RUAH HADA[A
1
RUAH HADA[A
MAZAL TOV!
Mazal tov roditeljima Raulu i Skippy Cime{a, na maloj Bianci ro|enoj 16. 12. 2009.
INTERNIST – GASTROENTEROLOG
[alamon dr. Vladimir
• kompletan internisti~ki pregled i EKG
• suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e
• ultrazvuk abdomena
• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija
• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta
RADNO VRIJEME
Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati
10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52
2
RUAH HADA[A
[email protected]
UVODNIK
4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A...
Sonja Samokovlija
AKTUALNO IZ RABINATA
5. Nisan 5770.
Rabin dr. Kotel Da-Don
5. Biblijska ideja jubileja
kao ideja socijalne pravde
Rabin dr. Kotel Da-Don
KOLUMNA
7. SOUL TO SOUL
Dobro i zlo
Rabin Dovid Goldwasser
OSVRTI
7. Govor premijera Netanyahua
prilikom Jeruzalemske konferencije
San o Jeruzalemu
Prevela Dubravke Ple{e
NA[I MIOMIRISI
10. Besamim-cadika
Pesah
Jasminka Doma{
KOLUMNA
11. NA OBALAMA RIJEKA
BABILONSKIH
S macesom u slobodu
Dolores Bettini
12. PISMO VOLJENOJ I
STARIJOJ BRA]I
Pripovijest o va`noj katarzi
Drago Pilsel
STAJALI[TA
14. Zapadna obala na Matejevom
materinjskom jeziku
Boris Havel
18. Razotkrivanje
Vatroslav @upan~i}
VIJESTI IZ ZAJEDNICE
19. Rije~ urednice
Sonja Samokovlija
20. Potpisan ugovor sa HRT-om
Jasminka Doma{
20. Purim 5770.
Sonja Samokovlija
ZAGREBA^KE RAZGLEDNICE
IZ PRO[LOSTI
21. Etimologija zagreba~kog
pozdrava ’bok’
Sonja Samokovlija
^ITATELJI PI[U
22. Izraelska armija / IDF/
najmoralnija armija u istoriji
ratovanja
Msc. Jozef Baruhovi}
23. Izrael o~ima jednog turiste
Msc. Jozef Baruhovi}
25. Kako molitva, sadaka i dobro srce
produ`avaju `ivot, spa{avaju od
kazne i donose nagradu
Eliezer Papo
26. Sve/s/t kao otvorena knjiga
Tatjana Cvejin
DA SE NE ZABORAVE
28. EU Parlament tra`i Giladovo
pu{tanje na slobodu
Tovah Lazaroff
29. Auschwitz – {oah nakon {oaha
Jasminka Doma{
IZRAEL DANAS
30. Kontraverzni Izrael
Priredila Sonja Samokovlija
30. Jedinstveni Izrael
Priredio Ante Jeri}evi}
31. Moja pri~a: Puno ’bar’ i
nimalo ’micve’
Sharon Duke Estroff
32. Zagovornici ’agunot’ pronalaze
novi glas na YouTube-u
Ruth Eglash
33. Svije}e
Arutz Sheva
KULTURA I UMJETNOST
34. U IZLOZIMA [email protected]
36. @idovska plemena: Zebulun
Tammy Schwartz
37. @idovska plemena: Isahar
Tammy Schwartz
38. @idovska plemena: Reuven
Sarah Kronenberg
STRANICE ZA DJECU
39. Godi{nje doba detinjstva – II.
Tatjana Cvejin
ZANIMLJIVOSTI
41. Amerika poput zadnjeg ~ovjeka
“Kroz generaciju ili dvije, SAD }e
se pitati: tko je izgubio Europu?”
Geert Wilders
43. Mumbajski lije~nik porazbijao
idole i postao @idov
Hana Levi Julian
44. @idovski Rim
Leah Koenig
45. Mo`e li se Sotoni prodati du{a?
Baruch S. Davidson
46. Prvi ’prikriveni @idov’ – rabin u
[panjolskoj
Dolores Bettini
48. Izgubljeno `idovsko pleme
’prona|eno u Zimbabveu’
Steve Vickers
49. Krhotina grn~arije iz vremena
kralja Davida potvr|uje
biblijsku pri~u
Avi Yellin
50. Poslije 100 godina kibuci
su se potpuno promijenili
Eli Ashkenazi
IZ NA[EG SUSJEDSTVA
51. Vehabije u Bosni
Jasminka Doma{
Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima
standardnih normi jezika kojima se autori slu`e.
IMPRESSUM
RUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 13, o`ujak/travanj 2010./nisan 5770.
GLAVNI UREDNIK: Sonja Samokovlija
UREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden,
Dolores Bettini i Jasminka Doma{
IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel
10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.
TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376
www.bet-israel.com
UREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com
ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo Goldstein
LEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana Cikota
GRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko Jovanovski
TISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb
U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI:
Rabini Kotel Da Don i Dovid Goldwasser
KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel
SURADNICI: Jozef Baruhovi}, Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana
Cvejin, Jasminka Doma{, Boris Havel, Ante Jeri}evi}, Klara
Levi, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, Vatroslav @upan~i}
Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e
Savjet za nacionalne manjine RH.
3
RUAH HADA[A
UVODNIK
“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen”
Knjiga Salomonova 6.23
Sonja Samokovlija
Sonja Samokovlija
Ako nisam ja za sebe, tko je za mene?
Pirke avot
Dragi ~itatelji,
mjesec je nisan! Jo{ smo jednom zajedno pro{li te`ak put izlaska iz
ropstva. Mi jesmo, a drugi?
Robovanja stereotipovima i mr`nji traju i dalje. Od 20. 2. 2010. ponovno
pratimo rastu}i gnjev protiv Izraela zbog ubojstva visokog vojnog ~asnika Hamasa u Dubaiju. Tko ga je ubio jo{ se ne zna, ali naravno Izrael
je odmah do{ao na prvo mjesto osumnji~enih. Vrlo brzo, me|utim,
nitko vi{e ne govori o sumnji, ve}ina svjetskih medija autoritativno tra`i
obja{njenje ba{ od Izraela. Prst je uprt u Mosad i okrenut prema dolje!
Mosad, uspje{na tajna slu`ba jedne male zemlje. Mo`da bi bilo
bolje da je “uspje{na” poput British intelligent servicea koji svake
godine barem jednom izgubi Top secret dokumentaciju, mo`da
bi trebali biti poput CIA-e koja vrlo ~esto postupa po la`nim
neprovjerenim informacijama i u koju se strani agenti svako malo
infiltriraju bez pote{ko}a – i to je ono {to procuri u javnost, a koliko se to zapravo ~esto doga|a, ne znaju ni oni sami.
A onda, gle ~uda, vratimo se u upravo proslavljeno vrijeme blagdana
Purima, u doba Mordehaja i Estere, ljudi maloga naroda koji moraju
puhati i na hladno. Davno, davno u gradu Susanu, u vrijeme dok je
Iran jo{ bio Perzija, Mordehaj (mo`da bi ga strani mediji zvali praotac
Mosada), je ~uo da se sprema urota protiv Ahasvero{a te ga opomenu
da se ~uva. Kasnije je to Mordehaju spasilo `ivot a time i svima nama.
Mosad to radi danas! Upozorava na prijetnje terorista, sura|uje s prijateljskim i neprijateljskim dr`avama kada je sigurnost ugro`ena.
Kada vlade tih zemalja odlu~e ne poslu{ati, a zlo se dogodi, ponekad
se potkrade da informacija o tome da ih je Mosad upozoravao osvane kao mala nebitna vijest na nekoj od novinskih stranica. Kada
pak vlade poslu{aju i sprije~e zlo, od koga je dobivena informacija
ne spominje se Mosad – naravno. Za ovakve slu~ajeve zaslu`ne su
doma}e tajne slu`be.
Zar svi ne u~imo “Ne ubij!”
Za{to bi bilo dozvoljeno, ~ak po`eljno ubiti Bin Ladena, a Mahmouda al Mabhouha ne?
[to bi CIA uradila da mu slu~ajno u|u u trag? Mo`da bi ga pozvali
na iftar ako bi to bilo u vrijeme ramazana? Ili bi uprili~ili “five o
clock tea”, pardon, to bi uradili oni iz MI5.
Da im se to posre}ilo u vrijeme Georga W. Busha, mo`da bi ga
pozvali u Texas na njegov ran~? A danas? Bi li mu gospo|a Michelle
Obama ponudila zdravo povr}e koje uzgaja u vrtu Bijele ku}e?
Naravno da ne! Svi bi bili zatrpani fotografijama, filmovima, komentarima, izvje{tajima o uspje{nosti tih i tih slu`bi koje su se kona~no
dokopale zlo~inca stolje}a! Amanpurova bi nam obja{njavala gdje
4
su ga sve tra`ili, javila bi se direktno iz neke {pilje, kose prekrivene
velom da ne uvrijedi muslimanski svijet pokazuju}i svoju bujnu
kosu. Ljudska prava se moraju po{tivati!
CNN, ABC, NBC, BBC svi bi eufori~no prikazivali fotografije zlikovca, ne bi marili za njegova ljudska prava (sjetite se poni`avaju}eg
prikazivanja Sadamovih zuba i zavirivanja u njegovo `drijelo).
To bi bio uspjeh, ovjen~an slavom!
Vratimo se na 20. 2 2010. kada je u Dubaiju ubijen terorist koji je
zauzimao visoki polo`aj u teroristi~koj organizaciji Hamas. Tko ga
je ubio? Jo{ se ne zna i pitanje je da li }e se saznati osim ako oni
koji su to u~inili ne objave sami. A tko je kriv? Naravno, krivi su
Izrael i Mosad!
Od sumnji, {pekulacija, naga|anja, postala je – stalnim ponavljanjem – poluistina. Poluistina ili polula`? [to zvu~i bolje? Ni{ta!
[est stranica The Courier Maila (Australija) u broju od 27. – 28.
velja~e posve}eno je optu`bama Izraela i obja{njenjima {to je to
Mosad te njihovim aktivnostima, a sve zbog tri australske putovnice
koje su navodno ukradene i poslu`ile ubojicama koji su se koristili
njima (ako?) – opet samo pretpostavke. Ministar vanjskih poslova
Australije zatra`io je odgovor od Izraela, no njime nije zadovoljan!
Ma nemojte, molim Vas! A koji bi ga odgovor zadovoljio? Bi li Izrael
trebao primiti krivicu na sebe? Da li bi onda odgovor bio zadovoljavaju}i za gospodina iz Australije, zemlje u kojoj su Aborigini,
starosjedioci Australije, progla{eni ljudskom vrstom tek nedavno.
Da se podsjetimo, tek su 1967. Aborigini isklju~eni iz australijske
flore i faune i priznati kao ljudi. Jo{ jedan borac za ljudska prava!
Nije ovo prva histerija koja je usmjerena put Izraela, na`alost, nije
ni posljednja. Mnogi ne shva}aju da je ropstvo mnogo vi{e od onoga {to smo ~itali u ^i~a Tominoj kolibi.
Mnogi, mnogi su na`alost robovi svojih predrasuda, svog neznanja, mr`njie i ograni~enih sposobnosti. Zbog toga ih trebamo `aliti
i sa`alijevati njihove blokirane umove i okovana srca, ali, kad je
rije~ o Izraelu, beskompromisno se moramo voditi re~enicom iz
Pirke avot koja mi je poslu`ila kao moto za ovaj ~lanak.
Istovremeno, prava informacija u pravo vrijeme, mo`e sprije~iti
mnoga zla. Mi obnavljamo na{e lekcije svake godine ispo~etka.
Ovoga puta ne}u zavr{iti re~enicom iz Talmuda, ve} latinskom poslovicom Repetitio est mater studiorum, pretpostavljaju}i da oni
kojima je upu}ena barem to razumiju. AKTUALNO IZ RABINATA
RUAH HADA[A
Nisan 5770.
Rabin dr. Kotel Da-Don
Rabin Kotel Da-Don
Dragi prijatelji,
Ovih dana svi se pripremamo za Pesah, ~istimo ku}u od Hameca i
pripremamo se za Seder ve~eru. Prije nekoliko tjedana imali smo
ko{er klanje u tvornici Perutnina Ptuj – Pipo u ^akovcu, prvi put u
velikoj tvornici a ne u maloj klaonici; naravno da su sada koli~ine
mesa ve}e ~ime smo osigurali dovoljno ko{er mesa za potrebe zajednica, te za potrebe {kole i ~lanstva. Tko god je zainteresiran
mo`e nabaviti odre|enu koli~inu preko tajni{tva. Ko{er klanje ponovit }emo prema potrebama, te }emo poku{ati pro{iriti asortiman ko{er mesa. U moje osobno ime i u ime na{e zajednica `elim
izraziti zahvalu dr. vet. Ernestu Soki}u, Rukovoditelju klaonice.
Ujedno, va`no je napomenuti da je g. Roni Brandl pokrenuo uvoz
razli~itih ko{er proizvoda iz Izraela i Francuske. Nadam se skorom otvorenju ko{er du}ana u centru grada gdje }e se prodavati
isklju~ivo ko{er proizvodi koji }e biti odobreni od strane na{eg
rabinata.
Izme|u 8. 3. 2010. i 16. 3. 2010., odr`an je na Pagu u Hotelu
“Luna”, seminar “Nachum Goldmann Felowship” ~iji je organizator Memorial Foundation for Jewish Culture iz New Yorka. Tema
seminara bila je – “Trauma and Transformation: Reconstructing
Jewish Culture and Communities in the Diaspora in the 21st Century”. Predava~i na tom seminaru ubrajaju se me|u najpoznatije
predava~e `idovskih studija, me|u njima: Prof. Ismar Schorsch,
Professor of Jewish History and former Chancellor, Jewish The-
ological Seminary of America; Prof. Moshe Halbertal, Professor of
Jewish Thought and Philosophy, Hebrew University; Prof. David
Myers, Professor of Jewish History, University of California; Prof.
Shalom Rosenberg, Professor of Jewish Thought, Hebrew University; Dr. Steven Bayme, National Director, Contemporary Jewish
Life Department, American Jewish Committee; Prof. Benjamin IshShalom, Rector, Beit Morasha, Jerusalem; Mrs. Rina Rosenberg,
Psychologist, Jerusalem; i Prof. Saul Berman, adjunct Professor
at Columbia University School of Law and Associate Professor of
Jewish Studies at Stern College. O povijesti `idova u Hrvatskoj,
na Pagu je govorio na{ prof. Ivo Goldstein. Ja sam bio prisutan za
[abat i razgovarao sam s sudionicima o razvoju `idovskog vjerskog
`ivota u Hrvatskoj od mojeg dolaska prije 11 godina.
Memorial Foundation jedna je od najuglednijih `idovskih zaklada
na svijetu, koja je pomogla brojnim studentima iz Hrvatske kroz
stipendije i sli~no. Meni osobno, pomogli su u vrijeme studija na
rabinskom fakultetu u Jeruzalemu. Na{a zajednica je ponosna {to
je pomogla u realizaciji ovoga projekta – u izboru hotela, u koordinaciji i pri ko{erizaciji hotela, stoga `elim zahvaliti g|i. Franki Barbi} te Lei [iljak i Vatroslavu Ivanu{i, biv{im sudionicima seminara
Nachum Goldmann Felowship. Va{ rabin,
Biblijska ideja jubileja
kao ideja socijalne pravde
Rabin dr. Kotel Da-Don
Mnogi reformatori dru{tva bili su o~arani biblijskim jubilejom. U
ovom ~lanku `elimo objasniti po ~emu je ova velika biblijska ideja bila
tako posebna i za{to je izazivala divljenje. Zapo~nimo ovim tekstom:
Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite
osloba|anje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko va{ vrati na svoju o~evinu;
neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodi{njica neka
vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte `eti {to samo
od sebe uzraste niti berite gro`|e s neobrezane loze. Jer jubilej
vam mora biti svet! Hranite se onim {to njiva donese od sebe. Te
jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju o~evinu (Levitski
zakonik 25, 10-13).
Razmislimo o tome kako se provodila zapovijed o jubileju u biblijsko vrijeme, kada je i donesena? Nakon {to je Jo{ua osvojio Svetu
Zemlju, zemlja je podijeljena bacanjem kocke, tj. lutrijom. Svako
pleme dobilo je svoj dio zemlje (osim Levita). Dalje se plemensko
podru~je dijelilo izme|u obitelji te je tako svaki pojedini Izraelac
imao svoju vlastitu zemlju koja mu je pripadala. Svi se mo`emo
slo`iti da je situacija u kojoj svaki gra|anin ima svoju privatnu zemlju idealna. To je izra`aj prirodnog prava svakog pojedinca koje
se stje~e samim ~inom ro|enja – pravo na privatni komad zemlje.
Prva podjela zemlje nije trajala dugo. Ekonomska realnost je puno
grublja od svake teorije o jednakosti, pravima ili pravdi. Po svojoj je
prirodi dinami~na a razvoj je njezin sastavni dio. Novi izraelski nase5
RUAH HADA[A
AKTUALNO IZ RABINATA
ljenici zajedno s poljoprivredom, koju su razvijali, bavili su se i trgovinom. Zemlja je prodavana i kupovana a privatni su posjedi mijenjali
vlasnike. I, bez sumnje, nakon nekoliko godina stvorena je nova karta zemlje Izraela. Bila je to karta prepuna velikih posjeda, zemlja u
kojoj su veliki posjedi postali privatno vlasni{tvo pojedinaca. Talent,
inicijativa i brzo djelovanje pojedince su u~inili ekonomskom elitom i
istovremeno stvorili dru{tveni ponor. Postojanje velikih imanja mnoge je ljude u~inilo bezemlja{ima. Neki su bili prisiljeni svoja imanja
prodati radi lo{e `etve ili zbog nedostatka gotovog novca. Ponekad se
doga|alo da su ti isti ljudi nakon nekog vremena ponovo obra|ivali
tu istu zemlju ali ovoga puta kao radnici… ^injenica je da je razvoj
ekonomije zna~ajno promijenio dru{tveni `ivot i stvorio novi sloj
gra|anstva. Nastala je nova grupa gra|ana koja je potonula toliko duboko da su prodavali same sebe u ropstvo… sve se to doga|alo do
pedesetogodi{njice… do dolaska jubileja.
S dolaskom jubileja, na mjestu su se zaustavljali kota~i ove nove
ekonomije. Bez krvavih revolucija i bez nasilja, zahvaljuju}i naredbi iz Tore (pet knjiga Mojsijevih), koja je predstavljala pravni sustav
ugra|en u samu bit Svete Zemlje.
Sloboda je stigla u trenutku, uklonjene su spone koje su stezale
zemlju. Lanci nove ekonomije skinuti su s drevne “jubilejske
zemlje” i u treptaju oka raspala su se ogromna imanja.
Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju o~evinu. Svatko se
ponovo vratio svojoj ku}i, na svoju zemlju. Zemlja je ponovo postajala vlasni{tvo svog prvobitnog gospodara. Svi dugovi su se poni{tavali,
robovi koji su se zbog te{kih uvjeta sami prodavali u ropstvo ponovo
su ispravili svoja pognuta le|a a na putu ku}i od svojih su gospodara
dobili i tople rije~i blagoslova: Zemljom proglasite osloba|anje svim
njezinim stanovnicima… neka se svatko vrati na svoju o~evinu.
Razlike me|u dru{tvenim slojevima su nestale, ekonomska ravnote`a
bila je ponovno uspostavljena. Prekrasnog li trenutka!
A {to poslije ove godine jednakosti, slobode i bratstva?
Sve je po~injalo ispo~etka. Slobodno je tr`i{te bilo otvoreno za nadmetanje talenata i pameti, nadmetanje u marljivosti, zapo~injala je
nova utrka koja je trajala sve do…. idu}e pedesetogodi{njice. Ovo
je kratki prikaz `idovskog jubileja.
Ali, {to je u tome tako posebno?
Uistinu, ova zamisao jubileja zapalila je ma{tu mnogih mislilaca koji
tra`e lijek za ekonomske probleme i bolesti koje mu~e ljudsko dru{tvo.
Jubilej `eli ve}inu ljudi zadr`ati slobodnima i neovisnima o vlasnicima
dobara. Pravi uzrok ropstva naroda u Egiptu isti je kao i bilo gdje drugdje: vlasni{tvo malog broja ljudi nad zemljom, istom onom zemljom
na kojoj i od koje cijeli narod mora i treba `ivjeti. Tora (pet knjiga
Mojsijevih) je ovim zakonom o jubileju `eljela sprije~iti ovakvu stra{nu
manipulaciju koja je drevne kulture pretvarala u tiranske re`ime. Ovo
je zlo bilo uzrok pada Rima, ovo je zlo uzrokovalo porobljavanje seljaka u Poljskoj, siroma{tvo u Irskoj i dr.
Ve}ina nas nismo stru~njaci za tajne ekonomije. Mislim da se ve}ini svi|aju ideje koje jubilej predstavlja, ne uzimaju}i u obzir na{a
ekonomska uvjerenja, kako kapitalisti~ka, tako i socijalisti~ka.
6
Ako smo kapitalisti, usprkos samouvjeravanjima u istinitost pretpostavki o slobodnoj ekonomiji, ponekad se osje}amo nelagodno.
Iako vjerujemo u slobodu natjecanja, u pravo na zaradu i u`ivanje
u plodovima vlastitog te{kog rada i imovine koju smo sakupili –
prepoznajemo problem koji le`i u temelju na{e percepcije ekonomije. Dobro znamo koliko nam je “sveto” pravo na natjecanje pod
jednakim uvjetima za sve – pravo na natjecanje, na postizanje, na
uspjeh – i koliko to “sveto” pravo svakoga dana vrijedi sve manje i
manje jer bogati svojim bogatstvom sprje~avaju djela i mogu}nosti
onih koji su ostali daleko iza njih. Tako nastaju ponori. Mnogi nikada ne uspijevaju ni pri}i pravu na jednakost i ostaju trajno zakinuti. Jo{ je gore onima koji su zlostavljani. Zlostavljanje ra|a ljubomoru, gor~inu i mr`nju. Ponori postaju sve dublji i dublji, bijes je
sve ja~i a krvave revolucije eksplodiraju kao neizbje`na posljedica
kapitalisti~kog sustava. Kako bismo to izbjegli, razvili smo mno{tvo
mehanizama za{tite. Donijeli smo zakone vezane uz dru{tvo kojima popravljamo uvjete radnicima ali ~ak i tako samo {titimo sustav,
{titimo bogata{e. Slabima nismo time osigurali stvarnu jednakost.
Ako smo socijalisti, s entuzijazmom se borimo protiv bogatstva i privatnog vlasni{tva, izvora svega zla. Cjelokupna proizvodnja mora biti u
rukama dr`ave. Na taj }emo na~in izbrisati podjelu na klase, zatvoriti
ponore i iskorijeniti nagon za pohlepom, tako duboko ukorijenjen u
nama i bit }emo zauvijek ravnopravni. Ipak, usprkos vjerovanju u ovu
izvrsnu ideju, otkrit }emo da joj ne{to nedostaje Zaista, uni{tili smo
bogatu klasu novca i imanja (i pri tom i milijune ljudi) ali smo iz nasilne i korumpirane birokracije stvorili aristokraciju. Ova birokracija
`ivi od mita i ovisnosti gra|ana o njima. Niti ova ovisnost nije ni{ta
bolja od ovisnosti o feudalcima ili bogatoj bur`oaziji. Zaista, sva imovina pripada dr`avi, sve tvornice su nacionalizirane ali volja za radom
rapidno pada. Vjerojatno je tome razlog ~injenica da samoinicijativa
treba natjecateljski duh. Radnici postaju apati~ni pa je potreban brutalan bi~ koji }e kontrolirati i pokrenuti milijune robova prema “boljoj
socijalisti~koj sutra{njici”. Osim toga, zabrinjava ~injenica da se ideal
jednakosti gradi na mr`nji, mr`nji zlostavljanih klasa koje su svedene
na neljudski nivo.
U drevnom `idovskom zakonu o Jubileju skriveno je sjeme rje{enja
mnogih dana{njih problema na{ega dru{tva jer to je ekonomski
instrument koji }e prikriti ponore ali ne}e uvrijediti ljude svakoga sloja. Zadr`ana je sloboda ekonomske kreativnosti ali postoji
granica do koje se mogao zloporabiti kapital. Jednom u pedeset
godina ljudima je prisilno nametnuta jednakost i bratstvo bez prolijevanja i jedne kapi krvi.
Sve ovo mo`e biti ostvareno pod jednim uvjetom, radi se o malom detalju koji smo skloni zaboraviti. Taj mali detalj spomenut
je me|u zakonima jubileja: Zemlja se ne smije prodati potpuno,
jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod
mene (Levitski zakonik 25, 10-13). Svi imaju sposobnost i slobodu pokrenuti “proizvodnu liniju” (zemlju) ali vlasni{tvo nad njom
pripada samo Bogu. Kakve li kombinacije ekstremnog socijalizma
s jedne strane, i liberalnog kapitalizma s druge! @elimo li ostvariti
ovu utopiju, potreban nam je jezik vjere, postojano shva}anje da
zemlja i svijet pripadaju svojem tvorcu. KOLUMNA
RUAH HADA[A
Soul to Soul
Dobro i zlo
Rabin Dovid Goldwasser
Rabin Dovid Goldwasser
Purim je jedan od najveselijih dana u godini. Ipak, kada pobli`e
promotrimo ovo slavlje, suo~eni smo s nekoliko o~itih kontradikcija. Poznato je da nam Tora, halaha i haskafa savjetuju da budemo
izuzetno oprezni pri u`ivanju u materijalnim dobrima. Trijeznost
se hvali kao po{tovanja vrijedna osobina. Pijanstvo i preveliki hedonizam o{tro se prekoravaju. Frivolnost se smatra jednim od stanja koji ~ovjeka najvi{e poni`ava i koje svakako treba izbjegavati.
Ali, ujedno su nam svima poznate i rije~i Chazala: Chayav inish
l’besumei b’purya ad d’lo yoda – ^ovjek se du`an pripiti na Purim,
sve do stupnja kada vi{e ne razlikuje – baruch Mordechai i arur
Haman.
Ova kontradikcija dodano je potkrijepljena primjedbom Arija
HaKado{a, Rabija Jichoka Lurije, komentatora i kabalista iz petnaestoga stolje}a. On ka`e: da, Jom Kipurim – Jom Kippur je sli~an
Purimu. U stvari, obja{njeno je Jom k’Purim zna~i da je u nekim
svojim aspektima Purim mo`da ~ak i ve}i jer se obi~no manje
zna~ajno uspore|uje s onim {to je zna~ajnije.
Kada ~ujemo takvo {to, obi~no smo {okirani. Kako se mo`e dan
tijekom kojega se odri~emo svakog oblika u`ivanja usporediti s
njegovom antitezom, danom u`ivanja?
Mo’adim U’Zmanim nam nudi prekrasan odgovor. ^ovjek se mo`e
pona{ati bogobojazno ~ak i ako nije bogobojazan nego zato {to
mu um vlada nad tjelesnim nagonima. Iako se od pravog @idova
tra`i da svoje `elje podredi volji Ha{ema, ipak }emo biti testirani
kako bi se utvrdilo jesmo li odani Ha{emu svakim svojim atomom.
Kada ne kontroliramo vlastiti um i kada smo izlo`eni utjecaju vlastitih impulsa, {to ka`emo? Hvalimo li bezgrani~no Ha{ema i molimo li se te se tako uzdi`emo na vi{i duhovni nivo ili tonemo u ponor dekadencije? To je izazov Purima, jednom godi{nje podvrgnuti
smo ispitu na{eg stvarnog stanja.
Zahvaljuju}i ovome, mo`emo razumjeti Arijevu re~enicu da se na
Jom Kipur ~ovjek mora osje}ati poniznim i da se mora pokajati.
Na{e molitve moraju dolaziti iz srca i moramo obe}ati Ha{emu da
ne}emo ponavljati pro{le prijestupe te odlu~iti da }emo u budu}
nosti biti mnogo bolji. Na Jom Kipur se nadamo da su to na{e
iskrene dobre namjere. Na Purim, iako mo`emo biti toliko pijani
da ne razlikujemo baruch Mordechai od arur Haman, ipak iz na{e
unutra{njosti mora izvirati istina i uvijek moramo re}i baruch Mordechai.
Na Jom Kipur svaki atom na{eg tijela mora se pribli`iti Ha{emu.
U`ivanje u Purimu, jednako kao Jom Kipur i odricanje koje on
nosi, testiraju nas kako bismo vidjeli jesmo li zaista iskreni. To je
bit Purima i Jom Kipura.
Ne postoji zajednica koja mi je bli`a od zajednice Bet Izrael. Vi ste
iskreni i vjerni, kako na Jom Kipur, tako i na Purim. Zahvaljujem
vam iz dubine svoje du{e {to ste me po~astili prilikom da budem
jedan od vas.
@elim vam svima veseo Purim i jo{ mnogo, mnogo godina uspjeha
zajedno s va{im Glavnim rabinom i gospo|om Da-Don. OSVRT
Govor premijera Natanyahua prilikom Jeruzalemske konferencije
San o Jeruzalemu
Sa Aish.com od 28. 2. 2010. prevela Dubravka Ple{e
Prije nego li po~nem, `elio bih ne{to re}i o mjestu na kojem smo
se okupili. Nekoliko katova iznad nas pod je bio natopljen krvlju
ministra u izraelskoj vladi, ratnog heroja, generala i ~ovjeka koji je
volio dr`avu Izrael.
Prije vi{e od osam godina, 17. listopada 2001., ovdje, na ovom mjestu,
ubijen je ministar Rehavam “Gandhi” Ze’evi. Njegov je ubojica sada u
zatvoru u Izraelu, Dok sam ja premijer Izraela, tamo }e i ostati.
Jedan od na{ih odgovora na ovo gnjusno umorstvo je uskoro
uspostavljanje mjesta kojem }emo odati po~ast “Gandhijevoj”
ostav{tini, ostav{tini ljubavi prema izraelskom narodu i dr`avi Izrael. Zajedno s obitelji Ze’evi, odredili smo prikladno mjesto i radimo na tome. Ne zaboravite da je “Gandhi” bio ~ovjek kojem je bila
va`na `idovska ba{tina, ba{tina na{eg naroda u na{oj zemlji. To mu
je slu`ilo kao karta i kompas koji ga je vodio naprijed. U nedjelju,
u Tel Halu, odr`at }emo posebnu sjednicu Vlade, na mjestu gdje
je ubijen Trumpledor i zatra`it }emo od Vlade da odobri sveobuhvatan plan, najve}i u povijesti dr`ave Izrael, kojim }emo oja~ati
na{u nacionalnu ba{tinu i njegovati na{e korijene. Plan je nazvan
“Tamar” – Plan infrastrukture ba{tine.
7
RUAH HADA[A
OSVRT
Sama rije~ potje~e od rije~i “Cion”, a Cion je, na kraju krajeva,
Jeruzalem. Drugim rije~ima, cionisti~ka vizija je vizija Jeruzalema.
Njihova bi se vizija mogla nazvati i “snom o Jeruzalemu”.
San o Jeruzalemu izgradio je Tel Aviv. Taj je san izgradio cijelu zemlju i o`ivio je. ^e`nja za Jeruzalemom dovela je valove useljenika:
iz Rusije, Jemena, Poljske, Maroka i Etiopije. Jedno od najpotresnijih iskustava je slu{anje pri~a etiopskih useljenika koji su ovamo
do{li pje{ice, ~ije su obitelji pomrle putem s rije~ju “Jeruzalem” na
usnama. Uistinu mo`ete shvatiti kolika je snaga na{eg naroda tek
kada ste posjetili njihov godi{nji susret, ~uli ih, spoznali da njihova
veza s Jeruzalemom nikada nije nestala, ma gdje god se oni nalazili
– ni u Europi u kojoj su se suo~ili s stra{nim napadima, ni u Africi,
ni u najtamnijim kutovima na{e planete.
San o Jeruzalemu bio je pokreta~ koji je davao snagu pionirima i
borcima te utemeljiteljima vojske, izraelske ekonomije, kulture i
izraelskog dru{tva.
Ve} tri tisu}e godina Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda i
nikada nije bio glavni grad niti jednog drugog naroda, samo na{eg.
Ako iza|ete iz ove dvorane i krenete lijevo, prema Francuskom
brdu, na}i }ete se na ulici u kojoj @idovi i Arapi `ive jedni pored
drugih. Dvije ulice dalje u drugom pravcu, spajaju se Sheikh Jarrah
i Mea Shearim. Ovdje postoji su`ivot.
Nije sve u Jeruzalemu ru`i~asto. Moramo priznati da nisu sve ulice
u isto~nom dijelu grada lijepe kao ova ulica. Mora se u~initi vi{e
kako bismo izjedna~ili uvjete i razinu usluge u svim dijelovima grada. Svakako podr`avam napore gradona~elnika koji se trudi vi{e
pozornosti posvetiti pobolj{anju infrastrukture i uvjetima `ivota
stanovnicima isto~nog dijela grada jer je i to dio na{e odgovornosti
u upravljanju ovim gradom.
Benjamin Netanyahu
Obnovit }emo i ponovo o`ivjeti stotine arheolo{kih lokaliteta i
mjesta iz vremena cionizma. Spasit }emo stotine tisu}a predmeta
smje{tenih u arhivima koji se trenutno polako raspadaju: dokumente, filmove, pjesme, liturgijske pjesme, svjedo~enja i fotografije. Ustanovit }emo dvije nacionalne staze – Povijesnu stazu dr`ave
Izrael kojom }emo povezati arheolo{ke lokalitete i Stazu izraelskog i cionisti~kog iskustva, kojom }emo povezati razna mjesta kao
{to je dvorana u Tel Avivu u kojoj je David Ben-Gurion proglasio
utemeljenje dr`ave Izrael.
Ve} tri tisu}e godina Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda i
nikada nije bio glavni grad niti jednog drugog naroda, samo na{eg.
Ova va`na konferencija koja ve~eras zavr{ava, bavila se cijelim nizom tema – alijom, ekonomijom, iranskom prijetnjom, politi~kim
horizontima, na{im odnosima sa Sjedinjenim Dr`avama, sigurno{}u
– u stvari, bavila se svim klju~nim temama vezanim uz sada{njost
ili budu}nost Dr`ave Izrael. Ali, bit biti je Jeruzalem. Jeruzalem je
glavni grad Izraela; Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda;
Jeruzalem je ujedinjen, nedjeljiv i takav }e i ostati.
Vizija i temelj na kojoj je Dr`ava Izrael ustanovljena i na kojem
danas stoji je ideja cionizma.
