V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
1
2.
Sinajska tempera
2.3.
2.1.
Uvod
2.2.
Bliţe odreĊenje sinajske tehnike slikanja temperom
Kljuĉne steĉevine, spoznaje i saznanja o sinajskoj temperi:
Krist Pantokrator
2.1.
U vrijeme kada se na Sinaju još uvijek rade i enkaustičke slike, ţiva su i stara helenistička zanatska iskustva, iskustva
velikih atenskih slikara, nakon Zeuxida, za kojeg su mnogi zapisali, da mu je . „tehniĉko oslobaĊanje „ u prenesenom
smislu riječi, nudio i novi medij…
Zeuxidovim medijem - temperom - slikali su često i majstori faiyûmskih portreta , kao i koptski slikari u Bauitu … Ali
moramo naglasiti da su u pitanju funeralni portreti, iz istog perioda, koji su , umjesto vrućim voskom slikani voštanom
temperom a ne onom sa ţumanjkom…
Vremenom je na Sinaju ovaj „na novo afirmirani medij“ usavršen variranjem debljine nanosa boje , suptilnim
nijansiranjima…
Jedan od tipičnih primjera sinajske tehnike slikanja temperom, je ikona Krist Pantokrator, ikona nastala početkom
trinaestog stoljeća. To ne znači da na ovaj način nije slikano čak i prije ikonoklazma …
←2/ 1.
Sinaj , samostan Sv. Katarina: Krist Pantokrator
Na našem primjeru - u pitanju je linearna, realistička interpretacija, karakteristična za komnenski period… Sve više dolazi do izraţaja nanošenje tempere finim kistom,
što omogućava i maksimalnu preciznost linije…
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
2.1.1.
VAŢNIJI IZVORI
-
-
-
Cennini: Il Libro dell’Arte
Daniel V. Thompson Jr.: The practice of Tempera Painting (primjerak
Univerziteta Oxford, str. 57).
De Mayerne: Pictoria, sculptia et quae Subolternarum Artium ,1620
Duhmal du Monceau : L’Art de Faire Differentes Sortes de Colle, 1771.
Eastlake, knj.I,
Enrico Annoscia &...: Opća povijest umjetnosti/ Zagreb
Francis Kelly: Restaurierung von Gemälden und Drücken, München 1979
Ivo Fressl: Slikarska tehnologija, Zagreb 1966.
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters
J.L.F. Merimée ( otac Prospera): De la Peinture à l'Huile , 1830.
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno
izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006,
Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964.
K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983.
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986.
Kurt Wehlte: Werkstoffe und Techniken der Malerei, Stuttgart, 1973.
Le Sieur Watin: L'Art de Faire et d'Employer le Vernis ou L'Art de
Vernisage, 1772.
Maltechnik, 1984/3: Über Punisches Wachs, Encaus Pictura Reservata
Metka Kraigher Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007.
Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, Beograd 1999.
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd,
1991.
2
2.1.2.
IZVORI SLIKA
2/1. peinture.video-du-net.fr.
2/2. Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969 / str. 157.
2/3. Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969 / str. 203.
2/4. V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977 ; 16a.
2/5. peinture.video.du-net.fr.
2/6. vlouvre.ru.
2/7. vlouvre.ru.
2/8. T. Kraus: Das Römische Weltreich; PROPYLÄEN , Berl.67, SL. 156.
2/9. Enrico Annoscia &...: Opća povijest umjetnosti/ Zagreb, 206/str. 137.
2/10. Enrico Annoscia &...: Opća povijest umjetnosti/ Zagreb, 206/str. 137.
2/11. Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str.183.
2/12. Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str.181.
2/13. Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str.4 (2) sl. XV.
2/14. Schug-Wille: BIZANC IN NJEGOV SVET, Ljubljana, 1970 / str. 144.
2/15. Christa Schug-Wille: Bizanc in njegov svet, Ljubljana, 1970 / str. 145.
2/16. Z. Dizdarević: Putopis o Sinajskoj gori /DANI, br. 555, S , str.64.
2/17. K.Weitzman,…: IKONE, Beograd, 1983, str. 28.
2/18. vlouvre.ru.
2/19. vlouvre.ru.
2/20. byzantium.seashell.net.nz.
2/21. grupa autora, meĎu njima i K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983, str. 28.
2/22. vlouvre.ru.
2/23. www.bgdcafr.net.
2/24. www.kbf.st.hr.
2/25. peinture.video.du-net.fr.
2/26. Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007, str. 454/1.
2/27. peinture.video.du-net.fr.
2/28 peinture.video.du-net.fr.
.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
-
Xavier de Langlais: LA TECHNIQUE DE LA PEINTURE A L’HUILE, Le
supports, les fonds et les enduits, II. dio, Paris, 1960.
Schug-Wille: BIZANC IN NJEGOV SVET, Ljubljana, 1970.
Sigo Summerecker: Tehnike emulzione tempere, Beograd, 1975.
S.Radončić: Ikone sa Balkana, Beograd 1972.
Summerecker: Podloge štafelajske slike, Beograd, 1973.
V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977.
Vida Hudoklin : Praktična slikarska tehnologija, Ljubljana, 1973.
Wolfhart Westendorf: STARI EGIPT , Ljubljana, 1969.
2/29. Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str.183.
2/30. peinture.video.du-net.fr.
2/31. Art dossier : Fabriano, Giunti, Firenca, 1998.
2/32. T. Kraus: Das Römische Weltreich; PROPYLÄEN , Berl.67, SL. 156.
2/33. peinture.video.du-net.fr.
2/34. peinture.video.du-net.fr.
2/35. peinture.video.du-net.fr.
2/36. vlouvre.ru.
2/37. peinture.video.du-net.fr.
2/38. peinture.video.du-net.fr.
2/39. peinture.video.du-net.fr.
2/40. peinture.video.du-net.fr.
2/41. T. Kraus: Das Römische Weltreich; PROPYLÄEN , Berl.67, SL. 156.
2/42. grupa autora, meĎu njima i K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983, str. 28.
2/43. Milorad Medić: Stari slikarski priručnici I/ naslovna strana
2/44. Milorad Medić: Stari slikarski priručnici II/ str. 126.
2/45. Milorad Medić: Stari slikarski priručnici I/ str. 455.
3
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
4
2.2.
Bliţe odreĊenje sinajske tehnike slikanja temperom
2.2.1. antiĉki utjecaji na tehnike istoĉne ikone
2.2.2. sinajske ikone u tehnici temperom
2.2.1. antiĉki utjecaji na tehnike istoĉne ikone
2.2.1.1. antiĉka tempera
2.2.1.2. koptska post-antiĉka egipatska umjetnost
2.2.1.1 antiĉka tempera
Termin tempera koristi se od davnina, ali , ne mora uvijek podrazumijevati emulzijsko vezivo.
U tradicionalnoj tehnologiji termin tempera ( temperare = miješati ) znači mješavinu vodenih, ili emulzijskih veziva, s kojima su bile vezane boje na zidu „na suho“( za razliku od vezivanja boje „na
svjeţe“ pomoću kreča u malteru. U tom slučaju pigment se miješao samo sa vodom, a ne sa odreĎenom mješavinom vezivnih supstanci, jer je vezivo, kod al fresco slikanja bilo u podlozi, te je
karbonatizacijom vezalo boju ...Naime, za slikanje na suhi zid je potrebna MJEŠAVINA pigmenta i veziva !
„Mješavinom „ je slikano i pisano i na pergamentu, papirusu, papiru, bjelokosti, prepariranoj dasci…Obično se , kao mješavine koriste
jednostavne VODENE OTOPINE tradicionalnih veziva na bazi gume, tutkala, jaja, kazeina...,
- a vjerojatno su već davno koristili i prirodne emulzije ( jaje, mlijeko...) , kao PRVE EMULZIJE.
Takve mješavine koriste već najstarije civilizacije. Tako, da se podsjetimo, već Egipatski umjetnik radi istim postupkom na papirusu, drvenoj ploči, kao i na
zidu. Razlika je svakako u samom nositelju ( koji je posebno adaptiran na upijanje boje):
←2/ 2. Slika na drvenoj ploči : Iz bitke i lova, detalj
Slična je i gradnja na drvenoj ploči; tako se na drvenoj škrinji iz Tutankamonovog groba nalazi bogata figuralna
dekoracija Iz bitke i lova ; ovaj crteţ ukazuje na briţljivo iscrtavanje, čak i izvjesnu narativnost u pokretima ţivotinja, ali uz
poštovanje plošnosti, načina koloriranja i bogatih ornamentalnih segmenata. Drvo je preparirano i izglačano štukom;
format nositelja: 61 x 44 cm; danas se nalazi u Egipatskom muzeju u Kairu
2/ 3. Papirus : Knjiga mrtvih, detalj→
TEMA: posmrtni sud ; umrla muzičarka stoji u pratnji «majke boţje Izide» ispred vage posmrtnog suda…
MJESTO: Deir el-Baharij ; danas: Metropolitan Museum, New York; izmeĎu 1.300 i 1.000 ←/;
konturni crteţ izraĎen je finim kistom i tušem;
zatim su neke oivičene plohe obojene različitim bojama... Često je na kraju sve ponovo pojačano konturama.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
5
Kao vezivo Egipćani su koristili gumiarabiku i tragant gumu sa vodom, ili tutkalo sa vodom ... Nije
isključeno da su različita veziva bila korištena za različite boje.
Boje su se pripremale mljevenjem u avanu i miješale sa vezivom ( za svaku boju je bio pripremljen
poseban kist; najčešće raščupana stabljika, ali se ubrzo javljaju i „moderniji“ kistovi).
nova tehnika
Prema mnogim pretpostavkama nova tehnika, ona, u kojoj ima i emulzoida ( prirodne masnoće),
postaje interesantna Zeuxidu, čuvenom grčkom majstoru, koji koristi tehniku koja bi se prije mogla
nazvati – slikarska metoda pokrivne svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama sa bezbroj
refleksija, a sve u funkciji trodimenzionalnosti:
Za ovu slikarsku metodu pokrivne svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama bilo je neophodno
elastično emulzijsko vezivo, jaje , pogotovo za svijetli impasto, jer bi inače bijela boja bila
nedovoljno pokrivna preko tamne osnove : variranjem debljine bijelog impasta slikar je mogao
postizati gradaciju valera ...
←2/ 4.
Friz u Delosu, detalj
Vjerojatno se ubrzo nakon toga javljaju i inicijative za korištenje voska na hladno, u obliku voštane
tempere…
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
6
voštana tempera Faiyûma
Stare enkaustičke tehnike , poznate Egipćanima, Grcima i Rimljanima, pogotovo kod dekoracija na kamenu i drvetu – tako zvanom tehnikom ganosis vjerojatno su uticale na razmišljanja o korištenju
voska i tako zvanim hladnim postupkom , kao tehnikom tempere. Sa sigurnošću moţemo tvrditi da se enkaustika kao samostalna tehnika javlja u četvrtom vijeku ←/, dakle, početkom helenizacije
Egipta, što bi moglo da uputi na grčke zanatske utjecaje. Ali, kako navodi još Maroger1…
…svakako je kao medij starija tempera od jaja od ove voštane…
Emulzijsko vezivo, korišteno kod tehnika Faiyûmske tempere , je specifično:
u pitanju je kombinirana emulzija, kod koje je glavna komponenta -cera colla
- saponificirani vosak.
KLASIĈNA CERA COLLA :
Facsimile Jehana LEBEGUEA , sluţbenika u uredu za mjere MINT-a u Parizu ( prema prijepisu manuskripta Alcheriusaili Alceriusa iz 1430. godine, dokazuje , da su recepti za pripremu voštanovodenih otopina jako stari (→Merrifield): 1 funta kreĉa i 12 funti pepela stavi u kipuću vodu i kuhaj,
ohlaĊeno dekapiraj i procijedi kroz tkaninu a zatim u tu otopinu stavi
4 funte bijelog voska i ostavi da se kuha izvjesno vrijeme; zatim dodaj otopinu ribljeg tutkala ( 1 do 1,5 unĉa) i neka kuha ...
zatim dodaj 1 do 1,5 unĉe mastica ( vjerojatno gume ...).
Veziva tempere su već tada često bila kombinacija tradicionalnih hidrofilnih veziva, onih, korištenih prilikom slikanja na papirusu ili zidu, uz dodatak elastičnijih komponenti na bazi ţumanjka,
voska, smola, i sličnih supstanci. Isto tako, često je vezivo tempere , pogotovo ono na bazi voska, korišteno u kombinaciji sa „pravom“ enkaustikom ...
Korištenje voštane emulzije za slikanje spominje već Plinius, Stariji i Dioskorides.
Prema njima u obzir dolazi .... punski vosak : da bi se on dobio ,kako smo već napomenuli,...
…trebalo je PUNSKI VOSAK kuhati u slanoj vodi i procijediti kroz gazu više puta, a zatim ostaviti na zraku, suncu i mjeseĉini više dana, da bi se osušio i izbijelio ...
on je zatim saponificiran dodatkom luţine ...
LUŽINA je najčešće podrazumijevala pepeo od drveta; kasnije je nazvana POTAŠA (holandski: pot = lonac; asch = pepeo); po kemijskom sastavu – kalijev karbonat.
Berger 2 smatra da je punski vosak (kako je sam provjeravao) bio mješavina: 100 dijelova obijeljenog voska,
10 dijelova potaše i
150 dijelova vode
( slično smatra i Werner of Neustad ...).
1 Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters); djelo je zasnovano na osnovi vlastitih iskustava i provjeri starijih uputa, pogotovo autora kao što su:
De Mayerne: Pictoria, sculptia et quae Subolternarum Artium ( 1620)
Le Sieur Watin: L'Art de Faire et d'Employer le Vernis ou L'Art de Vernisage (1772)
J.L.F. Merimée ( otac Prospera): De la Peinture à l'Huile ( 1830)
2
Berger: Beiträge... Vol-I/str. 100.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
7
PUNSKI VOSAK3 je posebna vrsta preraĎenog voska ( kuhanog u mineralnoj sodi, koja se kopala u blizini Karthage;
ali, Dioskurides spominje, umjesto ove sode, kuhanje u otopini klor-natriuma; kod Pliniusa se sve ove vrste bazičnih
kemikalija nazivaju nitrum). Suvremena istraţivanja , na osnovu razmatranja svih dosada poznatih starih tekstova, kao i
na osnovu novih tehnoloških saznanja, potvrdila su hipotezu, da je u pitanju posebna vrsta voska – tako zvani
ESPARTO VOSAK od specijalne stepske trave koja raste u Tunisu, i ima točku taljenja višu od pčelinjeg voska ( na 79
°C). (navod:
Berger smatra (Beiträge... Vol-I/str. 100) da je punski vosak (kako je sam provjeravao) bio mješavina:
100 dijelova obijeljenog voska,
10 dijelova potaše i
150 dijelova vode
( slično smatra i Werner of Neustad...).
Danas se u praksi – razne vrste voštanih emulzija nazivaju voštano mlijeko ( engl. Wax Milk odn. franc. Lait de cire);
Antonio Paccheri je eksperimentirao sa voštanom emulzijom na zidu, kombinirajući saponificirani vosak, kojeg je
nazivao punski vosak, sa gumiarabikom!
Danas se u praksi – razne vrste voštanih emulzija nazivaju voštano mlijeko ( engl. Wax Milk odn. franc. Lait de cire);
Antonio Paccheri je eksperimentirao sa voštanom emulzijom na zidu, kombinirajući saponificirani vosak, kojeg je
nazivao punski vosak, sa gumiarabikom !
Tako su, pored već razmatranih enkaustičkih mumijskih portreta, očuvani i oni kasno helenistički portreti,
temperom, kao što je Artemidorov portret , danas u British Museumu :
←2/ 5.
slikani emulzijskim vezivom, ali često i voštanom
Egipat: Artemidorov portret, sarkofag u cjelini i detalj →
Kako navodi prof. Medić…
4
...saponificirana supstanca procijeĊena je kroz gazu, isprana mlakom vodom i osušena na sobnoj temperaturi;
tome je dodavano ulje i ţumance ( ponekad i guma)
za elastiĉnost i veću lepljivost i ĉvrstoću nakon sušenja ...
3
4
Über Punisches Wachs, Encaus Pictura Reservata / Maltechnik, 1984/3 str. 44.
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999/ str. 69.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
Prema Summereckeru5…
...saponifikacija pĉelinjeg voska izvodi se najlakše otopinom neke luţine pri ĉemu se saponificira samo jedan sastavni dio voska
( tako zvana cerotinska kiselina, koje u vosku ima 14 %) ;
nastali cerotinski sapun emulgira ostale dijelove voska i time tvori emulziju...
Kako navodi Vida Hudoklin6 – u zadnje vrijeme u ovu svrhu se sve više koriste sintetski voskovi, koji se lakše osapune …
Recept:
- 200 g oĉišćenog i izbijeljenog voska, usitnjenog, sipamo u posebno pripremljenu otopinu potaše i vode:
- 500 ml destilirane vode i
- 40 g. potaše (kalijevog karbonata) stavimo u vodenu kupelj i zagrijavamo; na toplu otopinu potaše sipaju se ljuske voska uz
stalno miješanje i dalje zagrijavanje;
da bi se vosak dobro saponificirao, potrebno je smjesu kuhati cijeli sat u vodenoj kupelji;
time će nastati bjelkasto mlijeĉna voštana emulzija koju treba do hlaĊenja lagano miješati;
sada se emulzija, koja ima minimalnu vezivnu snagu
( ali zato doprinosi svilenkastom, specifiĉnom sjaju boje)
mogu dodati i druga veziva, odnosno emulzije ...
2/ 6.
Egipat: Artemidorov portret, detalj →
Dekoracija samog sarkofaga ( visina 1,67 m) podsjeća na faraonske uzore; Trajanovo doba ( 98 – 117); u pitanju je mladić od 20
godina…Voštana tempera - CERA COLLA poznata voštana emulzija koju spominju ikonopisci - kombinaciju voštanog sapuna sa
nekom od poznatih emulzija, ili sastavljenim komponentama već u startu…
Artemidorov portret je raĎen u helenističkoj tradiciji i ugraĎen je u samom sarkofagu na mjestu lica, oivičen zlatnim ukrasima koji se
nastavljaju i pozlatom u vidu lovorovih listova na samom portretu…
Vidljivi su tečni potezi voštane tempere…
Izuzetna slikarska vještina u gradnji podrazumijevala je i briţljivu pripremu izradom skica i studija koje su definirale ovo ţivo i uvjerljivo
prikazivanje fizionomija. Većinom je slikano na male , relativno tanke daščice, prosječne veličine 35 x 18 cm i debljine, najčešće 1,6 do 2
mm; obzirom na to da su bili portreti namijenjeni postavljanju na mumije i da su ih balzamatori savijali i stezali da bi ih prilagodili njenom
obliku, daščice nisu ni mogle biti veće, a morale su biti što tanje da bi se lakše savijale...
5
6
Sigo Summerecker: Tehnike emulzione tempere, Beograd, 1975, str. 82.
Vida Hudoklin : Praktična slikarska tehnologija, Ljubljana, 1973, str. 95.
8
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
9
vrsta drveta:
egipatska smokva, kiparis, cedar, sykomora, bor, jela, limun...
obrada: najlakše su istanjivali daščice od smokve, koje su nekad i kuhane, a najdeblje one od kiparisa;
Na neoštećenim mjestima ili na rubu vidljivo je iscrtavanje crnom vodenom bojom. Pigmenti su miješani sa
emulzijskim vezivom… Na slici na jednom sarkofagu iz prvog stoljeća /→, vidi se slikar sa kutijom sa
pregradama (u kojima su suhi pigmenti) i stalkom za slikanje...
Slikano je na hladno, dugotrajnim radom ... Paţnja je posvećena svakom detalju.
U manuskriptima se spominje često priprema voštane tempere kao sljedeća kombinacija:
...uzmi tutkala, luga i bijelog voska u jednakim koliĉinama,
izmiješaj sve to i stavi na vatru da se rastopi;
dodaj boje toj mješavini, razmuti dobro i slikaj ...
kad se boja osuši… glaĉanjem je osjajiš;
lak ne treba stavljati ...
