Riječ urednika
PRIRODI TREBA ^OVJEK
Slobodan Samardžić Sam
J
ubileji su mjesta u vremenu sa kojih vam se pruža pogled
na ostvarenost onoga ka čemu je vaša ideja stremila.
Tako se sjećam događaja koji je potvrđivao ozbiljnost
misije Fondeka i dalekosežnost afirmacije kroz reviju FONDEKO svijet. Početkom 2005. godine upućen nam je poziv
od strane Hrvatskog filozofskog društva da Fondeko prezentira
svoju djelatnost i priredi izložbu fotografija iz svog časopisa
na 4. Lošinjskim danima bioetike i 1. Bioetičkom forumu za
jugoistočnu Evropu. Klasificiranje Fondeka sa stajališta
bioetičke relevantnosti u ravan projekata koji “upravo s bioetičkim pristupom osmišljavaju odnos čovjeka i prirode”, bilo
je i priznanje i poziv na razmišljanje o onom šta i kako dalje.
Ne lovite pravopisnu grešku u naslovu – to je interpretacija
dizajna naslova izložbe: čovjek sa velikim Č. Iako davno pisano, čini mi se interesantnim i prigodnim navesti neke
dijelove teksta koji sam napisao za taj katalog.
...Kad se u Sarajevu počeo razvijati projekat FONDEKO,
vrlo brzo se ispostavilo kako je to zahtjevan i složen projekat
na način kako su složeni svi projekti koji tretiraju potpuno
jasne, nedvojbene i nezaobilazne probleme. Ishodište takvih
problema je uvijek čovjekovo nesavršenstvo, a ideja FONDEKA
je nastala kao vjera u mogućnost autonomne etike u odnosu
čovjeka prema svojoj biološkoj suštini i prirodi. Dakle, kao
vjera da je ljudsko nesavršenstvo “izlječivo” i da se u etičkome
može naći protuteža nerazumnome... U projektu se vrlo brzo
pokazala potreba za časopisom. Pokrenut pod nazivom “FONDEKO svijet” časopis je morao, pored znanstvene, povijesne,
filozofske i svake druge teorijske utemeljenosti, sadržavati i
nešto što će u čitatelju izazvati osjećaj bliskosti, motivirati ga
da “otrpi” one crne tonove koji su imanentni dijagnostici suvremenog eko-stanja, i vratiti mu vjeru u sebe-stvoritelja s
mjerom. Redakcija je bila svjesna da treba uzgajati otpornost
prema virusu eko-bezosjećajnosti koji je zahvatio mnoge
utjecajne “upravljače” i počeo se širiti medijskim prostorom.
Okrenula se stvaranju nove epohalne osjećajnosti... Najpodesniju
popularizacijsku notu časopisu može dati fotografija, ali odabir
fotografskog štiva određuje razinu populizma i dignitet časopisa...Temeljna je zamisao bila da se stvara emocija ljubavi
prema prirodi dokumentujući i pokazujući njenu nenadmašnost
i ljepotu uz pomoć fotografije, slikarstva, poezije... afirmirana
je fotografija prirode i drugih eko-tema do te mjere da se
stvorio poseban krug autora koji redovito surađuju...
Izložba je otvorena je 14. VI 2005. u Gradskoj galeriji u
prostoru Kule, Veliki Lošinj. Projekat Fondeko predstavio je
prof. dr. Ante Ćović, ispred organizatora, i Miro Franjković
ispred Fondeka.
Nakon Lošinja u Sarajevu je osnovano Bioetičko društvo
BiH uz veliku pomoć Fondeka. Mnogi znanstvenici okupljeni
oko ekološke problematike svoja promišljanja su projicirali
u bioetičku ravan i obrnuto. Konačno, ove godine održani
Četvrti međunarodni bioetički simpozij u Sarajevu posvećen
je ekološkim temama, a u FONDEKO svijetu su učestali
tekstovi sa bioetičkim uklonom.
Fondeko i Bioetičko društvo povezuje i permanentna
nesigurnost uslovljena odsustvom dovoljne materijalne
pomoći društvene zajednice, koja nikad nije porekla kvalitete
i značaj ovih aktivnosti – ali vrlo vješto glumi slijepca. Ne
pišem ovu konstataciju da bih izrekao kolektivnu žalbu i
protest, nije to ona već uobičajena kuknjava. Ovo je insistiranje
na etičnosti PRIRODI TREBA ^OVJEK OTVORENIH O~IJU
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
1
Summary
THE MIRROR OF
HUMAN CONSCIESNESS
The main contents include texts devoted to the twentieth anniversary of FONDEKO Association,
water issues and recent floods, as well as BiH Nature 2000 projects
T
wenty years have passed since the
Association for the Promotion of
Sustainable Development and Life
Quality FONDEKO Sarajevo was established and, in spring 1997, launched this
Magazine. This notable anniversary, which
testifies to a continuous campaign to preserve healthy environment and promote
sustainable development, is addressed in
the introductory texts of this issue. In his
article titled ’New Pondering on Humanity
and Nature’ Professor Aleksandar Knežević,
Ph.D., one of the founders of Fondeko,
writes about circumstances, conditions and
challenges faced at times when this Association was first starting its work. Ever since
its establishment in 1994 up until today it
has, in a range of varieties, promoted the
idea of sustainable or balanced development as integration of economy, technology
and ecology, or life lived in harmony with
nature – emphasises the author.
Academician Ljubomir Berberović
took this occasion to refer to the appearance and meaning of Sarajevo publications
promoting environmental awareness: EKOOKO (launched in March 1991) and initial
issues of Fondeko Svijet.
The thematic block devoted to the
twentieth anniversary of FONDEKO also
includes articles about numerous ecologyrelated public discussions organised by this
Association in over twenty BiH towns, as
well as presentations of the Magazine in the
country and abroad.
The story about this anniversary
rounds up with the text written by Professor
Kasim Tatić, Ph.D., concerning the work of
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
ecology non-govermental organisations in
BiH. The author feels that the majority
among ENGOs in BiH and the region simultaneously work on environmental and
sustainable development issues, thus confirming the fact that environmental problems remain deeply interwoven in the fabric
of economic and social systems. However,
the capacity of NGOs to effectively influence politics and political debates stays limited by an absence of any clear authority
and responsibility in the area of environmental protection and management.
The second thematic block covers the
problem of floods that befell B&H in May
and August 2014, and the concerns of possible drinking water shortage in Sarajevo,
Capital of Bosnia and Herzegovina. The
text is authored by Tomislav Lukić and
Tarik Kupusović, Ph.D.
When the catastrophe reached its culmination, it became clear to everyone that
we were right in the focal point of a major
natural disaster, which no-one could have
predicted – writes Lukić.
Natura 2000 finalised a number of projects in Bosnia and Herzegovina, and their
effect and related experiences are presented
in a comprehensive and highly informative
feature. The projects resulted in making a
management plan concerning the areas of
extreme importance for biodiversity preservation (the locations of Vranica, Tišina and
Orjen), and communication strategy
NATURA 2000 in BiH.
In resent years, B&He records a considerable progress in packaging material and
packaging waste management. The text ti-
tled ‘How to Reach a Green Point’ draws attention to the activities of Ekopak Company, which offers the most efficient
possible solutions in this area, within the
framework governed by domestic law and
subordinate regulations. Their success is
also recognised at European level.
Good results in cooperation with nongovernmental sector are achieved by Cement Factory in Kakanj, a member of
Heidelberg Cement Group and winner of
our first reward ‘FONDEKO Seal’ granted
for their achievements in environmental
protection. This year, too, they realised
project ‘Let us Return Life to Quarries’ and
awarded best solutions.
This issue also includes works by our
regular contributors, most distinguished
Bosnian-Herzegovinian scientists, experts
and journalists in the area of ecology. They
are: horticulture engineer Ms Ana Mrdović,
author of text about leaves as the main producer of oxygen; Ms Senka Barudanović,
Ph.D. with her associates about new species
appearing in marshes; and Vojislav
Vujanović with the overview of photograph
exhibition by Ms Dubravka Šoljan, Ph.D.,
and a review of Photo-Monograph ‘BiH
Forests’ authored by Vladimir Beus, Ph.D.
and Sead Vojniković, etc.
A considerable space in this issue is devoted to the activities of ecology organisations and school sections in BiH, including
the action Let’s Do It - Million Seedlings in
One Day, with the emphasis on afforestation of landslide areas and the areas affected
by recent floods. Prepared by: H. Arifagić
Prisjećanje na osnivanje Fondeka
NOVO PROMIŠLJANJE O
ČOVJEKU I PRIRODI
Od osnivanja 1994. godine do danas u raznim varijantama promiče se ideja o održivom
ili uravnoteženom razvoju kao integraciji ekonomije, tehnologije i ekologije ili života u
ravnoteži s prirodom
Dr. Aleksandar Knežević
Ž
ivot u opkoljenom Sarajevu u
vrijeme rata u BiH bio je bogat,
težak i opasan. Ovdje se pomalo
dotiče bogatstva tog perioda - jedan
njegov segment se odnosi na druženje
i djelovanje ekologista. Bio je organiziran značajan broj stručnih i naučnih
skupova. Bili su česti susreti, razmjena
informacija i znanja. Vrlo brzo su se širile vijesti o predstojećim skupovima,
odziv je bio dobar. Čak je i kvalitet radova bio jako dobar. Mnogi su tvrdili
da u vrijeme mira nisu pisali tako kvalitetne radove, kao za vrijeme rata. Od
zaborava valja otrgnuti organizaciju
Kolokvija Akademije nauka BiH pod
nazivom “Rat i životna sredina” organiziran povodom svjetskog okolinskog
dana 4 i 5. juna 1993. godine.
U žiži aktivnosti bio je istaknuti publicista Nijaz Abadžić. Bio je 1992. godine uhapšen na Ilidži, ali je pod pritiskom bivše jugoslovenske naučne i
druge javnosti koji je išao do Beograda,
pušten iz zatvora. Dolaskom u Sarajevo
aktivira se i okuplja značajan broj ljudi
oko sebe. U toku rata priprema se i emituje TV emisija “Živjeti sa prirodom”.
Bila je to kombinacija arhivskih i novih
priloga. Sjećam se da sam učestvovao
u snimanju dvije emisije. Jednom prilikom u nekom dvorištu u Ul. Danijela
Ozme, a drugom u zgradi RTV na Alipašinom mostu. Do RTV doma sam
pješačio dva sata. U hodnicima doma
je bio mrkli mrak. Emisije su se pripremale i emitovale sa raspoloživom snagom električne energije od svega 1,5
kW (snaga bojlera u kupatilu).
Ono čega se posebno sjećam je izdavanje ratnog broja Časopisa Eko-oko
(broj 8, godina četvrta). Časopis nosi
datum septembar 1994. Aktivnosti na
izdavanju časopisa su trajale gotovo godinu dana.
Apel javnosti
U časopisu se upućuje i apel međunarodnoj eko-javnosti Zaustaviti rat,
na bosanskom i engleskom jeziku koga
potpisuju:
Akademik prof. dr Ljubomir Berbe-
rović, Akademija nauka i umjetnosti
RBiH
Miroslav Franjković, predsjednik Saveza za zaštitu i unapređenje životne
sredine RBiH
Nijaz Abadžić, nosilac nagrade OUN
Dr Aleksandar Knežević, Institut za
procesnu tehniku
Ibrahim Spahić, Međunarodni centar za mir
Ja sam u tom časopisu dao prilog
Mi ili tutori, upozoravajući da ukoliko
mi ne budemo vodili svoju okolinsku
politiku, da će je voditi naši tutori na
štetu države Bosne i Hercegovine. Upozoravao sam na ono što se danas događa. U uvodu sam bio napisao: Uko-
liko sami ne posvetimo odgovarajuću
brigu životnoj sredini, to će učiniti naši
sponzori i finansijeri iz inostranstva tjerajući nas da od njih kupujemo skupu
opremu za čišćenje gasova i voda.
U aprilu 1994. godine pročulo se da
u Sarajevo iz Sjedinjenih Američkih država dolazi dr. Rada Olbina, stručnjak
za čiste tehnologije, ekspert Svjetske
zdravstvene organizacije. Ne sjećam se
razloga tog dolaska, ali smo se bili dogovorili da Skupštinu Saveza za zaštitu
i unapređenje životne sredine BiH organiziramo u vrijeme njenog dolaska i
da je pozovemo da pristvuje skupštini.
Osnivačka skupština
Predsjednik Saveza je bio istaknuti
aktivista, čija agilnost i iskustvo su bili
garancija da se može krenuti u složenije
zahvate, Miroslav Franjković, dipl. ecc.
Skupština se održavala u zgradi Narodne
banke R BiH (danas: Centralna banka
BiH). S obzirom da sam bio svjestan
značaja i dubine društvene tranzicije
Sa osnivačke Skupštine FONDEKO-a
Foto: S.Vasiljević
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
3
4
Sa promocije časopisa Fondeko
bh. društva u toku rata, posebno nakon
rata, na skupštini sam predložio da se
osnuje nova nevladina ekologistička organizacija, na novim, širim principima,
gdje bi članstvo činili pretežno naučni
i kulturni radnici.
Prijedlog je bio prihvaćen i, kako to
obično biva kada neko nešto predloži,
bio sam zadužen da radim na tome.
Formirana je radna grupa koja je trebalo da sačini potrebne materijale za
osnivanje organizacije. Grupu su sačinjavali Nijaz Abadžić, Lidumil - Braco
Alikalfić i ja. Na prijedlog Brace Alikalfića predložili smo naziv organizacije
Fondeko, kovanice od fond i eko. Vidljivo je da je cilj organizacije bio stvaranje fonda za prikupljanje sredstava za
finansiranje projekata drugih organizacija. Pun naziv je: FONDEKO Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvalitet života. Pri tome smo
smatrali da je termin uravnoteženi sinonim za održivi.
Nas trojica osnivača smo kasnije
dobili članske karte sa rednim brojevima 1, 2 i 3.
Osnivačka skupština FONDEKO-a
održana je 10. septembra 1994. godine
u prostorijama Akademije nauka BiH
uz nastup Sarajevskog kvarteta pod ravnanjem maestra Dževada Šabanagića.
Ja sam imao zadatak da nabavim
100 DEM za materijalne troškove kafa, grickalice, sokovi, rakija lozovača
i trošak taksija (20 DEM - njemačkih
maraka) - za članicu kvarteta koju je
kod kuće čekala beba.
Pokretanje časopisa
Otišao sam u dvije banke, zamolio
po 50 KM, uz prijedlog da za uzvrat reF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
klamiramo banke. Od direktora prve
banke sam dobio 50 KM i nekoliko reklamnih plakata. Direktor druge banke
je dao 50 KM uz molbu da mu banku
ne reklamiramo kako ne bi i drugi dolazili po donacije. Koja je bankovna politika bila bolja - rekalmirati se ili ne teško je reći jer danas ni jedna od te
dvije banke ne postoji.
Osnivačka skupština, održana u
prostorijama Akademije nauka BiH,
bila je dobro organizirana. Podjeljene
su dužnosti i precizirano šta će ko da
govori. Na osnivačkoj skupštini izabran
je vrlo reprezentativan Upravni odbor.
S obzirom da je u Upravnom odboru bio svjetski afirmisani publicista
Nijaz Abadžić, pokrenuto je izdavanje
časopisa. Naziv časopisa Fondeko svijet
je predložio Braco Alikalfić. Dinamika
izdavanja časopisa bila je prilagođena
finansijskim prilivom (donacijama).
Iz priloga prof. dr. Dubravke Šoljan,
prve predsjednice Upravnog odbora
fondacije FONDEKO, objavljenog u prvom broju revije FONDEKO-svijet
(1/1997) stoji da Upravni odbor Fondacije, već od samog početka, radi na
neuobičajen način. Svaki član dobiva
svoj resor rada. Rad je volonterski, bez
ikakve nadoknade. Odbor se sastaje često, ispočetka čak sedmično, a kasnije
mjesečno ili prema potrebi. Razrađuje
se program rada, planira rad i traže putevi kako doći do materijalnih sredstava. U tome prva pomaže Soros fondacija. Nakon dobivanja rješenja o
registraciji Fondeka osniva se ured sa
potrebnom opremom. Ubrzo Upravni
odbor bira direktora, zatim Predsjednički savjet i izdavački savjet.
Prvi članovi
Prema Statutu Fondacije značajno
mjesto u njenom radu predstavljaju kolektivni članovi. Na adrese mnogih kolektiva, čija je djelatnost sukladna programskim sadržajima Fondeka, šalju se
pozivi za učlanjenje. Prvi se odaziva
Zavod za agropedologiju, a zatim slijedi
Osiguravajući zavod Sarajevo, koji ujedino postaje i prvi donator. Poslije njih
učlanjuje se još niz drugih kolektiva,
tako da ih danas ima trinaest i to ne
samo iz Sarajeva.
Već u prvoj godini rada, dok je još
rat razarao i pustošio Bosnu i Hercegovinu, nastoji se uspostaviti intenzivni
kontakt s javnošću. Održavaju se javna
predavanja, koriste se informativni mediji, drže se predavanja u Pedagoškom
zavodu, radnim kolektivima, a u okviru
različitih tema, u raznim varijantama
promiče se ideja o održivom ili uravnoteženom razvoju kao integraciji ekonomije, tehnologije i ekologije ili života u
ravnoteži s prirodom.
Časopis je okosnica razvoja FONDEKO-a. Njegovo izdavanje omogućava kontinuitet rada organizacije, a
djeluje široko, kako među učenicima,
tako i među stručnjacima različitih profila, uključujući i akademsku zajednicu.
Projekat organizacije Fondeko nije
bio do kraja razvijen, ali je vremenom
ova organizacija dobijala svoj profil.
Možda je predstojeće obilježavanje dvadesete godišnjice osnivanja FONDEKO-a prilika da se aktueliziraju ciljevi
i način rada organizacije, primije- njeni
vremenu – dvadeset godina kasnije Pred jubilejima Udruženja Fondeko
SARAJEVSKA GLASILA
EKOLOŠKE SVIJESTI
„Ekološka revija EKO-OKO“ i „Naučno-popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji
FONDEKO svijet“ pokrenuti su na ideji afirmacije života u ravnoteži s prirodom
Akademik Ljubomir Berberović
S
eptembra 1994. godine osnovano
je „Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvalitet života – FONDEKO“. Navršila se, dakle
dvadesetogodišnjica od dana osnivačke
skupštine, u Sarajevu, održane u prostorijama Akademije nauka i umjetnosti
BiH. Uz prisustvo neočekivano velikog
broja zainteresovanih, za ta ratna vremena, usvojeni su osnovni dokumenti o
načinu djelovanja i izabrani organi udruženja. Među malobrojnim inicijatorima
čitave akcije isticao se poznati zagovornik ekološkog osvješćivanja javnosti i
predani borac protiv raznih vidova nemarnog ili štetočinskog odnosa prema
čovjekovoj životnoj sredini - Nijaz Abadžić. Nešto više pojedinosti o ovom događaju donosi tekst dr Aleksandra Kneževića (Podsjećanje na osnivanje
FONDEKO-a) u najnovijem, tridesetosmom broju časopisa „Fondeko-Svijet“, koji je pripremljen za štampu.
EKO-OKO: Osam brojeva
Početak ozbiljnog ekološkog žurnalizma u Sarajevu i Bosni i Hercegovini
vezan je za pokretanje periodične naučno-popularne edicije posvećene pitanjima prirode, čovjeka i ekologije, koja
je nastala pod nazivom „Eko-Oko“. Revija „Eko-Oko“ počela je izlaziti u
martu 1991. godine, zahvaljujući nastojanjima nekoliko sarajevskih oblika
udruživanja. Štampano je i distribuirano ukupno šest svezaka (osam brojeva) ove periodične publikacije. U ime
izdavača u impresumu prvog broja su
potpisani Ibrahim Spahić i prof. dr. Tatjana Ljujić-Mijatović. Sve vrijeme izlaženja revije, dužnost glavnog i odgovornog urednika obavljao je Hajdar
Arifagić, novinar i urednik "Oslobođenja", poznati sarajevski "ekološki žurnalist". Nakon trogodišnjeg prekida u
izlaženju, uzrokovanog ratnim stanjem
u Sarajevu, septembra 1994. štampan
je posljednji, osmi broj „Eko-Oka“;
usljed nepovoljnih prilika, osmi broj je
imao nešto skromniju tehničku opremu. Svi brojevi „Eko-Oka“ bili su lijepog izgleda, izuzetno sadržajni i odlično uređeni. U reviji su stalno sarađivali najugledniji bosanskohercegovački i strani naučnici, stručnjaci i novinari iz oblasti ekologije. Kao suizdavači
revije su navedeni Ekološki pokret
„Skakavac“ i Savez za zaštitu i unapređenje životne sredine, dok se za izdavača potpisuje Ibrahim Spahić (rukovodilac Međunarodnog centra za mir
u Sarajevu, ustanove koja je u teškim
vremenima novije istorije Sarajeva i
BiH pokrenula i realizovala mnoge projekte, što su ogromno doprinosili izgradnji zavidne slike naše zemlje i njenog glavnog grada, u svjetskoj javnosti).
FONDEKO svijet:
Nastanak i prvi broj
Na osnivačkoj skupštini Fondeka
usvojeni su osnovni dokumenti o načinu djelovanja i izabrani organi udruženja. Osim toga, učesnici su insistirali
da u skladu sa osnovnom misijom
udruženja bude što prije pokrenut
štampani organ, koji bi zadovoljavao
potrebe informativnih i edukativnih akcija iz oblasti ekologije i zaštite sredine.
Nešto kasnije, u proljeće 1997. godine
ovaj zahtjev je ispunjen – pojavila se
revija pod nazivom „FONDEKO svijet“.
Od samog svog početka „FONDEKO
svijet“ je imao vrlo originalne žurnalističke i naučno-popularne koncepte i
sadržaje. Najveće zasluge za raznovrsne
sadržaje svakako su pripadale prvom
glavnom i odgovornom uredniku – Nijazu Abadžiću. Prvi broj je donio je nekoliko programskih tekstova, posvećenih predstavljanju FONDEKA i Revije.
To su prije svega članci iz pera Nijaza
Abadžića („Šta hoćemo“ i „Planetarni
patriotizam“), Kasima Tatića („Neprikosnovenost ekoloških kriterijuma“),
Aleksandra Kneževiča („Kultivisani
razvoj“) i Dubravke Šoljan („Prvi koraci
fondacije FONDEKO“).
Uvodni prilog Nijaza Abadžića naslovljen „Šta hoćemo“ nadahnuto formuliše program rada „FONDEKA“ pod
jednostavnim naslovom „Šta hoćemo“.
„U ime ljudskog dostojanstva i bolje
budućnosti, željeli smo, još dok je rat
trajao, a pogotovo kada prestane, da se
u Bosni i Hercegovini spriječi dalje nasilje nad prirodom i da se blagovremeno obavi liječenje i obnavljanje ranjene i uništene prirode.“
Zbog svoje operativne neposrednosti, osobito je interesantan prilog Dubravke Šoljan, prve predsjednice Upravnog odbora Fondacije. Nekoliko stavova
iz njenog članka „Prvi koraci fondacije
FONDEKO“, jasno i pregnantno izlažu
temeljne edukativne metode, zadatke i
ciljeve FONDEKA. „Već u prvoj godini
rada, dok je još rat razarao i pustošio
BiH, nastoji se uspostaviti intenzivni
kontakt s javnošću. Održavaju se javna
predavanja, koriste se informativni mediji, drže se sastanci u Pedagoškom zavodu i radnim kolektivima, a u okviru
različitih tema u raznim varijantama
promiče se ideja o održivom ili uravnoteženom razvoju kao integraciji ekonomije, tehnologije i ekologije ili – ideja
života u ravnoteži s prirodom.“ Teško
je zamisliti tačniji i jednostavniji pregled relevantnih principa i metoda djelovanja FONDEKA na područjima
obrazovnog i informacijskog sistema.
Moguće je takođe zapaziti kako
upadljivo komplementiraju najopštiji
idejni elementi u načelima i ciljevima
budućeg rada FONDEKA, kako su
iskazani u uvodnim napisima Nijaza
Abadžića iz prvog broja revije, sa operativnim projektom metoda djelovanja,
koji je sadržan u tekstu Dubravke Šoljan. To svjedoći o usaglašenosti stabilnosti i trajnosti osnovnih stavova redakcijske politike i o čvrstim temeljima
dobre međusobne saradnje sa organima
upravljanja fondacijom F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
5
6
Eho javnih tribina
BIĆE KAKO VI KAŽETE
Organizujući javne tribune i promociju revije u mnogim opštinama BiH FONDEKO se na
najneposredniji način uključio u edukaciju stanovništva o životnoj sredini i pomogao donošenju ispravne odluke o sudbini prirodnih resursa
Hajdar Arifagić
M
inulih dvadeset godina djelovanja Udruženja Fondeko
obilježeno je raznovrsnim i
bogatim djelatnostima, akcijama i manifestacijama. Posebno se pamte uvijek
dobro posjećene javne tribine i promocije revije Fondeko svijet organizovane u dvadesetak bosanskohercegovačkih gradova. Tamo smo išli na pozive
domaćina ali i na našu inicijativu sa
paketima revije čije su stranice još mirisale na štamparsku boju. Ti susreti sa
čitaocima i ekološkim aktivistima često
su poprimali karakter debate o aktuelnoj
ekološkoj situaciji i u znatnoj mjeri su
pomogli u kreiranju stava javnog mnijenja o pokrenutim pitanjima. A ona
su se uglavnom odnosila na davanje
koncesija za korištenje prirodnih resursa,
prije svega vodnih potencijala i izgradnju
malih hidroelektrana.
Nedavo preminuli Akademik Midhat
Usćuplić na velikom broju takvih tribina
održao je zanimljiva predavanja o “Milenijumskoj ocjeni ekosistema”. Prisutne
je često ostavio bez daha svojim stavom
o opasnostima koje prijete od izgradnje
tih elektrana, uzurpacije zemljišta, nezakonite eksploatacije šuma, ugrožavanju
biodiverziteta. Učinio je nezaboravnim
nekoliko takvih skupova a posebno one u
Zavidovićima i Mehurićima (općina Vitez).
Zavidoviće smo posjetili u trenutku
kada je trebalo donijeti odluke o davanju
koncesije za izgradnju osam malih hidrocentrala na rijeci Krivaji u što je
njemački gigant RWE bio spreman investirati 50 miliona eura.
Čuvari rijeka
Akademik Usćuplić je jasno rekao
da bi izgradnjom nekoliko planiranih
mini elektrana Krivaja presušila i sugerisao im da to ne dozvole.Od tadašnjeg
opštinskog načelnika Hakije Osmića
ekološki aktivisti, ribari, lovci i građani
su zatražili da zaustavi postupak davanja
saglasnosti na investicije u spomenute
centrale.
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Susreti sa čitaocima i ekološkim aktivistima često su poprimali karakter
debate o aktuelnoj ekološkoj situaciji
i u znatnoj mjeri su pomogli u kreiranju
stava javnog mijenja o pokrenutim
pitanjima
“Biće kako vi kažete”, rekao je načelnik
prisutnima što je propraćeno aplauzom.
Pomoć Fondeka tražili su i zaštitari
prirode u naselju Mehurići nadomak
Viteza. I ta tribina je pomogla mještanima da shvate koliko je važno sačuvati
vode, rijeke i ljepotu krajolika koje one
stvaraju. Ni tamo izgradnja elektrana
nije dobila zeleno svjetlo javnosti.
Jedna od prvih tribina još za života
Nijaza Abadžića (jedan od osnivača
Fondeka) održana je u Ljubuškom u
koji su se članovi Fondeka sa novim
brojem revije vratili nekoliko godina
kasnije i upravo u vrijeme kada su investitori kovali plan za zauzimanje tamošnjih vodotoka.
U Fondeku smo se uvijek radovali
takvim putovanjima po BiH. Tribina u
Mostaru održana je u hladnim prostorijama ali je po izrečenim porukama
Promocija u Zavidovićima
potpuno uspjela. A Bihać smo posjetili
u vrijeme jednog od sajmova Ekobis.
Dvorana u Jajcu bila je prepuna učenika
osnovnih škola radosnih što su dobili
Fondeko i brošure Ekologija i Okoliš,
izdanja našeg Udruženja. U Tešnju se
prisutnima obratio i akademik Ljubomir
Berberović, a na proputovanju kroz
Maglaj o stanju životne sredine razgovarali smo sa članovima eko udruženja
i predstavnikom opštine koji po resoru
brine o tome. Član Upravnog odbora
Fondeko, danas dopisni član ANU BiH
Vladimir Beus posebno se interesovao
za mogućnost formiranja drvoreda na
lijevoj obali Bosne na ulazu u grad.
Majske poplave 2014. godine ukazuju
da je to bila veoma razložna ideja.
Tribinu u Goraždu dogovorio je dr.
Himzo Popović, saradnik revije Fondeko
svijet, a tamo su nas dočekali prosvjetni
radnici zaduženi za rad ekoloških sekcija
u školama i predstavnici općine i kantona.
Tribina u Travniku održana je u
amfiteatru Univerziteta sveučilišta Vitez-Travnik što je bilo prilika da se
upozori i na ubrzani proces urbanizacije
Vlašića i opasnosti po okoliš koje iz
toga proizilaze.
Eho javnih tribina
Promocija u Tuzli
Domaćin u Tuzli bila nam je Kantonalna privredna komora koja je pokazala interes privrede da osjetljiva ekološka pitanja usaglašava sa predstavnicima civilnog sektora.
Čekamo nove pozive
Sa učesnicima zeničke tribine potpuno smo se saglasili o opasnostima po
zdravlje stanovništva od prekomjernog
zagađivanja vazduha i podržali njihovu
borbu za čist vazduh. Lijepe uspomene
nosimo sa tribina u Fojnici ali i Katoličkom srednjoškolskom centru u Visokom, turističkim radnicima i ekolozima
u Kraljevoj Sutjesci, članovima Udruge
Stari hrast iz Novog Travnika i Ozrenkom Fisić čije su nas umjetničke fotografije i aktivitet u zaštiti prirodnih i
kulturnih dobara ovog kraja veoma
dojmili. Imali smo čast da reviju promovišemo u tek otvorenim novim prostorijama udruženja Eko element iz
Bugojna gdje nam je dobrodošlicu poželio i Ismet Dedić dugogodišnji saradnik Fondeko svijeta.
Kroz visoki snijeg smo u jednom
danu otišli i vratili se iz Stoca da bi dali
podršku tamošnjim udrugama za zaštitu
ovog hercegovačkog bisera. Predavanja
su za ovu priliku imali dr. Mehmed
Cero, pomoćnik ministra za okoliš u
Ministarstvu okoliša i turizma FBiH i
inženjer hortikulture Ana Mrdović
Na velikoj svečanosti u Banjoj Luci
povodom dodjele zlatnih plaketa Internacionalne lige humanista i susreta
ugostiteljsko turističkih škola Banje
Luke, Mostara i Sarajeva o novom broju
revije koji je izašao tih dana i aktivnostima Fondeka govorila je tadašnja
predsjednica dr. Tatjana Naidhart.
Članovi naših ekoloških karavana
osim ovdje spomenutih bili su direktorica Udruženja prof. Halida Vuković,
sekretar Zumreta Begović, glavni urednici revije Alma Džinović i Hajdar Arifagić, novinarka “BH radija 1” Sanela
Habeš, a u Visoko nas je vodio akademik
fra Perica Vidić, a na nekim putovanjima
s nama, su bili Zdravko Raštegorac,
planinar i dokazani zaštitar prirode, te
gljivar Hajrudin Rudi Hasanbegović.
Reviju Fondeko promovisali smo
na sajmovima Energetika i Ecofair u
Beogradu na stručnom skupu o rješavanju otpada u velikim gradovima. Promotor je bio mr. Mladen Rudež, pomoćnik ministra za okoliš u Federalnom
ministarstvu okoliša i turizma. Internacionalni simpozij Lošinjski dani bioetike u svoj program je uvrstio izložbu
posvećenu Fondeku.
Obilježavajući dvadeset godina postojanja i rada Fondeko i redakcija Fondeko svijeta izražava spremnost da se
odazove na svaki poziv iz bilo kojeg
kraja Bosne i Hercegovine pa i zemalja
u okruženju kako bi predstavio reviju
ali i stručno i otvoreno razgovarao o
problemima i dilemama u zaštiti životne
sredine. Živimo u vremenu u kojem su
takvi susreti i razgovori veoma potrebni
ne samo sa stanovišta informisanja i
edukacije stanovništva već i očuvanja
prirodnih dobara koja poput šuma, vodotoka i tla u pojedinim krajevima BiH
šutke nestaju Obilježavajući dvadeset godina postojanja i rada Fondeko i redakcija
Fondeko svijeta izražava spremnost
da se odazove na svaki poziv iz bilo
kojeg kraja Bosne I Hercegovine pa i
zemalja u okruženju kako bi predstavio
reviju ali i stručno i otvoreno razgovarao o problemima i dilemama u
zaštiti životne sredine
Promocija u Ljubuškom
7
8
BiH u međunarodnim projektima
NADZOR GENETSKE RAZNOLIKOSTI ŠUMSKOG DRVEĆA
Glavni cilj projekta da odgovori na pitanje da li su populacije sposobne za opstanak u izmijenjenim uvjetima, te da li će razvoj šuma obuhvaćenih projektom biti normalan
Prof. dr. Dalibor Ballian
Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu
V
eć dugi niz godina EU pokreće
program LIFE koji je temeljni
instrument za očuvanje prirodnog nasljeđa, tako je za periodu
2014-2017, a jedan od odobrenih projekata je LIFEGENMON, – Razvoj Sistema genetskog nadzora genetske raznolikosti šumskog drveća. U projekt je
kao vanjski suradnik uključen Šumarski
fakultet iz Sarajeva, a glavni nositelj i
koordinator projekta je Šumarski institute Slovenije.
Kako imamo više poimanja biološke
raznolikosti, ipak je važno naglasiti da
je temeljna razina raznolikosti ona genetska. Za mnoge koji nisu upućeni
ona je nevidljiva ili imaginarna, ali za
znanstvenike uvijek na prvom mjestu.
Druge razine su raznolikost vrsta, ekosistema i krajolika. Ta za neke sakrivena
biološka raznolikost za sada je jako
malo uključena u sustav nadzora očuvanja prirode, a posebno šuma kao obnovljivog prirodnog resursa, iako se
otom nadzoru govori u većinu nacionalnih šumskih programa zemalja Europe. Europske i nacionalne strategije
očuvanja okoline utemeljene su na održivom gospodarenju šumama na osnovu
očuvanja biološke raznolikosti, počevši
od genetske razine. U Bosni i Hercegovini, takav dokument nije urađen za
FBiH, dok je u RS urađen već prije godinu dana.