8
Ipak, svi u Jeruzalemu imaju slobodu kretanja, slobodu pristupa
svim mjestima i vjersku slobodu. To smo morali jam~iti iako stotinama godina to nije bilo mogu}e ostvariti. Sve je osigurano tek
nakon {to je Jeruzalem ponovo ujedinjen pod izraelskim suverenitetom. Tek je tada svim vjerama zagarantirana sloboda vjere.
Arapski stanovnici Jeruzalema vrijeme provode i trguju u trgova~kom centru Malha Mall, a `idovski stanovnici Jeruzalema kupuju
na tr`nici u Starom gradu. Ali, mi `elimo pobolj{ati su`ivot i mir u
Jeruzalemu i to je dio na{eg sna.
Danas se ovaj san ~ini samo dalekom vizijom ali je nju mogu}e
ostvariti pod uvjetima da Jeruzalem ne bude ponovno podijeljen i
da ne ogrezne u borbe me|u frakcijama i sektama te da ne postane
prostor na kojem se vode ogor~ene borbe i vlada terorizam usmjeren prema “onom drugom”.
Ja~anje su`ivota i mira mo`e se ~initi jo{ daljom vizijom ali i to je
mogu}e. Mnogo toga {to danas `ivimo ovdje, u Jeruzalemu, prije
nekog vremena ~inilo se samo dalekom vizijom i mnogi nisu vjerovali da je mo`emo ostvariti.
Ali, nad ovu su se viziju nadvili sivi oblaci. Prijeti nam ekstremisti~ki
oblik islama kojeg predvodi Teheran i koji pru`a svoje pipke u
obliku Hamasa i Hezbolaha te drugih teroristi~kih organizacija.
Upravo oni potkopavaju samo postojanje Dr`ave Izrael i otvoreno
govore o svojoj `elji da je uni{te.
OSVRT
Pridru`ivanje Irana zemljama s nuklearnim mogu}nostima, prijetnja je cijelome svijetu.
Nije to opasnost koja prijeti samo Izraelu nego, ponavljam, i cijelom svijetu. Ovo je prijetnja svjetskom miru. Ovo je svakako prijetnja nama ali iransko naoru`avanje ne prijeti samo nama nego i
cijelom Bliskom istoku i svjetskom miru i to zbog mnogo razloga.
Evo jednoga od njih: neki od vo|a istaknutih naroda javno su tijekom pro{lih tjedana i mjeseci govorili da }e i oni razviti nuklearno
oru`je ako to u~ini Iran. Ako na Bliskom istoku zapo~ne utrka u
naoru`avanju, tko zna kako }e zavr{iti! Ulazak Irana u klub nuklearnih sila, prijetnja je miru cijeloga svijeta.
Sve sam to ovoga mjeseca rekao predsjedniku Sarkozyju, koji je
ujedno i predsjednik Vije}a sigurnosti. Sve sam to rekao i predsjedniku Obami kada sam se s njim susreo u Washingtonu i nedavno, kada sam prije nekoliko dana razgovarao s dr`avnom tajnicom Clinton. Sve sam to rekao i Angeli Merkel tijekom posjete
Njema~koj. Sve sam to rekao Silviju Berlusconiju, premijeru Italije.
Sve sam to rekao predsjedniku Medvedevu u Moskvi i ju~er premijeru Putinu.
Sve }u to re}i i danas vama – ako Iran stekne nuklearno oru`je, bit
}e to prijetnja cijelome svijetu.
Od samoga po~etka, moja je vlada radila kako bi ovu ideju ~vrsto
ukotvila u svijest svijeta. Spoznao sam da su nas sve zemlje koje
sam spomenuo i njihovi vo|e voljni poslu{ati.
Sada, kad je svima jasno da Iran razvija nuklearno oru`je, rasprava
je zavr{ila. Ako smo prije godinu dana bili u situaciji u kojoj nisu
bile potpuno jasne namjere Irana da si priskrbi nuklearno oru`je,
da je krajnji cilj iranskoga nuklearnog programa oru`je, danas vi{e
nema nikakve sumnje.
Tako dugo dok nastavlja svoj program, besmislena je i rasprava
o tome koliko }e Iranu jo{ vremena trebati. Ne dugo. Svi se, isto
tako, sla`u o kakvom se re`imu radi jer je sve postalo potpuno jasno tijekom pro{lih izbora. Do tada ni to nije bilo potpuno jasno:
ljudi su mislili da se radi o populisti~kom re`imu. Taj re`im niti
je populisti~ki niti je popularan. To je re`im kojega ljudi mrze.
Mo`da mogu vje{ta~ki napuniti trg ali u Iranu postoje deseci milijuna ljudi, velika ve}ina, koji `ele samo jedno – slobodu od ove
brutalne tiranije.
Narav ovoga re`ima postala je svima vidljiva, kao {to je vidljiv postao i njihov tajni nuklearni program. Svima je jasna opasnost koja
prijeti cijelom Bliskom istoku – kako @idovima, tako i Arapima, ali
ne samo @idovima i Arapima. Sve je postalo vidljivo. Sve je jasno.
Sada je samo pitanje {to }e me|unarodna zajednica u~initi kako bi
se suo~ila s ovim izazovom.
Prvo dolazi – shva}anje. Ali, poslije shva}anja mora do}i zaklju~ak.
A poslije zaklju~ka me|unarodna zajednica mora ne{to poduzeti.
Me|unarodna zajednica trenutno raspravlja o sankcijama. O njima
RUAH HADA[A
sam razgovarao sa svim vo|ama s kojima sam se susreo. Svakome
od njih citirao sam rije~i Hilela Starijeg od prije dvije tisu}e godina: “Ako ne sada, kada?” Ako sada Iranu ne nametnemo ozbiljne
sankcije, kada }emo? Za godinu dana? Dvije? Kada? Ako ne sada,
kada? Ja ka`em sada.
Povr{ne sankcije, sankcije bez zuba – kakva je korist od njih? Koja
je svrha sankcija? Njihova je svrha da ne{to promijene, da natjeraju ovaj re`im na zaustavljanje nuklearnog programa. Ako sankcije
nemaju zube, kakav }e biti njihov u~inak? Zar samo spoznaja da su
bile nametnute?
Preostalo nam je jo{ vrlo malo vremena. Sada je trenutak za nametanje ozbiljnih sankcija.
Preostalo nam je jo{ vrlo malo vremena. Ponavljam, sada je trenutak za nametanje ozbiljnih sankcija. Re}i }u vam {to su to ozbiljne sankcije. One su sveobuhvatne ali moraju uklju~ivati i sankcije
na podru~ju energije. Iranska se ekonomija uglavnom temelji na
energetskom tr`i{tu, na izvozu i uvozu energetskih proizvoda. Ako
sankcije uklju~e i spre~avanje izvoza nafte i, {to je jednako va`no,
uvoza naftnih proizvoda, iranska }e se ekonomija zaustaviti.
Sna`ne sankcije moraju uklju~ivati korake kojima }e se sprije~iti
uvoz naftnih proizvoda u Iran te izvoz energije. Vjerujte mi, to }e
pokazati u~inke.
Ne mogu sa sigurno{}u re}i ho}e li biti efektivno ali potpuno sam
siguran da povr{ne, slabe, bezube sankcije, ~ak i ako budu nametnute, ne}e imati nikakvog u~inka. S druge strane, kombinacija
sankcija na energetskom polju, potpuno su druga~ija pri~a.
Ako ne sada, kada? Sada. Sna`nim sankcijama moramo zaustaviti
uvoz proizvoda rafinirane nafte i izvoz benzina. Nadam se da }e
se me|unarodna zajednica pokazati doraslom situaciji. Nadam se
da }e razumjeti zna~aj ovog povijesnog trenutka kada }e odgovorne zemlje svijeta, koje razumiju veli~inu prijetnje i kratko vrijeme
koje nam je jo{ preostalo za djelovanje, u~initi {to je potrebno.
Vo|e moraju u klju~nim trenucima donijeti te{ke odluke jer, ako
to ne mogu, onda ne bi ni smjeli biti vo|e. Tri tjedna poslije mog
prvog izbora za izraelskog premijera pozvan sam da govorim pred
oba doma Kongresa u Washingtonu. Tada, prije ~etrnaest godina,
govorio sam o nuklearnoj prijetnji. Rekao sam da je najve}a prijetnja ~ovje~anstvu ali i mojoj zemlji upravo iranski poku{aj da stekne nuklearno oru`je. Sje}am se da su tada, prije ~etrnaest godina,
mnogi ljudi izrazili sumnju.
Danas vi{e nema sumnje. Danas svi znaju. Danas nam dopu{taju
da vidimo {to rade. Ovo je najva`nije pitanje koje mogu postaviti
danas na Jeruzalemskoj konferenciji u Jeruzalemu, vje~nom glavnom gradu naroda Izraela.
Hvala. Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i
sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada
}e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline
i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”
9
RUAH HADA[A
NA[I MIOMIRISI
Besamim-cadika
Pesah
Jasminka Doma{
Jasminka Doma{
Razli~ite sudbine, osobnosti, profesije, razli~iti interesi, sve je to
dio `ivota i dio zajednice pa i ove na{e.
Na kraju krajeva, nitko ne mo`e sve sam uraditi kao {to nitko ne
posjeduje sva potrebna znanja za `ivot, rad, napredovanje.
Razli~itost sama po sebi nije lo{a ni negativna osobito ako nam je
poveznica u vjeri, u ljubavi prema Tori, Talmudu, tradiciji...
I zato je va`no uo~iti da netko, primjerice, ima volju i znanje da
uredi biblioteku, netko drugi da pripremi divnu ve~eru, netko
tre}i ima predivan glas i krasno ga je ~uti u zboru, ima i onih koji
su talentirani za pitanja financija, za pripovijedanje, socijalnu skrb,
podu~avanje, pisanje, za izradu nakita, za slikanje, za komunikaciju, za pitanja protokola, obrazovanje itd.
[ezdeset pet godina nakon Drugoga svjetskog rata doista nam
ne treba neka vanjska opasnost pa da se osjetimo ujedinjeni. No
ono {to nam nasu{no i uvijek treba jest me|usobna solidarnost,
uva`avanje, sposobnost da znamo i mo`emo} izre}i sve {to `elimo
ne iza le|a, nego u onom {to bih nazvala – u svetosti dijaloga. Naravno, i onda kada smo iz ovih ili onih razloga usamljeni u svojem
mi{ljenju, pritom se treba podsjetiti da demokracija podrazumijeva i to da i manjina, a ne samo ve}ina mo`e biti u pravu i da i oni
koji su u toj manjinskoj skupini, tako|er imaju svoja prava.
^uveni Hilel i [amaj sa svojim raspravama mogu nam uvijek biti
pred o~ima i nadahnu}e, jer su svoje stavove i gledi{ta uvijek temeljili na argumentima. I jedan bez drugog ne bi bili tako zna~ajni
da ih se i danas sje}amo. Upravo ih je razli~itost ~inila jedinstvenim
i jedan drugoga veoma su cijenili iako su naj~e{}e bili na suprotnim pozicijama. Njihovi sljedbenici to ponekad uop}e nisu mogli
shvatiti.
U vremenu u kojem jesmo, u zajednici u kojoj jesmo, nezamjenjiva
je uloga rabina. Sa svojim znanjem i poznavanjem ljudskih i karakternih osobina ~lanova zajednice, on je kao neka vrsta magneta
koji privla~i i povezuje sve razli~ite dijelove. Rabin je u svakom
trenutku osoba koja unosi i treba uvijek unositi ravnote`u i mir.
Uostalom, nije samo molitva sveta nego je sveto i svako zauzimanje
za ~ovjeka, pojedinca.
Rabin koji je na ~elu vjerske zajednice pritom je najva`nija, sredi{nja to~ka, jer on poznaje u osobama te talente, zna i obiteljsku
situaciju ~lanova ~ak i njihovo imovinsko stanje, dakle velike su
mogu}nosti da pomogne tamo gdje mo`e pomo}i. To naravno ne
podrazumijeva pasivnost ostalih ~lanova u Bet Israelu. Za po~etak
va`na je i odluka svakog pojedina~no da se odrekne negativnih
komentara o bilo kome i bilo ~emu, nego da dolazi s konstruktivnim prijedlozima i u~ini ne{to za zajednicu ili pojedinca u mjeri u
kojoj to mo`e. Dakle, nikada nije dovoljno strpljivosti, tolerancije,
dobronamjernosti.
U cijelom dru{tvu te{ka je gospodarska situacija, nije mali broj u
zajednici i onih koji se itekako mu~e – kako pre`ivjeti. Pomognimo
najvi{e {to mo`emo. Na`alost taj nedostatak novca osje}a se i u Bet
Israelu i `alosno je kada odgovorni ljudi, primjerice u Gradu, daju
obe}anja na koja se ~eka u nedogled da budu ispunjena i pitanje
je ho}e li uop}e biti realizirana.
Ipak i unato~ tome opstajemo. Tu smo. Pesah je i neka doista
bude u znaku oslobo|enja od svih te{ko}a i problema. Izlazak iz
sada{njeg stanja neka nas vodi u jednu novu i vi{u kvalitetu. Prve 3 cifre barkoda proizvoda, kod su dr`ave iz koje proizvod dolazi.
Primjer: svi kodovi koji po~inju sa 690, 691, 692 do 695 dolaze iz Kine.
Npr., 471 zna~i da proizvod dolazi s Tajvana.
Kodovi:
00 do 13: SAD i Kanada
30 do 37: Francuska
40 do 44: Njema~ka
49: Japan
50: Velika Britanija
57 š: Danska
64 š: Finska
76 š: [vicarska i Liechtenstein
628 š: Saudijska Arabija
629 š: Arapski emirati
740 do 745: Srednja Amerika
480 do 489: Filipini
Na{e pravo je da budemo obavije{teni! 10
KOLUMNA
RUAH HADA[A
Na obalama rijeka babilonskih
S macesom u slobodu
Dolores Bettini
Dolores Bettini
Ovih dana 3322. put slavimo izlazak iz Egipta. Danas, kao i tisu}ama godina do sada, simbol na{e duhovne i fizi~ke slobode je
najjednostavnije i najsiroma{nije jelo od svih jela – maces. Iako se
naziva kruhom ropstva, maces je, zapravo, kruh slobode.
Nema ni~eg tako ukusnog i primamljivog kao {to je prvi pojedeni
komadi} macesa na Sederu. Pa zato, evo nekih pravila kako se priprema maces ko{er {el Pesah:
Tijesto se ne smije mijesiti s mlakom vodom jer toplina ubrzava
fermentaciju. Vodu treba ve~er prije pripremanja tijesta izvu}i iz
bunara, izvora ili slavine i ostaviti preko no}i na hladnom mjestu.
Ovakva voda naziva se majim {elanu. (U toplim krajevima gdje je
voda toplija nego {to bi smjela biti, posebno se vodi ra~una o tome
odakle se vodu smije uzeti i kako odr`ati odre|enu temperaturu
vode.) U industrijskoj proizvodni macesa, koristi se voda iz vodovoda. Radi mogu}nosti da klor iz vode potakne fermentaciju, voda
prolazi kroz filtre, a onda se ~uva preko no}i na hladnom mjestu.
P{enicu treba samljeti u bra{no bar jedan dan prije pripremanja tijesta kako bi se ono moglo ohladiti jer se tijekom mljevenja zagrije.
Ni{ta {to bi moglo zagrijati tijesto i ubrzati fermentaciju, ne dodaje
se, pa tako ni sol ni papar.
Maces }e biti ko{er {el Pesah ako od trenutka kad se u bra{no stavi
voda, pa do trenutka kad je maces pe~en, ne pro|e vi{e od 18 min.
Zato, ako jedna osoba ru~no mijesi tijesto, ne smije upotrijebiti
vi{e od 1.666 g bra{na jer se smatra da je to najve}a koli~ina koju
jedna osoba mo`e u roku od 18 minuta umijesiti i ispe}i.
Prostorija u kojoj se mijesi ne smije biti topla. Ako su se osobi koja
mijesi zagrijale ruke, treba ih rashladiti u vodi.
Pe}nica mora biti zagrijana do maksimuma, kako bi se tijesto (treba ga {to tanje razvaljati) po~elo pe}i ~im ga se stavi unutra. (Maces
pe~en u mikrovalnoj pe}nici ili na suncu nije ko{er {el Pesah.)
Ne vjerujem da }e itko od nas sam pe}i maces, ali znam da ima
onih koji bi htjeli napraviti maces knedle, ali se ne usude jer misle
(ili su ih neki “znalci” uvjerili) da je to stra{no komplicirano. E pa,
otkrit }u vam tajnu: nije to nikakva mudrost! Evo, ovako:
Koli~ina za 1 osobu: 1. korak – istucite 1 cijelo jaje, 1 `licu vode,
1/4 `li~ice soli, malo papra, ½ `li~ice ulja, 1 `li~icu sitno sjeckanog
per{ina i u to postepeno sipajte maces bra{no (dok ne bude gusto
kao npr. griz na mlijeku; ne smije se razlijevati). Tko voli svje`i
|umbir, treba ga sasvim sitno nasjeckati i umije{ati u smjesu. Smjesu ostavite u hladnjaku 30 do 60 min. (Nemojte me pitati za{to
ostaviti u hladnjaku, a ne na sobnoj temperaturi jer nemam pojma,
ali znam da tako treba.) Budu}i da ste prvi korak uspje{no izveli,
nagradite se s ne~im; napravite si kavu ili ~aj i sl., gricnite malo
macesa i odmorite se od ovog, “stresnog” posla.
2. korak – skuhajte vodu s malo soli i par kapi ulja. Izvadite smjesu iz
hladnjaka i vidjet }ete da je postala gu{}a. Navla`ite ruke, uzmite malo
smjese i poku{ajte napraviti knedlu. Ako se previ{e lijepi za ruke, dodajte u cijelu smjesu jo{ malo maces bra{na, a ako se raspada dok ju
oblikujete, dodajte malo vode da se smjesa razrijedi. Ne bojte se ako
ova probna knedla nije od prve savr{ena. Samo polako; sjetite se kako
ste se kao dijete igrali s glinom (ili blatom) – postupak je isti. Veli~ina
knedli ovisi o va{oj `elji, ali imajte na umu da }e skuhana biti skoro
dvostruko ve}a. Kad ste oblikovali sve knedle, ubacite ih u kipu}u
vodu i kad voda opet zavri, smanjite plamen (da ne iskipi) i poklopite.
Kad knedle isplivaju na povr{inu (a to }e biti za 1 – 2 min), kuhajte ih
jo{ 1/2 min na laganoj vatri, zatim procijedite i ubacite u kipu}u juhu.
Juhu s knedlama poklopite i ostavite (ali ne na vatri!) jo{ 5 – 10 min.
3. korak – jedite juhu sa svojim maces knedlama i u`ivajte! Ako i nisu
savr{ene (a ja vas uvjeravam da }e biti!), ne o~ajavajte, drugi put }e biti
bolje. Taj drugi poku{aj mo`e biti ve} sutradan. Za{to ne? Je l’ Pesah ili
nije? Napravite, na primjer, pile}i paprika{ s maces knedlama.
4. korak – misiju zvanu “maces knedle” uspje{no ste izveli i, ako
vas veseli, sad vi mo`ete druge uvjeravati kako je priprema maces
knedli stra{no zahtjevan posao, kako je potrebno silno kulinarsko
umije}e i znanje i kako se to ne mo`e napraviti samo tako! Pismo ~itatelja USA Today
USA Today novine koje se ~itaju po cijelom svijetu, objavile su
17.3 2010 pismo ~itatelja Johnna Jaffe iz Orefielda Pam u kome
pi{e da bi SAD-u bilo mnogo pametnije da se bavi prijete}im
rastom radikalnog islama u svijetu i u samom SAD-u, umjesto
malim hrabrim Izraelom, zemljom koja se bori za pravo svog
opstanka. Jaffa navodi u svom pismu da je od 1948., kada je
progla{ena nezavisnost Izraela, 22.000 Izraelaca poginulo u ratovima koje su vodili Arapi protiv Izraela. On tako|er navodi
da SAD ne bi trebao zaboraviti veselje me|u palestinskim Arapima, koje je vladalo nakon vijesti o ru{enju blizanaca i napada
na Pentagon 9/11. Na kraju, pisac teksta zaklju~uje, da ni jedna
osoba koja sebe smatra za ozbiljnu, ne bi smjela pomisliti a kamoli izre}i da prepreku miru predstavlja odluka izraelske vlade
da izgradi nekoliko desetaka stanova u bilo kom dijelu svoga
glavnog grada. 11
RUAH HADA[A
KOLUMNA
Pismo voljenoj i starijoj bra}i
Pripovijest o va`noj katarzi
Drago Pilsel
Drago Pilsel
Tko danas ~ita, trideset godina kasnije, moje tekstove o `idovstvu i
pravoslavlju i poznaje moj anga`man u podupiranju `idovske kulture i
dobrih srpsko-hrvatskih odnosa, sasvim sigurno te{ko mo`e vjerovati
da sam, eto, do svoje 16-17 godine spavao pod Paveli}evom slikom
(i raspelom). Ali, tako je to tada bilo.
Moj anga`man, nikad zapravo zapo~et, u Uredu predsjednika
Republike Hrvatske, zavr{en je kako je i zapo~eo: harangom i
nevi|enim obru{avanjem na moju malenkost (~etrdesetak tekstova u samo nekoliko dana i na stotine uvredljivih poruka tipa “goni
se natrag u Argentinu, smrade jedan komunisti~ki”).
U komentaru “Treba nas brinuti to {to je Josipovi} pustio Pilsela
da ode” (Jutarnji list, 10. o`ujka), kolega Miljenko Jergovi} pi{e
ovako: “Dragu Pilsela istjerali su iz Predsjedni~kog ureda, ali on
nije imao razloga za uzmak. Najprije, tko ga je istjerao: dijelom
su to bili kolumnisti koje spominje, dijelom se radilo o javnoj hajci protiv njega, vo|enoj u nekim va`nim i relevantnim medijima,
uklju~uju}i i Informativni program dr`avne televizije, a dijelom ga
je istjerala neadekvatna, smislom i sadr`ajem kriva reakcija strukovnoga udru`enja...”. A hajka je krenula u petak, 19. velja~e, kada
je predsjednik Ivo Josipovi} predstavio svoje nove najbli`e suradnike, “otkri}em” novinara Ve~ernjeg lista, jel’ de, velikih grijehova
moje rane mladosti o kojima sam i sâm pisao vi{e puta.
O tomu, jo{ jednom iz pera Miljenka Jergovi}a (“Drago Pilsel,
stid za Hrvatsku”, Jutarnji list, 2. o`ujka): “Dok drugi u skladu
s vremenskim prilikama revidiraju svoju pro{lost i resetiraju savjest, Drago Pilsel se intelektualno i moralno obra~unava sa samim sobom. Nikad mi ne bismo saznali da je bacio kamen na sinagogu (...) da on nije rekao kako nije dobro bacati kamenje na
sinagogu (...) ^injenica da ga, kao kakvog starmalog osmo{kolca,
danas trehaju i s le|a mu udaraju klempe neki ovda{nji mangupi,
uklju~uju}i i pokojeg hrvatskog kolumnista koji bi, dok ga nitko ne
gleda, sam bacio kamen na sinagogu, ali avaj, u Zagrebu sinagoge
nema, potvr|uje da se Drago Pilsel na{ao me|u svijetom ~ijoj je
niskosti nedorastao. Jedno od najstra{nijih umije}a svake provincije, koje je u Zagrebu dovedeno do savr{enstva, jest da se ~in ne~ije
moralne katarze pretvori u njegovu najve}u slabost. Pilsel je priznao da je kamenom zamahnuo prema sinagogi u Buenos Airesu,
a napadaju ga ljudi koji ni nakon sedamdeset godina nisu u stanju
priznati da su zagreba~ku sinagogu sru{ili do razine parkinga za
povla{tene...”.
Dao sam i intervju kolegi Darku Pavi~i}u za njegov blog
“Dopisni{tvo Kaptol” kojeg je, pak, od silnih pritiska u Ve~ernjem
listu Darko bio prisiljen ugasiti. Naslov sve govori: “I danas me
boli ruka od kamena ba~ena na sinagogu, premda sam taj grijeh
mladosti odavna ispovjedio”.
Ponovimo to jo{ jednom, i to ba{ u ovome `idovskome glasilu,
da nikako ne bude sumnje da ne{to krijem. Dogodilo se to 1978.
12
godine. Imao sam nepunih 16 godina, {to nije alibi, ali valja spomenuti. Naime, jedno je baciti kamen na sinagogu kao tinejd`er,
i pri tome biti pijan, a drugo je, recimo, biti novinar i gledati po
strani kada se u na{oj zemlji ubijaju srspski civili u Lici ili u Slavoniji, ignoriraju}i zlo~in i vlastito poimanje digniteta profesije u kojoj
jesmo. Elem, vra}ali smo se, moj pokojni brat i ja, zajedno s grupicom prijatelja iz jedne fe{te u klubu Ukrajinaca. Bili smo pripiti.
Sinagoga se nalazila pet-{est blokova od na{e ku}e. Bila je manja
i moderna, opasana visokim zidovima. Zapravo, namjera nam je
bila dignuti stra`ara na noge i zbrisati. To je bila uhodana zezancija
me|u tada{njim mladim Argentincima. U~initi neku manju {tetu i
pobje}i. Kao kada dana{nji omladinci i tinejd`eri {araju grafitima
po tu|im fasadama i “zdime”. Mi smo poznavali toga ~uvara i nije
nam se svi|ao. Nije bio @idov. Nego neki ~ovjek iz susjedstva. Tako
se netko dosjetio – iz gomile kamenja, jer se u nekoj susjednoj ku}i gradilo pa ga je na plo~niku bilo, mislim, kao i ne{to razbijenih
cigala i {ute – ugrabiti kamen i baciti preko plota sinagoge. Taj je
opalio jedan prozor. Ni{ta se nije dogodilo. Ponovljena je radnja,
tu sam i ja bacio svoje kamenje, i tada se upalilo svjetlo. Stra`ar je
iza{ao, po{ao prema glavnim vratima i povikao na nas, ne{to smo
mu dobacili i potr~ali. To je bilo to. Ali, sutradan, kada sam se otrijeznio, shvatio sam {to sam napravio. Bilo me je jako sram. Taj sam
grijeh ispovjedio. Nisam ga nikada vi{e ponovio i, kako sam rekao,
nije metafora, i danas me “boli ruka” zbog ba~enoga kamenja na
tu bogomolju.
Promptnom reakcijom, u istom listu u kojem je krenula haranga, oglasili su se rabin dr. Kotel Da-Don, dr. Ivo Goldstein, Slavko
Goldstein te dr. Vladimir [alamon. Vrijedi prenijeti njihovu izjavu:
“Drago Pilsel je tijekom proteklih dvadesetak godina nizom javno
izre~enih stavova i djela pokazao svoje po{tovanje i ljubav prema
@idovima, kao i prema `idovskoj zajednici u cjelini. U vi{e je navrata pomagao `idovskim institucijama. Drago Pilsel nikad nije sakrivao svoju pro{lost, ve} je najbolji primjer kako se ~ovjek mo`e hrabro i uspje{no suo~iti s ekscesima koje je po~inio ili neprili~nim
stavovima koje je imao u prethodnim vremenima. @idovi i `idovska zajednica sigurni su da }e i budu}nosti u Dragi Pilselu imati
iskrenog prijatelja.”
Tko danas~, trideset godina kasnije, ~ita moje tekstove o `idovstvu
i pravoslavlju i poznaje moj anga`man u podupiranju `idovske
kulture i dobrih srspko-hrvatskih odnosa ili onaj tko pamti sve {to
sam u~inio i napisao za ljudska prava mojih sugra|ana srpske nacionalnosti, sasvim sigurno te{ko mo`e vjerovati da sam, eto, do
svoje 16-17 godine spavao pod Paveli}evom slikom (i raspelom).
KOLUMNA
Ali, tako je to tada bilo. Ali apsolutno demantiram svaku tvrdnju da
sam bio nacionalsocijalist, nacist, fa{ist, antisemit, da sam veli~ao
Hitlerovo nedjelo i Holokaust, itd. Ispast }u budala – nema veze:
za istinu o stradanjima @idova, Srba i Roma, ~uo sam prvi put
tek nakon dolaska u Jugoslaviju u svibnju 1989. A cjelovitu sliku
doga|aja iz vremena Drugoga svjetskog rata stekao sam prijateljevaju}i s Mikom Tripalom i drugim va`nim ljudima, u bliskim susretima nakon {to smo utemeljili HHO.
Moram li to ponoviti? Svakako! Zbog toga {to volim @idove i njihovu kulturu, {to me svaka pomisao na Holokaust dovodi do ganu}a
i {to slijedim nauk @idova Isusa iz Nazareta koji je i sam bio ubijen
{est milijuna puta tijekom [oaha, sebi dajem pravo re}i da sam
RUAH HADA[A
kao novinar, koji je i kr{}anin i teolog, ba{tinik `idovske kulture
i duhovnosti. Mo`emo li, dakle, ovu pri~u sa sinagogom iz Buenos Airesa smatrati zavr{enom? Ako ugledni @idovi, kojima od srca
zahvaljujem na podr{ci, to tako misle, onda to vrijedi i za mene.
Ali onima kojima to nije jasno i sa ovoga mjesta poru~ujem: valja
do~ekati spremnima i dan kada }e svima, ne samo meni ili vama,
~itateljima Ruaha Hada{a, biti jasno da su Hitlerov nacionalsocijalizam, fa{izam, staljinizam, usta{tvo i druge totalitarne ideologije
stvar pro{losti. Hrvatima i drugima, ako im je te{ko pojmiti bolju
budu}nost, neka (to nam od srca `elim) po~nu sa svom ozbiljno{}u promatrati sada{njost. Djeca
13
RUAH HADA[A
STAJALI[TA
Zapadna obala na Matejevom
materinjskom jeziku
Boris Havel
Boris Havel
Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade
u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom
sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.
Ovih sam dana ~itao Novi zavjet, to~nije Evan|elje po Mateju,
u sklopu vremena koje odvajam isklju~ivo za duhovnost. Ne za
ozbiljno studiranje, niti povijesne, politolo{ke, teolo{ke, komparativnoreligijske ili jezi~ne analize teksta, ve} samo da du{i na|em
mir. Nakon cijelog dana ispunjenog aktivnostima i neodgodivim
obvezama, nakon stresa na poslu, a u zadnje vrijeme i doma, budu}i da nam se nedavno uselio tinejd`er (moja {esnaestogodi{nja
k}i Emma napokon je iz [vedske do{la `ivjeti kod nas), sve {to mi
u deset i pol nave~er treba je malo du{evnog i duhovnog mira. U
Bibliji ga uvijek na|em.
No ta mi ve~er nije bila su|ena za kontemplaciju o duhovnosti.
Premda je po~elo obe}avaju}e. ^itao sam prvo poglavlje Evan|elja
po Mateju, kako se u Betlehemu Judinu rodio Isus i kako su do{li
mudraci s istoka i donijeli mu darove. Zami{ljam prizor. U sje}anju mi je mno{tvo gra|e za sanjarenje. Od najranijeg djetinjstva
vodili su me u crkvu da vidim jaslice, a u njima u`ivam i danas:
drvene, plasti~ne, slamnate, papirnate, “kru{aste” i digitalne. Josip i Marija blago promatraju dijete, ne svra}aju}i pogled s njega
ni kad mudraci razmotaju dragocjenosti i one bljesnu {talicom.
Janjad se ~udi neobi~nom prizoru. Jedno plaho zagleda u kolijevku. Magare kao da se smje{ka s razumijevanjem. Nakon te idili~ne
slike, mudraci se iz Betlehema Judina vra}aju doma, ali ne preko
Jeruzalema kako im je zapovjedio judejski kralj. Herod je, naime,
`elio od njih saznati gdje je taj novoro|eni potencijalni pretendent
na njegovo prijestolje, kako su ga upozorili neki pismoznanci, i
smaknuti ga. Mudraci su ga zato zaobi{li, a razbje{njeli kralj, nakon
{to je shvatio da je izigran, zapovjedio je vojsci da prona|u i ubiju
opasno novoro|en~e.
Tada se Josipu ukazao an|eo i rekao mu da s obitelji preseli u Egipat. Zami{ljam an|ela kako mu donosi koordinate puta. Koliko bi
samo `ivot bio lak{i kad bi an|eli ~e{}e tako intervenirali. Meni su
neke koordinate `urno potrebne s mojom tinejd`ericom. Ali Gospodin ~udesno sve izvodi na dobro onima koji ga ljube, obe}ava
mi tekst preda mnom. Pomislim, ta koordinate zapravo imamo!
Ne donose ih an|eli, ali su zapisane u Bibliji. “Tvoja rije~ nozi je
mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” stoji u Psalmu 119. [to se vi{e
dr`imo Rije~i Gospodnje a manje ljudskih mi{ljenja, kojekakve
propagande i reklama, manje je konfuzije, stranputice i gluposti,
a vi{e je mira i blagoslova. ^itam dalje. Josip, Marija i novoro|eni
Isus odlaze i nastanjuju se u Egiptu sve do kraljeve smrti. Zatim
se, po novom an|elovu naputku, ponovno vra}aju prema Judeji,
u zavi~aj. Ovako je to prenio Matej: “Nakon Herodova skon~anja,
gle, an|eo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: ’ustani, re~e,
uzmi dijete i njegovu majku te po|i u zemlju izraelsku jer su umrli
14
oni koji su djetetu o glavi radili.’ On ustane, uzme dijete i njegovu
majku te u|e u zemlju izraelsku” (Matej 1:19-21).
U zemlju koju?
I tu se odjedanput moja kontemplativna razmatranja raspr{e, a
obuzmu me druga, vi{e ovozemaljska, zemljopisna i politi~ka. Josip, Marija i Isus i{li su iz Egipta prema sjeveru, i do{li u Judeju, u
krajeve oko Betlehema, Hebrona i Jeruzalema, koju Matej naziva
“zemljom izraelskom”. Ili na Matejevom materinskom jeziku, “Erec
Izrael.” Koliko sam samo puta pro~itao ovo prvo poglavlje Mateja, a ovaj mi detalj nikad nije zapeo za oko. Detalj, da pojasnim,
kako evan|elist taj dio zemlje naziva isto onako kako ga nazivaju
dana{nji `idovski naseljenici tih okupiranih podru~ja, ozlogla{eni
settleri, i svi cionisti. Normalnim, povijesnim imenom te zemlje.
Imenom koje je, usprkos tomu {to je i normalno i povijesno, neizreciva abominacija za mnoge dana{nje politi~are i novinare.
