1
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.
Carigradska ikona
3.3.
3.1.
Uvod
3.2.
Bliţe odreĊenje umjetnosti istoĉne škole ikona
Kljuĉne steĉevine, spoznaje i saznanja o ohridskoj ikoni:
Blagovijesti
3.1.
UVOD
Čuvena dvostrana ohridska ikona, izraĎena u Carigradskim radionicama –
potvrĎuje ...istoĉnjaĉki hijeratizam, koji je,
kako je naglasio Germain Bazin ,…
1
...bio u toku ĉitave vizantijske umetnosti snaţna konstruktivna sila
protivna vraćanju antici ...
...trajao je kroz ĉitavu dugu istoriju te umetnosti,
kao što to pokazuju ohridske „BLAGOVESTI“ još u X IV veku,
skrutnute u onoj nepomiĉnosti ...
←3/ 1. Ohridska ikona: Blagovijesti
Kao predmet posebnog poštovanja – ikona – se javlja krajem šestog stoljeća.
Ona je bila, istovremeno ...2kultni predmet i specifiĉna umjetniĉka slika.
1
2
Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd, 1963, str. 107.
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 28.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Razmatrajući Sinajske enkaustičke ikone, već smo naglasili, da bizantska ikona ima dvostruku ulogu :
1. onu kultnu namjenu - da evocira lik Krista, Bogorodice ili nekog svetitelja, njihovu prvobitnu sliku ...
3
Te prvobitne „prave” svete slike bile su polazna toĉka
za kasnije ĉovjekovom rukom slikane portrete ...
2. kao i onu umjetniĉku komponentu u namjeni - da probudi u duši promatrača religiozna osjećanja…
Kako je naglasio već Sv. Teodor Studit ...4 ( 759-826) ... Iz drugog i trećeg pobijanja ikonoboraca ....
...Mi ne poštujemo suštinu slike nego oblik prototipa koji je u nju utisnut, jer suština slike nije za poštovanje.
Ni materija nije za poštovanje, već se prototip poštuje zajedno s oblikom, a ne sa suštinom slike ...
( neki dokazi Teodora iz Studitskog manastira u Carigradu odraz su novo-platonske teorije koju je iznio Plotin ...)
Najveći procvat bizantska umjetnost doživljava u vrijeme makedonske dinastije, pogotovo u vrijeme Konstantina Porfirogeneta ( 905 – 959) .
U to vrijeme se formiraju i manastiri na gori Athos, a razvijaju se i različite lokalne škole (prva zadužbina na gori Athos osnovana 963; ubrzo preko dvadeset, meĎu
njima i Hilandar) . Carigradska škola , djeluje u kontinuitetu sve od Justinijanovog vremena.
Za balkansko područje je važna takozvana nova carigradska dvorska slikarska škola.
To je novi stil komnenske renesanse. Na našem području je iz tog perioda crkva Sv. Pantelejmona, podignuta 1164. godine kod Skopja, čiji je ktitor princ Aleksej
Komnen; ovu školu karakterizira naglašeni linearizam, podvlačenje strogosti predstave. U komnenskom periodu, u 12. i 13. stoljeću, Bizantskom carstvu još uvijek
pripadaju, pored Balkana i Istra i Venecija, te Apulia ( južna Italija, te otoci Sicilija, Sardinija, Korzika….)
Pretpostavlja se da je i čuvena dvostrana ohridska ikona, izraĎena u Carigradskim radionicama – poklon Biskupa Gregoriusa sa Ohrida…
Prema nekim podacima i poklon cara Andronika II Paleologa iz Konstantinopola ( 1282-1328) , kojeg kćerka se udala za kralja Milutina… Dinastija Paleologa je
vladala sve do pada Konstantinopola 1453.
3
4
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
H.W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; primarni izvori/II dio /str. 382.
2
3
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.1.1.
VAŢNIJI IZVORI
-
-
Büll: Das grosse Buch vom Wachs, München 1977.
Daniel V. Thompson: The Practice od Tempera Painting, Materials and
Methods – Dover Publication, New York, 1962.
Dr. Vl. Mošin: ikona ( Likovna enciklopedija II, Zagreb).
Eastlake, Sir Charles Lock : Methods and Materials…, London, 1960, knj.I.
Francis Kelly: Restaurierung von Gemälden und Drücken, München 1979.
Franjo Barušić: Dva grčka natpisa iz Manastira iz Struge; Zbornik radova
Vizantološkog instituta, VIII, Beograd 1964.
Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd, 1963, str. 107.
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi
Sad 2006.
IKONE sa Balkana, K.Weitzmann, Chatzidakis, Miatev, Radojčić/
Beograd 1970.
Ivo Fressl: Slikarska tehnologija, Zagreb 1966.
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters
Janson: Historija umjetnosti, Zagreb, 2004.
J.L.Pérez Rodriguez: Reredos iz Seville, Restauro, 1990/4.
Xavier de Langlais: LA TECHNIQUE DE LA PEINTURE A L’HUILE, Le
supports, les fonds et les enduits, II. dio, Pariz, 1960.
3.1.2.
IZVORI SLIKA
3/1. T. Kraus: Das Römische Weltreich; PROPYLÄEN Berlin, 1967.
3/2. Janson: Historija umjetnosti, Zagreb, 2004, str. 970.
3/3. , 34. Grupa, meĎu njima i K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983, str. 269.
3/4. Roberto Salvini: MUZEJI SVIJETA/UFFIZI Novara 1970/ str. 19, sl.2.
3/5. Hans H. Hofstätter: Pozni srednji vek, Ljubljana, 1968 / str.86.
3/6. Capolavori 53, str. 54.
3/7. Enrico Castelnuovo: Artifex bonus, Roma/Bari, 2004.
3/8. V.J.Bruno: Form and Colour in Greek Painting, London, 1977 ; 16a.
3/9. www.proprpfs.com.
3/10. Klaus Wessel: L’Art Copte, Messens, 1964, str.183.
3/11, 33, Grupa autora, meĎu njima i K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983, str. 28.
3/12, 13, 28, Christa Schug-Wille: Bizanc in njegov svet, Ljubljana, 1970/ str. 181, 165,
3/13. Christa Schug-Wille: Bizanc in njegov svet, Ljubljana, 1970/ str. 165.
3/14. Bilzer: Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958.
3/15. , 68. K.Vajcman, radončić: IKONE,Beograd 1986.
3/16. Peinture.video,du-net.fr.
3/17, 55, Germain Bazin: Vrhunska dela svetske umetnosti, Beograd, 1963.
3/18. T. Kraus: Das Römische Weltreich; PROPYLÄEN Berlin, 1967.
3/19, 42, Grupa, meĎu njima i K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983, str. 269, 370,
3/20, 67, Grupa, meĎu njima i K.Weitzman: IKONE, Beograd, 1983, str. 269.
3/21. www.tripadvisor.com.
3/22, 23, 24. K.Vajcman, radončić: IKONE,Beograd 1986.
3/25. M.Medić: Stari slikarski priručnici I, Beograd, 1999.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
-
-
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006.
Kosta Balabanov: Ikone iz Makedonije, Beograd, Skopje 1969.
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986.
Mayer R.: The Artist Handbook of materials and Techniques ( inc. 1948)
New York, 1957.
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999.
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd,
1991.
René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955.
S. Radončić: Ikone sa Balkana, Beograd 1972.
Summerecker: Podloge štafelajske slike, Beograd, 1973.
Thomas Brachert: Historische Klarlacke und Möbelpolituren, Maltechnik
1978/3.
Vasari on Technique, 226-239; napomene Merrifield/Medić: Stari slikarski
priručnici, Beograd 1999.
Mary P.Merrifield: Original Treatises on the Arts of Painting Vol.2; New
York 1967.
Ernest Berger: Entwicklungsgeschichte der Maltechnik; München, 1901.
Vojislav J. Đurić: Ikone iz Jugoslavije, Beograd 1961.
Weitzmann: Ikone, Beograd 1986/87.
3/26. www.teicher.sk.
3/27. www.c-ludwig.de.
3/29. www.kolumbus.fi.
3/30. Ilgiliforum.com.
3/31. Likovna enciklopedija II, Zagreb, 1956, str. 649.
3/32. MUZEJI SVETA, ERMITAGE, Beograd, 1979, str. 145.
3/35. W.F.Volbach J. La Fontaine-Dosogne: Byzanz und der Christliche Osten/ t. XLV (iza n.324)
Propyläen
3/36, 37, K.Vajcman, IKONA, Beograd 1983 / str.265.
3/38, 39, Grgo Gamulin: Slikana raspela u Hrvatskoj, Zagreb, 1983, T. II, III.
3/40. Hoffstaetter,...Pozni srednji vek, Ljubljana, 1986, st. 88 .
3/41, 42, 69, K.Vajcman, Radojčić,...IKONE, Beograd 1986/87, st. 87.
3/43. Musei Vaticani/ Novara 1970.
3/44, 45, K.Vajcman, IKONA, Beograd 1983 / str.325, 348,
3/46. Janson: Historija umjetnosti, Zagreb, 2004, str. 974, 1306 .
3/47, 56, 59, 77. W.F.Volbach J. La Fontaine-Dosogne: Byzanz und der Christliche Osten/ t.
XXXVII Propyläen
3/48, 49, 69. IKONE, K.Weitzmann, Princtone/Beograd, 1986 str. Ikone/83/72.
3/50. Nemanja Brkić : TEHNOLOGIJA SLIKARSTVA, VAJARSTVA I IKONOGRAFIJA,
Beograd 1973; 1991.
3/51, 57 Metka Kraigher – Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007, str. 454/1 .
3/52, 53, IKONE, K.Weitzmann, Princtone/Beograd, 1986, str. 147, 159,
3/54. Umjetnost na tlu Jugoslavije, Beograd, 1979.
3/58. www.c-ludwig.de.
3/72. IKONE sa Balkana, K.Weitzmann, Chatzidakis, Miatev, Radojčić/ Beograd 1970/ str. 163.
3/70-79, 81, Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999.
3/80. Metka Kraigher – Hozo:Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007, str. 204.
4
5
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.2.
Bliţe odreĊenje umjetnosti istoĉne škole ikona
3.2.0. istoĉna i zapadna ikona
3.2.1. antiĉki utjecaji na tehnike istoĉne ikone
3.2.2. znaĉaj sinajske ikone slikane u tehnici tempere
3.2.3. carigradska škola ikona
3.2.4. novgorodska škola ikona
3.2.5. moskovska škola
3.2.6. kretska škola
3.2.0. istoĉna i zapadna ikona
IKONA, ( grč. Slika) , je u početku predstavljala distinkciju od freske dakle, slikanje na pločama a ne na zidu ... Ali, često su
bile dio zidnih dekoracija , kao frizovi, ponekad i mozaičke ikone, a zbog svoje svetosti izraĎivale su se i u ćelijskom emajlu ...
Nije rijedak slučaj da se u klasifikacijama srednjovjekovnih štafelajskih tehnika – dakle ikona – razlikuje istoĉna i zapadna
ikona. ISTOĈNA IKONA, kao tekovina Bizanta, prisutna je u svim kršćanskim zemljama tokom prvog tisućljeća. Na Zapadu
je nazivaju maniera greca ...
Ali, primjer iz Zadra - Oslikano raspelo u crkvi Sv. Franje, pokazuje kako je suživot zapadnih i bizantskih strujanja bio
prisutan, pogotovo u samom stilu, na nekim područjima još dugo vremena…
kako navodi Radovan Ivančić ...5
…svojim uklapanjem u okvir potvrĊuje romaniĉki „zakon kadra“;
linearizam detalja i dvojeziĉni natpis ( grĉki i latinski) pokazuje još suţivot zapadnih i bizantskih strujanja
u umjetnosti istoĉnog Jadrana ...
←3/ 2. Zadar, crkva sv. Franje : Oslikano raspelo
12. stoljeće; reljefno oslikano; v.270 cm, š. 215 cm; proporcije nisu prirodne: glava je prevelika u odnosu na tijelo; Krist je
prikazan živ…Pozlaćena aureola je označena križem i ukrašena dragim kamenjem…
Tek u trecentu se na Zapadu javlja autentična ZAPADNA IKONA, osloboĎena bizantskog utjecaja. To je vrijeme kada se uz
velike drvene oslikane skulpture javljaju na Zapadu i slike na pločama najčešće na punciranom zlatnom grundu, oslikane
5
Janson: Historija umjetnosti, Zagreb, 2004, str. 970
6
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
prirodnom temperom ( žumanjkom). Ovom tehnikom slikali su i majstori kao Duccio, Giotto, Fra Angelico, Verrochio, Botticelli i ,mnogi drugi, a njihova djela su sve do danas zadržala svu svježinu:
3/3.
3/4.
3/5.
3/3. Teofan Grek: Bogorodica Donska , detalj Tretjakovska galerija; kasno X IV stoljeće; 86 x 68 cm; tempera na drvetu; Grk Teofanos ( Feofan Grek) u Novgorod je stigao je iz Carigrada.
3/4. DUCCIO: Madonna Rucellai
Uffizi, Firenze; DIMENZIJE: 4,50 x 2,90 m; tempera na pozlati ; u pitanju je još uvijek maniera greca...; makedonska slikarska škola .
3/5. GIOTTO : Madona na prijestolju sa djetetom i anĊelima
Uffizi, Firenza; slikana za crkvu Ognissanti u Firenzi; 1305/7; visina: 3,27 m; širina: 2,03 m; tempera na pozlaćenoj dasci potencira ljepotu i plastičnost centralnih figura, koristeći sve slikarske
mogućnosti žumanjkove tempere.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
7
Ali, i zapadna ikona je i nakon Giotta zadržala tradicionalne sheme.
Tako je Masolino, kada je u pitanju freska već naslutio ona kretanja ka pikturalnosti, koji će postići Masaccio ...
Ali , kada su u pitanju njegovi drveni oltari, osjeća se tradicionalna gradnja…
←3/ 6.
Masolino da Panicola: Papa Libero fonda la Basilica di S. Maria ad Nive, dio poliptiha
Napulj, Museo di Capodimonte a Napoli
istoĉna ikona
Za razliku od Zapada, gdje tehnika zapadne ikone postepeno prelazi u renesansnu kombiniranu
tehniku tempera-ulje, Bizant je sačuvao sve do naših vremena kanonizirani bizantski ikonopis,
koji se najčešće dosta shematski ponavlja i u kasnijim vjekovima zahvaljujući ikonopisnim
priručnicima predložaka.
Naime, pravila istoĉne ikonopisne tehnike precizno su definirana !
Kako smo već razmotrili u kontekstu sinajskih ikona - ikonopisac radi po tehničkom postupku i
tradicijama koje je naslijedio od helenske umjetnosti, rimske epohe i rane antike pa možemo cijelim
tokom bizantskog slikarstva pratiti tragove prvobitnog porijekla kršćanskog portreta.
Primjer „Udţbenika“ iz XIII stoljeća, sačuvanog na Sinaju, ukazuje na tradiciju ikonopisaca:
3/ 7. Bizantski rukopis: stranica „Udţbenika“: Sveti Luka slika ikonu
Bogorodice→
Sinaj, samostan SV. KATARINA; 13. stoljeće;OZNAKE MS: ms. gr. 233 ; f. 87 v.; minijatura na
pergamentu,
u kontekstu kultne namjene ikone - da evocira lik Krista, Bogorodice ili nekog svetitelja, njihovu …„ prvobitnu pravu sliku“6
(koja ostaje) polazna taĉka za kasnije ĉovjekovom rukom slikane portrete ...
Pravila istočne ikonopisne škole su nezaobilazna.
Naime ...7 ikona za koju se, zahvaljujući njenom ĉudotvorstvu, zna da ju je pohodila milost – postaje prototip,
jer se ta milost moţe preneti i na neku drugu ikonu pod uslovom da joj ova bude sliĉna,
tj. ako je oĉigledno da ova predstavlja vernu kopiju ĉudotvorne ikone ...
6
7
H.W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
Weitzmann: Ikone, Beograd 1986/87, (navod iz predgovora Manolisa Hadžidakisa) str, 8.
8
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Zanatska iskustva sačuvala su se čak i u vrijeme ikonoklasta zahvaljujući enklavama pod islamskim patronatom – i u kontinuitetu obogaćivala . To dokazuje riznica ikona u manastiru Sv. Katarina na
Sinaju, koju smo već razmotrili… IKONOKLAST je borac protiv poštivanja vjerskih slika ←→IKONODUL : ikonopoklonik…
I umjetnost iluminacije nastavlja kontinuirano tradiciju antičke iluminacije…U to vrijeme, u zanatskom smislu, nema velikih razlika, (osim samog nosioca), u gradnji iluminacija i gradnji ikona. Često se
dobiva utisak da je slikar ikona i slikar minijatura – ista osoba !
Poznat je i manastir Sv. Sava u blizini Jeruzalema, na tada islamskom tlu, gdje ...ne vaţe ikonoboraĉki dekreti ...
Kontinuitetu - od egipatskih Kopta pa do kasnije slavne Carigradske škole ikona – doprinijeli su i mnogi ikono pisci koji su iz Male Azije pred ikonoklastima pobjegli na Cipar, što je uticalo i na
buĎenje grčke tradicije u formalnom i tehnološkom smislu. Tehničko savršenstvo dostižu carigradske ikone već u 10. stoljeću.
3.2.1. antiĉki utjecaji na tehnike istoĉne ikone
3.2.1.1. antiĉka tempera
3.2.1.2. koptska post-antiĉka egipatska umjetnost
3.2.1.1 antiĉka tempera
Iako smo ove utjecaje već razmotrili u kontekstu sinajske tempere , ponovimo neke bitne činjenice.
Termin tempera koristi se od davnina, ali , ne mora uvijek podrazumijevati emulzijsko vezivo. U tradicionalnoj tehnologiji termin tempera ( temperare = miješati) znači mješavinu hidrofilnih, ili
emulzijskih veziva, s kojima su vezane boje na zidu „na suho“( za razliku od vezivanja boje „na svjeţe“ pomoću kreča u malteru; u
tom slučaju pigment se miješao samo sa vodom, a ne sa odreĎenom mješavinom vezivnih supstanci, jer je vezivo, kod al fresco
slikanja bilo u podlozi, te je karbonatizacijom vezalo boju ...). Naime, za slikanje na suhi zid je potrebna mješavina pigmenta i
veziva ! Obično se , kao mješavine koriste jednostavne vodene otopine tradicionalnih veziva na bazi gume, tutkala, jaja,
kazeina ..., a vjerojatno su već davno koristili i prirodne emulzije ( jaje, mlijeko ...), kao prve emulzije. Takve mješavine koriste
već najstarije civilizacije…
Tako, da se podsjetimo, već Egipatski umjetnik radi istim postupkom na papirusu, drvenoj ploči, kao i na zidu. Razlika je svakako u
samom nositelju ( koji je posebno adaptiran na upijanje vodene boje): kao vezivo Egipćani su koristili gumiarabiku i tragant gumu sa
vodom, ili tutkalo sa vodom ... Nije isključeno da su različita veziva bila korištena za različite boje. Boje su se pripremale
mljevenjem u avanu i miješale sa vezivom…
3/8.
Friz u Delosu, detalj→
Prema mnogim pretpostavkama „ nova tempera“, ona, u kojoj ima i emulzoida ( prirodne masnoće; pored prirodne masnoće u
jajetu možda su već tada olovnoj bijeloj dodavali i uljeno vezivo ? ), postaje interesantna Zeuxidu, čuvenom grčkom majstoru, koji
koristi tehniku koja bi se prije mogla nazvati– slikarska metoda pokrivne svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama sa bezbroj
refleksija, a sve u funkciji trodimenzionalnosti: za ovu slikarsku metodu pokrivne svjetlosti u kontrastu sa transparentnim sjenama
bilo je neophodno elastično emulzijsko vezivo , pogotovo za svijetli impasto, jer bi inače bijela boja bila nedovoljno pokrivna
preko tamne osnove …; naime, variranjem debljine bijelog impasta mogao je postizati gradaciju valera ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Vjerojatno se ubrzo nakon toga javljaju i inicijative za korištenje voska na hladno, u obliku voštane tempere…
Sa sigurnošću možemo tvrditi da se enkaustika kao samostalna tehnika javlja u četvrtom vijeku ←/, dakle, početkom helenizacije Egipta, što bi moglo da uputi na grčke zanatske utjecaje.
Stare enkaustičke tehnike , poznate Egipćanima, Grcima i Rimljanima, pogotovo kod dekoracija na kamenu i drvetu –
tako zvanom. tehnikom ganosis vjerojatno su uticale na razmišljanja o korištenju voska i tako zvanim hladnim
postupkom , kao tehnikom tempere. Ali, kako navodi još Maroger 8…svakako je kao medij starija tempera od jaja
od ove voštane…
Sve smo to već razmotrili kod razmatranja sinajskih ikona… ( sačuvani su primjeri tempernog slikanja na nekim
iluminacijama, kao i na zidnim slikama u grobovima iz perioda helenizma (Delos, Volos...).
Ali, praksa slikanja proteinskim emulzijama primjenjivana i za slikanje na drvenim pločama:
možda najstariju sačuvanu, pravu proteinsku temperu na drvetu, čuva muzej u Berlinu. To je, već spominjani
porodični portret Septimusa Severusa i njegove porodice…
3/9.
Septimus Severus i njegova porodica→
U latinskim tekstovima se spominje slikarica Jaja, (ponekada pisano Jaya ili Lala - grčka slikarica iz Kizika koja je
radila portrete u tehnici tempere kao i minijaturne portrete na bjelokosti tehnikom enkaustike).
Inače se grčko slikarstvo na tankim daščicama nije sačuvalo, iako znamo neke relevantne činjenice kao, na primjer, da
je Apelles već u IV stoljeću ←/ koristio firnis i asfalt za premazivanje slika.
Zato se pretpostavlja da se ispod ovog laka vjerojatno nalazila boja karaktera tempere koju je lak na taj način trajno
zaštićivao ... Kao što smo već napomenuli, grčki majstori prenose svoja zanatska iskustva, kako izrade mozaika, tako i
izrade zidnih i prenosivih slika, rimskoj civilizaciji.
U nalazištu DURA-EUROPOS na Gornjem Eufratu pronaĎene su slikarije hrama – posvećene božanstvima Palmire iz
sedamdesetih godina NE. Ove slike imaju sva obilježja bizantskog hijeratizma ...
Ali, sama Grčka, pogotovo nakon IV stoljeća, doživljava dekadenciju ( u Ateni dolazi i do progona nekršćanskih
filozofa). Ipak grčka kultura je još uvijek snažna u Konstantinopolu.
Ne zaboravimo da se Bizantsko Carstvo u srednjem vijeku često opisuje kao grčko. 395. godine Grčka ulazi u sklop istočno
rimskog – bizantskog carstva. Slike na zidovima crkava u Solunu i Nikopolisu te na Lezbu podsjetnik su na aleksandrijski
utjecaj , dok se slike iz manastira na gori Atosu, nastale kasnije, načinjene u strožem bizantskom stilu.
Venecija je takoĎer baštinik i bizantske kulture. Tako Bazilika sv. Marka u Veneciji nikada nije izgubila svoj bitno
bizantski značaj, a po svojoj je zamašnoj zbirci ikona, kao i drugih umjetničkih žanrova, značajan primjer bizantske
umjetničke kulture na Zapadu.