Kako smo svjedoci stalnih promjena
u okolini, a najviše se govori o klimatskim promjenama, posebnu pažnju trebamo usmjeriti na uzgojne mjere koje
se provode u šumarstvu. Razlog je u
tome što one značajno utječu na drveće
kao evolucijska snage, a što izravno
vodi promjenama u genetskoj strukturi
šumskog drveća. Time se utječe na
adaptacijski potencijal šuma u izmijenjenim uvjetima okoline. Zbog toga
treba očekivati da će nadzor nad genetskom raznolikošću dati podatke koji
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
omogućavaju predviđanje promjena u
populacijama šumskog drveća tijekom
vremena. Zato je i glavni cilj projekta
da odgovori na pitanje da li su populacije
sposobne za opstanak u izmijenjenim
uvjetima, te da li će razvoj šuma obuhvaćenih projektom biti normalan.
Kao primarni cilj projekta nameće
se određenje optimalnih indikatora za
praćenje promjena na genetskoj razini
u vremenu. Na temelju dobivenih rezultata trebat će uraditi stručne smjernice
za praćenje genetske raznolikosti te relevantne dokumente na razini entiteta
i države koji će poslužiti za glavne kreatore politike na nacionalnoj, regionalnoj
i europskoj razini. Može se očekivati
uspjeh projekta, ako se strateški dobro
isplanira njegovo širenje na više i niže
razine vlasti, te javno mnijenje, kroz
uključivanje javnosti i različitih ciljnih
grupa. Provođenjem aktivnosti na općem povećanju svijesti i razumijevanja
o značaju šuma za svako društvo, te
kroz obrazovanje na različitim razinama,
uz uključivanje stručnjake iz oblasti šumarstva, vlasnike šuma, kao svih odgovornih osoba za pripremu strategija
i provođenje politika u šumarstvu.
U okviru projekta su planirane sljedeće aktivnosti i rezultati:
razviti sistem genetskog nadzora
šumskih genetskih izvora za 7 izabranih vrsta ili grupa vrsta na transektu između Bavarske i Grčke, gdje
pripada i Bosna i Hercegovina
osnovati dvije pokusne plohe za genetski nadzor bukve (Fagus sylvatica)
i jele (Abies alba kompleks / Abies
borisii-regis) u svakoj zemlji partnera
u projektu,
izraditi baze podataka o demografskim i genetskim podacima šuma,
determinirati i ekonomski procijeniti
maksimalnu i optimalnu kombinaciju
pokazatelja genetske raznolikosti,
pripremiti protokole za genetsko praćenje i prikupiti ih u Priručniku za
šumski genetski nadzor,
pripremiti tehničke smjernice i obuku
za osobe koje će raditi na genetskom
nadzoru,
pripremiti sustav za primanje odluka
o izboru razine genetskog nadzora
na temelju procjene izvodljivosti i
ekonomičnosti postupka,
prikupljati i ocijeniti tehničke, pravne
i programske podatke na nacionalnom, regionalnom i europskom nivou za održavanje i praćenje genetske
raznolikosti,
pripremiti temelje za razvoj zakonskih
i strateških dokumenata, te razvoj
politike na nacionalnom i europskom
nivou, koji će omogućiti dugoročni
nastavak projekta uz primjenu nadzora genetske raznolikosti šumskog
drveća i time procijeniti adekvatnost
mjera da se upravljanje šumama prilagodi promjenama u izmijenjenim
uvjetima okoline.
U ovaj međunarodni projekt su
uključene sljedeće institucije: Šumarski
institut Slovenije (koordinator); Zavod
za šume Slovenije; Zavod Centar za informiranje, suradnju i razvoj nevladinih
organizacija; Bavarski institut za šumsko
sjeme i sadnice; Aristotel univerzitet u
Solunu; Direktorat za šume u Trakijskoj
Makedoniji; i eksperti, članovi Savjetodavnog odbora projekta – nacionalni
povjerenici iz BiH, Hrvatske, Srbije,
Makedonije i Austrije, te eksperti iz
programa EUFORGEN i predstavnici
ministarstva Bavarske, Slovenije i Grčke.
Projekt je započeo prvog srpnja
2014. sa velikim intenzitetom – pregledom stanja u šumarstvu, naročito na
području očuvanja šumskih genetskih
resursa, postojećih nadzora i zakonskih
osnova u svim zemljama koje su pobrojane. Voda, život i smrt
VODA JE OGLEDALO
LJUDSKE SAVJESTI
„Voda kruži planetom, teče kroz naša tijela i širi se čitavim svijetom. Kad bismo bili u stanju
pročitati informacije sadržane u pamćenju vode, čitali bismo pripovijest epskih razmjera.“
(Masaru Emoto)
Tomislav Lukić
P
rotekla, 2014., godina nedvojbeno nam je pokazala da živimo
u doba krize vode, ali ne zato što
je nema dovoljno za naše potrebe, već
zato što smo krizu izazvali katastrofalno
lošim upravljanjem vodama. Posljedice
osjećaju milijuni ljudi, ali i naš okoliš.
Njezina neprocjenjivost postaje vidljivom tek u njezinoj odsutnosti ili velikom suvišku, a pravu vrijednost dobiva
tek onda kad izvor presuši.
H2O i puno više od tog
Voda je pokretač života Zemlje i
njezinih stanovnika i najvažniji je kemijski spoj. Nalazi se svuda oko nas i
njena količina je vrlo stabilna, jer u prirodi ne dolazi do značajnijih gubitaka
niti povećanja količina vode. Mijenja
svoje oblike u kojima je prisutna i jedini
je kemijski spoj koji dolazi u sva tri
agregatna stanja. Voda koju pijemo iz
boce kao mineralnu možda je u prošlosti bila dio sjevernog pola ili neke
rijeke u Sibiru. Voda je vrlo važan akumulator i transformator svih energija
na Zemlji i u svemiru, a samim time je
i nositelj klime.
Prvi živi organizmi razvili su se
upravo u vodi, a voda je i danas stanište
najvećem broju biljnih i životinjskih zajednica. Žeđ za njom nam je usađena
životom, pa ne možemo živjeti bez vode
jer ona čini glavnu strukturu svih živih
organizama. Sva bića je jednostavno
trebaju i sva za njom žude. Mi smo i u
majčinoj utrobi bili u vodi, a kada smo
došli na ovaj svijet, okupali su nas opet
vodom. Naše je tijelo oko 70 posto
voda, koja se mora zamijeniti svakih
pet do deset dana. Voda podržava sve
funkcije našeg tijela, svaki proces koji
pretvara hranu u krv, kost i mišiće. Ona
je sastavni dio većine stanica u našem
tijelu, najveći dio naših krvnih i limfnih
sustava čini voda koja ujedno prenosi
hranu i kisik u stanice, a iznosi štetne
tvari. Pomaže u pročišćavanju krvi u
bubrezima kako bismo se riješili toksičnih tvari, a pomaže u uravnoteživanju
naših elektrolita koji kontroliraju krvni
tlak. Stalno je mazivo koje ovlažuje oči,
usta i nazalne putove. Kad ju unosimo
u organizam osvježava naše tijelo ako
je vruće i izolira ga od hladnoće ako je
hladno.
Čovjek uzrok krize
Mi ljudi smo nedvojbeno i uzrok
krize vode. Zahvaljujući tehnološkom
razvoju i napretku znanosti, u zadnja
dva stoljeća došlo je do velikog rasta
broja stanovnika na Zemlju. Danas smo
jedna od najbrojnijih - ali i superiorna
i na vrhu hranidbenog lanca - vrsta koja
trenutno upravlja procesima na štetu
drugih vrsta. Na dan kad sam se rodio,
prije 54 godine, bio sam 3.067.407.264
stanovnik, a na dan kada ovo pišem
nas, ljudi, ima 7.250.000.000 (www.populationaction.org). Svake sekunde nas
ima dvoje više nego prethodne ili gotovo dvjesto tisuća svaki dan. Broj ljudi
na Zemlji povećava se svake godine za
otprilike 72.000.000, što je više od populacije Njemačke. Nema sumnje da će
se progresija rasta ljudske populacije
nastaviti još neko vrijeme, međutim kapaciteti Zemlje ne mogu podnijeti nekontrolirani rast u nedogled. Pojedini
znanstvenici kažu kako je maksimalni
kapacitet našeg doma 12 milijardi ljudi.
Svatko od nas ima svoje dnevne potrebe
za hranom, vodom, odjećom, energijom i krovom nad glavom. Usto nam
je potrebno liječenje, obrazovanje, ali i
zbrinjavanje otpada koji proizvedemo.
Ispunjenjem ovih prohtjeva potvrđujemo svoju dominantnost i već smo tisućama godina prijetnja svim drugim
vrstama s kojim dijelimo zajednički
dom. Mi smo predatori koji jedemo sve
druge jestive vrste, a one koji ubijaju
nas i jedu naše meso nazivamo ljudož-
derima. Nas više ne smije nitko ubijati
osim nas samih.
Svjesni smo kako danas veliki broj
ljudi nema ispunjenje svojih dnevnih
potreba za hranom i vodom, dok je
standard koji ima Europa i Sjeverna
Amerika nedostižni san za veliki dio
stanovnika Afrike. Po najnovijim podatcima, preko milijardu ljudi nema
pristup pitkoj vodi, dok je problem
hrane još veći jer smo resurse tla uvelike
iscrpili. Povećanje broja stanovnika za
72 milijuna godišnje zahtjeva dodatno
iscrpljivanje resursa koji svakim danom
postaju sve skromniji. Ako dođe do
urušavanja cjelokupnog ekosustava planete, urušit će se razvijeni i nerazvijeni
jednakom brzinom.
Zaprepašćujuće brojke
Prema podacima OUN-a danas 1,5
milijarda ljudi nema čistu vodu za piće,
a u sljedećih 25 godina taj će se broj
popeti na oko 5,4 milijarde. Gotovo
80% oboljenja u zemljama trećeg svijeta
uzrokovano je uzimanjem onečišćene
vode, oko četiri milijuna ljudi godišnje
umre zbog korištenja nečiste vode.
Dnevna potrošnja iznosi oko 140 litara
po osobi, a za piće i kuhanje potrošimo
samo 3 do 6 litara, odnosno oko 3,5%
ukupne potrošnje. Za održavanje higijene poput pranja posuđa potrošimo 4
do 7 litara, za čišćenje u stanu 5 do 10,
za pranje rublja 20 do 40, za kupanje i
tuširanje 20 do 40, za tjelesnu higijenu
bez kupanja još 10 do 15 litara i za ispiranje WC-a 20 do 40 litara. Dakle,
preko 96 % korištene vode vratimo u
prirodu kao onečišćenu. Za samo 24
sata broj stanovnika na Zemlji poraste
za 172.800, a toliko osoba zagadi nevjerojatnih 23.328.000 litara pitke čiste
vode. Svakoga dana oko dva milijuna
tona otpada, uključujući industrijski otpad i kemikalije, te otpad iz poljoprivrede, odlazi u vodu. Iako je raspoloživa
količina pitke vode od postanka prvih
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
9
10
Voda, život i smrt
civilizacija do danas ostala gotovo nepromijenjena, zbog porasta stanovništva raspoloživa je količina vode po stanovniku drastično pala.
Kako bi ova invazija dobro nam
poznate vrste koju nazivamo Homo sapiens ostvarila svoj prostor za življenje
i nova staništa krenula je u osvajanje.
Tako danas imamo nevjerojatan rast
gradova. Prije 40 godina na Zemlji su
postojala 53 grada koja su imala više
od deset milijuna stanovnika, a već
2007. bilo ih je 286. Broj stanovnika u
urbanim sredinama raste nevjerojatno
brzino. U Lagosu, glavnom gradu Nigerije, broj stanovnika svakog se sata
povećava za 58 na sat, dok se Dhaki,
glavnom gradu Bangladeša povećava
za 50 (National Geographic Atlas of the
World - Ninth Edition 2011.)
Geja je živa
U posljednjih 200 godina od prirode smo oduzeli mnogo kako bismo
dali prostor ljudima. Nemilice smo
istrijebili neke vrste oduzimajući im stanište, a da ih nismo niti upoznali niti
znanstveno zabilježili. Povećavajući
prostor sebi, ukrotili smo sve naše rijeke. A jesmo li ih posve ukrotili?
Nemili događaji iz svibnja 2014. godine jasno su nam pokazali tko je gospodar života i smrti i kome se moramo
nakloniti. Geja - planet Zemlja, kako
je naziva engleski znanstvenik James
Lovelock koji još tvrdi kako je ona živa,
nebrojeno puta nas upozorava: Poštujte
prirodu, živite u skladu sa njom, jer
Geja može postati rušilački faktor.
Prirodna pojava velikih poplava
koje su pogodile našu zemlju u svibnju
2014. godine pokazuje koliko smo nespremni suočiti se s lošom voljom Geje.
Nevjerojatne količine oborina koje su
pale u slivu rijeke Save u samo tri dana
dovele su do naglog povećanja vodostaja koji je poharao neke naše gradove
i sela. Voda je odnijele desetke života,
ali je napravila ogromnu materijalnu
štetu od koje ćemo se oporavljati godinama.
Kad dobar sluga postane
loš gospodar
Područje niskog tlaka zraka imenovano “Yvette” ili “Tamara” (neki su je
nazvali i ciklonom) uzrokovalo je najgore poplave u razdoblju od 14. do 16.
svibnja. Dan ranije, 13. svibnja, kako je
polarni zrak iz srednje Europe prodirao
na mediteranski bazen, nad Jadranskim
se morem formiralo područje niskog
tlaka. Hladna polarna zračna masa naišla je na vlažni suptropski zrak stvarajući vrlo nizak tlak. Sutradan se ciklona
premjestila nad jugoistok Europe i postala stacionarnom. Rezultat toga premještanja bile su ekstremno obilne kiše
Satelitski snimak oluje Yvette nad Europom 15. svibnja 2014.
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
koje su pale u ovom dijelu Europe, a
Srbija (područje oko Beograda) i Bosna
bile su najviše pogođene. Ogromne količine oborina (po neslužbenim procjenama oko 5 milijardi kubnih metara
vode palo je na površinu od 50.000 kvadratnih kilometara), nezabilježene u
posljednjih 120 godina, pale su u samo
48 sati. Svi priređeni odvodni sustavi kanalizacija, kanali za oborinske vode
i korita rijeka nisu mogli prihvatiti tolike količine oborina. Do 20. svibnja u
pogođenom je području najmanje 49
ljudi poginulo od posljedica poplava, a
stotine tisuća bilo je prisiljeno napustiti
svoje domove. Velike količine kiše su
uzrokovale podizanje vodostaja rijeka
do razina koje nisu zabilježene u povijesti meteoroloških mjerenja i uzrokovale poplavu naselja u okolnim nizinama nanoseći veliku štetu poljoprivredi i gospodarstvu. Pogotovo je
bilo kritično u planinskim predjelima,
gdje su se rijeke pretvorile u velike bujične vode koje su stvorile ogromnu
štetu.
Nevjerojatna i iznenađujuća je bila
brzina kojom je vodostaj rastao. Stanovnici su bili potpuno nepripremljeni i
iznenađeni silinom i količinom vode.
Kada su razmjeri katastrofe dosegli vrhunac, svima je postalo jasno da se nalazimo u žarištu najveće prirodne nesreće koju nitko nije mogao predvidjeti.
Razorna snaga vode rijeke Bosne s lica
zemlje je obrisala život u Maglaju i Doboju, dok je na samom ušću u Savu
istim vodama poplavljen grad Šamac,
a zaobalnim vodama i Općina Domaljevac. Dramatično je bilo i za sva naselja u dolini rijeke Spreče, gdje je ugrožena bila brana jezera Modrac, čija bi
havarija izazvala neviđenu katastrofu.
U Savu su se slile velike količine
vode koje su pritiskale nasipe raskvašene dugotrajnim povremenim oborinama. Savski nasipi su popustili u
Prudu i u općini Odžak poplavili oko
1600 obiteljskih kuća i gospodarstava.
Probijen je i nasipa u općini Orašje i
distriktu Brčko te je stradalo oko 2500
domaćinstava. Gotovo cijelo područje
Semberije s gradom Bijeljinom poplavile su vode Drine i Save. Popustili su
nasipi i u Hrvatskoj u Rajevom selu, te
je poplavljeno oko 4367 stambenih jedinica. Kako su tada izvijestile mnoge
agencije, nevjerojatne poplave na europskome jugoistoku su pogodile više
od 1.600.000 ljudi. Poplavne vode su
svom razornom snagom uzrokovale i
2.000 klizišta i odrona, dodatno jačajući
Voda, život i smrt
Kuće, okućnice, gospodarski objekti i poljoprivredno zemljište pod vodom
efekt prirodne katastrofe. Na cijelom
područjju (Hrvatska, BiH, Srbija) više
od 100.000 domova, 230 škola, tvrtki,
cestovnih i željezničkih prometnica
uništila je poplava. Materijalna šteta je
bila ogromna i vratila je tri države nekoliko godina unatrag.
Ogledalo ljudske savjesti
Prirodne katastrofe su prijetnja i
izazivaju dalekosežne posljedice gdje
god se dogodile. Međutim, kad pogode
društvo koje još nije saniralo posljedice
rata i koje trpi društveno-ekonomski
(recesija) i politički stres, njihove posljedice postaju dalekosežnije od trenutne ogromne cijene u životima, imovini i gospodarstvu životu. Ove
svibanjske poplave otkrivaju u svojoj
razornoj destrukciji i slabost institucija,
neefikasnost vlada i često ravnodušnost
i kratkovidost političara i tehnokrata
koji se nisu ustručavali i ove procese
politizirati. Poplave su otkrile ‘zajedničku dinamičku realnost’ u kojoj je solidarnost među građanima lako prevladala politički stvorene administrativne
i etničke granice. Na vrhuncu krize, pa
i kasnije, građani su pomagali građanima jer je izostala reakcija institucija.
Ideja o zajedničkim vrijednostima i sućut koja izaziva akciju ponovno je izbila
na površinu.
Voda se povukla početkom lipnja
ostavljajući kataklizmične prizore. Trupla uginule stoke, izlivene septičke jame
i gnojnice, hrpe razbacanog komunalnog otpada prijetile su širenjem epidemija i različitih razornih bolesti.
Očajni stanovnici u zaštitnim odjelima
i maskama pokušavali su spasiti ono
što se može. Voda je odnijela stanovnicima poplavljenih područja normalan
život i materijalne vrijednosti i žurno
im je trebala pomoć. Najtraženija je ponovo bila voda. Čista, pitka voda. Uz
toliko vode koja je unesrećila ogroman
broj ljudi, ponovo nam je nasušno bila
potrebna voda. Ostali smo opet žedni
pored velike vode.
Ovu prirodnu katastrofu teško je
bilo predvidjeti i preventivno djelovati.
Međutim, mi smo svojim aktivnostima
u posljednja dva stoljeća uvelike doprinijeli razmjerima poplave i svakako
snosimo dio odgovornosti. Da bismo
si stvorili prostor za poljoprivredu i stočarstvo te izgradnju naselja u plodnim
dolinama, gradeći nasipe ukrotili smo
rijeke i time im oduzeli prirodni prostor
za širenje tijekom većih vodostaja i ubrzali protok. Izgradili smo cijeli niz
umjetnih jezera kako bismo iskoristili
energiju vode, mijenjajući pritom krajolike i cijele ekosustave. Oduzeli smo
od prirode podzemne tokove vode
(Gornji horizonti u dolini Neretve), a
da ih uopće nismo dobro poznavali.
Možda su ove poplave još jedno upozorenje Geje koja nam kaže da je voda
ogledalo ljudske savjesti.
Čovjek je nekada davno prvi put
sebe ugledao - u vodi nekog potoka, rijeke ili jezera i voda mu je vrlo dugo
služila kao jedino ogledalo. I danas nam
voda većine rijeka i jezera može poslužiti kao ogledalo, jedino što se mi više
ne želimo pogledati u njemu. Već
znamo koliko su slabe šanse vidjeti nešto, a možda se i podsvjesno bojimo
kako bi ono malo što bi se možda i moglo nazrijeti – pokazalo našu pravu
sliku F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
11
12
Urbano i komunalno
HOĆE LI U SARAJEVU
PRESUŠITI ČESME
Hoće, ako se dugogodišnja praksa hitno ne promijeni. Dakle na pitanje postavljeno u naslovu,
moj stručni i građanski odgovor je potvrdan (uslovno)! I to iduće godine, ili najkasnije za 23 godine. Hvala FONDEKU što je pokrenuo ovo pitanje u pravo vrijeme, kada ima još malo
vremena da se takav razvoj događanja spriječi. Ovaj tekst treba shvatiti kao obrazloženje
Prof. dr. Tarik Kupusović
Institut za hidrotehniku Građevinskog
fakulteta u Sarajevu
P
očetkom februara ove godine, u
Sarajevu se u kafićima na Ferhadiji kafa pila napolju, a istovremeno je u Sloveniji i Vojvodini bilo višednevno olujno nevrijeme i mećava,
sa ogromnim štetama. Na tada održanom skupu “Klimatske promjene i
BiH”, upozoreno je na mogućnost da
nakon veoma blage zime u Sarajevu,
praktično bez kiše i snijega čak ni na
olimpijskim planinama, bude veoma
sušno ljeto i potpuna nestašica vode.
Razlog: podzemne akumulacije nemaju
se čime napuniti - nema snijega koji bi
se topio, kako je to uvijek bilo. Međutim, u maju su bile obilne padavine,posljedično i poplave, koje su na mnogim
mjestima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji nadmašile sve do tada izmjerene vrijednosti. A ljeto, nikad više padavina u posljednjih 120 godina, od kad se kod nas
mjeri! Podzemne akumulacije su se djelimično napunile, i uz povećane napore
ljudi u sarajevskom Vodovodu, nakon
promjene Uprave i određenog povećanja cijene vode, prošlog ljeta je bilo relativno malo redukcija vodosnabdijevanja.
Kratak istorijat
Sarajlije su ponosne na svoj kult
vode i brojne vodovode građene otvorenim kanalima, od glinenih i drvenih
cijevi, još od osnivanja grada. Posljednjih godina Osmanske vladavine, u
Sarajevu je bilo 156 javnih česama i 68
raznih vodovoda, ukupne dužine 55 kilometara. Dolaskom Austro-Ugarske,
već 1889. g. izgrađen je prvi moderan
vodovod Moščanica, što za Kantonalno
javno komunalno preduzeće “Vodovod
i kanalizacija” Sarajevo (ViK) predstavF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
lja i godinu osnivanja. U nastavku je
zahvaćen i priključen niz manjih vrela
oko Sarajeva - Crnil, Kovačići, Sedrenik, Soukbunar i druga, sa stalnim širenjem vodovodne mreže i izgradnjom
rezervoara. Zbog evidentne nestašice
vode, 1912. g. počinje izgradnja Jahorinskog vodovoda, koji je dovršen iza I
svjetskog rata.
Poslije II svjetskog rata, gradi se
zahvat na Tilavi sa filterom, dovršenim
1965. godine. Sve veća zahvatanja vode
pumpanjem iz podzemne akumulacije
u Sarajevskom polju započinju 60-tih
godina, u početku sa skromnih, ali održivih 600 do 900 l/s, da bi 80-tih to postalo dominantno izvorište od 3.000 l/s,
sa vještačkom infiltracijom, i velikim
problemima ljeti, zbog stalnog trenda
opadanja dinamičkih rezervi podzemnih voda. Krajem 80-ih je projektovana
akumulacija Bijela Rijeka, radi dugoročnog rješavanja vodosnabdijevanja
Sarajeva. Pripremni radovi su već bili
izvedeni neposredno pred rat ‘92-95,
koji je, međutim, sve prekinuo. U ratu
se praktično nije ništa crpilo iz Sarajevskog polja, nego je Sarajevo imalo
vrlo reducirano, alternativno vodosnabdijevanje s izvorišta u Pivari i nekih
drugih manjih vrela, te kasnije i prečišćavanjem Miljacke.
Skoro potpuno devastirano u ratu,
u prvim poslijeratnim godinama je
Kantonalno javno komunalno preduzeće “Vodovod i kanalizacija” Sarajevo,
uz pomoć stranih donatora i Vlade
Kantona Sarajevo, doživjelo potpunu
preobrazbu u obnovi i razvoju cjelokupnog sistema. Potpuna normalizacija
u pogledu snabdijevanja grada vodom
postignuta je tek augusta ‘98. godine
uključivanjem novog izvorišta Sokolovići, kada su prestale redukcije vode, te
(ponovo) uvedeno njeno plaćanje, s cijenom od 1 KM/m3, ukupno za vodo-
Zbog dugoročne neodrživosti intenzivnog korištenja kapaciteta Sarajevskog polja, urađene su studije i idejni
projekti za akumulaciju Crna Rijeka,
koja je sada, u novoj teritorijalnoj organizaciji BiH, postala alternativa za
dugoročno rješavanje vodosnabdijevanja Sarajeva. Međutim, već gotovo
15 godina, na tome se ništa ne radi
snabdijevanje i odvodnju otpadnih
voda. Tokom narednih nekoliko godina, Vlada Kantona Sarajevo ulagala
je u Vodovod velika finansijska sredstva
iz vlastitog budžeta (a ne iz sredstava
prikupljenih plaćanjem za uslugu vodosnabdijevanja), čiji je najveći dio bio
usmjeren za opravku kvarova i rekonstrukciju vodovodne mreže.
Pošto se podzemna akumulacija u
Sarajevskom polju “oporavila” tokom
rata, tj. nivoi vode su se povratili uslijed
petogodišnjeg praktičnog prestanka
zahvatanja, problema sa vodosnabdijevanjem neko vrijeme nije bilo. Ipak,
zbog dugoročne neodrživosti intenzivnog korištenja kapaciteta Sarajevskog
polja, urađene su studije i idejni projekti
za akumulaciju Crna Rijeka, koja je
sada, u novoj teritorijalnoj organizaciji
BiH, postala alternativa za dugoročno
rješavanje vodosnabdijevanja Sarajeva.
Međutim, već gotovo 15 godina, na
tome se ništa ne radi
Današnje stanje
Gradski vodovodni sistem danas
opskrbljuje stanovnike, institucije i privredu Sarajeva u četiri gradske općine
(Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i
Novi Grad), te Ilidži i Vogošći. Glavni
resursi su podzemne akumulacije na
lokalitetu Sarajevsko polje - Bačevo, Konaci, Sokolovići i Stup, sa kojih se pumpanjem obezbjeđuje 90% ukupnih ko-
Urbano i komunalno
ličina vode, te 10 vrela i 3 filterska postrojenja, ukupno od 2.300 do 3.500 l/s,
zavisno od potreba, odnosno sezone.
Dužina primarne i sekundarne vodovodne mreže iznosi 1.100 km (od čega
je 170 km azbest-cementnih cijevi, koje
svakako treba zamijeniti), te 500 km
priključne mreže. U okviru vodovodnog sistema postoji 47 zona snabdijevanja, 36 bunara, 55 rezervoara, 24
pumpne stanice sa 79 pumpnih agregata, te višehidrofleks postrojenja. Telemetrijski sistem omogućava daljinski
nadzor i upravljanje skoro svim izvorištima i pumpnim stanicama.
Međutim, redukcije vodosnabdijevanja u noćnim satima u pojedinim dijelovima grada su posljednjih godina
gotovo stalno prisutne! Nekoliko ljeta,
prethodnih sušnih godina, sistem je bio
gotovo pred kolapsom, kada je uredno
vodosnabdijevanje uživalo samo manji
dio Sarajlija. Ovog, veoma kišnog ljeta
2014, redukcija nije bilo previše, ali je
ipak neprihvatljivo da recimo na II
spratu zgrada kod Latinske ćuprije
noću ni danas nema vode od 24 do 05
sati (osim kada u Sarajevo dođe VIP
osoba, kao npr. predsjednik Ivo Josipović, ili Angelina JolieJ)!
Vodovod navodi da su tehnički ili
stvarni gubici vode (curenja na cjevovodima) 61%, a prividni (administrativni) gubici da iznose 10%, te je tako
neoprihodovana voda čak 71%. Po drugim podacima, takođe, iz samog Vo-
Miljacka
Foto: M. Borović
dovoda, ukupni gubici (neoprihodovana voda) su čak 77%! Dakle, od 100
litara vode koja krene sa Bačeva i sa
drugih izvorišta, samo oko 23 litra
dođu do potrošača, evidentiraju se i za
njih se napravi račun, za koji još nije
izvjesno da će uvijek biti i plaćen!
I još nešto - prilikom svake obustave
vodosnabdijevanja, cijevi se napune
zrakom ili okolnom nečistom vodom
iz podzemlja. Kod ponovnog uspostavljanja snabdijevanja, taj zrak ili nečista
voda pokreće vodomjere i registruje se
kao potrošnja pitke vode! Obrnuto, naravno, ne važi, jer se vodomjeri ne
mogu okretati naopako. Zato svi racionalni potrošači vode, svoje slavine ne
otvaraju čim voda dođe, nego puste da
to drugi učine - tj. da “potroše” zrak i
nečistu vodu nakupljenu u mreži. Ali,
to je samo mala preraspodjela između
potrošača, a ViK svejedno izmjeri i protok zraka i nečiste vode! Sve je to, znači,
u onih 23 (ili 29)% količina, za koje
ViK ispostavlja i naplaćuje račune! A
ostalih 77 (ili 71)%? Kako u obraćanju
javnosti 9.11.’11. g, na pres konferenciji
u Kantonu povodom (pokušaja) poskupljenja vode, reče prijašnji direktor
ViK-a “tu izgubljenu vodu ne plaćaju
građani”(još uvijek se može naći na
www.klix.ba)! Pa naravno da se silna
curenja ne fakturišu, jer nemaju kome,
ali su uračunata u jediničnu cijenu onoga
što se fakturiše! Dakle, sve to plaćaju
potrošači - građani i privreda Sarajeva.
Svjetska asocijacija za vode je uspostavila sistem za ocjenu kvaliteta upravljanja vodovodnim sistemom na
osnovu vrijednosti fizičkih gubitaka.
Taj indikator se zove Infrastrukturni
Indeks curenja (ILI) i pokazuje koliko
puta su fizički gubici u sistemu veći od
neizbježnih gubitaka. Na osnovu vrijednosti ovog indeksa, većina vodovoda
u svijetu danas prikazuju stanje upravljanja svojim sistemom. Najmanja vrijednost indeksa je 1 i predstavlja najbolje stanje, jer se tada u sistemu gubi
vode samo onoliko koliko je neizbježno
i ne više od toga.Vodovodi u zemljama
u razvoju, koji imaju vrijednost ovog
indeksa veću od 16 ocjenjuju se sa “Katastrofalno loše upravljanje sistemom i
korištenje vodnih resursa”. Prema podacima sa web stranice Vodovoda Sarajevo, Infrastrukturni indeks curenja
u vodovodu Sarajevo iznosi 28, tj. gubici su čak 28 puta veći nego što bi mogli biti! Ako je 16 “katastrofalno”, šta li
je tek 28? Čudo je da uopšte imamo
vodu u stanovima i uredima! Popravljaju se samo “hitni kvarovi” i oni “koji
se vidno ističu i prave štetu”, kako piše
na web stranici ViK-a.Takođe, piše da
se “stepen sigurnosti rada sistema dramatično pogoršava, sa stalnim rastom
gubitaka vode”, bez (stručnjacima i građanima) racionalno prihvatljivog objašnjenja zašto gubici i dalje rastu.
Sve se to u ViK-u pripisuje jedino
nedostatku para, odnosno ne-ekonom-
13
14
Urbano i komunalno
skoj cijeni vode. Zato se gomilaju gubici
u poslovanju, poremećena je likvidnost,
neophodni repromaterijal je veoma teško nabavljati, pa je efikasnost u opravci
kvarova, zamjeni dotrajalih osnovnih
sredstava rada i investicijskom održavanju uopće, drastično umanjena.
Ekonomska cijena vode
Izračunati ekonomsku (stvarnu) cijenu usluga vodosnabdijevanja, odvođenja i tretmana otpadnih voda veoma
je kompleksan poduhvat. Ipak, postulat
i zakonska obaveza je da se cijenom komunalne usluge moraju pokriti svi troškovi funkcionisanja i tekućeg održavanja, te troškovi amortizacije. Cijenu
određuje Vlada Kantona, a ako je ona
utvrđena u nižem iznosu od stvarne cijene koštanja, razlika sredstava bi se
morala nadoknaditi.
Prihod od usluga vodosnabdijevanja i odvodnje otpadnih voda ViK-a, u
posljednjih 10-ak godina, kretao se oko
34 miliona KM, gdje je naplata izdatih
računa 90 do 100%. Tu je Vodovod
odličan, čak izvrstan! Međutim, zaposlenici koštaju tačno toliko, 34 miliona
KM, a sredstava nema za:
Električnu energiju, oko 8 miliona;
Repromaterijal i ostalo, 10 miliona; te
Amortizaciju stalnih sredstava, 26
miliona.
Dakle, godišnje nedostaje oko 44
miliona KM, pa je u ViK-u izračunata
“ekonomska cijena vode” (što uključuje
i kanalizaciju) 2,6 ili čak 4,0 KM/m3
(kako u kojem vremenu i dokumentu)
- recimo 2 do 3 puta veća nego što je
sadašnja “cijena u primjeni”, kako se to
eufemistički kaže. Gubici po završnom
računu se gomilaju, redovno su oko 30
miliona KM, pa su sveukupno od rata
preko 400 miliona KM. Uz to, tvrdi se
da je zaposlenicima isplaćeno preko 40
miliona KM manje nego što imaju
pravo po kolektivnom ugovoru!
U 2013. godini, nakon povećanja
cijena, ukupan prihod ViK-a iznosio je
37,6 miliona KM, što je za 10-ak % više
nego do tada uobičajenih 34 miliona
KM. Pri tome je gubitak smanjen na
oko 25,5 miliona KM, uz izvjesnu finansijsku konsolidaciju preduzeća.
Smanjenje dotacija iz budžeta, koje su
od 20 miliona KM godišnje iz “sretnih
vremena”, spale na samo nekoliko stotina hiljada, kako se na web-u ViK-a
navodi, nepovoljno utiče na finansijsku
situaciju preduzeća.
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Ko bi to mogao ekonomično poslovati,
ako su mu rasipanja i krađe proizvoda
(dakle, nelegalni priključci), u koji je
uložen rad, energija, hemikalije i
drugo, veća od 70%?