Odmah su mi pali na pamet novinski napisi koji se ovih dana bave
gradnjom `idovskog naselja Ramat [lomo, striktno na podru~ju
koje to ime pokriva. Prije nekoliko tjedana izraelsko je Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo gradnju 1600 stambenih jedinica
u toj isto~nojeruzalemskoj ~etvrti, i to usred slu`benog posjeta
ameri~koga potpredsjednika Joea Bidena Izraelu. To je u Washingtonu izazvalo negodovanje i zahtjeve za povla~enjem te drske
odluke. Netanyahu se ispri~ao zbog lo{eg tajminga, a Biden je implicitno prihvatio ispriku. No na izraelskog se premijera potom
okomila Hillary Clinton, takvim tonom i rije~ima da je izraelski
veleposlanik u Americi Oren izjavio je kako su izraelsko-ameri~ki
odnosi u najgoroj krizi od 1975. godine. Nekoliko dana kasnije,
ameri~ki predsjednik Obama poku{ao je ubla`iti nastalu napetost,
ali je i izrazio neslaganje glede gradnje toga `idovskoga naselja.
Kao i ostalih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Odnosno na
podru~ju Palestine, na kojem @idovi uop}e ne bi trebali `ivjeti budu}i da je to povijesno arapsko-palestinsko muslimansko
podru~je. Na Matejevom materinskom jeziku Judeja, Erec Izrael,
a na svim ostalim jezicima Zapadna obala, Palestina. Nije ~udo da
ve}ina ljudi ne reagira kad ~uje da se Isus rodio u Palestini, {to je
groteskni anakronizam i anatopizam, budu}i da informacije ~ak i
o njemu crpe iz tercijalnog izvora zvanog mediji. Zavr{na misao
s kojom sam tu ve~er usnuo bila je kako izme|u apostola Mateja
i dana{njih izraelskih naseljenika postoji potpuna terminolo{ka
usugla{enost, koja pak ne postoji izme|u apostola Mateja i Obame, Bidena, Clintonove, Ashtonove, bljedunjavih tehnokrata Europske unije i ve}ine zapadnoeuropskoga tiska. Uklju~uju}i i hrvatski. Nek’ smo i mi u ne~emu Zapadna Europa.
STAJALI[TA
[to je zapravo “Zapadna obala”?
Ime “Zapadna obala” koje je istisnulo stariji, precizniji i bolji naziv
Samarija i Judeja, odnosi se na podru~je Erec Izraela uz zapadnu obalu rijeke Jordan. Budu}i da Samarija i Judeja daju prejasnu
predod`bu o tome ~ija je to zemlja, “Zapadna obala” se intenzivnom uporabom od 1948. godine uvrije`ilo, premda je vi{e eufemizam nego zemljopisni pojam.
^itavo je to podru~je, kao i veliki dio Bliskog istoka, od po~etka
16. stolje}a bilo pod imperijalisti~kom upravom turskoga Otomanskog Carstva. U Prvome svjetskom ratu Britanci su Turke potjerali u
Tursku, a Balfourovom deklaracijom iz 1917. zemlju predali onima
za koje su temeljem uvida u povijest i Bibliju zaklju~ili da su njeni
izvorni vlasnici; onima koji su joj dali ime i koji su je i u~inili tako
popularnom: @idovima. Koju zemlju? ^itavo podru~je dana{njega
Izraela, uklju~uju}i “Zapadnu obalu”, kao i ~itavu dana{nju Kraljevinu Jordan. Nekoliko godina kasnije, nakon arapskih spletki,
ucjena i prijetnja, tri ~etvrtine podru~ja izvorno namijenjenoga
@idovima odsje~eno je i predano Arapima. Na tome odsje~enom
dijelu, koji je sav bio na isto~noj strani rijeke Jordan, osnovana je
Palestinska dr`ava. Njezinim kraljem progla{en je Arapin iz Saudijske Arabije, podrijetlom Ha{emit. Nazvana je Transjordanija. Ne{to
kasnije, na dijelu podru~ja izme|u Jordana i Sredozemnog mora,
1948. uspostavljena je dr`ava Izrael. Odmah po progla{enju `idovske dr`ave napalo ju je pet arapskih dr`ava: Egipat, Transjordanija,
Sirija, Libanon i Irak. No Izrael se obranio, a kad je u drugoj rundi
krenuo u ofenzivu, Arapi su zatra`ili primirje. Crte razdvajanja po
zavr{etku toga izraelskog Rata za nezavisnost (1948.-1949.), postale su i granica izme|u Izraela i “Zapadne obale”, ili takozvana “zelena crta.” Zapadnu je obalu zaposjela Transjordanija, koja je zatim
morala promijeniti svoje paradoksalno ime u Jordan. Jordansku
upravu nad Zapadnom obalom nije priznao nitko osim Velike Britanije i Pakistana. Dugoro~no gledano, Transjordanija je uzalud
mijenjala ime. Nakon {to je u ratu 1967. njena vojska otvorila vatru
na Izrael, Izraelci su probili “zelenu crtu” i potisnuli ih preko Jordana. Nakon mnogih stolje}a tu|e imperijalisti~ke vlasti, @idovi su
opet zagospodarili skoro ~itavom svojom zemljom.
Otkud @idovi u Samariji i Judeji?
Odmah po osvajanju, dio @idova po~eo je na dijelovima Samarije i
Judeje graditi domove ili se vra}ati u ve} postoje}a naselja iz kojih
su @idovi bili protjerani nakon {to su ih Arapi osvojili u nekom od
prethodnih ratova. Ne negiraju}i Arapima pravo da ostanu `ivjeti
na toj zemlji, @idovi su se vratili u srce svoje pradavne domovine,
sredi{te `idovske dr`avnosti, vjere i civilizacije. Zbog toga su se
naseljenici tih podru~ja i nazvali mitnahalim – ba{tinici. Gradovi
kao {to su Hebron ili [hem ~uvali su `idovska sveti{ta od davnina.
[to tek re}i za tada osvojeni isto~ni dio Jeruzalema, u kojem je i
Hramska gora, na kojoj je prije tri tisu}e godina Salomon izgradio
prvi Hram, te Zapadni zid: najsvetija mjesta u `idovstvu. Kad su se
@idovi 1967. vratili u svoju ~etvrt u Starom gradu, nisu do{li kao
naseljenici ve} kao povratnici, budu}i da su ih odatle 1948. protjerali Transjordanci. @idovsko naseljavanje isto~noga Jeruzalema,
Samarije i Judeje predstavljalo je vra}anje naroda na zemlju koja
nikad nije prestala biti njihova. Danas ih je u tim podru~jima oko
pola milijuna.
RUAH HADA[A
Po osvajanju toga podru~ja, Izrael je u~inio i ne{to {to nitko u
ranijoj povijesti nije: na Hramskoj gori nije poru{io tu|u bogomolju i podigao svoju. Babilonci, Grci, Rimljani, Bizantinci, Arapi,
kri`ari, mameluci, svi su na tom `idovskom svetom mjestu ru{ili,
ili od prethodne vjere preotimali i konvertirali gra|evine. Izraelska
odluka da d`amije na Hramskoj gori vrati pod islamsku upravu
zbunila je arapski svijet i pokazala nevi|enu voljnost da se velikim
ustupcima i kompromisom poka`e benevolentnost prema neprijatelju i spremnost na mir i su`ivot. Tu izraelsku dobronamjernost
Arapi nisu uzvratili, niti su je mnogi svjetski ~elnici prepoznali.
Arapi naseljeni u Izraelu s vremenom su postali gra|ani ~ija se prava podrazumijevaju. @idovi naseljeni na “Zapadnoj obali” postali
su – naseljenici; trn u oku svima.
@idovski povratak u cjelovit glavni grad Jeruzalem bacio je novo
svjetlo na jo{ jedan dio Novoga zavjeta: Isusovo proro{tvo da }e
“Jeruzalem gaziti pogani ¢ne`idovi£ sve dok se ne navr{e vremena
pogana” (Luka 21:20). [to zna~i i koliko traju “vremena pogana”
predmet je teolo{kih promi{ljanja. No da }e to vrijeme jednom
zavr{iti i da }e Jeruzalem opet biti `idovski, to striktno gledano nije
teolo{ka nego politi~ka teza. [tovi{e, cionisti~ka.
Arapska tragedija i uzroci
Arapska tragedija na podru~jima koja je Izrael osvojio 1967. s vremenom je postala stvarna i velika. Na podru~ju Samarije i Judeje,
uklju~uju}i i isto~ni dio Jeruzalema, danas `ivi oko 2,4 milijuna
Arapa-Palestinaca. Velik dio njih nema izraelsko dr`avljanstvo.
Neki ga ne mogu dobiti, a neki, naseljeni u anektiranom podru~ju
isto~noga Jeruzalema, ne `ele ili ga u strahu od sunarodnjaka ne
smiju primiti. Arapi-Palestinci koji `ive na “Zapadnoj obali” izvan
Jeruzalema te{ko mogu dobiti dopu{tenje za posao u Izraelu s druge strane “zelene crte” ili za putovanja u druge zemlje, i objektivno
se nalaze pod okupacijom. Njihove prilike za obrazovanje, posao
ili lije~enje puno su nepovoljnije nego prilike njihovih sunarodnjaka s druge strane “zelene crte”. Mnoge obitelji `ive u relativnom
siroma{tvu, a budu}nost im je besperspektivna. Osobito je te{ka
situacija tamo{njih oko 8 % arapskih kr{}ana, koji su uz sve nevolje
izlo`eni i zlostavljanju od strane raznih islamisti~kih skupina. Sa
svim tim nesretnim `rtvama arapsko-izraelskog sukoba, mnogi s
pravom suosje}aju. Me|u njima je i velika ve}ina Izraelaca. Brojne
su izraelske skupine koje im poma`u i od Izraela tra`e potpuno
povla~enje s toga podru~ja, kako bi se na njemu uspostavila tre}a palestinska dr`ava. A to je upravo ono {to od Izraela tra`i i svijet; od UN-a ~ijim protuizraelskim rezolucijama uglavnom kumuju
islamske i komunisti~ke zemlje, pa do saveznika kao {to su Amerika i EU. Temeljna premisa ovih potonjih je da je izvor arapskoga
radikalizma i terorizma bijeda uzrokovana okupacijom. Ako samo
@idovi napuste svoja ilegalna naselja na “Zapadnoj obali” a Palestinci si tamo urede dr`avu, Bliskim }e istokom zavladati mir.
O argumentima koji pobijaju tu tezu mogla bi se napisati disertacija u {esnaest svezaka.
Nesre}a u kojoj Arapi-Palestinci `ive nije proizvod okupacije: treba samo oti}i u okolni islamski svijet u kojem su Arapi sami sebi
vladari i vidjeti bijedu i jad koji su ~esto ve}i od one u Ramallahu,
D`eninu ili Nablusu. Najve}i krivac za nazadnost ekonomskog,
obrazovnog ili zdravstvenog sustava na “Zapadnoj obali” opet nije
15
RUAH HADA[A
STAJALI[TA
Palestinsko naselje na Zapadnoj obali
okupacija ve} nevjerojatna razina korupcije u palestinskim tijelima vlasti i administracije, koja se ne zove bez razloga palestinska
kleptokracija, te islamski vjerski radikalizam. Kad bi se novac koji
Izrael i zapadni svijet {alje Palestincima investirao u ekonomiju,
gospodarstvo, zdravstvo i obrazovanje, a ne na strane ra~une palestinskih mo}nika i radikalnu religiju i terorizam, `ivot tih ljudi brzo
bi se promijenio nabolje.
Ni terorizam kojem pribjegavaju islamisti~ke skupine nije povezan
s okupacijom. Brojni su napadi Arapa na @idove zabilje`eni i prije
1967. godine. Mnoge teroristi~ke napade, poput onoga na menzu
Hebrejskog sveu~ili{ta 2002. izveli su Arapi s druge strane “zelene
crte” koji u`ivaju u svim blagodatima izraelske dr`ave, uklju~uju}i
dr`avljanstvo i izda{nu socijalnu pomo}. [ijitska milicija Hezballah
koja iz Libanona napada izraelska naselja na sjeveru nema nikakve
veze s okupacijom – izme|u Izraela i {ijita nema nikakvih teritorijalnih dodira ni sukoba.
Napokon, ne treba zanemariti ni kako je nesre}a Arapa-Palestinaca
oru`je u rukama arapskoga svijeta, koji se protiv `idovske dr`ave,
nakon {to ju nije uspio poraziti vojno, sada bori medijski i diplomatski. @idovskih je izbjeglica iz arapskih zemalja bilo vi{e od arapskih izbjeglica iz Izraela. Izrael je te `idovske izbjeglice apsorbirao
16
i oni se ve} odavno ne ubrajaju u izbjeglice. Arapski svijet ciljano
produljuje i pove}ava agoniju arapskih.
Ustraje li tko usprkos svega toga na tezi da bi se @idovi trebali
povu}i iz Samarije i Judeje i razmijeniti “zemlju za mir”, pogled na
rezultat takve razmjene u Gazi mogao bi ga lako razuvjeriti. Nakon
{to su se @idovi do zadnjega povukli iz pojasa Gaze, podru~jem
je zavladao Hamas, vjerojatno najmorbidnija organizacija koja je
ondje imala nekakvu infrastrukturu. Zaredali su se napadi na okolna `idovska naselja i nasumi~no ispaljivanje projektila na `idovske
ciljeve, bez ikakvih kriterija i selekcije. Izrael je tako zamijenio zemlju za eskalaciju rata, ne za mir. Za{to bi Izraelci vjerovali da bi
bilo druk~ije sa Samarijom i Judejom?
Sa “zelenom crtom” udaljenom od Tel Aviva 18 kilometara, od
zra~ne luke Ben Gurion jedanaest, a od rubnih dijelova glavnoga
grada Jeruzalema nekoliko metara, malo }e tko normalan od Izraela
o~ekivati da opet isku{ava sudbinu.
Za{to se bune narodi?
Prilike u Samariji i Judeji slo`ene su i zapetljane do te mjere da
se mogu nazvati nerje{ivim problemom. Zapadnja~ki pritisci na
Izrael da popusti, ali i ~esto izraelsko popu{tanje, temelje se,
RUAH HADA[A
STAJALI[TA
Tel Aviv
izme|u ostaloga, na jednoj lo{oj pretpostavci: da ne mo`e biti
gore. Na `alost, mo`e. To se pokazalo nakon ranijih izraelskih
popu{tanja. Primjerice, nakon mirovnog sporazuma u Oslu, nakon
izraelskog povla~enja iz ju`nog Libanona, i nakon spomenutoga
nepromi{ljenog zatiranja `idovskih naselja u Gazi. No s druge strane, o~ekivanja Arapa-Palestinaca za pobolj{anje `ivotnih uvjeta su
legitimna, kao {to su legitimne i te`nje @idova da `ive u svojoj zemlji bez opasnosti od terorizma. Dva suprotstavljena legitimna zahtjeva, od kojih se svaki mo`e ispuniti samo na ra~un neispunjenja
onoga drugog, svojevrsna su slijepa ulica. ^itava je bliskoisto~na
stvarnost sa`eta u naslovu zbornika radova koji je prije nekoliko
godina priredio Arieh Stav: Israel and a Palestinian State: Zero
Sum Game. Dovoljno da politologe baci u o~aj. Ali ne i politi~are.
Vo|eni utopijskim ideologijama, oni ustrajavaju u svojoj misiji.
Obamina administracija ima misiju opravdati nagradu za mir koju
je {efu uru~ilo Nobelovo povjerenstvo. Isto, koje je nagradu za
mir dalo i Jaseru Arafatu, pa tako znamo na koji mir su mislili: pax
islamica. Vlade europskih dr`ava imaju misiju su`avanja granica
politi~ke korektnosti i definicije islamskog radikalizma. Po kojem
su kriteriju svi oni zaklju~ili da `idovska naselja u Samariji i Judeji predstavljaju glavnu zaprjeku miru i da }e se tamo sve urediti
ako se ona rasformiraju a na njihovu mjestu uspostavi palestinska
dr`ava, ne znam. Ali znam da {to se vi{e ta stvar promatra s aspekta
~injenica, povijesti, objektivnosti i zdravog razuma, to se pritisci
Obamine administracije i bezli~nih briselskih ~inovnika ~ine manje dobronamjernima.
***
Izme|u duhovne kontemplacije, bliskoisto~nog zemljopisa i
me|unarodnih odnosa mo`da ipak ima vi{e zajedni~koga nego {to
se na prvi pogled ~ini nekome tko je odgojen u uvjerenju kako se
od svih vjera `idovska i kr{}anska nipo{to ne bi smjele mije{ati u
politiku. A psalmist se ipak pita: “Za{to se bune narodi, za{to puci
ludosti snuju?” (Ps. 2) i jo{, “Govore: ’Do|ite, zatrimo ih da ne
budu narod, nek se ime Izrael vi{e ne spominje!’” (Ps. 83). Matej kao da se svojom zemljopisnom upadicom `elio nadovezati.
Kao da je znao da }e jednom ljudima trebati ponovno crtati ono
{to je o~ito. Da u Isusovom rodnom listu, pod rubrikom “mjesto
ro|enja”, ne pi{e: “Zapadna obala” ni “Palestina”. Pi{e: Betlehem,
Judeja, Erec Izrael.
Otprije sam znao da su u Bibliji skrivene koordinate puta do
du{evnoga i duhovnog mira. Sada razmi{ljam, za{to bi koordinate
puta do mira u zemlji u kojoj je ona napisana i ~iji narod i krajolike
opisuje s toliko ljubavi i brige, bile negdje drugdje? 17
RUAH HADA[A
STAJALI[TA
Razotkrivanje
Autor Vatroslav @upan~i}, predsjednik udruge “Reforma”
apartheida”, a kanadski savez javnih djelatnika pozvao je nedavno
i na bojkot izraelskih akademskih institucija.1 Ipak, Kanada je ove
godine, kad je rije~ o Olimpijadi, `eljela pokazati drugo lice – lice
civilizirane i ulju|ene zemlje koja promi~e vrijednosti zajedni{tva
i tolerancije. Nije va`no {to je uzvi{eni olimpijski slogan “va`no
je sudjelovati” grubo poga`en nekoliko mjeseci ranije u toj istoj
“tolerantnoj” zemlji.
Da nije bilo olimpijske 1936., bilo bi pretjerano re}i da se iza sportske i fair play maske ipak mo`e skrivati neki zli Haman i neki novi
antisemitizam. Treba li uop}e nagla{avati da anti`idovstvo nije nestalo oslobo|enjem Auschwitza i porazom nacionalsocijalizma.
Ta se ~injenica stalno otkriva, razotkrilo se jasno i na Olimpijadi
1972. u Münchenu.
Purim u Izraelu
U trenucima kada sam tra`io materijal za ~lanak ovog izdanja
Ruah Hada{a, aktualna su bila dva doga|aja. Jedan svjetski i najve}
i sportski doga|aj godine – Olimpijske igre u Vancouveru, te drugi,
tako|er svjetski doga|aj – obilje`avaju ga @idovi (a prisje}aju ga se
i kr{}ani), {irom svijeta. Rije~ je o blagdanu Purim. Pisati detaljnije
o Purimu ostavljam urednicima i drugim kompetentnim spisateljima ovog cijenjenog ~asopisa. Na mene najve}i dojam ostavlja
skrivenost i simbolika koju nosi ovaj povijesni doga|aj opisan u
biblijskoj knjizi o Esteri. Skrivena borba dobra i zla, Boga i \avla,
svjetla i tame koja se odvija kroz ljudske aktere, je svevremenska
aktualna i danas. Pitanje je {to povezuje Purim s doga|ajima u Kanadi i s olimpijskim igrama?
Htio bih se stoga prvo osvrnuti na doga|anja u Kanadi od prije
nekoliko mjeseci, a koji je zbog nezainteresiranosti i blokade hrvatskih medija kod nas ostao gotovo nezapa`en. Krajem ljeta se,
naime, na me|unarodnom filmskom festivalu u Torontu dogodio
incident. Kada je za grad partner festivala, u povodu obljetnice,
odabran Tel Aviv, usprotivilo se vi{e filmskih, kulturnih i akademskih djelatnika protiv takvog izbora. U znak protesta kanadski redatelj John Greyson povukao je svoj film s festivala, a ostali su
objavili i potpisali prosvjedno pismo upu}eno organizatorima festivala. Me|u poznatijim potpisnicima pisma su bili Jane Fonda,
Dany Glover, te Noam Chomski i Slavoj @i`ek – potonja dvojica
ina~e vrlo uspje{no prodaju svoje ideje ukori~ene kod hrvatskih
nakladnika. Organizator je optu`en da podr`ava `idovsku propagandu, agresiju na pojas Gaze, te da zanemaruje palestinske `rtve,
izbjegli~ke kampove, itd. Hamas, bomba{i samoubojice i `idovske
civilne `rtve nisu spomenute.
Ali taj doga|aj je samo vrh antiizraelske kampanje koja u Kanadi
zadnjih godina poprima sve ve}e razmjere. Tako se na nekoliko
kanadskih sveu~ili{ta na godi{njoj bazi odr`ava “Tjedan izraelskog
18
Kao {to je i svakoj tiraniji i diktaturi u povijesti prethodila
odre|ena filozofija i prihva}eni svjetonazor, tako su sport i kultura
danas ulju|eni i skriveni paravani na kojem moderni Hamani grade vje{ala za `idovstvo i Izrael. SS, Crni rujan ili Hamas, samo su
razotkriveni akteri netrpeljivosti, koja je danas skriveno upakirana
u intelektualne i kulturne propagatore “ulju|ene i liberalne demokracije” pa ~ak i zagovaratelja antifa{izma i ljudskih prava.
U Hrvatskoj se mo`emo pohvaliti druga~ijom situacijom, jer je ve}
nekoliko godina Zagreb doma}in `idovskog filmskog festivala, a
odnosi sa Izraelom su sve bolji. Ipak, istodobno Ministarstvo kulture i Grad Zagreb su vi{egodi{nji pokrovitelji manifestacije “Tjedna iranske kulture” u kojem gra|ani, uz izlo`ene perzijske }ilime,
mogu slu{ati predavanja i upoznati bogatu kulturnu ba{tinu Irana.
Ti predava~i ipak nisu kulturna avangarda, ve} su preporu~eni i ciljano poslani od re`ima koji smatra da: “Izrael treba izbrisati sa lica
zemlje” te da }e “okupatorski i prljavi cionisti~ki entitet past prije
ili kasnije jer je ta zemlja ¢Izrael£ kona~no izgubila smisao postojanja”2. Podr`avati takvu manifestaciju je stoga isto kao i svojevremeno podr`avati izlo`bu njema~kog porculana za vrijeme Kristalne
no}i, a koliko je smi{ljena kampanja Iranskog kulturnog centra
u Zagrebu svjedo~}i i izlaganje hrvatskog prijevoda antisemitske
knjige Me|unarodni @idov na Interliberu u Zagrebu, i to ba{ kad
je zemlja partner bio –Izrael!!! Treba li nam se onda zgra`ati nad
kanadskim doga|ajima?
Dodajmo jo{ da Iranci, hvale}i se svojom ba{tinom, zaboravljaju na
perzijsko-`idovsku kraljicu (1.000 godina prije Muhameda), koja
vjerojatno nosi velike zasluge da su cionizam i Izrael prisutni tamo
gdje jesu danas. Nadajmo se ipak, da }e u dana{nje vrijeme uz
moderne Hamane ustati i novi Mordokaji i Estere. Oni, koji imaju
uvid u pravo stanje stvari i hrabrosti da se suprotstave skrivenim
metodama antisemitizma i anticionizma. Neka bi se njihov glas ~uo
i u Hrvatskoj. 1 www.reuters.com/article/idUSTRE5825G720090904
2 Neke od izjava iranskog predsjednika Ahmadined`ada
VIJESTI IZ ZAJEDNICE
RUAH HADA[A
Rije~ urednice
Sonja Samokovlija
Hvala vam, dragi ~itatelji, na dobrim `eljama i sugestijama koje nam
{aljete elektronskom ili obi~nom po{tom, {to nas neobi~no raduje.
Na{ ~asopis Ruah hada{a vrlo je dobro primljen kod ~itatelja i
veseli nas da nam se sve ~e{}e javljate s va{im pisanim prilozima,
te da je sve ve}i broj onih koji ga `ele dobivati.
Sredstva s kojima Uredni{tvo raspola`e, a dobivaju se od Ureda
su skromna i na`alost ove godine ne}emo biti u mogu}nosti pove}avati broj adresa na koje se Ruah {alje, osim ukoliko nas ne pomognete svojim dobrovoljnim prilozima, makar za pokrivanje tro{kova
po{tarine. Za ovu godinu jo{ nismo predvidjeli pretplatu na ~asopis
jer je materijalna situacija te{ka i bilo bi to dodatno optere}enje na{im
~lanovima, no pomalo se brinemo kako }e potpora za tisak na{eg lista
izgledati sljede}e godine i molimo vas za mi{ljenje i prijedloge o eventualnoj visini pretplate ili priloga za list.
Budu}i da mjese~ni programi redovito sti`u iz ureda na{e Zajednice,
nije uobi~ajeno da u ~asopisu ponavljamo aktivnosti koje se redovno
odvijaju, no neke od aktivnosti svakako zaslu`uju da se o njima dodatno pi{e ili barem prilo`e fotografije, te }emo to i dalje ~initi.
@elim vas podsjetiti da smo u zadnjih pet mjeseci unutar kulturnih
doga|anja imali promocije pet knjiga, ~etiri izlo`be i tri zanimljiva
predavanja. Radionice za Hanuku, ~itanje Megile i proslava Purima,
bile su odli~no posje}ene. Posje}enost je bila dobra, no mislimo
da bi mogla biti i bolja. Radi koordinacije s na{im zborom “Mihael
Mi{o Montiljo” promocije i izlo`be premje{taju su s ponedjeljka na
utorak, pa molimo za razumijevanje.
Schmooze caffe je proslavio tre}i ro|endan i odr`ava se bez izuzetka svakog mjeseca. Kinder schmooze se tako|er uhodao i roditelji
i djeca zaista u`ivaju.
Pozivam vas da pratite mjese~ne aktivnosti i da se pridru`ite i onim
aktivnostima koje vam se na prvi pogled i ne ~ine tako privla~ne.
Dolaskom i upoznavanjem s ne~im novim mo`e vam pobuditi dodatne interese i mogu}e hobije.
Nakon Pesaha, utorkom i ~etvrtkom, po~inje sa radom klub “Ecel
dodot” koji }emo voditi Klara Levi i ja, a @arko Blau }e nam biti
logisti~ka potpora. Obavijesti slijede.
Klub ljubitelja dobrog {tiva po~inje s radom u svibnju, a o danu
odr`avanja bit }ete obavje{tavani na vrijeme. U klubu }emo ~itati
odlomke tekstova, diskutirati o pro~itanim knjigama te razmjenjivati iste. Nadamo se i gostovanjima autora iz zemlje i inozemstva. Srda~no vas sve pozdravljam,
Sonja Samokovlija
Dubai, grad {pijuna
Autor Zvi Bar’el, prevela i prilagodila Klara Levi
Dubai je postao grad poznat po pru`anju uto~i{ta {pijunima s
raznih strana svijeta. Danas je on ono {to su u dvadesetom stolje}u bili Casablanca, Nicosia i Berlin.
Ovdje Rusi razmjenjuju informacije sa Pakistancima, Afganistanci sa
^e~enima, tu se dogovaraju i preporu~uju taktike ratovanja. ^lanovi
Hezbolaha zamjenjuju dijamante i ilegalno ste~eni (oprani) novac
pohranjuju u bankama Dubaia. U isto vrijeme svi oni u`ivaju u automobilskim trkama i nastupima svjetski poznatih zabavlja~a.
Grad i njegovi gra|ani s ponosom nagla{avaju kako je Dubai jedan
od najsigurnijih gradova na svijetu, a mi bismo dodali, ili je to bio
sve dok nije kidnapiran izraelski businessman Eltram Tannenbaum ili dok ~uvena libanonska pjeva~ica Suzanne Tamin nije ubijena u svojoj hotelskoj sobi. Nju je, pak, ubio visoko pozicionirani
slu`benik koji je radio na osiguranju egipatskog poslovnog ~ovjeka
Hishama Talaata Mustafe. Sigurnost je poljuljana i posljednjim ubojstvom Mahmouda al Mabhouka, kojega je, prema tvrdnjama policije, ubila grupa ljudi za koju se jo{ pouzdano ne zna niti broj niti
identitet, iako svi nezvani~no (ili polu zvani~no) optu`uju Mosad.
Dubai slu`beno jo{ uvijek bojkotira Izrael, ali pru`a gostoprimstvo izraelskoj tenisa~ici.
Prije kratkog je vremena autor teksta telefonom je nazvao agenci-
ju za promet nekretninama u Dubaiu i upitao da li Izraelci mogu
kupovati nekretnine u njihovom gradu. Odgovor je bio vi{e nego
jasan – “situacija ne dozvoljava prodaju Izraelcima, ali ako do|ete
s nekim drugim paso{em, prodaja je mogu}a”.
Gotovo u isto vrijeme, nazvao je i organizator me|unarodnog
kongresa znanstvenika, pitaju}i za mogu}nost sudjelovanja izraelskih stru~njaka, na {to je dobio jasni odgovor da Izraelci ne mogu
sudjelovati ni biti prisutni kongresima u Dubaiu.
Ovaj grad je mjesto gdje mu{karci i `ene iz drugih (bli`ih i udaljenijih) arapskih dr`ava u kojima se pridr`avaju strogih nametnutih
propisa, poput no{enja vela i odvojenog sjedenja, u`ivaju plove}i na jahtama u kratkim hla~icama i otkrivenih glava, ovdje se razvio
weekend turizam u kome svi oni u`ivaju u no}nim klubovima i alkoholu. Ovdje nema kontrole policije za o~uvanje morala, pa Iranci
i Iranke slobodno {e}u gradom i u`ivaju u osnovnim ljudskim pravima – odijevanju prema slobodnom izboru. Naravno, to ni u kome
slu~aju ne zna~i da se i doma}e stanovni{tvo tako pona{a.
Politi~ki emigranti svih boja i orijentacija u Dubaiu nalaze uto~i{ta
od osveta svojih mati~nih zemalja.
Dubai je prekrasan grad. Nema zamjene za njega. Pitajte Mosad, CIAu ili British secret inteligent service!, zaklju~uje na kraju Zvi Bar’el. 19
RUAH HADA[A
VIJESTI IZ ZAJEDNICE
Potpisan ugovor s HRT-om
Jasminka Doma{
HRT-om i druge vjerske zajednice u RH koje su sklopile ugovor s
Vladom.
Budu}i da je utvr|eno da Bet Israel ispunjava sve uvjete za potpisivanje Sporazuma, to je i u~injeno.
Me|u ostalim to zna~i da je i na{oj zajednici zajam~eno da }e HRT
jednom godi{nje izravno prenositi, primjerice, Jom Ha{oa ili, prema dogovoru, neki drugi doga|aj.
U pripremama za potpisivanje Sporazuma sudjelovali su u ime Bet
Israela glavni rabin Kotel Da-Don, predsjednik Ivo Goldstein, potpredsjednica i glasnogovornica Jasminka Doma{ i ~lanica Vije}a,
g|a \ur|ica [iljak.
Potpisivanje ugovora
@idovska vjerska zajednica sklopila je 2. o`ujka 2010. Godine
Ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom temeljem dodatka br. 262/10
Sporazumu br. 938/05.
Podsje}amo da su vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj sklopile
dana 25.srpnja 2005. Sporazum kojim su uredile me|usobna prava i obveze u svezi sa suradnjom na ostvarivanju sadr`aja vjerskog
programa na Hrvatskoj Radioteleviziji.
Vjerske zajednice-potpisnice Sporazuma u ~lanku 8. Sporazuma suglasile su se da Sporazumu mogu pristupiti u dogovoru s
Tom prilikom upoznali smo v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Josipa
Popovca i glavnog urednika redakcije za religijsku kulturu Maria
Ragu`a, a sastanku su nazo~ili i Augustin Ba{i} urednik Redakcije
za religijsku kulturu Hrvatske televizije i Bla`enka Jan~i}, urednica
za religijski program Hrvatskog radija.
Dodatak Sporazumu br. 262/10 potpisan je u @idovskoj vjerskoj
zajednici Bet Israel i tada smo goste s HRT-a upoznali detaljnije s
djelovanjem i na{im planovima. Uvjereni smo da je taj susret bio
na obostrano zadovoljstvo i u prijateljskom ozra~ju. Trudili smo
se, dakako, biti dobri doma}ini i odgovoriti na sva pitanja koja su
od va`nosti~ za Bet Israel, ali {ire gledano i za na{e dru{tvo i javnu
televiziju i radio koji uspje{no prate rad vjerskih zajednica. Purim 5770.
Sonja Samokovlija
Ove sam godine morala propustiti proslavu Purima s mojom zajednicom, jer sam bila u Australiji kod moje unu~ice Biance, koja
se rodila 16. 12. 2009. godine.
Nakon vi{e od dvadeset godina, proslava Purima se ponovno
odr`ala u Hotelu “Westin”. Dodu{e tada se isti hotel zvao “Intercontinental”, no svejedno, veseli nas da smo bili ponovno na
istom mjestu.
@elim se posebno zahvaliti Pegg Casman-Vuko i Miroslavu Vuko
i Franki Barbic za jako fine hamanta{e i makovnja~e. Njihova
pomo}, dobra volja, vrijeme, novac i trud ne mogu se ni~im nadoknaditi osim da nam oni svima poslu`e kao primjeri kako se treba
osje}ati i kako treba djelovati ~lan zajednice. Hvala vam od srca.
Ivi Hunjet Di Giusto, koja je odli~no i duhovito, uostalom kao i uvijek vodila cijelu zabavu i pridonijela njenom uspjehu i uspje{nosti.
Hvala @arku na snimljenim pjesmama kojima nam je doveo Mon20
martre u Bet Israel i snimio izraelske pjesme koje griju du{u.
Mayi i Maji za svu pomo} oko prodaje ulaznica, tombola te izdavanje tombola. Dolores je tako|er dala ruku, hvala joj! Hvala Emanuelu koji je pokazao {to zna~i biti bar micva!
Hvala svim u~esnicima u programu, posebno zboru koji nam je
zaista sjajno pjevao.
Hvala svima koji su do{li, maskirani ili ne, svima koji su na bilo koji
na~in u~inili i ovaj Purim uspje{nim.
Na kraju zahvaljujem se Jocelini Mojzes i Mileni Jeri}evi} koje su
snimila fotke koje mo`ete vidjeti na na{oj web stranici, po{to je
Rubenu zakazao foti}.
