Edukacijski program
ZAJEDNO!
protiv homofobije i
nasilja u školama
Autori_ce
Nataša Bijelić i Amir Hodžić
Autori_ce Nataša Bijelić i Amir Hodžić
Uredio Gordan Bosanac
Dizajn André von Ah
Lektura Milana Romić
Izdavač
Za izdavača Domino, travanj 2012
Zvonimir Dobrović
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 806594.
ISBN978-953-7730-10-9
Izdavanje ove publikacije ostvareno je uz financijsku potporu Social
Transformation Programme (MATRA) Ministarstva vanjskih poslova
Kraljevine Nizozemske i u suradnji s COC Nederland.
Sadržaj
Uvod • 5
Spol i rod, rodne uloge i stereotipi • 9
Spolno rodni kviz
Razlika između spola, roda i seksualne orijentacije
Rodne kutije
Seksualnost, seksualni identiteti, ponašanja i orijentacije • 17
Kružnice seksualnosti
A gdje ti stojiš?
Kinseyeva ljestvica seksualnosti
Predrasude i stereotipi • 26
Oko nas
Istraživanje seksualne orijentacije
Homo, hetero, bi: za, protiv i stereotipi
Baloni istjerivači mitova
Coming out –iskorak • 32
Zamisli
Biti gej/lezbijka - pitanja i odgovori
Iz druge ruke
Diskriminacija, homofobija i nasilje • 40
Kreacije diskriminacije
Gej u školi
Vidljivost • 46
Tko su Vrlo Važne Osobe?
LGBT kroz povijest
Ljudska prava • 49
Drugačiji svijet
Povorka ponosa
Što mi možemo učiniti?
Dopisi i prepiske • 56
Dopis Queer Zagreba Ministarstvu znanosti, obrazovanja
i sporta (MZOS) i Agenciji za odgoj i obrazovanje (AOO)
Dopis AOO MZOS-u – mišljenje o programu
Dopis Queer Zagreba MZOS-u i AOO-u
Dopis Queer Zagreba AOO-u
Dopis Queer Zagreba MZOS-u
Dopis MZOS-a Queer Zagrebu i AOO-u
Dopis Queer Zagreba AOO-u
Uvod
Odrastati kao srednjoškolac_ka u RH nije lako iz
perspektive izloženosti homofobičnim sadržajima i
ponašanjima okoline i obitelji. Brojna netrpeljivost prema
LGBT osobama stvara se u mladim ljudima kroz proces
njihova odrastanja. Obrazovni sustav, koji bi to morao
prepoznati i učiniti aktivne korake da smanji takvu pojavu, za
sada je pasivan. Štoviše često se moglo čuti kako obrazovni
sustav potiče homofobiju, a kao dokaz tome bila je i opomena
pristigla iz Europskog odbora za socijalna prava, koji prati
usklađenost državnih politika i programa s Europskom
socijalnom poveljom, a koji je utvrdio da hrvatski obrazovni
kurikulum, koji ograničeno pokriva seksualnu edukaciju,
diskriminira osobe na osnovi seksualne orijentacije.
Kada smo 2005. godine organizirali redovni Queer Zagreb
festival, čitav smo festival posvetili temi heteronormativnosti
djetinjstva. Naša premisa bila je da odgajati djecu u isključivo
heteroseksualnom okruženju predstavlja svojevrsno nasilje
prema djeci jer im se na taj način onemogućuje da odrastaju
upoznavajući se s različitostima, te kasnije robuju vlastitim
stereotipima i predrasudama koje koče njihov razvoj. Upravo
zato krenuli smo u izradu ovog priručnika – edukacijskog
programa koji bi prvi trebao probiti led tabuizirane teme
homoseksualnosti u srednjim školama. Taj proboj nije se uspio
desiti u zadnjih devet mjeseci koliko razmjenjujemo dopise s
Agencijom za odgoj i obrazovanje i s Ministarstvom znanosti,
obrazovanja i sporta na temu prihvaćanja ovog programa kao
neformalnog programa za rad u srednjim školama, a koji su
priloženi na kraju ovog priručnika kao svojevrsni dokumenti
vremena. Držimo da se ta prepiska mora prvenstveno čitati
kao kontekst u kojemu je ovaj edukacijski program nastao,
te nikako ne smije obeshrabriti učitelje_ice, aktiviste_ice
i roditelje da koriste ovaj program makar i „ispod klupe“.
Znamo kako postoje brojni pojedinci_ke u obrazovnom
sustavu koji su daleko ispred iracionalnih strahova nadležnih
obrazovnih institucija i koji_e su sami shvatili_le kako više
nema vremena čekati institucionalno sazrijevanje, već je
5
potrebno, uz malo građanske hrabrosti, s mladima direktno i
otvoreno raditi na temama vezanim za suzbijanje homofobije
i nasilja u školama. Niti mi više nismo željeli čekati „blagoslov“
nadležnih institucija da odobre ovaj program, već ga
objavljujemo u izvornom obliku, duboko uvjereni kako je samo
pitanje dana kada će ovaj program iz nepoćudnog postati
dobar primjer suzbijanja homofobije i nasilja među mladima.
Queer Zagreb se zahvaljuje autoru_ici programa Nataši
Bijelić i Amiru Hodžiću koji_e su prepoznali važnost ove
teme i nesebično uložili svoje stručno znanje u kreiranje
programa. Puno hvala i našim volonterima_kama/trenerima_
cama koji_e su s velikim entuzijazmom prošli edukaciju o
primjeni programa s nadom da će imati prilike primjenjivati
stečeno znanje i u školama. Posebno hvala Marini Milković
i Stjepanu Pavleku koji_e su pilotirali_e program na grupi
srednjoškolaca_ki. Mala, ali hrabra grupa srednjoškolskih
polaznika_ca prošla je kroz program izvan škole, u Kući
ljudskih prava, a evaluacija provedenog programa nam je
pokazala kako su dosadašnje kritike nadležnih institucija
prema programu u potpunosti neopravdane. Hvala i Milani
Romić iz Kuće ljudskih prava koja je pojedine vježbe iz
programa primjenjivala u radu s osnovnoškolcima_kama
motiviranim za rad na ljudskim pravima. I za kraj, moramo
se zahvaliti i Fade In-u, Fantastično dobroj instituciji na
ustupanju video materijala za potrebe edukacijskog
programa, kao i volonteru Mateju koji je animirao prezentaciju
vezanu uz povijest homoseksualnosti, te Franku Doti na
temelju čijeg predavanja u sklopu programa Prajdionice je
napravljena priložena prezentacija.
Svima njima veliko hvala, a svima nama sretno s
provođenjem programa i u radu s mladima na suzbijanju
homofobije i nasilja u školama.
Gordan Bosanac
6
UVODNE NAPOMENE
Edukacijski program „ZAJEDNO! Protiv homofobije i nasilja u školama“
sastoji se od sedam tematskih cjelina u ukupnom trajanju od 14
školskih sati (7 x 90 minuta) i primarno je namjenjen srednoškolskoj
populaciji. Svaka tematska cjelina bi, osim predviđenih aktivnosti,
trebala uključivati i uvodnu (upoznavanje, predstavljanje, očekivanja,
asocijacije na temu radionice...) i završnu aktivnost (kratka povratna
informacija, završni krug...). S obzirom na dinamiku grupe, moguće
je uključiti i neku igru, a kako bi se proces učenja olakšao i učinio
zabavnijim i/ili kako bi se podigla razina energije sudionika_ca.
Planiranje pojedinih edukacijskih sesija i odabir aktivnosti i tematskih
cjelina treba procijeniti s obzirom na dani vremenski okvir i učestalost
susreta s grupom. Na kraju provođenja programa/sesije, uspješnost je
potrebno provjeriti anonimnim evaluacijskim upitnikom.
7
TEMA
1
Spol i rod,
rodne uloge i stereotipi
90 minuta
Aktivnost 1.1. Spolno-rodni kviz
(Prema: Cesar, S., Bijelić, N., Hodžić, A. i Kobaš, V., 2004. Bolje spriječiti nego liječiti:
prevencija nasilja u adolescentskim vezama: priručnik za edukatore i edukatorice.
Zagreb: CESI.)
Cilj: Upoznati grupu s konceptom roda. Analizirati razlike između
spola i roda.
Što je potrebno: Olovke i papiri. Radni list 1: Spol ili rod. Vježba traje
15 min.
Proces:
1.
Pitaj grupu razumije li razliku između pojmova spol i rod.
Objasni im razliku kratko i jednostavno. Prema potrebi, definicije
pojmova spol i rod možeš i prije napisati na posebne papire te ih
istaknuti na vidno mjesto.
SPOL: biološke i anatomske značajke koje identificiraju osobu
kao „žensko“ ili „muško“ (kromosomi, hormoni, genitalni organi).
ROD: društveno, kulturalno i povijesno uvjetovane i naučene
razlike između „muškaraca“ i „žena“ (izgled, odjeća, uloge,
ponašanje).
2. Neka svaka osoba na papir napiše brojeve od 1 do 10. Objasni da
ćeš pročitati deset tvrdnji, a da je njihov zadatak da na papire uz
odgovarajući broj napišu slovo S ili slovo R, ovisno o tome da li
se pročitana izjava odnosi na spol (S) ili rod (R). Tijekom čitanja
nemoj započinjati diskusiju o pročitanim tvrdnjama.
3. Nakon svih pročitanih izjava, razgovaraj s grupom o njihovim
odgovorima. Diskusiju usmjeri oko sljedećih pitanja:
•
Sugeriraju li izjave da je rod urođen ili naučen?
9
•
Jesu li rodne uloge različite u različitim društvima, kulturama
i povijesnim periodima?
•
Određuju li dob, rasa i klasa naše rodne uloge?
Ishod: Sudionici_e će shvatiti da je vrlo malo razlika između „žena“
i „muškaraca“ posljedica spolnih kategorija te da su rodne uloge
i odgovarajuće ponašanje, kao i društveni odnosi „muškaraca“ i
„žena“ određeni socijalnim, kulturalnim te povijesnim značajkama.
10
Radni list 1:
Spol ili rod
1.
Žene rađaju djecu, muškarci ne. (S)
2. Male su djevojčice nježne, a dječaci čvrsti. (R)
3. Mladići imaju jači seksualan nagon od djevojaka. (R)
4. Prosječna ženska starosna mirovina u Hrvatskoj niža je od muške
za 22%. (R)
5. Žene mogu dojiti, muškarci ne. (S)
6. Djevojke češće prakticiraju prehrambene dijete nego mladići. (R)
7. Žene su plodne od puberteta do menopauze, a muškarci od
puberteta do smrti. (S)
8. U starom Egiptu muškarci su ostajali kod kuće i vezli. Žene su
vodile obiteljske poslove. Žene su nasljeđivale obiteljski imetak,
muškarci ne. (R)
9. Prema statistikama UN-a žene zarađuju samo deset posto
svjetskog dohotka, a obavljaju 67% svjetskoga rada. (R)
10. U jednoj studiji o dvjesto dvadeset i četiri različite kulture/
društva, pronađeno je pet kultura u kojima jedino muškarci
kuhaju i trideset šest kultura u kojima žene obavljaju sve poslove
gradnje kuća i naselja. (R)
11
Aktivnost 1.2. Razlika između spola, roda i seksualne orijentacije
(Prema: Poštić, J., Đurković, S. i Hodžić, A., 2010. LGBTIQ vježbanka: O spolu, rodu,
seksualnoj orijentaciji i seksualnosti. Sarajevo: Udruženje Q.)
Cilj: Osvijestiti što znači spol, što rod, a što seksualna orijentacija.
Osvijestiti razliku između pojmova, kao i stvaranje prvobitnih
zaključaka i predrasuda na temelju vizualne percepcije.
Što je potrebno: Veliki papiri. Flomasteri. Vježba traje 30 minuta.
Proces:
1.
Pozovi jednu osobu iz grupe da izađe na vidljivo mjesto, stoji
opušteno i ne govori.
2. Neka ostatak grupe definira spol te osobe na osnovu
promatranja.
3. Traži od grupe da kaže na osnovu čega zaključuje da je ta osoba
tog spola.
4. Zapisuj sve na papir uz riječ spol.
5. Ponovi isto za kategorije roda i seksualne orijentacije.
6. Predstavi grupi okvirne definicije spola, roda i seksualne
orijentacije.
SPOL: biološke karakteristike spolnog/reproduktivnog sistema
koje uključuju spolne organe, kromosome, hormone i gonade
(spolne žlijezde).