Prema podacima, takođe sa web-a
ViK-a, od ukupno oko 1.020 zaposlenih, samo 9% je s visokom školskom
spremom -njih oko 90, što je u procentima malo, ali u apsolutnom broju
veoma značajno. Najviše je uposlenika
sa srednjom spremom i kvalifikovanih
radnika, ukupno preko 600.Broj zaposlenika krajem 1991. godine iznosio je
1.337; tehnološko umanjenje nakon
Daytona je 31, jer je toliko ljudi radilo
na lokacijama koje su pripale Republici
Srpskoj; povećanje zapošljavanjapo zakonskim osnovama (formiranje odjela
interne revizije, odjela za javne nabavke,
uvođenje verificiranih zaštitara i dr.),
zatim razvojnih potreba (formiranje
odjela za GIS, za servis pumpi, Centra
za potrošače i dr.), te povećanja kapaciteta (novi filteri Bosna I i II, Vogošća
i Mošćanica II, PS Sokolovići i dr.)
ukupno je 129, pa su sadašnje potrebe
1.435 ljudi; nedostaje znači preko 400
ljudi.
Nadalje se navodi da je starosna
struktura zaposlenih nepovoljna, da je
oko 130 radnika teško oboljelo ili ima
verificiranu invalidnost, odnosno umanjenu radnu sposobnost, što u organizaciji poslova predstavlja veliku teškoću, ali je obaveza preduzeća da o
njima vodi računa.
Foto: S. S. Sam
I, gdje je tu sada ekonomska cijena
vode, uz gubitke vode 28 puta veće od
neizbježnih? Svi zaposlenici, dakle, koštaju ukupno približno onoliko kolika
je (bila) i naplata, pa zato i nema para
ni za šta drugo, čak ni za struju, dok ne
pripomogne Kanton! Sistem je, tehnički, praktično na izdisaju!
Eto, toliko o “ekonomskoj cijeni
vode”, uz pitanje: Ko bi to mogao ekonomično poslovati, ako su mu rasipanja
i krađe proizvoda (dakle, nelegalni priključci), u koji je uložen rad, energija,
hemikalije i drugo, veća od 70%?
Ostaćemo i bez Vodovoda
Ostat ćemo u Sarajevu i bez vode i
bez Vodovoda, ako se dugogodišnja
praksa hitno ne promijeni! Na moju
molbu sadašnjoj direktorici ViK-a da
ovaj prilog napišemo skupa, odgovorila
mi je (telefonom): “Nije vrijeme, ni prilika, da se to (misli se na pitanje u naslovu) sada pita”. Naprotiv, ja mislim da
je upravo sada pravo, ali i krajnje vrijeme, kada ima još nešto malo vremena,
kao što je rečeno na početku. Na moju
molbu (mailom) da prokomentariše
članak i ispravi eventualne krive navode, samo je prokomentarisala da je
sve napisano previše senzacionalistički!
A moj odgovor je bio “Pa šta je senzacionalnije, draga direktorice, nego da
Sarajevo uskoro ostane bez vode?”
Pred novim kantonalnim vlastima
je zaista težak zadatak, takoreći ispit na
kome se ne smije pasti! Stanje poljoprivrednog zemljišta na poplavljenim područjima
IZVJEŠTAJ
PUN TEŠKIH METALA
Na osnovu saznanja iz brojnih laboratorijskih pretraga Federalni zavod za agropedologiju
BiH poduzeo je hitne mjere za ublažavanje i sanaciju kontaminiranih područja
Edina Latinović, dipl. ing. polj.
Federalni zavod za agropedologiju
“Na ovom svijetu nema ničeg blažeg
ni istančanijeg od vode, ali i ona pobjeđuje
nepropustljivu tvrdoću i u tome joj niko
nije ravan”
U
maju i avgustu 2014. godine
bili smo svjedoci poplava koje
su zahvatile BiH i nanijele gubitke ljudskih života i dobara.
Poplavama vode transportuju velike
količine nanosa što direktno utiče na
strukturu poljoprivrednog zemljišta.
Dolazi do kontaminacije zemljišta teškim metalima što uzrokuje niz dugoročnih posljedica na poljoprivredno
zemljište
U skladu sa Zaključkom Vlade Federacije BiH, Federalni zavod za agropedologiju (FZAP) poduzeo je hitne
mjere u cilju ublažavanja i sanacije posljedica poplava na poljoprivrednom
zemljištu F BiH. Stručne ekipe Zavoda
izvršile su obilazak terena i u što je moguće kraćem roku uzele uzorke tla na
poplavama zahvaćenom poljoprivrednom zemljištu i izvršili analizu tla radi
ispitivanja kontaminiranosti organskim
i neorganskim polutantima.
Istraživanjem su obuhvaćeni sljedeći elementi u ukupnim oblicima:
olovo (Pb), kadmij (Cd), kobalt (Co),
bakar (Cu), nikal (Ni), krom (Cr), arsen
(As), živa (Hg) i cink (Zn) kao i slijedeći
elementi u pristupačnim obilicima:
kadmij (Cd), nikal (Ni) i Hrom (Cr).
Od organskih polutanata ispitan je sadržaj PAH jedinjenja. Ovi teški metali
koji su analizom tla utvrđeni u prekograničnim vrijednostima u ukupnom
obliku analizirani su i u biljkama pristupačnim oblicima.
Nove karte?
U što kraćem roku dostavljeni su
izvještaji općinama i kantonima o sta-
nju zagađenosti zemljišta teškim metalima i organskim polutantima poplavljenog područja, sa prijedlogom mjera
zaštite i sanacija, koja se trebaju poduzeti na istraženim područjima.
Također, Zavod je izradio i kartu
pogodnosti zemljišta za sahranjivanje
uginulih životinja sa poplavljenog područja, sa aspekta fizičko-hemijskih
svojstava tla, po kantonima FBiH koje
su dostavljene Štabu civilne zaštite
FBiH.
Majskim poplavama u FBiH zahvaćeno je ukupno šest kantona (Sarajevski, Srednjobosanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Unsko-sanski i Posavski
kanton), odnosno 47 općina. Ukupno
je uzeto 97 prosječnih uzoraka tla na
analizu. Svaki prosječan uzorak tla čini
do 25 pojedinačnih uzoraka tla. Također, su rađena i dodatna terenska i laboratorijska istraživanja na mikrolokalitetima gdje su konstatovane prekogranične vrijednosti određenih kontaminanata (ukupno 33 uzorka).
Ponovne poplave u avgustu mjesecu
zahvatile su 10 općina (Ilidža, Zenica,
Žepče, Maglaj, Zavidovići, Lukavac, Živinice, Gračanica, Srebrenik i Gradačac). Nakon ovih poplava uzeto je dodatnih 25 prosječnih uzoraka tla i 22
uzorka biljnog materijala na analizu.
Sažetak izvještaja koje je Zavod dostavio općinama i kantonima može se
pročitati u nastavku teksta.
Na području Zeničko-dobojskog
kantona ispitani su poplavljeni mikrolokaliteti na općinama: Zenica, Zavidovići, Tešanj, Usora, Doboj-jug, Maglaj, Žepče, Kakanj, Visoko i Olovo).
Tom prilikom ispitano je 28 uzoraka
tla i konstatovano je da nema onečišćenja tla organskim polutantima (PAH)
dok su zabilježene povećane vrijednosti
onečišćenja tla neorganskim polutantom niklom u ukupnim oblicima u
tlima, ali njegova pristupačnost biljkama je osrednja.
Opasnost u velikim listovima
Dakle, povećana pristupačnost ovog
elementa biljkama konstatovana je na
mikrolokalitetima: u Zavidovićima
prema Vozućoj kod željeznog mosta;
Zavidovići - lokalitet Vozuća; Usora lokalitet polje; Doboj jug - lokalitet Karuše; Maglaj - lokalitet Puljače; Maglaj
- lokalitet Ljubatovići i N.Šeher; Žepče
- lokalitet Orahovica; Olovo - lokalitet
Olovo 1 u blizini fabrike ŠIK i Olovo
2- prema Zavidovićima preko prvog
mosta. U uzorcima tla ovih mikrolokacija je zabilježena potencijalna opasnost za biljni i životinjski svijet zbog
većeg sadržaja biljkama pristupačnog
nikla. Iz tog razloga neophodno je detaljnije ispitati sadržaj nikla na ovim
mikrolokalitetima i pratiti njihovu
eventualnu akumulaciju u biljnom materijalu.
Interesantno je da u općini Maglaj
u dolini rječice Lješnice na mikrolokalitetu Novi Šeher i Ljubatovići konstatovano je prisustvo žive u prekograničnim količinama u ukupnim oblicima.
S obzirom da se živa deponira u biljnom materijalu uglavnom u korijenu
ne očekuje se njezino prisustvo u jestivom dijelu uzgajanih kulturnih biljaka,
ali preventive radi, preporučuju se analize biljnog materijala prije konzumacije istih. U području Liješnice, ali u
općini Žepče, takođe je konstatovano
prisustvo žive, ali u ispodgraničnim vrijednostima. Pri dodatnoj analizi uzoraka tla donesenih sa lokaliteta Žepačko
polje i Orahovica u općini Žepče, konstatovano je prisustvo arsena, ali u
ispodgraničnim vrijednostima. Prekogranične vrijednosti olova i cinka, kako
u ukupnom tako i u biljkama pristupačnom obliku, konstatovano je na mikrolokacijama poplavnih područja u
općini Breza (Kahve) i u općini Vareš
(Dabravine). Na svim mikrolokalitetima poplavnih poljoprivrednih područja gdje su konstatovane prekogranične
vrijednosti u ukupnom obliku, ali i njiF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
15
16
Stanje poljoprivrednog zemljišta na poplavljenim područjima
hova osrednja pristupačnost biljkama,
predlaženo je selektivno uzgajanje kulturnih biljaka, kao što su paradajz, paprika, grah, grašak, patlidžan, dinja, koštičavo voće, jagodičasto voće, kukuruz-zrno i sl., a izbjegavati uzgajati širokolisne kulture kao što su salata, špinat, kupus, kelj, rotkva, i sl.
Negativni efekti
Na području Tuzlanskog kantona
ispitani su mikrolokaliteti u općinama:
Čelić, Gračanica, Gradačac, Kalesija,
Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik,
Teočak, Tuzla, Živinice i Doboj Istok.
Konstatovano je da nema onečišćenja
tla organskim polutantima (PAH).
Povišeni sadržaj kadmija je detektovan na tri lokaliteta i to: Čelić 2, Stjepan Polje i Špionica ali zbog niskog sadržaja pristupačnog oblika ovog
polutanta nema opasnosti za ispoljavanje negativnih efekata na poljoprivredne kulture. Povišeni sadržaj kadmija
na ovim područjima je najvjerovatnije
litološkog porijekla.
Prekogranične vrijednosti ukupnog
hroma zabilježene su na lokalitetima
Čelić 1, Čelić 2, Kalesija 1, Lukavac,
Dobrnja, Dubrave 1 i Ljubače. Ali zbog
niskog sadržaja pristupačnog oblika
ovog polutanta nema opasnosti za ispoljavanje negativnih efekata na poljoprivredne kulture. Povišeni sadržaj hroma
na ovim područjima je najvjerovatnije
litološkog porijekla.
Kod gotovo svih uzoraka detektovan je povišen sadržaj ukupnih oblika
nikla. Sadržaj pristupačnih oblika nikla
u uzorcima Čelić 1, Čelić 2, Donje Ledenice, Stupari 1, Modrac 1, Modrac 2,
Lukavac, Sapna 1, Teočak 1, Dobrnja i
Ljubače je nizak te tako nema opasnosti
od ispoljavanja negativnih efekata na
poljoprivredne kulture. U uzorcima tla
uzetih u Stjepan Polju, Kalesiji 1, Kalesiji 2, Sižje, Miričina, Špionica, Živinice
1, Dubrave 1 i Stanić Rijeka je srednji
sadržaj pristupačnih oblika nikla, i kao
takav, može ispoljavati negativne efekte
na poljoprivredne kulture.
Na području Srednjobosanskog
kantona ispitani su poplavljeni mikrolokaliteti u općinama: Bugojno, Busovaća, Donji Vakuf, Jajce, Travnik, Vitez
i Kiseljak. Konstatovano je da nema
onečišćenja tla organskim polutantima
(PAH)
Selektivni uzgoj kultura
Na području općine Vitez, na ispitanim mikrolokacijama tlo je blago
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
onečišćeno kadmijem i niklom u zanemarljivo malim količinama i nema opasnosti od usvajanja od strane biljaka, a
samim time ne postoji opasnost za životinje i ljude.
Na području općine Jajce, na ispitanom mikrolokalitetu (dolina rijeke
Rike) na jednom mjestu tlo je onečišćeno živom, ali nakon urađenih detaljnih istraživanja tla na ovaj element
konstatovano je njeno ispodgranično
prisustvo, što znači da nema opasnosti
po zdravlje biljaka, ljudi i životinja.
Takođe, prilikom detaljnih istraživanja uzoraka tla sa općine Kiseljak
(mikrolokalitet Gromiljak) u dolini rječice Mlave, konstatovano je prisustvo
arsena u prekograničnim vrijednostima, dok je u mjestu Jehovac ovaj elemenat bio ispod graničnih vrijednosti.
Na lokalitetu Gromiljak predložen je
selektivni uzgoj određenih kultura.
Na području Sarajevskog kantona
ispitani su poplavljeni mikrolokaliteti
u općinama: Ilidža, Novi grad, Ilijaš i
Vogošća. Konstatovano je da nema onečišćenja tla organskim (PAH) i nekim
neorganskim polutantima (cink, olovo,
kobalt, bakar, arsen i živa).
Povišeni sadržaj kadmija je detektovan na tri lokaliteta i to: lokalitet Srednje u općini Ilijaš; lokalitet Svrake općina Vogošća i Dobrošević - općina
Novi grad, ali zbog niskog sadržaja pristupačnih oblika ovog polutanta nema
opasnosti za ispoljavanje negativnih
efekata na poljoprivredne kulture. Povišeni sadržaj kadmija na ovim područjima je najvjerovatnije litološkog porijekla.
Povišen sadržaj ukupnih oblika nikla je detektovan kod četiri uzorka tla i
to: lokalitet Lađenici - općina Novi grad
i lokalitet Srednje - općina Ilijaš. Sadržaj
pristupačnih oblika nikla u uzorku tla
uzetom na lokalitetu Srednje - općina
Ilijaš je nizak te tako i nema opasnosti
od ispoljavanja negativnih efekata ovog
polutanta na poljoprivredne kulture.
Malo nikla u biljkama
Na području Posavskog kantona
ispitani su poplavljeni mikrolokaliteti
u općinama: Odžak, Orašje i Domaljevac-Šamac. Na ovim mikrolokalitetima
konstatovane su prekogranične vrijednosti određenih neorganskih kontaminanata.
Na sve tri općine na odredjenim
mikrolokalitetima konstatovane su prekogranične vrijednosti ukupnih oblika
Hg
nikla. To su područja u općini Orašje;
mikrolokaliteti Bašućka, Kopanice i Gajića livade; zatim u općini Odžak, mikrolokaliteti Rit, Prud, Zorice, Čopori
i Gornja Dubica, te u općini Domaljevac-Šamac Niverice, Bok i Snoge Grebnice. U većini ovih mikrolokaliteta je
pristupačnost nikla biljkama mala. Tek
u području mikrolokaliteta Pruda, Gornje Dubice i Rita u općini Odžak je
osrednja pristupačnost nikla biljkama.
Svi ostali neorganski (Zn, Pb, Cd, Co,
Cu, Cr, As, Hg) i organski (PAH) kontaminanti su u ispod graničnim vrijednostima. Izuzetak su mikrolokaliteti u
Kopanicama i Bašućka u kojima ima
bakra u prekograničnim vrijednostima.
S obzirom da pokretljivost bakra, a samim time i pristupačnost biljkama, se
smanjuje sa povećanjem odredjenih
zemljišnih uslova smatra se da je bakar
na ovim mikrolokalitetima dosta nepristupačan biljkama (zbog povećanog
sadržaja humusa; alkalne reakcije; težeg
teksturnog sastava; i prisustva karbonata i fosfata).
Na području Unsko-sanskog kantona ispitani su poplavljeni mikrolokaliteti u općinama: Sanski Most i Ključ.
Na području općine Sanski Most, na
poplavljenom poljoprivrednom zemljištu je blago onečišćenje tla kadmijem
u ukupnim oblicima ali njegov sadržaj
u pristupačnom obliku je u zanemarivo
malim količinama. Ostali polutanti u
ukupnim oblicima su u količinama
ispod graničnih.
Dakle na području USK nema onečišćenja tla organskim i neorganskim
polutantima.
Zdravo i kvalitetno zemljište je ključna komponenta održive poljoprivrede.
Trebamo znati da je zemljište obnovljiv
resurs Druga šansa za močvare
NOVE VRSTE JOŠ NASTAJU
Ekološka restauracija degradiranih ekosistema je jedan od najvažnijih alata za rješavanje
štetnih uticaja klimatskih promjena, gubitka staništa i nestanka vrsta, dok u isto vrijeme
pruža održiv opstanak
Prof. dr. Senka Barudanović
Mr. Ermin Mašić
Prirodno-matematički fakutet
Univerziteta u Sarajevu
Mr. Jasmina Kamberović
Prirodno-matematički fakutet
Univerziteta u Tuzli
P
odručje Bosne i Hercegovine se
odlikuje visokim diverzitetom
staništa koji su inkorporirani u
različite pejzaže (Barudanović&Kamberović, 2008 in Barudanović & Mašić,
2013).
Ekološka heterogenost našeg područja je uslovljena diverzitetom klime,
geološke podloge i zemljišta, što se manifestuje kroz veliku raznolikost na nivou gena, vrsta i ekosistema (Redžić et.
al. /ed./, 2008 in Mašić, 2013).
Na geografski malom prostoru
(51.129 km2) su zastupljeni razvojni endemni centri u kojima se i danas odvijaju procesi specijacije ili nastanka novih vrsta. Prema tome o cjelokupnom
području Bosne i Hercegovine se danas
može govoriti kao o velikom endemnom centru i to sa aspekta biološkog i
ekološkog diverziteta (Barudanović &
Mašić, 2013).
Osim prirodnih tipova staništa na
području Bosne i Hercegovine su zastupljeni i antropogeno nastali ekosistemi. U ovu grupu ekosistema spadaju
napušteni površinski kopovi i deponije
jalovinskog materijala koji se nalaze u
blizini rudnika i termoelektrana. Pejzaži ovog tipa su zastupljeni na području zeničko-dobojske i tuzlanske regije
(Barudanović et al. 2013).
Izuzetno zanimljiva pojava koja se
javlja na napuštenim površinskim kopovima jeste uspostava jedinstvenih vodenih tijela, koja u zavisnosti od starosti
i morfometrije terena, ali i hidroloških
i drugih karakteristika mogu da predstavljaju prava močvarna staništa (Barudanović & Mašić, 2013).
Prema RAMSAR konvenciji
(www.ramsar.org) vodena staništa se
definišu kao područja močvara, cretova, tresetišta ili voda, kako stalna tako
i povremena, sa stajaćom ili tekućom
vodom, koja može biti slatka, bočata ili
slana, a koja uključuje i područje morske vode duboke do šest metara za vrijeme oseke (Barudanović et al. 2013).
Nastanak vještačkih močvara na napuštenim kopovima predstavlja suprotan proces trendu iščezavanja močvara
u svijetu. Restauracijom močvarnih i
vodenih ekosistema na kopovskim jezerima je moguće osigurati očuvanje i
zaštitu močvarnog biodiverziteta (Barudanović & Mašić, 2011; Mašić, 2012;
Barudanović et al. 2013).
Ekološka restauracija degradiranih
ekosistema je jedan od najvažnijih alata
za rješavanje štetnih uticaja klimatskih
promjena, gubitka staništa i nestanka
vrsta, dok u isto vrijeme pruža održiv
opstanak. Koncept uključivanja napuštenih površinskih kopova i kopovskih
jezera u planove zaštite je relativno nov.
Postoji nekoliko primjera u svijetu, da
je ovaj koncept održiv i da jezera sa neutralnim do blago alkalnim pH mogu
imati rekreacijske i ekološke vrijednosti
Močvara Bistrik (općina Kakanj) – Budući Zaštićeni pejzaž/krajolik
Foto: E. Mašić
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
17
18
Druga šansa za močvare
Na osnovu dobivenih rezultata, odnosno studije o bioraznolikosti močvarnog područja „Bistrik“ koju je finansirala općina Kakanj, a koju je
realiziralo Ornitološko udruženje „Naše
ptice“ iz Sarajeva, predloženo je da
zbog svojih ambijetalnih (estetskih,
ekoloških i kulturnih) vrijednosti, te
izraženog diverziteta na svim nivoima,
ovo područje bude proglašeno Zaštićenim pejzažom/krajolikom, što prema
IUCN kategorizaciji spada u V kategoriju zaštite.
(Barudanović et al. 2013. in Mašić,
2011). Svako nastalo vodeno tijelo, u
ovom slučaju kopovsko jezero, predstavlja mogućnost za opstanak danas
najugroženijih ekosistema ili vrsta. Kopovska jezera predstavljaju značajna
staništa kako za ptice močvarice, bogat
svijet vodenih biljaka i životinja, ali i
za sve druge organizme koji su barem
jednim dijelom svog života vezani za
vodu (Barudanović & Mašić, 2011).
Zanimljivo je da područja koja se
nalaze u blizini ovih antropogeno nastalih močvarnih ekosistema mogu služiti i za uspostavu plodnih poljoprivrednih površina, ali i za održivu ispašu
domaćih životinja. Generalno, cilj zaštite staništa jeste dugoročno očuvanje
stanišnih tipova, važnih za zaštitu prirode u tzv. povoljnom stanju (eng. Favourable conservation status). Navedeni
cilj se postiže uključivanjem područja
sa konstatovanim tipovima ugroženih
staništa u ekološku mrežu NATURA
2000. Pored shvatanja procesa sukcesije
i kolonizacije degradiranih ekosistema,
istraživanje kopovskih jezera može poslužiti i kao dobra praksa za plansko
upravljanje, odnosno za efikasnije procese restauracije i to s ciljem zaštite i
očuvanja močvarnog biodiverziteta
(Barudanović et al., 2011, 2013; Barudanović&Mašić, 2013).
Održivo upravljanje i zaštita močvarnih
ekosistema
Močvarni ekosistemi, bilo oni prirodni ili vještački sadrže vrijedan genofond, te u sistemu održive konzervacije imaju puni prioritet. Općenito,
danas postoje brojni pritisci koji djeluju
na močvarne ekosisteme, a glavni među
njima su: konverzija staništa i globalne
klimatske promjene. Globalne klimatske promjene praćene izraženim temperaturnim ekstremima i čestim preF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
grijavanjem, uzrokuju pojavu eutro- fikacije, što rezultira povlačenjem osjetljivih vrsta biljaka i životinja (Barudanović & Mašić, 2013).
Novijim istraživanjima je potvrđeno
da prirodni, ali i antropogeno nastali
močvarni ekosistemi imaju brzu evoluciju, te da ih je hitno potrebno uključiti u planove zaštite i restauracije. Visok stepen biodiverziteta, s jedne strane
i stepen pritisaka s druge strane zahtijeva cjelovitu i integralnu zaštitu u
upravljanju ovim složenim ekosistemima. Jedan od najefikasnijih alata koji
može pomoći u zaštiti ovih vrijednih
ekosistema jeste restauracija. Restauracijom močvarnih ekosistema i ubrzavanjem prirodnih procesa progradacijom močvarne vegetacije na formiranim vodenim tijelima napuštenih površinskih kopova, moguće je očuvanje
i konzervacija ugroženih vrsta i ekosistema, te širenje (danas veoma smanjenih) areala na njihovim prirodnim staništima (Barudanović & Mašić, 2013).
Zakon o zaštiti prirode FBiH (Član
24) pruža izuzetno dobru podlogu za
restauracijske aktivnosti na napuštenim
površinskim kopovima. Potrebno je napomenuti da i međunarodni dokumenti koje je Bosna i Hercegovina potpisala i ratifikovala, kao što su
Konvencija o biološkoj raznolikosti
(Rio de Jeneiro, 1992), Konvencija o
močvarama od međunarodne važnosti
(Ramsar, 1971), također zahtijevaju od
BiH konzervaciju biodiverziteta kao jedan od osnovnih pravaca implementacije ovih zakona. Posebnu važnost za
Bosnu i Hercegovinu, kao državu sa intencijama evropskih integracija imaju:
Direktiva o staništima (Habitat Directive)
i Direktiva o pticama (Bird Directive)
koje od svih članica EU zahtijevaju uspostavu, proširenje i održavanje ekoloških
mreža (Barudanović & Mašić, 2013).
Postoje brojne koristi koje kopovska
jezera mogu pružiti čovječanstvu, a
među onima koje su najznačajnije za
čovjeka su: uspostava staništa za biljne
i životinjske vrste, razvoj akvakulture,
rekreacija i turizam, ali i u naučnoistraživačke svrhe. Brojni su primjeri
širom svijeta kako se ovi antropogeno
nastali močvarni ekosistemi koriste za
rekreaciju, lov i ribolov, te brojne druge
aktivnosti kako u vodi tako i izvan nje.
Budući da pružaju brojne koristi, kopovska jezera se mogu koristiti kao interesantna turistička atrakcija. Kopovska jezera već svojim postankom i
impozantnošću plijene pažnju brojnih
istraživača, jer pružaju mogućnost za
kompleksno limnološko proučavanje
kopovskih jezera, posebno u pogledu
njihove neobične morfometrije, hemije,
hidrologije i biologije.
Detaljna istraživanja kopovskih jezera su dala veliki napredak u mikrobnoj ekologiji, biometalurgiji i biohemijskom inžinjeringu. Vršena su
istraživanja sekundarnih metabolita iz
kopovskog jezera Berkeley (Butte,
Montana, USA) za mogući pronalazak
lijeka protiv različitih humanih bolesti
kao što su rak i AIDS (Stierle & Stierle,
2005). Kada su u pitanju kopovska jezera koja se nalaze na području Bosne
i Hercegovine, s jedne strane se može
reći da su ona prilično brojna, a s druge
strane da se njihovi potencijali izuzetno
slabo koriste. Kopovska jezera konstatovana na našem području su uglavnom zastupljena na mjestima koja su
bogata rudama i to u: zeničko-dobojskoj i tuzlanskoj regiji. Na području Bosne i Hercegovine su prepoznate, ali se
u još nedovoljnoj mjeri koriste potencijali koji se mogu dobiti od kopovskih
jezera. Glavni razlog tome treba tražiti
u nedovoljnoj finansijskoj pomoći,
kako lokalne, a tako i entitetske vlasti.
S druge strane postoji određena zainteresovanost drugih zemalja, konkretno
Hrvatske da u saradnji sa našim institucijama (FBiH) realiziraju projekte koji
se odnose na proučavanje abiotičke i
biotičke komponente kopovskih jezera,
te uspostave mreže ovih vrijednih staništa. Realiziranim projektima bi se
uspostavio model i utvrdili dalji pravci
upravljanja ovim vrijednim staništima,
koja bi pružila korist kako na lokalnom,
a tako i na globalnom nivou.
Pozitivni primjeri i prakse iz Bosne i
Hercegovine
Na prostoru Federacije BiH je poznato nekoliko primjera restauracije kopovskih jezera i njihove konačne namjene, za razvoj turističke ponude u
širem smislu, ali i za naučne svrhe u
užem smislu. Prvi primjer restauracije
kopovskog jezera i razvoj turističke ponude je kopovsko jezero Bašigovci (Rajsko jezero) koje se nalazi na području
općine Živinice. Jezero je nastalo
1984.godine kada je obustavljena
eksploatacija uglja. Nakupljanjem vode
u krateru iz kojeg je izvršena eksploatacija se formiralo kopovsko jezero. Zalaganjem općinskog načelnika i lokalne
zajednice ovo jezero je sada restaurirano i pretvoreno u sportsko-rekrea-
Druga šansa za močvare
tivni turistički centar, koji se odlikuje
lijepo uređenim plažama i šetalištem.
Jezero je bogato ribom, te je izuzetno
zanimljivo kada je u pitaju sportski ribolov. Pored ovog jezera na području
Tuzlanskog kantona je prisutan veliki
broj kopovskih jezera koja služe u
sportsko-rekreativne svrhe, a prevenstveno za sportski ribolov.
Jedan od najmlađih primjera zaštite
kopovskog jezera, te buduće uspostave
određenog aspekta zaštite jeste močvara Bistrik. Kopovsko jezero ili močvara Bistrik je lokalizovana na području
općine Kakanj u mjestu Haljinići. Ovo
kopovsko jezero je nastalo slijeganjem
terena pod uticajem podzemnih
eksploatacija, na čijem mjestu se formiralo nekoliko vodenih tijela, a koji
zajedno čine kompleks močvare Bistrik.
Močvaru Bistrik karakteriše veliki diverzitet ornitofaune. Prema literaturnim podacima u Bosni i Hercegovini
je u periodu od 1878. do 2012. godine
konstatovano oko 336 vrsta ptica. Međutim, prema nedavno urađenoj studiji
na području močvare Bistrik je konstatovano 212 vrsta ptica. Ovaj broj predstavlja oko 2/3 ornitofaune Bosne i Hercegovine.
Močvara Bistrik ima veliki značaj
kako za lokalnu ornitofaunu, tako i za
brojne migratorne vrste ptica koje na
ovom području prave pauze na svom
putovanju prema toplijim krajevima.
Ne smije se zanemariti činjenica da površina ovog područja iznosi nešto više
1000 m2 (općina Kakanj oko 462 km2).
Komparativnom analizom broja ptičijih
vrsta i površine koju naseljavaju može
se vidjeti da močvara Bistrik predstavlja
pravu riznicu biodiverziteta.
Ako se uzme u obzir da je na području Livanjskog polja (405 km2) i Buškog jezera (55,8 km2) konstatovano
oko 206 vrsta, jasno je koliku vrijednost
ima močvara Bistrik. Također, močvarni kompleks Bardača koja je proglašena Ramsarskim područjem predstavlja dom za 178 rijetkih i ugroženih vrsta
ptica.
Neke od najznačajnijih predstavnika ornitofaune koje su svoj dom našle na području močvare Bistrik, da li
tokom redovnih seoba ili stalno su:
Grus grus, Buteo buteo, Crex crex, Strix
aluco, Falco tinnunculus, Tachybaptus
ruficollis, Fulica atra, Phasianus colchicus i brojne druge vrste. Pored brojnih
vrsta ptica, na ovom području je konstatovan izuzetno visok diverzitet vodozemaca, gmizavaca i riba, ali i brojnih biljnih vrsta koje izgrađuju karakteristične higrofilne i hidrofilne fitocenoze. Treba napomenuti i veliki diverzitet cijanobakterija i algi koje predstavljaju glavnu producentsku komponentu ovog močvarnog ekosistema, te
pružaju dobru osnovu za rast i razvoj
konzumenata drugog i trećeg reda. Najkarakterističniji predstavnici flore algi
močvare Bistrik su: Spirulina major, Euglena viridis, Eunotia bilunaris, Amphypleura pellucida, Stauroneis neofossi-
lis, Sellaphora pupula, Hantzschia amphioxys i brojne druge vrste.
Na osnovu dobivenih rezultata, odnosno studije o bioraznolikosti močvarnog područja „Bistrik“ koju je finansirala općina Kakanj, a koju je
realiziralo Ornitološko udruženje
„Naše ptice“ iz Sarajeva, predloženo je
da zbog svojih ambijetalnih (estetskih,
ekoloških i kulturnih) vrijednosti, te izraženog diverziteta na svim nivoima,
ovo područje bude proglašeno Zaštićenim pejzažom/krajolikom, što prema
IUCN kategorizaciji spada u V kategoriju zaštite.
Na osnovu prezentiranih činjenica
o ulozi i značaju kopovskih jezera može
se reči da ona predstavljaju riznice i čuvare biodiverziteta, kako na lokalnom,
tako i na globalnom nivou. Zbog efikasnije zaštite neophodno je slijediti
metodologiju koja se koristi u svijetu,
te pozitivna iskustva prenijeti na lokalni
nivo, odnosno na prostor Bosne i Hercegovine. Analizirajući aktuelnu svjetsku literaturu, ali i na osnovu vlastitih
analiza, za kopovska jezera se može reči
da imaju brzu sukcesiju, te da predstavljaju povoljne medije za uspostavljanje
stabilnih močvarnih ekosistema. Kao
jedan od glavnih motiva za proučavanje
i zaštitu kopovskih jezera treba da bude
s jedne strane nestanak močvarnih staništa kako kod nas, a tako i u svijetu, a
s druge strane njihov nastanak (kopovska jezera) i korist koju mogu da pruže
za planetu Zemlju Rajsko jezero
Foto: E. Mašić
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
19
20
Susret stručnjaka posvećenih vilinom konjicu
ZAŠTITNICI UGROŽENIH
VRSTA I STANIŠTA
Podaci prikupljeni tokom istraživanja značajni su i za zaštitu kraških staništa u slivu
rijeke Neretve, jednoj od vrućih tačaka biodiverziteta mediteranske regije
Dejan Kulijer, dipl. biolog
Zemaljski muzej BiH
V
eć četvrtu godinu za redom,
Balkanski odonatološki sastanak (Balkan OdonatOlogical
Meeting ili skraćeno BOOM) okuplja
odonatologe Balkana i Evrope u jednoj
od zemalja regiona. BOOM je postao
tradicionalno mjesto susreta istraživača
i zaljubljenika u viline konjice na kojem
mogu da se druže, razmjene ideje, predstave svoje projekte i istražuju, ali i mjesto gdje se studenti i ostali zainteresirani
mogu vidjeti i naučiti mnogo toga o
ovim interesantnim insektima.
Vilini konjici predstavljaju ekološki
značajnu i veoma ugroženu grupu or-
ganizama. Ovi insekti su važni pokazatelji očuvanosti i promjena u životnoj
sredini, a istraživanje i poznavanje ove
grupe insekata ima veliki značaj za zaštitu slatkovodnih ekosistema, globalno
najugroženijih tipova staništa i staništa
koja su od velikog značaja za čovjeka.
Ideja za saradnju u istraživanju vilinih konjica na Balkanu nastala je na
Prvom evropskom kongresu odonatologa koji je održan u Portugalu u junu
2010. godine. Tada su učesnici iz nekoliko balkanskih zemalja izrazili
spremnost za saradnju i istraživanja u
cilju unapređenja poznavanja ovih ekološki izuzetno značajnih insekata na
Balkanu, jednom od najmanje istraženih regiona Evrope. Već sljedeće go-
dine, Slovensko odonatološko Društvo
(SOD) pretvorilo je ovu ideju u stvarnost i Balkanski odonatološki sastanak
(BOOM) je rođen.
Rad na terenu
BOOM predstavlja jedinstven regionalni naučni i edukativni program
koji razvija i vodi grupa mladih istraživača i studenata iz zemalja zapadnog
Balkana s glavnim ciljem uspostave regionalne saradnje u oblasti istraživanja
i zaštite vilinih konjica i slatkovodnih
staništa. Sastanak je posebno fokusiran
na okupljanju mladih istraživača i studenata balkanskog regiona. Prethodno
su uspješno održana tri sastanka (Slovenija 2011., Srbija 2012. i Hrvatska
2013. godine).
