PRIRUČNIK
Kako uspostaviti i voditi centar
za djecu koja dolaze iz porodica
sa višestrukim problemima
Elvira Živanović
Branka Ivanović
PRIRUČNIK
Kako uspostaviti i voditi centar za djecu
koja dolaze iz porodica sa višestrukim
problemima
Elvira Živanović i Branka Ivanović
u saradnji sa predstavnicima Centara „Gnijezdo“
u Bosni i Hercegovini
Izdavanje Priručnika je finansijski podržalo
Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije,
kroz Projekat „Danas djeca, sutra roditelji“
septembar, 2011. godine
Poštovani čitaoče,
Priručnik koji je pred Vama je nastao kao rezultat iskustva u procesu
realizacije Projekta „Danas djeca, sutra roditelji“. Projekat je realiziran na
državnom nivou u partnerstvu između Kinderpostzegels, Holandija i
nevladine organizacije TALDi, Bosna i Hercegovina uz finansijsku podršku
Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije kroz Matra program.
Cilj projekta je bio da pruži podršku djeci koja dolaze iz porodica sa
višestrukim problemima kroz osnivanje održivih dnevnih centara. Centri su
uspostavljeni u šest gradova: Trebinje, Novi Grad, Tuzla-Slavinovići, Gornji
Vakuf–Uskoplje, Čelinac i Ljubija.
U fokusu rada Centara su preventivne aktivnosti, ali i pružanje podrške djeci
u cilju njihovog osnaživanja, kako bi što lakše prevladala teške životne
situacije sa kojima se suočavaju.
Obzirom na postignute rezultate u radu sa ovom ranjivom kategorijom djece,
odlučili smo da Vam predstavimo naša iskustva i ponudimo praktične
iskustvene korake u procesu primjene ovog specifičnog modela i
uspostavljanja efektivnog rada centara.
Iskreno se nadamo da će ovaj Priručnik doprinijeti uspostavljanju sličnih
centara jer djeca zaslužuju brigu i pažnju, a naša je uloga da ih zaštitimo i
podržimo u njihovom rastu i razvoju i tako kreiramo preduslove za bolju
budućnost. Zajedničkim djelovanjem i struktuiranom podrškom želimo
omogućiti djeci da odrastu u zdrave i odgovorne pojedince, odgovorne i bolje
roditelje, te aktivne članove lokalne zajednice.
Ovom prilikom se želimo zahvaliti svima koji su doprinijeli uspješnoj
realizaciji Projekta, a naša posebna zahvalnost ide djeci koja su ispunila centre
smijehom i radošću i dala nam potvrdu da ovo što radimo ima smisla i treba
da se nastavi. Izuzetno priznanje ide osoblju i volonterima svih centara, koji
su svojim nesebičnim radom i entuzijazmom doprinijeli pozitivnim
promjenama kod djece sa kojom svakodnevno rade.
S poštovanjem,
Elvira Živanović i Branka Ivanović
Sadržaj
1.
1.1.
2.
2.1.
2.2.
3.
3.1.
3.2.
Osnovne informacije o Projektu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Opis modela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Osnovne informacije o modelu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Kriteriji za izbor organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Zašto nevladine organizacije? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Kriteriji za izbor nevladinih organizacija u okviru
kojih je moguće uspostaviti Centar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
4.
Metode i principi rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
4.1. Metode rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
4.2. Principi rada u centru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
5.
Osoblje centra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
6.
Volonteri u Centru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
7.
Odabir korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
8.
Organizacija rada u Centru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
8.1. Dnevna organizacija rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
9.
Izrada individualnih planova, praćenje napretka,
uloge i odgovornosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
9.1. Praćenje korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
10. Boravak djece u centru i uvođenje novih članova . . . . . . . . . . . . . . . . 32
11. Participacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
12. Sigurnost i zaštita djece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
13. Rad sa roditeljima38
13.1. Moguće poteškoće u radu sa roditeljima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
13.2. Šta Centar može da ponudi roditeljima?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
14. Podrška osoblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
15. Lokalni akteri, uloga lokalne zajednice, održivost,
podrška radu (privatna preduzeća i sl) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
15.1. Saradnja sa lokalnom zajednicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
16. Naučene lekcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Lista priloga koja se nalaze na CD-u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
1. Osnovne informacije o Projektu
1.1. Uvod
Projekat je nastao na osnovu procjene potreba tokom posjeta organizacijama
civilnog društva koje djeluju na cijelom području Bosne i Hercegovine, u
proljeće 2008. godine. Uočeno je da postoje neznatne ili pojedinačne,
rascjepkane intervencije od kojih niti jedna ne odgovara u potpunosti
potrebama djece koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima.
Ideja o modelu rada sa djecom koja dolaze iz porodica sa višestrukim
problemima, sa djecom koja se zbog porodične situacije nalaze u riziku,
preuzeta je iz zemalja Jugoistočne Evrope, koje su kao i BiH prolazile period
socijalne i ekonomske tranzicije. Ovaj način rada pokazao se vrlo
djelotvornim, prilagodljivim i prilično efikasnim u datom okruženju.
U daljnjim razmišljanjima o tome kako da odgovorimo na potrebe djece pod
rizikom zapazili smo da su roditelji djece koja su sada osnovnoškolci i sami
odrastali u jako bremenitim, ratnim vremenima, bivajući izloženi različitim
traumatskim iskustvima, stresovima i nedostatku roditeljske podrške i brige,
što je u značajnoj mjeri uticalo na njihovo sticanje osnovnih emotivnih i
socijalnih vještina koje su bile neophodne za daljnji razvoj pozitivnih
roditeljskih kompetencija. Pored toga, samo društvo je doživjelo čitav niz
promjena koje velikim dijelom još uvijek traju. Promjene su se u značajnoj
mjeri odrazile i na porodicu. Šira porodica je značajno izgubila na svojoj ulozi
i važnosti. Veze sa širom porodicom, djedovima i bakama se kidaju bilo zbog
rata ili procesa tranzicije, što utiče na to da se prostor za učenje i sticanje novih
socijalnih, emotivnih i drugih znanja i vještina koja se prenose s generacije na
generaciju značajno smanjuje. Socijalni kapital društva je uništen, a neke od
institucija koje bi trebale da vode računa o zaštiti djece nisu se još uvijek
prilagodile i nisu u stanju da u potpunosti odgovore novim društvenim
izazovima.
Prema podacima Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO), nasilje među
mladima je u porastu i izazvano je brojnim faktorima. Širenje same pojave
nasilja značajno se može objasniti i dovesti u vezu i sa pojavom siromaštva,
kao i socijalne i ekonomske tranzicije. U istraživanju SZO provedenom 2002.
godine o mladima i nasilju, ističu se četiri osnovna i međusobno povezana
faktora: 1. individualne, biološko/psihološke karakteristike koje utiču na
naslijeđenu ili naučenu osobnost/ličnost, 2. odnosi unutar porodice i sa
vršnjacima, 3. zajednica na nivou socijalne kohezije i integracije, 4. društvo,
demografske i društvene promjene, ujednačena primanja i strukture vlasti.
9
Navedena saznanja su nas osnažila u namjeri da pokrenemo inicijativu, koja
će oslanjajući se na model dnevnog centra – gnijezda, sigurnog kutka za djecu
pod rizikom – pružiti djeci podršku i ojačati ih da se nose sa svim razvojnim i
životnim izazovima na adekvatniji i djelotvorniji način, povezujući
istovremeno sve relevantne aktere u zajednici u jedinstvenu mrežu koja bi
trebala da čini oslonac i pruža pomoć i stručnu podršku u svom domenu
djelovanja.
Djeca Bosne i Hercegovine zaslužuju više brige i pažnje, i zadaća svih nas je da
djelujemo i omogućimo im da imaju bolju i svjetliju budućnost kako bi jednog
dana postala odgovorni roditelji i aktivni građani društva. Ovo ulaganje u
budućnost se mora isplatiti.
Dječiji centar je mjesto gdje ja provedem najljepše vrijeme svoga dana.
Tu se bavimo raznim aktivnostima: pjevanjem, igranjem društvenih igara
crtanjem, sviranjem raznih instrumenata kao što su bubnjevi, gitara, klavir
i što je najvažnije učimo. U učenju nam pomažu Mitar, Branka i ostali
volonteri. To je mjesto stvarno puno veselja i igre u kojem provodimo
moja sestra i ja u veseloj i toploj atmosferi!!! (M. P. dječak 13 godina)
10
2. Opis modela
2.1. Uvod
Kao i u većini zemalja Centralne i Istočne Evrope, i u Bosni i Hercegovini je
primjetan porast broja djece koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima. Broj porodica sa višestrukim problemima u BiH se povećao uslijed
posljedica ratnih sukoba, procesa tranzicije, visoke stope nezaposlenosti i
pogoršanja sveukupne socio-ekonomske situacije. Porodični život, koji treba
da predstavlja stub stabilnosti društva je pod povećanim stresom i u takvim
okolnostima porodica nema kapaciteta, niti je u mogućnosti da odgovori
potrebama djece na odgovarajući način.
Porodica se smatra porodicom sa višestrukim problemima kada je siromaštvo
kombinovano sa problemima kao što su zavisnost od droge, alkoholizam,
nasilje u porodici, zdravstveni problemi, prostitucija, kriminalitet, psihičke
bolesti, neuslovno mjesto stanovanja, zanemarivanje i nebriga o djeci i sl.
Takođe, neki od ovih kombinovanih problema, bez nezaposlenosti i siromaštva, mogu činiti porodicu sa višestrukim problemima.
Odrastanje u porodicama sa višestrukim problemima značajno doprinosi
potencijalnom riziku da djeca postanu žrtve različitih oblika nasilja. Djeca iz
ove kategorije često i sama postaju nasilna, asocijalna, pokazuju kriminalno
ponašanje ili postaju ovisnici. Rizik od isključenja iz škole se povećava, sa
ograničenim ili gotovo nikakvim šansama u budućnosti kao što je npr.
pronalaženje odgovarajućeg zaposlenja.
S druge strane istraživanja su pokazala da intervencije kroz dnevne centre
koje se odnose na pomoć u učenju povećavaju samopouzdanje kod djece, kao
i interes za školu što direktno utiče na redovnije pohađanje nastave i tako
povećava školsku uspješnost. Učenici koji sedmično provedu 1-4 sata u
vannastavnim aktivnostima imaju 60% manje šanse da napuste školovanje do
drugog razreda srednje škole nego njihovi vršnjaci koji nisu bili uključeni u
slične aktivnosti. Dajući djeci pozitivne primjere i pomažući im da usvoje
vještine koje su im potrebne za uspješno savladavanje školskog programa,
dnevni centri za djecu pod rizikom mogu pomoći djeci da ostvare svoje pune
potencijale i povećaju svoje aspiracije za budućnost.
Međunarodne studije i istraživanja su dokazala visoku povezanost između
zlostavljanja u djetinjstvu i bolesti ovisnosti kao što je pušenje, alkoholizam i
narkomanija, pretilost, pojava seksualno prenosivih bolesti, depresije i
suicida u kasnijim godinama. Odrastanje u porodici sa višestrukim problemima ugrožava socio-emocionalni razvoj djeteta i samopouzdanje kod takve
djece je često na veoma niskom nivou. Često se osjećaju depresivnim i bivaju
manje sposobna da izraze svoja razmišljanja, osjećanja i namjere u odnosu sa
drugima. Svi navedeni faktori značajno ugrožavaju kvalitet života ove djece i
dodatno otežavaju njihovu integraciju u društvo.