ROD: društveni (i individualni) konstrukt spola koji uključuje
uloge, norme, odjeću, obuću, nakit, šminku, frizure, boje, jezik,
govor tijela...
SEKSUALNA ORIJENTACIJA: obrazac emotivne, romantične i/ili
seksualne privlačnosti prema osobama istog i/ili nekog drugog
spola/roda.
7. Vrati se na rezultate grupnog rada te prekriži sve što se po
definiciji spola ne odnosi na spol.
8. Ponovi isto za rezultate o rodu i seksualnoj orijentaciji.
9. Započni diskusiju.
Ishod: U većini slučajeva, 90-100% napisanih karakteristika nema
nikakve veze sa spolom, već s rodom (odjeća, obuća, dužina kose,
12
nakit, boje...). Sudionice_i će shvatiti razliku između spola i roda te
zamke vizualnog spolnog/rodnog percipiranja identiteta kao samo
„muškog“ ili „ženskog“. Shvatit će da se pretpostavke o seksualnoj
orijentaciji često pogrešno vezuju uz rodno izražavanje.
13
Aktivnost 1.3. Rodne kutije
(Prema: Poštić, J., Đurković, S. i Hodžić, A., 2010. LGBTIQ vježbanka: O spolu, rodu,
seksualnoj orijentaciji i seksualnosti. Sarajevo: Udruženje Q.)
Cilj: Ilustrirati kako stroga rodna pravila i norme stvaraju odvojene
i posebne „ženske“ i „muške“ rodne uloge te kako društvo često
diskriminira i ignorira osobe koje se nalaze van „muških“ i „ženskih“
kutija. Pokazati kako je rod društveno konstruiran i kako su načini
učenja rodnih uloga često povezani sa nasiljem i strahom od nasilja.
Što je potrebno: Dva velika papira zalijepljena zajedno. Raznobojni
flomasteri (plavi, zeleni, crveni, crni). Vježba traje 45 minuta.
Proces:
1.
Postavi zajedno zalijepljena dva velika papira na vidno mjesto.
2. Zapitaj grupu što znači biti „žensko“ u našem društvu. Koje
poruke „djevojke“ primaju (od roditelja, vršnjaka_inja, medija...)
o tome kakve moraju biti, kako se moraju ponašati, izgledati i što
moraju raditi da bi se uklopile u društvenu definiciju „ženskosti“.
Odgovore zapisuj flomasterom plave boje na sredinu jednog
velikog papira.
3. Zapitaj grupu što znači „biti muško“ u našem društvu. Koje
poruke „mladići“ primaju (od roditelja, vršnjaka_inja, medija...) o
tome kakvi moraju biti, kako se moraju ponašati i izgledati, što
moraju raditi da bi se uklopili u društvenu definiciju „muškosti“.
Odgovore zapisuj flomasterom zelene boje na sredinu drugog
velikog papira.
4. Oko svake liste nacrtaj kutiju (okvir) te ih odgovarajuće naslovi:
Ponašaj se kao dama! i Budi muško!.
5. Prodiskutiraj s grupom:
•
Što kutije predstavljaju?
•
U čemu se ove dvije kutije razlikuju?
•
Jesu li neke od poruka unutar kutija proturječne?
6. Nastavi s razradom prikaza. Zapitaj grupu da li se sve „djevojke“
i „žene“ nalaze unutar kutije Ponašaj se kao dama!. Pripadaju li
sve „žene“ i „djevojke“ uvijek i u potpunosti u tu kutiju? Koje su
to stvari (vezane uz izgled, ponašanje, aktivnosti...) koje neke
14
„djevojke“ i „žene“ čine, a pozicioniraju ih van kutije? Odgovore
zapisuj flomasterom crvene boje uz gornje i donje rubove papira
s nacrtanom „ženskom“ kutijom.
7. Zatim pitaj grupu koje su to stvari koje neki „mladići“ i
„muškarci“ rade (u odnosu na njihov izgled, ponašanje,
aktivnosti...), a kojima izlaze iz definirane kutije Budi muško!.
Odgovore zapisuj također crvenom bojom uz gornje i donje
rubove „muškog“ papira.
8. Nakon toga, zapitaj grupu što se događa s „djevojkama“ i
„ženama“ koje izlaze iz kutije. Kojim imenima se nazivaju,
što se o njima priča, koje su to fizičke stvari koje se dešavaju
„djevojkama“ i „ženama“ koje se percipiraju izvan kutije Ponašaj
se kao dama!. Sve to (pritiske i strahove da se ostane unutar
kutije) zapiši crnom bojom između kutije i ruba papira. Ovu crnu
listu možeš i zaokružiti nacrtanom šakom i nazivom Verbalno i
fizičko zlostavljanje.
9. Ponovi isto i za „mladiće“ i „muškarce“ u odnosu na Budi muško!
kutiju.
10. Prodiskutiraj s grupom:
•
Koje se riječi sa crne liste odnose na nasilje i strah od nasilja?
•
Koje se riječi/poruke odnose na seksualnost? Postoji li ovdje
i u čemu je razlika između „ženske“ i „muške“ kutije?
•
Odnose li se neki pojmovi izvan „muške“ kutije na negativna
određenja vezana uz „žensku“ kutiju? Što nam to govori
o tome kako se očekuje da se „muškarci“ ponašaju prema
„ženama“? Koje su privilegije vezane uz pozicije unutar
„muške“ kutije?
•
Je li moguće mijenjanje karakteristika između kutija? Mogu
li se neki „mladići“ i „muškarci“ ponekad uklopiti u neke
karakteristike „ženske“ kutije? Mogu li neke „djevojke“ i
„žene“ pokazivati neke karakteristike „muške“ kutije? Je
li moguće da se neke karakteristike iz „muške“ i „ženske“
kutije preklapaju za pojedinu osobu?
•
Nedostaje li nešto na ovom prikazu (transrodne osobe)?
Je li opasno (i zašto) prelaziti iz jedne kutije u drugu? Je li
opasno ne pristajati u niti jednu kutiju (biti između kutija)?
Što se događa osobama koje su u međuprostoru?
•
Što možemo iz ovih prikaza naučiti o rodnom sistemu i
15
rodnim odnosima u našem društvu? Što znači odgajati djecu
u skladu s ovakvim porukama?
•
Možemo li napraviti nešto drugačije od ovih prikaza? Kako
možemo podržati jedne_i druge bez obzira unutar koje
kutije se nalazimo (ili van kutija)?
Ishod: Sudionice_i će istražiti što znači i kako je to biti „žensko“ i
biti „muško“ u našem društvu. Detaljnije će analizirati utjecaj obitelji,
vršnjaka_inja i medija na percepciju vlastitih rodnih identiteta i
uloga. Razumjet će kako stroge rodne uloge doprinose seksizmu i
utječu na rodno uvjetovano nasilje.
16
TEMA
2
Seksualnost, seksualni
identiteti, ponašanja i
orijentacije
90 minuta
Aktivnost 2.1. Kružnice seksualnosti
(Prema: Poštić, J., Đurković, S. i Hodžić, A., 2010. LGBTIQ vježbanka: O spolu, rodu,
seksualnoj orijentaciji i seksualnosti. Sarajevo: Udruženje Q.)
Cilj: Osvijestiti da je seksualnost, između ostalog, određena
vrijednostima i normama društva i kulture u kojoj živimo. Prihvatiti
različitost osobnih seksualnih vrijednosti i normi.
Što je potrebno: Radni list 2: Kružnice seksualnosti. Olovke. Vježba
traje 30 minuta.
Proces:
1.
Podijeli grupu u parove.
2. Daj svakom paru po jedan Radni list 1: Kružnice seksualnosti.
3. Ukratko objasni kako svako društvo određuje, normira i vrednuje
što je prihvatljiva, „normalna“, „prirodna“ seksualnost, a što je
neprihvatljiva, „nenormalna“, „neprirodna“ seksualnost. Pitaj
grupu razumiju li sve riječi na radnom listu i prema potrebi
objasni nepoznate riječi.
4. Neka svaki par razmjesti riječi na radnom listu u odgovarajuće
kružnice s obzirom na seksualne norme i vrijednosti našeg
društva, s tim da unutrašnja kružnica predstavlja društveno
prihvatljivu seksualnost, a vanjska kružnica društveno
neprihvatljivu seksualnost.
5. Također, neka svaki par zaokruži riječi za koje smatra da su na
pogrešnom mjestu s njihove osobne točke gledišta.
6. Neka svaki par ukratko predstavi svoj rad s naglaskom na riječi
oko kojih se nisu mogle_i složiti.
17
7. Nakon predstavljanja nastavi diskusiju s cijelom grupom.
Ishod: Sudionice_i će razumjeti da je seksualnost društveno,
kulturalno i povijesno uvjetovan i promjenljiv sistem značenja,
znanja i praksi. Raspravit će vlastite vrijednosti i norme vezane uz
seksualnost.
18
Radni list 2:
Kružnice seksualnosti
Heteroseksualnost
U braku
Poligamija
Seksualne igračke
Seks u svrhu reprodukcij
Seks za jednu noć
Promiskuitet
Celibat
Svingeri
Homoseksualnost
Pornografija
U javnosti
Van braka
Grupnjak
Sado-mazo
Masturbiranje
Monogamija
Biseksualnost
U vezi
Oralni seks
Apstinencija
Vezivanje
Analni seks
Fantazije
19
Aktivnost 2.2. A gdje ti stojiš?
Cilj: Razviti diskusiju o različitim aspektima seksualnosti. Razotkriti
mitove i raspraviti stavove koji mogu dovesti do diskriminacije.
Potaknuti izražavanje i argumentiranje vlastitih stavova i mišljenja,
kao i razumijevanje drugačijih vrijednosti i uvjerenja o seksualnosti.
Što je potrebno: Papiri sa znakovima (+) i (–) postavljeni na
suprotne strane radnog prostora. Radni list 3: A gdje ti stojiš?.
Vježba traje 30 minuta.
Proces:
1.
Neka sudionice_i ustanu i razmaknu sve stvari (stolice...) koje bi
mogle smetati slobodnom kretanju po prostoriji.
2. Na suprotne strane radnog prostora zalijepi papire sa znakovima
+ (slažem se) i – (ne slažem se).
3. Objasni grupi da ćeš čitati izjave koje se odnose na neke aspekte
seksualnosti. Njihov zadatak je da se smjeste u prostoru s
obzirom na (ne)slaganje s pročitanom tvrdnjom. Ako se slažu,
neka stanu blizu oznake +, ako se ne slažu, neka se smjeste
pored oznake -, a ako su neodlučne_i neka ostanu u sredini
prostora.
4. Pročitaj prvu izjavu u Radnom listu 2: A gdje ti stojiš?.
5. Kada se sudionice_i odluče za svoje pozicije, neka objasne
drugima zašto baš tu stoje. Osobe koje su u sredini
(neodlučni_e) nemaju pravo na komentar.
6. Nakon rasprave pozovi one koje_i žele promijeniti svoju poziciju
da to učine.
7. Nastavi sa čitanjem izjava.
8. Ako je potrebno, nakon svih pročitanih izjava, nastavi diskusiju u
grupi.
Ishod: Sudionice_i će izraziti i argumentirati svoja mišljenja i stavove
o seksualnosti.
20
Radni list 3:
A gdje ti stojiš?
✓
Pravi seks uključuje stavljanje penisa u vaginu.
✓
Prirodno je da mladići imaju više seksualnih iskustava
nego djevojke.
✓
Gejevi češće mijenjaju seksualne partnere (više su promiskuitetni) nego heteroseksualni muškarci.
✓
Biti lezbijka ili gej samo je faza kroz koju neki ljudi prolaze.
✓
Glavni razlog za seks je užitak.
✓
Glavni razlog za seks je reprodukcija i rađanje djece.
✓
Seks izvan braka je grijeh.
✓
Većina lezbijki izgleda kao muškarci.
✓
Gejevima i lezbijkama ne bi trebalo biti dozvoljeno
da se vjenčaju.
✓
Gejevima i lezbijkama treba omogućiti usvajanje djece.
✓
Ne bi bilo u potpunosti sigurno za geja, lezbijku ili biseksualnu osobu da napravi coming out u našoj školi.
21
Aktivnost 2.3. Kinseyeva ljestvica seksualnosti
(Prema: Kenton Penley Miller i Mahamati, 2000. Not Around Here. Affirming Diversity,
Challenging Homophobia. Rural Service Providers Training Manual. Sydney: Human
Rights and Equal Opportunity Commission.)
