“... najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima.”
hrišćanima.” Djela 11:26
Blizu je pomoć Njegova onima koji Ga se boje,
da bi naselio slavu svoju u zemlji našoj!
Milost i istina srešće se, pravda i mir poljubiće se.
Istina će niknuti iz zemlje i pravda će s neba doći.
Gospod će dati dobro, i zemlja naša daće plod svoj.
Pravda će ići pred Njim, i koračati putem svojim.
_______________
PSALAM 85:9‐13
Jer nam se rodi dijete, sin nam
se dade, kome je vlast na
ramenu, i ime će mu biti:
Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac
vječni, Knez mira.
_________
ISAIJA 9:6
Zahvaljujemo se vjernicima iz Banjaluke, Sarajeva, Petrovca na Mlavi i Bregenca,
koji su svojim prilozima pomogli štampanje i distribuciju ovog broja Antiohije.
Ukoliko ste u mogućnosti da pomognete novčanim prilozima, molimo da nam se
javite. Priloge možete poslati poštom ili uplatiti na račun u Raiffeisen banci.
Drago nam je što čitate Antiohiju. Zahvalni smo Bogu što možemo na ovaj način
da budemo na blagoslov drugim ljudima. Želimo samo da vas podsjetimo na veoma
važnu stvar. Antiohija nije i ne bi trebalo da bude zamjena za svakodnevno čitanje i
proučavanje Biblije. Redovno čitanje i proučavanje Biblije (kao i molitva) su veoma
važni za naš lični odnos sa Bogom i duhovni rast.
Ukoliko pronađete greške u Antiohiji, molimo vas da imate razumijevanja. Svi mi
koji radimo na pripremi i uređivanju Antiohije smo nesavršeni ljudi, pa tako i Antio‐
hija nije savršena. Ono što ne valja odbacite, a ono što je dobro prihvatite.
Želimo vam puno Božijih blagoslova dok budete čitali ovaj broj.
[IMPRESUM]
Izdaje: PEC ,,Sveto Trojstvo” Banjaluka | Telefon/SMS: +387 (0)65 535 931
Adresa: Antiohija, Poštanski fah 34, 78102 Banjaluka, RS/BiH | E‐mail: [email protected]
Uređuju: Branko i Daniela Erceg | Tehnička priprema: E‐dizajn, Banjaluka
Fotografije: Daniela Erceg, Garth Wright | Štampa: Elman | Tiraž: 1000 primjeraka
[DISTRIBUCIJA]
Srbija: Miroslav Čobrda +381 644054744 | Crna Gora: Jovica Bačvanski +382 67578261
Hrvatska: Miroslav Fic +385 917390191 | Austrija: Goran Stanojević +43 69988466033
Njemačka: Stjepan Beleš +49 15772470287
UVODNA RIJEČ
Kao
što mnogi već znate,
Antiohija je hrišćanski časopis
koji već dvanaest godina redovno
izlazi. U tom periodu smo uspjeli
da povećamo broj strana, tiraž i
kvalitet sadržaja.
Antiohija je besplatna i
distribuišemo je crkvama i
hrišćanskim organizacijama u
BiH, Srbiji i Crnoj Gori, ali i šire.
Postoji i web prezentacija na
adresi www.antiohija.com .
Viziju koju nam je Gospod
dao, počeli smo da ostvarujemo
sa onim što smo imali i čime smo
raspolagali.
novembar/decembar 2012.
Zahvalni smo Gospodu za
pomoć tokom ovih godina.
Zahvalni smo za svu braću i
sestre, pojedince, grupe i crkve
koji su nam pomogli na različite
načine.
Kroz Antiohiju želimo da
pružimo dobru i čvrstu duhovnu
hranu, i da budemo na blagoslov
mnogima. Kao i dosada uzdamo
se u Gospoda da će nam pomoći i
voditi nas dalje.
Želimo vam srećne i
blagoslovene praznike, i sve
najbolje od Gospoda u 2013
godini!
::
3
NA KRAJU SNAGE
Pavle je pisao: "Da se ne bismo
uzdali sami u se, nego u Boga
koji podiže mrtve" (2 Kor 1,9). U
suštini, apostol Pavle je rekao:
"Gospod me doveo do kraja
svake ljudske snage, na rub smrti.
Bilo je to mjesto takve
beznadežnosti da me jedino Bog
koji posjeduje silu vaskrsenja
mogao izbaviti!"
Kakvo divno mjesto – na kraju
svoje snage! Uvijek sam govorio
da onda kada dosegnemo dno,
udarimo o Boga! Međutim, ako
slušate većinu hrišćana za
vrijeme njihovih trpljenja, čućete:
"Nekako ću preživjeti.
Preživljavam. Živim iz dana u
dan."
Od djetinjstva smo bili tovljeni
samodovoljnošću: "Prihvati to
kao muškarac! Muškarci ne
plaču!"
4
Koliko puta ste pokušavali
vlastitim snagama izići iz
nevolje? Koliko puta ste bili
preplavljeni kušnjama koje su vas
savladavale?
Nemojte me pogrešno
razumjeti. Ja vjerujem da Bog
želi da vodimo dobru bitku vjere,
ali Gospod dopušta da budemo i
"opterećeni preko svake mjere".
Šta god pokušate, ništa ne
funkcioniše. Šta god pročitate,
nema nikakve pomoći od toga.
Savjet koji dobijemo od drugih
ljudi kao da nema smisla.
Iznenada vam je nametnuta kriza
koja uništava svako pouzdanje u
samoga sebe. Nemate nade, osim
da dignete ruke od svake ljudske
nade. Prisiljeni ste pouzdavati se
u Boga – i vidite da je On jedini
izlaz! Apostol Pavle nam jasno
govori: "Bio sam osuđen na smrt,
broj 120
testiran preko svake mjere, na
kraju svake nade. Ali sve to bilo
je da se više ne uzdam u samoga
sebe! Morao sam se okrenuti
Bogu, u vjeri da me jedino On
može spasiti i izbavti iz mog
trpljenja!"
"Nikakva kušnja veća od
ljudske snage nije vas zadesila.
Bog je vjeran i neće dopustiti da
budete kušani preko vaših snaga,
nego će vam zajedno s kušnjom
dati srećan ishod, da je možete
podnijeti" (1 Kor 10,13).
Šta je srećan ishod? To je kada
dođete do kraja vlastite snage i
potpuno se okrenete Bogu! To je
kada kažete kao Pavle: "Više se
ne pouzdajem u sebe!"
Ishod je jednostavna i djetinja
vjera u Boga, potpuno pouzdanje
u Njega da će vas provesti kroz
sve. To je odricanje od samoga
sebe , i tada možemo reći: "Bože,
sve stavljam na tebe!"
_______________
David Wilkerson
Priložio B. Runić
DJEČAK reče svojoj baki kako mu sve u životu ide loše: škola,
porodica, problemi sa zdravljem...
U međuvremenu je baka pripremala kolač. Upitala je unučića želi
li da proba komadić, na što je on potvrdno odgovorio.
»Izvoli malo vrelog ulja.«
»Bljak«, odgovori dječak.
»A da uzmeš i popiješ dvoje umućenih jaja?«
»Ma, bako, što ti je?«
»A hoćeš li onda malo brašna? Ili možda kuvane sode?«
»Ma, bako, to je sve užas, povratio bih.«
Na to baka odgovori: »Da, sve ove stvari su loše ako se jedu
same, ali ako znamo kako ih izmiješati, tj. staviti u odgovarajuću
mjeru, od njih ispadne odličan kolač.«
Bog djeluje na sličan način. Često se pitamo i čudimo zašto Bog
dopušta da nam u životu sve ide tako loše, da nam je tako teško. Ali
Bog zna da kada sve to pomiješa u odgovarajućim količinama, onako
kako samo On zna, od toga ispadne odlična stvar. Jednostavno treba
da Mu vjerujemo i sve ono što nam se čini užasnim i teškim,
okrenuće se na dobro. Bog je »lud« za tobom. On ti šalje cvijeće
svakog proljeća, izlazak sunca svakog jutra... Kada god želiš
razgovarati, On ima vremena i sluša te. On može živjeti bilo gdje na
svijetu, a izabrao je tvoje srce...
Priložila Gordana Mladenović
novembar/decembar 2012.
5
IZGUBLJENI SIN
Koliko
puta smo slušali
predivnu i nadahnutu priču
izgubljenom sinu. U njoj
pominje očinska ljubav
izgubljenim sinom.
tu
o
se
za
Priča govori o dva sina, od
kojih je jedan tražio svoje
nasljedstvo prije smrti očeve
(proglašavajući ga time mrtvim
za sebe). Koliko je samo ljubavi,
hrabrosti i strpljenja bilo u toj
očevoj odluci da pusti sina da ode
sa polovinom svega što je
posjedovao. Izgubio ga je za
kratko, ali ga je dobio za
vječnost. Pustio ga je iz svojeg
naručja, da bi ga predao Bogu u
ruke.
6
Nakon što je sve proćerdao,
popio i prokurvao, taj sin je
počeo da nadniči kod nekog
surovog gazde. Radio je samo za
koricu hljeba, koji često nije ni
dobijao. Hranio je svinje, što je
za Jevreje bilo krajnje poniženje,
jer su smatrane za nečiste
životnje. Ali ni od pomija nije
smio da uzme i da jede.
I onda, "došao je sebi".
Odlučio je da se vrati ocu, da
traži oproštenje i milost, da ga
nedostojnog primi bar kao
jednoga od slugu.
Slijedi susret, kada ga otac
primjećuje još izdaleka, i trči mu
u susret, jer mu se vraća sin, koji
broj 120
je bio mrtav a sad je živ, koji se
vratio sebi i svojemu Ocu.
Izgubljeni sin govori: "Zgriješio
sam Nebu i tebi oče, primi me..."
Otac mu ne da dalje govoriti.
Pozvao je sluge, da mu daju
prsten, da zaklju ugojeno tele, i
da pripreme gozbu, jer mu se
vratio sin "koji je bio mrtav, a
sada je živ"!
Svi znaju ovaj dio priče, ali
kao da se zapostalja ono sa čime
je Isus završio ovu nadahnutu
propovijed. Završio je pričom o
drugom sinu.
Drugi sin je sve vrijeme bio u
kući. Radio je sa ostalim slugama
svog oca na poljima. On je iz
daleka čuo veselje iz kuće. Sluge
su mu javile da se vratio njegov
izgubljeni brat, te kako ga je Otac
dočekao, učinio mu čast i milost.
Drugi sin se naljutio i nije želio
da dođe kući.
tvoj brat se vratio sebi, bio je
mrtav, a ponovo je živ, zar se
danas ne bi trebao radovati!"
Želim da se pozabavimo tim
drugim sinom. Možda je ova
priča trebala da se zove DVA
BLUDNA SINA?! Prvi sin se vratio
svojemu ocu i svojoj kući. Drugi
sin kao da nikad nije bio svoj, a
upao je u bunt protiv oca i odbio
da uđe u kuću.
Prvi je spoznao očevo
prihvatanje, ljubav i milost!
Drugi je u svojemu ponosu, ostao
u mržnji prema svojemu bratu, u
legalizmu i nekoj svojoj "pravdi"
koja se nije podudarala sa očevom.
Za "samopravedne" ljude je
predviđena tama i škrgut zuba,
Došao je otac i ovome sinu u
susret, da ga pita zašto je ljut.
Ovaj sin mu je odbrusio da je
čitav život njemu služio, a čak ni
jare nije zaklano da se proveseli
sa drugovima. "A ovome tvome
sinu, koji je proćerdao sve, si
ugojeno tele pripremio."
Otac mu je odgovorio: "Pa
sine, sve moje je tvoje bilo, zar
sam ti nešto uskraćivao! Danas
novembar/decembar 2012.
7
jer nema većeg pakla od onog
kojim putuju oni koji misle da
svojim djelima mogu stići u
Nebo, da su bolji od drugog, da
mogu zaslužiti milost i ljubav
Oca nebeskog.
Nema pokajanja (metanoje)
bez spoznanje i priznanja svojih
grijeha, niti povratka Kući bez
povratka sebi. Onaj drugi
"pravedni" sin, kao da nije bio
sin, već neki sluga, željan svega,
ali u svojoj lažnoj poniznosti nije
smio da prizna i da živi ono što
mu je na srcu, misleći da će
njegov otac da ga odbaci.
Mislio je da će poštovanjem
svih normi lepog ponašanja, steći
ljubav i prihvaćenost, ali ljutnja
zbog ljubavi prema sinu koji se
vratio, je razotkrila njegovu
tamu.
Tako je ova priča za nas
opomena, da se okanemo puste
religioznosti, lažne poniznosti,
licemjerja, da primimo milost i
da damo milost, da ne sudimo, da
nama ne bi bilo suđeno, da ne
bismo ostali sami, besplodni i
gorki kao ovaj drugi sin. Da se
nedogodi da se prevarimo i
ostanemo na polju, i da se nikad
ne vratimo kući.
____________________
Lav Lajović, Podgorica
8
broj 120
I ŽETVA
S ETVA
OSUDE
„Ne sudite da vam se ne
sudi, jer kakvim sudom
sudite, onakvim će vam se
suditi; i kakvom mjerom
mjerite, onakvom će vam
se mjeriti.” (Matej 7:1-2)
Ovi stihovi nam jasno stavljaju
do znanja da ćemo požnjeti ono
što sejemo (Galatima 6:7). Zakon
setve i žetve se ne odnosi samo
na poljoprivrednu ili finansijsku
stranu života, već isto tako i na
naš misaoni svet. Posejati i
požnjeti stav se može na isti
način kao što je to slučaj sa
novčanim ulaganjem.
Jedan pastor ima običaj kada
mu ljudi kažu da su čuli da ga je
neko osuđivao ili govorio o
njemu na neprimeren način, da se
zapita sledeće: „Da li to oni sada
seju ili ja žanjem što sam
posejao?” Vrlo često i mi
žanjemo ono što smo sami sejali
u život nekog drugog.
LEKARU, IZLEČI SE SAM!
„A zašto vidiš trun u oku
brata svojega, a brvna u
oku svojemu ne osjećaš?
novembar/decembar 2012.
Idi, kako možeš reći bratu
svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a
eto brvno u oku tvojemu?
Licemjeru, izvadi najprije
brvno iz oka svojega, pa
ćeš onda vidjeti izvaditi
trun iz oka brata svojega.” (Mt. 7:3-5)
Đavo voli da nas „upošljava”
dražeći nas da osuđujemo greške
drugih ljudi. Na taj način nikako
da smognemo vremena da se
pozabavimo onim što nije dobro
u nama samima!
Druge nismo u stanju da
izmenimo – to može samo Bog.
Mi nismo u stanju ni da
izmenimo sami sebe, ali možemo
sarađivati sa Duhom Svetim i
9
dozvoliti mu da deluje u nama.
Prvi korak ka slobodi je uvek
sučeljavanje sa istinom koju
Gospod želi da nam objavi.