11
Posmatrajući interakcije odraslih, njihove odnose i obrasce ponašanja, djeca
usvajaju model ponašanja u porodici, koji će slijediti jednom kada osnuju
svoje porodice. Takav trend se može nastaviti, često i prenositi generacijama.
Nazivamo ga međugeneracijski prijenos nasilja. Odrastajući u porodicama sa
višestrukim problemima djeca često usvajaju negativne modele ponašanja i
iste prenose dalje u svoje partnerske relacije. Djeca koja dolaze iz porodica sa
višestrukim problemima, svjedočeći lošim odnosima i nasilju u svojim
porodicama mogu imati različite kratkoročne i dugoročne posljedice koje
utiču na: intelektualni razvoj, školski uspjeh, životna očekivanja,
socioemocionalni razvoj, razvoj socijalnih odnosa i ponašanja, kao i
mentalnog zdravlja u cjelini. Osim posljedica fizičkog zlostavljanja i/ili
zanemarivanja djece u porodicama, važan uticaj na razvoj djeteta ima
cjelokupan kvalitet odnosa roditelj-dijete, kao i sam odnos među roditeljima,
za kasnije (roditeljsko) ponašanje djeteta. Neadekvatno roditeljsko ponašanje
se odnosi na situacije u djetinjstvu koje djetetu ne pružaju odgovarajuće
poticajno okruženje za uspostavljanje odnosa sigurne privrženosti i za učenje
osnovnih interpersonalnih vještina, kroz koje dijete razvija stavove i
očekivanja za budućnost i buduća partnerska i roditeljska ponašanja.
Učenje nasilnog ponašanja u djetinjstvu može se odvijati kroz vlastito
iskustvo neposredne izloženosti nasilju ili opažanjem nasilja nad braćom,
sestrama ili roditeljem. Nasilje među partnerima je povezano s mnogim
pojavnim oblicima porodične disfunkcije. U takvim porodicama svi članovi
doživljavaju veći nivo stresa. Majke u takvim obiteljima su psihološki manje
na raspolaganju djeci i imaju nedosljedan stil roditeljstva. Očevi su
razdražljivi i manje se uključuju u odgoj djece. Djeca su traumatizirana bilo
zbog toga što su svjedočila nasilju, bilo zbog toga što su i sama češće izložena
zlostavljanju. Takvi roditelji su u svom ličnom životu izgubili nadu i više nisu
u stanju da pružaju ljubav. Akademski rečeno, zbog nesigurnih iskustava
prilikom emocionalnih vezivanja u svojoj mladosti, odrasli mogu razviti
nesigurne predstave emocionalnog vezivanja koje zatim mogu prenijeti na
svoje dijete u kontaktu sa njim. Ovu pojavu nazivamo krugom nasilja.
Ovaj ciklus je moguće prekinuti educiranjem djece o prikladnijim modelima
socijalnog i emotivnog ponašanja, nudeći im šanse za budućnost. Bez
navedenih intervencija, broj porodica sa višestrukim problemima će se
povećavati sa svakom generacijom, a o toj pojavi koja se naziva "krug nasilja"
je mnogo do sada već rečeno.
Djeca iz porodica sa višestrukim problemima su u najvećoj opasnosti da
postanu žrtve upravo iz razloga što ne postoji sistematska i preventivna briga
o njima, jedno od rješenja tog problema je i uspostavljanje centara za djecu
pod rizikom.
12
2.2. Osnovne informacije o modelu
Nacrt modela
Otvoreni tip centra, blizu kuće, gdje djeca iz porodica sa višestrukim
problemima mogu provoditi vrijeme prije i/ili poslije škole, koji funkcioniše
kao sigurno mjesto i u kome se pruža stručna podrška, pomoć i usluge.
Namjena
Primarna namjena dnevnih centara je prevencija napuštanja škole, nasilja nad
djecom, trgovine djecom, bolesti ovisnosti, kriminaliteta, i drugih negativnih
pojava.
Projektne intervencije također djeluju kurativno u smislu pružanja podrške
djeci i jačanju samopouzdanja, odabiru prihvatljivijih oblika ponašanja,
poboljšanju školskog uspjeha, unapređenju njihovog položaja među
vršnjacima, uključenosti i participaciji, kao i jačanju socijalne kontrole, te na
taj način osigurava bolju zaštitu djece u njihovom užem i širem okruženju.
Generalni cilj
Poboljšanje kvaliteta života i razvoj novih mogućnosti za djecu koja dolaze iz
porodica sa višestrukim problemima u BiH.
Krajnji cilj projekta je pružanje podrške djeci da odrastu u zdrave i odgovorne
građane koji će biti dobri roditelji, uključeni i aktivni članovi svojih zajednica.
Svrha
Osiguravanje visoko kvalitetne i fokusirane podrške za djecu iz porodica sa
višestrukim problemima kroz osnivanje održivih dnevnih centara.
Ciljna grupa
Djeca koja odrastaju u porodicama sa višestrukim problemima.
Djeca koja dolaze iz porodica s višestrukim problemima često:
- nemaju nikakvu alternativu ili vjerovanje da se njihova situacija može
promijeniti,
- nemaju u svom okruženju osobe na koje se mogu ugledati/koje im mogu
biti uzori,
- traže podršku i bliskost među vršnjacima koji imaju slične probleme
(vršnjačka grupa im je vrlo važna sfera iskustva koja može ublažiti, ali i
produbiti njihove probleme)
- radije su vođena emocijama i praktičnim stvarima nego ulaganjem u
budućnost
- uvažavaju i poštuju realnost i pravila koja su sama ustanovila
- mijenjaju svoje funkcionisanje samo kad se identifikuju sa mjestom,
grupom ili edukatorima
13
- veoma su uspješna u rušenju i sabotiranju autoritarnog načina donošenja
odluka odraslih
- rano moraju postati samostalna i odgovorna
Većina djece iz ove kategorije osjećaju da su prepuštena sama sebi, bez
nadzora i podrške. Rastu u okruženju koje nije najpogodnije i koje može
proizvesti probleme u njihovom budućem životu.
Stabilnost i sigurno okruženje koje centar nudi može značajno doprinijeti
uspjehu i ostvarivanju napretka u radu s djecom. Broj djece, korisnika usluga
centra je ograničen, čak iako su organizovani po manjim grupama. Većina
postojećih centara ima između 30 i 60 korisnika dnevno, stoga je poželjnije
otvoriti više manjih centara, nego organizovati velike centre.
Činjenica je da centri nose rizik stigmatizacije djece iz porodica sa višestrukim
problemima. Ipak, navedeni rizik ublažen je otvorenošću centra u kojem su
dobrodošli prijatelji djece i njihovi školski drugovi, organizacijom aktivnosti
za djecu iz zajednice i održavanjem dobre komunikacije i saradnje sa
relevantnim akterima u okruženju.
U centru mi se sviđa to što su svi volonteri pristojni i strpljivi pa čak i ako
smo mi nekad nestašni i sl. (D.T. dječak 14 godina)
14
3. Kriteriji za izbor organizacija
3.1. Zašto nevladine organizacije?
Nevladine organizacije su najprikladnije da osnuju i vode ovakve centre jer su
fleksibilne, otvorene za nove pristupe i manje su birokratski nastrojene,
zainteresovane su za postizanje promjena kod svojih korisničkih grupa i
imaju iskustva u radu sa volonterima. Bez obzira na to iz koje etničke grupe
osnivači NVO (nevladine organizacije) dolaze, centar treba da bude otvoren
za svu djecu ciljne grupe u lokalnoj zajednici, koje god da su etničke
pripadnosti.
Naša iskustva su pokazala da se ovom konceptu rada bolje prilagođavaju
omladinski centri nego organizacije koje su ranije provodile neku vrstu
psihosocijalnih tretmana ili radionica. Omladinski centri/organizacije lakše
prihvataju participaciju djece i bolje se snalaze u grupnom radu sa djecom,
omogućuju im da osim planiranih i vođenih aktivnosti imaju aktivnosti koje
nisu organizovane i da dio vremena u centru provedu na način kako to ona
žele.
Opremljen i adekvatan prostor za rad sa djecom ima važnu ulogu u
pokretanju rada centra. Iskustva u drugim tranzicijskim zemljama pokazuju
da je vrlo efikasno koristiti prostore koji već postoje u zajednici, a koji se mogu
prilagoditi djeci.
Centar treba da funkcioniše nezavisno od školskog sistema i drugih
institucija. U nekim slučajevima može biti smješten u zgradi škole (gdje
postoji mogućnost da prostorije budu odvojene od školskih prostorija) i
ukoliko postoji dobra saradnja sa osobljem škole, međutim iskustva iz
zemalja Centralne i Istočne Evrope nisu pozitivna kada su centri pod
upravom škole. Razlozi za izdvajanje centara iz sistema škole su slijedeći:
- škole su javne ustanove, čiji je glavni i primarni cilj obrazovanje
- kako se radi o javnim ustanovama obično postoje birokratske smetnje za
uključivanje volontera
- nastavnici su obrazovani tako da budu autoriteti u nastavi i glavni
eksperti, što je često u suprotnosti sa pokretanjem uzajamne pomoći među
djecom, samom odgovornošću djece, participacijom i njihovim učešćem u
donošenju odluka. Samo je mali broj nastavnika u stanju da izvrši potrebnu
promjenu stava
- nastavnici nedovoljno poznaju i rijetko obraćaju pažnju na socijalnoemocionalni razvoj djeteta, a to je glavno polje rada centara. Centri imaju
samo ograničene i dodatne aktivnosti koje imaju za cilj kognitivni razvoj
djece
- škole često reaguju disciplinskim mjerama na ponašanje djece, naročito
djece iz kategorije koja je ciljna grupa ovog projekta, što je
15
kontraproduktivno, jer ih samo kažnjavamo, i još ih više distanciramo od
rješenja problema, kao i od grupe vršnjaka kojoj trebaju pripadati, umjesto
da im pomognemo da nađu bolja rješenja svojih problema.
Centar može biti uspostavljen i funkcionalan samo ako nevladine
organizacije koje iskažu predanost ideji, svojim projektnim prijedlozima i
kapacitetima osiguraju podršku lokalne zajednice. Prostor za rad centra je
najčešći vid podrške koji treba da obezbjede lokalne vlasti. Dugoročno
gledano u smislu održivosti ovi centri će zavisiti od finansijske potpore
lokalnih vlasti.
3.2. Kriteriji za izbor nevladinih organizacija u okviru kojih je moguće
uspostaviti Centar
- organizacija koja ima iskustva u realizaciji projekata za djecu pod rizikom
- organizacija sa iskustvom i dobrom saradnjom sa lokalnim institucijama
kao što su: centar za socijalni rad, škole, predstavnici lokalnih vlasti, te
druge relevantne ustanove u zajednici
- organizacija koja ima podršku lokalne zajednice i podnese dokaz da će
lokalne institucije podržati operativni rad centra za djecu iz porodica sa
višestrukim problemima
- organizacija koja je u stanju da angažuje volontere iz zajednice koji će biti
aktivno uključeni u rad centra
- organizacija koja predloži optimalnu veličinu tima
16
4. Metode i principi rada
Primarna misija organizovanja i rada centara je stimulisanje uzajamne
podrške među djecom. Pristup u radu je grupni i grupa služi kao katalizator
promjena. Prezentirani model zahtijeva aktivno učešće djece, koja uz pomoć i
podršku postaju aktivni nosioci vlastitog razvoja i promjena. Kao korisnici
imaju određena prava ali i odgovornosti kao npr. odgovorni su za
organizaciju slobodnih aktivnosti i za održavanje urednosti prostorija.
