Jedra Boke
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE
KOTOR
Mart 2012.
OBILJEŽAVANJE JUBILEJA 60. GODINA RADA
NAŠEG POMORSKOG MUZEJA
Most duginih boja i
Anticki natpisi Crne Gore
sklopu obilježavanja vrijednog jubileja Pomorskog muzeja Crne Gore u
Kotoru, 60 godina njegovog postojanja i rada, u palati Grgurina u martu
smo organizovali izložbu slika ljekarke Vesne Oborine i predstavili knjigu
Antički natpisi u Crnoj Gori autora mr Jovana Martinovića.
U
"Zažmuri i poželi vidjećeš ono što Vesna budna sanja, vidjet ćeš most od snova i mašte vidjećeš most duginih boja", stihovi su kojima je
Vesna Mačić otvorila izložbu.
U postavci izložbe su 30 slika sa pejzažima
na kojima dominiraju more, rijeke i mostovi, sa
motivima svetih hramova u Crnoj Gori i mrtve
prirode, sve u prozračnom koloritu i nježnim
obrisima osjenčenim tehnikama akrila, akvarela, pastela. Tu je i motiv sa violinom, koju je
svirala kao djevojčica. U izdanju Pomorskog
muzeja objavljen je i katalog sa osvrtom Radojke Abramović, istoričarke umjetnosti.
Vesna Oborina
Knjigu Antički natpisi u Crnoj Gori mr
Jovana Martinovića predstavili smo u petak
30. marta. Knjigu su predstavili arheolozi dr
Čedomir Marković, mr Vilma Kovačević i
predsjednik kotorskog ogranka Matice
crnogorske Slavko Mandić, koja je i izdavač
ovog vrijednog djela.
Knjiga ima tri osnovna poglavlja, primorje,
srednji dio i sjever Crne Gore, analizira povjesnu faktografiju i predstavlja dokument, prikupljenih grčkih i latinskih natpisa - epigrafika - sa
(dalje na stranama 4, 5 i 6)
prostora Crne Gore.
Mr Jovan Martinović
Fotografija: Radio Dux
Autorka je, pored ostalog, pročitala svoju
pje-smu Panta rei (Sve teče) iz najnovije zbirke
Na mostu. Ovo je dvadeset treća samostalna
izložba Vesne Oborine slikarke, poetese,
humaniste.
Fotografija: Radio Dux
ve godine Pomorski muzej Crne
Gore u Kotoru slavi veliki jubilej,
60 godina postojanja. Muzej je nastao iz zbirke bratovštine Bokeljske
mornarice1880. g. U pravi muzej
prerastao je 1952. g. kada je u
palati Grgurina, dobio svoje mjesto.
Za svoje pregalaštvo Muzej je dobio
više priznanja, a poslijednji je
Nagrada 44. Međunarodnog sajma
turizma u Novom Sadu kao najbolja
kulturna institucija u pružanju
turističke usluge u Crnoj Gori.
Želimo da jubilej dostojno obilježimo. Programi koje smo osmislili za
svaki mjesec, podijeljeni u tri segmenta. Prvi segment su međunarodne izložbe kojima želimo da
ugostimo drage saradnike i prijatelje sa prostora bivše Jugoslavije.
Drugi segmet se sastoji od organizovanja izložbi iz našeg i fundusa
srodnih institucija. Izdvajamo izložbu
koju ćemo organizovati na dan
našeg rođendana 10. septembra,
Zavjetni darovi kotorske Biskupije od
XVI do XXI vijeka.
Naša misija je da promovišemo
sve ono što je vezano za Muzej i
ljude koji su od pera i znanja i
zato je koncept trećeg segmenta
pisana riječ.
Prvi put u istoriji muzeologije
biće potpisana i povelja o bratimljenju dva muzeja, riječkog i
kotorskog muzeja.
O
Izložbu slika Vesne Oborine Most duginih boja
otvorili smo 24. marta. Ta izložba je organizovana zalaganjem i posredovanjem Vesne Mačić, doktorke pedijatrije iz Kotora, koja je izložbu i otvorila.
Jedra Boke
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE
Jedra Boke je mjesečna publikacija
Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru
Februar 2012. godine
Direktor Pomorskog muzeja
mr Mileva Pejaković Vujošević
Prijatelji i saradnici
Prof. dr Anton Sbutega
Prof. dr Gracijela Čulić
Prof. dr Milja Radulović
mr Stevan Kordić
Don Anton Belan
Prof. dr Milenko Pasinović
Antun Tomić
Milan Sbutega
Zoran Radimiri
Željko Brguljan
Petar Palavršić
Radojka Janićijević
Jelena Karadžić
Slavko Dabinović
Milica Vujović
Smiljka Strunjaš
Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje
Drago Brdar
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru
Trg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000
Telefon: +382 (0) 32 304 720
Fax: +382 (0) 32 325 883
Website: www.museummaritimum.com
e-mail: [email protected]
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastao
je postepenim razvitkom prvobitne zbirke
Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemeljene oko 1880. godine, koja je od 1900.
godine otvorena za javnost, a 1938.
godine preuređena i otvorena na prvom
spratu sadašnje muzejske zgrade, barokne
palate plemićke porodice Grgurina iz
početka XVIII vijeka, koja je od 19491952. godine kompletno restaurirana i
adaptirana za potrebe Muzeja.
Misija Pomorskog muzeja Crne Gore u
Kotoru je da čuva sjećanje naše zajednice
na bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske,
njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz prikupljanje, čuvanje i predstavljanje naše bogate
pomorske tradicije i kulturne baštine.
Pomorstvo je u Kotoru počelo da se razvija
za vrijeme srednjeg vijeka. Pomorski muzej
sa dužnim poštovanjem čuva uspomene na
te davne dane, na uspjehe slavnih kotorskih
moreplovaca, umjetnika, brodograditelja,
zanatlija, državnika i diplomata, posrednika između istoka i zapada.
Pomorski muzej je institucija kulture
Republike Crne Gore.
2
Jedra Boke - mart/2012.
PREMA ODLUCI VLADE CRNE GORE MIJENJA SE
STATUS KOTORSKOG MUZEJA
Pomorski muzej maticna institucija
pomorskih zbirki
lada Crne Gore je, na sjednici održanoj 16. februara, donijela
Odluku o organizovanju Javne ustanove Pomorski muzej Crne Gore
kojom se utvrđuje novi status Muzeja, kao i izbor Savjeta i direktora ove
muzejske institucije. Prema ovoj vladinoj odluci, Pomorski muzej u Kotoru
ubuduće obavljaće poslove matične muzejske djelatnosti u odnosu na
ostale muzeje u Crnoj Gori koji imaju pomorske muzejske zbirke i to je
ujedno najbitnija promena u statusu Muzeja. Do sada je Pomorski muzej
u Kotoru radio u statusu javne ustanove ali bez atributa „matične“ muzejske institucije čime se njegova nadležnost proširuje na cijelo primorsko
područje Crne Gore.