Cilj: Upoznati grupu s konceptom razumijevanja kontinuuma
seksualnog ponašanja.
Što je potrebno: Papiri formata A4 s napisanim brojevima od 0 do 6.
Radni list 4: Kinseyeva ljestvica seksualnosti. (Handout s Kinseyevom
skalom). Vježba traje 30 minuta.
Proces:
1.
Na početku ukratko predstavi istraživanje Alfreda Kinseya i
njegovu skalu - model kontinuuma seksualnog ponašanja od 0
(apsolutno heteroseksualno) do 6 (isključivo homoseksualno.
Alfred Charles Kinsey (1894. – 1956.) bio je biolog i zoolog
zaposlen kao nastavnik na Sveučilištu u Indiani. 1938. preuzima
vođenje novog bračnog kursa na Sveučilištu i ubrzo započinje
s prikupljanjem seksualnih povijesti. On i njegov tim proveli su
intervjue s preko 18 000 muškaraca i žena i rezultate publicirali
u dvije knjige. 1948. objavljeni su rezultati istraživanja muške
populacije pod nazivom „Seksualno ponašanje muškaraca“, a
druga knjiga, „Seksualno ponašanje žena“, objavljena je 1953.
Obje knjige poznatije su pod imenom „Kinseyevi izvještaji“,
prema kojima je skoro 46% muških ispitanika tijekom života
osjetilo privlačnost prema osobama oba spola, a 37% ih je imalo
barem jedno homoseksualno iskustvo. Na temelju prikupljenih
podataka, 1948., Kinsey i suradnici razvili su skalu koja odražava
rezultate istraživanja, koji pokazuju da se ispitanici i ispitanice
na temelju vlastitih seksualnih iskustava ne mogu tako lako
i isključivo svrstati u kategorije kao što su homoseksualno ili
heteroseksualno.
2. Na flipchartu nacrtaj Kinseyevu skalu i napiši odgovarajuće
definicije za kategorije od 0 do 6 ili podijeli prije napravljene
handoute.
0— Isključivo heteroseksualno, bez homoseksualnog
1— Dominantno heteroseksualno, samo povremeno homoseksualno
22
2— Dominantno heteroseksualno, ali često povremeno
homoseksualno
3— Podjednako heteroseksualno i homoseksualno
4— Dominantno homoseksualno, ali često povremeno
heteroseksualno
5— Dominantno homoseksualno, samo povremeno
heteroseksualno
6— Isključivo homoseksualno, bez heteroseksualnog
3. Nakon toga u sredinu radnog prostora razmjesti papire s
napisanim brojevima od 0 do 6 tako da čine kružnicu.
4. Podijeli sudionike_ce u male grupe i svakoj grupi podijeli
nekoliko (izrezanih) opisa osoba/seksualnih ponašanja u
Radnom listu 3: Kinseyeva ljestvica seksualnosti i objasni da je
njihov zadatak da se dogovore i razmjeste dobivene opise na
odgovarajuća mjesta – brojeve u kružnici.
5. Nastavi diskusiju u grupi.
Ishod: Sudionice_i će shvatiti da model kontinuuma seksualnog
ponašanja više odgovara fluidnosti seksualne realnosti, te da se
seksualno ponašanje može modificirati kroz vrijeme i u odnosu na
međuljudske odnose u određenom društvenom okruženju.
23
Radni list 4:
Kinseyeva ljestvica seksualnosti
Muškarac, 30 godina, izdržava zatvorsku kaznu u trajanju od 9
godina. U braku je, no čini se da brak neće potrajati dok on izađe
iz zatvora. U zatvoru prakticira oralni seks s muškarcima, a dok
masturbira mašta o drugim ženama.
Djevojka, 17 godina, bez seksualnog iskustva. Privlači ju njena
nastavnikica i zabrinuta je u slučaju da je lezbijka. Stidljiva je u
društvu većine muškaraca i druži se uglavnom s prijateljicama.
Muškarac, 55 godina, bez seksualnih veza u zadnje dvije godine,
otkada mu je umrla supruga. Masturbira gledajući strejt porno
filmove.
Žena, 30 godina, razvedena, odlazi u barove da bi upoznala
muškarce. Imala je nekoliko kraćih veza, no željela bi se ponovo
udati.
Muškarac, 23 godine, gej aktivist. Imao je nekoliko veza s
muškarcima i prakticira seks u saunama. Počinje ga privlačiti žena
s kojom radi na zajedničkom projektu i mašta da s njom stupi u
seksualni odnos.
Muškarac, 26 godina, već u tinejdžerskim godinama imao veze s
muškarcima. Susreće druge muškarce u gej barovima, no želio bi
ostvariti stabilnu dugoročnu vezu s muškarcem.
Žena, 30 godina, u vezi sa ženom od 25 godina. Preko eskort
agencije pruža seksualne usluge poslovnim muškarcima i u vrijeme
turističke sezone. Ponekad, na specijalni zahtjev agencije, prakticira
seks u troje koji uključuje još jednu ženu.
24
Žena, 29 godina, u braku, ima dvoje djece. Kao tinejdžerka uživala
je u seksualnim iskustvima s prijateljicama. Zajedno sa suprugom
dio je swingerske grupe i osjeća da bi mogla biti biseksualna, ako ju
privuče odgovarajuća žena. Voli gledati seksualni odnos dvije žene.
Muškarac, 39 godina, državni službenik. Na poslovnim putovanjima
koristi seksualne usluge muškarca preko eskort agencije. U gradu
gdje živi održava veze samo sa ženama i boji se da netko ne otkrije
njegove seksualne aktivnosti s muškarcima, te ih prakticira samo van
mjesta stanovanja.
Žena, 36 godina, u dugoročnoj vezi sa ženom od 24 godine. Ta veza
postaje nestabilna, a nju počinje privlačiti mlađi muškarac, kolega s
posla koji joj pruža puno pažnje. Mašta da s njime započne istraživati
svoje odnose prema muškarcima.
Muškarac, 41 godina, u braku, živi na selu. U djetinjstvu imao je
seksualna iskustva i s djevojčicama i s dječacima. U adolescenciji
imao je veze samo s djevojkama i u braku je od 23. godine.
Povremeno ima seksualne odnose s muškarcima koje susreće u
parkovima. To vidi kao način zadovoljavanja svojih seksualnih želja i
ne smatra se zbog toga pederom.
25
TEMA
3
Predrasude i stereotipi
90 minuta
Aktivnost 3.1. Oko nas
Cilj: Osvijestiti porijeklo predrasuda i stereotipa o homoseksualnosti.
Što je potrebno: Flipchart. Flomaster. Vježba traje 15 minuta.
Proces:
1.
Započni diskusiju s grupom o informacijama i saznanjima koje
sudionice_i imaju o temi homoseksualnosti.
2. Strukturiraj diskusiju oko sljedećih izvora informacija, pitajući ih
za jedan po jedan:
•
TV i filmovi
•
Internet i novine
•
Obitelj
•
Prijatelji_ce
•
Školski program
3. Pitaj grupu koje su informacije dobile_i i što su naučile_i o
homoseksualnosti.
4. Zapisuj njihove odgovore na flipchart, posebno za svaki pojedini
izvor informacija.
Ishod: Sudionici_e će identificirati informacije, najčešće predrasude i
stereotipe, koje su dobivali o homoseksualnosti iz različitih izvora, a
koje su imale utjecaj na formiranje njihovih stavova.
26
Aktivnost 3.2. Istraživanje seksualne orijentacije
(Prema: Kenton Penley Miller i Mahamati, 2000. Not Around Here. Affirming Diversity,
Challenging Homophobia. Rural Service Providers Training Manual. Sydney: Human
Rights and Equal Opportunity Commission.)
Cilj: Osvijestiti društveno okruženje koje se negativno odnosi prema
gejevima i lezbijkama i razmotriti posljedice za mlade lezbijke i
gejeve koji odrastaju u takvoj društvenoj klimi.
Što je potrebno: Veliki papiri. Flomasteri. Post-it većeg formata.
Vježba traje 20 minuta.
Proces:
1.
Na sredini jednog velikog papira napiši riječ gej i pitaj grupu da
ti navede asocijacije i pojmove koji im padaju na pamet kad čuju
riječ gej. Npr. kako izgledaju, što rade, koje poslove obavljaju,
kako se ponašaju...?
2. Zapisuj pojedine asocijacija na post-it i nalijepi ih oko riječi gej.
3. Ponovi isto na drugom velikom papiru za riječ lezbijka.
4. Raspravi s grupom koje navedene asocijacije/pojmovi su
pozitivni, koji su negativni, a koji su stereotipi.
5. Nakon diskusije, neka jedna osoba iz grupe odlijepi sve one
post-it koji nisu pozitivni.
6. Završi vježbu ukazujući na (u većini slučajeva) prazan prostor
oko riječi gej i lezbijka koji predstavlja manjak pozitivnih stavova
u društvenoj okolini, kao i na utjecaj koji negativne i stereotipne
poruke imaju na odrastanje i socijalizaciju lezbijki i gejeva.
Ishod: Sudionici_e će osvijestiti postojanje šire društvene
homonegativnosti koja reproducira stereotipe, mitove i
dezinformacije o homoseksualnosti te dovodi do homofobije,
diskriminacije i nasilja.
27
Aktivnost 3.3. Homo, hetero, bi: za, protiv i stereotipi
(Prema: P. Belling & al. 2004. Different in More Ways Than One. Providing Guidence for
Teenagers on Their Way to Identity, Sexuality and Respect. Düsseldorf: Ministerium für
Gesundheit, Soziales, Frauen und Familie des Landes Nordrhein-Westfallen.)
Cilj: Identificirati i osvijestiti stereotipe koji se vezuju uz istospolne
veze. Razumjeti neravnopravnu poziciju i oblike diskriminiranja
istospolnih veza.
Što je potrebno: Veliki papiri. Flomasteri. Vježba traje 35 minuta.
Proces:
1. Podijeli sudionice_ke u tri male grupe.
2. Svakoj grupi daj jedan od tri papira s naslovima „Veza dvije
djevojke“, „Veza dva mladića“ i „Veza djevojke i mladića“.
3. Neka svaka grupa prodiskutira i napiše na dobiveni papir
prednosti, nedostatke i karakteristike vezane uz tu kategoriju
veze s obzirom na naše društvo.
4. Neka grupe, jedna po jedna, predstave rezultate svog rada.
5. Nastavi diskusiju u cijeloj grupi. Dodatno napomeni dvostruke
rodne standarde/stereotipe koji se percipiraju uz lezbijske veze i
gej veze. Raspravi i kako se percipiraju veze biseksualnih osoba.
Ishod: Sudionice_i će osvijestiti predrasude i stereotipe vezane uz
istospolne veze te razumjeti njihov utjecaj na neravnopravni položaj i
diskriminaciju gej i lezbijskih veza.
28
Aktivnost 3.4. Baloni istjerivači mitova
(Prema: Kenton Penley Miller i Mahamati, 2000. Not Around Here. Affirming Diversity,
Challenging Homophobia. Rural Service Providers Training Manual. Sydney: Human
Rights and Equal Opportunity Commission.)
Cilj: Razotkriti neke od mitova o gejevima, lezbijkama i biseksualnim
osobama.
Što je potrebno: Baloni. Konac. Igla. Flomasteri. Mali papiri. Olovke.
Radni list 5: Baloni istjerivači mitova. Vježba traje 20 minuta.
Proces:
1. Pripremi balone tako da u unutrašnjost balona staviš male
papire s napisanim činjenicama, a na napuhani i zavezani balon
napišeš odgovarajući mit. Koristi primjere iz Radnog lista 4:
Baloni istjerivači mitova ili smisli neke druge.
2. Dobaci balone prema grupi i neka ih sudionice_i uhvate.
3. Neka jedna od osoba koja je uhvatila balon pročita mit napisan
na svom balonu.
4. Raspravi s grupom:
•
Da li im je poznat taj mit?
•
Otkuda potiče? Kako su čule_i o tom mitu?
•
Zašto misle da se radi o mitu?
5. Nakon rasprave, neka osoba probuši balon i pročita činjenicu na
papiru u unutrašnjosti balona.
6. Ponovi isto za sve ostale balone-mitove.
Ishod: Sudionici_e će razotkriti neke od mitova o homoseksualnosti
koji prevladavaju u našem društvu i saznat će činjenice.
29
Radni list 5:
Baloni istjerivači mitova
MIT: Homoseksualnost je grijeh.