Oni, koji iz opravdanih razloga nisu bili na purimskoj zabavi, mogu
samo `aliti, poput mene, a oni kojima se nije dalo do}i poru~ujem
da svakako do|u sljede}eg Purima! ZAGREBA^KE RAZGLEDNICE IZ PRO[LOSTI
RUAH HADA[A
Etimologija zagreba~kog pozdrava ’bok’
Pripremila: Sonja Samokovlija
Zagreb
Zagreb je od 1526. bio grad u Austro-Ugarskoj. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomi~no industrijske strukture, a sa njima
i utjecaj austrijske verzije njema~kog jezika.
Gra|anski trgovci su se obra}ali mu{terijama arhai~nim austrijskim pozdravom: “Mein Bücken” {to je iskvarena verzija austrijskog njema~kog, koja se u Zagrebu ~itala kao “Majn bokn” ili
Moj naklon. Vremenom su se paralelno razvijale obje verzije tog
pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skra}ena verzija:
“Bokn” ili “Naklon”, a u susretu i skidanjem {e{ira. Od tog skra}enog “Bokn” nastao je tipi~no zagreba~ki pozdrav “BOK”, sa kratkim ili ponekad dvostrukim o.
Obje verzije, mogle su se ~uti kod trgovaca jo{ 1950. g. (kao i obra}anje mladi}ima sa npr.: “Mladi gospon”). Utjecajem prido{lica sa raznih strana, pozdrav “Moj naklon” polako se gubi, i nestaju gra|anska
obilje`ja samog grada usred burnog mije{anja stanovni{tva.
Pozdrav i odzdrav “Bok” ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo
“ciao”, “adio” i drugo.
Prido{lice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su po-
“Purger”
Od njema~ke rije~i “Bürger” = gradski ~ovjek… polako je pre-
rastao u “purger”. zdrav “Bok”. Kako ~esto dolaze iz drugih provincijskih kultura,
veza sa arhai~nim austro-njema~kim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se isti~e hrvatstvo i pripadnost
jednoj Crkvi, pa su po~eli koristiti izraz “Bog”, koji nema nikakve
veze s pozdravom “Bok”.
Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku
u obliku “s Bogom”, kasnije “zbogom”, kojim `elimo nekome da
ga na putu Bog ~uva. Javlja se i verzija “Bog daj”, koja isto nema
veze s “Bok”.
A zbog razloga straha, da se ne spo~itava vezanost za srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav “Zdravo”, jer je to kao
“srpski”, a mo`da i “komunisti~ki”?! A nije! Jer i najljep{a hrvatska
molitva po~inje upravo sa “Zdravo...” CMROK – kako je dobio ime?
80-ih godina pretpro{log stolje}a, na dana{njem je Cmroku
bila gostiona koju je dr`ao gospon Rok, i koji je svirao bajs
u malom bandu. Nave~er za ples. Zagrep~ani, oni jednostavni, bi rekli: “Idemo k Bajsu”, kako su popularno zvali Roka. A
zagrep~ani purgeri, oni koji su sve okretali na iskrivljeni hoch
njema~ki, bi rekli: “Idemo zum Rok!”
... i tako se polako taj – zum Rok, spajao u jednu rije~ i... nastalo
za taj dio grada dana{nje ime Cmrok. 21
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U
Izraelska armija / IDF/
najmoralnija armija u istoriji ratovanja
Msc. Jozef Baruhovi}
ti doga|anjima na Bliskom Istoku kada u svetu postoje i druga
`ari{ta sa daleko ve}im brojem `rtava: Darfur, Kina, [ri Lanka, Iran
itd. Na svim tim mestima nije poznato da se formirala neka ekipa –
komisija koja treba na terenu da ispita po{tovanje ljudskih prava.
Tamo su ljudska prava jo{ uvek u rudimentiranoj formi. Mo`da
deo odgovora na ovo pitanje ipak le`i u prizemnoj koristi u~esnika
– na koje niko nije imun.
Komentar pukovnika Richarda Kempa na sesiji Saveta UN-a za ljudska prava odr`ane 12. oktobra 2009. glasi.
Gospodine Predsedni~e, na osnovu mog znanja i iskustva mogu
da ka`em slede}e. Za vreme operacije “Topljeno olovo” IDF je uradio vi{e da bi sa~uvao prava civila, od bilo koje druge armije u
istoriji ratovanja. Izrael je to radio iako je ispred sebe imao neprijatelja koji se namerno zaklanjao iza `ivog ljudskog {tita – civilnog
stanovni{tva.
Hamas i Hezbolah eksperti su za obmanjivanje javnih medija. I jedni i drugi uvek nalaze ljude spremne dati intervjue, osuditi| IFD za
ratne zlo~ine. Oni su ve{ti da izmene stvarno stanje.
Izraelska vojska
Komentar pukovnika britanske armije Col Richarda Kempa o nedavnim sukobima u pojasu Gaze dostavljen UN Savetu za ljudska
prava – UN Human rights Councile u potpunosti odstupa od ve}
uobi~ajenog stereotipa koje lansira “bratija” u ovoj instituciji, kod
svakog arapsko-izraelskog konflikta pa i kod ovog nazvanog “Topljeno olovo”.
Izve{taj koji je podneo g. Goldston UN Savetu na nedavnom sastanku, 12. oktobra 2009. je pristrasan i neobjektivan! Nije ni{ta
neobi~no ni novo za u~esnike ovog skupa Kuvajt, Pakistan, Sudan,
Iran, Arapsku Ligu da se svrstavaju u antiizraelski blok. One i dalje
ostaju dosledne samoj sebi – da treba uni{titi Izrael – bez obzira
na konkretne ~injenice i stanje na boji{tu. U ovom slu~aju sukobu
u Gazi.
Ali izvesnu nedoumicu i ~u|enje izaziva sudija Goldston koji je
podneo takav izve{taj Savetu za ljudska prava. Goldston je proizvod zapadne civilizacije i najverovatnije nije emotivno vezan niti
posebno naklonjen ni jednoj strani u sukobu.
Njegova du`nost kao sudije i visokog predstavnika UN-a je da sudi
kako narod ka`e: “Ni po babu ni po stri~evima”. Ali izgleda da
ipak nije tako postupio! Nevoljno se name}u dva razloga za takvo
pona{anje Golstona. Ili je Goldston potpao pod uticaj slatkore~ive
retorike Hamasa, ili je ocenio da ovakav nastup mo`e da donese
vrlo dragocene “prizemne” koristi.
Vrlo je intrigantno i pitanje za{to su mediji, razne svetske organizacije i ~itava paleta “du{ebri`nika” toliko privu~eni i opsednu22
IDF nailazi na izazove takvog intenziteta na koje britanska armija
nije nikad nailazila.
Ovde je ve} prisutan pavlovljev uslovni refleks: mnogi u internacionalnim medijima i grupama tvrde da je IDF kriv za kr{enje ljudskih prava.
A istina je da je IDF preuzeo posebne mere da obavesti stanovni{tvo
Gaze o ugro`enim zonama, ba~eno je preko 2, 000. 000 letaka i
obavljeno preko 100. 000 telefonskih poziva upozorenja. Mnoge
akcije koje su mogle da umanje vojnu mo} Hamasa obustavljene
su da bi se spre~ili gubici me|u civilnim stanovni{tvom. U toku sukoba IDF je omogu}io dostavljanje ogromne humanitarne pomo}
i uz veliki rizik da padne u ruke neprijatelju. Takav postupak je sa
gledi{ta vojnih stru~njaka nezamisliv, ali je IDF preuzeo rizik. I pored svega nevini civili su stradali. Rat je haos i pun gre{aka. Bilo je
gre{aka i u Iraku i u Avganistanu od strane Engleza i Amerikanaca i
drugih vojnih snaga i sve to su ljudske gre{ke ali nisu ratni zlo~ini.
Vi{e od svega civilne `rtve bile su posledica Hamasovog na~ina ratovanja. Hamas je namerno poku{avao da `rtvuje svoje civile.
Gospodine Predsedni~e, Izrael nije imao izbora da bi odbranio
svoj narod i spre~io Hamas da lansira rakete na Izrael.
Gospodine Predsedni~e, ja ponavljam, IDF je uradio vi{e da bi
sa~uvao civilno stanovni{tvo u ratnoj zoni od bilo koje druge armije u istoriji ratovanja.
Pukovnik Richard Kemp je biv{i komandant britanski snaga u
Avganistanu. Slu`io je i u NATO-u i UN-u u Severnoj Irskoj, Bosni,
Makedoniji; u~estvovao u Zalivskom ratu 2003. godine. ^ITATELJI PI[U
RUAH HADA[A
Izrael o~ima jednog turiste
Msc. Jozef Baruhovi}
Ako bismo trebali da Izrael prika`emo u jednoj re~enici, onda bi ta
re~enica glasila: Izrael je zemlja na to~kovima, zemlja solarnih kolektora i
zemlja navodnjavanja “kap po kap”
Avion na relaciji Beograd – Tel-Aviv /Aerodrom Ben Gurion/ uglavnom je pun. Putuju hodo~asnici, turisti, poslovni ljudi, sportisti i
poneki Jevrejin koji `eli da poseti svoju rodbinu.
Prvi kontakt sa zemljom Izraela je nezaboravan. Nastaje kada sletite, iza|ete iz aviona i po~nete da se kre}ete po ogromnoj aerodromskoj zgradi, koja pre li~i na neki zvezdani grad, a manje
na aerodromsku zgradu. Vrlo duga~ki hodnici izgra|eni od belog
kamena,veliki stakleni prozori i prijatno diskretno osvetljenje je
prvo {ta vidite i potpuno vas zaokupljaju i tek kada nailazite na
uobi~ajene aerodromske slu`be, carinsku i paso{ku kontrolu i
preuzimanje prtljaga sa beskona~ne trake shvatite da ste ipak u
aerodromskom prostoru. Vazdu{na luka “Ben Gurion” izgra|ena
je sva u kamenu, sa duga~kim hodnicima i ogromnim zasvo|enim
salama sa mnogo umetni~kih plakata, sa brojnim radnjama raznovrsne ukusno izlo`ene robe, i jedna je od najve}ih na svetu. Propusna mo} je i do 30.0000 putnika mese~no u jeku turisti~ke sezone. To je i jedina vazdu{na luka koja povezuje Izrael sa svetom.
Treba spomenuti i ogromnu kupolu od stakla i kamena gde voda
pada sa “neba” u vidu ki{e i nije izvedena u figuraciji klasi~nih
vodoskoka. Prolazak, duga~kim hodnicima za one koji nisu ba{ u
dobroj pe{a~koj kondiciji jako je olak{an duga~kim horizontalnim
elevatorima i pokretnim stepenicama. Preuzimanje prtljaga sa rotacione beskona~ne trake i najzad, izlazak iz vazdu{ne luke. Opet
velika hala sa visokom kupolom, jakim svetlom i kondicioniranom
klimom. Tako da imate `elju da se ponovo vratite pod kupolu aerodroma kada vas na izlasku zapljusne topao vazduh izraelskog
neba. Ali drama sa toplim vazduhom kratko traje; odmah ispod aerodromske zgrade, “na dohvat ruke”, nalazi se `elezni~ka stanica i
mnogobrojne “serut slu`be” koje vas prihvataju i u klimatizovanim
vagonima ili kolima dovedu do `eljene adrese. Zaklju~ak – aerodrom BG je jedan od retkih aerodrome u svetu po veli~ini i lepoti
izvedbe.
Drugi nezaobilazni utisak je – saobra}aj. Izrael je mala zemlja ali
je pokrivena gustom mre`om dobrih puteva i autoputeva. Glavni magistralni autoput koji povezuje severni deo zemlje sa jugom
ima ~etiri vozne trake za jednu stranu i ~etiri sa druge strane. Kao
da je ceo Izrael na to~kovima! Neprekidne reke automobila kre}u
se svakog dana iz prigradskih naselja u gradske centre i obratno:
magistralni autoput od Haife do Tel Aviva koji ima ~etiri trake za
svaki smer kretanja, uvek je u {pici saobra}aja. Saobra}aj se odvija prakti~no od 0 – 24 ~asa. Grade se i novi putevi i pro{iruju
stari ali kao da sve to nije dovoljno! Da bi se koliko-toliko ubrzao javni saobra}aj na pojedinim pravcima koji su vrlo optere}eni,
trake za javni saobra}aj ozn~ene su jasnim crvenim bojama i po
tim trakama mogu da se kre}u samo vozila javnog prevoza! I sada
svojevrsan paradoks. Ako `elite da stignete brzo do neke ta~ke u
gradu, koristite javni prevoz. Vozila javnog prevoza kre}u se br`e
od privatnih automobila! Da bi rasteretio putnu mre`u, Izrael
ula`e znatna sredstva u modernizaciju `elezni~kog saobra}aja. Prevoz `eleznicom je u punom zamahu. Nekada rasklimatani i spori
vozovi iz doba mandatne Palestine zamenjeni su modernim klimatizovanim komfornim vozovima koji se kre}u velikim brzinama i
koji strogo po{tuju vozni red. Nekada poznata pri~a o pode{avanju
satova u Engleskoj prema redu vo`nje na `eleznici, sada se mo`e
primeniti na izraelske vozove. I sve vi{e gra|ana koristi usluge izraelskog “rekeveta”– `eleznice. U prilog tvrdnji da je Izrael zemlja
na to~kovima mo`e da poslu`i primer moje sestre – koja je vatika
– i koja je sav svoj name{taj u stanu postavila na to~kove! To joj
omogu}ava da lake{e odr`ava i ~isti stan. I da zadovolji ve~itu `elju
svake doma}ice da svakih nekokiko godina napravi novi raspored
name{taja u svom stanu. A u ju`noj luci Ejlatu, na ogromnim improvizovanim parkirali{tima, stotine novih putni~kin kola pristiglih iz dalekoisto~nih azijskih zemalja ~ekaju da budu preuzeti i
uklju~eni u saobra}ajni krvotok Izraela.
Biblijska zemlja i dalje obiluje ~udima. To nisu vi{e ~uda iz vremena Isusa-Jo{ue koji je pretvarao vodu u vino ili sa jednim hlebom
nahranio sto ljudi. Neka se savremena ~uda daju objasniti kao,
naprimer, obilje hrane u jednoj aridnoj i polupustinjskoji zemlji
a neka je ve} te`e objasniti na nama svojstven racionalan na~in.
Iza obilja hrane stoji te`ak i mukotrpan rad i primena savremenih
agrotehni~kih mera. Ali ve} je te`e objasniti aliju ruskih Jevreja koji
su posle duge komunisti~ke vladavine u velikom broju, njih skoro
jedan milion “oleh hadasim”, re{ili da napuste svoju dotada{nju
domovinu Rusiju,veliku bogatu i mo}nu dr`avu, svetsku silu i isele
se u drugu malu i siroma{nu zemlju na Mediteranu koja se jo{
uvek bori za svoj opstanak i mesto pod suncem. Kako bilo da bilo,
Erec Israel ih je primio, pru`io im nu`ni sme{taj, nahranio i trudi
se da im obezbedi posao i da ih {to pre uklju~i u izraelsko dru{tvo.
Obilje hrane vidi se na svakom koraku, na pijacama, u prodavnicama u hotelima ({vedskim stolovima), na trpezama izraelskih stanova i u dobro popunjenim doma}im fri`iderima i zamrziva~ima.
Kao da se ispunilo biblijsko proro~anstvo: “Odve{}u vas u zemlju
gde teku med i mleko.” Vrlo bogata i raznovrsna hrana pristupa~na
je svakome i pri tome sa cenama koje su skoro jednake na{im.
Naravno, to obilje hrane ima i svoju lo{u stranu! Svaki tre}i Izraelac, Izraelka pa i izraelski Arapi u srednjem `ivotnom dobu imaju
prekomernu te`inu ili kako se to popularno ovde ka`e imaju oko
stomaka “{lauf ”.
Za razliku od duboko ukorenjene prestave o siroma{noj vegetaciji
bliskoisto~nih zemalja, Izrael u tom pogledu odstupa bar u severnom delu zemlje. Pola izraelske dr`ave je pod bogatom vegetacijom. Tajna le`i u sistemu navodnjavanja “kap po kap”. Oranice,
23
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U
vo}njaci, parkovi, cvetne aleje na gradskom trgovima, aleje pored
autoputeva sve je pokriveno gustom mre`om cevi za navodnjavanje. Mre`e cevi prostiru se na desetine kvadratnih kilometara. Cevi
su pokrivene zemljom i jedva su vidljive i jedini trag navodnjavanja
su male barice sa vodom pored svake stabljike ili vo}ke. Mre`om za
navodnjavanja upravljaju ra~unarski sistemi i po ta~no utvr|enom
programu otvaraju ventile i pu{taju vodu.
Izrael je zemlja sa najvi{e solarnih kolektora po glavi stanovnika
u svetu. Na hiljadu stanovnika dolazi 800 m2 solarnih kolektora.
Na drugom mestu nalazi se Gr~ka sa cca 350 m2 solarnih kolektora na 1.000 stanovnika. U ve} uobi~ajenu sliku izraelskih krovova
ulaze crno ofarbani solarni kolektori i valjkasti beli solarni bojleri
u kojima se skladi{ti topla voda. Izrael je zapo~eo sa programom
uvo|enja solarnih kolektora odmah po svom osnivanju jo{ 1948.
godine. Siroma{an u “crnom zlatu” i ostalim prirodnim energentima, Izrael je shvatio da je njegova jedina {ansa u kori{tenju solarne
energije. Uveden je i zakon i obaveza da svaka nova gra|evina treba da bude opremljena i sa solarnom instalacijom. I dok je Evropa
u`ivala u blagodetima jeftine nafte, izraelski krovovi i starih i novih gra|evina, pokrivani su solarnim instalacijama. Tako je ve}ina
krovova izraelskih zgrada ve} sredinom pro{log veka bilo pokriveno
solarnim instalacijama. Kasnija doga|anja potvrdila su opravdanost
takve politike. Evropa a i ostale zemlje sveta, danas vrlo brzim koracima postavljaju solarne instalacije na krovove svojih ku}a a posebno zemlje koje obiluju Sun~evom energijom. Taj trend solarizacije
prate i izraelski Arapi. Razlika izme|u izraelskih i arapskih bojlera je
jedino u tome {to su Izraelski ofarbani u belo a Arapski u crno. Sa
tehni~kog aspekta i ekonomije ~uvanja toplote nije jasno koji bojleri
imaju prednost.
Za dr`avu Izrael va`an je i status izraelskih Arapa. Izrael poku{ava
da izgradi most “bratstva i jedinstva” sa izraelskim Arapima. Uvid
na licu mesta ukazuje da u tom naporu ima i izvesnog uspeha!
Izraelski Arapa prisutni su na univerzitetima, u medicini, pravu,
ima lekara, advokata, turisti~kih radnika, gra|evinski radnika itd.
Prisutni su u tr`nim centrima i hotelima srednje kategorije kao
gosti. Prepoznaju se po `enama zabra|enim u sive i bele marame i sa dosta dece oko njih i uvek u dru{tvu i pratnji tamnoputih
mu{karaca. Pona{aju se prirodno i dosta glasno govore {to je i osobina svih mediteranaca.
Novo demografsko iskustvo je veliki broj sme|ih i plavih ljudi sa
izuzetno lepom i zdravom decom svetle boje ko`e i plave kose. To
su naravno ruski “ole hadasim” koji govore ruski ali i hebrejski, sa
posebnim mekim ruskim naglaskom.
Novo iskustvo je i novi kibuc, koji vi{e nije primer idealnog
komunisti~kog dru{tva na delu. Sada ~lanovi kibuca rade za platu i
tako se u praksi primenjuje nama dobro poznata deviza: “Svakom
prema radu, a ne svakom prema potrebama”.
Novo iskustvo je i granica sa Kraljevinom Jordan. Dosta jednostavna poslovica “da novac ne poznaje granice” ovde na granici
sa Jordanom dobija svoju punu potvrdu. Promet na granici je vrlo
`iv. Jedino zastave izraelska i jordanska vas podse}aju da ste na
24
grani~nom prelazu. Izraelski i strani turisti ulaze masovno u Kraljevinu Jordan a izraelski novac {ekele je plate`no sredstvo i u Jordanu. Izraelski {ekel je dosta stabilan i dobro kotira na svetskoj
pijaci.
Novo prijatno iskustvo je da se u Izraelu skoro sve klimatizuje. Javni prevoz, putni~ka vozila, banke, tr`ni centri, nadle{tva i na kraju
stanovi. Lo{a strana klimatizacije je svakako `elja da se {to du`e
ostane u klimatizovanim prostorijama.
Novo, na`alost, ne tako prijatno iskustvo je da se opstanak jevrejske dr`ave jo{ uvek nalazi na “ivici no`a” i to upravo sada kada se
proslavlja 60.godi{njica postojanja Dr`ave Izrael.
Pregovori sa PA idu dosta sporo i dosta te{ko! Arapska strana pokazuje nepopustljivost u tri glavna sporna pitanja. Pitanje teritorija,
tj. povratak Izraela na granice od pre sukoba 1967. godine jo{ bi se
nekako i moglo re{iti. Ali zahtev da se u Izrael vrate arapske izbeglice iz Rata za nezavisnost koji se vodio jo{ daleke 1948. je prakti~no
neprihvatljiv za izraelsku stranu. Broj tih izbeglica je sada narastao
na ~etiri miliona, od nekada{njih 5-6 stotina hiljada. Prihvatiti toliki broj izbeglica i to posle proteklih 60 godina je nemogu}e. Izrael
je ve} sada jedna od najgu{}e naseljenih zemalja u svetu. Izrael
je vrlo mala zemlja bez prirodnih resursa i sa stalno prisutnom
oskudicom u vodi koja se poslednjih godina jako pogor{ala. Jo{ jedan vrlo va`an razlog je i sama bezbednost Dr`ave Izrael. Ne treba
gubiti iz vida i jo{ jednu va`nu istorijsku ~injenicu. U periodu od
1948. 1952. godine skoro celokupno jevrejsko stanovni{tvo, cca
850.000, iz arapskih zemalja doselilo se u Izrael.
Vlada premijera Natanijahua nije odu{evljena ni predlogom Barak
Obame o dve dr`ave jedna pored druge na Zapadnoj obali reke
Jordana, imaju}i u vidu lo{a iskustva sa skora{njim sukobom u pojasu Gaze.
Kamen spoticanja je i Jerusalim na ~ijoj podeli insistira arapska
strana a ~emu se izraelska strana potpuno protivi i nastavlja gradnju naselja u okolini Jerusalima.
Nova opasnost dolazi i od islamske Republike Iran. Fundamentalisti~ki re`im u liku predsednika vlade gospoduna Ahmadined`ada {alje zastra{uju}e poruke. Negira postojanje Holokausta i
preti da }e Izrael zbrisati sa lica zemlje. Da li je u pitanju politi~ko
{arlatanstvo namenjeno za doma}u upotrebu ili ozbiljna poruka
i pretnja jednog od ~elnika iranske vlade te{ko je utvrditi. Druga
zabrinjavaju}a ~injenica je da Iran koji ima velike rezerve u “crnom
zlatu” nastoji da razvije svoj nuklearni program, navodno u mirnodopske svrhe. Izjave iranskih ~elnih ljudi da Iran razvija nuklearni program u mirnodopske svrhe izaziva veliku sumnju zapadnih
dr`ava posebno SAD-a. Sankcije koje Evropska unija i SAD sprovode uglavnom su nedelotvorne i bez ikakvog efekta. Iran i dalje
nastavlja svoj nuklearni program i preti otvaranjem novih pogona
za oboga}ivanje urana.
I pored svih nagomilanih te{ko}a izraelska dr`ava ipak napreduje. Prema podacima iz knji`ice Facts about Israel bruto proizvod
2006. godine iznosio je 20.138 dolara po glavi stanovnika. ^ITATELJI PI[U
RUAH HADA[A
Kako molitva, sadaka i dobro srce produ`avaju
`ivot, spa{avaju od kazne i donose nagradu
Eliezer Papo, iz knjige Sefardske pri~e
Vele da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom
vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanov li~ni ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da
naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri
njegov naum – uvijek bi se umije{ao re~eni ljekar koji bi sultanu
pokazao da ni pravda ni interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje
je predlagao vezir – te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog
ljekara, koji se prili~no te{ko kretao, na dvor uvijek dovodi jedinac
sin – koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvoru trajati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekom knjigom – te
odlu~i da se osveti ocu tako {to bi dao smaknuti mladi}a.
Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj naum sprovede u
djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatak jevrejske populacije
Carstva za njega kao da su prestali da postoje, njegov jedini cilj bio
je smaknuti mladi}a kako bi uni{tio mrskog sultanovog savjetnika.
Pokazalo se da naum ne}e biti lako sprovesti, zbog jednostavnog
razloga – mladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom.
Jednom prilikom, kad je stari ljekar `urno doveden na dvor zbog
pogor{anog stanja sultanije majke, vezir se u~ini da je kucnuo trenutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljekareva posjeta potrajati
dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnog mladi}a namami u stupicu. Carskom pekaru, li~nom prijatelju, koji je ~esto obavljao za
njega prljave poslove, on posla sljede}u poruku: Razgori pe} i pobrini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedan mladi} u
otmjenu odijelu i tra`i}e da mu hitno pripremi{ prepe~en somun
sa zatarom i maslinovim uljem, baci ga u u`arenu pe} – i ne govori
nikom ni rije~i. Nakon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu
poruku, on se uputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da
mu je otac zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i
donese prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi},
ne sumnjaju}i ni{ta, uputi se `urnim korakom ka carskom pekaru
– da bi stigao do pekare, morao je iza}i na kapiju, pre}i ulicu i u}
i na drugu kapiju – i u tih nekoliko trenutaka koliko se zatekao na
ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr~ao iz obli`nje sinagoge tra`e}i
desetog za minjan. Mladi} odbi da se pridru`i minjanu pod izlikom
da je sprije~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogledom koji kao da je govorio te{ko onima koji ostavljaju zapovijed
Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te se mladi}
povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovo zaka{njenje
ne}e primijetiti. – No, molitva se ote`e, te umjesto predvi|enih pet
minuta potraja dobrih dvadesetak. Kako se svo vrijeme nije pojavio nijedan novi molitelj – mladi} morade ostati prisutan da ne bi
vlastitim odlaskom razvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu.
Vezir koji je bio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne
mogav{i do~ekati da dobre vijesti do|u do njega – uputi se glavom i bradom u carsku pekaru. Isprva se za~udi kad vidje da glavni pekar nije u pekari – te upita jedinog prisutnog radnika da li
je zapovijed o somunu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do
pekara. Radnik kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne
`ele}i li~no prljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a – ali ne
`ele}i ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio
da onog ko zatra`i u carevo ime takav i takav somun s tim i tim
za~inom, baci u u`arenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete – pa
kad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne mo`e biti gre{ke
– pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko `elio vezir. Preduzimljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu vezirevu nagradu koju
}e glavni pekar morati podjeliti s njim, odalami vezira pekarskom
lopatom i ugura ga u razgorjelu furunu u svega nekoliko trenutaka. Nije on ni zavr{io sa vezirom – a na zakra~unata vrata carske
pekare zalupa zadihani mladi} tra`e}i da mu hitno, po carskom
nalogu, dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem.
Radnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti se
na isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan – ali, ne htjev{i rizikovati,
uru~i mladi}u {to je i tra`io – i pusti ga da ode, znaju}i da ga vezir
uvijek mo`e ponovo poslati ako se ispostavi da je i ovoga trebalo
otpremiti na bolji svijet.
Mladi} se vrati u dvor upravo u trenutku kad mu je otac izlazio
iz sultanijnih odaja. Bez rije~i mu pru`i vru} somun koji je nosio, o~ekuju}i grdnju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno
kako je sin mogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali
ga ne upita ni{ta – jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pretjeranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli od mo}i
zapretanih u svakom od nas.
I tako se sve zavr{ilo sretno, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono
{to je i zaslu`io – a zbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog
nestanka iskreno `alili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.
Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogo puta, zapitam
se a ko je onda nama prenio {ta se s vezirom desilo. Prije nekoliko
nedelja imao sam priliku ~uti ovu pri~u od starijeg jerusalimskog
Sefarda vrsnog poznavaoca sefardske narodne pri~e – pa iskoristih
priliku i postavih mu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.
– Elijau a-Navi – odgovori starac ’kao iz topa’ – zar nisi ukop~’o da
je onaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi, e
pa on je kasnije svima ispri~ao {ta se desilo.
Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom – tako i vlastitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednostavnu ~injenicu,
htjedoh upitati jo{ ne{to – ali me starac prekide rije~ima:
– To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na porodu
zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane `ivota, pa to
~uo Elijau a-Navi, pa se sa`ali na nju – te pohita da pred nebom
doka`e da ni ona nije tako lo{a da ne zaslu`uje jo{ jednu priliku.
[ta }e i kako }e buenu di muestru navi, on joj zalupa na avlijska
vrata. Ona, sve onako, trudna u devetom mjesecu, si|e niz basama25
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U
– Ne bi’ se ja nikad kladio – re~e mi starac mrtvo ozbiljno
– ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vrata nije
ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zasluga
spasi od ve} dosu|ene kazne.
ke i otvori mu – a on joj re~e da je siromah i da nema para. Ona se,
sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar – i donose mu na
kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog prosjaka koji joj opet
zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona, jadna, opet uz basamake,
niz basamake – te donese izno{eno mu`evljevo odijelo. Tu se prorok preobrati i tre}i put, te joj opet zakuca na vrata – ovaj put k’o
gladan prosjak – a ona, pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami
– nego uz basamake, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu
vlastitu ve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenu
samopregornost i po`rtvovanost – pa joj oprosti{e.
I {to jest jest – ajd znaj. 1 isto~nja~ki za~in.
2 Hebrejski: minyan – kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu.
3 Hebrejski: Eliyahu ha-navi – Prorok Ilija, za koga narod vjeruje da, budu}i da nikad nije umro, obilazi svijet i poma`e one Jevreje koji to obdr`avanjem Bo`ijih
zapovjesti i zaslu`uju.
4 Ladino: buenu di muestru navi – dobri na{ prorok
– Blago – rekoh – njima u onaj vakat kad su se proroci
zahmetili da ljude vrate na pravi put.
Sve/s/t kao otvorena knjiga
Tatjana Cvejin
Samo smo dr`ali olovku u ruci.
Olovka je i{la sama po papiru i pisala...
Otvori{ tako knjigu i traje{. Zavrti{ zemaljsku loptu, geografski atlas
pomiluje{, proviri{ kroz ekran, uti{a{ muziku, upali{ zidnu lampu ponad le`aja na kome nisi, odabere{ prevozno sredstvo i sve od no}nih
svitaka do prvih petlova kljuca{ po odabranom {tivu da se prehrani{.
Kao sastavni deo sveta, taj svet pred tvojim o~ima jeste svet koga podrazumeva{. Izme|u sna i jave vi{e miliona svetlosnih treptaja razgaljuju.
Mu{ice vrebaju. Ponavljaju strane sveta, strane gradova i pro~itane naslove sa dogodov{tinama koje }e se zbiti u tvojoj glavi i nakon nekoliko hiljada milenijuma – to je budu}nost pro{losti – kaza}e{ sebi: Prokleta avlija, Don Kihot, Kralj Lir i Otelo, Onjegin i Tatjana ili plamen na Atosu...
U zavisnosti od na~ina razumevanja, ~itanje otvorene knjige sveta ba{ i
nije neki surov posao. Najve}u knjigu na svetu, gledaju}i je na sajmovima sa svih strana, mogu}e je sa sada{njeg zareza gledi{ta osporiti i uz
vi{estruko uveli~avanje – najte`a knjiga na svetu – da li }e biti pisana?
Ako postoje ideje, bi}e i pisaca, zapisni~ara i piskarala doga|anja
koji ni u jednom trenu ne zaobilaze kosmopolitski posmatra~ i
u~esnik, iguman i kalu|er, u~enik pravih i krivih slova koja se ni`u
uz vi{eglasni~ke jednote drugosti.
26
Svet kao otvorena knjiga jeste taj jedan i samo jedan mali cvet znanog mirisa baruta ili taneta i u zavisnosti od tira`a i turnusa, u zavisnosti od doga|aja – zatvoriti ili otvoriti – svetla trebamo!
[ta to zna~i zatvoreno?
[ta to zna~i otvoreno?
Pita Pesnik.
Dan po~inje sa no}nim morima. Crnim i Mrtvim, Crvenim i @utim,
Modrim i Jonskim. Sa Dobrim jutrom i poslednjim vestima. Sa umivanjem i obla~enjem. Sa pogledom u Nebo. Sa falsifikatima i svekolikim odmazdama. Sa nena|enim boravi{tima u borbama za ostanak.
Sa otvorenom knjigom u koju }e se svako po zasluzi raspisati. Sa no}nikom dnevni~kih zabele{ki ili memorijom. Memoarima.
Takve su nam i knjige koje u kasnim popodnevnim ~asovima vidno uznemireni ~itamo. Takav nam je i svet uz ni{tavnost svega, sa
svoje ta~ke gledi{ta i nezavisno od rukopisa, mnogo nam nije isto.
Probirljivo tr`i{te stvarnosti na brojnim totalnim rasprodajama uz
sni`avanje cena i prodaje na ratnim ratovima, ne ~eka nas.
Vi{edecenijsko prisustvo na le`i{tima me|unarodnih tokova pisaca
svetske va`nosti uznosi blagi nemir u smislu odgovornosti pred zapitanim ~itala~kim tkivom u porivo otvorenih pitanja ~oveka. U `ili
kucavici. I dok u svetu plamte nemiri dobroznanih kvarteta, dok se
nikada ni vi{e ni manje ne zna ko }e, da li }e, zbog ~ega }e i dokle
sti}i – zapisati dana{nji dan, sat i minut i barem na tren `iveti sre}no i dugove~no – pamtiti...
Poput dana koji se ne zavr{ava unosnim vi|enjima i vidovnjacima,
jednu i jedinu knjigu sveta ~itaju}i i dopisuju}i vekujemo. Uz Svetu
knjigu svet jeste otvoren po geografskim i istorijskim nare~jima i
dok se od sve snage spasavamo, me|unarodni susreti pisaca jesu
svest, svet dobrodo{ao u na{e sredi{te produkcije. I govore}i o
sebi, Svet kao otvorena knjiga jeste sazve`|e i onaj jedan domali
prst kojim zavr}emo stranicu da bismo mogli nastaviti dalje.
