UNIVERZITET U SARAJEVU
MEDICINSKI FAKULTET
SARAJEVO
– GRUPA AUTORA –
REFORMIRANI CURRICULUM
STUDIJA DRUGE GODINE MEDICINE
SA SILABUSIMA PREDMETA
SARAJEVO, 2011.
AUTORI
Prof Dr Bakir Mehić
Prof Dr Emina Nakaš-Ićindić
Prof Dr Meliha Lekić
Prof Dr Slavenka Vobornik
Prof Dr Edina Bešlagić
Prof Dr Jasenko Karamehić
Doc Dr Radivoj Jadrić
Doc Dr Ago Omerbašić
Doc Dr Almira Hadžović Džuvo
Doc Dr Sabina Mahmutović-Vranić
RADNA GRUPA ZA EVALUACIJU CURRICULIMA
Doc Dr Almira Hadžović Džuvo
Doc. dr Eldan Kapur
Doc. dr Sabina Mahmutović-Vranić
Doc. dr Maida Rakanović Todić
STRUČNI SARADNIK
Benjamin Vojniković, profesor
IZDAVAČ
Univerziteta u Sarajevu
Medicinski fakultet
za izdavača
Prof Dr Bakir Mehić
ŠTAMPA
SaVart
TIRAŽ
300 primjeraka
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
371.214:[378.6:61(497.6Sarajevo)
REFORMIRANI curriculum studija druge godine
medicine sa silabusima predmeta / [autori Bakir
Mehić ... [et al.]. - Sarajevo : Medicinski
fakultet Univerziteta, 2011. - 106 str. ; 20 cm
ISBN 978-9958-608-37-7
1. Mehić, Bakir
COBISS.BH-ID 16690182
REFORMIRANI CURRICULUM
MEDICINSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U SARAJEVU
(prva generacija, akademska 2007/08 godina)
Ovaj dokument je rezultat napora nastavnika i saradnika Medicinskog fakulteta da curriculum Medicinskog fakulteta usklade sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo (“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 43 od 31. decembra 2008. godine), Zakona o
visokom obrazovanju (prečišćeni tekst) (“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 22 od 27. avgusta 2010. godine), Pravilima studiranja za medicine, veterine, stomatologije i farmacije na Univerzitetu u Sarajevu za
studente koji studiraju u skladu sa Bolonjskim procesom, Pravilnikom o
polaganju ispita na visokoškolskim ustanovama Univerziteta u Sarajevu
za studente koji studiraju u skladu sa Bolonjskim procesom (Univerzitet
u Sarajevu, Senat, septembar, 2006) i Odluke o izmjenama i dopunama
pravilnika o polaganju ispita na visokoškolskim ustanovama za studente
koji studiraju u skladu sa Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu,
Senat, juli, 2009).
NAČINI I METODE PROVJERE ZNANJA STUDENATA
Provjera znanja ne predstavlja samo problem procjene znanja, već
značajno određuje instrukcioni dizajn nastavnog procesa. Proces organiziranja i strukturiranja ispita ima uz aspekt izvodljivosti i primjenjivosti i edukativne aspekte. Provjera znanja treba da stimulira studenta da
poboljša vlastito obrazovanje i nastavi dalje učenje. Ispit ne bi trebalo
posmatrati kao metod individualne procjene znanja, već je to integralni
dio programa koji se prožima zajedno sa edukativnim dijelom.
Izabrane metode ispitivanja moraju biti prihvatljive kako ispitivačima, tako i studentima, da bi se obezbijedili relevantni rezultati ocjenjivanja. Izabrani metod evaluacije znanja mora biti odgovarajući u pogledu
njegovog uticaja na ukupnu edukaciju, te se planiranje ispita mora bazirati na definiranim ciljevima edukativnog procesa i mora osigurati vjero-
dostojnost sadržaja koji se evaluira. Ispitna pitanja se određuju prema
prethodno, u silabusu predmeta, precizno definiranim ishodima
učenja. Ishodi trebaju odražavati ciljeve nastave, te moraju biti jasni i
kratki, ostvarljivi i mjerljivi. Ishodi učenja moraju biti podržani konsultacijama i obaveznom literaturom, te se ne smije ispitivati ono što nije
podržano nastavnim procesom.
Oblici provjere znanja mogu biti pismeni, usmeni i praktični.
Provjera znanja se vrši u vidu kontinuirane provjere znanja u toku semestra (parcijalni ispiti) i kao završni ispit na kojem se utvrđuje konačna
ocjena.
Kontinuirana provjera znanja
Rad studenata se prati i ocjenjuje kontinuirano u toku jednog semestra (godine) trajnim praćenjem sveukupnog rada i znanja studenata u
svim oblicima nastave. Ocjenjivanje se vrši dodjeljivanjem bodova za
svaki oblik aktivnosti i provjere znanja i vještina u toku semestra.
U strukturi ukupnog broja bodova najmanje 50% bodova mora biti
predviđeno za aktivnosti i provjere znanja u toku semestra. Završni ispit se u strukturi ocjenjivanja može vrednovati sa najviše 50% bodova.
Zadaci predviđeni za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti ravnomjerno raspoređeni u toku semestra. Ukupni
obim ovih zadataka mora biti usaglašen sa opterećenjem predviđenim
na predmetu, saglasno ECTS-u.
Način ispitivanja određuje matična katedra i prethodno je definiran
u silabusu predmeta. Predmetni nastavnik je obavezan da u toku realizacije nastave, izvršavanja samostalnih zadataka od strane studenata, te
njihovih priprema za savladavanje nastavnih sadržaja i provjeru znanja,
pomogne studentima organiziranjem i održavanjem redovnih, a po potrebi ili na zahtjev studenata i dodatnih konsultacija.
Konsultacije mogu biti organizirane u vidu kabinetskih ili konsultacija u učionici, korištenjem e-maila i drugih vidova elektronskih komunikacija, uz obavezu da se najmanje 5 sati sedmično planira za kabinetske
konsultacije.
U svrhu evidencije kontinuirane provjere znanja studenata formiraju
se posebni obrasci (portfolio) u koje se unose ocjene (bodovi) o uspješnosti studenata u usvajanju znanja i praktičnih vještina.
Preporučene metode kontinuirane provjere znanja su kolokviji, parcijalni ispiti i drugi oblici provjere znanja kao što su eseji, pismeni testovi
(MCQ testovi, check liste itd).
5
Završni ispit
Provjere znanja se organiziraju u utvrđenim terminima unutar nastavnog procesa. Završni ispit je završna provjera znanja stečenog za
vrijeme nastavnog procesa, iz jedne ili više sadržajno povezanih nastavnih grana. Završni ispit mora biti koncipiran na način da omogući
studentu polaganje svih dijelova gradiva koje nije polagao i dijelova gradiva koje nije uspješno položio u toku kontinuirane provjere
znanja. Ako student za predviđene aktivnosti i provjere znanja tokom
semestra osvoji broj bodova koji zadovoljava kriterije za prolaznu ocjenu, nije obavezan izaći na završni ispit, osim kod predmeta kod kojih je
izlazak na završni ispit ujedno i zadnja pojedinačna provjera znanja, što
je prethodno navedeno u silabusu predmeta.
Ispit se polaže iz obaveznih i izbornih predmeta. Završni ispit se obavlja u toku posljednje sedmice nastave ili u prvoj sedmici nakon završetka
nastave. Student koji ne položi završni ispit može polagati popravni ispit
iz predmeta koji nije položio na kraju jednog semestra, odnosno studijske godine. Popravni ispit mora biti koncipiran tako da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva koje nije polagao ili nije uspješno položio do popravnog ispita. Između održavanja završnog i popravnog
ispita akademsko osoblje će konsultacijama sa studentima, pomoći
studentu da se pripremi za polaganje popravnog ispita.
Završni ispit može biti pismeni, usmeni i praktični. Preporučena provjera znanja po Pravilima Senata je pismena. Svi oblici provjere znanja su javni.
Studentska služba fakulteta će organizirati i utvrditi termine polaganja ispita za redovne studente tako da student može biti opterećen polaganjem najviše jednog ispita u istom danu. Studentska
služba nema obavezu organizacije i utvrđivanja termina polaganja
ispita na opisani način za studente koji ponovno slušaju i polažu jedan ili više predmeta.
Rezultati pismenog dijela ispita moraju biti objavljeni u roku od
pet dana od dana održavanja ispita uz obavezno oglašavanje termina u kojem student može izvršiti uvid u svoj rad. Pismeni ispitni
radovi studenata se čuvaju do kraja studijske godine.
Predmetni nastavnik ne može vršiti provjeru znanja na završnom ispitu u prisustvu samo jednog studenta. Ukoliko je ispit usmeni, za predmete gdje ima više od jednog ispitivača, studenti se ravnomjerno ras-
6
poređuju javnim izvlačenjem, tako da svaki student pojedinačno izvlači
karticu sa imenom ispitivača kod kojeg polaže ispit.
Ukoliko je završni ispit samo pismeni, u strukturi ocjenjivanja može
se vrednovati sa najviše 50% bodova. Pri kombiniranim oblicima ispita
(pismeni i usmeni) ocjena na pismenom ispitu sačinjava najmanje 40%
ocjene na ispitu. Ako je uz usmeni uključen i praktični dio ispita, ocjena
na pismenom ispitu čini najmanje 30% ocjene na ispitu.
Ako je ispit kombiniran (pismeni i usmeni ili pismeni, usmeni i praktični) prvo se polaže pismeni ispit, ukoliko student nije isti već uspješno
položio u toku kontinuirane provjere zanja. Praktični dio ispita može se
obaviti odvojeno od teorijskog dijela, a cijelokupni ispit mora se završiti
u roku 48 sati od početka ispita.
Pri kombiniranim oblicima ispita položeni dio pismenog ispita priznaje se na idućim ispitnim rokovima u toku iste školske godine. Pri
kombiniranim oblicima ispita (pismeni, praktični, usmeni) studentu se
priznaju svi prethodno položeni oblici (pismeni i praktični) u narednim
ispitnim rokovima za predkliničke predmete i samo pismeni dio, na ispitima kliničkih predmeta do kraja akademske godine.
Uspjeh studenata na ispitu i drugim provjerama znanja, vrednuje se i
ocjenjuje na način uporediv sa (E)CTS sistemom. Ako je student ukupno
mogao osvojiti 100 bodova (u toku kontinuirane provjere znanja i završnom ispitu) konačna ocjena se zaključuje kako slijedi:
10 (A) – (izuzetan uspjeh bez grešaka ili sa neznatnim greškama),
nosi 95-100 bodova,
9 (B) – (iznad prosjeka, sa ponekom greškom), nosi 85-94 boda,
8 (C) – (prosječan, sa primjetnim greškama), nosi 75-84 boda,
7 (D) – (općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima),
nosi 65-74 boda,
6 (E) – (zadovoljava minimalne kriterije), nosi 55-64 boda,
5 (F) – (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je neznatno
više rada) 50-55 bodova,
5 (FX)– (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno
više rada) ispod 50 bodova.
U slučaju da niti jedan student ne postigne 95 bodova, što predstavlja minimum za ocjenu 10, skala iz prethodnog stava može se korigirati
prema najboljem postignutom uspjehu na prvom ispitnom roku.
7
USLOVI ZA POHAĐANJE NASTAVE
U SKLADU SA (E)CTS BODOVANJEM
Prije početka nastave predmetu se dodjeljuje određeni broj (E)CTS
kredita. Broj (E)CTS kredita se određuje prema prethodno procijenjenom ukupnom radnom opterećenju studenta, a kroz procentualno učešće aktivnosti u ukupnom sistemu ocjenjivanja. Ove aktivnosti uključuju
aktivnosti kako slijedi:
1) nastavne sate
– pohađanje nastave
– aktivnost na svim oblicima nastave i sl.
2) sate van nastave
– izrada seminarske radnje,
– priprema za seminar,
– izrada domaćeg rada,
– priprema ispita,
– priprema za predavanje i sl.
Zadaci predviđeni za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti što je moguće ravnomjernije raspoređeni u toku
semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti usaglašen sa opterećenjem predviđenim na predmetu, saglasno (E)CTS-u.
Primjer broj 1:
U silabusu predmeta navedeno je da predmet ima slijedeće nastavne
aktivnosti: predavanja, praktične vježbe, seminarski radovi, ispiti.