Vladinom odlukom precizirano je da će Pomorski muzej obavljati djelatnosti u skladu sa Zakonom o muzejskoj djelatnosti i to:
- sakupljanje muzejskog materijala putem terenskih istraživanja,
otkupom, poklonom, razmjenom i na drugi način;
- sprovođenje preventive i trajne zaštite muzejskih predmeta i muzejske dokumentacije;
- Istraživanje u muzejskoj djelatnosti radi sakupljanja, valorizacije i
prezentacije muzejskog materijala;
- vršenje stručne obrade muzejskog materijala kroz identifikaciju,
determinaciju, klasifikaciju i kategorizaciju, analizu i opis, vrednovanje i
interpretaciju, stručno istraživanje i dokumentovanje;
- vođenje dokumentacije o muzejskom materijalu;
- prima na privremeno čuvanje muzejski materijal koji nema
odgovarajuću zaštitu;
- vršenje revizije muzejskog materijala;
- organizovanje stalne i povremenih izložbi muzejskog materijala;
- izdavanje kataloga izložbi;
- obavljanje drugih djelatnosti utvrđenih statusom Pomorskog muzeja.
V
Odredbe o načinu upravljanja i rukovođenja Pomorskim muzejom nisu
mjenjane pošto se određuje da je tijelo koje upravlja Muzejom Savjet
Pomorskog muzeja a da rukovodeću ulogu ima direktor Muzeja. I Savjet
Muzeja i njegovog direktora, po vladinoj odluci, ubuduće imenovaće
Vlada Crne Gore. Do sada je Vlada imenovala Savjet muzeja a direktora je, na predlog Vlade, birao Savjet.
Savjet Pomorskog muzeja i po ovoj odluci ima predsjednika i četiri
člana od kojih je jedan iz reda zaposlenih u Pomorskom muzeju.
Predsjednik i članovi Savjeta, osim člana iz reda zaposlenih, moraju biti
afirmisani stvaraoci i stručnjaci iz oblasti koje su od neposrednog
značaja za razvoj muzejske djelatnosti. Odlukom se takođe propisuje da
se za direktora Muzeja imenuje afirmisan stručnjak iz oblasti koje su od
neposrednog značaja za razvoj muzejske djelatnosti.
Rok za imenovanje novog sastava Savjeta Muzeja je 60 dana, a
imenovanje direktora - 90 dana nakon što na snagu stupi navedena
Vladina odluka. Do imenovanja novog Savjeta i direktora Pomorskog
muzeja te funkcije obavljaju dosadašnji Savjet i direktor. U roku od 90
dana od dana stupanja na snagu iste Odluke moraju se donijeti Statut i
akti o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Pomorskog muzeja. Do
isteka tog roka potrebno je obaviti i odgovarajuće promjene upisa
Pomorskog muzeja u centralni registar privrednog suda.
Odluka o organizovanju Javne ustanove Pomorski muzej Crne Gore
stupila je na snagu osmog dana od objavljivanja u Službenom listu Crne
Gore. Odluka je donijeta u skladu sa Zakonom o kulturi (Službeni list
CG br. 49/08 i 13/11) i čl. 9. i 10. Zakona o muzejskoj djelatnosti
(Službeni list CG, br. 49/10).
POSJETE
KINESKI ZAMJENIK PREMIJERA 30. MARTA POSJETIO POMORSKI MUZEJ Hui Liangyu obišao palatu Grgurina
retposlednjeg dana marta imali
smo izuzetnu čast da Pomorski
muzej Crne Gore u našem lijepom
Kotoru posjeti Hui Liangyu,
zamjenik premijera daleke nam
Kine, odakle je našoj državi
nedavno isporučen prvi od dva
broda za obnovu njene trgovačke
pomorske flote.
Visokog gosta sa njegovom
brojnom pratnjom i domaćim zvaničnicima u ulaznom holu
palate Grgurina dočekala je i riječima dobrodošlice pozdravila
direktorica Muzeja – mr Mileva Pejaković Vujošević. Kineski
gosti pokazali su veliko interesovanje za eksponate izložene u
zdanju Grgurina, isto kao i za bogatu istoriju i kulturu ovog
podneblja o kojima trajno svjedoče. Poslije obilaska Muzeja
Hui Liangyu se upisao u knjigu utisaka za zvanične goste naše
muzejske institucije.
Kineski zamjenik premijera boravio je u Crnoj Gori od 30. i
31. marta na poziv zamjenika premijera Crne Gore Vujice
Lazovića. Delegaciju Kine primili su 30. marta Predsjednik
Crne Gore, Filip Vujanović i premijer Igor Lukšić. Istog dana
predstavnici Vlada Crne Gore i Kine potpisali su više
sporazuma i memoranduma, koji trebaju da pruže dobru
osnovu za dalje unapređenje saradnje dvije zemlje. Osim
Memoranduma o razumijevanju u oblasti poljoprivrede,
okvirnog sporazuma o ekonomsko-tehničkoj saradnji, potpisan
je i Program kulturne saradnje 2012-16. godine. Razmijenjena
su i pisma u vezi s obukom diplomatskih kadrova.
Potpredsjednik Vlade Kine Hui Liangyu saopštio je da nije
Fotografije: Jelena Karadžić
P
Poruka Hui Liangyu-a u knjizi utisaka (gore lijevo); Doček kineske
delegacije u holu Muzeja (gornja fotografija); Upisivanje kineskog
zamjenika premijera u knjigu utisaka (fotografija dole)
cilj samo potpisivanje sporazuma, već njihova realizacija i
dodao da se tokom pet godina od uspostavljanja diplomatskih
odnosa između Kine i Crne Gore politički i ekonomski odnosi
uspješno razvijaju. Kina je inače među prvima diplomatski
priznala nezavisnu našu državu nakon njenog osamostaljivanja.
Pomorstvo u KOTORU – danas
U kotorsku luku 30. marta je uplovio putnički broda Costa Voyager, italijanske kompanije Costa Crociere, čime je počela
ovogodišnja nautička sezona velikih kruzera. Costa Voyager, od 24.390 bruto-tona, dug je 180 metara, ima 416 kabina
i može primiti 836 putnika, a u Kotor dolazi umjesto kruzera Costa Allegra, koji je nedavno doživio požar u Indijskom
okeanu. Do završetka opravke na Costinim kruzing linijama po Mediteranu, do juna ove godine, mijenja ga Costa
Voyager. Među brodovima koji će, kao i ranijih godina, i ove sezone dolaziti u Boku, su američki kruzeri Silver Spirit, Silver
Cloud i Silver Wind, Seabour Odussey, Seabourn Spirit, Seven Seas Voyager i Seven Seas Mariner, francuski brodovi Le Ponant,
Le Levant i L`Austral, njemački brod FTI Berlin, portugalski Arion, finski Kristina Katarina i mnogi drugi.
Jedra Boke - mart/2012.
3
IZLOZBE
IZLOŽBA SLIKA DR VESNE OBORINE
Nastavak sa strane1
oje zadovoljstvo večeras je izuzetno
jer ću vam predstaviti ženu, slikarku,
poetu, a uz to humanistu. Doktorku Vesnu
Oborinu upoznala sam na edukaciji na
Medicinskom fakultetu u Podgorici zajedno sa još 26 ljekara iz cijele Crne Gore.