Kada je sva naša pažnja
usmerena na greške drugih,
obično je naše gledište o nama
samima izvitopereno. Zato nam
Isus nalaže da ne budemo obuzeti
greškama drugih jer se mnogo
grešaka može naći i u nama
samima. Dozvoli Bogu da se
prvo pozabavi tobom i tek tada
ćeš moći naučiti koji je biblijski
način pomoći bratu u njegovom
napretku na putu hrišćanstva.
pogaze nogama svojima, i
vrativši se ne rastrgnu
vas.” (Matej 7:6)
Verujem da se ovaj stih
odnosi na našu Bogom-danu
mogućnost da volimo.
Ukoliko vi i ja imamo
sposobnost i zapovest od Boga
da volimo ljude oko sebe i
umesto da se toj zapovesti
pokoravamo mi ih osuđujemo i
kritikujemo to znači da smo
svetinju (ljubav) bacili psima i
svinjama (demonskim duhovima). Dozvolili smo im da pogaze
naše svetinje i da se vrate i
rastrgnu nas.
Važno je da svako od nas
shvati da voleti znači zaštititi se
od demonskih napada. Ja ne
verujem da je đavo u stanju da
načini veću štetu osobi koja voli.
LJUBITE JEDAN DRUGOGA
„Ne dajte svetinje psima;
niti mećite bisera svojega
pred svinje, da ga ne
10
Kada sam zatrudnela sa našim
četvrtim detetom bila sam već
Duhom
Svetim
ispunjeni
hrišćanin sa pozivom u službu,
marljivi učenik Božje Reči.
Znala sam sve o tome kako da se
oslonim na Božju Reč po pitanju
iscelenja. Međutim, u toku prva
tri meseca svoje trudnoće bila
sam veoma bolesna. Gubila sam
na težini i bila sam veoma slaba.
Većinu vremena bih provodila
ležeći na sofi uz osećaj mučnine i
broj 120
premora tako da sam se jedva
pomerala.
Cela situacija mi je izgledala
veoma
čudno
pošto
sam
prethodne tri trudnoće podnela
veoma dobro, mada tada i nisam
baš bila upoznata sa Rečju
Božjom. Tada sam bila član
crkve, ali nisam aktivno upotrebljavala svoju veru. Čekajući
svoje četvrto dete, bila sam
upoznata sa Božjim obećanjima,
ali bila sam ipak bolesna. Da
čudo bude još veće, ni molitve i
ukoravanja đavola nisu donosili
rezultate.
Jednoga dana, dok sam ležala
u krevetu, čula sam kako se moj
suprug i deca provode u dvorištu.
Ljutito sam upitala Gospoda:
„Šta to nije u redu sa mnom?
Zašto sam ovako bolesna? I zašto
mi se stanje ne poboljšava?”
Duh Sveti me je podstakao da
pročitam
sedmo
poglavlje
Matejevog jevanđelja. Upitala
sam Gospoda o odnosu ovog
poglavlja sa mojim stanjem.
Imala sam osećaj kako bih
trebala da iščitavam iste stihove
iznova i iznova. Konačno, Bog
me je podsetio na događaj koji se
dogodio nekoliko godina ranije.
Rukovodila sam jednom
kućnom grupom na kojoj smo
novembar/decembar 2012.
proučavali Bibliju, na koju je
dolazila jedna žena koju ćemo
zvati Džejn. Ona je pohađala
naša predavanja vrlo predano sve
dok nije zatrudnela, ali tada je za
nju dolazak počeo da predstavlja
veliki napor.
Dok sam ležala na svom
krevetu tog dana, setila sam se da
smo jedna „sestra” i ja prilikom
razgovora kritikovali Džejn zato
što
se
nije
„suprostavila
okolnostima” i ipak dolazila na
predavanja. Ni jedna od nas joj
nije ponudila pomoć. Naše je
mišljenje bilo da je koristila
svoju trudnoću kao izgovor da bi
bila lenja i da udovoljava sama
sebi.
Sada sam se ja nalazila u
istim okolnostima kao i Džejn
dve godine ranije. Bog mi je
pokazao da iako sam se dobro
osećala tokom svoje prethodne tri
trudnoće, da sam svojim
kritikama i osudom otvorila vrata
đavolu.
11
Svoje sam bisere, svetinje
(svoju sposobnost da volim
Džejn) bacila pred pse i svinje i
sada su se oni vratili kako bi me
rasrtgli. Nije mi trebalo mnogo
da se pokajem. Nakon toga sam
se oporavila i nisam imala
nikakvih problema do kraja
trudnoće.
Iz ovog incidenta sam naučila
koja opasnost leži u osuđivanju i
kritikovanju drugih. Volela bih
kada bih mogla da kažem da od
tada nisam ponovila istu grešku,
međutim, istina je da sam u nju
zapala još mnogo puta. Svaki
put je Bog morao da se pozabavi
sa mnom, i ja sam mu zahvalna
da jeste.
Svi grešimo. Svi imamo slabe
tačke. Sveto pismo nam poručuje
da ne treba da budemo okoreli,
kruti jedni prema drugima već da
praštamo jedni drugima i da
iskazijemo milost međusobno,
kao što ju je i Bog nama iskazao
u Hristu (Efescima 4:32).
OSUDA RAĐA OSUDU
„Zato se ne možeš izgovoriti, o čovječe koji god
sudiš, jer kojim sudom
sudiš drugome, sebe osuđuješ; jer to činiš sudeći.”
(Rimljanima 2:1)
12
Drugim rečima, istu onu stvar
za koju osuđujemo druge, sami
činimo.
Gospod mi je jednom
prilikom dao veoma dobar primer
kako bih razumela ovaj princip.
Razmišljala sam o tome kako to
da kada sami činimo nešto
smatramo to ispravnim, a
osuđujemo druge kada čine to
isto. Tada mi je rekao: „Džojs,
sebe svako gleda kroz staklo u
boji, a na druge kroz ono
uveličavajuće.”
Za svoje ponašanje uvek
nalazimo izgovor, ali kada neko
drugi učini isto to, često smo
nemilosrdni. Činite drugima ono
što želite vama da se čini (Matej
7:12) je jedan od dobrih principa
u životu koji može da spreči
mnoge kritike i osude.
Osuda je izdanak negativnog
uma – razmišljanje o tome šta je
loše kod nekog čoveka, umesto o
onome što je kod njega dobro.
Budi pozitivna, a ne negativna osoba! To će ljudima oko
tebi doneti mnogo toga dobrog,
ali tebi još više.
___________
Joyce Meyer
broj 120
S
TAJANJE U POZICIJI
AUTORITETA
Življenje
iz pozicije autoriteta
ljudima je jedna od najtežih stvari
za razumjeti i primiti.
Kada si učinio Isusa
Gospodom svoga života, prema
Kološanima 1:13 ti si izbavljen iz
vlasti tame. Doslovan prijevod
riječi ‘vlast’ jeste ‘autoritet’.
Izbavljen si od vlasti, odnosno
autoriteta, tame i postavljen u
Božje kraljevstvo. Kraljevstvo
Božje uključuje oboje – i nebo i
zemlju. Isus je rekao: „Data mi je
sva vlast na nebu i na
zemlji.“ (Mat. 28:18,19).
novembar/decembar 2012.
Vlast je data tebi i meni kao dio
našeg nasljedstva u Hristu Isusu.
Ušli smo u poziciju autoriteta
zato što smo u Njemu.
Riječ Božja kaže da je
pravednost došla na sve ljude
(Rimljanima 5:18). Možda ćeš
pitati: „Zašto onda svi ljudi ne
postanu pravedni?“ Zato što, da
bi to primio, moraš djelovati u
pravednosti iz pozicije autoriteta.
Dana 2. novembra 1962.
godine, primijenio sam svoj
autoritet kao ljudskog bića i
napravio izbor. Donio sam
13
odluku da primim Isusa kao
Gospoda u svome životu. U tom
trenutku, pravednost koja je bila
nada mnom došla je u mene. Bio
sam učinjen pravednošću Božjom
u Hristu. U 2. Korinćanima 5:2
piše: „Njega koji je bio bez
ikakva grijeha Bog učini
grijehom, da mi možemo biti
učinjeni pravednošću Božjom u
njemu.“
Zato što si učinio Isusa
Gospodom, novo rođenje je sada
stvarnost u tvome duhu. Učinjen
si pravednošću Božjom u Isusu.
Bog želi postupati s tobom kao sa
pravednikom, kao da nikada nisi
sagriješio. On je poslao Isusa na
krst da ponese tvoj grijeh, da
potpuno opere grijeh koji je bio u
tebi. Zbog toga što si u Isusu,
Bog te vidi na isti način na koji
vidi Isusa. On želi postupati s
tobom onako kako postupa s
Isusom. Dopusti Mu da to čini!
Božja sila je u Njegovoj
Riječi. On sve podupire riječju
svoje sile (Jevr. 1:3). Ti treba da
naučiš da djeluješ iz pozicije
autoriteta. U svom zemaljskom
životu, Isus je govorio o tome.
Jednom prilikom je rekao: „Budi
zdrav. Uzmi svoju postelju i
hodaj.“
Petar je u Djelima apostolskim
3:6, rekao hromom čovjeku: „U
14
ime Isusa Hrista Nazarećanina
ustani i hodaj!“ On je, takođe,
služio i djelovao iz pozicije
autoriteta.
Vrijeme je za tebe da počneš
djelovati na taj način. Dobio si
nasljedstvo i autoritet. Bog celog
svemira živi u tebi! On živi i
djeluje u tebi. Postani svjestan
Boga koji je unutra i tada ćeš
početi hodati u autoritetu.
Izgrađuj sebe i svoje
nasljedstvo. Ti živiš u svijetu koji
je pun zlih uticaja. Sotona želi da
zaboraviš stvarnost novog
rođenja. Kada pronađeš u Bibliji
da imaš nešto u Hristu Isusu, tada
to priznaj svim svojim srcem.
Tada ćeš biti snažan, stajaćeš u
poziciji autoriteta i djelovati u
svome nasljedstvu, u Njemu.
NEKA OVA MISAO
BUDE U TEBI
U Filipljanima 2:5-6 piše: „Jer
ovo da se misli među vama što je
i u Hristu Isusu, koji, ako je i bio
u obličju Božijemu, nije se
otimao da se uporedi s Bogom.“
I ti misli onako kako je Isus
mislio. Nije mislio da je oštećen i
da treba da bude jednak Ocu. U
8. stihu dalje piše: „Ponizio se i
postao poslušan do smrti, i to do
smrti na krstu.“ I ti se moraš
broj 120
poniziti. Niko drugi te ne može
poniziti. Na tebi je da se poniziš
pod moćnom rukom Božjom,
imajući na umu da si sunasljednik
sa Isusom Hristom (Prva Petrova
5:6, Rimljanima 8:17).
KRALJEVI I SVEŠTENICI
Prema Rimljanima 8:29 Isus je
„prvorođenac među mnogom
braćom“. Isus nije više samo
jedinorođeni Božji Sin.
Otkrivenje 1:5-6 opisuje Isusa
kao vladara zemaljskih kraljeva.
„Njemu koji nas je ljubio i oprao
nas od naših grijeha svojom
vlastitom krvi, i učinio nas
kraljevima i sveštenicima Bogu i
njegovom Ocu; njemu slava i
vlast u vijeke vjekova.“ Ti si
novembar/decembar 2012.
učinjen kraljem i sveštenikom
Bogu zbog Isusa i nasljedstva
koje ti je dao.
Sve od Djela apostolskih do
Jovanovog Otkrivenja, Isus je
poznat kao prvorođenac od
mrtvih. Ako postoji prvorođeni,
onda postoji i drugorođeni,
trećerođeni, itd. Svaki vjernik se
računa kao Božje dijete. Mi smo
pripadnici Božje porodice i
nasljednici svega što On
posjeduje.
Isus te učinio kraljem i
sveštenikom. Učinio te
pravednikom Božjim. U Njemu,
ti si prihvaćen. U Njemu, ti si
ljubljen. Ti si Božji izabranik,
kraljevski sveštenik koji je
kupljen krvlju i učinjen
Njegovim djetetom.
15
U 1. Jovanovoj 4:17 piše: „U
ovome je naša ljubav učinjena
savršenom, da možemo imati
pouzdanje na dan suda jer kakav
je On, takvi smo i mi u ovome
svijetu.“
Kakav je On, takav si i ti u
ovome svijetu! Zato što si
prihvatio Isusovu žrtvu na
Golgoti i primio ga kao Gospoda,
ti imaš silu i autoritet da hodaš u
nasljedstvu koje ti je On stavio na
raspolaganje.
Ako ne znaš šta je tvoje i šta ti
pripada, nećeš biti u mogućnosti
uživati u Njegovim blagodatima.
Saznaj šta je uključeno u tvoje
nasljedstvo u Hristu Isusu, a
zatim se odupri svakom uticaju
koji te pokušava uvjeriti u
suprotno.
U Luki 12:31-32 piše: „Nego
tražite kraljevstvo Božje, a sve to
će vam biti nadodano. Ne boj se,
stado malo, jer svidjelo se vašem
Ocu dati vam kraljevstvo.“ To je
Božja volja da ti da kraljevstvo,
16
čitavo kraljevstvo! Kada se u
tvoje srce useli spoznaja da si ti
nasljednik Svemogućeg Boga, da
ti je dao sve i uputio te da prvo
tražiš Njegovo kraljevstvo, tada
će ti biti nadodate sve dobrobiti
tvog nasljedstva i ti ćeš rasti i
razvijati se u Božjoj Riječi.
Međutim, nikada nećeš dobiti
neki dio svoga nasljedstva sve
dok ga ne počneš potvrđivati.
Svojim mislima, riječima i
djelima ti potvrđuješ činjenicu da
si u Hristu Isusu, da si primio
nasljedstvo, da imaš pravo hodati
u svim blagoslovima i
obećanjima Božje Riječi.
Potvrđuj Božje stvari i osiguraj
im da uđu u tvoje srce. Zatim
prati kako postaju dio tvoga
života u svakom području.
Kako si pristupao Bogu: na
nivou kralja ili na nivou
prosjaka? Kada si učinio Isusa
svojim Gospodom, On je
omogućio da staneš u prisutnost
Boga Oca kao kralj i sveštenik, a
ne kao prosjak; kao pravednost
Božja u Hristu, a ne kao grešnik.
Otkupljen si iz kraljevstva tame i
premješten u kraljevstvo Božjeg
ljubljenog Sina. Otkupljen si u
kraljevstvo i sveštenstvo. Ti si
kralj i sveštnik u Hristu Isusu!
________________
Kenneth Copeland
broj 120
Č UVATI PORODICU
Bog želi da zaštiti krunu svojega
stvorenja. Čuli ste za ilustraciju
sa kišobranom koja Boga
predstavlja kao kišobran
muškarcu, muškarca (muža) kao
kišobran ženi, i ženu kao
kišobran deci. Kada se nalazimo
u tom položaju, đavo je nemoćan
da nam naudi. Zato on i
pribegava lukavstvu. Mami nas i
nagovara da izađemo ispod
zaštite, ispod kišobrana, jer tada
može na
nas
da
b a c i
novembar/decembar 2012.
svako đubre koje mu padne na
pamet, a taktika mu se uglavnom
sastoji iz tri osnovna sredstva.