Procjena procentualnog učešća u sistemu ocjenjivanja izgledala bi na
slijedeći način:
– obavezno prisustvo nastavi 10%
– praktične vježbe 10%
– seminarski rad 10%
– parcijalni ispit 1 20%
– parcijalni ispit 2 20%
– parcijalni ispit 3 – završni ispit
30%
Primjer broj 2:
– praktične vježbe – seminari
– parcijalni ispit 1 – parcijalni 3 – završni ispit
25%
20%
25%
30%
8
NAPOMENA: U procjeni (E)CTS-a katedra mora uključiti i navesti sve silabusom planirane aktivnosti.
Procentualno učešće aktivnosti studenta u sistemu ocjenjivanja
procjenjuje Katedra, a dostavlja se Uredu Dekana prije početka školske
godine. Pri procjeni opterećenja studenta za svaki oblik aktivnosti
OBAVEZNO je izvršiti procjenu potrebnog rada kojeg student mora
uložiti u pripremi i realizaciji te aktivnosti izvan kontakt sati.
Student stiče ECTS bodove tek nakon uspješno ispunjenih silabusom predmeta planiranih i definisanih obaveza, uključujući
uspješno polaganje svih planiranih oblika provjere znanja.
Student može prenijeti u narednu godinu studija unutar jednog
ciklusa studija najviše šest (E)CTS studijskih bodova - kredita, ili
najviše jedan nepoloženi predmet, ukoliko on nosi više od šest (E)
CTS studijskih bodova-kredita, pod uvjetom da nepoloženi predmet koji se prenosi u narednu studijsku godinu nije preduvjet za
slušanje drugog predmeta u narednoj studijskoj godini, što je definisano u silabusima predmeta. Student može upisati parni (2., 4., 6.,
8., 10. i 12.) semestar ukoliko zadovolji prethodno silabusom predmeta
definirane uslove.
Studenti koji ne polože ispit u redovnom i popravnom roku upisuju
predmet ponovo, ako je iz grupe obaveznih predmeta, a ako je iz grupe
izbornih predmeta upisuju isti predmet ponovo ili odabiru drugi izborni
predmet da bi ostvarili potrebne (E)CTS studijske bodove.
Prilikom svakog ponovnog upisa predmeta (kojeg student ponavlja) student je dužan uplatiti odgovarajuću naknadu čiju visinu
svojom odlukom utvrđuje Senat Univerziteta i Vlada Kantona.
ORGANIZACIJA NASTAVE
Studijska godina se organizira u dva semestra: zimski i ljetni. Nastava
u zimskom semestru traje 16 sedmica (15 sedmica kontinuiranih aktivnosti + 1 sedmica za završni ispit). Dopunska nastava i popravni ispiti
traju najduže 4 sedmice i organizuju se u nastavku prvih 16 sedmica za
svaki semestar. Ovjera zimskog i upis ljetnog semestra (i zimski odmor)
traju 2 sedmice.
Medicinski fakultet organizuje jedan dodatni ispitni rok sa jednim
ispitnim terminom u zadnjoj sedmici augusta i prve dvije sedmice sep-
9
tembra. Ispitnom terminu, iz prethodnog stava ovog člana, mogu pristupiti studenti koji su ostvarili pravo polaganja završnih ispita tokom ljetnog i zimskog semestra u skladu sa nastavnim programom definisanim
u silabusima predmeta.
Nastava u ljetnom semestru počinje trećeg ponedjeljka u februaru
i traje 16 sedmica (15 sedmica kontinuiranih aktivnosti + 1 sedmica za
završni ispit). Dopunska nastava i popravni ispiti traju najduže 4 sedmice. Ljetni odmor i vannastavne aktivnosti uključujući i oblike provjere
znanja u augustovsko-septembarskom roku sa jednim terminom traju
8 sedmica.
Tačan akademski kalendar organizacije i realizacije studijskih programa za studijsku godinu utvrđuje i objavljuje Senat Univerziteta, najkasnije 60 dana prije početka nastave. Nastava se organizira i izvodi prema
utvrđenom rasporedu sati. Fakultet objavljuje raspored sati najkasnije
10 dana prije početka nastave. Praktični rad i stručna praksa mogu se
organizirati i izvoditi kao sastavni dio redovne nastave ili kao zasebna
cjelina.
Za svaki predmet predmetni nastavnik utvrđuje plan rada i rokove,
način provjere znanja (testove, projekte i sl.) i dužan je da isti dostavi prodekanu za nastavu najkasnije 15 dana prije početka predavanja. Nastavnik je dužan da u toku nastave, izrade samostalnih zadataka i pripreme
za provjere znanja, pomogne studentima organiziranjem konsultacija.
Termini za konsultacije trebaju biti usklađeni sa nastavom tako da su dostupni studentima.
Promjena rasporeda sati i plana rada u toku nastave, po pravilu nije
dopuštena.
U slučaju nužne promjene rasporeda sati i plana rada predmetni
nastavnik je obavezan najkasnije 24 sata prije promjene na javan i
transparentan način o tome obavijestiti studente.
Predmetni nastavnik je u skladu sa obavezama utvrđenim nastavnim planom i programom odgovaran za izvođenje svih oblika
nastave-predavanja, vježbi, seminara, praktičnog rada, kao i za
praćenje aktivnosti studenata i provjeru njihovog znanja.
Prijavljivanje izbornih predmeta i evidencija
Student prijavljuje izborne predmete koje želi da sluša i polaže u narednoj studijskoj godini tri sedmice prije početka nastave u zimskom semestru, a za prvu studijsku godinu nakon upisa. Silabusom predmeta
Katedra koja izvodi nastavu izbornog predmeta definiše minimalan
broj i maksimalan broj studenata koji može slušati izborni predmet.
Prvenstvo u izboru izbornog predmeta imaju studenti sa boljim prosječnim ocjenama u prethodnom semestru. Studenti prvog semestra upisuju predmete po izboru do popunjavanja maksimalnog broja. Po isteku
termina predviđenih za prijavljivanje predmeta formiraju se spiskovi studenata po predmetima za narednu studijsku godinu i objavljuju na web
stranici fakutleta i oglasnoj tabli za svaki studijski predmet. Predmeti
koje je student prijavio ne mogu se mijenjati nakon njihove verifikacije.
Studenti obavezne predmete ne prijavljuju posebno.
Prof Dr Bakir Mehić
Dekan
11
TREĆI SEMESTAR
(Zimski semestar 2. godine)
PREDAVANJA
(sati)
VJEŽBE
(sati)
SEMINARI,
PBL, DOMAĆI
RAD..., (sati)
Fiziologija čovjeka 1
sa biofizikom
90
60
Medicinska hemija sa
medicinskom biohemijom 1
56
Medicinska
mikrobiologija 1
27
Predmet
UKUPNO
(sati)
ECTS
30
180
(140+40)
15
(12+3)
42
12
110
(70+40)
8
(5+3)
27
6
60
4.5
30
2.5
380
30
Izborni predmet
UKUPNO
Izborni predmeti:
Histotehnologija (Histologija)
Bioelementi (Medicinska hemija)
Mehanika lokomotornog sistema (Biofizika)
12
SILABUSI PREDMETA TREĆEG SEMESTRA
Code: BAM 031
Nivo: dodiplomski
Naslov predmeta: FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 1 SA BIOFIZIKOM
Godina: II
Semestar III
ECTS kredita: 15
(Fiziologija čovjeka 1, 12
ECTS + Biofizika, 3 ECTS)
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati:180
- Fiziologija čovjeka 140
- Biofizika 40
Odgovorni nastavnici: Prof. Dr Emina Nakaš-Ićindić i Doc. Dr Ago Omerbašić
Uslovi za pohađanje predmeta: položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija
1. Ciljevi predmeta
Ciljevi predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom su upoznavanje
studenta sa:
– nivoima funkcionalne organizacije ljudskog tijela,
– fiziološkim mehanizmima i funkcionalnim sistemima ljudskog
organizma,
– osnovnim biofizičkim načelima potrebnim za razumijevanje fizioloških mehanizama,
– osnovnim metodama funkcionalnog ispitivanja pojedinih organskih sistema i pravilnom interpretacijom dobivenih podataka
– znanjima i vještinama iz oblasti fiziologije čovjeka neophodnim za
nastavak medicinske edukacije i kasniji rad u praksi.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je:
– razumijevanje fizioloških mehanizama funkcionisanja ljudskog tijela na različitim nivoima (od molekularnog, staničnog, tkivnog
do nivoa organa i organskih sistema) i njihovo povezivanje u jedinstvenu, funkcionalnu cijelinu – funkcionalni organizam.
– razvijanje svijesti o potrebi integrativnog pristupa u medicinskoj
edukaciji i praksi
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom studenti će usvojiti
slijedeća znanja:
OPŠTA FIZIOLOGIJA
Modul 1. UVOD U FIZIOLOGIJU ČOVJEKA
Cilj: Upoznavanje sa:
– ciljevima, zadacima i sadržajem predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa
Biofizikom
– osnovama funkcionalne organizacije ljudskog tijela i
– principima homeostatskih mehanizama.
13
3. Ishodi učenja
Modul 2. FIZIOLOGIJA STANIČNE MEMBRANE
Cilj: Upoznavanje sa:
– funkcionalnom građom bioloških membrana
– fiziologijom jonskih kanala
– vrstama i karakteristikama transporta kroz staničnu membranu
– osnovama termodinamičkih zakona.
Modul 3. FIZIOLOGIJA PODRAŽLJIVIH TKIVA
Cilj: Upoznavanje sa:
– bioelektričnim potencijalima
– osnovnim fizičkim principima njihovog nastanka i registracije
– osnovama fiziološke građe i funkcije podražljivih tkiva (nervno i
mišićno)
SPECIJALNA FIZIOLOGIJA ORGANSKIH SISTEMA
Modul 4. KARDIOVASKULARNI SISTEM
Cilj: Upoznati studenta sa funkcionalnom organizacijom kardiovaskularnog sistema i njegovim fiziološkim ulogama.
Modul 4.1. SRCE
Cilj: Upoznavanje sa:
– funkcionalnim svojstvima srčanog mišića,
– bioelektričnom aktivnosti srca,
– osnovama registracije, analize i interpretacije elektrokardiograma
– promjenama pritisaka i volumena u srčanim šupljinama tokom
srčanog ciklusa, ulogom zalisaka i
– regulacijom srčanog rada
Modul 4.2 CIRKULACIJA
Cilj: Upoznavanje sa:
– fizičkim zakonitostima i svojstvima fluida kao osnova za
razumjevanje fizioloških uloga cirkulacije
– odnosom pritiska, protoka i otpora u cirkulatornom sistemu
– vrstama, funkcionalnim karakteristikama i fiziološkim ulogama
krvnih sudova,
– funkcionalnim karakteristikama dinamike u mikrocirkulaciji i
limfnom sistemu
– mehanizmima nervne i humoralne kontrole cirkulacije
– regulacijom srčanog minutnog volumena, otpora i arterijskog
krvnog pritiska
Modul 5. RESPIRATORNI SISTEM
Cilj: Upoznati sa:
– fizičkim svojstvima i zakonitostima gasova
– mehanikom disanja, ventilacijom, razmjenom gasova na respiratornoj membrani i u tkivu
– transportom gasova krvlju i
– regulacijom disanja
14
3. Ishodi učenja
Modul 6. NERVNI SISTEM I OSJETI
Cilj: Upoznavanje sa:
– funkcionalnom organizacijom nervnog sistema
– sinapsama, vrstama i fiziološkim ulogama neurotransmitera i modulatora
– motoričkom i senzoričkom osovinom nervnog sistema
– neuronskim sklopovima za obradu informacija
Modul 6.1. SOMATSKI OSJETI
Cilj: Upoznavanje sa:
– vrstama i fiziološkim ulogama osjetnih receptora i
– somatskim tjelesnim osjetima (dodir, položaj, bol, temperatura)
Modul 6.2. POSEBNA OSJETILA
Cilj: Upoznavanje sa:
– transmisijom i refrakcijom svjetlosti
– vrstom sočiva
– optičkim modelom oka
– dioptričkim i fotoreceptivnim dijelovima i funkcijama oka
– mehaničkim svojstvima zvuka i osjetom sluha
– osjetima mirisa i okusa
Modul 6.3. KONTROLA MOTORIKE I VIŠE NERVNE FUNKCIJE
Cilj: Upoznavanje sa:
– mehaničkim svojstvima tkiva i mehanikom pokreta
– nivoima i funkcijama nervnog sistema u kontroli motorike
– integriranom kontrolom motoričkih funkcija
– višim nervnim funkcijama, lokalizacijom funkcija u kori,
– ulogom limbičkog sistema
– fiziološkim osnovama učenja i pamćenja i
– bioelektrične aktivnosti mozga, snom i spavanjem
Modul 7. AUTONOMNI i NERVNI SISTEM
Cilj: Upoznavanje sa:
– morfološko-funkcionalnom organizacijom i fiziološkim ulogama
autonomnog nervnog sistema
– vrstama i ulogama receptora u autonomnom nervnom sistemu
– autonomnim refleksima
U okviru praktičnih vježbi predmeta «Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom» student će ovladati slijedećim vještinama:
1. Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti:
– registracija, analiza EKG-a i konstrukcija srednja električne osovine srca
– analiza krivulje sfigmograma i polikardiograma
– analiza krivulje fonokardiograma
– auskultacija srčanih tonova
– ispitivanje pulsa
– mjerenje krvnog pritiska
– spirometrija
– analiza spirograma
– ispitivanje refleksa na istezanje
– ispitivanje kožno-sluzničnih refleksa
15
3. Ishodi učenja
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
–
ispitivanje taktilnog senzibiliteta na koži
određivanje praga za razlikovanje dvije tačke kod osjeta dodira
utvrđivanje adaptacije temperaturnih receptora
ispitivanje čula okusa
raspoznavanje sočiva
određivanje oštrine vida
ispitivanje kolornog vida
izvođenje direktnog pupilarnog refleksa
ispitivanje konsenzualne reakcije na svjetlost
ispitivanje refleksa zjenice na svjetlost i akomodaciju
dokazivanje postojanja slijepe mrlje (Mariotte-ov ogled)
određivanje najbliže i najdalje tačke jasnog vida
ispitivanje čula sluha
o Rinne-ov test
o Weber-ov test
2. Vještine koje student mora poznavati bez praktičnog izvođenja:
– registracija mirujućeg membranskog potencijala i akcionog potencijala (kompjuterska simulacija)
– rad sa instrumentima za mjerenje struje i napona
– registracija proste i sumirane mišićne kontrakcije, tetanusa i odnosa dužine i napetosti mišića (kompjuterska simulacija)
– elektromiografija
– tehnika određivanja gustoće čvrstih tijela i tekućina, površinske
napetosti tekućina i viskoznosti proteinskih otopina
– poligrafija
– elektroencefalografija
– Scheiner-ov ogled
Student će se usvojiti slijedeće stavove:
1. Znanja i vještine iz Fiziologije čovjeka su od fundamentalnog značaja za uspješno savladavanje kliničkih znanja i vještina.