Međutim, od zaposlenog osoblja se očekuje da odrede cilj i smjer u radu, te da
postave granice i pomognu djeci u saznanjima kako da koriste svoju
nezavisnost. U svrhu olakšanja uzajamne podrške, uspostavljaju se
vertikalne grupe, čiji su članovi predstavnici različitih starosnih dobi.
Osim vlastitih porodica, od kojih ova djeca ne mogu puno da očekuju, grupa
vršnjaka predstavlja jedan od najvažnijih faktora uticaja na oblikovanje
njihovih iskustava u socijalnoj integraciji i izražavanju sopstvenih potreba i
interesovanja. Uticaj grupe vršnjaka je snažan. S druge strane, prevencija
nasilja među vršnjacima unutar centra je izrazito značajna. Pored grupe
vršnjaka pozitivan model ponašanja predstavljaju volonteri, obično mladi
ljudi, đaci završnih godina srednje škole, studenti ili diplomci koji su po
uzrastu nešto bliži djeci i koji predstavljaju pozitivne modele ponašanja i
imaju važnu ulogu u promovisanju obrazovanja za povećanje šansi za
buduća postignuća djece.
U Dječijem centru radimo svašta, što se dogovorimo sa volonterima. Za
mene je bitno što se zna kada je zadaća a kada je slobodno vrijeme, kao i
vrijeme za razne sekcije i radionice koje su zanimljive i poučne (P.G. dječak,
11 godina)
4.1. Metode rada
Metode rada podrazumijevaju da djeca sedmično prave planove rada, a uz
podršku starijih članova ili volontera se definišu planovi za grupe najmlađih.
Prilikom planiranja aktivnosti, osoblje se, pored želja djece da se uključe u
predlaganje ili odabir određenih aktivnosti rukovodi i individualnim
planovima koji su urađeni za svako dijete. Individualne planove izrađuju
voditelji grupa u saradnji sa djecom, a u njihovo sprovođenje uključeni su
djeca, volonteri i voditelji različitih aktivnosti. Kad jednom naprave svoj
nedjeljni program, djeca treba da se istog i pridržavaju.
Dužnosti vezane za održavanje prostora se dogovaraju unutar grupa, imajući
u vidu odgovornosti i starosnu dob.
17
Dakle u radu sa djecom pod rizikom važno je:
- biti svjestan onoga što želimo postići (dijagnoza, ciljevi, plan, praćenje i
provjera)
- davanje moći i jačanje samopouzdanja kod djece kako bismo ih osnažili da
djeluju i utiču na svoju budućnost
- da radimo sa djecom (i njihovim porodicama) u njihovom okuženju
(„idemo k njima”)
- imati slobodan pristup baziran na slobodnom izboru djeteta – uvažavanje i
uključivanje djeteta, dajući mu mogućnost izbora
- uspostavljanje osnovnih pravila i ograničenja (nema agresije, nema droge i
alkohola, nema kršenja zakona) – ista pravila važe za djecu i zaposlene
- uspostaviti odgovornost za sam centar (zajedno kuhamo, čistimo,
popravljamo, održavamo, itd.) i odgovornost za ljude (vršnjačka podrška)
- uspostaviti rad u malim, stabilnim grupama
- osnovu čine odnosi (obrazovanje samo kao alat) – aktivnosti se realizuju
kako bi se gradili odnosi i u cilju psiho-korektivnog rada
- sve radimo zajedno – umjesto da im dajemo uputstva, radimo s njima
- djecu tretiramo individualno (individualni tretman koji se bazira na
grupnom radu)
- razgovaramo o svim pitanjima i tražimo dobra rješenja u grupi (psihokorektivne zajednice – grupe samo-podrške)
- posvećujemo pažnju svakom djetetu – ne samo zato što se dijete bori za to
ili je možda destruktivno, već zato što svako dijete treba pažnju
- poštujemo porodicu djeteta umjesto da je okrivljujemo (djeca vole svoje
roditelje) djeca i volonteri trebaju raditi na svojim ličnim ograničenjima
koja utiču ili ometaju njihov rad s djecom
„Dolazim u Centar skoro svakodnevno. Tu učimo i družimo se uz naše
volontere. Nadam se da ću i ja jednom biti volonter, jer oni nas uče svim
dobrim stvarima.“ (Marko)
18
4.2. Principi rada u Centru
Centri rade po principu uvažavanja i poštivanja djece, iz čega proizilazi i
princip partnerstva i uvažavanja njihovog mišljenja. Djeci se mora pružiti
prilika da budu pitana i da daju svoje mišljenje koje trebamo uvažavati i
uzimati ozbiljno, jer na taj način, u odnosu sa zaposlenicima i volonterima,
djeca uče pozitivne modele ponašanja, uče kako da artikulišu svoje potrebe i
želje, i uče kako da koriste svoja prava. Uključivanjem djece i uvažavanjem
njihovog mišljenja jačamo i razvijamo različite modele participacije,
osnažujemo ih u njihovim daljnjim aktivnostima, ali isto tako navedeni
pristup stvara okruženje za jačanje kapaciteta i sposobnosti za učenje i razvoj
djece. U svojim svakodnevnim kontaktima, osoblje i volonteri trebaju
promovisati pozitivne oblike ponašanja, te da razumiju i uvažavaju kontekst
u kojemu djeca pod rizikom žive i odrastaju.
Da bi bilo moguće raditi u skladu s navedenim principima, djecu treba
razumjeti, prihvatiti i podržati i istovremeno graditi s njima dobar odnos,
kako bi ona iz tog iskustva učila graditi kvalitetne odnose u svom budućem
životu.
Jako je važno u razumijevanju osnovnih principa rada i razumijevanje
konteksta i okruženja u kojem žive djeca koja dolaze iz porodica sa
višestrukim problemima. Iskustva u radu nekih centara govore da od velike
koristi može biti i organizovanje kućnih posjeta predstavnika centra, jer se
tom prilikom dobija bolji uvid i potpunije razumijevanje okolnosti u kojima
živi dijete sa kojim radimo u centru.
Često se u toku rada sa djecom u centru pitamo zašto ova djeca ponekad
biraju neprihvatljive i štetne oblike ponašanja, kao npr. krađe, tuče,
izostajanje iz škole i sl. ili zašto su potištena, pasivna, ili pak agresivna,
destruktivna. Oni zapravo svojim ponašanjem šalju signale da nešto nije u
redu. Oni putem njima znanih ali često nedjelotvornih ponašanja, zapravo
žele zadovoljiti svoje potrebe za ljubavlju, pažnjom, samo-ostvarivanjem,
slobodom, i tako smanjiti frustraciju i dovesti svoj život u red. Svako
nedjelotvorno ponašanje je njihov najbolji izbor kojeg se mogu dosjetiti u
datom trenutku i okruženju. I onda, umjesto da im pomognemo da pronađu
djelotvornija ponašanja, mi ih kažnjavamo ili pokušavamo mijenjati i
popravljati, umjesto da im pružimo podršku, razumijevanje i toplinu.
Ne trebamo ih kažnjavati, već im trebamo pomoći da nauče pronalaziti što
djelotvornije obrasce ponašanja i tako im stvoriti uslove u kojima će lakše
dobiti ono što im treba, iako to uvijek ne mora biti ono što oni žele.
19
Svako dijete u centru treba da se osjeća sigurno i zaštićeno, da bude zdravo i
veselo, da poštujemo njegova osjećanja i da uči odgovarajuće emocije i tako
razvija emotivne i socijalne vještine, da dobije pohvale i ohrabrenja, da bude
nagrađeno, da može popričati s nekim i podijeliti svoja razmišljanja i
osjećanja, da ga slušamo, da stiče nova iskustva, da ima priliku da istražuje,
da uči da postoje granice i pravila ponašanja. Mi im možemo pomoći
poštujući ih, uvažavajući njihove potrebe, prava i mišljenje, uključujući ih i
stvarajući im okvir, bez strogih pravila, za njihov rast i razvoj.
U Centru sam upoznala mnogo drugara koje jako volim. Volonteri su jako
dobri, učim da plešem i govorim strane jezike. Igramo se raznih igara sa
loptom i slušamo muziku. Volonteri i bolji učenici pomažu slabijim đacima
oko učenja.
Ja mislim da je Dječiji dnevni centar nešto najbolje što se moglo otvoriti u
našem gradu. (S.R. djevojčica 14 godina)
20
5. Osoblje Centra
Iskustvo je pokazalo da je dobro da u rad centra budu uključeni kako
profesionalci tako i entuzijasti, koji nisu usredotočeni samo na profesionalni
pristup u radu. Kreativna osoba može pružiti jako puno kad govorimo o
spektru aktivnosti u centru i na taj način omogućiti djeci da se uključe, izraze
kreativnost ili ventiliraju neka od osjećanja. Isto tako, važno je da osoblje čine
iskusniji ali i mlađi članovi tima jer na taj način jedni drugima mogu biti
podrška, ali i mlađi članovi lakše mogu postati pozitivni modeli s kojima se
djeca lakše identifikuju.
Preporuka je da neki od članova osoblja ili volontera i sami budu mladi ljudi
koji imaju iskustvo odrastanja u porodicama sa višestrukim problemima,
kako bi lakše razumjeli i pomogli djeci u centru.
Na početku rada centra nije lako naći odgovarajuće osoblje sa neophodnim
kvalifikacijama. Od osoblja se očekuje da bude predano ideji i spremno da se
dodatno angažuje u procesu organizacionog jačanja i institucionalnog pozicioniranja centra.
Veličina tima ovisi od planiranih aktivnosti, s tim da nije neophodno da svaki
od angažiranih članova radi puno radno vrijeme u centru. Npr. medicinska
sestra i psiholog iz centra za socijalni rad mogu obavljati svoje aktivnosti u
centru jednom nedjeljno. Ključni članovi tima su koordinator i koordinator
/trener volontera koji posjeduju relevantna iskustva za angažman na
navedenim pozicijama. Otvorenost i pristupačnost centra tokom cijele
sedmice je veoma bitna, a to s druge strane zahtijeva dovoljan broj
angažiranog osoblja. Centar u prosjeku ima oko 30 korisnika, i za taj broj djece
neophodan je angažman minimalno 3 stalno zaposlena radnika (koordinator
centra, koordinator aktivnosti i koordinator volontera) i u prosjeku 10
volontera iz lokalne zajednice.
U radu puno pažnje posvećujemo razvoju emocionalnosti kod djece te im pružamo
ljubav i razumijevanje i imamo strpljenja za sve njihove male i velike probleme. Na taj
način doprinosimo razvoju empatije kako među djecom tako i kod nas samih.
Najveći motivatori za rad u Centru su: dječiji osmijeh,uspjeh, radost. Za jedan naš
osmijeh dobijemo trideset dječijih. Imamo moć da katkad izbrišemo tugu s lica...Sve
svoje uspjehe, koliki god oni bili, djeca dijele sa nama te nas podstiču na dalji rad.
Ponekad, kad se susretnemo sa ličnim problemom i pomislimo da je veliki i nerješiv,
sjetimo se naše djece koja na svojim leđima nose daleko veći teret, a opet koračaju kroz
život sa osmijehom na licu.
Nada da ćemo najmanje jedno dijete izvesti na pravi put daje nam snagu za dalji rad.