Prvo sredstvo: PONOS. Satana
dobro zna da će nas ponos
izmestiti ispod “kišobrana”. Ta
zbog ponosa je i sam otišao ispod
tog kišobrana.
Drugo sredstvo: VEROVANJE
DA NAM BOG NEŠTO USKRAĆUJE. To je upravo misao koja se
javila u Evinoj
je bila u
glavi dok je
Edenskom
v r t u .
17
Posumnjala je u Božju dobrotu i
pomislila da onom jednom
jedinom zabranom, Bog hoće
nešto da joj uskrati.
Na ove prve dve stvari
upozoravam decu. To je nešto na
šta vi treba da obratite pažnju.
Vas će đavo navoditi da
postanete oholi i ponosni. Danas
jedan prosečan srednjoškolac ima
veće znanje od Isaka Njutna.
Takođe, o novim tehnologijama
poseduje daleko više znanja i
obrazovanja od svojih roditelja,
što ga, naravno, lako može učiniti
ponosnim i spremnim da kaže:
“Moji roditelji ne mogu više da
imaju vlast nadamnom. Ja više
neću da ih slušam.”
Takođe, ono što je zabranjeno
može da bude toliko slatko i
zašećereno da morate uložiti
značajan napor kako biste odoleli
iskušenju. Dakle, na ove dve
stvari upozoravam decu, ali na
treću strategiju satane upozoravam roditelje, jer to je nešto za
šta ćemo biti krivi mi, ukoliko ne
budemo pažljivi.
Treće oružje gospodina Zloga
je POVREĐENI DUH. Kada mi,
roditelji, duboko unutar deteta
izazovemo povredu, to ima
katastrofalne posledice iako
počinje od onoga što obično i ne
primećujemo. Od običnog
neispunjenog obećanja, od
18
neodržane reči ili redosleda
važnosti. Recimo, tata obeća sinu
da će ga voditi na pecanje, a kada
dođe određeni dan, tata neku
drugu obavezu stavi ispred svoga
sina. Evo samo nekoliko
zapažanja do kojih je došla
psihologija.
Povređeni dečiji duh će se
očitovati prekidom u
komunikaciji (dete će se
demonstrativno ili preplašeno
povući u sebe). Roditelji će se
naravno opravdavati tražeći
razumevanje, i dete će im
opraštati, ali duboko u njima,
prilikom svakog zanemarivanja i
stavljanja u podređeni položaj
polako će se stvarati osećaj da
nisu najvažniji svojim
roditeljima. Onoga trenutka kada
stignu do zaključka da zapravo
nisu voljena, deca postaju
nezahvalna. Kako onaj koji ih ne
voli za njih ne može biti autoritet,
deca postaju neposlušna. Budući
da deca ne mogu živeti bez
autoriteta, sebe proglašavaju
autoritetom što se očituje
otvorenom pobunom protiv
roditelja.
Poslednji stadijum povređenog
duha u detinjoj glavi počinje da
stvara ideje samoubistva.
Spoljašnji izražaj ili ponašanje
deteta koje kazuje da je stiglo do
samoga dna, je manična
broj 120
depresivnost. Naravno, kada
govorim o samoubistvu pri tome
nemam na pameti samo fizičko
samoubistvo. Postoje još tri vrste
samoubistva, koje zakon i pravna
nauka ne bi okarakterisala ovako
teškom izjavom, ali koja to u
stvari jesu:
• Mentalno
samoubistvo,
podrazumeva predavanje
opijatima: alkoholu i drogi.
•Moralno
samoubistvo,
podrazumeva predavanje
pornografiji i prostituciji.
• Duhovnno
samoubistvo,
podrazumeva predavanje
okultizmu i satanizmu.
Nadam se, dragi roditelji, da iz
ovog kratkog osvrta na
psihologiju koja se bavi
mentalnom higijenom možete
pravilnije da razumete biblijski
zahtev: “Očevi, ne ogorčujte
svoju decu.” Svakako, deca
mogu propasti zbog svojega
buntovništva jer zapovest:
“Poštuj oca svoga i majku da ti
bude dobro i da dugo živiš na
zemlji,” ne može da se promeni.
Ali koliko buntovništva kod vaše
dece ste vi sami izazvali? Za
koliko njihove patnje, na taj
način što smo ih ogorčili, smo mi
sami uzrok?
Na isti način na koji je Hrist
glava Crkve, na koji je muž glava
žene, tako su roditelji glava deci.
Na njima je inicijativa. Svakako
deca treba da ih slede, ali kako
slediti nekoga ko ne vodi!
Da kažem nešto i o trećem
razlogu zbog kojeg je Bog
uspostavio autoritete. To je jasan
pravac za životne odluke. Postoji
veliki blagoslov koji se u toku
poslednjeg veka gotovo potpuno
izgubio, što dokazuje studija sa
jednog teološkog fakulteta na
kojem su studenti bili zamoljeni
da navedu načine na koje će
otkriti Božju volju po pitanju
svoga braka. Procentualno,
odgovori su se sastojali u
sledećem: Biblija, sveštenik,
molitva, prijatelji, okolnosti,
država... (U nekim državama
postoje zakonski zahtevi i
ograničenja.) Skoro neverovatno,
svi, od prvog do poslednjeg
ispitanika su zaboravili najvažniji
način: OCA i MAJKU, a dok smo
deca, osnovni način za otkrivanje
Božje volje, jesu roditelji. Čujte
samo naredne biblijske stihove:
“Sine moj, čuvaj zapovesti oca
svoga i ne odbacuj opomene
matere svoje. Priveži ih sebi na
srce zauvek, ovi ih oko svoga
grla; da te vode kada hodiš, da te
čuvaju kada spavaš i da te
razgovaraju
kad
se
probudiš” (Priče 6:20-22).
19
Bog će čak i neverne roditelje
upotrebiti za svoju svrhu jer On
je taj koji u svojim rukama drži
vrhovni autoritet. Naredni
biblijski stih upravo o tome
govori: “Ludost prijanja uza srce
djetinje: šiba pouke otklanja je
od njega” (Priče 22: 15).
Hijerarhija autoriteta postoji,
ne bi das ugnjetavala, već da bi
nam pomogla u ostvarivanju
svrhe našeg postojanja.
Saobraćajni znaci na putu ne
postoje zato da bi ugnjetavali
vozače, već da bi im pomogli da
stignu tamo gde su krenuli. Može
li se ovo o čemu sam govorio
ispoštovati u svetu u kojem
živimo? Naravno da može. I ne
samo da može, nego i mora, ako
želimo da ga promenimo.
Zato deco, pokoravajte se
svojim roditeljima. To se može
ispuniti ukoliko ste pokorni
Gospodu, jer tada će On ispuniti
vaše potrebe. A kada su vaše
najdublje potrebe ispunjene,
nećete više zavisiti ni od koga, pa
ni od toga da li su ih vaši roditelji
ispunili ili ne. Sa druge strane,
dragi roditelji, zar ne mislite da je
inicijativa u vašim rukama? Bog
od ljudi traži da mu veruju. Ali
mi mu verujemo zato što je On
veran. Žena treba da se podredi
svome mužu, a lako se podrediti
onome ko te ljubi. Deca treba da
20
poštuju roditelje, ali, roditelji
moji, deca treba da imaju šta, tj.
koga da poštuju. Inicijativa je u
vašim rukama. Kao što podređeni
treba da se pokorava
nadređenom, nadređeni treba da
stvori razloge za podređivanje.
Upotrebimo li biblijske
termine, rekao bih da odnos
roditelja i dece odgovara odnosu
pastira i ovaca. Ovce, posebno
jaganjci, u žarkim predelima
Palestine su strahovito patili zbog
muva koje bi sletale na jedino
nezaštićeno mesto, na njihove
noseve. Dok bi jaganjci, naročito
tek ojagnjeni, imali snage da
tresu glavom muve bi bežale, ali
čim bi se umorili muve bi
položile jaja na to nežno meso.
Uskoro bi se iz jajašaca razvile
larve (crvi) i počeli da se hrane
jagnjetinom. Izlaz i jedini spas za
nesrećne životinje se nalazio u
sledećem: pastir bi uljem
namazao njuške životinja i na taj
način sprečio muve da polože
svoja jaja.
Deca su kao jaganjci. “Ludost
prijanja uz njihovo srce,” ali zato
imaju roditelje da ih odbrane od
muva ludosti. Dakle, roditelji, ne
ogorčujte svoju decu, jer ih mogu
napasti muve ludosti, a vi nećete
moći da im pomognete.
__________________
Ivan Božer, Temerin
broj 120
I PRISTUP
K RV
VJERNIKA BOGU
Ako
je krv dovoljna za Boga,
onda mora biti dovoljna i nama.
Ona dakle ima i drugu vrijednost,
vrijednost za čovjeka.
U poslanici Jevrejima čitamo
da krv čisti našu savjest. Treba da
imamo srca očišćena od zle
savjesti (Jevr. 10:22). To je
najvažnije. Bitno je da tačno
shvatimo smisao ove izjave. Ona
ne kaže da krv Gospoda Isusa
čisti naša srca, i kraj. Griješimo
ako povezujemo srce sa krvlju na
takav način. Molitva "Gospode,
očisti moje srce od grijeha
tvojom krvi...", može pokazivati
pogrešno razumijevanje načina
na koji krv djeluje u nama. Bog
kaže da su misli i težnje
čovječijeg srca zle su od rođenja.
Zato se sa našim srcem mora
dogoditi puno više nego samo
čišćenje: Bog nam mora dati
novo srce. Odjeću koju hoćemo
novembar/decembar 2012.
baciti, više ne peremo i ne
peglamo.
Tijelo je suviše pokvareno da
bi se još moglo očistiti, ono mora
biti razapeto. Bog mora stvoriti u
nama nešto sasvim novo. "Daću
vam novo srce i novi duh udahnut
ću u vas" (Jezekilj 36:26).
Nigdje u Pismu ne nalazimo
da krv čisti naša srca, nego
njezino djelovanje je pred
Bogom. Doduše krv se u
Jevrejima 10 spominje vezano za
srce: “Poprskani krvlju u svojim
srcima i oslobođeni od zle
savjesti”, ali njezina moć
očišćenja odnosi se ovdje na našu
savjest. Možemo to tako objasniti
da je postojalo nešto između
Boga i mene, i zato sam imao
nečistu savjest, kada sam Mu se
htio približiti. Ali sada se
djelovanjem dragocjene krvi pred
Bogom, dogodilo nešto što je
21
udaljilo ovu barijeru. Bog me je
poučio o toj činjenici u svojoj
Riječi i čim to prihvatim vjerom,
moja savjest je čista i moj osjećaj
krivice je uklonjen. Svi mi znamo
kako je dragocjeno imati čistu
savjest u našem odnosu s Bogom.
Vjerujuće srce i savjest koja je
oslobođena od svake optužbe,
jednako su važni za nas, jer jedno
upotpunjuje drugo. Čim nas
pritišće savjest, iščezava i naša
vjera, i odmah se sustežemo stati
ispred Boga. Da bismo ostali u
stalnoj vezi sa Njim, moramo
primijeniti stvarnu, uvijek važeću
vrijednost krvi. Kod Boga se ne
mora ništa iščekivati. Krv nam
dopušta pristup Bogu svakog
dana, svakog sata, čak i svake
minute. Njezino djelovanje nije
nikada oslabljeno, dokle god Ga
tražimo.
Kada ulazimo u Svetinju nad
svetinjama, ono na temelju čega i
zbog čega se usuđujemo ući, jeste
krv i ništa drugo. Ali moramo
sami provjeriti da li zaista
dolazimo u Božju prisutnost
samo na temelju krvi. Šta
praktično za mene znači "samo
kroz krv"? To znači da
prepoznajem svoje grijehe, da
priznajem potrebu za očišćenjem
i dolazim Bogu na temelju
savršenog djela izbavljenja
Gospoda Isusa. To je Božja
22
zasluga da Mu se mogu i smijem
približiti, a ne moja - nikada kroz
svoj trud. Nikada to nije zbog
toga što sam jednog dana bio
bolji i strpljiviji nego inače, ili
zato što sam nešto posebno
učinio za Gospoda. Svaki put
moram doći Bogu putem krvi.
Ako nas je Bog na poseban
način susreo i otkrio nam nešto
više o sebi, dublje nas uveo u
istinu i približio krstu, tada za
mnoge od nas nastaje kušnja da
povjerujemo da nam je time
postavio nove ciljeve i da očekuje
da Mu moramo udovoljiti da
bismo zadržali pred Njim čistu
savjest. Ne! Kroz naša djela
nikada nemamo čistu savjest,
nego samo kroz prolivenu krv
Gospoda Isusa. Ali svi smo
skloni da kažemo: “Danas sam
bio oprezniji. Učinio sam svoj
posao malo bolje. Jutros sam bio
otvorenijeg srca dok sam čitao
Riječ, zato se mogu sada bolje
moliti.” Ili: “Danas sam imao
poteškoće sa svojim bližnjima;
već ujutro sam bio ravnodušan i
zle volje, a i sada mi nije bolje.
Nešto mora da nije u redu; ne
mogu doći u Božiju blizinu.”
Šta je dakle osnova za naš
pristup Bogu? Dolazimo li na
kolebljivom tlu naših osjećaja?
Možda na osjećaju da smo uradili
nešto za Boga? Ili dolazimo na
broj 120
mnogo sigurnijem tlu, činjenici
da se Isusova krv prolila, da Bog
vidi krv i to Mu je dovoljno.
Naravno, naš pristup bio bi pod
znakom pitanja, ako bi snaga krvi
bila sklona bilo kakvoj promjeni.
Ali to je nemoguće. Krv ostaje
jednaka za sva vremena. Bogu se
uvijek smijemo približiti u
slobodi koja nam je darovana
kroz krv, a nikako našom
zaslugom. Kada se svjesno
upućujemo u Svetinju, što god
bismo htjeli tamo doseći, to se
mora izvesti sigurnim i jedinim
putem, a to je prolivena krv. Da li
si imao dobar ili loš dan, da li si
svjesno griješio ili ne, krv
Gospodnja je tvoja ulaznica i
pristupnica i ništa drugo.
novembar/decembar 2012.
Kao i u mnogim drugim
područjima našeg života vjere,
naš pristup Bogu se temelji na
početnom činu i neprekidnom
postupku. Na početku je naš
položaj osiguran pred Bogom
kroz krv. "Blizu smo dovedeni
kroz Hristovu krv" (Ef. 2:13). Ali
i poslije toga uvijek se ponovo
približavamo Bogu na temelju
krvi.