8
Jacques Maroger: The Secret formulas and Techniques oft he Masters
9
10
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.2.1.2 koptska post-antiĉka egipatska umjetnost
KOPTI kristijanizirani Egipćani ( grč. Aiguptos, rim. Egiptos, arap. Kipt) su nasljednici kaste Ptolomeja.
Koptska umjetnost , koju smo takoĎer već razmotrili u kontekstu sinajskih ikona, važna je karika u lancu prenošenja zanatskih iskustava, Naime, iako
kod Kopta nema stilskog utjecaja starije egipatske civilizacije, postoji kontinuitet u zanatskim iskustvima !
Glavna su uporišta u tom starome svijetu bili Carigrad i Aleksandrija, pa se njihov utjecaj proširio i na šire područje.
MeĎu najstarijim sačuvanim ikonama, slikanim temperom, spominje se čuvena IKONA SA KRISTOM I MENASOM , pronaĎena u Bauîtu:
←3/ 10. Bauît: IKONA SA KRISTOM I MENASOM
Bauît; danas: Paris, Louvre; 6. stoljeće; 57 x 57 cm; tempera na drvenoj ploči izuzetnog majstorstva; svijetle boje i čudne proporcije ipak odaju
provincijski koptski stil;
Koptska post-antiĉka egipatska umjetnost prenijela je, euro-azijskim kulturama inovirani oblik zanatski-tradicionalne egipatske umjetnosti, obogaćen
helenističkim, bizantskim kao i sasanidskim stilskim utjecajima.
Ovdje se raĎa onaj kontemplativan odnos do stvaralaštva u tišini samostanskog ţivota, bliskog egipatskoj religioznosti i tradiciji stare egipatske civilizacije. Koptska umjetnost je u vrijeme nastanka
Ikone sa Kristom i Menasom još autohtona. Kasnije koptska umjetnost dolazi pod utjecaj islama. Iako je islam uticao na ikonoklaste, svojom poznatom tolerancijom – prihvatio je neke iugnane ikono
pisce izgnane i tako održavao kontinuitet zanatskih iskustava u bizantskom svijetu.
Koptski samostan Bauît istočnom carstvu je prenio mnoga antička zanatska iskustva a kasnije , pod utjecajem islama (nadiranjem Arapa u Egipat i dalje) njegovao, prije svega dekorativne elemente u
likovnoj umjetnosti. Njegov utjecaj stiže preko Jeruzalema u Konstantinopol i na Cipar ( gdje se tradicija sačuvala i od prebjeglih ikonodula ), a u drugom pravcu – koptsko zanatsko iskustvo je preko
zapadnih Cenobita stiglo preko Španjolske i Irske do francuskog Clunyja…
CIRCULUS ZANATSKIH UTJECAJA se križarskim osvajanjima Bliskog istoka zatvara. Osvajanjem Cipra (Ričard, Lavlje srce – 1191) , neko vrijeme i Konstantinopola, zatvara…
Cipar kasnije prelazi u francuske ruke…( u vrijeme francuske vladavine iz Il de Francea, dolaze na Cipar i arhitekti katedrala što takoĎer utječe na stil…).
Tako istoĉna i zapadna ikona sve do renesanse zadržavaju zanatski kontinuitet i meĎusobno se nadopunjuju i obogaćuju. Pogotovo pozlata je u tom hiljadugodišnjem iskustvu predstavljala vrhunac
zanatskog umijeća. Mnoga istraživanja u alkemičarskim laboratorijima starog svijeta zapisana su u starim uputama, često pisanim , za nas, nerazumljivim terminima.
Egipat je očito predstavljao riznicu starih tajni.
U Aleksandriji je znanje bilo skupljeno u biblioteci ali i u ličnim zbirkama. To potvrĎuju i neki, do danas sačuvani termini, koji podsjećaju na ovaj kontinuitet zanatskog iskustva:
termin bain-marie tako podrazumijeva kupelj ( grijanje tvari u kupelji ; tako da se jedan sud nalazi u drugom), što je bilo neophodno za otapanje tutkala, voska, guma ...). Ime potiče od tradicije alkemičara još od Marie la
Juive9 , koja je živjela u Aleksandriji u četvrtom stoljeću naše ere.
9
Xavier de Langlais: LA TECHNIQUE DE LA PEINTURE A L’HUILE, Le supports, les fonds et les enduits, II. dio, Paris, 1960, str. 87.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
11
3.2.2. znaĉaj sinajske ikone slikane u tehnici tempere
Kako smo već napomenuli - Bizant nastavlja u kontinuitetu tradiciju Rimskog carstva sve do polovine XV. vijeka. U prvom periodu, za vrijeme
Teodosija i Justinijana, primat Istoka nad Zapadom bio je očigledan. Justinijan je objedinio duhovnu i svjetovnu vlast. Bio je veliki pokrovitelj
umjetnosti. Zato se to vrijeme naziva i zlatno doba razvoja umjetnosti10, apostrofirano ambicijama u Italiji . Glavno uporište bila je Ravenna, ali
majstori i materijal dolazili su iz carigradskog dvora ...
U to vrijeme Justinijan je sagradio i crkvu u podnožju Sinajske gore - manastir Sv.Katarina kojeg smo već razmotrili u kontekstu Sinajskih ikona
slikanih u tehnici enkaustike. Manastir Sveta Katarina nalazi se podno Sinajske gore, u masivu Horiva ili Horeba, kako kažu Jevreji, podno Mojsijeva
brda ili Djebel Mousa, kako bi rekli beduini… (uklesano je 3.750 kamenih stepenica do vrha, gdje...se nebo čini sasvim na dohvat ruke). Podno ove
gore, već 330. godine poslije Krista ovdje je carica Jelena, sveta Jelena, Konstantinova majka, na mjestu biblijskog gorućeg grma podigla kulu, a uz
kulu mali manastir Sv. Marije ( stare knjige kažu da je tako htjela zaštititi živote nekolicine sinajskih monaha, odreĎujući time mjesto na kojem će dva
vijeka kasnije zakopati temelje Stefanos, dvorski arhitekta moćnog Justinijana. Više o Sinaju razmotreno je u okviru Sinajske enkaustiĉke ikone.
Manastir je kasnije integriran u Latinsku biskupiju u Jeruzalemu, ali je potpao pod jurisdikciju vladike od Petre.
Sinajske ikone prije ikonoklasta, uglavnom su slikane enkaustičkom tehnikom, ali se već tada ponekad susrećemo i sa tehnikom tempere,
poznatom i u vrijeme helenističke Grčke. Naime, dodatak jajeta, pored dobrih tehnoloških svojstava, koja su uočena veoma rano, imao je i simboliĉki
znaĉaj – jaje je bilo oduvijek simbol „novog ţivota“
Kao što smo napomenuli, razmatrajući ikonu iz Bauïta, očito se i sa tehnikom tempere željelo postići barem dio one pikturalnosti koju su majstori
ikona mogli postići u tehnici enkaustike ( sama skiagraphia i koloriranje više ne zadovoljava)...U okruženju onih ranijih ikona, slikanih
enkaustičkim impastom, izražene pikturalnosti, ikone slikane „na hladno“ , bez jačeg impasta, djelovale bi „anemično“… Na Sinaju je sačuvano i
mnogo „mlaĎih“ ikona, nastalih u samom samostanu, ili pristiglih iz carigradskih i drugih radionica. Zanimljiva je ikona iz XIII stoljeća Sveti
Sergije:
3/ 11.
Sinaj , samostan Sv.Katarina: Sveti Sergije
XIII stoljeće; 28,7 X 23,2 cm; tempera na drvetu;
TEMA: svetac na konju; ženska figura ( hierarhijski smanjena) čuči u podnožju konja; Temperom od žumnjka izraženo je fino modeliranje konja, relativno slobodna kompozicija, smirena jedino
samim ornamentom koji okružuje prizor; mnogi stručnjaci nagaĎaju , da pripada zapadnoj ikoni :
...kao da je ovu ikonu radio na Sinaju talijanski, moţda slikar iz Apulie …
Apulia je u to vrijeme još uvijek dio Bizanta, ali utjecaji sa sjevera su sve snažniji…
Zapadna ikona, pogotovo od 13. stoljeća dalje, više nije bila podložna strogim pravilima; istoĉna ikona morala je u koncepciji i gradnji pratiti sva formalna pravila; ikono pisci u Bizantu ponavljaju
iste obrasce, što je utjecalo na izuzetnu zanatsku izradu ;
svojim zlatnim pozadinama i zlatnim ukrasima ikone konkuriraju mozaicima ( a nekada su i izraĎene u tehnici mozaika).
10
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006.
12
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Kako smo već napomenuli - bizantska ikona ima uvijek dvostruku ulogu:
1. vaţna je kultna namjena - da evocira lik Krista, Bogorodice ili nekog svetitelja ( naime, postojalo je vjerovanje da se
Krist, zajedno s Bogorodicom ukazao sv. Luki i dozvolio mu da ih naslika) .
...11Te prvobitne „prave” svete slike bile su polazna toĉka za kasnije, ĉovjekovom rukom, slikane portrete ...
2. važna je i umjetnička komponenta: - da svojom ljepotom i plemenitošću lika, ispune promatraĉa divljenjem i probude u
njegovoj duši religiozna osjećanja ...
Bizantski pjesnik kaže ikono piscima otprilike ovako:...12nemojte nam slikati ovo što zajedno gledamo sa životinjama, dajte
nam nešto od aure neba !
3.2.3. carigradska škola ikona
Nakon Justinijana moć Bizanta polako opada. Tada slijede invazije Slavena, Germana i Perzijanaca, a nakon toga dolazi i
ikonoklasti ...
Ali, kontinuirano bizantsko nasljeĎe zanatske perfekcije u izradi predmeta primijenjenih umjetnosti prisutno je u kontinuitetu…
U zapadne krajeve, na Balkan, u Veneciju i dalje, stižu i mnoge virtuozno slikane ikone, često optočene srebrom i obogaćene
emajlom … Oltarska ploča - Pala d'Oro - ćelijski emajl sa umetcima dragog kamenja predstavlja vrhunac perfekcije u samoj
obradi : Carica Irena - zlatna ploča sa figurom carice izraĎenom u ćelijskom emajlu - zadržala je tipičan plošni, dekorativni
karakter, tipičan za nasljeĎe istočnog Mediterana. Sličnom tehnikom zlata i emajla izraĎene su i mnogobrojne krune, koje su
bizantski carevi poklanjali savezničkim vladarima ...
←3/ 12. Pala d'Oro - ćelijski emajl; detalj: Carica Irena
Oltarska ploča, sačuvana u crkvi Sv. Marka u Veneciji; današnji konačni izgled - Pala je dobila tek za vrijeme dužda Andrea
Dandola, ali su njeni segmenti, u koje spada i naš primjer, nastali krajem 11. stoljeća u Konstantinopolisu.
Dekorativnost je uticala i na stil slikanja ikona.
11
12
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str. 256.
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 28.
13
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Svojim zlatnim pozadinama i zlatnim ukrasima ikone su konkurirale mozaicima, a ponekada su i izraĎene u tehnici mozaika:
3/13.
3/ 13. Bizant: Krist, samilosni
Berlin, Staatliche Museum; 11. vijek; 74,5 x 52,5 cm; mozaiĉka ikona.
3/ 14. Bizant: Bogorodica
National Gallery of Art; Melon Coll., Washington D.C.; oko 1200.
3/ 15. Bizant: Bogorodica Episkapsis, detalj
Bizantski muzej, Atene; Zbirka izbjeglica iz Male Azije; XIV; 95 x 62 cm
3/14.
3/15.
14
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
MOZAIĈKE IKONE bile su dio intimnije opreme carskih prostorija. Zato je i stil manje ortodoksan.
Za razliku od zidnih mozaika, ove ikone su minuciozne izrade: male kockice prate formu figura.
Evidentan je nastavak tradicije carskih portreta u crkvi San Vitale, u Ravenni . U pitanju je virtuozna tehnika sa minucioznim kockicama. Time je i crtež precizniji; čak i tradicionalno linearno
„uzdizanje” forme pomoću „oživki”, u ovom slučaju izvedenih zlatnim kockicama...Raskoš i sjaj starog Bizanta nezamisliv je bez ovog bogatog nasljeĎa.
Tako je Justinijanova Hagia Sofia bila ukrašena i tkaninama sa dekorativnim utkanim likovima ( mnoge dvorske radionice zadužene za ovaj tip dekoracija nalazile su se u Egiptu i Siriji).
ikonografija
Već smo naglasili, da je istoĉna ikona morala u koncepciji i gradnji pratiti sva formalna pravila:
naime, ikono pisci u Bizantu ponavljaju iste obrasce, što je utjecalo na izuzetnu zanatsku izradu.
Kako je zapisao sveti Teodor Studit13 iz Studitskog manastira u Carigradu ...
...Mi ne poštujemo suštinu slike nego oblik prototipa koji je u nju utisnut,jer suština slike nije za poštovanje.
Ni materija nije za poštovanje, već se prototip poštuje zajedno s oblikom, a ne sa suštinom slike ...
...ako svako telo prati njegova senka – a niko pri zdravoj pamenti ne moţe reći da telo nema senke – pa u telu sagledavamo senku koja ga prati, a u senci telo koje prethodi,
tako niko ne moţe reći da Hristos nema lik ako poseduje telo karakteristiĉnog oblika; u Hristu vidimo njegovu predstavu koja je duboko u njemu prisutna,
a u predstavi Hrista jasno je vidljiv njegov PROTOTIP ...
Dok su Grci uspjeli samom linijom izraziti i sugerirati formu i volumen, čak i onu konzistentnost, pa čak i pokret i svjetlost, bizantskim vizurama bliža je Plotinova stilizacija ...
kako je naglasio Huyghe 14... UNUTARNJI POGLED - EKSPRESIJA DUŠE ...u pitanju je oţivljavanje misli sv. Augustina , iz IV stoljeća,
koji je potencirao - nasuprot antiĉkom materijalistiĉkom stavu - spiritualnost, iluzionizam traţeći da afirmira duh nasuprot tjelesne slike ...
I u Bizantu, još uvijek je citirana Plotinova misao: ...otvoriti duhovne oĉi a zatvoriti one tjelesne !
Na snagu stupaju formalna pravila – tako zvana ikonografija, što je utjecalo na izuzetnu zanatsku izradu .
Tehničko savršenstvo dostižu carigradske ikone već u 10. stoljeću, djelujući u kontinuitetu - od Justinijanovog vremena , čemu su doprinijeli i mnogi ikono pisci koji su iz Male Azije pred
ikonoklazmom pobjegli na Cipar, što je utjecalo i na buĎenje grčke tradicije u formalnom i tehnološkom smislu. Ikonoklazam – (eikónos = slika + klast = razbijati) - podrazumijeva uništavanje ikona ikonoborstvo. U širem smislu izražava svaku tendenciju, koja otklanja umjetnički mimesis.
Prvi procvat bizantska umjetnost doživljava u vrijeme makedonske dinastije, a pogotovo u vrijeme Konstantina Porfirogeneta ( 905 – 959) . U to vrijeme se formiraju i manastiri na gori Athos, a
razvijaju se i različite lokalne škole. Prva zadužbina osnovana 963; ubrzo preko dvadeset, meĎu njima i Hilandar.
13
14
H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006, str.383.
René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 133.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Za balkansko područje je važna takozvana nova carigradska dvorska slikarska škola. To je novi stil komnenske renesanse. Na našem području je iz tog
perioda crkva Sv. Pantelejmona, podignuta 1164. godine kod Skopja, čiji je ktitor princ Aleksej Komnen; ovu školu karakterizira naglašeni linearizam,
podvlačenje strogosti predstave. U komnenskom periodu, u 12. i 13. stoljeću, Bizantskom carstvu još uvijek pripadaju, pored Balkana i Istra i Venecija, te
Apulia ( južna Italija, te otoci Sicilija, Sardinija, Korzika….)
Već smo spomenuli da je za kanonizirane ikone u svim vremenima, a posebno u srednjem vijeku
tipično da su se prenosile sa jednog mjesta na drugo u vidu poklona, kao dragocjeni predmeti ili iz
drugih razloga. Zato se podjela najčešće izvodi na osnovu mjesta čuvanja.
Kako smo već spomenuli u prethodnom razmatranju - i za mnoge sačuvane Sinajske ikone profesor
Weitzmann 15smatra da su vjerojatno naslikane u Carigradskim radionicama.
3/ 16.
Sinaj , samostan Sv. Katarina: Krist Pantokrator→
tempera žumanjkom; izražena je linearna, realistička
interpretacija, karakteristična za komnenski period…
Naime, Weitzmann16 napominje, što smo već napomenuli u razmatranju sinajskih ikona, da je ... u
samostanu Sv. Save, koji je u blizini Jeruzalema Jovan Damaskin pisao svoj spis u obranu ikona i
sigurno se brinuo za to da se u Sinaju nastavi slikanje ikona. Samostan Sveta Katarina, koji je zavisio
od Jeruzalema, ima više ikona koje su nastale u ovom kritiĉnom periodu ...
Tempera na drvetu; 101,6 X 66,4 cm;
Za komnenski period karakteristična je linearna, realistička interpretacija…
Tako se smatra da su vjerojatno i mnoge ikone koje se danas čuvaju na Balkanu naslikane u
Carigradskim radionicama. Pretpostavlja se da je i čuvena dvostrana ohridska ikona, poklon Biskupa
Gregoriusa sa Ohrida…Prema nekim podacima i poklon cara Andronika II Paleologa iz
Konstantinopola ( 1282-1328) , kojeg kćerka se udala za kralja Milutina… Dinastija Paleologa je vladala sve do pada Konstantinopola 1453.,
izraĎena u Carigradskim radionicama …
←3/ 17.
Ohridska ikona: Blagovijesti
Ohrid, Nacionalni muzej; početak 14. st.; 94,5 x 80,3 cm; tempera na pozlati na drvu.
15
16
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986, str. 19
Kurt Weitzmann: IKONE , Princtone, 1986, str. 20
15
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
16
I mnoge ruske ikone stižu iz carigradskih radionica…
←3/ 18. Ruska ikona : Krist Pantokrator , cjelina i detalj →
Petrograd, Ermitage; oko 1363; tempera na drvu; 106 x 79 cm;
Majstori na Balkanu bili su većinom pod utjecajem carigradske škole… Slikarstvo toga doba, u okviru
kršćanske crkve, imalo je strogo odreĎena pravila o tome kako se nešto slika i čime...Ta pravila su se postepeno
formirala, utvrdila i prenosila se od slikara do slikara, sa koljena na koljeno, a tek kasnije su zapisan u nekoliko
Erminija ...
kako zapisuje Franjo Barišić17…
…da su u Ohridu i njegovoj neposrednoj okolini, postojale i radile slikarske radionice
sa talentovanim i vrlo veštim majstorima potvrĊuje…
…velika prestona ikona posvećena Sv. ĐorĊu
…majstor Jovan u Strugi, slika prema strogim uputama arhiepiskopa Nikodima, te samo djelomično dolaze do
izražaja težnje ka većoj realnosti:
←3/ 19. Slikar Jovan : Sveti ĐorĊe
Struga, crkva Sv. ĐorĊa; 1266-1277; 145 x 86 cm; tempera na drvetu.
Dakle, slikar Jovan se razlikuje od dvorskog stila koji je bio za vrijeme Milutina pod utjecajem pictores graeci iz Kotora ( grupe slikara meĎu kojima su bili i rimski
i grčki, kao i domaći majstori; odvojeni od carigradskih atelijera, činili su posebnu grupu rutiniranih zanatlija koji su znali do pojedinosti istočnu ikonografiju ali su bili
i pod utjecajem Mediterana.; naime, na jugozapadu Balkana, pogotovo na području uz obale Jadrana , prisutan je utjecaj kako zapadnih tako i istočnih ikonopisaca:
majstori Apulie ; iako u to vrijeme pripadaju Bizantu, dobri su poznavaoci i tehnika iz Siene) povezivali su gotsku tradiciju sa ovim krajevima preko radionica u
Kotoru, Baru, Dubrovniku i Skadru…)
17
Franjo Barušić: Dva grčka natpisa iz Manastira iz Struge; Zbornik radova Vizantološkog instituta, VIII, Beograd 1964.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
17
Jovanov …lik nije okruţen crnom linijom koja bi smanjivala utisak plastiĉnosti, kolorit je ţivlji,
a naĉin modeliranja, sa blagim prelazima,
pomaţe da se stekne utisak plastiĉnosti i realnog uklapanja figure u prostor…
Kako navodi Nemanja Brkić 18...
pravila slikanja , kao i zanatska iskustva prenosila su se od slikara do slikara, sa kolena na koleno,
dok ih najzad nije pismeno izloţio grĉki sveštenomonah i slikar Dionisije iz Furne pod naslovom ERMINIJA
…
( Dionisije : *1701-1733)
Ovaj slikarski kodeks, u kojem je opisan način slikanja, specijalno majstora Panselina „bizantskog Rafaela“,
pronašao je na Svetoj gori francuski naučnik Dideron i dao da se prevede na francuski, a Johann Scheffer ga je
preveo na njemački. Porfirij, episkop čičerinski, preveo je Erminiju na ruski i knjiga je objavljena u Kijevu 1868.
godine ... Drugi izvor zanatskih iskustava je TIPIK Nektarija ( episkopa iz Velesa, koji je Tipik napisao nakon
što se sklonio u Rusiju 1599. Godine ...; Tipik je predstavljao , prije svega, argumentaciju za tradicionalni pristup
slikanju...za razliku od novog, koji je u to vrijeme stizao sa Zapada).
Na poleĎini ikone postoji zapis o ulozi koju je Jovan kao Ďakon, čuvar manastirskog pečata i arhivar imao u
nastanku ikone - natpis koji u prijevodu glasi:
19
…Dar tvog sluge, smernog Đakona Jovana,
koji ima ĉast referendara i koji je sa strahopoštovanjem reĉima opisao tvoj svetao lik,
a vešti bojom naslikali su ovu ikonu…
naslikana je rukom Jovana slikara.
Franjo Barišić navodi da Đakon Jovan očito nije bio samo ugledna crkvena ličnost, već i …
liĉnost koja se razume u slikarstvo…
Naime, u jednom drugom tekstu je naglašeno da je Đakon Jovan …
…pozvao više istaknutih i veštih majstora…
←3/ 20. Slikar Jovan : Sveti ĐorĊe , detalj
Struga, crkva Sv. ĐorĊa; 1266-1277; 145 x 86 cm; tempera na drvetu.
18
19
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 123
Franjo Barišić: Dva grčka natpisa iz Manastira iz Struge; Zbornik radova Vizantološkog instituta, VIII, Beograd 1964.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Čuvena ohridska ikona Evangelist Matija , nastala je krajem 13. stoljeća
( Kolekcija crkve Bogorodice Perivleptos; danas poznata kao St. Klement,
Ohrid) pripisana je slikarima Mihailu Astrapi i Eutihiju, inače i čuvenim
majstorima fresaka u istoj crkvi, koji se pojavljuju 1295. godine na poziv
Progona Zgura ( velikog heterijarha Bizantskog carstva i roĎak
Andronika II Paleologa) .