2. Za razumijevanje fizioloških procesa potrebno je poznavanje
osnovnih principa i načela biofizike i drugih prirodnih nauka
4. Metode učenja
Nastava se izvodi kroz:
– predavanja: 90 sati (66 sati Fiziologija čovjeka 1 + 24 sata Biofizika)
– seminare: 30 sati (Fiziologija čovjeka 1; maksimalni broj studenata
u grupi je 30)
– praktične vježbe: 60 sati (44 sata Fiziologija čovjeka 1 + 16 sati
Biofizika)
5. Metode procjene
znanja
Znanje i vještine ocjenjuju se kontininuirano u toku semestra i kao
završni ispit. Metode procjene znanja su pismene i usmene:
– test po tipu višestrukog izbora (MCQ test)
– kratka esej pitanja (pitanja po principu tvrdnje sa mogućnošću
izbora tačno-netačno, i/ili povezivanje i dopunjavanje)
– liste provjere
– usmene
Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave
i OBAVEZNO pristupe svim provjerama znanja tokom semestra.
16
5. Metode procjene
znanja
Fiziologija čovjeka 1 se evaluira kroz kontinuiranu provjeru
znanja, a kako slijedi:
PRAKTIČNE VJEŽBE
U toku praktičnih vježbi provjera se provodi kroz 3 kolokvija:
Kolokvij 1. Neurofiziologija
Kolokvij 2. Kardiovaskularni i respiratorni sistem
Kolokvij 3. Nervni sistem, somatski osjeti i posebna osjetila
Ocjenjuju se usvojena znanja i vještine iz praktičnih vježbi. Student
može osvojiti maksimalno 60 bodova. Da bi položio praktični dio ispita tokom nastave mora osvojiti minimalno 33 boda, minimalno 11
bodova iz svakog kolokvija.
SEMINARI
Maksimalni broj studenata u grupi je 30. Nastavnik u toku seminara
prati i ocjenjuje rad studenta. Student se za seminar mora unaprijed
pripremiti. Ocjenjuje se aktivnost studenta, zainteresiranost i doprinos uspješnoj realizaciji seminara. Student na osnovu aktivnosti na
seminarima može ostvariti maksimalno 20 bodova.
PARCIJALNI ISPITI
Parcijalni ispit 1. Moduli 1., 2. i 3. 4. Provodi se u 9. sedmici. Ispit je
pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može
ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu 1. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i
minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod.
Parcijalni ispit 2. Moduli 5. 6. i 7. Provodi se u 15. sedmici. Ispit je pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može
ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu 2. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i
minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod.
ZAVRŠNI ISPIT
Student koji je osvojio minimalni broj potrebnih bodova na svakoj
provjeri tokom nastave ne polaže završni ispit.
Na završnom ispitu student polaže gradivo koje nije položio tokom
nastave. Student prvo pristupa provjeri znanja i vještina iz praktičnih
vježbi. Broj zadataka na praktičnom dijelu ispita odgovara broju nepoloženih kolokvija (od 1 do 3). Ocjenjuje se po istom principu kao i
tokom nastave.
Završni ispit je pismeni iz Modula odgovarajućih parcijalnih ispita. Polaže se i ocjenjuje po istom principu kao i tokom nastave.
17
5. Metode procjene
znanja
Tokom svih uspješno završenih provjera znanja student može osvojiti
maksimalno 300 bodova, a za prolaz mora imati minimalno 165
bodova. Osvojeni ukupni broj bodova se dijeli sa 3 i prevodi u
ocjenu iz Fiziologije čovjeka 1 po standardnoj skali:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50–54
55–64
65–74
75–84
85–94
95–100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije
i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan uspjeh
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
POPRAVNI ISPIT
Popravni ispit se odvija po prethodno definiranim kriterijima završnog ispita.
Biofizika se evaluira kroz kontinuiranu provjeru znanja, a kako slijedi:
PRAKTIČNE VJEŽBE
Praktične vježbe nose ukupno 20 bodova (4 vježbe po 5 bodova) i
student je uspješno položio ako sakupi ukupno 11 bodova.
PARCIJALNI ISPITI
I parcijalni ispit u 5. sedmici
II parcijalni ispit u 13. sedmici
Svaki parcijalni ispit nosi maksimalno 40 bodova, i uspješno je položen ako je student sakupio 22 boda.
ZAVRŠNI ISPIT
Završni ispit u 16. sedmici. Na završnom ispitu student polaže samo
dijelove ispita koje nije položio u toku nastave. Broj bodova osvojen
tokom nastave i/ili na završnom ispitu je maksimalno 80 (teoretski
dio) i 20 (praktični dio).
Ispit je položen sa osvojenih 55 bodova (44 boda na teoretskom i 11
bodova na praktičnom).
Ukupni zbir bodova se prevodi u ocjenu prema standardnoj skali od
55 do 100 bodova (data naprijed).
POPRAVNI ISPIT
Popravni ispit se odvija po prethodno definiranim kriterijima završnog ispita.
KONAČNA OCJENA
Konačna ocjena iz predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom
je zbir brojeva dobivenih množenjem ocjene iz Fiziologije čovjeka 1 i
ocjene iz biofizike sa odgovarajućim koeficijentom
18
5. Metode procjene
znanja
Primjer računanja konačne ocjene:
Fiziologija čovjeka 1
Biofizika
Ocjena
8
8
Koeficijent
0.80
0.20
Ocjena x koeficijent
6.4
1.6
Konačna ocjena: 6.4 + 1.6 = 8.0 (C)
6. Literatura
Obavezna
1. Guyton A.C., Hall J.E.: Medicinska fiziologija, Medicinska naklada
Zagreb 2007.
2. Nakaš-Ićindić E.: Fiziologija čovjeka, klinički koncept, MOARE,
Sarajevo, 2009.
3. Nakaš-Ićindić E. i saradnici: “Laboratorijski vodič za vježbe iz fiziologije čovjeka” Medicinski fakultet, Sarajevo, 2006.
4. Vobornik S.: Medicinska fizika i biofizika, Sarajevo 2006. (odabrani
dijelovi)
5. Omerbašić A. i ostali: Praktikum laboratorijskih vježbi iz fizike,
Medicinski fakultet, Sarajevo 2005.
Proširena
1. Ganong W.F.: Review of Medical Physiology. Lange Medical Publications, Los Altos 2003.
2. Boron W.F.,: Boulpaep E.L. Medical physiology, Elsevier Saunders 2005.
Dopunska
1. Berne R.M, Levy M.N. Fiziologija kroz prikaze bolesnika. Medicinska
naklada, Zagreb 1997.
7. Napomena:
Katedra za fiziologiju
Termin konsultacija za studente svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice katedre ili na e-mail: [email protected]
Katedra za biofiziku
Termin konsultacija za studente svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu najavu kod sekretarice katedre ili na e-mail: [email protected]
19
PLAN PREDMETA:
FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 1 SA BIOFIZIKOM
Nastavne jedinice iz biofizike (Bf) su označene italikom
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Predavanja:
Uvod, ciljevi i zadaci fiziologije čovjeka. Funkcionalna organizacija
ljudskog tijela
Biološke membrane. Transport kroz membranu i odjeljci tjelesnih
tekućina (ECT i ICT)
Osnovne matematičke funkcije, vektorske veličine i operacije sa vektorima
Seminari:
Homeostaze, pozitivna i negativna povratna sprega
Vježbe:
Stanična membrana – jonski kanali (CD prezentacija ESP)
Transporti kroz staničnu membranu (CD prezentacija ESP)
Mirujući membranski potencijal (CD prezentacija A.D.A.M.)
Predavanja:
Termodinamika bioloških sistema: prijenos energije i čestica (difuzija,
osmoza, filtracija)
Difuzioni i ravnotežni potencijal; Nernstov potencijal i Donanova ravnoteža. Goldmanova jednačina, registrovanje električnih potencijala
Neuron, nervi, vrste nerava, jonski kanali: vrste i uloge
Seminari:
Mirujući membranski potencijal
Vježbe:
Određivanje otpora u kolima istosmjerne i izmjenične struje. Električni
model neutralne i naelektrisane stanice. Model pacemakera.
Predavanja:
Draži, akcioni potencijal, vrste i karakteristike, metode registracije
Vrste mišića i njihove fiziološke karakteristike
Membranski receptori i prijenos signala
Seminari:
Funkcionalna građa skeletnog mišića, mehanizam mišićne kontrakcije
Vježbe:
Registracija akcionog potencijala (CD prezentacija, A.D.A.M.)
Prijenos impulsa sa nerva na mišić (CD prezentacija, A.D.A.M.)
Mišićni tonus (CD prezentacija, A.D.A.M.)
Prosta mišićna kontrakcija (CD simulacija A.D.A.M.)
Broj
sati
2
2
2, Bf
2
4
4, Bf
2
2
4, Bf
2
2
2
2
4
20
Sedmica
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Predavanja:
Prijenos impulsa sa nerva na mišić. Karakteristike kontrakcije cijelog
mišića. Mišićni tonus, odnos dužina-tenzija
Podraživanje, mehanizam i kontrola kontrakcije glatkog mišića
Karakteristike građe srčanog mišića. Automatizam srčanog rada.
Regulacija srčanog rada
Seminari:
Energetika mišićne kontrakcije
Vježbe:
Sumirana mišićna kontrakcija (CD simulacija A.D.A.M.)
Tetanusi (CD simulacija A.D.A.M.)
Odnos između dužine i napetosti mišića (CD simulacija A.D.A.M.)
Elektromiografija (BIOPAC)
2
2
2
2
4
Predavanja:
Tkiva u električnom i magnetnom polju, primjena u dijagnostici.
3, Bf
I parcijalni ispit iz biofizike
1, Bf
Predavanja:
Bioelektrična aktivnost srca. Elektrokardiogram, Vektorska analiza
EKG-a Srednja električna osovina
Srčani ciklus, promjene pritisaka i volumena u srčanim šupljinama.
Uloga srčanih zalistaka, srčani tonovi, FKG
Vježbe:
Kolokvij 1: neurofiziologija
Elektrokardiogram – registracija
Sedmica 6.