Saznala sam da piše poeziju i da slika,
posjetivši njenu izložbu koja je bila u toku
u KC Budo Tomović. Sa puno utisaka vratila sam se u Kotor i sa mojom prijateljicom
iz djetinjstva Milevom Pejaković Vujošević,
direktoricom Pomorskog muzeja, uspjela
da dogovorim termin za izložbu… Kada
doktorki Vesni želim, a želimo joj svi da
nastavi svoj rad, onda je neko, ne znam
tačno ko, opisao sjajno jedan pogled
zamišljene naše doktorke sa njenog stana
u Podgorici gledajući Moraču i Ribnicu:
Gleda u nebo nad mostom na Morači i vidi
dugu poslije proljećne kiše. Gledajući
veličanstven spektar duginih boja prebira
ga po svojim platnima a blagi joj vazduh
šapuće novi stih: Zažmuri i poželi. Vidjećeš
ono što budna Vesna sanja. Videćeš most
od snova i mašte. Vidjećeš most duginih
boja. Ovim otvaram izložbu doktorke
Vesne Oborine koja nosi naziv Most duginih boja sa željom da dugo, dugo još i
slika i stvara, kazala je doktorka Mačić.
Vesna Oborina rođena je u Mostaru
1944. godine. Studije medicine završila je
u Beogradu, a postdiplomsko usavršavanje u Sarajevu. Danas živi i radi u
Podgorici. Bavila se edukacijom doktora,
predavanjima o preventivi, a poslijednje
tri godine je u penziji. Kaže da je medici-
Fotografija: Danijela Nikčević
M
4
na divna stvar, ali ima i drugih oblasti
stvaralaštva koje treba proživjeti.
„Prije svega sam ljekar, to sam bila
isključivo punih 40 godina, negdje pred
kraj, kad je počeo rat, počela sam i da
slikam i da pišem, međutim, to je bila
samo nadopuna mom redovnom poslu i
ispoljavanje nečega što se možda akumuliralo na neki način, ali se nije tako
moglo ispoljiti. Te godine početkom rata,
velike tuge, očaja, našla sam jedan ventil i
oslobodila svoju dušu i um svega toga,
kroz slike i kroz pjesme. Moja prva knjiga
zvala se Rekviem (1999.), to je bio mrtav,
ubijeni grad. A onda, polako, grad kao
Feniks izranja i stvara se neki novi Mostar,
prvo isključivo u mojoj mašti, a zatim i
stvarno, priča umjetnica koja je sada
žiteljka Podgorice, gdje je stvorila jedan
novi, ljep život ispunjen radom, umjetnošću,
prijateljstvom.
Doktorka Vesna Oborina do sada je
objavila šest zbirki poezije: Requiem
(1999), Nostalgija (2001), Galebov let
(2003), Raspukli nar (2005), Na peronima
života (2006) i Zvuci tišine (2009). Njena
poezija je lirska, po sopstvenom priznanju
tuga koja je na početku prevladavala
ustupila je mjesto nešto optimističnijim
tonovima. Sarađuje sa više književnih
časopisa, ilustrovala je nekoliko zbirki
poezije, a kao ljekar do sada je objavila
preko 60 autorskih i koautorskih radova.
Član je nekoliko umjetničkih udruženja u
rodnom Mostaru i Podgorici, a angažovana je i kao volonter u Crvenom krstu
Crne Gore. Iako je u Podgoricu došla sa
Fotografija: Danijela Nikčević
Most duginih boja
Doktorka Vesna Mačić otvara izložbu;
Slika na zidu iznad Katedrala sv. Tripuna
idejom da ostane samo na par dana da
bi vidjela šta će se desiti, ostala je ovdje
sa svojom porodicom, a glavni grad Crne
Gore postao joj je druga kuća. Sad, kako
je rekla, Crnu Goru osjeća kao drugi
zavičaj, mada sunčani Mostar i
Hercegovina su uvijek prisutni.
„Mostar je moja ljubav, moj grad i
kad god mogu pođem tamo, vidim prijatelje, napunim se energijom, pođem na
most, pogledam Neretvu i onda u njoj
vidim Moraču, a kad gledam Moraču
vidim Neretvu i sve rijeke svijeta. U
mojoj mašti sve se stapa u jednu veliku
cjelinu, a ja sam zapravo jedan veliki
most, sve su to moje rijeke, a ovo je
moja zemlja“, rekla je Oborina.
A onda, polako, grad kao Feniks
izranja i stvara se neki novi Mostar, prvo
isključivo u mojoj mašti, a zatim i stvarno,
priča umjetnica koja je sada žiteljka
Podgorice, gdje je stvorila jedan novi,
ljep život ispunjen radom, umjetnošću,
prijateljstvom.
„To vas pozove, jednostavno se javi
potreba da nešto uradite i tada se piše
pjesma, stvara se slika, akvarele najčešće
radim na licu mjesta, uvijek sa sobom
nosim neko blokče i boje, a ostale tehnike
radim kući, kaže umjetnica-doktorka.
Prije 15-ak godina uključila se u rad
Slikarske radionice Tinde Bulatović, gdje
je kroz lijepo druženje dobila i likovno
obrazovanje. Tinda joj je pomogla,
kako je rekla, kroz savjete, podršku,
usmjerenje, u suštini, da usavrši ono što
je već nosila u sebi, a tako su počele i
njene prve izložbe.
Publika na otvaranju izložbe
Jedra Boke - mart/2012.
„Kotor mi mnogo znači kao istorijski, kulturni centar, a ovaj muzej sam
zajedno sa suprugom i djecom posjetila kad smo prvi put putovali po
Crnoj Gori, mnogo mi znači kao
ustanova velikog renomea, i kad sam
dobila poziv da dođem ovdje bila
sam zaista počašćena. Ljepotu ovog
divnog zaliva i divnog podneblja
opisaću jednim stihom našeg, a pre
svega mog, pjesnika koji je rekao, a
Mr Mileva Pejaković Vujošević (lijevo)
govori o jubileju Pomorskog muzeja
Fotografija: Danijela Nikčević
sama nemam šta tu da dodam:
„Naša mila Boko nevjesto Jadrana,
pokrivena nebom ko od plave svile,
ljepša si od svoje posestrime vile i svijetlija od njenog đerdana“. Mislim da
je to o Boki dovoljno“, kazala je
autorka izložbe, istakavši i da ima i
„veliko zadovoljstvo i da joj je velika
čast pred ovom divnom publikom, u
ovom prekrasnom zadnju, u ovom
zaista kultnom mjestu, pogotovo što se
slavi 60 godina njegovog postojanja,
da se pokažu moje slike i da se
ovako govori o mom radu“.