Naslikana je cijela figura evangelista Matije , većeg formata, sa
pogledom okrenutim polu lijevo promatraču daje utisak ikone koja je
projektirana kao krajnja ikona nekog ikonostasa…
Stručnjaci su , na osnovu stilskih i tehnoloških analiza njihovog opusa (
prije svega zidnog slikarstva) složni u stajalištu, da su se Mihailo i Eutihije
školovali u Solunu, u kojem su u to vrijeme živjeli poznati slikari Manojlo
Panselin i Georgije Kaliergis…
←3/ 21. Slikari Mihailo Astrapa i Eutihije :
Evangelist Matija detalj→
Slikari se trude da osvoje prostor, da daju treću dimenziju…
18
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
19
Moramo naglasiti i u ovom kontekstu, da se, gledano šire, meĎu srednje vjekovnim slikarskim školama, podrazumijevajući izučavanje zidnih i ikonopisnih tehnika, u
Grčkoj razlikuju, prije svega, dvije slikarske škole:
- kretska slikarska škola, koja je konzervativnija i više povezana sa orijentalnom tradicijom; ovu tradiciju prenio je u rusko slikarstvo TEOFAN
GREK, a na Zapad Mlečani, uključujući konačno i Candiota EL GRECA;
makedonska slikarska škola , koja u srednjem vijeku ima više kontakata i sa Zapadom; baštini tradiciju t. z. carigradske škole i njeguje se u Solunu i u
manastirima Atosa, pogotovo Hilandara; ovu tradiciju baštini i MANUEL PANSELINOS…
←3/ 22. Manuel Panselinos: tempera : Sveti Nikola
Jaje; tempera na drvetu; oko 1300; 88 x 52 cm.
3/ 23. Manuel Panselinos: freska : Isus Krist→
Škola Panselinosa: Karyos, Athos.
T. z. makedonskoj školi pripada i jedna od najljepših ikona na Balkanu, koju je naslikao čuveni - mitropolit Jovan ikona Hristos
spasitelj i ţivotodavac:
Episkop Jovan, bio je prelat koji je imao katedru i imanje u okolini Prilepa i koji se kasnije povukao pred Turcima u Srbiju ...
IKONA se uklapa i u monumentalno zidno slikarstvo episkopa Jovana ..
TEHNIKA: vernirana tempera na zlatnoj pozadini; kosa mu je obraĎena mrkim a vlasi su izvučene maslinastim tonovima;
lice i ruke obraĎene su pečenim okerom i maslinastim sjenkama i bijelim mrljama i crticama na najistaknutijim dijelovima; pozadina je
zlatna , kao i knjiga i pozlaćeni oker klavus ...
Mitropolit Jovan, nezavisno od visokog čina koji je imao u crkvenoj hijerarhiji, svesrdno se bavio i živopisom, kao i slikanjem ikona;
istina ovo je jedina ikona za koju je utvrĎeno autorstvo…
njegova su shvaćanja bila bliža starijem tradicionalnijem načinu slikanja, onog slikanja koje je u Makedoniji u XIII vijeku dalo niz
vrhunskih ostvarenja…
←3/ 24. Episkop Jovan : Hristos spasitelj i ţivotodavac
Skopje, Umjetnička galerija; 1393/94 ; 131 x 88,5 cm; vernirana tempera na pozlati; ikona je sačuvana u izvanredno dobrom stanju !
Episkop Jovan je poznat i po freskama ( iz 1389. godine) u manastiru Sv. Andrija kod Skopja.
Stajao je na čelu jedne grupe slikara u kojoj su po imenu poznata još dva majstora:
njegov brat Makarije Zograf, i
monah Grigorije…
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
I tokom sljedećih vjekova ikone se slikaju na isti način, što potvrĎuje i detalj sa čuvene ikone Sv. Luke majstora Avesaloma Vujičića iz 17. stoljeća, sačuvane u Morači:
3/ 25. Majstor Avesalom Vujičić : Scena iz ţivota Svetog Luke , cjelina i detalj
20
21
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.2.4. novgorodska škola ikona
3.2.4.1. carigradski majstori u Kijevu
3.2.4.2. novgorodska škola ikona
3.2.4.1. carigradski majstori u Kijevu
U Rusiju dopire bizantsko zanatsko iskustvo postepeno – iz
Bugarske, Rumunjske, preko Kijeva.
Svakako su zanatske predaje ubrzano stizale nakon 989. godine,
kada u Kijevsku Rusiju stiže bizantska princeza Ana ( sestra cara
Vasilija II), koja se udaje za princa Vladimira, koji se pokrštava.
Tada iz Carigrada stižu i majstori, grade crkve, oslikavaju
zidove. Pored mozaika javljaju se i zidne slike, uglavnom buon
fresco tehnike, kao i ikone…
←3/ 26. Kijev : Muromskaya ikona, 12. stoljeće
Kulturno i duhovno nadahnuće ta je umjetnost u potpunosti
nalazila u bizantskim izvorima i postala umjetnošću svećenstva
koje je svjesno stvaralo jaz izmeĎu sebe i svjetovnog svijeta. Ali,
iako je očito da je i ruska umjetnost crpila svoje korijene u
umjetnosti bizantskog slikarstva, ruske ikone su obogaćene i
perzijskim utjecajima , te su pokazivale oštriju stilizaciju ...
Vremenom se istovremeno javlja više škola u
Vladimirovu,
Suzdalu,
Rostovu,
Jaroslavu,
Kijevu i
Novgorodu ...
3/ 27. Historijska karta : Kijevska Rusija
Rusi su od samog početka pokazali veću sklonost prema ikonama negoli prema velikim freskama. Velike su se ploče oslikane voskom smještale na pregradu koja je svetište razdvajala od prostora za
vjernike ( ikonostas), tvoreći kadšto cijeli zid sačinjen od ikona. Duhovno značenje ikone leži u rasporedu, položaju te postupnom raskrivanju njezina prikaza. Slojevi boje postupno postaju svjetlijima,
završavajući tankim crtama bijelila, a nigdje nema nikakve dubine, nikakve perspektive, nikakva svjesnog stilskog razvoja koji bi se mogao usporediti sa stremljenjima na Zapadu.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
22
3.2.4.2. novgorodska škola ikona
←3/ 28. Novgorod : Sv. ĐorĊe ubija zmaja , detalj →
Petrograd, Državni muzej; tempera na drvu; 058 x 0,41 m; kraj 14. stoljeća
Novgorodska škola ikona, u početku je možda i više od zapadnih dijelova bizantskog
carstva zadržala carigradsku zanatsku tradiciju.
Antonije Novgorodski , oko 1200. godine veliča u svojim spisima velikog carigradskog
majstora slikara Pavla što samo pojačava pretpostavku o tradiciji slikanja jajetom kod
majstora minijaturista i ikonopisaca Carigrada.
Kasnije se ikono pisci Novgoroda razlikuju od ostalih ruskih škola u tehnološkoj gradnji, u
kojoj nema finišnih olifa, kao i u samoj koncepciji predstavljanja sakralnih tema. Slikari
Novgoroda ostali su neko vrijeme izolirani od Carigrada radi tatarskih najezda ( čak su bili
pod utjecajem Zapada). Razvijali su se samostalno – poštujući tradiciju ali ne ustežući se od
emotivnijeg i životnijeg pristupa motivima.
Novgorodsku ikonopisnu školu karakterizira izuzetna svježina, gotovo neshvatljiva u
kontekstu vremenske distance. Ova svježina potiče prije svega od elastičnosti i trajnosti bojenog filma tempere koji, za razliku
od uljenog, vremenom ne tamni i ne puca, ali ništa manje nije značajan ni sam način gradnje ikone u bezbroj brižljivo planiranih
polu transparentnih slojeva.
Velika tehnološka postojanost ikona novgodorske škole najbolji je dokaz trajnosti žumanjka kao medija !
Tehnika bizantske ikone, nakon ikonoklazma se gotovo u cjelini odlikuje zvučnosću boja i svilastim površinskim sjajem
zahvaljujući specifičnim metodama rada u tehnici klasične tempere.
Ovom zvučnošću odlikuju se pogotovo ikone raĎena isključivo žumanjkom kao medijem, te nisu premazivane olifom. Na osnovu zapisa znamo, da je premazivanje uljem već od davnina imalo i ritualni
značaj. Nektarije u Tipiku navodi princip slikanja sa žumanjkovim bojama ( prema Brkiću):
... pigment bi se prvo izribao na kamenu ili tarioniku sa dosta vode i tako izribana boja ostavila bi se nekoliko ĉasaka da se grublje ĉestice sedimentiraju, a zatim se teĉnost,
koja je još bila obojena od najsitniji ĉestica sasula u školjku,
dodalo bi se ţumanjce i ţuĉi, a zatim bi se ovako spremljenom bojom u teĉnom stanju slikalo ...
Ali, i dodatak jajeta, pored dobrih tehnoloških svojstava, koja su uočena veoma rano, imao je i simboliĉki znaĉaj –
jaje je bilo oduvijek simbol „novog ţivota“
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
23
U Novgorodu je evidentan i širok prodor elemenata narodne umjetnosti u ikone, jednostavnost prikazivanja predmeta, sažetost kompozicija, živost, impulzivnost i zvučnost kolorita. Zvuĉnost kolorita
dala je posebnu notu ovim ikonama, čuvenim i izvan Rusije ( izuzetna je zbirka novgorodskih ikona u Narodnom muzeju u Oslu !) . Kao da je evidentan i neki orijentalni kolorit…
Da li su poznavali i minijature sa druge strane Kaspijskog jezera, minijature sefavidskog majstora , Kamala el'Dina Behzada ?
3/29.
3/ 29.
3/30.
3/31.
Novgorod : Sv. ĐorĊe
Petrograd, Ruski muzej; prva polovina 15. stoljeća;
3/ 30.
Kamal el'Din Behzad: Borba Aleksandra Velikog
druga polovina 15. stoljeća; Behzad (*1440-1514); dvorski slikar šaha Ismaila, vladara sefavidske dinastije u Tebrizu.
3/ 31. Novgorod : Sv. ĐorĊe
Moskva, Ruski muzej; početak X VI stoljeća;
konj dobiva dodatnu vitalnost;
tempera ( žumanjak) na dasci; jake konture potenciraju plošnost i dekorativnost motiva; prozračnost je potencirana svjetlom pozadinom tako da bijeli
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
←3/ 32. Novgorod : Svetitelji Teodor Stratilat i Teodor Tiron
Petrograd, Ermitage; X V. stoljeće; 53,5 x 38 cm; tempera na dasci sa pozlatom
(svetitelji ratnici i mučenici )
jake konture potenciraju plošnost i dekorativnost motiva; prozračnost je potencirana
svjetlom pozadinom ; u zvučnom koloritu suprotstavljeni su jedni drugima žuti,
crveni, mrki i zeleni tonovi, ali se ističe kao krv crveni ogrtač…
3.2.5. moskovska škola
Moramo naglasiti i u ovom kontekstu, da se meĎu srednje vjekovnim slikarskim
školama, podrazumijevajući izučavanje zidnih i ikonopisnih tehnika, u Grčkoj se
razlikuju, prije svega, dvije slikarske škole:
- kretska slikarska škola, koja je konzervativnija i više povezana sa
orijentalnom tradicijom; ovu tradiciju prenio je u rusko slikarstvo TEOFAN
GREK, a na Zapad Mlečani, uključujući konačno i Candiota El Greca;
- makedonska slikarska škola , koja u srednjem vijeku ima više kontakata i
sa Zapadom; baštini tradiciju tz. carigradske škole i njeguje se u Solunu i u
manastirima Atosa, pogotovo Hilandara; ovu tradiciju baštini i MANUEL
PANSELINOS
U 14. stoljeću se u Rusiji susrećemo sa značajnim umjetničkim ličnostima, koje su svoje iskustvo gradile na baštini Teofana Greka, sljedbenika
kretske slikarske škole , koja je konzervativnija od makedonske i više povezana sa orijentalnom tradicijom ...
3/ 33. Teofan Grek: Bogorodica Donska , detalj→
Grk Teofanos ( Feofan Grek) u Novgorod je stigao je iz Carigrada.
Kasnije je uticao i na Andriju Rubljova , sa kojim je suraĎivao u Moskvi.
24
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
25
Pored Bogorodice Donske, Teofana Greka, uMoskvi se nalazi i jedna od najznačajnijih ikona moskovske škole - ikona Rubljova - Triptihon:
3/34.
3/35.
3/ 34. Teofan Grek: Bogorodica Donska Crkva Blagoveštenja, Kremelj, Moskva; danas: Tretjakovska galerija; 1380/90; 86x68 cm; tempera na drvetu; primjetna je izuzetno fina modelacija
sa tipičnim „oživkama”... na licu, odjeći, bordurama marame;
3/ 35. MOSKVA; A. Rubljov: Triptihon , cjelina i detalji
Moskva, Tretjakovska galerija; oko 1411.; 142 x 114 cm; tri sveca za stolom; tempera na drvu; spojene tri ploče; izuzetna jasnoća kompozicije, elegancija i ritam linija ; boje se ističu svježinom (
gotovo bez modeliranja sjenama); na detaljima Triptihona je još evidentniji razigrani grafizam … svježina ukazuje na temperament slikara; Rubljov je roĎen 1360. B io je monah u manastiru Radonesh
20
predstavlja, rekli bismo, završni akcent bizantijske umjetnosti …
RaĎena je temperom na drvetu, a nastala u Troicko-sergejevskoj lavri u Zagorsku, blizu Moskve. Danas je najznačajnije djelo Tretjakovske galerije u Moskvi ...
20
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 213.
26
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
21
Savremenik braće Limbourg i majstora iz Flemallea, Andrej Rubljov predstavlja veliku istoĉnu tradiciju zalazećeg srednje vijeka,
kao i ikona nepoznatog slikara iz Sv. Klimenta u Ohridu. Ovo djelo nije više inspirirano pisanim tekstom, već ţivom mišlju !
Monumentalnost je postignuta organiziranjem prostora i ravnoteţom planova boje koja će na Zapadu ostati nepoznata sve do modernih vremena…
←3/ 36. MOSKVA; A. Rubljov: Triptihon , detalj
3.2.6. kretska škola
3.2.6.0. umjesto uvoda
3.2.6.1. kretska ikonografska škola
3.2.6.2. italo-kretska slikarska škola
3.2.6.0 umjesto uvoda
MeĎu srednje vjekovnim slikarskim školama, podrazumijevajući izučavanje zidnih i ikonopisnih tehnika, u Grčkoj
razlikuju, prije svega, dvije slikarske škole:
- kretska slikarska škola, koja je konzervativnija i više povezana sa orijentalnom tradicijom; ovu tradiciju
prenio je u rusko slikarstvo TEOFAN GREK, a na Zapad Mlećani, uključujući konačno i Candiota El Greca;
- makedonska slikarska škola , koja u srednjem vijeku ima više kontakata i sa Zapadom; baštini tradiciju tzv.
carigradske škole i njeguje se u Solunu i u manastirima Atosa, pogotovo Hilandara; ovu tradiciju baštini i
MANUEL PANSELINOS.
3.2.6.1 kretska ikonografska škola
Nakon čuvene minojske kulture Kreta je gotovo zaboravljena. Pod rimsku vlast dolazi 67. godine ←/. Već u IX
stoljeću potpada pod Arape, a u kasnijim stoljećima mijenja gospodare ( križari, Venecija, Turci, Grci).
Tek u bizantsko doba, zbog svog strateškog položaja, ponovo dobiva na značaju. Kretska slikarska škola odigrala je
važnu funkciju u transferu zanatskih umijeća. U početku je očito pod utjecajem sinajske ikone ... Tu započinje i
Teofanos, kasnije prozvan Teofan GREK, značajan i za novgorodsku i moskovsku školu…
←3/ 37.
Teofan Grek: Bogorodica, cjelina i detalj →
Moskva, Kremelj, crkva Blagoveštenja; 1405 ; najčuveniji kretski ikono pisac koji je prenio iskustva kretske škole
u Rusiju ; 211 x 221 cm; tempera na pozlati na drvu ; slikano u karakterističnoj crveno smeĎoj gami na kojoj dolazi
21
Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str. 213.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
do izražaja boja inkarnata; ikona je prilično oštećena; vide se pukotine u smjeru vodoravnih linija strukture drveta; ipak, evidentan je i siguran i istančan crtež i modeliranje „uzdizanjima forme“.
Evidentna je karakteristična crveno smeĎa gama na kojoj dolazi do izražaja boja inkarnata; ikona je prilično oštećena; evidentan je i siguran i istančan crtež i „modeliranje“ sjenama ; veliku važnost
posvećuje finom grafizmu , debljim i tanjim linijama bijele boje, kao zaključnom «uzdizanju « forme;
Tek kasnije - u doba renesanse ovdje se raĎa čuvena Kretska ikonografska škola - u početku, sa pravom smatrana konzervativnijom, povezanom sa orijentalnom tradicijom ...
I na našem području Mediterana osjeća se utjecaj kretske škole. Kao primjer možemo razmotriti slikano raspelo iz crkve Svih Svetih na Korčuli:
3/38.
3/ 38.
3/39.
Kretska škola: ( prvo) Slikano «malo» raspelo
Korčula, Svi Sveti; oko 1400 ; na Korčulu je stiglo 1668. godine; raĎeno je bizantskom tehnikom, ali su jedino natpisi latinski; u cjelini - visina sa okvirom 225 cm, širina 170 cm; drvo ( dekorirani
okvir), tempera.
3/ 39.
Kretska škola: ( drugo) «Malo» raspelo, detalj, makro detalj i mali detalj na kraju letve
27
28
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Dakle, tragovi kretske ikonografske škole dodiruju i područje Mediterana, pogotovo venecijansku regiju i tipičnu ikonografiju Paola Veneziana. Naime, do gotike 14. stoljeća na ovim područjima
jedva da dopiru one Giottove novine ... Venecijanska arhitektura i slikarstvo stoljećima je ostalo u dodiru sa bizantskom baštinom. Venecijanci se ne odriču onog orijentalnog smisla za dekorativne
vrijednosti slikanih površina, istanjenog osjećaja za boje, koje naglašavaju značaj svakog detalja ... Čak su zapostavljeni detalji nabora na odjeći, kako se ne bi poremetili ornamenti na tkanini ... Na
Kreti, i u grčkim zemljama, ovaj način rada je evidentan i stoljećima kasnije. Tako slika i kretski ikonopisac Angelos, jedan najboljih slikara na prijelazu iz X VI u X VII stoljeće ... Pod tim utjecajem
rade često i majstori iz Hilandara, pa tako i hilandarski monah, slikar Georgije Mitrofanović ( radio je u mnogim manastirima u našim krajevima, izmeĎu ostalog, njegove su i prelijepe freske u
manastiru Zavala u Popovom polju, nastale u istom desetljeću XVII stoljeća) .
3/40.
3/41.
3/42.
3/40. Paolo Veneziano: Marijino krunisanje
Venecija, Akademija; prva polovina 14. stoljeća; 98 x 63 cm;tempera na drveta sa pozlatom; evidentan je onaj orijentalni afinitet za raskoš. Jedino sam postament već ukazuje na nove tendencije…
3/41.
Angelos: Bogorodica Umilenija «Kardiotisa», detalj
Atene, Bizantski muzej; XVI; 121 x 96,5 cm; tempera na pozlati na drvu ; na pozlaćenoj pozadini se nalazi natpis Kardiotisa, ispisan velikim crvenim grčkim slovima.
3/42. Georgije Mitrofanović: Bogorodica na prestolu sa Kristom i porocima
Manastir Morača; 1616-1617 ; 133 x 93 cm…
29
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
A. 6. 2. italo-kretska slikarska škola
U doba renesanse je djelovala na Kreti čuvena Kretska ikonografska škola, čija se aktivnost od kraja XV – XVIII stoljeća
nastavila u Italo-kretskoj školi. MeĎu srednjevjekovnim slikarskim školama, podrazumijevajući izučavanje zidnih i
ikonopisnih tehnika, u Grčkoj se razlikuju, prije svega, dvije slikarske škole:
- kretska slikarska škola, koja je konzervativnija i više povezana sa orijentalnom tradicijom; ovu tradiciju prenio je u
rusko slikarstvo TEOFAN GREK, a na Zapad Mlečani, uključujući konačno i Candiota El Greca;
- makedonska slikarska škola , koja u srednjem vijeku ima više kontakata i sa Zapadom; baštini tradiciju takozvane
carigradske škole i njeguje se u Solunu i u manastirima Atosa, pogotovo Hilandara; ovu tradiciju baštini i MANUEL
PANSELINOS.
Naime, kako smo već napomenuli, ikone Kretske ikonografske škole ubrzo su stekle popularnost na širem području
jugoistočne Evrope, pa i šire. Zbog velike potražnje vješti su mletački trgovci djelomice prebacili aktivnost te škole u
Veneciju. Tako je u razdoblju od XV do XVIII stoljeća naslikan niz ikona, u kojima se uz osnovni bizantski karakter očituje
utjecaj zapadne umjetnosti.
Interesantan primjer slikanja u maniri italsko-kretske škole nalazi se u Vatikanskim muzejima:
← 3/ 43.
Italo-kretska škola: Le dodici della Chiesa, detalj
MUSEI VATICANI, Rim; cinquecento; 0,75 x 0,40 m; na detalju je šest od dvanaest malih biblijskih scena; tempera na dasci
Iako se italo-kretska škola formirala u Veneciji, ovi često nazivani mletački «madoneri» djelovali su i u našoj Dalmaciji. Veliki broj tih ikona nalazi se i danas u našim galerijama u Splitu, Zadru,
Dubrovniku, kao i po crkvama. Najčešće su djela anonimnih majstora ali ima i potpisanih ( Andrija Roco, Angelo Bizamano).
Ovoj školi pripada i dubrovački slikar Franjo Matijin.
Italsko-kretski način slikanja utvrĎen je i kod dvojice srpskih majstora X VI stoljeća, čija se djela čuvaju u manastiru Gračanica :
- slikar priprate sv. Nikole Dabarskog u Banji Pribojskoj i
- slikar jeromonaha kir-Stefana .
I u El Grecovim ranim radovima prisutne su ove bizantske forme. U Veneciji je u tim godinama bio prisutan i utjecaj Istoka i Zapada. Mogao je vidjeti gravure njemačke i talijanske renesanse i
manirizma ali i djela Grka, izbjeglica pred Turcima u Dalmaciju i Veneciju ( u to vrijeme u Veneciji živi oko 4000 Grka, pa tako i slikara udruženih u posebne korporacije; pogotovo su bili angažirani na
dekoriranju crkve San Giorgio dei Greci, izmeĎu 1539. i 1600. godine; zna se da je tu radio slikar Michele Damaskinó).
Možda je prve zarade stjecao meĎu takozvanim madonerima, slikajući madonne za izvoz ... Čak su pronaĎene originalne grčke signature samog Domenikosa Theotokopulosa na pojedinim takvim
produktima ...
Klovič u pismu spominje da je učio mladog talentiranog Candiotta minijaturnom slikanju. I sami duždevi su u to vrijeme poručivali, pogotovo dekoracije ...tanto di maniera greca, quanto di maniera
italiana. Tako je slikao i naš Nikola Božidarević:
30
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3/44.
3/45.
3/46.
3/44. Italo-kretska škola: Noli mi tangere
Venecija; Helenski institut; početak XVI stoljeća; 57 x47,5 cm; tempera na drvu ; na zlatnoj osnovi nalazi se slobodna figuralna kompozicija biblijske priče; iako je evidentna tradicionalna shema, u
pozadini su planine, stijene, nazire se pejzaž; sve je to utjecaj zapadne umjetnosti
3/45. Italo-kretska škola: Sveti ĐorĊe ubija aţdahu
Venecija; Helenski institut; oko 1500; 82,5 x 65,5 cm; tempera na drvu ; na zlatnoj osnovi nalazi se virtuozan crtež; osjeća se veći realizam u prikazu svene, konkretnija modelacija i vrhunska
tehnička izrada.