Broj
sati
Predavanja:
Mehanika tekućina, reološka svojstva krvi. (Fizika pritisaka, protoka
otpora). Pojmovi rastegljivosti, elastičnosti i popustljivosti (komplijanse)
Seminari:
Opsti pregled cirkulacije,odnos pritiska, protoka i otpora.
Fiziološke karakteristike krvnih sudova. Funkcija arterija i vena.
Predavanja:
Mikrocirkulacija i limfni sistem. Izmjena tekućine kroz kapilarnu
membranu. Međustanična tekućina i limfa
Vježbe:
Elektrokardiogram – regisracija, analiza i interpretacija
Konstrukcija srednje električne osovine srca
2
2
4
4 Bf
2
2
4
21
Sedmica
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Predavanja:
Regulacija lokalnog krvnog protoka (tkivni nadzor i lokalna kontrola)
Nervna regulacija cirkulacije
Seminari:
Cirkulacija kroz neka posebna područja
Predavanja:
Arterijski krvni pritisak i faktori koji djeluju na njegovu vrijednost i
raspodjelu u cirkulaciji. Kratkoročna kontrola
Vježbe:
Viskoznost proteinskih otopina
Gustoća čvrstih tijela i tekućina
Površinska napetost tekućina
Predavanja:
Srednjoročna i dugoročna kontrola krvnog pritiska
Srčani minutni volumen i venski povrat i njihova kontrola
Fiziološke uloge vazoaktivnih supstanci
Seminari:
Integrirani odgovor KVS na fizičko opterećenje
Vježbe:
Auskultacija srčanih tonova
Registracija i analiza fonokardiograma
Ispitivanje pulsa
Registracija i analiza krivulje sfigmograma
Predavanja:
Boyl-ov zakon, Laplace-ov zakon, Henry-ev zakon
Funkcionalna organizacija respiratornog sistema.Ventilacija i
mehanika disanja. Sastav atmosferskog i alveolarnog zraka
Mrtvi prostor. Alveolarna ventilacija, funkcionalna građa i uloga respiratorne membrane. Faktori koji djeluju na brzinu difuzije kroz repiratornu membranu (difuzioni koeficijent i kapacitet)
Seminari:
PARCIJALNI ISPIT 1.
Broj
sati
2
2
2
2
4 Bf
2
2
2
2
4
2, Bf
2
2
2
Vježbe:
4 sata
Analiza polikardiograma
Mjerenje krvnog pritiska
Krvni pritisak i gravitacija (CD prezentacija, Physiology interactive lab
syst. 2.0)
Krvni pritisak i položaj tijela (CD prezentacija, Physiology interactive
lab syst. 2.0)
Mehanike disanja (CD simulacija, A.D.A.M.)
22
Sedmica
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Seminari:
Razmjena gasova kroz respiratornu membranu
Predavanja:
Plućna cirkulacija, transport gasova krvlju, krivulja disocijacije oksihemoglobina
Uloga pluća u regulaciji acidobazne ravnoteže. Regulacija disanja
Funkcionalna organizacija nervnog sistema. Motorička i senzorička
osovina nervnog sistema
Vježbe:
Statička spirometrija (plućni volumeni i kapaciteti)
Dinamička spirometrija (BIOPAC)
Analiza spirograma
Predavanja:
Sinapse. Nurotransmiteri i modulatori
Osjetni receptori, neuronski sklopovi za obradu informacija
Seminari:
Tjelesni osjeti: opća organizacija, dodir, položaj, bol, temperatura
Predavanja:
Optika, optički instrumenti, optički model oka (svjetlost, transmisija, refleksija, refrakcija)
Vježbe:
Kolokvij 2: Fiziologija KVS i respiratornog sistema.
Ispitivanje taktilnog senzitbiliteta na koži
Prag za razlikovanje dvije tačke kod osjeta dodira
Adaptacija temperaturnih receptora
Ispitivanje osjeta okusa
Poligrafija (BIOPAC)
Predavanja:
Vrste sočiva, prelomna moć, stvaranje lika, sferna i hromatska aberacija
Mehanički valovi, zvuk (transmisija, jačina, frekvencija)
Predavanje:
Posebna osjetila: oko, optika vida
Seminari:
Receptorska i nervna funkcija retine. Centralna neurofiziologija vida
Predavanja:
Zvuk interferencija valova, jedinice i obim čujnosti)
Mehanika pokreta ljudskog tijela i mehanička
Vježbe:
Određivanje jakosti sabirnih i rasipnih leća. Polarimetrija. Određivanje
dimenzije eritrocita pomoću helij-neonskog lasera.
Predavanja:
II parcijalni ispit iz biofizike
Broj
sati
2
2
2
2
4
2
2
2
2 Bf
4
1 Bf
2 Bf
1
2
2 Bf
4 Bf
1 Bf
23
Sedmica
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Hemijski osjeti (miris, okus)
Osjet sluha
Seminari:
Mišićni osjetni receptori i refleksi
Predavanja:
Kičmena moždina. Uloga moždane kore u kontroli motoričkih funkcija
Vježbe:
Raspoznavanje sočiva
Određivanje oštrine vida
Ispitivanje kolornog vida
Direktni pupilarni refleks i konsezualna reakcija na svijetlost
Akomodacija, Scheiner-ov ogled (originalna interaktivna CD prezentacija)
Određivanje akomodacione snage i akomodacione širine
Predavanja:
Vestibularni osjeti i održavanje ravnoteže. Uloga moždanog stabla u
kontroli motoričkih funkcija
Uloga malog mozga i bazalnih ganglija u kontroli motoričkih funkcija
Seminari:
Integracija kontrole motoričkih funkcija
Predavanja:
Limbički sistem i hipotalamus. Uloge moždane kore, lokalizacija
funkcija u kori mozga
Vježbe:
Određivanje brzine zvuka u zraku i metalnom štapu. Određivanje visine
osnovnog tona.
Predavanja:
Više nervne funkcije: učenje i pamćenje (uslovni refleksi)
Stanje moždane aktivnosti (bioelektrična aktivnost mozga, san
i spavanje).
Funkcionalna organizacija i fiziološke uloge VNS-a: simpatikus
i parasimpatikus
Seminari:
Vrste i fiziološke uloge receptora u VNS-u Autonomni refleksi
PARCIJALNI ISPIT 2
Vježbe:
Provođenje zvuka kroz kost: Rinne-ov i Weber-ov test
Lokalizacija izvora zvuka
Elektroencefalografija (BIOPAC)
Refleksi na istezanje
Kožni refleksi
Kolokvij 3 Somatski osjeti i posebna osjetila
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT
Sedmica 17–20.
Dopunska nastava i popravni ispit
Broj
sati
1
2
2
2
4
2
2
2
2
4 Bf
2
2
2
2
4
24
Code: BAM 032
Naslov predmeta: MEDICINSKA HEMIJA SA MEDICINSKOM
BIOHEMIJOM 1
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar III ECTS kredita: 8
(medicinska hemija 5 +
biohemija 3)
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 110
- Medicinska hemija: 70
- Biohemija 1: 40
Odgovorni nastavnici: Prof. Dr Meliha Lekić i Doc. Dr Radivoj Jadrić
Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija
1. Ciljevi predmeta
Nastavni program iz Medicinske hemije i medicinske biohemije 1 integrisan je i sastavljen tako da omogućava sticanje znanja o hemijskoj
građi, hemijskim i energetskim promjenama koje se dešavaju u organizmu zdravog čovjeka
2. Svrha predmeta
Omogućiti studentu usvajanje osnovnih znanja i praktičnih vještina za
dalje razumijevanje odvijanja i regulacije metaboličkih procesa u organizmu zdrava čovjeka i na taj način praćenje nastave iz Medicinske
biohemije 2.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu predmeta Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1. student će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1. Fizikalnohemijski procesi u biološkim sistemima
Cilj modula je upoznati studente sa temeljnim principima i zakonitostima fizičke hemije i omogućiti im, kroz sažet prikaz ovih aspekata hemije, bolje razumijevanje životnih procesa u zdravom i bolesnom stanju
organizma, što će im pomoći u razumijevanju i savladavanju gradiva u
daljoj edukaciji.
Modul 2. Struktura i svojstva organskih biomolekula
Cilj modula je upoznati studente sa hemijskom građom organskih biomolekula i njihovim direktnim uticajem na strukturu ćelije i biohemijske procese u ćeliji.
Kroz nastavu iz predmeta Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1. student će ovladati slijedećim vještinama:
– Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti:
1. osnovni principi rada u hemijsko – biohemijskom laboratoriju
(rad sa laboratorijskim posuđem, postupanje i rad sa hemikalijama,
rad sa biološkim materijalom, mjere opreza u laboratoriju i prva pomoć);
2. osnovna načela hemijskog mjerenja i računanja
(pipetiranje, pripremanje otopina i određivanje njihovih koncentracija, pripremanje fizioloških otopina, potenciometrijsko mjerenje
pH vrijednosti i određivanje kapaciteta pufera, preciznost u mjerenju, stehiometrijska računanja, SI)
25
3. osnove kvalitativne i kvantitativne hemijske analize (identifikacija
i određivanje organskih biomolekula; određivanje konstituenata
tjelesnih tečnosti).
– Vještine koje student treba poznavati bez praktičnog izvođenja:
1. Primjena spektroskopskih i hromatografskih metoda u separaciji,
identifikaciji i određivanju biogenih supstanci. ( UV/ VIS spektrofotometrija, papirna i planarna hromatografija, elektroforeza, HPLC,
gasna hromatografija, spektrometrija masa)
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. Poznavanje osnovnih načela i zakonitosti fizikalno – hemijskih procesa neophodan je preduvjet za razumijevanje biohemijskih procesa u organizmu čovjeka.
2. Struktura organskih biomolekula direktno je odgovorna za njihovu
biološku aktivnost
4. Metode učenja
Nastava predmeta ”Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1”
u ukupnom fondu od 110 sati provodi se kroz:
• predavanja 4 sati sedmično, ukupno 56 sati (40 sati medicinska hemija i 16 sati biohemija)
• seminari 1 sat sedmično, ukupno 12 sati (6 sati medicinska hemija i
6 sati medicinska biohemija 1). Maksimalan broj studenata u grupi
je 30.
• Praktične vježbe 3 sata sedmično, ukupno 42 sata (24 sata medicinska hemija i 18 sati medicinska biohemija 1) sa grupom studenata
ne većom od 10.
5. Metode procjene
znanja
Znanje i vještine ocjenjuju se kontinuirano u toku semestra i kao završni ispit
Kontinuirana provjera znanja:
vrši se kroz praktične vježbe (A), seminare (B) i parcijalne ispite (C).
U toku svakog oblika provjere znanja student dobiva određeni broj
bodova. Za svaki oblik provjere znanja definiran je minimalan broj bodova koje student mora osvojiti.
Ukoliko student zadovolji (ostvari najmanje minimalni broj bodova),
osvojeni broj bodova prevodi se u ocjenu a zatim množi sa određenim koeficijentom izračunatim na osnovu parcijalnog učešća pojedinih
oblika studentskih aktivnosti u konačnoj ocjeni, a kako slijedi:
parcijalni ispit 1 ............................... 40 % (0,40)
parcijalni ispit 2 ............................... 40 % (0,40)
praktične vježbe ............................. 15 % (0,15)
seminari ............................................. 5 % (0,05)
Brojevi dobiveni množenjem pojedinačnih ocjena sa koeficijentom sabiru se, te se dobiva konačna ocjena.
26
A. Praktične vježbe
U toku praktičnih vježbi vrši će se kontinuirana provjera znanja kroz
4 kolokvija iz slijedećih oblasti:
kolokvij 1 – medicinska hemija
kolokvij 2 – medicinska biohemija 1
kolokvij 3 – medicinska hemija
kolokvij 4 – medicinska biohemija 1
U toku kolokvija ocjenjuju se usvojena znanja i vještine iz medicinske
hemije i medicinske biohemije 1. Maksimalan broj bodova koji student
može da osvoji je 10 bodova po jednom kolokviju, ukupno 40 bodova.
Da bi se pojedinačni kolokvij smatrao položenim student mora osvojiti
minimalno 5,5 bodova.
Gradivo koje ne položi u toku semestra, student polaže na završnom
ispitu.
Kada student položi sve kolokvije ukupan broj bodova prevodi se u
ocjenu prema slijedećem kriteriju:
ocjena
broj bodova
10 ( A )
38 – 40
9 ( B )
35 – 37
8 ( C )
30 – 34
7 ( D )
26 – 29
6 ( E )
22 – 25
5 ( F )
19,5 – 21,5
5 ( FX )
ispod 19,5
Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,15 i ulazi u sastav konačne ocjene.