Apostol nas opominje: "Jer
sada, braćo, imamo slobodu
ulaziti u svetinju nad svetinjama
krvlju Isusovom..., pristupajmo s
iskrenim srcem u punoj
vjeri" (Jevr. 10:19-22). Ne počiva
da moje spasenje na jednoj
činjenici, a moja zajednica s
23
Bogom na drugoj. Može se kazati
da je to ono najosnovnije što
pripada evanđelju. Nevolja je kod
mnogih od nas da smo se udaljili
od ovoga što je najosnovnije.
Vjerujemo da smo uznapredovali
i da možemo ostaviti iza sebe ove
osnovne misli. Ali to nije tako.
Kroz krv mi je otvoren put ka
Bogu i samo kroz krv ostaje mi
otvoren i nadalje, sve do kraja.
To nije poziv na život
bezbrižnosti. Uskoro ćemo vidjeti
na jednoj drugoj strani Hristove
smrti da se radi upravo o
suprotnom. Ali ćemo najprije
ustanoviti da je krv za nas i da je
potpuno dovoljna da nas dovede
u zajednicu s Bogom. Ako smo
slabi, tada nas promatranje naše
slabosti neće učiniti jačima. Sva
nastojanja da se skrušimo i
pokajemo, ne dovode nas nimalo
bliže Bogu. Zato ćemo smiono i
srdačno doći k Njemu na temelju
krvi i reći: "Gospode, ne
24
razumijem potpuno vrijednost
krvi, ali znam, da je ona Tebi
dovoljna; zato ona zadovoljava i
mene i ona je moje jedino
opravdanje. Sada vidim, da ne
igra nikakvu ulogu to da li sam
napredovao u vjeri i postigao
nešto. Dolazim zato što je
prolivena dragocjena krv." Tako
stvarno imamo čistu savjest.
"Nema više nikakve svjesnosti... za grijehe" (Jevr. 10:2).
Ovo su snažne riječi. Očišćeni
smo od svakog grijeha i smijemo
kazati s Pavlom: "Blago čovjeku
kojemu Gospod ne uračunava
njegove grijehe" (Rim.4:8).
Pobjeda nad optuživačem
Na osnovu pomenutoga,
možemo se sada suočiti s
neprijateljem. Daljnje djelovanje
krvi odnosi se na sotonu.
Najvažnija sotonska uloga u
našem životu je "optuživač naše
broj 120
braće" (Otkr.12:10) i upravo tu
ga susreće naš Gospod kao
poglavar sveštenički, "svojom
vlastitom krvlju" (Jevr. 9:12).
Šta može krv protiv sotone?
Ona dovodi Boga na stranu
čovjeka u borbi protiv sotone.
Padom u grijeh ušlo je nešto u
čovjeka, pa se dao uhvatiti od
sotone. Nažalost, tada se Bog
morao povući. Sada se čovjek
nalazi izvan raja, više nema slave
koju je trebao imati pred Bogom
(Rim. 3:23), jer je postao udaljen
od Boga iznutra, u svome duhu.
Vlastitom čovjekovom krivicom
nešto je došlo u njega, i Bogu
više nije bilo moguće (zbog
svoga Bića) da bude na strani
čovjeka. Ali krv odstranjuje
prepreku i ponovo spaja Boga i
čovjeka. Ponovo smo ugodni
pred Njim. Zbog toga jer je Bog
sada na našoj strani, možemo se
suprotstaviti sotoni bez straha.
Sjetite se stiha u 1. Jovanovoj:
"Krv Isusa Hrista, Njegovog Sina
čisti nas od svakog grijeha" (Prva
Jovanova 1:7). Ne samo da nas
"čisti od svakog grijeha" uopšte,
nego od svakog pojedinačnog
grijeha. Kakva je to čudesna
stvar?! Bog je svjetlo i mi
hodamo sa Njim u svjetlu i sve u
nama je izloženo tom svjetlu.
Bog vidi sve, a ipak krv nas čisti
od svakog grijeha! Kakvo
novembar/decembar 2012.
očišćenje! To ne znači da me Bog
poznaje na nesavršen način. Ne
pokušavam nešto sakriti, niti Bog
pokušava nešto predvidjeti. Kao
što je On u svjetlosti, tako sam i
ja takođe u svjetlosti i upravo tu
me dragocjena krv čisti od
svakoga grijeha.
Neki od nas, zbog svoje
vlastite slabosti, bili smo katkada
kušani da pomislimo da ima
grijeha koji se ne mogu oprostiti.
Sjetimo se riječi: "Čisti nas od
svakog grijeha." Veliki grijesi,
mali grijesi; grijesi koji su vrlo
crni i takvi koji se ne čine da su
toliko crni; grijesi za koje mislim
da se mogu oprostiti i grijesi za
koje smatram da se ne mogu
oprostiti; svjesni i nesvjesni; svi
su uključeni u ove riječi: "Krv
Isusa Hrista, Njegovog Sina, čisti
nas od svakog grijeha." I to zato,
jer krv zadovoljava Boga na
prvom mjestu.
Budući da Bog može sve naše
grijehe oprostiti na temelju krvi,
na čemu će onda sotona temeljiti
svoje optužbe? Sotona nas može
optuživati, ali "ako je Bog s
nama, ko će biti protiv
nas?" (Rim. 8:31). Bog mu
pokazuje na krv svog ljubljenog
Sina. To je odgovor koji sotoni
zatvara usta.
"Ko će optužiti Božje
izabrane? Zar Bog, koji ih
25
opravdava? Ko će ih osuditi?
Hrist koji je umro i uskrsnuo,
koji je s desne strane Boga i
zastupa nas?" (Rim. 8:33-34)
Treba da shvatimo da je krv
potpuno dovoljna. "Hrist je
došao kao Veliki sveštenik ... i
svojom vlastitom krvi ušao
jednom zauvijek u Svetinju nad
svetinjama i stekao vječni
otkup" (Jevr. 9:11-12). Bio je
Otkupitelj jednom. Već skoro
dvije hiljade godina On je
Poglavar sveštenički i Zastupnik.
Stoji pred Bogom i "žrtva je za
otkupljenje, zbog naših
grijeha" (1. Jov. 2:2). A u
Jevrejima 9:14 piše: "Koliko će
više krv Hrista ... očistiti našu
26
savjest od mrtvih djela." Njegovo
djelo je savršeno za Boga i za
nas.
Kakav dakle treba biti naš stav
prema sotoni? Ovo pitanje je
važno, jer nas on optužuje ne
samo pred Bogom, nego i u našoj
vlastitoj savjesti: "Sagriješio si i
dalje griješiš. Slab si i Bog ne
može ništa učiniti s tobom", to je
njegov argument. Tada upadamo
u kušnju da pokušavamo naći u
sebi - svojim osjećajima ili
ponašanju - dokaz da sotona
nema pravo. Nekada padamo u
drugu krajnost i kušani smo da
priznamo svoju bespomoćnost pa
se predajemo potištenosti i očaju.
Optuživanje tako postaje jedno
od najjačih i najuspješnijih
oružja sotone. On ukazuje na
naše grijehe i nastoji nas optužiti
pred Bogom i ako prihvatimo
njegove optužbe gubimo tlo pod
nogama. Razlog naše spremnosti
da slušamo sotonu je taj, što se
još uvijek nadamo da postoji
neka naša vlastita pravednost. On
je uspio da skrene naš pogled u
pogrešnom smjeru (na nas same).
Na taj način on postiže svoj cilj, i
čini nas nepokretnima.
Ako smo pak naučili da se ne
uzdamo u tijelo, nećemo biti
iznenađeni kad nađemo grijehe u
sebi, jer je u prirodi tijela
griješiti. Sve dok ne upoznamo
broj 120
svoju vlastitu narav i svoju
potpunu bespomoćnost, mi se
pouzdajemo u sebe i poraženi
smo čim sotona istupi s
optužbama protiv nas.
Bog je sposoban da se
obračuna s našim grijesima, ali
ne može ništa učiniti za čovjeka
koji sam sebe optužuje, jer taj
čovjek ne vjeruje u krv. Krv
govori nama u prilog, ali takvom
čovjeku više vrijedi ono što
sotona kaže.
Hrist je naš Zastupnik, ali mi
koji smo optuženi, stavljamo se
ponekad na stranu optužitelja.
Nismo još spoznali da ne
zaslužujemo ništa drugo osim
smrti, da je u svakom slučaju
naše mjesto na krstu. Nismo
shvatili da samo Bog može
odgovoriti optužitelju i da je On
to već učinio putem dragocjene
krvi.
Naš spas je u tome da gledamo
na Isusa i da shvatimo da je krv
Jagnjeta dovoljna da ukloni
novembar/decembar 2012.
svaku nevolju od nas koja je
uzrokovana zbog naših grijeha.
To je siguran temelj na kojem
stojimo. Nikada se ne bismo
trebali pokušavati suprotstavljati
sotoni sa našim dobrim djelima,
nego samo sa krvlju.
Da, istina je, grešni smo, ali
Bogu hvala, krv nas čisti od
svakoga grijeha! Bog vidi krv
kojom je Njegov Sin odgovorio
na optužbe i time je sotoni oduzet
svaki temelj za optužbu. Jedino
naše pouzdanje u krv i naše
odbijanje da napustimo taj
položaj, mogu ga ušutkati i
natjerati u bijeg (Rim. 8:33-34); a
tako će biti sve do samoga kraja
(Otk.12:11).
Kakvo oslobođenje bi došlo u
naše živote kada bismo u
potpunosti shvatili koliko je
velika vrijednost dragocjene krvi
Isusa Hrista u Božjim očima!
_____________
Watchman Nee
27
I
PRIHVATLJIVO
NEPRIHVATLJIVO
Gospod je pokazao u Bibliji šta
je prihvatljivo a šta ne. Njegova
pohvala je za svakog ko se trudi
da živi po Njegovoj volji isto kao
nezadovoljstvo i gađenje prema
onima koji odbacuju slavljenje
Njega na način koji je zapovedio.
Bog je oduvek bio jasan kada je u
pitanju način na koji treba da Ga
slavimo, ali Mu ljudi u najvećem
broju slučajeva nisu poslušni.
Očigledan primer za
prihvatljivo i neprihvatljivo
slavljenje možemo pronaći u
Starom Zavetu u slučaju Kajina i
Avelja. Avelj je bio poslušan
zapovestima Gospodnjim dok je
Kajin to želeo da čini na način za
koji je on smatrao da je najbolji.
28
U 1. Mojsijevoj 4:3-5, čitamo: “I
jednoga dana Kajin prinese
Gospodu žrtvu od zemaljskih
plodova. Prinese i Avelj od
prvine svoje stoke, sve po izbor
pretilinu. Gospod milostivo
pogleda na Avelja i njegovu
žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu
ni pogleda ne svrati. Stoga se
Kajin veoma razljuti i lice mu se
namrgodi.” (1. Mojs. 4:3-5)
Zašto je Bog prihvatio
Aveljovu žrtvu a odbacio
Kajinovu? U Jevrejima poslanici
11:4 možemo pronaći odgovor na
to pitanje: “Verom Avelj prinese
Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po
njoj primi svedočanstvo da je
pravedan – Bog nad njegovim
broj 120
darovima posvedoči – po njoj i
mrtav još govori.” (Jevr. 11:4)
U Rimljanima poslanici 10:17
takođe čitamo: “Vera dolazi
slušanjem a slušanje biva
propovedanjem. To znači da vera
dolazi od slušanja a slušanje biva
Rečju Božijom.” Dakle, vera
dolazi od slušanja Reči Božije.
Avelj je prineo svoju žrtvu Bogu,
verom, ili po Reči Božijoj.
Ako slavimo Boga sa verom u
srcu, činimo to u skladu sa
Božijom Reči. Avelj je prineo
Bogu prvine od svog stada po
veri i Bog je to prihvatio jer je
Avelj to učinio u skladu sa
Njegovim zapovestima. Sa druge
strane, Kajin je ignorisao Božije
zapovesti i na taj način prineo
žrtvu Gospodu od plodova svoga
zemljišta. Kajin je to učinio na
način koji je njemu samom
odgovarao.
Pošto Kajin to nije učinio u
skladu sa onim što je Gospod
zapovedio, njegova žrtva i
slavljenje bili su odbačeni jer
nisu bili plod njegove vere.
Iz ovog primera vidimo da
naše slavljenje mora biti
utemeljeno na veri a to znači da
takvo slavljenje jeste u skladu sa
Božijom Reči.
Čitamo u
poslanici Rimljanima 14,23: “Sve
što nije učinjeno po veri, greh
je.”
novembar/decembar 2012.
Iz navedenog biblijskog citata
možemo videti da slavljenje koje
nije utemeljeno na veri a samim
tim i na Božijoj Reči, jeste greh!
To znači da ćemo u tom slučaju
proći kao i Kajin čiju je žrtvu
Bog odbacio!
Ovo je veoma ozbiljna stvar
Ako Bog odbaci naše slavljenje.
Ukoliko nam se to dogodi
možemo slobodno reći da smo
izgubljeni. Mnogi hrišćani
uzimaju iz Bibilije one delove
koji im odgovaraju a odbacuju
one sa kojima se ne slažu.
Takođe, oni tome dodaju i neka
sopstvena razmišljanja i
zaključke kako im se sviđa. Ovo
nikako ne možemo nazvati
hrišćanstvom već anarhijom. U
svakom slučaju, mi nemamo
pravo da verujemo na način koji
nama odgovara. Ono što treba da
uradimo jeste da se u poniznosti
srca podredimo onome što je Isus
kaže. Bilo šta što radimo na polju
religije i utemeljeno je na tome
šta čovek kaže, a ne na osnovu
Biblije, to je lažno učenje.
Ne možemo govoriti o
poslušnosti Bogu ukoliko ne
činimo ono što nam On kaže da
činimo. Ako nam Bog kaže da
učinimo nešto, On sigurno ima
veliki razlog za to.
________________________________
Izvor Bible.ca
Preveo i priložio Dejan Milinov, Novi Sad
29
U OLUJI
Nedavno
su do nas dolazile
vijesti o velikoj oluji Sendi u
SAD-u. Ostavila je veliku pustoš
i razarenje iza sebe, ali sada je
gotovo, prošlo je. No dok je
trajalo, vjerujem da su mnogi
mislili da li će ikada proći?! Tako
smo i mi početkom devedesetih
razmišljali o ratu. Da li će proći?
Hvala Bogu, prošao je.
Sve oluje prođu. Pitanje je šta
će se naći poslije oluje? Biblija
nam poručuje da ne gradimo
kuću na pijesku.
Na vijestima se govorilo da je
oluja Sendi u Nju Džerziju
odnijela neke kuće i dio obale.
Svi sada analziraju šta je
uzrokovalo oluju, ali bez obzira
30
šta ju je uzrokovalo, oluje
svakako dođu, prije ili kasnije.
Više bismo trebali razmišljati o
tome kako ćemo proći kroz oluju.
Sjećamo li se svoga obraćenja?