Kasnije, kod bizantskih ikona, podrazumijevala se i kombinacija slikanja na zlatnoj osnovi u cjelini ili u
segmentima; tako se u kontekstu slikanja voštanom temperom napominje da treba ...
...ostaviti da se boja osuši, a zatim ćeš moći da je glaĉanjem osjajiš.
Pozlata će, ako je koristiš, postati vrlo sjajna.
2/ 7.
Egipat: Artemidorov portret, detalj
Na Artemidorovom portretu su vidljivi ti tečni potezi voštane tempere, svijetlo tamno modeliranje, uz pastozniju voštanu blistavost u detaljima, pogotovo oko očiju i samog sjaja inkarnata …
Ima i zlatnih detalja ( lovorov vijenac)… Slikanje zlatnih lovorovih grančica vjerojatno je izvedeno mordentom …
Očito je ovaj portret raĎen u tradiciji grčkog slikarstva na tankim daščicama, koje se nije sačuvalo, iako znamo neke relevantne činjenice kao, na primjer, da je Apelles već u IV stoljeću ←/ koristio
firnis i asfalt za premazivanje slika. Zato se pretpostavlja da se ispod ovog laka vjerojatno nalazila boja karaktera tempere koju je lak na taj način trajno zaštićivao... Na osnovu zapisa znamo , da je
premazivanje uljem već od davnina imalo i ritualni značaj.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
10
znaĉaj kolekcionara
Već u drugom stoljeću stare ere javlja se sve veći interes za umjetnička djela, koja se ne čuvaju samo u
pinakotekama i galerijama već i u privatnim zbirkama. To je bilo vrijeme kolekcionara. Zato umjetnici, koji u to
vrijeme više nisu bili anonimni, mogu vidjeti u tim zbirkama klasična djela i oponašati ih…
Prema Vergiliju - umjetnici su bili po rangu nešto niţe od vojnika i činovnika, ali pjesnici i pisci imaju neznatnu
prednost. Kao što smo već napomenuli, grčki majstori prenose svoja zanatska iskustva, kako izrade mozaika,
tako i izrade zidnih i prenosivih slika, rimskoj civilizaciji.
baštinici helenistiĉke tradicije:
Poznato je da su slikari, baštinici helenističke tradicije, pogotovo one, obogaćene egipatskim tradicionalnim
iskustvima, poznavali sve one supstance, koje su se nekada koristile za iluminacije, kao i one korištene za
ganosis, kao i za balzamiranje ...
Često su helenistički portreti raĎeni i temperom na platno ( platno je preparirano gipsanom preparacijom, te
kasnije, kada je oslikano, zalijepljeno na daščice, ukrašavane zlatom i dragim kamenjem, te okivane srebrom ...)
kako je zapisao profesor Medić7...
...bojama vezanim jajetom, ĉistim ili miješanim sa gumiarabikom.
Osvjetljavanje oblika postizano je tankim paralelnim i unakrsno postavljenim linijama boja ...
Kako je to izvedeno na ovim portretima, prepoznajemo mnogo kasnije,
u temperama iz srednjeg vijeka i renesanse.
Sačuvani su primjeri slikanja temperom na nekim iluminacijama, kao i na zidnim slikama u grobovima iz
perioda helenizma (Delos, Volos...). Dakle, praksa slikanja, pored voštanih, i sa proteinskim emulzijama
primjenjivana je i za slikanje na drvenim pločama. Moţda najstariju sačuvanu, pravu proteinsku temperu na
drvetu, čuva muzej u Berlinu. To je porodični portret Septimusa Severusa i njegove porodice:
←2/ 8.
Rim: Septimus Severus i njegova porodica
Rim; danas: Staatliche Museum, Berlin; 199. godina /→ ; Ø 30,5 cm.
Ovaj porodični portret slikan temperom na drvenoj ploči, vjerojatno je nastao za vrijeme dok je Septimus
Severus sa porodicom bio u Egiptu…( druga supruga Julia Domna i sinovi Ceracalla i Geta ; Geta je istrugan
jer ga je brat ubio i preuzeo prestolje …)
7
Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, Beograd 1999/ str. 64.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
11
Ali, u latinskim tekstovima se više od tri stoljeća ranije spominje slikarica Jaja (ponekada pisano Jaya ili Lala - grčka slikarica iz Kizika; Cyzicusa , značajnog u vrijeme pergamske drţave koja
propada kada 133 g.←/ umire zadnji kralj Attalus III. Tada postaje dio rimske azijske provincije), koja je radila portrete temperom, kao i minijaturne portrete na bjelokosti tehnikom enkaustike.
Slikarica Jaja iz Kizika otišla je iz Pergamona nakon propasti tamošnjeg kraljevstva ( 133 g. ←/) u Rim i iskazala se kao vrsna slikarica portreta…
Temperom je slikano i na zidu: u nalazištu DURA-EUROPOS na Gornjem Eufratu pronaĎene su slikarije hrama – posvećene boţanstvima Palmire iz sedamdesetih godina NE. Ove slike imaju sva
obiljeţja bizantskog hijeratizma ... Iako je sama Grčka, pogotovo nakon IV stoljeća, doţivjela dekadenciju ( u Ateni dolazi i do progona nekršćanskih filozofa), ona je još uvijek snaţna u
Konstantinopolu… I samo se Bizantsko Carstvo u srednjem vijeku često opisuje kao grčko . 395. godine Grčka ulazi u sklop istočno rimskog – bizantskog carstva.
Slike na zidovima crkava u Solunu i Nikopolisu te na Lezbu podsjetnik su na aleksandrijski utjecaj , dok se slike iz manastira na gori Atosu, nastale kasnije, načinjene u stroţem bizantskom stilu.
Venecija je takoĎer baštinik i bizantske kulture. Tako Bazilika sv. Marka u Veneciji nikada nije izgubila svoj bitno bizantski značaj, a po svojoj je zamašnoj zbirci ikona, kao i drugih umjetničkih
ţanrova, značajan je primjer bizantske umjetničke kulture na Zapadu.
2.2.1. 2 koptska post-antiĉka egipatska umjetnost
KOPTI, kristijanizirani Egipćani ( grč. Aiguptos, rim. Egiptos, arap. Kipt) su nasljednici kaste Ptolomeja.
Koptska umjetnost je umjetnost kršćana na području doline Nila u Egiptu, a u nekim slučajevima i u današnjoj Etiopiji. Njihova umjetnost sadrţi četiri različite karakteristike - staroegipatsku,
helenistiĉku, kršćansku i sasanidska. Ipak, u njoj gotovo da nema stilskog utjecaja staro-egipatske umjetnosti zbog gotovo potpunog uništenja dinastijskih kultura do kojeg je došlo u Aleksandrovo
vrijeme. Ali, iako nema stilskog utjecaja starije egipatske civilizacije, postoji kontinuitet u zanatskim iskustvima !
2/9
2/10.
2/ 9. Dvije stranice iz Evanđelja: Sveti Marko i Mihovil ( u carskoj odjeći)
Biblioteca Apostolica Vaticana; rukopis je nastao u Kairu. Glavna su uporišta u tom starome svijetu bili Carigrad i Aleksandrija, pa se njihov utjecaj proširio i na šire područje. Bizantski se stilovi i teme
primjećuju na mnogim sitnijim koptskim umjetninama, od manjih slika na drvu, raznovrsnih drvenih intarzija, vezova na odjeći, ali i minijatura u svetim knjigama…
2/ 10. Ukrasni rub na rukavu tunike Museo Nazionale di Antichità; Ravenna. Višebojni se vuneni rub ističe na kobalt-plavoj tkanini ( pogrebna svećenička odjeća)
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
MeĎu najstarijim sačuvanim ikonama,
slikanim temperom, spominje se IKONA
SA KRISTOM I MENASOM , pronaĎena u
Bauîtu:
Ikone su prije toga slikane enkaustičkom
tehnikom. IKONA .... grč. slika je u početku
predstavljala distinkciju od freske dakle,
slikanje na pločama a ne na zidu
←2/ 11. Bauît: IKONA
SA KRISTOM I MENASOM
detalj→
Bauît; danas: Paris, Louvre; 6. stoljeće;
57 x 57 cm.
TEMA: Menas je bio egipatski svetitelj koji je
bio mučen pod Dioklecijanom;
oboţavanje svetaca bilo je inače tipično u
početku, prije svega , za područja istočne
crkve ...
TEHNIKA: tempera na drvenoj ploči
izuzetnog majstorstva; svijetle boje i čudne
proporcije ipak odaju provincijski koptski stil;
Ţitelje je podsjećalo ovo oboţavanje na nekadašnje oboţavanje likova, kao i na portrete umrlih ( mumijske portrete)
Zato na ove ikone nailazimo i na Sinaju…
Koptska post-antiĉka egipatska umjetnost prenijela je, euro-azijskim kulturama inovirani oblik zanatski-tradicionalne egipatske umjetnosti, obogaćen helenističkim, bizantskim kao i sasanidskim
stilskim utjecajima.
Ovdje se raĎa onaj kontemplativan odnos do stvaralaštva u tišini samostanskog ţivota, bliskog egipatskoj religioznosti i tradiciji stare egipatske civilizacije. Koptska umjetnost je u vrijeme nastanka
Ikone sa Kristom i Menasom još autohtona. Kasnije koptska umjetnost dolazi pod utjecaj islama.
12
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
Iako je islam uticao na ikonoklazam, svojom
poznatom tolerancijom – prihvatio je neke
ikonopisce izgnane pod ikonoklazmom i tako
odrţavao kontinuitet zanatskih iskustava u
bizantskom svijetu.
Temperom, su graĎene i ikone - Dvojni portret
i Apa Abraham.
Dvojni portret je slikan temperom na
drvenoj ploči izuzetnog majstorstva;
Klaus Wessel8 smatra da je u pitanju
prepoznatljiv Aleksandrijski atelijer.
PotvrĎeno je da je slikano ţumanjkom !
←2/ 12. Bauît: Dvojni portret muškarca i ţene
Bauît; 6. stoljeće.
Apa Abraham je takoĎer slikan temperom na drvenoj ploči;
evidentne su jače „oţivke” slikane svijetlim pokrivnim uzdizanjem.
Ali, u isto vrijeme rade se i enkaustičke slike.
Zato je očito da se i tehnikom tempere ţeli postići barem dio one pikturalnosti koju su majstori tog vremena postizali u tehnici
enkaustike… ( sama skiagraphia i koloriranje više ne zadovoljava) .
2/ 13. Bauît: APA ABRAHAM →
Bauît; danas: Berlin, Staatliche Museum; 6. do 7. stoljeće; 36,5 x 26,5 cm.
8
Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str. 181
13
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
14
I malobrojne sačuvane koptske zidne slike iz Bauîta raĎene su slično kao i prve ikone – dakle, temperom.
Osjetan je sirijski stil, što se vidi komparacijom sa Rabulovim kodeksom iz istog vremena, očito izraĎenog u Siriji.
←2/ 14. Rabulov kodeks: Raspeće i ţene kod groba
Kodeks iz Zagbe na Eufratu; danas: Firenza, Biblioteca Laurenziana, Plut. I, cod. 56; 586.; nastao je oko 586. godine ; za kompoziciju
iluminacije primijenjena je monumentalna kompozicija u dva nivoa, kao da je u pitanju zidna slika u apsidi, kakve primjećujemo u Egiptu.
Strane sa tekstom i slikama su odvojene. Ilustracija tekstova je analogna zidnim secco dekoracijama...
Tako i ovdje kompozicija podsjeća na zidne dekoracije u apsidama. Tu je i tipična raspodjela u trakama ...( u gornjem dijelu Krist, a u donjem neki
biblijski prizor...)...
Murali u koptskom Bauitu , prema mnogima, oponašaju izgubljene dekoracije velikih katedrala:
koptski samostan Bauît istočnom carstvu je prenio sva antička zanatska iskustva a kasnije , pod utjecajem islama (nadiranjem Arapa u Egipat i
dalje) njegovao je dekorativne elemente u likovnoj umjetnosti. Njegov utjecaj stiţe preko Jeruzalema u Konstantinopol i na Cipar ( gdje se tradicija
sačuvala i od prebjeglih ikonodula ), a u drugom pravcu – koptsko zanatsko iskustvo je preko zapadnih Cenobita stiglo preko Španjolske i Irske
do francuskog Clunyja…
2/ 15. Bauit: Krist na prijestolju iznad Marije i apostola, detalj→j
Slika iz apside u kapeli VI. u samostanu sv. Apolon; danas: Koptski muzej , Kairo; 6.-7stoljeće; TEMA: tz. epifanija ( razglašenje Boga); u gornjem dijelu je dokaz Kristovog
boţjeg bića, dok donji pojas ukazuje na svjedoke ovog dogaĎaja ...; TEHNIKA: način
rada poznat u grčkoj i rimskoj umjetnosti; moţda je u pitanju i miješana tehnika, koju su
na istočnom Mediteranu poznavali i prije kretskih majstora prave buon-fresco tehnike...
slikane na ţbuci od kreča, pijeska i komadića razbijene cigle, a ponekad i fragmenata stare freske; ali, ima i mjesta slikanih al secco.
CIRCULUS ZANATSKIH UTJECAJA se kriţarskim osvajanjima Bliskog istoka zatvara ( Cipar, a neko vrijeme i Konstantinopol, osvaja
Ričard, Lavlje srce – 1191) . Tako istoĉna i zapadna ikona sve do renesanse zadrţavaju zanatski kontinuitet i meĎusobno se nadopunjuju i
obogaćuju. Pozlata je u tom hiljadugodišnjem iskustvu predstavljala vrhunac zanatskog umijeća. Mnoga istraţivanja u alkemičarskim
laboratorijima starog svijeta zapisana su u starim uputama, često pisanim , za nas, nerazumljivim terminima. Helenistički i koptski Egipat je
očito predstavljao riznicu starih tajni. U Aleksandriji je znanje bilo skupljeno u biblioteci ali i u ličnim zbirkama. To potvrĎuju i neki, do danas
sačuvani termini, koji podsjećaju na ovaj kontinuitet zanatskog iskustva… Tako termin bain-marie podrazumijeva kupelj ( grijanje tvari u
kupelji , tako da se jedan sud nalazi u drugom, što je bilo neophodno za otapanje tutkala, voska, guma....). Ime potiče od tradicije alkemičara još
od Marie la Juive9 , koja je ţivjela u Aleksandriji u četvrtom stoljeću naše ere…
9
Xavier de Langlais: LA TECHNIQUE DE LA PEINTURE A L’HUILE, Le supports, les fonds et les enduits, II. dio, Paris, 1960, str. 87.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
2.2.2. sinajske ikone u tehnici tempere
Bizant nastavlja u kontinuitetu tradiciju Rimskog carstva sve do polovine X V. vijeka. U prvom periodu, za vrijeme Teodosija i Justinijana, primat Istoka nad
Zapadom bio je očigledan.
Justinijan je objedinio duhovnu i svjetovnu vlast.
Bio je veliki pokrovitelj umjetnosti.
Glavno uporište bila je Ravenna, ali majstori i materijal dolazili su iz carigradskog dvora ...
Ovo se nastavlja i za vrijeme carice Gale Placidije u V. vijeku.
U to vrijeme Justinijan je sagradio crkvu u podnoţju Sinajske gore - manastir Sv.Katarina kojeg smo već razmotrili u kontekstu Sinajskih ikona slikanih u
tehnici enkaustike…
←2/ 16. Sinajski manastir
Manastir Sveta Katarina nalazi se podno Sinajske gore, u masivu Horiva ili Horeba, kako kaţu Jevreji, podno
Mojsijeva brda ili Djebel Mousa, kako bi rekli beduini… (uklesano je 3.750 kamenih stepenica do vrha,
gdje...se nebo čini sasvim na dohvat ruke). Podno ove gore, već 330. godine poslije Krista ovdje je carica
Jelena, sveta Jelena, Konstantinova majka, na mjestu biblijskog gorućeg grma podigla kulu, a uz kulu mali
manastir Sv. Marije ( stare knjige kaţu da je tako htjela zaštititi ţivote nekolicine sinajskih monaha, odreĎujući
time mjesto na kojem će dva vijeka kasnije zakopati temelje Stefanos, dvorski arhitekta moćnog Justinijana.
Više o Sinaju razmotreno je u okviru Sinajske enkaustiĉke ikone. Manastir je kasnije integriran u Latinsku biskupiju u Jeruzalemu, ali je potpao pod
jurisdikciju vladike od Petre.
Jedan od tipičnih primjera sinajske temperne tehnike je ikona, nastala nakon ikonoklazma, u desetom stoljeću - Kralj Abgar prima ubrus :
2/ 17.
Sinaj: Kralj Abgar prima ubrus, detalj →
Sinaj, Sv. Katarina; nakon 944. godine; gornji dio desnog krila triptiha; tempera ( ţumanjak).
Kao i Dvojni portret muškarca i ţene iz Bauîta i ovdje su evidentne jače „oţivke” slikane svijetlim prekrivajućim uzdizanjem; u isto vrijeme rade
se još uvijek i enkaustičke slike…
Kako smo već napomenuli - bizantska ikona ima uvijek dvostruku ulogu: vaţna je kultna namjena: - da evocira lik Krista, Bogorodice ili
nekog svetitelja… 10Te prvobitne „prave” svete slike bile su polazna toĉka za kasnije, ĉovjekovom rukom, slikane portrete ...
Naime, postojalo je vjerovanje da se Krist, zajedno s Bogorodicom ukazao sv. Luki i dozvolio mu da ih naslika. Vaţna je i umjetnička komponenta:
- da svojom ljepotom i plemenitošću lika, ispune promatraĉa divljenjem i probude u njegovoj duši religiozna osjećanja ...
10
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
15
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
16
Bizantski pjesnik kaţe ikonopiscima otprilike ovako:
...11nemojte nam slikati ovo što zajedno gledamo sa ţivotinjama, dajte nam nešto od aure neba !
Sinajske ikone prije ikonoklazma, uglavnom su slikane enkaustičkom tehnikom, ali se već tada ponekad susrećemo i sa tehnikom tempere, poznatom i u vrijeme
helenističke Grčke. Naime, dodatak jajeta, pored dobrih tehnoloških svojstava, koja su uočena veoma rano, imao je i simboliĉki znaĉaj – jaje je bilo oduvijek simbol
„novog ţivota“…
Nakon ikonoklazma, temperna tehnika se koristi češće od enkaustičke.
Sinajska tehnika slikanja temperom oţivljava ponovo ona stara helenistička zanatska iskustva, iskustva velikih atenskih slikara, pogotovo Zeuxida, za kojeg su
mnogi zapisali, da mu je . „tehniĉko oslobaĊanje „ u prenesenom smislu riječi, nudio i novi medij, kojim je mogao slikati -... pinxit et monochromate ex albo 12...
Već smo više puta napomenuli, da je Plinius moţda htio reći da je Zeuxid koristio tamne boje na bijeloj osnovi, te je moţda bliţe tumačenju, da je koristio svijetli
impasto ... Variranjem debljine bijelog impasta mogao je postizati gradaciju valera ...
Kod slikanja bizantskih ikona ovaj impasto evidentan je, prije svega…u „oţivkama“.
Za mnoge sačuvane Sinajske ikone profesor Weitzmann 13smatra da su vjerojatno naslikane u Carigradskim radionicama. Ali, u samostanu Sveta Katarina monasi
slikaju i u osmom stoljeću, za vrijeme ikonoborstva. Naime, samostan se tada nalazio na islamskom tlu, nad kojim carski dekreti o zabrani slikanja lika nisu imali nikakvu
moć ... I poznata ikona Krist Pantokrator, naslikana početkom 13. stoljeća slikana
je na Sinaju:
2/ 18.
Sinaj , samostan Sv. Katarina: Krist Pantokrator
Tempera na drvetu; 101,6 X 66,4 cm; tempera žumanjkom; izraţena je linearna, realistička interpretacija,
karakteristična za komnenski period…
Naime, Weitzmann napominje, što smo već napomenuli u razmatranju enkaustičkih sinajskih ikona, da je ...