B. Seminari
Rad studenata će se pratiti u toku seminara od strane nastavnika i
ocjenjivati. Svaki student dužan je da u toku semestra pripremi i javno
prezentira svoj seminarski rad u okviru svoje seminarske grupe.˝Ako, iz
opravdanih razloga, student nije mogao prezentirati svoj seminarski
rad u zakazanom terminu, dužan je o tome odmah izvjestiti nastavnika
koji vodi seminar i kolokvirati dato gradivo seminarske grupe najkasnije 10 dana nakon zakazanog termina seminara. Negativna ocjena se ne
može kolokvirati. Na kraju semestra student će se ocijeniti prosječnom
ocjenom po svakom od navedenih kriterija, a kako je to prikazano u
donjoj tabeli.
Seminar se smatra položenim ukoliko student, po svim kriterijima
osvoji minimalno 24 boda. Ukupan broj bodova prevodi se u ocjenu
kako slijedi:
ocjena
broj bodova
10
39 – 40
9
36 – 38
8
31 – 35
7
27 – 30
6
24 – 26
Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,05 i ulazi u sastav konačne ocjene.
27
C. Parcijalni ispiti
Parcijalni ispit 1.
Obuhvata provjeru znanja usvojenih kroz modul 1: Fizikalnohemijski
procesi u biološkim sistemima, sa omjerom ispitnih pitanja iz medicinske hemije 70 % i 30 % iz medicinske biohemije 1.
Ispit je pismeni, test sa 30 MCQ pitanja i 6 pitanja po tipu eseja.
Student može ukupno osvojiti 42 boda ( po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 2 boda za svaki tačan odgovor
u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na parcijalnom ispitu 1. student mora
osvojiti najmanje 23 bodova i to minimalno 16,0 bodova iz medicinske
hemije i 7,0 bodova iz medicinske biohemije 1.
Dobiveni broj bodova prevodi se u ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
10 (A)
40,0 – 42,0
9 (B)
36,0 – 39,5
8 (C)
31,5 – 35,5
7 (D)
27,5 – 31,0
6 (E)
23,0 – 27,0
5 (F)
20,0 – 22,5
5 (FX)
ispod 20,0
Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,40 i ulazi u sastav konačne ocjene.
Parcijalni ispit 2.
Obuhvata provjeru znanja usvojenih kroz modul 2: Struktura i svojstva
organskih biomolekula, sa omjerom ispitnih pitanja iz medicinske hemije 70 % i 30 % iz biohemije 1.
Ispit je pismeni, test sa 30 MCQ pitanja i 6 pitanja po tipu eseja.
Student može ukupno osvojiti 42 boda (po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 2 boda za svaki tačan odgovor
u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na parcijalnom ispitu 1. student mora
osvojiti najmanje 23 bodova i to minimalno 16 bodova iz medicinske
hemije i 7,0 bodova iz medicinske biohemije 1.
Dobiveni broj bodova prevodi se u ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
10 ( A )
40,0 – 42,0
9 ( B )
36,0 – 39,5
8 ( C )
31,5 – 35,5
7 ( D )
27,5 – 31,0
6 ( E )
23,0 – 27,0
5 ( F )
20,0 – 22,5
5 ( FX )
ispod 20,0
Dobivena ocjena množi se sa koeficijentom 0,40 i ulazi u sastav konačne ocjene.
28
D. Završni ispit
Preduslov za izlazak na završni ispit i zaključivanje konačne ocjene je
prisustvo predavanjima, vježbama i seminarima minimalno 80 %, te
prolazno ocijenjena aktivnost u toku seminara.
Studenti koji su redovno prisustvovali predavanjima, vježbama i
seminarima, položili sve parcijalne ispite, kolokvije (praktične vježbe)
i prolazno ocijenjeni na seminarima ne moraju izlaziti na završni ispit i
zaključuje im se konačna ocjena.
Konačna ocjena predstavlja zbir brojeva dobivenih množenjem ocjena sa koeficijentima u svim oblicima provjere znanja u toku semestra.
Primjer računanja konačne ocjene:
Oblik provjere
znanja
Broj
bodova
Ocjena
Koeficijent
Ocjena pomnožena koeficijentom
Parcijalni ispit 1
38
9
4
36
Parcijalni ispit 2
34
8
4
32
Vježbe
33
8
1,5
12
Seminari
30
7
0,5
3,5
Konačna ocjena: 36 + 32 + 12 + 3,5 = 83,5
Studentu se zaključuje ocjena 8.
U indeks se unese ocjena prema slijedećoj skali:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50–54
55–64
65–74
75–84
85–94
95–100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije
i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan uspjeh
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Studenti koji nisu položili parcijalne ispite te kolokvije pristupaju završnom ispitu.
Student prvo polaže praktični dio ispita, putem testa ili praktično pred
odgovornim asistentom, i to iz oblasti koje nije položio u toku semestra.
Nakon položenog praktičnog dijela ispita student pristupa polaganju
završnog ispita. Završni ispit se polaže putem testa ili usmeno pred nastavnikom.
Student polaže gradivo usvojeno kroz module, koje nije položio u toku
semestra.
29
Ako se ispit izvodi pismeno putem testa:
• Ukoliko student nije položio jedan parcijalni ispit polaže gradivo iz
tog modula. Test sadrži 30 MCQ pitanja i 4 pitanja po tipu eseja.
Student može ukupno osvojiti 42 boda (po 1 bod za svaki tačan odgovor na MCQ testu i do maksimalno 3 boda za svaki tačan odgovor u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na ispitu student mora osvojiti
najmanje 23,0 bodova i to: minimalno 16,0 bodova iz medicinske
hemije i 7,0 bodova iz medicinske biohemije 1.
• Ukoliko student nije položio niti jedan parcijalni ispit polaže kompletno gradivo. Test sadrži 40 MCQ pitanja i 6 pitanja po tipu eseja.
Student može ukupno osvojiti 58 bodova (po 1 bod za svaki tačan
odgovor na MCQ testu i do maksimalno 3 boda za svaki tačan odgovor u dijelu eseja). Da bi zadovoljio na ispitu student mora osvojiti najmanje 32,0 boda i to: minimalno 22,5 bodova iz medicinske
hemije i 9,5 bodova iz medicinske biohemije 1.
Ako se ispit provodi usmeno:
• Ukoliko student nije položio jedan parcijalni ispit izvlači 2 pitanja iz
medicinske hemije i 1 pitanje iz medicinske biohemije 1 iz oblasti
modula koje nije položio.
• Ukoliko student nije položio niti jedan parcijalni ispit izvlači 4 pitanja iz medicinske hemije (po dva pitanja iz svakog modula) i 2 pitanje iz medicinske biohemije 1 (po jedno pitanje iz svakog modula).
Na završnom ispitu ocjenjuje se ocjenom koja se po prethodnim kriterijima množi sa odgovarajućim koeficijentom, te se računa konačna
ocjena.
Ukoliko student nije zadovoljan ocjenom dobivenom na parcijalnom
dijelu ispita, tokom kontinuirane provjere znanja, može ocjenu poništiti i pristupiti usmenom polaganju te oblasti. Ukoliko na usmenom
ispitu ne zadovolji ne priznaje mu se ocjena postignuta na parcijalnom ispitu.
Ukoliko nije zadovoljan ocjenom dobivenom u toku kontinuirane
provjere znanja praktičnog dijela (kolokviji), student može ocjenu
poništiti i pristupiti praktičnom polaganju ispita. Ukoliko ne zadovolji
ne priznaje mu se ocjena postignuta u toku nastave.
6. Literatura
Obavezna:
1. Meliha Lekić, Fehim Korać: Fizikalno – hemijski procesi u biološkim
sistemima i Specifična neorganska hemija; Medicinski fakultet, Sarajevo 2005.
2. Meliha Lekić: Struktura i hemijska svojstva organskih biomolekula;
Medicinski fakultet, Sarajevo 2007
3. I.D.Gaon, M. Lekić, Z. Rimpapa, T. Minić: Hemijski – Kemijski praktikum; Univerzitetska knjiga, R BiH, Univerzitet u Sarajevu, 1995
4. P. Karlson – Biokemija; Školska knjiga Zagreb, 1993.
5. M. Miholjčić i sar. – Biohemija; Svjetlost Sarajevo, 1990.
6. M. Winterhalter i suradnici: Praktikum iz medicinske biohemije, interne skripta, 2008.
30
6. Literatura
Dopunska:
1. Steven Zumdahl: Chemistry; Third edition, D.C. Heath and Company
2. P.W.Atkins/ M.J. Clugston: Načela fizikalne hemije; Školska knjiga
Zagreb 1989.
3. J.I. Kroschwitz and M. Winkour: Chemistry; Secund edition; Mc Graw
– Hill, Inc., 1990
4. C. Smith, A. D.Marx, M. Lieberman: Basic Medical Biochemistry; Lippincott, Wiliams and Wilkins, 2005.
5. D. B. Marks – Biochemistry; Wiliams and Wilkins, 2nd Edit. 1994.
Proširena
1. T.L. Brown, H.E.Le May, Jr.,B.E. Bursten and C.J. Murphy: Chemistry:
The Central Science, 10th edition, Pretention Hall, Upper Saddie
River, New Yersey, 2005.
2. H. A. Harper, V.W. Rodwell, P.A. Mayes: Pregled fiziološke hemije;
Savremena administracija, Beograd (posljednje izdanje)
3. Graham L. Patrick, An Introduction to Medicinal Chemistry
Third Edition, march 2005.Publisher: Oxford University Press
7. Napomena
Katedra za medicinsku hemiju
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili na e–mail:
[email protected]
Katedra za medicinsku biohemiju http://biohemija.mf.unsa.ba
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili na e–mail:
[email protected] ili
[email protected]
31
PLAN PREDMETA
MEDICINSKA HEMIJA SA MEDICINSKOM BIOHEMIJOM 1
(sadržaj nastavnih jedinica Biohemije napisan je italic pismom)
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Sedmica 1.
Predavanje:
Molekulske osnove živih sistema
– Nastanak života – hemijska evolucija
– Karakteriskike živih organizama
– Elementarni sastav živih organizama
– Glavni bioelementi
Hemijske veze zastupljene u biomolekulama:
– Jonska veza – stvaranje jona
– Polarizovane kovalentne veze
– Koordinativno – kovalentna veza; Biološki značajni helatni kompleksi
Međumolekularne interakcije u biološkim sistemima i njihov značaj
za održavanje strukture i međudjelovanje bioloških makromolekula:
– Inter i intra molekularne vodikove veze
– Hidrofobne interakcije
– Van´der Waalsove sile
– Hidratacija – biološki značajan oblik solvatacije
Sedmica 2.
Predavanje:
Osnovi termodinamskih promjena pri hemijskim reakcijama u biološkim sistemima:
– Rad i toplota kao oblici energije – I zakon termodinamike
– Energetske promjene pri hemijskim reakcijama; Entalpija (H) hemijske veze;
– Hessov zakon; Kalorimetrija; Energetska vrijednost nekih supstanci (ugljičnih hidrata, proteina)
– Spontani i nespontani procesi; Uticaj entalpije i entropije (S) na
spontanost hemijskih procesa;
– Gibbsova slobodna energija (G) i spontanost hemijskog procesa;
Egzergone i endergone reakcije; Hemijski potencijal (m)
– Združene reakcije i njihov značaj za održavanje života
– ATP kao glavni intermedijer u transportu energije u živim organizmima
Seminar:
Druge supstance s visokim fosforilacijskim potencijalom
Vježbe:
Rad u laboratoriji i računanja u hemiji
Uvod i upute u laboratorijski rad: mjere opreza i prva pomoć; Otopine i procesi vezani za otapanje i razblaživanje; Različiti načini
izražavanja kvantitativnog odnosa komponenti otopina; SI (sistem
jedinica); Stehiometrijska računanja
Broj
sati
4
4
1B
3
32
Sedmica
Sedmica 3.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje:
Kinetika biohemijskih reakcija
– Brzina reakcije
– Uticaj pojedinih faktora na brzinu reakcije
– Kataliza – reakcijski mehanizam, kinetika katalizirane i nekatalizirane reakcije
Biološka kataliza
– Opšti aspekti enzimatske katalize
– Mehanizam i kinetika enzimatske katalize
– Energetski profil hemijske i biohemijske reakcije
– Inhibicija enzimatske aktivnosti
Hemijska ravnoteža:
– Ravnoteža u homogenim sistemima
– Uticaj promjene uvjeta na sistem u ravnoteži
Vježbe:
Kvantitativna volumetrijska analiza: Određivanje koncentracije
hloridnih jona po Mhoru (precipitacija)
Predavanje:
Klasifikacija enzima, trivijalna imena, jedinice aktivnosti IU, katal, primjeri za dijagnostiku, metode određivanja katalitičke aktivnosti enzima; stvaranje i pohrana metaboličke energije
Sedmica 4.