Smak sveta ne nastaje i ne zavr{ava se sa nama koji se ne znamo. Ratove
i primirja podjednako ali ne i razli~ito istori~ari, geografi~ari, alhemi~ari i
jo{ brojne bojne ~ari raskrinkavaju na posteljici praznih strana prijatelja.
Onih drugih nema, jer, centrifugalna sklopka barijera i bedema samu
sebe poni{tava pred strahom od galovih lanaca koji pute{estvijama Andersenovih ma{tarija sa kakvim-takvim radosnim krajem zate`u.
Jo{ ne{to shvatiti i zauvek otvoriti dveri
ROMAN KAO DNEVNIK ILI PUTOPIS
izme|u krika i molitve u koncentracionom logoru svoga tela
dimenzije koje se uvek iznova ra|aju
uvek iznova se gase...
RUAH HADA[A
^ITATELJI PI[U
Za{to samo kao dnevnik ili putopis – moja prva promisao nije se
zadovoljila ponu|enom definicijom mogu}nosti romana.
Roman – {ta to mo`e da bude?
Gospodin Roman, drug, prijatelj, sapatnik, borac, prijatelj i neprijatelj i jo{ ne{to. Nemam pojma. Mogu}i izbor ponu|enog proizvoda probirljivog ~itala~kog tr`i{ta. Ipak sam temu shvatila kao
stvarala~ku mogu}nost, borbu mi{ljenja izme|u prostora i vremena gde bi se ina~e te{ko mogli nalaziti zapisi budu}ih dana, podneblja, prirodnih i dru{tvenih nagodbi, putopisi, {krabopisi, letopisi,
lepopisi ili zapisi, ili samo sami spisi, razglednice ili fotografije...
Setih se nenapisanih romana, belih i mrkih knjiga, zelenih i raznobojnih, duga~kih i {irokih, vezenih i nafaltanih i probranih,
nagr|enih i nagra|enih...
Terorisanje teorije...
Moje iskustvo mogu}e je da ba{ i nije va`no, ali, bave}i se zapisivanjima svakodnevnih koje{tarija ili sva{tarija, zna~i, bila jesam i ostala
zapisni~ar svakodnevice. Misle}i na stilske ve`be, potrebu, kontinuitet ili kondiciju, sabirale se jesu teme. Sva{tarije, a putopisi, oni
svekoliki, kroz vreme, kroz prostor, kroz grad, kroz nutrinu – sve su
to pejza`i ispunjeni raznorodnim nabojima koji se prila`u i odla`u
na sigurno mesto. Dodavaju}i lirsku prozu, setih se Ivana Gon~areva
i njegovog Ob/lomova, u nizu niza likova neizbe`nog Balzaka i opet,
vra}aju}i se zadatoj temi, sebi rekoh da bez puta kroz vreme ili bez
vremena, ili bez puta, ne postoji cilj. To je prevozno sredstvo Romana. A zbog ~ega ne bih govorila o pismima. O dnevnicima kao nemogu}nost saobra}anja ili savladavanja udaljenosti da li od ljudi ili sebe
samih. Oprobavanje tla ponad koga lelujaju}i, lebde}i ili propadaju}i u~estvujemo u deli}u geografske istorije sveta.
I {ta se doga|a? O tome ne}emo. To je ve} ne{to drugo, ~in
stvarala{tva, ume}e raspoznavanja niza, sled izme|u stvarnog i
imaginarnog, jer, takav bi bio put, takav je kraj ili neophodan deo
prirodnih pojava i zgoda.
budi
pesmo budi molitva
nepoznata pesmo budi molitva dopunjavanja
molitvo budi pesma
budi
Ali, to je ve} zadiranje u poeziju, od krika do molitve na putu za dajlu Franci Zagori~nika smisaono usmerenje, pozornica svetog, egzistencijalni zavet, dopunjavanje – put. I kao {to je poezija neodvojivi
deo proznog iskaza, i, obrnuto – gde na putu nema puta ili uputa za
gra|u teme, oblika, asocijacija, geografsko zna~enje, stremljenje ili
samo mogu}i put budu}ih bele{ki u vidu dnevnika, u vidu putopisa,
pisama, poezije, krika ili molitve do krajnjih granica gde bi novo
~itanje ili tuma~enje moglo zapo~eti.
Na putu nema puta, a hteti sti}i ve} je udovoljenje slobodi stvarala{tva,
toliko sam shvatila re~ re~i kako ih je zapisao nepoznati pisar.
Vreme u njegovim plu}ima je trulo
Pe~urke u njegovoj ba{ti otrovne
Sada je ve} poprili~no kasno – nema bitka po sopstvenoj volji –
po~ela sam od romana, dnevnika, putopisa, pisama i poezije sa
kojom bih zavr{ila o svemu, o svetu i ni{tavilu, o sponi ljudi i vremena, o po~etku milenijuma, o kraju beskraja ili naporu imenovanja kroz jedan jedini jedinstven izlaz... ~u~anje u sebi i ~ekanje u
podru~ju `ivotnog prostora literature.
Sasvim svejedno da li je roman kao dnevnik ili putopis, svejedno ali
ipak i ne isto – u zavisnosti od trgova~ke mo}i kritike, od marketinga
ili rada na sebi, na doga|aju, na interesovanju, izdava~u – velike reke
i re~ice ~italaca – najbolji, najverniji, najvatreniji navija~i su tog satnog
mehanizma trajanja dela s ove strane postojanja u {est pade`a na svim
jezicima shvatanja nad ljuskama nedozvanih pokolenja.
Izme|u jutra i jutra
Izme|u ve~eri i ve~eri
Izme|u jednog i drugog dana Useljavanje u Izrael dosegnulo je 16. 244,
{to predstavlja najve}i skok u deset godina
Napisao Raphael Ahren, preneseno iz Haaretza
Prvi put u deset godina ove je godine broj useljenika u Izrael
porastao. Tako ka`e predsjednik Jewish Agency, Natan Sharansky
i ministar useljeni{tva i apsorpcije Sofa Landver.
Godine 2009., u Izrael je uselilo 16.244 {to predstavlja skok od sedamnaest posto u usporedbi s pro{logodi{njom brojkom od 13.859.
Porastao je i broj useljenika iz anglofonih zemalja i to za 17 posto
ove godine s 4.511 na 5.294, rekao je Eli Cohen, glavni direktor
odjela za aliju Jewish Agency. “Poslije deset godina tijekom kojih smo svjedo~ili sve manjem i manjem broju useljenika, sada je
do{lo do porasta”, rekao je ju~er Sharansky za vrijeme konferencije za tisak u jeruzalemskom sjedi{tu Jewish Agency. “Ove smo
godine imali vi{e useljenika iz Sjedinjenih dr`ava. Britanije i Ju`ne
Afrike – pove}ao se broj useljenika iz gotovo svih dr`ava svijeta.”
Najve}i broj novih useljenika jo{ uvijek doazi iz biv{eg Sovjetskog
Saveza. Njihov se broj pove}ao za 21 posto, sa 5.867 na 7.120.
Sharansky i Landver ovaj porast pripisuju onome {to Jewish Agency naziva ”Program crvenog tepiha” koji uklju~uje takozvani alijasajmove za novoprido{le tijekom kojih im se poma`e pri po~etnoj
adaptaciji kao {to je otvaranje bankovnih ra~una, odabir lije~nika.
***
Brojke koje su predstavljene na ju~era{njoj konferenciji za tisak uklju~uju i ~etiri zrakoplova useljenika koji bi trebali sti}i u
Izrael ovoga tjedna ali ne uklju~uju Etiopljane koji su se u Izrael
uselili ove godina jer nisu imigrirali na temelju Zakona povratka
nego na temelju posebnog zakona nazvanog Zakon ulaska. 27
RUAH HADA[A
DA SE NE ZABORAVE
EU Parlament tra`i Giladovo
pu{tanje na slobodu
Napisala Tovah Lazaroff, The Jerusalem Post
Prevela i prilagodila Sonja Samokovlija
Gilad Shalit
Europski je Parlament u ~etvrtak, 4. 3. 2010., ve}inom glasova
zatra`io pu{tanje otetog IDF vojnika Gilada Shalita na slobodu.
Gilad je zato~en od lipnja 2005. godine.
Inicijativa je pokrenuta jedan dan nakon {to je EU Parlament, s
vrlo malim postotkom “za”, prihvatio Goldstonov izvje{taj, ~ime su
postali prva institucija nakon UN-a koja osu|uje Izrael za mogu}nost po~injenog ratnog zlo~ina u Gazi.
Me|utim, istog tog ~etvrtka, Parlament je optu`io Hamas zbog
dr`anja u zato~eni{tvu Gilada Shalita koji ima dvojno dr`avljanstvo,
izraelsko i francusko.
U EU rezoluciji se ka`e kako je “za~u|uju}a ~injenica u nastavljanju ignoriranja Shalitovih osnovnih ljudskih prava i ~injenice da je
njegovim roditeljima, izraelskim i francuskim vlastima, uskra}ena
bilo kakva informacija o njegovom stanju.”
Oni po`uruju Hamas da omogu}e me|unarodnom Crvenom kri`u
posjetu Giladu te da mu dopuste komunikaciju s obitelji.
28
Parlamentarci su naglasili da je potrebna “obostrana izgradnja povjerenja, {to zna~i pu{tanje znatnog broja palestinskih zatvorenika, {to mo`e rezultirati pozitivnom atmosferom koja bi dovela do
pu{tanja Shalita na slobodu”. Nadodaju kako pozdravljaju obnavljanje mogu}ih pregovora izme|u Izraela i Palestinaca, budu}i da
je potreban napredak u rje{avanju problema dviju dr`ava.
Parlament je zatra`io da se rezolucija prenese odgovaraju}im tijelima, uklju~uju}i Izrael, palestinske vlasti i ~lanicee (27 dr`ava)
EU-a, kao i vrhu europskih politi~ara, poput predsjednice vanjskih
poslova, Chatarine Ashton.
Ashtonova je planirala skoru posjetu Izraelu i Gazi.
U petak je u Caesareai, ispred premijerovog doma, organizirano
okupljanje kojim se tra`i Giladovo pu{tanje.
I dalje ~itamo tehilime 20, 130. i 142. DA SE NE ZABORAVE
RUAH HADA[A
Auschwitz – {oah nakon {oaha
Jasminka Doma{
Natpis Arbeit macht frei na ulazu u Auschwitz.
Ukraden pa prona|en pet metara dug natpis Arbeit macht frei s
ulaznih vrata logora smrti u Poljskoj zaprepastio je svijet, ali i ponukao nas da se podsjetimo i nekih zbivanja povezanih s pomalo
neobi~nim namjerama i poduhvatima stanovnika Osvijencina kada
je rije~ o ~uvanju sje}anja na masovna ubojstva koja su se dogodila
u Auschwitzu.
Primjerice godine 1989., skupina ameri~kih @idova prosvjedovala je ispred karmeli}anskog `enskog samostana utemeljenog na
mjestu logora Auschwitz. Izbio je najve}i poslijeratni sukob `idovskog svijeta s Vatikanom. Naime, samostan je bio ure|en na mjestu
gdje su se nekada nalazile plinske komore. A u njima je u logoru
Osvijencin-Brzezinka ili Auschwitz-Birkenau ubijeno, odnosno
ugu{eno plinom vi{e od milijun @idova i ogroman broj Poljaka,
Rusa, politi~kih zatvorenika.
Na kraju mu~ne i `ustre rasprave prosvjednika s poljskim vlastima,
samostan je izmje{ten.
Nakon toga Poljska crkva podigla je kri` visok sedam metara koji je
zaklonio pogled na nekada{nje logorsko strati{e. I onda se u poljskom tisku pojavilo prili~no nemu{to obja{njenje da je to u~injeno
kako Auschwitz ne bi postao ateisti~ko propagandni muzej.
I tako su u Poljskoj po tko zna koji put ljudi iz Crkve i vlasti podcijenili vjersku osjetljivost `idovskog naroda. To je tim `alosnije ako
se zna da je na po~etku Drugog svjetskog rata u Poljskoj `ivjelo
vi{e od tri milijuna @idova, a danas ih u toj zemlji `ivi manje od
desetak tisu}a. No tu nije rije~ o masovnom iseljavanju @idova u
Izrael, nego o istrebljenju i uni{tenju jednog naroda tijekom Holokausta u blizini, gotovo se mo`e re}i pred o~ima poljskog naroda.
U svakom slu~aju pepeo spaljenih ljudi danima je padao s neba.
Zanimljivo je da je u vrijeme kada je spomenuti kri` bio podignut
u Auschwitzu, poljski biskup Muzinski zamolio upravo @idove za
toleranciju. A onda je, dvije tisu}ite, u zgradi najve}eg nacisti~kog
logora smrti podignut diskoklub.
I tako je na mjestu na kojem je ubijen ogroman broj ljudi krenula no}na zabava. Preciznije na mjestu u logoru gdje su nacisti
skladi{tili kosu logora{a, i{~upane zlatne zube i oplja~kanu prtljagu nesretnih zato~enika.
I ubrzo je stiglo poljsko obrazlo`enje da se sve zgrade logora smrti
ne mogu tretirati kao muzej.
U to vrijeme plakat na diskoklubu, na mjestu gdje su masovna ubijana djeca, `ene, stari nemo}ni, najavljivao je: “Hrvanje djevojaka
golih grudi u vo}nom pudingu”.
Taj diskoklub u`ivao je potporu lokalnih vlasti. A vlasnik kluba je
izjavio kako on nije kriv {to je Hitler ba{ to mjesto odabrao za
ubijanje.
I opet su uslijedili protesti {irom svijeta i napokon taj je neslavni klub u logoru smrti bio zatvoren. No, mora se priznati da stanovnicima poljskog Osvijencina ne manjka poduzetni~kog duha
u komercijalizaciji Holokausta, jer je netko do{ao na ideju da se
u Auschwitzu otvori {oping centar. I tako je izvr{eno jo{ jedno u
nizu nasilja nad `rtvama logora i sje}anja na njih. Naravno, popis
nedjela kada je u pitanju o~uvanje memorije na `rtve tog stra{nog
i u`asnog mjesta puno je du`i od navedenog.
Na to je samo podsjetila kra|a natpisa iz Auschwitza. Na`alost,
istra`ivanja u svijetu o ra{irenosti antisemitizma Poljsku redovito
stavljaju na sam vrh te neslavne ljestvice.Tako i natpis Arbeit macht
frei, ukraden, razrezan pa prona|en, zapravo je samo djeli} neslavne pri~e u kojoj se dio stanovnika u Poljskoj susreo s jednom
va`nom spoznajom, a to je da kada je rije~ o antisemitizmu, vjerskom ili onom gospodarskom, to uvijek tra`i suo~avanje s istinom.
Netko njome biva oslobo|en, a netko zaposlen uni{tenjem nakon
uni{tenja. O~ito je da ima i onih koji bi najradij|e cijeli logor Auschwitz izrezali na sitne komadi}e i rasuli ih, spalili, zatrli.
No, povijest ipak ne `ivi samo u knjigama, ona se prenosi i kao
usmena predaja, kao stra{na i jedinstvena saga i opomena: budi
budan. I ne budi nevidljiv, {utljiv i ravnodu{an. Digni svoj glas
onda kada ga treba{ dignuti. Pobuni se onda kada se treba{ pobuniti. I ne ~ekaj u zavjetrini da netko umjesto tebe odradi taj posao.
Tikun olam nije samo teorija nego u prvom redu praksa. 29
RUAH HADA[A
IZRAEL DANAS
Kontraverzni Izrael
Priredila Sonja Samokovlija
U preko 40 svjetskih studentskih kampusa obilje`it }e tokom mjeseca o`ujka antiizraelski tjedan, nazvan Aparthaid week.
Odmah bih na po~etku `eljela podsjetiti za{to se Ju`na Afrika nazivala dr`avom aparthaida. U njoj je bogata manjina bijelaca, silom
vladala potpuno obespravljenim crna~kim stanovni{tvom. Svaki
poku{aj uspore|ivanja Izraela s tom dr`avom, naprosto je nemogu}. Prvo, Izrael je zauzeo Gazu i ostale teritorije ne u osvaja~kom
ratu, ve} nakon {to su okolne zemlje udru`eno napale Izrael.
Poku{avaju}i povu}i paralelu izme|u te dvije zemlje sramotan je i
ne~asni poku{aj. Drugo, ukoliko bi izraelskim Arapima bila uskra}ena ljudska prava ( pravo na rad, glasa~ko pravo, pravo na socijalnu za{titu i obrazovanje itd., itd.), onda bi takva hiperbola eventualno bila mogu}a. No izraelski Arapi imaju sva prava jednako kao
i izraelski @idovi. Tim vi{e za~u|uje da }e na poznatim univerzite-
tima u ovako odvratno nazvanom tjednu koji je u stvari podr{ka
palestinskim ekstremistima gostovati prominentni Izraelci.
Me|u njima }e se na}i Shir Hever, ekonomski istra`iva~ sa alternativnog informativnog centra u Jeruzalemu, a gostovat }e na univerzitetu u Amsterdamu.
Shai Carmeli Pollak, izraelski aktivist i filmski snimatelj, napravio
je film Bil’in habibti u kome prikazuje kako izraelska vojska vr{i
nasilje nad Palestincima, a prikazat }e ga u Londonu.
Jeff Halper, profesor antropologije koji je pored ostalog i ~lan izraelskog komiteta protiv ru{enja ku}a, govorit }e u Glasgowu.
Za sada je jedino sud u Ontariu, Canada osudio organizaciju ovakve manifestacije i tra`i njezinu zabranu. Jedinstveni Izrael
S Interneta skinuo i priredio Ante Jeri}evi}
Jedina zemlja sa svih strana okru`ena neprijateljima, a ljudima glavobolju zadaju prvi susjedi!
Jedina zemlja na svijetu u kojoj taksisti i voza~i autobusa ~itaju
Spinozu i Majmonida.
Jedina zemlja u kojoj lopovi, odlaze}i iz ku}e koju su upravo
oplja~kalji, poljube mezuzu!
Jedina zemlja u kojoj rezervistima naredbe izdaju oficiri mla|i od
Jedina zemlja u kojoj se na letu svi upoznaju prije slijetanja, a
njihove vlastite djece!
tako|er upoznaju i pilota te ~uju sve o njegovim bra~nim problemima.
Jedina zemlja u kojoj je ~avrljanje zapravo glasna prepirka o politici i vjeri.
Jedina zemlja u kojoj je kava toliko dobra da je Starbucks bankrotirao u{av{i na tr`i{te.
Jedina zemlja ~iji vojnici triput dnevno jedu salatu koja ne sadr`i
zelenu salatu i zemlja gdje masline mogu biti glavno jelo, a ne
samo dodatak martiniju.
Jedina zemlja u kojoj je malo vjerojatno da ne}ete na}i arheolo{ke
ostatke prilikom iskapanja podruma.
Jedina zemlja u kojoj se poznati spisatelji voze autobusom.
Jedina zemlja s grafitima na hebrejskom.
Jedina zemlja u kojoj “crnci” nose kipa.
Jedina zemlja u kojoj za vrijeme tjedna knjige svi posje}uju sajam
i kupuju knjige.
30
Jedina zemlja u kojoj ultraortodoksni @idovi premla}uju policajce, a ne obratno!
Jedina zemlja u kojoj NITKO nema strani naglasak zato {to ga SVI
imaju.
Jedina zemlja u kojoj se psuje na ruskom i arapskom zato {to psovki nema na hebrejskom.
Jedina zemlja u kojoj pacijenti na kraju daju savjete doktorima.
Jedina zemlja u kojoj svi zapo~nu razgovor ~ekaju}i u redu.
Jedina zemlja u kojoj se znak º zove {trudla, a aktovka James
Bond.
Jedina zemlja u kojoj na Yom Kipur vlada neopisiva smirenost.
Jedina zemlja ~iji stanovnici ~itaju engleski, pi{u na hebrejskom,
a {ale se na jidi{u. IZRAEL DANAS
RUAH HADA[A
Moja pri~a: Puno ’bar’ i nimalo ’micve’
Sharon Duke Estroff, The Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e
Ka`e se da pri odgoju djece dani teku polako a godine brzo. Ove
mi se rije~i ~ine potpuno istinitima dok se nalazim u epicentru
planiranja bar micve mog drugoga sina. Ali, tko ima vremena za
sentimentalnost kada u manje od godinu dana mora{ isplanirati
fantasti~nu fe{tu povodom bar micve?!
U tom sam se trenutku s nelagodom prisjetila i komentara ostavljenog na web stranici na koju sam nai{la tra`e}i teme za bar micvu.
Komentar je napisala ne`idovska majka o iskustvu njezinog sina
na prijateljevoj bar micvi. Malo skra}eno i 100 posto istinito, evo
{to je napisala.
Prva stavka na mom rasporedu za planiranje tuluma bili su
zabavlja~i.
Najbolja tema bar micve – Terminator
“Bar Mitzvas’R’Us”, rekao je `ivahan glasi} preko telefona.
“Zanima me imate li {togod slobodno sedmog travnja?”, srda~no
sam pitala.
“Pitate za 2009. ili 2010.?”
“Za 2008.”, odgovorila sam, dok me po~eo zapljuskivati val panike.
“Ha!”, rekao je glas (koji vi{e nije zvu~ao tako `ivahno) “Sretno
vam bilo.”
Petnaest poziva i ~etrnaest odbijenica kasnije, uspjela sam se
do~epati pravog `ivog voditelja (kojem su, nekim ~udom, ba{ bili
otkazali ga`u za moj datum).
Idu}eg sam jutra pijuckala kavu u Starbucksu sa voditeljem po
imenu Ritam – ogromnim ali simpati~nim ~ovjekom koji, pretpostavljam igra za NFL ligu kad se ne bavi vo|enjem – kako bih utvrdila detalje ove, za moju obitelj, va`ne ~proslave ~iji se datum brzo
pribli`avao.
[email protected] li moci?”, pitao je Ritam.
“Da”, odgovorila sam, “naravno.”
“A paljenje svije}a?”
“Hmm, nisam sigurna.”
Nastavili smo razgovarati u istom tonu. Jesam li zainteresirana za
Birkat hamazon? A za {alove od perja? @elim li horu? A pa~ji ples?
Dok mi je Ritam bez oklijevanja nabacivao mogu}nost za mogu}no{}u, osje}ala sam da ulazim u transformacijsku vrtnju. Kao Clark Kent u
Supermanu. A kada sam se prestala okretati, sjedila sam s druge strane
mog frapuccina – na Ritmovom mjestu (koje je bilo ogromno).
Iznenada sam uspjela pojmiti o~itu bizarnost da ovaj brani~ od
sto pedeset kilograma na kojem nije bilo ni jedne jedine Davidove
zvijezde – tako nevjerojatno te~no raspola`e terminima kao {to su
moci i Birkat i, {to je bilo jo{ bizarnije, da ih koristi uz rije~i kao {to
su {al od perja i pa~ji ples.
Odjednom sam jasno vidjela {to Ritam (i vjerojatno ostatak ne`idovskog svijeta) misli gledaju}i izvana fenomen moderne ameri~ke
bar micve. I kako si vjerojatno tuma~i na~in na koji mi, `idovski
roditelji, odlu~ujemo proslaviti ove ceremonije odrastanja na{e
djece, bremenite zna~enjem.
Moj sin William nedavno je pozvan na bar micvu svog prijatelja
Josha. William nikada ranije nije bio na bar micvi i jo{ uvijek o
njoj pri~a.
Umjesto pozivnice dobio je video kazetu na kojoj mu Josh, odjeven
kao Terminator i imitiraju}i Arnolda Schwarzeneggera poru~uje:
“Do|i na moju bar micvu ili…!”
Kada sam Williama ostavila u plesnoj dvorani hotela s pet zvjezdica, sve je bilo ukra{eno tako da je nalikovalo metalu. Bilo je tamo
robota – stra`ara s o~ima koje su treperile i rukama koje su se
micale; uni{tenih tenkova i automobila posvuda (unajmljenih od
kompanije koja proizvodi scenografiju za filmove), i tobogana i penjalica na napuhavanje a sve je bilo u maslinastozelenim bojama.
Bila je tu i kartonska lutka Arnolda Schwarzeneggera u stvarnoj
veli~ini na koju su se gosti potpisivali.
Nakon alija latora, Josh je u{ao u dvoranu u velikom stilu, na motoru “T2” – bio je to dar njegovih roditelja povodom bar micve. Poslije moci, pravi rock band je svirao modernu tehno glazbu. Josh je
izveo odli~an robotski ples.
Za vrijeme tradicionalne ceremonije paljenja svije}a, Josh je zapalio trinaest svije}a pomo}u butanskog upalja~a koji je nalikovao
Terminatorovoj pu{ci. Moj ju je sin po`elio ponijeti ku}i.
U pono} su Joshevi roditelji objavili da je negdje u dvorani skriven
kolekcionarski primjerak figure Terminatora. Dok su svi tra`ili, u
dvoranu je u{ao dvojnik Arnolda Schwarzeneggera, odjeven kao
Terminator. Svi su se klinci slikali s gostom iznena|enja.
William se tako dobro proveo da je pitao bi li i on mogao imati
bar micvu.
Oboga}ena ovom novom perspektivom i hrabro{}u (te nepogre{ivim
valom mu~nine), zahvalila sam Ritmu na vremenu i jurnula prema polici za knjige po prastari primjerak Knjige `idovskih vrijednosti (The
Book of Jewish values), ne bih li vidjela {to uvijek mudar i razuman
rabin Joseph Telushkin ima re}i o ovoj situaciji. Nije me iznevjerio.
“Iz `elje da ne ostavimo dojam {krtih roditelja koji ne vole svoju
djecu mnogi, mnogi... @idovi osje}aju se obaveznima tro{iti daleko
vi{e na zabave povodom bar micve nego {to mogu ili `ele”, pi{e
on. “Osim toga, rasko{ne zabave obi~no umanjuju ili ~ak potpuno
dokidaju religiozni zna~aj bar micve. U slu~aju mnogih slavljenika
va`niji je ’bar’ od ’micve’.
31
RUAH HADA[A
IZRAEL DANAS
Ono {to nam je prijeko potrebno, ka`e Telushkin, su “bogati moralni junaci… istaknuti, dobrostoje}i @idovi u najve}im `idovskim
zajednicama – koji }e organizirati potpuno jednostavne proslave bar ili bat micve, zabave koje }e biti ugodne i sve~ane ali ne i
rasko{ne.” Takvim postupkom, smatra Telushkin, “dobro koje biste u~inili drugim @idovima bilo bi gotovo nemjerljivo.”
U svojoj sam zajednici vidjela nekoliko hrabrih roditelja koji su
poslu{ali ove savjete i postigli prekrasne rezultate pa i ja – `ena u
postsupermanovskoj transformacijskoj vrtnji koja je ujedno i vjerni obo`avatelj Telushkina – namjeravam u~initi isto (iako mo`da
trenutno ba{ ne pripadam kategoriji bogatih stupova `idovske zajednice).
U ovom trenutku planiranja procesa bar micve jo{ uvijek nisam
sigurna kuda }e ovaj put odvesti moju obitelj. Ali, sigurno znam
kuda je ne}e odvesti. Zagovornici ’agunot’ pronalaze
novi glas na YouTube-u
Ruth Eglash, The Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e
Na prvi pogled, slatki osmjeh Bubbe Bikorte i njezin topli pozdrav mogli bi vas navesti da pomislite da je pri~a koju se sprema ispri~ati namijenjena nedu`noj djeci. Ali, dok rukama gr~evito
ste`e ogromnu knjigu, Njujor~anka iz o~ito ortodoksnog miljea,
zapo~inje odvratnu pri~u o suprugu koji joj bez ikakvog stvarnog
razloga odbija dati “get”, razvod prema `idovskom zakonu i to
du`e od devet godina.
“Mama je do{la pred rabinski sud kako bi dobila svoj get”, pri~a
glumica umotana u {al, nje`nim glasom, kao da pri~a djeci. “Ali,
tata se nije pojavio. Nije se pojavio cijelu godinu, nije se pojavio
dvije godine – tata se nije pojavio devet godina! Vidite, djeco, bez
tate, ovo je Beskrajna pri~a.”
Beskrajna pri~a Bubbe Bikorte, prepuna uspavanki, samo je jedna od pet kratkih video spotova – jedan na engleskom i ~etiri na
hebrejskom s engleskim titlovima – i nastoji istaknuti u`ase braka
koji je po{ao krivim putem i nepravednog postupanja s `enama u
sustavu vjerskog sudstva u Izraelu koje je ovoga tjedna Centar za
`ensku pravdu pustio na YouTube.
`ena’ kojima mu`evi odbijaju dati razvod”, rekla je Jerusalem Postu u ~etvrtak Susan Weiss, direktorica i osniva~ica Centra.
“Svaki od ovih slu~ajeva se dogodio ili se jo{ uvijek doga|a”, rekla
je. “Nije neuobi~ajeno da `ena ~eka razvod i devet godina.”
Prema `idovskom zakonu, i mu` i `ena moraju pristati na razvod.
Ipak, zakon je o{triji kad je u pitanju `ena jer se ona ni pod kojim
uvjetima ne mo`e preudati sve dok joj mu` ne da get.
Weiss je rekla da su spotovi ve} potakli {iroko zanimanje, vidjelo
ih je vi{e od tri tisu}e ljudi a svaki od spotova govori o pristupu
rabinskih sudova u Izraelu svakom pojedinom razvodu.
U Izraelu ne postoji podjela izme|u religije i dr`ave i svi se @idovi
`ene u skladu s Halahom iako se priznaju i gra|anski brakovi iz
inozemstva.
Iako rabinski sudovi imaju zakonsku mogu}nost da nametnu sankcije ne bi li tako prisilili jednu od strana, obi~no supruga, na davanje razvoda, Centar za `ensku pravdu tvrdi da se taj postupak
obi~no ne provodi. “Svaki spot se temelji na istinitoj pri~i i namjera nam je podi}i
javnu svijest o muci, kako se procjenjuje, stotina agunot ’okovanih
Cedaka Box
Obitelj Zavelev-Kligman
1.400 KN
N.N.
100 USD
N.N za soc. odbor
9.000 KN
Obitelj Salamon,Verber i Music 300 kuna u spomen na Macu Samokovlija
Emica Svoren, Renata di Giusto i Sonja Samokovlija su zara|enih 4.000 kuna
u emisiji HT “U istom loncu” podijelile na po 2.000 i donirale u Socijalni i Kulturni odbor.
32
IZRAEL DANAS
RUAH HADA[A
Svije}e
Arutz Sheva, israelnationalnews.com, iz Vojnikova majka,
prevela Dubravka Ple{e
Svakoga petka uve~er moje k}eri i ja palimo {abatne svije}e. Postoje raznovrsne tradicije vezane uz broj svije}a koje se pale svakoga tjedna. “Izvorna” tradicija ili mo`da tradicija koja se slijedi
u mnogim domovima, ka`e da `ena pali dvije svije}e. Mnogo je
stvari koje se rade udvoje a vezane su uz [abat i na neki su misti~ni
na~in vezane uz zapovijed “zahor” i “{amor” – sje}aj se i ~uvaj dan
[abata.
U nekim je obiteljima tradicija da `idovske djevoj~ice od tre}e godine nadalje pale jednu svije}u; druge ka`u da djevojke ne pale
svije}e sve do udaje i osnivanja vlastitog doma. Nakon udaje, sve
se tradicije slijevaju u jednu i novoudana `ena po~inje paliti dvije
svije}e.
Tradicije se ponovo odvajaju poslije ro|enja prvoga djeteta. Mnoge `ene i dalje nastavljaju paliti dvije svije}e do kraja `ivota, dok
druge dodaju po jednu svije}u za svako dijete. Pro{lo je mnogo
vremena i ja sada palim sedam svije}a svakoga tjedna… moje izvorne dvije i po jednu za svako od moje djece. Kod ku}e jo{ imam
jednu malu k}er – ona pali jednu. Kada do nas do|e moja udana
k}er, dodaju se jo{ dvije. Kutak na{e blagovaone u kojem se pale
{abatne svije}e uistinu je predivan; svjetlost svije}a je tako nevjerojatno nje`na. [abat je kona~no stigao.
Prije mnogo godina, nedugo nakon dolaska u Izrael, po~ela sam
paliti uljanice umjesto vo{tanih svije}a. Vidjela sam te “staklene”
svije}e i po~ela paliti ulje. Nakon nekog vremena, u trgovinama su
po~eli prodavati ulja u raznim bojama – nje`na ljubi~asta, plava,
`uta. Ovisno o tome koje je dijete punilo uljanicu uljem pro{loga
tjedna, rezultat je inspirativan ili {aren... ali to je druga pri~a koju
}u napisati ne{to kasnije.
Prvo vas `elim izvijestiti o jednom razgovoru i nadam se da time
ne}u izdati ni~ije povjerenje. Nedavno sam upoznala majku koja je
prije kratkog vremena izgubila sina za vrijeme slu`be u vojsci. Razgovarale smo o mnogim stvarima, o tome {to je radila kada je ~ula
vijest, o tome kakav joj je `ivot od toga trenutka. Ona se raspitivala
o Elieu i toplo se osmjehnula. Na`alost, shvatile smo da su njezin
i moj sin vjerojatno zajedno po~eli slu`iti vojsku jer su je obojica
trebali napustiti za samo nekoliko tjedana..
“[to ka`e{ kad te ljudi pitaju koliko djece ima{?”
“[to bi ti odgovorila? [to misli{?” pitala me. A odgovor je stigao
tako jasno... petero. Rekla bih petero – svi su oni njezina djeca i
uvijek }e to biti iako je jedno od njih izgubljeno.
Za{to pi{em o ovome? Jer je nisam pitala koliko svije}a pali. Odgovor bi bio sedam, kao i u mom slu~aju, ako je to njezina tradicija.
A odr`avam jo{ jednu tradiciju. Svakoga se tjedna poku{avam
prisjetiti da ulje treba ponovo uto~iti u posudici odmah poslije
zavr{etka [abata. Nastojim posti}i da to svakoga tjedna ~ini drugo
dijete (otuda i raspon od `ivopisnog do inspirativnog sa svime {to
se nalazi izme|u). Moj srednji sin osobito nastoji mije{ati boje;
moj najmla|i sin je sada u fazi semafora i iako bih, iskreno, vi{e voljela da uporabi samo jednu boju, pu{tam mu na volju. Elie obi~no
ne `eli puniti posudu... a ako i pristane, o~ekuje da mu ja dodam
boju.
Postoji obi~aj prema kojem svakoga dana ~inimo neku sitnicu koja
nas podsje}a da sti`e idu}i [abat, da je preostalo tek nekoliko
dana do mira u na{im domovima. Mo`da }ete u nedjelju oprati
zastore ili presvu}i posteljinu i tako svakoga dana. U srijedu ve}
razmi{ljate o tome {to }ete kuhati. U ~etvrtak provjeravate je li vam
ku}a ~ista a u petak kuhate.