IZ KATALOgA IZLOŽBE
´
Lakocom
kista lebdi izmedu vode, kamena i neba
Radojka Abramović, kustos Pomorskog muzeja
skovitlana, plaha voda
nisku bisera, „dane u omču
Neretve, kapi rose na
svezane“ i“ put što vodi ka
nježnom, tek procvalom badesreći“, shvatila je i pokazala
mu i mirisnom jasminu njene
da je jedno nebo nad nama,
bašte, mostarske kiše, prvobitni
jedan san, jedno srce u nama,
su izvor umjetničkog nadahnuća
ma gdje bili na ovoj planeti.
slikarke i pjesnikinje Vesne
Duša umjetnika prisvaja sve što
Oborine. Mjesečev srp, isklesan
je lijepo, proživljava
u kamenu, rođen pod vještim
dramatično i ono manje lijepo,
klesarskim dlijetom bezimenih
ali u izrazu ipak ima svoju užu
kamenara, satkan od snova
pripadnost. Vesna je slikar i
Hajrudina neimara, ljubi istok i
pjesnik Mediterana, njegovih
zapad, dva svijeta koja se sasklimatskih posebnosti, njegove
taju u mirisu neba nad
ljepote i duhovnosti.
Mostarom. Nijem u bezvremenosti, pod batom koraka tih,
Kao što pod dlanom, vezanih
čuje i osjeća uzdahe
očiju, možete osjetiti nježnu,
zaljubljenih, tugu napuštenih,
žensku ili čvrstu, na dodir
bol za izgubljenima, čuva
otporniju, mušku ruku, tako i pri
sjećanja, bodri nadu. Jednom
samom pogledu na Vesnina
je i njegov kamen proplakao,
platna vidimo u trenu ženu
napukao, mržnja ga je ljudska
slikara. Akrilik, pastel, akvarel,
izdala i savladala. Rodio se
slikarske tehnike nježnim obrisiponovo, ljepši, pročišćeniji, ali
ma i prozračnim koloritom
nikad isti. Vesna je i opjevala i
transponuju na slikama lirsko i
ožalila ovaj most, naslikala ga
Katalog izložbe (gornja fotografija);
elegično sazvučje njenog stiha.
bojom prirodnog kamena, koja
Neke od izloženih slika dr Vesne Oborine u pomorskom muzeju
Za slikarstvo Vesne Oborine
se pod suncem i nebom prelamože se reći da lakoćom kista i
ma iznijansirana okomitim brazdama i
Naslikala je most jednako pokriven “
eteričnošću palete lebdi između vode,
usjecima, blagim rubovima brda i onog
kamena i neba. Voli Vesna i zeleno, bršlnebom ko od plave svile“, kako je stisvedenog, obrađenog, što nizom kuća i
jan koji se spleo na zidu stare kamene
hom opisao veliki mostarski pjesnik
kula Starog grada grli most. Zazelenjelo
kuće, palme koje se njišu na primorskim
Aleksa Šantić, nebo nad Bokom. Nad
se pod njenim kistom, okolno žbunje i
rivama, drevna, čvornovata stabla
Vesnom se nadvilo neko novo,
rastinje koje stidljivo grabi život iz krša,
masline sa srebrnim odsjajem na krošnjapodgoričko nebo, ali sazrijevajući kao
bježeći od hladne vode, ali i po koji
ma bogatim lišćem, mediteransko rastinžena i kao umjetnik, dan po dan, nižući
čempres lijep, gord i stasit.
U
Fotografija: Danijela Nikčević
Mediteran
Most, Mostar
Jedra Boke - mart/2012.
5
je, koje škrto, a opet lijepo, kiti lomna
brda. Naslikala je i nar, sočan raspukao,
načet, voće koje mami zrelošću i ljepotom, kao da je živo, tu, pred nama.
Vesnine slike su njene impresije
pobuđene ljepotom pejzaša i arhitekture,
realne, tople, sa istančanim smislom za
doživljaj atmosfere. Atmosfera, uhvaćena
u trenutku, preslikano, zaustavljeno
sjećanje, najveća je vrijednost Vesninih
slika. Više puta naslikan pogled na Boku
uvijek je različit, ali jednako vjeran,
panorama Boke i južne crnogorske
obale, gradova stisnutih poput
tajanstvenih školjki, ukliještenih između
mora i brda asocira na galebov let.
Budva
Poznajući biografiju Vesne Oborine
zadivljeni smo njenom svestranošću, a
ona je skromno sve svoje ljubavi izrazila
bojom i formom na jednoj jedinoj slici.
Na stolici oslonjena na knjigu leži stara
violina, ljubav iz mladosti, pratilac kroz
život. Toliko je živa, a usamljena. Čeka
da je neko uzme u ruke, zasvira i
zapara dušu, čeka i knjiga da uz zvuke
violine pretoči u muziku i Vesnin stih.
Čujemo zvuk violine, usamljen i sjetan po
praznim ulicama mostarskog Starog
grada, a slika sa ovim motivom ima
dovoljno za jednu dugu šetnju ispunjenu
nostalgijom. Čućemo ga i na mostu
preko Škurde i Gurdića, jer Vesnina
platna čekaju da ono što je i ovih dana
upila okom pokaže na njima... Budi se
još jedno proljeće zaustavljeno zauvijek
na buketu mimoze čije je žute, mirisne
pahulje zarobila i zaustavila u trenu
njen opojni miris, za duge zime i sparna
ljeta, kada mimoza spava mrtvim snom
do novog buđenja i novog proljeća.
Violina
Pod lomnim, sivim, kamenim obroncima
brijega Sv. Ivana leži katedrala Sv.
Tripuna, lijepa i čedna poput nevjeste u
bijelom. Simbol duhovnosti grada kroz
vjekove, simbol molitve i žrtve, ranjavana
i raspukla pod prirodnom stihijom, iznova
rađana, sija blagim unutrašnjim sjajem i
vedri nedjeljna jutra. Vesna je vjerno
naslikala srednjevjekovnu građevinu koja
ćuti, a govori, čula zvuk zvona jednog
nedjeljnog, prazničnog jutra:
„Tišinu nedeljnog jutra
Pokidaše zvuci zvona sa tornja
Prosu se žubor sunčeve sonate“......
svjetlošću, podstaknuta čudotvornim
djelima Sv. Vasilija Ostroškog, iscjelitelja
i utješitelja bolesnih i žalosnih. Došao je
i on davno iz kraja naše slikarke, u
hladnu Ostrošku isposnicu i zagrijao je
Božjim duhom, da snagom duha krijepi,
iscjeli bolne, razveseli tužne, zbratimi
razbraćene, ukroti samovoljne. Bijeli se
na platnima manastir u stijeni, skromna
isposnica, proslavljena mnogim
čudesima.
Manastir Ostrog
Vidim nježnu Vesninu siluetu na
balkonu svog podgoričkog doma
jednog kasnog popodneva. Gleda u
nebo nad mostom na Morači i vidi dugu
poslije proljećne kiše. Gledajući
veličanstven spektar duginih boja prebira ga po svojim platnima, a blagi joj
vazduh šapuće novi stih. Zažmuri i
poželi. Vidjećeš ono što Vesna budna
sanja. Vidjećeš most od snova i mašte.
Most duginih boja...