Terensko istraživanje
Foto: Falk Petzold
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Susret stručnjaka posvećenih vilinom konjicu
Učesnici skupa u Blagaju
Foto: D. Kulijer
Četvrti Balkanski odonatološki sastanak koji je održan u Bosni i Hercegovini zajednički su organizovali Udruženje za biološka istraživanja i zaštitu
prirode BIO.LOG iz Sarajeva i Društvo
za zaštitu prirodne baštine Arbor Magna iz Banja Luke uz veliku pomoć Slovenskog odonatološkog društva (SOD).
Glavni dio susreta održanog u periodu
1.-8.augusta 2014.godine činilo je teIstraživanje Veleškog jezera
Foto: Iva Miljević
rensko istraživanje koje je u prvom dijelu obuhvatilo područje sjeverne Bosne, dok je drugi dio istraživanja sproveden na prostoru južne Hercegovine.
Ove godine, 22 učesnika iz Bosne i Hercegovine, Njemačke, Makedonije, Srbije
i Slovenije su učestvovala na sastanku.
Tokom skupa, učesnici su obišli više
od 50 lokaliteta i registrovali 47 vrsta
vilinih konjica, što predstavlja više od
72% vrsta registrovanih u Bosni i Hercegovini.
Nepoznate populacije
Istraživanje je rezultiralo dopunom
poznavanja rasprostranjenja većine registrovanih vrsta. Do sada su u Bosni i
Hercegovini registrovane 64 vrste vilinih konjica među kojima su dvije vrste
koje su ugrožene u Evropi kao i šest vrsta zaštićenih Direktivom o staništima
Evropske unije.
Jedan od važnijih ciljeva skupa bio
je prikupljanje podataka o ugroženim
vrstama vilinih konjica što je važno za
bolje planiranje zaštite ovih insekata i
njihovih staništa u BiH. Rezultati istraživanja uključuju podatke o do sada nepoznatim populacijama rijetkih i ugroženih vrsta, među kojima su
Chalcolestes viridis, Erythromma najas,
Cordulegaster heros, itd. Takođe, učesnici su tokom nekoliko dana predstavili i svoja odonatološka istraživanja i
projekte u regiji.
Podaci prikupljeni tokom istraživanja značajni su i za realizaciju aktivnosti
udruženja BIO.LOG u okviru projekta
istraživanja i zaštite kraških staništa u
slivu rijeke Neretve, jednoj od vrućih
tačaka biodiverziteta mediteranske regije. Projekat obuhvata prikupljanja podataka o ugroženim vrstama u cilju poboljšanja njihove zaštite, a finansiran je
od strane Partnerskog fonda za kritično
ugrožene ekosisteme (Critical Ecosystem Partnership Fund-CEPF) F O N D E K O S V I J E T / 3 8 7 / 2 0 14 .
21
22
Urbano zelenilo Sarajeva
UREĐIVANJE ILI
DEGRADACIJA DENDROFLORE
Umjesto da cvjetanjem nagovijeste ljepote proljeća, koje se uvijek poslije tmurnih zimskih
dana sa radošću očekuju, ostaju sasječene skupine grmlja koje ružno i tužno djeluju
Prof. em. dr. Vladimir Beus
O
nedostacima naše hortikulturne prakse već je detaljno pisano (Janjić, N., 2002: Neka
negativna iskustva naše hortikulturne
prakse. Naše šume, God. 1., Broj 1, Sarajevo). Razlozi za ponovno pisanje o
ovim problemima, usprkos ukazivanju
na negativna iskustva naše hortikulturne prakse i potrebe njihovog otklanjanja, su, nažalost, isti. Ovom prilikom
ukazat će se na kontinuirane greške
hortikulturne operative u vezi sa uređivanjem (mjerama njege) dendroflore,
koje se, kada su u pitanju vrste grmlja,
obavljaju sukcesivno u razmaku od 3
do 4 godine, krajem zime (februarmart). Tih dana u raznim dijelovima
Grada začuđuju potpuno sasječene krošnje skupina grmlja i gomile granjevine
sa pupoljcima pred cvjetanje (japanske
dunje, forzicije, suručica...). Umjesto da
cvjetanjem nagovijeste ljepote proljeća,
koje se uvijek poslije tmurnih zimskih
dana sa radošću očekuju, ostaju sasje-
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
čene skupine grmlja koje ružno i tužno
djeluju. Skupine grmlja poslije ovakvog
„tretmana“ većinom formiraju neprirodne habituse i gube estetske vrijednosti i zaštitne funkcije.
Pored ovako „uređenih“ skupina grmlja, proteklog proljeća sasječene su u
potpunosti krošnje mnogih stabala, od
centra Grada do Ilidže. Ostaci stabala
djeluju sablasno i grubo narušavaju
estetski izgled hortikultirnih površina.
Bez krošnji nemaju zaštitnu funkciju,
površine rezova su mjesta za infekciju
gljivama truležnicama i pojave centralne truleži, koja dovodi do propadanja drveća. Ovakva praksa, nažalost,
prisutna je i u nekim drugim gradovima u našoj zemlji. Brojnost stabala
sa sasječenom krošnjom i njihov položaj na površinama urbanog zelenila navodi na pomisao da su mnoga sasječena
po narudžbi pojedinaca. A za godinudvije slijedi druga faza – sječa stabala,
npr. slučaj sječe stabala lipa i breze na
Dolac Malti, ispred objekta „kifla“. Nažalost, nadležna inspekcija i eko redari ne
vide ovakve nedozvoljene radnje!
Ovakvim radnjama pridružila se i
uprava Osnovne škole Hrasno, gdje su
u školskom vrtu sasjekli krošnje voćnih
stabala, voćnjaka podignutog prije 10
do 12 godina. Nepedagoški postupak
uz već navedene negativnosti ovakvih
akcija.
Zašto se okakve radnje dešavaju?
Zašto se njima devalviraju ogromni vlastiti napori i rad KJKP Park na obnovi
ratom (1992-1995. godine) teško degradiranih ili potpuno uništenih površina urbanog zelenila grada Sarajeva?
A o izuzetnim rezultatima na ovom
planu KJKP Park svjedoče revitalizirane
površine urbanog zelenila, desetine novopodignutih aleja i drvoreda, živih
ograda, ružičnjaka... Adekvatnim i pravovremenim kontinuiranim mjerama
njege obezbijedit će se polivalentna
uloga urbanog zelenila, njegove estetske
i zaštitne funkcije. Dendroflora, drveće
i grmlje, u tom pogledu ima odlučujuću
ulogu. Njihova zaštitna funkcija u urbanim sredinama, posebno sa specifičnim klimatskim i urbanim obilježjima,
kakvo je područje grada Sarajeva je od
ogromnog značaja. Dendroflora doprinosi ublažavanju klimatskih ekstrema,
sve češćih u posljednjim godinama, čineći mikroklimu ugodnijom. Za vrijeme ljetnjih žega krošnje drveća snižavaju temperaturu i povećavaju vlagu
zraka. Izuzetan značaj dendroflore je i
u apsorpciji CO2 u procesu fotosinteze
i oslobađanju kisika, strujanju i pročišćavanju zraka, smanjivanju buke, zaštiti od erozije... Krošnje drveće i grmlja
su i staništa i izvor hrane za ptice. Sve
ove koristi nestaju provođenjem navedene prakse „njege“ dendroflore. Navedenu praksu treba stručnim radom
hitno mijenjati i time obezbijediti odnosno sačuvati polivalentnu ulogu dendroflore u urbanom zelenilu i racionalno korištenje finansijskih sredstava NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
DIREKTIVA EU O STANIŠTIMA
I PROJEKAT “NATURA 2000 U
BOSNI I HERCEGOVINI”
Aleksander Golob
Vođa projekta “Podrška provođenju
Direktivi o pticama i Direktivi o
staništima u Bosni i Hercegovini”
ocjenjuje kao vrlo nizak postotak, s obzirom na pomenutu važnost prostora
Bosne i Hercegovine za biološku raznolikost.
Međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine na području zaštite biološke
raznolikosti
Zaštita prirode u Evropskoj uniji
Velika klimatska i geomorfološka
heterogenost prostora Bosne i Hercegovine ogleda se u jednoj od najvećih
bioloških raznolikosti u čitavoj Evropi,
a visok stepen endemskih vrsta daje joj
značaj i na nivou globalne biološke raznolikosti.
Prostor Bosne i Hercegovine sastoji
se od kontinentalnog, alpinskog i mediteranskog biogeografskog regiona, u
kojima su domaći naučnici identificirali
64 različita stanišna tipa i 224 vrste životinja i biljaka od evropskog značaja,
za koje bi se trebala odrediti područja
za njihovo dugoročno očuvanje.
Bosna i Hercegovina ima pravne
obaveze za očuvanje biološke raznolikosti koje proizlaze iz ratifikacije sljedećih međunarodnih sporazuma:
Konvencija Organizacije udruženih
naroda o biološkoj raznolikosti (Rio
de Janeiro, 1992), ratificirana 2002.
godine,
Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja (Ramsar, 1971) –
obaveze preuzete koncesijom 2002.
godine,
Konvencija o zaštiti divljih životinja,
biljaka i prirodnih staništa u Evropi
(Bern, 1979), ratificirana 2009. god.
Prema odredbama Ramsarske konvencije, Bosna i Hercegovina je trebala
proglasiti zaštićenim močvare od međunarodnog značaja koje se nalaze na
njezinom teritoriju, a prema odredbama Bernske konvencije prijedlog područja Emerald mreže. Dosadašnji prijedlozi BiH za ova međunarodna
područja ne prelaze 5% njezine teritorije, što se u međunarodnoj javnosti
Evropska unija i njezine države članice među vodećim su snagama u svijetu kada je u pitanju zalaganje za ispunjavanje međunarodnih sporazuma na
polju okoliša, uključujući i pomenute
konvencije iz oblasti zaštite prirode. Već
1979. godine usvojena je Direktiva o
pticama, a 1992. godine i Direktiva o
staništima, čiji je cilj bio doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti kroz očuvanje prirodnih staništa divlje faune i
flore. Mjere poduzete u skladu s ovom
Direktivom namijenjene su održavanju
ili povratu u povoljno stanje očuvanosti
prirodnih staništa i tipova ugroženih
vrsta divlje faune i flore na teritoriji država članica EU. Pri tome se uzimaju u
obzir gospodarske, socijalne i kulturne
potrebe te regionalne i lokalne karakteristike.
Cilj Direktive o staništima ostvaruje
se osnivanjem koherentne ekološke
mreže posebnih područja očuvanja pod
nazivom Natura 2000. Ova mreža, sastavljena od lokaliteta u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa
vrsta od posebnog značaja, omogućuje
njihovo održavanje u povoljnom stanju
očuvanosti te, tamo gdje je to potrebno,
njihov povrat u takvo stanje. Mreža Natura 2000 obuhvaća i posebna područja
zaštite, koja su države članice dužne
odrediti u skladu s Direktivom o pticama.
Svaka država članica doprinosi
stvaranju Nature 2000 u razmjeri u kojoj su na njezinom teritoriju zastupljeni
tipovi prirodnih staništa i staništa vrsta
od posebnog značaja. U tu svrhu svaka
država članica, na temelju određenih
kriterija i odgovarajućih znanstvenih
informacija, određuje lokalitete kao posebna područja zaštite. Prijedlog
odredbe područja Natura 2000 jedan
je od uvjeta za članstvo u EU. Udio područja Natura 2000 u pojedinim državama članicama EU prikazan je na graf
1, iz kojeg se vidi da ne postoji pravilo
o obimu udjela teritorije zemlje koja
treba da bude dio Natura 2000 mreže,
već taj udio zavisi od stupnja očuvanosti
biološke raznolikosti u pojedinim zemljama.
Za područja Natura 2000 mreže, države članice utvrđuju mjere očuvanja
koje uključuju odgovarajuće zakonske,
administrativne ili ugovorne mjere,
koje odgovaraju ekološkim uvjetima za
tipove prirodnih staništa i vrsta koje su
prisutne na tim područjima. Po potrebi,
mjere očuvanja uključuju i odgovarajuće planove upravljanja, posebno namijenjene lokalitetima ili integrirane u
druge razvojne planove, kao što su vodnogospodarski planovi ili šumskogospodarske osnove.
Države članice EU poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u područjima Natura mreže izbjeglo pogoršanje
prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i
uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena. U tom smislu, države
članice mogu odobriti bilo kakvu investiciju, odnosno plan ili projekt tek nakon što se na osnovu stručnog mišljenja
uvjere da on neće negativno utjecati na
integritet dotičnog Natura 2000 područja.
Države članice dužne su provoditi
nadzor nad stanjem očuvanosti Natura
2000 prirodnih staništa i vrsta te svakih
šest godina pripremiti izvještaj o provedbi zaštitnih mjera. Pored toga, dužne su poduzeti sve potrebne mjere za
uspostavu stroge zaštite životinjskih vrsta, među kojima su skoro sve ptice, šišmiši, veliki predatori, vodozemci i
ugrožene vrste iz skupina gmizavaca,
beskičmenjaka i biljaka na čitavom području njihovog prirodnog životnog
prostora.
Provođenje politike EU na području zaštite prirode smatra se jednim od
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
23
24
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
Graf 1: Udio područja Natura 2000 mreže na površini teritorija pojedinih država članica EU
(izvor: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/barometer/index_en.htm)
osnovnih uvjeta za članstvo u Evropskoj
uniji, kao i za financijsku podršku infrastrukturnim i energetskim projektima evropskim zemljama koje se kandidiraju za članstvo u EU.
Projekt „Podrška za provođenje Direktiva o pticama i staništima u Bosni
i Hercegovini“
Da bi se, u zemljama poput Bosne i
Hercegovine, gdje postoji interes za
članstvo u EU, mogle lakše sprovesti
političke i ekonomske reforme koje su
nužne za postizanje standarda koji važe
u EU, na raspolaganju su predpristupni
fondovi, takozvani IPA programi. U
okviru takvog programa zasnivao se
projekt pod nazivom „Podrška za provođenje Direktiva o pticama i staništima u Bosni i Hercegovini“, koji je financirala vlada Švedske, a provodi se
pod nadzorom Delegacije EU u BiH.
Cilj ovog projekta jeste doprinijeti
ekološki održivom privrednom razvoju
te približiti Bosnu i Hercegovinu standardima EU na području zaštite životne
sredine kroz jačanje administrativnih
struktura i poticanje usklađivanja s pravnim poretkom EU na polju okoliša.
Cilj projekta je prije svega (1) podržati institucije BiH u približavanju
zahtjevima EU direktiva o pticama i
staništima, (2) prenijeti ciljeve i
odredbe direktiva u pravni poredak
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
BiH i provoditi odredbe direktiva u entitetskim propisima o zaštiti prirode,
odnosno drugim relevantnim propisima i (3) podržati početne korake u
razvoju Natura 2000 mreže u BiH i provedbi odgovarajuće strategije i planova
upravljanja.
Zahtijevani rezultati projekta su:
1. Usklađen nacrt popisa potencijalnih
Natura 2000 područja
2. Izrađene smjernice za pripremu Natura 2000 planova upravljanja
3. Izrađeni planovi upravljanja za 3
odabrana NATURA 2000 područja
4. Usklađen nacrt propisa koji podržavaju uspostavu mreže NATURA
2000
5. Razrađen Natura 2000 informacijski
sistem
6. Podizanje svijesti među stanovništvom BiH o zaštiti prirode, osobito
o relevantnom zakonodavstvu EU-a
i Naturi 2000.
Kao glavni korisnici projekta prepoznate su sljedeće institucije:
Na državnoj razini: Ministarstvo
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO)
U FBiH : Ministarstvo okoliša i turizma, Fond za zaštitu okoliša, Mini-
starstvo poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, Ministarstvo prostornog
planiranja
U RS-u: Ministarstvo prostornog
planiranja, građevinarstva i ekologije, Fond za zaštitu životne sredine,
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva
U Distriktu Brčko Odjel Vlade Distrikta za prostorno planiranje i imovinsko-pravne odnose.
Predstavnici gore spomenutih institucija surađivali su na sastancima
radnih grupa za biološku raznolikost,
zakonodavstvo i informacijsku tehnologiju, gdje su se formirali usklađeni
stavovi uz prijedloge stručnjaka projekta, od kojih je 8 stručnjaka bilo iz
država članica EU a 14 iz BiH.
Neposredno prije kraja projekta
možemo reći da su, unatoč poteškoćama u prvoj fazi projekta, zahtijevani
rezultati dobro ispunjeni.
Uz vrlo dobru suradnju između najistaknutijih stručnjaka iz čitave Bosne
i Hercegovine izrađen je prijedlog 122
potencijalnih Natura 2000 područja
koji obuhvaćaju skoro 20% teritorije
Bosne i Hercegovine. Prijedlog se temelji na rezultatima projekta zvanog
„U susret zaštiti biološke raznolikosti
u skladu sa standardima EU“, financiranog od strane Ministarstva vanjskih
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
poslova Norveške, koji su u našem projektu nadgrađeni novim ispitivanjima
i provjerama o prisutnosti i životnom
prostoru Natura 2000 stanišnih tipova
i vrsta. Predložena ekološka mreža Natura 2000 područja obuhvaća staništa
209 vrsta (18 vrsta sisara, od toga 11
vrsta šišmiša, 109 vrsta ptica, 6 vrsta
gmizavaca, 5 vrsta vodozemaca, 28 vrsta riba, 21 vrsta beskičmenjaka i 22
vrste biljaka) i 69 stanišnih tipova. Za
sve stanišne tipove i vrste ispunjeni su
propisani formulari sa svim najvažnijim
informacijama, uključujući virove podataka iz znanstvenih publikacija i
ocjenu stanja očuvanosti.
Uporedo sa izradom prijedloga područja koja su digitalizirana prema
osnovnim topografskim kartama u
mjerilu 1:25000, izrađena je i internetska aplikacija koja služi za unos podataka u jedinstvenu bazu, kao i za pregled podataka. Predložena je i
arhitektura Natura 2000 informacijskog
sistema za Bosnu i Hercegovinu koja
se zasniva na nadležnostima oba entiteta i Distrikta Brčko za područje zaštite
prirode, a uvažava i odgovornost Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH u smislu koordinacije
i izvještavanja prema međunarodnim
sporazumima.
Propisi koji podržavaju uspostavu
ekološke mreže Natura 2000 su sljedeći
važan rezultat projekta, imajuću u vidu
da je provedba Direktiva EU o pticama
i staništima prvenstveno pravni izazov
i obaveza zemalja koje se kandidiraju
za članstvo u EU. Prvi zadatak u okviru
ove komponente projekta bila je izrada
procjene, koliko su postojeći zakoni
usaglašeni sa odredbama direktiva. Ova
procjena je pokazala veoma dobru usaglašenost važećih zakona o zaštiti prirode RS i FBiH, a nešto manju Distrikta
Brčko. Nešto manja usklađenost sa direktivom o staništima uočena je i kod
zakona o lovu, naročito u pogledu
strogo zaštićenih vrsta. Najveći dio posla u okviru ove komponente projekta
bila je izrada nacrta podzakonskih propisa, i to:
stupke koje trebaju sprovoditi nadležni organi na temelju stručnih mišljenja kako bi se na područjima ekološke mreže izbjeglo pogoršanje
prirodnih staništa i staništa vrsta
zbog neprilagođenih projekata i zahvata;
nacrta uredbe o strogo zaštićenim
divljim biljnim i životinjskim vrstama, kojom se proglašavaju strogo
zaštićene biljne i životinjske vrste i
određuju pravila postupanja u izuzetnim slučajevima, u cilju održavanja ili postizanja povoljnog stanja tih
vrsta.
Iako Direktiva o staništima ne određuje da su planovi upravljanja nužni na
Natura 2000 područjima u svim situacijama, oni su ipak u većini područja
vrlo važan instrument očuvanja povoljnog stanja i naročito unapređenja stanja
prema ciljevima zbog kojih su bila
određena pojedinačna područja ekološke mreže. Nacrt smjernica za pripremu
Natura 2000 planova upravljanja razrađuje primjere različitih oblika planova upravljanja koji mogu biti samostalni ili ugrađeni u različite sektorske
planove. Dalje smjernice upućuju potencijalne korisnike u sadržaj plana i
pojedina poglavlja, gdje je naročita pažnja posvećena identifikaciji i uključi-
vanju različitih interesnih grupa u proces planiranja. Jedna od specifičnosti
pripreme plana upravljanja je i relativno
zahtjevno praćenje učinaka planiranih
mjera na stanje očuvanosti staništa i
vrsta za koje je područje određeno.
Veliku pažnju u sklopu projekta privukla je izrada indikativnih planova
upravljanja za predložena područja
ekološke mreže Tišina, Vranica i Orjen-Bijela gora. Veliku ulogu u pripremi
tih planova su, naime, pored stručnjaka
koji su pripremili znanstvene podloge
vezane za distribuciju vrsta i staništa,
kao i nadležnih institucija, imali i predstavnici interesnih grupa, naročito iz
lokalnog okruženja, koji mogu najviše
utjecati na stanje očuvanosti područja.
U svrhu njihovog uključivanja u analizu
stanja, ciljeve i potrebne aktivnosti na
području, organizirano je 6 radionica,
s prosječnim učešćem od više od 40 sudionika. Planovi upravljanja za ova tri
područja usklađivat će se još u zaključnom konsultacijskom procesu Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost Prospect C&S u konzorciju sa
EPTISA-om, SIA ELLE i Latvijskim fondom za prirodu te ni u kom slučaju ne
predstavlja stanovišta Evropske unije ni
SIDA-e.
nacrta uredbe o uspostavi mreže Na-
tura 2000 koja, pored liste područja
Natura 2000 sa pripadajućim stanišnim tipovima i vrstama, određuje i
opće ciljeve i mjere za očuvanje staništa i vrsta u povoljnom stanju;
nacrta pravilnika o ocjeni prihvatljivosti planova, programa i zahvata za
ekološku mrežu, koji određuje po-
Slika 1: Prvi prijedlog Natura 2000 područja u BiH (izradio: Đorđije Milanović)
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
25
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
26
STANIŠNI TIPOVI U BiH
OD ZNAČAJA ZA EU
Đorđije Milanović
Stručnjak za bioraznolikost, projekt
“Podrška provođenju Direktivi o pticama
i Direktivi o staništima u Bosni i Hercegovini”
Početkom sljedeće godine završava
se dvogodišnji projekt „Podrška implementaciji Direktive o pticama i Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini“.
Finansiran je od Vlade Švedske, njime
upravlja Delegacija Evropske unije u
BiH, a implementira ga konzorcij, na
čelu s Prospect C&S, EPTISA-om,
ELLE i Latvijskim fondom za prirodu.
Projekt predstavlja važnu stepenicu ka
ostvarivanju konačnog cilja: da se sintezom i pravilnim tumačenjem svih relevantnih naučnih podataka evidentiraju stanišni tipovi i vrste od značaja
za Evropsku uniju1 na teritoriji BiH, te
da se na osnovu njihovog rasprostranjenja formira nacionalna ekološka
mreža, koja će datumom pristupanja
naše države u članstvo Evropske zajednice postati dio evropske ekološke
mreže, poznate pod imenom Natura
2000.
Ovim savremenim modelom zaštite
prirode, zemlje članice Unije dužne su
da osiguraju opstanak više od 1000
ugroženih vrsta i više od 230 stanišnih
tipova. Vrste su često ugrožene direktno, usljed sakupljanja, izlovljavanja,
trovanja, bojazni, sujevjerja i sl., ali naročit problem predstavlja trend opadanja populacija usljed gubitka staništa.
Stoga je očuvanje stanišnih tipova, u
najmanju ruku, dvostruko značajno.
Njihova reprezentativnost zahtijeva dugoročno održavanje u tzv. „povoljnom
stanju očuvanosti“, koje se postiže na
različite načine, ali je suštinski dvojako.
S jedne strane se sprečavaju djelatnosti
koje negativno utiču na njegovo održavanje, a istovremeno se, po potrebi,
1
predlaže sprovođenje raznovrsnih aktivnih mjera, kako bi se povoljno stanje
održalo u značajnom dijelu ukupnog
areala. Pri tome Direktive, osim na reprezentativnosti, insistira se na minimalnoj pokrivenosti, te obuhvatanju
cjelokupne varijabilnosti određenog
stanišnog tipa na teritoriji svake države
članice.
Nisu svi stanišni tipovi podjednako
važni. Za prioritetna staništa2 svaka članica obavezuje se da mrežom obuhvati
najmanje 80% areala unutar svojih granica, dok je za ostala staništa neophodno pokriti najmanje 20%. Takvi zahtjevi definišu koliki će procenat državne
teritorije biti uključen u ekološku
mrežu.
Pregled, osnovne karakteristike i
rasprostranjenost
Iako od krajnje južne do krajnje sjeverne, te između krajnje istočne i krajnje zapadne tačke naše zemlje ima tek
po nešto više do 300 kilometara, geografski položaj, dijapazon nadmorskih
visina, heterogenost geološke građe i
brojne druge specifičnosti uslovile su
izuzetan stanišni diverzitet. Obzirom
da naša država još nije završila Nacionalnu klasifikaciju staništa, o njihovom
broju i rasprostranjenju se ne zna dovoljno. I pored toga, tokom dosadašnjeg
rada, prepoznato je 69 stanišnih tipova
od značaja za EU, što čini skoro trećinu
liste značajnih staništa Direktive o staništima. Iznijet ćemo ovdje samo neke
njihove osnovne karakteristike, jer bi
detaljniji prikaz zahtijevao mnogo više
prostora3.
Bosanskohercegovačko more obuhvata zaliv Neum-Klek, dok je Malostonski zaliv i dalje predmet spora sa susjednom Hrvatskom. U prvom zalivu
primjetna je značajna eutrofikacija sa
razvijenim korovskim morskim zajed-
nicama, dok se na južnoj obali Kleka
more odlikuje čistoćom i prozirnošću,
sa vrlo karakterističnim slojanjem životnih zajednica. Nažalost, podvodni
klimaksi posidonije u našoj marinskoj
akvatoriji su uništeni, a na njima se danas razvijaju facijesi morske cvjetnice
(Cymodocea nodosa). Na uzanim trakama kamenitih i stjenovitih morskih
obala, tamo gdje nisu razvijena naselja,
razvija se stanište karakteristično za
zonu prskanja mora, koje karakterišu
biljke koje veoma dobro podnose ove
specifične životne uslove sa velikom
koncentracijom soli.
Staništa koja su vezana za slatke
vode su česta, ali nedovoljno ispitana.
U retencionom području uz velike rijeke sjeverne Bosne, te uz donju Neretvu, nastaju stalne i povremene močvare i starače, od kojih su neke
pretvorene u ribnjake. One su bogate
karakterističnom bentoskom, flotantnom, emerznom ili submerznom vegetacijom stajaćih voda značajnom za evropsku zajednicu, a stanišni tip zavisi
od stepena eutrofikacije vode. Uz ove
velike rijeke, kada nivo vode opadne,
otvaraju se novi sprudovi i vlažne muljevite obale na kojima se, u kasno ljeto,
razvija karakteristična vegetacija sveza
Chenopodion rubri i Bidention.
Hladne i čiste vode nizijskog i brdskog pojasa obilju zelenim draperijama različitih biljaka, te izgrađuju zajednice sveze Callitricho-Batrachion,
koji su važni kao sklonište i ishrana
mnogim vodenim životinjama. Bujični
planinski vodotoci su opet priča za
sebe. Oni svakog proljeća i jeseni, za
vrijeme visokih voda, nose ogromnu
količinu materijala, zaobljujući ga i deponujući u prostorima proširenih klisura i dolina. Na tim mjestima, uz sami
vodotok pojavljuje se karakteristična
zeljasta vegetacija sa ponicima sive vrbe
Vrste i stanišni tipovi važni za izdvajanje područja ekološke mreže navedeni su u Dodacima 1 i 2 Direktive o staništima i u Dodatku 1 Direktive o
pticama.
2
Staništa od prioriteta na Direktivi o staništima obilježena su znakom * ispred naziva.
3
Svaki stanišni tip detaljno će biti obrađen u posebnom priručniku za njihovo određivanje, koji će izaći iz štampe početkom sljedeće godine.
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
Prostrane mješovite šume bukve i jele u prašumi Perućici
Foto: Đ. Milanović
(Salix eleagnos) i rakite (Salix purpurea), ali konstantno pomjeranje materijala onemogućuje potpuno povezivanje i obrastanje ovih nanosa. Na
mjestima udaljenijim od obale, gdje bujica nema takvu snagu, povezivanje materijala omogućuje snažni korjenov sistem sive vrbe i na njima se razvijaju
karakteristični šibljaci sveze Salicion
eleagni. Danas ova staništa trpe veliki
pritisak i prijeti im nestanak i kod nas.
Nizijske močvare se masovno isušuju i
pretvaraju u oranične površine, sprudovi uz velike rijeke su redukovani uređivanjem korita, bistri brdski tokovi su
sve više zagađeni nekontrolisanim otpadnim vodama, a skoro svi bujični vodotoci predmet su sumanute pohlepe
nesavjesnih za hidroenergijom. Hoćemo li zdraviju budućnost, te greške
moramo hitno popravljati.
Područje krša Hercegovine i JZ Bosne obiluje izraženim kraškim fenomenima: od prostranih i plodnih kraških
polja, do visokih krečnjačkih planina.
Periodično plavljena kraška polja sa
svojom jedinstvenom hidrografijom
najvećim dijelom leže pod vodom do
kraja proljeća, kada presušuju, a na
istom mjestu se razvijaju nepregledne
livade sveze Molinio-Hordeion secalini,
a u najnižim dijelovima barska tresetišta i livade borealnog tipa, bogate različitim vrstama šaševa. Po uzdignutim
dijelovima polja i okolnim padinama
nikla su seoska naselja oko kojih se prostiru suhi i kameniti pašnjaci Scorzoneretalia villosae i Festuco-Brometalia
ili endemične vrištine sa trnovitim žbunovima, u kojim preovladavaju žutilovke (Genista sericea i Genista sylvestris
ssp. dalmatica). Kraške rijeke odlikuju
izdašna vrela, koja iz podvodnog carstva čovječije ribice (Proteus anguinus),
izbijaju na površinu, formirajući prelijepa izvorišta. Njihove vode bogate su
sitnim krečnjačkim materijalom, koji,
taložeći se među sagove mahovina hiljadama godina, formira visoke sedrene
barijere i impozantne vodopade, kakve
danas imamo na Trebižatu, Uni, Plivi i
drugim rijekama.
Područje nižeg krša, sa jačim uticajem Mediterana, odlikuju posebna
staništa. Ovo carstvo hrasta crnike
(Quercus ilex) danas nije bogato šumama. Ostataka velelepnih crnikinih
šuma danas ima samo u pojedinačnim
i raštrkanim većim stablima ili u stadiju
mladika ili guštika. Degradacijom ovih
šuma nastaju niski mediteranski travnjaci (Thero-Brachypodietea) i makije
sa dominacijom kleka (Juniperus oxycedrus i Juniperus phoenicea), koji danas
zauzimaju šire područje, uvlačeći se ponegdje i dublje u submediteranski krš.
Tamo ih na višim područjima i pogodnim mjestima smjenjuju šume makedonskog cera (Quercus trojana), čiji su
ostaci danas vidljivi samo na teže pristupačnim mjestima.
Visoki hercegovački krš pripada
oromediteranskom lancu Dinarida i karakteriše ga velika sličnost sa unutrašnjim Dinaridima, pa ćemo kratki prikaz njihovih staništa ovdje objediniti.
Gorski pojas pripada carstvu bukovih i
mješovitih šuma (Aremonio-Fagion), čijim je krčenjem čovjek stvorio šarolike
pejzaše isprekidane brdskim košanicama i pašnjacima (Festuco-Brometalia)
na bazičnim supstratima ili srednjoevropskim livadama beskoljenke (Molinion caeruleae) na kiselim supstratima
i dubljim i vlažnijim zemljištima. Na
planinama oromediterana ovaj pojas
postepeno prelazi u šume munike (Pinion heldreichii), koje su najčešće rijetkog sklopa i degradacijom prelaze u iz-
Karakteristična vegetacija na bari Tišini
Foto: Đ. Milanović
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
27
28
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
razito kamenite subalpijske pašnjake
sveze (Seslerion robustae) ili isprane
stjenovite komplekse škrapa. Subalpijski pojas unutrašnjih Dinarida karakteriše subalpijska šuma buke, a dublje
u kontinentu subalpijska šuma smrče.
Sa porastom nadmorske visine, visina
šuma postaje sve manja, drveće kržljavije i postepeno prelazi u žbunaste formacije, sa dominacijom bora krivulja.
Ovi pojasevi su u prošlosti krčeni i paljeni za potrebe nomadskog stočarstva,
pa su danas Dinarske planine upečatljive po zaravnjenim pitomim pašnjacima sa tvrdačom (Nardus stricta) ili
razgranatom vlasuljom (Patzkea paniculata), kamenitim subalpijskim pašnjacima na strmijim silikatnim i krečnjačkim padinama, vrištinama sa
poleglom klekom i borovnicama, šibljacima niskih vrba, visokim zelenima
u depresijama i rubovima šuma, stjenjacima i siparima, sa brojnim endemičnim oblicima. Samo na najvišim
planinama, visokim preko 2000m, susrećemo alpijske pašnjake na silikatnoj
i krečnjačkoj podlozi.
Na usko lokalizovanim vlažnim depresijama ili oko planinskih izvorišta,
potočića i jezera gornjeg gorskog i subalpijskog pojasa srećemo različite tipove tresava. Tipične uzdignute tresave
Ilirski sipari u Troglavskom kotlu
Foto: Đ. Milanović
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
su kod nas veoma rijetke, i vrlo uskog
rasprostranjenja, dok se degradirane visoke tresave sreću, tu i tamo, najčešće
pod invazijom beskoljenke (Molinia
caerulea). Prelazna tresetišta, koja imaju
karakteristike i nizijskih (barskih) i visokih tresetišta, nešto su češća oko izvorišta, potočića i planinskih jezera.
Sjeverni obronci Dinarida su brdovit kraj koji postepeno prelazi u plodne
ravnice Knešpolja, Lijevča, Posavine i
Semberije. Ovaj pojas šuma kitnjaka izrazito je naseljen i pretvoren u brdske
košanice, voćnjake i obradive površine.
Za ekološku mrežu u ovom pojasu značajne su šume kitnjaka sa grabom, ilirske hrastovo-grabove šume (Erythronio-Carpinion), mezotermne šume
hrastova (Quercus cerris, Quercus frainetto, Querces petraea), šume pitomog
kestena i termofilne šume sa meduncem, koje su lokalizovane samo na krečnjačke proboje, te acidofilne bukove
(Luzulo-Fagenion) i poluzimzelene bukove šume sa božikovinom (Ilici-Fagion), na sjevernim padinama i kiselim
zemljištima.