... u samostanu Sv. Save, koji je u blizini Jeruzalema
Jovan Damaskin pisao svoj spis u odbranu ikona i sigurno se brinuo za to da se u Sinaju nastavi slikanje ikona.
Samostan Sveta Katarina, koji je zavisio od Jeruzalema, ima više ikona
koje su nastale u ovom kritiĉnom periodu ...
Za komnenski period karakteristična je linearna, realistička interpretacija…
2/ 19.
11
Sinaj , samostan Sv. Katarina: Krist Pantokrator, detalj →
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 28.
V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXX V, 64)
13
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986, str. 19
12
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
←2/ 20.
Historijska karta: Bizant za vrijeme vladavine Komnena
U komnenskom periodu, u 12. i 13. stoljeću, Bizantskom carstvu još uvijek pripadaju, pored Balkana i Istra i
Venecija, te Apulia ( juţna Italija, te otoci Sicilija, Sardinija, Korzika….)
Sačuvano je i mnogo „mlaĎih“ ikona, nastalih u samom samostanu, ili pristiglih iz carigradskih i drugih radionica. Zanimljiva
je ikona iz XIII stoljeća Sveti Sergije:
2/ 21.
Ikona: Sveti Sergije→
TEMA: svetac na konju; ţenska figura ( hierarhijski smanjena) čuči u podnoţju konja;
17
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
18
2.3.
Kljuĉne steĉevine, spoznaje i saznanja o sinajskoj temperi:
Krist Pantokrator
2.3.1. uvodne napomene
2.3.2. princip gradnje
2.3.3. instrumentacija
2.3.1. uvodne napomene
←2/ 22.
Sinaj , samostan Sv. Katarina: Krist Pantokrator
DATACIJA: naslikana početkom 13. stoljeća, na Sinaju; izraţena je linearna, realistička interpretacija,
karakteristična za komnenski period…
DIMENZIJE: 101,6 X 66,4 cm;
TEHNIKA: tempera na drvetu; žumanjak.
Sinajska tehnika tempere oţivljava ponovo stara helenistička zanatska iskustva, iskustva velikih atenskih
slikara, pogotovo Zeuxida, za kojeg su mnogi zapisali, da mu je . „tehniĉko oslobaĊanje „ u prenesenom smislu
riječi, nudio i novi medij, kojim je mogao ... pinxit et monochromate ex albo 14...
Već smo više puta napomenuli, da je Plinius moţda htio reći da je Zeuxid koristio tamne boje na bijeloj osnovi,
te je moţda bliţe tumačenju, da je koristio svijetli impasto ...
Variranjem debljine bijelog impasta mogao je postizati gradaciju valera ...
Kod slikanja bizantskih ikona ovaj impasto evidentan je, prije svega, u „oţivkama“…
14
V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977/str. 41 ( Pliny, NH, XXX V, 64)
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
19
2.3.2. princip gradnje
princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:
2.3.2.1. pripremni radovi
2.3.2.2. nosilac
2.3.2.3. iscrtavanje
2.3.2.4. pozlate
2.3.2.5. pod slikanje, slikanje, lazure
2.3.2.6. zakljuĉno akcentiranje
2.3.2.6. verniranje
2.3.2.1. pripremni radovi
izuzetna slikarska vještina u gradnji podrazumijevala je i briţljivu pripremu izradom skica i studija koje su definirale ovo ţivo i
uvjerljivo prikazivanje fizionomija;
■ tako već čuvena enkaustička ikona, nastala oko 550. godine, Krist Pantokrator , podsjećajući na Fayûmske portrete, vjerno
dočarava fizionomiju…(tako su oči čak asimetrične…). ( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom
primjeru, označeni su posebnom oznakom ■ ) .
ikonografska škola se je strogo pridrţavala kanoniziranih formi ( nedovoljno vični slikari, kao i početnici, najprije su učili
kopiranjem ...) , što moţemo utvrditi i usporedbom istog motiva u rasponu od čak sedam stoljeća, koliko ima izmeĎu ovog
primjera i našeg – komnenskog… naime, još uvijek su one…
15
prvobitne „prave” svete slike bile polazna toĉka za kasnije, ĉovjekovom rukom, slikane portrete ...
1/ 23. Enkaustička ikona: ■ Krist Pantokrator→
ipak, motiv je potrebno prilagoditi formatu; zato su se morali pripremiti «kartoni»;
15
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
20
kako je crkva za vjernike stvorila odreĎene likove i scene u cilju jednoobraznosti, kopiranje je
imalo veliki značaj: vršeno je na takozvanom masnom papiru; papir se premazivao lanenim
uljem, višak ulja otirao, a kada bi se papir osušio, bio je protrljan prahom od morske pjene da
bi se uklonio linoksin i da bi se boje mogle lako vezati za papir ...
pripremljeni proziran papir polagao se na „prototip“ , te se sa crnom bojom, načinjenom sa
ţumanjkom izvlačio na njemu „skeleton“; istom bojom pravile su se i sjenke;
zatim bi se sačinila bijela boja, kojom su obojena osvijetljena mjesta, a najosvjetljenija su se
bijelom bojom i posebno akcentirala ...
kopiranje lakiranih i uljenih slika , kako navodi Brkić, vršeno je skidanjem neke vrste otiska:
naĉinila bi se crna boja sa sokom od belog luka
i njome izvlaĉile sve crte i senke na originalu;
zatim bi se naĉinila crvena ili neka druga boja,
i njom bi se pokrila sva osvetljena mesta originala;
kada bi se ovako obojeni original osušio, stavio bi se preko njega vlaţan papir,
pritisnuo, a poslije paţljivo skinuo,
pri ĉemu bi vlaţan papir rastvorio boju i vezao je na sebe ...
2.3.2.2. nosilac:
najčešće je nosilac drvena ploča, nosilac i antičkih slika , skupljanih u pinakotekama
( PINAX =grč. drvo);
←2/ 24.
Sinaj , samostan Sv. Katarina: █ Krist Pantokrator ,detalj
( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni pomak označeni su
posebnom oznakom █ ).
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
21
za slikanje ikone sa najčešće koristi daska
2/ 25. Slikarska ploča: ■ shema→
ploča je najčešće sastavljena od više dijelova,( za sastavljanje pojedinih
dijelova drvenih ploča koristilo se jako lijepilo od kazeina i kreča , kao i za
plombiranje neravnina na drvetu;
o tome nas informira već Theiphilus Presbyter u svojoj Scheduli...
navodi točan postupak pripreme kazeina od progrušanog mlijeka:
progrušani kravlji sir ispirao se u toploj vodi nekoliko puta, sve dotle dok se sva surutka ne odstrani.
Zatim se iscijeĊeni sir drţao u hladnoj vodi dok se ne stvrdne, te zatim ribao komadićem glatkog drveta na drvenoj ploĉi.
Zatim se miješao u stupi sa vodom i kreĉem dok se ne dobije gusta masa ljepila ...
U članu XVII – De tabulis altarium et ostiorium et glutine casei naglašava kvalitetu kazeinskog ljepila za sastavljanje pojedinih dijelova daske: zalijepljene i ostrugane
ploče su se obavezno prekrivale …vlaţnom i u vodi razmekšanom konjskom, magarećom ili kravljom koţom… u vlaţnom stanju postavljale na dasku kazeinskim
ljepilom…
…Ako nemaš koţa… mogu biti pokrivene i obiĉnom tkaninom… istim lepkom …
preparira se različitim metodama, najčešće tutkalom i finim gipsom;
- Heraclius u XXIV članu svog priručnika iz 10. stoljeća (De coloribus et artibus romanorum) navodi način izravnavanja ploče za slikanje pomoću specijalnog
kita koji je sadrţao olovno bijelu, sitni prah opeke i rastopljeni vosak…/ Quamodo aptetur lignum antequam pingatur …
- FINI GIPS u ovom kontekstu podrazumijeva preraĎeni pečeni gips, prema Erminiji ...
sirovi gips bi se samleo i ţario u peći, zatim uz neprestano mešanje, da se ne stvrdne,
gasio u vodi, ponovo ţario, opet gasio u vodi i najzad osušio i samleo ...
dobiven je bijeli voluminozni prah koji mi danas nazivamo BOLONJSKA KREDA ... ; sam postupak prepariranja kasnije je opisao Cennini;
procedura grundiranja je , dakle, ista i u tehnikama istočne i zapadne ikone ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
22
način pripreme bijele osnove na pločama ne razlikuje se u početku od one bijele osnove na antiĉkim lekitosima ...
arhaiĉna osnova predstavljala je, u stvari, adaptaciju ploče nanošenjem impregnacije sa tutkalom, te dodatnog trljanja prahom sa brusnog kamena ...
vremenom dolazi do sukcesivnih inovacija:
javlja se više slojeva adaptacije nosioca: impregnacija, preparacija – osnova
2/ 26.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator ,detalj
Heraclius16 u desetom vijeku spominje kao komponente klasičnih osnova –pergamentne koţe, prah za brušenje, cerusu – olovno bijelu, bijeli mineralni prah / zemlju
– glinu, calx – bijelu od kreĉa, paratonium – bijeli mineral, melinus – kredu ...
sve ove komponente, uz odreĎene varijacije, prisutne su i u recepturama starih majstora rane, kasne gotike i renesanse ...
16
Heraclius: De coloribus et artibus Romanorum ( navod: Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, Beograd, str. 193.).
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
u pitanju je dakle tutkalom natopljeno platno, adaptirano utrljavanjem praha sa brusnog kamena ( arhaiĉna osnova )...
nije na odmet navesti i telegrafski jasnu informaciju o tehnici ikonopisa u Likovnoj enciklopediji17:
…premazana tutkalom daska se podlaţe (grundira) slojem alabastra rastopljenog u ţitkom ljepilu; katkada se taj sloj ne stavlja na samo drvo, već na platnenu
prevlaku natopljenu u ţitkom ljepilu.
Na osušenu i izglaĊenu podlogu prenosi se crteţ, katkada pomoću mehaniĉkog „oprašivanja“ kontura kroz rupice u slici koja se stavlja na dasku.
Boje se rastapaju u kvasu ili u vodi s malim dodatkom ţumanjka. Osnova slike najprije se pokriva zlatom.
prema zapisima Heracliusa18 daska se pripremala na sljedeći način:
... dobro izbrusi površinu ... ako je drvo takve prirode da se njegova struktura ne moţe negirati ili ako postoje razlozi a ne mislimo je prekriti koţom ili tkaninom,
( praksa prekrivanja daske sa tkanjem bila je češća na Zapadu nego na Istoku;
ikonopisci su umjesto toga svoje relikvije ojačali metalnim ukrasima)...
istrvi olovno bijelu na kamenoj ploĉi ali ne tako fino kao kad ţeliš slikati njom ...
zatim zagrij malo voska u vatri; konaĉno dodaj prah od opeke i olovnu bijelu; izmiješaj sve ...
ovaj kit se nanosio za izravnavanje površine vrućim noţem ...
na kraju prepariraj sa uljem; pusti da se osuši na suncu ...
u članu XXVI zapisuje i način „armiranja“ daske sa platnom:
Si vis pingere lini pannum, et auru min ipso ponere, sic praepara
Ako ţeliš da slikaš na lanenom platnu i da postaviš zlato na njega, pripremi ga ovako:
potopi platno u to ( pergamentno tutkalo)odmah ga izvadi, raširi vlaţno na ploĉu i ostavi da se suši.
Zatim ga glaĉaj i ravnaj brusnim kamenom ...ti moţeš zatim slikati na njemu bojama pomešanim sa lepkom, jajetom ili smolom…
tradicionalni način pripreme pergamentnog tutkala, slično, kao što ga priprema još i Leonardo zapisao je Riffault:
...staviti kilogram otpadaka pergamenta ( onog pripremljenog za pisanje) u 14 litara vode,
kuhati to sve dok se koliĉina ne smanji na polovinu, procijediti kroz laneno platno ...
17
18
Dr. Vl. Mošin: ikona ( Likovna enciklopedija II, Zagreb, str. 649).
Heraclius: De coloribus et artibus Romanorum ( navod: Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, Beograd, str. 193.).
23
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
24
za razliku od posnih osnova koje su se koristile više na Zapadu, na Istoku su osnovama, pored tutkala i krede, dodavali i firnis i sapun ... ( te je boja manje upijala kod
slikanja); pri samom prepariranju se posebno pazilo da se stavljaju što tanji slojevi…
Dionisije u 6. točki ( kako navodi Brkić19 / str.126) izričito skreće paţnju riječima :
...pazi da ne ţuriš, te da gips ne stavljaš debelo da bi pre svršio, jer kada budeš glaĉao, odvajaće se jedan sloj od drugog i slika će biti neravna ...
po Dioniziju stavljene su na tablu dvije smjese:
prva - samo iz otopine tutkala i briţljivo pripremljenog gipsa ( tečna se nanosila po tabli tri puta),
druga smjesa – u kojoj je osim tutkala i gipsa bilo i prokuhanog lanenog ulja i sapuna ...
dakle, bizantska osnova bila je često emulzijskog karaktera sa platnom kao «armaturom»;
bizantske preparacije, pogotovo one predviĎene za pozlaćivanje pripremane su sa posebnom vrstom tutkala, kojeg su kasnije Talijani nazvali COLLA GRASSETTA.
Zahvaljujući istančanoj studiji iz 18. stoljeća konačno smo proniknuli u stare tajne primjene tutkala u srednjem vijeku i renesansi: naime, prvi sistematičar na ovom
području je Duhmal du Monceau koji je 1771. u svom djelu L’Art de Faire Differentes Sortes de Colle, konačno definirao i one vrste tutkala za koje danas više ne
znamo:
- Colle de Flandre – tutkalo slabije vezivne snage ali izuzetne transparencije i svijetlog tonaliteta,
- La grosse colle d’Angleterre - tutkalo od ušiju i koţe starijih ţivotinja koje ima jaču vezivnu moć;
već Cennini, istina, u svom Il Libro dell’Arte (Kap.CXI) spominje dvije vrste tutkala:
- COLLA MAGRA – posno tutkalo, vjerojatno ono od pergamentnih koţa,
- COLLA GRASSETTA – masno tutkalo, koje sadrţi manju količinu prirodne masnoće koja povećava elastičnost, higroskopičnost, što omogućuje lakše poliranje
pozlate; već tada se znalo da tutkalo koje sadrţi 5-10 % prirodne masnoće – koloidno vezane – predstavlja idealno vezivo za preparacije i pozlate ( dakle, u
pitanju je bila neke vrste prirodna emulzija).
prema Summereckeru20 zgusnuto laneno ulje sa dodatkom sikativa dodaje se u gustu smjesu tutkalne otopine i punila, kako bi što kvalitetnije emulgiralo, a zatim se
rijedi dodatnom tutkalnom otopinom ...
platno, iako poznato od davnina – laneno u egipatskoj civilizaciji, a u evropskoj jako rano i platno od vlakana konoplje, te pamučno u Indiji i Peruu, ali sa Arapima
dolazi u Evropu te se prve tkaonice javljaju već u IX stoljeću; najprije se u slikarstvu koristi kao neke vrste ARMATURA, tkaninom ili trakama tkanine prekrivaju se
fuge i kvrge na drvenim nosiocima štafelajske slike;
19
20
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva i vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str.126.
Summerecker: Podloge štafelajske slike, Beograd, 1973/str. 131.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
25
funkcija ovog lijepljenja bila je prije svega sprečavanje utjecaja ljepila kojim su bile daske lijepljene u ploču i raznih
štetnih materija u drvetu, pogotovo oko kvrga, na samu preparaciju i slikani sloj; vremenom je postao običaj da se
gotovo čitava slika ( a u gotskom kiparstvu i gotovo čitava skulptura) prekrivala platnom i tek takva preparirala; tako je
preparacija bila bolje vezana na platno nego na drvo te je u slučaju manjih deformacija u drvetu slikani sloj ostao
neoštećen; imajući u vidu da su ikone bile najčešće slikane na pozlaćenoj površini – priprema nosilaca je
podrazumijevala briţljivu pripremu: poznato je da su zlatari u srednjem vijeku od jednog dukata mogli izraditi 100 do
145 tankih folija, a danas do 2000 listića koji mogu biti istanjenosti od svega 0,00014 mm; dakle, prozirnost i
istanjenost zlatne folije je bila tolika da je registrirala svaku minimalnu neravninu ili strukturu na podlozi ( zato je
vaţno impregniranje, prepariranje, specijalno brušenje, a ponekad i poliranje prije nanesenog sloja vezivne mase i
same folije)...
drugi bitan faktor je neporoznost nosioca ( vezivo ne smije imati nejednaku snagu vezivanja); za razliku od talijanskih
slikara koji su za osnovu koristili samo fini gips i tutkalo ( dakle posni GESSO SOTTILE ), IKONOPISCI su u
preparaciju pored finog preraĎenog gipsa dodavali pored tutkala često i firnis i sapun; tako Dionisyos u 6. točki
Hermeneiae preporučuje prepariranje sirovim gipsom ...
koji bi se samljeo i ţario u peći, zatim uz neprestano miješanje (da se ne stvrdne) gasio u vodi, ponovo ţario,
opet gasio u vodi i najzad osušio i samljeo ...
ikonopisci su obično stavljali na dasku dvije smjese:
prva smjesa osnove bila je posna ( nanesena u tri sloja), a druga smjesa je sadrţala i ulje i sapun ...
2/ 27.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator ,detalj
priprema za pozlatu
posebno se doraĎivala površina predviĎena za sjajnu pozlatu:
naime, poliment je nanošen na finu osnovu pripremljenu na principu krednih osnova, ali obavezno sa gipsom kao punilom ( radi veće mekoće, plastičnosti i
glatkoće) nanesenu u najmanje 4 tanka sloja, dobro izbrušena; zadnje brušenje se vršilo vodom i špiritom u omjeru 1:1...
prije nanošenja polimenta osnova je briţljivo uglačana:
zaglaĎivanje podloge, obraĎene za pozlatu, izvodilo se raznim materijalima za brušenje…
poliment – emboli
na istoku su to različite smjese, koje, pored bolusa sadrţe i niz drugih komponenti ( loja, vina, sapuna,...);
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
2.3.2.3. iscrtavanje
█ na osušenu i zaglaĎenu podlogu prenosi se crteţ, onaj skeleton ...
što je vršeno, kako smo već naveli, na takozvanom masnom papiru; papir se premazivao lanenim uljem, višak
ulja otirao, a kada bi se papir osušio, bio je protrljan prahom od morske pjene da bi se uklonio linoksin i da bi se
boje mogle lako vezati za papir ...
pripremljeni proziran papir polagao se na „prototip“ ( ili na pripremljeni „karton“) , te se sa crnom bojom,
načinjenom sa ţumanjkom izvlačio na njemu „skeleton“; istom bojom pravile su se i sjenke;
zatim bi se sačinila bijela boja, kojom su obojena osvijetljena mjesta, a najosvjetljenija su se bijelom bojom i
posebno akcentirala ...
kopiranje lakiranih i uljenih slika , kako navodi Brkić, vršeno je skidanjem neke vrste otiska:
naĉinila bi se crna boja sa sokom od belog luka i njome izvlaĉile sve crte i senke na originalu;
zatim bi se naĉinila crvena ili neka druga boja, i njom bi se pokrila sva osvetljena mesta originala;
kada bi se ovako obojeni original osušio, stavio bi se preko njega vlaţan papir, pritisnuo, a poslije paţljivo
skinuo,
pri ĉemu bi vlaţan papir rastvorio boju i vezao je na sebe...
2/ 28. Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator ,detalj→
najčešće se crteţ i urezuje, kako bi bio vidljiv nakon nanošenja pozlate;
često se sada postavlja i plastično ornamentirani aureol i rub oko ivice ploče, kao imitacija rama; kako navodi Dionisije …
...plastiĉnost se postizala time što se konac umakao u gipsanu grund-smesu i polagao krugom linije aureola;
u krugu aureola najĉešće je izvoĊen plastiĉni ornament i to pomoću ĉetkice ...;
ona bi se zamoĉila u gipsanu smesu, koja se onda ĉetkom paţljivo spuštala duţ crteţa ornamenta, najzad se ova plastika ornamenta noţićem
i glaĉanjem uravnjivala i doterivala, i radi konaĉnog ujednaĉenja formi premazivala tankim nanosom teĉne gipsane grund-mase ...