3/46. Nikola Božidarević: Navještenje
Dominikanska crkva u Dančama; oltarska pala; drugo desetljeće 16. stoljeća; ulje na dasci;
31
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.3.
Kljuĉne steĉevine, spoznaje, i saznanja o ohridskoj ikoni Blagovijesti
3.3.1. uvodne napomene
3.3.2. princip gradnje
3.3.3. instrumentacija
3.3.1. uvodne napomene
←3 / 47. Ohridske Blagovijesti
MJESTO: danas: Ohrid, Nacionalni muzej;
DATACIJA: početak 14. st.
DIMENZIJE: 94,5 x 80,3 cm
TEHNIKA: tempera na drvetu; zlatna osnova; slikano je sa obadvije strane; pretpostavlja se da je i
čuvena dvostrana ikona - Blagovijesti (sa druge strane - Marija, spasiteljica duša ) izraĎena u
Carigradskim radionicama – poklon crkvi, od Biskupa Gregoriusa sa Ohrida (prema nekim
podacima i poklon Andronika II Paleologa iz Konstantinopola)
TEMA: bezbrojne su varijante u prikazivanju svetih likova na ikonama ... Tako Bogorodica može
biti ( bizantski tip), mlijekopitatelnica ( koja doji...) , umilenija ( grli odojče), odigitrija ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3/ 48. Ohridske Blagovijesti ; detalj: ArhanĊeo Gavrilo→
22
Stav arhanĊela u BLAGOVESTIMA, lakoća s kojom lebdi iznad zemlje,
ili opušteno telo Krista razapetog na krstu,
( na naličju druge ikone u paru, naličju ikone Krist Dušespasitelj ,
gdje je naslikano Raspeće…)
…delo su veštih ruku nekog od najvećih slikara ovog vremena,
ne samo u sferi vizantijske umetnosti
već i srednjovekovne umetnosti uopšte !
autori ikona su većinom anonimni majstori, najčešće monasi, čija imena se
ponekad mogu pročitati u kratkoj molitvi, ispisanoj na samoj ikoni ...
zna se, da je dvojna ikona Blagovijesti dio para ikona ( govoreći o ovim ikonama,
potrebno je naglasiti da je u Carigradu postojao manastir posvećen Bogorodici
Dušespasiteljici (manastir Psihosostris je postojao već u XI vijeku). U XIV
vijeku ovaj manastir je bizantski car Andronik II Paleolog poklonio ohridskom
arhiepiskopu Grigoriju … ) :
- Blagovijesti se nalaze na jednom od naličja prvobitnih jednostranih ikona,
optočenih srebrom Bogorodica Dušespasiteljica dok je na drugom
naličju, istom gradnjom naslikan
Krist Dušespasitelj i djelo su jednog majstora, s kraja X III i početka X IV
stoljeća ...
Na naličju ovih ikona naslikali su tek kasnije, dva različita majstora Blagovijesti (
na naličju Bogorodice) i Raspeće, ( na naličju Krista; ova ikona ja kasnije znatno retuširana, tako da ne ukazuje više autentičnu gradnju ... ). Majstor Blagovijesti se
posebno ističe.
22
Vojislav J. Đurić: Ikone iz Jugoslavije, Beograd 1961.
32
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
←3/49. █ BLAGOVIJESTI, detalj
( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni moment, označeni su posebnom oznakom █ )
Kako je naglasio Radojčić23 - on…
...neguje dramatiĉno slikarstvo ĉvrstih oblika i jakih boja !
Koncepcija prikazivanja odreĎenog prizora je točno zacrtana:
tako su i za Blagovijesti , kako navodi Brkić, precizno definirane sve pojedinosti:
...24Presveta djeva stoji u sobi, nakloniv malo glavu;
u levoj ruci drţi klupĉe svile,
a desnu pruţa k anĊelu.
Pred njom stoji Gavril;
blagosilja je desnom rukom, a u levoj drţi rascvetan krin.
Nad sobom se vidi nebo.
S njega na glavu djeve struji svetlost,
koja oznaĉava osejanije Svetoga duha.
23
24
IKONE sa Balkana, K.Weitzmann, Chatzidakis, Miatev, Radojčić/ Beograd 1970/ str. 62.
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 183.
33
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.3.2. princip gradnje
za razliku od ranih ikona , onih sinajskih, kao i ranih carigradskih sačuvanih na Sinaju , vremenom je, iako je sama koncepcija nepromijenjena u kontinuitetu, ipak i
sam način prikazivanja, kao i sama gradnja sve preciznije definirana…
to je razlog, da posebno razmotrimo način gradnje ikona u vrijeme kada se javlja, pored ove istočne, i zapadna ikona…
naime, Blagovijesti nastaju u trecentu , u vrijeme kada se na Zapadu javlja autentična zapadna ikona, osloboĎena bizantskog utjecaja…
to je vrijeme kada se, uz velike drvene oslikane skulpture, javljaju na Zapadu i slike na pločama, najčešće još uvijek na punciranom zlatnom grundu, ali sa
naslućivanjem veće trodimenzionalnosti i materijalizacije…
istoĉna ikona , za razliku od zapadne i dalje ustraje na strogoj koncepciji prikazivanja odreĎenog prizora prema zacrtanoj ikonografiji…
kako bismo izbjegli ponovno razmatranje onih činjenica koje smo već elaborirali u kontekstu gradnje sinajske ikone, činjenica koje su identične i u kasnijem periodu,
obratiti ćemo pažnju samo na ono što je specifično za ovaj zreli period, za carigradsku ikonu kao okosnicu svih zanatskih iskustava gradnje istoĉne ikone…
kratak rezime:
na pozlati na poliment lice se najprije grundiralo zeleno smeĎom bojom ( proplazmom), zatim se stavljala „glikazma“( polu osvjetljenje ) i najzad boja inkarnata (
karnation ); istina, kada je u pitanju samo lice, zeleno pod slikanje se često nanosilo samo u sjenama a na svijetlim dijelovima lica odmah boja inkarnata ( dakle,
stavljena je boja do boje i odmah učinjen prijelaz iz jedne u drugu); zatim je forma učvršćena smeĎim linijama formi nosa, očiju, prstiju, i najzad svijetlim akcentima
izvučena plastičnost oblika ...
sve navedeno upućuje na specifičnost gradnje, koja je više vezana za parcijalne dijelove kompozicije, nego za same faze slikanja…
zato je u samoj elaboraciji gradnje, gdje se obično odvojeno razmatraju faze pod slikanja i slikanja, ovdje uputnije objedinjavanje svega kao pod slikanje, slikanje, te transparentni nanosi – lazure, te efikasnije razmotriti u kontekstu odreĎenih partija slike :
- izraĎivali su prvo pozadinu, zatim likove i objekte, nakon toga kostime figura, a najzad lice i ruke – inkarnat;
dakle, na brižljivo pripremljen nosilac nanosi se crtež, zatim se prekriva zlatom i slika…
pri slikanju je zadržan princip gradnje iz tamnog ka svjetlom; samo slikanje izvodi se istim redoslijedom u svim partijama, najprije : proplasmos - crno zeleno pod
slikanje, zatim - karnation - nanošenje lokalnih boja – glikasmos - postepeno uzdizanje osvjetljenja ; na detalju su evidentni svijetli akcenti izraĎeni „rastopljenim”
zlatom, te na kraju - olifa; preko završene ikone…
34
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
35
dakle, princip gradnje u cjelini se zasnivao na sljedećim fazama :
3.3.2.1. pripremni radovi
3.3.2.2. nosilac
3.3.2.3. iscrtavanje
3.3.2.4. pozlate
3.3.2.5. pod slikanje, slikanje, lazure
3.3.2.6. zakljuĉni potezi
3.3.2.7. verniranje
3.3.2.1. pripremni radovi
iako se ikonografska škola strogo pridržavala kanoniziranih formi, bilo je potrebno motiv prilagoditi formatu; zato su
se morali pripremiti «kartoni»; u manastirima se i u naše vrijeme ikone koncipiraju prema strogo propisanim pravilima,
što je izuzetno brižljivo elaborirao profesor Brkić; kako je crkva za vjernike stvorila odreĎene likove i scene u cilju
jednoobraznosti, kopiranje je imalo veliki značaj: vršeno je na takozvanom masnom papiru; ( papir se premazivao
lanenim uljem, višak ulja otirao, a kada bi se papir osušio, bio je protrljan prahom od morske pjene da bi se uklonio
linoksin i da bi se boje mogle lako vezati za papir ...)
←3/ 50. Nemanja Brkić: Ikonografija
ponovimo ponovo:
kako bismo izbjegli ponovno razmatranje onih činjenica koje smo već elaborirali u kontekstu gradnje sinajske ikone,
činjenica koje su identične i u kasnijem periodu, obratiti ćemo pažnju samo na ono što je specifično ( kako u gradnji
tako i u primjeni materijala) za ovaj zreli period, za carigradsku ikonu kao okosnicu svih zanatskih iskustava gradnje
istoĉne ikone…, što je u novije vrijeme iscrpno razmotreno u djelu Nemanje Brkića…25 pripremljeni proziran papir
polagao se na „prototip“ , te se sa crnom bojom, načinjenom sa žumanjkom izvlačio na njemu „skeleton“; istom bojom
pravile su se i sjenke;
25
Nemanja Brkić : TEHNOLOGIJA SLIKARSTVA, VAJARSTVA I IKONOGRAFIJA, Beograd 1973; drugo izdanje 1991.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
36
zatim bi se sačinila bijela boja, kojom su obojena osvjetljenja mjesta, a najosvjetljenija su se bijelom bojom i posebno akcentirala ... ( kopiranje lakiranih i uljenih slika ,
kako navodi Brkić, vršeno je skidanjem neke vrste otiska:
naĉinila bi se crna boja sa sokom od belog luka i njome izvlaĉile sve crte i senke na originalu;
zatim bi se naĉinila crvena ili neka druga boja, i njom bi se pokrila sva osvetljena mesta originala;
kada bi se ovako obojeni original osušio, stavio bi se preko njega vlaţan papir, pritisnuo,
a poslije paţljivo skinuo, pri ĉemu bi vlaţan papir rastvorio boju i vezao je na sebe ...
3.3.2.2. nosilac
najčešće je nosilac drvena ploča ; bila je i nosilac antičkih slika , skupljanih u pinakotekama ( PINAX =grč. drvo)…
ali, ikona Ohridske Blagovijesti ima dvije strane: █ prednja strana: slikana ikona na ploĉi, te ■ zadnja strana: slikana ikona na ploĉi optoĉenoj srebrom…
( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru, označeni su posebnom oznakom ■ ).
█ prednja strana ikone Blagovijesti : slikana ikona na ploči
za slikanje ikone sa najčešće koristi daska ( pored hrastovine nailazimo i na topolu, orah, čak i jelovinu kao nosilac – relativno postojan, ako se odstrane smolasta
mjesta…; udubljenja, kvrge i slično, već tada su se plombirala preparacijom i punilom); 26u starim zapisima često spominjana cedrovina takoĎer nije idealna jer
ispuca…); daska je sastavljena od više dijelova, koja se preparira različitim metodama, najčešće tutkalom i finim gipsom; sve smo to elaborirali kod sinajske ikone…
način pripreme bijele osnove na pločama ne razlikuje se u početku od one bijele osnove na antiĉkim lekitosima ...
3/ 51. Slikarska ploča: shema
arhaiĉna osnova predstavljala je, u stvari, adaptaciju ploče nanošenjem tutkalne impregnacije te
utrljavanja praha sa brusnog kamena ...
vremenom dolazi do sukcesivnih inovacija: javlja se više slojeva adaptacije nosioca: impregnacija i
preparacija – osnova…
nije na odmet navesti i telegrafski jasnu informaciju o tehnici ikonopisa u Likovnoj enciklopediji27:
26
27
Francis Kelly: Restaurierung von Gemälden und Drücken, München 1979, str.61.
Dr. Vl. Mošin: ikona ( Likovna enciklopedija II, Zagreb, str. 649).
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
37
…premazana tutkalom daska se podlaţe (grundira) slojem alabastra rastopljenog u ţitkom ljepilu; katkada se taj sloj ne stavlja na samo drvo, već na platnenu
prevlaku natopljenu u ţitkom ljepilu.
Na osušenu i izglaĊenu podlogu prenosi se crteţ,
katkada pomoću mehaniĉkog „oprašivanja“ kontura kroz rupice u slici koja se stavlja na dasku.
Boje se rastapaju u kvasu ili u vodi s malim dodatkom ţumanjka. Osnova slike najprije se pokriva zlatom…
zahvaljujući profesoru Mediću imamo točan prijevod uputa Dionysiosa ( sa grčkog originalnog izvora : 6. točka Hermaniae Dionysiosa iz Furne; izdanje Kijev 1868):
KAKO GIPSOVATI IKONE
Kada hoćeš da gipsuješ ikone, a one su velike i ima ih mnogo, tada skuvaj koţe
da napraviš od njih sveţeg lepka ...zato što stari lepak puca kada se oteţe sa gipsovanjem
...dodaj mu vode da ga razrediš i stavi na dasku ikona prvi put tanko, ali pazi da se lepak ne sija na njima i ne daj mu da se peni.
Ostavi daske da ga upiju u sebe ...
…Ako je prvi sloj tvrd, to dodaj gipsu i tople vode, da se razmekša, a ako je mekan, to dodaj lepka,
da bi ojaĉao i tako pokrij dasku dva – tri puta ...
...gipsuj tanko. od samo dva tri sloja premaza više podloga će biti mnogo sigurnija ...
Na kraju glaĉaj, uradi crteţ slike i postavi zlato ...
dakle, za razliku od posnih preparacija koje su se koristile više na Zapadu, na Istoku su preparacijama, pored tutkala i krede, dodavali i firnis i sapun ... ( te je boja manje
upijala kod slikanja);
pri samom prepariranju se posebno pazilo da se stavljaju što tanji slojevi…; Dionisije u 6. točki ( kako navodi Brkić / str.126) izričito skreće pažnju riječima :
...pazi da ne ţuriš, te da gips ne stavljaš debelo da bi pre svršio, jer kada budeš glaĉao, odvajati će se jedan sloj od drugog i slika će biti neravna ...
po Dioniziju stavljene su na tablu dvije smjese:
prva - samo iz otopine tutkala i brižljivo pripremljenog gipsa ( tečna se nanosila po tabli tri puta),
druga smjesa – u kojoj je osim tutkala i gipsa bilo i prokuhanog lanenog ulja i sapuna ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
38
dakle, bizantska preparacija bila je često emulzijskog karaktera bizantske preparacije, pogotovo one predviĎene za pozlaćivanje pripremane su sa posebnom vrstom
tutkala, kojeg su kasnije Talijani nazvali COLLA GRASSETTA. Zahvaljujući istančanoj studiji iz 18. stoljeća konačno smo proniknuli u stare tajne primjene tutkala u
srednjem vijeku i renesansi: naime, prvi sistematičar na ovom području je Duhmal du Monceau koji je 1771. u svom djelu L’Art de Faire Differentes Sortes de Colle,
konačno definirao i one vrste tutkala za koje danas više ne znamo:
- Colle de Flandre – tutkalo slabije vezivne snage ali izuzetne transparencije i svijetlog tonaliteta,
- La grosse colle d’Angleterre - tutkalo od ušiju i kože starijih životinja koje ima jaču vezivnu moć;
već Cennini, istina, u svom Il Libro dell’Arte (Kap.CXI) spominje dvije vrste tutkala:
- COLLA MAGRA – posno tutkalo, vjerojatno ono od pergamentnih koža,
- COLLA GRASSETTA – masno tutkalo, koje sadrži manju količinu prirodne masnoće koja povećava elastičnost, higroskopičnost, što omogućuje lakše poliranje
pozlate; već tada se znalo da tutkalo koje sadrži 5-10 % prirodne masnoće – koloidno vezane – predstavlja idealno vezivo za preparacije i pozlate ( dakle, u
pitanju je bila neke vrste prirodna emulzija).
prema Summereckeru 28 zgusnuto laneno ulje sa dodatkom sikativa dodaje se u gustu smjesu tutkalne otopine i punila, kako bi što kvalitetnije emulgiralo, a zatim se
rijedi dodatnom tutkalnom otopinom. …
najčešće je ojačana sa platnom kao «armaturom»; platno, iako poznato od davnina – laneno u egipatskoj civilizaciji, a u evropskoj jako rano i platno od vlakana
konoplje, te pamučno u Indiji i Peruu, ali sa Arapima dolazi u Evropu te se prve tkaonice javljaju već u IX stoljeću; najprije se u slikarstvu koristi kao neke vrste
ARMATURA, tkaninom ili trakama tkanine prekrivaju se fuge i kvrge na drvenim nosiocima štafelajske slike; funkcija ovog lijepljenja bila je prije svega sprečavanje
utjecaja ljepila kojim su bile daske lijepljene u ploču i raznih štetnih materija u drvetu, pogotovo oko kvrga, na samu preparaciju i slikani sloj; vremenom je postao
običaj da se gotovo čitava slika ( a u gotskom kiparstvu i gotovo čitava skulptura) prekrivala platnom i tek takva preparirala; tako je preparacija bila bolje vezana na
platno nego na drvo te je u slučaju manjih deformacija u drvetu slikani sloj ostao neoštećen.
imajući u vidu da su ikone bile najčešće slikane na pozlaćenoj površini – priprema nosilaca je podrazumijevala brižljivu pripremu: poznato je da su zlatari u srednjem
vijeku od jednog dukata mogli izraditi 100 do 145 tankih folija, a danas do 2000 listića koji mogu biti istanjenosti od svega 0,00014 mm; dakle, prozirnost i istanjenost
zlatne folije je bila tolika da je registrirala svaku minimalnu neravninu ili strukturu na podlozi ( zato je važno impregniranje, prepariranje, specijalno brušenje, a
ponekad i poliranje prije nanesenog sloja vezivne mase i same folije) ...; drugi bitan faktor je neporoznost nosioca ( vezivo ne smije imati nejednaku snagu vezivanja).
28
Summerecker: Podloge štafelajske slike, Beograd, 1973/str. 131.
39
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
za razliku od talijanskih slikara koji su za osnovu koristili samo fini gips i tutkalo ( dakle posni GESSO SOTTILE ), IKONOPISCI su u preparaciju pored finog
preraĎenog gipsa dodavali pored tutkala često i firnis i sapun; tako Dionisyos u 6. točki Hermeneiae preporučuje prepariranje sirovim gipsom ...
koji bi se samljeo i ţario u peći, zatim uz neprestano miješanje (da se ne stvrdne) gasio u vodi, ponovo ţario, opet gasio u vodi i najzad osušio i samljeo ...
ikonopisci su obično stavljali na dasku dvije smjese: prva smjesa osnove bila je posna ( nanesena u tri sloja), a druga smjesa je sadržala i ulje i sapun ...
posebno se doraĎivala površina predviĎena za sjajnu pozlatu: zaglaĎivanje podloge, obraĎene za pozlatu, izvodilo se raznim materijalima za brušenje …
poliment – emboli
poliment je pripremljena na principu krednih osnova, ali obavezno sa gipsom kao punilom ( radi veće mekoće, plastičnosti i glatkoće) i nanesena u najmanje 4 tanka
sloja, dobro izbrušena; zadnje brušenje se vršilo vodom i špiritom u omjeru 1:1...
dobra je i osnova sa finim kaolinom ( bijeli bolus; bolus alba; China Clay;
i tutkalisanje nosioca je u ovom slučaju nešto jače ...
■ Španjolska, koja je, uslijed svoje maurske sudbine, uvijek bila tradicionalna, drži se starih uputa ikonopisaca čak i u 15. stoljeću: na Reredosu iz Seville radilo je čak
deset majstora; nalazi se u velikoj kapeli katedrale u Sevilli ( tempera na drvetu; 25,8 x 18 m) majstori: Pyeter Dancart (1441) i niz Španjolaca, od kojih je Alejo
Fernández naveden kao pozlatar i slikar…; ali glavni majstor Alejo Fernández radio je i na slikanim partijama i na pozlati, kako je utvrdio J.L.Pérez29 prilikom
interdisciplinarnog ispitivanja ovog čuvenog drvenog retabla:…definirani su pigmenti, preparacija i poliment za pozlatu; registirirano je i pravo zlato…
preparacija je nanesena na drvo u dva sloja ( sastav je u oba sloja gips vezan životinjskim tutkalom dobrog kvaliteta ): donji sloj (bijelo narančasti; uz gips i dodatak
željezo oksida… ), gornji sloj (bijeli); poliment nije u svim uzorcima isti ( uzeto je ukupno 15 uzoraka) što znači da je vjerojatno raĎeno individualno, te je i pozlatu
radilo više majstora… na osnovu analiza je utvrĎeno da je CRVENI BOLUS sadržao mješavinu željezo oksida i glinenog minerala ( ilit ili kaolinit) i gipsa; kao
vezivo polimenta je utvrĎeno tutkalo…; ( BOLUS - grč. bolos= grumen zemlje; aluminijev alumosilikat – glina; pored glavne komponente polimenta, koristi se i kao
supstrat kod pripreme boja, ili kao komponenta preparacija.
Glina je kao primjesa prisutna u mnogim zemljanim pigmentima; njena prisutnost povećava potrošak ulja kod trvenja, i povećava transparentnost; služi i kao ublaživač
bojene snage pigmenata) ...
29
J.L.Pérez Rodriguez: Reredos iz Seville, Restauro, 1990/4, str. 257.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
40
ploĉe optoĉene metalom
■ na zadnjoj strani Blagovijesti je Marija, spasiteljica duša
na ploči optočenoj metalnim ukrasima:
←3/ 52. Naličje Ohridskih Blagovijesti : Marija,
spasiteljica duša, cjelina i detalj→
odjevena u purpurni maforion s okernom trakom po rubovima
ukrašenom zlatom;
desni dio rukava, koji se vidi , slikan je zelenim sa oker
narukvicom ukrašenom zlatom; Krist je u oker haljetku,
islikanom zlatnim i iscrtanim crvenim linijama s plavim
klavusom sa ramenima ...; u lijevoj ruci mu je cinober svitak ...
ikona je optočena srebrom: srebrni, zlatni ,bakarni, olovni i aluminijski lim su po metalnoj strukturi ( kristalna rešetka u
kojoj su atomi površinski poredani) lakši za obradu od željeza i drugih metala ( sa prostornim rešetkama…)
bogat srebrni okvir na kome su primjetni ostaci paste emajla predstavlja dodatno obogaćenje; umjetnost obrade metala ponikla je davno (Anatolija) na geografskom
području od današnjeg Irana do Male Azije ( mezopotamske trgovačke i rudarske kolonije bile su najprije oko Urala iako su se u Sumeru u početku iskorištavale bakarne
rude iz Omana – ruda sa samorodnim kositrom, kasnije su kositar dovlačili iz Češke preko Troje…; poznata je hipoteza da su Etruščani došli na Apeninski poluotok sa
Istoka i prenijeli umjetnost obrade metala u Evropu); Grci su svoje bogato ukrašene metalne štitove opjevali i u pjesmama …;
■ okvir je izraĎen u bogatoj tehnici tokarenja sa utisnutim emajlom30…jedinstvene u stvaralaštvu na ovom terenu
30
Kosta Balabanov: Ikone iz Makedonije, Beograd, Skopje 1969.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
u gornjim uglovima je dvoje arhanĎela: Mihailo i Gavrilo;
3/ 53. Naličje Ohridskih Blagovijesti : ■ Marija, spasiteljica duša, detalj→
Ohrid, Nacionalni muzej; početak 14. st.; 94,5 x 80,3 cm; tempera na drvetu.
ostaci paste emajla potvrĎuju staru tradiciju: tako je u biblioteci kralja Assurbanipala ( 668-626) naĎen i
receptproizvodnje ove mase, koja se koristila za stari emajl, kao i za izradu staklenih predmeta;
recept Assurbanipala:
- 60 dijelova pijeska,
- 180 dijelova pepela od morskih biljaka,
- 5 dijelova salitre ( sal petrae – natrijev nitrat) i
- 3 dijela bijele krede.
kasnije upute za proizvodnju stakla se u biti ne razlikuju od ovog arhaičnog recepta, smjese silicijevih spojeva
sa metalnim oksidima ( vrsta metalnih oksida daje specifična svojstava pojedinih vrsta:
meko ili natrijevo, tvrdo ili kalijevo, kristalno ili olovno, jensko staklo, rubinsko staklo ...
stari kaldejski emajl stiže preko Sirije u Egipat, te na drugu stranu - iz Mezopotamije direktno do Kine… Grci su
već vrsni majstori emajliranja, što je ovjekovječio i Homer u opisu Ahilovog štita ...