U nizijskim dijelovima, uz velike rijeke koje plave okolne predjele, također
nalazimo različite tipove šuma. One se
veoma pravilno smjenjuju sa nivoom
podzemne vode, tako da razlika u na-
dmorskoj visini od svega 1m uslovljava
razvoj različitih šumskih staništa: šuma
lužnjaka sa grabom, šuma tvrdih lišćara
(Fraxinus angustifolia, Ulmus sp., Quercus robur) i šuma mekih lišćara (Salix
alba, Populus alba, Alnus glutinosa).
Degradacijom i dreniranjem veliki
kompleksi ovih šuma pretvoreni su u
oranice, a manjim dijelom u nizijske
košanice.
Iz prethodnog teksta možemo naslutiti heterogenost stanišnih tipova u
Bosni i Hercegovini, ali se mogu uvidjeti i glavni pritisci na njih. Danas je
uloga Bosne i Hercegovine i njenih susjeda u očuvanju biodiverziteta Evrope
veća nego ikada. Nigdje na starom kontinentu nije nepoznata činjenica da
slabo razvijene zemlje Balkana imaju
najbolje očuvane šumske ekosisteme,
najmanje zagađene i uređene vodotoke,
najbrojnije populacije velikih zvijeri itd.
Uopšte govoreći, ovdje je epicentar evropskog biodiverziteta i, nesumnjivo,
najveće bogatstvo koje imamo Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost Prospect C&S u konzorciju sa
EPTISA-om, SIA ELLE i Latvijskim fondom za prirodu i ni u kom slučaju ne
predstavlja stanovišta Evropske unije ni
SIDA-e.
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
PTICE NE POZNAJU DRŽAVNE
GRANICE
Ivaylo Zafirov
Stručnjak za bioraznolikost, projekt
“Podrška provođenju Direktive o pticama
i Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini”
Zbog čega je usvojena
Direktiva o pticama?
Neke od ključnih činjenica i okolnosti koje su dovele do usvajanja Direktive o pticama su sljedeće:
Veliki broj vrsta divljih ptica koje pri-
Direktiva 79/409/EEC
Obzirom da dobrobit od prirode ne
prepoznaje državne granice, značajni
zadaci na održavanju prirode – u smislu
vrsta i u smislu staništa – također trebaju biti posmatrani u međunarodnom
kontekstu. Evropska unija ima svojevrsnu odgovornost da zaštiti vrste i staništa pod prijetnjom nestanka. Stvaranje mreže područja (mjesta),
uključujući reprezentativne uzorke svi
onih prioritetnih vrsta i staništa kojim
se treba pružiti dostatna zaštita u cilju
obezbjeđenja njihove dugoročne sposobnosti za život, blisko je vezano za
ovu odgovornost. Od ove mreže, koja
se zove Natura 2000, očekuje se da se
odupre cjepkanju prirodnih staništa
koje je u stalnom porastu. Evropska
unija pomaže u jačanju ove mreže i
pružanju pravnih, logističkih i finansijskih instrumenata za njeno održavanje,
s ciljem da Natura 2000 postane i ostane
kamen temeljac politike EU za održavanje prirode.
Direktiva za ptice
Direktiva za ptice EU je najstariji
dokument vezan za zakonodavstvo o
prirodi u Evropi i jedna od najvažnijih
alatki za stvaranje razumljivog sistema
za zaštitu divljih ptica. Usvojile su je
zemlje članice EU u Luksemburgu
02.04.1979. kao odgovor na sve veću
brigu zbog smanjenja broja divljih ptica
u Evropi zbog zagađenja, gubljenja staništa i neodrživog korištenja zemljišta.
Direktiva se primjenjuje za očuvanje svih vrsta ptica koje prirodno borave u divljini na teritoriji zemalja članica Evropske unije, a obuhvata zaštitu,
upravljanje i kontrolu nad ovim vrstama i određuje pravila za njihovo korištenje. Direktiva se primjenjuje na
ptice, njihova jaja, gnijezda i staništa.
rodno borave na evropskoj teritoriji
ubrzano opada. U nekim slučajevima, ovo smanjenje predstavlja ozbiljnu prijetnju očuvanju prirodne
okoline, jer prijeti da naruši biološku
ravnotežu područja. Vrste divljih
ptica koje prirodno nastanjuju evropski teritorij su većinom selice, i
predstavljaju zajedničko naslijeđe.
Učinkovita zaštita ptica je problem
očuvanja okoliša koji ne poznaje granice i podrazumijeva zajedničke odgovornosti;
Očuvanje vrsta divljih ptica koje prirodno borave na teritoriji zemalja
članica treba se postići na zajedničkom tržištu. Nužno je primijeniti
potrebne mjere na razne faktore koji
mogu utjecati na broj ptica, a uglavnom je to dejstvo ljudskih aktivnosti,
naročito kada se radi o uništenju i
zagađenju njihovih staništa, hvatanju
i ubijanju od strane čovjeka i trgovini
njima kao rezultat navedenih djelatnosti;
Očuvanje, održavanje ili ponovno
uspostavljanje bioraznolikosti i staništa ključno je za očuvanje svih vrsta ptica. Nužno je da određene vrste
budu predmet posebnih mjera oču-
vanja njihovih staništa, u cilju osiguranja preživljavanja i reprodukcije
istih u područjima njihove distribucije. Prilikom poduzimanja takvih
mjera, treba uzeti u obzir vrste selica
te biti u koordinaciji sa pogledom na
cijelu uspostavljenu mrežu;
Očuvanje ptica, a naročito ptica selica, još uvijek krije probleme koji
traže dalja istraživanja. Takva istraživanja omogućit će da se procijeni
učinkovitost poduzetih mjera;
Osnovni cilj očuvanja jeste dugoročna zaštita i upravljanje prirodnim
resursima kao sastavnim dijelom naslijeđa svih stanovnika Evrope. Ovo
nam omogućava kontrolu nad prirodnim resursima i upravljanje korištenjem istih na osnovu mjera potrebnih za njihovo održavanje i
regulaciju prirodne ravnoteže između vrsta koliko god je to moguće.
Šta se treba uraditi kako bi se obezbjedilo očuvanje divljih ptica koje
nastanjuju teritoriju Evrope?
Zemlje članice Evropske unije moraju poduzeti određene mjere potrebne
za održavanje populacije svih vrsta
ptica koje u divljini prirodno nastanjuju
teritoriju zemalja članica Unije na nivou
koji ispunjava okolišne, naučne i kulturne uslove, a imajući u vidu ekonomske i rekreacijske potrebe. Očuvanje,
održavanje i restauracija biotopa i staništa treba uključivati stvaranje zašti-
Calidris ferruginea
Foto: I. Zafirov
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
29
30
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
Pelecanus crispus
Foto: I. Zafirov
ćenih područja; održavanje i upravljanje u skladu sa ekološkim potrebama
staništa unutar i van zaštićenih područja; obnovu uništenih biotopa; formiranje biotopa.
Dodatak I Direktive o pticama
obuhvata 195 vrsta. To su vrste koje su
ugrožene, koje su ranjive na promjene
u svojim staništima, a nesvakidašnje ili
specifične prirode njihovih staništa
zahtijevaju naročitu pažnju. Ove vrste
su predmet posebnih mjera očuvanja
njihovih staništa u cilju osiguranja prePelecanus crispus
Foto: I. Zafirov
življavanja i reprodukcije istih u područjima njihove distribucije. Svaka
zemlja članica mora izabrati odgovarajuća područja posebne zaštite (SPA)
kako bi se očuvale te vrste, kao i pridržavati se broja i veličine. Također, treba
proglasiti zaštićena područja za vrste
selica koja nisu navedena u Dodatku I.
Važna mjesta za ptice za vrijeme odrastanja, selidbe, mitarenja ili zimovanja
trebaju se proglasiti područjima posebne zaštite. Naročita pažnja pridaje se
močvarama od međunarodnog značaja
obuhvaćenim Ramsarskom Konvencijom. Zaštićena područja za ptice trebaju biti geografski prepoznatljiva područja. Pri izboru zaštićenih područja,
Natura 2000 u potpunosti se vodi naučnim kriterijem. Međutim, Direktivom
nisu obuhvaćena pravila izbora područja pa bi strane trebale odlučiti o ovome
po svom slobodnom nahođenju.
Sličnosti između područja posebne
zaštite za ptice (Direktiva o pticama)
i mjesta od interesa za zajednicu u
smislu očuvanja staništa (Direktiva
o staništima)
Tvore Natura 2000 kao jedinstvenu
funkcionalnu ekološku mrežu. Svako
mjesto/područje ima svoj značaj kao
odvojeni prostor i tvori sastavni dio
cijele mreže;
Njima se upravlja u cilju zaštite bioraznolikosti i održivog razvoja;
Za svako područje ponaosob potrebno je odrediti najprimjerenije mjere
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
očuvanja i korištenja prirodnih resursa.
Razlike između područja posebne
zaštite za ptice (Direktiva o pticama)
i mjesta od interesa za zajednicu u
smislu očuvanja staništa (Direktiva
o staništima)
Radi se o dva različita pravna lica.
Različita pravila, navedena u dvije Direktive, primijenjuju se za njihovu promociju i obezbjeđenje integriteta njihovih mreža. Zbog toga se trebaju
Pannurus biarmicus
Foto: I. Zafirov
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
31
Pelecanus crispus
Foto: I. Zafirov
posmatrati odvojeno, iako su oba dijelovi mreže Natura 2000;
U skladu sa Direktivom o pticama,
zemlje članice mogu po svom nahođenju da određuju i proglašavaju područja posebne zaštite, dok, po Direktivi o staništima, Evropska komisija ima ključnu ulogu pri usvajanje
spiska SCIa.
Kao zaključak, bitno je naglasiti da
„spašavanje“ ne znači nužno „restrikcije
i zabrane“ – ili barem ne uvijek. Natura
2000 uzima u obzir bioraznolikosti i resurse koji pružaju mogućnosti u mnogim poljima – od održivosti turizma, do
kombinacije poljoprivrede i očuvanja
prirode. U svim slučajevima, međutim,
od velikog je značaja i cijeni se uključenost zajednice. Na kraju, priroda ne
pripada samo onima koji se profesionalno njome bave, već svima nama Ovaj članak je dio projektnih aktivnosti projekta Podrška provođenju Direktive o pticama i Direktive o staništima
u Bosni i Hercegovini. Projekt finansira
Vlada Švedske pod upravom Delegacije
Evropske unije u Bosni i Hercegovini.
Projekt implementira Prospect C&S u
konzorciju sa EPTISA, SIA ELLE i Latvijskim fondom za prirodu (Latvian
Fund for Nature).
Sadržaj članka je isključiva odgovornost Prospect C&S u konzorciju sa EPTISA-om, SIA ELLE i Latvijskim fondom
za prirodu i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije ni
SIDA-e.
SISARI I NATURA 2000 U BiH
Dražen Kotrošan
Stručnjak za bioraznolikost, projekt “Podrška provođenju Direktivi o pticama i Direktivi o staništima u Bosni i Hercegovini”
Projekt „Podrška za provođenje Direktive o pticama i Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini“ otvorio je
proces priprema za primjenu NATURA
2000 u Bosni i Hercegovini. Jedan od
važnih elemenata identifikacije budućih
NATURA područja predstavljaju sisari,
tj. 17 vrsta koje se nalaze na listi Direktive o staništima i koje možemo naći u
Bosni i Hercegovini.
Prvi podaci istraživanja sisara (Mammalia) u Bosni i Hercegovini objavljeni su krajem 19. stoljeća, ali se početak sistematičnijih istraživanja veže uz
ime Stjepana Bolkaya, mađarskog zoologa, koji je od 1918. do 1930. radio
kao kustos u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Generalno, može se
reći da su sisari u Bosni i Hercegovini
nedovoljno proučavani, zbog čega izostaju adekvatni podaci o geografskoj
distribuciji i brojnosti pojedinih vrsta.
Polazeći od liste sisara koji se nalaze
na Direktivi o staništima, kao jednom
od dva temeljna dokumenta za NA-
TURA 2000, izdvaja se 17 vrsta sisara
koje se danas mogu naći u Bosni i Hercegovini. Pri tome, prvu skupinu čine
uglavnom krupni sisari (medvjed, vuk,
ris, divokoza, dabar i vidra). Posebno
se izdvaja endemski glodar dinarski voluharić. Najveći broj vrsta, njih 11, pripadaju redu šišmiša (Chiroptera).
Medvjed (Ursus arctos L.) je jedan
od simbola brdskih i planinskih područja u Bosni i Hercegovini. Za područje
Bosne i Hercegovine opisana je podvrsta U. a. bosniensis (Bolkay, 1925.).
Iako ne postoji usaglašeno mišljenje o
veličini bosanskohercegovačke populaF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
32
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
Medvjed – Ursus arctos L.
Foto: D. Mišura
Divokoza – Rupicapra rupicapra L.
Foto: Ž. Sekulić
Veliki potkovnjak – Rhinolophus
ferrumequinum Schreiber
Foto: G. Topić
cije, čije se procjene kreću od 400 do
čak 1200 jedinki, smatra se da je ova
populacija jedna od najboljih u Evropi.
Ipak, medvjed je kod nas nerijetko žrtva
krivolovaca i ilegalne trgovine trofejima. Pored spomenutog, očuvanje staništa i izvora prehrane za ovu vrstu bit
će jedan od zadataka NATURA 2000
mreže u Bosni i Hercegovini.
Vuk (Canis lupus L.) je jedna od
najraširenijih vrsta kod nas, a može se
susresti od kraških polja do planinskih
područja. On je često razlog žestokih
polemika i rasprava po pitanju njegove
brojnosti i zaštite u Bosni i Hercegovini.
Bosanskohercegovačka populacija vuka
procjenjuje se na oko 600 jedinki i smatra se jednom od boljih populacija u
Evropi. Za područje Bosne i Hercegovine opisana je podvrsta C. l. kurjak
(Bolkay, 1923.). Nažalost, ne postoji
ujednačeno mišljenje o zaštiti vuka u
Bosni i Hercegovini, što otvara prostor
za njegovo nelegalno ubijanje. Zaštita
ove vrste i njenih staništa bit će jedan
od izazova NATURA 2000 u Bosni i
Hercegovini.
Ris (Lynx lynx L.) je najugroženija
vrsta iz porodice mačaka koju danas
veoma rijetko susrećemo u brdskim i
planinskim područjima Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da bosanskohercegovačka populacija broji manje od
60 jedinki. Nažalost, iako se radi o zaštićenoj vrsti i svako ubijanje je strogo
zabranjeno, nedavno je jedan primjerak
odstrijeljen od strane lovaca na planini
Vranici, jednom od potencijalnih NATURA 2000 područja. Neznanje ili bahatost još jednom su ukazali na potrebu
bolje kontrole lova u Bosni i HercegoF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
vini. Za očekivati je da će sprovođenje
NATURA principa spriječiti ubijanje,
ali i obezbijediti očuvanje staništa i mogućnost preživljavanja (izvore prehrane) date vrste u Bosni i Hercegovini.
Divokoza (Rupicapra rupicapra L.)
je nekada obilježavala stjenovite predjele Bosne i Hercegovine. Bolkay je
1925. godine na primjercima iz Bosne
i Hercegovine opisao posebnu podvrstu
R. r. balcanica. Danas se rijetko viđa u
jugozapadnim i jugoistočnim dijelovima Bosne i Hercegovine. Procjenjuje
se da ova, kod nas ugrožena vrsta, broji
oko 950 jedinki. Glavni uzrok smanjenja brojnosti, uz degradaciju staništa,
jeste krivolov. Uspostavljanje monitoringa i kontrola krivolova bit će važan
zadatak za buduća NATURA 2000 područja u Bosni i Hercegovini gdje divokoza obitava.
Dinarski voluharić (Dinaromys bogdanovi Martino) je balkanska endemska vrsta glodara koji među ostalim naseljava i visoka kamenita planinska
područja (npr. Orjen, Zelengora, Treskavica, Bjelašnica) Bosne i Hercegovine. Svrstava se u red ugroženih, ali i
još uvijek nedovoljno proučenih vrsta
kod nas. Zaštita i pravilno upravljanje
planinskim NATURA 2000 područjima
imat će za zadatak i očuvanje ove rijetke
vrste u Bosni i Hercegovini.
Dabar (Castor fiber L.) je početkom
20. stoljeća bio istrijebljen u Bosni i
Hercegovini. Stotinjak godina kasnije,
2005. godine, izvršena je reintrodukcija
ove vrste u vode rijeke Semešnice kod
Donjeg Vakufa. Posljednjih deset godina, uz spomenute reintrodukovane
primjerke vode pojedinih rijeka (npr.
Una, Vrbas, Pliva) i ribnjaka (npr. Saničani), naselili su se i primjerci reintrodukovani u Hrvatskoj i Srbiji. Očuvanje staništa ove vrste na područjima
NATURA 2000 u Bosni i Hercegovini
omogućit će i da populacija dabra ponovo bude stabilna, a ova vrsta simbol
naših vodotoka.
Vidra (Lutra lutra L.) je prisutna na
širem području Bosne i Hercegovine,
uglavnom uz nezagađena vodena staništa. Trenutačno ne postoje precizne
procjene brojnosti ove vrste u Bosni i
Hercegovini. Nažalost, često je žrtva
ubijanja na ribnjacima, gdje se smatra
velikom štetočinom. Pored toga, ubijanje radi krzna, uništavanje staništa (zagađivanje voda) i smanjenje izvora ishrane glavni su razlozi ugroženosti ove
vrste, čija je globalna populacija u opadanju. Zaštita staništa ove vrste, koja je
Južni potkovnjak – Rhinolophus euryale
Blasius
Foto: M. Šumanović
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
predložena na listu NATURA 2000 za
Bosnu i Hercegovinu, trebala bi doprinijeti i očuvanju vidre u našim vodotocima.
Šišmiši ili netopiri, sa oko 1200 poznatih vrsta, uz glodare su najbrojniji
red sisara. U Bosni i Hercegovini,
prema posljednjim podacima istraživača Centra za krš i speleologiju, zabilježeno je 29 vrsta šišmiša. Ove, uglavnom noćne životinje, zbog svakodnevnog ugrožavanja predstavljaju jednu od najugroženijih skupina sisara
danas. Među glavne razloge ugroženosti šišmiša ubrajaju se: ubijanje, koje je
često rezultat praznovjerja i neznanja,
uznemiravanje u staništima gdje borave, krčenja šuma, uništavanje pećina
i jama, rušenje starih građevina, te nekontrolisano korištenje pesticida i drugih hemijskih sredstava u poljoprivredi.
Iz navedenih razloga 1994. godine pokrenut je Sporazum o zaštiti evropskih
populacija šišmiša (EURO- BATS). Nažalost, Bosna i Hercegovina još uvijek
nije potpisnik datog sporazuma. Među
vrstama koje se nalaze na Direktivi o
staništima u Bosni i Hercegovini izdvojeni su: južni potkovnjak (Rhinolophus
euryale Blasius), veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum Schreiber),
mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros Bechstein), sredozemni potkovnjak (Rhinolophus blasii Peters), širokouhi mračnjak (Barbastella barbastellus Schreber), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersi Kuhl), velikouhi
šišmiš (Myotis bechsteinii Kuhl), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii Bonaparte), riđi šišmiš (Myotis emarginatus
E. Geoffroy), veliki šišmiš (Myotis myotis Brokhausen) i oštrouhi šišmiš (Myotis blythii Tomes).
Za nadati se da će projekt „Podrška
za provođenje Direktive o pticama i Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini“ pokrenuti sistematičniji pristup
zaštiti spomenutih vrsta i njihovih staništa u Bosni i Hercegovini Projekt financira Vlada Švedske, a
projektom upravlja Delegacija Evropske
unije u Bosni i Hercegovini. Projekt implementira konzorcij, na čelu sa Prospect
C&S, EPTISA, ELLE i Latvijskim fondom za prirodu.
Sadržaj članka je isključiva odgovornost Prospect C&S u konzorciju sa EPTISA-om, SIA ELLE i Latvijskim fondom za prirodu te ni u kom slučaju ne
predstavlja stanovišta Evropske unije ni
SIDA-e.
KOMUNIKACIJA ZA
NATURU
Špela Polak
Stručnjak za komunikaciju
Amila Saleš
Predstavnik za odnose s javnošću
Projekt “Podrška provođenju Direktive o
pticama i Direktive o staništima u Bosni i
Hercegovini”
Jedan od zadataka projekta “Podrška provođenju Direktive o pticama i
Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini” bio je i podizanje svijesti o
zaštiti prirode, posebno o Naturi 2000.
Projekt je finansirala Vlada Švedske, a
ugovorni organ je bila Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini.
Koordinator projekta je Ministarstvo
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
Bosne i Hercegovine. Projekat implementira kompanija Prospect C&S u
konzorciju sa EPTISA, SIA ELLE i Latvijskim Fondom za prirodu.
Rezultati komunikacije u projektu
predstavljeni su na radionici o komunikaciji u oktobru 2014. Strategija za
komunikaciju je također predstavljena
i unaprijeđena sa participatornim pristupom, koji uključuje svih 46 učesnika
radionice.
Okvir za komunikaciju
Među aktivnostima komunikacije
na projektu mogu se identifikovati dva
glavna zadatka – podrška projektnim
aktivnostima i priprema nacionalne
strategije za komunikaciju za Natura
2000. U saradnji sa ekspertima projektnog tima dogovoreno je da komunikacijska strategija projekta također treba
da podrži nacionalnu strategiju za komunikaciju. Strategija za komunikaciju
o projektu i implementiranim aktivnostima predstavljena je i o njoj se diskutovalo tokom projekta sa članovima
Upravnog odbora. Kada je pripremljena, Strategija za komunikaciju o Naturi 2000 za Bosnu i Hercegovinu predstavljena je na posebnoj radionici o
komunikaciji, na kojoj je ukupno 45
učesnika razmjenjivalo ideje i razmišljanja o pitanju buduće komunikacije.
Strategija za komunikaciju za Bosnu i
Hercegovinu u finalnoj verziji rezultat
je participativnog procesa.
Komunikacija o zaštiti prirode
Kod zaštite prirode, osnova komunikacije je zakonodavni okvir. Natura
2000 ima jasne osnove u Direktivi za
ptice i Direktivi za staništa. Važno je, u
saradnji sa ekspertima, stručnu terminologiju prilagoditi popularnom jeziku,
kako bi se održala egzaktna i provjerena
komunikacija o Naturi 2000.
U većini slučajeva, na terenu, komunikacija zahtijeva uključenost svih
partnera, u cilju podrške i postizanja
naučno odobrenih mjera. Treba da razmotrimo i razgovaramo o interesovanjima i potrebama ljudi – ne radi se
samo o zaštiti, već i o kohabitaciji. Pronaći priče sa kojima se možemo povezati: ako razmijenimo priče o Naturi
2000, mnogo je lakše za partnere da se
povežu sa zaštitom prirode. Komunikacija o indikativnim vrstama je važna
za sve vrste. Pauci, žabe ili zmije nisu
toliko popularni kod ljudi kao što su to
mladi medvjedi ili šarene ptice. Za komunikaciju o zaštiti prirode koristimo
vrste koje evociraju pozitivna osjećanja.
Nisu samo posebne vrste te sa kojima se možemo lako povezati, već su
to i područja/lokaliteti sa kojima
imamo tendenciju povezivanja. Svaki
projekt, prilikom komunikacije o zaštiti
prirode (putem zakonodavstva, IT rješenja ili ekspertske liste, i sl.), treba da
traži indikativne akcije na projektu.
Projektni partneri i ciljevi
Za Naturu 2000, na prvom mjestu
su važne institucije Bosne i Hercegovine za komunikaciju, budući da su one
te koje planiraju i implementiraju glavne aktivnosti vezane za zaštitu prirode.
Također, treba uključiti institucije iz
oblasti poljoprivrede, turizma, energije,
komunalnih usluga i infrastrukture. Sva
tri nacionalna parka također su važna
za zaštitu prirode. Mreža eksperata je
uspostavljena na projektu, uz visok stepen saradnje. Postoji nekoliko NVO-a
u Bosni i Hercegovini koje imaju
eksperte. One pokrivaju različite oblasti/polja okoliša i/ili korisnike zemljišta,
kao što su ribolovci, lovci, farmeri, pčelari, vlasnici zemljišta. Korisnici zemF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
33
34
NATURA 2000 U BOSNI I HERCEGOVINI
ljišta su najdirektnije uključena grupa
kada je u pitanju Natura 2000. Partneri
na lokalitetima Nature 2000 uključuju
udruženja, NVO-e, korisnike zemljišta,
vlasnike, poduzetnike i druge potencijalno zainteresovane. Definitivno vidimo stanovnike kao ključnu grupu za
prihvatanje i implementaciju aktivnosti
Nature 2000. Bosna i Hercegovina ima
širok dijapazon medija – najutjecajniji
među njima su TV, radio, štampani mediji te određeni web portali. Međunarodni partneri su također važni, pošto
podržavaju projekte u zemlji.
Ciljevi komunikacije
Tri su nivoa važna u komunikaciji
o zaštiti prirode, a korišteni su i na projektu, pošto promjena ponašanja može
da se postigne tokom dužeg perioda,
od 5 do 10 godina, a to su: informisani
partneri, konsultovani partneri i uključeni partneri.
Implementacija aktivnosti
Sa jasnom slikom o partnerima, namjerama i ciljevima komunikacije, lakše je planirati aktivnosti komunikacije.
Implementacija ipak treba da bude fleksibilna, jer se okoliš mijenja praktično
svaki dan. U nastavku su predstavljene
samo najvažnije aktivnosti.
Web komunikacija: web-stranica
projekta www.natura2000.ba, koja je redovno ažurirana i predstavlja biblioteku
svih projektnih rezultata (sa oko 150
do 200 posjeta mjesečno). Osim webstranice, Facebook stranica (preko 370
oznaka “like” godišnje) je svakodnevno
aktivna. Youtube kanal ‘Natura 2000
BiH’ bio je aktivniji tokom faze promocije filma.
Izložba “Saradnja za Naturu” trajala
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
je u Sarajevu i Banja Luci više od mjesec
dana. Na izložbi je predstavljena perspektiva Evropske unije o Naturi 2000,
potencijali u Bosni i Hercegovini i projektne aktivnosti. Mnogi eksperti su
uključeni u izložbu sa informacijama i
fotografijama. Bilo je preko 900 posjetilaca.
Dva seminara su organizovana u
direktnoj saradnji sa ekpertima u vezi
sa iskustvima drugih zemalja u oblasti
Natura 2000. Ukupno oko 100 učesnika
prisustvovalo je i razmijenilo iskustva
iz Belgije, Slovenije, Hrvatske i Bugarske.
Na projektu smo bili aktivni i u medijskoj komunikaciji – mediji su pozivani na događaje, distribuiranih je
bilo sedam saopštenja za medije, objavljeno je 70 medijskih izvještaja o Natura 2000 u Bosni i Hercegovini.
Uključivanje djece u komunikacijske aktivnosti vezane za prirodu ima
nekoliko pozitivnih efekata – djeca su
voljna da uče o prirodi i više su sklona
pažnji prema prirodi. Djeca dijele svoj
rad i rezultate postignute u školi i sa
porodicom. Implementirali smo radionice sa animatorom na Kids festivalu u
Sarajevu – učesnicima festivala podijelili smo 1.400 majica i 1.400 yo-yo. Većina aktivnosti sa djecom obuhvatala
je škole u pilot-područjima Tišina, Vranica i Orjen - Bijela gora. Interaktivne
prezentacije su pripremljene posebno
za svako pilot-područje. Četiri animatora u ukupno 12 škola održala su prezentacije za više od 6.500 djece. Nakon
prezentacije je održano nagradno takmičenje pod nazivom “Priroda i mi –
nauči više o Naturi 2000”. U ovoj fazi,
djeca su pripremila brojne ilustracije,
prezentacije, postere i video-klipove o
važnosti prirode. Na završnoj izložbi
njihovih radova, najbolja odjeljenja dobila su majice i yo-yo drvene igračke.
Sve aktivnosti su bile usklađene sa radionicama u tri područja za planove
upravljanja, i predstavljene su medijima. Rad i posvećenost su bili izuzetni
i puni poruka podrške za zaštitu prirode.
U završnoj fazi projekta izrađen je
film “Priča za saradnju za Naturu” na
dva jezika, sa kraćom verzijom od 10
minuta i dužom verzijom od 30 minuta.
U filmu možemo vidjeti izuzetne
snimke životinja, biljaka i njihovih staništa, snimljenih u Bosni i Hercegovini.
Scenarij je izradio projektni tim i Produkcija Visoki. Film je režirao Ilhan Dervović, koji je autor većeg dijela filmskog
materijala. Autor muzike je Kenan Pašić.
Komunikacija je bila uspješna zahvaljujući velikoj mreži podrške
Komunikacija je bila uspješna ne
samo zahvaljujući planiranju, već i zahvaljujući velikoj mreži onih koji su bili
uključeni u aktivnosti. Tim i eksperti
podržavali su komunikacijske aktivnosti. Velika podrška je bilo i Ministarstvo
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa
Bosne i Hercegovine. Delegacija Evropske unije u BiH i SIDA također su pružili veliku podršku. Zahvaljujemo se
svim članovima Upravnog odbora.
Posebna zahvalnica upućena je nevladinim organizacijama od kojih izdvajamo – NVO Naše ptice, Društvo
za istraživanje biodiverziteta, Lijepa
naša iz Čapljine i timu Fondeka. Sjajan
doprinos dala su četiri animatora u pilot-područjima, kroz saradnju sa djecom, koja je bila izuzetna.
Zahvaljujemo se svim saradnicima
za profesionalnu podršku, koju su pružili pojedinačnim aktivnostima projekta.
Posebno se zahvaljujemo timu za
dizajn Bunker, stručnoj ekipi ART7
koja je dizajnirala i izradila Natura izložbu, kao i timu produkcijske kuće
Produkcija Visoki koja potpisuje film
"Priča o saradnji za Naturu".
Hvala za podršku komunikaciji o
Naturi 2000 Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost Prospect C&S u konzorciju sa
EPTISA-om, SIA ELLE i Latvijskim fondom za prirodu i ni u kom slučaju ne
predstavlja stanovišta Evropske unije ni
SIDA-e.
Hercegovačke plantaže pitomog kestena
VELIKI POTENCIJAL
MALOG PLODA
Za uzgoj kestena i isplativo korištenje njegovih plodova postoji veliki potencijal. Klimatski
uslovi staništa još uvijek pogoduju rastu kestena u sjevernoj Hercegovini, što nudi mogućnost plantažne sadnje
Armin Macanović, magistar ekol.
Centar za ekologiju i prirodne resurse,
Prirodno-matematički fakultet
Univerziteta u Sarajevu
P
itomi kesten (Castanea sativa
Mill.) ili tzv.“Žir bogova-Dios
balanos“ kako su plod kestena
nazivali stari Grci, predstavlja značajan
prirodni resurs na području BiH. Iako
je alohtona vrsta našeg podneblja, pitomi kesten se dobro adaptirao uslovima naših staništa. Na području BiH
rasprostranjen je u tri manje disjunkcije
a to su: područje sjeverozapadne Bosne
(Velike Kladuše i Cazina), područje
Srebrenice i sjeverne Hercegovine
(Wraber, 1958). Pretpostavlja se da kesten u sjevernom dijelu BiH potiče sa
područja Hrvatske, dok porijeklo na
području Hercegovine nije poznato.
Stari mještani Općine Konjic navode
da su kesten na ovom području sadili
Rimljani, i da su stanovnici godinama
njegovali i održavali zasade kestena.
Tome u prilog idu brojni ostaci kamenih zidova oko stabala kestena, koji i
danas postoje.
Pitomi kesten je veoma korisna drvenasta vrsta. Svake godine u prosjeku
jedno stablo kestena na ovim prostorima daje oko 100-250 kg ploda, dok
su medonosni cvjetovi tokom juna i
jula od izuzetnog značaja za pčelinju
pašu, i vrcanje domaćeg kestenovog
meda. Plodovi kestena su izuzetno
hranljivi, vitaminozni i ljekoviti. Lišće,
drvo i muški cvjetovi sadrže visok procenat tanina, koji se koristi u farmaceutskoj industriji i industriji kože.
Danas se na području Hercegovine
nalaze još uvijek šume pitomog kestena,
koji zajedno sa hrastom sladunom i kitnjakom čini pejzaže izrazite ljepote i
biodiverziteta. Iako postoje, o njima se
malo zna!
Rasprostranjen je uglavnom na području općine Konjic, oko naselja Gra-
dac, Bare, Trusina, Seonica, Gornje i
Donje Višnjevice, Parsovići, Obrenovac,
Žitače, kao i općine Jablanica, oko naselja Donja Jablanica, Baćinsko brdo,
Mrakovo, Ostrožac. Šume kestena su
uglavnom tipa privatnog posjeda, tako
da gotovo ne postoji domaćinstvo na
ovom prostoru, koje ne posjeduje dio
ovog vrijednog šumskog bogatstva.
Pored neprocjenljive vrijednosti kestena, na ovom području još uvijek nije
dovoljno prepoznat potencijal uzgoja,
čime bi se doprinjelo jačanju razvoja
lokalne zajednice. Plodovi koji se trguju
u cijeloj Evropi, u području Hercegovine najčešće ostaju zanemareni, neobrani i prepušteni propadanju.
Tradicionalni plantažni uzgoj kestena već odavno nije popularan u ovim
krajevima, iako i danas postoje tzv. „gajevi kestena“, koji su se nekada redovno
održavali i čuvali od štetočina. Starost
ovakvih gajeva se procjenjuje na oko
200 godina, gdje pojedina stabla dosežu
osam metara obima i još uvijek daju
plodove.
I pored stvaranja novih zasada kestena, neophodno je pristupiti inventarizaciji postojećih zasada-„gajeva“ i
procjeni njihovog stanja. Proteklih godina stalnim iseljavanjem stanovnika
iz ruralnih ka urbanim sredinama, znatne površine šuma kestena su ostale pošteđene ljudskih aktivnosti. Zaboravljen
od strane čovjeka, kesten je dobrim dijelom očuvan.
Za uzgoj kestena i isplativo korištenje njegovih plodova postoji veliki potencijal. Klimatski uslovi staništa još
uvijek pogoduju rastu kestena u sjevernoj Hercegovini, što nudi mogućnost
plantažne sadnje. Mnoga neiskorištena
zemljišta, na silikatnoj geološkoj podlozi, u ovom području mogu poslužiti
kao mjesto sadnje. S obzirom da se radi
o brdskom pojasu, pitomi kesten je moguće saditi na sjevernim ekspozicijama
koje su optimalne za rast, jer kesten do-
bro podnosi sjenu i umjerene temperature. Pored sjenovitih staništa kestenu
na ovom području ne manjka ni vlaga,
zbog dobro razvijene hidrološke mreže.