Nadam se da se sjećamo, jer to je
najvažniji trenutak u našem
životu. Tada, tih prvih dana hoda
sa Hristom, kada sam slušao o
kušnjama, teškoćama i olujama
kroz koje ću proći, sve to mi je
djelovalo smiješno. Mislio sam:
“Kakva teškoća je mogla biti
toliko velika da je ja ne bih
mogao proći zbog Hrista i sa
Njim?! Pa šta je On sve već tada
učinio za mene, a tek koliko toga
mi je dao i na kraju obećao je da
će biti sa mnom u sve dane?”
broj 120
Danas kada dolazimo u crkvu,
šta je motiv našeg dolaska? Da
primimo ili da damo? Nadam se
OBOJE, jer je i jedno i drugo
važno. Treba da se krećemo u
oba smjera. Ako stane u jednom
smjeru, onda sve staje.
Kao pastor bih mogao reći da
je svrha moga dolaska u crkvu da
dajem. Ali činjenica je da i ja
primam: ljubav, ohrabrenja,
brigu, blagoslov itd.
Neko će da postavi pitanje da
li ja ovdje govorim o duhovnim
ili materijalnim stvarima? Zbog
naših djela mi primamo
blagoslove i ovdje na zemlji i na
nebesima. U suštini, sve je
povezano, i duhovno i
materijalno.
Ja se nadam da biblijski
princip o davanju dovoljno dobro
razumijemo. Ako je naš stav da
dajem koliko mogu, onda se
trebamo pitati da li uistinu
dajemo koliko možemo?
Princip vjere nije dajem koliko
mogu, već dajem onoliko koliko
želim da primim. Zato nas Biblija
poučava: “Čini drugima kao što
bi želio da oni tebi čine” ili
“Vjeruj, jer sve primamo po
vjeri”.
Kao hrišćani bismo trebali da
razumijemo ove principe, ali
pravi problem se javlja kada treba
novembar/decembar 2012.
da ih stavimo u praksu. Posebno
je teško kada dođu teškoće i
oluje.
Isus se jednom prilikom našao
u oluji sa svojim učenicima.
Plovili su jezerom u čamcu. Isus
je zaspao. Ubrzo se spustila takva
oluja da je punila lađicu vodom, i
učenici su mislili da će stradati.
Zbog straha za svoj život
probudili su Učitelja i govorili
Mu: “Izgibosmo.” Isus je ustao,
smirio oluju, nastala je tišina, a
onda ih je upitao: “Gdje vam je
vjera?” (Luka 8:22-25).
Apostol Luka je samo malo
ranije, u sedmomo poglavlju
svoga evanđelja naglasio Isusove
riječi: “Blago onome ko se zbog
mene ne pokoleba” (Luka 7:23).
Zar nije malo neshvatljivo da
Isus pita: “Gdje vam je vjera?”
Pa šta je Isus od njih očekivao?
Oluje je i bili su u velikoj
opasnosti!
Vjera je djelovanje suprotno
od okolnosti u kojima se
nalazimo i od onoga kako bi
tijelo reagovalo.
Šta je to što pokazuje našu
vjeru, pogotovo dok smo u oluji?
Vjerujem da je to poslušnost
Bogu. Postoje stvari u kojima
treba da ostanemo poslušni bez
obzira na sve. Neko će reći da su
to: molitva, čitanje Riječi Božje,
31
dolaženje u crkvu, zajedništvo sa
drugim vjernicima... Odlično,
slažem se, to je jako važno, samo
to je onaj dio kada primamo.
Pokazatelj naše vjere nije
primanje, već davanje. Šta bi
onda trebalo označiti naše
davanje? Vjerujem da se naše
davanje ogleda u poslušnost
Božjim naredbama! Da li je to
deset Božjih zapovjesti? Ne, jer
sve zapovjesti se svode na jednu
stvar, a to je LJUBI.
Šta bi onda moglo biti to što
Bog želi od nas?
1. Idi i propovijedaj!
Ne zaboravimo da je evanđelje
sila za spasenje. Na neki način
kao da Bog treba naš glas koji će
govoriti (propovijedati) i nas da
vjerujemo u ono što govorimo.
2. Ljubi!
Kako? U Luki 6:31-38 piše:
"Kako želite da vama čine ljudi,
tako činite i vi njima. Ako ljubite
one koji vas ljube, kakvu nagradu
zaslužujete? I grešnici ljube one
32
koji njih ljube. I ako dobro činite
onima koji vama dobro čine,
kakva će vam biti nagrada? I
grešnici čine isto. Ako
pozajmljujete onima od kojih se
nadate da ćete primiti nazad,
kakva će vam biti nagrada? I
grešnici pozajmljuju grešnicima
da jednako nazad prime."
(Želim da vam dam jedan
savjet. Od kada sam ovo pročitao,
posuđujem samo onoliko koliko
sam spreman oprostiti ili
zaboraviti.)
“Nego, ljubite svoje
neprijatelje, činite dobro i
pozajmljujte, a da ništa ne
očekujete nazad! Tako će vaša
plata biti velika, i bićete sinovi
Svevišnjega, jer je On dobar
prema nezahvalnima i zlima.
Budite milosrdni kao što je
milosrdan Otac vaš!”
Biblija nas uči da sve ono što
je u nama dolazi od našeg Oca.
Ali ako nije ljubav, milost i
milosrđe? Onda ko je naš Otac?
“Nemojte suditi, pa sigurno
nećete biti osuđeni! Opraštajte,
pa će vam biti oprošteno! Dajte,
pa će vam se dati: dobra, zbijena,
i preobilna mjera će vam se
izručiti u skut, jer će vam se
mjeriti mjerom kojom mjerite.”
Kraljevstvo Božije ima
obrnute vrijednosti od ovoga
broj 120
svijeta. Zato kada naše finasije i
naše mogućnosti davanja idu na
dole, onda svoju revnost u
davanju trebamo povećati.
3. Daji!
Dajte, pa će vam se dati. Gdje ti
je blago tu ti je i srce. Crkva je
pozvana da se brine za dom
Božiji i sveštenstvo. Kod nas u
Bosni i Hercegovini, kao da je u
praksi obrnuto. Svi kao da smo se
navikli da se crkva brine za nas,
ne mi za nju. Bog je obećao da će
da se brine za nas, ali On ima
zahtjev prema nama, traži da se i
mi brinemo za ono što nam je
povjerio.
Nije u pitanju samo šta treba
da radimo da bismo opstali u
oluji. Ono što radimo dok traje
oluja je pokazatelj onoga što je u
našem srcu!
Bitno je da imamo dobra djela
u našem životu, ali ona neće
promijeniti stanje našeg srca.
Naše promijenjeno srce će
donijeti plod dobrih dijela. Zato
još više treba da razmišljamo koji
je to biblijski princip koji bismo
mogli usvojiti u svoj život, a da
naše srce bude promijenjeno,
kako bi se naša vjera u oluji našla
prokušana?
Isus nam ukazuje odakle
dolaze dobra djela (Luka 6:4345): "Nema dobra stabla koje
novembar/decembar 2012.
rodi zlim rodom niti zla stabla
koje rodi dobrim rodom. Svako se
stablo poznaje po svome rodu. Ne
beru se s trnja smokve ni s drače
grožđe. Dobar čovjek, iz dobre
riznice svog srca, iznosi dobro, a
zao čovjek, iz zle riznice, iznosi
zlo, jer mu usta govore čega je
prepuno srce."
Tek kada nas stisnu oluje, tek
onda izlazi stvarni sadržaj iz
našega srca! Zato oluje i služe.
Neprijatelj djeluje spolja
prema unutra. Kao muzika.
Čujemo zvuke pjesme, ona
dopire do naših misli, emocija i
uzrokuje neko stanje u nama
(tijelo > duša > duh).
Neprijatelj želi uništiti naš
duh, jer ako uspije uništi naš duh,
onda je lako iz naše nutrine
uništiti i ono što je spolja.
Vjerujem da bolesti dolaze na
takav način, a i iscjeljenja.
Bog radi obratno od ovoga
svijeta. Daje nam svoga Duha
(duh > duša > tijelo).
⇒
Duh - donosi mir, ljubav,
pouzdanje, vjeru.
⇒
Duša - jasno razlučivanje,
ispravne postupke, otvoreno
srce za primanje i davanje.
⇒
Tijelo - djelima pokazujemo
vjeru, tj. naše unutrašnje
stanje. (Kao posljedicu toga,
33
mi govorimo o Božjoj
vjernosti, ljubimo druge,
brinemo se za nama
povjerene stvari.)
Želim naglasiti da je važno da
budemo jaki u duhu kako ne
bismo bili pod uticajem spolja,
već iz naše nutrine da utičemo na
spoljašnje situacije.
Interesantno je pročitati, da je
za Jovana Krstitelja napisano da
je već kao dijete jačao u svojoj
nutrini: "A dijete kako je raslo
tako je jačalo duhom" (Lk 1:80)
kada smo moćni i kada mi
možemo, već kada shvatimo da
smo nemoćni a voljni smo!
Riječ Božja je upoređena sa
hranom. Kvalitetna duhovna
hrana jeste čitanje Riječi Božje,
slušanje propovijedane Riječi
Božje i prihvatanje bratskog
ohrabrenja i opomene.
Predivna je simbolika u tome
da nam je Bog dao dvije ruke, da
se vežemo u oluji jednom rukom
za slabijega (da ohrabrujemo), a
jednom rukom za jačega (da nas
ohrabruje).
Kako dajemo tako i primamo!
Jjera u Isusa je predivna, jer
Božje obećanje ide još dalje, i
kaže da ćemo primiti i više od
onoga što smo dali.
Ne smijemo zaboraviti da
Riječ Božja dolazi u dva oblika:
Zato ako se danas nalazimo u
oluji, ne dozvolimo sebi da kao
prosjaci zauzmemo stav primanja
i čekanja. Vjerom pristupimo
Onome koji je obećao ako ga
zamolimo da će nam dati svoga
Duha još više, te razmišljajmo
kako možemo da dajemo još više
i da mi utičemo na okolnosti oko
nas.
kao mlijeko (ono što mi volimo
da čujemo)
Ima jedna pjesma koja počinje:
U oluji kako stojim...
Šta onda mi treba da činimo da
bismo jačali duhom?
•
•
kao meso (riječ pravednosti koja
provocira promjenu u nama)
Promjena u nama dolazi, ne
34
Vi je završite.
______________________
Bernard Mikulić, Čapljina
broj 120
Z
IDOVI ZAŠTITE
„Uvređen je brat kao
tvrd grad, i svađa je kao
prijevornica na dvoru.”
Priče 18:19
Uvrijeđenog
brata ili sestru je
teže zadobiti nego utvrđen grad.
Utvrđeni gradovi su imali zidove
unaokolo. Ovi zidovi su bili
garant sigurnosti za gradove. Oni
su zadržavali napolju osvajače,
kao i sve one koji nisu bili
dobrodošli. Ljudi koji su ulazili,
morali su da budu pregledani i
provjereni. Oni koji su dugovali
plaćanje poreza, nisu mogli da
uđu dok ne plate. Oni koji su
ugrožavali zdravlje ili sigurnost,
zadržavani su napolju.
novembar/decembar 2012.
Kada smo povrijeđeni, mi
podižemo zidove kako bismo
zaštitili svoja srca, i spriječili bilo
kakve
buduće
povrede.
Postajemo selektivni, i ne
dozvoljavamo ulazak bilo kome
ko bi mogao da nas povrijedi.
Provjeravamo svakog za koga
mislimo da nam nešto duguje.
Zabranjujemo ljudima pristup,
sve dok ne isplate dug u
potpunosti.
Otvaramo
svoje
živote samo onima za koje
vjerujemo da su na našoj strani.
Ljudi za koje vjerujemo da su
„na našoj strani” su takođe i sami
povrijeđeni. Tako, umjesto da
dobijemo pravu pomoć, mi
dodajemo kamenje na već
35
utvrđene zidove. Neznajući kada
se to dogodilo, ovi zidovi zaštite
su postali zatvor. Mi nismo
postali samo oprezni po pitanju
koga puštamo unutra, već se zbog
straha više i ne usuđujemo izaći
izvan tvrđave.
Fokus povrijeđenih hrišćana je
na njima samima. Mi pažljivo
štitimo svoja prava i lične
odnose. Trošimo svoju energiju,
osiguravajući se da ne dođe do
nekih povreda u budućnosti. Ako
ne rizikujemo da budemo
povrijeđeni, mi onda ne možemo
ni da pružimo bezuslovnu ljubav.
Bezuslovna ljubav daje drugima
pravo da nas povrijede.
Ljubav ne traži svoje, ali
povrijeđeni
ljudi
postaju
samoživi i samodovoljni. U
ovakvoj klimi, ljubav Božija
postaje hladnija. Pravi primjer za
ovo su dva mora koja se nalaze u
36
Svetoj zemlji. Galilejsko more
slobodno prima i daje vodu. U
njemu je bogatstvo života,
mnoštvo različitih vrsta ribe i
biljnog
svijeta.
Voda
iz
Galilejskog mora se preko rijeke
Jordan, uliva u Mrtvo more.
Mrtvo more samo prima vodu, ali
je ne daje. U njemu nema živih
biljaka ili riba. Kada se pomiješa
sa nagomilanom vodom u
Mrtvom moru, živa voda iz
Galilejskog mora takođe postaje
mrtva. Život ne može da se
nastavi ako je zaustavljen. Mora
se prenositi dalje.
Povrijeđen hrišćanin je onaj
koji uzima u životu, ali zbog
straha ne može dalje da prenosi
život. Posljedica toga je da čak i
život koji pristiže, postaje ustajao
unutar
zatvorskih
zidova
povrijeđenosti.
Novi
zavjet
opisuje ove zidove kao utvrđenja.
„Jer oružje našeg vojevanja
nije ljudsko, nego je silno u Bogu
- da ruši utvrđenja, te rušimo
mudrovanja, i svako uzvišavanje
koje se diže protiv bogopoznanja,
i zarobljavamo svaku misao - za
poslušnost Hristu.”
2. Kor. 10:4-5
Ova
utvrđenja
kreiraju
šablonsko prosuđivanje, i na taj
način sve informacije bivaju
obrađene. Iako su prvenstveno
broj 120
postavljena radi zaštite, utvrđenja
postaju
izvor
mučenja
i
izobličavanja, jer se bore protiv
poznavanja Boga ili znanja o
Bogu.
destruktivna
sila,
jer nas naduvava
ponosom i legalizmom (1. Korinćanima 8:1-3).
Kada sve propustimo
kroz filtere iskustva
iz
prošlosti,
odbacivanja
i
povreda, doći
ćemo do toga
da
je
nemoguće
vjerovati
Bogu. Onda ne
možemo
da
vjerujemo da
On misli ono što
kaže. Sumnjamo u
Njegovu dobrotu i
vjernost,
jer
Ga
prosuđujemo
prema
ljudskim standardima koje
primjenjujemo u svojim
životima. Bog nije čovjek!
On ne može da laže
(4. Moj. 23:19). Njegovi
putevi nisu kao naši, i
Njegove misli nisu kao
naše (Isaija 55:8-9).
Umjesto da se
kajemo zbog svog
neopraštanja,
mi
radije opravdavamo sebe.