ČINJENICA: Većina religioznih osoba protivi se homoseksualnosti
citirajući Bibliju, odnosno Levitski zakonik (18:22-23): „Nećeš lijegati
s muškarcem kao sa ženom“. Ono što ne citiraju jest da je ova
rečenica zapisana u istom dijelu koji osuđuje: jedenje masti stoke,
ovaca i koza; sadnju polja s dvije različite vrste sjemena; nošenje
tkanine koja u sebi sadrži i vunu i pamuk; jedenje zečeva. Također,
nije samo homoseksualnost navedena kao smrtni grijeh, već i
preljub; seks sa ženom u vrijeme menstruacije; te psovanje roditelja.
MIT: Homoseksualnost je bolest.
ČINJENICA: Homoseksualnost je jedna od seksualnih varijacija kao
što je to heteroseksualnost ili biseksualnost. Medicinska znanost ne
smatra homoseksualnost bolešću.
MIT: Homoseksualci ne mogu/ne smiju imati djecu.
ČINJENICA: Mnogi homoseksualci i lezbijke imaju usvojenu
djecu ili imaju djecu iz svojih prijašnjih heteroseksualnih veza.
Neka američka istraživanja pokazala su da se djeca koja
odrastaju s homoseksualnim roditeljima ne razlikuju od djece iz
heteroseksualnih veza, niti će ta djeca postati homoseksualci/
lezbijke. Za djecu je najvažnije da odrastaju u okruženju koje će im
pružiti ljubav i podršku.
30
MIT: Lezbijke, gejevi i transrodne osobe zalažu se za „posebna
prava“.
ČINJENICA: Ove osobe ne traže nikakva posebna prava, već samo
ona koje uživa heteroseksualna populacija. Povorka ponosa je
manifestacija koja upozorava na predrasude, diskriminaciju i nasilje
koje doživljavaju osobe ne-heteroseksualne seksualne orijentacije
i ukazuje na neravnopravan tretman u društvu. Istovremeno želi
osnažiti ove osobe i učiniti ih da se osjećaju ponosno i jednako
vrijedno kao i ostali.
MIT: Homoseksualne osobe odabiru svoju orijentaciju jer ima
primjera homoseksualnih osoba koje su bile u hetero braku i imaju
djecu.
ČINJENICA: Seksualna orijentacija je nešto s čime se rađamo i ona
se ne može mijenjati. Osoba može osjećati istospolnu privlačnost
čak i prije postojanja bilo kakvog seksualnog iskustva. Ono što se
može odabrati jest da li će se osoba ponašati u skladu s vlastitom
seksualnom orijentacijom ili ne. Najčešće zbog straha i društvene
stigme, tj. homofobičnog društva, osobe nastoje potisnuti vlastitu
seksualnu orijentaciju i zbog toga se pokušavaju uklopiti u
heteroseksualni obrazac i ostvariti veze s osobama koje ih zapravo
seksualno ne privlače.
31
TEMA
4
Coming out - iskorak
90 minuta
Aktivnost 4.1. Zamisli
(Prema: Belling, P. & al. 2004. Different in More Ways Than One. Providing Guidence for
Teenagers on Their Way to Identity, Sexuality and Respect. Düsseldorf: Ministerium für
Gesundheit, Soziales, Frauen und Familie des Landes Nordrhein-Westfallen.)
Cilj: Razumjeti zašto, iako važan, proces coming outa može ponekad
biti težak za lezbijke, gejeve i biseksualne osobe.
Što je potrebno: Vježba traje 40 minuta.
Proces:
1.
Podijeli sudionike_ce u male grupe.
2. Objasni im da za potrebe ove vježbe zamisle da ih privlače
osobe istog spola te da tu informaciju žele podijeliti s obitelji i
prijateljima_cama.
3. U malim grupama neka rasprave sljedeća pitanja:
•
Da li i kako bi im se promijenio život da su lezbijke ili gejevi?
•
Kako bi se osjećali_e?
•
Kako bi reagirala njihova obitelj?
•
A kako prijatelji_ce?
•
Da li su slike koje zamišljaju uglavnom pozitivne ili
negativne? Zašto?
4. Neka grupe, jedna po jedna, predstave rezultate svog rada.
5. Nastavi diskusiju u velikoj grupi.
Ishod: Sudionici_e će, kroz pozicije drugih/drugačijih identiteta,
bolje razumjeti moguće poteškoće, ali i važnost coming out-a.
32
Aktivnost 4.2. Biti gej/lezbijka - pitanja i odgovori
Cilj: Upoznati geja i/ili lezbijku i iz prve ruke čuti njihovo iskustvo
odrastanja i života.
Što je potrebno: Aktivnost traje 50 minuta.
Proces:
1.
Ispričaj grupi svoje vlastito iskustvo. Strukturiraj priču oko
sljedećih tema:
•
Djetinjstvo, škola, fakultet, zaposlenje...
•
Proces osvještavanja i prihvaćanja vlastitog identiteta
•
Prve ljubavi/veze – problemi, poteškoće, pozitivne stvari
•
Coming out i (ne)prihvaćanje okoline (obitelj, prijatelji_ce...)
•
Stereotipi i predrasude (tvoje vlastite, iz tvoje okoline...)
•
Iskustva homofobije, nasilja...
•
Pozitivna iskustva
•
Aktivizam
2. Nakon priče neka ti sudionice_i postavljaju dodatna pitanja. U
slučaju diskriminatornih i uvredljivih pitanja/reakcija, reagiraj i
upozori na neprihvatljivost takvih pitanja. U slučaju intimnih/
privatnih pitanja, procjeni, s obzirom na grupu/dinamiku, da li
želiš odgovoriti na takva pitanja.
Ishod: Osobna priča/iskustvo i direktno upoznavanje geja i/ili
lezbijke može uvelike doprinijeti smanjenju stereotipa, predrasuda i
homofobije.
33
Aktivnost 4.3. Iz druge ruke
Napomena: Ovo je alternativna aktivnost koja se provodi umjesto
aktivnosti 4.2. Biti gej/lezbijka – pitanja i odgovori, a ukoliko
voditelj_ica nije napravio_la coming out ili nema to iskustvo.
Cilj: Posredno, iz druge ruke, dobiti uvid u iskustvo života gejeva i
lezbijki u Republici Hrvatskoj.
Što je potrebno: Kopije Radnog lista 6: Iz druge ruke. Aktivnost traje
50 minuta.
Proces:
1.
Podijeli sudionike_ce u male grupe i daj svakoj osobi primjerak
Radnog lista 6: Iz druge ruke.
2. Objasni da je zadatak pročitati citate i unutar male grupe
raspraviti o:
•
prvim dojmovima o pročitanom
•
primjerima coming out-a
•
primjerima (internalizirane) homofobije
3. Nakon toga neka male grupe, jedna po jedna, predstave
rezultate svog rada te diskusiju o coming out-u i
(internaliziranoj) homofobiji nastavite u velikoj grupi.
Ishod: Indirektno upoznavanje s iskustvima života i coming out-a
gejeva i lezbijki može doprinijeti smanjenju stereotipa, predrasuda i
homofobije.
34
Radni list 6:
Iz druge ruke
„…a prvi strah je bio: O.K., kako stupiti s nekim u kontakt? gdje?
zašto? kako? na
koji način? kako ćeš se prepoznati? šta ako te ta osoba bude
htjela prebiti jer je neki zajebant? …Znači, sve si fobije morao proći
prvenstveno sam sa sobom da bi otišao na taj susret. Tako da
sam se u toj fazi studija konačno počeo drugačije osjećati, ali ne
odmah. I kad sam spavao prvi put… po meni, ono, pravo spavanje s
muškarcem… jer sam se uvijek borio s identitetom… ne, ja to ipak ne
želim, ovo-ono… Mislim da pravo prihvaćanje sebe datira unatrag od
tek tamo negdje 2000. godine. Do tada su to baš bile ono, borbe,
mučenja, ne znam, baš ono… hoću-neću, u kom smjeru, monogamno,
poligamno, nikako, ne znam, otići… Sjećam se glupih stvari, ne znam,
da moji to ne bi nikad saznali, ja ću napraviti nešto radikalno, a to
je prijaviti se u misionare i otići u Afriku. Ja sam htio biti plemenit
iz vrlo sebičnog razloga, da poštedim svoje roditelje takve stvari.
…O.K., meni je padalo na pamet i, mislim, radikalnije… a to je ono….
Vjerujem da je još bilo ljudi koji su pomišljali na suicid. Ja nisam
nikad napravio ništa konkretno, ali sam razmišljao o njemu aktivno
jer, ono, to je bila jedna od opcija… Znam da sam sebe znao uvijek
zamišljati kako pišem oproštajna pisma i kome šta pišem i kako
im želim objasniti da ja, eto, moram otići zato što ja to neću moći
podnijeti, a bolje da se ni oni ne moraju nositi s tim…“
R. 1973.
„Zato je meni trebalo 22 godine da ja shvatim ‘ko sam i što sam.
Zato jer meni, ono, svi su imali dečke u srednjoj školi i na faksu pa
bi i ja, kao, imala neke dečke s kojima nisam znala što bi… Pa bi to…
moje takozvane veze trajale su između jednog dana i tjedan dana,
mislim, jer i trebalo mi je upravo zbog toga što sam mislila da je to
ono gore nego bit serijski ubojica. Tako te cijelo društvo kondicionira
35
pa nisam ja valjda to i zato mi je trebalo dugo vremena dok sam ja
prepoznala u sebi da je to to.“
R. 1963.
„Ja sam svojim roditeljima rekao već s 18 godina. To je onda, računaj,
to negdje 1989. Ja sam rekao i oni su znali, ali i frendovi su mi to
znali. Čuj, ja nisam to na sve strane onda razglašivao, baš se i ne vidi
iz aviona, ja si nekak’ zamišljam… Ha čuj, moji nisu baš najbolje to
prihvatili. Trebalo je barem 2−3 godine da oni to malo shvate, ne?
Tata to nikad nije prihvatio… ali živi s tim. …Nikad nismo imali prekid
u odnosu. Samo, šta oni su to prvo negirali, nisu prihvaćali pa nisi,
nisi ili ne možeš biti. Jesmo se svađali oko toga puno, ali sad je to
ono passé. Uopće nema smisla o tome razgovarati kad su oni to u
potpunosti prihvatili.“
MARKO, R. 1969.
„Coming out sam napravila samo uskim ljudima s kojima sjedim
u istom uredu. Ja mislim da to nije išlo dalje. One se prema meni
sad drugačije ponašaju. Imaju dosta veliku zadršku. Nisu više tako
srdačne, prisne, bliske. Nema više tog zajedništva. Sad sam ja sa
strane. Nisam više u čoporu. Mrzim svako jutro ići na posao. Morala
sam to napraviti jer bi se saznalo kad-tad. Prije ili kasnije. Bolje da
im ja to kažem, nego da mi šuškaju iza leđa. Bolje se osjećam s tom
odlukom, jače. Ne osjećam se ko’ jadni puž bez kućice. Teško mi je
svako jutro ići na posao. Najradije bi ostala doma. Radije bih bila…
Maštam o tome da ne moram raditi.“
R. 1972.
„Tako da je moje nekakvo prvo buđenje – tamo negdje osamdeset
možda četvrta, peta godina – kad ja prepoznajem u sebi nešto što
tada smatram nenormalnim. I tu sad počinju prve bitke, sa samim
sobom. Koliko god sam se borio s tim iz dana u dan, shvatio sam da
to ne ide tako. Ali gdje god bi se pokušao informirati, znači doći do
nekakve literature, enciklopedijske, ovakve, onakve – vrlo, vrlo teško.