Najpovoljnije uvijete za sadnju kestena,
srećemo u području rijeka Neretvice i
Seončice, zatim naselja Parsovići, Jasenik, Džanići, Gorani, Buturović polje,
Podhum, Oteležani, Ljesovina, Žitače,
Sijerkovača, Sultići itd. S obzirom da je
kesten kalcifob, područje u kojem se
ne preporučuje njegova sadnja jeste
okolina grada Konjica, odnosno u oblastima dolomitnog kompleksa i krečnjačke geološke podloge.
Plantažnim uzgojem kestena na području sjeverne Hercegovine otvara se
mogućnost razvoja malih lokalnih zadruga i turističkih destinacija, jer su
šume kestena izuzetno specifični pejzaži „gorostasnih stabala“, jedinstveni
za istraživanje i rekreaciju. Zbog svega
navedenog, razvoj lokalne zajednice u
sjevernoj Hercegovini je neophodno
usmjeriti ka održivoj upotrebi prirodnih resursa. Tu značajno mjesto, svakako zauzima i uzgoj pitomog kestena,
koji se može smatrati jedinstvenim za
ovo područje predstavljenim kroz unikatne hercegovačke plantaže Aleja kestena
Foto: A. Macanović
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
35
36
Bioetička promišljanja
ČIJA JE ZEMLJA
Sve ukazuje na potrebu da treba proširiti znanje o prirodi od molekularne razine do razine
ekosustava kroz multidisciplinarna znanstvena istraživanja, ali i preispitati sa bioetičkog stanovišta i aktivno utjecati na vlastitu vrstu da zaista uvažava činjenicu da planeta Zemlja
nije samo planeta Čovjeka
Č
etvrti međunarodni bioetički
simpozij, održan u Sarajevu 20.
i 21. juna/lipnja 2014. godine
tematski je bio posvećen integrativnoj bioetici i prirodnom nasljeđu. Okupio je učesnike iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske,
Srbije, Makedonije, koji su u elabolirali
zanimljiva, a pokazalo se i polemična,
stajališta o prirodi, čovjeku, nasljeđu.
PRIRODA: Sulejman Bosto je u
polazištu za temu Višeznačnost pojma
prirode pošao od toga da je priroda ne
samo kao temeljno i univerzalno predmetno polje prirodnih znanosti ili kao
polje svakodnevnog iskustva i govora,
nego i pojam prirode kao jedan od temeljnih pojmova bioetičkog vokabulara
– u znanstveno tehničkoj epohi pretrpjela temeljitu transformaciju i izgubila
neposrednu samorazumljivost.
Ona se kao “polje rada” ili kao “predmet spoznaje” pokazuje kao kompleksna
struktura i za prirodoslovno, i za filozofsko, teološko, sociološko, kulturološko objašnjenje i razumijevanje, kao i
u polju svakodnevno – životne prakse.
Zahvaljujući sistemu modernog znanja
i tehnike, filozofije, umjetnosti... te različitim kulturno-civilizacijskim sklopovima javlja kao višeznačajan fenomen
– radi čega ne možemo govoriti o čistoj
“prirodi po sebi” nezavisno od čovjeka
njegova svijeta i djelovanja. Ona se u
različitim iskustvima i različitim tipovima znanja otkriva u mnoštvu svojih
likova, u stalnoj mijeni i u rasponu od
mikro do makro svijeta, od žive do nežive prirode od zvijezda do ljudskog
mozga, od slijepe determinističke mehanike do osebujne autonomne tvorničke “subjektivnosti” same prirode kao
životnog principa.
Bosto zaključuje da je radi toga neophodno novo promišljanje prirode
koje prirodu spašava od redukcije na
puki objekt raspolaganja, od redukcije
na mrtvu neosjetljivu tvar i na puki
energetski resurs.
ČOVJEK: Marija Selak konstatira
da se posljednjih nekoliko godina razF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
vila zanimljiva diskusija oko mogućnosti biomedicinskog “unapređivanja”
pojedinih ljudskih osobina u svrhu
“moralnijeg” djelovanja. Za razliku od
ostalih varijanti biomedicinsko poboljšanje čovjeka, u ideji moralnog poboljšanja nije riječ o unapređenju kvalitete
života pojedinaca, pa onda posredno i
mogućem usavršavanju društva, nego
se ono legitimizira isključivo kroz unapređenje društva u cjelini jer se ljudsko
moralno djelovanje primarno odnosi
na suživot s dugima.
Prema ovoj autorici u tom smislu
možemo reći da se značaj ideje moralnog poboljšanja krije u tome što ono
razotkriva srž, a time i kontradikcije,
cjelokupnog tehnoznanstvenog pokušaja nadilaženja ljudskih bioloških
ograničenja.
Odnos čovjeka i prirode u filozofiji
Al – Farabija analizirao je Kerim Sušić,
konstatujući, između ostalog da temeljni princip univerzuma i prirode
nije materija, već naprotiv, u njihovoj
osnovi jeste intelekt. U tom kontekstu,
čovjek i priroda nisu fenomeni koji izrastaju isključivo iz materijalnih entiteta
Foto: Dinno Kasalo
i procesa niti je intelekt akcidencija čovjekova života. U Al- Fabijevu pogledu
na čovjeka i prirodu nema prostora za
razvoj materijalističkog redukcionizma
s kakvim se susrećemo u modernoj
znanosti nastaloj na principima Dekartova dualizma, niti su priroda i univerzum mračni, bezživotni bezdani bez
značenja i svetosti za čovjeka.
NASLJEĐE: Medicina i njezina
sprega s tehnološkim postignućima
zauzima središnje mjesto u kulturnim
zbivanjima svakog povijesnog razdoblja. Pronađeni podaci o liječnicima
koji su u povijesno-kulturnom razdoblju od nastanka prvog medicinsko-etičkog kodeksa do pojave bioetike istraživali, opisivali i tumačili ulogu znanosti u medicini stvorilo je potrebu da se
istraži njihov znanstveni, profesionalni,
društveni i osobni doprinos u medicinskoj etici. Misli se prije svega na stajališta Thomasa Percivala (1740-1804),
autora prvog kodeksa u medicinskoj
etici.
ZEMLJA: Preduvjet opstanka života na zemlji je očuvanje životnih
okvira u kojima je on ponikao te se evo-
Bioetička promišljanja
lucijski obogaćivao i usavršavao. Živa
bića sa svojim životnim prostorom čini
nedjeljivu cjelinu, jer za životne funkcije potreban im je kontinuiran protok
energije i neprekidna izmjena tvari. Jedini je čovjek od svih bića na Zemlji
podredio prirodu svojim potrebama i
nasilno prekinuo povezanost mnogih
živih bića sa njihovim životnim okolišem. U referatu “Da li je planeta Zemlja
samo prebivalište ljudi?” Nada i Žarko
Mladina smatraju da su nade ipak u čovjeku koji mora izmijeniti svoj odnos
prema prirodi, ali i preispitati svoje etičke i moralne principe.
Svojim životnim potrebama i funkcijama živa bića neprestano mijenjaju
životni prostor u kojem obitavaju od
nastanka života na zemlji do danas. Jedna vrsta Homo sapiens u mogućnosti
je promijeniti protok količine energije
i promet kruženja tvari, proizvoditi
nove u prirodi nepoznate spojeve, remetiti međuodnose brojnih organizama, a genetičkim inženjerstvom u
mogućnosti je stvoriti nove biljne i životinjske transgene vrste. Svjedoci smo
globalnih klimatskih promjena, onečišćavanja vodotoka, mora i kopna, nedostatka pitke vode. Sve ukazuje na potrebu da treba proširiti znanje o prirodi
od molekularne razine do razine ekosustava kroz multidisciplinarna znanstvena istraživanja, ali i preispitati sa
bioetičkog stanovišta i aktivno utjecati
na vlastitu vrstu da zaista uvažava činjenicu da planeta Zemlja nije samo
planeta Čovjeka.
RESURSI: Globalni ekološki problemi ne poznaju granice država. Kom-
pleksnost njihovog rješavanja je povezana sa potrebom uključivanja svih
zainteresiranih aktera, podjelom odgovornosti i implementracijom aktivnosti
koje se baziraju na etički zasnovanom
odnosu prema prirodnom nasljeđu.
Koncept koji promovira održivo upravljanje i gospodarenje šumskim resursima zasnovano na zajedničkim mjerama, aktivnom učešću svih interesnih
strana i jasnom podjelom odgovornosti
je poznat pod nazivom forest governance. Ovaj koncept u najširem smislu
ukazuje na upravljanje i gospodarenje
šumskim resursima na način koji podrazumijeva značajne promjene u ulozi
vladinih (javnih) i nevladinih institucija, primjenom novih procedura i redistribucijom političke moći u izmijenjenim društveno-političkim i ekonomskim realitetima. Upravo tome posvećen je rad Senke Mutabdžije, Amile
Selmanagić Bajrović, Ajle Mehmedović
i Mersudina Avdibegovića.
ENERGIJA: Neosporna je činjenica
da je došlo do energetske krize. Pitanje
je, međutim, kako iz nje izaći. Energetsko pitanje ne može zaobići tri očite
datosti smatra fra Velimir Valjan (rad
“Energetski resursi, patrimonij čovječanstva). Prva je iscrpivost fosilnih goriva (ugalj, nafta, prirodni gas) koji su
bili do sada primarni, gotovo isključivi,
energetski izvori. Oni su omogućili prijelaz, u zapadnim društvima, iz ekonomije čistog preživljavanja u ekonomiju
obilja. Je li ispravno koristiti ih sve do
njihove iscrpenosti? Zar nije planeta
Zemlja, sa svojim dobrima i sa svojim
resursima, nasljeđe koje pripada čovječanstvu, sadašnjim ali i budućim pokoljenjima?
Druga datost je: osim što se mogu
iscrpsti, korištenje (ili zloupotreba) energetskih resursa fosilnih goriva je štetna, katkada opasno štetna, za zdravlje
i ambijent. Je li dopušteno proizvoditi
robu i usluge uz tako visoku cijenu za
čovjeka i ambijent?
Treća datost: jasno je da je današnji
energetski model funkcionalan za aktuelni model razvoja, međutim, je li takav tip razvoja održiv? Može li se održati neki razvoj, čiji su učinci ustvari
oštre nejednakosti među narodima, postupno osiromašenje resursa, klimatska
promjena i alternacija ambijenta?
ZAŠTITA: Vladajući sistem - koji
tvore neoliberalistička kapitalistička
ekonomija i pseudodemokratska politika u koaliciji s redukcionističkom tehnoznanošću i manipulativnim maso-
vnim medijima - kontinuirano teži totalnoj privatizaciji zajedničkih dobara.
Privatizacija o kojoj se ovdje radi nije
tek kratkoročna ekonomsko-politička
mjera niti je koncept privatnog vlasništva, koji joj stoji u podlozi, samo stvar
pravne regulacije u okviru pojedinih
nacionalnih zakonodavstava. Hrvoje
Jurić naglašava da razmatranjem tog
procesa dospijevamo, naime do temeljnog pitanja o međuljudskim odnosima
i odnosu čovjeka prema prirodi, a kritika objektivacije čovjeka i prirode,
kako je artikulirana u integrativnobioetičkom diskursu, postaje preduvjetom razumijevanja i rješavanja problema privatizacije zajedničkih dobara.
Autor je pristalica da zaštitu zajedničkih
dobara treba zagovarati kao polazište
borbe protiv sistema koji sistemski uništava prirodu i društvo, odnosno kompleksne mreže života.
BIOETIKA: Pod izlikom stvaranja
globalnog društva znanja, nova ekonomija znanja praktično je obesmislila
pojam “prirode” i pojam “društva” podređujući te (oštećene) pojmove profitnoj logici korporativnog kapitalizma.
U kontekstu razmatranja odnosa integrativne bioetike i sociologije prirodne sredine Zlatan Delić naglašava: Mehanizmi dominacije sastavni su dio ne
samo novih biotehničkih znanosti,
nego se oni nalaze i u samoj osnovi legitimiranja nove globalne ekonomije i
nove, samo njoj podređene institucionalne i obrazovne politike i prakse definiranja i discipliniranja samog pojma
znanja. Problem dakle nije samo u tome
što globalna ekonomija znanja (i vještina) u 21. stoljeću nastupa pod imenom ekonomije znanja (privatizujući
tako i samo ime znanja) nego je problem što ta ekonomija dalekosežno proširuje vlastiti (u biti uski) pojam znanja
daleko izvan područja ekonomije i što
na taj način djeluje kao najšira institucionalna , a ujedno i kao privilegovana
matrica za izgradnju onog što se (usprkos što živimo u doba “znalačkog širenja neznanja”) pogrešno naziva globalno društvo znanja.
Autor zaključuje da se kritičkom rekonstrukcijom i objedinjavanjem metoda prirodnih i metoda društvenih
znanosti, u kontekstu sve veće ugroženosti prirodne sredine, može pokazati
da se integrativna bioetika i sociologija
prirodne sredine nalaze na istom putu.
Priredio: H. Arifagić
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
37
38
Mirmekologija
ČUVAJ MRAVA – ON ČUVA ŠUMU
Samo očuvana šumska staništa mogu podržavati visoko integrirane socijalne sisteme kao što
su društva vrsta malog i velikog šumskog mrava, pa stoga isti služe kao pokazatelj zdravlja
i očuvanosti šuma
Adi Vesnić, mr. sc.
Prirodno-matematički fakultet
Univerziteta u Sarajevu
V
rste iz roda Formica u koje spadaju veliki i mali šumski mrav
naseljavaju područja sa umjerenom klimom i rasprostranjene su po
cijeloj Euroaziji od ravničarskih do planinskih područja. Po načinu života i
ekološkim karakteristikama riječ je o
veoma raznolikoj skupini. Grupa šumskih mrava u Bosni i Hercegovini uključuje vrste koje zahtijevaju očuvana
šumska staništa četinara. Ovdje spadaju
vrste mrava koje grade velike polidome
kolonije. Ovi megapolisi mogu brojati
maksimalno 16 miliona radnika i do
20000 kraljica. Velika mravlja društva
grade visoke mravinjake, uočljive građevine interesantne planinarima i ljubiteljima prirode.
Rod Formica broji oko 150 vrsta od
čega je 27 vrsta zabilježeno na zapadnom Balkanskom poluostrvu. U Bosni
i Hercegovini ovaj rod je predstavljen
sa 14 vrsta iz četiri podroda: Serviformica, Raptiformica, Coptoformica i
Formica. Podrodovi Raptiformica i
Coptoformica u fauni Bosne i Hercegovine predstavljeni su sa po jednom
vrstom, a podrod Serviformica je predstavljen sa osam vrsta. Podrod Formica
čine šumske vrste mrava u najužem
smislu riječi i uključuje četiri vrste, od
kojih su Formica rufa (veliki šumski
mrav) i F. polyctena (mali šumski mrav)
karakteristične po izgradnji velikih
mravinjaka u šumama.
Veliki i mali šumski mrav (Formica
rufa i F. polyctena) su sestrinske vrste.
Navedene vrste zbog sličnosti životnih
potreba često dijele isto stanište, a u slučaju devastacije i fragmentacije šumskih
staništa mogu doći u kontakt i hibridizirati dajući jedinke koje su vijabilne i
reproduktivno sposobne. I pored velike
sličnosti spram životnih uslova i morfološke sličnosti mali i veliki šumski
mrav se ekološki i morfološki razlikuju.
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Šumski mravi i njihovi mravinjaci unutar
šumskih zajednica smrče i jele čine
jedinstven odnos u kome mravi zbog
svoje biomase imaju stabilizirajući
uticaj na stanište, učestvuju u procesu
kruženja materije i protoka energije i
kontroliraju broj biljojeda.
Od jajeta do jedinke
Veliki šumski mrav Formica rufa
zauzima područje od Iberijskog poluostrva na zapadu do Bajkala na istoku.
Vrsta ima šire rasprostranjenje od malog šumskog mrava (F. polyctena). Šire
rasprostranjenja velikog šumskog
mrava najvjerovatnije je uzrokovano
efikasnijim načinom osnivanja kolonija. U Evropi je veliki šumski mrav na
horizontalnom profilu rasprostranjen
između 40,00 i 63,50 N geografske širine,
a vrsta je rasprostranjena i u Maloj Aziji
i na Kavkazu. U granicama rasprostranjenja vrsta Formica rufa naseljava
umjerene i subborealne šume, submontane lišćarske i četinarske šume.
Veliki šumski mrav je termofilna
vrsta te stoga gradi mravinjake bliže
rubu šume, uz rub šumskih puteva i
staza, na osunčanim mjestima uz rub
proplanaka, a rijetko u unutrašnjosti
šumskih sastojina. Formica rufa ima
manji afinitet spram sjenovitih staništa
u odnosu na vrstu F. polyctena. Prosječna gustina kolonija velikog šumskog
mrava je 10 mravinjaka na km2. Od
ukupnog broja gnijezda u staništu do
75% je sa jednom kraljicom (monogino). U slučaju poliginih i polimorfnih
društava vrste Formica rufa kolonije nikada ne doseže veličinu kolonija vrste
F. polyctena i za 25% su slabija od društava vrste F. polyctena.
Mravinjaci monoginih kolonija vrste Formica rufa su sa 120.000 radnika
i prečnika do 130 cm, strmih strana, materijal na mravinjaku je krupan. Veliki
i mali šumski mrav se razlikuju i prema
načinu osnivanja kolonije i periodu rojenja koje kod vrste F. rufa kasni 20
dana a dešava se između 20 aprila i 10
jula. Reproduktivne jedinke monoginih
gnijezda lete između 11 i 12 sati. U poliginim sistemima koji su karakteristični za vrstu F. polyctena kolonije nastaju
dijeljenjem postojećih kolonija, pa na
taj način nastaju polidoma društva.
Kraljica dnevno izleže oko 300 jaja, intenzivno leže jaja četiriipol mjeseca.
Razvoj od jajeta do odrasle jedinke na
temperaturi od 230-340 C traje 42 dana.
Foto: A. Vesnić
U koloniji radnici se stalno dodiruju antenama i ispituju da li miris jedinke odgovara
mirisu kolonije, jedinke signaliziraju jedna drugoj kada su gladne i imaju
mogućnost razmjene tečne hrane iz voljke
Mirmekologija
Rasprostranjenje malog šumskog
mrava (Formica polyctena) je zbog hibrida Formica rufa x polyctena i sličnosti sa vrstom Formica aquilonia nejasno.
Mali šumski mrav naseljava staništa do
1030 metara nadmorske visine, umjerene sub-borealne i montane šume lišćarske i četinarske najčešće smrče. Gustina iznosi 10 kolonija na km2.
Zabilježene su superkolonije od 1200
gnijezda na površini od 134 ha.
Kolonije vrste Formica polyctena su
sa više kraljica (poligine) i sa više mravinjaka koji međusobno razmjenjuju
kraljice i radnike. Polidome kolonije
nastaju diobom mravinjaka. Manje od
5% kolonija vrste Formica polyctena je
sa jednom kraljicom (monogino). Gnijezda su u sjenovitim mjestima do 2 metra visine, a na kserotermnim, sušnim
staništima kupa je niska. Veliki mravinjaci u sjenovitim mjestima mogu da
imaju kupu gnijezda zapremine od 28,5
m3, površinu 38,5 m2 i obim do 30 m.
Velika gnijezda imaju 15-16 miliona
radnika i 20000 kraljica. Ovi mravi su
aktivni i na temperaturama od 60 C, a
maksimalna aktivnost se javlja na temperaturama 22-260, površinske temperature i do 450. Period rojenja je od 11.
aprila do 22. juna, 20 dana ranije od
velikog šumskog mrava, a reproduktivne jedinke se roje između 11 i 17 sati.
Gnijezdo od 2,1 m2, na teritoriju od
0,38 ha ima oko 840.000 radnika i 1070
kraljica. Kolonija navedenih karakteristika konzumira hrane u energetskoj
vrijednosti od 950.000 kj/godinu.
Istraživanja na Ozrenu i Trebeviću
Kolonije biomase 80 kg, oko 8 miliona radnika, konzumiraju 4% neto
Kupa izgrađena od listova smrče i jele malog šumskog mrava (lijevo) na ravnom
ima pravilan izgled, dok na strmim padinama (desno) prati teren i okrenuta je
prema jugu i jugoistoku. Kupa je kolektor toplote i mjesto inkubacije larvi
primarne produkcije staništa. Od toga
360 kg suhe mase i 3130 i biljnih sokova
od čega 82% trofobiozom (preko biljnih
vaši) i 18% zoofagno.
U Bosni i Hercegovini istraživanje
diverziteta, rasprostranjenja i biologije
šumskih mrava dosada nije vršeno. Posebno je važno naglasiti da su šume
smrče i jele ugrožene antropogeno uslijed: klimatskih promjena, sječe šume i
urbanizacije. Danas se u Bosni i Hercegovini zahvaljujući fondu Rufford organizacije vrše istraživanja općih bioloških karakteristika vrsta Formica rufa
i Formica polyctena u svrhu bilježenja
nultog stanja na području planina
Ozren i Trebević, a u cilju procjene stepena ugroženosti i zaštite navedenih
vrsta. Već sada se može reći da je broj
kolonija spomenutih vrsta izuzetno
mali 1,5 kolonija na km2 uz visok stepen agregacije kolonija, što govori o nepravilnoj distribuciji unutar staništa.
Nažalost zbog neistraženosti ne možemo argumentirano govoriti o brojnosti, nivou hibridizacije između vrsta
velikog i malog šumskog mrava i ste-
penu ugoženosti šumskih mrava na području Bosne i Hercegovine.
Šumski mravi i njihovi mravinjaci
unutar šumskih zajednica smrče i jele
čine jedinstven odnos u kome mravi
zbog svoje biomase imaju stabilizirajući
uticaj na stanište, učestvuju u procesu
kruženja materije i protoka energije i
kontroliraju broj biljojeda iz grupe zglavkara. Mravlje kupe velikog i malog šumskog mrava također imaju i estetski karakter koji daju toplinu inače hladnoljubivim šumama smrče. Zbog važnosti
šumskih mrava u ekositemu šuma četinara mravinjake ne treba uznemiravati,
rušiti i na drugi način oštećivati. Ispravan odnos čovjeka spram šume i šumskih staništa, čuvanje i zaštita šuma, biva
nagrađen prisustvom šumskih mrava
koji su indikatori zdravlja šuma koje se
sve više povlače pred nasrtajima ljudi.
Ne treba zaboraviti da samo očuvana
šumska staništa mogu podržavati visoko
integrirane socijalne sisteme kao što su
društva vrsta malog i velikog šumskog
mrava, pa stoga isti služe kao pokazatelj
zdravlja i očuvanosti šuma Foto: A. Vesnić
Zadatak radnika malog šumskog mrava je da održavaju mravlju kupu, stalno dovlače
listove i povećavaju mravinjak, shodno veličini kolonije
Foto: A. Vesnić
Radnici na površinu mravlje kupe
stavljaju komadiće smole zbog njenog
aseptičnog karaktera
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
39
40
Nevladine organizacije u zaštiti i upravljanju okolišem
OD LOKALNOG KONTEKSTA
DO EVROPSKIH PROBLEMA
Sposobnost NGO da efektivno utiču na politiku i političke rasprave ograničena je odsustvom jasne nadležnosti i odgovornosti za zaštitu i upravljanje okolišem
Prof. dr. Kasim Tatić
Ekonomski fakultet
Univerziteta u Sarajevu
N
evladina organizacija – NVO
(engl. Non-governmental organization – NGO) je pravno
konstituisana organizacija koju su osnovala prirodna ili pravna lica nezavisna
od bilo koje vlade. Termin obično koriste
upravo vlade da označe organizacije
koje nemaju vladin status. U slučajevima
u kojima NVO djelimično ili u potpunosti financira država, NVO zadržava
svoj nevladin status na način da onemogući vladinim zvaničnim predstavnicima članstvo u organizaciji. Naziv
se obično koristi samo za organizacije
koje nastoje realizirati neki širi društveni
cilj koji ima i političke aspekte, ali koje
nisu otvoreno i eksplicitno političke
organizacije kao npr. političke partije.
Još uvijek postoje značajne razlike u pogledu zakonskog definiranja pojma nevladina organizacija. U mnogim jurisdikcijama, ovaj tip organizacija često se
označava pojmom “organizacije civilnog
društva” ili nekim drugim nazivima.
Poslednjih godina, opseg aktivnosti
koje preuzimaju nevladine organizacije
a posebno one u sektoru okoliša (engl.
environmental NGO – ENGO) u velikoj
mjeri se proširio. ENGO sada preduzimaju mnogo opsežnije i brojnije aktivnosti u poređenju sa isključivim podizanjem svjesnosti o okolišu i/ili jednostavnim djelovanjem u pravcu stvaranja
društvenog pritiska u konkretnim situacijama. Njihove aktivnosti sada uklju-
Većina ENGO nije nastala kao odgovor
na konkretne probleme vezane za
okoliš nego kao odgovor na raspoloživost sredstava za realizaciju projekata u vezi sa određenim problemima.
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
čuju okolišni monitoring, učešće o procjeni okolišnog uticaja projekata i tehnoloških rješenja (engl. environmental
impact assesment - EIA), promoviranje
okolišnog obrazovanja, obuku i ojačavanje kapaciteta, primjenu demonstracionih projekata, promoviranje čistijih
tehnologija, provođenje zagovaranja u
saradji sa vladinim institucijama, i promoviranje regionalne i međunarodne
saradnje u vezi sa okolišem i održivim
razvojem. Mnoge ENGO uključene su
u praktično upravljanje zaštićenim područjima, i promoviraju komunalne ili
pojedinačne akcije i kampanje za veću
odgovornost vlade i korporativnog sektora u pogledu okoliša.
Realnost na terenu
Najveći dio ENGO u BiH i regionu,
istovremno radi na okolišu i održivom
razvoju, potvrđujući na taj način činjenicu da su problemi okoliša duboko
utkani u ekonomske i socijalne sisteme.
Dobro okolišno upravljanje zahtijeva
značajnu konstruktivnu interakciju, na
više nivoa između lokalnih zajednica,
ENGO-a, lokalnih vlada, investitora i
tehničkih konsultanata. Ukoliko bi se
predviđeni zakonski okvir vezan za EIA
u potpunosti implementirao, onda bi
ovakava tip interakcije postao realnost
na terenu, odnosno u praksi. Pri tome
se termin okolišno upravljanje (engl.
environmental governance) definira
kao interakcija između sila “odozgoprema dole” (vlada) i “odozdo-prema
gore”(civilno društvo) koje djeluju (bilo
suradnički ili suprotstavljeno) u cilju
regulacije korištenja i zaštite prirodnih
resursa, uključivo vodu, zrak, tlo i biljni
i životinjski svijet u kontekstu definiranja
i realizacije politike okoliša.
Prema podacima Regionalne okolišne organizacije - REC (Regional Environmental Organization) broj ENGO
u Bosni i Hercegovini se jako povećao
u peridou od 1995. do danas. Dok ih je
1997. bilo registrirano svega 12 danas
Jedan od najvažnijih problema koji
stoji na putu uspješnijeg djelovanja
ENGO-a u BiH je nepostojanje odgovarajuće nadležne institucije na nivou
države zadužene za zaštitu okoliša.
ih ima preko 200, mada se sve ne bave
isključivo okolišem nego i drugim povezanim aktivnostima (održivi razvoj,
izbjeglice, ugrožena lica, mladi). Tipična
organizacija zapošljava jednog ili dvoje
ljudi i financira se grantovima i donacijama za realizaciju projekata. ENGO
su izrasle prvenstveno kao rezultat šireg
pokreta stvaranja NGO u poslijeratnom
periodu, prvenstveno zbog relativnog
obilja novca za donacije i projekata u
oblasti razvoja civilnog društva. Drugim
riječima većina ENGO nije nastala kao
odgovor na konkretne probleme vezane
za okoliša, nego kao odgovor na raspoloživost sredstava za realizaciju projekata
u vezi sa određenim problemima.
Promjena programske orijetnacije
Ali čak i u slučajevima u kojima je
organizacija nastala kao odgovor na
konkretne lokalne probleme okoliša,
usmjerenost na financiranje izvana i
zavisnost od stranih donatora dovela
je do toga da se programi rada i prioriteti
pomjeraju sve više od lokalnog konteksta
prema tekućim problemima koji su relevantni za Evropsku uniju. Takva situacija bez kontinuiranog i održivog
financiranja dovodi do toga da se programska orijentacija i prioriteti ENGO
isuviše često mijenjaju, sa novim i nastajućim organizacijama i grupama koje
se prilagođavaju raspoloživim sredstvima
i programima ponuđenim u novom
krugu financiranja.
Prema nalazima i rezultatima ankete
koju je REC proveo 2006. godine, najvažnije aktivnosti kroz koje ENGO u
BiH realizirale svoje programske ciljeve
su sljedeće:
Nevladine organizacije u zaštiti i upravljanju okolišem
Direktne aktivnosti u vidu kampanja
i protestnih aktivnosti;
Podrška lokalnim zajednicama i civilnom društvu u vidu aktivnosti
vezanih za organiziranje lokalnih zajednica i planiranje (LA 21, LEAP);
pravno zastupanje, pregovaranje i
medijacija u razgovorima, umrežavnje, participacija javnosti;
Zagovaranje politike u vidu aktivnog
lobiranja;
Širenje informacija u vidu seminara,
konferencija, javnih istupa, novina ,
časopisa i knjiga;
Upravljanje okolišem u vidu pružanja savjetodavnih usluga, rad na
terenu, okolišni monitoring, primjena
politike;
Obrazovanje u vidu aktivnosti u formalnom i neformalnom obrazovanju.
govornosti za zaštitu i upravljanje okolišem. Iscjepkana i jako fragmentirana
politička stuktura omogućava značajan
broj slučajeva prebacivanja nadležnosti
ali i odgovornosti između federalnog,
kantonalnog i lokalnog niovoa. Treba
biti iskren i reći da bilo koji ozbiljni, i
pomena vrijedan politički uticaj predstavlja incidentni rezultat na bazi prvenstveno ličnih poznanstava, i to uglavnom na lokalnom nivou. Naravno jedan
od najvažnijih problema koji stoji na
putu uspješnijeg djelovanja ENGO-a u
BiH je nepostojanje odgovarajuće nadležne institucije na nivou države zadužene za zaštitu okoliša. Ne samo da
to ometa suradnju organizacija između
dva entiteta, nego i unosi ozbiljnu pometnju i zabunu u pogledu odgovora
na pitanje gdje leži odgovornost za različite aspekte zaštite okoliša. Nedostaje
fokal point, žarišna tačka bez koje napori
svih ENGO-a ostaju često na bazi lijepih
želja i ambicioznih programskih ciljeva,
koji se nažalost ne mogu adekvatno
realizirati Lukomirski mačak
Foto: Dinno Kasalo
Prema nalazima REC-a osnovni nedostatak ENGO-a u BiH je nedostatak
personalnog i tehničkog kapaciteta.
Procjenjuje se da bi samo oko 10%
ENGO-a bilo u mogućnosti realizirati
kampanju na nivou cijele države, sa većinom organizacija koje mogu realizirati
samo projekte relativno male veličine
(od 10 - 20.000 eura).
Politički uticaj i lična poznanstva
Termin “kapacitet” i “održivost”
kada je upotrebljavaju strani donatori
odnosi se uglavnom na sposobnost organizacije da dođe do sredstava i upravljaju projektima za koje su dobili grant.
Indikatori kapaciteta i održivosti su tipični: da li organizacija ima pristup
oditorima, da li njeno osoblje ima dovoljno znanja da aplicira za dodatna
sredstva, i da li ima referenc listu upravljanja grantovima i kompletiranju projekata. To dovodi do toga da uglavnom
na tenderima stranih donatora prolazi
stalno isti i samo mali broj organizacija,
koje zadovoljavaju takve uslove. Ostalim,
naročito novoosnovanim organizacijama
je jako teško, ako uopšte i moguće
probiti takav začarani krug, što ih dovodi
u veoma nezavidnu situaciju.
Mada strani donatori naglašavaju
nedostatak kapaciteta, same ENGO kao
glavno ograničenje njihovom uspješnijem radu i djelovanju predstavljaju složeni politički i administrativni okvir u
BiH, kao i pojedini slučajevi korupcije
u procesima donošenja odluka. Sposobnost ENGo-a da efektivno utiču na
politiku i političke rasprave ograničena
je odsustvom jasne nadležnosti i odF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
41
42
Upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom
KAKO DOĆI
DO ZELENE TAČKE
Ekopak je osnovan i djeluje radi svojih klijenata, a za dobrobit lokalne zajednice, da bi pronalazio i nudio najefikasnija moguća rješenja koja u ovoj oblasti postavlja država donošenjem zakonskih i podzakonskih akata
H
istorija Ekopaka započinje
2007. godine osnivanjem
udruženja Bihpak za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom.
Bihpak su osnovale društveno odgovorne ambalažne kompanije iz cijele
BiH: Sarajevski Kiseljak, Coca-Cola, Bimal, Bihaćka pivovara, Zvijezda, Banjalučka pivovara, Mercator BH, Vitinka
Kozluk, Klas, Prerada i promet mlijeka
Tuzla, Ball Packaging Europe, DK
Trade (članica grupacije Droga Kolisnka), Sarajevska pivara, Japan Tobacco
Industry, kako bi u partnerstvu sa entitetskim ministarstvima radili na donošenju legislative iz oblasti upravljanja
ambalažom i ambalažnim otpadom,
čija primjena će omogućiti uspostavu
dugoročnog, transparentnog i održivog
sistema prikupljanja i reciklaže ambalažnog otpada.
Evropska direktiva EU 94/62 o
upravljanju ambalažom i ambalažnim
otpadom definiše ciljeve za reciklažu,
ali ne određuje na koji način ih treba
postići. Iz tog razloga, različite zemlje
prilagođavaju i implementiraju različite
sisteme sa različitim troškovima i efektima.
Obzirom da su zemlje Evrope već
uspostavile sisteme, a zemlje regiona
počele usklađivati svoju zakonsku regulativu i implementaciju odredbi, bilo
je neminovno da će na putu integracija
u EU ovo pitanje morati biti riješeno i
u Bosni i Hercegovini. Tako je nastao i
Bihpak, jer su među njegovim osnivačima i multinacionalne i regionalne
kompanije koje već učestvuju u implementaciji sistema u drugim zemljama,
imaju najbolje iskustvo koje je potrebno
prenijeti u BiH.