Povrijeđeni ljudi su u
stanju da pronađu biblijske
stihove kako bi podržali
svoje stavove, ali to nije
ispravna upotreba Riječi
Božije. Poznavanje Božje
Riječi bez ljubavi je
novembar/decembar 2012.
Tako se stvara atmosfera u
kojoj mi možemo da
budemo
prevareni, jer znanje bez
Božije ljubavi vodi u
obmanutost.
Odmah
nakon
Isusove izjave da će
mnogi da se sablazne,
On nas upozorava i na
lažne
proroke:
„I
pojaviće se mnogi lažni
proroci
i
zavešće
mnoge” (Matej 24:11).
Ko su mnogi koji će biti
zavedeni?
Odgovor
je:
povrijeđeni, oni čija je ljubav
ohladnjela (Matej 24:12).
___________
John Bevere
37
Z
AŠTO JE PAVLE BIO
U OSKUDICI?
Posle Isusa, sledeća dominantna
figura u Novom zavetu jeste
apostol Pavle. Postoje neke stvari
koje smatram da bi trebalo malo
razjasniti u vezi sa apostolom
Pavlom, a povezane su sa
davanjem novca.
Jednom mi je jedan brat iz
zajednice u kojoj služim, a za
kojeg znam da je škrto sejao,
tvrdio da je kao apostol Pavle što
se tiče njegovog finansijskog
stanja. Mislim da je bio promašio
suštinu onoga što mi vidimo o
Pavlovom životu.
38
Apostol Pavle je za sebe
rekao: “Umem i u skromnosti
živeti, umem i obilovati; upućen
sam u sve i svašta, biti sit i
gladovati, obilovati i
oskudevati” (Filipljanima 4:12).
Gde se Pavle nalazio kada je ovo
pisao? U okovima. “Zato što vas
imam u srcu, sve vas koji
učestvujete sa mnom u blagodati,
kako u mojim okovima tako i u
odbrani i u utvrđivanju
evanđelja” (Filipljanima 1:7).
Potpuno je jasno da je, ako je
bio u okovima u ono vreme, bio u
oskudici i često gladan. Pavle je,
broj 120
ne retko, bio tučen, bacan u
okove. Takođe, njegov poziv je
bio misionarski.
Danas misionari kada krenu u
stranu zemlju, ponesu svoje
bankovne kartice. Ako se desi da
im neko ukrade novac, oni odu
do banke u toj zemlji i podignu
svoj novac sa računa ili
telefoniraju nekome ko im odmah
pošalje novac. Ali u vreme
apostola Pavla, kada bi on otišao
u određeno mesto da propoveda,
daleko od svoje baze, i ako bi ga
tamo uhvatili i bičevali, što mu se
često dešavalo, verovatno su mu
oduzimali sve što ima. Tako,
imamo apostola Pavla, iscepane
odeće, istučenog, bez novca i to
veoma daleko od misionarske
baze pa... neka se snađe...
Sigurno je da je u tim uslovima
stalno gladovao i oskudevao. Ali
svrha toga je bila ispunjenje
Božije volje za njegov život.
Ako mi trenutno nismo
progonjeni, hapšeni, nije nam
oduzimana imovina, ne vidim ni
jedan drugi razlog za dužu
oskudicu osim škrtog sejanja.
Pošto je onima koji sa sejanjem
kreću od nule, a potrebno je
vreme da dođe žetva, oskudica
izvesnija za neko vreme, oni koji
seju obilato, sigurno izlaze iz
oskudice.
Meni je Gospod dao da radim
sa dosta siromašnih ljudi, ali još
nisam video da je neko počeo da
daje redovno desetke, a da je i
dalje ostao u oskudici. Bog je
uvek veran svojoj reči. Iz tog
razloga mi je uvek žao takvih
osoba. Zamislite one koji su u
oskudici. Međutim, vreme
prolazi, a oni i dalje ostaju u
oskudici, a vi znate da to nisu
morali. Sve ostalo je stvar
njihovih škritih setvi zbog kojih
su ostali u oskudici. Ovo sam
napisao da onima koji škrtare ne
bismo dozvoljavali da se
izjednače sa apostolom Pavlom
koji nije škrtario već je bio u
periodičnoj oskudici zato što je
misionarenje u ono vreme bilo
izuzetno teško.
____________________
Nebojša Dolić, Pančevo
novembar/decembar 2012.
39
PRIMENITI
K AKO
BOŽIJI LEK ?
Jeste li spremni da stavite Božiji
lek na vašu ranu i povredu?
Ukoliko želite da vaša rana
zaraste, treba da učinite pet
koraka.
KORAK 1
Prepoznajte karakter vašeg
problema, nazovite ga pravim
imenom - odbačenost. Pre nego
što dođe do pravog olakšanja,
Bog nas uvek mora prvo dovesti
do trenutka istine, iako se to čini
razarajuće i vrlo bolno.
KORAK 2
Uzmite Isusa kao svoj uzor.
40
,,Jer je i Hrist trpeo za vas i
ostavio vam primer da idete
njegovim stopama.” (1. Pet. 2:21)
Kako se Isus suočio sa
odbačenošću? Kroz tri i po
godine, potpuno se posvetio
vršenju dobra, opraštanju greha,
oslobađanju
opsednutih
od
demona, lečenju bolesnih... Na
kraju, odbačen i lažno optužen,
stajao je pred narodom u javnom
sudskom
procesu.
Rimski
upravitelj je ponudio Isusovim
sunarodnicima, Jevrejima, da
izaberu između dve mogućnosti:
da pusti Isusa iz Nazareta, ili da
oslobodi iz zatvora kriminalca po
broj 120
imenu Varnava, koji je bio
optužen za pobunu i ubistvo.
Bila je to jedna od najvećih i
najtragičnijih odluka u istoriji
čovečanstva. Jevrejski narod je
odbacio Isusa i izabrao Varnavu.
Gomila je vikala: ,,Smakni ga!
Raspni ga! Ne želimo Isusa,
oslobodi
nam
Varnavu,
kriminalca i ubicu!”
Zauzvrat, Isus je molio za one
koji su ga razapeli: ,,0če, oprosti
im, jer ne znaju šta čine!” (Luka
23:34)
Drugi korak je oproštenje. To
nije tako lako učiniti. Ustvari,
sami po sebi, vi to i niste u stanju
učiniti. Pa ipak, niste prepušteni
sebi samima . Ukoliko zaista
odlučite da oprostite, u vašoj
odluci je i Duh Sveti sa vama,
kako bi
pomogao. Ako se
oslonite na Njega, On će vam dati
natprirodnu snagu i milost koja
vam je potrebna.
Možda ćete reći: ,,Pa osoba
koja me je povredila je mrtva,
zašto bih morao da oprostim?”
Da li je dotična osoba mrtva ili
živa, nije važno. Odluka o
oproštenju važna je zbog vas; vi
opraštate radi sebe, ne zbog
dotične osobe.
Poznajem jednog mladog,
uzornog hrišćanina, koji je čuo
ovu poruku. Shvatio je da već
godinama u sebi nosi gorčinu,
novembar/decembar 2012.
ljutnju i pobunu prema svom
ocu, koji je bio mrtav. Poveo je
svoju suprugu na putovanje od
nekoliko stotina kilometara do
groblja gde mu je otac bio
sahranjen. Ostavljajući svoju
ženu u autu, otišao je sam do
očevog groba. Tamo je kleknuo i
kroz nekoliko sati isplakao svu
svoju otrovnu gorčinu. Nije
ustajao, sve dok nije bio siguran
da je oprostio svom ocu. Kada je
napustio groblje, bio je potpuno
druga
osoba.
Njegova
žena danas svedoči o tome da
ima potpuno novog muža.
Njegov je otac umro, ali gorčina
i otpor prema ocu i dalje je živela
u njemu.
Postoji nešto naročito važno u
odnosu između dece i roditelja.
Mladi ljudi posebno treba da
imaju na umu, da jedina
zapovest,
između
Deset
zapovesti, koja u sebi sadrži
obećanje, je sledeća: ,,Poštuj oca
svoga i majku svoju, kako ti je
Jahve, Bog tvoj zapovjedio, da
dugo živiš i da ti dobro bude na
zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj,
daje.” (5. Mojsijeva 5:16)
Možete biti sigurni u jedno:
ako ne poštujete svoje roditelje,
neće vam biti dobro u životu; ako
poštujete svoje roditelje, Bog će
vas
blagosloviti
dugim,
blagoslovenim životom (vidi
Efescima 6:2-3).
41
Možete mi reći: ,,Moja majka
je bila prostitutka, moj je otac bio
alkoholičar. Da li očekujete da ih
poštujem?” Da, svakako, ne kao
prostitutku, i ne kao alkoholičara,
nego kao vaše roditelje, kao
majku i oca. Bog je onaj koji to
traži od vas!
Kad sam bio tek spasen, a
zatim i kršten u Svetom Duhu,
mislio sam da znam više nego
moji roditelji. Jednog dana, Bog
mi je pokazao ovaj princip:
ukoliko želiš uživati dobro u
svom životu, moraš naučiti
poštovati svoje roditelje. Moja su
roditelji već umrli, ali sam Bogu
zahvalan da sam ipak naučio da
im ukazujem čast i poštovanje.
Smatram da je to jedan od
razloga zašto napredujem u svom
životu.
U svom sam životu video obe
strane ovog principa. Video sam
ljude koji su poštovali svoje
roditelje i bili blagosloveni, ali
sam video i one koji su to
odbacili, i nisu nikada doživeli
pravi uspeh i napredak u životu.
Njihovi životi nisu nikada bili od
Boga istinski blagosloveni.
Ne oprostiti je jedna od
najčešćih prepreka Božijem
blagoslovu. Ovaj se princip
odnosi i na zajedništvo između
muža i žene. Sećam se jedne
žene, koja je došla kod mene
zbog molitve. Rekao sam joj:
42
,,Moraćete prvo oprostiti svom
mužu.”
Rekla je: ,,Zar da mu oprostim
nakon što je uništio petnaest
godina moga života, i otišao sa
drugom ženom?”
Na to sam rekao: ,,Pa valjda ne
želite da vam uništi preostale
godine vašeg života? Ako je tako,
onda samo nastavite u toj mržnji,
jer to će zaista uništiti vaš život.”
Zapamtite dobro: ne strada
onaj na koga se ljutite, nego
upravo onaj koji se ljuti. Neko je
rekao o čoveku koji je bolovao
od čira na želucu: ,,Nije bitno šta
čovek jede, nego šta jede
čoveka.”
Oproštenje nije emocija, to je
odluka. Nemojte reći: ,,Ne
mogu!”, jer onda govorite: ,,Ne
želim!”Ako možete reći: ,,Ne
želim”, onda isto tako možete
reći: ,,Ja želim!” Vaša telesna
priroda možda zaista ne može
oprostiti, ali možete odlučiti da
oprostite, računajući da će Bog
dodati svoju snagu, tako da
oproštenje poteče kao izvor iz
vas. Kada vas Sveti Duh
osposobi, a On će to i učiniti,
tada
možete
oprostiti,
ali samo ako to vi želite.
KORAK 3
Donesite svesnu odluku da
ćete se rešiti svih loših posledica,
koje je odbačenost donela u vaš
broj 120
život, kao što je gorčina, otpor i
pobuna. Setite se onog mladog
čoveka kraj očevog groba. Te su
stvari otrov. Ukoliko in hranite u
svom srcu, one će otrovati čitav
vaš život. Te će doneti duboke
emocionalne povrede, koje će
doneti i fizičke probleme.
Odlukom svoje slobodne volje
recite: ,,Odbacujem od sebe svu
ogorčenost, mržnju i neposlušnost.”
Često će ljudi koji rade sa
lečenim alkoholičarima reći
svojim pacijentima: ,,Ogorčenost
i zameranje ljudima je luksuz koji
sebi ne možete da priuštite!” To
je istina za sve nas. Niko sebi ne
može dozvoliti ogorčenost. Ona
je jednostavno previše skupa.
KORAK 4
Treba da poverujete u ono što
je Bog već učino za vas. ,,Bog
nas
je
prihvatio
u
Ljubljenome!” (Efescima 1:6)
Kada dođete Bogu, verom u
Isusa i u sve ono što je učinio za
vas, tada otkrivate da ste već
prihvaćeni.
Bog
nema
drugorazredne dece. On nije Bog
koji vas samo toleriše ili tek
podnosi. On vas ljubi. Njemu je
stalo do vas. On brine za vas.
Pogledajte reči zapisane u
Efescima poslanici: ,,On (Bog)
nas u njemu (Hristu) sebi izabra
pre stvaranja sveta, da budemo
sveti i bez mane pred njim, u
novembar/decembar 2012.
ljubavi nas predodredi sebi za
sinove po Isusu Hristu, prema
odluci svoje volje, na hvalu slave
svoje
milosti,
njom
nas
dobrostivo
obdari
u
Ljubljenome!” (Efescima 1:4-6)
Božija je zamisao uvek bila da
nas učini svojom decom, što je i
postigao kroz smrt Isusa na krstu.
Jedna, i samo jedna stvar koju
treba da učinite, jeste da
prihvatite ovu činjenicu i
poverujete da vas Bog želi za
svoje dete. Kada dođete Bogu po
veri u Isusa, otkrivate da vas je
On već prihvatio.
KORAK 5
Prihvati samog sebe. Ponekad
je ovo najteži korak od svih.
Često
kažem
hrišćanima:
,,Nemojte se nikada podcenjivati.
Nemojte sebe kritikovati. Nisi
stvorio samog sebe. Bog te je
stvorio!”
Efescima poslanica nam kaže
da smo ,,Njegovo stvorenje”.
Neki prevodi kažu “Njegovo
remek delo”. Grčka reč, koja je
ovde prevedena kao ,,stvorenje”,
je reč ,,poiema”, od koje dolazi
reč poema, ili pesma. Ta reč
označava umetničko delo. Mi
smo Božje majstorsko remek
delo. Od svega što je Bog stvorio,
najveću pažnju i najviše vremena
posvetio je nama.
Zapanjujuće je to, da je Bog
uzeo materijal baš sa hrpe otpada.
43
Možda gledate unazad na vaš
život, i pratite sve promašaje i
pogrešne
odluke,
slomljene
brakove, decu koja su otišla
pogrešnim putem, finansijske
neuspehe i loše poteze. Možda
sebe
smatrate
promašenim
slučajem, ali Bog vas zove ,,Moj
sine, moja kćeri!” Možete
prihvatiti sebe, jer vas je Bog
prihvatio. Kada shvatite da same
sebe niste mogli da promenite,
popravite
i
spasite,
kada prepoznate da je Bog već
sve učinio za vas, kada je sve
vaše promašaje i neuspehe stavio
na svoga Sina na krstu, kada
dođete Bogu slomljeni, onakvi
kakvi zaista jeste, i poverujete da
je u ono što je Bog učinio za vas
na krstu, tada postajete nova
stvorenja - tada znate da je Bog
vaš Otac, da ste po veri u Isusa
Hrista rođeni za Njegovu
porodicu.