U maloj sredini tih godina – ništa. Samo sam se dovodio u situaciju
da dobivam negativne feedbackove da je to nešto što nije O. K. Biti
peder je nešto grozno, a ni ne znaš što to jest. Šta to oni rade? Šta je
to? Osim što ti se to nešto sad sviđa. Kako sad to?“
R. 1973.
36
„Ljudi su bili jako supportive. S tim da… ja sam dugo vremena
odrađivao sam sa sobom sve to, da… Kako i zašto i kome sve to
treba reći, iskomunicirati i… u principu, imao sam jedan kratak
period u kojem sam se morao prilagoditi na to da moram o tome
počet govorit nekim ljudima. Taj period je bio kaotičan i sve… Imao
sam jednog jako dobrog frenda, koji je to preživio valjda već prije i
koji mi je pomogao u svemu tome, da ja mogu normalno prihvatiti
komunikaciju s mojim prijateljima o toj temi. U principu… ovisi kakav
si čovjek. Koliko ti okolina znači. Meni bi bilo, recimo, jako teško da
izgubim prijatelje koje sam stekao godinama. A ne možeš znati kako
će oni gledati na to. Da li… naravno, da svi oni… su spremni na tako
nešto, ne? kad se to događa negdje sa strane. Al’ kad se to događa
u našoj sredini, onda je to sve malo možda… drugačije. Tako da sam
bio malo… ono, nisam htio izgubiti ljude koje imam oko sebe. To je
bio problem, kako se otvoriti.“
R. 1970.
„… Ja sam pozvala mamu, rekla da joj moram nešto kazati, moram s
njom nešto razgovarat’, da ima nešto što ja njoj zapravo već deset
godina hoću reći. A, i onda sam joj rekla da B. i ja, mislim, ja nisam
izgovorila riječi, ja sam… ja nisam rekla - ja sam lezbijka, nego sam
rekla znaš, mama, B. i ja nismo samo prijateljice, mi smo par, na što
je ona, ono… i onda je tu išlo… ona je to slutila, nije bila sigurna…
Ona je nekad vidjela to… svašta ima na televiziji pa je mislila, ali…
Onda se rasplakala. Prvo, pitala me o bolestima jer to je vezano,
kužiš ono. Ja sam imala spremno… ja sam prije toga s dvije hetero
frendice razgovarala i rekla im da ću dat’ mami broj njihov da… da…
da ona ima nekog s kim može razgovarat’. I onda je to bilo nekoliko
mjeseci, tog osjećaja da sam ja sad stala, kužiš? Ko’ da zakoračiš nad
ponor i nit’ padaš, nit’ se možeš vratit’, nego visiš tu gore. Jer sve
što se izgovori je iznenada u tom, ovaj, svjetlu. Ona je tad izgovorila
jednu rečenicu koja je meni bila, ono, ohrabrujuća, u smislu… ona je
rekla, ovaj, kao pa da, eto, prije 20–30 godina, kad sam ja bila mlada,
onda nije bilo, ovaj, nije bilo prihvatljivo da žena, da žena sama ima
dijete, pa tako ni ovo tvoje još danas nije… pogotovo ne tu u našem
kvartu, gdje postoji… ona je izgovorila, ono, nju je strah toga što je
šira obitelj izrazito katolička… S tim da sam ja sve te godine, sve te
godine čekala da me oni pitaju…“
R.1965.
37
„…drugi dio osnovne škole krenu i prve nekakve ljubavi, a ja sam
se zaljubio u… ono, kako to već po šabloni biva, u svog najboljeg
prijatelja koji je, ne znam, tako… zajedno smo igrali nogomet,
zajedno smo išli na ples, zajedno smo išli u školu. U srednjoj školi
smo se razdvojili, srećom. Jako sam patio, obožavao sam ga, baš
sam ludio za njime. …htio sam biti… Ja sam u principu njega napravio
svojim najboljim prijateljem. To mi je bio projekt. Da, od momenta
dok me ignorirao, toliko je bila moja ljubav velika. Ja sam bio
spreman svašta napraviti za njega, a i radio sam čuda i sad u stvari,
ispravljam se u jednom momentu. Prvi sam coming out napravio
prema njemu… To je nešto čega se ja ne želim sjetiti. Ja sam to
njemu rekao kad više nisam imao snage, kad sam mislio da nemam
više šta izgubiti. Pa, nakon bar jedno četiri-pet godina strahovite
zaljubljenosti, opsesivnosti njime, ja sam njega posjeo − i to pored
crkve smo bili. Pa valjda sam ga odvukao tamo u nadi da, ako mu se
ne bude svidjelo, da će me, da me neće moći tuć’ ili ne znam zašto.
…Da, na ulazu u crkvu smo sjeli. …na stepenicama smo sjedili i ja sam
to… ovaj, bila je večer i ja sam to njemu rekao. Naravno, s groznim
uvodom. Pa ja ti moram nešto reći, pa ovo pa ono i on je video da
je nešto vrlo ozbiljno ali… tad kad sam ja njemu to rekao da sam ja
zaljubljen ovo-ono... od svih reakcija, ali zaista od svih reakcija koje
sam očekivao, dobio sam neku koju zaista nisam očekivao: a to je da
nije bio gnjevan, nije bio sretan, nije bio bijesan, nije se ustao i otišao
nego je bio ravnodušan. Bio je toliko prokleto ravnodušan i njegova
rečenica je bila: ‘Pa nije to ništa strašno. Da ti vidiš kakve budale sa
mnom idu u školu.’ I onda kad je to usporedio s nekakvim kretenima
iz svog razreda za koje smo znali da su kreteni i on je to stavio u tu
neku skupinu…“
R. 1973.
„…A prvi frend kojem sam to rekao… prijatelj. To je bilo… Vraćali smo
se s tuluma u šest ujutro i on je meni rekao: ‘Znaš šta. Mi moramo
razgovarati, jer ovako više ne može.’ Ja kažem: ‘O čemu se radi?’ On
meni kaže: ‘Pa kontinuirano imam dojam da negdje nekakve kockice
u mozaiku nedostaju i ja sa tobom moram otvoreno razgovarati
jer vidim da ne možemo dalje biti prijatelji jer nešto nedostaje.’ I ja
sam taj čas shvatio da je on spreman da mu ja to kažem i ja sam mu
to rekao u autu. Mi smo išli − ja sam tad živio u studenskom domu
na Savi − otišli smo na Savski most u 6 ujutro na pivu na prazan
želudac i na burek i ja sam njemu pričao o tome, ono, što je to biti
38
gay. A da sam još tada… tada još nisam znao jer sam se tek razvijao
u tom smjeru. Identitet mi je još bio ono…To je bilo na faksu. To je
bilo devedeset i možda treće ili četvrte. Ovaj, kad sam napravio svoj
prvi… To je bio moj prvi coming out ustvari. I toliko sam bio sretan
ustvari. On je bio toliko uzbuđen i lud i on je mene svašta pitao.
‘Kako se vi pronalazite? Kako se vi upoznajete? Kako se, kako se
seksate?’ Ma sve, ono, nevjerojatno. …A drugoj osobi u društvu kad
sam rekao, ona me zagrlila i nekako rekla - pa dobro sad, šta sad? I,
ono, to je O. K. I mislim da me, ono, stvarno prijatelji doživljavaju na
toj razini.“
R. 1973.
„…to je bilo ‘76. Prvi tjedan sedmog mjeseca. Priča se dogodila
tjedan prije no što sam ja došao tamo. Šećerana, Osijek. Tamo nešto
ljudi polijevaju dvorište, polijevaju, cijeli dan polijevaju dvorište,
kog’ boga polijevaju dvorište? Onda mi je inženjer koji je tamo
vodio remont ispričao. Bili smo nasamo, tako da vjerojatno priča
stoji. Ja osobno nisam vidio, a bilo je malo… nije baš bilo logično
zašto oni polijevaju dvorište. Ispalo je da tjedan, taj tjedan prije no
što sam ja došao na industrijsku praksu u šećeranu, su nekog od
njihovih radnika…To je vrijeme remonta, i netko je načeo temu da je
čovjek peder. Pa su se dečki zaigrali. Pa je ne’ko pokazao čovjeku
kak’ to izgleda, kako izgleda biti peder, da mu se gurne crijevo od
kompresora u dupe. A onda je netko otvorio zasun kompresora… Tri
dana su navodno prali zidove… Ali bože moj, to je nesreća na poslu.
Trebalo je glumiti. Moj cijeli život je kazalište, pa sam i to odglumio
hladno. Realno, uspio sam ne imati graške znoja na licu, ali otprilike,
otprilike je bilo to stanje… da me netko mlatnuo bejzbolskom
palicom, vjerojatno bi bio manji šok. Ovo je baš bilo, ono, gay,
odnosno homoseksualno, iako nitko… ‘opće nema, nema dokaza da
je taj čovjek kojeg jesu tako okrutno… to je stvarno okrutna smrt jer
taj čovjek nije umro… nije mogao umrijet odmah jer su mu raznijeli
trbuh, tako da je njegovo srce vjerojatno radilo još negdje deset
minuta… To je užasna smrt, a što je najgore nije, nije nikada bilo
nikakvog dokaza da, da je ovaj bio gay. Jednostavno su, ono, čovjek
je bio drugačiji.“
KREŠIMIR, R. 1954.
(Izvor: Bosanac G. i Dobrović, Z. (ur.), 2007. Usmena povijest homoseksualnosti u
Hrvatskoj: dokumentiranje svjedočanstava o privatnom i javnom djelovanju seksualnih i
rodnih manjina – preteča LGBT pokreta u Hrvatskoj. Zagreb: Domino.)
39
TEMA
5
Diskriminacija,
homofobija i nasilje
90 minuta
Aktivnost 5.1. Kreacije diskriminacije
(Prema: Europska mreža protiv nasilja - EAVN, SPI Forschung gGmbH, Mreža skloništa
za žene Austrije - AŐF / Informacijski centar protiv nasilja, Helenska udruga učitelja i
učiteljica za zdravstveni odgoj i CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje,
2010. Rodnom jednakošću protiv nasilja u intimnim partnerskim vezama: Priručnik za
nastavnike i nastavnice. Zagreb: CESI.)
Cilj: Razumjeti kako je diskriminacija i opresija bazirana na
odnosima moći i pozicijama neravnopravnosti i privilegija. Shvatiti
kako različitosti mogu postati (i nažalost, često jesu) osnove
diskriminacije i opresije.
Što je potrebno: Vježba traje 60 minuta.
Proces:
1.
Podijeli sudionike_ce u male grupe (3-5 osoba).
2. Neka u malim grupama svaka osoba ispriča jedno iskustvo/
situaciju doživljene diskriminacije ili opresije zbog neke svoje
odrednice: spola/roda, nacionalnosti, etničkog porijekla/
identiteta, seksualnosti, religije, imovinskog statusa, dobi,
izgleda/izražavanja, jezika...
3. Nakon što podijele svoja iskustva, neka u maloj grupi izaberu
jednu od ispričanih situacija koju će prikazati na neki kreativan
način (igrokaz, poster, tjelesne skulpture...).
4. Kada sve male grupe pripreme svoj prikaze, neka ih jedan po
jedan predstave cijeloj grupi.
5. Za svako predstavljanje, pitaj ostatak grupe:
40
•
Što vidite? Što ovaj prikaz predstavlja?
•
Tko je diskriminiran_a? Zbog čega? Kako se osjeća?
•
Tko vrši opresiju? Kako se osjeća?
•
Kakve su reakcije i osjećaji drugih likova/promatrača_ica u
prikazu?
6. Poslije svih predstavljanja, s cijelom grupom nastavi diskusiju
o odnosima moći, diskriminaciji i neravnopravnostima u našem
društvu.
Ishod: Sudionice_i će shvatiti da se u osnovi diskriminacije i
opresije nalaze odnosi moći i ideologije superiornosti/privilegija
i inferiornosti. Neravnopravnost spolova/rodova i seksualnih
orijentacija/identiteta jedan je od temeljnih oblika nejednakosti koji
dovodi do diskriminacije, opresije i nasilja.
41
Aktivnost 5.2. Gej u školi
Cilj: Osvijestiti utjecaj homofobičnih komentara i identificirati
primjere homofobičnog ponašanja.
Što je potrebno: Stolice složene u krug. U sredini kruga četiri stolice
za glumce_ice. Četiri primjerka Radnog lista 7: Gej u školi. Vježba
traje 30 minuta.
Proces:
1.
Pozovi četiri osobe iz grupe koje žele sudjelovati u vježbi kao
glumci_ice. Svakoj od tih osoba daj po jedan primjerak Radnog
lista 6: Gej u školi i omogući im par minuta da izaberu uloge i
pripreme se za igru uloga.
2. Neka te osobe sjednu na stolice u sredinu kruga i odigraju igru
uloga. Ostatak grupe neka ih promatra.
3. Nakon završene igre uloga, neka glumci_ice također sjednu u
vanjski krug. Pitaj ih kako im je bilo glumiti, kako su se osjećali
tokom igre uloga...
4. Nastavi diskusiju s cijelom grupom:
•
U kojoj mjeri je ovakav razgovor realan? Da li se mogao
dogoditi u vašem razredu/školi?