Fotografija: Radio Dux
Fotografija: Radio Dux
IZLOZBE
Katedrala Sv. Tripuna
Vođena vještim kistom, između vode i
neba, mora i planine, često je slikala
manastir Ostrog, obasjana Ostroškom
PROMOCIJE
PREDSTAVLJENA MONOgRAFIJA MR JOVANA J. MARTINOVIĆA
Anticki natpisi u Crnoj Gori
(nastavak sa strane 1)
onografija Antički natpisi u Crnoj Gori
ima tri osnovna poglavlja, analizira
istorijsku faktografiju i sadrži obilje
podataka o prikupljenim grčkim i latinskim natpisima – epigramima – sa prostora Crne Gore. Ta dragocjena knjiga
svjedoči o mukotrpnom radu na prikupl-
M
6
Jedra Boke - mart/2012.
janju podataka, ali i brizi izdavača da
trud autora bude dostojno ispraćen u
finalnoj fazi rada. Autor mr Jovan
Martinović podatke o antičkim natpisima
u Crnoj Gori prikupljao je punih pedeset
godina da bi konačno ovo kapitalno djelo
pretočio u monografiju Antički natpisi u
Crnoj Gori.
„Materijal sam prikupljao decenijama, ali je posao na izradi ove knjige
intenziviran protekle dvije godine.
Izradio sam table crteža, prikupio
fotografije, kontaktirao sa ljudima iz
Matice crnogorske koji su se prihvatili
posla oko pripreme i štampanja
knjige. Bez lažne skromnosti, ispala je
savršena“, kazao je Jovan Martinović.
Arheolog Čedomir Marković kazao
je da knjiga Jovana Martinovića
predstavlja iscrpan pregled dragocjenih svjedočanstava koja na osoben
način tumače i osvjetljavaju period
antike u Crnoj Gori.
“Ovo, reklo bi se, predugo čekanje
Prezentacija kapitalnog dijela J. Martinovića koja predstavlja iscrpan pregled dragocjenih
da se na prostorima Crne Gore pojavi
svjedočanstava o periodu antike u Crnoj Gori
jedno ovakvo djelo, nosi u sebi
određenu poruku, koja nije bez
Slavko Mandić je podsjetio da je knjiga Jovana
značaja, jer upravo ona podsjeća koliko je vremena i napora
Martinovića rezultat posvećenosti autora epigrafiji – grani
potrebno uložiti u ispitivanju, prije svega sopstvenih otkrića, a
arheologije koja proučava pisma na tvrdim podlogama.
zatim i u preispitivanju svega onoga što su drugi o datoj materiji
Matica crnogorska, kako je rekao, prepoznala je značaj
ranije saopštili ili samo naznačili. Trebalo je sve to višestruko
materije koja ima jedinstvenu vrijednost, te je u zadnjem
provjeriti, proanalizirati, dopuniti ili pak izmijeniti, da bi se
trenutku „otrgnuto od zaborava i čestih devastacija kapital
koji nam zbog sopstvenog nemara, polako ali sigurno, klizi iz
konačno došlo do željenog cilja, odnosno do naučne istine zasnoruku“. Slavko Mandić je kazao da priča o Jovanu Jovici
vane na preciznoj i argumentovanoj interpretaciji ukupnih rezulMartinoviću nema početak ni kraj.
tata istraživanja. Ovo istovremeno govori, ne samo o upornosti,
već i o stalno prisutnoj želji Martinovića da svoje znanje i svoje
bogato iskustvo stečeno u proučavanju različitih segmenata kulturne prošlosti Crne Gore pretoči u odgovarajuću, posebno
značajnu monografiju, dajući time značajan doprinos arheološkoj
nauci Crne Gore, čineći je bogatijom novim i trajnim saznanjima,
omogućavajući istovremeno bolje razumijevanje i svestranije
proučavanje razvoja nauke na našem tlu”, kazao je Marković.
Vilma Kovačević je saopštila da knjiga Antički natpisi u Crnoj
Gori svjedoči o zrelosti autora i bogatstvu materijala koji posjedujemo na tlu Crne Gore.
Fotografija: Danijela Nikčević
„Bogatstvo koje nam je dato trebamo štititi, valorizovati i
pričati o njemu. Na Jovana Martinovića računamo kao na konsultanta i savjetnika. Njegovu riječ poštujemo“, kazala je Kovačević.
Fotografija: Danijela Nikčević
PROMOCIJE
“Ona je neđe unutra, u sadržaj utkana svega što se više
desetina ljeta dešava na i ispod pločnika grada s kojim je
srastao ovaj kotorski pokretni monument, poeta i slikar vremena negdanjih, pogubljenih opet kroz neko vrijeme
daleko iza nas, ali isto tako ne slučajno ostavljeno upravo
Jovici da ga ponovo otkrije i pokaže naraštajima koja
dolaze. Nakon zemljotresa 15. aprila 1979. godine koji je
izranjavao i tijelo i duh grada jedinstvene ljepote, navališe
pregaoci da svoje znanje i umijeće stave na raspolaganje
vidarima oštećenih palata koje su dostojanstveno posrtale
pod naletima stihije. Dali su se i davali nesebično. Među
njima, u prvim redovima primijetan je bio Jovica
Martinović sa lopatom i krampom u rukama, kroz gradske
kalete i pjacete sa kačketom na glavi i za volanom
dampera kojim se probijao ulicama starog
Kotora. Bilo ga je na svakom mjestu. Teško je
bilo i pomisliti da se nešto bez njega može.
Radio je kao fizički radnik, kopač na
površinskom kopu, rudar, istraživač, pa
arheolog što je po vokaciji, prebirajući po
iskopinama odakle je ispisivao nove stranice
zaboravljene i izgubljene u nekim ranijim
susretima grada sa prirodnim strahotama”
naveo je Mandić.
U muzičkom dijelu programa nastupile su profesorice kotorske Muzičke škole Vida Matjan
Angela Mijušković i Tamara Knežević.
Publika na prezentaciji knjige Antički natpisi u Crnoj Gori
Jedra Boke - mart/2012.
7
STARI GODIŠNJACI
PORTRET PJESNIKA POMORCA
Kapetana Iva Bogdanova Tripkovica
´
Antica Dabinović /Godišnjak broj V iz 1956. godine
obro je poznato da je Dobrota u prošlosti bila
u svakom pogledu jedno od najistaknutijih mjesta stare Boke, ali malo ko zna da je tu bilo i
dobrih pjesnika, čije pjesme imaju neko zasebno obilježje. Nisu to samo misli i osjećaji onih što su ih pjevali, nego se u njima ogleda život mnogih generacija
starih pomoraca. Čitajući ih, čovjek osjeća kao da
se saživljuje sa sredinom u kojoj su se one
rađale. Njih su slagali pomorci na jedrenjacima, kada su kroz čitave mjesece
plovili po beskrajnoj pučini. Dugi
časovi, što su oni provodili na
straži, dočaravali su im drage
uspomene na daleki rodni kraj,
na svoju kuću i porodicu za
kojom su čeznuli boreći se na
smrt i život sa strahotama
uzburkanog mora za onaj
tradicionalni „mornarski kruh
sa devet kora“.
D
svojim odmaklim godinama povjerio svoj brod sinu,
da posluje po očevim uputama. Poslovi su često vodili
mladog čovjeka u Veneciju, gdje se duže zadržavao.