,,Dakle, ako je ko u Hristu,
novo je stvorenje; staro je
nestalo, novo je, evo, nastalo. A
ovo sve dolazi od Boga, koji nas
je po Hristu pomirio sa
sobom.” (1. Kor. 5:17-18)
Sada više ne vrednujete sebe
prema svom starom načinu
života, jer ste postali nova
stvorenja.
Jedini
standard
procenjivanja je ono što Bog kaže
o vama, o tome šta ste postali u
Hristu. Kada redovno izgovarate
44
glasno, otkrivenje o tome ko ste u
Hristu, prema onome što Biblija
kaže o vama,
moći ćete da
nadvladate stare navike i
negativne reči o sebi, te naučiti
da prihvatite same sebe.
Da li ste me pratili kroz ovih
pet koraka? Onda je pravo vreme
da prihvatite oslobođenje, i da
molite molitvu koja će trajno
zapečatiti ono što sada znate o
Božijoj bezuslovnoj ljubavi. To
je Njegova veličina i milost
Njegovog očinskog srca.
Možete moliti jednostavno, i
svojim rečima. Ali, ukoliko niste
sasvim sigurni šta bi trebalo reći,
ovde vam nudim primer koji
možete usvojiti kao svoju
molitvu:
Gospode
Isuse
Hriste,
verujem da si Ti Božiji Sin i
jedini put do Boga. Ti si
umro na krstu za moje
grehe, i vaskrsnuo si iz
mrtvih
radi
moje
pravednosti.
Znam
da
samog sebe nisam mogao da
promenim niti spasim, i zato
prihvatam Tvoj put spasenja
- verujem da je ono što je
Isus iz Nazareta učinio na
krstu, bilo dovoljno da
budem spasen, da su na
temelju te žrtve svi moji
gresi isplaćeni i da sam
izmiren pred Bogom. Kajem
se za sve svoje grehe, i
broj 120
opraštam svima, onako kako
bih hteo da i meni Bog
oprosti. Opraštam svima
koji su me odbacili i
povredili. Pouzdajem se u
Tvoje potpuno oproštenje.
Verujem Bože da me
prihvataš. Upravo sada,
zbog onoga što si učinio za
mene na krstu, Ja sam
prihvaćen. Znam da me
ljubiš, da uživam Tvoju
posebnu pažnju i naklonost.
Tvoj Otac Je i moj Otac.
Nebo je moj dom. Ja sam
član
Božije
porodice,
najbolje porodice u čitavom
svemiru. Prihvaćen sam!
Hvala Ti!
Prihvatam sebe onako kako
sam stvoren. Ja sam tvoje
remek delo i zahvaljujem Ti
što si me čudesno stvorio.
Verujem da si u meni
započeo dobro delo i da ćeš
to delo i dovršiti do kraja
mog
života.
A
sada,
Gospode, kažem svojim
ustima da priznajem da sam
oslobođen mračnog, zlog
duha koji je iskoristio moje
povrede u životu. Ja
oslobađam svoj duh koji se
želi radovati u Tebi. Ovo
molim i zahvaljujem u
Isusovo ime, Amin.
Ovo je trenutak kada možete
biti oslobođeni od svakog
novembar/decembar 2012.
nečistog duha, koji vas je možda
mučio celog života. Ukoliko ste
osetili da se neka sila opire i bori
protiv ove molitve koju ste
upravo molili, to je nečisti duh.
Vrlo verovatno da vam u misli
dolaze reči tipa: odbačenost,
samosažaljenje, mržnja, smrt, ili
slično... To je Duh Sveti koji vam
otkriva
identitet
vašeg
neprijatelja. Odreknite se tog zla
po imenu i ono mora otići od vas.
Bez obzira kako se to
manifestovalo, morate to izbaciti
napolje.
Ovo je trenutak koji ste čekali.
Ne brinite se sada o svom
dostojanstvu i izgledu. Prihvatite
svu pomoć koju vam Duh Sveti
stavlja na raspolaganje.
Kada osetite olakšanje, počnite
slaviti Boga glasno: ,,Bože,
zahvaljujem Ti. Bože, slavim Te!
Gospode, ljubim Te! Hvala za
moje oslobođenje. Hvala Ti,
Bože, što si me oslobodio. Hvala
Ti za sve što si učinio za mene!”
Zahvaljivanje stavlja pečat na
tvoje oslobođenje. Sada si tek
spreman za početak novog života
u slobodi.
___________
Derek Prince
45
H RISTOVE UBICE ?!
Jevreji
su često optuženi da su
Hristove ubice. Ovo je veoma
ozbiljna optužba jer ima teološki
korijen. Ali da li je istinita? Jesu
li Jevreji zaista ubili Isusa? U
istoriji teologije Jevreji su često
spominjani kao oni koji su
odbacili i razapeli Hrist. Tako je,
svjesno ili nesvjesno, nastala
teološki zasnovana mržnja prema
Jevrejima.
Pored ovoga antisemitskog
pogleda, mnogi ljudi su prihvatili
teologiju zamjene, koja
obećanjima iz Staroga zavjeta
daje duhovno značenje. Po njima,
Crkva ih preuzima za sebe, a
Jevreje isključuje iz njih, osim
ako i oni ne postanu hršćani. No,
da li je to istina? Da li je
biblijski? Da li je pošteno?
Odgovor je: ne, ne, i opet: ne!
PRVO: Isus je razapet nakon
što ga je jevrejsko Veliko vijeće
izručilo rimskim vlastima, koje
su Ga opet, na temelju labavih
dokaza, osudile na smrt. Samo
razapinjanje izvršili su rimski
vojnici. Isus je imao hiljade
sljedbenika i većina je naroda
vjerovatno bila na Njegovoj
strani, ali se zbog straha (što je
46
bilo uobičajeo) nisu usudili da
protestuju. U skladu s istorijskim
činjenicama, i Rimljani i Jevreji
su zajedno učestvovali u
razapinjanju. Pa ako ćemo biti
dosljedni, onda bi sve Rimljane i
Italijane trebalo progoniti, jer oni
su zakucali eksere! Kako smo već
prije spomenuli, malo je Jevreja
bilo u to umiješano. Čak je i
jevrejsko Veliko vijeće bilo
podijeljeno. Znamo da su
najmanje dva člana Velikoga
vijeća: Nikodim i Josif iz
Arimateje, bili protiv Isusova
pogubljenja.
DRUGO: Sa teološkog aspekta,
Isus je bio Jagnje koje se moralo
žrtvovati za grijehe čovječanstva.
Ko ga je onda ubio? Svako, u
svakom narodu, jer je svako
sagriješio! Grijeh koji je počinio
svaki grešnik prouzrokovao je
Isusovo razapinjanje. Zar onda
treba da progonimo svakoga ko je
u životu sagriješio? Ako je tako,
onda kreni od sebe!
Isus je neprestano govorio
svojim učenicima da mora ići u
Jerusalim, gdje će trpjeti i
umrijeti. Mnogo ranije Jovan
Krstitelj prorokovao za Njega i
rekao: "Evo Jaganjca Božjeg koji
broj 120
uzima grijeh svijeta!" (Jovan
1:29). Kada je Petar u
Getsimanskom vrtu pokušao
mačem odbraniti Isusa, On mu je
rekao: "Vrati mač svoj u korice,
jer svi koji se mača hvataju od
mača ginu. Ili misliš da ne mogu
zamoliti Oca svog da mi u ovaj
čas pošalje više od dvanaest
legija anđela? Ali kako bi se
onda ispunila Pisma, prema
kojima tako mora biti?" (Matej
26:52-54).
Isus je takođe rekao: "Zato me
ljubi Otac što ja dajem život svoj,
da ga opet uzmem. Niko mi ga ne
može oduzeti, nego ga ja sam od
sebe dajem. Imam vlast dati ga,
imam vlast opet ga uzeti; takva je
zapovijest koju sam primio od
Oca svoga" (Jovan 10:17,18).
Isus je neprestano ukazivao na
potrebu i neizbježnost svoje
smrti. To je bila prorokovana i
predodređena žrtva za grijehe
čitavoga čovječanstva. On je
naglašavao da svoj život daje
dobrovoljno i niko Mu ga nije
oduzeo. Stoga, upirati prstom na
samo jedan narod i smatrati ga
odgovornim za Isusovu smrt nije
ništa drugo nego podmuklo i
grozno iskrivljavanje istine.
Bog je bio taj koji je htio da
Isus umre. Jer samo su kroz
Isusovu smrt - kroz Njegovu
žrtvu za naše grijehe i našu
krivicu - grijesi svijeta mogli biti
novembar/decembar 2012.
uklonjeni pred Bogom. Isusova je
žrtva bila potpuno dobrovoljna.
On je to učinio iz ljubavi prema
ljudima. Niko nije oduzeo
Njegov život - On ga je dao.
TREĆE: Ima li onda mjesta za
osvetu i mržnju?
Nipošto! Prema Bibliji,
"Ljubav ... zaboravlja i prašta
zlo" (1. Kor. 13:5). Ni jedan
vjernik ne može tvrditi da je bilo
kakva vrsta osvete, odmazde ili
vjerskoga progona, biblijska.
ČETVRTO: Biblija nigdje ne
kaže da je Crkva preuzela Božja
obećanja i da se ona više ne
odnose na Jevreje. Isto tako ne
kaže ni da su Jevreji, nakon
uništenja drugog Hrama, zauvijek
osuđeni na prokletstvo. To je
najobičnija besmislica i grubo
izvrtanje Pisma. Naprotiv, Biblija
neprestano potvrđuje Božju
vječnu ljubav prema jevrejskom
narodu.
Pavle piše u poslanici
Rimljanima 11,1-2: "Prema tome
pitam: da li je Bog odbacio od
sebe narod svoj? Daleko od toga!
Ta, i ja sam Izraelac, potomak
Avramov iz plemena
Venjaminova. Nije Bog odbacio
od sebe svoga naroda koji je
unaprijed izabrao." Stih 12
nastavlja: "... oni su ljubimci zbog
otaca."
_________
Ulf Ekman
47
ULAZE U TVOJ
L JUDI
ŽIVOT S RAZLOGOM
Ljudi
ulaze u tvoj život s
razlogom – nakratko ili za cijeli
život.
Kada budeš znao o kome se
radi, znaćeš šta treba da učiniš za
tu osobu.
Kada neko uđe u tvoj život s
razlogom, obično je stoga da ti
pomogne.
Došli su ti pomoći kroz
teškoće, pružiti ruku i biti
podrška.
Oni ti pomažu fizički,
emocionalno ili duhovno.
Mogu ti se činiti kao da su
poslani od Boga... i jesu.
48
Tu su s razlogom jer ih ti
trebaš.
Ponekad umru, ponekad odu.
Ponekad te prisile da zauzmeš
novi stav.
Neki ljudi ulaze u tvoj život
nakratko, jer je na tebe došlo
vrijeme da daješ, rasteš i učiš.
Donose ti iskustvo mira ili da
te samo nasmiju.
Mogu te naučiti nešto što još
nikada nisi učinio.
Obično ti pruže nevjerovatnu
količinu radosti.
Odnosi za cijeli život uče te
životnim lekcijama, stvarima
koje moraš izgraditi da bi imao
čvrstu emocionalnu osnovu.
Tvoj je zadatak da prihvatiš
lekciju, voliš osobu i primijeniš
sve što si naučio u svim drugim
odnosima i poljima svoga života.
Rečeno je da je zaljubljenost
slijepa, a prijateljstvo da je
vidovito.
Kaže se da anđeli postoje,
samo što nemaju uvijek krila.
Mi ih zovemo – PRIJATELJI.
::
broj 120
ČUVAJTE
D OBRO
ONO ŠTO IMATE
“Jednom
Jakov skuha jelo, a Isav
dođe iz polja umoran. I reče Isav
Jakovu: daj mi da jedem toga
jela crvenoga, jer sam umoran.
Otuda se prozva Edom. A Jakov
mu reče: prodaj mi danas
prvenaštvo svoje. A Isav
odgovori: evo, hoću da umrem,
pa što će mi prvenaštvo? A Jakov
reče: zakuni mi se danas. I on mu
se zakle; tako prodade svoje
prvenaštvo Jakovu. I Jakov dade
Isavu hljeba i skuhanoga leća, i
on se najede i napi, pa usta i
otide. Tako Isav nije mario za
prvenaštvo svoje.”
(1. Mojsijeva 25:29-34)
Isav je bio čovjek polja, uživao
je hodati divljinom loveći divlje
životinje za razliku od svoga
brata Jakova koji je bio krotak te
je tražio sigurnost doma. Jednom
je prilikom stariji - prvorođeni
brat bio u polju te je izmoren i
izgladnio došao kući. Kada je
ušao u šator zapuhnuo ga je miris
čorbe. Zapravo nije volio to jelo,
jer je po njegovom ukusu meso
ulovljene životinje bilo puno
bolje, ali glad ga je mučila te je
novembar/decembar 2012.
zanemario šta voli a šta ne. Stoga
je zatražio da mu Jakov da da
jede. A Jakov je samo to čekao.
Kao protivuslugu je zatražio da
mu Isav preda svoje pravo
prvorodstva.
Mnogi komentatori opisuju
ovaj događaj kao prevaru sa
Jakovljeve strane. Ali da li je to
tako? Da li je prevara glavni
problem u ovom opisu ili nešto
drugo? Mislim da nije, glavni je
problem to što Isav nije cijenio
ono što je imao kao prvorođeni
sin. Blagoslov prvorođenog sina
za njega nije bio važan. Čitajući
cijeli opis te porodice, možemo
vidjeti da su oni bili bogati, imali
su mnoštvo slugu i sluškinja. Isav
je mogao zapovjediti bilo kome
49
od slugu i brzo bi bio nahranjen.
Umjesto da to uradi, on je bio
spreman predati svoj blagoslov
za posudu čorbe.
Ovo je velika lekcija za sve
nas. Pogledajmo bliže što nam se
pokazuje kroz ovaj primjer.
Uvijek treba da imamo na umu
da svaki zapis u Riječi je dat sa
svrhom. "Uistinu, što je nekoć
napisano, nama je za pouku
napisano da po postojanosti i
utjesi
Pisama
imamo
nadu" (Rim. 15:4); i "Sve je
Pismo Bogom nadahnuto i
korisno za učenje, za karanje, za
popravljanje, za odgajanje u
pravdi" (2. Tim. 3:16). Neka nam
Gospod otvori oči našega srca da
bismo jasno mogli vidjeti ono što
je korisno za naš duhovni život.
Isav je bio čovjek divljine,
volio je lutati poljima za razliku
od Jakova. Jakov je tražio
zajedništvo ljudi - naselje. Ako
ne budemo tražili zajedništvo
onih koji su "ukućani Božji" ni
mi nećemo moći zadržati
Nebeski poziv. Ono što je
duhovno će za nas gubiti cijenu.
"Jer nama je naviještena
blagovijest kao i njima, ali njima
Riječ poruke nije koristila jer se
vjerom nisu pridružili onima koji
50
su poslušali" (Jevr. 4:2).