21
6. Volonteri u Centru
Za uspješnu primjenu modela, neophodno je angažovati i volontere i već na
samom početku rada, pred centar se postavlja vrlo odgovoran zadatak, a to je
privući i zadržati volontere.
U centru, svaka grupa djece ima barem jednog iskusnog volontera, koji
pomaže članovima grupe. Broj volontera koji radi s jednom grupom djece ne
mora biti ograničen, a očekivana prisutnost volontera u radu sa djecom je
najmanje dva puta nedjeljno. Jedan broj volontera može dolaziti iz grupe
bivših korisnika usluga centra/organizacije, jer poznaju situaciju u kojoj se
djeca nalaze, na osnovu sopstvenog iskustva. Volonteri takođe mogu biti
studenti ili učenici završnih godina srednje škole i mogu se angažovati na
aktivnostima oko izrade domaće zadaće, organiziranju grupnih aktivnosti,
kao što su kreativne, muzičke, sportske ili druge aktivnosti.
Činjenica je da je u zemljama Centralne i Istočne Evrope veća zastupljenost
žena profesionalno angažovanih u oblasti socijalnog rada. Budući da
volonteri i osoblje u centrima predstavljaju uzore djeci, veoma je bitno
osigurati zastupljenost i muškaraca i žena, kako iz reda volontera, tako i
zaposlenika centra, kako bi se stvorile pretpostavke da i dječaci, korisnici
usluga centra, nađu uzor u centru.
Iskustva centara govore da volontere iz zajednice možemo animirati da se
uključe u rad centra periodičnim prezentacijama i promocijama volonterizma
u srednjim školama, osiguranjem vidljivih akcija centra u zajednici,
medijskim promocijama, formalnim i neformalnim kontaktima sa
relevantnim akterima, kao što je recimo biro za zapošljavanje, bivši korisnici
usluga nevladine organizacije i sl.
Jednom kada smo animirali volontere i osigurali njihov angažman u centru,
veliki zadatak je iste i zadržati. Da bismo uspjeli zadržati volontere u centru
neophodno im je ukazati povjerenje, prenositi im znanja i iskustva (podržati
njihov lični razvoj), jasno odrediti obaveze i odgovornosti i pri tome dati jasna
upustva za rad, biti im prijatelj, a po potrebi i autoritet koji jasno izlaže svoje
zahtjeve.
Zaduženja volontera u Centru mogu biti raznolika zavisno od kapaciteta,
znanja, sposobnosti i afiniteta svakog pojedinca. Među najznačajnijim
aktivnostima izdvajamo: pomoć djeci pri učenju, kreativne radionice,
sportske aktivnosti, razne sekcije, učenje djece praktičnim životnim
vještinama (npr. higijena prostora) i sl.
Još kao male odlazile smo u organizaciju da se igramo i družimo sa ostalom djecom.
Uvijek nas je tamo nešto privlačilo. Igre bez granica, smijeh,veselje, zabava, drugačija
djeca... Važno je bilo to što nema razlika... To se održalo i do danas.
Jednostavno ta atmosfera u kojoj drugi pomažu da otkriješ svoj talent, gdje odrastaš,
22
učiš, zabavljaš se, po cijeli dan si sretan i nije važno da li vani pada kiša ili grije sunce...
Danas smo volonterke u centru. Osjećamo se korisno, potrebno... Neopisiv osjećaj...
Prije tri mjeseca počele smo voditi dramsku sekciju, koja je bila odmor uz smijeh nakon
napornog dana... Same smo napisale igrokaz, a tema je bila "jedan dan u školi" gdje su
djeca na veoma šaljiv način odgovarala na pitanja nastavnika.
U našem mjestu osim centra ne postoji niti jedna druga organizacija, tako da je centar
jedino "utočište" mladim ljudima od svakodnevnih problema, koje oni u svojim
slatkim mladim životima imaju previše.
Mi se svakodnevno trudimo da uljepšamo odrastanje djeci s kojom radimo...To nam
vraća osmjehe na lice i čini nas boljim osobama.
I znamo da će nam ta djeca nekada biti zahvalna...
Jer... vratiti nekome osmijeh na lice znači vratiti mu samopouzdanje i čvrsto uvjerenje
da postoji bolji život...
U Dnevnom centru volim da budem i zbog volontera i osoblja koji mi pomažu
u svemu i koji hoće da me saslušaju kada sam u nezgodnoj situaciji, i koji mi
daju korisne savjete.
23
7. Odabir korisnika
Proces odabira djece, korisnika centra se obavlja u direktnoj saradnji sa
Centrom za socijalni rad, školama, drugim nevladinim organizacijama, ali i
neformalnim putem (djeca iz istog razreda, ulice, kontakti u lokalnoj
zajednici, korisnici ranijih programa, predstavnici vjerskih zajednica,
sportske organizacije i sl).
Prilikom procesa selekcije poštuju se utvrđeni kriteriji, a prioritetan je da
dijete dolazi iz porodice sa višestrukim problemima, što bi značilo da su sa
liste kriterija zastupljena najmanje dva, a najviše šest faktora rizika, te da to
budu ona djeca koja nemaju nikakav vid podrške niti su uključene u bilo koje
druge aktivnosti u zajednici. Za odabir djece vidi Prilog broj 1. – Lista kriterija
za odabir djece
Korisnici centra su djeca starosne dobi od 6-15 godina starosti, oba spola, jer
su istraživanja pokazala da su riziku podjednako izloženi dječaci i djevojčice.
Iskustva su pokazala da se bolji rezultati postižu u radu s mlađim
korisnicama, tj. da je bolje uključiti djecu mlađeg uzrasta u aktivnosti centra.
Po završenoj fazi identifikacije potencijalnih korisnika, obavljaju se inicijalni
razgovori sa djetetom, kako bi ga upoznali sa aktivnostima koje centar nudi
ali i grupnim pravilima koja važe za sve članove centra. Boravak u centru je
dobrovoljan, ali da bi se ipak dala neka ozbiljnost pohađanju aktivnosti dijete
se zamoli da potpiše pristupnicu centru. Vidi Prilog broj 2. – Pristupnica
djeteta centru
Potom se obavljaju razgovori sa roditeljima, te ukoliko se i roditelj složi da
dijete aktivno uzme učešće u aktivnostima centra, roditelj potpisuje
saglasnost o boravku djeteta u Centru i na neki način se obavezuje da će
aktivno poticati dijete da redovno dolazi u centar i pružati podršku osoblju
Dnevnog centra u njihovim nastojanjima da doprinesu razvoju djeteta. Vidi
Prilog broj 3. – Saglasnost roditelja za ulazak djece u centar
24
8. Organizacija rada u Centru
U zavisnosti od broja smjena u školama, centar je otvoren prije i poslije škole.
Centar je otvoren tokom vikenda i školskih praznika i raspusta, osam sati
dnevno.
Ono što čini ovaj model rada sa djecom pod rizikom drugačijim od ostalih je i
to da u svakom od centara postoji prostor/dnevna soba namijenjena druženju
djece, gdje su im dostupne pogodnosti kao što su televizija, video/dvd,
muzika, pristup kompjuteru, osvježavajuća pića, kao i prilagođen, prijatan
prostor za druženje sa prijateljima.
U dnevnoj sobi nema organizovanog programa, ali postoje određena pravila
oko korištenja prostora i stvari u njemu.
Prostor dnevne sobe treba omogućiti djeci okruženje dnevne sobe u kući gdje
se odmaraju, opuštaju nakon obaveza, gdje razgovaraju sa članovima tima ili
svojim vršnjacima ili jednostavno ne rade ništa, što djeci tog uzrasta mora biti
omogućeno, jer sva djeca imaju tu potrebu i moraju imati vrijeme za predah i
osjećaj slobode, sigurnosti i bezbrižnosti.
Preporuka je da minimalna kvadratura prostora centra ne bude ispod 70m2,
te da pored dnevnog boravka centar treba da ima jednu mirnu prostoriju za
učenje, sobu za individualne razgovore, barem dva odvojena toaleta i jedan
manji kancelarijski prostor. Idealno bi bilo ukoliko bi pored zgrade centra bio
sportski teren ili druga slobodna površina koja bi bila dostupna djeci.
Osnovne aktivnosti u Centru:
1. Aktivnosti podrške u izradi domaćih zadaća. Tiha soba sa odgovarajućim
namještajem
2. Psihosocijalne radionice
3. Slobodne i kreativne aktivnosti, koje treba da organizuju sama djeca ili
volonteri
4. Individualno psihološko savjetovanje od strane stručnjaka
5. Promocija zdravlja i preventivno informisanje
6. Osnovna medicinska njega od strane medicinske sestre, obično jednom
nedjeljno
Dodatne aktivnosti koje zavise od lokalnih potreba i/ili mogućnosti:
1. Obezbjeđenje toplog obroka. Ova usluga se pruža iz osiguranih lokalnih
finansijskih izvora sredstava za hranu
2. Otvoreno igralište
3. Dodatni kursevi kao što su strani jezici, kreativne radionice, kompjuterske
vještine, sportske aktivnosti, nenasilna komunikacija, prava djeteta
4. Grupna terapija za djecu
25
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Individualno savjetovanje / socijalni rad sa odraslima
Kursevi o vještinama roditeljstva za roditelje
Aktivnosti za svu djecu iz zajednice kao sekundarna aktivnost
Biblioteka
Pozajmljivanje-dostupnost školskih knjiga
Akcije volontera u zajednici i slično
8.1. Dnevna organizacija rada
Kako je već navedeno, plan aktivnosti se izrađuje na sedmičnom nivou. U
kreiranju plana i izboru aktivnosti aktivno participiraju djeca. Plan aktivnosti
je fleksibilan, odnosno planirane aktivnosti na dnevnom nivou mogu se
mijenjati zavisno od zainteresovanosti djece. Aktivnosti se realizuju uz
direktno vođenje i podršku članova osoblja, volontera i psihologa.
Slijedeće aktivnosti izdvajamo kao najznačajnije i realizuju se u svakom od
centara:
Podrška u učenju: većina korisnika ima poteškoće u savladavanju nastavnog
gradiva. Podršku u učenju pružaju volonteri i članovi osoblja zavisno od
svojih sposobnosti, znanja i kapaciteta.
Internet: najčešće djeca koriste internet za dopisivanje sa prijateljima,
pronalaženje literature za školske referate, slušanje muzike i igranje igrica.
Nadzor nad upotrebom interneta vrše volonteri i članovi osoblja. Vrijeme
korištenja interneta po djetetu je ograničeno na pola sata. Zabranjena je
posjeta stranica čiji sadržaj je neprilagođen njihovom uzrastu, stranica koje
potiču nasilje i nacionalnu mržnju.
Društvene igre: izbor društvenih igara vrše djeca prema svom interesovanju,
a veću zainteresovanost pokazuju mlađi.
26
Slobodne aktivnosti: sportske aktivnosti (fudbal, košarka, odbojka, stoni
tenis, mini kuglana, badminton, frizbi), gledanje televizije i slušanje muzike.
Slobodne aktivnosti realizuju se svakodnevno, a u izboru aktivnosti
učestvuju djeca.
Kreativne radionice: izbor aktivnosti unutar kreativne radionice je uslovljen
zainteresovanošću djece, njihovim afinitetima kao i kreativnošću članova
osoblja i volontera kao voditelja radionice. Najčešće kreativne radionice
odnose se na rad sa glinom i plastelinom, crtanje, izradu ukrasnih čestitki, a u
pojedinim centrima ocrtava se staklo i keramika, ili se izrađuju ukrasni
predmeti od vune i drveta.
