karampanu, zrcalo naravi
bokeljških, objavljeno je na kotorskoj
televiziji Primorac.
Nakon defilea karnevalske povorke
glavnom gradskom ulicom, suđenja i
spaljivanja krnja, fešta se nastavila na
Pjaci od sata, glavnom gradskom trgu,
uz svirku sastava Slatka tajna iz Metkovića, ples i gradsku tombolu.
2013
Fešta
kamelija
ˇ
DOLAZAK KAPETANA, SLAVLJE, IZLOZBA
scenskim igrokazom na stolivskoj rivi, simboličkim
Sdolaskom pomorca, koji svojoj supruzi u znak ljubavi i
strpljivog čeka-nja, poklanja cvijet kamelije u Stolivu je 24.
marta, po 22. put, održana je Fešta Kamelija.
Kameliju su daleke 1870. godine donjeli pomorci u Boku iz
dalekog Japana. U prisustvu brojnih domaćih i stranih gostiju
izveden je kulturno zabavni program u kome su nastupili KUD
Rumija iz Bara, mažoretke Fešta i Modest, učenici osnovnih škola koji su predstavili svoje literalne i likovne radove na temu
kamelije, izložba aranžmana od cvijeta kamelije. Izabran je
najljepši đardin sa kamelijama, a organizovan je i izlet pješačkom stazom u Gornji Stoliv. Brojne goste ispred Mijesne
zajednice Stoliv i NVO Kamelija pozdravili su Vinko Vujović i
Romeo Mihović, dok je feštu zvanično otvorio predsjednik kotorskog parlamenta Nikola Bukilica.
Gosti ovogodišnje Fešte kamelija bili su 30-tak članova Udruženja uzgajivača kamelije iz njemačkog grada Ahena, koji se
nalaze u sedmodnevnoj posjeti Kotoru i Stolivu. Uzgajivači
kamelija iz Njemačke posjetili su stolivske đardine i upoznali
naturalni način uzgajanja ovog egzotičnog cvijeta. Domaći i
gosti razmjenili su poklone sadnica kamelija a gosti su uručili
svojim domaćinima novu vrstu žute kamelije, koje se kod njih
raste u staklenim baštama. Gosti iz Ahena izabrali su cvijetni
aranžman Muljanska kartolina kao najbolji, drugo mjesto pripalo je aranžmanu Dama sa kamelijama Marijane Knez a treće
mjesto je pripalo aranžmanu Na putu od sto godina.
Igrokaz o dolasku kapetana
Romeo Mihović sa
gostima iz Njemačke
Ovogodišnja manifestacija Fešta kamelija počela je u subotu
16. marta u kotorskom Šoping centru Kamelija, programom
pod nazivom Korakom stotinu godina - Stolivska kartolina. Perfomansom, uz vino briškulu i trešetu i muziku, kroz nekoliko priča
približeni su običaj, tradicija, način življenja. U petak 22.
marta otvorena je u Galeriji solidarnosti u Starom gradu izložba aranžmana od cvijeta kamelije u sklopu Fešte kamelija.
Ples mažoretki i zabava
Jedra Boke - mart/2013.
Fotografije: Radio Dux
Fešta je nastavljena uz mušlje vino, glazbu i ples. Vrijedni
domaćini podjelili su preko 400 kilograma mušalja na buzaru i
100 litara vina. Organizatori fešte su NVO Kamelija MZ Stoliv
uz pokroviteljstvo Opštine Kotor i Turističku oranizaciju Kotora.
11
JUBILEJI
80 GODINA ŠKOLSKOG BRODA JADRAN - Otvaranjem izložbe
fotografija, dokumenata i predmeta sa broda u zgradi Opštine
Tivat, 21. marta, Ministarstvo odbrane i Mornarice Vojske Crne
Gore , započeli su proslavu velikog jubileja – 80-te godišnjice
službe školskog broda MCCG, jedrenjaka Jadran. Ovaj svojevrsni
pokretni spomenik tehničke kulture i pomorske tradicije južnoslovenskih naroda, za sobom ima burnu i bogatu istoriju svojevrsne
škole pod jedrima na kojoj su odgajane čitave generacije mladih
oficira ratne a u novije vrijeme i trgovačke mornarice.
Autor postavke izložbe je Goran Grković, umjetnik iz Bara i
zaljubljenik u jedrenjak Jadran. Publici su kroz 50-tak upečatljivih
fotografija predstavljena tri glavna perioda u životu tog broda:
službu u Kraljevini i socijalističkoj Jugoslaviji, odnosno posljednjih
godina u Crnoj Gori.
Ovaj „starac u najboljim godinama" živi je kulturno-povjesni i tehničko-brodogradjevni spomenik, brod koji je kao malo koji drugi,
preživio turbulentna dogadjanja u 20.vijeku na istočnoj obali Jadrana, a i dalje mladalačkom snagom vrši svoju misiju stručno-obrazovne i kulturne institucije... - kazao je, otvarajući izložbu, komandant Mornarice VCG, kapetan bojnog broda Darko Vuković.
Podsjećamo da je 16. jula 1933. godine novoizgrađeni jedrenjak iz Njemačke stigao upravo u Tivat kao svoju prvu luku u
domovini. Sada je inače u toku sakupljanje obimne dokumentarne, arhivske i istorijske građe koja će biti uključena u novu monografiju Jadran. Izdavanje je planirano za kraj ove godine.
Pomorstvo
Riječnik
DUŽINA, ŠIRINA, VISINA BRODA
Dužina preko svega (Loa) - dužina mjerena između dviju
krajnih tačaka broda na pramcu i na krmi (length over all);
Dužina na (konstrukcijskoj) vodenoj liniji (Lkvl) (length on
water line) je vodoravni razmak između krajnjih tačaka na
(konstruktivnoj) vodenoj liniji;
Dužina između perpendikulara (Lpp) – dužina između
tačaka gdje počinju pramčana i krmena statva – perpendikulara (length between perpendiculars);
Baždarska dužina (Lreg) je vodoravni razmak između unutrašnje strane oplate na pramcu i krmi. Služi kod određivanja
zapremine broda;
Dužina paralelnog srednjaka (Ls) – na njoj brod ima jednak
poprečni presjek;
Dužina pramčanog zaoštrenja (Lp) je udaljenost od pramčanog perpendikulara do početka paralelnog srednjaka, a
nema li brod paralelni srednjak, onda do glavnog rebra;
Dužina krmenog zaoštrenja (Lk) je udaljenost od kraja
paralelnog srednjaka ili glavnog rebra (ako brod nema
paralelni srednjak) do presjecišta vodene linije s konturom
krme broda.
Širina broda (beam)
Širina preko svega - širina mjerena između dviju krajnjih
nepokretnih točaka na bokovima broda
Širina na (konstrukcijskoj) vodenoj liniji
Visina broda (depth)
Najveća visina - visina mjerena između donjeg dijela kobilice
i najviše nepokretne tačke na brodu (vrh dimnjaka, jarbola,
komandnog mosta);
Konstrukciona visina - visina mjerena od gornjeg ruba kobilice do donjeg ruba oplate mjereno na glavnom rebru broda.
Stari jedrenjaci
Jedrenjak Nidia na kome su plovili Bokelji, zahvaćen olujom
Download

Vece kotorskog Pomorskog muzeja u Zagrebu ˇ