Ne smijemo se zavaravati da
će sa nama biti drugačije. Mi se
moramo pridružiti onima koji
Riječ primaju sa vjerom ako
želimo da ta Riječ bude
djelotvorna u našem životu.
Isav je bio divlji čovjek koji je
sve želio sada. Kada je došla
poteškoća (glad), on nije bio
spreman sačekati, već je želio to
riješiti odmah bez obzira na
cijenu.
"Postojanost vam uistinu treba
da biste vršeći volju Božju
zadobili obećano" (Jevr. 10:36).
Svako obećanje zahtjeva vrijeme
dok se ne očituje. Sjeme koje je
posijano treba vremena dok ne
uzraste i sazrije. Zapravo jedan
od simbola koji se koristi u
Bibliji za Riječ Božju je sjeme.
Treba nam biti jasno da sijanje
Riječi funkcioniše potpuno isto
kao i u fizičkom svijetu. Svako
zna da se sjeme treba prvo
posijati ako želimo plod.
Ja sam 1994. godine kupio
vrećicu sjemenki mrkve, i
zamislite do dan danas se još nije
razvila ni jedna mrkva iz tog
sjemena. Ništa čudno u tome, ja
sam to sjeme zadržao u vrećici nisam ga posijao u zemlju. Neki
broj 120
bi mogli reći: "Pa svako zna da
samo posijano sjeme donosi
plod." To je istina, samo posijano
sjeme donosi plod. Ali zar ne
postupamo na isti način sa
Riječju Božjom?! Mi je ne
sijemo, držimo je "sigurno" na
našem noćnom ormariću uzdišući
zbog neplodnosti. Zar ne bismo
trebali postati mudri i započeti sa
sijanjem?! Druga važna činjenica
je da posijano sjeme treba
vrijeme. Tako je i sa posijanom
riječju Božjom. Ona treba
vrijeme, zalijevanje molitvom i
postojanost sa naše strane da bi
se očitovao plod.
Isav nije cijenio ono što je
imao te je bio spreman uzeti
novembar/decembar 2012.
prečicu da dođe do ispunjenja
svojih trenutnih potreba. On je
dopustio da mu trenutna,
prolazna nevolja odvrati oči od
glavnog cilja - blagoslov
prvorođenstva. Sa ovom se
opasnošću susrećemo i mi u
svakodnevnom životu.
Život nije lagan, susrećemo se
sa problemima, nevoljama i
iskušenjima i ponekad je tako
zavodljivo uzeti prečicu da bismo
došli do željenog cilja.
Kada sam jednom prilikom
putovao autobusom iz Zagreba
prema Minhenu, vozač je bio
početnik i to mu je bio prvi put
da vozi u Minhen. Kada je došao
do prvog znaka za izlaz sa
51
glavnog autoputa na kojemu je
pisalo Minhen, on je odmah
skrenuo i napustio autoput. Ali to
je bio pogrešan izlaz i ubrzo se
našao u nevolji. Nije mogao naći
autobusku stanicu, jer se zapleo u
lavirint malih uličica. Trebalo mu
je više od sat vremena da se
izvuče iz toga i nađe put do
autobuske stanice. Ovo je dobra
lekcija i za nas.
Držimo pogled na glavnom
putu (Isusu) i hodimo postojano
prema glavnom cilju našega
života - Nebeskom Jerusalimu.
Imajmo na umu da će
naszavodljive
prečice
samo
odvesti od cilja našeg putovanja.
"Uprimo pogled u začetnika i
dovršitelja vjere, Isusa, koji
umjesto radosti što je stajala
pred njim podnese krst, prezrevši
sramotu te sada sjedi zdesna
prijestola Božjega" (Jevr. 12:2).
Isav je kasnije plakao i tražio
blagoslov, ali ga nije mogao
dobiti jer je prokockao ono
najdragocjenije što je imao.
Držimo se čvrsto Hrista jer
“znate da od svog ispraznog
načina života, niste otkupljeni
nečim raspadljivim, srebrom ili
zlatom, nego dragocjenom krvlju
52
Hrista, Jaganjca nevina i bez
mane” (1. Pet. 1:18-19).
Ni Jakov nije htio čekati na od
Boga određeno vrijeme za
ispunjenje obećanja. Vjerojatno
je slušao priču svoje majke o
obećanju da će stariji brat služiti
mlađemu (1. Mojsijeva 25:23) i
kada mu se ukazala zgodna
prilika odlučio je pomoći Bogu,
da ubrza stvar. Ali mi ne možemo
ubrzati volju Božju! Njega je to
uvuklo u velike nevolje, morao je
pobjeći i godine provesti u muci i
teškom radu dok nije došlo Božje
određeno vrijeme.
Budimo vjerni Bogu, služimo
Mu vjerno i čekajmo na Njega.
Najteže je čekati kada znamo da
smo pozvani. Mudro je tražiti
otkrivenje
pravog
trenutka
polaska
izgrađujući
se
u
međuvremenu u samoći svoje
tajne klijeti. U Psalmu 103:7
piše: "Mojsiju objavi putove
svoje, sinovima Izraelovim djela
svoja.".
Tražimo od Gospoda da nam
objavi putove svoje, svoje
planove, da Ga možemo vjerno
slijediti držeći čvrsto ono što nam
je od Njega dano.
___________________
Stjepan Beleš, Minhen
broj 120
PROČIŠĆENJE
Bio
jednom jedan učenik kojemu je učitelj, poznati grčki filozof, povjerio čudan zadatak.
Zapovjedio mu je da pokloni
novac svakome ko ga uvrijedi u
razdoblju od tri godine. Silno
čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio tačno onako kako mu
učitelj zapovjedio.
Kad je ova poprilično duga
kušnja bila završena, gospodar
pozva mladića k sebi i reče mu:
"Sada možeš ići u Atinu jer si
spreman učiti mudrost."
Sav ponosan, učenik se uputi
prema Atini. Prije nego je ušao u
veliki grad ugleda jednog mudrog
čovjeka kako sjedi na vratima
vrijeđajući svakoga ko pristigne u
grad. Naravno, kada je ugledao
novembar/decembar 2012.
ovog učenika, i njega je počeo
vrijeđati.
"Hej", vikao je na učenika.
"Kako samo možeš biti tako
ružan i glup? Nikad ranije nisam
vidio da neko izgleda tako blesavo."
Ali umjesto da se brani ili napada, učenik je prasnuo u smijeh.
"Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" – upitao je mudrac.
"Zato", rekao je učenik, "jer
sam pune tri godine plaćao
ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!"
"Uđi u grad," reče mu mudrac,
"tvoj je!”
_____________
Autor nepoznat
53
PRIPREMA
U
vapio: "Spremaj se susretu s
Bogom" (Amos 4:12).
Ti treba da se pripremaš. Ta
priprema jeste u predavanju tvog
srca i života Isusu Hristu,
primajući njegovo oproštenje i
oduzimanje naših greha i
prestupa. I tada čekaj. Jakov
kaže: "Budite dakle trpeljivi,
braćo moja, do pojavljenja
Gospodnjega. Gle ratar čeka
plemenitog roda iz zemlje i
strpljivo čeka... Budite dakle i vi
strpljivi... jer je blizu pojavljenje
Gospodnje" (Jakov 5:7-8). Druga
Petrova 3:3-4 kaže nam kako će u
zadnja vremena doći rugači koji
će doći i reći: "Gde je obećanje
pojavljenja njegova? Ali ne docni
Gospod s obećanjem kao što neki
54
broj 120
svetlu činjenice da Gospod
može doći čak i danas, šta da
radim ja kao hrišćanin?
Prvo, dozvoli mi da ti kažem
šta ne treba da radiš. Nemoj
napustiti svoj posao, prodati
svoju kuću, nemoj razmišljati
koliko para možeš pozajmiti, a da
ne moraš da vratiš. Isus kaže da
radimo dok se ne vrati (Luka
19:13). On želi da mi nastavimo
sa svojim radom. Isus kaže
"Bdite" (Matej 24:42). Treba da
bdiš. Pismo kaže da onima koji
ga čekaju pojaviće se drugi put
(Jevrejima 9:28). Treba da budeš
spreman. Isus je rekao: "Zato i vi,
držite se spremni, jer u koji čas
ne mislite doći će Sin
čovečji“ (Matej 24:44). Amos je
misle da docni; nego vas trpi, jer
neće da ko pogine." (9. stih).
Povremeno se u našim srcima
može pojaviti oklevanje u vezi sa
dolaskom Isusa Hrista zbog
onoga što će se dogoditi našim
nespasenim članovima porodice
kad se On vrati.
Kada jednom mi budemo
uzeti, mnogi od naših voljenih
koji su bili u borbi zbog našeg
svedočanstva i nevoljni zbog
naših reči će shvatiti da su u
stvari propustili priliku da budu
uzeti sa Crkvom. Kao rezultat
postaće mrtvi ozbiljni sa Bogom i
izabraće da odbiju znak zveri za
vreme velikih nevolja. Izabraće
smrt radije nego znak i tako će i
oni biti spaseni (Otkrivenje 20:4).
U Otkrivenju 7:9-14 Jovan je
video u nebu "mnoštvo veliko,
koje ne mogaše niko izbrojiti, od
svakoga roda i plemena...
obučeno u bele haljine" pevajući
o spasenju. Starešina je rekao
Jovanu: "Ovo su oni što dolaze
od velike nevolje, koji opraše
svoje haljine i ubeliše ih u
Jagnjetovoj krvi." U Otkrivenju
6:9-11 pod petim pečatom, te
duše mučene za vreme velikih
nevolja čekaju svoju priliku da
uđu na nebesku scenu. Rečeno im
je da čekaju malo duže dok ne
uđe potpuni broj onih koji su
posečeni.
novembar/decembar 2012.
Biti svetac iz velikih nevolja je
težak put. Kao što je Isus rekao:
"Jer će tad biti nevolja velika,
kakva nije bila od postanja sveta
do sad, niti će ikad biti." (Mat.
24:21). Zašto čekati? Zašto da
odbacimo svoju šansu
poznavanja slavnog uzbuđenja
zajedništva sa Gospodom kada
On uzme Crkvu?
Pitanje u ovom trenutku jeste:
"Jesi li spreman?" Zamisli da
Gospod danas kaže: "Ovo je kraj
vremena Crkve! Ti si završio
svoje svedočanstvo. Dođi kući!"
Da li bi zajedno sa Crkvom bio
poveden da sretneš Gospoda u
vazduhu ili bi bio ovde dole
češkajući glavu pitajući se šta se
dešava?
Koliko je samo bolje ići sa
Crkvom nego biti ostavljen da se
suočiš sa velikim nevoljama i
svom stravom koja dolazi na
zemlju. Zašto da to učiniš teškim
za sebe kada Gospod želi da ti
olakša? Zašto jednostavno ne
otvoriš svoje srce i život Isusu
Hristu sada? Zašto ga
jednostavno ne prihvatiš kao
svog Gospodara i Spasitelja i da
budeš spreman? Šta ti je potrebno
da budeš spreman? Da Isus Hrist
prebiva u tvom srcu i u tvom
životu.
___________
Chuck Smith
55
B ESPLATAN OSMIJEH
"Mama, zašto si tako dražesna i
nasmijana kada te gledaju na
televiziji, a kod kuće si uvijek
namrgođena i mrzovoljna?",
upitala je djevojčica svoju majku,
popularnu voditeljku na televiziji.
"Zato što me na televiziji
plaćaju da budem nasmiješena",
odgovori iskreno i bez
razmišljanja mama koja je
istovrmeno bila i popularna dama
TV ekrana.
"A koliko bih ti morala platiti
ja da budeš nasmiješena i kod
kuće?", upitala je kćerka naivno i
56
otvoreno. Majka nije odmah
odgovorila. Suza u majčinom oku
je bila najbolji odgovor djetetu
koje se našlo u davno
zaboravljenom zagrljaju majke
koja je drugima darivala osmijeh
i radost zato što je bila dobro
plaćena za to.
Darivanje nema protivusluge i
ono se ostvaruje bez uslova. U
suprotnom nema nikakve
vrijednosti.
_______________________________
Priložila Vesna Novaković, Podgorica
broj 120
D ARIVANJE DRUGIH
Gospode, kada osjetim glad, pošalji mi nekoga koji treba hrane;
Kada osjetim žeđ, pošalji mi nekoga kome treba vode;
Kada osjetim zimu, pošalji mi nekoga koga treba ogrijati;
Kada osjetim bol, pošalji mi nekoga koga treba utješiti;
Kada osjetim težinu krsta, pošalji nekoga da s njime podijelim teret;
Kada osjetim potrebu, pošalji mi nekoga siromašnijeg od mene;
Kada nemam vremena, pošalji mi nekoga kome treba hitna pomoć;
Kada osjetim obeshrabrenje, pošalji mi nekoga koji je razočaran;
Kada tražim utjehu, pošalji mi nekoga koji priželjkuje moju podršku;
Kada očekujem da me podrže, pošalji mi nekoga o kome ću se brinuti;
Kada pomislim samo na sebe, usmjeri moje brige prema drugima;
jer: "Blaženije je davati nego primati", reče jednom Učitelj;
i: "Bog ljubi veselog darivatelja."
::
novembar/decembar 2012.
57
SPASENJE
Ako još ne poznaješ Isusa Hrista kao svog Spasitelja i Gospoda
Isus kaže:
"Ja sam vrata, ako ko uđe kroz mene, biće spasen." Jovan 10,9a
Biblija kaže:
"Svako ko prizove ime Gospodnje biće spasen." Rimljanima 10,13
"Dragi Gospode, ja vjerujem u Tebe. Vjerujem da si poslao svoga
Sina da umre na krstu za moje grijehe, da je On sahranjen i da je
vaskrsnuo treći dan, baš kao što je i napisano u Bibliji. Kajem se za
stvari koje sam učinio a koje su Te povrijedile. Molim Te oprosti mi
moje grijehe. Molim Te dođi u moje srce i u moj život. Očisti me i
pomozi mi da živim ispravno. Želim da se i moje ime nađe zapisano
u knjizi života. Priznajem da si Ti moj Gospod i Spasitelj. Molim Te
ispuni me Svetim Duhom kao što si obećao u svojoj riječi. Hvala Ti
Gospode. U Isusovo ime. Amin."
Jednostavno moli ovu molitvu u vjeri
i Isus će postati tvoj Spasitelj i Gospod.
58
broj 120
PŠENICA IZ STARIH GROBNICA
U grobnici jednog od drevnih egipatskih kraljeva našli su šaku
pšenicčnog zrnevlja starog oko pet hiljada godina. Neko je posejao to
zrnevlje i ono je, na opšte čuđenje, proklijalo.
Reči prosvetljenog čoveka slične su semenju života i snage. Poput
semenja mogu one preživeti vijekove, dok ne budu posejane u plodno
tlo prijemčivog i otvorenog ljudskog srca.
Ranije sam mislio da su reči Svetog pisma mrtve i suve. No moje je
srce bilo neplodno i mrtvo.
::
Download

Blizu je pomoć Njegova onima koji Ga se boje, da bi