... sa zlatnom vinovom lozom, koja se rasprostire preko srebrnog polja
sa ĉupercima groţĊa iz niella i ogradicama od kalaja i ţljebovima od plavo-crnog ĉelika ...
Ahil prije molitve čisti štit ... on bira skupocjen pehar, ĉisti ga sumporom i pere …
niello tehnika – tehnika crnog emajla je pronalazak Feničana…
optočena plemenitim metalima je i u čuvena Ĉajniĉka ikona, rad nepoznatog majstora : tempera na drvetu
optočena srebrom; početak XIV stoljeća,
Srpsko pravoslavna crkva, Čajniče:
41
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
42
←3/ 54. ■ Čajnička ikona, detalj
■ ikone su slikane i na platnu: u tom slučaju bila je potrebna elastičnija osnova, kojoj su radi veće elastičnosti
dodavali sapun i med...;
sapun i med djelovali su i štetno na trajnost slike, pa zato skoro i nemamo primjera koji su sačuvani do danas ...( med
i sapun prouzrokovali su raspadanje tutkala i truljenje platna); Tipik, Nektarijev navodi i posebnu preparaciju za
platno na bazi ugljikovih hidrata ( neke vrste Collettu: štirkana pasta); grundiralo se nožem ....
o uputama Erminije – na platnu se slikalo isključivo temperom ( elastičnijom sa žumanjkom) te nanosile pozlate
mordentom …; ipak, ova praksa je češća na Zapadu ...
3.3.2.3. iscrtavanje
3/ 55. █ Ohridska ikona: Blagovijesti, detalj→
█ na osušenu i zaglaĎenu podlogu prenosi se crtež ... (
najčešće se crtež i urezuje, kako bi bio vidljiv nakon
nanošenja pozlate);
često se sada postavlja i plastično ornamentirani aureol i
rub oko ivice ploče, kao imitacija rama;
kako navodi Dionisije …
...plastiĉnost se postizala time što se konac umakao u gipsanu grund-smesu i polagao krugom linije aureola;
u krugu aureola najĉešće je izvoĊen plastiĉni ornament i to pomoću ĉetkice ...;
ona bi se zamoĉila u gipsanu smesu, koja se onda ĉetkom paţljivo spuštala duţ crteţa ornamenta,
najzad se ova plastika ornamenta noţićem i glaĉanjem uravnjivala i doterivala, i radi konaĉnog ujednaĉenja
formi premazivala tankim nanosom teĉne gipsane grund-mase ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.3.2.4. pozlata
3/ 56. █ Ohridska ikona: Blagovijesti, detalj→
nosilac ikone se pozlaćuje u cjelini ili parcijalno ... tehnika pozlate na dasci poznata je već
najstarijim civilizacijama: već više od 7000 godina ljudi oplemenjuju predmete i daju im veću i
trajniju vrijednost pozlačivanjem finim slojem zlata; pozlata je poznata Egipćanima, Hebrejima,
Grcima, Rimljanima, a posebno ikonografsko značenje ima u srednje vjekovnom crkvenom
slikarstvu kao simbol svjetlosti i svetosti ( aureola i nimb) ...
kako navodi Nemanja Brkić u svojoj dragocjenoj studiji31...
i na Istoku i na Zapadu pozlaćivanje je bilo osnov za celokupni izgled ikone ...
...ovo je raĊeno veoma precizno, a svi daljnji radovi bili su podreĊeni efektu zlata ...
ikonografi su bili sami sebi pozlatari ...
tek kasnije, što vidimo iz Dürerovih pisama,
slikari su nosili pozlatarima svoje preparirane ploče i iscrtane table da ih oni pozlate ...
u različitim tehnikama pozlaćivanja upotrebljavala su se već od davnina i različita
veziva ... ; najčešće su primjenjivana četiri načina pozlaćivanja:
*sjajna pozlata,
*mat pozlata,
*primarna pozlata,
*teĉna pozlata
31
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva i vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 145.
43
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
44
*sjajna pozlata, postavljanje zlata na poliment i poliranje
u svim pozlatarskim radnjama uvijek je loš zrak uslijed potrebne odgovarajuće konstantne temperature tokom rada i radi izbjegavanja propuha ...
nanošenje polimenta
poliment se nanosi na idealno glatku, obrušenu i upijajuću površinu u što tanjim nanosima sa mekim pljosnatim kistom ( tako da curi sa kista, ali ne kao voda i ne u
kapima) tri do četiri puta; posebnu pažnju treba obratiti tome, da prilikom nanošenja polimenta ne prelazimo kod jednokratnog premaza više puta po istom mjestu.
Osušen poliment ne smijemo brusiti, ali može izglačati finim američkim karborundum-uljenim brusnim papirom, a maksimalan sjaj postići i tamponom zgužvane
konjske dlake ...
metalne folije
za finija pozlaćivanja stavljala su se dva do tri sloja zlata;
za preciznije, parcijalno pozlaćivanje – poliment se nanosi parcijalno te prije nanošenja zlata kvasi otopinom alkohola i vode (1:2), kao regulatorom bubrenja i vezivanja
metala, zatim se folija podiže kistom i nanosi na odreĎenu površinu ( ako poliment nedovoljno bubri, zlatne folije neće biti dovoljno vezane za podlogu, ali i ako bubri
previše, javljaju se poteškoće; poliment tada prodire kroz folije i stvara mrlje ...);
listovima zlata postavljenim jedan preko drugog, ali tako da se njihovi rubovi preklapaju jedan preko drugog bar za nekoliko milimetara, pokrije se čitava preparirana
površina;
kod samog nanošenja pozlatar često koristi i elektricitet vlastite kose provlačenjem kista ili polagača kroz kosu ... Daniel Thompson32 u svom praktikumu za temperno
slikanje tvrdi da je zabluda to što pozlatari misle i vjeruju da koriste elektricitet vlastite kose za podizanje listova; on tvrdi, na osnovu svog iskustva, da se zlatni listovi
lijepe samo na masne i vlažne površine i da se četka prevlači preko čela ili kose da bi se namastila…
svaki ugao zlatnog lista pritisne se košću za glačanje da se malo pričvrste listovi za poliment ...
aktiviranje polimenta
zatim se pod početne listove podlije otopina alkohola ( ili rakije)...
ploča se zatim pomjera gore dolje, lijevo desno, kako bi alkohol prodrla pod sve listove, a zatim se stavi uspravno da višak oteče ...
32
Daniel V. Thompson: The Practice od Tempera Painting, Materials and Methods – Dover Publication, New York, 1962, str. 62-63.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3/ 57. ■ Priprema za pozlatu: zlatne folije, poliment, mikstion, kistovi, polirne alatke... ; stavljanje pozlate33
studijska praksa, Sarajevo
33
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici II/ str. 126.
45
46
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
poliranje pozlata:
pozlata na poliment je jedina pozlata koja dozvoljava poliranje do visokog metalnog sjaja; zlato je spremno za poliranje već tri sata nakon nanošenja na poliment ...;
do 16. stoljeća poliralo se zubom od vepra. Brkić spominje uglačano kamenje ametista, granita, rubina, safira, topaza ili zub psa, leoparda, lava, vuka ili mačke; danas
se u ove svrhe koriste alatke od ahata; prilikom poliranja bilo kojim oruĎem potrebno je često provući
polirku kroz kosu radi minimalnog zamašćivanja; često se preporučuje da se poliranje započinje preko
tankog papira, koji se stavlja na dobro osušenu i čistu pozlatu ...
prije poliranja potrebno je mekim kistom ( ili komadićem vate) odstraniti suvišne komadiće zlatne folije;
često se preporučuje da se poliranje započinje preko tankog papira a kasnije i direktno…; Thompson
34
preporučuje da se zlato najprije polira jelenjom kožicom, u koju je utrljano malo voska, a tek nakon toga
staviti poliranje sa polirnim alatkama …
glačanje se izvodi komadom kosti, zubom zvijeri…
tamo gdje će se na zlatu slikati potrebno je ponovo pojačati ( urezati „zubom“ ) linije…
punciranje:
utiskivanje ornamenata, linija i slično, pomoću specijalnih puncirnih alatki ( žigova; u početku od tvrĎeg
drveta, tek kasnije od metala…) može se izvoditi odmah nakon poliranja pozlate; za razliku od punciranja
kod kovanja, gdje se puncira udaranjem puncirki čekićem, ovdje se punciranje vrši samo jakim
pritiskivanjem…
←3/ 58. Ohrid, crkva Bogorodice Perevleptos: ■ Krist ,detalj punciranja
iako ovaj poklon ohridskog arhiepiskopa Konstantina Kavasile, očito dolazi iz solidne slikarske radionice (
možda iz Soluna), način punciranja je identičan u svim tadašnjim bizantskim školama…; na naličju ikone velikog formata nalazi se natpis u kome se spominje
darodavac i godina slikanja 1262/3…
34
Daniel V. Thompson: The practice of Tempera Painting, str. 57.
47
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
*mat pozlata
često su se koristila u okolnostima kada se zlatna folija fiksirala privremeno ( na primjer bijelim lukom; POZLATA NA LUK spominje se u starim tehnološkim
zapisima; zreli luk se istuca i kuha do uguščenja, zatim se ovoj smjesi dodaje ponešto urina da bi ljepljivost bila veća; što sok luka dulje stoji, ljepljivost mu je veća i
bolja. ovaj način pozlate dobar je samo onda ako se pozlata kasnije lakira jer je luk inače reverzibilan; ovo vezivo često su koristili ikonopisci; pod imenom CIPOLIN u
literaturi se spominje slikarska tehnika kod koje se sredstvu za vezivanje pigmenta dodaje bijeli luk… ) a zatim trajno fiksirala tek na kraju (Heraclius 35 je u X stoljeću
već govori o primjeni ulja za pozlaćivanje odnosno verniranje pozlata: …
…mixto tamen cum oleo modico vernicio, ne sit spissum nimis, vernicietur super aurum...)
ponekad se ova veziva koriste i kao patine;
u ove svrhe najčešće su koristili
- riblji mjehur ( prava ICHTHYOCOLLA je riblji mjehur od riba iz roda Accipeuser ; baluga, jesetra, morun, som,… koje žive u Crnom i Kaspijskom moru ČISTI GLUTIN izuzetno vezivo za pozlate kao i za boje za iluminaciju, za preparacije i drugo….
- razne vrste firnisa (mordent), a u kasnijim periodima i šelak…
razlikujemo:
- tradicionalnu mat pozlatu na poliment,
- mat pozlatu na ulje (mordent) i
- sekundarnu mat pozlatu
tradicionalna mat pozlata na poliment
stari majstori se često nisu mogli odreći posebne draži koju u pozlaćivanju pruža kombinacija sjaj i mat…
mat karakter pozlate postiže se mat polimentiranjem ( nanošenjem mat lazure- pozlatarske želatine - preko sjajne pozlate na poliment; koristi se i takozvana tekućina
za matiranje - alkoholna otopina gumiguta; osim toga postoji i specifičan mat poliment koji sadrži veći dodatak polimentnog tutkala sa dodatkom šampanjske
krede…) ili uljenim pozlaćivanjem;
stari majstori se često nisu mogli odreći posebne draži koju u pozlaćivanju pruža kombinacija sjaj i mat…
35
Eastlake, knj.I, str.22.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
48
mat karakter pozlate postiže se mat polimentiranjem ( nanošenjem mat lazure- pozlatarske želatine - preko sjajne pozlate na poliment; koristi se i takozvana tekućina
za matiranje - alkoholna otopina gumiguta; osim toga postoji i specifičan mat poliment koji sadrži veći dodatak polimentnog tutkala sa dodatkom šampanjske
krede…) ili uljenim pozlaćivanjem;
mat pozlata – pozlata na mordent (ulje)
može se izvoditi na bilo kojoj podlozi, koja je idealno glatka i minimalno upija; na dasci se izvodi na sljedeći način:
dasku brižljivo prepariramo mekšom kredom ( bolonjska), zatim obrusimo i izoliramo ( nakon klasicizma se u tu svrhu koristi 12 % šelakova otopina, a prije su to bila
tradicionalna veziva, ona koja su često zvali meĊufirnisi); ako će se pozlata izvoditi na uljenoj slici, tada je postojeća uljena izolacija zadovoljavajuća;
zatim nanosima na mjesta gdje želimo zlato - posebno ulje - mordent , odnosno nešto kasnije nazvano mikstion …
prema Tipiku Nektarijevom mordent se dobivao kuhanjem ulja od sjemena konoplje, sa dodatkom terpentina, nafte, miniuma i malo olife ...
proces pozlaćivanja na ulje zasniva sa na više operacija: na dobro impregniranu površinu nanosi se mordent, na mjestima gdje želimo fiksirati zlatnu foliju ( može i
iscrtavanjem uzorka) , a zatim na polu suhi sloj ulja ( onaj što još „hvata“ ali ne ostaje na prstu) nanosimo foliju, te kada se dobro osuši, odstranimo suvišne komadiće
folije vatom ili finim kistom za pozlate ...
sekundarna mat pozlata,
često su se koristila u okolnostima kada se zlatna folija fiksirala privremeno ( na primjer bijelim lukom) a zatim trajno fiksirala tek na kraju; ponekad se ova veziva
koriste i kao patine; u ove svrhe najčešće su koristili riblji mjehur, te razne vrste firnisa (mordent), kao i voštane paste…
*primarna pozlata, preliminarno fiksiranje zlata
primarna veziva za pozlatu, primjenjivala su se kada je zlato fiksirano privremeno, a zatim, na kraju fiksirano sekundarno, olifama …;
kao primarno vezivo spominje se riblji mjehur, bijeli luk, a pogotovo kod iluminacija i gumigut… a zatim dodatno fiksiranje bjelanjkom…
■ VEZIVA ZA imitaciju zlata
posebno mjesto zauzima tako zvani ţuti lak za imitaciju zlata na srebrnim folijama:
prema Dionisiju - pripremao se zagrijavanjem mješavine sandaraka i sarisampri …
izmiješa se 20 drama sandaraka i 10 drama „sarisampri, samelje, na vatri istopi i doda 50 drama pezeri (ugušćenog lanenog ulja)...
49
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
Dionisije spominje i pripremu žutog laka od… terpentina, nafte, ćilibara i minijuma…
ovaj lak su, kako je zapisao Dionisije, venecijanski slikari koristili i umjesto zlata:
…36znaj i to da Venecijanci na ikone ne stavljaju zlato, već ga zamenjuju specijalno prireĊenim lakom,
koji se po nemaĉki naziva – Gold Farbe – a po našem (to jeste grĉkom) zlaćana boja – hroma hrizon …
*teĉna pozlata; slikanje zlatom
←3/ 59. █ Ohridska ikona: Blagovijesti, detalj
pozlaćivanje pomoću pera ili kista, pri čemu se zlato upotrebljavalo u vidu praha; ovo se pogotovo često
upotrebljavalo prilikom iluminiranja, za pisanje zlatnih slova i ornamentiranje; kao vezivo za fino
ornamentiranje ( strjelice oko nimba, ukrasi na draperiji, u našem primjeru na odjeći ...) koristio se sok
bijelog luka...
primjena: zlatni prah od pulverizacije zlatnih listića, odnosno kao bronca – aurum musi vum ( amalgamirani
plemeniti i neplemeniti metali); prava boja sa gold puderom dobivala se tako da se prst umoči u gustu
otopinu gumiarabike i tim prstom uzme list zlata, trlja o dno tanjura, dok lista zlata ne nestane, a zatim se ovo
uzimanje i trljanje zlatnih listova ponavlja sve dok se ne dobije zrno tijesta ; zatim se na njega ulije vode, a
zlatna masa ispere od guste gumiarabike i ostavi da miruje dok se zlato ne istaloži; zatim se bistra voda
odlije, a zlatni talog pomiješa sa odgovarajućom otopinom gumiarabike ( ili luka ...)
POZLATA NA LUK spominje se u svim starim tehnološkim zapisima: komadići zrelog luka su se istucali i kuhali do zgušnjavanja, a zatim se ovoj smjesi dodavalo
ponešto urina da bi ljepljivost bila veća i bolja; ovaj način pozlate dobar je samo onda ako se pozlata kasnije lakira jer je luk inače reverzibilan…
36
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 138.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
■ još bolje se to vidi na bordurama marame čuvene Bogorodice Donske,
Teofana Greka:
3/ 60. Teofan Grek: ■Bogorodica Donska , detalj→
Crkva Blagoveštenja, Kremelj, Moskva; danas: Tretjakovska galerija; 1380/90;
86x68 cm; tempera na drvetu; primjetna je izuzetno fina modelacija sa tipičnim
„oživkama”... na licu, odjeći, bordurama marame;
3.3.2.5. pod slikanje, slikanje, lazure
slikanje na poliranu osnovu izvodi se emulzijskim vezivom ; temperna boja je jako otporna i kada je jednom sasvim suha ( već nakon 10 i više godina - za razliku od
uljenog „filma“, kojemu ponekada treba od 30 do 75 godina da sasvim otvrdnu); temperni sloj, kada je potpuno osušen – ne prima ni prašinu ! ( slobodno se može
istrljati vlažnim pamučnim tamponom) ...
50
51
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
zbog sadržaja vode u emulziji – poliment djelomično nabubri i zato bolje veže ( ali preveliko bubrenje može da
skine i foliju…); rendgenskim snimanjem je zaključeno da je na nekim mjestima preko pozlate ponovo nanesena
preparacija…; pri slikanju je zadržan princip gradnje iz tamnog ka svjetlom; izraĎivali su prvo pozadinu, zatim
likove i objekte, kostime figura, a najzad lice i ruke – inkarnat;
dakle , razmotriti ćemo gradnju pod slikanja, slikanja i lazura usmjerenu na redoslijed slikanja pojedinih
dijelova slike:
5.1. pozadina
5.2. likovi i objekti
5.3. kostimi figura
5.4. inkarnat
5.1. pozadina
postavljanje zlata na pozadinu ili aureolu, smo već razmotrili u okviru pozlata, ali neki dijelovi pozadine će se
prekrivati bojama ...
←3/ 61. █Ohridske Blagovijesti , detalj
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
5.2. likovi i objekti
3/ 62. █Ohridske Blagovijesti , detalj
█ organizacija prostora - osnovna kompozicija je definirana već u fazi iscrtavanja; ( najčešće se crtež i urezivao već prije pozlate , kako bi bio vidljiv nakon nanošenja
pozlate); takoĎer je već postavljena i eventualna plastično ornamentirana aureola i rub oko ivice ploče, kao imitacija rama;
52
53
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
kako navodi Dionisije …
...plastiĉnost se postizala time što se konac umakao u gipsanu grund-smesu i polagao krugom linije aureola;
u krugu aureola najĉešće je izvoĊen plastiĉni ornament i to pomoću ĉetkice ...;
ona bi se zamoĉila u gipsanu smesu, koja se onda ĉetkom paţljivo spuštala duţ crteţa ornamenta, najzad se
ova plastika ornamenta noţićem
i glaĉanjem uravnjivala i doterivala, i radi konaĉnog ujednaĉenja formi premazivala tankim nanosom teĉne
gipsane grund-mase ...
dijelovi likova i objekata su u ovoj fazi „ ovlaš“ definirani ( ponekad su se prekrivale odreĎene površine
neutralnom bojom, pogotovo ako je ploča bila pozlaćena u cjelini…);
arhitektura je ljubičasta sa sivim i maslinastim nijansama ...
pozadina je zlatna, natpisi su cinober ...
5.3. kostimi figura
█ Bogorodica je u maforionu, tamnozelenoj haljini i cinober cipelama; u lijevoj ruci drži crveni purpur;
Gavrilo je u sivkasto – ružičastom himationu:
krila su mu s gornje strane mrka i šrafirana zlatom a s druge strane plava sa sivim ...
←3/ 63. █ Ohridske Blagovijesti , detalj crvena boja draperije iza Bogorodice ...
...najprije je prekrivena srednje jakom crvenom bojom sa malo bijele, zatim se čistim cinoberom izvuku nabori i
sjenke i na kraju, sa najsvjetlijom crvenom nijansom ( sa dodatkom veće količine bijele) „uzdižu“ osvjetljenja ...; kod odjeće, crvene boje, često se , umjesto cinobera
koristio kraplak. u tom slučaju je odora u cjelini prekrivena kraplakom, zatim su nabori i sjene markirane umbrom, te konačno samo osvjetljenja izvedena cinoberom
...
dakle, kod izraĎivanja plošnih i dekorativnih draperija obično se upotrebljavaju tri tona odgovarajuće boje;
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
■ zelena odora...
sasvim drukčije je slikana zelena odora, pogotovo nakon što je prihvaćena metoda sa Zapada – nanošenje uljeno smolastih lazura preko pod slikanja temperom:
tako - prema Tipiku, Nektarijevom ...37 zelenu haljinu prvo oboji belo, pa osenĉi, a kada se osuši pokrij je zelenom ili jarom ( cingijari),
ali ne mnogo razreĊenim vezivom, i biće veoma ţivahna ...
3/ 64. █ Ohridske Blagovijesti , detalj
37
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 134.
54
55
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
5.4. inkarnat
slikanje ruku, stopala i lica graĎeno je posebno brižljivo:
tako boju prvih sjena Dionisije naziva PROPLAZMA, (najčešće mješavina okera, zelene i crne),
prirodnu boju kože naziva KARNATION , (najvažniji pigment korišten u ovoj fazi slikanja bio je oker, pogotovo
onaj sa otoka Tasa...; ovoj osnovnoj boji dodaje, prema potrebi – bijela i malo cinobera...)
karnation
karnation je slikan u tri faze, prema Tipiku Nektarijevom:
prva ohra ( jedan dio okera i ¼ dijela cinobera) ,
druga ohra ( od prve ohre uz dodatak bijele),
treća ohra ( daljim dodavanjem bijele)...
glikazma
GLIKAZMA ...je bio naziv za boju prvog polu osvjetljenja „uzdizanja“svijetlosti ...
←3/ 65. █Ohridske Blagovijesti , detalj: ArhanĊeo Gavrilo
priprema bijele boje bila je , već od davnina, poseban problem:
naime, olovno bijela - kao jedina bijela boja ( pored krede i gipsa), poznata od davnina…; ne ponaša se najbolje
ako je vezana samo tutkalom ili jajetom; čak i minijaturisti su ovom pigmentu dodavali malo ulja…
prema Mayeru38 ...