Kod mene, sve to po~inje odmah u subotu nave~er, punjenjem posudica svije}njaka. To mi svakoga dana daje do znanja da ~ekamo.
Svakoga tjedna molim jednoga od mojih sinova da napuni svije}
njak – odluka se obi~no temelji na pretpostavci koji od njih tada
ne}e biti kod ku}e. Na taj su na~in i oni ovdje... barem malo. Sino}
sam, poslije zavr{etka [abata pru`ila Elieju bocu s plavim uljem i
zamolila ga da ponovo napuni posudice svije}njaka. To je i u~inio
… i ta }e slika ostati u mom sje}anju cijeloga tjedna, sve dok ne
stigne idu}i [abat i ja zapalim ulje..
Sje}ati se i ~uvati – to je zna~enje svije}a... i vojnika. On se sje}a
svog obe}anja, on ~uva svoju zemlju i svakoga tjedna palimo svije}e kako bismo se podsjetili tko smo kao @idovi, kao Izraelci, kao
Bo`ji narod, kao roditelji. Elie je napunio svije}njak koji }e isijavati
svjetlost idu}eg [abata u na{em domu. Pokazala mi je slike svoje djece, na mnogima je bio i sin koji je
nedavno umro. I ona je, kao i ja, rodila trojicu dje~aka i dvije
djevoj~ice. Krasna, prelijepa, djeca. Ne razmi{ljaju}i, pitala sam je:
Hilary Clinton
Ameri~ka dr`avna tajnica Hillary Clinton imat }e uskoro mogu}nost popravnog ispita u izraelsko-ameri~kim odnosima, koji su
u zadnje vrijeme na niskoj razini. Clintonova }e se 15. 3. 2010.
sastati s najja~im proizraelskim lobijem u Americi. Primje}uje se
da je gospo|a Clinton ve} snizila ton kada govori o Izraelu i da
}e njezina poruka biti na liniji popravljanja tih odnosa. 33
RUAH HADA[A
KULTURA I UMJETNOST
U izlozima knji`ara
Lev Grossman: Kodeks
izdava~: VBZ, Zagreb, 2009. • prijevod: Radha Rojc – Bel~ec • broj stranica: 271
Kodeks Leva Grossmana uzbudljiv je i neobi~an suvremeni triler. Zaplet nastaje oko potrage za tajnovitim srednjovjekovnim rukopisom slabo poznatog Chaucerovog suvremenika i pretvara se u napetu pri~u u kojoj se susre}u svjetovi visoke i niske, drevne i moderne, pismene i virtualne kulture. Uspje{ni mladi bankar Edward Wozny,
zamijeniv{i ured i rasko{an, ali samotan stan pra{njavim arhivima, tavanima i bibliotekama, restrukturira i vlastiti
`ivot. Potraga za rukopisom tako postaje i potraga za vlastitim identitetom i vlastitom izgubljenom polovicom’. Art Spiegelman: Maus
izdava~: Fibra, Zagreb, 2009. • prijevod: Tatjana Jambri{ak • broj stranica: 295
Maus je pri~a u obliku stripa o Vladeku Spiegelmanu, @idovu koji je pre`ivio Hitlerovu Europu, i njegovom sinu,
crta~u stripova koji poku{ava shvatiti oca, njegovu stra{nu pri~u i samu povijest. Izme|u Poljske i newyork{kog
Rego parka, Maus donosi dvije sna`ne pri~e: prva je o tome kako su Spiegelmanov otac i majka pre`ivjeli u Hitlerovoj Europi, {to je mu~an opis pun bezbrojnih bliskih susreta sa smr}u, nevjerojatnih bjegova i straha od zatvaranja
i izdaje, a druga je autorov slo`en odnos s ostarjelim ocem. Guy Walters: Lov na zlo~ince
izdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. • prijevod: Snje`an Hasna{ • broj stranica: 546
Po zavr{etku Drugoga svjetskoga rata neki od nacista iz samog vrha pobjegli su iz ru{evina Tre}eg Reicha. Me|u
njima nalaze se zvu~na imena poput Adolfa Eichmanna, Josefa Mengelea, Franza Stangla i Klausa Barbiea, koji su
poznati ne samo zbog po~injenih monstruoznih zlo~ina ve} i zbog poslijeratnog `ivota u sjeni, daleko u zemljama
Latinske Amerike, uvijek korak ispred svojih progonitelja. Uz svesrdnu pomo} katoli~kih sve}enika iz Rima, bje`ali
su tajnim putovima, skrivali se u dvorcima austrijskih Alpa da bi naposljetku bili primljeni kao argentinski tajni
agenti. Poku{aji da ih se privede pravdi nisu nimalo manje dramati~ni. Guy Walters proputovao je svijet u potrazi
za istinom o bijegu nacista nakon zavr{etka rata te je skicirao poku{aje, od kojih su neki bili uspje{ni, privo|enja
nacista ruci pravde kao i istinu o `ivotima onih koji su joj uspjeli pobje}i. Walters preispituje i postojanje organizacije Odessa, s posebnom pozorno{}u prou~ava bilje{ke Simona Wiesenthala i otkriva kako su nacisti izbjegli
privo|enje pravdi zapo{ljavanjem u savezni~koj obavje{tajnoj agenciji. Norman Mailer: Mu{kar~ine ne ple{u
izdava~: Zagreba~ka naklada, Zagreb, 2009. • prijevod: Milena Benini • broj stranica: 255
Veliki ameri~ki pisac Norman Mailer (1923. – 2007.) iznenadio je i svoje najvjernije ~itatelje 1984. godine romanom Mu{kar~ine ne ple{u, mra~nim putovanjem iza kulisa ameri~kog sna. Problemi pisca Tima Maddena s
alkoholom, marihuanom, `enama i policajcima, problemi su s kojima se Amerika suo~avala u dvadesetom stolje}
u i koje je samo Mailer mogao ovako smisliti i ovako napisati. S Mailerovim Maddenom polazi se na vrtoglavo
putovanje po crnoj rupi alkoholne amnezije i zalazi u otkrivanje tajni – Amerika se javno pretvara da ih nema, a
potajno pliva u njima... Jean Amery: S onu stranu krivnje i zadovolj{tine
izdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. • prijevod: Helen Sinkovi} • broj stranica: 166
Ovo je pri~a o Ameryjevim iskustvima iz koncentracijskih logora i o mu~enjima koja je pretrpio u esesovskim zatvorima, ali i osvrti na to kako je do`ivio poslijeratnu Njema~ku. @elio je ste}i jasnu sliku o nemogu}oj ulozi koju
on ima kao @idov i Nijemac... Eseji, koji su objavljeni pod naslovom S onu stranu krivnje i zadovolj{tine ra{~i{}avanje su pro{losti. Pomno promi{ljanje iskustva pretrpljene patnje postaje ne{to iz ~ega se mo`e u~iti za budu}nost. 34
RUAH HADA[A
KULTURA I UMJETNOST
U izlozima knji`ara
J. Sidney jones: Zrcalo bez odraza
izdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2010. • prijevod: Du{ka Geri} Koren • broj stranica: 348
U napetom kriminalisti~kom romanu koji se odvija u Be~u 1898. godine autor u radnju vje{to ume}e znamenite
li~nosti koje su `ivjele ili boravile u Be~u tog vremena, kao {to su slavni slikar Gustav Klimt, kriminalist Hans
Gross, pisac Mark Twain, otac cionisti~kog pokreta Theodor Herzl, prijestolonasljednik Rudolf, austrijska carica
Sisi, Marija Ve~era i drugi. Nastoje}i rije{iti seriju zlo~ina, Karl Werthen i Hans Gross slijede trag koji ih vodi kroz
razli~ite slojeve be~kog dru{tva i na kraju dovodi do otkri}a politi~ke urote na najvi{oj razini. Dacia Mariaini: Vlak posljednje no}i
izdava~: Disput, Zagreb, 2009. • prijevod: Irena Skrt • broj stranica: 408
Godina je 1956. Te se godine glavna junakinja Amara, sada ve} odrasla `ena, talijanska novinarka, vlakom upu}uje
na Istok da napravi reporta`u o tome kako se uistinu `ivi na drugoj strani. Osobni joj je cilj u}i u trag nerazdvojnom prijatelju iz bezbri`nog djetinjstva, Emanuelu, ~iji je otac @idov neko} bio bogati industrijalac u Firenci. Sve
{to joj je ostalo od njega, pregr{t je pisama i bilje`nica slu~ajno prona|ena u zidu geta u Lodzu, otkud je `idovska
obitelj vjerojatno odvedena u stra{nu smrt u Auschwitz. Roman je to u kojem se puno putuje: i prostorno i vremenski. Putuje se podijeljenom Europom: iz Italije do Austrije, Njema~ke, Poljske pa do pobunjene Ma|arske, ali
se i vra}a u ratne godine rasnih, vjerskih i politi~kih progona i provjerava “{to je ostalo od Auschwitza”. Zeruya Shalev: Mu` i `ena
izdava~: Fraktura, Zagreb, 2009. • prijevod: Andrea Weiss Sadeh • broj stranica: 320
Naama i Udi Nojman par su jo{ iz {kolskih dana, a njihova udobna bra~na svakodnevica poljuljat }e se jednog jutra kad
Udi shvati da su mu noge oduzete. Lije~nici i Naama ~ine sve kako bi iznova pokrenuli Udijevo tijelo, no ubrzo postaje
jasno da je rije~ o ne~emu mnogo podmuklijem od bolesti. Za~arani krug ljubomore, predbacivanja i ogor~enosti, koji
Zeruya Shalev vje{to ispisuje, postupno sve vi{e stje{njuje tro~lanu obitelj... Slavna izraelska knji`evnica Zeruya Shalev
svojim originalnim lirskim opisima majstorski zahva}a prirodu ljubavi i strasti, a Mu` i `ena, roman o braku kojem prijeti
raspad, ~udesna je, dirljiva i suptilna ljubavna pri~a o bliskosti i samo}i. Witold Gombrowicz: Trans-Atlantik
izdava~: Fraktura, Zagreb, 2009. • prijevod: Mladen Marti} • broj stranica: 168
Roman Trans-Atlantik prvi je put objavljen 1953. godine i u Gombrowiczevoj knji`evnoj biografiji izuzetno je va`an.
Tim se romanom pisac vra}a u knji`evni `ivot poslije gotovo petnaestogodi{njeg izbivanja, uvjetovanog svjetskim ratom i
velikim promjenama koje je on izazvao na javnom i osobnom planu. Gombrowicz je te godine pro`ivio u Buenos Airesu,
u transatlantskom izbjegli{tvu, daleko od Poljske (gdje se ~ak mislilo i tvrdilo da je mrtav) i izvan poljskoga knji`evnog
`ivota. Vjeran svojoj proturje~noj i prevrtljivoj naravi, ali i svojoj knji`evnoj strategiji, on na razoran pritisak nostalgije za
domovinom, odgovara bjesomu~nom, negatorskom romanesknom satirom. Onemogu}eno medijsko pra}enje Netanyahuovog posjeta Bijeloj ku}i
Bijelu je ku}u zapljusnuo val primjedaba upu}enih od strane
medija o {turom izvje{tavanju o posjeti premijera Bibija Natanyahua Washingtonu. Mediji se tu`e da im nije bilo dozvoljeno da adekvatno poprate susret dvojice dr`avnika. U njihovim
se primjedbama sugerira “da se Obama” stidio fotografirati uz
premijera Natanyhua u vrijeme njegove posjete Washingtonu u
drugoj polovici o`ujka. Glasnogovornik Bijele ku}e {turo je izjavio da su oni zadovoljni medijskom pokriveno{}u susreta. Svoje
su kritike mediji iskazali postavljaju}i videoklipa na You Tube iz
koga se jasno vidi da je u vrijeme posjete izraelskog premijera
onemogu}eno medijsko pra}enje susreta. 35
RUAH HADA[A
KULTURA I UMJETNOST
@idovska plemena:
Zebulun
Napisala Tammy Schwartz
Prevela i priredila Dubravka Ple{e
me u bitku slalo pisare ~ija je du`nost bila zabilje`iti detalje bitke
za potomstvo. Zebulunovo pleme nije bilo pleme u~enjaka nego
je vjerojatno bilo pleme koje je susjednim u~enjacima pru`alo
logisti~ku podr{ku u nastojanju da opi{u povijesna zbivanja svog
vremena. Prema popisu odr`anom za vrijeme izlaska iz Egipta, pleme Zebulunovo brojalo je 57.400 mu{karaca koji su mogli slu`iti
vojsku. (Br. 1:31). Ovu je vojsku predvodio Eliab, sin Helona,
utaboren s isto~ne strane Zavjetnog {atora, zajedno s plemenima
Jude i Isahara te su ova tri plemena tvorila predvodnicu u napredovanju Izraelaca. U bitci protiv Sisere, zapovjednika snaga Jabina,
pripadnici plemena Zebuluna odazvali su se Gideonovom pozivu
i pridru`ili bitci protiv Midiana. Tako|er je pisano da je 50.000
mu{karaca iz Zebulunovog plemena pod punom opremom slijedilo Davida u Hebron kako bi ga tamo proglasili kraljem te da su sa
sobom, “u znak potpune odanosti” ponijeli i “bogate zalihe mesa
i pi}a da bi proslavili po~etak vladanja novog kralja” (I Ljetopis
12:41).
Marc Chagall (1887. – 1985.), Zebulun
Zebulun je bio deseti sin Jakova i {esti Lein sin te praotac istoimenog plemena. Sudjelovao je u zavjeri kojom je Josef prodan u
ropstvo i bio dio grupe poslane u Egipat u kupovinu `ita. Zebulun je primio ovakav Jakovljev blagoslov: “Zebulun }e stanovati uz
obalu morsku, luka spasa bit }e brodarima, uz bok njegov Sidon
}e le`ati” (Pos. 49:13). Kada je ro|en, njegova je majka Lea navodno rekla: “Ha{em mi je dao dobar miraz.”
Mnogi znanstvenici vjeruju da ime Zebulun dolazi od rije~i zebed,
{to zna~i poklon a odnosi se na Leino mi{ljenje da joj je Ha{em
dao poklon time {to je rodila {estoricu sinova. Drugi opet vjeruju
da potje~e od rije~i yizbeleni, {to zna~i po{tovanje, a odnosi se na
Leinu nadu da }e je Jakov po{tovati nakon {to mu je rodila {estoricu sinova. Prema Tori, Zebulun je imao trojicu sinova: Sereda,
Elona i Jahleela, s kojim se oti{ao nastaniti u Egipat.
Pleme Zebuluna bilo je jedno od dvanaest izraelskih plemena i
vjeruje se da je `ivjelo na ju`nom kraju Galileje. Smatra se da im je
isto~nu granicu predstavljala obala Galilejskog jezera a zapadnu,
Mediteransko more. Zebulunovo je pleme grani~ilo s plemenima
Isahara, A{era i Naftalija. Deborina pjesma bilje`i mnoge bitke u
drevnom Izraelu i u mnogima od njih upravo je Zebulunovo ple36
Te{ko je to~no navesti imena gradova koji su pripadali Zebulunovom plemenu poslije podjele Izraela ali vjeruje se da je Betlehem
ili Beit lahm kako je tada bio poznatiji, bio je jedan od njih. Kao
dio Kraljevstva Izraela, podru~je Zebulunovog plemena osvojili
su Asirci i pleme je bilo izgnano. Od tog vremena nema nikakvih
podataka o njima ali neke grupe ljudi danas tvrde da potje~u od
Zebuluna, kao {to su @idovi Igbo iz Nigerije, ~ak i neki rani kolonizatori Amerike koji su stigli iz Danske.
Prema legendi, kad je Zebulunu bilo stotinu i ~etrnaest godina,
pozvao je sve svoje sinove i upozorio ih da `ive bogobojaznim
`ivotom. Govorio im je o poku{aju da bra}u odgovori od zamisli da ubiju Josefa i rekao im da je radi svoje bogobojaznosti bio
po{te|en mnogih patnji koje su zadesile njegovu manje pobo`nu
bra}u:
Preklinjem vas, ~uvajte zapovijedi Bo`je i budite milostivi prema svojim susjedima te su}utni ne samo prema ljudima nego i
prema nerazumnim divljacima. Samo zbog moje su}uti me Bog
blagoslovio; sva su se moja bra}a porazbolijevala u nekom trenutku ali ja sam izbjegao svaku bolest. I sinovi moje bra}e morali su izdr`ati razne bolesti i bili su nadomak smrti zbog Josefa
jer nisu imali su}uti u srcima. Ali, moji su sinovi u`ivali savr{eno
zdravlje, kao {to dobro znate. A kada sam bio u Kanaanu i na
obalama mora lovio ribu za mog oca Jakova, mnogi su se utopili
u vodama mora ali ja sam ostao neozlije|en.
Otkrio je svojim sinovima predvi|anja o izgnanstvu i o tome da }e
se plemena raspr{iti te ih potaknuo da ostanu sna`ni u vjeri u sebe
i u Boga. Kada je Zebulun zavr{io svoj govor, potonuo je u san
smrti a njegovi su ga sinovi polo`ili u lijes i odnijeli ga tako kasnije
u Hebron, kako bi ga tamo sahranili pokraj njegovih otaca. KULTURA I UMJETNOST
RUAH HADA[A
@idovska plemena:
Isahar
Napisala Tammy Schwartz
Prevela i priredila Dubravka Ple{e
k}eri Jobaba, sina Joktana a na Jakovljevom sprovodu Isahar je bio
jedan od trojice koji su nosili lijes.
Isaharovo pleme `ivjelo je na podru~ju smje{tenom sjeverno od
zapadnog dijela Mena{eovog plemena i ju`no od Zebuluna i Naftalija. Njihovo se podru~je protezalo od rijeke Jordan na istoku sve
do obale na zapadu, a uklju~ivalo je i plodnu ravnicu Esdraelon.
Neki znanstvenici vjeruju da se Isaharovo pleme izvorno bavilo
pomorstvom. Tradicija pak ka`e da su ovim plemenom dominirali
ljudi koji su dobro poznavali vjeru a u Ljetopisima postoje pri~e
o ljudima koji su razumjeli vrijeme u kojem su `ivjeli i znali {to bi
Izrael trebao ~initi. Rabinske knjige tako|er bilje`e da je Isaharovo
pleme bilo najutjecajnije kad je rije~ o prozelitizmu i da su `idovski vjerski mudraci potjecali ili iz plemena Levija ili iz plemena
Isahara.
Kako su bili vjerski najposve}eniji ~lanovi izraelske obitelji, ~ini se
da su igrali samo malu, neva`nu ulogu u ratovima drugih sinova
Jakovljevih i Kanaanaca dok je postignu}a drugih plemena drevna
povijest temeljito zabilje`ila. Jedna od rijetkih prilika u kojima ih
Ljetopisi spominju je opsada gradova Sarte i Gaa{a kada su ostali
~ekati pod zidovima ova dva, dobro utvr|ena grada sve dok se u
odre|enom trenutku vrata nisu otvorila a oni se pridru`ili bitci.
Kao dio Izraelskog kraljevstva, podru~je plemena Isahara osvojili
su Asirci, pleme je protjerano i o njima gotovo i nema vi{e podataka.
Marc Chagall (1887. – 1985.), Issahar
Isahar je bio deveti sin Jakova i njegove supruge Lee i otac jednoga od dvanaest plemena. Navodno je za~et nakon {to je njegova
majka Lea, u nastojanju da se izbori za ljubav svog mu`a kojeg je
dijelila s Rahel, pojela plod mandragore za koju se vjerovalo da
poma`e `enama zanijeti. Kao i druga bra}a, i Isahar je bio umije{an
u zavjeru oko prodaje brata Josefa u ropstvo i bio je jedan od petorice bra}e koju je Josef u Egiptu predstavio faraonu. Od svog oca
Jakova dobio je blagoslov da }e “le|a svoja pod teret podmetnuti i
na tlaku pristati” (Postanak 49:14-15).
Isahar se smjestio u Egiptu poslije gladi u Kanaanu i imao ~etvoricu
sinova: Tolaha, Puvvaha, Yova i Shimrona i prema tradiciji njegovi su potomci ljudi posve}eni u~enju. Jedno tuma~enje njegovog
imena je “~ovjek nagrade” te potje~e od rije~i je{ sakar, {to zna~i
nagrada a odnosi se na Leino mi{ljenje da je Isaharovo ro|enje
za nju bila bo`anska nagrada. Isahar se o`enio s Aridom, mla|om
Prema legendi, kada je Isahar osjetio da mu se primi~e kraj, pozvao
je sinove da se okupe oko njega. Ispri~ao im je o svom ro|enju
koje je bilo plod nadmetanja njegove majke Lee i Rahel i o tome
da je dobio ime Isahar jer je Lea smatrala da joj je sin nagrada s
neba za njezinu odanost mu`u. Tako|er im je govorio i o osobnom
integritetu i o snazi srca:
A sada me poslu{ajte, djeco moja, i budite odana srca jer samo
takvo srce uvijek voli Gospodin. Jednostavan ~ovjek ne ~ezne za
zlatom, ne vara susjeda, ne ~ezne za mesom i raznim poslasticama, ne `udi za rasko{nom odje}om, ne nada se dugom `ivotu
nego samo oslu{kuje volju Ha{emovu. Duhovi prevare nad njim
nemaju mo}i jer on ne gleda ljepotu `ene kako svoj um ne bi
okaljao pokvareno{}u. Ljubomora mu ne dolazi u misli, zavist ne
poznaje njegovu du{u a nezasitna pohlepa ne tjera ga da u svijetu tra`i dobit. Zato, djeco moja, dr`ite zakon Gospodnji, budite
jednostavni i odani te se ne petljajte u tu|e poslove.
Isahar je naredio svojim sinovima da ga odnesu u Hebron te ga
tamo pokopaju pokraj njegovih otaca u Pe}ini te je ispru`io noge
i zapao u vje~ni san, ispunjen godinama, zdravih udova i umno
zdrav. 37
RUAH HADA[A
KULTURA I UMJETNOST
@idovska plemena:
Reuven
Napisala Sarah Kronenberg
Prevela i priredila Dubravka Ple{e
otvoreno priznao odnose sa snahom Tamar, Reuven je priznao {to
je u~inio i zato se smatra ranim pokajnikom u tom dru{tvu i uzorom drugima.
Reuvenovo je pleme jedno od dvanaest izraelskih plemena koje
je `ivjelo s isto~ne strane Mrtvoga mora, od rijeke Arnon na jugu
a na sjever sve do krajnjih sjevernih obala Mrtvoga mora. Njihova isto~na granica nejasno je odre|ena pustinjom a njihov teritorij uklju~uje i ravnicu Madaba. Reuvenovo je pleme posjedovalo
mnogo stoke a njihovo je podru~je bilo idealno za ispa{u.
U vrijeme izlaska iz Egipta, Reuvenovo je pleme brojalo 46.500
mu{karaca dobi prikladne za vojsku, ali njihov je broj smanjen na
43.730 zbog pomora {to ga je izazvala kuga koja je zadesila Izraelce za vrijeme njihova lutanja pustinjom. U to je vrijeme pleme
predvodio knez Elizur ben Shedeur koji je ujedno bio zapovjednik
cijelog ju`nog dijela kampa.
Marc Chagall (1887. – 1985.), Reuven
Reuven je bio prvoro|eni sin Jakova i Lee te praotac jednog plemena. Reuven je imao odnose s Jakovljevom prile`nicom Bilhom
{to je Jakova silno naljutilo i vjerojatno bilo uzrokom kletve kojom
je Jakov na smrtnoj postelji prokleo Reuvena. (Pos. 49:4) te Reuvenovo pravo prvoro|enog proslijedio Josefu. Reuven je uspio bra}u nagovoriti da ne ubiju Josefa nego da ga umjesto toga bace u
jamu. Reuven se kasnije namjeravao vratiti do jame i spasiti Josefa
(Pos 37:22). Biblijski portret Reuvena je slika tragi~ne figure koja
je mogla postati kraljem ali zbog slabosti naravi, ta mu je mogu}nost oduzeta.
Reuvenovo ime vjerojatno potje~e iz fraze hebrejskog ra’a ben,
{to zna~i: “Gle, sin!” ali drugi tuma~i smatraju da ime potje~e od
izri~aja raa beonyi, {to zna~i “on je vidio moj jad”. Odnosi se to na
tugu Lee koja se morala natjecati s drugim `enama za mu`evljevu
pa`nju. Postoji jo{ jedno obja{njenje njegovog imena a to je da
ono dolazi od fraze yeehabani, “on }e me voljeti”, tj. govori o Leinoj nadi da }e, zahvaljuju}i ro|enju sina, ona ponovo zauzeti prvo
mjesto u Jakovljevom srcu.
Rabinski tekstovi pokazuju da se Reuven odmah pokajao za svoje
postupke vezane uz Bilhu te je izvr{io pokoru u tajnosti, meditiraju}i i uzdr`avaju}i se od mesa i vina. Kada je njegov brat Juda
38
Pridru`ili su se ostalim plemenima u ratu protiv Filistejaca ali prema Deborinoj pjesmi, Reuvenovo je pleme odbilo sudjelovati u
ratu protiv Sisere i odlu~ilo ostati kod ku}e te se baviti svojom
stokom. Ali, knjiga Ljetopisa tako|er bilje`i da je Reuvenovo pleme zapo~elo rat s Hagaritima i u njemu pobijedilo, zahvaljuju}i
pomo}i Gadovog plemena i isto~ne polovice Mena{eovog plemena. Zbog povremene nespremnosti na borbu, Reuvenovo je pleme
steklo reputaciju prevrtljivaca te je osu|eno na slabljenje u snazi
i veli~ini zbog Reuvenovog postupka s Bilhom. To se jasno vidi iz
Jakovljevog blagoslova sinu:
Rubene, moj prvoro|en~e, snaga ti si moja, prvenac moje
mu{kosti. Isti~e{ se ponosom, snagom se isti~e{, no, poput vode
nabujao, ne}e{ vi{e imati prvenstva, jer na le`aj oca svog se pope,
moj tad oskvrnu krevet (Pos. 3:49).
Prema legendi, dvije godine poslije smrti Josefa, razbolio se i Reuben te je sazvao svoje sinove, unuke i bra}u kako bi svi ~uli njegove
posljednje rije~i. Govorio im je o svojoj mladosti i gre{kama koje
je po~inio odnosom s Bilhom. Molio je svoje potomke da: “… ne
slijede njegov primjer u glupostima mladosti i bludni~enju o kojem sam bio ovisan i zbog kojega sam okaljao krevet oca moga,
Jakova. Govorio je o tome kako se u`asno osje}ao mnogo godina
kasnije i o pokori koju je vr{io kako bi umanjio svoju bol. Pri~ao im
je o opasnostima “sedmorice duhova koji isku{avaju ljude – duhu
bludni{tva, neumjerenosti u jelu, sva|e, samoljubivosti, arogancije, laganja i nepravde.”
Osobito ih je upozorio na pogibli pona{anja koje nije kreposno
koje je uni{tilo njegov `ivot i njegov odnos s ocem. Nakon {to je
razgovarao sa svojim sinovima, Reuven je umro u dobi od sto dvadeset i pet godina. “Tijelo mu je polo`eno u lijes sve dok ga sinovi
nisu odnijeli u Hebron i sahranili ga u Dvostrukoj {pilji”. RUAH HADA[A
STRANICE ZA DJECU
Mala La i
Kohav
Godi{nje doba detinjstva – II.
Tatjana Cvejin
STRAH OD MACE
...Do|e maca.
– [ta je opet sa tobom?, pita}e, a ja ne}u kazati da nisam krenula
nakon promi{ljenog da je rano, nego nakon jo{-jo{ samo malo...
Pogledam kroz {pijunku. Mislim da sam pogledala...
Kinetika – to je zakon kretanja, a statika...
Nije to bila maca nego ma~ketina! Ve}u macu nisam videla ni u
zoolo{kom vrtu, a o~i krupnije od mojih, auuuu! A kada sra~unam
– pet mojih pogleda u njima bi se zgr~ilo od mrvice hrabrosti njene.
– Nemoj biti stati~na, nego, budi dinami~na – ka`e moja baka.
Grebuckaju}i i stru`u}i na vratima koja su lupkala i {kripala, skroz
na gomilu {}u}urena, nisam se usudila niti da pri|em vratima, da
klju~ u bravi okrenem ili da prozor otvorim da vazduh vidim o
kome smo u~ili da nije vidljiv, da nema specifi~nu te`inu ili {ta ti
ja znam sve {ta nema ali da se bez vazduha ne mo`e – valjda sam
upamtila dovoljno – da bez vazduha nema `ivota...
– [ta je statika!
Ne smem da di{em.
Ne smem da otvorim prozor.
Ne smem da se sa mesta maknem.
Zna~i, Strah je ma~ketina na vratima.
[ta ho}e{ ti tamo napolju – mislim da sam upitala.
Nakon brojanja do tri koje nije pomoglo, i nakon devet, i ~uv{i dva
puta glasno i jasno mjau, miijauu, znala sam
Do{la maca
– Kako zna{? – pitam.
– [ta znam? – pita baka.
– Vidim – veli baka.
– [ta vidi{? – pitam.
– Ne znam ti ja vi{e {ta vidim a {ta ne vidim, ali, znam...
– [ta zna{?
– Dok je tvoj |avo spavao, moj je odavno tr~ao. Eto!!!
– Statika – to ti je mirovanje, bako moja, a ona tvoja dinamika, opasna je. To ti je strana re~ nesta{nog zna~enja, a govore “samo ti{e”,
“ti{e malo”, pa da budemo mirni, da pamet u glavu stavimo, da
mislima ne lutamo da nam ne bi kamen pao na glavu, da smirimo
svoje mu{ice, da ponavljamo i treniramo mozak...
Navike se sti~u i to je ta imovina oko koje se spori, glo`i i mno`i
~ekanje poput dosadne pojave kretanja.
U jednom krugu jedan je krug
u jednom – jedan
U drugom krugu drugi je krug
u jednom dva
U tre}em krugu tre}i je krug
u krugu krug
U svakom krugu krug je u krugu
u krugu – drug
I dug do druga beskrajnog kruga
Do|e i opisani strah, zveket, lupa i trepet – i – pro|e. MOJA BAKA NE ZNA NI[TA O DINAMICI
Jo{ malo pa bih morala krenuti... I}i... Svakoga dana tako. Jo{
malo... Uvek nedostaju}e i malo ne~ega od sre}e i radosti, od neznanja i izvesnosti koji se ljuljaju.
Gde? Kako? Za{to?
Po`uri! Ako ne krene{ na vreme, zakasni}e{!
Eto, to je dinamika o kojoj moja baka ne zna ni{ta – ili je zaboravila. Ako ne krene{ – ne}e{ sti}i!
Ako ostane{, vreme }e te do~ekati izme|u kajanja i `aljenja...
IGRICA
Opet }e biti jo{ samo malo tog prevrtljivog samopouzdanja u disciplini obi~aja.
[estogodi{nji de~ak je dobio na poklon novu kompjutersku igricu namenjenu njegovom uzrastu. Igrica je krenula i kao {to se
de~acima tog uzrasta doga|a, hrabrosti, nikada dovoljno!
– Navike se sti~u u detinjstvu. Utvr|uju se i proveravaju – to je ono
{to deli vreme obaveza od slobodnog vremena na dva... kinetika...
– Da li se boji{ – zapitao je.
Kinetika – otkuda mi sada To! Lepa i nova re~. Pametna re~!
– Jaaakoo... – kazala sam. – A ti?
I ve} znam {ta }u re}i ako se od mene bude zahtevalo da ka`em
ne{to pametno...
De~ak je }utao, a odmah potom rekao da ja nastavim.
– Ne umem – kazala sam.
39
RUAH HADA[A
STRANICE ZA DJECU
Rekao je da samo na nekom dugmi}u tastature dr`im prst i da se
ne bojim.
Perica je nazvao Nikolu i saop{tio mu da ne mo`e da do|e
To je potrajalo. Onda sam de~aku rekla da se vi{e ne bojim...
Dugo je desetogodi{nji Nikola razmi{ljao o Perici.
– Ho}emo li jo{ jednom? – upitah
– [ta }e mi Pericin poklon – kazao je svojim roditeljima.
Klimnuo je odobravaju}i glavom. Ponovo sam upotrebila taj svoj
prst koji nas je oslobodio straha u tolikoj meri da smo u pomo}
pozvali de~akovog tatu
– I ne treba mi bez Perice ro|endan... bez mog najboljeg druga...
– Neka se tata igra, a mi }emo ga gledati – re~e de~ak.
Tako je i bilo dok smo mi izvr{avali sve pripreme za rock koncert i
slu{ali pesmicu o Juci i kuci... DE^AKOVE U[I
Stigao je Deda Mraz! Ispod oki}enog drveta ostavio je poklone
Dugo su Nikolini roditelji razmi{ljali i razgovarali o Perici. Nikolina
mama nije nazvala Pericine roditelje.
Kada je sve bilo spremno i pre nego {to su Nikolini drugari po~eli
dolaziti, Nikolin tata je oti{ao do Pericinih roditelja, ne{to sa njima
razgovarao, uhvatio Pericu za ruku i doveo ga do mesta doga|aja.
– Sve je spremno – kazala je Nikolina sestra Nina, a kada je de~ak
nakon ga{enja sve}ica na ro|endanskoj torti otvorio o~i, dugo je i
kao prvo gledao Pericu, svog najboljeg druga.
i oti{ao. To se valjda podrazumeva. I ono da je `urio, da se nije
zadr`avao, da ga od uku}ana niko nije video. Izme|u vrata i dimnjaka bilo bi prihvatljivije da je u{ao kroz prozor, ali, kako...
O drugovima se ne razmi{lja. Sa drugovima se dru`i – zapisala sam
i zavr{ila pri~u bez u{tede u razmi{ljanju. O tome }emo kasnije. Treba prvo da otvorimo poklone. Do}i }e taj
starkelja i idu}e godine.
MATEMATI^ARI
Bilo je svega. I igra~aka, i slatki{a, i knjiga...
dru{tvenog karaktera.
Rade se najvi{e obradovao tabli, sun|eru i raznobojnim kredama.
On }e uskoro u {kolu, u prvi razred. Ide u vrti} i mnogo je nau~io.
Zna da napi{e svoje ime, poneku brojku, sunce, zvezde i ptice da
nacrta, pesmice o zimi, prole}u i p~eli da otpeva...
Na tabli je nacrtao travu i obrisao je. Napisao je svoje ime, nacrtao
de~aka i prozivka je po~ela...