Psihosocijalne radionice i individualni rad: psiholog sa djecom može raditi
kroz grupne psihosocijalne radionice, a izbor radionica se određuje prema
potrebama i problemima s kojima se djeca suočavaju. Rad s djecom se može
organizovati i individualno, zavisno od lične procjene psihologa, procjene
članova osoblja, zahtjeva roditelja ili na zahtjev djeteta.
Muzičke radionice: realizuju se zavisno od raspoloživih resursa u dnevnom
centru. Voditelj radionice je volonter koji može ogranizovati radionice
pjevanja i sviranja na raspoloživim instrumentima.
Grupni sastanci: Održavaju se jednom sedmično uz prisustvo sva tri člana
osoblja i volontera koji je prisutan po rasporedu dolazaka volontera. Na
grupnim sastancima definiše se plan aktivnosti za narednu sedmicu, djeca
iznose prijedloge o uvođenju nekih novih aktivnosti ili se sastanak organizuje
povodom iskrslog problema u centru (npr. kršenje grupnih pravila)
U dnevni centar dolazim jer mi se jednostavno sviđa u centru. U centar dolazim
već 2 godine.Sviđa mi se jer sam upoznala nove ljude, složila sam se s njima a i
volim ih kao da su mi braća i sesre. Promijenila sam se u školi, popravila
ponašanje, prema bližnjima i popravila učenje. (V.T. djevojčica 15 godina)
27
9. Izrada individualnih planova, praćenje napretka,
uloge i odgovornosti
Značajan aspekt metodologije rada Dnevnog centra za djecu iz porodica sa
višestrukim problemima predstavlja planiranje i praćenje rada sa
korisnicima, to jeste definisanje ciljeva i rezultata, te odgovarajućih aktivnosti
i mjera koje će voditi promjenama i poboljšanju za svakog korisnika
ponaosob.
Ovaj model podrazumijeva potpuno individualan pristup korisniku u skladu
sa njegovim razvojnim mogućnostima i potrebama. Posebno je značajno
napomenuti da se uspostavljanjem sistema planiranja i praćenja rada sa
korisnicima dobija objektivan uvid u promjene u ponašanju i školskim
postignućima. Praćenje djece treba da bude sistematsko i sam korisnik treba
da je aktivno uključen u proces planiranja, praćenja i sprovođenja planova.
Tim pristupom djeca postaju aktivni nosioci svojih promjena i tako se
osnažuju i stiču samopouzdanje kroz spoznaju da posjeduju kapacitete za
promjenu. Isto tako kroz aktivno učešće dijete shvata da ulaganjem
određenog truda rezultati mogu biti postignuti i da je svako od njih u poziciji
da djeluje, i tako utiče na poboljšanje svojih životnih šansi.
Bitno je da ovaj aspekt rada sa korisnicima Dnevnog centra bude dovoljno
efikasan, da sa jedne strane omogući planiranje i objektivno utvrđivanje
promjena kod korisnika, a sa druge strane bude dovoljno fleksibilan i ne
previše opterećujući, te da ostavi dovoljno vremena za realizaciju direktnih
aktivnosti sa korisnicima.
Sistemsko planiranje i praćenje rada sa korisnicima podrazumjeva
prikupljanje i izradu ulaznih dokumenata za svakog korisnika (ulazni
upitnik sa osnovnim podacima o djetetu, crteži, jednostavni obrasci za
procjenu stanja, kopija školske knjižice ili prepis ocjena iz škole), izradu i
implementiranje individualnih planova za svakog korisnika, te praćenje
korisnika pomoću jednostavnih formi za praćenje (prisustvo korisnika u
Centru, školska postignuća, ponašanje korisnika na dnevnom nivou u
različitim aktivnostima praćenja kroz zapažanja volontera ili koordinatora).
Prikupljanje ulaznih podataka jeste jedan od osnovnih koraka po dolasku
djeteta u Centar. Za svakog korisnika se otvara mapa u koju se odlažu svi
dokumenti koji ukazuju na situaciju u porodici, stanje u kojem se korisnik
nalazi ili bilo koji drugi pokazatelj koji je od koristi. Standardni set ulaznih
dokumenata obuhvata: pristupnicu za dijete, saglasnost za roditelje,
popunjenu listu kriterija za ulazak djeteta u centar, socijalnu anamnezu,
upitnik o djetetu, malu projektivnu tehniku i crteže sebe i porodice. Osim
ovih, u dosije djeteta se mogu odložiti i dokumenti kao što su kopija ocjena iz
školske knjižice, karakterističan crtež, kopije medicinskih nalaza i sl.
28
Prikupljanje dokumenata je konstantan proces koji traje koliko je i dijete
korisnik centra.
Jedan od osnovnih alata jeste individualni plan koji se donosi za svakog
korisnika. Forma individualnog plana je kreirana na način da definiše
osnovne ciljeve za svako dijete, da identifikuje sve aktere koji će biti uključeni
u sprovođenje i pružanje podrške djetetu da postigne postavljene ciljeve,
vremenski okvir za implementaciju plana, te aktivnosti koje će voditi
ispunjenju indvidualnog plana. Iskustvo govori da nije preporučljivo kreirati
individualni plan odmah nakon prijema korisnika u Centar već tek nakon
određenog vremena, 1-3 mjeseca, kada se korisnik upozna sa drugim
korisnicima i osobljem, te osoblje stekne bolji uvid u svakodnevno ponašanje
djeteta. Individualni plan se kreira na osnovu ulaznih podataka, drugih
dostupnih informacija te opservacije djeteta u Centru.
Na samom početku se mogu raditi planovi za kraći period, a kasnije kada
osoblje stekne više vještine i znanja preporučljivo je da se plan pravi na period
od šest mjeseci do jedne godine. Kako su korisnici podijeljeni u horizontalne
grupe, po članovima osoblja, praksa je da osoba u čijoj je korisnik grupi, bude i
odgovorna osoba za praćenje plana za tog korisnika.
Individualni planovi treba da budu izrađeni po SMART principu, to jest
definisani ciljevi i rezultati treba da budu specifični, mjerljivi, ostvarivi,
realistični i vremenski ograničeni. Forma je kreirana tako da uključuje
detaljne instrukcije i uputstva za definisanje potrebnih ciljeva, mjera i
aktivnosti za svakog pojedinačnog korisnika. Dobra praksa pokazuje da
individualni plan ne treba da bude previše opterećujući za korisnika, jer se
dešava da korisnik počne izbjegavati dolaske u Centar zbog puno obaveza
koje ga tamo čekaju. Takođe, preporučljivo je da korisnik bude upoznat sa
definisanim ciljevima, osim u situacijama kada nije dovoljno zreo da bi
mogao razumjeti, ili se ciljevi odnose na specifične situacije koje bi mogle
uticati na korisnikovo samopoštovanje (npr. poboljšanje higijenskih navika).
Sprovođenje individualnog plana podrazumijeva organizovanje grupnih i
individualnih aktivnosti u kojima se vodi računa o svakom korisniku i
ciljevima koje treba da ostvari. Ponekad može biti komplikovano
organizovati aktivnosti za sve korisnike u kojima će se voditi računa o
realizaciji plana za svakog korisnika, ali korištenjem dostupnih resursa i
kreativnošću osoblja u osmišljavanju aktivnosti ovaj mogući problem se
može prevazići.
Implementaciju individualnih planova ne treba doživljavati ograničavajuće
ili striktno, često se dešava da zbog objektivnih okolnosti (odlazak korisnika
na duže vrijeme u toku ljetnog raspusta, nepostojanje saradnje sa roditeljem i
sl.) osoblje nije u mogućnosti da realizuje plan u predviđenom vremenu, te
zbog ovog razloga planove treba doživljavati više kao smjernice i okvir za rad
s djetetom, a ne kao listu aktivnosti koje se moraju realizovati. U toku
29
implementacije se vrši redovni monitoring plana na mjesečnom nivou, ako je
potrebno u određenim situacijama ili kad je dijete tek počelo pohađati
aktivnosti u centru, može i češće. Praćenje se vrši u grupama gdje koordinator
koji je zadužen za dijete zajedno sa drugim zaposlenima i volonterima
raspravlja o svakom djetetu pojedinačno, za svaki od postavljenih podciljeva, te se na osnovu zapažanja unose informacije o poboljšanjima ili
promjenama za koje se ocijeni da bi mogle biti važne. Nakon isteka perioda za
koji je plan definisan vrši se procjena uspješnosti ostvarivanja plana
(ostvaren, djelomično ostvaren, nije ostvaren) na osnovu objektivnih
indikatora (školske ocjene, zapažanja o ponašanju, odnosu prema vršnjacima,
učestalosti dolazaka u centar, uključivanju u aktivnosti i sl.), te se mogući
neostvareni ciljevi uzimaju kao polazna osnova za kreiranje individualnih
planova za naredni period.
Preporuka je da se otvore i dosijei koje vode djeca – lični dosije, koji mu je
dostupan i u koji može odlagati i čuvati svoje crteže, druge radove,
fotografije, ili neke druge njemu važne stvari. Prilikom odlaska iz centra može
ga ponijeti sa sobom kao neku knjigu uspomena. To može biti važno za dijete
jer odrastajući u porodicama pod rizikom, vrlo često nemaju sačuvane neke
predmete ili radove iz ranijeg uzrasta kojima se mogu vraćati ili koje mogu
koristiti u nekim trenucima kada žele da se prisjete svog djetinjstva ili da ta
sjećanja podijele s nekim drugim.
9.1. Praćenje korisnika
Uspostavljanje sistema praćenja korisnika podrazumijeva i korištenje drugih
formi za praćenje kao što su praćenje dolaska i odlaska korisnika u Centar,
sedmični plan aktivnosti, učestvovanje korisnika u aktivnostima i ponašanje
tokom aktivnosti, učenje i druge. Primjeri formi za praćenje su dati kao prilog
30
ovom priručniku. To su jednostavne forme i veoma često je bitno da budu
prilagođene potrebama Centra. Ponekad je dovoljno i jednostavno bilježenje
u svesku, kako koordinatora tako i volontera, kao što je organizacija učenja u
kojoj svaki od korisnika ima svoju svesku u koju piše ono što uči te se na taj
način prati njegov napredak i vidi se koliko je u stvari aktivan, ili zapisnici sa
roditeljskih sastanaka koji se vode u običnoj svesci. Drugi načini praćenja i
forme su često prilagođene specifičnostima i internoj organizaciji rada
Centra.
Najviše volim u centru raditi fotografije i filmove. Popravio sam se u školi, više se
ne stidim i glasnije pričam. (K.Š. dječak 12 godina)
31
10.Boravak djece u Centru i uvođenje novih članova
Dužina boravka djece u centru nije vremenski ograničena. Djeca u centar
mogu dolaziti nekoliko godina, i najčešće je to prosječno tri godine koje djeca
provedu bivajući uključena u različite aktivnosti centra. Nakon nekog
vremena djeca prođu čitav spektar ponude koju nudi centar, ojačaju, steknu
samopouzdanje i pomalo sami smanjuju broj dolazaka u centar. U tom
periodu djeca mogu dovoditi svoje prijatelje u centar i prijatelji mogu
sudjelovati u nekim aktivnostima koje se nude (npr. sportske, kreativne i sl.)
ali osoblje mora postaviti jasne granice i upoznati djecu s činjenicom da
postoji razlika između stalnih članova i posjetitelja/prijatelja.