4
3
2B
Voda kao disperzna sredina organizma:
Fizikalno–hemijska svojstva vode u zavisnosti od njene strukture
1
Disperzni sistemi u odnosu preme organizmu:
– Jonsko – molekularni disperzni sistemi
– Koloidni i grubo disperzni sistemi
1
Seminar
Višestruki oblici enzima i njihovo kliničko značenje
Vježbe:
Kinetika hemijskih procesa
Principi kinetičkih određivanja: eksperimentalno praćenje kinetike
hemijskih reakcija i faktora koji utiču na brzinu hemijske reakcije
Predavanje:
Količina, raspodjela i uloga vode u organizmu
Promet i bilans vode
Sedmica 5.
Broj
sati
Otopine elektrolita:
– kiseline
– baze
– amfoliti
– soli
1B
3
2B
1
33
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Ravnoteže u disperznim sistemima:
– Jonizacija vode
– pH vrijednost
– Hidroliza soli
Sedmica 5.
Seminar
Elektroliti tjelesnih tečnosti
Vježbe:
Termolabilnost ptijalina; Dokazivanje aktivnosti pepsina; Fermentativna hidroliza uree; Dokazivanje aktivnosti aldehid dehidrogenaze
Predavanje:
Pufer sistemi – mehanizam djelovanja biološki značajnih pufera
Sedmica 6.
Acidobazni status:
– Acidoza i alkaloza
– Organi u regulaciji pH vrijednosti
Vježbe:
pH, puferi, hidroliza – stehiometrijska računanja
Sedmica 7.
Predavanje:
Koligativna svojstva disperznih sistema:
– Difuzija
– Osmoza
– Dijaliza
Oksido – reduktivni procesi:
– Elektrohemijski elementi
– Promjena slobodne energije u procesima prenošenja elektrona
u biološkim sistemima
Seminar:
Osmotske pojave u ćeliji
Vježbe:
Principi potenciometrijskog određivanja: određivanje pH vrijednosti i kapaciteta puferskih sistema
Predavanje:
Stvaranje i pohrana metaboličke energije
Sedmica 8.
Osobine atoma ugljika; Funkcionalne grupe; Biohemijski značajne
reakcije; Izomerija
Karboksilne kiseline: mono i dikarboksilne kiseline
Vježbe:
Difuzija; Osmoza; Fiziološki rastvori: Upoređivanje kapaciteta pufera
krvne plazme
Broj
sati
1
1
3B
2
2B
3
2
2
1
3
2B
2
3
34
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Sedmica 9.
Predavanje.
Supstituirane karboksilne kiseline:
– Oksikarboksilne kiseline
– Keto karboksilne kiseline
– Amino kiseline
Sedmica 10.
3
Predavanje:
Peptidi i proteini: Osobine peptidne veze; Struktura proteina;
Konformacija i dinamika strukture proteina
2
Denaturacija; Proteoliza; Proteini sa posebnim funkcijama; Hemoglobin – protein s alosteričkim fukcijama; Proteini vezivnog tkiva – kolagen, elastin i proteoglikani
2B
3B
Predavanje:
Ugljični hidrati: monosaharidi; disaharidi
Polisaharidi – škrob, glikogen, celuloza,
3
Heteroglikani; Glikoproteidi
1B
Vježbe:
Kvalitativno dokazivanje funkciolanlnih grupa biološki značajnih
spojeva: limunska kiselina, fenol, hloroform, aceton, glukoza, saharoza, protein
Predavanje:
Heterociklički spojevi
Pirimidinske i purinske baze
Nukleozidi, nukleotidi, nukleinske kiseline
Sedmica 12.
4
Vježbe:
Obojene reakcije aminokiselina; reverzibilno i ireverzibilno taloženje proteina
Vježbe:
Frakciono taloženje proteina krvne plazme; Elektroforeza proteina
Sedmica 11.
Broj
sati
Seminar:
Organske biomolekule sa azotom:
Amini; Kvaterna amonijeva jedinjenja; Urea i njeni derivati; Ksantinske baze; Hemoglobin, Žučne i mokraćne boje
Vježbe:
Principi fizikalno – hemijskih metoda: spektrofotomerijsko UV/ VIS
određivanje Fe3+ jona
3
4
2
3
35
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Predavanje:
Lipidi: trigliceroli; steroli – holesterol; Fosfolipidi; Sfingolipidi; Žučne
kiseline
Hormoni: Hemijski aspekti djelovanja hormona; podjela hormona
preme strukturi; Korelacija između strukture i biološke aktivnosti
steroidnih hormona
Sedmica 13.
Seminar:
Primjena savremenih tehnika (HPLC, GC – MS) u određivanju metabolita prirodnih steroidnih hormona i sintetskih anabolika u tjelesnim tečnostima
Vježbe:
Primjena separacionih tehnika za kvalitativnu i kvantitativnu analizu biološki značajnih spojeva:
– Hromatografija na papiru
– Planarna hromatografija
– Elektroforeza aminokiselina
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Broj
sati
2
2
2
3
Predavanje:
Vitamini: hidro . liposolubilni; Vitamini kao koenzimi
2B
Seminar:
Avitaminoze
2B
Vježbe:
Dokazivanje holesterola u serumu; Dokazivanje žučnih kiselina u urinu
3B
Predavanje:
Oligoelementi
2B
Seminar:
Elementi u tragu kao antioksidansi
2B
Vježbe:
Dokazivanje prisustva vitamina u biološkom materijalu
3B
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT
Sedmica
17–20.
Dopunska nastava i popravni ispit
36
Code: BAM 033
Naslov predmeta: MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 1
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar: III ECTS kredita: 4.5
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 60
Odgovorni nastavnik: Prof Dr Edina Bešlagić
Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija
1. Ciljevi predmeta
Osnovni ciljevi predmeta Medicinska mikrobiologija 1 su:
- upoznati studenta sa etiološkim uzročnicima različitih bakterijskih
infektivnih oboljenja, njihovom transmisijom, patogenezom bolesti,
uz definiciju simptoma (vodećih i općih) koji definišu kliničku sliku
- upoznati studenta sa načinom izolacije i identifikacije uzročnika uz
krajnji cilj ispitivanje antimikrobne osjetljivosti i rezistencije
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je da se ovakvim pristupom, studentu daju osnovna
znanja iz oblasti opće i specijalne bakteriologije.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1, student će
usvojiti slijedeća znanja:
BAKTERIOLOGIJA
MODUL 1: Opća bakteriologija
Cilj: Upoznavanje sa općim principima rada u mikrobiološkim laboratorijama, načinom uzimanja i dostavljanja bolesničkog materijala,
morfologijom bakterija, metabolizmom i genetikom, te dejstvom fizičkih i hemijskih agenasa na mikroorganizme, sterilizacija i dezinfekcija.
MODUL 2. Infekcija i zarazna bolest
Cilj: Upoznati studenta sa pojmom patogenosti i faktorima virulencije,
kao i antimikrobnom osjetljivosti/rezistencijom. U okviru ovog modula
studentu će se definisati pojam infekcije i zarazne bolesti.
MODUL 3: Etiološki uzročnici bakterijskih respiratornih infekcija
Cilj: Upoznati studenta sa različitim bakterijama, etiološkim uzročnicima respiratornih infekcija, njihovom patogenezom, načinom prenošenja, osnovnim kliničkim simptomima, laboratorijskom dijagnostikom
i terapijom.
MODUL 4: Etiološki uzročnici bakterijskih infekcija probavnog
sistema i urinarnih infekcija
Cilj: Upoznati studenta sa osnovnim karakteristikama bakterija, uzročnika gastrointestinalnih oboljenja i urinarnih infekcija, antigenskom
strukturom i laboratorijskom dijagnostikom. Posebna pažnja posvetiti
će se uzročnicima intrahospitalnih infekcija i kliconoštvu.
MODUL 5: Stara-nova bolest (tuberkuloza)
Cilj: Upoznati studenta sa uzročnikom tuberkuloze, kao jednim od vodećih uzročnika oboljenja sa visokom stopom mortaliteta.
MODUL 6: Sporogene bakterije
Cilj: Upoznati studenta sa bakterijama koje u nepovoljnim uvjetima
prelaze u sporogene-rezistentne oblike i predstavljaju objektivnu opasnost u bioterorizmu.
37
MODUL 7: Aktualne problematike spolno prenosivih bolesti i
zoonoza
Cilj: Upoznati studenta sa trendovima kretanja spolno prenosivih bolesti i bolesti iz skupine zoonoza
Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1, student će
ovladati slijedećim vještinama:
– Vještine koje student treba znati praktično izvesti nakon odslušane
nastave:
1. prepoznati i analizirati mikroskopski pripremljene preparate, procijeniti odnos pojedinih vrsta mikroorganizama u slici svjetlosnog
mikroskopa i značaj samog nalaza
2. vizuelno prepoznati određene makromorfološke karakteristike poraslih kolonija i donijeti odluku o daljim koracima u procesu izolacije i identifikacije bakterijskih vrsta
3. prepoznati enzimsku aktivnost pojedinih bakterijskih rodova i vrsta
4. procijeniti značaj vrijednosti serološke identifikacije i tipizacije
određenih bakterijskih vrsta
5. upoznati se sa ispravnim načinom donošenja odluke o izboru vrste
testiranih antibiotika i antibiograma, kao i interpretaciji dobivenih
nalaza
6. znati procijeniti značaj mikrobioloških nalaza u odnosu na ukupni broj
izvedenih analiza i usporediti ih sa kliničkim statusom ispitanika.
Nakon odslušane nastave iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1,
student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. ispravno procijeniti vrijednost i ulogu stečenog znanja iz predmeta
Medicinska mikrobiologija 1 u razrješavanju značaja osnovne strukture i građe mikroorganizama u uzrokovanju zaraznih oboljenja
2. o mjestu i značaju pravovremene primjene antimikrobne terapije,
kao i mogućim negativnim posljedicama njene primjene u liječenju zaraznih oboljenja
3. o vrijednosti i kvalitetu pojedinih bioloških materijala, koji će biti
od izuzetnog značaja u odluci o vrsti daljih pretraga, kao i vrsti
eventualno predložene terapije
4. o značaju normalne mikroflore ljudskog organizma i održavanju
homeostaza, odnosno njenih narušavanja
5. o mjestu mikrobioloških niša u odnosu na ljudsko zdravlje
6. o značaju procjene kretanja i javljanja bakterijskih uzročnika humanih i animalnih infekcija kroz vrijeme i sezone
7. o vrijednostima pojedinih preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i Nacionalnih zdravstvenih organizacija u liječenju pojedinih,
značajnih oboljenja koji će se u daljem školovanju tokom studija
nadograđivati i uobličiti u jednu cjelinu.
4. Metode učenja
Nastava se izvodi u vidu:
– predavanja: 27 sati
– seminari: 6 sati u grupama od 25–30 studenata
– vježbe: 27 sati
Seminari: Aktivno učešće studenata sa unaprijed predloženim i pripremljenim temama.
38
5. Metode procjene
znanja
Procjena znanja vršit će se kontinuirano u toku semestra i kao završni ispit.
Elaboracija uključuje kontinuiranu provjeru: znanja i vještina na praktičnim vježbama, znanja i aktivnosti u toku interaktivne seminarske
nastave i parcijalni ispit (MCQ).
Procjena znanja u toku semestra bodovat će se prema predviđenim
standardima i nosit će 55% završne ocjene.
Praktične vježbe
U toku semestra bit će ocjenjene naučene vještine kroz tri kolokvija.
Maksimalan broj bodova po jednom kolokviju je 5 (ukupno 15). Minimalan broj bodova da bi se kolokvij smatrao položenim iznosi 3
(ukupno 9). Studentu se priznaju svi položeni kolokviji. Nepoložene
kolokvije student polaže na završnom ispitu.
Seminari
U toku semestra student će imati jedan seminar. Minimalan broj bodova da bi se seminar smatrao položenim je 5,5, a maksimalan 10.
Parcijalni ispit
Parcijalni ispit je pismeni, MCQ test (pitanja sa višestrukim izborom) i
esej. Prvi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulom 1 i 2.