26
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
27
2.3.2.4. pozlate
o zlatopisu piše već u Papyrusu Leidensisu u III stoljeću nove ere; ovaj manuskript je pisan na grčkom jeziku; način kako je ova riznica znanja o zanatu pronaĎena ( u
grobu), govori o tome da se majstor ni poslije smrti nije htio odvojiti od svoji tajni…( koptski samostan Baouît istočnom carstvu je prenio sva antička zanatska iskustva
... Kopti, kristijanizirani Egipćani su nasljednici kaste Ptolomeja… / grč- Aiguptos, rim. Egiptos, arab. Kipt )... ; utjecaj stiţe preko Jeruzalema u Konstantinopol i na
Cipar ( gdje se tradicija sačuvala i od prebjeglih ikonodula) a u drugom pravcu – koptsko zanatsko iskustvo je preko zapadnih cenobita stiglo preko Španjolske i Irske do
francuskog Clunyja...; circulus zanatskih utjecaja zaokruţuje se kriţarskim osvajanjima Bliskog istoka
– osvajanjem Cipra (1191. Ričard, Lavovo srce), neko vrijeme i Konstantinopola, dok Cipar kasnije
prelazi u francuske ruke ...; u vrijeme francuske vladavine iz Il de Francea dolaze na Cipar i arhitekti
katedrala što takoĎer utječe na stil…
←2/ 29. Bauît: ■ IKONA SA KRISTOM I MENASOM, detalj
Bauît; danas: Paris, Louvre; 6. stoljeće; 57 x 57 cm;
tako istoĉna i zapadna ikona sve do renesanse zadrţavaju zanatski kontinuitet i meĎusobno se
nadopunjuju i obogaćuju ...
pozlata je u tom hiljadugodišnjem iskustvu predstavljala vrhunac zanatskog umijeća !
nosilac ikone se pozlaćuje u cjelini ili parcijalno ...
tehnika pozlate na dasci poznata je već najstarijim civilizacijama: već više od 7000 godina ljudi
oplemenjuju predmete i daju im veću i trajniju vrijednost pozlačivanjem finim slojem zlata; pozlata je
poznata Egipćanima, Hebrejima, Grcima, Rimljanima, a posebno ikonografsko značenje ima u srednje
vjekovnom crkvenom slikarstvu kao simbol svjetlosti i svetosti ( aureola i nimb) ...
kako navodi Nemanja Brkić u svojoj dragocjenoj studiji21...
i na Istoku i na Zapadu pozlaćivanje je bilo osnov za celokupni izgled ikone ...
...ovo je raĊeno veoma precizno, a svi daljnji radovi bili su podreĊeni efektu zlata ...
ikonografi su bili sami sebi pozlatari...
tek kasnije, što vidimo iz Dürerovih pisama, slikari su nosili pozlatarima svoje preparirane ploče i iscrtane table da ih oni pozlate ...
21
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva i vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 145.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
28
tehnike pozlaćivanja
u različitim tehnikama pozlaćivanja upotrebljavala su se već od davnina i različita veziva ...
; najčešće su primjenjivana četiri načina pozlaćivanja:
*sjajna pozlata,
*mat pozlata,
*primarna pozlata,
*teĉna pozlata
*sjajna pozlata, postavljanje zlata na poliment i poliranje
u svim pozlatarskim radnjama uvijek je loš zrak uslijed potrebne odgovarajuće konstantne
temperature tokom rada i radi izbjegavanja propuha ...
2/ 30.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, detalj
dakle, poliment se nanosi na idealno glatku, obrušenu i upijajuću površinu u što tanjim nanosima sa mekim pljosnatim kistom ( tako da curi sa kista, ali ne kao voda i ne
u kapima) tri do četiri puta; posebnu paţnju treba obratiti tome, da prilikom nanošenja polimenta ne prelazimo kod jednokratnog premaza više puta po istom mjestu;
osušen poliment ne smijemo brusiti, ali moţe izglačati finim američkim karborundum-uljenim brusnim papirom, a maksimalan sjaj postići i tamponom zguţvane
konjske dlake … ; za finija pozlaćivanja stavljala su se dva do tri sloja zlata; za preciznije, parcijalno pozlaćivanje – poliment se nanosi parcijalno te prije nanošenja
zlata kvasi otopinom alkohola i vode (1:2), kao regulatorom bubrenja i vezivanja metala, zatim se folija podiţe kistom i nanosi na odreĎenu površinu ( ako poliment
nedovoljno bubri, zlatne folije neće biti dovoljno vezane za podlogu, ali i ako bubri previše, javljaju se poteškoće; poliment tada prodire kroz folije i stvara mrlje ...);
poliranje pozlata:
jedino pozlata na poliment dozvoljava poliranje do visokog metalnog sjaja; zlato je spremno za poliranje već tri sata nakon nanošenja na poliment ... ; do 16.
stoljeća poliralo se zubom od vepra. Brkić spominje uglačano kamenje ametista, granita, rubina, safira, topaza ili zub psa, leoparda, lava, vuka ili mačke.; danas se u ove
svrhe koriste alatke od ahata; prilikom poliranja bilo kojim oruĎem potrebno je često provući polirku kroz kosu radi minimalnog zamašćivanja; često se preporučuje da
se poliranje započinje preko tankog papira, koji se stavlja na dobro osušenu i čistu pozlatu ...; prije poliranja potrebno je mekim kistom ( ili komadićem vate) odstraniti
suvišne komadiće zlatne folije; često se preporučuje da se poliranje započinje preko tankog papiraa kasnije i direktno… 22 Thompson preporučuje da se zlato najprije
polira jelenjom koţicom, u koju je utrljano malo voska, a tek nakon toga staviti poliranje sa polirnim alatkama ; glačanje se izvodi komadom kosti, zubom zvijeri…
22
Daniel V. Thompson: The practice of Tempera Painting, str. 57.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
29
punciranje
2/ 31.
Fabriano: ■ Poliptih di Valleromita, detalj punciranja→
tamo gdje će se na zlatu slikati potrebno je ponovo pojačati ( urezati „zubom“ )
linije…
utiskivanje ornamenata, linija i slično, pomoću specijalnih puncirnih alatki ( ţigova; u
početku od tvrĎeg drveta, tek kasnije od metala…) moţe se izvoditi odmah nakon
poliranja pozlate; za razliku od punciranja kod kovanja, gdje se puncira udaranjem
puncirki čekićem, ovdje se punciranje vrši samo jakim pritiskivanjem…
←2/ 32. Ohrid, crkva Bogorodice Perevleptos: ■ Krist ,detalj
iako ovaj poklon ohridskog arhiepiskopa Konstantina Kavasile, očito dolazi iz solidne
slikarske radionice ( moţda iz Soluna), način punciranja je identičan u svim tadašnjim
bizantskim školama…; na naličju ikone velikog formata nalazi se natpis u kome se
spominje darodavac i godina slikanja 1262/3…
*mat pozlata
razlikujemo:
- tradicionalnu mat pozlatu na poliment,
- mat pozlatu na ulje (mordent) i
- sekundarnu mat pozlatu
tradicionalna mat pozlata na poliment
stari majstori se često nisu mogli odreći posebne draţi koju u pozlaćivanju pruţa kombinacija sjaj i mat…
mat karakter pozlate postiţe se mat polimentiranjem ( nanošenjem mat lazure- pozlatarske ţelatine - preko sjajne pozlate na poliment; koristi se i takozvana tekućina
za matiranje - alkoholna otopina gumiguta; osim toga postoji i specifičan mat poliment koji sadrţi veći dodatak polimentnog tutkala sa dodatkom šampanjske
krede…) ili uljenim pozlaćivanjem;
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
30
mat pozlata – pozlata na mordent (ulje)
moţe se izvoditi na bilo kojoj podlozi, koja je idealno glatka i minimalno upija; na dasci se izvodi na sljedeći način:
dasku briţljivo prepariramo mekšom kredom ( bolonjska), zatim obrusimo i izoliramo zatim nanosima na mjesta gdje ţelimo zlato - posebno ulje - mordent …
prema Tipiku Nektarijevom dobivao se kuhanjem ulja od sjemena konoplje, sa dodatkom terpentina, nafte, miniuma i malo olife ...
proces pozlaćivanja na ulje zasniva sa na više operacija: na dobro impregniranu površinu nanosi se mordent, na mjestima gdje ţelimo fiksirati zlatnu foliju ( moţe i
iscrtavanjem uzorka) , a zatim na polu suhi sloj ulja ( onaj što još „hvata“ ali ne ostaje na prstu) nanosimo foliju, te kada se dobro osuši, odstranimo suvišne komadiće
folije vatom ili finim kistom za pozlate ...
sekundarna mat pozlata,
često su se koristila u okolnostima kada se zlatna folija fiksirala privremeno ( na primjer bijelim lukom; POZLATA NA LUK spominje se u starim tehnološkim
zapisima; zreli luk se istuca i kuha do uguščenja, zatim se ovoj smjesi dodaje ponešto urina da bi ljepljivost bila veća.; što sok luka dulje stoji, ljepljivost mu je veća i
bolja. ovaj način pozlate dobar je samo onda ako se pozlata kasnije lakira jer je luk inače reverzibilan; ovo vezivo često su koristili ikonopisci;
pod imenom CIPOLIN u literaturi se spominje slikarska tehnika kod koje se sredstvu za vezivanje pigmenta dodaje bijeli luk ) a zatim trajno fiksirala tek na kraju;
ponekad se ova veziva koriste i kao patine; u ove svrhe najčešće su koristili
- riblji mjehur ( prava ICHTHYOCOLLA - riblji mjehur od riba iz roda Accipeuser (baluga, jesetra, morun, som) koje ţive u Crnom i Kaspijskom moru je ČISTI
GLUTIN izuzetno je vezivo za pozlate kao i za boje za iluminaciju, za preparacije i drugo) ,
- te razne vrste firnisa (mordent), kao i voštane paste…
Heraclius23 ( X stoljeće) već govori o primjeni ulja za pozlaćivanje odnosno verniranje pozlata: ...
...mixto tamen cum oleo modico vernicio,
ne sit spissum nimis, vernicietur super aurum ...
*primarna pozlata, preliminarno fiksiranje zlata
primarna veziva za pozlatu, primjenjivala su se kada je zlato fiksirano privremeno, a zatim, na kraju fiksirano sekundarno, olifama …;
kao primarno vezivo spominje se riblji mjehur, bijeli luk, a pogotovo kod iluminacija i gumigut…, a zatim dodatno fiksiranje bjelanjkom…
23
Eastlake, knj.I, str.22.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
31
*teĉna pozlata; slikanje zlatom
pozlaćivanje pomoću pera ili kista, pri čemu se zlato upotrebljavalo u vidu praha; ovo se pogotovo
često upotrebljavalo prilikom iluminiranja, za pisanje zlatnih slova i ornamentiranje; kao vezivo za
fino ornamentiranje ( strjelice oko nimba, ukrasi na draperiji, u našem primjeru na odjeći...) koristio
se sok bijelog luka...
zlatni prah od pulverizacije zlatnih listića, odnosno kao bronca – aurum musi vum ( amalgamirani
plemeniti i neplemeniti metali); prava boja sa gold puderom dobivala se tako da se prst umoči u
gustu otopinu gumiarabike i tim prstom uzme list zlata, trlja o dno tanjura, dok lista zlata ne nestane,
a zatim se ovo uzimanje i trljanje zlatnih listova ponavlja sve dok se ne dobije zrno tijesta ;
zatim se na njega ulije vode, a zlatna masa ispere od guste gumiarabike i ostavi da miruje dok se zlato
ne istaloţi; zatim se bistra voda odlije, a zlatni talog pomiješa sa odgovarajućom otopinom
gumiarabike ( ili luka...)
←2/ 33.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, zlatni tekst
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
32
2.3.2.5. pod slikanje, slikanje, lazure
slikanje na poliranu osnovu izvodi se emulzijskim vezivom ; zbog sadrţaja vode djelomično nabubri poliment i
zato bolje veţe ( ali preveliko bubrenje moţe da skine i foliju…); tempera je jako otporna i kada je jednom sasvim
suha ( već nakon 10 i više godina; za razliku od uljenog „filma“, kojemu ponekada treba od 30 do 75 godina da
sasvim otvrdnu); sloj tempere, kada je potpuno osušen – ne prima ni prašinu !
( slobodno se moţe istrljati vlaţnim pamučnim tamponom).
■ pri slikanju su - izraĎivali prvo pozadinu,
- likove i objekte,
- kostime figura,
- a najzad lice i ruke – inkarnat;
dakle , razmotriti ćemo gradnju pod slikanja, slikanja i lazura usmjerenu na redoslijed slikanja pojedinih
dijelova naše slike: █ pozadina, lik sa knjigom, odjeća, inkarnat
pozadina
postavljanje zlata na pozadinu ili aureolu, smo već razmotrili u okviru pozlata…
i na našem primjer, što je inače često, pozlata se nastavlja i na ulegnućima same margine ikone, što je još izrazitije
vidljivo zbog djelomičnog skidanja…
←2/ 34.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, detalj
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
33
lik sa knjigom
█ organizacija prostora - osnovna kompozicija je definirana već u fazi iscrtavanja;
uraĎen je tz. skeleton
( najčešće se crteţ i urezivao već prije pozlate , kako bi bio vidljiv nakon nanošenja
pozlate);
Knjiga je samo naznačena jer će biti naknadno lazurirana purpurom…
takoĎer je već postavljena i eventualna plastično ornamentirana aureola ( na našem
primjeru jedva primjetna) i rub oko ivice ploče, kao imitacija rama;
←2/ 35.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, detalj
sam lik Krista i knjiga u prvom planu su u ovoj fazi „ ovlaš“ definirani ( ponekad su se
prekrivale odreĎene površine neutralnom bojom, pogotovo ako je ploča, kako je to na
našem primjeru, bila pozlaćena u cjelini…);
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
odjeća
█ odjeća je prekrivena polu transparentnom mrkom bojom,
boju prvih sjena Dionisije naziva PROPLAZMA, (najčešće mješavina
okera, zelene i crne)…
u ovu boju su sastrugane šrafure nabora, tako da se providi zlatna
podloga…, dok je ogrtač slikan plavom sa sivom, te su takoĎer
djelomično strugani nabori...
plava boja ogrtaĉa ... je ponegdje najprije je prekrivena srednje jakom
plavo sivom bojom sa malo bijele, zatim se čistim azuritom izvuku nabori i
sjenke i na kraju, sa najsvjetlijom plavom nijansom ( sa dodatkom veće
količine bijele) „uzdiţu“ osvjetljenja...
EGIPATSKA PLAVA – AZUR je prirodni mineral, koji je već u Egiptu i
umjetno dobiven od bakra ( kalcijum bakar silikat);
Plinius ga zove LAPIS ARMENIUS jer je prirodni azurit dolazio iz
Armenije ( ima ga i u Bosni, Španjolskoj, Njemačkoj…);
već Teofrast ga spominje kao puteolanum ( u Bizantu mu se dodavao ĉivit (
popularna organska plava boja koja se iscjeĎivala prokuhavanjem plavih
uvoznih tkanina sa istoka)...
postoji i mogućnost da je ogrtač najprije obojen bijelo, modeliran šrafurama
a zatim polu transparentno prekriven plavom…; na nekim mjestima je
primjetno i struganje za nabore…
2/ 36.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator,
detalj →
34
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
35
inkarnat; karnation
prekrivajućom bojom pokriveni su dijelovi lica, vrata i ruku…
SLIKANJE NA POLIRANU OSNOVU uvijek stvara izvjesne poteškoće. Temperno
emulziono vezivo je najpogodnije. ovo vezivo zbog sadrţaja vode pomalo nabubri poliment i
zato se bolje sjedinjuje ( ali preveliko bubrenje moţe da skine čitav sloj zlatne osnove zajedno
sa nanesenom bojom).
prirodnu boju koţe naziva Dionisije KARNATION , (najvaţniji pigment korišten u ovoj fazi
slikanja bio je oker, pogotovo onaj sa otoka Tasa ...; ovoj osnovnoj boji dodaje, prema potrebi
– bijela i malo cinobera ...);
zatim dolazi GLIKAZMA ... naziv za boju prvog polu osvjetljenja, uzdizanja“svjetlosti ...
←2/ 37.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, detalj
priprema bijele boje bila je , već od davnina, poseban problem:
naime, olovno bijela - kao jedina bijela boja ( pored krede i gipsa), poznata od davnina… ne
ponaša se najbolje ako je vezana samo tutkalom ili jajetom; ( sve do kraja 19. stoljeća, kada se
počinje koristiti cinkova bijela…, a nešto kasnije i titanova...) čak i minijaturisti su ovom
pigmentu dodavali malo ulja…
prema Mayeru24 ...
...bijeli pigment se izmiješao sa cijelim jajetom u ĉvrstu pastu,
a zatim se ova pasta izmiješala sa istrvenom uljenom olovno bijelom u omjeru 3:1...
24
Mayer: ……………
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
36
■ kosa, brada, eventualni brkovi 25
su takoĎer slikani prema utvrĎenoj shemi:
...kod mlaĊih figura kosa se grundirala tamnosmeĊom bojom...
( smeĎa, dobivena kombinacijom crne i pečenog okera...)
←2/ 38. Sinaj , samostan Sv.Katarina:
█ Krist Pantokrator, detalj
…zatim se ovoj boji dodavalo još crne, i njom su se markirali pramenovi
vlasi...
prvo osvetljenje na vlasima izvlaĉilo se tankim linijama osnovne boje kose
sa dodatkom okera, a najosvetljenija mesta kose izvukla bi se tankim
linijama ĉistog ţutog okera...
kod starijih, sedih figura ... grundirano je sivom bojom ...
( siva dobivena smjesom bjelila i crne...)
a zatim se ova boja tamnila dodavanjem crnog pigmenta
i njom su iscrtani pramenovi vlasi...
onda su se po tim pramenovima ĉistim belilom tanko akcentirale
najosvetljenije vlasi...
25
HERMENIAE, Dionizije iz Furne, točka 23.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
37
█ obrve su izvlačene crno smeĎom bojom…
prema Dionisiju ■ obrve i trepavice ...
izvlaĉene su najĉešće jednim potezom,
ĉas tankim ĉas debljim,
crnom ili smeĊom bojom kod mladih,
a zelenkasto sivom kod starijih ...
poneki put na obrvama starih lica izvlaĉene su
po dve-tri oštre bele linije
koje oznaĉavaju sedoću ...
zenica oka obiĉno se oznaĉavala crno,
a obrubljena duţica tamnosmeĊim okerom ...
beonjaĉa je grundirana sivom, a belo osvetljenje na njoj
stavljano je na strani suprotnoj pogledu zenice ...
2/ 39.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, detalj
█ otvorena knjiga…
je prekrivena transparentnim purpurom, te sve djelomično strugano…
G013 005* obrve i oči
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
38
2.3.2.6. zakljuĉno akcentiranje
←2/ 40.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: █ Krist Pantokrator, detalj G013 005*
centralni dio
█ kao dodatno akcentiranje forme, koristi se «RASTOPLJENO» ZLATO kao dodatno «oţivljavanje» obijeljenim
potezima na osvijetljenim dijelovima slike;
RASTOPLJENO ZLATO – takozvana TEČNA POZLATA koristila se često kod minijatura ali i kod preciznih i sitnih
dijelova pozlata; listić se miješa sa gumiarabikom i vodom i nanosi kistom ... Po TIPIKU Nektarijevom ... ( kako navodi
Brkić; str. 128),…
...ova se zlatna boja dobija tako što se prst zamoĉi u gust rastvor gumiarabike i tim prstom uzme list zlata,
trlja o dno tanjura,
dok lista zlata nestane, a zatim se ovo uzimanje i trljanje zlatnih listova ponavlja
sve dok se ne dobije zrno zlatnog testa ...
potom se na njega nalije vode, a zlatna masa ispere od guste gumiarabike i ostavi da miruje dok se zlato ne staloţi ...
zatim se bistra voda odlije, a zlatni talog pomeša sa odgovarajućim rastvorom gumiarabike ...
na taj način je usavršen i tekst u otvorenoj knjizi, te dodatno potencirani listovi…
zaključno akcentiranje je evidentno i na naborima odjeće, a diskretnije i na kosi…
evidentne su i „oţivke“, kao dodatno akcentiranje forme, pogotovo u takozvanom moskovskom naĉinu , koristeći
takoĎer takozvano «RASTOPLJENO» ZLATO ...: rendgenskim snimanjem je utvrĎeno da je na nekim mjestima preko
polirane sjajne pozlate nanesen ponovo bijeli grund, kako bi nanesena boja više reflektirala svijetlost ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
2/ 41. ■ Krist Pantokrator, cjelina i detalj
Ermitage, Lenjingrad;oko 1363.; 106 x 70 cm; tempera na drvu; slika se, kako navodi Dionisije u 24. točki Hermeniae…
...prvo ţitkim, a zatim „rastopljeno zlato“ nanosi svjetlije ( gušće) na mjestima gdje je jaĉe osvetlenje ...