Tu je upoznao i zavolio lijepu Venecijanku. Otac kao
da se nije slagao tim, da mu sin dovede tuđinku, te
jednog dana sin dobije od oca naređenje, da odmah
napusti Veneciju i krene na određeno putovanje. Uoči
odlaska mladić daje oduška svojim osjećajima u jednoj pjesmi, gdje se zauvijek
rastaje sa Venecijom, ali ta pjesma je
ujedno i njegov rastanak sa životom.
S toga putovanja nije se više vratio: njegovu su sudbinu zapečatili
morski valovi . . .
Vijest o brodolomu koji se zbio
11. XI 1858. g. stigla je u Dobrotu 10 XII iste godine. Tim je
on ostao u našoj pomorskoj literaturi predstavnikom udesa
tolikih mladih života koje je
progutalo more. Njegova poezija ove vrste sadrži sve elemente
pomorskog života. Ona se čuva u
rukopisima, od kojih su neki predati
Pomorskom muzeju u Kotoru na
čuvanje. Nadati se da će uskoro sva
ova poezija biti objelodanjena.
Na tim putovanjima u mladima se rađala i želja za životom,
te su u zanosu mladosti snivali o
budućnosti i sreći i pjevali svojim
„izabranim vilama“ o ljubavi i
radosti, da čas iza toga mnogi od
njih iščeznu u dubine nezasitnog
mora. Od pjesama što su ovi
Portret pjesnikov nalazi se u
pomorci ispjevali, bilo na putu ili
Jedini poznati portret od pjesnika stare pomorske
kući Antona Dabinovića
starinskoj
na domu, evocirajući bezbrojne
generacije u Dobroti: Kap. Ivo Bogdanov Tripković
Dobroti, jer je najmlađa
u
Kokota
prizore i doživljaje, postoji
(1831-1858)
Angeza bila
sestra
pjesnikova
pomorska poezija. Zaludno je to,
udata za Filipa Dabinovića, pradjeda Antonova, koji je
što u našoj staroj literaturi, koja je iznikla baš na
bio kapetan u tadašnjoj ratnoj mornarici. Ovo je jedini
moru, nije se obradila ova vrsta poezije ni u samim
poznati portret od pjesnika stare pomorske generacije u
našim većim centrima kakav je bio Split, a pogotovo
Dobroti.
Dubrovnik. Tu prazninu ispunjava Boka, koja nije u
svojoj prošlosti ni u čemu zaostala. Dobrota ima
Zadnji predstavnik ove vrste poezije, bio je kap.
mnogo takvih pjesama, i kada se objelodane, imaće
Pavo Božov Kamenarović, na čijem je domu nedavveliku kulturu vrijednost.
no otkrivena spomen ploča. Premda, po vremenu u
Karakteristično je što ni sami pjesnici nisu htjeli da
svoje pjesme iznose pred širu javnost, jer su oni pisali
samo za uži krug, za svoje rodno mjesto. Te su se
pjesme čitale po kućama i u Dobroti postale popularne, ali se uvijek citiralo i ime dotičnog pjesnika.
Jedan od najomiljenijih bio je Ivo, Bogdana, Tripković. Njega ne odvaja od drugih nikakva naročita
pjesnička vrijednost, nego ga ističe njegova tragična
sudbina, vezana za život pomoraca iz doba jedrenjaka. Živio je samo 27 godina: od 1831. do 1858.
Jedinac sin, oca kapetana i brodovlasnika, koji je u
8
Jedra Boke - mart/2012.
kojemu je živio, ne spada ni po čemu u staru
književnost, on u svemu jednako nastavlja liriku starih pjesnika-pomoraca, pa se čak i u tome drži tradicije da svoju pomorsku poeziju nije objelodanio u
štampi, nego je i ona ostala da se prepisuje i čita
po dobrotskim kućama.
Iscrpna i zaokružena studija ove poezije osvijetliće
sve te momente, a ovdje je trebalo da se samo toliko
istakne, a u vezi jednog portreta ovog pjesnika stare
pomorske poezije, koja treba da nađe dostojno
mjesto u istoriji naše starije književnosti.
ARHIVSKI PODACI
o nekim bokeljskim brodovima iz 1804. godine
Oliver Fijo /Godišnjak broj V iz 1956. godine
potpuna i djelomična, vlasnost Bokelja ili su pod zapovjedDržavnom arhivu u Zadru naišli smo na nekoliko molba
vlasnika brodova, kojim traže da se za njihov brod izda
ništvom kapetana iz Boke. Ostala tri broda su jedan iz Malog
Lošinja, jedan iz Silbe i jedan iz Trsta.
patenta.1) Molbi je trebalo priložiti krsni list vlasnika, potvrdu o
zavičajnosti vlasnika i zapovjednika broda, svjedodžbu
Bokeljski brodovi su bili ovi:
gradnje broda i nosivosti te izjavu vlasnika broda, datu na
1) Polaka La Fratellanza, sagrađena u Veneciji 1783.
sudu, o vIastnosti broda. Pored toga vlasnik i zapovjednik
godine,
147 tona nosivosti, naoružana sa 6 topova, posada
broda morali su dati svečanu pismenu izjavu pri VIadi, da nitko
se
sastojala
od 10 osoba uključivši zapovjednika. Vlasnik
osim dekIariranog vlasnika, nema udjela bilo izravno bilo
broda
je
Nikola
Botta iz Trsta, a zapovjednik je Stjepan Ilić
posredno, bilo pod svojim pravim bilo pod lažnim imenom na
iz
Lepetana.
brod ili njegove pripadnosti. Dalje su izjavljivali (dichiaro,
prometto e mi obbligo) da će uvijek vijati svoju državnu zastavu
2) Brigantin Il Generoso, sagrađen u Trstu 1785. godine,
te da neće dopustiti, da se pIovi pod tuđom zastavom i sa
od 111 tona nosivosti, naoružan sa 6 topova, 9 članova
stranim pIovidbenim dozvolama, bez obzira da li su te dozvole
posade. Vlasnici su lvan Kurtović iz Trsta i Luka Grušić iz
izdaIe prijateljske ili
Herceg Novog.
neprijateljske zemlje. Isto
Zapovjednik je Spiridion
tako se obavezuju, da
Grušić iz Zadra.
neće sluziti za vojne
3) Brigantin L’ Ossegniq,
potrebe stranim zemljama
sagrađen
kao trabakul
te da ce na brodu uvijek
1793.
godine
u Chioggi,
biti dovoljan broj posade
a
opremljen
kao
brigantin
od kojeg broja najmanje
u
Veneciji
1798.
godine.
dvije trećine moraju biti
Nosivost mu je bila 120
austrijski državljani.
tona,
6 topova, a posada
Obično se čekalo na
je
brojila
11 osoba.
dobijanje ove patente
Vlasnici
su
bili Carlo
dosta dugo, a bilo je
Josip
Toppo
iz Trsta i
slučajeva da se na
Petar
Katurić
iz Risna,
riješenje molbe čekalo i
koji
je
istovremeno
i
do jedne godine. Nigdje
zapovjednik
broda.
nismo našli kolika je
iznosila pristojba koja se
4) Brigantin Palemore,
morala platiti za
sagrađen u Chioggi
Brigantin Dositej u oluji (1835)
dobijanje patente. Našli
1802. godine, nosivosti
smo samo, da se za ferman Otomanske porte plaćalo 26
96 tona, 6 topova, 10 članova posade. Vlasnici su bili Filip
pjasteni. Ova se patenta moral a nakon isteka od tri godine
Kohen iz Waltsch-a u Češkoj i Ilija Radenković iz Tople, koji je
vratih i izmjeniti je sa novom, ukoliko se željelo i dalje obavljati
istovremeno i zapovjednik broda.
brodarsku djelatnost van voda Jadrana.