Ukupan broj bodova koje student može ostvariti je 30. Minimalan broj
bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 16,5.
Parcijalni ispit se sastoji od 50 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja, po 1
bod (25+5=30).
Drugi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulom 3, 4, 5,
6, i 7. Ukupan broj bodova koji student može ostvariti je 45. Minimalan
broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 24.
Drugi parcijalni ispit se sastoji od 80 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja,
po 1 bod (45+5=50).
Završni ispit
Na završni ispit izlaze oni studenti koji nisu zadovoljili na prvom i/ili
drugom parcijalnom ispitu i polažu samo taj nepoloženi dio.
Nakon položenog pismenog dijela ispita, student polaže praktični ispit
ukoliko u toku semestra nije položio kolokvije.
Kriteriji ocjenjivanja
Maksimalno Minimalno bodova
bodova
(bodovi za prolaz)
Znanja i vještine na praktičnim
vježbama
15
9
Znanja i aktivnosti u interaktivnoj
(seminarskoj) nastavi
10
5,5
Prvi parcijalni ispit-test
Drugi parcijalni ispit-test
30
45
16,5
24
Ukupno:
100
55
39
Nakon položenih svih dijelova ispita, studentu se zaključuje konačna
ocjena kako slijedi:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50-54
55-64
65-74
75-84
85-94
95-100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz iz prethodnih
kriterija ocjenjivanja (vježbe, seminari, parcijalni ispit, završni ispit) pristupa polaganju nepoloženog, u popravnom ispitnom roku.
6. Literatura
Obavezna:
1. Bešlagić E. i saradnici. Medicinska mikrobiologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2010.
2. Bašić F, Bešlagić E. Mikrobiologija-morfološki aspekti sa dijagnostikom. Medicinski fakultet Sarajevo, 1998.
3. Bešlagić E., Zvizdić Š. Praktikum – Medicinska mikrobiologija sa
parazitologijom – Medicinski fakultet Sarajevo, 2005.
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14h uz prethodnu
najavu sekretarici Instituta ili na e- mail: [email protected]
40
PLAN PREDMETA:
MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 1
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Oblik nastave i gradiva
Predavanja:
Građa bakterijske ćelije, kapsula, ćelijski zid, citoplazmatska membrana, citoplazma, citoplazmatske inkluzije, flagele, fimbrije, bakterijske spore.
Vježbe:
Opći principi rada u mikrobiološkoj laboratoriji, sterilizacija i dezinfekcija.
Predavanja:
Metabolizam. Genetika bakterija, genotip i fenotip, mutacije i modifikacije. Rekombinacija: transformacija, transdukcija i konjugacija. Bakteriofagi, plazmidi. Razmnožavanje bakterija.
Vježbe:
Bojenje bakterija.
Predavanja:
Patogenost i virulencija, faktori bakterijske invazivnosti i adherencije. Egzo i endotoksini bakterija. Bakterijski antigeni.
Vježbe:
Kultivisanje bakterija na vještačkim hranjivim podlogama.
Predavanja:
Antimikrobni lijekovi. Rezistencija bakterija (unakrsna i multipla),
urođena i stečena, negenetska i genetska (hromozomska i plazmidska). Antibiogram (dilucioni, difuzioni i E-test).
Vježbe:
Urinokultura, koprokultura i hemokultura. Antibiogram.
Predavanja:
Vakcine. Imunoterapija i imunoprofilaksa.
Vježbe:
Serološke reakcije.
Predavanja:
Piogeni koki. Rodovi Staphylococcus, Streptococcus.
Vježbe:
Optohinski test, bacitracinski test, mikroskopski preparati.
Predavanja:
Rodovi: Haemophilus, Neisseria, Bordetella, Corynebacterium.
Vježbe:
Morfologija kolonija, satelitizam, mikroskopski preparati.
Broj
sati
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
41
Sedmica
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Oblik nastave i gradiva
Predavanja: Porodica Enterobacteriaceae – Rodovi:
Escherichia, Klebsiella, Proteus. Rod Pseudomonas.
Vježbe:
Laboratorijska dijagnostika urinarnih infekcija.
Predavanja:
Rodovi: Salmonella, Shigella, Yersinia. Bakterijemija i sepsa.
Alimentarne toksikoinfekcijae.
Vježbe:
Laboratorijska dijagnostika alimentarnih infekcija.
Predavanja:
Rodovi: Vibrio, Helicobacter, Francisella, Campylobacter,
Erysipelothrix, Pasteurella.
Vježbe:
Rose-Bengal aglutinacijski test.
Predavanja:
Rod: Mycobacterium. Zoonoze.
Vježbe:
Laboratorijska dijagnostika tuberkuloze.
Predavanja:
Rodovi: Borrelia, Leptospira, Legionella, Rickettsia, Mycoplasma i
L-oblici bakterija.
Vježbe:
Normalna mikroflora, bris interdentalnih pukotina. Mikroskopski
preparat-Borrelia.
Predavanje:
Sporogene bakterije. Rodovi: Clostridium, Bacillus.
Anaerobne bakterije: Rodovi: Bacteroides, Fusobacterium.
Vježbe:
Anaerobno kultivisanje, mikroskopski preparati anaerobnih bakterija.
Predavanja:
Spolno prenosive bolesti (Neisseria gonorrhoeae, Treponema pallidum, Chlamydia, Gardnerella vaginalis).
Vježbe:
Laboratorijska dijagnostika sifilisa i ostalih spolno prenosivih bolesti.
Predavanja:
Normalna mikroflora ljudskog organizma. Rod Lactobacillus. Rod
Listeria.
Vježbe:
Serološka dijagnostika listerioze.
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
Broj
sati
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
1
2
2
2
2
2
42
IZBORNI PREDMETI TREĆEG SEMESTRA
Code BAM 034
Nivo: dodiplomski
Naslov predmeta: BIOELEMENTI
Godina: II
Semestar: III
ECTS kredita: 2,5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik: Prof Dr Meliha Lekić
Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija
1. Ciljevi predmeta
Cilj predmeta je da studenti steknu potpuni uvid u značaj i ulogu
bioelemenata u organizmu i na taj način shvate posljedice njihovog
nedostatka ili povećane koncentracije u organizmu.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je upoznati studente sa karakteristikama živih sistema;
elementarnim sastavom ćelije, svojstvima i ulozi bioelemenata u
organizmu, zastupljenosti elemenata u ekosistemu i njihovom uticaju
na žive organaizme.
Kroz teoretsku i praktičnu nastavu omogućiti studentima da steknu saznanja o načinu separacije, identifikacije i određivanja bioelemenata u
tjelesnim tečnostima primjenom savremenih hromatografskih i spektroskopskih metoda: planarne i jonske hromatografije, UV/VIS spektrofotometrije i atomske apsorbcione spektrometrije, koje danas nalaze
svoju primjenu u savremenoj medicinskoj dijagnostici.
3. Ishodi učenja
Modul 1: Makroelementi
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa makrohranljivim esencijalnim (Na, K, Mg, Ca, P, O, S i Cl) i neesencijalnim (C, N i H) bioelementima,
njihovim svojstvima i ulogom u organizmu, fiziološkim koncentracijama i posljedicama njihovog nedostatka u organizmu, kao i njihovim
jedinjenjima značajnim za medicinsku praksu.
Modul 2: Elementi u tragovima
Cilj modula je da studenti dobiju osnovna saznanja o biogenim elementima prisutnim u tragovima u organizmu (Fe, Cr, Mn, Co, Zn, Si, Se,
F i I), njihovom značaju, posljedicama njihovog nedostatka u organizmu, kao i njihovim jedinjenjima značajnim za medicinsku praksu.
Modul 3: Toksični elementi
Cilj modula je upoznati studente sa toksičnim elementima koji putem
hrane, vode ili na neki drugi način mogu dospjeti u naš organizam,
njihovim toksičnim svojstvima i načinom njihovog djelovanja.
Modul 4: Medicinski važni radioaktivni izotopi i njihova primjena:
32
P, 60Co, 125I, 131I, 226Ra, 3H, 14C
4. Metode učenja
Nastava se izvodi kroz:
• predavanja (12 sati) obavezna za sve studente koji se opredijele za
ovaj predmet;
• vježbe – praktičan rad (11 sati) za grupe ne veće od 10 studenata
• interaktivno učenje – seminari (7 sati) za sve studente uključene u
ovaj predmet sa grupama ne većim od 30 studenata.
43
5. Metode procjene
znanja
Znanje i vještine ocjenjuju se kontinuirano (A i B) u toku semestra i kroz
završni ispit (C).
U toku svakog oblika provjere znanja student dobiva određeni broj
bodova. Za svaki oblik provjere znanja definiran je minimalan broj bodova koje student mora osvojiti.
Ukoliko student zadovolji (ostvari najmanje minimalni broj bodova),
osvojeni broj bodova prevodi se u ocjenu, a zatim množi sa određenim
koeficijentom izračunatim na osnovu parcijalnog učešća pojedinih
oblika studentskih aktivnosti u konačnoj ocjeni, a kako slijedi:
Test iz praktične nastave................... 30 % (0,30)
Seminar................................................... 20 % (0,20)
Test iz završnog ispita ....................... 50 % (0,50)
Brojevi dobiveni množenjem pojedinačnih ocjena sa koeficijentom sabiru se te se dobiva konačna ocjena i to:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50–54
55–64
65–74
75–84
85–94
95–100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije
i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan uspjeh
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Kontinuirana provjera znanja
vrši se kroz praktične vježbe (A) i seminar (B).
A. Test iz praktične nastave
Skala ocjenjivanja ima maksimalno 30 bodova, a minimalni uvjet za
uspješno urađen test je 15 bodova.
B. Seminarski rad
Svaki student dužan je da u toku semestra pripremi i javno prezentira
svoj seminarski rad u okviru svoje seminarske grupe. Ako, iz opravdanih razloga, student nije mogao prezentirati svoj seminarski rad
u zakazanom terminu, dužan je o tome odmah izvjestiti nastavnika i
kolokvirati dato gradivo seminarske grupe najkasnije 10 dana nakon
zakazanog termina seminara.
Seminar se smatra položenim ukoliko student, po svim kriterijima
osvoji minimalno 11 bodova.
C. Završni ispit – test
Preduvjet za izlazak na završni ispit je prisustvo predavanjima, vježbama i seminarima minimalno 80 %. Student može pravdati 20% odsustva sa nastave validnim ljekarskim uvjerenjem, potvrdom i sl.
Uvjet za izlazak na završnu provjeru znanja (test iz teoretskog dijela),
je položen test iz praktične nastave i minimalno osvojenih 11 bodova
iz seminara.
44
5. Metode procjene
znanja
Test na završnom ispitu se smatra položenim ako student ostvari najmanje 25 bodova od mogućih 50 bodova.
Konačna ocjena
Konačna ocjena dobiva se sabiranjem ocjena dobivenih pod A, B i C.
6. Literatura
Obavezna:
1. Meliha Lekić, Fehim Korać: Fizikalno–hemijski procesi u biološkim
sistemima i Specifična neorganska hemija, Medicinski fakultet,
Sarajevo 2006.
2. I.D.Gaon, M. Lekić, Z. Rimpapa, T. Minić: Hemijski – Kemijski praktikum; Univerzitetska knjiga, R BiH, Univerzitet u Sarajevu, 1995
3. Autorizovana predavanja
Dopunska:
1. J.P. Williams, J.J.R. Fausto de Silva: The Biological Chemistry of the
Elements, Clarendon Press, Oxford 1991.
7. Napomena
Minimalni broj studenata prijavljenih za izborni predmet je 10, a
maksimalni 40 studenata.
Studenti su dužni da aktivno učestvuju u svim oblicima nastave. Predavanja, seminari i vježbe izvode se prema izvedbenom programu.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili na
e–mail: [email protected]
45
PLAN PREDMETA: BIOELEMENTI
Sedmica
Sedmica 1.
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Predavanje
• Karakteristike živih sistema;
• Zastupljenost elemenata u ekosistemu: zemlji, hidrosferi i
atmosferi;
• Elementarni sastav ćelije;
• Zastupljenost bioelemenata u organizmu – pojam makrohranljivi i mikrohranljivi (elementi u tragovima) bioelementi;
• Esencijalni i neesencijalni bioelementi
• Makrohranljivi esencijalni elementi: natrij i kalij, magnezij i kalcij
2
Sedmica 2.
Predavanje
Makrohranljivi esencijalni elementi: natrij, kalij, magnezij i kalcij
2
Sedmica 3.