39
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
40
2.3.2.6. verniranje ;
po Hermeniaei lakovi se nazivaju VERNIKI...
nije na odmet napomenuti da je u Egiptu lakiranje primijećeno već u vrijeme jedanaeste dinastije, 2000 godine pr.n.e.
...; Theophilus spominje primjenu lanenog ulja i arapske gume i taj lak naziva glassa ili fornis...
pod terminom arapska guma – u to vrijeme podrazumijevaju sve smole koje su dolazile sa Istoka, posredstvom Arapa
...
lakiranje ikona – sa tehnološkog aspekta nije neophodno; temperna boja je jako otporna i kada je jednom sasvim suha
( već nakon 10 i više godina; za razliku od uljenog „filma“, kojemu ponekada treba od 30 do 75 godina da sasvim
otvrdnu); sloj tempere, kada je potpuno osušen – ne prima ni prašinu !
( slobodno se moţe istrljati vlaţnim pamučnim tamponom); znamo da su novgorodske ikone zadrţale izuzetnu
svjeţinu upravo iz razloga što nisu premazane uljem ...
ipak, ulje je imalo i simbolički značaj i često se postupak izvodio iz ritualnih razloga…
lak za verniranje su stari ikonopisci zvali OLIFA ...; olife su imale tamnu boju i davale su svim bojama i zlatu
ujednačen ton i izgled ...; slike su se prije verniranja zagrijavale na suncu a zatim na suncu i vernirale …
poznato je da se od davnina za verniranje koristio i vosak; za premazivanje su vosak koristili već Egipćani, kasnije i
Grci i Rimljani…; klasična voštana pasta sadrţala je pčelinji vosak i otapalo…
2/42.
Sinaj , samostan Sv. Katarina: Sveti Sergije→
Sinaj, Sv. Katarina;XIII stoljeće; 28,7 X 23,2 cm; tempera na drvetu; žumanjkova tempera;
primjetno je fino modeliranje konja, relativno slobodna kompozicija, smirena jedino samim ornamentom koji
okruţuje prizor…
istina, mnogi stručnjaci nagaĎaju , da pripada ova ikona pripada zapadnoj ikoni:
...kao da je ovu ikonu radio na Sinaju talijanski slikar, moţda iz bizantske Apulie …
Apulia je u to vrijeme još uvijek dio Bizanta, ali utjecaji sa sjevera su sve snaţniji…; naime zapadna ikona pogotovo od 13. stoljeća dalje, više nije bila podloţna
strogim pravilima; istoĉna ikona morala je u koncepciji i gradnji pratiti sva formalna pravila; ikonopisci u Bizantu ponavljaju iste obrasce. što je utjecalo na izuzetnu
zanatsku izradu ; svojim zlatnim pozadinama i zlatnim ukrasima ikone konkuriraju mozaicima ( a nekada su i izraĎene u tehnici mozaika)...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
41
2.3.3. instrumentacija
svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - odreĎena likovna instrumentacija …
zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao
poesisa materijalnosti…
mnoge pojedinosti bizantske temperne škole poznate su nam na osnovu pisanih dokumenata; tako je tutkalna boja, koju su koristili već Egipćani, bila poznata i monahu manastira Velika Lavra na Atosu...
danas imamo niz sačuvanih rukopisa …Hermeneia , koje treba da ponavljaju formule namijenjene slikarima a sve po preciznim pravilima, jer…
...26Slikaru pripada samo umetnost a dispozicija je posao ĉasnih otaca...
2.3.3. 1. boje
2.3.3. 2. veziva
2.3.3.3. alatke i pribor
2.3.3. 1. boje
BOJE ZA ISCRTAVANJE
crtaći ugalj je , prema Dionisiju … pravljen od zdravog, osušenog orahovog ili mirtinog drveta, poznatim naĉinom peĉenja bez prisutnosti zraka…
koriste se i antičke crne i smeĎe boje za iscrtavanje, kao što su CRNA od ugljena, čaĎi( atramentuma, čaĎi od spaljenih smola) ili
CRNA od škriljca
KOŠTANA CRNA - elefantinum ( pronalazak koštano crne se pripisuje tek Apelesu), kao i
TRYGINON ( organska biljna crna); tu je i SEPIA spominjana već kod Pliniusa – kao Atramentum sepiae, smeĎa boja za pisanje i crteţ pripremljena od prirodnog pigmenta dobivenog preradom visoko koncentrirane izlučine obične sipe - crno
smeĎi sok se vadi iz sipe, suši, otopi u luţini prokuhavanjem te zatim neutralizira solnom kiselinom. Kao slikarski materijal spominje je već Plinius…
BOJE ZA SLIKANJE:
već na egipatskim papirusima za slikanje su korištene slične boje; specifičnih termina i valorizacije:
tako OSLIKANI EGIPATSKI PAPIRUS - pored crne i zelene frite na bazi bakra ( egipatska plava), prisutan je i pokrivajuči oker i pečena smeĎe-crvena zemlja, kao i cinober, a ponekad i bijela od
kreča (kalcijum karbonat) ili olovna bijela; kao vezivo Egipćani su koristili gumiarabiku i tragant gumu sa djelovanjem octa na bakar…
26
S. Radončić: Ikone sa Balkana, Beograd 1972.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
42
PIGMENTI:
boje se ne razlikuju od onih, korištenih u antičko doba; ako izuzmemo boje inkarnata - meĎu lokalnim bojama ističu se malahit ( kojeg u hermenijama nazivaju cingijari , od perzijskog imena zengar ;
djelovanjem octa na bakarne opiljke ) , puteolanum - plava boja staroga vijeka koju je po kazivanju Teofrasta pronašao egipatski faraon i koja se proizvodila u Aleksandriji od bakra i sode ili kreča (
vjerojatno azurit, coeruleum , egipatska plava, bakarna lazura ; Egipćanima je poznat kao kyanos ; ipak, koristio se još uvijek i skupcjeni prirodni mineral azurit ) ; ali, Brkić spominje već i
korištenje plavog tona sličnog ultramarinu na fresci u Peći (draperija)…
pored crnih, tu su i –
- BIJELA : krede, zemlja iz Melosa; Vitruvius i Plinius opisuju i način proizvodnje olovno bijele (koristila se i kao kozmetički puder, danas znamo koliko je otrovna!) ; olovna bijela se u
Bizantu nazivala plakunti ili psimotion, prema latinskom nazivu za olovno bjelilo;
- MINIUM ( Plinius opisuje kako je slučajno naĎen, kada je pečena olovno bijela...)
- EGIPATSKA PLAVA – AZUR ; prirodni mineral; već u Egiptu je i umjetno dobiven od bakra; kalcijum bakar silikat; Plinius ga zove LAPIS ARMENIUS jer je prirodni azurit dolazio iz
Armenije ( ima ga i u Bosni, Španjolskoj, Njemačkoj…); već Teofrast ga spominje kao puteolanum ( u Bizantu mu se dodavao ĉivit ( popularna organska plava boja koja se iscjeĎivala
prokuhavanjem plavih uvoznih tkanina sa istoka); prema kazivanjima Teofrasta, pronašao ga je jedan egipatski faraon, a proizvodila se u Aleksandriji od bakra i sode ; zbog svoje otpornosti
predstavljala je izvanredan izum stare egipatske mudrosti...( proizvodila se industrijski i u rimskom Puzzolliju)... kasnije se recept zagubio ( iako postoje pretpostavke da su neki stari srednje
vjekovni majstori znali recept i sami sebi pripremali ovaj postojaniji plavi pigment ...) ,
- ULTRAMARIN se rjeĎe koristio ; lapis lasuli; lazurin – poludragi kamen, poznat od davnina kao nakit ( Lazulus = plavo - latinizirana perzijska riječ ; kao dekorativni element pronaĎen je
na starim babilonskim i asirskim relikvijama, a identificiran je i na nekim obojenim sumerskim skulpturama - već kao plava boja ( usitnjeni lapis lazuli); Grci ga upoznaju preko Aleksandra
Velikog...; kao skupocjeni usitnjeni pigment prvi put se spominje u Evropi 550. godine; spominje ga i Lucca MS ; tek u 15. stoljeću moţe se nabaviti i kod trgovaca ...; Brkić spominje
korištenje plavog sličnog ultramarinu u Peči ( na draperijama) ali pretpostavlja da je to vjerojatno ipak AZUR – puteolanum ...
- VERDIGRIS / malahit - prirodni mineral ( proizvodio se slično kao i olovno bijela, samo da je umjesto olova korišten bakar); ikonopisci su je zvali cingijari , barsamon; perz. zengar; u
bizantskoj literaturi zvan i Chrysocolla ako se preteţno odnosi na zeleno plavi azurit... MALAHIT je kao prirodni mineral, poludragi kamen, dolazio iz Afrike, Sibira ( i sa Kube…);
VERDERAME, VERDIGRIS, VIRIDE GRAECUM je ime umjetne boje dobivene ; Chrysocolla – prirodni mineralni pigmenti zelenkasto plave (malahit) ili plavkasto zelene (azurit)
obojenosti , koji se razlikuju više po kristalnoj strukturi nego po sastavu: mikrostruktura sa vidljivim aglomeratima kod malah
- PURPURISUM ( biljna bojila, taloţena) BILJNOCRVENA od lišajeva, ili , pod istim imenom, kao TAMNI PURPUR ( od tkanina, taloţen na zemlju iz Puzzuolja, ili Tira…)27 TAMNI
PURPUR – PURPURISSUM, proizvodio se, prema Pliniusu, potapanjem …pozlatarske zemlje ( creta argentaria) sa purpurnom tkaninom i na sliĉan naĉin zemlja prima boju brţe od
drveta; najbolja je ona koja je pre kuhanja u kotlu potopljena u bojilo u njegovom poĉetnom stadijumu …; razlog zašto je tamni purpur iz Puzuolija skuplji od onog iz Tira je u tome što se
on lakše meša sa HYSGINOM …ako ţele da dobiju sjaj purpura postavljaju sloj plave ispod, a zatim pokrivaju slojem tamnog purpura s jajetom…
- ŢUĆENICA - OKER ( Langlais28 ga naziva le sil attique); za oker sa ostrva Tasa za inkarnat Dionysios naglašava:... ne treba mu dodavati bolusa jer je rumenoţut ... ; Dionisyos naziva oker
različitim imenima kao SIL, KIL, OHRA... ; ikonopisci su koristili više vrsta okera: carigradski oker – OHRA POLITIKON, venecijanski oker i oker sa ostrva Tasa, pogotovo za inkarnat;
tako se u 19. točki Hermeneie kaţe ... ako imaš oker sa otoka Tasa, onda mu ne treba dodavati bolusa... ovaj oker bio je rumeno ţuti.; crveni bolus; moramo napomenuti da su sve crvene
zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i crvenu zemlju iz Sinope u Maloj Aziji, kod nas je u srednjem vijeku poznata kao crvlenc – crvenac; Dionisyos
spominje i ARSENICI ( u Perziji nazvan REALGAR; od tu su dolazile i najbolje vrste) – prirodni mineral od blijedih do crvenkastih nijansi ( koji u sastavu sulfid otrovnog arsena ); u Turskoj
27
28
Medić: Stari slikarski priručnici, str. 148
Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
43
ga zovu altunbaš; univerzalni pigment je i minium , jedan prvih umjetnih pigmenata ( Dioskurides je zapisao da je otkriven slučajno u Pireju); u srednjem vijeku bio je osnovni pigment kod
fino detaljiranih slikarija- miniatura ( minius – miniatorum).
-
CRVENE ZEMLJE; ali, najcrveniju mineralnu boju dobivali su mljevenjem same ţeljezne rude, što se u Bizantu zvala murtasangi;u Erminijama se navodi, da se kombinacijom ove boje sa
bijelom i crnom mogla dobiti ljubičasta boja, zvana mor ( ali ljubičasta se dobivala i kombinacijom plave i grimiza - kraplaka)...
-
UMBRA – ompra ; smeĎa koja je sluţila za markiranje kraplaka na licu, sjenćenje draperija i lica, bojenje pozadina...; zemlja koja pored ţeljezo oksida sadrţi i primjese manganovog oksida i
silikata; kvalitetne vrste sadrţe minimalnu količinu humusnih organskih tvari; poznata je ciparska i turska umbra...
-
ZELENE ZEMLJE - ( ţeljezni silikat sa glinom , magneziumom i drugim dodacima) predstavljala je jedan od ključnih pigmenata i zapadne ikone - Cenninijeve palete ( jajne tempere);
majstori ikona je zovu prazelen ( dobivaju ribanjem zelenog kamena olivina i augita); PRASINI = grĉ.; u nedostatku ovog pigmenta nadomještala se mješavinom crne, bijele i ţutog okera.
-
SINOPIA ( Langlais je naziva la sinopis pontique ; sa njom su iscrtavane horizontalne trake / kasnije zvane pontate/, na kojima je izvedena zidna dekoracija... ; ali se koriste i kod slikanja
ikona)
-
AURIPIGMENT ; auripigmentum, realgar ( arapski naziv); poznato je da korodira pergament i papir…; AURPIGMENT ; istoimeni mineral; sulfid arsena; Plinius navodi da se uvozi iz Sirije
( odakle je moţda stizala iz Perzije…);
-
ARSENIKI; upotrebljavao se samo za ikone... tu i tamo za akcentiranje ţutih draperija...Heraclius navodi imitaciju u Glavi XV ...
...DE COLORE AURIPIGMENTO SIMILI ... zapamti dobro kako ćeš lako napraviti boju
koja liĉi na arsenikon.
Ţuĉ velike ribe upotrebljiva je za tu veštinu.
Tekućina ţuĉi mora biti sakupljena u mermernu posudu i moraš pomešati malo sirĉeta s njom
i tad dodaj malo bele ilovaĉe i ta mešavina će uĉiniti boju izvanrednom...
-
CINOBER – KINOVAR se upotrebljavao oprezno: više za pisanje i ornamentiranje rukopisnih knjiga, sli i za veličanstvene crvene draperije svetih ličnosti na ikonama; prema Erminiji kinovar
su slikari pripremali sami ţarenjem 100 drama ţive, 25 drama sumpora i 8 drama murtasangi ( najprije se kuhalo, čime postaje crno, a zatim u peču ţarilo bez prisutnosti zraka ...)
-
GRIMIZ – KRIMEZI ; uvozni artikal iz Levanta; kao i od korijena broća ( rubia tinctorum; kraplak); koristilo se i niz drugih bojila, koja su se dobivala često i posredno – koristeći tzv.
pavonazzo ( krpice boje) uz dodatak olovnobijele ili kreča…
-
GUMIGUT
; ( od Garcinia drveta iz Indije i Indonezije); cijenjena i za iluminaciju kao i za pozlatu, jer je ujedno i vezivo,...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
44
METALNE FOLIJE:
-
tanjenju zlata vični su i sumerski umjetnici; razvaljivanje i kovanje zlatnih listića poznato je već 7000 godina; poznato je da su zlatari u srednjem vijeku od jednog dukata mogli izraditi 100 do
145 tankih folija…
zlatni prah od pulverizacije zlatnih listića, odnosno kao bronza –
aurum musi vum ( amalgamirani plemeniti i neplemeniti metali);
prava boja sa gold puderom dobivala se tako da se prst umoči u gustu otopinu gumiarabike i tim prstom uzme list zlata, trlja o dno tanjura, dok lista zlata ne nestane, a zatim se ovo uzimanje i
trljanje zlatnih listova ponavlja sve dok se ne dobije zrno tijesta ; zatim se na njega ulije vode, a zlatna masa ispere od guste gumiarabike i ostavi da miruje dok se zlato ne istaloţi; zatim se bistra
voda odlije, a zlatni talog pomiješa sa odgovarajućom otopinom gumiarabike ( ili luka ...)
2.3.3. 2. veziva
kako smo već napomenuli - tradicija antičkih iskustava ovdje je prisutna u kontinuitetu ...
u različitim fazama, koristi se i niz različitih kombinacija; razlikujemo:
- veziva za lijepljenje daski,
- veziva u osnovi,
- veziva za pozlate,
- veziva za slikanje zlatom
- veziva za slikanje pigmentima,
- veziva u olifama
- veziva za verniranje
- modifikacije veziva
veziva za lijepljenje daski,
kod formiranja drvenog nosioca: najčešće većina autora preferira KAZEIN za lijepljenje pojedinih segmenata drvene ploče:
kako navodi Theophilus u prvoj knjizi, u poglavlju 17. ...
29
…Meki sir se iseĉe … mrvi, pere dok voda nije bistra,
…tanko razvuĉe po glatkoj dasci…; …ponovo paţljivo tuĉe tuĉkom u stupi i dodaje voda mešana sa ţivim kreĉom, dok ne postane gusto kao kvasac…
29
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici / str. 425.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
45
veziva u osnovi,
Heraclius u XXIV članu svog priručnika iz 10. stoljeća navodi način izravnavanja ploče za slikanje pomoću specijalnog kita koji je sadrţao olovno bijelu, sitni prah opeke i rastopljeni vosak…
… Quamodo aptetur lignum antequam pingatur…
30
…izribaj suvu olocno belu boju na kamenu, ali ne tako sitno kao kad ţeliš da slikaš njome.
Zatim istopi vosak na vatri u posudi, dodaj sitnog praha od opeke.
Zatim ga pomešaj s olovnom belom bojom koju si pripremio mešajući ĉesto malim drvcem i tako ga ostavi da se ohladi.
Zatim zagrej jedno ţelezo i njime natopi vosak u male neravnine dok se ne zaravne i tada ostruţi neravne delove noţem…
I ako se kolebaš da mešaš olovno belilo sa voskom, znaj da što ih više mešaš biće sve tvrĊe.
I kad je već uĉiniš glatkom, kao što sam već rekao, mešaj mnogo olovnog belila u finu masu s lanenim uljem i postavi jedan krajnje tanak sloj svuda gde nameravaš slikati…
ipak, za samu preparaciju koristi se TUTKALO:
prema 4. točci Hermeniae , tutkalo se prireĎivalo već od najstarijih vremena na sljedeći način:
...koţe, kosti i hrskaviĉni dijelovi domaćih ţivotinja stavljani su u svjeţe gašeni kreĉ,
da se oslobode od dlake i ostataka krvi i mesa, zatim su se ispirali ĉistom vodom,
a potom sjekli na komade i kuhali dok se sok ne zgusne.