5) Trabakul Il Liberato, sagrađen u Chioggi 1790. godine,
Bečka dvorska komora, na čelu koje se tada nalazio conte
nosivosti 150 tona (više nego brigantin!), 4 topa, 10 članova
Carlo Zichy, šalje 6. n. 1804. godine Privremenoj vladi za
posade ukuljučivši i zapovjednika. Vlasnici su bili Mato i Mihajlo
Dalmaciju u Zadru2) upute kako treba postupati prigodom
Lazović iz Herceg Novoga, Tvrtka Ciriano i braea Catsaro u
izdavanja ovih patenta i fermana turskih. Patente je izdavala
Trstu i Gabrijel Senie iz Tople, koji je istovremeno i zapovjednik
Dvorska komora u Beču, dok je zahtjev za dobivanje turskog
broda. Kao četvrti vlasnik je Nikola Carević iz Herceg Novog.
fermana trebalo uputiti, uvijek preko Vlade, Austrijskoj
6) Pinco Il Celebre, sagrađen kao trabakul u Korčuli 1790.
internuncijaturi u Carigradu.
godine, opremljen u pinco u Veneciji 1793. godine. Nosivosti je
Među ovim istim spisima našao se i jedan spisak vlasnika
bio 119 tona, naoružan sa 4 topa te je imao 8 članova posade
brodova, koji traže patentu i ferman. Spisak sadržava dosta
uključivši i zapovjednika. Vlasnici broda su bili lvan Ćetković i
iscrpne podatke te je vjerovatno dosta tačan i vjerodostojan.
Nikola Mirković, oba iz Herceg Novog te Ivan Popović iz
Ovaj spomenuti spisak bilježi 9 brodova, od kojih su 6,
Trsta. Zapovjednik broda bio je Spiridion Toma Ćetković iz
Herceg Novog. Ostala tri broda, navedena u spomenutom
1) Državni arhiv Zadar, Spisi prve austrijske dominacije, fascikla
popisu,
bila su po tipu: 1 pjeleg od 73 tone, 1 brigantin od
V., Marina e Commercio, 1804., brojevi 3491, 3659, 6124 i 7177.
163
tona
i 1 brigantin od 112 tona nosivosti.
2) Državni arhiv Zadar, V., 1804., br. 4149/170.
U
Jedra Boke - mart/2012.
9
TRADICIJA
ZAVRŠENE OVOgODIŠNJE ZIMSKE KARNEVALSKE SVEČANOSTI
Zimski kotorski karneval 2012
radicionalni kotorski zimski karneval konačno je održan 4. marta,
čime su završene ovogodišnje zimske karnevalske svečanosti.
Kotorani su nakon dva odlaganja zbog vanredne situacije i vremenskih neprilika spalili Ministrea Lex-a zvanog Montanjara, glavnog
krivca za sva krivična djela, muke i nevolje što su Kotorane snašle u
protekloj godini.
Glavnom gradskom ulicom u prisustvu nekoliko hiljada građana,
prodefilovale su brojne grupne i pojedinačne maske sa svojim
porukama, predvođene gradskim glazbama Kotora i Đenovića,
mažoretkama Fešta i Alisa. Na čelu karnevalske povorke bio je
kapo Luka Knezović i kraljica karnevala Ljiljana Gojković.
Posebnu pažnju posjetitelja izazvala je maska Sahrana Kotora
karnevalske grupe Karampana koja je izvela performans te odala
počast i posljednji pozdrav „umrlom“ Kotoru porukama „posljednji
pozdrav vaterpolu, kulturi, Jugooceaniji, Rivijeri, Fjordu, Bokeljki...
obučeni u crno uz vijence, kovčeg i posmrtni marš“...
Osnovni javni tužilac dr Giorgio Macakan zvani Vagabund iznio
je niz optužbi, što se drevni Kotor po novome i lijepome zakonu
briše sa spiska gradova, a upisuje u spisak naseljenih mjesta, što
izgradnja sportske dvorane napreduje kao Skadar na Bojani, što
šoldi i pinezi od lučkih taksi idu za Podgoricu, a zato nama od
furešta ostane gužva, buka i smet, što nam bedemi propadaju a
niko ih ne održava, što još nije počela sa izgradnjom nova zgrada
Luke Kotor u Militzarski park, što tako vodio kadrovsku politiku da u
Komunitadi rabota 95 odsto fureštih, a domaći kadrovi i talenti
nemoćno obilaze berze rada, dok ovi udobno sjede u njihovim kalijergama i lade se po njihovim stanovima, što lokalna uprava ima
ingerencije mjesne zajednice, što je općinska kasa prazna, što škovacini svako jutro bukom i vozom od smeta bude ćitadine u pet
ujutru, a popodne oko tri ure protivno Zakonu o javnom redu i miru...
Odbrana branioca optuženog Grofa Elonora Angela
Magazinovića zvanog Tajkunica nije pomogla, pa je Minister
osuđen i spaljen. U starom gradu je održana dodjela nagrada
najboljim maskama. Organizatori su bili Opština Kotor, Turistička
organizacija i Kulturni centar Nikola Đurković, a pokrovitelj
Ministarstvo turizma i održivog razvoja.
T
Procesija kotorskog karnevala
Kapo Luka Knezović i kraljica
karnevala Ljiljana Gojković
Spaljivanje Montanjara
Fotografija: Radio Dux
Krivac za sve loše u 2011:
Minister Lex zvani Montanjar
10
Jedra Boke - mart/2012.
Fešta kamelija 2012
vogodišnja centralna manifestacija
Fešta kamelija 2012.g. održana je
25. marta, a tradicionalno mjesto
održavanja bilo je Stoliv. Pred više
stotina posjetitelja program je svečano
otvorio zamjenik Ministra za turizam i
održivi razvoj Zoran Duletić. Prisutnima
su se obratili u ime Turističke organizacije Kotor Mirza Krcić, a ispred organizatora MZ Stoliv Vinko Vujović i predsjednik NVO Kamelija Romeo Mihović.
Program je vodila Dolores Fabian.
Manifestacija je tradicionalno počela
scenskim prikazom, dolaskom pomorca
kapetana sa dalekog putovanja iz
Japana, koji je inače krajem 18. vijeka
donio prvi cvijet kamelije u Boku. Na
stolivskom mulu dočekali su ga supruga i
djeca. Ove godine kapetan je izašao iz
okvira tradicije, pa je tako prije
nego je pristao barkom na mulo,
prethodno svratio na susjedno
mulo gdje je krijući iskrcao
ljubavnicu iz Japana. Ove
godine u scenski prikaz uvedena
je još jedna novina, pa je
kapetan prilikom otvaranja Fešte
kamelije, umjesto u Stoliv prvo
svratio do šoping centra
Kamelija gdje je prošetao sa svojom
Japankom, uz obrazloženje da tri
godine nije bio doma, te da su mu javili
za šoping centar i da je bio kuriozan
pa je prvo tamo morao svratiti.