Proces pripreme za izlazak djece iz centra treba vrlo pažljivo pripremati i
treba ga započeti na vrijeme, preporuka je da to bude 6-12 mjeseci prije samog
napuštanja centra. Izlazak djece iz centra se radi zajednički, između djeteta,
koordinatora, volontera, roditelja i u saradnji sa školom. Važno je napraviti
procjenu kapaciteta djeteta za izlazak, ustanoviti da li je dijete dovoljno
osnaženo i spremno da prestane pohađati aktivnosti u centru. Kad se
spremnost za izlazak potvrdi treba uraditi mali plan izlaska ili tzv. izlaznu
strategiju za svako pojedinačno dijete. U pojedinim slučajevima to će
podrazumijevati odabir aktivnosti u centru koje će mu biti potrebne ili
korisne da se proces izlaska olakša kao npr. pomoć u učenju za neke
predmete, ili da se bolje organizuje slobodno vrijeme kroz slobodne i
kreativne aktivnosti. Istovremeno, koordinator zadužen za praćenje djeteta
će zajedno s njim i sa odabranim volonterom procijeniti sklonosti i interese
djeteta i pokušati pronaći odgovarajuće sadržaje u zajednici u koje se dijete
želi uključiti kao npr. sportski klub, školski bend, škola crtanja i sl.
Koordinator ili volonter bi trebali uspostaviti kontakt s voditeljima odabranih
aktivnosti, odvesti dijete na prvi sastanak, dati kontakt centra u slučaju neke
potrebe, ponekad pozvati ili otići na aktivnosti koje dijete pohađa u cilju
praćenja procesa uključivanja djeteta u nove vršnjačke grupe i njegovog
prilagođavanja. Vrata centra za dijete trebaju uvijek ostati otvorena, i dijete
treba da zna da uvijek može doći, razgovarati i zatražiti pomoć, savjet,
mišljenje.
Preporučljivo je da izlazak djece iz centra ne bi trebao biti u vremenu kada
djeca završavaju osnovnu, i kreću u srednju školu. Taj period za mnogu djecu
je često jako zahtjevan jer se događaju brojne promjene, a dijete vrlo često na
njih nije pripremljeno. Nepripremljenost djeteta može proizlaziti i iz situacije
da odrastajući u porodicama s višestrukim problemima oni često svoju
energiju moraju čuvati za to da se nose sa svakodnevnim stresovima i
32
neprijatnostima u svom okruženju, odrastajući bez odgovarajuće podrške,
ljubavi i pažnje, često i zanemarena, nemaju dovoljno kapaciteta da se nose sa
novim izazovima i zahtjevima kojima ponekad nisu baš ni dorasla. Isto tako u
tom periodu oni napuštaju jedno poznato i relativno sigurno okruženje
osnovne škole u kojem su proveli osam ili devet godina, okruženje u kojem
poznaju nastavnike, usvojili su osnovne principe učenja i pripremanja za
provjere školskih postignuća i jasno im je šta mogu da očekuju i šta se
istovremeno očekuje od njih. Prelaskom u srednju školu okruženje se u
potpunosti mijenja, zahtjevi postaju veći, a direktna podrška se smanjuje,
barem na samom početku, u prvim mjesecima u srednjoj školi. Zbog toga je
dobro omogućiti djeci da dolaze u centar, da im se pomogne u savladavanju
gradiva i da se s njima priča o poteškoćama na koje nailaze kako bi im se
pomoglo da nađu adekvatna rješenja.
Neka djeca će pokazati interes da se po završetku svog boravka u centru
aktivno uključe u rad centra kao pomagači ili volonteri. Na osoblju i
volonterima centra je da procjene ko od djece ima kapacitet i sklonost da
ostane aktivan u radu centra i te da se uz podršku osoblja omogući da se ta
promjena pozicije i ostvari. Ta promjena se može voditi kroz povremeno
uključivanje djeteta da asistira u pojedinim aktivnostima, da se organizuju
radionice ili mali treninzi za pripremu, te da ga se prati i ohrabruje.
Prilikom izlaska djece iz centra dobro je organizovati malu izlaznu
ceremoniju i pripremiti „potvrdu o savladavanju osnovnih životnih vještina“
tj. odati priznanje djetetu da je boraveći i pohađajući aktivnosti centra
osnažen i pripremljen da izađe iz centra, dajući mu pritom do znanja da u
centar uvijek može doći.
Kako određeni broj djece bude napuštao centar tako će u centar dolaziti novi
članovi. Osoblje i volonteri zajedno sa djecom trebaju pomoći djetetu da se što
prije i što bolje uklopi u centar. Na samom dolasku važno je da dijete
dočekamo, upoznamo ga sa osobljem i volonterima i bar za početak sa nekim
od vršnjaka. Možemo zamoliti i neke od članova centra da upoznaju novo
dijete sa osnovnim aktivnostima, pravilima ponašanja u centru, ponuditi mu
da odabere neke aktivnosti koje ga interesuju i dogovoriti se s njim kad će i
koliko često dolaziti. Dobro bi bilo organizovati neku od radionica za
upoznavanje i dobrodošlicu kako bi se dijete što prije počelo osjećati dobro i
sigurno. Važno ga je uputiti kome se može obratiti, uputiti ga na jednog od
volontera i koordinatora u centru. Kada se obavi upoznavanje, od djeteta
treba uzeti osnovne podatke i kontakte. Novom članu se može pridružiti neko
od vršnjaka, starijih članova, koji mu u početnom periodu može biti kao
33
domaćin. Nakon prvih mjesec dana provedenih u centru dijete treba da
potpiše pristupnicu, osoblje bi trebalo pozvati roditelje da dođu i posjete
centar, tom prilikom se mogu uzeti osnovni anamnestički podaci, dati
roditeljima kontakte i ime osobe koja će pratiti dijete. Istovremeno bi bilo
potrebno otići u školu i razgovarati s razrednicom i stručnim saradnicma u
školi (pedagog, psiholog).
34
11.Participacija
U samom konceptu ovog modela, samoaktivacija i uključivanje djece u rad
centra je jedna od glavnih postavki koja je direktno povezana sa razvojem
samopouzdanja, nezavisnosti, osjećaja odgovornosti, saradničkog odnosa i
drugih socijalnih vještina. Jasno je dakle da participacija ima značajan uticaj
na rast i razvoj djeteta.
Djeca moraju biti uključena, moraju imati priliku da iznesu svoj mišljenje i
odrasli to mišljenje trebaju uvažavati, jer djeca koja dolaze iz porodica sa
višestrukim problemima znaju kakve probleme imaju i s kakvim se životnim
preprekama i problemima susreću. Omogućavajući djeci da sudjeluju i uče
kako da preuzmu odgovornost u rješavanju određenih pitanja razvija se
osjećaj da centar pripada njima, djeca se osjećaju motivisanijima i
spremnijima da se uključe, samoaktiviraju i pružaju podršku jedni drugima.
Na taj način se potiče njihovo socijalno učenje i razvoj, vjera u sebe i svoje
sposobnosti, razvijaju se grupne i druge praktične vještine, stvara se
pozitivna atmosfera. Dijete koje učestvuje u donošenju odluka spremnije
preuzima odgovornost za njihovu realizaciju, jer su mu one razumljive i
bliske. Na taj način doprinoseći izgradnji osjećaja odgovornosti stvaramo
potencijal za preuzimanje aktivnije uloge i buduću uključenost u aktivnosti
unutar lokalnih zajednica.
Učenje participacije znači osnaživanje djece da uče, analiziraju i razmišljaju o
rješenjima koja će voditi donošenju odluka.
Kroz proces participacije odrasli dobijaju u djeci partnere i sa njima dijele
odgovornost.
35
12.Sigurnost i zaštita djece
Odgovornost odraslih je da uvijek štite djecu, jer ona nemaju ista životna
iskustva ili mogućnosti da donose odluke kao što to mogu odrasli. Usvajanje
politike o zaštiti djece je od iznimne važnosti za organizacije koje rade s
djecom. Ova politika ne štiti samo djecu, već i one koji sa djecom rade i o njima
brinu. Politika zaštite djece pomaže osoblju i volonterima da stvore sigurno
okuženje, ali i da zaštite sebe od eventualnih optužbi ili neosnovanih tvrdnji.
Kada razmišljamo o pitanjima sigurnosti i zaštite svakako moramo voditi
računa o:
- odabiru osoblja i volontera koji nas obavezuje da prije zapošljavanja ili
angažovanja osoblja ili volontera obavezno moramo provjeriti reference i
druge dostupne informacije o potencijalnom angažovanom članu tima
- organizacija treba razviti pravila ponašanja za osoblje i volontere – svi
angažovani bi trebali dobiti uz ugovor o angažmanu i pravila o ponašanju
koja su dužni da prouče. Pravila ponašanja trebaju jasno definisati
prihvatljive vrste ponašanja i odnos dijete – osoblje centra. Isto tako
poželjno je upoznati i djecu sa ovim pravilima.
- referalni mehanizmi – šta ako? – mora biti jasno određeno kome se obratiti
ili prijaviti neke sumnjive situacije, isto tako i jasno definisati određene
disciplinske mjere koje treba da uslijede nakon kršenja propisanih pravila,
koji se koraci potom preduzimaju, kako štitimo dijete u takvim situacijama
- Posjete donatora, predstavnika medija, drugih NVO – poučite djecu kako
da se ponašaju u slučaju ovakvih posjeta – da ne daju lične informacije,
pripremite ih prije posjete i sl.
36
Sigurnosna pravila i zaštitu djece možemo ostvariti tako da se zapošljavanje
osoblja obavlja vrlo pažljivo, da se zaposleni obučavaju za svoje poslove, da
budu praćeni i supervizirani u toku rada. Isto tako je važno da se tokom rada
procjenjuju svi mogući rizici za djecu u centru i da se preduzmu neophodni
koraci kako bi iste manjili ili ih držali pod kontrolom. Važno je da
informišemo djecu, njihove roditelje, volontere o tome šta radimo i šta od nas
mogu očekivati, te da ohrabrujemo djecu da iskažu svoje mišljenje ukoliko se
sa nečim ne slažu.
U radu s djecom izbjegavajte situacije jedan-na-jedan, ukoliko nemate izbora
u situacijama kao što je individualni rad, ostavite otvorena vrata ili neka dio
vrata bude ostakljen. Vodite računa o fizičkom kontaktu s djecom, ukoliko
postoji potreba za fizičkim kontaktom, neka još neko stariji bude prisutan.
Kad vam se dijete povjeri, uvjerite ga da ga ozbiljno shvatate i da ćete
poduzeti sve kako bi mu pomogli.
Važno je da svaki centar razvije Politiku zaštite djece – prilog br. 6 – koja treba
da bude dio svakog ugovora o angažovanju osoblja, i koju svako ko dolazi u
dodir sa djecom treba da pročita i potpiše.
Dakle, centri za djecu iz porodica s višestrukim problemima trebaju biti
sigurna mjesta sa osposobljenim i odgovornim osobljem i odgovarajućim
prostorom i opremom za rad. Centri trebaju biti locirani u blizini kuće i
pristupačni djeci, sa odgovarajućim prostorom i aktivnostima koje treba da
potaknu učenje, odmor i relaksaciju, kreativnost, socijalizaciju, uključenost i
međusobnu podršku.