Ovaj se sok zatim procjeĊivao, razlijevao u plitke sudove i stavljao na hladno mjesto da ţelira …
ikono pisci , istina, najviše su cijenili TUTKALO RIBLJEG MJEHURA; Ichthyocollu; izvanredne elastičnosti, čistoće i lake primjene ...
najkvalitetnije vrste su od baluge i jesetre ( na cijeni je astrahanski); samo se prereţe, razapne i očisti od sluzi, te suši ;
u pitanju je čisti glutin koji se, kao i ţelatina jednostavno otapa u vrućoj vodi ( na 80ºC četiri sata)…
ali za gornje slojeve preparacije ikono pisci koriste emulziono vezivo:
Dionysios u 6. točci Hermeniae , gdje govori o prepariranju ploče navodi da…
...ĉetvrti nanos preparacije sadrţi smjesu u kojoj se pored tutkala i gipsa nalazi i prokuhano laneno ulje i sapun…
ovoj smjesi emulzijskog karaktera ulje je davalo izvjesnu masnoću, a sapun bolje spajanje tutkala sa uljem (saponifikacija); istina, kao tutkalo se koristila u ovom slučaju ona vrsta tutkala koju Cennini
naziva COLLA GRASSETTA, masnije tutkalo, koje je imalo bolja svojstva emulgiranja…
veziva za pozlate,
prije svega bismo na ovom mjestu trebali naglasiti razlikovanja onih veziva koja se koriste primarno i onih koja se koriste sekundarno…
PRIMARNA VEZIVA ZA POZLATE imaju funkciju da zlatnu foliju samo fiksiraju na odreĎeno mjesto ( privremeno ili trajno); u ovu grupu moţemo ubrojiti bijeli luk, riblji mjehur, bjelanjak,
gumigut, koristio se i bjelanjak ( izlupan u snijeg i pretvoren u tečnost); na istoku šelak, i t. d ...; prema Tipiku Nektarijevom sok od bijelog luka se zagrijavao, te zgusnut nanosio kistom ... ; ako se
30
Heraclius: De coloribus et artibus romanorum ( navod: Milorad Medić: Stari slikarski priručnici / str. 189, 193).
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
46
koristio za izvlačenje finih zlatnih linija, bilo je neophodno, nakon izvlačenja linija, uzoraka, sa samim vezivom, prije polaganja zlata sve ovlaţiti dahom iz usta... ; ubrzo će zlato na mjestima gdje je
ispod bijeli luk, toliko očvrsnuti za podlogu, da se nezalijepljen dio moţe oprašiti mekim kistom ...
BJELANJAK i GUMA su već antička veziva minijatura tako da smo ovo albuminsko vezivo već razmotrili u kontekstu antiĉkog chiaro-scuro slikanja tee kasnije kod srednjevjekovnih minijatura…
bjelanjak je korišten i kao vrsta „laka“ preko slikanog sloja ili preko pozlate…
gumu od voća spominje Nektarije:
…kišnica se prokuha i u tu vodu se uspe smola od voća pa se ostavi da stoji tri dana,
da se smola raziĊe, zatim se sve procijedi, doda ĉaša jakog vina, poklopi i ostavi da miruje 12 dana…
VEZIVA ZA POZLATU NA ULJE – za mat pozlatu, koje je imalo matirani odsjaj ( svileni) jer nije bilo moguće poliranje; danas se kao vezivo koristi mikstion; nekada se zvalo mordent…; prema
Tipiku Nektarijevom ovo uljano vezivo dobivalo se kuhanjem ulja od konoplje sa dodatkom terpentina, nafte, minijuma i malo olife...
VEZIVA U POLIMENTU su različita, zavisno od okruţenja, prije svega od geografskog poloţaja i sami recepti su različiti u pojedinostima, ali gotovo uvijek sadrţe neku meku glinu ( često crveni
bolus; moramo napomenuti da su sve crvene zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i crvenu zemlju iz Sinope u Maloj Aziji) uz smjesu veziva ( tutkalo, sapun,
vosak, loj, razne smole, balzami, jaje. ..); heterogeni sastav ovih veziva potreban je zbog delikatnosti procesa nanošenja zlatne folije na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja; ovo vezivo
primjenjivalo se prije svega u tehnikama starih majstora gotike i rane renesanse, tehnikama u kojima je zlatna podloga predstavljala bitnu komponentu u gradnji slike te svojim ponegdje mat , a ponegdje
sjajnim karakterom uticala na konačnu izraţajnost; poliment se kvasi prije nanošenja folija otopinom alkohola i vode (1:2) kao regulatorom bubrenja i vezivanja metala ( ako poliment previše bubri
mogu se kasnije na površini foliji stvoriti mrlje); prema Hermeneiai – zlato se lijepilo na poliment tako da su se folije najprije polagale , bar za nekoliko milimetara jedna preko druge, zatim su se uglovi
pojedinih listića pritiskivali košću za glačanje, a zatim se uzimala flašica sa rakijom i podlijevalo pod listove zlata i to pod početne listove ( tabla se zatim okretala gore - dolje, lijevo – desno da rakija
proĎe ispod svih listova, zlata, a zatim se stavljala uspravno da se slije višak rakije…
proteinsko vezivo na bazi kolagena, meĎu kojima vaţno mjesto zauzima riblje tutkalo – ICHTIOCOLLA koristi se pogotovo u pod slikanju ...
prema 4. točki Hermeniae – tutkalo se prireĎivalo već od najstarijih vremena na sljedeći način:
... koţe, kosti i hrskaviĉni dijelovi ţivotinja stavljani su svjeţe gašeni kreĉ, da se oslobode od dlake i ostataka krvi i mesa, zatim su se ispirali ĉistom vodom,
a potom sjekli na komade i kuhali dok se sok ne zgusne.
Ovaj se sok zatim procjeĊivao, razlijevao u plitke sudove i stavljao na hladno mjesto da ţelira ...
TUKALNA EMULZIJA: glutinsko vezivo bez specijalnih aparatura teško emulgira sa lipofilnim vezivom; zato mu se u praksi često dodaje najprije PIGMENT te tek zatim – u GUSTU MASU
PIGMENTA i hidrofilnog tutkala dodaje i ULJE po kapima; priprema je analogna pripremi polu uljene preparacije; kod pripremanja treba obratiti paţnju i na činjenicu da krupnije mljevena boja
zahtijeva jaču koncentraciju od sitnijeg pigmenta.
TUTKALNA BOJA, pošto je slab emulgator, često se kombinira sa nekim snaţnijim emulgatorom kao što je VOŠTANI SAPUN ili ponekad i otopina arapske GUME. ..
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
47
POLIMENT– za sjajnu pozlatu u starim zapisima spominjan kao boliment, emboli ( grč. amboli ); ovu kompliciranu vezivnu smjesu različitih veziva, specifičnih svojstava, trajnog karaktera, za
pozlaćivanje su koristili već stari Grci;
na istoku su to različite smjese, koje, pored bolusa sadrţe i niz drugih komponenti ( loja, vina, sapuna,...); na Zapadu su uglavnom koristili u ovu svrhu čisti bolus i bjelanjak ; kompliciran sastav veziva
polimenta potreban je zbog delikatnosti procesa nanošenja zlatnih folija na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja…dakle, kako bi ipak postigli odgovarajuću elastičnost koja će podnijeti kasnije
brušenje, morali su toliko briţljivije birati vrstu gline, koja je morala imati idealna vezivna svojstva ...; u obzir dolazi ...
31
...onaj bolus koji bi se, prislonjen na donju usnu, prilepio …
dakle, kao osnovna materija za pravljenje polimenta uziman je CRVENI BOLUS koji je imao izvjesnu „masnoću“;ovoj plastičnoj finoj glini dodavani su razni sastojci da bi mu se pojačala masnoća i
sposobnost poliranja; u Hermeneiai ( točka 10) : uzima se 18 drama crvenog bolusa koji ima u sebi bijele ţile kaolina i doda mu se 2 drama carigradskog okera, zatim pola drama minijuma, pola drama
loja i pola drama ţive; sve se dobro istrvi a zatim se smjesi doda bjelanjak ...;
(točka 11): uzima se crvenog bolusa i okera u jednakim dijelovima, istrvi i doda sapuna i bjelanjka ...;
(točka 12): uzme se 8 drama crvenog bolusa, 1 dram loja, 1 do 2 drama minijuma, 1 dram cinobera, 1 dram ţući, 5 drama carigradskog okera, i malo bjelanjka;
prema Tipiku Nektarijevom poliment se pravi tako da se crveni bolus miješa sa bjelanjkom, doda se grčkog sapuna, kašika vina, lanenog ulja i najzad jakog octa ( smjesa se osuši u vidu grumena, od
koga se po potrebi nastruţe i doda bjelanjak razrijeĎen vodom, u vidu tečne boje koja se nanosi u više tankih slojeva).
veziva za slikanje zlatom
pozlaćivanje pomoću pera ili kista, pri čemu se zlato upotrebljavalo u vidu praha ( zlatni prah od pulverizacije zlatnih listića, odnosno kao bronza – aurum musi vum ; amalgamirani plemeniti i
neplemeniti metali); prava boja sa gold puderom dobivala se tako da se prst umoči u gustu otopinu gumiarabike i tim prstom uzme list zlata, trlja o dno tanjura, dok lista zlata ne nestane, a zatim se ovo
uzimanje i trljanje zlatnih listova ponavlja sve dok se ne dobije zrno tijesta ; zatim se na njega ulije vode, a zlatna masa ispere od guste gumiarabike i ostavi da miruje dok se zlato ne istaloţi; zatim se
bistra voda odlije, a zlatni talog pomiješa sa odgovarajućom otopinom gumiarabike ( ili luka...) ; ovo se pogotovo često upotrebljavalo prilikom iluminiranja, za pisanje zlatnih slova i ornamentiranje;
kao vezivo za fino ornamentiranje ( strjelice oko nimba, ukrasi na draperiji,...) koristio se sok bijelog luka...
POZLATA NA LUK spominje se u svim starim tehnološkim zapisima; češnjevi zrelog luka su se istucali i kuhali do zgušnjavanja, a zatim se ovoj smjesi dodavalo ponešto urina da bi ljepljivost bila
veća i bolja. Ovaj način pozlate dobar je samo onda ako se pozlata kasnije lakira jer je luk inače reverzibilan…
Pod imenom CIPOLIN u literaturi se spominje slikarska tehnika kod koje se sredstvu zavezivanje pigmenta dodaje bijeli luk…).
veziva za slikanje pigmentima,
već na egipatskim slikama korišteno je kao vezivo GUMA
prema Tipiku Nektarijevom ...pored uvozne gumiarabike koristilo se i vezivo pripremljeno od
...smole sa voća: ...32rastvoriti u ( prokuhanoj) kišnici ili sneţnici ...
... ostavi da stoji 4 dana ...
zatim se procedi, doda ĉaša jakog vina, poklopi i ostavi da miruje 12 dana...
31
32
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva i vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 145.
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 134.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
48
ikonopisci su najčešće za ikone koristili pigmente spojene ribljim tutkalom - Ichthyocollom; koristi se 10% tutkalna otopina razrijeĎena sa istom količinom alkohola…
izvanredne elastičnosti, čistoće i lake primjene...; najkvalitetnije je od baluge i jesetre ( na cijeni je astrahanski); samo se prereţe, razapne i očisti od sluzi, te suši ; u pitanju je čisti glutin koji se, kao i
ţelatina jednostavno otapa u vrućoj vodi ( na 80ºC četiri sata)…
ipak češće su pigmente vezali svjeţim ţumanjkom:
pigment bi se izribao na kamenu ili u avanu sa dosta vode ...
( nakon sedimantiranja grubljih čestica, fini nakvašeni pigment bi se prelio u drugi sud i miješao sa ţumanjkom i ţući)... BJELANJAK se više koristio za slikanje na pergamentu i papiru ( izlupan u
pijenu, da mu se razbije sluzavost, pretvoren u tečnost miješao se sa pigmentom ...
dakle, u pitanju je PRIRODNA EMULZIJA ...
EMULZIJA je, kako smo napomenuli već kod razmatranja helenističkog slikarstva, mješavina jedinstvenog izgleda – višedijelno vezno sredstvo – smjesa dviju ili više inače nespojivih tekućina koje po
svojim zasebnim svojstvima tvore vezna sredstva zasebnih mogućnosti, ali u ovom novom fizikalno uravnoteţenom stanju tvore sredstvo i novih vezivnih mogućnosti ( naziv «emulzija» dolazi od
latinske riječi emulgere = izmusti, isušiti i odnosi se na mlijeko koje je, takoĎer, emulzija – tekućina u kojoj se nalaze mikroskopske kapljice druge tekućine – preciznije: voda i masnoća ovdje su spojene
pomoću bjelančevine KAZEINA - pomoćnog sredstva, koje ima sposobnost da smanjuje površinsku napetost obiju tekućina; (hidrofilna veziva - koloidne otopine su ŽELATINA - čista bjelančevina –
GLUTIN , u preraĎenom kiselom mlijeku je to KAZEIN, a u jajetu i krvi ALBUMIN) ; pored čistih bjelančevina od davnina se koriste i ugljikohidrati – AMIDONI ( supstance koje se nalaze u
ţitaricama, krumpiru...); razne vrste bjelančevina kao i ugljičnih hidrata imaju zajedničko svojstvo da raspršene u vodi tvore KOLOIDNE OTOPINE. Njihovi molekuli pri “otapanju” u vodi u stvari
lebde u njoj u obliku velikih molekul skupina: kako je ovo svojstvo razjasnio prof. Sigo Summerecker33
... molekul skupine tih koloidalnih otopina su elektriĉki negativno nabijene od iona koje su uz sebe vezale,
pošto se u takvim otopinama nalaze u suvišku negativni ioni anorganskih ili organskih soli ili baza.
Uslijed toga se ove velike molekul.skupine meĊusobno odbijaju, a tim ujedno spreĉavaju i slijevanje raspršenih kapljica druge komponente ( kao ulja u emulzijama) koje se nalaze izmeĊu njih.
dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u višedijelni vezivni sistem, dakle sadrţi pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – tako zvanog ZAŠTITNOG KOLOIDA,
odnosno tako zvanog EMULGAORA i masnu komponentu tako zvanog EMULZOID / više o emulzijama:
ipak, mnogi pretpostavljaju da je već u helenističkom periodu korištena i UMJETNA EMULZIJA - tutkalna, ţumanjkova, voštana…
boje za TUTKALNU TEMPERU pripremane su drukčije od onih za jajnu temperu: dok se kod jajne tempere nakvašeni pigmenti miješaju sa već pripremljenom jajnom emulzijom, u tutkalnoj
temperi je potrebno najprije izmiješati pigment i tutkalnu otopinu u gustu masu, kojoj se zatim dodaje ulje da emulgira, te tek nakon toga razrjeĎuje dodatnom količinom tutkalne otopine; ako imamo u
vidu, da su se boje za slikanje svakako pripremale u tonovima, poredane u posudicama ( školjkama) na ploči,različiti način pripreme boja nije bio problem ...
slikanje tempernim emulzijskim bojama vrlo je staro; Plinius stariji 34 spominje slikaricu JAJU ( ponekada pisano Jaya ili Lala), grčku slikaricu iz Kizika (KYZIKOS je grčki antički grad
sjeveroistočno od Pergama) , koja je radila portrete u tehnici tempere kao i minijaturne portrete na bjelokosti tehnikom enkaustike...
....Jaja iz Kizika, neudana, cijelog ţivota radila je u Rimu, uglavnom portrete ţena ali i veliku sliku neke starice u Napulju kao i svoj portret pomoću zrcala.
Nijedan umjetnik nije radio brţe od nje a slike su joj bile tako vrijedne da su se prodavale po višim cijenama
( od drugih) poznatih suvremenika, ĉija su djela punila naše galerije...
33
34
Sigo Summerecked: Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str. 13
H.W.Janson / Anthony F.Janson: Povjest umjetnosti, Zagreb, 2003/ str. 214
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
49
često je sličnim postupkom slikano i na zidu:
tako slike pronaĎene u zidinama starog antičkog grada Demetriasa ( blizu današnjeg Volosa; slike su nastale oko 200←/) pripadaju zidnim secco tehnikama, dakle, raĎene tehnikom slikanja, kod
koje je vezivo emulzijsko ;
naime, dokazano je da se gradnja ovih zidnih slika bazira na tempernom slikarstvu. Frank Preusser 35 suvremenim ispitivanjima ( pomoću UV-fluorescentne fotografije, refleksne fotografije i IRreflektografije ( koja evidentira i pod slika nje i crteţ na osnovu jačeg kontrasta); uzorci su ispitivani i pomoću razbojenja isječaka, razbojenja čestica materije, ekstrakcije raznim otapalima, mikro
kemije, diferencijalne analize …) , osvjetljava na nov način ovaj davni period: gradnja slike bazira na klasiĉnom tempernom slikanju !
dakle, nije u pitanju ni buon fresco, ni enkaustika , kako se često pretpostavljalo…
VOSAK jedno najstarijih, najkvalitetnijih i najtrajnijih veziva imalo je vaţnu ulogu i kod pripreme tradicionalnog tempernog veziva:
mezopotamske vještine lijevanja bronce, enkaustičke vještine Egipćana, Grka, Rimljana…; Plinius navodi, izmeĎu ostalog, da…ceras ex omnium arborum satorumque floribus confingunt… (pčele
proizvode vosak od cvjetova sivih biljaka i drveća…).
za razliku od emulzija na bazi proteina, koje emulgiraju zahvaljujući negativno i pozitivno nabijenim čestica...
već smo razmotrili djelovanje bjelančevina u emulzijskom sistemu: razne vrste bjelančevina kao i ugljičnih hidrata imaju zajedničko svojstvo da raspršene u vodi tvore KOLOIDNE OTOPINE. Njihovi
molekuli pri “otapanju” u vodi u stvari lebde u njoj u obliku velikih molekul skupina: kako je ovo svojstvo razjasnio prof. Sigo Summerecker36
molekul skupine tih koloidalnih otopina su elektriĉki negativno nabijene od iona koje su uz sebe vezale,
pošto se u takvim otopinama nalaze u suvišku negativni joni anorganskih ili organskih soli ili baza.
Uslijed toga se ove velike molekul.skupine meĊusobno odbijaju, a tim ujedno spreĉavaju i slijevanje raspršenih kapljica druge komponente
( na primjer ulja u emulzijama) koje se nalaze izmeĊu njih…
dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u više dijelni vezivni sistem, dakle sadrţi pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – tako zvanog ZAŠTITNOG KOLOIDA,
odnosno tako zvanog EMULGAORA i masnu komponentu tako zvani EMULZOID.
VOŠTANA TEMPERA zasniva se na principu saponifikacije; funkcija sapuna u ulozi emulgatora zasniva se na sljedećim činjenicama:
...37njihovo se djelovanje zasniva na ĉinjenici da prethodno otopljene u jednoj, bilo vodenoj ili uljenoj komponenti smjese,
omotaju tankim molekularnim slojem sve sitno raspršene ĉestice druge komponente, a tim, kao nekom opnom obavijenim ĉesticama, spreĉavaju njihovo slijevanje u ishodnu masu ...
prema tome te materije po naĉinu svog djelovanja spadaju u niz tzv. na graniĉnim površinama aktivnih materija ...
Specifiĉnost djelovanja tih materija proizlazi iz naroĉite sloţenosti njihovih molekula, koji su tako sloţeni da u jednom svom dijelu sadrţe hidrofilnu grupu srodnu vodi,
a u drugom dijelu lipofilne ugljikovodike koji se podnose sa uljem, što molekulima otopljenog emulgatora omogućava namakanje i drugom komponentom emulzije ...
35
Frank Preusser : Malerei auf griechischen Grabsteinen; Maltechnik 1981/1; str.11-34.
Sigo Summerecker : Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str. 13.
37
Sigo Summerecker : Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str. 12.
36
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
50
korištenje voštane emulzije za slikanje spominje već Plinius, Stariji i Dioskorides;
prema njima ...
korišten je punski vosak; ... da bi se on dobio , trebalo je PUNSKI VOSAK kuhati u slanoj vodi i procijediti kroz gazu više puta, a zatim ostaviti na zraku, suncu i mjeseĉini više dana,
da bi se osušio i izbijelio ...; on je zatim saponificiran dodatkom luţine ...
PUNSKI VOSAK38 je posebna vrsta preraĎenog voska ( kuhanog u mineralnoj sodi, koja se kopala u blizini Karthage; ali, Dioskurides spominje, umjesto ove sode, kuhanje u otopini klor-natriuma; kod
Pliniusa se sve ove vrste bazičnih kemikalija nazivaju nitrum); suvremena istraţivanja , na osnovu razmatranja svih dosada poznatih starih tekstova, kao i na osnovu novih tehnoloških saznanja,
potvrdila su hipotezu, da je u pitanju posebna vrsta voska – tako zvani ESPARTO VOSAK od specijalne stepske trave koja raste u Tunisu, i ima točku taljenja višu od pčelinjeg voska ( na 79 °C)…
Berger 39 smatra da je punski vosak (kako je sam provjeravao) bio mješavina:
100 dijelova obijeljenog voska,
10 dijelova potaše i
150 dijelova vode ( slično smatra i Werner of Neustad ...).