Nakon performansa uslijedio je prigodan kulturno-zabavni program,
postavka izložbe aranžmana od cvijeta
kamelije, izložba likovnih radova i
Romeo Mihović
i Dolores Fabian
Dolazak kapetana sa
kamelijom (u pozadini)
prezentacija literarnih radova, izbor
najljepših bašta sa kamelijama, kao i
izlet pješačkom stazom na brdo Vrmac i
u Gornji Stoliv i tradicionalna mušuljada.
U kulturno-zabavnom programu nastupila je klapa Jadran, KUD Boka. Za najl-
jepši đardin sa kamelijama proglašen je
onaj obitelji Knez. Mušulje su poslužene
tradicionalno: na buzaru uz vino koje su
donirale Plantaže iz Podgorice. Za ovu
priliku bilo je obezbijeđeno je 400 kilograma mušulja i 150 litara vina. Brojni
zainteresovani sa članovima PK
Vjeverica napravili su izlet pješačkom
stazom u Gornji Stoliv i Vrmac.
Izložba aranžmana od cvijeta kamelije u sklopu ovogodišnje Fešte kamelija
2012.g. otvorena je bila 23. marta u
galeriji Solidarnosti palata Pima.
Izloženo je bilo više desetina veoma
interesantnih cvijetnih aranžmana
kamelije. Prisutne je pozdravio
ispred NVO Kamelija, Romeo
Mihović koji je podsjetio o
značaju ove manifestacije u
turističkoj ponudi Kotora i Boke,
o magičnoj ljepoti cvijeta koji je
stigao sa dalekog istoka.
Izložbu aranžmana otvorila je
povjesničar umjetnosti Marija
Mihaliček koja je izrazila nadu
da će cvijet kamelije krasti cijeli grad,
trgove, pijacete, izloge, ugostiteljske
objekte „bar u danima manifestacije u
znaku kotorskog simbola kako bi svi
zajedno sa turistima uživali u magičnoj
ljepoti cvijeta kamelije“.
Tradicionalni Bal kamelija sa izborom
Dame kamelija, koji je bio zakazan za
31. mart je otkazan.
Otvaranje izložbe aranžmana od kamelija
Fotografija: Radio Dux
Dio kulturno-zabavnog programa
Fotografija: Radio Dux
O
Jedra Boke - mart/2012.
11
ČUVENI BOKELJSKI POMORCI
KAPETAN VICKO KONTE BUJOVIĆ
(1660 - 1709), gradski kapetan
Perasta, istakao se u borbama s
Turciima u Morejskom ratu i kasnije, a posebno kod oslobodenja
Herceg Novog od Turaka 1687.
g. za što dobija od Venecije
velike posjede u Boki i naslov
conte di Combur. Bio je vlasnik
nekoliko brodova ondašnjeg
tipa, a njegov ekonomski i društveni status i danas je jasan pri
pogledu na reprezentativnu palatu u
Perastu koju je dao sagraditi 1694. g. prema projektu mletačkog arhitekte Đovanija Fontea (Giovannija Fontea). Bujović je
poginuo 6. maja 1709. g. u uličnom okršaju, od ruke peraškog
sudije iz porodice Štukanovića. Zbog svoje prijeke naravi Vicko
je bio omražen od većine peraških porodica, kako vlastelinskih,
tako i pučanskih. Bio je pohlepan, sklon prevari i rasipničkom
životu punom poroka, što je rezultiralo njegovim ubistvom na
peraškom trgu. Zbog tog čina Perast trpi snažne sudske i
ekonomske sankcije od Venecije, a sugrađanin Matija Zmajević,
budući ruski admiral, mora zbog umiješanosti u ubistvo zauvijek
napustiti rodni Perast.
PUKOVNIK FRANO KONTE VISKOVIĆ
(1665. 1720.) istakao se u borbama
protiv gusara i Turaka u Grčkoj, na
Peloponezu, Eubiji, Moreji i Hercegovini. Prvi je među sedam Peraštana dobio najveće mletačko odlikovanje, krst Sv. Marka i titulu
kavalijera 1703. godine. Ovaj
izuzetno vrijedan orden križa kavaljerata, poklonio je, kao zavjetni
dar Gospi od Škrpjela, 1714. god.
Sagradio je dio porodicne palate sa
lodom, 1708. godine.
RSTVO
O
M
PO
Riječnik
DUBROVAČKA KOKA je tipičan predstavnik trgovačkog
broda za plovidbu izvan Jadrana, a označava se kao prijelaz s nave na karake. Prisutnost koke na Mediteranu bilježi
se u 13. vijeku (u sjevernom moru i u 11. vijeku), u Dubrovniku i Boki Kotorskoj u 14. vijeku. Koka je tokom 14.
vijeka najveći dubrovački brod s križnim jedrima sa jednim
kormilom. Obično imaju dva jarbola: glavni, veći, s križnim
jedrima, i krmeni, manji, s latinskim jedrom. To je brod s jednom palubom i nadgrađem na pramcu i krmi, 23,5 metara
dužine, nosivosti 200 tona, posada broji oko 30 ljudi. Tokom
14. i početkom 15. vijeka Dubrovnik je imao 12 koka, od
kojih 2 male (kokine). Dubrovački brodograditelji usavršili su
brodsku konstrukciju ovog tipa broda. Prva koka za brodara iz Dubrovnika sagrađena je u Ankoni 1327. g. Kao
prvi hrvatski brodograditelji koke u arhivskim dokumentima
zabilježeni su Nikša Rossi i braća Maroje i Tomo Bogdanović, koji će je 1370 g. izgraditi za dubrovačke vlasteline
Đorđa Đorđića i Petra Crljevića. Taj tip broda 1385. g.
dubrovčaninu Marinu Gučetiću u dubrovačkom brodogradilištu gradi mletački brodograditelj Maria. To je brod
sa jednom palubom, nadgrađem na pramcu i krmi, dva
kormila, a posada je brojala 14 ljudi. Ta koka je
1378. g. prodata u Ankoni za 2.000
dukata. U ugovoru o gradnji takvog
broda u Neretvi od 5. januara 1382.
g. navodi se da su brodari Tadija, iz Firence (žitelj Dubrovnika)
i Dubrovčanin Marinko Bratoslavić ugovorili s brodograditeljm Budakom Radovićem
gradnju broda dužine 12 sežanja
(22,58 m), širine na dnu 7
stopa (2,38m), te visine
7,5 stopa (2,55m). Dubrovačka koka 15. vijeka
´
Jedrenjaci na slikama Bazija Ivankovica
Poščićeva flota (barkovi Dampier, Matilda i Mimi P. brigantin Andrić), 1870.g. Ulje
na platnu /95x 150/. Pomorski i povjesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka.
Download

Jedra Boke - Pomorski muzej