37
13. Rad sa roditeljima
Važan segment u radu centara osim rada sa djecom predstavlja i rad sa
roditeljima. Već na samom početku, bitno je upoznati roditelje o tome šta
centar nudi djeci, jasno objasniti ciljeve i aktivnosti, predstaviti osoblje koje je
uključeno u projekat, volontere i stručne saradnike, pitati roditelje o tome šta
oni očekuju od uključenja djeteta u aktivnosti centra, te im dati mogućnost da
postavljaju pitanja vezana za rad centra.
Obzirom da se radi o roditeljima koji imaju višestruke probleme, većina njih
su i korisnici neke od pomoći centra za socijalni rad, te se stoga preporučuje da
na prvom sastanku prisustvuje i socijalni radnik.
Rad sa roditeljima prema metodologiji rada možemo podijeliti u četiri
kategorije - individualni rad, grupni rad, neformalni razgovori i kućne
posjete.
1. Individualni rad sa roditeljima je aktivnost koja može da podrazumijeva:
pozivanje roditelja na sastanke, pojedinačno, na kojima prisustvuju psiholog,
socijalna radnica ili neko od osoblja Centra, sa roditeljima se diskutuje o
napretku, problemima djeteta i razmjenjuju informacije o djetetu, razgovara o
odnosima u porodici, problemima i potrebama djeteta. Dobra praksa je da
ukoliko je to moguće, zajedno sa roditeljima, planirate aktivnosti za dijete,
pratite napredak, te im pružite podršku davanjem savjeta i sugestija, a sve u
najboljem interesu djeteta.
Korisno je napomenuti da je od velikog značaja za sastanak sa roditeljem,
unaprijed pripremiti teme za razgovor, da o tome prodiskutujete sa osobljem,
volonterima i stručnim saradnicima. Također, vodite zabilješke sa sastanaka,
vodeći računa da sve bitne informacije budu zapisane, kao što je datum i
vrijeme trajanja sastanka, informacije o porodici, promjene u porodici
(ukoliko su se dogodile), postignut dogovor sa roditeljem oko zadataka i
aktivnosti djeteta. Prednost individualnog rada sa roditeljima je opuštena
atmosfera za razgovor, otvoreni dijalog i dvosmjerna komunikacija.
2. Grupni rad sa roditeljima može da podrazumijeva organizaciju sastanaka
sa roditeljima, te na taj način zajedno se razmatraju postignuća i napredak
djece, rade na razvoju i unapređenju aktivnosti, razmjenjuju iskustva, jačaju
veze među roditeljima koji bi mogli da pružaju podršku jedni drugima.
Važna karakteristika grupnog rada sa roditeljima je da roditelji osjete da su
cijenjeni i da je bitno njihovo mišljenje i stavovi, a s druge strane se kreira
mogućnost da u prijateljskoj atmosferi podijele svoje brige sa onim koji su u
sličnoj situaciji kao i da izađu iz svojih kuća i da se druže.
Dosadašnja praksa pokazala je to da sa grupnim radom sa roditeljima treba
krenuti tek kada ste dobro upoznali roditelje i ostvarili dobru komunikaciju.
38
3. Neformalni razgovori su samoinicijativni dolasci roditelja u centar, kako bi
razgovarali o djeci i uopšte problemima koje imaju. Osoblje centra treba da
bude otvoreno i spremno za aktivno slušanje i razgovor, vezano za djecu ali i
za druge probleme, te da pri svakodnevnim susretima sa roditeljima grade
konstruktivan odnos pun povjerenja.
4. Kućne posjete vrlo često znaju biti od velike koristi za osoblje centra jer daju
dobar uvid u stanje porodice, omogućavaju bolje razumijevanje djeteta i
njegovog okruženja, daju nam bolju sliku potreba i stvaraju jedan prisniji
odnos između djeteta, osoblja i roditelja. Ovakve posjete treba unaprijed
planirati i pripremiti, najaviti porodici i djetetu.
13.1. Moguće poteškoće u radu sa roditeljima
Uspostaviti dobru saradnju i komunikaciju sa roditeljima nije ni malo
jednostavan korak. U radu sa roditeljima mogu se pojaviti određeni problemi:
- Roditelji imaju nerealna očekivanja
Roditelji očekuju od vas da u veoma kratkom roku riješite neke od problema
koje njihova djeca imaju, uspjeh u školi, neadekvatno ponašanje djeteta, da
dijete usvoji veliki broj vještina a neki od roditelja očekuju i određenu
materijalnu korist. Već na samom početku, treba jasno da objasnite šta je to što
centar nudi, te na koji način i u kojim segmentima se može pružiti podrška
djetetu.
- Roditelji slobodno vrijeme provode u centru, fokusirajući se na svoje probleme
Ponekad se dešava da roditelji svakodnevno provode vrijeme u centru,
fokusirajući se na svoje probleme, kontinuirano pričaju o tome što predstavlja
određene poteškoće u vašem svakodnevnom radu. Da bi se ovo izbjeglo, ili
eventualno minimiziralo, neophodno je rezervisati dane u sedmici i termin
kada roditelji dolaze u centar. Iskustvo je pokazalo da su dva dana u sedmici
po dva sata sasvim dovoljni.
- Roditelji dolaze u Dnevni centar pod uticajem alkohola ili nekih drugih opojnih
sredstava
Obzirom da se radi o roditeljima koji imaju višestruke probleme, jedan od njih
može biti i alkoholizam i/ili narkomanija. Može se desiti da roditelji dođu na
sastanke pod vidljivim uticajem alkohola ili droge. Bitno je da na prvim
susretima objasnite roditeljima da centar ima određena pravila i da oni
moraju da ih poštuju. Ukoliko se ipak desi da roditelji ne poštuju utvrđeno
pravilo, na diskretan način udaljite roditelja iz prostorija.
- Roditelji nisu zainteresovani za saradnju, iako dijete dolazi svakodnevno
Realno je za pretpostaviti da su roditelji iz ove kategorije nezainteresovani za
probleme djece i da ne dolaze na sastanke. Jedan od načina animiranja
roditelja je pokušati preko drugih roditelja ostvariti kontakt, ili preko škole,
odnosno pedagoga, psihologa, nastavnika.
39
13.2. Šta Centar može da ponudi roditeljima?
Roditeljima u centru možemo ponuditi mogućnost da koriste usluge
savjetovanja sa socijalnim radnikom i/ili psihologom. Oni se također mogu
uključiti i u neke aktivnosti centra kao npr. pripreme za izlet, učestvovanje u
kreativnim radionicama, pomoć oko pripreme užine, pomoć oko popravki u
centru i sl.
Centar može pružiti podršku roditeljima u dijelu pisanja raznih zahtjeva,
molbi, pomoći oko izrade dokumenata za ostvarivanje socijalne pomoći,
obavještavati ih o konkursima za potencijalni posao, kontaktiranje ustanova
kao što su centar za socijalni rad, bolnice, dom zdravlja, škole, humanitarne
organizacije koje se bave pružanjem različitih socijalnih ili drugih usluga i sl.
U dnevni centar dolazim jer mi se jednostavno sviđa u centru. U centar dolazim
već 2 godine. Sviđa mi se jer sam upoznala nove ljude, složila sam se s njima a i
volim ih kao da su mi braća i sestre. Promijenila sam se u školi, popravila
ponašanje, prema bližnjima i popravila učenje. (V.T. djevojčica 15 godina)
40
14. Podrška osoblju
Većina NVO-a koje rade sa djecom ne posjeduju specifična znanja i iskustvo
za rad sa djecom koja dolaze iz porodica sa višestrukim problemima. Sigurno
je da druga znanja i senzibilitet u radu s djecom služi kao dobra podloga i
stvara osnove za razvoj kompetencija za rad s ovom grupom djece. Kako bi se
ta znanja i vještine usvajale kontinuirano i nadopunjavale direktnim
iskustvima u radu s djecom važno je da osoblje ima stalnu podršku koja se
može organizovati kroz seriju radionica, superviziju, kontakte osoblja
između centara, kao i redovne sastanke unutar centra. U toku projekta
značajna podrška osoblju je bila pružena kroz seriju treninga s ciljem da se
stvori platforma i usvoji jedinstveni pristup u radu svih centara. Treninzi su
obradili slijedeće stručne teme:
Uvodni seminar - prezentacija osnovnih metoda i principa u radu sa djecom;
razmatranje faktora koji doprinose stvaranju rizika, prijetnje i posljedice istog
po dijete, vrste i pokazatelji zlostavljanja i zanemarivanja djece;
međugeneracijski prijenos nasilja i kako ga spriječiti; odabir i praćenje
korisnika, organizacija rada u centru, uspostavljanje pravila i sigurnost i
zaštite djece u centru.
Metode rada s djecom – ko su naši korisnici, problemi i potrebe djece,
sagledavanje i razumijevanje okruženja iz kojeg djeca dolaze, kako definisati i
provoditi individualne planove, dnevna organizacija rada, kako motivisati
djecu, kako postupati sa teškom djecom i šta im mi možemo ponuditi
Krug nasilja, zlostavljanje, zanemarivanje i sekundarna trauma –
upoznavanje sa osnovnim elementima kruga nasilja, zaštitnim faktorima,
vrste zlostavljanja djece, uzroci, kurativa i prevencija, metoda intervizije,
kako prepoznati sekundarnu traumu i kako možemo pomoći.
Razvoj djeteta – moralni i emotivni razvoj djeteta, agresivnost kod djece i
kako odgovoriti na agresivnost, povučena djeca - kako im prići i uključiti ih,
gubitak i trauma, šta sve narušava trauma kod djece, reakcije na gubitak,
tugovanje i kako pružiti podršku
41
Zaštita prava djece i participacija – konvencija o pravima djece, primjena,
značenje i ograničenja, pristup u radu fokusiran na dijete, kako participacija
utiče na razvoj djeteta, stepeni participacije, očekivanja od participacije, te
prepreke i rizici kod uključivanja djece
Metode rada s roditeljima – osnovne karakteristike roditelja, očekivanja,
problemi i potrebe roditelja, iskustva u radu s roditeljima, pristup i oblici rada
s porodicama.
Osim stručnih seminara i radionica osoblje centara je imalo stalnu podršku
kroz redovne sastanke koji su se organizovali prije svakog seminara, jednom
mjesečno, svaki put u drugom centru. Takav raspored je omogućio posjete
svim centrima, kako bi svi učesnici imali priliku da vide kako se svaki od
centara organizovao, te da dobiju nove ideje s obzirom na specifičnosti
svakog centra.
Za te sastanke osoblje je prethodno kandidovalo teme, a na sastancima su
razmjenjivali svoja iskustva, iznosili određene probleme i predlagali rješenja.
Poticali smo osoblje centara da tokom zajedničkih sastanaka i posjeta drugim
centrima uspostavljaju međusobne kontakte kako bi se na taj način
unaprijedila razmjena informacija, omogućio proces učenja, te gradila
uzajamna podrška među centrima.
Pored toga, menadžment projekta je organizovao redovne posjete centrima i
to je bila dodatna prilika da se razgovara o svim pitanjima koja su se odnosila
na rad s djecom i uspješno vođenje centra.
Unutar centara, osoblje održava redovne sastanke, kako tima koji rukovodi
centrom, tako i sastanke sa volonterima, sa djecom, ali i velike, zajedničke
sastanke svih angažovanih i djece. Sastanci imaju važnu ulogu u razmjeni
informacija, iskustava, pronalaženju rješenja, pružanju podrške, praćenju
djece, organizaciji, planiranju i praćenju rada centra.