Gde su de~aku o~i i noge, gde mu je mozak i ruka, gde su de~akove u{i...
Radetov tata se zbunio.
– Aha – kazao je Rade.
– Ti tata ne zna{ gde su u{i?
Radetova mama je samo blago odmahnula rukama i prisutnima
saop{tila da ovaj de~ak nema u{i.
– Kako nema?
Rade se malo zamislio, po~e{kao po kosi, uzeo kredu u ruke i kazao:
To sam zaboravio da nacrtam! ENGO
Da je diskrecija strana re~ poverljivog zna~enja niko od nas prisutnih nije znao.
Ko je odsutan – upitala sam zato {to nismo imali prozivnik, a u
ve}ini slu~ajeva mene su prozivali uvek i kada ba{ i nisam bila na
broju. Odgovarala sam za izdajstva raznih vrsta.
Ako je diskrecija poverljiva re~ stranog zna~enja, onda je engo nerazumljivog sadr`aja jednine Sa{ina re~ detinjstva. Ni{ta u poverenje i ne bi moglo da stane ako nije diskrecija.
NIKOLIN POKLON
Dugo je desetogodi{nji Perica razmi{ljao {ta da pokloni drugu Nikoli za ro|endan. U{te|evine nije imao, a njegovi roditelji ni ovoga
puta nisu mogli da mu pomognu.
40
– Nemam poklon – kazao je i prekinuo vezu.
Rade i Nikola su de~aci. Idu u {kolu i ponekad se igraju istih igara
Rade je u~enik tre}eg razreda osmogodi{nje {kole. Od svih predmeta koje ima, najvi{e voli kompjuter. Ima i devojku sezonske prirode i doma}e obaveze.
Nikola je u~enik tre}eg razreda gimnazije, a najvi{e ne voli da mu
se neko me{a u posao. Vozi bicikli i dru`i se sa vr{njacima.
Nikola i Rade sede jedno popodne za stolom kod bake i razgovaraju o matematici i doma}em zadatku za koga tvrde da su ga ta~no
re{ili i da je bio te`ak.
– Uf, jedva sam ga re{io – ka`e Rade. Sa obe ruke podbo~enom
glavom na stolu prevr}e o~ima i uzdi{e. Pri~a Nikoli kao starmali
o svojim mukama.
– Nije to ni{ta – ka`e Nikola i nastavlja:
– Dok sam do{ao do ta~nog re{enja... nije bilo te{ko, ali sam pisao
i pisao... zna{, onako, logika i rezon...
Rade se ~e{ka po glavi dok mu baka obja{njava da }e i on, kada
do|e do tre}eg razreda gimnazije, kao i Nikola...
– Mo`da }e se do tada gimnazija sru{iti – ka`e Rade.
Sve je mogu}e... VELIKI DAN
– Danas je Veliki dan – ka`e Nina.
– Kakav dan – ~udi se Ninina mama, a Niki koji u jutarnjim satima
}uti, progovori:
– To je upitna re~enica!
– Kakva re~enica – Nina }e.
– Ako na kraju re~enice stoji znak pitanja...
– Gde ti je tu znak pitanja – ko~operno }e Nina i u nemogu}nosti
da nastavi jer je mama tra`ila re~, Niki se zamislio. Razmi{ljao je o
Velikom dana{njem danu...
STRANICE ZA DJECU
– Pa i nije Veliki, ali.. dani se skra}uju i produ`avaju. Jedinica vremena dana je Sunce... Gledao je ~as u Ninu, ~as u mamu i ni{ta nije
razumeo osim da ako ovako nastavi, bi}e ka{njenja.
– Danas je Veliki dan – ponovila je Nina. Nina je Nikijeva starija
sestra a glava porodice ili tata, ve} nekoliko meseci slu`beno odsutan u nekom drugom gradu iz neke daleke zemlje sa nekog drugog
kontinenta gde se dani i no}i obrnuto smenjuju, danas bi trebalo
da stigne ku}i. Da li je zbog toga Nina rekla da je danas Veliki dan?
Da li je To razlog zbog koga mama na kraju re~enice nije stavila
znak pitanja, ili se iz istog razloga Niki zamislio, ispri~a}e nam njihov tata u jednoj od brojnih pri~a iz dalekog sveta.
Kakvu }e nam pri~u ovoga puta doneti, bi}e da }u zapisati. Ja
sam taj zapisni~ar Velikih dana iz kojih preta~em doga|aje. Nina
me ~esto upozorava da njene drugarice ni{ta ne pitam. Niki me
RUAH HADA[A
ponekad odvede u svoju sobu i ukazuje na zabranjene re~i, a ja
– slu{am. Sa nestrpljenjem ~ekam da se sunce pomeri sa tog prozora kroz koga po~esto provirujem i pomalo setno prise}aju}i se
davnih dana detinjstva, veli~am decu. Mnogo sam od njih nau~ila!
I o Velikim danima, i o zabranjenim re~ima, a posebno o mamama
i tatama.
– Mama tra`i re~ – veli Nina, a ja mislim, mislim da sam je na{la. Ta
re~ je u porodici koja uvek na okupu `ivi Velike dane.
– Gde je tata? – ~esto je Niki pitao mamu. – [ta radi? Kada }e se
vratiti?
Nina je davala prave, mama razumne a ja u Nikijevoj situaciji
zate~ena, }utim... ZANIMLJIVOSTI
Amerika poput zadnjeg ~ovjeka
“Kroz generaciju ili dvije, SAD }e se pitati:
tko je izgubio Europu?”
Autor Geert Wilders, priredila Maya Cime{a Samokovlija
Ovo je govor Geerta Wildersa, predsjednika Partije za slobodu,
Nizozemske, u hotelu “Four Seasons” u New Yorku, pri predstavljanju
Alliance of Patriots. Geert Wilders je ~lan nizozemskog Parlamenta.
Dragi prijatelji, puno vam hvala {to ste me pozvali.
Do{ao sam u Ameriku sa zadatkom. Ni{ta nije dobro u svijetu.
Ogromna opasnost nam prijeti i vrlo je te{ko biti optimisti~an.
Mogu}e je da se nalazimo na posljednjoj stepenici pred islamizacijom
Europe. To nije samo jasna i prisutna opasnost budu}nosti same Europe to je jednako tako prijetnja Americi i pre`ivljavanju Zapada.
Sjedinjene Dr`ave, kao zadnji bastion zapadne civilizacije, suo~ene
su s islamskom Europom.
Prvo }u opisati situaciju na prostoru Europe, a zatim }u kazati nekoliko rije~i o islamu. Na kraju }u vam govoriti o sastanku u Jeruzalemu.
Europa koju vi poznate se mijenja.
put pokretnih {atora, guraju}i kolica i okru`ene gomilom djece.
Njihovi mu`evi ili robovlasnici, ako tako `elite, hodaju tri koraka
ispred njih. D`amije su na svakom uglu. Du}ani imaju natpise koji
ni vi, niti ja, mo`emo pro~itati. Te{ko da biste prona{li neki znak
gospodarske aktivnosti. To su muslimanska geta koja kontroliraju
religijski fanatici. Tako izgledaju muslimanska susjedstva i ni~u poput gljiva u svakom gradu u Europi. To su blokovi zgrada za teritorijalnu kontrolu koji zauzimaju sve ve}e i ve}e dijelove Europe,
ulicu po ulicu, susjedstvo po susjedstvo, grad po grad.
Sada ve} postoji na tisu}e d`amija u Europi. Zajednice su im
ve}e od onih crkvenih. I u svakom gradu u Europi postoje planovi
za gradnju superd`amija koje }e nadvisiti i zasjeniti sve crkve okolo. Jasna je poruka: Mi vladamo.
Vjerojatno vam je poznat geografski izgled, no u svim tim gradovima, mo`da tek nekoliko blokova od va{e turisti~ke destinacije,
tamo je drugi svijet. To je svijet paralelnog dru{tva stvoren muslimanskom masovnom migracijom.
U mnogim gradovima Europe ~etvrtina stanovni{tva ve} su sada Muslimani. Pogledajte samo Amsterdam, Marseille i Malmo. U mnogim gradovima ve}ina populacije mla|e od 18 godina su Muslimani. Pariz je
okru`en prstenom muslimanskih naselja. Muhamed je najpopularnije
ime me|u dje~acima u mnogim gradovima Europe.
^itavom se Europom {iri nova stvarnost. Ni~u ~itava muslimanska
susjedstva u kojima se gotovo ne vidi nitko drugi, a ako i netko
tamo `ivi, sigurno }e za`aliti. To vrijedi i za policiju.
U nekim se osnovnim {kolana u Amsterdamu ne smije spominjati
farma, jer to podrazumijeva svinje, a to bi bila uvreda za Muslimane.
To je svijet glava zamotanih u {alove, `ene hodaju odjevene po-
Mnoge dr`avne {kole u Belgiji i Danskoj slu`e samo halal hranu
svojim |acima. U nekad tolerantnom Amsterdamu, gayove napada41
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI
ne bi bio zastra{uju}i kada bi se muslimanski imigranti `eljeli uklopiti
u dru{tva u koja dolaze, no o tome nema govora. Istra`iva~ki centar
Pew izvijestio je da polovica francuskih Muslimana vidi sebe lojalnijima
islamu nego Francuskoj. Jedna tre}ina francuskih Muslimana podr`ava
i ne osu|uje bomba{e samoubojice i njihove napade. The British
Centre for Social Cohesion izvijestio je da je jedna tre}ina britanskih
studenata Muslimana za osnivanje svjetskog kalifata. Oni tra`e, kako
to oni zovu “respect”. A evo kako im mi ukazujemo respect. Kod nas
postoje zvani~ni dr`avni muslimanski blagdani.
Kr{}ansko demokratski vrhovni sud je spreman prihvatiti {erijatski
zakon u Nizozemskoj ukoliko se radi o mjestu s muslimanskim ve}inskim stanovni{tvom. ^lanovi na{eg kabineta posjeduju marokanske i turske paso{e.
Muslimanski zahtjevi su poduprti nepo{tivanjem zakona i pona{anjem
suprotnog zakonu, oni se bave kriminalom i nasiljem. Zlostavljaju
voza~e autobusa i osoblje u ambulantama. Pariz se suo~io s njihovim
ustankom u siroma{nim kvartovima. Ja ih nazivam kolonizatorima.
Zbog toga {to oni to i jesu. Oni ne dolaze da bi se integrirali u na{a
dru{tva, oni dolaze da nas integriraju u svoj Dar – al – Islam. Eto zbog
toga su oni kolonizatori.
Ve}ina uli~nog nasilja, {to sam ga spomenuo, uperena je isklju~ivo na
nemuslimane, te na taj na~in doma}e stanovni{tvo prisiljava da se iseli
iz njihovih naselja, gradova, dr`ava. Jo{ vi{e od toga. Muslimani sada
predstavljaju zna~ajni faktor prilikom izbora.
Geert Wilders
ju i tuku isklju~ivo Muslimani. Nemuslimankama se otvoreno dovikuje
“kurve, kurve”. Satelitski tanjuri ne primaju doma}e stanice, ve} one iz
dr`ava iz kojih ta populacija dolazi.
U francuskim {kolama u~iteljima je savjetovano da izbjegavaju autore
koji u svojim djelima nisu skloni Muslimanima uklju~uju}i Voltaira i
Diderota; sve ~e{}e se to doga|a i s Darwinom. Povijest Holokausta ne
mo`e se vi{e u~iti jer su na to osjetljivi Muslimani.
U Engleskoj {erijatski sud je postao dio britanskog pravnog sustava.
@enama nepokrivene glave zabranjen je prolaz kroz neka muslimanska naselja. Pro{loga je tjedna (u velja~i) skoro umro ~ovjek kojega su
pretukli Muslimani u Briselu, jer je pio u vrijeme Ramazana.
@idovi u velikom broju napu{taju Francusku, bje`e}i pred valom najve}eg antisemitizma nakon Drugoga svjetskog rata. Danas se na ulicama Tel Aviva i Netanije ~uje sve vi{e francuski jezik. Mogao bih nabrajati sli~ne pri~e u nedogled. Pri~e o islamizaciji.
U totalu, danas u Europi `ivi pedeset ~etiri milijuna Muslimana. San
Diego University je nedavno izra~unao da }e kroz 12 godina 25 posto
stanovni{tva Europe biti Muslimani. Za sada su to samo brojke. Broj
42
Sljede}a stvar koju trebate znati je va`nost propovjednika Muhameda.
Njegovo je pona{anje uzor svim Muslimanima i ne smije se kritizirati. Dakle, ako je Muhamed bio ~ovjek mira, recimo poput Ghandija i
Majke Tereze zajedno, ne bi trebalo biti problema. No Muhamed je
bio ratnik, masovni ubojica, pedofil i bio je o`enjen s nekoliko `ena
u isto vrijeme. Islamska tradicija govori kako se on borio u bitkama,
kako je ubijao svoje neprijatelje i zarobljenike. Muhamed je sam ubio
`idovsko pleme Banu Ourayza. Ako je dobro za islam, onda je dobro,
ako je lo{e za islam, onda je lo{e. Neka se nitko ne zavarava da je islam
religija. Naravno, ima Boga na kraju 72 djevice. No u su{tini, islam je
politi~ka ideologija. To je sustav koji ima razra|ena pravila za dru{tvo i
`ivot svakoga pojedinca. Islam `eli diktaturu nad svakim dijelom `ivota. Islam zna~i pokornost, pod~injenost. On nije kompatibilan sa slobodom, demokracijom, jer ono ~emu on te`i je {arija. Ukoliko islam
`elite usporediti s ne~im, onda to u~inite uspore|uju}i ga s nacionalsocijalizmom ili komunizmom, to su sve totalitarne ideologije.
Sada vam je jasno za{to je Winston Churchill islam nazvao najnazadnijom snagom na svijetu’, za{to je usporedio Kur’an s Mein Kampfom.
Javnost je punim srcem prihvatila palestinske pri~e o Izraelu kao agresoru. @ivio sam u toj zemlji i posjetio je desetak puta. Podr`avam Izrael. Prvo, jer je to `idovska domovina u koju su se @idovi vratili nakon
dvije tisu}e godina izbjegli{tva i strahota Auschwitza; drugo, jer je demokratska dr`ava i tre}e, jer je Izrael na{a prva crta obrane.
Ova se si}u{na dr`ava nalazi okru`ena d`ihadom, frustriraju}e islamske teritorijalne aspiracije. Izrael se suo~ava i prvi je na crti boji{nice sa
d`ihadom, poput Ka{mira, Kosova, Filipina, Ju`nog Tajlanda, Darfura
u Sudanu, Libanona i Aceh u Indoneziji. Izrael im je jednostavno smetnja. Poput Zapadnog Berlina u vrijeme Hladnog rata.
Rat protiv Izraela nije samo rat protiv Izraela. To je rat protiv Zapada. To
je d`ihad! Izrael se samo suo~ava prvi s onim {to je namijenjeno svima
ZANIMLJIVOSTI
nama. Kada ne bi postojao Izrael, islamski imperijalisti bi prona{li neko
drugo mjesto gdje bi tro{ili svoju energiju i `elju za pokoravanjem.
Zahvaljuju}i izraelskim roditeljima koji svoju djecu {alju u vojsku i le`e
budni no}ima, roditelji u Europi i Americi mogu mirno spavati i sanjati, nesvjesni nadolaze}e opasnosti.
Mnogi u Europi raspravljaju o napu{tanju brige za Izrael kako bi zadovoljili svoje muslimanske manjine. No ako bi Izrael, ne dao Bog,
nestao to ne bi donijelo ni{ta dobro Zapadu. To nikako ne bi zna~ilo
da bi na{e muslimanske manjine odjednom promijenile pona{anje i
prihvatile na{e vrijednosti. Suprotno, kraj Izraela bio bi nevjerojatno
ohrabrenje i dao bi zamajac snagama islama.
Oni bi, i to bi bilo ispravno mi{ljenje, nestanak Izraela protuma~ili
kao slabost Zapada i njegovu glupost. Kraj Izraela nikako ne bi zna~io
kraj na{ih problema s islamom, ve} njihov pravi po~etak. To bi bio
ozna~avalo po~etak finalne borbe oko svjetske dominacije.
Ako bi mogli uni{titi Izrael, mogli bi uni{titi sve. Postoje takozvani novinari volonteri koji svaku kritiku islamizacije etiketiraju “ekstremizmom
desne orijentacije” ili “rasistima”.
U mojoj zemlji Nizozemskoj, 60 posto populacije do`ivljava masovnu
imigraciju Muslimana kao posljedicu pogre{ne politike nakon Drugoga svjetskog rata. Ostatak od 40 posto vidi islam kao najve}u prijetnju.
No, postoji ve}a opasnost od one teroristi~kih napada, a to je Amerika
RUAH HADA[A
koja ostaje kao posljednji ~ovjek. Svjetlo u Europi mo`e nestati prije
nego mislite. Islamska Europa zna~i Europa bez sloboda i demokracije, ekonomska pusto{, intelektualna no}na mora ali i gubitak vojnih
snaga za Ameriku jer bi se saveznici pretvorili u neprijatelje, neprijatelje s atomskom bombom. S islamiziranom Europom Amerika bi ostala
sama i jedina da sa~uva vrijednosti Atene, Rima i Jeruzalema.
Dragi prijatelji, sloboda je najdragocjeniji poklon. Moja generacija nikada se nije morala boriti za slobodu, bila nam je ponu|ena na srebrenom pladnju, dali su nam ju ljudi koji su se za nju borili svojim
`ivotima. [irom Europe grobovi ameri~kih vojnika podsje}aju nas na
mladi}e koji se nikada nisu vratili ku}i i ~iju uspomenu mi njegujemo
i ~uvamo. Moja generacija ne posjeduje tu slobodu – mi smo samo
njeni ~uvari. Tu te{ko ste~enu slobodu mo`emo predati samo djeci
Europe u istom stanju u kome je ona bila ponu|ena nama. Mi se ne
mo`emo poga|ati s mulama i imamima. Budu}e generacije nikada
nam ne bi oprostile. Ne mo`emo rasipati na{e slobode. Mi jednostavno na to nemamo pravo.
Sada moramo poduzeti potrebne korake kako bismo zaustavili islamsku glupost u razaranju slobodnog svijeta kakav mi poznamo. Moja
generacija nema slobodu vla{nistva nad onim {to je te{kom mukom
stvoreno i nema slobodu da tu ste~evinu razori, mi smo samo nasljednici i tu tako te{ko ste~enu slobodu Europe moramo prenijeti onima
koji dolaze iza nas u istom onakvom stanju kakva je ostavljena nama. Mumbajski lije~nik porazbijao idole i postao @idov
Hana Levi Julian, The Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini
Kao sna`an odjek biblijske pri~e o patrijarha Abrahamu, Mumbajski lije~nik je porazbijao idole svoga oca i na kraju odlu~io postati
@idov u Israelu. Dr. Aharon Abraham napustio je polo`aj ravnatelja
Medicinskog centra British Kennedy u Mumbaiju u Indiji nakon
{to su teroristi prije godinu dana ubili njegovog duhovnog vodi~a
i njegovu supruga, rabina Gabija i Rivky Holtzberg.
Abraham je ro|en kao sin hinduisti~kog sve}enika koji obo`ava
idole. Njegova majka priprema hranu za njih. Kao ni biblijski Abraham, tako ni mladi Vagirds nije mogao shvatiti kako se njegov otac
mo`e klanjati kipovima koje je na~inila ljudska ruka, niti za{to njegova majka kuha za njih. “Ponekad sam to potajno jeo”, povjerio je
u ~lanku koji se pojavio na hebrejskom u Sihat ha{avua.
Za razliku od patrijarha, me|utim, on je ~ekao da maturira i onda
se suprotstavio ocu i upitao ga kako mo`e vjerovati “takve gluposti.” A kad nije dobio odgovor, razljutio se, uzeo ~eki} i razbio
idole, to~no kao {to je Abraham u~inio. “Bogovi su ljuti!”, prisje}a
se kako se otac izderao na njega, na {to mu je on odgovorio: “Ako
su ljuti, neka u~ine ne{to, neka se opet sastave...”
S Biblijom se prvi put susreo na fakultetu. Dobio ju je od nekog
studenta kr{}anina. S divljenjem je ~itao pri~u o Abrahamu i mnoge druge. “Preda mnom se otvorio jedan novi svijet”, rekao je.
@ena s kojom se o`enio, medicinska sestra, bila je jednako zainte-
resirana za prou~avanja Biblije, pa su nakon vjen~anja promijenili
prezime u “Abraham”, u ~ast praoca. Vagirds je postao Aron, jer je
“sve}enik bio prekrasna osoba” objasnio je.
Na kraju se par odlu~io na konverziju. Ozbiljno su po~eli u~iti judaizam s rabinom Gabijem i Rivky Holtzberg, ~lanovima Habad
pokreta u Mumbaju.
“Na{ se cijeli `ivot odvijao oko Habad ku}e”, rekao je Abraham.
“To je jedino mjesto gdje smo mogli dobiti ko{er hranu. Gabi i
Rivky su bili na{i vodi~i, ni{ta nismo poduzimali bez njih. Zapo~eli
smo postupak istinskog obra}enja i prona{li smo iznimnu ljepotu
u zapovijedima Tore.”
Me|utim, brutalno ubojstvo Holtzbergovih i njihova ~etiri gosta u
Nariman Habad ku}i, promijenilo je njihove `ivote zauvijek. “Oteli
su mi u~itelja... Ali ono {to smo nau~ili od Gabi i Rivki, pratit }e nas
i na{u djecu zauvijek.”
Nedavno je par napravio giur i ponovno se o`enio na pravoj
`idovskoj ko{er sve~anosti u [pilja praotaca u Hebronu, na prvu
godi{njicu ubojstva svojih prijatelja i duhovnih vodi~a, Gabi i Rivky.
Troje djece tako|er imaju nova imena: Sara, [muel Gavriel i [arona Rivka, u spomen na pramajku Saru i trajno sje}anje na Gabija i
Rivky Holtzberg. 43
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI
@idovski Rim
Autorica Leah Koenig, Haaretz, prevela Dolores Bettini
Na Bejahadu 2010. gostovat }e `idovska zajednica iz Rima. Kao najavu
susreta s tom najstarijom `idovskom zajednicom u Europi, prenosimo
~lanak o okusima i mirisima rimskog geta.
U ko{er pekari, du}anu ne ve}em od studentske sobe, nagurala se
masa kupaca. Petak je poslijepodne, pa se u izlogu uzdi`e stog svje`ih
hala. U izlogu je poslagan niz zamamnih slastica: prelivenih makarona,
kakao keksa, kri{ki kola~a od sira i vi{anja, koje tri prodava~a spu{taju
u vre}ice i predaju u `eljne ruke.
Vrtlog {e}era i dobro}udan kaos ove pekare lako bi se mogao na}
i u Brooklynu ili na ulicama Jeruzalema, ali ova pekara, 200 godina
stara Pasticceria il Boccione, je u Via del Portico d’Ottavia – glavnom
uto~i{tu rimskog `idovskog geta. No, to nije sve.
Malo dalje nalazi se restoran zvan Bete avon koji nudi panine s mozzarellom i tikvice concia, a zatim jedan drevni rimski `idovski pripravak:
marinirano povr}e u ~e{njaku, maslinovom ulju i za~inima. Preko puta
piazze je ko{er Bistrot Caffe za ispijanje espresa, kao i du}an ko{er
namirnica opskrbljen octom i sirom Parmigiano-Reggiano. Malo ni`e,
La Taverna del Ghetto slu`i u dubokom ulju pr`ene cvjetove tikvica,
usoljeni bakalar kuhan u umaku od raj~ice i najpoznatiji rimski `idovski prilog: carciofi alla giudia – pr`ene arti~oke.
Svaki dan osim subote, kada je ve}ina du}ana zatvorena zbog [abata,
Via del Portico d’Ottavia je ulica puna `ivota. Ali tu `ivost nije se uvijek
moglo na}i u toj kamenoj ulici.
Rimska `idovska zajednice – najstarija u Europi – potje~e iz 2. st. n. e.
Po~etkom 16. stolje}a, @idovima grada Rima, zvanim Italkim, pridru`ili
su se Sefardi koji su bje`ali od Inkvizicije s juga Italije kojom je vladala
[panjolska. Na`alost, nisu na{li utjehu koju su tra`ili jer je nedugo nakon njihovog dolaska, papa Pavao IV. ustanovio tijesni, obzidani geto u
kojem su sljede}ih 315 godina svi @idovi bili prisiljeni `ivjeti.
Druga polovica 20. stolje}a bila je dobra rimskim @idovima. No, prije
samo 30 godina, zajednica je bila na rubu izumiranja. Geto se dugo
uru{avao, a Tempio Maggiore (Velika sinagoga), sagra|ena 1901, stajala je kao veli~anstven znak `idovske prisutnosti u gradu.
Izvan stije{njenog geta, me|utim, `idovski stanovnici raspr{ili su se po
gradu i asimilirali u rimski sekularni `ivot.
“Mla|e generacije su ulazile u mje{ovite brakove i sudjelovanje u
`idovskom `ivotu se gubilo”, rekao je Roy Doliner, koji je suosniva~
kulturne udruge Rim za @idove. Niz restorana u getu nastavilo je slu`iti
mje{avinu italkim i sefardskih jela koja predstavljaju tradicionalnu rimsku `idovsku kuhinje. Ali ~ak i ti restorani uglavnom su bili u vlasni{tvu
ne`idova, te su vi{e bili namijenjeni turistima, nego zajednici.
Za razliku od ostale europske `idovske populacije koja nestaje,
Rim je do`ivio zna~ajan uspon tijekom posljednjih nekoliko desetlje}a. Moglo bi se tvrditi da je danas `idovska populacija u
Rimu vitalna kao {to je stolje}ima bila – ako ne i vi{e. I prema
Dolineru, promjena se u velikoj mjeri mo`e pripisati dvostrukom
“L-u”: lubavi~evcima i Libijcima.
44
Dolazak @idova lubavi~evaca mo`da je upitan za grad nenavikao na
a{kenasku kulturu ili na vi{e standarde religioznosti. I premda sve
rimske @idove ne zanimaju njihovi lubavi~evski susjedi, njihov utjecaj je u velikoj mjeri pozitivan. Pored pru`anja takve usluge kao {to
je ma{gihim (ko{er nadzor), njihova prisutnost je izvr{ila zdrav pritisak na rimske @idove i na vra}anje obi~aja i njihovo o`ivljavanje. A
ranih 1970-ih, u razdoblju nakon [estodnevnog rata, nekoliko tisu}a libijskih @idova emigrirao je u Rim. Uz ja~anje cjelokupne `idovske populacije (sada blizu 16.000), njihovo po{tivanje tradicije pomoglo je ve}em o`ivljavanju `idovskih aktivnosti.
Ve}ina rimskih @idova ostala je sekularna, ali neki su po~eli prihva}ati
obrede, {to pokazuje da raste zanimanje za ba{tinu – slave blagdane,
nose jarmulke i {alju svoju djecu u `idovske {kole, koja broji gotovo 800
u~enika i nalazi se u, za tu svrhu, prenamijenjenoj zgradi u srcu geta.
Iako samo 400 @idova jo{ uvijek `ivi u getu, on ostaje `ari{te `ivota
zajednice.
Micaela Pavoncello, rimska @idovka koja je osnovala tvrtku “[etnja
`idovskim Rimom”, opisuje geto kao `idovski kulturni centar na otvorenom, gdje stariji ~avrljaju, a studenti se okupljaju za ru~ak. Sli~no
i Doliner ka`e: “Ako su posrijedi zaruke ili bolest u obitelji, vijesti se
{ire preko pekare”, pri ~emu misli na pekaru Pasticceria il Boccione.
Osim toga, povratak tradicionalne hrane u geto – hrane koja je nedvojbeno `ila kucavica sve talijanske kulture – va`an je pokazatelj zdravlja
zajednice. U posljednjih pet godina, otvoreno je niz novih restorana,
kao {to je rimsko-libijski restoran Ba’Ghetto, u kojem se mo`e naru~iti
janjetina sa `ara s tjesteninom ili kuskusom, a obrok zavr{iti na libijski
na~in: s ~a{om za{e}erenog ~aja od metvice s kikirikijem. Mlije~ni restoran Nonna Betta poslu`uje starinsku ro`atu – ne{to poput rimskog
deserta cassola. A u blizini, na Jotvatininoj vinskoj karti nudi se pregr{t
novih ko{er vina proizvedenih u Italiji.
@idovske obitelji su otvorile ve}inu tih restorana i gotovo svi su ko{er.
Osim {to snabdijevaju turiste hranom, oni su i znak rastu}eg interesa
za ka{rut me|u rimskim @idovima.
Nutricionistkinja Claudia Roden jednom je napisala: “Svaka kuhinja
pri~a neku pri~u... @idovsko kuhanje govori o povijesti tog naroda i
njegovim nestalim svjetovima.” Iako je njeno stajali{te to~no, ono ne
predstavlja situaciju u Rimu. Klasi~na jela `idovskog geta – italkim, sefardska ili libijska – pri~aju pri~u o zajednici koja se neprekidno mijenja, ali je izrazito jaka.
Kao {to je rekao Pavoncello: “Unato~ pote{ko}ama, mi nismo lutaju}i
@idovi – ponosni smo {to mo`emo Rim nazvati svojim domom.”
Upravo je ta postojanost, zajedno s rastu}im ponosom na tradiciju,
dobro slu`ila rimskim @idovima u njihovoj znamenitoj pro{lost i, bude
li sre}e, i u narednim stolje}ima. ZANIMLJIVOSTI
RUAH HADA[A
Mo`e li se Sotoni prodati du{a?
Napisao Baruch S. Davidson, The Jeruzalem Post
prevela Dubravka Ple{e
Pitanje:
Vjeruju li @idovi da ~ovjek mo`e prodati svoju du{u vragu?
Odgovor:
Zamisao o “prodaji du{e vragu”, tj. pla}anje usluga vragu dobrovoljnim ulaskom u ropstvo – ne postoji u Tori. @idovska djela koja
se bave etikom, opisuju slu~ajeve kada osobu mogu “obuzeti” zli
nagoni. Ali, ~ak je i to stanje uvijek izlje~ivo.
Prije no {to se pozabavimo tom idejom, recimo nekoliko rije~i o
prirodi Sotone u `idovskoj misli.
Satan je hebrejski glagol koji zna~i “provocirati” ili “suprotstavljati
se” i nekoliko se puta koristi u Tori kao glagol. Prvi slu~aj je pri~a
o Balaamu koji je odlu~io prihvatiti zadatak proklinjanja `idovskog
naroda:
“No B-`ja srd`ba usplamtje {to je on po{ao. Zato an|eo B-`ji stade
na put da ga sprije~i ¢prijevod l’satan lo£. On je jahao na svojoj
magarici, a pratila ga njegova dva momka.” 1
U drugim se slu~ajevima rije~ pojavljuje kao imenica “provokator”.
Obi~no se ovaj naziv pojavljuje s odre|enim ~lanom koji ukazuje
da se ne radi o osobnom imenu nego o opisu posla. Na primjer, u
knjizi o Jobu, sotona se pojavljuje kao tu`itelj pred B-gom:
“Jednoga dana do|u sinovi B-`ji da stanu pred B-ga, a me|u njima
pristupi i Satan…”
Nato }e Jahve Satanu: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na
zemlji nema ravna. ^ovjek je to neporo~an i pravedan, boji se B-ga
i kloni zla!”
A Satan odgovori B-gu: “Zar se Job uzalud B-ga boji? Zar nisi ogradio njega, ku}u mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namno`ila po zemlji. Ali pru`i jednom ruku
i dirni mu u dobra: u lice }e te prokleti!” 2
Iz ovog odjeljka vidimo da je B-g stvorio an|ela koji igra ulogu
provokatora, da je on B-`ji glasnik i da je B-gu podlo`an. On nije
pali an|eo i nije poslan u pakao gdje se po~eo boriti protiv B-ga;
on je stvoren kako bi bio Satan. Ne provodi Satan svoje dane u
paklu gdje vilama potpiruje vatru. On je prisutan na Zemlji i ovdje
ima misiju: provocirati ljude da se ne pridr`avaju volje B-`je.
Uistinu, dualisti~ka zamisao mo}nog protuboga koji se bori s
B-gom za prevlast nad sudbinom ljudske vrste, potpuno je neuskladiva s `idovskim uvjerenjima. Nema sile zla koja je neovisna o
B-gu. Kada bi je bilo, to bi ukazivalo da B-g nema potpunu i sveobuhvatnu kontrolu i mo}. Ovako ka`e Knjiga Izajina:
“Ja sam B-g i nema drugoga; osim mene B-ga nema ¢...£ ja tvorim
svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sre}u i dovodim nesre}u, ja,
B-g, ~inim sve to.” 3
Iz ovoga je o~ito da Satan nije samostalna sila koja se suprotstavlja
B-gu i sabire svoje sljedbenike me|u ljudima. Satan je duhovno
bi}e koje je potpuno vjerno i odano svome tvorcu. Na primjer, o
biblijskoj pri~i o Satanovom izrazito agresivnom poku{aju da navede Joba na bogohuljenje, Rabi Levi u Talmudu ka`e:
“Satan je djelovao u interesu B-ga. Kada je vidio koliko se B-g
usredoto~io na Joba, rekao je: Ne daj B-`e da B-g zaboravi na svoju
ljubav prema (na{em praocu) Abrahamu!”4
Zohar uspore|uje Satana s bludnicom koju je unajmio kralj kako
bi poku{ala zavesti njegovog sina jer na taj na~in kralj `eli ispitati
moralnost i vrijednost svoga sina. I kralj i bludnica (koja je odana kralju) uistinu `ele da kraljev sin bude nepokolebljiv i ~vrst te
da odbije ponudu bludnice. Jednako tako, i Satan je tek jedan od
mnogih duhovnih poslanika (an|ela) koje B-g {alje kako bi postigao svoju svrhu u stvaranju ~ovjeka.5 Ali, nije samo to Satanov
posao: Talmud sve sa`ima rije~ima da su Satan, nagon na zlo (jecer
ha-ra) i an|eo smrti jedna te ista osoba.6 On silazi s neba i navodi
na stranputicu, zatim ponovo uzlazi i donosi optu`be protiv ljudskoga roda te izvr{ava presudu.