Generalno, mogu se razlikovati dva
EU sistema upravljanja ambalažnim otpadom:
depozitni sistem – nacionalni sistem
kojim upravlja država
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
integrisani sistem - nacionalni sistem
kojim upravljaju oni koji najvećim
dijelom snose troškove funkcionisanja takvog sistema
BiH se opredijelila za efikasniji integrisani sistem koji se također sprovodi u zemljama: Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Grčka, Irska, Italija,
Luksemburg, Portugal, Rumunija, Srbija, Slovenija, Makedonija, Španija,
Švajcarska, UK, Bjelorusija, Bugarska.
Ministarstvo okoliša i turizma FBiH
je u januaru 2012. godine donijelo Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom FBiH (Sl. novine
FBiH br.88/11 od 28.12.2011. godine)
koji je obavezao sve proizvođače, uvoznike, punioce, pakere, distributere i
krajnje snabdjevače/ trgovce koji na tržište plasiraju proizvode u ambalaži da
se uključe u sistem upravljanja ambalažnim otpadom.
Uključenje u sistem znači:
1. Pripremiti izvještaj o količini ambalaže stavljene na tržište na teritoriju
FBiH.
2. Ispuniti ciljeve za reciklažu koji su
propisani za 5 godina.
Na osnovu sve priložene dokumentacije Ministarstvo je zaključilo da Ekopak ispunjava sve propisane kriterije te
je 29.05.2012. godine donijelo Rješenje
o dozvoli za operatera sistema čime je
Ekopak postao prvi ovlašteni operater
sistema upravljanja ambalažnim otpadom u Bosni i Hercegovini.
Ispunjavanje ciljeva za reciklažu
proizvođača ambalaže, uvoznika, punioca / pakera, distributera i krajnjih
snabdjevača / trgovaca je moguće putem ovlaštenog operatera sistema Ekopaka ili plaćanjem naknada Fondu za
zaštitu okoliša FBiH, koji prema Pravilniku ima korektivnu ulogu. Naime,
u oba slučaja se plaćaju naknade, s tim
što naknade koje se plaćaju Fondu su
nekoliko puta veće od naknada Ekopaka.
Obaveze koje proizilaze iz Pravilnika se ne mogu izbjeći!
Bez obzira kad se proizvođači ambalaže, uvoznici, punioci / pakeri, distributeri i krajnji snabdjevači uključe u
sistem njihove obaveze teku od januara
2012. godine.
Svako izbjegavanje samo znači akumuliranje obaveza, koje će se realizovati
Upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom
Vozilo za prikupljanje ambalažnog
otpada u Gračanici
onog trenutka kad nadležna inspekcijska tijela utvrde da obveznik sistema:
Nema potpisan ugovor sa ovlaštenim
operaterom sistema Ekopakom
Naknade ne plaća Fondu.
U tom slučaju, sve obaveze će se
morati regulisati od 2012. godine.
Prema Pravilniku Ekopak je ispunio
slijedeće kriterije:
Osnivači su pravna lica koja obav-
ljaju svoju poslovnu aktivnost stavljanjem u promet ambalaže ili
proizvoda u ambalaži na teritoriji države.
Operater sistema je neprofitan, odnosno sav svoj profit ulaže u izgradnju infrastrukture za upravljanje
ambalažnim otpadom i njegov primarni cilj je ispunjavanje zakonskih
zahtjeva propisanih ovim Pravilnikom.
Operater sistema ne može imati
svoju vlastitu infrastrukturu za
upravljanje otpadom.
Operater sistema je pravno lice, ovlašteno od strane ministarstva, koje
se bavi aktivnostima upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom.
Osnivači Ekopaka, kredibilne i jake
domaće kompanije koje će u konačnici
uspostaviti efikasan sistem upravljanja
ambalažom i ambalažnim otpadom u
BiH su: Coca-Cola, Bimal, Banjalučka
pivara, Argeta, Bihaćka pivovara, Orbico i Violeta.
Principi rada Ekopaka
1. Ispunjenje zakonskih zahtjeva koje
propisuje Pravilnik za sve proizvođače, uvoznike, punioce, distributere
i krajnje snabdjevače sa kojima ima
zaključen ugovor, sa najvećim mogućim ekološkim prednostima i uz
minimalni uticaj na potrošačke cijene proizvoda u ambalaži.
2. Jednaki tretman svih obveznika sistema - uz napomenu da su osnivači
Ekopaka takođe obveznici sistema,
koji u Ekopaku nemaju nikakav povlašten status.
3. Naknade za ambalažu su najniže
održive naknade i računaju se prema
stvarnim troškovima za reciklažu po
materijalima.
4. Neprofitnost - naknade Ekopaka su
proračunate tako da se ispune sve
obaveze i ciljevi, a da nema uticaja
na cijene proizvoda u ambalaži.
Eventualna dobit koja se ostvari na
kraju poslovne godine se ne dijeli
osnivačima, već se koristi za svrhe
razvoja i jačanja sistema upravljanja
ambalažom i ambalažnim otpadom
u Federaciji BiH.
5. Transparentnost i provjerljivost poslovanje Ekopaka je transparentno, usklađeno sa svim zakonskim
zahtjevima i podložno provjerama
nadležnih organa.
6. Zaštita poslovnih podataka - svi podaci dostavljeni Ekopaku od strane
Ekopakove kante na Sarajevskom aerodromu
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
43
44
Upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom
obveznika sistema i poslovnih partnera su zaštićeni i tretiraju se povjerljivo.
7. Standardi poslovanja - Ekopak posluje na visokim standardima, u
skladu sa standardima poslovanja
njegovih osnivača. U segmentu upravljanja ambalažnim otpadom predstavlja konekciju Bosne i Hercegovine sa Evropom.
Osnovne vrijednosti na kojima
Ekopak gradi dugoročnu strategiju i
partnerski odnos sa svim klijentima i
partnerima su:
Snaga: osnovan je od strane vodećih
domaćih, regionalnih i internacionalnih kompanija, čije poslovanje je
zasnovano na visokim standardima,
uključujući i odgovornost za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom. Član je krovne evropske organizacije operatera sistema PRO
EUROPE čije je sjedište u Briselu.
Profesionalnost: rad u Ekopaku je
stručan, kvalitetan i transparentan.
Zaposlenici: imaju odgovarajuća
znanja, sposobnosti i vještine, koja
stiču na edukacijama širom Evrope,
jer se Ekopak pozicionirao kao predstavnik Bosne i Hercegovine u seg-
Kids kinđurijada
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
mentu upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom i adresa je za sve
evropske institucije i evropske operatere sistema. Imperativ rada je orjentisanost ka klijentu koji je uvijek
na prvom mjestu.
Odgovornost: tokom obavljanja svih
aktivnosti odgovara za poslove koje
obavlja, na zakonit, transparentan,
stručan i kvalitetan način.
Etičnost u poslovanju: podrazumijeva pridržavanje etike u poslovanju
kompanije, ali i svakog zaposlenika,
kao kriterija ponašanja prema klijentima, partnerima, državnim organima i široj društvenoj zajednici.
Kredibilitet: vjerodostojan je partner, koji radi po najvišim standardima EU-a i u skladu sa svim domaćim relevantnim zakonima.
Uspješnost obavljanja poslova: podrazumijeva visok kvantitet i kvalitet
izvršenja radnih zadataka, odgovornost za savjesno i ekonomično poslovanje i smanjenje nepotrebnih
troškova, ali ne na štetu kvalitete, zakonitosti i visokih standarda poslovanja.
Liderstvo: Ekopak je prva kompanija na tržištu BiH koja uspostavlja i
razvija sistem upravljanja ambala-
Osnivači Ekopaka, kredibilne i jake
domaće kompanije koje će u konačnici
uspostaviti efikasan sistem upravljanja
ambalažom i ambalažnim otpadom
u BiH su: Coca-Cola, Bimal, Banjalučka pivara, Argeta, Bihaćka pivovara,
Orbico i Violeta.
žom i ambalažnim otpadom. Pionir
je u ovoj oblasti, koji postavlja standarde.
Ekopak je osnovan i djeluje radi
svojih klijenata a za dobrobit lokalne
zajednice, da bi pronalazio i nudio najefikasnija moguća rješenja koje postavlja država donošenjem zakonskih i podzakonskih akata o ambalaži i ambalažnom otpadu.
Cijene naknada se ne mogu dampirati jer se u suprotnom ne mogu
ostvariti zadani ciljevi. Naknade su proračunate tako da budu minimalne za
klijente, ali da omogućavaju ispunjenje
progresivnih godišnjih ciljeva koje je
ministarstvo propisalo Pravilnikom, te
da bi se uspostavljao i razvijao stabilan,
transparentan i održiv sistem upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom.
Svako drugačije djelovanje, netransparentan rad i obaranje standarda poslo-
Upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom
vanja bi neminovno rezultiralo nemogućnošću da se uspostavi sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Federaciji BiH.
Zato je od izrazite važnosti da ambalažna privreda prepozna svog operatera sistema u Ekopaku, koji ima znanje
i povezanost sa svim evropskim operaterima sistema, čija iskustva koristi.
Ekopak je potpuno svjestan odgovornosti koju preuzima i povjerenja koje
mu je ukazano, opredjeljen da posluje
transparentno, na visokim standardima
i dugoročno, uz optimiziranje troškova,
ali ne na štetu kvalteta našeg rada.
Najvažnija postignuća
Ekopaka do sada
Ekopak je za samo tri mjeseca od
dana stupanja na snagu Pravilnika
ispunio propisane uvjete i od Federalnog ministarstva okoliša i turizma
dobio dozvolu za operatera sistema,
čime je izbjegnuta primjena člana 23
Pravilnika, da Fond za zaštitu okoliša
preuzme vodeću ulogu uspostave sistema po visokim naknadama: „Dok
se ne izda dozvola operateru sistema
iz člana 17. ovog Pravilnika proizvođač ambalažnog materijala, uvoznik,
punioc, paker, distributer i krajnji
snabdjevač svoje obaveze će izvršavati preko Fonda, nakon stupanja na
snagu ovog Pravilnika.“
Do kraja 2012. godine u sistem je
uveo 177 obveznika - proizvođača
ambalaže, uvoznika, distributera, punilaca i trgovaca, koji su na Ekopak
prenijeli upravljanje za 43.300 tona
ambalaže, ispunili prvi godišnji cilj
za reciklažu od 8%, tj, preko ovlaštenih sakupljača prikupili i predali
na reciklažu 3.500 tona ambalažnog
otpada.
U 2013. godini 415 obveznika je ukazalo povjerenje i prenijelo svoje obaveze na Ekopak: od multinacionalnih
i regionalnih kompanija do domaćih
proizvođača. Na upravljanje je preuzeo 51.664 tona ambalaže i ispunio
godišnji cilj za reciklažu od 13%, tj.
prikupljeno je i predato na reciklažu
više od 7.000 tona ambalažnog otpada.
Ekopak je do sada realizovao niz aktivnosti, a naročito je ponosan na činjenicu da je kroz edukativno-promotivne aktivnosti provedene u školama prošlo je više od 30.000 djece
iz različitih dijelova Federacije BiH.
Zahvaljujući dobrom poslovanju, do-
bit ostvarena na kraju poslovnih godina je do sada investirana u: Općina
Bihać i JP Komrad, Općina Gračanica i JP Komus, Općina Donji Vakuf
– zajednički projekat sa UNDP-om,
općina Orašje i JP Komunalac, Općina Kladanj i JP Komunalac, Općina
Ključ i JP Rad, Općina Olovo i JP
Bioštica, te Općinom Breza i JP Komunalno. U svim navedenim općinama je izvršena nabavka potrebne
komunalne infrastrukture s ciljem
uspostave i razvoja sistema odvojenog prikupljanja i reciklaže ambalažnog otpada: kontejneri za primarnu selekciju ambalažnog otpada
radi uspostave eko-otoka, vozila za
transport ili je finansirana izgradnja
reciklažnih dvorišta. U toku je finalizacija razgovora sa još nekoliko općina, a cilj je da se u budućnosti
uspostavi saradnja sa sve 84 općine
u Federaciji BiH, što znači da ćemo
tada imati uspostavljen sistem odvojenog prikupljanja i reciklaže ambalažnog otpada.
U skladu sa članom 20. Pravilnika:
„...Operater sistema mora na odgovarajući način obavijestiti javnost i
krajnje korisnike o svrsi i ciljevima
sakupljanja ambalažnog otpada, simbolu koji koristi na ambalaži, o pravilnom upravljanju, o mogućnostima
otpremanja takvog otpada, te o mogućnostima ponovnog korištenja i
recikliranja takvog otpada“..., Ekopak
je do sada realizovao niz aktivnosti,
a naročito je ponosan na činjenicu
da je kroz edukativno-promotivne
aktivnosti provedene u školama prošlo je više od 30.000 djece iz različitih
dijelova Federacije BiH.
Ispunjavanjem visokih standarda
koje propisuje krovna evropska organizacija operatera sistema PRO EUROPE čije je sjedište u Briselu, u decembru 2013. Ekopak je posta 32. član
ove velike evropske porodice, čime je
Bosna i Hercegovina u segmentu
upravljanja ambalažom i ambalažnim
otpadom uvedena u evropske integracije. Članstvom u PRO EUROPE-u
Ekopak je postao ovlašteni davatelj
prava za korištenje međunarodno zaštićenog znaka “Zelena tačka” (“Green
Dot”). Svi obveznici sistema koji su na
Ekopak prenijeli svoje obaveze imaju
pravo besplatnog korištenja ovog prestižnog znaka, a svi ostali koji nisu u
sistemu su srdačno pozvani da se pri-
druže i preko Ekopaka postanu dio ove
impozantne statistike:
Znak „Zelene tačke“ je danas najra-
sprostranjeniji i najviše korišteni zaštićeni znak na svijetu, zaštićen u više
od 170 zemalja.
Više od 170.000 kompanija znakom
„Zelena tačka“ obilježavaju ambalažu
svojih proizvoda,
Preko 460 milijardi jedinica ambalažnog otpada se godišnje označi ovim
znakom,
Oko 300 miliona građana ima pristup
razdvojenom odlaganju ambalažnog
otpada koji se finansira od strane članica PRO EUROPE-a, tj. operatera
sistema kakav je i Ekopak.
Označavanjem ambalaže znakom
“Zelene tačke” znači da kompanija finansira uspostavu i razvoj sistema
odvojenog prikupljanja i reciklaže ambalaže i ambalažnog otpada putem
Ekopaka, koji je ovlašten od strane PRO
EUROPE-a i koji ima dozvolu Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
Proizvođači, uvoznici, distributeri i
krajnji snabdjevači koji prepoznaju benefite koje nosi ovaj zaštićeni znak i
koji ga žele koristiti besplatno na svojoj
ambalaži to mogu uraditi uključivanjem u sistem Ekopaka. Ostali, koji
svoje obaveze izvršavaju na drugi način
su u obavezi sa Ekopakom potpisati
ugovor o korištenju “Zelene tačke” i
plaćati naknadu za korištenje ili, u suprotnom, ukloniti znak sa ambalaže.
Velike multinacionalne kompanije
koje transparentno posluju na tržištu
evropskih zemalja prepoznale su da je
društveno odgovorno ponašanje dio
sveukupnog uspjeha i imidža kompanije, te je stoga njihova ambalaža označena znakom “Zelene tačke”. Od sada
će upotreba ovog znaka na njihovoj ambalaži, preko Ekopaka, biti zakonski regulisana i na tržištu Bosne i Hercegovine, a istovremeno naši domaći
proizvođači imaju mogućnost korištenja ovog međunarodno zaštićenog i
prepoznatljivog znaka, što im u ovom
segmentu olakšava izvoz proizvoda.
Cilj Ekopaka je da u budućnosti u
našoj zemlji uspostavi vezu između potrošača koji kupuju proizvode u ambalaži i “Zelene tačke”, kako bi kupovali
proizvode društveno odgovornih kompanija iz sistema Ekopaka i na taj način
učestvovali u reciklaži ambalažnog otpada i zaštiti okoliša koji je toliko bitan
segment u evropskim integracijama F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
45
46
Ulaganje u zaštitu životne sredine – Kakanj Cement
BOTANIČKI VRT NA STIJENI
Svečana ceremonija proglašenja pobjednika za BiH najuspješnijih učesnika Quarry Life
Award (Živi svijet kamenoloma), bijenalnog međunarodnog takmičenja koje finansira
HeidelbergCement u 21 državi svijeta, održana je i u Kaknju 12. 11. 2014. godine
T
vornica cementa Kakanj, koja je
od 2000. godine članica HeidelbergCement grupacije, i ovaj
put je otvorila vrata svoga kamenoloma
istraživačima, profesorima, studentima,
učenicima i svima koji su zainteresovani u očuvanje biodiverziteta, da kroz
svoje jedinstvene ideje pruže kamenolomu istinsku ekološku i obrazovnu vrijednost, sve u cilju zaštite i promocije
biodiverziteta. Učestvovati u konkursu
mogli su učenici, studenti, profesori,
istraživači i nevladine organizacije koji
su svoje prijave poslali do 01.03.2014.
Pet finalista koje je žiri odabrao u svakoj državi imali su priliku tokom proljeća i ljeta raditi istraživanja na kamenolomima koje su odabrali i dalje
razvijati svoje projektne ideje.
Stručni žiri činili su Branimir Muidža, predsjedavajući žirija i generalni
direktor HeidelbergCementa za Bosnu
i Hercegovinu i Hrvatsku, Nermin
Mandra, načelnik Općine Kakanj, prof.
dr. Lada Lukić Bilela, vanredni profesor
na Prirodno-matematičkom fakultetu
u Sarajevu , Tomislav Lukić, šef ureda
Federalnog ministra okoliša i turizma,
i Adi Habul, viši stručni saradnik za
oblast zaštite biodiverziteta i zaštićenih
područja okoliša pri Fondu za zaštitu
okoliša Federacije BiH
“Gotovo 200 miliona KM uložili
smo u proteklih 14 godina kako bi u
srcu BiH, u našem Kaknju, - danas
imali jednu od najmodernijih evropskih tvornica koja radi po najvišim
svjetskim standardima zaštite okoliša”,
u uvodnom govoru rekao je Branimir
Muidža.
“Međutim, naša najznačajnija ulaganja su ulaganja koja provodimo u našoj zajednici, naši napori da društvu u
kojem živimo omogućimo podršku u
svim segmentima življenja. Naglašavam
riječ - odgovornost. Odgovornost je dio
DNK naše kompanije, to je ono što nas
vodi u svakodnevnim odlukama, bilo
Rad na projektu Botanički vrt
da se radi o poslovnim odlukama, o investiranju ili brizi o čovjeku,” dodao je
Muidža.
Dobitnici nagrada
Tokom ceremonije predstavljeno je
pet projekata koji su ušli u finale za
osvajanje prva tri mjesta u BiH, te u finale na međunarodnom nivou. Treće
mjesto i nagradu u iznosu od 3.000 KM
osvojio je projekat pod nazivom “Zaštita ptica na kamenolomu Ribnica” koji
je realizovao tim predvođen Nerminom
Sarajlić, inače članicom ornitološkog
društva “Naše ptice” iz Sarajeva. Nagradu u iznosu od 6.000 KM i drugo
mjesto osvojio je projekat pod nazivom
“Predikcija proteinske ekspresije mitohondrijskih DNK gena na osnovu upotrebe kodona odabranih vrsta mrava
koji naseljavaju tercijarni ekosistem”
koji su vodili Emina Čaušević i Semir
Dorić.
Najveća nagrada od 10.000 KM i
prvo mjesto pripali su projektu “Kamenolom Ribnica” u funkciji konzervacije
ugroženog i rijetkog biljnog genofonda
u Bosni i Hercegovini” koji je realizovao
tim Prirodno-matematičkog fakulteta
predvođen profesoricom Sabinom Trakić. Projektom je napravljen botanički
vrt u kamenolomu Ribnica, sigurno jedini te vrste u regionu.
Svih pet finalista iz BiH i preostalih
20 zemalja nastavljaju takmičenje u
okviru međunarodnog takmičenja, gdje
će najbolji projekti u pet kategorija biti
proglašeni 9. decembra 2014. u Pragu i
nagrađeni sa po 10.000 eura. Sveukupno najbolji projekat će dobiti nagradu u iznosu od 30.000 eura. A svakako, najvažnija nagrada je veliko hvala
od majke Prirode!
Okolišno osviješteni
Zvanicama se obratio i načelnik
Općine Kakanj, Nermin Mandra, koji
je istakao značaj takmičenja za lokalnu
zajednicu jer motiviše mlade ljude da
se uključe u naučne i istraživačke poduhvate, daju nauci prioritet koji zaslužuje i pokažu svoje intelektualno umiF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Ulaganje u zaštitu životne sredine – Kakanj Cement
47
Proglašenje pobjednika
jeće i svoju ekološku usmjerenost. Načelnik Mandra također je istakao i značaj ovako odgovornog investitora i
proizvođača kakav je HeidelbergCement u općini Kakanj. “Ponosni smo
zbog činjenice da u našoj lokalnoj zajednici djeluje kompanija HeidelbergCement. Ova kompanija je naš iskreni
prijatelj koji podržava sve naše projekte,
sve naše ideje i sve aktivnosti koje realiziramo na dobrobit građana Kaknja.”
Ispred Federalnog Ministarstva
okoliša i turizma prisutne je pozdravila
ministrica Branka Đurić: “Želim da uživate u ovom lijepom događaju koji nam
je ovako društvena odgovorna firma
cementara iz Kaknja pripremila. Ministarstvo okoliša i turizma daje svima
istu priliku - mi smo donijeli zakonodavstvo, uskladili ga sa onim iz Evropske unije, donijeli naše pravilnike i okolinsku dozvolu, a ovako odgovorna
firma kao što je Tvornica cementa Kakanj je to sve ispunila, a ovim danas
otišla i korak dalje od toga. Zato sve
firme trebaju da prate ovaj primjer i da
našoj budućnosti, našoj djeci i ovoj
zemlji pruže priliku da žive u okolišno
osviještenoj zemlji,” zaključila je ministrica Đurić Posjeta međunarodnog člana žirija
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
48
Ulaganje u zaštitu životne sredine – Kakanj Cement
LIDER
ENERGETSKE EFIKASNOSTI
Kako bi se cjelokupan proizvodni proces doveo na nivo zahtjeva koji važe u EU, instalirana
je potrebna oprema i uspostavljen sistem redukcije sadržaja Cr6+ u cementu ispod 2 ppm,
čime je humanizacija rada dovedena na najviši nivo
T
vornica cementa Kakanj je još
od oktobra 2007. godine ponosni vlasnik prvog “FONDEKO
PEČATA” u Bosni i Hercegovini. Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvalitete života “Fondeko” Sarajevo, tada se odlučilo za Tvornicu
cementa Kakanj zbog intenzivnih aktivnosti koje je do tada ona provela u
oblasti zaštite životne sredine. Spomenut ćemo samo najznačajnije:
–Ugradnjom novog vrećastog filtera (trećeg takve vrste u svijetu), koji
spada u BAT (Best Available Technics),
emisije prašine i ostalih polutanata u
zrak reducirane su za preko 95%. Ovaj
filter je pušten u pogon 2002. godine,
dakle godinu dana prije stupanja na
snagu seta okolinskih zakona u F BiH,
među kojima je i Zakon o zaštiti zraka,
koji emisije prašine ograničava na 50
mg/m3.
Zahvaljujući ovom filteru, emisije
prašine iz Tvornice cementa Kakanj ne
prelaze 10 mg/m3, a zahvaljujući ostalim investicijama Heidelberg Cementa
(novi hladnjak klinkera, automatizacija
procesa proizvodnje, nova laboratorija,
promjena pogonskog goriva prelaskom
sa mazuta na ugalj), emisije i ostalih
polutanata (SO2, postojanih organskih
materija i teških metala) su za nekoliko
desetina do nekoliko stotina puta manje
od zakonskih dozvoljenih graničnih
vrijednosti.
Nakon dobijanja priznanja “FONDEKO PEČAT” predstojalo je da se
uradi još mnogo aktivnosti, kako bi se
kompletan proizvodni proces u Tvornici cementa Kakanj doveo do nivoa
kakav je u EU.
Prvi cilj je bio dobijanje Okolinske
dozvole. U tu svrhu izrađen je Plan prilagođavanja / aktivnosti za narednih 5
godina, u sklopu kojeg je i savremeni
ekološki monitoring plan i plan upravljanja otpadom, kao i ciljevi i programi
upravljanja okolinom. Već 2011. godine
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Tvornica cementa Kakanj je završila taj
proces, ispoštovala sve zakonske zahtjeve kao i zahtjeve sa nivoa Heidelberg
Cement grupacije (koji su često bili
oštriji od domaćih zakonskih zahtjeva),
te dobila prvu Okolinsku dozvolu od
strane Federalnog ministarstva okoliša
i turizma (FMOiT). Paralelno sa ovim
aktivnostima, intenzivno se radilo na
ispunjenju svih potrebnih uslova za dobijanje Vodne dozvole od strane Agencije za vodno područje rijeke Save (AVP
Sava), tako da je u veoma kratkom periodu Tvornica cementa Kakanj kompletirala sve okolinske i vodne dozvole,
kako za pogon same Tvornice, tako i
za vlastiti kamenolom “Ribnica”.
U skopu ovih aktivnosti realizovana
je investicija - Recirkulacioni sistem za
tehnološku vodu, kojom je zahvat vode
iz rijeke Bosne, a samim tim i uticaj na
biološko stanište ove rijeke reduciran
za nevjerovatnih 90%. Zahvaljujući
ovom projektu otpadne vode iz proizvodnog procesa (tehnološke otpadne
vode) više ne postoje.
Nakon što je riješen problem sanitarno - fekalnih otpadnih voda (koje se
tretiraju prije ispuštanja u javnu kanalizaciju), zatim tehnoloških - koje se
više ne ispuštaju u prirodni recipijent,
preostalo je još da se oborinske vode
stave pod apsolutnu kontrolu. To je urađeno izgradnjom taložnika oborinskih
voda sa separatorom ulja i masti. Na
ovaj način su i otpadne vode, kao i emisije u zrak svedene na zanemarivi minimum.
Nakon efikasnog svođenja emisija
u zrak i vode na zanemarivi minimum,
uslijedile su aktivnosti na redukciji emisije buke iz postrojenja Tvornice cementa Kakanj (TCK). U tom smislu izvršena je zamjena svih pogonskih stanica
(el. motori - reduktori) na mlinu sirovine i mlinovima cementa, čime je emisija buke na izvoru smanjena za 30%,
odnosno ispod graničnih vrijednosti.
A obzirom na to da TCK nije imala
dovoljne skladišne kapacitete za klinker,
u krugu TCK je postojala vanjska deponija klinkera, koja je predstavljala sekundarni izvor prašine (imisioni izvor).
Zbog ovog problema, naredna investicija je bila izgradnja novog silosa klinkera, koja je uspješno okončana 2012.
godine, čime je vanjska deponija klinkera kao jedini preostali izvor prašine,
definitivno ukinuta.
Kako bi se cjelokupan proizvodni
proces doveo na nivo zahtjeva koji važe
u EU, instalirana je potrebna oprema i
uspostavljen sistem redukcije sadržaja
Cr6+ u cementu ispod 2 ppm, čime je
humanizacija rada dovedena na najviši
nivo.
U skladu sa novim zakonskim zahtjevima (koji su doneseni u prethodne
dvije godine), uspostavljen je sistem
upravljanja ambalažom i ambalažnim
otpadom, kao i elektronskim otpadom.
Trenutno je u završnoj fazi instalacija savremenog sistema za automatski
kontinuirani monitoring emisija u zrak,
čime će se ispuniti i posljednji preduvjet
za realizaciju projekta iz oblasti energetske efikasnosti, tj primjene otpada
kao alternativnog goriva u proizvodnji
cementa. Na ovaj način, štednjom nepovratnih prirodnih resursa, TCK se
stavlja u ulogu lidera energetske efikasnosti i održivog razvoja u Bosni i Hercegovini.
Na sve ovo treba dodati da Tvornica
cementa Kakanj već više od 10 godina
ima izgrađen i implementiran integrirani sistem upravljanja kvalitetom, okolinom, te zaštitom zdravlja i bezbjednosti na radu u skladu sa zahtjevima
standarda ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001, a proizvodni proces je u
svim fazama certificiran u skladu sa
zahtjevima evropskih normi EN 197-1
i EN 197-2, što je rezultiralo dobijanjem
CE oznake na našim proizvodima Gljivovnica
JAPODI I GLJIVE
U periodu od 12. stoljeća pa sve do samog kraja 1. stoljeća p. n. e. na prostoru Like i Ogulinsko-plašćanske udoline Japodi razvijaju jedinstven i cjelovit korpus materijalne kulture
Tomislav Lukić
J
apodi (lat. Iapodes, grč. Ιαποδες),
su predrimsko stanovništvo kontinentalne unutrašnjosti Hrvatskoga primorja, Gorskoga kotara, Like, dijelova Korduna, Cazinske i Bihaćke
krajine, na sjeveru do srednjih tokova
Korane, Gline i Mrežnice, na istoku
Pounja, na zapadu Bele krajine, na jugu
Velebita i Zrmanje. Formiraju se kao
narodnosna skupina početkom željeznoga doba. U periodu od 12. stoljeća
pa sve do samog kraja 1. stoljeća p.n.e.
na prostoru Like i Ogulinsko-plašćanske
udoline Japodi razvijaju jedinstven i
cjelovit korpus materijalne kulture. Vrijeme razvoja i stvaranja japodske kulture
počinje krajem kasnog brončanog, traje
tijekom cijelog željeznog doba i završava
uklapanjem Japoda u rimski provincijalni ustroj. Karakterističnu arheološku
građu čine sjekire sa zaliscima, keltovi,
brončana koplja, srpovi, rijetki noževi,
lučne fibule sa dva diska na luku, velike
lučne jednopetljaste fibule, dvodijelne
fibule s ravnom nogom, spiralne fibule
manjih dimenzija, torodirane brončane
ogrlice, ogrlice od spiralnih cijevčica,
ogrlice od jantarnih zrna, spiralno naočalasti privjesci sa cjevastim srednjim
dijelom, spiralni privjesci u obliku
kotača i igle s okruglom glavom (Drechsler-Bižić 1983.). U toku čitavog razvoja
i kod japodske, kao i kod nekih drugih
istovremenih kultura, zapaža se izvjestan
sukob između apstraktnog i realističnog,
između geometrijskog i figuralnog. Tokom trajanja japodske kulture apstraktno-geometrijska komponenta predstavlja osnovnu dekoraciju većine objekata (od bronze, keramičkih posuda
i dr.). Realistično-figuralni oblici u početku rijetki i malobrojni, proizilaze iz
čistih geometrijskih formi. U daljem
razvoju postepeno nastaju raznovrsnije
figuralne predstave i počinje lagano,
gotovo neprimjetno oslobađanje iz snažnih geometrijskih okova, mada se zadržava izrazita shematiziranost i ukočenost figura. Tada se formiraju osnovne
karakteristike japodskog figuralnog stila;
stila nepokretnih, pljosnatih, vrlo stili-
ziranih figura u obliku konture prikazanog lika, s minimumom neophodnih
pojedinosti, kakve će pretežno ostati
tokom ukupnog trajanja japodskog figuralnog stvaralaštva, (Raunig 2004.)
Ukrasi široko rasprostranjene primjene
svakako su antropomorfne muške i
ženske figurice(Nalaze se u Arheološkom
muzeju u Zagrebu). Izrađene su plošno,
te su kao ukras vješane na kompozitne
pektorale, ukrašavale su pojaseve, nosile
se samostalno ili bile dodatni ukras kapama. Figurice u obliku žena prikazane
su geometrijski: na glavi je široko pokrivalo, vrlo slično klobuku gljive, dok
je tijelo zvonolika haljina koja se protezala do ispod koljena, a noge su prikazane s po dva plastična zadebljanja
ili s dvije kuglice. Cijeli oblik neodoljivo
podsjeća na gljivu. Ruke su naznačene
ili s dva štapića, ili su u obliku stiliziranih
ptica, što je zasigurno imalo simboliku.
Muške su figure vrlo slične ženskim:
odjevene u zvonoliku haljinu, ali one
imaju po tri noge, čime se isticao falus.
Drugi tip muških figura odjeven je u
hlače, izveden također s tri noge. Pokrivalo glave muškoga lika također ima
oblik gljive.
Za sada nema sigurnih podataka o
postojanju predpovjesnih rudokopa bakra ili željeza na teritoriji na kojem su
živjeli Japodi, mada u Gorskom Kotaru
(Hrvatska) postoje površinska ležišta
halkopirita od kojeg termičkom obradom nastaju bakrene i željezne rude i
to u formacijama nazvanim “željezna
kapa’’, čak sa tragovima starih (predindustrijskih) radova za koje nema po-
dataka iz kojeg su vremena, ali se ne
može isključiti ni eksploatacija od strane
Japoda, (Tućan, 1919.) Od drugih djelatnosti treba spomenuti izradu koštanog
alata, kao što su glačalice za obradu
keramike, šila i noževi za obradu kože
i krzna, motike od jelenjeg roga za
zemljoradnju, zatim znatne količine
obrađenog jantara, pa čak i domaće
imitacije stranih figuralnih uzora u
ovom materijalu. Brojno posuđe i drugi
objekti od gline takođe su izrađivani i
pečeni unutar naselja. Međutim, kako
ni jedno japodsko naselje nije u dovoljnoj mjeri istraženo, nema podataka
o objektima u kojima su se nalazile radionice, odnosno o prostoru na kojem
su obavljani raznovrsni zanatsko-prerađivački poslovi.
Osnovu gospodarski aktivnosti Japoda predstavljali su stočarstvo i zemljoradnja. Japodi su najviše gajili koze,
ovce i svinje, nešto manje goveda i konje, kao i perad. Razvijeno stočarstvo,
osim mesa, davalo je mlijeko i mliječne
proizvode, vunu i kožu. Prema pronađenim biljnim ostacima uzgajani su: pšenica, raž, ječam, zob, zatim mahunarke:
leća, bob i grašak i skupljano divlje
voće: jabuke, kruške, trešnje, drenjak i
lješnjak (Raunig 2004.). Pošto je prostor
Like i Gorskog kotara iznimno bogat
gljivama Japodi su vjerojatno skupljali
i ove šumske plodove. Hrana koja je
bila na dohvat ruke sigurno nije ostala
neiskorištena, a pošto su gljive dolazile
u izobilju u odgovarajućim dijelovima
godine sa velikom sigurnošću možemo
reći kako su bile dio prehrane 49
50
U povodu izložbe
FOTOGRAFIJE
DUBRAVKE ŠOLJAN
Umjesto riječi, poetskih izliva, deskribiranja svijeta ljepote ili oslikavanja biljnog svijeta,
što bi, nesumnjivo, činili mnogi, Dubravka Šoljan se poslužila fotografskim aparatom,
živim svjedokom onih oblika koje je zatjecala na svojim putovanjim planinskim visovima,
u kojima se i skrivala ljepota za kojom je tragala
Vojislav Vujanović
N
akon radnog vijeka, provedenog u kabinetu Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Dubravka Šoljan, nakon svih
znanstvenih položaja i predavanja
znanstvenom i profesorskom radu,
iskoračila je iz prostora egzaktnosti i
podala se zovu koji je, možda, od najranije dobi prebivao u njoj, podala se
lirskom proživljavanju svojih znanatvenih objekata, zazivu visokih planina u
floralnom aspektu biljnog svijeta koji
je zatjecala u tim visovima planina.