...bijeli pigment se izmiješao sa cijelim jajetom u ĉvrstu pastu
a zatim se ova pasta izmiješala sa istrvenom uljenom olovno bijelom u omjeru 3:1...
38
Mayer R.: The Artist Handbook of materials and Techniques ( inc. 1948) New York, 1957.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
56
■ detalji knjige i ruku ...
često je na ikonama prikazana Knjiga, ponekad i dodatni zapisi…
dobar primjer je ikona čuvenog episkopa Jovana Hristos spasitelj i ţivotodavac:
episkop Jovan, prelat koji je imao katedru i imanje u okolini Prilepa i koji se kasnije povukao pred Turcima u Srbiju ...
iako pripada t. z. makedonskoj školi - ova, jedna od najljepših ikona na Balkanu, bliža je starijem tradicionalnijem
načinu slikanja, onog slikanja kojem pripadaju i ohridske Blagovijesti…
←3/ 66. Episkop Jovan :■ Hristos spasitelj i ţivotodavac cjelina i detalj →
ova vernirana tempera na zlatnoj pozadini
ima sve karakteristike tradicionalne gradnje:
kosa mu je obraĎena mrkim a vlasi su
izvučene maslinastim tonovima;
lice i ruke obraĎene su pečenim okerom i
maslinastim sjenkama i bijelim mrljama i
crticama na najistaknutijim dijelovima;
pozadina je zlatna , kao i knjiga i pozlaćeni
oker klavus...
ikona je sačuvana u izvanredno dobrom
stanju !
3/ 67. Episkop Jovan :■ Hristos spasitelj i ţivotodavac cjelina i detalj →
Skopje, Umjetnička galerija; 1393/94 ; 131 x 88,5 cm; vernirana tempera na pozlati
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
■ kosa, brada, eventualni brkovi
su takoĎer slikani prema utvrĎenoj shemi: pema HERMENIAEI , Dionizija iz Furne, točka 23.
...kod mlaĊih figura kosa se grundirala tamnosmeĊom bojom...
( smeĎa, dobivena kombinacijom crne i pečenog okera ...)
zatim se ovoj boji dodavalo još crne, i njom su se markirali pramenovi vlasi...
prvo osvetljenje na vlasima izvlaĉilo se tankim linijama osnovne boje kose sa dodatkom okera, a
najosvetljenija mesta kose izvukla bi se tankim linijama ĉistog ţutog okera...
kod starijih, sedih figura ... grundirano je sivom bojom ...
( siva dobivena smjesom bjelila i crne ...)
a zatim se ova boja tamnila dodavanjem crnog pigmenta
i njom su iscrtani pramenovi vlasi...
onda su se po tim pramenovima ĉistim belilom tanko akcentirale najosvetljenije vlasi...
3/ 68. Episkop Jovan :■ Hristos spasitelj i ţivotodavac, detalj→
█ obrve i trepavice ...
izvlaĉene su najĉešće jednim potezom, ĉas tankim ĉas debljim,
crnom ili smeĊom bojom kod mladih, a zelenkasto sivom kod starijih ...
poneki put na obrvama starih lica izvlaĉene su po dve-tri oštre bele linije
koje oznaĉavaju sedoću ...
zenica oka obiĉno se oznaĉavala crno, a obrubljena duţica tamnosmeĊim okerom ...
beonjaĉa je grundirana sivom, a belo osvetljenje na njoj
stavljano je na strani suprotnoj pogledu zenice ...
57
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.3.2.6. zakljuĉni potezi
kao dodatno akcentiranje forme, pogotovo u takozvanom moskovskom naĉinu , koristi se
«RASTOPLJENO» ZLATO kao dodatno «oživljavanje» obijeljenim potezima na osvijetljenim
dijelovima slike; rendgenskim snimanjem je utvrĎeno da je na nekim mjestima preko polirane sjajne
pozlate nanesen ponovo bijeli grund, kako bi nanesena boja više reflektirala svjetlost...
RASTOPLJENO ZLATO – takozvana TEČNA POZLATA koristila se često kod minijatura ali i
kod preciznih i sitnih dijelova pozlata; listić se miješa sa
gumiarabikom i vodom i nanosi kistom...Po TIPIKU
Nektarijevom...
...ova se zlatna boja dobiva tako
što se prst zamoĉi u gust rastvor gumiarabike
i tim prstom uzme list zlata, trlja o dno tanjura,
dok lista zlata nestane, a zatim se ovo uzimanje
i trljanje zlatnih listova ponavlja
sve dok se ne dobije zrno zlatnog testa ...
potom se na njega nalije vode,
a zlatna masa ispere od guste gumiarabike
i ostavi da miruje dok se zlato ne staloţi ...
zatim se bistra voda odlije, a zlatni talog pomeša sa
odgovarajućim rastvorom gumiarabike ...
←3/69. ■ Krist Pantokrator, cjelina i detalj →
Ermitage, Lenjingrad; oko 1363.; 106 x 70 cm;
tempera na drvu ;
58
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
59
evidentne su „oživke“, kao dodatno akcentiranje forme, pogotovo u takozvanom moskovskom
naĉinu , koristeći takozvano «RASTOPLJENO» ZLATO ...;
slika se, kako navodi Dionisije u 24. točki Hermeniae ...
...prvo ţitkim, a zatim ga nanosi svjetlije ( gušće) na mjestima gdje je jaĉe osvetlenje ...
ali, iako je najčešće u pitanju takozvana «posna gumijeva zlatna boja» često se susrećemo i sa
nanošenjem finih linija postupkom takozvane pozlate na ulje:
3/ 70. █ Ohridske Blagovijesti , detalj→
kao vezivo za ovu MAT POZLATU najčešće se koristi MIKSTION – specijalna mješavina masnog
veziva kojom se izvlače detalji, na koje ćemo, nakon izvjesnog vremena sušenja, nanijeti zlatnu foliju
...
prema Tipiku Nektarijevom mikstion se dobivao kuhanjem ulja od sjemenki konoplje, sa dodatkom
terpentina, nafte, minijuma i malo olife ... ; na ovim ranim ikonama često ove zadnje faze nema;
POZLATA NA ULJE može se izvoditi na bilo kojoj podlozi, koja je idealno glatka i minimalno upija;
uljena pozlata na drvenoj ploči izvodi se na sljedeći način: dasku brižljivo prepariramo sa specijalnom tutkalno-krednom preparacijom (najbolje sa bolonjskom kredom)
a zatim dobro impregniramo ( nekada – u slučaju ikona – slika je bila zasićena masnijom tako zvanom uljeno-emulzijskom olovno bijelom, a danas se u te svrhe nanosi
izolacija 12 % šelakovom otopinom);
3.3.2.7. verniranje
po Hermeniaei lakovi se nazivaju VERNIKI ...
lakiranje ikona – sa tehnološkog aspekta nije neophodno; znamo da su novgorodske ikone zadržale izuzetnu svježinu upravo iz razloga što nisu premazane uljem ...
ipak, ulje je imalo i simbolički značaj i često se postupak izvodio iz ritualnih razloga…
nije na odmet napomenuti da je u Egiptu lakiranje primijećeno već u vrijeme jedanaeste dinastije, 2000 godine pr.n.e. ...
Theophilus spominje primjenu lanenog ulja i arapske gume i taj lak naziva glassa ili fornis ...
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
60
pod terminom arapska guma – u to vrijeme podrazumijevaju sve smole koje su dolazile sa Istoka, posredstvom Arapa ...
Poznato je da se od davnina za verniranje koristio i vosak; za premazivanje su vosak koristili već Egipćani, kasnije i Grci i Rimljani…
klasična voštana pasta sadržala je pčelinji vosak i otapalo…; lak za verniranje su stari ikonopisci zvali OLIFA ...; olife su imale tamnu boju i davale su svim bojama i
zlatu ujednačen ton i izgled ...; slike su se prije verniranja zagrijavale na suncu a zatim na suncu i vernirale …
3.3.3. instrumentacija
svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - odreĎena likovna instrumentacija …
zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili , kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao
poesisa materijalnosti…; mnoge pojedinosti bizantskih ikono-pisanih škola poznate su nam na osnovu pisanih dokumenata; tako je boju vezanu tutkalom, koju su koristili već Egipćani, bila poznata i
monahu manastira Velika Lavra na Atosu...; danas imamo niz sačuvanih rukopisa kao što su:
rukopisi; izvori
- Prvi jeruzalimski rukopis: HERMENEIA ; nepoznati pisac ( 1566. godina); sa novogrčkog jezika je rukopis preveo i objavio na ruskom Porfirije Uspenski 1867. godine u Kijevu...
- Hermeneiae treba da ponavljaju formule namijenjene slikarima a sve po preciznim pravilima, jer ...39Slikaru pripada samo umetnost a dispozicija je posao ĉasnih otaca...
EPISKOP NEKTARIJE ( ili slikar istog imena, iz srpskih zemalja iz grada Velesa ( 1599. godina) ostavio nam je djelo: TIPIK NEKTARIJEV O CRKVENOM I ZIDNOM SLIKARSTVU; poznat je
prijepis originala prepisan u 18. stoljeću episkopa Nektarija; uticao je na vračanje tradicionalizmu nasuprot Novgorodskoj školi, koja je bila slobodnija.
- POP DANILO ( 1674. godina) napisao je djelo koje danas spominju kao: KNJIGA POPA DANILA ili Drugi jeruzalimski rukopis ne govori o samom zanatu već o tome gdje se što slika u
crkvama i koji se tekstovi pišu uz pojedine ikonografske scene; pretpostavlja se da je Dionizije iz Furne iz nje koristio upute za svoju Erminiju; naime, DIONYSIOS iz Furne (1733. godine)
nam je ostavio djelo - HERMENEIA TON ZAGRAFON (na osnovu studija slikara Panselina na Atosu sastavio je Dionizije sa svojim učenikom Kirilom iz Hiosa slikarski priručnik u četiri knjige; I dio sadrži
recepte, tehnike i slikarske materijale), drugi i treći sadrži upute kako treba slikati pojedine scene i svetitelje, a četvrti dio opisuje detaljno na kom se mjestu u hramu slika koja scena ili koji
ciklus; očito je u pitanju skup mnogo starijih uputa, dobro razvrstanih i sistematiziranih ( kako je zapazio prof. Medić 40 ovo potvrĎuje komparacija sa prvim i drugim jeruzalemskim rukopisom,
knjigom popa Danila); brižljivo je opisan način slikanja Emanuela Panselina (Solun), moskovski način kao i kretski način slikanja; interesantne su i dvije upute o tome ...kako oĉistiti i obnoviti
staru i oštećenu ikonu; u drugom dijelu je ikonografija;priručnik za slikarstvo Hermeneia ton zagrafon sa svete gore Athos napisan je u XVI stoljeću, ali sadrži sva stara saznanja unazad sve do
godine 1000, a zasnovan je čak i na starim antičkim podacima.
specifiĉnosti instrumentacije, vezane za carigradsku i makedonsku školu:
39
40
S. Radončić: Ikone sa Balkana, Beograd 1972.
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999
61
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
kako bismo izbjegli ponovno razmatranje onih činjenica koje smo već elaborirali u kontekstu gradnje sinajske ikone, činjenica koje su identične i u kasnijem periodu, obratiti ćemo pažnju samo na ono
što je specifično za ovaj zreli period, za carigradsku ikonu kao okosnicu svih zanatskih iskustava gradnje istoĉne ikone…
3.3.3. 1. boje
3.3.3. 2. veziva
3.3.3.3. alatke i pribor
3.3.3. 1. boje
BOJE ZA ISCRTAVANJE
crtaći ugalj je , prema Dionisiju … pravljen od zdravog, osušenog orahovog ili mirtinog drveta, poznatim naĉinom ugljenisanja…
ostale materijale za iscrtavanje, kao što su tuševi, tinte i slično, razmotrili smo već u okviru iluminacije...
BOJE ZA SLIKANJE:
već na egipatskim papirusima za slikanje su korištene slične boje; OSLIKANI EGIPATSKI PAPIRUS: pored crne i zelene frite na bazi bakra ( egipatska plava), prisutan je i pokrivajući oker i pečena
smeĎe-crvena zemlja, kao i cinober, a ponekad i bijela od kreča (kalcijum karbonat) ili olovna bijela; kao vezivo Egipćani su koristili gumiarabiku i tragant gumu sa djelovanjem octa na bakar…
iako smo većinu pigmenata i bojila, korištenih kod procesa gradnje istočne ikone, već upoznali kod elaboracije srednjevjekovnih tehnika, prije svega kod iluminacije St.Gallena, navesti ćemo sve ove
boje i u kontekstu specifičnih termina i valorizacije:
PIGMENTI:
boje se ne razlikuju od onih, korištenih u antičko doba; ako izuzmemo boje inkarnata - meĎu lokalnim bojama ističu se
malahit ( kojeg u hermenijama nazivaju cingijari , od perzijskog imena zengar ; djelovanjem octa na bakarne opiljke ) ,
puteolanum - plava boja staroga vijeka koju je po kazivanju Teofrasta pronašao egipatski faraon i koja se proizvodila u
Aleksandriji od bakra i sode ili kreča ( vjerojatno azurit, coeruleum , egipatska plava, bakarna lazura ; Egipćanima je
poznat kao kyanos ; ipak, koristio se još uvijek i skupocjeni prirodni mineral azurit ) ; ali, Brkić spominje već i
korištenje plavog tona sličnog ultramarinu na fresci u Peći (draperija);
kao ni onih koje je brižljivo i sistematski elaborirao Cennini, kod razmatranja tehnika zapadne ikone, kod koje se, u
zanatskom smislu koriste isključivo bizantska iskustva :
CRNA od ugljena, čaĎi( atramentuma) ili škriljca ( pronalazak koštano crne se pripisuje tek Apelesu), sada se već javlja i
elefantinum; koristi se i biljno crna – tryginon, kao i ĉaĊ od spaljenih smola; turski naziv je kara boja ; na Bizantu se
pripremala od orahovog ili mirtinog drveta kao i od kostiju ( u tradiciji antike); u zidnom slikarstvu crna boja je
zamjenjivala skuplju plavu ( pri slikanju na mokrom malteru, a temperom i po suhom, crna se boja osuši u plavkasto
sivom tonu, slično indigu ... ; kada je crna boja pomiješana sa malo kreča, njen plavi ton dolazi još više do izražaja )
←3/ 71. Cenninijevi pigmenti: Crna od uglja41
41
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999, str. 118.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
62
BIJELA : krede, zemlja iz Melosa; Vitruvius i Plinius opisuju i način proizvodnje olovno bijele (koristila se i kao kozmetički puder, danas znamo koliko je otrovna!)
; olovna bijela se u Bizantu nazivala plakunti ili psimotion, prema latinskom nazivu za olovno bjelilo;
MINIUM ( Plinius opisuje kako je slučajno naĎen, kada je pečena olovno bijela ...)
MASSICOT
EGIPATSKA PLAVA – AZUR ; prirodni mineral; već u Egiptu je i umjetno dobiven od bakra; kalcijum bakar silikat; Plinius ga zove LAPIS ARMENIUS jer je
prirodni azurit dolazio iz Armenije ( ima ga i u Bosni, Španjolskoj, Njemačkoj…); već Teofrast ga spominje kao puteolanum ( u Bizantu mu se dodavao ĉivit (
popularna organska plava boja koja se iscjeĎivala prokuhavanjem plavih uvoznih tkanina sa istoka); prema kazivanjima Teofrasta, pronašao ga je jedan egipatski
faraon, a proizvodila se u Aleksandriji od bakra i sode ; zbog svoje otpornosti predstavljala je izvanredan izum stare egipatske mudrosti ...( proizvodila se
industrijski i u rimskom Puzzolliju)... kasnije se recept zagubio ( iako postoje pretpostavke da su neki stari srednje vjekovni majstori znali recept i sami sebi
pripremali ovaj postojaniji plavi pigment ...) .
←3/ 72. Cenninijevi pigmenti: Azurit42
ULTRAMARIN se rjeĎe koristio ( Turci su ga zvali ladţuvert )...ultramarin ; lapis lasuli; lazurin – poludragi kamen, poznat od davnina kao nakit; Lazulus =
plavo - latinizirana perzijska riječ ; kao dekorativni element pronaĎen je na starim babilonskim i asirskim relikvijama, a identificiran je i na nekim obojenim
sumerskim skulpturama - već kao plava boja ( usitnjeni lapis lazuli); Grci ga upoznaju preko Aleksandra Velikog ...
kao skupocjeni usitnjeni pigment prvi put se spominje u Evropi 550. godine; spominje ga i Lucca MS ; tek u 15. stoljeću moţe se nabaviti i kod trgovaca ...; Brkić
spominje korištenje plavog sličnog ultramarinu u Peči ( na draperijama) ali pretpostavlja da je to vjerojatno ipak AZUR – puteolanum ...
←3/ 73. Cenninijevi pigmenti: Ultramarin
42
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999, str. 119.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
63
VERDIGRIS / malahit - prirodni mineral ( proizvodio se slično kao i olovno bijela, samo da je umjesto olova korišten bakar); ikonopisci su je zvali cingijari
, barsamon; perz. zengar; arap. zenĉer; turski zendjar; u bizantskoj literaturi zvan i Chrysocolla iako se pretežno odnosi na zeleno plavi azurit ... MALAHIT
je kao prirodni mineral, poludragi kamen, dolazio iz Afrike, Sibira ( i sa Kube…); VERDERAME, VERDIGRIS, VIRIDE GRAECUM je ime umjetne boje
dobivene ; Chrysocolla – prirodni mineralni pigmenti zelenkasto plave (malahit) ili plavkasto zelene (azurit) obojenosti , koji se razlikuju više po kristalnoj
strukturi nego po sastavu:
- mikrostruktura sa vidljivim aglomeratima kod malahita
- kristalna monoklinskoprizmatska struktura kod azurita
jako rano se dobivaju i umjetnim putem, različitih nijansi ( bakarni acetat, oksid, klorid, arsenit...)
←3/ 74. Cenninijevi pigmenti: Malahit43
PURPURISUM ( biljna bojila, taložena) BILJNOCRVENA od lišajeva,
ŢUĆENICA - OKER ( Langlais44 ga naziva le sil attique); Dionisyos naziva oker različitim imenima kao SIL, KIL, OHRA ... ; ikonopisci su koristili više vrsta
okera:
- carigradski oker – OHRA POLITIKON,
- venecijanski oker i
- oker sa otoka Tasa, pogotovo za inkarnat; tako se u 19. točki Hermeneie kaže ... ako imaš oker sa otoka Tasa, onda mu ne treba dodavati bolusa ... ovaj
oker bio je rumeno žuti.; crveni bolus; moramo napomenuti da su sve crvene zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i
crvenu zemlju iz Sinope u Maloj Aziji, kod nas je u srednjem vijeku poznata kao crvlenc - crvenac
Dionisyos spominje i ARSENICI ( u Perziji nazvan REALGAR; od tu su dolazile i najbolje vrste) – prirodni mineral od blijedih do crvenkastih nijansi ( koji u
sastavu sulfid otrovnog arsena ); u Turskoj ga zovu altunbaš; univerzalni pigment je i minium , jedan prvih umjetnih pigmenata ( Dioskurides je zapisao da je
otkriven slučajno u Pireju); u srednjem vijeku bio je osnovni pigment kod minucioznih slikarija- minijatura ( minius – miniatorum)…
za oker sa otoka Tasa za inkarnat Dionysios naglašava:... ne treba mu dodavati bolusa jer je rumeno ţut ...
←3/ 75. Cenninijevi pigmenti: Arsenikon45
43
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999, str. 113.
Xavier Langlais: La Technique de la Peinture à l'huile, Paris 1959.
45
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999, str. 119.
44
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
64
CRVENE ZEMLJE; ali, najcrveniju mineralnu boju dobivali su mljevenjem same željezne rude, što se u Bizantu zvala murtasangi; u Erminijama se navodi, da se
kombinacijom ove boje sa bijelom i crnom mogla dobiti ljubičasta boja, zvana mor ( ali ljubičasta se dobivala i kombinacijom plave i grimiza - kraplaka)...
←3/ 76. Cenninijevi pigmenti: Hematit46
UMBRA – ompra ; smeĎa koja je služila za markiranje kraplaka na licu, sjenćenje draperija i lica, bojenje pozadina...; zemlja koja pored željezo oksida sadrži i
primjese manganovog oksida i silikata; kvalitetne vrste sadrže minimalnu količinu humusnih organskih tvari; poznata je ciparska i turska umbra...
ZELENE ZEMLJE - ( željezni silikat sa glinom , magneziumom i drugim dodacima) predstavljala je jedan od ključnih pigmenata i zapadne ikone - Cenninijeve
palete ( jajne tempere); majstori ikona je zovu prazelen ( dobivaju ribanjem zelenog kamena olivina i augita); PRASINI = grĉ.; u nedostatku ovog pigmenta
nadomještala se mješavinom crne, bijele i žutog okera …
CRVENA ( Langlais je naziva la sinopis pontique ; sa njom su iscrtavane horizontalne trake / kasnije zvane pontate/, na kojima je izvedena zidna dekoracija... ; ali se
koriste i kod slikanja ikona)
AURIPIGMENT ; auripigmentum, realgar ( arapski naziv); AURPIGMENT ; istoimeni mineral; sulfid arsena; Plinius navodi da se uvozi iz Sirije ( odakle je možda
stizala iz Perzije…);
poznato je da korodira pergament i papir…
arseniki ; upotrebljavao se samo za ikone... tu i tamo za akcentiranje žutih draperija ; ... Arseniki ; Eraclius navodi imitaciju u Glavi XV ...
...DE COLORE AURIPIGMENTO SIMILI ... zapamti dobro kako ćeš lako napraviti boju koja liĉi na arsenikon.
Ţuĉ velike ribe upotrebljiva je za tu veštinu.
Tekućina ţuĉi mora biti sakupljena u mermernu posudu i moraš pomešati malo sirĉeta s njom i
tad dodaj malo bele ilovaĉe i ta mešavina će uĉiniti boju izvanrednom ...
←3/ 77. Cenninijevi pigmenti: Realgar
46
Milorad Medić: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999, str. 112.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
65
CINOBER – KINOVAR se upotrebljavao oprezno: više za pisanje i ornamentiranje rukopisnih knjiga, sli i za veličanstvene crvene draperije svetih ličnosti na
ikonama;
prema Erminiji kinovar su slikari pripremali sami žarenjem 100 drama žive, 25 drama sumpora i 8 drama murtasangi ( najprije se kuhalo, čime postaje crno, a zatim
u peču žarilo bez prisutnosti zraka ...)
←3/ 78. Cenninijevi pigmenti: Cinabarit47
GRIMIZ – KRIMEZI ; uvozni artikal iz Levanta; kao i od korijena broća ( rubia tinctorum; kraplak); koristilo se i niz drugih bojila, koja su se dobivala često i
posredno – koristeći tzv. pavonazzo ( krpice boje) uz dodatak olovno bijele ili kreča…
GUMIGUT ; POZLATA NA GUMIGUT prakticirala se najčešće za pozlate na pergamentu. ovaj žuti pigment sadrži ujedno i boju i vezivo. željene površine se
zasićeno oboje, osuše, a zatim nakvase da guma nabubri te učvršćuju metalne folije. ( od Garcinia drveta iz Indije i Indonezije); cijenjena i za iluminaciju kao i za
pozlatu, jer je ujedno i vezivo,...