Na sastancima osoblja i volontera prati se i procjenjuje sprovođenje
individualnih planova za svako dijete na način da se pojedinačno razmatra
situacija svakog djeteta, da se razmjenjuju informacije svih uključenih u rad s
djetetom, kako bi se na osnovu prikupljenih informacija mogao donijeti
zaključak o statusu djeteta, eventualnoj potrebi za izmjenom ili dopunom
individualnog plana, te da se dogovore slijedeći koraci. Preporuka je da se ovi
sastanci organizuju jednom mjesečno.
Sastanci s djecom i volonterima bi trebalo da se održavaju dva puta mjesečno.
Važnost sastanaka s djecom je da se omogući djeci da uče da artikulišu i izraze
svoje mišljenje, da se njihovo mišljenje čuje i uvaži. Na takav način jačamo
42
njihovo samopouzdanje i dajemo im priliku da budu uključena u rad i
aktivnosti centra.
Rad sa osobljem i pružanje podrške osoblju centra je važna komponenta u
razvoju kapaciteta centra. Pored tog jedinstvenog pristupa, svaki od centara
ima određene specifičnosti. Ipak, ključnu ulogu u ostvarivanju promjene kod
djece ima ljudska dimenzija - osobine ličnosti i sposobnost osoblja da
uspostavi veze i izgrade tople, podržavajuće odnose sa djecom. To je jedan od
nespecifičnih faktora koji ima značajan uticaj. Sposobnost osoblja i volontera
da se posvete i pokažu svoj interes i spremnost da pomognu djetetu, te
njihova sposobnost da uspostave emotivnu povezanost su od presudnog
značaja za pokretanja promjena kod djece. Kroz razvijanje brižnih odnosa sa
odraslim i vršnjacima djeca stiču samopouzdanje. Ove činjenice su veoma
važne i moraju biti uzete u obzir prilikom odabira osoblja i volontera za rad u
centru.
43
15. Lokalni akteri, uloga lokalne zajednice, održivost,
podrška radu (privatna preduzeća i sl)
Da bi se dugoročno poboljšao položaj i kreirale nove mogućnosti za djecu iz
porodica sa višestrukim problemima neophodno je osim rada sa djecom u
centru raditi i na institucionalizaciji centra i usko sarađivati sa svim
relevantnim akterima u lokalnoj zajednici.
Nakon dvije godine od uspostavljanja Centara u okviru odabranih
nevladinih organizacija, može se zaključiti da su Centri djelomično, ali još
uvijek ne i potpuno institucionalno pozicionirani u svojim zajednicama.
Naime, Centri su prostorno, materijalno-tehnički i kadrovski osposobljeni; na
nivou lokalne zajednice uspostavili su multisektoralnu saradnju što je veoma
bitno kako bi se pomoglo djetetu u teškim životnim okolnostima.
15.1. Saradnja sa lokalnom zajednicom
Jedan od preduslova pri izboru nevladinih organizacija, pri kojima će se
uspostaviti centri je bio da lokalna zajednica dugoročno pruži na raspolaganje
prostor od minimalno 70 m2 za uspostavljanje centra, te da se osigura lokalno
sufinansiranje.
Razvijanje projekta i apliciranje od strane nevladinih organizacija je započeto
uz obezbeđivanje saradnje sa lokalnom zajednicom i njenom jasno izraženom
namjerom da podrži projekat i doprinese njegovoj dugoročnoj održivosti.
Na lokalnom nivou centri su uspostavili partnerstva sa opštinom, centrom za
socijalni rad, osnovnim i srednjim školama, zdravstvenim ustanovama (dom
zdravlja, centar za mentalno zdravlje, stomatološke ambulante), policijskom
stanicom, sportskim i kulturnim klubovima, drugim NVO-ima, medijima, te
sa privatnim sektorom (veoma limitirana saradnja).
Sa partnerskim organizacijama se odvijaju formalni i neformalni sastanci a
periodično (tromjesečno) se dostavljaju sažeti izvještaji koji sadrže provedene
aktivnosti, postignute rezultate, poteškoće, planirane aktivnosti i očekivanu
podršku.
Umrežavanje sa drugima je veoma bitno za rad samog centra. Ponekad je
osoblje iz centra u situaciji da treba stručnu, savjetodavnu, finansijsku ili
informativnu podršku od relevantnih aktera izvan centra i ukoliko nema
komunikacije i saradnje mogla bi se propustiti prilika da se pomogne onima
kojima je pomoć najpotrebnija.
44
Primjer saradnje Centra sa drugim nevladinim organizacijama:
Porodica dječaka korisnika Centra se našla u bezizlaznoj situaciji, kada je donesena
odluka da se sruši objekat (baraka) u kojem stanuju. Roditelji dječaka pored drugih
poteškoća koje imaju su nezaposleni i u teškoj materijalnoj situaciji. Jedinu nadu su
vidjeli u našem Centru. Morali smo brzo reagovati jer su se pred kućom već pojavili
bageri, spremni za rušenje. Kontaktirali smo organizaciju koja pruža besplatnu
pravnu pomoć licima koja se nalaze u stanju socijalne potrebe, te zatražili njihovu
pomoć i savjet šta učiniti u ovoj situaciji.
Brzo su reagovali i nakon nekoliko dana, majka nas je nazvala i obavijestila da su
radovi zaustavljeni i da je postupak završen u njihovu korist. Jedna porodica nije
ostala bez krova nad glavom, skroman dom je sačuvan, a dječaku je omogućeno da
nastavi život bez straha da će se ovakva priča ponoviti.
45
16. Naučene lekcije
- Centar za djecu iz porodica s višestrukim problemima treba biti lociran u
blizini kuće i pristupačan djeci, na sigurnom mjestu i sa odgovarajućim
prostorom i opremom za rad.
- U centru treba stvoriti atmosferu za sprovođenje aktivnosti koje treba da
potaknu učenje, odmor i relaksaciju, kreativnost, socijalizaciju,
uključenost i međusobnu podršku.
- Veći efekat u radu sa djecom pod rizikom se postiže u manjim centrima,
odnosno sa manjim brojem korisnika. Preporuka je da se uključi između
30 i 60 korisnika; stoga je poželjnije otvoriti više manjih centara, nego
organizovati velike centre.
- Centar može biti uspostavljen i funkcionalan samo ako nevladine
organizacije iskažu predanost ideji, imaju iskustva u radu sa djecom pod
rizikom, i dugoročno osiguraju podršku lokalne zajednice kao npr. za
početak prostor za rad centra.
- Prezentiranom konceptu rada se bolje prilagođavaju omladinski centri
nego organizacije koje su ranije provodile neku vrstu psihosocijalnih
tretmana ili radionica. Omladinski centri/organizacije lakše prihvataju
participaciju djece i bolje se snalaze u grupnom radu sa djecom,
omogućuju im da osim planiranih i vođenih aktivnosti realizuju
aktivnosti koje nisu organizovane i da dio vremena u centru provedu na
način kako to ona žele.
- Činjenica je da centri nose rizik stigmatizacije djece iz porodica sa
višestrukim problemima. Ipak, navedeni rizik se može ublažiti
otvorenošću centra u kojem su dobrodošli prijatelji djece i njihovi školski
drugovi, zatim organizacijom aktivnosti za djecu iz zajednice i
održavanjem dobre komunikacije i saradnje sa relevantnim akterima u
okruženju i sl.
- Centri treba da rade po principu uvažavanja i poštivanja djece,
uspostavljenog partnerstva sa djecom i uvažavanja njihovog mišljenja.
Uključivanjem djece i uvažavanjem njihovog mišljenja jačamo i razvijamo
različite modele participacije, osnažujemo ih u njihovim daljnjim
aktivnostima, ali isto tako navedeni pristup stvara okruženje za jačanje
kapaciteta i sposobnosti za učenje i razvoj.
46
- U svojim svakodnevnim kontaktima, osoblje i volonteri trebaju
promovisati pozitivne oblike ponašanja, te biti u mogućnosti da razumiju i
uvaže kontekst u kojemu djeca pod rizikom žive i odrastaju. Preporuka je
da neki od članova osoblja ili volontera i sami budu mladi ljudi koji imaju
iskustvo odrastanja u porodicama sa višestrukim problemima kako bi
lakše razumjeli i pomogli djeci u centru.
- Iskustvo je pokazalo da je dobro da u rad centra budu uključeni
podjednako kako profesionalci tako i entuzijasti, koji nisu usredotočeni
samo na profesionalni pristup u radu. Kreativna osoba može pružiti jako
puno kada govorimo o spektru aktivnosti u centru i na taj način omogućiti
djeci da se uključe, izraze kreativnost ili ventiliraju neka od osjećanja.
- Sposobnost osoblja i volontera da se posvete i pokažu svoj interes i
spremnost da pomognu djetetu, te uspostavljanje emotivne povezanosti
su od presudnog značaja za pokretanja promjena kod djece. Kroz
razvijanje brižnih odnosa sa odraslim i vršnjacima djeca stiču
samopouzdanje. S toga je veoma bitan odabir osoblja i volontera za rad u
centru.
- Važan segment u radu centara osim rada sa djecom predstavlja i rad sa
roditeljima. Iako je ovaj segment rada izuzetno težak preporuka je da se
krene sa realizacijom jednostavnih aktivnosti koje bi eventualno
uključivale i roditelje te da se na taj način izgradi povjerenje i zainteresuje
roditelj da se aktivnije uključi u rad centra i rast i razvoj djeteta.
- Ostvariti dobru saradnju sa relevantnim akterima u lokalnoj zajednici
(škole, centar za socijalni rad, dom zdravlja, druge nevladine organizacije,
sportski klubovi...), lokalne vlasti te poduzetnici kako bi se osigurala
finansijska podrška i kreirala mreža za podršku djeci iz porodica sa
višestrukim problemima.
47
ZAKLJUČAK
U odnosu na finansijsku opravdanost rada ovih centara, iskustva su pokazala
da su višestruke koristi djelovanja centara u drugim tranzicijskim zemljama,
značajno uticale na smanjenje finansijskih ulaganja u borbu sa posljedicama,
kao što su pojave kriminaliteta među djecom i mladim, nasilja među
vršnjacima i u porodicama, bolesti ovisnosti i sličnim pojavama.
Otvaranje i kratkotrajan rad ovakvih centara nije rješenje i ne može dati
dugoročne rezultate. Period uspostavljanja centra je relativno dug, jer je
potrebno vrijeme da bi se ustanovio funkcionalan sistem uzajamne podrške i
osposobilo osoblje koje treba da osigura klimu za podršku i promjene.
Zatvoriti centar nakon nekoliko godina bi imalo negativan efekat na djecu,
zato što bi pozitivni proces integracije u zajednicu bio zaustavljen.
Stoga je od suštinske važnosti kontinuirano ukazivati na problem u lokalnoj
zajednici, osigurati interes medija za ovu problematiku, sarađivati sa drugim
akterima/ NVO-ima i vladinim institucijama relevantnim za rješavanje
problema, kako bi se obezbijedila lokalna finansijska podrška dugoročnom
radu centra.
48
Lista priloga koja se nalaze na CD-u
Prilog 1 – Lista kriterija za odabir korisnika
Prilog 2 – Pristupnica djeteta centru
Prilog 3 – Saglasnost roditelja za ulazak djeteta u centar
Prilog 4 – Anamneza
Prilog 5 – Individualni plan
Prilog 6 – Politika zaštite djece
Prilog 7 – Osnove konvencije o pravima djeteta
Prilog 8 – Rezultati istraživanja „Mjerenje progresa i uticaja projekta“
49
Download

Prirucnik_Kako uspostaviti i voditi Centar