Istina, nije joj to predstavljalo posebne teškoće: i u njenom znanstvenom
radu, pored sve egzaktnosti, provlačile
su se niti lirskih zanosa. Trebalo je plan
floralnih zanosa premjestiti u prvi plan
i naći se u svijetu cvjetova, u lirskom
uznesenju, strogost znanstvenog rada
zamijeniti lirskim treperenjima, naći se
u prostoru biljnog svijeta koji je fascinirao. Upravo tako: fascinirao! Bio je
to vid neslućene slobode u vođenju dijaloga sa formama koje je oblikovala
demijurška snaga stvaranja!
Umjesto riječi, poetskih izliva, deskribiranja svijeta ljepote ili oslikavanja
toga svijeta, što bi, nesumnjivo, činili
mnogi, Dubravka Šoljan se poslužila
fotografskim aparatom, živim svjedokom onih oblika koje je zatjecala na
svojim putovanjim planinskim visovima, u kojima se i skrivala ljepota za
kojom je tragala. Od tih fotograskih
svjedočenja, Dubravka Šoljan je načinila album svojih objekata ljepote i ponudila ih i drugima da ih vide i da podijele svoj ushit s njom.
Kako je Dubravka Šoljan koristila
fotografski aparat?
Poseban zadatak je bio - formiranje
motiva za snimanje. Svi njeni motivi su
Bjelorubi karanfil sa Čvrsnice
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
U povodu izložbe
Bosanski ljiljan na Ozrenu kod Sarajeva
imali svoja dva plana: prvi plan, plan
subjekata objekcija, i drugi plan, plan
narativa, opservacija prostora u kojem
je i nalazila svoje subjekte lijepoga. Kroz
odnos između prvog i drugog plana
Dubravka Šoljan je varirala svoje motive, činila razuđenijim svoje fotografske snimke.
Značajan broj njenih fotografija
čine fotografije sa istaknutim subjektom likovnih uozbiljenja. To su one fotografije koje sadrže samo subjekte njenih opservacija. Takva je fotografija
“Ponosni kaćun” sa Bjelašnice. Kaćun
je sam u prvom planu i snažno se uzdiže u svojoj vertikali i ne dozvoljava
da se bilo čim zastire njegova iskonska
ljepota sa ljubičastim cvjetovima. “Konjski trn”, pak, zakriva cijeli prvi plan svojom razuđenošću, dok se, svojom samosvojnošću, bokori prvim planom
“Sjajnolisni zvončić” sa Ozrena. Svojom
ljepotom i bojenim kvalitetima, ali i
svojim oblikom ističe se “Bosanski ljiljan” na Crepoljskom. Još dominantnija
je “Murka” na Visočici, pa “Margareta”
sa Ozrena “Kamenica” sa Čvrsnice, itd.
Oni cvjetovi kod kojih je istaknut
drugi plan, plan narativa i opis sredine
u kojoj je zatečen cvijet kao subjekat
poruke o lijepom, dozvoljavaju da u
okular fotografskog aparata uđe i okolina koja svjedoči o posebnom položaju
i prirodnom staništu. Posebno se ističe
“Munika” iznad koje se izdiže planina
Prenj sa svojim sniježnim i zastražujućim vrletnim visovima, pa “Bjelorubi
karanfil” sa Čvrsnice, “Planinski nezaboravak” sa Treskavice. Bilo je, najzad
i onih floralnih elemenata koji su se sa-
življavali sa sredinom i bili istinski dio
samog prizora.
U svakom slučaju, treba zastati pred
ovim eksponatima, diviti se umjetnici
koja je znala pronaći svoje subjekte ljepote, znala oblikovati sam motiv i znala pronaći staništa svojih subjekata
ljepote i pokazati istinu o bogatsvu biljnog svijeta na planinama Bosne i Hercegovine Kamenica sa Čvrsnice
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
51
52
Zelena biblioteka
LIJEPA ŠUMA,
LIJEPA JE I KNJIGA
Šume Bosne i Hercegovine / Forests of Bosnia and Herzegovina, fotomonografija, Sarajevo, 2014. Izdavač: Udruženje inžinjera i tehničara šumarstva Bosne i Hercegoine.
Štampa: AMOS GDAF d. o. o. Sarajevo. Urednici: Prof. em. dr. Vladimir Beus i Prof. dr.
Sead Vojniković, ISBN-978-9958-9291-8-2
Ono što ovu knjigu oslobađa uskostručnih okvira i prevodi je u prostor
univezalnog je stvaralački agon onih
koji su krenuli sa težnjom da znanstveno i impresiju spregnu u metaforu
u koju će se useliti i ona presudna komponenta između čovjeka i prirode emocija. Emocija ovdje znači znatno
više od neposredne duhovne veze između čovjeka i prirode, ona poprima
socijalni karakter, u kome se kondenzira etički princip kao vrhunski odnos
čovjeka i prirode.
Vojislav Vujanović
O
vo je lijepa knjiga, zasnovana
na strogim zasadima stručnosti, što joj obezbjeđuje znanstveni dignitet i pledoyer za čvrstinu
tematskog sloja. Međutim, na prezentativnom sloju, stručni sloj, kao namjenska uloga knjige, prelio se u druge
slojeve naše iskustvenosti, u one slojeve
čije je zračenje i nagnalo nas da u sam
naslov naših promišljanja stavimo atribut lijep i tako izvedemo knjigu iz njene
namjenske znanstvene strogosti i prevedemo u prostor ugođajnog koje graniči sa estetičkim suđenjem u ukupnosti njenog predstavljanja. I tako, uz
znanstveni tretman, knjiga se nudi i za
osjećanje ugode dok je držimo u ruci,
ali doprinosi i našoj spoznaji da u
onome što nazivamo tematskim slojem
sa strogo znanstvenim predikcijama,
prepoznajemo i drugu stranu koja govori, ne više o onom znanstvenom
sloju, već nam otkriva i unutarnje kvalitete našeg prostornog mentaliteta. Jer,
upravo ona, ta sintagma “prostorni
mentalitet” jeste ono što ne dozvoljava
ovoj knjizi da se zaustavi samo na znanstvenosti kao jednoznačnoj vrijednosti
već traži da je prihvatimo i u njenoj
umnoženoj značenjskoj vrijednosti.
Očuvanost prirodnog stanja
Ova knjiga nam predstavlja ono što
je i istaknuto u njenom naslovu: Šume
Bosne i Hercegovine. Taj tematski sloj
je predstavljen dvojako: svojim svođenjem u vizualno očište sa pratećom organizacijom pisanog aspekta koji i jeste
osnov one znanstvene komponente u
koju nas upućuje knjiga. Autori tog dijela su profesori doktori Vladimir Beus
i Sead Vojniković. U koncipiranju teksta poslužili su se krajnje lapidarnom
metodom: svoj govor su sveli samo na
četiri stupca (prevedena i na engleski
jezik) upućujući čitatelja samo na nekoliko krucijalnih momenata koji bi
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
Govor fotografije
trebalo čitatelju da omoguće lakše praćenje slikovnog dijela, kojemu pripada
sav ostali dio knjige, zbog čega je i nazvana fotomonografijom.
Iz teksta ovih znanstvenika saznajemo da “šumsku vegetaciju Bose i Hercegovine odlikuje izražena heterogenost
biljnih zajednica i bogatstvo florističkog
sastava”. Te karakteristike su plod, kako
kažu, historijskog faktora u razvoju vegetacije, da su se u taj proces uključili i
ekološki i antropogeni faktori. To je
osnovna znanstvena odredba koja se,
svojim brojnim aspektima, razlaže na
niz segmenata ili podcjelina koji, onda,
daju znanstveni reljef osnovnoj odredbi
o prošlosti razvoja vegetacija u šumama
Bosne i Hercegovine, u njenim ekološkim i antropološkim aspektima.
Druga značajna odredba šuma Bosne i Hercegovina jeste - očuvanost njihovog prirodnog stanja, kojim se šume
Bosne i Hercegovine izdižu iznad šumskog faktora u europskom dijelu, u njenoj srednjoj i zapadnoj zoni. Dakako,
svoj bitan uticaj su učinili i klimatski
uslovi i ovi znanstvenici taj utjecaj razdvajaju na horizontalni i vertikalni
oblik utjecaja. Ti uticaju su doveli do
niza stratuma ili pojaseva.
Emocija se manifestira kroz etički
princip i to je onaj agonalni poticaj koji
sili čovjeka da jednu mehaničku napravu - fotografski aparat, prisili da progovori, da ga osposobi da govori duhom i umom njegovim. A to postiže i
spontanitetom, ali i složenim umnim
procesom koji počinje od izbora stajne
tačke iz koje će u mnoštvenosti prizora
izabrati motiv koji će biti u suglasju sa
cjelovitim osjećanjem položaja u koji
je dospio i osobnim osjećanjem da izabrani motiv posjeduje snagu potrebne
uopćenosti u kojem i drugi motivi participiraju svojom ubjedljivošću.
Svaka nam se slika nudi kao svojvrsno uzbuđenje, kada u njoj doslutimo
i onaj kontekstualni sloj značenja, fotografija postaje lijepa fotografija, a
kada se lijepe fotografije udruže u jednu
cjelinu, u knjigu, onda i ona postaje LIJEPA.
Recimo, na kraju, da je ova knjiga
usmjerena i zadovoljenju znanstvene
znatiželje pa su fotografije raspoređene
po podcjelinama (ima ih dvanaest), kao
svjedocima znanstvene razuđenosti sadržaja šuma Bosne i Hercegovine koje
određuju ono što smo, sa dosta slobode,
nazvali našim, bosanskohercegovačkim
prostornim mentalitetom, po kome se
diferenciramo od drugih i prepoznajemo sopstvenu autohtonost Eko element Bugojno
AKTIVNOST KROZ PROJEKTE
D
ruštvo prijatelja prirode Eko
Element osnovano je 2008. godine sa misijom očuvanja i
unapređenja stanja okoliša, promocije
održivog razvoja i razvoja svijesti o okolišu. Vizija društva je održivi razvoj
društva u skladu sa ekološkim principima u kojem priroda neće trebati zaštitu. Društvo djeluje na području Srednje Bosne, ali je uključeno u brojne
projekte, aktivnosti i tijela na državnom
i međunarodnom nivou. U toku je implementacija više projekata.
Projekt „Vrbas – naša rijeka” je
usmjeren ka JLS u slivu rijeke Vrbas,
poljoprivrednicima, vodoprivredi, saobraćaju, turističkim i ugostiteljskim preduzećima, sportsko-rekreacionim i
zdravstvenim centrima, nevladinim organizacijama i drugim strukturama civilnog društva, javnim i privatnim organizacijama, lokalnim i entitetskim
vlastima.
Pojačana briga za čistoću Vrbasa i
njene obale, te identifikacija i otklanjanje uzroka dosadašnjih zagađenja svakako će značajno doprinijeti podizanju
kvalitete turističke ponude u slivu ove
rijeke, ali i sveukupnog privrednog i
društvenog razvoja. Jedan od ciljeva
projekta je otvaranje dijaloga i razvijanje međuentitetske i međuopćinske intersektorske saradnje u slivu rijeke Vrbas.
U sklopu projekta uspostavljen je
Regionalni resursni ekološki Centar
(RREC) u Bugojnu, sa moderno opremljenim laboratorijem za fizičko hemijsku analizu vode.
Snaga različitosti
Projekt međuetničke suradnje
“Snaga različitosti” daje mogućnosti
učenicima, nastavnicima i drugim člaOkrugli stol sa ženama
novima lokalne zajednice da kroz vannastavne aktivnosti razvijaju znanja,
vještine i stavove potrebne za međuetnički dijalog, nenasilnu komunikaciju
i toleranciju. Projekt se realizira na području tri općine: Donji Vakuf, Bugojno
i Gornji Vakuf-Uskoplje. Cilj projekta
je podržati inicijative usmjerene na promicanje međuetničkog dijaloga među
učenicima, nastavnicima, kao i pripadnicima multietničkih zajednica. Specifični ciljevi su promocija multietničkog
života organiziranjem aktivnosti koje
uključuju mlade ljude, povećanje kapaciteta organizacija civilnog društva u
gornjevrbaskoj regiji u jačanju multietničnosti, stvarati klimu suradnje i razumijevanja svih etničkih zajednica
koje žive na ciljnom području. Bosna i
Hercegovina je možda jedna od najkompliciranijih europskih zemalja u
tranziciji u smislu postojeće etničke
strukture. Ovaj projekt će doprinijeti
jačanju međuetničkih veza i povratku
povjerenja u ciljnim područjima.
“Osnaživanje žena kroz plasteničku
proizvodnju - podrška aktivisticama
NVO”
Projekt se provodi na području gornjevrbaske doline fokusirajući se na sa-
moafirmaciju i samozapošljavanje žena
obezbjeđenjem plastenika sa integrisanim sistemom navodnjavanja, uz odgovarajuću obuku o plasteničkoj proiz-
Radionica sa srednjoškolcima
vodnji i monitoringa. Direktni korisnici
su 7 ženskih nevladinih aktivistica i njihove obitelji, koji će dobiti priliku za
početak poljoprivredne proizvodnje u
plastenicima, te njihove nevladine organizacije, kroz promociju i jačanje kapaciteta za vrijeme i poslije perioda implementacije samog projekta.
Ciljna grupa projekta su aktivistice
u stanju socijalne potrebe predložene
od strane različitih nevladinih organizacija. Ugrožene kategorije se obično
okupljaju u specifičnim društvenim organizacijama i institucijama, ali i mnoge
druge nevladine organizacije u svom
članstvu imaju aktiviste u stanju socijalne potrebe koje pripadaju teško zaposlivim kategorijama F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
53
54
Uspješne akcije Let’s Do It u 2014. godini
ČISTE I SADE
Volonteri u Prijedoru, Milićima i Željeznom Polju posadili po nekoliko hiljada sadnica
Adis Nović, dipl. pravnik
V
eć treću godinu zaredom Udruženje građana “RUKE” iz Sarajeva i “Mozaik prijateljstva” iz
Banja Luke, u saradnji sa volonterima i
nevladinim organizacijama širom BiH
vode herojsku bitku protiv zagađenja u
našoj zemlji. Projekat “Let’s Do It” iz
godine u godinu dobija na snazi i širi
svoje područje djelovanja, pa su ove godine realizovane dvije akcije čišćenja i
pošumljavanja na području Bosne i
Hercegovine.
Očistimo zemlju za 1 dan
Tako su vrijedni volonteri svoje radne akcije 2014. godine počeli 26. i 27.
aprila u okviru akcije “Let’s Do It - očistimo zemlju za 1 dan” gdje je 28. 825
učesnika iz 94 općina očistilo preko
1.000 tona smeća. Akcija bi vjerovatno
bila i znatno veća da im planove nije
pokvarilo ružno vrijeme koje je pogodilo našu zemlju u tom periodu pa je
veliki broj općina bio primoran odustati
od akcije ili je provesti sa znatno manjim kapacitetima. Ove godine, po prvi
put, u sklopu akcije otpad je sortiran te
je jedan dio i recikliran, što je veliki korak naprijed u odnosu na prethodne
godine.
U pauzi, dok se sve pripremalo za
akciju pošumljavanja, “Let’s Do It” je
radio na podizanju svijesti kod građana,
sa posebnim fokusom na mlađe generacije, pa su tako širom naše zemlje
održane prezentacije i radionice za
djecu i mlađe uzraste na temu očuvanja
životne sredine.
Milion sadnica za 1 dan
Nakon višemjesečnih priprema, 25.
oktobra je održana, vjerovatno najznačajnija ekološka akcija u ovoj godini,
“Let’s Do It - milion sadnica za 1 dan”.
Hiljade volontera iz 86 općina su prepoznali važnost ove akcije i svojim do-
prinosom uspjeli naš okoliš učiniti ljepšim i zdravijim. Nakon katastrofalnog
nevremena koje je pogodilo našu zemlju u maju ove godine, akcija je dodatno
dobila na značaju jer je njen fokus bio
usmjeren na pogođena područja. Tako
je Željezno Polje dobilo 2.000 novih
sadnica, Prijedor krasi čak 4.000 novih
sadnica smrče, a u Milićima je posađeno 1.200 novih sadnica crnog bora.
Nažalost, veliki broj općina koje su
najgore pogođene u poplavama nije
uzeo učešće u akciji ili je ona simbolično provedena. Vjerujemo da će i ta
područja u skorijoj budućnosti dobiti
svoje sadnice Ekologizacija nastave
SEKCIJE NISU DOVOLJNE
U okviru predhodnog projekta, razrednici svih odjeljenja, su na časovima odjeljenske zajednice, realizirali eko-teme, koje nisu zastupljene u standardnom obrazovnom sistemu, sa ciljem
edukacije učenika, i podizanja znanja na viši nivo, razvijanja ekološke svijesti i kulture kao
i prijateljstva sa okolišem
P
rema godišnjem programu rada
i programu obilježavanja značajnih datuma u našoj školi, za školsku 2014/2015. godinu, za mjesec oktobar, a u okviru Dječije nedjelje, između
ostalih aktivnosti, članovi Vijeća učenika,
iz JU OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević”
u Sarajevu su 2. 10. 2014. god.ine, u
pratnji pedagogice škole, Azre Jasike i
voditeljice Eko sekcije, Sanele Sehili,
posjetili i Udruženje za podsticanje
održivog razvoja i kvalitet života “Fondeko”. Učenici su bili jako zadovoljni
posjetom i razgovorom sa uposlenicima
udruženja. Postavljali su različita pitanja
i dobili iscrpne odgovore. Neka od pitanja su: šta je to “Fondeko svijet”, i koji
je cilj te revije?; Zašto se u zadnje vrijeme
forsira ova tema u javnosti? (mediji,
civilno društvo, časopisi). Jesmo li počeli
mijenjati svijest o očuvanju okoliša?;
da li Vi, i koliko često, obrađujete članke
o klimatskim promjenama i kako one
utječu na život čovjeka? Je li uzrok nemaran odnos i nebriga prema prirodi?;
šta je po vama najvažnije za očuvanje
okoliša i održivog razvoja? I na kraju,
postoji li nada, da će jednog dana ljudi
odlagati smeće na način i na mjesta za
to određena? Kako to postići???
Prošle školske godine smo aplicirali
u Općini Centar, sa Eko projektom pod
nazivom “Učenik – aktivan subjekt u
razvoju ekološke svijesti i kulture”, koji
je prihvaćen i odobren. Na osnovu ocjene stanja školskog dvorišta, razradili
smo projekat po fazama i uspješno realizirali.U realizaciji projekta su učestvovali svi učenici i uposlenici škole.
Ciljevi projekta su realizirani kroz
različite vrste aktivnosti.
Uredili smo i uljepšali cjelokupni
ambijent školskog dvorišta, kroz nastavne i vannastavne aktivnosti učenika.
Djelovali smo na razvoj pojedinačne i
zajedničke ekološke svijesti učenika,
roditelja i uposlenika škole. Angažovali
smo veći broj mladih, kao aktivnih subjekata. Uključili smo mlade u društveni
život i radili na razvijanju partnerskih
odnosa roditelja i škole. Djelovali smo
na svijest mladih o očuvanju životne
sredine.
U okviru “Dječije nedjelje”, urađena
je i akcija čišćenja Spomen obilježja na
Mejtašu.To je postala praksa učenika
naše škole, a cilj nam je i podizanje
svijesti kod stanovnika naselja.
Imali smo priliku, da apliciramo sa
još jednim projektom pod nazivom
“Učitelji dobrobiti” sa sloganom “Bu-
nije zadovoljavajuće. Sekcije obuhvataju
samo određeni broj školske populacije
i sve što se poduzima je u cilju otklanjanja posljedica ponašanja (organiziranje čišćenja). Rješenje je, obuhvaćanje
svih učenika/ca i insistiranje na prevenciji dobrobiti i njegovanja okoliša.
U okviru predhodnog projekta, razrednici svih odjeljenja, su na časovima
odjeljenske zajednice, realizirali ekoteme, koje nisu zastupljene u standard-
Eko agenti – članovi
ekološke sekcije škole
Silvije Strahimir Kranjčević
dimo prijatelji okoliša”.Na ovaj način,
škola direktno doprinosi realizaciji Lokalnog ekološkog akcionog plana Općine
Centar, i djeluje na razvoj ekološke svijesti učenika i građana u lokalnoj zajednici.
U Bosni i Hercegovini, ne postoji
nastavni predmet, koji bi odgajao i
obrazovao o okolišu/životnoj sredini
ni u osnovnoj, ni u srednjoj školi. U
nastavnom planu i programu, postoje
informacije o okolišu/ životnoj sredini
u različitim nastavnim predmetima.
Međutim, ni kvalitativno ni kvantitativno, one nisu dovoljne. Moguće rješenje je ekologizacija svih nastavnih
predmeta i u osnovnoj i u srednjoj
školi. U vannastavnim aktivnostima
(ekološke sekcije ili tematski projekti)
proučavanje o okolišu/ životnoj sredini
nom obrazovnom sistemu, sa ciljem
edukacije učenika, i podizanja znanja
na viši nivo, razvijanja ekološke svijesti
i kulture kao i prijateljstva sa okolišem.
Ovakva vrsta edukacije je odličan
preduslov ili predradnja za uređenje
dvorišta, i povećanje svijesti učenika o
važnosti očuvanja okoliša.Najvažnije
od svega je podizanje svijesti o prevenciji,
dobrobiti i njegovanju okoliša škole i
lokalne zajednice pa i šire.
Tokom ocjene stanja školskog dvorišta, primijetili smo, da smo izostavili
stanje jednog dijela dvorišta, oko malog
ulaza u dvorište.
Realizacija projekta je u toku, sa
važnim ciljevima. U njegovu realizaciju
uključili smo veliki broj učenika, roditelja, uposlenika, članova lokalne zajednice i stručnih radnika. Uređenje
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
55
56
Ekologizacija nastave
cjelokupnog ambijenta školskog dvorišta
i rad na povećanju kvaliteta životne
sredine je u toku i nadamo se da ćemo
sve završiti do kraja školske 2014/2015.
godine. Radimo na sticanju novih ekoloških znanja i podizanju ekološke svijesti učenika, uposlenika i roditelja kao
i lokalne zajednice, te radimo na preventivnom i odgovornom odnosu prema
prirodi. Jedan od ciljeva je i biti prijatelj
prirodi. Želimo obezbijediti siguran i
zdrav okoliš i insistirati na cjeloživotnoj
prevenciji i prenositi znanje na slijedeće
generacije, cjeloživotnom edukacijom
i akcijama. Cilj je da preventiva održavanja zdravog okoliša, postane i tradicija
škole “Silvije Strahimir Kranjčević”. Eko
agenti škole će nastaviti voditi eko dnevnik (bilježiti svaki uspješan postupak i
dokumentovati fotografijama). Radove
prati grupa učenika i nastavnici, koji
su zaduženi za to.
U sklopu redovne nastave, svaki
nastavnik će u programu svog predmeta,
izdvojiti nastavne jedinice, koje se odnose na realizaciju plana aktivnosti projekta. Obavijestit ćemo medije, da prate
akciju uređenja predviđenog dijela dvorišta. U akciji uređenja dvorišta, učestvovat će oko 170 učenika, uposlenici
škole, roditelji, stručni radnici i svi
drugi, koji su prijatelji okoliša Izdavačka djelatnost FONDEKA
KNJIŽICE I TIRAŽI KOJIM SE PONOSIMO
T
okom minule dvije decenije djelovanje Udruženja FONDEKO u javnosti je prepoznato i po izdavačkoj djelatnosti
zanimljivoj po sadržaju i impozantnoj po tiražima. Knjižice,
brošure, posteri sadržajem su bili koncipirani za širenje ekoloških znanja među učeničkom populacijom. Priloge u njima pisali su ugledni prosvjetni radnici i ekološki aktivisti.
U okviru izdavačke djelatnosti štampana je popularna knjižica “Održivi razvoj – put u budućnost”, “Tranzicija i okoliš”,
“Eko vodič” (tiraž 70.000 promjeraka), “Okoliš” (tiraž 55.000
primjeraka), “Obrazovanje o okolišu i održivom razvoju”,
”UrbanEko” (tiraž 4.000 primjeraka). S ponosom ističemo
da je riječ o tiražima koji premašuju bilo koji izdavački poduhvat u području ekološke literature u našem bližem i regionalnom okruženju.
Štampano je i nekoliko postera, u cilju vizuelne edukacije:
Endemske biljke BiH, Šume i okoliš, Vode u BiH, Najčešće
jestive i otrovne gljive, te nekoliko prigodnih letaka o zaštiti i
očuvanju životne sredine.
Uz sve to FONDEKO je bio i suizdavač nekoliko knjiga čiji
su autori ugledni članovi našeg udruženja Naša nagrada za očuvanje prirode
OTVOREN KONKURS
FONDEKO PEČAT U 2015.
N
a osnovu Pravilnika za dodjelu priznanja “Fondeko
pečat” donesenog 2007.
godine Upravni odbor FONDEKO
poziva organizacije i pojedince da
predlože kandidate za dodjelu ovog
priznanja u 2015. godini.
“Fondeko pečat” se dodjeljuje
kompanijama, organizacijama, institucijama i pojedincima koji su
postigli izvanredne rezultate u podsticanju uravnoteženog razvoja i
kvaliteta života, a na osnovu podF O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
nesene pismene inicijative predlagača i izvještaja koji će sačiniti komisija imenovana od Upravnog odbora FONDEKO.
Dosadašnji dobitnici “Fondeko
pečata” su Tvornica cementa Kakanj
i Kantonalno javno preduzeće
“Rad” d.o.o. Sarajevo.
Konkurs za podnošenje pismene
kandidature otvoren je do maja
2015. godine.
Članovi i prijatelji Fondeka pokrenuli su inicijativu za dodjelu
ovog priznanja slijedecim organizacijama:AS Group Tešanj, Vispak
Visoko, Klas Sarajevo,Šumarski fakultet, Aluminij Mostar, Alba Zenica, Rasadnik Srebrenik.
Fondeko poziva članove da
istaknu i druge kandidate za ovo
priznanje.
Kandidatura treba da bude pismeno obrazložena i dostavljena
Upravnom odboru Fondeka.
Upravni odbor Fondeka
Nacionalni spomenik
HRUSTOVAČKA PEĆINA
Kulturni pejzaž – Hrustovačke pećine, Općina Sanski Most
P
rostor oko Sanskog Mosta karakteriziraju izuzetne pejzažne vrijednosti
koje se ogledaju u posebnim karakteristikama reljefa; uvala, brežuljaka, livada,
stijena, hidroloških spomenika prirode –
vodopada i slapova, listopadnih šuma te
pećina. U tom smislu naročito se izdvaja
rijeka Sana i osam rječica: Sanica, Dabar,
Zdena, Bliha, Majdanska rijeka, Japra, Sasinka
i Kozica, više potoka i potočića, kao i
nekoliko kraćih ponornica. Iz tog razloga
ovo mjesto nazivaju – “Gradom na devet
rijeka”. Na širem području južno od grada,
evidentirano je više pećina poput: Dabarske
pećine, pećine u Mirkovači i Vrana pećine
te Hrustovačke pećine.
Hrustovačka pećina predstavlja dobro
koje posjeduje izvanredne naučno- istraživačke, kulturne i obrazovne vrijednosti.
Ulaz u pećinu, visoki svod u njenoj unutrašnjosti i prostranost sa mnogobrojnim pećinskim nakitom, stalaktitima i stalagmitima
koji su stvarani milionima godina, doprinose
njenoj impozantnosti I monumentalnosti.
Zahvaljujući činjenici da je ulaz u pećinu
bio dobro kamufliran vegetacijom i da je
kao takav omogućavao sigurnu zaštitu, ova
pećina predstavlja značajan arheološki lokalitet. Tragovi života pronađeni su u njenom
predvorju, i imaju kontinuitet od prapovijesti
i traju sve do kasnog srednjeg vijeka. Najvažniji nalazi pećine su oni vučedolske kulture, koja nastaje u dobu eneolitika III milenija pr.n.e., tako da je pećina bila najduže
nastanjena ljudskom zajednicom koja je
pripadala ovoj kulturi. Za ovu pećinu vezana
su brojna predanja i ona kao takva predstavlja
vrlo snažan činitelj nematerijalne baštine
ovog prostora.
S obzirom na to da je na nalazištu nađen
vrlo mali broj predmeta za svakodnevnu
upotrebu i da je prostor prilično malen,
ovo nije bilo naselje neke veće ljudske zajednice. Hrustovački su se stanovnici bavili
zemljoradnjom, stočarstvom, lovom i lončarstvom, i pretpostavlja se da je to bilo naselje sezonskog karaktera.
U kakvom su društvenom uređenju živjeli u to vrijeme stanovnici Hrustovače
može se donekle zaključiti prema materijalnim ostacima. Prije svega, sredstva za
proizvodnju hrustovačkih stanovnika bila
su još primitivna: kamene sjekire i strugalica
dokazuju da su oni još upotrebljavali kamena
oruđa. Izvedene analogije na keramici i nađeni brončani predmeti upućuju da su oni
poznavali i metal, iz čega slijedi da su imali
i prava metalna oruđa. Obzirom na primitivna sredstva za proizvodnju, sigurno je
da su hrustovački stanovnici morali živjeti
u zajednicama, rodu-gensu.
* * *
Vučedolska kultura je najizrazitija eneolitska kultura na prostoru Bosne i Hercegovine, gdje je pristigla već oformljena, pa i
nalazišta iz ove oblasti pripadaju njenim
razvijenim fazama.
Najznačajnija nalazišta vučedolske kulture bila su koncentrirana u zapadnoj Bosni
i u južnim dijelovima centralne Bosne.
Prema tipološkim odlikama keramike razlikuju se dvije varijante navedene kulture:
zapadnobosanski ili hrustovački tip u zapadnoj
Bosni i južnobosanski tip ili tip Debelo brdo
u centralnoj Bosni. Vučedolska kultura je
pouzdan predstavnik razvijene metalurgije
u Bosni i Hercegovini.
* * *
Prilikom arheoloških istraživanja u srednjem sloju (stratumu) otkriveno je više
ognjišta (njih 8), od kojih su neka imala
velike dimenzije, urađena od kamene podloge i premaza ilovače. Također, u istom
sloju su nađene brojne kosti goveda, jelena
i srne, kameni žrvnjevi, strugači, brojno
koštano oruđe i nakit, kao i glačane kamene
sjekire. Pored mnogobrojne grube keramike
i pehara tipa Priboj, konstatirani su brojni
nalazi ukrašene keramike tipične za vučedolsku kulturu. Prema oblicima i ornamentici, radi se o kombinaciji elemenata karakterističnih za slavonski prostor i onih za
Ljubljansko Barje (tzv. zapadnobosanski ili
hrustovački tip). Iz rimskog perioda i ranog
srednjeg vijeka potječe manji broj nalaza.
Gornji sloj (stratum) bio je, u kulturnom
pogledu, izmiješan. Prahistorijskom periodu
pripadaju: grupa brončanih nalaza, i veća
količina keramike tipične za kulturu polja
sa žarama kasnog brončanog doba sjeverne
Bosne.
U navedenom gornjem sloju susrećemo
dalje i pojedinačne nalaze iz rimskog doba.
Željezni vrh koplja, vaza od krečnjaka, keramički fragment i ranije nađena rimska
lampica pripadaju periodu rimske uprave.
Rimski predmeti su slučajni ostaci rimskih
prolaznika i vojničkih odreda. Izuzetno
lijepa pećina, čiji je hodnik dug čak 650 m,
s brojnim i velikim stalaktitima i stalagmitima, privlačila je svakako pažnju rimskih
prolaznika. Vaza od krečnjaka mogla je poslužiti i za prinošenje žrtava nekom podzemnom rimskom božanstvu.
U blizini zida na ulazu nađeno je na
vrhu sloja nekoliko fragmenata slavenske
keramike. Pećina nije služila ni slavenskim
doseljenicima kao prebivalište. Vjerovatno
je da je spomenuto ognjište služilo kao žrtvenište, na kojem su slavenski susjedi pećine
prinosili žrtve svojim božanstvima, a u tu
svrhu mogli su služiti i keramički proizvodi,
čiji su fragmenti ostali oko ognjišta.
* * *
Izvršena arheološka istraživanja u pećini
Hrustovači doprinijela su da se 1954. godine
zaštiti na osnovi Zakona o zaštiti prirode
BiH, a postavljanjem željeznih vrata 1972.
godine pokušala se i fizički zaštititi.
TV-emisija “Karavan”, koja predstavlja
jedan od rijetkih dokumenata o pećini od
prije rata u BiH, pokazala je da su ova vrata
još 1974. godine bila demolirana i da je
ulaz u pećinu bio nezaštićen, a njeni dijelovi
u unutrašnjosti djelomično devastirani. Ovoj
devastaciji doprinijelo je i narodno vjerovanje
koje je propisivalo čudnovata svojstva kamenim cijevima.
Hrustovačka pećina bila je zaštićena
kao spomenik prirode (režim zaštite:1) od
Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa od 1954. godine. Prema
evidenciji Zavoda za zaštitu spomenika u
sklopu Federalnog ministarstva kulture i
sporta, dobro je bilo evidentirano pod nazivom: Pećina Hrustovača Vrpolje – Strane,
Općina Sanski Most, spomenik prirode, veličine 4 ha, društveno vlasništvo, režim
zaštite: 1.
U Arheološkom leksikonu BiH lokalitet
je zaveden pod nazivom: Hrustovača, Hrustovo, Sanski Most, kao prahistorijsko pećinsko nalazište, gdje su pronađeni pojedinačni nalazi iz rimskog doba i srednjeg vijeka.
U Prostornom planu BiH do 2000. godine, Hrustovačka pećina je zaštićena kao
kulturno-historijski spomenik (vučedolska
kultura, zapadno bosanski tip) II kategorije.
Pokretni arheološki materijal smješten
je u depou Zemaljskog muzeja u Sarajevu.
* * *
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 04. do
07.11.2014. godine, donijela je Odluku o
proglašenju Kulturnog pejzaža – Hrustovačke
pećine nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine.
Komisija za očuvanje
nacionalnih spomenika BiH
F O N D E K O S V I J E T / 3 8 / 2 0 14 .
57
Download

prirodi treba ^ovjek