METALNE FOLIJE:
tanjenju zlata vični su i sumerski umjetnici; razvaljivanje i kovanje zlatnih listića poznato je već 7000 godina; poznato je da su zlatari u srednjem vijeku od jednog
dukata mogli izraditi 100 do 145 tankih folija…
←3/ 79. Izrada zlatnih folija
istina, dosta uspješno se u novije vrijeme, tanji i srebro i aluminijum, kao i neke legure neplemenitih metala…
danas se zlatne folije dobivaju usavršenijim postupkom , ali je princip tanjenja ostao isti…
kako navodi Francis Kally 48( Restaurierung .../str. 116) ...quarteri (debljine 1/33 mm) stavljaju se izmeĎu pergament papira veličine 12 cm ... u nakovnju se tuče 12
minuta; opet se reže na četiri dijela; sada se istanjene folije stavljaju izmeĎu pergaminskog papira i tuku istim postupkom još jedan sat tako da je konačna debljina
1/990 mm. Sada dolazi komplicirano umetanje i pakovanje za daljnje tanjenje: umeće se meĎu teleća slijepa crijeva (specijalno stanjena, oblikovana i naprašena
gipsanim prahom da se ne lijepi); tuče se dalje na 1/8000 za dekoracije i 1/11000 za slikare. Slaže se meĎu fini papir ...
„knjige“ u kojima se nalaze pakovane metalne folije obično su od tankog svilenog papira; najčešće se u jednom povezu nalazi 25 listića…
ZLATNI PRAH se koristi za dodatne „oživke“ i druge dodatne akcente…
47
48
Milorad Medic: STARI SLIKARSKI PRIRUČNICI , Beograd, 1999, str. 117.
Francis Kally : Restaurierung..../str. 116.
66
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
3.3.3. 2. veziva
kako smo već napomenuli - tradicija antičkih iskustava ovdje je prisutna u kontinuitetu ...
veziva, korištena prilikom pripreme nosilaca, kao i u kasnijim fazama gradnje, većinom su razmotrena u kontekstu sienske tempere ... navesti ćemo veziva i u kontekstu specifičnih termina i
valorizacije:
♦VEZIVA ZA LIJEPLJENJE DASKI kod formiranja drvenog nosioca:
najčešće većina autora preferira KAZEIN za lijepljenje pojedinih segmenata drvene ploče:
navodi Theophilusa o tome već smo elaborirali…
♦VEZIVA U PREPARACIJI:
Heraclius u XXIV članu svog priručnika iz 10. stoljeća navodi način izravnavanja ploče za slikanje pomoću specijalnog kita koji je sadržao olovno bijelu, sitni prah opeke i rastopljeni vosak…
… Quamodo aptetur lignum antequam pingatur…
ipak, za samu preparaciju koristi se TUTKALO:
prema 4. točci Hermeniae , tutkalo se prireĎivalo već od najstarijih vremena na sljedeći način:
...koţe, kosti i hrskaviĉni dijelovi domaćih ţivotinja stavljani su u svjeţe gašeni kreĉ,
da se oslobode od dlake i ostataka krvi i mesa, zatim su se ispirali ĉistom vodom,
a potom sjekli na komade i kuhali dok se sok ne zgusne.
Ovaj se sok zatim procjeĊivao, razlijevao u plitke sudove i stavljao na hladno mjesto da ţelira …
ikono pisci , istina, najviše su cijenili
TUTKALO RIBLJEG MJEHURA; Ichthyocollu;
izvanredne elastičnosti, čistoće i lake primjene ...
najkvalitetnije vrste su od baluge i jesetre ( na cijeni je astrahanski); samo se prereže, razapne i očisti od sluzi, te suši ;
u pitanju je čisti glutin koji se, kao i želatina jednostavno otapa u vrućoj vodi ( na 80ºC četiri sata)…
ali za gornje slojeve preparacije ikono pisci koriste emulziono vezivo:
Dionysios u 6. točci Hermeniae , gdje govori o prepariranju ploče navodi da…
...ĉetvrti nanos preparacije sadrţi smjesu u kojoj se pored tutkala i gipsa
nalazi i prokuhano laneno ulje i sapun…
67
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
ovoj smjesi emulzijskog karaktera ulje je davalo izvjesnu masnoću, a sapun bolje spajanje tutkala sa uljem (saponifikacija); istina, kao tutkalo se koristila u ovom slučaju ona vrsta tutkala koju Cennini
naziva COLLA GRASSETTA, masnije tutkalo, koje je imalo bolja svojstva emulgiranja …
♦VEZIVA ZA POZLATE:
prije svega bismo na ovom mjestu trebali naglasiti razlikovanja onih veziva koja se koriste primarno i onih koja se koriste sekundarno…
PRIMARNA VEZIVA ZA POZLATE
imaju funkciju da zlatnu foliju samo fiksiraju na odreĎeno mjesto ( privremeno ili trajno). U ovu grupu možemo ubrojiti bijeli luk, riblji mjehur, bjelanjak, gumigut, koristio se i bjelanjak ( izlupan u
snijeg i pretvoren u tečnost); na istoku šelak, i t. d ...; prema Tipiku Nektarijevom sok od bijelog luka se zagrijavao, te zgusnut nanosio kistom ... ; ako se koristio za izvlačenje finih zlatnih linija, bilo je
neophodno, nakon izvlačenja linija, uzoraka, sa samim vezivom, prije polaganja zlata sve ovlažiti dahom iz usta ...; ubrzo će zlato na mjestima gdje je ispod bijeli luk, toliko očvrsnuti za podlogu, da se
nezalijepljen dio može oprašiti mekim kistom ...
POZLATA NA GUMIGUT prakticirala se najčešće za pozlate na pergamentu. ovaj žuti pigment sadrži ujedno i boju i vezivo. željene površine se zasićeno oboje, osuše, a zatim nakvase da guma
nabubri te učvršćuju metalne folije…
BJELANJAK i GUMA su već antička veziva minijatura tako da smo ovo albuminsko vezivo već razmotrili u kontekstu antiĉkog chiaro-scuro slikanja te kasnije kod srednjevjekovnih minijatura…
bjelanjak je korišten i kao vrsta „laka“ preko slikanog sloja ili preko pozlate…
gumu od voća spominje Nektarije:
…kišnica se prokuha i u tu vodu se uspe smola od voća pa se ostavi da stoji tri dana,
da se smola raziĊe, zatim se sve procijedi, doda ĉaša jakog vina, poklopi i ostavi da miruje 12 dana…
VEZIVA ZA POZLATU NA ULJE – za mat pozlatu, koje je imalo matirani odsjaj ( svileni) jer nije bilo moguće poliranje; danas se kao vezivo koristi mikstion; prema Tipiku Nektarijevom ovo uljano
vezivo dobivalo se kuhanjem ulja od konoplje sa dodatkom terpentina, nafte, minijuma i malo olife ...
nekada se zvalo mordent …
VEZIVA U POLIMENTU su različita, zavisno od okruženja ...
←3/ 80. Pozlata na poliment
studentska vježba ; ALU, 2000
POLIMENT: zavisno prije svega od geografskog položaja i sami recepti su različiti u pojedinostima, ali gotovo uvijek sadrže neku meku glinu ( često
crveni bolus; moramo napomenuti da su sve crvene zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i crvenu zemlju iz
Sinope u Maloj Aziji) uz smjesu veziva ( tutkalo, sapun, vosak, loj, razne smole, balzami, jaje ...); heterogeni sastav ovih veziva potreban je zbog
delikatnosti procesa nanošenja zlatne folije na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja; ovo vezivo primjenjivalo se prije svega u tehnikama starih
68
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
majstora gotike i rane renesanse, tehnikama u kojima je zlatna podloga predstavljala bitnu komponentu u gradnji slike te svojim ponegdje mat , a ponegdje sjajnim karakterom uticala na konačnu
izražajnost; poliment se kvasi prije nanošenja folija otopinom alkohola i vode (1:2) kao regulatorom bubrenja i vezivanja metala ( ako poliment previše bubri mogu se kasnije na površini foliji stvoriti
mrlje); prema Hermeneiai – zlato se lijepilo na poliment tako da su se folije najprije polagale , bar za nekoliko milimetara jedna preko druge, zatim su se uglovi pojedinih listića pritiskivali košću za
glačanje, a zatim se uzimala flašica sa rakijom i podlijevalo pod listove zlata i to pod početne listove ( tabla se zatim okretala gore - dolje, lijevo – desno da rakija proĎe ispod svih listova, zlata, a zatim
se stavljala uspravno da se slije višak rakije…
♦VEZIVA ZA SLIKANJE ZLATOM
pozlaćivanje pomoću pera ili kista, pri čemu se zlato upotrebljavalo u vidu praha ; zlatni prah od pulverizacije zlatnih listića, odnosno kao bronza – aurum musi vum ( amalgamirani plemeniti i
neplemeniti metali); prava boja sa gold puderom dobivala se tako da se prst umoči u gustu otopinu gumiarabike i tim prstom uzme list zlata, trlja o dno tanjura, dok lista zlata ne nestane, a zatim se ovo
uzimanje i trljanje zlatnih listova ponavlja sve dok se ne dobije zrno tijesta ; zatim se na njega ulije vode, a zlatna masa ispere od guste gumiarabike i ostavi da miruje dok se zlato ne istaloži; zatim se
bistra voda odlije, a zlatni talog pomiješa sa odgovarajućom otopinom gumiarabike ( ili luka ...)
ovo se pogotovo često upotrebljavalo prilikom iluminiranja, za pisanje zlatnih slova i ornamentiranje; kao vezivo za fino ornamentiranje ( strjelice oko nimba, ukrasi na draperiji,...) koristio se sok
bijelog luka ...
♦VEZIVA ZA SLIKANJE PIGMENTIMA:
već na egipatskim slikama korišteno je kao vezivo
GUMA
prema Tipiku Nektarijevom ...pored uvozne gumiarabike koristilo se i vezivo pripremljeno od
...smole sa voća: ...49rastvoriti u ( prokuhanoj) kišnici ili sneţnici ...
. .. ostavi da stoji 4 dana...zatim se procedi, doda ĉaša jakog vina, poklopi i ostavi da miruje 12 dana ...
ichthyocolla
ikono pisci su najčešće za ikone koristili pigmente spojene ribljim tutkalom, Ichthyocolla, izvanredne elastičnosti, čistoće i lake primjene ...;
najkvalitetnije je tutkalo od baluge i jesetre ( na cijeni je astrahanski);
mjehur se samo prereže, razapne i očisti od sluzi, te suši ;
u pitanju je čisti GLUTIN koji se, kao i želatina jednostavno otapa u vrućoj vodi ( na 80ºC četiri sata)…; koristi se 10% tutkalna otopina razrijeĎena sa istom količinom alkohola ...
PRIRODNA EMULZIJA
49
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 134.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
69
ipak češće su pigmente vezali svjeţim ţumanjkom: pigment bi se izribao na kamenu ili u avanu sa dosta vode ...( nakon taloženja grubljih čestica, fini nakvašeni pigment bi se prelio u drugi sud i
miješao sa žumanjkom i žući)...; BJELANJAK se više koristio za slikanje na pergamentu i papiru ( izlupan u pijenu, da mu se razbije sluzavost, pretvoren u tečnost miješao se sa pigmentom ...
dakle, u pitanju je prirodna EMULZIJA ;
ipak, mnogi pretpostavljaju da je već u helenističkom periodu korištena i
UMJETNA EMULZIJA EMULZIJA je, kako smo napomenuli već kod razmatranja helenističkog slikarstva, mješavina jedinstvenog izgleda – višedijelno vezno sredstvo – smjesa dviju ili više inače nespojivih tekućina koje po
svojim zasebnim svojstvima tvore vezna sredstva zasebnih mogućnosti, ali u ovom novom fizikalno uravnoteženom stanju tvore sredstvo i novih vezivnih mogućnosti ( naziv «emulzija» dolazi od
latinske riječi emulgere = izmusti, isušiti i odnosi se na mlijeko koje je, takoĎer, emulzija – tekućina u kojoj se nalaze mikroskopske kapljice druge tekućine – preciznije: voda i masnoća ovdje su spojene
pomoću bjelančevine KAZEINA - pomoćnog sredstva, koje ima sposobnost da smanjuje površinsku napetost obiju tekućina; (hidrofilna veziva - koloidne otopine su ŽELATINA - čista bjelančevina –
GLUTIN , u preraĎenom kiselom mlijeku je to KAZEIN, a u jajetu i krvi ALBUMIN) ; pored čistih bjelančevina od davnina se koriste i ugljikohidrati – AMIDONI ( supstance koje se nalaze u
žitaricama, krumpiru...). Razne vrste bjelančevina kao i ugljičnih hidrata imaju zajedničko svojstvo da raspršene u vodi tvore KOLOIDNE OTOPINE. Njihovi molekuli pri “otapanju” u vodi u stvari
lebde u njoj u obliku velikih molekul skupina: kako je ovo svojstvo razjasnio prof. Sigo Summerecker50 ...
molekul skupine tih koloidalnih otopina su elektriĉki negativno nabijene od iona koje su uz sebe vezale,
pošto se u takvim otopinama nalaze u suvišku negativni ioni anorganskih ili organskih soli ili baza.
Uslijed toga se ove velike molekul.skupine meĊusobno odbijaju, a tim ujedno spreĉavaju i slijevanje raspršenih kapljica druge komponente ( kao ulja u emulzijama) koje se nalaze izmeĊu njih.
Dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u višedijelni vezivni sistem, dakle sadrži pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – tako zvanog ZAŠTITNOG KOLOIDA,
odnosno tako zvanog EMULGAORA i masnu komponentu tako zvanog EMULZOIDA
tutkalna, ţumanjkova, voštana… što smo već elaborirali…
boje za TUTKALNU TEMPERU pripremane su drukčije od onih za jajnu temperu: dok se kod jajne tempere nakvašeni pigmenti miješaju sa već pripremljenom jajnom emulzijom, u tutkalnoj
temperi je potrebno najprije izmiješati pigment i tutkalnu otopinu u gustu masu, kojoj se zatim dodaje ulje da emulgira, te tek nakon toga razrjeĎuje dodatnom količinom tutkalne otopine…
ako imamo u vidu, da su se boje za slikanje svakako pripremale u tonovima, poredane u posudicama ( školjkama) na ploči,različiti način pripreme boja nije bio problem ...
VOSAK , jedno najstarijih, najkvalitetnijih i najtrajnijih veziva imalo je važnu ulogu i kod pripreme tradicionalnog tempernog veziva ( mezopotamske vještine lijevanja bronce, enkaustičke vještine
Egipćana, Grka, Rimljana…; Plinius navodi, izmeĎu ostalog, da…ceras ex omnium arborum satorumque floribus confingunt… ; pčele proizvode vosak od cvjetova sivih biljaka i drveća…)…
za razliku od emulzija na bazi proteina, koje emulgiraju zahvaljujući; VOSAK je po kemijskom sastavu ester visoko molekularnih kiselina ( za razliku od ulja ne sadrži glicerol već visoko molekularne
alkohole kao Myricyl-...); negativno i pozitivno nabijenim čestica ...
Dakle, za razliku od KOLOIDNE OTOPINE - EMULZIJA spada u više dijelni vezivni sistem, dakle sadrži pored hidrofilnog veziva – koloidne otopine – tako zvanog ZAŠTITNOG KOLOIDA,
odnosno tako zvanog EMULGAORA i masnu komponentu tako zvani EMULZOID.
50
Summerecker: Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str. 13.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
VOŠTANA TEMPERA zasniva se na principu saponifikacije;
funkcija sapuna u ulozi emulgatora zasniva se, kako navodi profesor Summerecker, na sljedećim činjenicama:
...51njihovo se djelovanje zasniva na ĉinjenici da prethodno otopljene u jednoj, bilo vodenoj ili uljenoj komponenti smjese,
omotaju tankim molekularnim slojem sve sitno raspršene ĉestice druge komponente,
a tim, kao nekom opnom obavijenim ĉesticama, spreĉavaju njihovo slijevanje u ishodnu masu ...
prema tome te materije po naĉinu svog djelovanja spadaju u niz t. z. na graniĉnim površinama aktivnih materija ...
Specifiĉnost djelovanja tih materija proizlazi iz naroĉite sloţenosti njihovih molekula, koji su tako sloţeni da u jednom svom dijelu sadrţe
HIDROFILNU grupu srodnu vodi, a u drugom dijelu LIPOFILNE ugljikovodike koji se podnose sa uljem,
što molekulima otopljenog emulgatora omogućava namakanje i drugom komponentom emulzije ...
korištenje voštane emulzije za slikanje spominje već Plinius, Stariji i Dioskorides, što smo već elaborirali… ;
prof. Medić navodi da je52...saponificirana supstanca procijeĊena kroz gazu, isprana mlakom vodom i osušena na sobnoj temperaturi;
tome je dodavano ulje i ţumance ( ponekad i guma) za elastiĉnost i veću lepljivost i ĉvrstoću nakon sušenja ...
recept prema Summereckeru:
200 g oĉišćenog i izbijeljenog voska, nastruţemo i sipamo u posebno pripremljenu otopinu potaše i vode:
500 ml destilirane vode i
40 g. potaše (kalijevog karbonata) stavimo u vodenu kupelj i zagrijavamo; na toplu otopinu potaše sipaju se ljuske voska uz stalno miješanje i dalje zagrijavanje; da bi se voska dobro saponificirao,
potrebno je smjesu kuhati cijeli sat u vodenoj kupelji; time će nastati bjelkasto mlijeĉna voštana emulzija koju treba do hlaĊenja lagano miješati; sada se emulzija, koja ima minimalnu vezivnu
snagu ( ali zato doprinosi svilenkastom, specifiĉnom sjaju boje) mogu dodati i druga veziva, odnosno emulzije ...
…...saponifikacija pĉelinjeg voska izvodi se najlakše otopinom neke alkalije
pri ĉemu se saponificira samo jedan sastavni dio voska ( tz. cerotinska kiselina, koje u vosku ima 14 %) – nastali cerotinski sapun emulgira ostale dijelove voska i time tvori emulziju ...
dakle, ikono pisci se ne odriču ni veziva na bazi voska pripremljenih za slikanje temperom; prema Nektarijevom Tipiku za pripremu voštane emulzije ... kuha se ceĊ, tutkalo i vosak u jednakim
dijelovima ...
znamo da su voštanom temperom , tako zvanim voštanim sapunom slikali već Sinajski majstori ikona; Reinhard Büll 53navodi provjereni stari recept pripreme CERA COLLE:
- 20 g bijelog voska (obijeljenog) rastopljenog u ¼ vrele vode uz dodatak oko
- 5-8 g amonijum karbonata ( prethodno pomiješanog sa malo vode) stvoriti će voštani sapun.
ovako pripremljenom voštanom sapunu dodaje se bilo koja emulzija ili neko vezivo lipofilnog karaktera kao venecijanski terpentin, ulja ili smole…
( sličnu smjesu ali lipofilnog karaktera, bez sapuna, poznatu kao GANOSIS , koristili su Grci za oslikavanje dekoracija na kamenu).
51
Sigo Summerecker ( Tehnike emulzione tempere , Beograd 1975/str. 12)
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999/ str. 69.
53
Büll: Das grosse Buch vom Wachs, München 1977/ str. 328.
52
70
71
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
emulzije su ne vodo topive kada osuše; u sistematizaciji temperno vezivo možemo uvrstiti izmeĎu uljenog veziva i veziva gvaša jer sadrži i sistem masnih veziva karakterističnih za ulje i vodo topivih
karakterističnih za gvaš; od omjera pojedinog veziva u emulziji kao i od konačnog premaza zavisi koliko će neka tempera imati više karakter gvaša ili karakter ulja odnosno površinsku ili dubinsku
svjetlost bojenog namaza ...
temperna boja tvori ne vodo topiv film, koji se može prekrivati u više slojeva; suši se na dodir jako brzo iako kemijski proces definitivnog očvršćivanja traje godinu i više; za razliku od ulja, kod
tempernog veziva idući sloj boje možemo bez straha nanositi već nakon nekoliko minuta.; otvorena faza (vrijeme u kojem je omogućeno razmazivanje boje) zavisi od omjera vodo topivog i masnog
veziva.; prianjanje uz podlogu je izvanredno, pogotovo ako su slojevi tanki ( deblji namaz raspuca ili se ljušti)…
♦VEZIVA ULJENIH BOJA
primjenjuju se češće tek u 16. stoljeću, sa napomenom da se pored lanenog ulja, prema Tipiku, Nektarijevom ... za bijelu boju koristi i orahovo ulje ...
♦VEZIVA U OLIFAMA
koja se nanose na samom kraju predstavljaju zadnju operaciju: koriste uljeno – smolasti lak, što smo već elaborirali kod sinajskih ikona…
ipak, spomenimo ponovo recept54 talijanskog porijekla, nazvan ...VERNICE LIQUIDA E GENTILE
3 dijelova lanenog ulja i 1 dio ţute ambre (ambra se kuha samo sa toliko ulja da je prekrivena
dok se ostalo ulje kuha posebno); zatim se u ugrijani firnis dodaje brašno od opeke da se odstrane primjese
i pokupi eventualna voda; na kraju se otopina procijedi ...
kasnije nam je u Bizantu poznat recept za olifu kao - LAK DIONIZIJA:
10 dijelova ugušćenog ulja i 7,5 dijelova jelovog balzama (rastapa se pomoću zagrijavanja);
lakiralo se na suncu da bi se ubrzalo sušenje i ujednaĉili potezi;
kuhano KONOPLJINO ULJE spominje već Pedanius Dioscorides, suvremenik Pliniusa u djelu De materia medica naglašavajući da se i ovo ulje ( kao i orahovo, makovo, ricinusovo, bademovo,
susamovo, laneno i ulje od žira) koristi i za medicinske i slikarske svrhe ...
MS MAPPAE CLAVICULA spominje i korištenje firnisa od ricinusovog ulja ... za zaštitu slike pred vodo topivošću55 , što smo već elaborirali…
Strassburg MS govori o ... ĉistom starom konopljinom ulju kao firnisu ...
VERNIRANJE je termin, koji podrazumijeva sve vrste premaza, od onih smolno-uljanih, metalno uljanih ( boljeg sušenja) do onih voštanih premaza.
54
55
Thomas Brachert: Historische Klarlacke und Möbelpolituren, Maltechnik 1978/3, str. 121.
Eastlake:… knj.i, str. 19.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
FIRNIS / lat. veronix, veronice ( vrsta smole/ grč. Berenike =antički grad) je kuhano zgusnuto ulje; srednjevjekovni firnisi su bili tamno smeĎi i vrlo gusti te se nisu mogli nanositi kistom već su se
stavljali pomoću platnene loptice ( tampona) na podlogu u jednolikom filmu…
u Tipiku Nektarijevom posebno se cijeni takozvana BRZA OLIFA: ...
...prvo se istuca ćilibar i dobro prokuha sa lanenim uljem, onda se gusta uljasta teĉnost ovog ćilibarskog rastvora sipa u laneno ulje
i doda se minijumu i jara to jeste bakarne zelene boje ( ili – još bolje: ulje sa olovnom bijelom), i dugo se kuha na tihoj vatri ...
minijum ili olovno bijela – po sastavu olovni oksidi – utječu na brže sušenje oksidirajućeg ulja ...