Danas se u praksi – razne vrste voštanih emulzija nazivaju voštano mlijeko ( engl. Wax Milk odn. franc. Lait de cire); Antonio Paccheri je eksperimentirao sa voštanom emulzijom na zidu,
kombinirajući saponificirani vosak, kojeg je nazivao punski vosak, sa gumiarabikom !
slično navodi prof. Medić40...
...saponificirana supstanca procijeĊena je kroz gazu, isprana mlakom vodom i osušena na sobnoj temperaturi;
tome je dodavano ulje i ţumance ( ponekad i guma) za elastiĉnost i veću lepljivost i ĉvrstoću nakon sušenja ...
prema Summereckeru41... priprema se od…
200 g očišćenog i izbijeljenog voska, nastruţemo i sipamo u posebno pripremljenu otopinu potaše i vode:
500 ml destilirane vode i 40 g. potaše (kalijevog karbonata) stavimo u vodenu kupelj i zagrijavamo; na toplu otopinu potaše sipaju se ljuskice voska uz stalno miješanje i dalje zagrijavanje; da bi se voska
dobro saponificirao, potrebno je smjesu kuhati cijeli sat u vodenoj kupelji; time će nastati bjelkasto mliječna voštana emulzija koju treba do hlaĎenja lagano miješati; sada se emulzija, koja ima
minimalnu vezivnu snagu ( ali zato doprinosi svilenkastom, specifičnom sjaju boje) mogu dodati i druga veziva, odnosno emulzije ...
...saponifikacija pĉelinjeg voska izvodi se najlakše otopinom neke alkalije
pri ĉemu se saponificira samo jedan sastavni dio voska ( tzv. cerotinska kiselina, koje u vosku ima 14 %) – nastali cerotinski sapun emulgira ostale dijelove voska i time tvori emulziju ...
38
Über Punisches Wachs, Encaus Pictura Reservata / Maltechnik, 1984/3 str. 44.
Berger : Beiträge... Vol-I/str. 100.
40
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999/ str. 69.
41
Sigo Summerecker: Tehnike emulzione tempere, Beograd, 1975, str. 82.
39
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
51
kako navodi Vida Hudoklin42 – u zadnje vrijeme u ovu svrhu se sve više koriste sintetski voskovi, koji se lakše saponificiraju …
dakle, ikonopisci se ne odriču ni tempernih veziva na bazi voska; prema Nektarijevom Tipiku za pripremu voštane emulzije…
... kuha se ceĊ, tutkalo i vosak u jednakim delovima ...
znamo da su voštanom temperom , tako zvanim voštanim sapunom slikali već Sinajski majstori ikona; Reinhard Büll43 navodi provjereni stari recept pripreme CERA COLLE:
- 20 g bijelog voska (obijeljenog) rastopljenog u ¼ vrele vode uz dodatak oko
- 5-8 g amonijum karbonata ( prethodno pomiješanog sa malo vode) stvoriti će voštani sapun…
ovako pripremljenom voštanom sapunu dodaje se bilo koja emulzija ili neko vezivo lipofilnog karaktera kao venecijanski terpentin, ulja ili smole ( sličnu smjesu ali lipofilnog karaktera, bez sapuna,
poznatu kao GANOSIS , koristili su Grci za oslikavanje dekoracija na kamenu)…
emulzije su ne vodo topive kada osuše; u sistematizaciji temperno vezivo moţemo uvrstiti izmeĎu uljenog veziva i veziva gvaša jer sadrţi i sistem masnih veziva karakterističnih za ulje i vodo topivih
karakterističnih za gvaš; od omjera pojedinog veziva u emulziji kao i od konačnog premaza zavisi koliko će neka tempera imati više karakter gvaša ili karakter ulja odnosno površinsku ili dubinsku
svjetlost bojenog namaza…
temperna boja tvori nerastopiv film, koji se moţe prekrivati u više slojeva; suši se na dodir jako brzo iako kemijski proces definitivnog očvršćivanja traje godinu i više; za razliku od ulja, kod tempernog
veziva idući sloj boje moţemo bez straha nanositi već nakon nekoliko minuta; otvorena faza (vrijeme u kojem je omogućeno razmazivanje boje) zavisi od omjera vodo topivog i masnog veziva;
prianjanje uz podlogu je izvanredno, pogotovo ako su slojevi tanki ( deblji namaz raspuca ili se ljušti)…
veziva u olifama
koja se nanose na samom kraju predstavljaju zadnju operaciju: koriste uljeno – smolasti lak ...
Galenus ( grčki ljekar iz II vijeka) zabiljeţio je da se ulju moţe ubrzati sušenje ako se prokuha sa metalnim solima – medicinskim preparatima;
SMOLNI LAK se pripremao od mješavine raznovrsnih smola u ulju ( često konopljinom) daje slici sjaj, štiti sliku, a sluţi i simboličkom posvećenju ( antička tradicija svetog «pomazivanja»);
- tzv. vernice liquida; ovaj svjetliji lak pravio se često od mastiksa i terpentinskog ulja , te sirovog lanenog ( u kojem se smola kuhala) ili zgusnutog ulja ( pezeri se dodavao nakon kuhanja);
na sjeveru se umjesto mastiksa ili sandaraka koristila ambra odn. bernstein; ovaj lak daje crvenkastu gamu i utiče na tamnjenje slike ...
- pece Grece, Pegola je bila olifa od sandaraka i lanenog ulja ( 1:3);
Već Theophilus44 savjetuje da ...
…sve sa uljem ili gumom naslikane boje moraju biti premazane sa tri sloja smole VERNITION uz pomoć sunca ...
42
Vida Hudoklin: Praktična slikarska tehnologija, Ljubljana, 1973, str. 95.
Reinhard Büll : Das grosse Buch vom Wachs, München 1977/ str. 328.
44
Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999, str. 270.
43
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
52
( termin GUMA ne podrazumijeva uvijek isto: ponekad se odnosi na sve lučevine drveta, pa su one masne grassa – glassa odnosno vernition od bernice (bernstein), dakle od čvrstih smola koje se tope
samo u jako zagrijanim uljima. Theophilus, dakle, pod terminom smola - glassa podrazumijeva i one lučevine drveta koje su vodo topive kao i one masne. Spominje već i miješanje uljem u Glavi
XXV:
- …Sve vrste boja mogu se ribati uljem…
- …Ako , meĊutim, ţeliš da ubrzaš postupak, uzmi smolu koja istiĉe iz drveta višnje ili šljive…
- kako smo već više puta naglasili, lipofilnu smolu ikonopisci nazivaju olifa ( jer se otapala u ulju)…
u Glavi XXI Theophilus piše o „ vezivu za premazivanje“:
- De glutine vernition
- …malo lanenog ulja i sitnog praha smole ( fornis)… zagrevaj paţljivo, ne dopustivši mu da kipi…
- Svaka slika premazana ovim lakom postaje sjajna, prekrasna i potpuno otporna…
naime, srednji vijek, pored tvrdih i fosilnih smola ( često nazivanih ambra ; uključujući i ćilibar, bernstein…) poznaju i sve lučevine mediteranskog podneblja:
- MASTIKS, spominjan kao lak vernice chiara, pogotovo za svijetle i hladne tonove ( jer je onaj sa sandarakom ili sa ambrom imao crvenkastu gamu);
- SANDARAK, meka smola koju su stari majstori zvali i veronice ( te pod tim imenom podrazumijevali i sandarak i mnogo tvrĎu ambru); koristi se kao nadomjestak mastiksa - bolje smole ;
sandarak je lučevina sjevernoafričke biljke Callitris quadrivalvis iz porodice čempresa ( Cupressaceae) spominje se i kao lučevina Thuye iz sjeverne Afrike; vjerojatno da je smola koja se u
srednjem vijeku koristila pod tim imenom bila ustvari smola od smreke – JUNIPER korištena uglavnom kao špiritni lak…; najbolja vrsta naziva se Sandaraca electa a najlošija vrsta
Sandaraca cammilius; u Maroku i Španjolskoj sandarak se zvao GRASSA, rimski GLASSA; tradicija firnisovane tempere podrazumijevala je korištenje ove smole otopljene u lanenom ulju (
1:3); (ponekad je umjesto sandaraka korištena AMBRA ali je to i definirano posebnim nazivima – za sandarak – vernice liquida ( često nazivan i common resin ili pece Greca ili pegola; dok je
oznaka vernice grossa dosta nejasna), a za ambru – vernice d'ambra ili vernice liquida gentile…
- GRĈKA SMOLA ; COLOPHONIA RESINA; grčki: kolophonia rhetine = smola iz Kolofona – antičkog grada na zapadnoj obali Male Azije; smola smreke; dobiva se iz balzama Terpentina
– destilacijom…; kombinirala se sa sandarakom ( sama je previše krta);
- TERPENTIN, pogotovo strasburški ( od srebrne jele – Abies pestinata) i venecijanski ( od ariša), takoĎer su nazivani kao i mastiksov – vernice chiara… Srednjevjekovni ikonopisci ga
općenito nazivaju i GLORIAT; TERPENTIN je balzam od pinusnih vrsta drveća Pinaceae, Larix europaea Abies, Picea…Sastoji se od ugljikovodika – terpena
- GRĈKI BALZAM koji je bio i pristupačniji bizantskim ikonopiscima, nazivao se i Hioski terpentin, Levantski terpentin i dobivao se od mediteranskog zimzelenog drveća Pistazia
therebintus; relativno dobre kvalitete;
- RHUS VERNICIFERA kao uvozni lak sa Dalekog Istoka, koristi se u Evropi već od Marka Pola dalje ( prema nekim izvorima i prije: od osmog stoljeća dalje)…
sandarak i ambru koriste već Feničani, kao i Egipćani, Grci, Persijanci…
Laurie smatra da je teško dokazati isključivo pravu baltiĉku smolu, koju radi njenog sastava nazivaju i SUCCINITE … ; to je siva masa koja pliva na moru ili se vadi iz utrobe sisara; to je sivo smeĎa i
mirisava izlučina crijeva morskog sisara ( Physeter macrocephalus ) koja se stvara u njenim probavnim organima; slična je vosku i nalazi se duţ obala Baltičkog mora ali i uz obale Indijskog oceana (
ambru često ubrajaju u smole koje su sa naftom i bitumenom dolazile u Europu posredstvom Arapa, nabavljane od trgovaca sa područja izmeĎu Kaspijskog mora, Afganisana i Indijskog oceana; naime
ambra je u Evropi našla svoje mjesto utjecajem zanatskih iskustava Dalekog Istoka – protokom ideja putovima kojima se obavljala i trgovina)…da je smola pod imenom AMBRA ili ELEKTRON (
imena koja su korištena i za BERNSTEIN i JANTAR; ĆILIBAR ) , dakle, ime Ambra - podrazumijevalo
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
vjerojatnija je pretpostavka da je naziv AMBRA LAC podrazumijevala smolasti firnis u gami ambre 45…latinski naziv za ambru ( ali i sandarak; Ambra/ arap. anbar; Ambré = franc. oznaka za toplu
gamu – zlaćan ton boje meda ( u literaturi starijeg datuma podrazumijeva i bernstein…) ; Veronica je grčkog porijekla , a u Mappae Clavicula se spominje kao Verencis …
jantar; ćilibar; bernstein je fosilna smola poznata od davnina; u antičko doba bila su uz jantar vezana različita vjerovanja te je sluţio kao amulet…
kao komponenta laka evidentna je već u najstarijim tekstovima pod raznim imenima kao glassa, Rohstoff, Wihrauch, Agstein …
bernestein je termin za čvrste smole; postoje dvije varijante geneze ovog termina:
- prema Eastlakeu riječ dolazi od vernice ~bernice~bernstein ~ kamen za premaz: tvrda smola iz nordijskih zemalja, to jeste jantar – ţuti bernstein46 , ambra – zlatni bernstein …
- prema većini tekstova riječ dolazi od brennen ~bernen~njem. peći~smola, odnosno kamen koji se peče…
svakako je u pitanju fosilna smola koju su nalazili uz obale sjevernih mora ili se kopala tamo gdje je nekada bilo more (amorfan mineral succinit ~ mješavina raznih fosilnih smola, često nazvan i
organsko staklo , poludragi kamen kojeg su kao nakit proizvodile već majstorske radionice u Aquileji);
u srednjevjekovnim majstorskim radionicama sjajni i tvrdi lak od jantara koristio se kao imitacija emajla ne predmetima primijenjenih umjetnosti;
Brachert47 navodi i recept klasične lak politure:
½ unĉe ţutog bernštajna ili karabe ; usitnjeno u fini prah i filtrirano kroz svilenu mreţicu,
½ unĉe Gummilaka; sandarak, takoĎer usitnjena zrna,
9 zrna šafrana ; u prahu,
10 zrna zmajeve krvi ; u razdrobljenim mrvama, ( Sanguis draconis ; smolasta masa istočnjačkog drveta – palme oblika zmajevih krila ( ovo vezivo od davnina se koristi i kao bojilo crvene game,
pogotovo na Istoku; Avicena tvrdi da je u pitanju …zemlja natopljena krvlju…)…
10 unĉi špiritusa ; otopina se grije u kupelji u boci zatvorenoj vlaţnim pergamentom sa rupicom…
Zmajevu krv spominje već Plinius; stari Grci su je zvali indijski cinober, a ime zmajeva krv je dobila u srednjem vijeku, na osnovu legende, po kojoj je nastala…
…kao mješavina iz neprestane borbe slona i zmaja…
Heracliusu je interesantnija kao boja: savjetuje da se sa sanguine draconis smanji intenziteta cinobera … a kasnije, u Glavi LVIII kao boju za sjene …
Theophilus Presbyter u Glavi 37 savjetuje da se… zlato potopi u zmajevu krv – smolu zmajevog drveta…
Cennini, iako je ne cijeni kao boju, posvećuje joj Glavu XLIII:
Della natura d'un rosso ch'è chiamalo sangue di dragone
Crvena je jedna boja koja se naziva zmajeva krv. Ova se boja koristi neki put na hartiji, to jest u minijaturi.
Ostavi i nju na miru i ne trudi se oko nje mnogo, jer nije u stanju da ti pruţi mnogo zadovoljstva.
45
Ambra/ arap. anbar; Ambré = franc. oznaka za toplu gamu – zlaćan ton boje meda ( u literaturi starijeg datuma podrazumijeva i bernstein.
Leonardo za jantar ne kaţe jednostavno bernstein ili njemaĉka smola već napominje ţuti bernštajn kao bliţa determinacija.
47
Thomas Brachert: Historische Klarlacke und Möbelpolituren, Maltechnik 1978/3
46
53
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
54
sve smole su ( za razliku od hidrofilnih smola – guma , koje se dobivaju od bjelogoričnog drveta) lipofilne izluĉine drvenastih biljaka crnogorice i zimzelenog bilja… ; po sastavu su kompleksni
spojevi ugljika i vodika sa relativno malim učešćem kisika: mješavine aromatskih supstanci sa kiselim karakterom; pored smolnih kiselina ( resinokiselina) mogu sadrţati i smolne alkohole ( resinole ),
fenole sa svojstvima štavila ( resinotannole ) i jake nezasićene supstance ( resene ). Prirodne guste izlučine – balzami – sadrţe i organska otapala ( eteriĉna ulja; najčešće terpentinsko ulje)…
u LUCCA MS iz osmog stoljeća imamo vjerojatno najstariji zapis pripremanja uljeno-smolastog laka:
...De lucide ad lucidas.Super colores quale fieri debet:
meĎu vezivima koja su se nalazila u ovim mješavinama bilo je i lučevina biljaka koje je teško klasificirati striktno u vodo topiva , odnosno u masna veziva…
Vera Radosavljević48 upućuje na kompleksan sastav pojedinih kompleksnih lučevina koje u svom sastavu imaju, pored primjesa soli i eteričnih ulja, i hidrofilne gume i lipofilne smole…
u tabeli koja slijedi nalazi se niz takvih supstanci ( za odvajanje vodo topivih materija dodavali su nakon kuhanja - brašno opeke, koje je „pokupilo“ sve primjese… ) ;
Mješavina providnih materija, koje ĉine lak za postavljanje na bojene površine:
4 dijela lineleola ( lanenog ulja)
3 dijela libanum
(gume koja gori kao tamjan)
2 dijela tereventina (balzama terpentina)
3 dijela murre ( mirte; kao i aloa , pored
2 dijela galbanuma (smole iz Sirije)
gume takoĎer sadrţi i manji % gume)
3 dijela larice (ariševog balzama)
3 dijela mastice (mastiksa)
1 dio veronice (ambre ili sandaraka)
2 dijela gumma cerasi (gume od trešnje)
2 dijela flore puppli
(gume bademovog drveta)
2 dijela gumma amygdalina
2 dijela resina sappini (smole bijele jele)
Sve se istrvi u prah, stavi u ulje ...; zagrijavaj na slaboj vatri bez plamena, zatim otopinu procijedi kroz platno…
Theophilus daje pripremi laka od sandaraka veliki značaj i savjetuje dva načina pripreme 49:
1. kuhanje sandaraka u ulju,
2. posebno topljenje sandaraka „na suho“, i posebno zagrijavanje ulja te, kada je smola otopljena ( kada pokazuje na željeznoj špici niti kao konac ...) i kada je ulje vruče – spajanje ove dvije
materije.
Theophilus daje i upute za pripremu laka od ambre :
1 dio ambre se smekšava na vatri ( ali ne prejakoj) i kada se smekša sama smola dodaje se
2 dijela ulja i ostavlja sa strane da nije previše jaka vatra ( ne smije da vrije).
48
49
Vera Radosavljević: Tehnike starog pisma, Beograd, 1984, str. 257-279.
Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999, str. 265.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
55
spomenimo i recept50 talijanskog porijekla, nazvan ...VERNICE LIQUIDA E GENTILE
3 dijelova lanenog ulja i 1 dio ţute ambre (ambra se kuha samo sa toliko ulja da je prekrivena
dok se ostalo ulje kuha posebno); zatim se u ugrijani firnis dodaje brašno od opeke da se odstrane primjese i pokupi eventualna voda; na kraju se otopina procijedi ...
kasnije nam je u Bizantu poznat recept za olifu kao LAK DIONIZIJA:
10 dijelova ugušćenog ulja i 7,5 dijelova jelovog balzama (rastapa se pomoću zagrijavanja); lakiralo se na suncu da bi se ubrzalo sušenje i ujednaĉili potezi;
kuhano KONOPLJINO ULJE spominje već Pedanius Dioscorides, suvremenik Pliniusa u djelu De materia medica naglašavajući da se i ovo ulje ( kao i orahovo, makovo, ricinusovo, bademovo,
susamovo, laneno i ulje od ţira) koristi i za medicinske i slikarske svrhe ...
MS MAPPAE CLAVICULA spominje i korištenje firnisa od ricinusovog ulja ... za zaštitu slike pred vodom51 :
... premaţi sliku uljem zvanim CICINUM / Ricinus communis L. / na suncu ...
Strassburg MS govori o ... ĉistom starom konopljinom ulju kao firnisu ...
VERNIRANJE je termin, koji podrazumijeva sve vrste premaza, od onih smolno-uljanih, metalno uljanih ( boljeg sušenja) do onih voštanih premaza…
FIRNIS / lat. veronix, veronice ( vrsta smole/ grč. Berenike =antički grad) ; kuhano zgusnuto ulje … ; srednjevjekovni firnisi su bili tamno smeĎi i vrlo gusti te se nisu mogli nanositi kistom već su se
stavljali pomoću platnene loptice ( tampona) na podlogu u jednolikom filmu…
u Tipiku Nektarijevom posebno se cijeni takozvana BRZA OLIFA: ...
...prvo se istuca ćilibar i dobro prokuha sa lanenim uljem, onda se gusta uljasta teĉnost ovog ćilibarskog rastvora sipa u laneno ulje
i doda se minijumu i jara to jeste bakarne zelene boje ( ili – još bolje: ulje sa olovnom bijelom), i dugo se kuha na tihoj vatri ...