•
Koje primjere homofobije, heteroseksizma i seksizma ste
primijetili_e u razgovoru?
•
Kako bi se vi osjećali_e da ste gej i prisustvujete ovakvom
razgovoru?
•
Kako možete reagirati na ovakav razgovor i komentare? Što
možete poduzeti?
Ishod: Sudionici_e će identificirati homofobične, heteroseksističke i
seksističke komentare i reakcije. Raspravit će kako ovakvi komentari
mogu utjecati na gejeve, lezbijke i/ili biseksualne osobe.
42
Radni list 7:
Gej u školi
Ana: Jeste vidjeli novog učenika koji će doći u naš razred? Vidjela
sam ga danas ispred zbornice, pričao je s razrednicom pa me ona
upoznala s njim. Prebacio se iz Zrakoplovne i sutra stiže k nama. Čini
se baš simpa i zgodan! Baš se pitam s kim će sjediti?!
Tamara: Ma znam ga iz kvarta, tj. znam neke ljude koji ga znaju i
priča se po kvartu da je gej.
Saša: Ma sereš! U tom slučaju sigurno neće sjesti kraj mene, a bome
neće ni u klupu iza mene. Samo bi mi falilo da me još zaskoči s leđa.
Odmah tražim premještaj u B razred. Tamo nema pedera jer su sve
cure i to „napredne“ (napravi gestu rukama kojom pokazuje velike
grudi).
Ana: Ma daj Saša! Što se ti toliko brineš?
Saša: Pa jel’ bi ti dijelila klupu s pederom? Šta ako ima AIDS pa ti
ga prenese, ako mu posudiš olovku ili gumicu? Ili još gore, slučajno
te okrzne dok se bude javljao na satu povijesti umjetnosti i tako te
zarazi nekom pederskom bolesti?
Tamara: Možda bi trebao sjediti s Ivanom. O njemu se isto priča da je
gej. Ima brdo frendica, a nikada nije imao curu. Jeste primijetili kako
na tjelesnom gleda samo dečke dok igraju košarku umjesto da gleda
cure kako trče?
Saša: E pa to je odlično rješenje! Stavit ćemo mi njega sa Ivanom u
klupu pa nek’ se
druže. Tko zna, možda i ljubav procvjeta!
Tomislav: E ljudi, pa zbilja niste normalni! Kakav je to razgovor? Ja
se ne osjećam nimalo ugodno kad se razgovara na ovakav način.
Tamara: Ma kaj ti briješ Tomislave?! Pa Saša ima pravo na vlastito
mišljenje.
Saša: Kaj je buraz?! Pa to je samo razgovor! Inače, sve te pederske
pičkice bi trebalo dobro premlatiti.
43
Za one koji_e još ne znaju:
HOMOFOBIJA/BIFOBIJA: iracionalan strah, mržnja, predrasude
ili diskriminacija prema homoseksualnim i biseksualnim osobama
(LGB osobama), uključujući osobe koje su tako percipirane.
Prema Međunarodnoj enciklopediji žena homofobija se definira
kao diskriminacija koja uključuje predrasude, strah, mržnju i/ili
nesnošljivost prema homoseksualnosti kod drugih ljudi, ali i kod
samoga/e sebe (Routledge International Encyclopedia of Women:
2000).
HETEROSEKSIZAM: pristup koji promovira heteroseksualnost kao
jedini legitimni oblik ljudske seksualnosti, te ignorira postojanje
drugih seksualnih orijentacija, te negira postojanje LGBTIQ osoba.
Ta ideologija polazi od postavke kako su ne-heteroseksualne osobe
devijantne, abnormalne ili inferiorne u odnosu na heteroseksualne
i obično se manifestira kao opća predrasuda slična rasizmu. Može
voditi snažno izraženoj homofobiji i aktima nasilja, posebno kada je
dio kulturne ili društvene homofobije.
SEKSIZAM: naziv za ideologiju koja polazi od postavke da se fizičke
i mentalne razlike među spolovima moraju reflektirati na različiti ili
neravnopravan položaj rodova u društvu.
(Izvor: http://www.zagreb-pride.net/web/index.php?option=com_
glossary&Itemid=72&lang=hr)
44
Primjeri iz Radnog lista 7: Gej u školi
Homofobija/heteroseksizam
• U tom slučaju sigurno neće sjesti kraj mene, a bome neće ni u
klupu iza mene. Samo bi mi falilo da me još zaskoči s leđa.
•
Pa jel’ bi ti dijelila klupu s pederom?
•
Šta ako ima AIDS pa ti ga prenese ako mu posudiš olovku ili
gumicu?
•
Ili još gore, slučajno te okrzne dok se bude javljao na satu
povijesti umjetnosti i tako te zarazi nekom pederskom bolesti?
•
Ima brdo frendica, a nikada nije imao curu. Jeste primijetili kako
na tjelesnom gleda samo dečke dok igraju košarku umjesto da
gleda cure kako trče?
•
Inače, sve te pederske pičkice bi trebalo dobro premlatiti.
Seksizam
• Tamo nema pedera jer su sve cure i to „napredne“ (napravi
gestu rukama kojom pokazuje velike grudi).
45
TEMA
6
Vidljivost
90 minuta
Aktivnost 6.1. Tko su Vrlo Važne Osobe?
(Prema: Belling, P. & al. 2004. Different in More Ways Than One. Providing Guidence for
Teenagers on Their Way to Identity, Sexuality and Respect. Düsseldorf: Ministerium für
Gesundheit, Soziales, Frauen und Familie des Landes Nordrhein-Westfallen.)
Cilj: Dobiti uvid u vidljivost LGBT osoba/identiteta i raspraviti kako
se medijski prikazuju.
Što je potrebno: Flipchart. Flomasteri. Vježba traje 35 minuta.
Proces:
1.
Neka se sudionice_i prisjete Vrlo Važnih Osoba (iz područja
glazbe, filma, mode, politike, sporta...) za koje znaju ili za koje se
smatra da su gej, lezbijke, biseksualne ili trans osobe.
2. Zapisuj imena na flipchart te prodiskutiraj s grupom:
•
Kako su saznale_i za seksualnu orijentaciju/rodni identitet
tih osoba?
•
Da li je ta informacija utjecala na njihovu karijeru?
•
Da li su te osobe napravile javni coming out?
•
Da li je i zašto je važno da se zna njihova seksualna
orijentacija/rodni identitet?
3. Nakon toga, pitaj grupu da se prisjete likova iz TV serija, filmova,
video igara koji su gejevi, lezbijke, biseksualne ili trans osobe.
4. Zapisuj i ta imena na flipchart i raspravi s grupom:
•
Kakvi su ti likovi?
•
Koje uloge imaju u TV serijama, filmovima, video igrama?
•
Kako se prikazuju?
5. Nastavi diskusiju o vidljivosti i načinima prikazivanja osoba neheteroseksualnih identiteta/orijentacija. Raspravi i da li je i zašto
je važna informacija o nečijoj seksualnoj orijentaciji i/ili rodnom
46
identitetu. Da li se i zašto u tome razlikuju saznanja o homo-,
hetero-, bi- i trans identitetima/orijentacijama?
Ishod: Sudionici_e će dobiti uvid u vidljivost i prisutnost drugačijih
seksualnih i rodnih identiteta osoba koje su poznate i uspješne
u onome što rade. Osvijestit će načine na koji se ne-normativne
seksualnosti i identiteti prikazuju u popularnoj kulturi i kroz medije i
u kojoj mjeri su takva predstavljanja stereotipna.
47
Aktivnost 6.2. LGBT kroz povijest
Cilj: Upoznati grupu s povijesnim kontekstom homoseksualnosti i
razvojem pokreta za LGBTIQ prava.
Što je potrebno: Kompjuter. Projektor. PowerPoint prezentacija
„LGBT kroz povijest“. Aktivnost traje 55 minuta.
Proces:
1.
Koristeći PowerPoint prezentaciju predstavi grupi značajne
momente i događaje vezane uz povijest homoseksualnosti;
poznate povijesne lezbijke, gejeve, biseksualne i trans osobe;
stigmatiziranje i diskriminaciju LGBTIQ osoba; razvoj LGBTIQ
pokreta i borbe za LGBTIQ prava (Npr. stara Grčka... Biblija...
stvaranje kategorija seksualnih identiteta/orijentacije krajem
19. stoljeća... Stonewall... demedikalizacija i dekriminalizacija...
ozakonjivanje istospolnih brakova...).
2. Možeš koristiti PowerPoint prezentaciju koja se nalazi u prilogu
ovog programa ili možeš napraviti svoju koristeći Povijesnu
kartu: Spol, rod i seksualna orijentacija – kreacija i reakcija kroz
povijest u Poštić, J., Đurković, S. i Hodžić, A., 2010. LGBTIQ
vježbanka: O spolu, rodu, seksualnoj orijentaciji i seksualnosti.
Sarajevo: Udruženje Q; i informacije u Belling, P. & al. 2004.
Different in More Ways Than One. Providing Guidence for
Teenagers on Their Way to Identity, Sexuality and Respect.
Düsseldorf: Ministerium für Gesundheit, Soziales, Frauen und
Familie des Landes Nordrhein-Westfallen.
3. Nakon prezentacije o povijesnoj vidljivosti LGBTIQ identiteta/
osoba nastavi diskusiju o vidljivosti LGBTIQ osoba, zajednice i
pokreta danas u našem društvu.
Ishod: Sudionice_i će se informirati o povijesnoj dimenziji
homoseksualnosti i postignućima pokreta za LGBTIQ prava.
48
TEMA
7
Ljudska prava
90 minuta
Aktivnost 7.1. Drugačiji svijet
(Izvor: Kenton Penley Miller i Mahamati, 2000. Not Around Here. Affirming Diversity,
Challenging Homophobia. Rural Service Providers Training Manual. Sydney: Human
Rights and Equal Opportunity Commission.)
Cilj: Potaknuti bolje razumijevanje iskustva odrastanja kao gej ili
lezbijka.
Što je potrebno: Radni list 8: Drugačiji svijet. Vježba traje 25 minuta.
Proces:
1.
Reci grupi da ćeš im pročitati priču pod nazivom Drugačiji svijet,
te neka se udobno smjeste i opuste, a ako žele mogu i zatvoriti
oči.
2. Polako čitaj priču kako bi sudionici_e što bolje mogli_e zamisliti,
vizualizirati i doživjeti pojedine situacije iz priče.
3. Nakon što pročitaš priču omogući grupi da se polako vrati u
stvarnost.
4. Pitaj grupu o doživljajima tokom slušanja priče. Koji dijelovi
su i zašto najviše utjecali na njih? Nastavi diskusiju o odnosu
stvarnog društva u kojem živimo i društva opisanog u priči.
Ishod: Sudionice_i će bolje razumjeti okolnosti odrastanja gejeva
i lezbijki u dominantno heteronormativnom i diskriminirajućem
društvu.
49
Radni list 8:
Drugačiji svijet
Zamislite da vam je 13 godina i da odrastate kao heteroseksualna
osoba u svijetu gdje su svi oko vas gejevi i lezbijke. Vaša
nastavnikica u školi je lezbijka, vaš trener plivanja je gej, psiholog u
školi je gej, baka vam je lezbijka, sestre su vam lezbijke, a braća su
gej.
Kome se možete obratiti? Kome možete povjeriti svoju tajnu? Bili
ste u školskoj knjižnici, a poslije i u gradskoj, kako bi dobili neke
informacije o heteroseksualnosti. Našli ste jednu knjigu, ali niste imali
hrabrosti posuditi je.
Na školskim odmorima, vaši vršnjaci razgovaraju o
heteroseksualcima i govore kako im se gade. Prije godinu dana
osoba istog spola vas je pozvala na školsku zabavu. Što da radite?
Idete jer ne želite da ljudi misle da ste čudni ili drugačiji. Djevojke
plešu s drugim djevojkama, a dečki plešu zagrljeni s dečkima. Što
ćete učiniti ako vam se osoba koja vas je pozvala na ples počne
upucavati i pokuša vas poljubiti? Što ako sazna istinu o vama? Mogu
vas izbaciti s plesa ili čak pretući - samo radi zabave. Neki ljudi kažu
da je grijeh biti heteroseksualan. Kako se osjećate kada čujete ljude
u vašoj crkvi da govore na taj način?
Sad vam je 17 godina. Šećete gradom i vidite u knjižari magazin
„Heteroseksualne vijesti“. Kako ćete ga kupiti i odnijeti kući?