Ali, gore navedeni odjeljak Zohara zavr{ava zaklju~kom da onaj
koji ipak podlegne nagovorima zle sklonosti “prepu{ta energiju
drugoj strani”. To zna~i da ~in protivan B-`joj volji daje silama koje
skrivaju B-`ju prisutnost – na Njegov zahtjev – dodatnu snagu kojom }e se B-g jo{ ja~e skrivati. To predstavlja jo{ va`niji unutra{nji i
vanjski izazov s kojim se pojedinac suo~ava te ga navodi na jo{ ja~u
identifikaciju s istinama B-ga i Njegove Tore.
Ekstreman primjer bio bi faraon koji je porobio `idovski narod u
Egiptu. Iako je B-g nalo`io Mo{eu da naredi faraonu osloba|anje
Izraelaca, sam je B-g izjavio: “U~inio sam da njemu i njegovim
slu`benicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja me|u njima” 7 kako bi na kraju kaznio Egip}ane s deset po{asti. Zbog ~injenice da je ranije ugnjetavao i zlostavljao `idovski narod, bilo mu je
znatno te`e odre}i se zla i to toliko da se ~ak ~inilo da je izgubio
sposobnost slobodnog izbora. Njegova sposobnost kajanja potpuno je i{~ezla.8
Onoga tko se iskreno `eli vratiti B-gu, na tom putu ni{ta ne mo`e
zaustaviti.9 Tako je faraon jo{ uvijek posjedovao sposobnost
nadila`enja svoje blokade i sposobnost da se na kraju iskreno pokaje, o ~emu se detaljno raspravlja u knjizi Why was Pharaoh Punished? (Za{to je faraon ka`njen?)10. Dakle, ~ak i kada se ~ini da je
nekoga potpuno opsjeo Satan – kao bo`anska osveta za ranije prijestupe a ne radi pregovora s vragom – on jo{ uvijek nije izgubljen
i mo`e nadi}i nagon i potrebu da se pona{a sotonski. Biti potpuno
izgubljen i nemati nade za iskupljenje bilo bi protivno B-`joj `elji i
takvo {to ne bi moglo postojati.
Bez obzira na to gdje ste se okliznuli i pali, nikada niste prepu{teni
ovim ne~istim silama i va{a du{a mo`e u borbi protiv njih odnijeti
45
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI
pobjedu i ponovo slobodno odlu~iti slu`iti B-gu, iskreno i predano. Pod naletom iskrenog kajanja pada svaki zid, kako onaj koji postoji od ranije, tako i onaj kojega smo podigli vlastitim djelovanjem
te se otvara put povratka ku}i, sebi samome. 1 Brojevi 22:22.
2 Job 1.
3
4
5
6
7
8
9
10
Izaija 45:7.
Bava Batra, 16a.
Zohar vol. 2, p 163a. Vidi i Tanya poglavlja 9 i 29.
Bava Batra, ibid.
Izlazak 10:1.
Maimonides, Zakoni kajanja 6:2.
Jeruzalemski Talmud, Peah 1:1.
Na temelju Likutei Sichot vol. 6, str. 65-66. Vidi i Maharsha do Chagigah 15a.
Prvi ’prikriveni @idov’ – rabin u [panjolskoj
Iz Jerusalem Posta priredila Dolores Bettini
Prvi put od protjerivanja @idova iz [panjolske 1492., jedan potomak prisilno pokr{tenih {panjolskih @idova, emigrirao je u Izrael,
vratio se `idovstvu, postao rabin i vra}a se u [panjolsku kako bi
tamo slu`io kao rabin. Rabin Nisan Ben Avraham, stanovnik [iloha, imenovan je novim izaslanikom [avej Izraela za Bnej Anousim
(koje povjesni~ari nazivaju “Maranos”) u [panjolskoj.
[avej Izrael je neprofitna organizacija kojoj je cilj ja~anje veza
izme|u Dr`ave Izrael i potomaka @idova {irom svijeta, uklju~uju}i pripadnike Bnej Mena{ea iz Indije, Bnej Anousima iz [panjolske, Subotnik @idova iz Rusije, `idovske zajednice Kaifeng iz Kine,
poljskih “prikrivenih @idova” iz doba Holokausta i druge.
Rabin Ben-Avraham je ro|en 1957. u Palma de Mallorci kao Nicolau Aguilo. Emigrirao je u Izrael 1978., zvani~no se vratio `idovstvu
i hebreizirao svoje ime. Kasnije se o`enio, stekao zvanje rabina, i
postao otac 12-ero djece.
Kao [avej Izrael izaslanik u [panjolskoj, rabin Ben- Avraham }e
podu~avati Toru, `idovsku kulturu i tradiciju pripadnike Bnej Anousima i pomagat }e onima koji `ele vi{e nau~iti o svojim `idovskim
korijenima.
“To je vrlo dirljiv razvoj doga|aja”, rekao je Michael Freund, osniva~ i predsjednik [avej Izraela. “Ovo je prvi put da se ~lan Bnej
Anousima vra}a u [panjolsku, gdje je ro|en i odrastao, kako bi pomogao svojim bli`njima, pripadnicima Bnej Anousima da saznaju
vi{e o svojim `idovskim korijenima.” Prema Freundovim rije~ima,
postoje deseci tisu}a – a mo`da ~ak i vi{e – pripadnika Bnej Anou-
sima u [panjolskoj, koji su svjesni svoje posebne veze sa `idovskim
narodom. “Dugujemo i njima i njihovim precima to da im pru`imo
ruku, prigrlimo ih i da im po`elimo dobrodo{licu natrag njihovoj
ku}i”, rekao je.
Rabin Ben- Avraham je potomak @idova Mallorce koji su bili prisiljeni konvertirati na katoli~anstvo u 14. i 15. stolje}u. Oni nikada nisu bili u potpunosti prihva}eni od strane svojih katoli~kih
susjeda, koji su ih nazivali chuetas, {to zna~i “svinje” i koji su ih
odbacivali.
Stolje}ima su trpjeli diskriminaciju, {to je oja~alo njihov osje}aj
pripadni{tva i zajedni{tvo. Bili su prisiljeni samo se me|usobno
`eniti i jo{ nedavno su se suo~avali s razli~itim dru{tvenim i profesionalnim ograni~enjima. Procjenjuje se da ih 15 do 20 tisu}a jo{ uvijek `ivi u Mallorci, iako su se mnogi posljednjih godina
asimilirali.
[panjolski @idovi su u ranom srednjem vijeku bili jedna od najstarijih i najuspje{nijih `idovskih zajednica u dijaspori. No, od 1391.
nadalje, niz stra{nih izgreda i velikih nevolja zadesio je @idove Iberijskog poluotoka i dovelo do nezapam}enih valova protjerivanja,
progona i prisilnog pokr{tavanja. Ti tragi~ni doga|aji kulminirali su
1492., kada je {panjolski monarh zvani~no protjerao sve preostale
@idove. Mnogi od onih koji su bili prisiljeni obratiti se na katoli~anstvo
– na hebrejskom jeziku ih se naziva Bnej Anousim – ostali su i ipak
nastavili ~uvati svoj `idovski identitet i tajno se pridr`avati `idovske
tradicije daleko od radoznalih o~iju Inkvizicije. Izgubljeno `idovsko pleme
’prona|eno u Zimbabveu’
Autor: Steve Vickers BBC News, Harare,
prevela i prilagodila: Maya Cime{a Samokovlija
Po mnogo ~emu je pleme Lambe iz Zimbabvea i
Ju`ne Afrike sli~no svojim susjedima.
No s druge strane, mnogi su njihovi obi~aji nevjerojatno
sli~ni `idovskim.
46
Oni ne jedu svinjetinu, obrezuju mu{ku djecu, pridr`avaju se
ko{er propisa oko klanja `ivotinja, neki mu{karci nose kipot, a
na grobove stavljaju Davidovu zvijezdu. Njihova usmena predaja
govori da su im preci bili @idovi koji su prije 2.500 godina pobjegli iz Izraela. Mo`e zvu~ati kao jo{ jedan od mitova o izgubljenim
ZANIMLJIVOSTI
RUAH HADA[A
“To je zaista zadivljuju}e”, rekao je prof. Tudor Parfitt, s londonskog univerziteta.
“Izgleda da se sve}eni~ka loza na Zapadu nastavlja kroz Koenske
obitelji, a na neki na~in i kroz sve}enike plemena Lema. Imaju
zajedni~ke pretke koji su prema geneti~arima `ivjeli prije 3.000
godina, negdje na sjeveru Arapskog poluotoka, a to je vrijeme Mojsija i Aarona od koga i po~inje `idovsko sve}enstvo.”
Tudor Parfitt, University of London, ka`e: “Mnogi ka`u da je pri~a
izmi{ljena, no usmena predaja Lemba nau~no je potvr|ena.”
Prof. Parfitt je svjetski poznati ekspert, koji ve} 20 godina prou~ava
Lembe s kojima je i `ivio 6 mjeseci.
Lembe imaju sveti jezik za molitve koji je mje{avina hebrejskog i
arapskog i ukazuje na korijene u Izraelu i Jemenu.
Unato~ svoje povezanosti s judaizmom, mnogi od Lemba iz Zimbabvea su kr{}ani, a neki su muslimani.
“Kr{}anstvo je moja religija, a judaizam moja kultura”, obja{njava
Perez Hamandishe, pastor i ~lan parlamenta iz Pokreta za demokratske promjene (MDC).
Mnogi Lemba su kr{}ani i muslimani, ali svjesni svojih `idovskih korijena.
izraelskim plemenima, no britanski su znanstvenici napravili DNA
testove, koji potvr|uju njihovo semitsko podrijetlo.
Ovi testovi potvr|uju vjerovanja onih koji misle da je oko 7
mu{karaca o`enilo Afrikanke i ostalo u Africi. Lembe, kojih ima
oko 80.000 `ive u centralnom dijelu Zimbabvea i u sjevernom dijelu Ju`ne Afrike. Lemba `ene nemaju `idovski DNA.
Posjeduju vrijedne religijske predmete, za koje ka`u da ih povezuju s njihovim `idovskim precima: repliku Kov~ega poznatu kao
Ngoma Lungundu {to znaci “bubnjevi koji grme”.
Predmeti su nedavno javno izlo`eni u muzeju u Harareu uz veliki
publicitet i na ponos Lemba.
“Za mene je to tek po~etak”, rekao je religijski kantor Fungisai
Zvakavapano Mashavave. “Bili smo vrlo povu~eni ljudi, zbog
toga {to smo vjerovali da smo posebni. Malo ljudi zna o nama
i ve} je vrijeme da se s tim iza|e u javnost. Vrlo sam ponosan
jer znam kako bogatu kulturu posjedujemo i ponosan sam da
sam Lamba.”
Religija vs. kultura
Lembe imaju mnoge obi~aje i propise koji ih povezuju sa
`idovskom tradicijom.
Nose kipot, prakticiraju obrezivanje, {to nije obi~aj kod ve}ine
Zimbabvanaca, izbjegavaju jesti svinjsko meso i hranu u kojoj ima
krvi i imaju 12 plemena.
@ivotinje kolju na isti na~in kao i @idovi, a na nadgrobne spomenike postavljaju Davidovu zvijezdu.
^lanovi sve}eni~kog plemena Lamba poznati su kao Buba, a kod
njih su tako|er utvr|eni genetski elementi koji vode do `idovske
sve}eni~ke linije.
Pored svoje stolje}ima stare tradicije, neki mla|i Lemba zastupaju mnogo liberalniji pristup. “U stara vremena niste `enili nekoga tko nije pripadao Lembama, no danas se mije{amo i sa drugima”, rekao je Alex Makotore, sin pokojnog {efa Mposi Lemba
“sredi{njice” u Mberengwa. “Ja se osje}am posebno u svom srcu,
no ne pred drugima na na~in da se izdvajam od njih. Kultura je
ne{to dinami~no.”
Predaja
Usmena predaja Lemba ka`e da je Ngoma Lungundu biblijski drveni kov~eg koji je napravio Mojsije i da je stolje}ima
unatrag mala grupa mu{karaca zapo~ela dug put, nose}i
kov~eg iz Jemena u Ju`nu Afriku.
Predmet je bio izgubljen od 1970. i pretpostavlja se da ga je ponovno na{ao profesor Parfitt 2007. u Harareu.
Pregled karbonom – Carbon dating, pokazuje da je Ngoma stara
oko 700 godina, dakle, prili~no stara, iako ne onoliko koliko ka`e
Biblija. No prof. Parfitt ka`e, da je to stoga sto je Ngoma bila upotrebljavana u ratovima, bivala uni{tena i nakon toga obnavljana.
“Danas izlo`ena Ngoma je replika”, ka`e on, “vjerojatno napravljena od ostataka originala. Prema tome”, ka`e profesor Parfitt “ona
je najbli`a nasljednica one o kojoj se govori.”
Velike skupine ljudi su do{le vidjeti otkrivanje Ngome i prisustvovati predavanjima o identitetu Lemba. Za Davida Maramwidzea,
starijeg ~lana, otkrivanje i izlaganje Ngome je bio vrlo dirljiv trenutak. “Slu{aju}i profesora u Harareu i vidjev{i Ngomu poja{njava
nam i ~ini potpuno vjerodostojnim da smo mi veliki ljudi i stra{no
sam ponosan”, rekao je. “Cijeli sam svoj `ivot slusao o tome, bilo
mi je te{ko u to vjerovati jer nisam imao pojma o ~emu se zapravo radi. “Jo{ uvijek vidim sliku Ngome i nikada mi ne}e i{~iliti iz
sje}anja. Sada je `elimo dobiti natrag, mi, Lembe.” 47
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI
Andrew Roberts o Izraelu
Andrew Roberts, Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini
poslije Drugoga svjetskog rata i dosljednost u predrasudama o Izraelu od strane londonskog Foreign Officea od 1948. godine. Iako Roberts primje}uje da je osim Winstona Churchilla Margaret Thatcher
bila najvi{e filosemitski raspolo`ena premijerka, on obznanjuje da
je ~ak i @eljeznu Lady Foreign Office stavljao u te`ak polo`aj kad se
zauzimala za bolji odnos s Izraelom.
Kako on sve to obja{njava?
Andrew Roberts, britanski histori~ar.
Andrew Roberts, ugledni britanski povjesni~ar i komentator, nedavno je odr`ao govor u Anglo-izraelskom dru{tvu. Govorio je o odnosima izme|u Britanije i Izraela, o Balfoureovoj deklaraciji i sramotnoj britanskoj Bijeloj knjizi iz 1939. koja je zaklju~ala vrata Palestine
ba{ kad se Hitlerov ubojiti stroj u Europi zahuktavao. Tome treba
dodati uzaludan trud Britanije da sprije~i ro|enje `idovske dr`ave
Pretpostavka je Ministarstva vanjskih poslova da odnos Britanije s
Izraelom treba podrediti odnosima s drugim dr`avama Bliskog istoka, posebno s onima bogatima naftom, bez obzira na lo{e pona{anje
tih dr`ava u pogledu ljudskih prava, progona kr{}ana, ugnjetavanja
`ena, srednjovjekovne prakse ka`njavanja i tako dalje. ^ini mi se,
ka`e Robeerts, da se tu radi o implicitnom rasizmu. Prema razmi{ljanjima FO-a, od @idova se o~ekuje da se pona{aju bolje, jer oni
su poput nas. Arape se ne smije ka`njavati jer oni nisu kao mi. Tako
u ratu mi stalno o~ekujemo od Izraela da se pona{a daleko bolje
od njegovih susjeda. ¢Vanjskopoliti~ki glasnogovornik Konzervativne stranke£ William Hague pozvao je Izrael da primijeni proporcionalan odgovor u svojoj borbi s Hezbolahom u Libanonu 2007.
godine, kao da je proporcionalan odgovor izvojevao pobjedu nad
fa{izmom. U Drugom svjetskom ratu Luftwaffe je ubila 50.000 Britanaca, a savezni~ki odgovor je bilo ubojstvo 600.000 Nijemaca. Dvanaest puta ve}i broj `rtava te{ko se mo`e nazvati proporcionalnim
odgovorom, ali je pridonio pobjedi. Tko smo onda mi da u~imo
Izrael o tome koliko proporcionalan bi trebao biti njihov odgovor?
Roberts tako|er napominje da je jedan ugledni biv{i britanski diplomat kritizirao i sastav vije}a koji je analizirao ulazak Britanije u
rat u Iraku jer su dvojica njenih ~lanova, Martin Gilbert i Lawrence
Freedman, obojica @idovi i poznate prista{e cionizma.
Govore}i o dilemi s kojom se `idovska dr`ava suo~ava kad je u pitanju nuklearni Iran i iskazivanje nepovjerenja u sposobnost ili `elju
Amerike da sprije~i Ahmadined`ada da do|e do bombe, Roberts
zaklju~uje i bodri Izraelce da slijede primjer dvojice poznatih Britanaca i njihove neustra{ivosti kad je trebalo zaustaviti opasnost u
kojoj se na{la njihova zemlja:
Nitko od nas se ne mo`e pretvarati da ne zna {to je pred Izraelom.
Pa ako Izrael odlu~i preventivno napasti zbog takvih prijetnji – na
isti na~in na koji je Nelson preventivno potopio dansku flotu u Kopenhagenu i Churchill preventivno potopio Vichyjevu flotu u Oranu – ne treba o~ekivati ni{ta drugo nego osudu britanskog Foreign
Officea. Izrael bi trebalo zanemariti takve kritike.
Od stupanja Baraka Obame na scenu, opasnost je jo{ ve}a jer on
jednostavno nema na~ina da sprije~i iranskog predsjednika a, najgoreg neprijatelja @idova od Hitlerove smrti, da do|e do atomske
bombe. Roberts je svoj govor, koji je pratio gromoglasan pljesak,
zavr{io rije~ima:
Andrew Roberts zajedno sa Margaret Thatcher.
48
“S nadom da }e izbje}i II. Holokaust, Izrael i samo Izrael zna {to treba u~initi, a da to bude u najboljem interesu `idovskog naroda.” ZANIMLJIVOSTI
RUAH HADA[A
Krhotina grn~arije iz vremena kralja
Davida potvr|uje biblijsku pri~u
Napisao Avi Yellin, prevela Dubravka Ple{e
za `idovsku kulturu a koji nije prihvatila niti jedna od ostalih kultura koja je u to vrijeme obitavala na tom prostoru.
“Tekst se bavi dru{tvenim pitanjima, odnosi se na robove, udovice
i siro~ad. Slu`i se glagolima koji su karakteristi~ni za hebrejski kao
{to su “asa” (~inio je) i “avad” (radio je), koji su se rijetko koristili
u drugim jezicima tog podru~ja. Posebne rije~i koje se pojavljuju
u tekstu – kao {to su “almana” (udovica) specifi~ne su za hebrejski
jezik i u drugim se lokalnim jezicima druga~ije pi{u. Sam je sadr`aj
tako|er potpuno nepoznat svim regionalnim kulturama osim
`idovskog dru{tva: otkriveni natpis govori o dru{tvenim elementima sli~nima onima iz biblijskih proro~anstava i bitno razli~itim
od proro{tava drugih kultura koje su govorile samo o slavljenju
bogova i brizi za njihove tjelesne potrebe.”
Galil je dodao da }e, nakon {to ga prihvate drugi istra`iva~ki centri, ovaj natpis postati najstariji natpis na hebrejskom jeziku ikada
prona|en {to }e potvrditi da je hebrejski jezik postojao i u pisanoj
varijanti ~ak i u desetom stolje}u prije nove ere. To se izravno suprotstavlja datiranju kompozicije Biblije velikog broja znanstvenika, koji ne smatraju mogu}im da su Biblija ili neki njezini dijelovi
mogla biti napisana tijekom ovog drevnog doba.
Veliko otkri}e u istra`ivanju Tore bacilo je novo svjetlo na period
u kojem su napisane knjige o Prorocima. Profesor Gershon Galil s
Odsjeka za biblijske znanosti Sveu~ili{ta u Haifi, de{ifrirao je natpis
iz desetoga stolje}a prije nove ere (doba vladavine kralja Davida)
i dokazao da je natpis pisan starohebrejskim te da je to ujedno i
najstariji poznati primjer hebrejskog pisma.
Va`nost ovog otkri}a odnosi se na ~injenicu da je sada dokazano
kako su barem neke od biblijskih knjiga sastavljene mnogo stotina
godina ranije nego {to je znanost mislila i da je Kraljevstvo Izraela
u to doba ve} postojalo.
Sam natpis, ispisan tintom na krhotini grn~arije veli~ine 15 x 16,5 cm,
oblika trapezoida, otkriven je prije godinu i pol, tijekom iskopavanja koja je obavljao profesor Yosef Garfinkel u blizini doline Elah,
ju`no od Jeruzalema i zapadno od Hebrona.
Istra`iva~i su natpis smjestili u deseto stolje}e prije nove ere, vrijeme vladanja kralja Davida ali pitanje jezika kori{tenog u natpisu
ostalo je neprepoznato te je zbog toga bilo nemogu}e dokazati radi
li se o hebrejskom jeziku ili o nekom drugom semitskom jeziku.
Profesor Galil de{ifrirao je drevno pismo i dokazao da se radi
o izvornom hebrejskom jeziku zahvaljuju}i kori{tenju glagola
karakteristi~nih upravo za hebrejski, te sadr`aju koji je specifi~an
Galil je tako|er istaknuo da je natpis prona|en u provincijskom
gradi}u u Judeji te upozorio – ako su ~ak i na takvoj periferiji postojali pisari, mo`e se pretpostaviti da su oni pisari, koji su `ivjeli u
sredi{njem dijelu zemlje i u Jeruzalemu, bili znatno vje{tiji. “Sada
se mo`e tvrditi da je vrlo vjerojatno da su tijekom desetoga stolje}a
prije nove ere, za vrijeme vladanja kralja Davida u Izraelu postojali
pisari koji su mogli pisati knji`evne tekstove i kompleksne historiografije kao {to su Knjige o Sucima i Samuelu.” Dodao je da slo`enost
teksta te dojmljive utvrde otkrivene na mjestu iskopavanja pobijaju
teorije koje `ele zanijekati postojanje Kraljevstva Izraela u to vrijeme.
Sadr`aj teksta izra`ava dru{tvenu osjetljivost prema te{kom
polo`aju slabijih ~lanova dru{tva a natpis dokazuje nazo~nost stranaca u izraelskom dru{tvu ~ak i u tom drevnom periodu te tra`i
od ro|enih @idova da brinu za te strance. Tako|er zagovara brigu
za udovice i siro~ad te poti~e kralja – koji je u to vrijeme imao odgovornost ograni~avanja dru{tvene nejednakosti – da se uklju~i u
rad na napretku izraelskog dru{tva. Ovaj je napis po svom sadr`aju
sli~an biblijskim tekstovima (Izaija 1:17, Psalmi 72:3, Izlazak 23:3
i drugi), ali, prema Galilu, nije prepisan ni iz jednoga od njih.
De{ifrirani tekst:
¢…………………………………………………
1’ to ne}e{ u~initi nego }e{ {tovati Bo.
2’ Suditi s i udov¢ic / Suditi siro~¢a
3’ [i stranca. ¢Zagovarati dijete / zagovarati si[om a
4’ udovicu. Pomo}i ¢siromaha iz ruke kralja.
5’ [tititi sir¢Omaha i roba / ¢pomagati strancu. 49
RUAH HADA[A
ZANIMLJIVOSTI
Poslije 100 godina kibuci
su se potpuno promijenili
Napisao Eli Ashkenazi, Haaretz, prevela Dubravka Ple{e
zadr`ava zajedni~ko vlasni{tvo nad sredstvima za rad kibuca kao
i nad drugim dobrima te “sigurnosnu mre`u” za zdravstveno osiguranje, penziju, obrazovanje i financiranje ~lanova sa posebnim
potrebama.
Od 2007. do 2008. privatizirano je 14 kibuca; samo pet kibuca
privatizirano je izme|u 2008. i 2009. U nizu kibuca proces privatizacije je propao jer je ve}ina ~lanova odlu~ila zadr`ati tradicionalni
model kooperative.
“Vijest da je niz kibuca odlu~io odustati od privatizacije uistinu je
zanimljiva”, izjavio je Elisha Shapira, koordinator grane kooperativa u pokretu kibuca. “Ne `elim prorokovati ali ovo bi mogao biti
po~etak otre`njenja.”
Kibuc u pustinji.
Dok pokret kibuca bilje`i stogodi{njicu, ~ini se da su zadr`ali vrlo
malo sli~nosti s idealima; djeluju kao kooperative ravnopravnih
~lanova dok su ostali zapo~eli s davanjem pla}a svojim ~lanovima.
To je pokazala studija Instituta za prou~avanje kibuca sa Sveu~ili{ta
u Haifi. ^ak i Deganija Alef, prvi kibuc u Izraelu, sada djeluje po
privatiziranom modelu.
Druga studija, provedena ove godine, otkrila je da sedamdeset
posto svih ~lanova kibuca dobiva mjese~ne pla}e manje od sedam tisu}a {ekela dok trideset posto dobiva pla}e ve}e od dvanaest tisu}a {ekela. Sto osamdeset i osam kibuca (72 posto) djeluju
na temelju privatizacijskog modela “novog kibuca” {to uklju~uje
razli~ite pla}e za ~lanove; 65 kibuca (25 posto) imaju zajedni~ku
upravu a devet kibuca (3 posto) se vode kao “integrirani” kibuci.
Kibuc sa zajedni~kom upravom je onaj u kojem nema veze izme|u
posla kojega ~lan radi i novca kojega prima; drugim rije~ima, svi
dobivaju isti iznos novca. Integrirani model kombinira osnovni
bud`et kojeg se ravnopravno pla}a svim ~lanovima kibuca te jo{
odre|eni postotak za svakoga ~lana. “Obnovljeni” kibuc, privatizirani model koji je danas najpopularniji, zamjenjuje bud`et redovnom pla}om koja se dobiva za rad te drugim izvorima novca, specifi~nima za svakog pojedinog ~lana. Privatizirani kibuc
Sve je vi{e ~lanova svjesno da prelazak iz kooperativa u diferencirani sustav samo {teti ve}ini dok pogoduje tek malom broju odabranih. Uzmete li dru{tvo koje je naviklo na jednakost i pustite ga
da se bori s tr`i{nim pravilima samo je po sebi jasno da }e manjina
napredovati a ve}ina nazadovati”, rekao je Shapira. “Kada zapo~ne
privatizacija, ~lanovi odjednom dobiju znatno vi{e gotovine pa misle da su stvari krenule nabolje – ali, tada dobiju i ra~une za zdravstveno osiguranje, obrazovanje, prijevoz i ostale, prili~no temeljne
usluge. U tom trenu ~lanovi kibuca po~inju shva}ati da su se uvjeti,
u stvari, znatno pogor{ali.”
Ipak, direktor istra`iva~kog projekta dr. Shlomo Getz ka`e da je jo{
prerano da bi se i{ta pouzdano znalo. “Ne bismo smjeli zaklju~iti
da je proces privatizacije zastao jer su u 2009. godini (samo) dva
kibuca sa zajedni~kom upravom i tri integrirana prihvatila privatizirani model. Jo{ dvanaest kibuca sa zajedni~kom upravom i tri
integrirana kibuca ve} raspravlja o modelu uprave.”
“Veliki izazov s kojim se susre}u kibuci je imid` kibuca danas, dok
izlazimo iz dvadesetogodi{nje ekonomske i dru{tvene krize”, rekao je Ze’ev Shor, sekretar pokreta kibuca. “Glavnina pokreta dobro se nosila s krizom. Svi su kibuci sada ekonomski stabilni i njihova se djeca vra}aju ku}i. Dvije i pol tisu}e novih ~lanova tijekom
nekoliko proteklih godina se pridru`ilo kibucima a njih 60 posto
su prija{nji ~lanovi kibuca.”
@ivot u kibucu se za vrijeme krize zna~ajno promijenio ali ~ak i
oni kibuci koji ispla}uju pla}e i pru`aju odre|ene usluge ipak su
zadr`ali solidarnost i me|usobnu pomo} koja je upisana u DNA
kibuca”, rekao je Shor. Be samajim menuhanu
Obitelji Samokovlija
Obitelji Jinker
Obitelji Salopek i Albahari
Obitelji Torbica
50
IZ NA[EG SUSJEDSTVA
RUAH HADA[A
Vehabije u Bosni
Jasminka Doma{
mud`ahedine vodio u Bosnu, iz Bosne malo {ire po Europi i svijetu. Pojavila se i tzv. “bijela Al Kaida”, neki novi de~ki bez brada, u
vrhunski dizajnerskim odjelima, sa stanovima u najboljim europskim ~etvrtima.
Vehabije.
Svako malo pojavi se neka vijest iz Bosne i Hercegovine o vehabijama. Najnovija, bila je o hap{enju sedam vehabista u selu Gornja
Mao~a. Tom prilikom prona|ena je i ve}a koli~ina oru`ja, novca,
mobitela, a ne mora se ni spominjati da je izvor porijekla nepoznat. Uostalom, Gornja Mao~a je bila kao zemljica u zemlji u kojoj nisu vrijedili zakoni dr`ave Bosne i Hercegovine nego nekih
drugih dr`ava, poslanika i du{obri`nika ~iji se glasovi povremeno
~uju i po sarajevskim d`amijama, izgra|enim donacijama s Bliskog
istoka. Uostalom, kad netko plati, onda i o~ekuje da mu se pjeva
onako kako je naru~io.
Doga|aj iz Gornje Mao~e tim je ozbiljniji {to se nakon 11. rujna 2001. Bosna i Hercegovina dosta ~esto spominje u svijetu kao
mogu}e upori{te terorista pa i Al Kaide, jednako tako i kao mjesto
za pridobivanje novih sljedbenika. O tome je du`nosnike u Hrvatskoj i susjednoj Bosni vi{e puta upozoravao i Izrael.
Neki politi~ki krugovi zamjerili su Izraelu kako su naveli “mije{anje
u unutarnje stvari jedne suverene dr`ave.” Samo moramo dodati,
terorizam kakvog svijet danas poznaje ne priznaje ni jednu granicu, ni jedan suverenitet.
No da bi se u svemu tome bolje razumjelo zna~enje Gornje Mao~e,
treba u~initi korak natrag, i to do posljednjeg rata u BiH kada su
dobrovoljci stizali ~esto pro{vercani kao humanitarci, premda njihov na~in ratovanja nije imao ba{ nikakve veze s humanosti nego
s krajnjom okrutnosti.
No istine radi, u dopremi vehabija u Bosnu zdu{no su sudjelovale neke
tzv. humanitarne organizacije, a pojedine su imale urede i u Zagrebu.
Rahmetli Alija Izetbegovi} ~ak je i osobno zamolio Osamu bin Ladena da pomogne Bosni {to je ovaj sa zadovoljstvom u~inio. Tako
je u razdoblju od 1992. – 1995. u Europu, odnosno BiH, u{lo oko
deset tisu}a mud`ahedina iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. I to
mud`ahedinsko naslje|e ve} du`e vrijeme nakon {to je rat u na{oj
regiji zavr{io mu~i Europu i SAD.
Pored ostalog i zato {to su se ba{ Amerikanci u Afganistanu,
rje{avaju}i neke svoje ratove i frustracije sa Sovjetima, upleli u
vojnu obuku mud`ahedina, i osposobili znatan dio njih za najnoviju sofisticiranu informati~ku tehnologiju. Iz Afganistana put je
Tu nikome ne bi palo na pamet da ih upita za tamo neku El
mud`ahid jedincu u Bosni u ~ijim su se redovima borili i nakon
toga za nagradu, od ljudi iz bosanskog politi~kog vrha, dobili i
bjanko putovnice i mogli su putovati kamo god da im se htjelo
i pod imenom kojeg bi si izabrali. I tako su se onda te bosanske
putovnice pojavljivale i na mjestima Al Kaidinih napada, primjerice
u Madridu, Londonu i drugdje.
A pripadale su onima koji su prihvatili ideologiju Ibn Abd-al
Wahhaba koji je tra`io da se ispita vjera svakog muslimana te da
sve one koji se ne podvrgnu njegovom tuma~enju islama treba
proglasiti nevjernicima, ubiti ih i oteti im imovinu.
Vehabizam, odnosno selefizam, kao izvorna varijanta te ideologije,
nije nikada zna~ajnije za`ivio me|u bosanskim Muslimanima. No
~injenica je da su u ratu vehabije bili pozvani u BiH da pomognu, a
nakon zavr{etka rata i nakon {to je postala o~igledna njihova okrutnost i krutost, po~eli su problemi. Vehabije nisu razumjeli {to zna~i
uzre~ica svakog gosta tri dana dosta. Neki su se i o`enili, nekima se
nije vra}~alo u domicilne zemlje, jer su imali ve} takvu biografiju
da bi zavr{ili u zatvorima ili bili ubijeni. Jednom pu{ten duh iz boce
vi{e se nije u nju vra}ao. Ali ima Bosna dosta planinskih sela, slabo
pristupa~nih osobito u okolici Zenice, Travnika, Te{nja...
SAD je prijetio vi{e puta da }e BiH obustaviti svaku ekonomsku
pomo} – vrvilo je tu od iranskih obavje{tajaca, ali i onih iz Saudijske Arabije. Amerikancima se ba{ nikako nisu dopadale te islamske
aktivnosti, kako su ih nazivali, sve i sva pla}alo se izvana naftom i
gomilom novca. Tako su se Amerikanci dobro “uzvrpoljili” pa su i
sami njihovi vojnici po~eli otimati neke ljude, a neke su dopremati
i do Kube, to~nije famoznog Guantanama.
A bosanski islam, koji je `ivio sve to vrijeme u nekoj vrsti izolacije
od de{avanja u islamskom svijetu, odjednom je dobio priklju~ak
kojeg se ve}ina Muslimana u Bosni odri~e i ne `eli ga. A povremeno, ba{ kao u slu~aju Gornje Mao~e, gdje su se vehabisti utaborili i udoma}ili, dolazi i do sukoba s doma}im ljudima, kojima ne
trebaju stranci do{ljaci iz bijelog svijeta da ih| u~e {to zna~i biti
musliman, – jer znali su to oni stolje}ima i bez njih.
Daleko bi nas odvelo da analiziramo u svemu tome ulogu poglavara islamske zajednice BiH, reisu-l-uleme Mustafe Ceri}a, no mnogo
je tu koketiranja i poigravanja s onim s ~ine se ne treba igrati,
naro~ito ako znamo da na ovome svijetu nema dobrog rata niti
ga je ikada bilo. O tome bi ne{to mogli re}i i svi oni “humano
preseljeni”.
Mo`da }e se netko upitati za{to i zbog ~ega se bavimo vehabijama
u Ruahu, no odgovor je prili~no jasan: zbog toga {to ratovi na
ovome prostoru (a i {ire) na`alost ne zavr{avaju. 51
RUAH HADA[A
52
Download

RUAH HADA[A - Bet Israel