ćilibar – jantar je davao olifi čvrstinu filma a minijum je ubrzavao sušenje; pored minija ili olovno bijele ove brze olife su najčešće sadrţale umbru ( manganove okside za ubrzavanje sušenja) zbog
koje su i bili izrazito tamne obojenosti ...
kao sikative koristi se i olovna gleĊ , moţda i zemlje - TERRA NERA DI CAMPANA52…; kako spominje Vasari u kontekstu…velikog otkrića bojenja uljem…svojstvo sikativa, kao vaţno
svojstvo… za ove boje: … najpre, one moraju biti sastavljene od pigmenata koji poseduju kvalitet sikativa, kao olovna bela, sušila i zemlje koje se koriste za zvona…terra di campana …
(crna boja napravljena od kore koja se stvara na kalupu za odlivanje zvona)
…sve to veoma paţljivo mešamo zajedno, kada je lepak suv, treba da bude premazano preko celog panela i izudarano dlanom,
tako da postane jednako razvuĉeno svuda, i to mnogi zovu „imprimitura“ u petnaestom stoljeću se pored olovne gleĊi i umbre koristi i BIJELI VITRIOL / cinkov sulfat/, a Španjolci u 16. i 17.
stoljeću dodaju ulju za bolje sušenje još uvijek - VERDIGRIZ… kojeg Nektarije naziva jar - bakarna zelena boja; koristi se i azurit )
50
Thomas Brachert: Historische Klarlacke und Möbelpolituren, Maltechnik 1978/3, str. 121.
Eastlake:… knj.i, str. 19.
52
Vasari on Technique, 226-239; napomene Merrifield/Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999, str. 154 / Marx P.Merrifield: Original Treatises on the Arts of Painting Vol.2; New York 1967; str. 818-819 /Ernest Berger: Entwicklungsgeschichte
der Maltechnik; München, 1901, str. 80-84 .
51
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
56
često je korišten za premazivanje - verniranje i lak od zgusnutog lanenog ulja – takozvano PEZERI ULJE, zgusnuto nakon duţeg sunčanja ...pezeri ulje se koristilo i za pripremu svijetlog laka , na
Zapadu zvanog vernice liquida , kojeg Dionisije naziva…
LAK OD BELOG MASTIKSA:…
100 g zrna mastiksa prvo se u tarioniku ribanjem usitne, zatim stave u lonac i preliju sa malo terpentinskog ulja ili sirovog lanenog ulja…
onda se sve zajedno stavi na kraj vatre da se polako zagreva, i to sve dok se mastiks ne rastopi i ne poĉne peniti.
odmah se tom rastopljenom mastiksu doda pola funte zagrejanog pezeri ulja, zatim se izmeša i filtrira kroz krpu…
prema uputama Dionisija , pripremalo se tako što se sirovo laneno ulje ulijevalo u široku posudu i puštalo da se 40 dana ţari na suncu ( noću se prekrivalo ili unosilo u kuću, da ne hvata vlagu…; na
kraju se filtriralo kroz gustu krpu)…
TERPENTINSKI LAK , kojeg Dionisije naziva lak od nafte, pripremao se od sandaraka ( koji se nazivao grassa53
, pogotovo u Španjolskoj i Maroku), pegule ( jelovog balzama, dakle – terpentina, u ugušćenom ulju) i terpentinskog ulja, u smjesi, zagrijanoj na vatri…
Theophilus savjetuje i sljedeće:
sve sa uljem ili gumom naslikane boje moraju biti premazane sa tri sloja smole VERNITION uz pomoć sunca ...
u poglavlju I, XXI opisuje i postupak verniranja:
...stavi laneno ulje u jedan novi mali lonac i dodaj „arapske gume“ ... tzv. „rimske glasse“ ili je otapaj posebno pa kasnije dodaj ulju ...
omjer ulja i smole , prema Theophilusu je bio 2:1…
u Bolonješkom MS je sličan recept ali se spominju i firnisi od orahovog ulja sa sandarakom ...
ULJANI LAK ZA POZLATE54, kako navodi već Heraclius ( u Glavi XLIV ) pripremao se kuhanjem ulja i smola:
De auro petro
...kuhano laneno ulje sa korom od trnjine ( prunus spinosa) za zlatnu obojenost, i smole ( jantar, mirra, aloa...)
LAK OD RAKIJE , ( RAKI = turski : špiritus ) to jeste – špiritusni lak , prema Dionisiju se pripremao tako da se…
…u sud stavi
20 drama špiritusa, pa se sud odozgo zalepi testom i stavi u uţareni ugalj, da se kuva. Pošto uzavri, doda se
10 drama stucanog sandaraka, pa kada se ovaj rastopi, doda se
5 g pegule i dalje kuva …
53
54
Thomas Brachert: Historische Klarlacke und Möbelpolituren, Maltechnik 1978/3, str. 121.
Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, str. 195.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
57
TERPENTINSKO ULJE koriste već Egipćani ( uvozili su ga iz Sirije…) : specifičnu destilaciju terpentinskog ulja primjenjivali su u 3. stoljeću prije nove ere naučnici iz Aleksandrije; najranije
reference o destilaciji otapala dao je još Plinius navodeći da se dobiva ...iz prirodnog terpentina – PINE BALSAMA:
…balzam se grije u posudi prekrivenoj vunenom preĊom...
( isparavanja se kasnije cijede iz vlakana)...
u osmom stoljeću nailazimo na upute alkemičara; tako Marcus Graccus detaljno opisuje sam postupak ( Laurie pretpostavlja da je ovaj izvor proučavao kasnije i Van Eyck) ; na recepte voštanih otopina
za premaze nailazimo i u manuskriptu u Edinburgu, nastalom 1465/1489...( Iluminirani MS koji se čuva u biblioteci u Edinburgu) opisuje medijum pripremljen od voska …
…otopljenog u otapalu sliĉnom terpentinskom ulju…
- veziva za verniranje
VOŠTANI FIRNISI predstavljaju najstariju vrstu premaza, ne samo za slike već i za druge artefakte…
u receptima se oduvijek nalazio pčelinji vosak i otapalo – u omjeru 1:2…
tako Kurt Wehlte preporučuje slijedeći recept:
- 1 dio pčelinjeg voska
- 2 djela terpentinskog ulja ili test benzina ( vosak se zagrije u kupelji i dodaje otapalu u zagrijanom tekućem stanju); ohlaĎeni firnis je u obliku paste, kojom se premazuje slikani sloj, ali tek kada
je dobro suh…; nakon 24 sata sušenja – sloj premazan pastom se moţe polirati vunenom krpom …
Iako svojim otmjenim svilastim sjajem karakterističnim za tradicionalnu temperu, voštani firnisi predstavljaju idealan zaštitni i estetski premaz, svojim sporim sušenjem stvaraju često i tehnološke
probleme…
bolje rezultate daju tako zvani mat lakovi - kombinacija voštanog firnisa i eteričnog laka; ako ova kombinacija stoji duţe vremena – vosak će se nataloţiti na dnu…; za ponovno spajanje komponenti potrebno je zagrijavanje u
kupelji na 60º C ...
modifikacije veziva
RECEPTI POLIMENTA ZA SJAJNU POZLATU: zavisno prije svega od geografskog poloţaja i sami recepti POLIMENTA su različiti u pojedinostima, ali gotovo uvijek sadrţe neku meku glinu (
često crveni bolus; moramo napomenuti da su sve crvene zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i crvenu zemlju iz Sinope u Maloj Aziji) uz smjesu veziva (
tutkalo, sapun, vosak, loj, razne smole, balzami, jaje ...). Heterogeni sastav ovih veziva potreban je zbog delikatnosti procesa nanošenja zlatne folije na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja…
U Hermeneiai ( točka 10) za poliment je potrebno :
18 dram a crvenog bolusa koji ima u sebi bijele ţile kaolina i doda mu se
2 drama carigradskog okera,
zatim pola drama minijuma,
pola drama loja i pola drama ţive; sve se dobro istrvi a zatim se smjesi doda bjelanjak ( ponekad i sa malo sapuna)...;
( dram je jedinica mjere koja danas nije više u upotrebi; prema Thompsonu - vjerojatno se radi o sljedećem redu veličina: 1 funta i 12 unci = 96 drama; ili, kako navodi profesor Medić - 1 kg = 564,38
drama, što znači da jedan dram teţi oko dva grama ...)
(točka 11): uzima se crvenog bolusa i okera u jednakim dijelovima, istrvi i doda sapuna i bjelanjka ...;
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
58
(točka 12):
uzme se 8 drama crvenog bolusa,
1 dram loja,
1 do 2 drama minijuma,
1 dram cinobera,
1 dram ţući,
5 drama carigradskog okera, i malo bjelanjka;
prema Tipiku Nektarijevom poliment se pravi tako da se crveni bolus miješa sa bjelanjkom, doda se grčkog sapuna, ţlica vina,
lanenog ulja i najzad jakog octa ( smjesa se osuši u vidu grumena, od koga se po potrebi nastruga, te doda bjelanjak razrijeĎen
vodom, u vidu tečne boje koja se nanosi u više tankih slojeva).
sličan recept navodi i Ivo Fressl55:
1,50 kg globljenog i namočenog bolusa izmiješa se sa malo vode u gustu kašu, te grije u kupelji,
20 g tvrdog sapuna ( natronski, marsejski, venecijanski) rastopljenog u malo kipuće vode i procijeĎeno +
10 g svinjske masti
10 g pčelinjeg voska;
prilikom nanošenja miješa se još sa bjelanjkom ili tutkalom ( 35 g tutkala + 500 g vode)…
Sljedeća ikona
Sv. Luke majstora Avesaloma Vujičića iz 17. stoljeća, sačuvana u Morači prikazuje miješanje boja na paleti:
←2/ 43. Majstor Avesalom Vujičić : Scena iz ţivota Svetog Luke , detalj
♦TRVENJE TEMPERE:
prema Tipiku Nektarijevom …
56
pigment bi se prvo uribao na kamenu ili tarioniku sa dosta vode
i tako uribana boja ostavila bi se nekoliko ĉasaka da se grublje ĉestice sedimentiraju,
a zatim se tećnost, koja je još bila obojena od najsitnijih ĉestica sasula u školjku,
dodalo bi se ţumance i ţuĉi, a zatim bi se ovako spremljenom bojom u teĉnom stanju slikalo…
dakle, stari majstori su pigmente prethodno ribali slikarskom lopaticom na kamenu porfiru ( granitu ili debljem staklu) sa vodom;
55
56
Ivo Fressl: Slikarska tehnologija, Zagreb 1966.
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 138.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
59
naime, emulziju ne smijemo ribati jer će se razgraditi...
način trvenja zavisi i od vrste pigmenta:
neki se pigmenti - kao što su crna, kraplak i umbra , teško kvase, te im je potrebno dodati malo alkohola...
pribor za ribanje boje:
od davnina je za ribanje pigmenata korištena ploča kamena porfira, i kamen trvaĉ, takoĎer od porfira; trvila se manja količina pigmenta ( grumen veličine oraha) uz dodavanje vode ( vode se kasnije i
sipala na površinu posude u kojoj se čuvala boja, a i nije se mogla osušiti);
2.3.3.3. alatke i pribor
alatke za nanošenje preparacije:
u ove svrhe koristile su se finije i grublje četke ( kefe), razne vrste kistova pljosnatog oblika, različiti slikarski noţevi ( špahtle), specijalna glačala za rastiranje osnove napravljena od elastičnih ,
istanjenih komada drveta ...
alatke za brušenje nosioca za pozlatu:zaglaĎivanje podloge, obraĎene za pozlatu,
izvodilo raznim materijalima za brušenje – kao što je - brusna koţa (koţe tutkalisane sa finim pijeskom, brusne riblje koţe) , suhim lišćem od preslice ili
- specijalna biljka – rastaviĉ ; za finije brušenje biljka se barila i sušila u krpi; tako već Theophilus 57u Članu XXIV, pišući o pripremi drveta savjetuje, da ga... na kraju istrljaj onom travom kloja se
zove trava za brušenje – asparella... ; na drugom mjestu, kada piše o pripremi koţe ili drva – u Članu XIX takoĎer savjetuje brušenje ovom biljkom:... kada je potpuno suvo, uzmi travu... koja raste
kao visoka rogozina i ĉvornovata je. Nju traba da skupiš leti i osušiš na suncu ...
- razne vrste finog praha ( tripel - prirodna glinena i kremenova supstnca, lapis pumices – plovućac ...),
- raznih brusnih papira, a za najfinije brušenje –
dlaka od konjskog repa,
školjka od sepie,
- slonova kost, jelenji rog, zub od vepra ...; fini pribor za poliranje prethodno se i sam brusio; tako su veliki zubi divljih ţivotinja ( prema Heracliusu) glačani na...cigli, na brusu a na kraju na
olovnoj ploĉi ...; prije samog poliranja zub se još trljao i kravljom koţom (sa stranom gdje su bile dlake) a zatim na uglaĉanom drvetu ( jasika, topola); Duccio di Buoninsegna koristio je
prepariranu dasku sa platnenom armaturom sa gesso grosso i gesso sottile a zatim poliranom slonovom košću do sjajne bjeline u koju je urezivao crteţ u glavnim crtama ...
- ahat... ; spominje se i fino poliranje
- filcom,
- srnećom koţom i
- finom svilom;
57
Theophilus ( navod: Medić, str. 263)
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
60
KISTOVI:
slikanje kistom u historiji se najčešće povezuje sa iluminacijom;
pera gusaka, tetrijeba, gavrana ili labuda, pored korištenja u kaligrafiji, predstavljala su i prirodne „prstene“ finih crtaćih i akvarelnih kistova koji su idealni i za temperno slikanje;
naime, za tipični trattegiaro i puntegiaro koriste se najfiniji , tanki kistovi;
pomoću kista1 slikar, odnosno crtač
- regulira intenzitet linije odnosno plohe,
- kistom nanosi boju na podlogu,
- kistom oduzima suvišnu boju sa podloge,
- kistom i čistom vodom ( ili otapalom) odstranjuje suvišnu količinu boje te tako i sekundarno regulira intenzitet tona, a ponekad na taj način i
“ispire” dijelove već postojećeg crteţa odnosno “smekšava” kontrast i oštrinu linije ( lavira; franc. laver = prati);
često je potrebna i veća kolekcija kistova, većih i manjih, tanjih i širih ( idealno je da se pripremi pojedinačni kist za svaku boju;
izradi kistova posvećivana je velika paţnja već od davnina; vremenom pronalaze sve više vrsta ţivotinjskih dlaka, zavisno od podneblja, prije svega koristeći dlake od vjeverice, lisice, hermelina, tvora,
jazavca, a na Istoku i dlake kamile, koze...
izrada kistova :
prilikom izrade vodilo se računa o proporcijama:
pojedini dijelova kista:
vrh vlasi (najgipkiji i najpokretljiviji dio),
grlo vlasi ( kroz koje prolazi tuš u vrh kista),
jezerce vlasi ( u kojem se koncentrira boja i koje ritmično pulsira u skladu sa povećanjem ili smanjenjem pritiska) ,
bedra vlasi ( koja drţe krutost ali i elastičnost kista, tu se prenose pritisci prema vrhu vlasi) i
samog drţača ( od nekog lakšeg materijala, da ne ometa svojom teţinom “osloboĎene pokrete”);
OSTALI PRIBOR:
alatke za iscrtavanje i urezivanje:
pored uobičajenih alatki, koje smo već razmotrili u okviru poglavlja Iluminacija St. Gallena, više paţnje je sada posvećeno alatkama za iscrtavanje:
za prvo iscrtavanje je korišten posebni stilet ( legura olova i kalaja u omjeri 2:1);
zatim je crtano ugljenom, ili posebnim crnim kamenom (grafit ili pietra negra...);
na kraju se crteţ isparao u glavnim crtama, pomoću šila...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
61
pribor za pozlaćivanje:
pozlatarski noţ - za rezanje zlatnih folija , kako navodi Thompson58…kao noţ moţe posluţiti i kuhinjski noţ ali ne smije biti previše oštar ( moţe se izbrusiti na kamenu)… ( ili danas nekom spuţvom
...);
kist za nanošenje zlatnih folija - specijalno izraĎen tako da se niz dugih ravnomjerno podsječenih dlaka, poredanih jedna pored druge izmeĎu dva kartona ( prije uzimanja zlatnog listića provukao se kist
kroz kosu da se malo zamasti...); prema Thompsonu …kistovi su najbolji „flah“ ( od kamilje dlake)…
ponekad je prije pozlaćivanja bilo potrebno pripremiti i eventualne maske – šablone ( za preciziranje mjesta gdje će se pozlaćivati)…
sve je potrebno odmastiti da se folija ne bi zalijepila ( moţemo i istrljati onim papirom u kojem su listići zlata ili sa bolusom, odnosno kredom…);
2/ 44. Medić: Nanošenje zlatne folije i pribor za pozlate59
58
59
Daniel V. Thompson Jr.: The practice of Tempera Painting ( Univerzitet Oxford, str. 57).
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici II/ str. 126.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
2. Sinajska tempera
62
pribor za glaĉanje pozlate :
poludrago kamenje: korišteno je obraĎeno kamenje ametista, granita, rubina, safira ili topaza
što je kamen bio skupocjeniji, smatran je boljim za glačanje,
pored toga korištene su i neke koštane alatke kao:
zub psa, leoparda, vuka ili maĉke...
pribor za pozlaćivanje:
pozlatarski noţ - za rezanje zlatnih folija , kako navodi Thompson60…kao noţ moţe posluţiti i kuhinjski noţ ali ne smije biti previše oštar ( moţe se izbrusiti na kamenu)… ( ili danas nekom spuţvom
...);
kist za nanošenje zlatnih folija - specijalno izraĎen tako da se niz dugih ravnomjerno podsječenih dlaka, poredanih jedna pored druge izmeĎu dva
kartona ( prije uzimanja zlatnog listića provukao se kist kroz kosu da se malo zamasti...); prema Thompsonu …kistovi su najbolji „flah“ ( od
kamilje dlake)…
ponekad je prije pozlaćivanja bilo potrebno pripremiti i eventualne maske – šablone ( za preciziranje mjesta gdje će se pozlaćivati)…
sve je potrebno odmastiti da se folija ne bi zalijepila ( moţemo i istrljati onim papirom u kojem su listići zlata ili sa bolusom, odnosno kredom…);
alatke za poliranje i punciranje:
←2/ 45. Medić: Otisci punci razliĉitih oblika61
alatke za brokatiranje i ukrašavanje aureola i pozadina upotrebljavale su se alatke raznih veličina, zvane
rozeta i punceta (najčešće su se koristile alatke od mjedi…);
ovim alatkama izvlačilo bi se ili točkalo duţ ruba oreola, i pravili se razni uzorci i ornamenti na zlatnoj pozadini ...
←alatke za punciranje su šire razmotrene u okviru poglavlja La tecniche di Gentile ( ad. 5)...
-
60
pribor za slikanje :
- školjke: kako su boje pravljene uvijek svjeţe, neposredno pred sam rad, te bile u tečnom stanju, stavljale su se u „posudice“ od školjki (
sami rubovi su bili idealni za otiranje kista, pa čak i nijansiranje…
- mramor za ribanje , često i avan – tako zvani tarionik…
kistovi od kuninog repa ( prema Dionisijevoj Erminiji 62… ĉetke za slikanje su se pravile od dlaka sa strane repa, dok su dlake sa vrhova sluţile za pravljenje većih ĉetaka za grundiranje…;
dlake bi se odsekle, pokvasile i formirao bi se vrh, zatim bi se gornji dio ĉvrsto vezao svilenim koncem i ovaj sveţanj uvukao u donji deo gušĉijeg pera; ako se pravila veća ĉetka, kao drška
upotrebljavalo se orlovo pero ...
Daniel V. Thompson Jr.: The practice of Tempera Painting ( Univerzitet Oxford, str. 57).
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici I/ str. 455.
62
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 138.
61
Download

- Prof. Metka Kraigher Hozo