Nekako ga kupite, donesete kući i pročitate. Govori se o klubu za
heteroseksualce u gradu. Jedne večeri odlučite otići tamo. Dok
hodate prema klubu, sigurni ste da svi znaju da ste heteroseksualni.
Konačno dođete do kluba i po prvi put susrećete ljude poput vas.
Mladići i djevojke plešu zajedno, razgovaraju. Tamo upoznajete
nekoga tko vam se jako svidi.
Nakon određenog vremena izlaženja s tom osobom odlučujete
50
iznajmiti stan i započeti živjeti zajedno. Svjesni ste da morate
biti oprezni i navečer navlačiti zastore u slučaju da vas vaš gej
stanodavac koji živi preko puta vidi kako se ljubite i izbaci iz stana.
Onda jednog dana vašeg partnera_icu udari auto. Odlazite u bolnicu
na odjel intenzivne njege i kroz stakla vidite voljenu osobu svu
slomljenu i u modricama. Znak na vratima kaže „Pristup dozvoljen
samo rodbini“.
Kako ćete posjetiti voljenu osobu? Hoćete li reći tim lezbijskim i gej
doktorima i sestrama da je to osoba koju volite? Hoće li to utjecati
na medicinsku pomoć i njegu? Što da radite?
51
Aktivnost 7.2. Povorka ponosa
Cilj: Upoznati grupu s temom Povorke ponosa; zakonskim
odredbama koje se odnose na LGBT populaciju; te postojećim
organizacijama i inicijativama.
Što je potrebno: Kompjuter. Projektor. Video prilog o prvoj Povorci
ponosa u Zagrebu (2002). Aktivnost traje 45 minuta.
Proces:
1.
Prikaži grupi video prilog o prvoj Povorci ponosa održanoj u
Zagrebu 2002.
2. Nakon projekcije započni diskusiju o razlozima, potrebama,
predrasudama i reakcijama prema održavanju Povorke ponosa.
Također, informiraj grupu o Međunarodnom danu ponosa, kojim
se obilježava 28. lipanj 1969. i događaji vezani uz policijsku
raciju na bar „Stonewall“ u New Yorku. Ako nemaš iskustvo
sudjelovanja u nekoj Povorci ponosa, informiraj se na http://
www.zagreb-pride.net i/ili od strane prijatelja_ica koji_e imaju
takvo iskustvo.
3. Također usmjeri diskusiju i informiraj grupu i o antidiskriminacijskim odredbama u hrvatskim zakonima: Zakon
o suzbijanju diskriminacije, Kazneni zakon (govor mržnje
– slučaj Šitum), primjeri udružnih tužbi (Centar za LGBT
ravnopravnost)...
4. Na kraju ukratko informiraj grupu o postojećim LGBTIQ
organizacijama i inicijativama u Zagrebu i Hrvatskoj.
Ishod: Sudionice_i će se informirati o tematici održavanja Povorke
ponosa, te upoznati sa zakonskim odredbama koje zabranjuju
diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta/
izražavanja.
52
Aktivnost 7.3. Što mi možemo učiniti?
Cilj: Potaknuti i osnažiti grupu za nastavak rada na suzbijanju
homofobije u školama.
Što je potrebno: Radni list 9: Što mi možemo učiniti? Aktivnost traje
20 minuta.
Proces:
1.
Započni diskusiju koristeći pitanja u Radnom listu 9: Što mi
možemo učiniti?
2. S obzirom na dinamiku i motivaciju grupe predloži konkretne
sljedeće korake za realizaciju dogovorenih aktivnosti.
Ishod: Sudionice_i će imati priliku strukturirano raspraviti kako se
može nastaviti rad na suzbijanju homofobije i nasilja u školama. S
obzirom na motivaciju sudionika_ca dogovorit će se neke buduće
aktivnosti.
53
Radni list 9:
Što mi možemo učiniti?
•
Da li želite nešto učiniti s informacijama, znanjem i iskustvima,
dobivenim kroz ovaj edukacijski program?
•
Kakve aktivnosti možete poduzeti?
•
Koji vam je cilj?
•
Što vam je potrebno za provođenje akcije?
•
Na koje prepreke i probleme možete naići?
•
Što možete učiniti da riješite te probleme i prepreke?
•
Tko vam može pružiti podršku?
•
Kada mislite započeti?
54
Dopisi i
prepiske
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Uprava za zajedničke programe
n/r: Jozo Ćavar
Donje Svetice 38
10 000 Zagreb
Agencija za odgoj i obrazovanje
n/r: Vinko Filipović
n/r: Mirela Barbaroša-Šikić
Donje Svetice 38
10 000 Zagreb
Zagreb, 15. srpnja 2011.
Predmet: Molba za odobrenje provođenja edukacije „Edukacijski
program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama“
Poštovani,
ovim putem se zahvaljujemo za podršku oko provođenja istraživanja
u zagrebačkim srednjim školama koje ima za cilj detektirati
predrasude i stereotipe prema seksualnim i rodnim manjinama
među srednjoškolskom populacijom u Zagrebu. Obavještavamo
Vas da smo obavili inicijalne kontakte sa šest zagrebačkih srednjih
škola, te da će se istraživanje provesti u listopadu 2011. godine, uz
suglasnost roditelja. O rezultatima istraživanja pravovremeno ćemo
Vas obavijestiti.
Udruga Domino (Queer Zagreb) nastavlja raditi na aktivnostima
vezanim uz smanjenje predrasuda i stereotipa među mladima te
Vam ovim putem šaljemo neformalni edukacijski program pod
nazivom „Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja
u školama“. Cilj ovog programa je rad na smanjenju homofobije i
nasilja među mladima, a sam program razvili su stručni suradnici
naše udruge, te je program testiran na grupi mladih trenera koji su
voljni provoditi program kao izvan-nastavnu aktivnost u školama.
Držimo da u ovom trenutku postoji velika potreba za jednim takvim
programom koji bi se temeljio na dobrovoljnoj bazi učenika/ca
srednjih škola i koji bi bio svojevrstan pilot projekt edukacije ove
tematike. Želja nam je nakon istraživanja i uspostave prvih kontakata
s mladima i ravnateljima škola, ponuditi ovaj program učenicima.
Zbog toga Vam šaljemo program na recenziju te očekujemo
57
Vašu podršku u ovoj aktivnosti. Program je zamišljen u nekoliko
obrazovnih jedinica (može se raditi kontinuirano u nekoliko dvosata)
ali ga je moguće i prilagoditi za jedan 45 minutni školski sat. Sve
ovisi o interesu i vremenu pojedinih škola.
Jedna od motivacija za pokretanje ovog pilot programa svakako su
i rezultati nedavno provedenog istraživanje udruge GONG koji su
pokazali kako gotovo 45% mladih smatra da je homoseksualnost
bolest, a 64% mladih smatra kako bi homoseksualnim osobama
trebalo zabraniti javno nastupanje jer na taj način loše utječu na
odgoj mladih. Ovi podaci su poražavajući o čemu su opsežno
već izvještavali i domaći mediji. Jednako tako, istraživanje Centra
za mirovne studije (objavljeno u publikaciji Učiti za mir, Zagreb,
2011.) pokazalo je da učenici sami procjenjuju kako su u njihovom
obrazovanju najmanje zastupljene teme vezane uz ravnopravnost
osoba različitih seksualnih orijentacija (one se nalaze zadnje na listi
od petnaest tema iz domene ljudskih prava i nenasilja).
Zbog svega navedenog držimo da je potrebno učiniti korake u
smjeru edukacije mladih o identitetima seksualnih i rodnih manjina
kako bi u konačnici smanjili nasilje, predrasude i stereotipe prema
njima. Priloženi program prilagođen je srednjoškolskoj populaciji
i vjerujemo kako može pokazati značajne rezultate, a što bi se
testiralo i provođenjem evaluacije nakon provedenog prvog ciklusa.
Napominjemo da provođenje programa ne zahtjeva nikakve
financijske doprinose Ministarstva, već prvenstveno tražimo podršku
za provođenjem ovoga programa.
Nadamo se da ćete podržati ovaj program i preporučiti ga za
implementaciju u srednjim školama. Ukoliko imate bilo kakvih
dodatnih pitanja budite slobodni kontaktirati nas.
S poštovanjem,
Gordan Bosanac
koordinator programa
Zvonimir Dobrović
predsjednik udruge
58
59
60
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
Uprava za zajedničke programe
n/r: Jozo Ćavar
Donje Svetice 38
10 000 Zagreb
Agencija za odgoj i obrazovanje
n/r: Vinko Filipović
n/r: Mirela Barbaroša-Šikić
Donje Svetice 38
10 000 Zagreb
Zagreb, 18. listopada 2011.
Predmet: Molba za odobrenje provođenja edukacije „Edukacijski
program
ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama“ – odgovor na
stručno mišljenje
Poštovani,
zahvaljujemo Vam se na Vašem dopisu od 22. rujna 2011. u kojemu
nas obavještavate kako Agencija za odgoj i obrazovanje (AOO)
ne daje pozitivno stručno mišljenje za provođenje „Edukacijskog
programa ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama“. Ovim
putem izražavamo naše neslaganje s ponuđenim obrazloženjima
odbijanja ovog programa te u ovom dopisu želimo pojasniti one
stvari iz programa koje su očito krivo procijenjene. Jednako tako
ne možemo ne primijetiti kako sam odgovor AOO-a ne otvara
mogućnost dorade ili unaprjeđenja programa, već izričito odbacuje
program. U situaciji kada više istraživanja (koja smo u nekoliko
navrata već citirali) upućuju na činjenicu iznimno velikog stupnja
homofobije u školama i neadekvatnih školskih programa koji šutnju o
temi vide kao zlato, ne možemo prihvatiti odbijanje ovog programa.
Podsjećamo Vas da je i dalje na snazi odluka Europskog odbora za
socijalna prava (ECSR- European Commmittee of Social Rights),
koji prati usklađenost državnih politika i programa s Europskom
socijalnom poveljom, koji je utvrdio je da hrvatski kurikulum, koji
ograničeno pokriva seksualnu edukaciju, diskriminira osobe na
osnovi seksualne orijentacije. Od donošenja te odluke nismo vidjeli
61
pozitivne mjere koje su učinjene kako bi se dijagnosticirana situacija
popravila. Vjerujemo kako je u interesu i Republike Hrvatske i
srednjoškolaca_ki i osoblja zaposlenog u školama da se krene raditi
na suzbijanju homofobije među mladima.
Kao što smo naveli, naš dojam je da je prijedlog kurikuluma u
nekoliko točaka krivo ocijenjen pa nam dozvolite da pojasnimo
određene elemente neslaganja. Drago nam je da ste prepoznali
i da se slažete da su teme spola, roda, rodnih uloga i stereotipa
osnove koje bi trebao sadržavati svaki program prevencije (rodnouvjetovanog) nasilja, pa tako i ovaj edukacijski program „ZAJEDNO!
protiv homofobije i nasilja u školama“. Također, autori_ce ovoga
programa, mr. sc. Nataša Bijelić i mr. sc. Amir Hodžić, ujedno su
i autori_ce edukacijskih priručnika u izdanju CESI - Centra za
edukaciju, savjetovanje i istraživanje - Spol i rod pod povećalom
(2000; 2003.) i Bolje spriječiti nego liječiti – prevencija nasilja
u adolescentskim vezama (2000; 2004.), kao i odgovarajućih
edukacijsko preventivnih programa, pozitivno ocijenjenih od strane
Agencije za odgoj i obrazovanje, a koji se zadnjih desetak godina
provode u srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Stoga nas je vrlo
iznenadilo Vaše mišljenje da „autori nisu odgovarajuće didaktičkometodički i pedagoško-psihološki predložili obradu teme“.
U odnosu na Vaš komentar vezano uz Aktivnost 2.2. „A gdje
ti stojiš?“, u kojem ističete neprimjerenost za rad s učenicima i
učenicama, jer „neodlučni nemaju pravo na komentar“, predlažemo
Vam da pažljivo pročitate cilj navedene aktivnosti koji glasi:
„Potaknuti izražavanje i argumentiranje vlastitih stavova i mišljenja“.
Smatramo da je taj cilj primjeren za rad s učenicama i učenicima jer
doprinosi osnaživanju i razvijanju njihovog samopouzdanja. S druge
strane, mišljenja smo da neodlučnost mladih i neformiranost stavova
ne doprinosi njihovom kognitivnom i socio-emocionalnom razvoju.