ćilibar – jantar je davao olifi čvrstinu filma a minijum je ubrzavao sušenje; pored minijuma ili olovno bijele ove brze olife su najčešće sadržale umbru ( manganove okside za ubrzavanje sušenja)
zbog koje su i bili izrazito tamne obojenosti ...
kao sikative koristi se i olovna gleĊ , možda i zemlje - TERRA NERA DI CAMPANA56…; kako spominje Vasari u kontekstu…velikog otkrića bojenja uljem…svojstvo sikativa, kao važno
svojstvo… za ove boje:
… najpre, one moraju biti sastavljene od pigmenata koji poseduju kvalitet sikativa, kao olovna bela, sušila i
zemlje koje se koriste za zvona…terra di campana … (crna boja napravljena od kore koja se stvara na kalupu za odlivanje zvona)
…sve to veoma paţljivo mešamo zajedno, kada je lepak suv, treba da bude premazano preko celog panela i izudarano dlanom,
tako da postane jednako razvuĉeno svuda, i to mnogi zovu „imprimitura“
u petnaestom stoljeću se pored olovne gleĊi i umbre koristi i BIJELI VITRIOL / cinkov sulfat/, a Španjolci u 16. i 17. stoljeću dodaju ulju za bolje sušenje još uvijek - VERDIGRIZ… kojeg
Nektarije naziva jar - bakarna zelena boja; koristi se i azurit )
često je korišten za premazivanje - verniranje i lak od zgusnutog lanenog ulja – takozvano PEZERI ULJE, zgusnuto nakon dužeg sunčanja ...pezeri ulje se koristilo i za pripremu svijetlog laka , na
Zapadu zvanog vernice liquida , kojeg Dionisije naziva… LAK OD BELOG MASTIKSA, što je elaborirano kod sienske tempere…
prema uputama Dionisija , pripremalo se pezeri ulje tako što se sirovo laneno ulje ulijevalo u široku posudu i puštalo da se 40 dana žari na suncu ( noću se prekrivalo ili unosilo u kuću, da ne hvata
vlagu…; na kraju se filtriralo kroz gustu krpu) ...
TERPENTINSKI LAK , kojeg Dionisije naziva lak od nafte, pripremao se od sandaraka ( koji se nazivao grassa57
, pogotovo u Španjolskoj i Maroku), pegule ( jelovog balzama, dakle – terpentina, u ugušćenom ulju) i terpentinskog ulja, u smjesi, zagrijanoj na vatri…
ULJANI LAK ZA POZLATE58, kako navodi već Heraclius ( u Glavi XLIV ) pripremao se kuhanjem ulja i smola:
De auro petro ...kuhano laneno ulje sa korom od trnjine ( prunus spinosa) za zlatnu obojenost, i smole ( jantar, mirra, aloa ...)
56
Vasari on Technique, 226-239; napomene Merrifield/Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd 1999, str. 154 . ( Marx P.Merrifield: Original Treatises on the Arts of Painting Vol.2; New York 1967; str. 818-819 /; Ernest Berger:
Entwicklungsgeschichte der Maltechnik; München, 1901, str. 80-84 )
57
Thomas Brachert: Historische Klarlacke und Möbelpolituren, Maltechnik 1978/3, str. 121.
58
Heraclius: DE COLORIBUS ET ARTIBUS ROMANORUM (10. Stoljeće; navod: Milorad Medić: Stari slikarski rukopisi, str. 195)
72
73
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
LAK OD RAKIJE / RAKI = turski : špiritus , to jeste – špiritusni lak , prema Dionisiju se pripremao tako da se…
…u sud stavi 20 drama špiritusa, pa se sud odozgo zalepi testom i stavi u uţareni ugalj, da se kuva.
Pošto uzavri, doda se 10 drama stucanog sandaraka, pa kada se ovaj rastopi, doda se 5 g pegule i dalje kuva …
Dionisije opominje da se lak nanosi na suncu , na zagrijanu slike, ali, ne više od dva nanosa ...
TERPENTINSKO ULJE koriste već Egipćani ( uvozili iz Sirije…) : specifičnu destilaciju terpentinskog ulja primjenjivali su u 3. stoljeću prije nove ere naučnici iz Aleksandrije; najranije reference
o destilaciji otapala dao je još Plinius navodeći da se dobiva...iz prirodnog terpentina – PINE BALSAMA:
…balzam se grije u posudi prekrivenoj vunenom preĊom ...
( isparavanja se kasnije cijede iz vlakana)...
u osmom stoljeću nailazimo na upute alkemičara; tako Marcus Graccus detaljno opisuje sam postupak ( Laurie pretpostavlja da je ovaj izvor proučavao kasnije i Van Eyck) ; na recepte voštanih otopina
za premaze nailazimo i u manuskriptu u Edinburgu, nastalom 1465/1489... Iluminirani MS koji se čuva u biblioteci u Edinburgu opisuje medijum pripremljen od voska …
…otopljenog u otapalu sliĉnom terpentinskom ulju…
VOŠTANI FIRNISI predstavljaju najstariju vrstu premaza, ne samo za slike već i za druge artefakte…
u receptima se oduvijek nalazio pčelinji vosak i otapalo – u omjeru 1:2…
Kurt Wehlte preporučuje sljedeći recept:
- 1 dio pčelinjeg voska
- 2 djela terpentinskog ulja ili testbenzina ( vosak se zagrije u kupelji i dodaje otapalu u zagrijanom tekućem stanju).
ohlaĎeni firnis je u obliku paste, kojom se premazuje slikani sloj, ali tek kada je dobro suh…; nakon 24 sata sušenja – sloj premazan pastom se može polirati vunenom krpom …
Iako svojim otmjenim svilastim sjajem karakterističnim za tradicionalnu temperu, voštani firnisi predstavljaju idealan zaštitni i estetski premaz, svojim sporim sušenjem stvaraju često i tehnološke
probleme…; bolje rezultate daju tako zvani mat lakovi - kombinacija voštanog firnisa i eteričnog laka; ako ova kombinacija stoji duže vremena – vosak će se nataložiti na dnu….
Za ponovno spajanje komponenti potrebno je zagrijavanje u kupelji na 60º C ...
modifikacije
VEZIVA U POLIMENTU su različita, zavisno od okruženja ...
proteinsko vezivo na bazi kolagena, meĎu kojima važno mjesto zauzima riblje tutkalo – ICHTIOCOLLA koristi se pogotovo u pod slikanju ...
zavisno prije svega od geografskog položaja i sami recepti za pripremu polimenta su različiti u pojedinostima, ali gotovo uvijek sadrže neku meku glinu ( često crveni bolus; moramo napomenuti da su
sve crvene zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i crvenu zemlju iz Sinope u Maloj Aziji) uz smjesu veziva ( tutkalo, sapun, vosak, loj, razne smole, balzami, jaje
...); heterogeni sastav ovih veziva potreban je zbog delikatnosti procesa nanošenja zlatne folije na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja; ovo vezivo primjenjivalo se prije svega u tehnikama starih
majstora gotike i rane renesanse, tehnikama u kojima je zlatna podloga predstavljala bitnu komponentu u gradnji slike te svojim ponegdje mat , a ponegdje sjajnim karakterom uticala na konačnu
izražajnost. Poliment se kvasi prije nanošenja folija otopinom alkohola i vode (1:2) kao regulatorom bubrenja i vezivanja metala ( ako poliment previše bubri mogu se kasnije na površini foliji stvoriti
mrlje); prema Hermeneiai – zlato se lijepilo na poliment tako da su se folije najprije polagale , bar za nekoliko milimetara jedna preko druge, zatim su se uglovi pojedinih listića pritiskivali košću za
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
74
glačanje, a zatim se uzimala flašica sa rakijom i podlijevalo pod listove zlata i to pod početne listove ( tabla se zatim okretala gore - dolje, lijevo – desno da rakija proĎe ispod svih listova, zlata, a zatim
se stavljala uspravno da se slije višak rakije ...
ichtiocolla: prema 4. tačci Hermeniae – tutkalo se prireĎivalo već od najstarijih vremena na sljedeći način:...
…koţe, kosti i hrskaviĉni dijelovi ţivotinja stavljani su svjeţe gašeni kreĉ, da se oslobode od dlake i ostataka krvi i mesa,
zatim su se ispirali ĉistom vodom, a potom sjekli na komade i kuhali dok se sok ne zgusne;
ovaj se sok zatim procjeĊivao, razlijevao u plitke sudove i stavljao na hladno mjesto da ţelira ...
TUKALNA EMULZIJA se pripremala specifično: glutinsko vezivo bez specijalnih aparatura teško emulgira sa lipofilnim vezivom; zato mu se u praksi često dodaje najprije PIGMENT te tek zatim – u
GUSTU MASU PIGMENTA i hidrofilnog tutkala dodaje i ULJE po kapima; priprema je analogna pripremi polu uljene preparacije; kod pripremanja treba obratiti pažnju i na činjenicu da krupnije
mljevena boja zahtijeva jaču koncentraciju od sitnijeg pigmenta ...
TUTKALNA BOJA, pošto je slab emulgator, često se kombinira sa nekim snažnijim emulgatorom kao što je VOŠTANI SAPUN ili ponekad i otopina arapske GUME ...
POLIMENT– za sjajnu pozlatu u starim zapisima spominjan kao boliment, emboli ( grč. amboli ); ovu kompliciranu vezivnu smjesu različitih veziva, specifičnih svojstava, trajnog karaktera, za
pozlaćivanje su koristili već stari Grci;
na istoku su to različite smjese, koje, pored bolusa sadrže i niz drugih komponenti ( loja, vina, sapuna,...); na Zapadu su uglavnom koristili u ovu svrhu čisti bolus i bjelanjak ; kompliciran sastav veziva
polimenta potreban je zbog delikatnosti procesa nanošenja zlatnih folija na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja…dakle, kako bi ipak postigli odgovarajuću elastičnost koja će podnijeti kasnije
brušenje, morali su toliko brižljivije birati vrstu gline, koja je morala imati idealna vezivna svojstva ...; u obzir dolazi ...
…59onaj bolus koji bi se, prislonjen na donju usnu, prilepio ...
dakle, kao osnovna materija za pravljenje polimenta uziman je CRVENI BOLUS koji je imao izvjesnu „masnoću“;ovoj plastičnoj finoj glini dodavani su razni sastojci da bi mu se pojačala masnoća i
sposobnost poliranja;
u Hermeneiai ( točka 10) : uzima se 18 drama crvenog bolusa koji ima u sebi bijele ţile kaolina i doda mu se 2 drama carigradskog okera, zatim pola drama minijuma,
pola drama loja i pola drama ţive; sve se dobro istrvi a zatim se smjesi doda bjelanjak ...;(točka 11):
uzima se crvenog bolusa i okera u jednakim dijelovima, istrvi i doda sapuna i bjelanjka ...;
(točka 12):
uzme se 8 drama crvenog bolusa, 1 dram loja, 1 do 2 drama minijuma, 1 dram cinobera, 1 dram ţući, 5 drama carigradskog okera, i malo bjelanjka;
( Dram je jedinica mjere koja danas nije više u upotrebi; prema Thompsonu - vjerojatno se radi o sljedećem redu veličina:
1 funta i 12 unci = 96 drama; ili, kako navodi profesor Medić - 1 kg = 564,38 drama, što znači da jedan dram teži oko dva grama) ...
prema Tipiku Nektarijevom poliment se pravi tako da se crveni bolus miješa sa bjelanjkom, …doda se grĉkog sapuna, kašika vina, lanenog ulja i najzad jakog octa
( smjesa se osuši u vidu grumena, od koga se po potrebi nastruţe i doda bjelanjak razrijeĊen vodom,
u vidu teĉne boje koja se nanosi u više tankih slojeva)…
59
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva i vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 145.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
75
RECEPTI POLIMENTA ZA SJAJNU POZLATU:
zavisno prije svega od geografskog položaja i sami recepti POLIMENTA su različiti u pojedinostima, ali gotovo uvijek sadrže neku meku glinu ( često crveni bolus; moramo napomenuti da su sve
crvene zemlje u Bizantu zvali VOLUS a kasnije ih Latini zovu BOLUS , uključujući i crvenu zemlju iz Sinope u Maloj Aziji) uz smjesu veziva ( tutkalo, sapun, vosak, loj, razne smole, balzami, jaje ...).
Heterogeni sastav ovih veziva potreban je zbog delikatnosti procesa nanošenja zlatne folije na podlogu i eventualnog kasnijeg poliranja…
U Hermeneiai ( točka 10) za poliment je potrebno :
18 drama crvenog bolusa koji ima u sebi bijele ţile kaolina i doda mu se
2 drama carigradskog okera,
zatim pola drama minijuma, pola drama loja i pola drama ţive; sve se dobro istrvi a zatim se smjesi doda bjelanjak ( ponekad i sa malo sapuna)...;
(točka 11):
uzima se crvenog bolusa i okera u jednakim dijelovima, istrvi i doda sapuna i bjelanjka ...;
(točka 12):
uzme se 8 drama crvenog bolusa,
1 dram loja,
1 do 2 drama minijuma,
1 dram cinobera,
1 dram ţući,
5 drama carigradskog okera, i malo bjelanjnjka;
prema Tipiku Nektarijevom poliment se pravi tako da se crveni bolus miješa sa bjelanjkom, doda se grčkog sapuna, žlica vina, lanenog ulja i najzad jakog octa ( smjesa se osuši u vidu grumena, od koga
se po potrebi nastruga, te doda bjelanjak razrijeĎen vodom, u vidu tečne boje koja se nanosi u više tankih slojeva).
sličan recept navodi i Ivo Fressl60:
1,50 kg globljenog i namoĉenog bolusa izmiješa se sa malo vode u gustu kašu, te grije u kupelji,
20 g tvrdog sapuna ( natronski, marsejski, venecijanski) rastopljenog u malo kipuće vode i procijeĊeno +
10 g svinjske masti
10 g pĉelinjeg voska;
prilikom nanošenja miješa se još sa bjelanjkom ili tutkalom ( 35 g tutkala + 500 g vode)…
60
Ivo Fressl: Slikarska tehnologija, Zagreb 1966.
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
76
♦TRVENJE TEMPERNIH BOJA:
prema Tipiku Nektarijevom …
61
pigment bi se prvo uribao na kamenu ili tarioniku sa dosta vode i tako uribana boja ostavila bi se nekoliko ĉasaka da se grublje ĉestice
sedimentiraju, a zatim se teĉnost, koja je još bila obojena od najsitnijih ĉestica sasula u školjku,
dodalo bi se ţumance i ţuĉi, a zatim bi se ovako spremljenom bojom u teĉnom stanju slikalo…
dakle, stari majstori su pigmente prethodno ribali slikarskom lopaticom na kamenu porfiru ( granitu ili debljem staklu) sa vodom; naime,
emulziju ne smijemo ribati jer će se razgraditi ...
način trvenja zavisi i od vrste pigmenta:
neki se pigmenti - kao što su crna, kraplak i umbra , teško kvase, te im je potrebno dodati malo alkohola ...
sljedeća ikona
Sv. Luke majstora Avesaloma Vujičića iz 17. stoljeća, sačuvana u Morači prikazuje miješanje boja na paleti:
←3/ 81. Majstor Avesalom Vujičić : Scena iz ţivota Svetog Luke , detalj
3.3.3.3. alatke i pribor
iako smo alatke i pribor već elaborirali u više navrata…, zbog značaja instrumentacije, ponoviti ćemo neke činjenice uz dodatne
informacije…
pribor za ribanje boje:
od davnina je za ribanje pigmenata korištena ploča kamena porfira, i kamen trvaĉ, takoĎer od porfira; trvila se manja količina pigmenta (
grumen veličine oraha) uz dodavanje vode ( vode se kasnije i sipala na površinu posude u kojoj se čuvala boja, a i nije se mogla osušiti);
alatke za nanošenje preparacije:
u ove svrhe koristile su se finije i grublje četke ( kefe), razne vrste kistova pljosnatog oblika, različiti slikarski noževi ( špahtle), specijalna
glačala za rastiranje osnove napravljena od elastičnih , istanjenih komada drveta ...
alatke za brušenje nosioca za pozlatu:
već smo napomenuli da se zaglaĎivanje podloge, obraĎene za pozlatu,
izvodilo raznim materijalima za brušenje – kao što je - brusna koţa (kože tutkalisane sa finim pijeskom, brusne riblje kože) , suhim lišćem od preslice ili
61
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva i vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 145.
77
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
-
-
-
specijalna biljka – rastaviĉ ; za finije brušenje biljka se barila i sušila u krpi; tako već Theophilus 62u Članu XXIV, pišući o pripremi drveta savjetuje, da ga ... na kraju istrljaj onom travom kloja se
zove trava za brušenje – asparella ... ; na drugom mjestu, kada piše o pripremi kože ili drva – u Članu XIX takoĎer savjetuje brušenje ovom biljkom:... kada je potpuno suvo, uzmi travu ... koja
raste kao visoka rogozina i ĉvornovata je. Nju traba da skupiš leti i osušiš na suncu ...
razne vrste finog praha ( tripel - prirodna glinena i kremenova supstnca, lapis pumices – plovučac ...),
raznih brusnih papira, a za najfinije brušenje –
dlaka od konjskog repa,
školjka od sepie, slonova kost, jelenji rog, zub od vepra...; fini pribor za poliranje prethodno se i sam brusio; tako su veliki zubi divljih životinja ( prema Heracliusu) glačani na ...cigli, na brusu a
na kraju na olovnoj ploĉi ...; prije samog poliranja zub se još trljao i kravljom koţom (sa stranom gdje su bile dlake) a zatim na uglaĉanom drvetu ( jasika, topola); Duccio di Buoninsegna
koristio je prepariranu dasku sa platnenom armaturom sa gesso grosso i gesso sottile a zatim poliranom slonovom košću do sjajne bjeline u koju je urezivao crtež u glavnim crtama ...
ahat ... ; spominje se i fino poliranje filcom, srnećom koţom i finom svilom;
pribor za slikanje :
-
školjke: kako su boje pravljene uvijek svježe, neposredno pred sam rad, te bile u tečnom stanju, stavljale su se u „posudice“ od školjki ( sami rubovi su bili idealni za otiranje kista, pa čak i
nijansiranje…
mramor za ribanje , često i avan – tako zvani tarionik …
kistovi
kistovi od kuninog repa ( prema Dionisijevoj Erminiji 63… ĉetke za slikanje su se pravile od dlaka sa strane repa, dok su dlake sa vrhova sluţile za pravljenje većih ĉetaka za grundiranje…; dlake bi
se odsekle, pokvasile i formirao bi se vrh, zatim bi se gornji dio ĉvrsto vezao svilenim koncem i ovaj sveţanj uvukao u donji deo gušĉjeg pera; ako se pravila veća ĉetka, kao drška upotrebljavalo se
orlovo pero ...
slikanje kistom u historiji se najčešće povezuje sa iluminacijom;
pera gusaka, tetrijeba, gavrana ili labuda, pored korištenja u kaligrafiji, predstavljala su i prirodne „prstene“ finih crtaćih i akvarelnih kistova koji su idealni i za temperno slikanje;
naime, za tipični trattegiaro i puntegiaro koriste se najfiniji , tanki kistovi;
pomoću kista1 slikar, odnosno crtač
- regulira intenzitet linije odnosno plohe,
- kistom nanosi boju na podlogu,
- kistom oduzima suvišnu boju sa podloge,
- kistom i čistom vodom ( ili otapalom) odstranjuje suvišnu količinu boje te tako i sekundarno regulira intenzitet tona, a ponekad na taj način i
“ispire” dijelove već postojećeg crteža odnosno “smekšava” kontrast i oštrinu linije ( lavira; franc. laver = prati);
često je potrebna i veća kolekcija kistova, većih i manjih, tanjih i širih ( idealno je da se pripremi pojedinačni kist za svaku boju; izradi kistova posvećivana je velika pažnja već od davnina; vremenom
pronalaze sve više vrsta životinjskih dlaka, zavisno od podneblja, prije svega koristeći dlake od vjeverice, lisice, hermelina, tvora, jazavca, a na Istoku i dlake kamile, koze ...
62
63
Theophilus ( navod: Medić, str. 263)
Nemanja Brkić: Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, 1991, str. 138.
78
V
smisao poesisa materijalnosti
Istoĉna i zapadna ikona
3. carigradska ikona
izrada kistova :
prilikom izrade vodilo se računa o proporcijama; pojedini dijelova kista:
- vrh vlasi (najgipkiji i najpokretljiviji dio),
- grlo vlasi ( kroz koje prolazi tuš u vrh kista),
- jezerce vlasi ( u kojem se koncentrira boja i koje ritmično pulsira u skladu sa povećanjem ili smanjenjem pritiska) ,
- bedra vlasi ( koja drže krutost ali i elastičnost kista, tu se prenose pritisci prema vrhu vlasi) i
- samog držača ( od nekog lakšeg materijala, da ne ometa svojom težinom “osloboĎene pokrete”);
OSTALI PRIBOR:
alatke za iscrtavanje i urezivanje:
pored uobičajenih alatki, koje smo već razmotrili u okviru poglavlja Iluminacija St. Gallena, više pažnje je sada posvećeno alatkama za
iscrtavanje: za prvo iscrtavanje je korišten posebni stilet ( legura olova i kalaja u omjeri 2:1);
zatim je crtano ugljenom, ili posebnim crnim kamenom (grafit ili pietra negra ...);
na kraju se crtež isparao u glavnim crtama, pomoću šila ...
←3/ 82. Pribor za pozlate64
pribor za pozlaćivanje:
pozlatarski noţ - za rezanje zlatnih folija , kako navodi Thompson65…kao noţ moţe posluţiti i kuhinjski noţ ali ne smije biti previše oštar ( moţe se izbrusiti na kamenu)…
kist za nanošenje zlatnih folija - specijalno izraĎen tako da se niz dugih ravnomjerno podsječenih dlaka, poredanih jedna pored druge izmeĎu dva kartona ( prije uzimanja zlatnog listića provukao se kist
kroz kosu da se malo zamasti ...); prema Thompsonu …kistovi su najbolji „flah“ ( od kamilje dlake)…
ponekad je prije pozlaćivanja bilo potrebno pripremiti i eventualne maske – šablone ( za preciziranje mjesta gdje će se pozlaćivati)…
sve je potrebno odmastiti da se folija ne bi zalijepila ( možemo i istrljati onim papirom u kojem su listići zlata ili sa bolusom, odnosno kredom…);
pribor za glaĉanje pozlate :
poludrago kamenje: korišteno je obraĎeno kamenje ametista, granita, rubina, safira ili topaza
što je kamen bio skupocjeniji, smatran je boljim za glačanje; pored toga korištene su i neke koštane alatke kao:
zub psa, leoparda, vuka ili maĉke ...
alatke za poliranje i punciranje:
alatke za brokatiranje i ukrašavanje aureola i pozadina upotrebljavale su se alatke raznih veličina, zvane
rozeta i punceta (najčešće su se koristile alatke od mjedi…);
ovim alatkama izvlačilo bi se ili točkalo duž ruba oreola, i pravili se razni uzorci i ornamenti na zlatnoj pozadini ...
alatke za punciranje su šire razmotrene u okviru poglavlja La tecniche di Gentile ...
64
65
Milorad Medić: Stari slikarski priručnici II/ str. 126.
Daniel V. Thompson Jr.: The practice of Tempera Painting (primjerak Univerziteta Oxford, str. 57.
Download

- Prof. Metka Kraigher Hozo