Sudjelujući u ovoj aktivnosti „neodlučni“ će imati priliku saslušati
argumentirane pozicije svojih vršnjaka i vršnjakinja, a koji ih mogu
potaknuti na formiranje i izražavanje vlastitog mišljenja.
Što se tiče vaše primjedbe na neprimjereni naziv jedne od tema
u edukacijskom programu, „Coming out“, napominjemo da je taj
termin odabran zbog prepoznatljivosti u populaciji mladih, kroz
suvremene medije i pop-kulturu, a da je hrvatska inačica „iskorak“
nedovoljno zaživjela u javnom diskursu.
Nadalje, želimo Vam pojasniti da se ne traži od učenika i učenica
62
„da ispričaju grupi svoje vlastito iskustvo vezano za osam tema“.
Predlažemo Vam da pročitate opis Aktivnosti 4.2. „Biti gej/
lezbijka - pitanja i odgovori“ u kojem su upute za rad navedene
za voditelje/voditeljice edukacijskog programa, a ne za učenike
i učenice. Također, isto se odnosi na Vaš komentar da „u slučaju
diskriminatornih i uvredljivih pitanja/reakcija, autori bi reagirali i
upozorili na neprihvatljivost takvih pitanja.“ Još jednom ističemo
da su upute u opisu aktivnosti predviđene za voditelja/voditeljicu
edukacijskog programa, te da su takve upute u skladu sa namjerom
programa za smanjenje homofobije i nasilja u školama.
Vezano uz istu aktivnost i Vaš komentar da „osobne priče/
iskustvo i direktno upoznavanje geja i/ili lezbijke ne doprinosi
ciljevima navedenim u programu i ne doprinosi smanjenju
stereotipa, predrasuda i homofobije, već upravo suprotno, izaziva
i potiče moguće neprimjereno ponašanje učenika“, ističemo
upravo suprotno. Nalazi empirijskih istraživanja potvrđuju da
su heteroseksualne osobe koje imaju homoseksualne prijatelje/
poznanike sklonije iskazivati prihvaćanje gej osoba; da edukativni
programi protiv homofobije pridonose pozitivnim stavovima
heteroseksualnih osoba prema gej populaciji; te da je najuspješnija
strategija za smanjivanje stereotipa, predrasuda i homofobije
„coming out“ (iskorak) gej osoba u heteronormativnoj okolini (npr.
Herek, G. (1991.) Stigma, Prejudice, and Violence against Lesbians
and Gay Men, u Gonsiorek J.C. i J.D. Weinrich (ur.) Homosexuality:
Research implications for public policy. Newbury Park: Sage.).
U odnosu na Vaš komentar o „identifikaciji učenika homofobičara te
heteroseksističkih i seksisitičkih komentara i reakcija“, a vezano uz
Aktivnost 5.2. „Gej u školi“, ističemo da je cilj navedene aktivnosti
„osvijestiti utjecaj homofobičnih komentara i identificirati primjere
homofobičnog ponašanja“ te „raspraviti kako ovakvi komentari
mogu utjecati na gejeve, lezbijke i biseksualne osobe“. Također,
scenarij igre uloge „Gej u školi“ (Radni list 7) nastao je na temelju
istinitog događaja, te termini i izrazi koji se koriste u potpunosti
odgovaraju stvarnim situacijama u školskoj sredini, pa tako
uključujući i psovke.
Nažalost, nismo u mogućnosti prokomentirati Vaše mišljenje da
preventivni programi „prije svega trebaju biti u skladu s poticanjem
razvoja životnih vještina mladih, bez pretpostavki o ponašanju
pojedinaca“, a koje vezujete uz obradu edukacijske teme „Ljudska
63
prava“. Ne razumijemo na koji način ovaj komentar povezujete s
pričom „Drugačiji svijet“ (Radni list 8) i s Aktivnošću 7.2. „Povorka
ponosa“.
Stoga, predlažemo zajednički sastanak autora_ica programa
s osobama koje su napisale stručno mišljenje o edukacijskom
programu „ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama“, a
kako bi se raspravile sporne točke i pokušali pronaći modeli daljnje
suradnje na ovoj problematici.
S poštovanjem,
Gordan Bosanac
koordinator programa
Zvonimir Dobrović
predsjednik udruge
mr. sc. Amir Hodžić
stručni suradnik
mr. sc. Nataša Bijelić
stručna suradnica
64
Agencija za odgoj i obrazovanje
mr. sc. Majda Fajdetić
Viša savjetnica za stručne suradnike
pedagoge i odgajatelje u učeničkim domovima
Donje Svetice 38
10 000 Zagreb
Zagreb, 27. prosinca 2011.
Predmet: Usklađenost Edukacijskog programa „ZAJEDNO!
Protiv homofobije i nasilja u školama“ s „Nacionalnim okvirnim
kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obavezno
i srednjoškolsko obrazovanje” i molba za dodatnim konkretnim
prijedlozima za poboljšanje programa
Poštovana gđo. Fajdetić,
s obzirom na dogovor postignut na našem zajedničkom sastanku
održanom 22.12.2011. godine u Agenciji za odgoj i obrazovanje,
a vezano uz Edukacijski program ZAJEDNO! Protiv homofobije
i nasilja u školama javljamo se s molbom da nam dostavite Vaše
konkretne prijedloge za potrebna poboljšanja programa.
Na temelju „Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj
i obrazovanje te opće obavezno i srednjoškolsko obrazovanje”
mišljenja smo da naš program pridonosi navedenim odgojnoobrazovnim vrijednostima, kao što su dijalog, tolerancija, poštivanje
različitosti, ali i odgojno-obrazovnim ciljevima koji žele odgajati i
obrazovati učenike/ce u skladu s ljudskim pravima te ih osposobiti
za poštivanje različitosti i toleranciju, te doprinositi očekivanim
učeničkim postignućima vezanim uz ljudska prava i odgovornosti.
Nadalje, dokumenti kao što su „Državni pedagoški standard
srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja” i „Upute za pisanje
programa u svrhu postupka verifikacije” ne pružaju nam konkretne
smjernice za preinake programa pa Vas lijepo molimo da nam
65
pojasnite Vaše primjedbe vezane uz ciljeve i ishode učenja.
U iščekivanju Vašeg odgovora, srdačno Vas pozdravljamo,
S poštovanjem,
mr. sc. Amir Hodžić
stručni suradnik
mr. sc. Nataša Bijelić
stručna suradnica
Na uvid:
Ravnatelj Agencije
Vinko Filipović, prof.
e-pošta: [email protected]
Viša savjetnica za nacionalne programe
Nevenka Lončarić-Jelačić, prof.
telefon: 01/2785 106
e-pošta: [email protected]
Pomoćnik ravnatelja
Viši savjetnik za stručne suradnike defektologe
Darko Tot, dipl. soc. pedagog
e-pošta: [email protected]
66
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
Marija Lugarić, zamjenica ministra
Donje Svetice 38,
10000 Zagreb
Faks: +385 1 4594 312
Predmet: Edukacija protiv homofobije u srednjim školama –
prepreke pri implementaciji
Zagreb, 9. 2. 2012.
Poštovana zamjenice ministra gospođo Lugarić,
obraćamo Vam se ovim putem kako bi Vas upozorili/e na
neprimjerne stavove i ponašanje u radu Agencije za odgoj i
obrazovanje (AOO), a vezano uz otpor prema izvan-nastavnim
edukativnim programima protiv homofobije i nasilja među
srednjoškolskom populacijom. Naime, naša udruga od srpnja 2011.
godine komunicira s AOO-om u vezi prijedloga izvan-nastavnog
kurikuluma protiv homofobije i nasilja za srednjoškolce/ke. Navedeni
kurikulum odbijen je od strane AOO-a, s po nama neprihvatljivim
razlozima koji su iza sebe skrivali strah i neodlučnost da AOO podrži
program koji se suočava s homofobijom u školama, a sve zbog
navodne velike osjetljivosti ove teme u hrvatskom školstvu. Držimo
da je takav stav neprihvatljiv u trenutku kada istraživanja jasno
prepoznaju homofobiju u školama kao iznimno učestalu pojavnost, a
napadači na homoseksualne osobe najčešće su osobe mlađe od 25
godina.
Ova razmišljanja iznijeli/e smo i na zajedničkom sastanku AOO-a
i naše udruge održanom u prostorijama AOO-a 22. 12. 2011.
Vjerovali/e smo kako je na navedenom sastanku došlo do boljeg
međusobnog razumijevanja, te smo ujedno dogovorili/e i sljedeće
korake oko unaprjeđenja kurikuluma. Odmah nakon sastanka
27.12.2011. javili/e smo se AOO-u s pojašnjenjima s naše strane, te
očekivali/e dodatne komentare od strane AOO-a. Nažalost, do
danas nismo dobili/e nikakvu službenu informaciju. Bojimo se da
67
ovo odugovlačenje ne iskazuje istinsku dobru volju za zajedničko
rješavanje problema.
Ovim putem Vas molimo da istražite što se dešava sa prijedlogom
našeg kurikuluma, te da ga podržite. Vjerujemo kako će nove
strukture unutar MZOS-a imati hrabrosti obračunati se s
homofobijom u hrvatskim školama.
S poštovanjem,
Zvonimir Dobrović
Predsjednik udruge
U prilogu:
- kurikulum „ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama“
- odgovor AOO na predloženi kurikulum od 22. 9. 2011.
- odgovor udruge Domino na mišljenje AOO od 18. 10. 2011.
- dopis udruge Domino upućen AOO od 27. 12. 2011.
68
69
Agencija za odgoj i obrazovanje
n/r: Vinko Filipović
Donje Svetice 38
10 000 Zagreb
Zagreb, 4. travnja 2012.
Predmet: Nastavak komunikacije oko edukacijskog programa
„ZAJEDNO! protiv homofobije i nasilja u školama“
Poštovani,
javljamo Vam se sukladno dopisu zamjenice ministra gospođe
Marije Lugarić od 27. ožujka 2012. u kojemu nas poziva na nastavak
komunikacije između Agencije i naše udruge oko usuglašavanja
sadržaja edukacijskog programa „ZAJEDNO! protiv homofobije i
nasilja u školama“.
Podsjećamo da smo nakon održanog zajedničkog sastanka naše
udruge s predstavnicima Agencije, 27. 12. 2011., uputili sukladno
dogovoru sa sastanka pismo gospođi Majdi Fajdetić (poslano i
Vama na uvid) s pojašnjenjima koja su bila tražena od nas (doprinos
predloženog programa „Nacionalnom okvirnom kurikulumu za
predškolski odgoj i obrazovanje te opće obavezno i srednjoškolsko
obrazovanje”). Jednako tako, u tom dopisu smo zamolili da nam
se – sukladno dogovoru sa sastanka - dostave konkretne primjedbe
vezane uz ciljeve i ishode učenja, kao i konkretne prijedloge oko
izmjene sadržaja programa, no do danas nismo primili nikakav
povratni odgovor.
Mi smo svakako otvoreni za dodatni sastanak, ali molimo da on
ni u kom smislu ne bude „revijalan“, već da nam se prije sastanka
dostave obećane primjedbe. Na samom sastanku u prosincu
već smo usuglasili da se pojedine rečenice iz programa mogu
mijenjati. Ako je potrebno, naši se stručni suradnici mogu naći s
predstavnicima Agencije da detaljno prođu kroz sadržaj. Molimo
da nam žurno javite termin sastanka i pošaljete obećane primjedbe
vezane uz ciljeve i ishode učenja i konkretne prijedloge za
unaprjeđenje programa.
70
S poštovanjem,
Gordan Bosanac
koordinator programa
Zvonimir Dobrović
predsjednik udruge
mr. sc. Amir Hodžić
stručni suradnik
mr. sc. Nataša Bijelić
stručna suradnica
Prilozi:
-
dopis pomoćnice ministra Marije Lugarić
-
dopis udruge Domino mr. sc. Majdi Fajdaš od 27. 12. 2011.
Na uvid:
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
Marija Lugarić, pomočnica ministra
Viša savjetnica za nacionalne programe
Nevenka Lončarić-Jelačić, prof.
telefon: 01/2785 106
e-pošta: [email protected]
Pomoćnik ravnatelja
Viši savjetnik za stručne suradnike defektologe
Darko Tot, dipl. soc. pedagog
e-pošta: [email protected]
mr. sc. Majda Fajdetić
Viša savjetnica za stručne suradnike
pedagoge i odgajatelje u učeničkim domovima
71
Download

Edukacijski program ZAJEDNO! protiv homofobije i