Predavanje
Makrohranljivi esencijalni elementi: fosfor, kisik, sumpor i hlor
2
Sedmica 4.
Predavanje
Makrohranljivi neesencijalni elementi: ugljik i azot
Seminar
Medicinski značajna jedinjenja makrohranljivih esencijalni
bioelemenata: natrija, kalija, magnezija
(Samostalan rad studenata – prezentacije njihovih radova)
1
1
Sedmica 5.
Seminar
Medicinski značajna jedinjenja makrohranljivih esencijalni
bioelemenata: kalcija, fosfora, kisika, sumpora i hlora
(Samostalan rad studenata – prezentacije njihovih radova i diskusija)
Sedmica 6.
Predavanje
Esencijalni bioelementi u tragovima: željezo, cink, fluor i jod
2
Sedmica 7.
Predavanje
Esencijalni bioelementi u tragovima: hrom, mangan, kobalt i nikl
2
Sedmica 8.
Predavanje
Medicinski važni radioaktivni izotopi
(32P, 60Co, 125I, 131I, 226Ra, 3H, 14C i njihova primjena)
Vježbe
Osnovni principi kvalitativne precipitacijske analize jona
bioelemenata
Sedmica 9.
Vježbe
Identifikacija jona bioelemenata: Fe2+, Zn2+, Ca2+, SO42-, Cl-
2
1
1
2
46
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Sedmica 10.
Vježbe
Identifikacija jona bioelemenata: Mg2+, NH4+, Na+, K+, CO32-, HPO42-; I-
2
Sedmica 11.
Seminar
Klinički aspekti nekih poremećaja u mineralogramu (primjeri)
2
Sedmica 12.
Seminar
Hromatografske metode za separaciju i identifikaciju toksičnih
elemenata: papirna i planarna hromatografija
Sedmica 13.
Vježbe:
Spektrofotomerijsko – UV/ VIS određivanje jona bakra
Sedmica 14.
Vježbe
Primjena savremenih spektroskopskih tehnika u određivanju
bioelemenata u tjelesnim tečnostima: Atomska apsorpciona
spektrometrija (AAS) i jonska hromatografija. (IC).
Sedmica 15.
Vježbe
Elementi sa izrazito toksičnim djelovanjem: barij, živa, olovo,
arsen, brom
(Samostalan rad studenata – prezentacije njihovih radova)
Kontinuirana provjera znanja
Test iz praktične nastave
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispit za studente koji nisu zadovoljili
na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu
2
2
2
2
47
Code BAM 035
Naslov predmeta: HISTOTEHNOLOGIJA
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar III
ECTS kredita: 2.5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik:
Prof. Dr Zakira Mornjaković
Uslov za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija
1. Ciljevi predmeta
Steći znanja o histotehnološkim procedurama koje omogućuju mikroskopsku vizualizaciju ljudskih tkiva shodno njihovim specifičnostima,
postavljenim ciljevima i raspoloživim resursima.
Steći znanja o specifičnim metodama koje se u okviru histotehnologije
koriste za detekciju hemijskih sastojaka tkiva u cilju potpunijeg upoznavanja njihova biohemizma, normalne i promijenjene funkcije.
Usvojena znanja bi doprinijela boljem poznavanju biologije tkiva kao i
spoznaji o tehničkim mogućnostima za verifikaciju i interpretaciju statusa tkiva u rutinskom i/ili istraživačkom radu doktora medicine.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je osposobljavanje studenta da stekne vještine za samostalnu izradu mikroskopskih preparata i ovlada rutinskim histotehnološkim procedurama, te da, uz prethodno usvojena znanja o strukturi ljudskog tijela, stekne sigurnost mikroskopske analize i njene interpretacije.
Na predavanjima i praktičnim vježbama usvaja se esencijelno teoretsko znanje iz domena histotehnologije i savladava vještina samostalne
izrade histoloških preparata, njihove kvalitativne analize i izrade fotodokumentacije.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu predmeta „Histotehnologija“ student će usvojiti slijedeća
znanja:
Modul 1. Histotehnologija rutinskih procedura u svjetlosnoj
mikroskopiji
Cilj modula je upoznati studenta sa procedurama histotehnološke
obrade tkiva u postupku dobivanja fotomikroskopskog preparata i osposobiti ga za samostalnu obradu tkivnih uzoraka do izrade trajnog
histološkog preparata za rutinsku upotrebu.
Modul 2. Histotehnološki postupci u imunohisto(cito)hemiji i
histohemiji kod fotomikroskopske, elektronomikroskopske i
fluorescentne tehnike
Cilj modula je upoznati studenta s osnovama histotehnološke obrade
tkiva u postupku dobivanja preparata za observaciju svjetlosnim, transmisijskim elektronskim i fluorescentnim mikroskopom.
Kroz nastavu predmeta „Histotehnologija“ student će usvojiti slijedeće
vještine:
– pravilno ponašanje i tehniku uzimanja uzoraka tkiva pri biopsiji i
obdukciji,
– pravilno konzerviranje (fiksacija) tkiva,
– odabir adekvatne tehnike za histotehnološku obradu tkiva,
– odabir adekvatne metode za obradu tkiva,
– o biohemizmu tkiva u relaciji s njegovom tehnološkom obradom, a sve
u cilju adekvatne vizualizacije različitim mikroskopskim tehnikama.
48
– Vještine koje student samostalno treba znati praktično izvesti:
1. rukovati eksperimentalnom životinjom
2. anestezirati i obducirati eksperimentalnu životinju
3. pri obdukciji interpretirati uočene anatomske strukture
4. uzeti uzorak tkiva za histotehnološku proceduru
5. uzorak voditi kroz histotehnološku proceduru do izrade trajnog
preparata za rutinsku dijagnostiku i fotomikroskopsku analizu
6. interpretirati nalaze u histološkom preparatu
7. izraditi fotodokument na mikroskopu sa instaliranom digitalnom
kamerom i njegov prenos na elektronski medij
– Vještine koje student treba poznavati:
1. praćenje procedure pripreme instrumenata, prostora i hirurga za
rad u operacionoj sali pri biopsiji
2. pravila transporta tkivnog uzorka do adekvatne histotehnološke
laboratorije
3. izbor, kaveziranje, ishrana i njega eksperimentalnih životinja, te važni ambijentalni uslovi
4. hemikalije, priprema rastvora adekvatnih koncentracija, aparati,
instrumenti i druga potrebna oprema za izradu preparata u radu
histoloških laboratorija, njihovo održavanje i kontrola ispravnosti
5. priprema kriostata, pre- i postfiksacija, rezanje smrznutih rezova
(frosen sections), te daljnje procedure obrade
6. postupci u histohemiji/histoenzimologiji i procedure za prikaz nekih specifičnih sastojaka tkiva
7. izrada tkivnog bloka za elektronsku mikroskopiju, ultramikrotom i
tehnika rezanja, kontrastiranje, analiza i fotodokumentacija
8. izrada histokemijskih i imunohisto/citokemijskih preparata
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. histotehnološki pristupi obradi tkiva su raznovrsni, a njihov izbor je
vezan za karakteristike uzorka tkiva, željene ciljeve u dijagnostičke
svrhe i raspoložive resurse sredine u kojoj radi doktor medicine i
istraživač
2. ispravna histotehnološka procedura tkiva je preduslov za dobivanje kvalitetnog mikroskopskog preparata
3. adekvatno procesuiran i samim tim kvalitetan preparat je preduslov
za uspješnu analizu i promatranje odgovarajućom mikroskopskom
tehnikom
4. kvalitetna analiza je preduslov za postavljanje tačne histo(pato)loške
dijagnoze u medicinskoj praksi
5. ljekar je dužan da pohrani dokaze na osnovu kojih je postavljena mikroskopska dijagnoza i da ih upotrijebi za slučaj kada je upitna njegova dijagnoza i stručnost (primjerice istrage i sudsko-medicinska
vještačenja) ili pak kao bazu podataka (kod iskazanih potreba poslodavca, nadležnih institucija, stručnih i naučnih publikacija itd.)
49
4. Metode učenja
Nastava se izvodi u obliku:
1. Predavanja ex catedra (10 sati) za sve studente
2. Praktične vježbe (16 sati) za grupe ne veće od 10 studenata
3. Praktični rad u laboratoriji (bez limita, sve dok se po vlastitoj procjeni i eventualnoj sugestiji trenera - v. laboranta ne stekne zadovoljavajuća vještina) za sve studente
Napomena: Na satima praktičnih vježbi i rada u laboratoriji evidentira se pokazana aktivnost za rad i interaktivni odnos pri raspravama o
procedurama i otklanjanju grešaka i isti iskazuju bodovnom skalom za
svakog studenta. Istovremeno, evidentira se odnos studenta prema inventaru, urednost i nivo prethodno stečenih znanja, kao i neka druga
zapažanja. Ovo evidentiranje ima formu pismene zabilješke nadležnog
nastavnika i pohranjuje se u portfoliju studenta.
5. Metode procjene
znanja
Redovno prisustvo teoretskoj i praktičnoj nastavi u ukupnom skoru
evaluacije znanja nosi 10 poena. Tolerira se 20% opravdanih sati izostanka s nastave što se boduje kao 8 poena.
Praktična nastava:
Na praktičnoj nastavi vrši se kontinuiran nadzor angažmana studenta
u pogledu njegovih usvojenih teoretskih znanja, zalaganja da savlada
praktične radnje (vještine) i spremnosti da otkloni greške.
Bodovna skala praktične nastave za Modul 1 i za Modul 2 je identična.
Ona se iskazuje kao:
Broj bodova:
5
7
9
11
13
15
Tumačenje:
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
izuzetan
Parcijalni ispit Modula 1.
Ispit se obavlja pismeno opisom postupaka pri izradi samostalnog
fotomikroskopskog preparata iz Programa Modula 1. Samostalno izrađen i od studenta odabran trajni, hematoksilin-eozin rutinski fotomikroskopski preparat student prezentira nastavniku na pregled kvaliteta, nakon čega se od strane nastavnika uočene tehničke manjkavosti
obrazlažu i predlažu eventualne korekcije. Ispit traje dva sata. Pismeni
rad i studentov preparat ostaju u portfoliju studenta kao dokument.
Parcijalni ispit Modula 2.
Ispit se obavlja u trajanju od dva sata. U prvom satu se obavlja pismeni
dio ispita u formi eseja usvojenih znanja iz Programa Modula 2, a slijedi
ga praktični dio koji uključuje analizu i izradu fotodokumenta selektiranog i samostalno urađenog preparata od strane studenta. Analiza ima
pismenu formu i njoj se priključuje izrađeni fotodokument. Nastavnik
ove radnje ocjenjuje neposredno po njihovoj izradi i obavlja završnu
raspravu sa studentom. Svi pisani materijali i fotodokumentacija ostaju
u portfoliju studenta kao dokument.
50
Bodovna skala za Modul 1 i Modul 2 je identična. Ona se iskazuje kao:
Broj bodova:
15
16–17
18–20
21–23
24–28
29–30
Tumačenje broja bodova:
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
Izuzetan
Brojevi dobiveni množenjem pojedinačnih ocjena sa koeficijentom sabiru se te se dobiva konačna ocjena i to:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50–54
55–64
65–74
75–84
85–94
95–100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije
i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan uspjeh
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Završni ispit
Završni ispit je predviđen za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima, te one koji su nezadovoljni ostvarenom ocjenom na
osnovu do tada pokazanih rezultata i smatraju da mogu dobiti veću
ocjenu. Ispitu prethodi pripremna nastava u trajanju od 2 sata i polaganje završnog ispita u trajanju od 3 sata. Ispit podrazumijeva pismenu
radnju u formi eseja, te praktični dio ispita u formi analize selektiranog
studentskog preparata što podrazumijeva opis primijenjenih histotehnoloških postupaka i izradu fotodokumentacije. Svi pisani materijali i
preparat studenta pohranjuju se u portfoliju studenta.
6. Literatura
Obavezna
1. Aličelebić S, Mornjaković Z, Šuško I. Osnove histološke tehnike.
Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
Proširena
1. Bancroft JD, Gamble M. Theory and Practice of Histological
Techniques, 5th ed. Churchill Livingstone, 2002
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 11.30–13.00 sati uz
prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail:
[email protected]
51
PLAN PREDMETA: HISTOTEHNOLOGIJA
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Humani i animalni uzorci. Uzimanje materijala i propisane procedure pri biopsiji i obdukciji. Transport uzoraka do histološkog i/ili laboratorija za ex-tempore biopsije.
I vježba: Hirurška sala
1. Pravila ponašanja u hirurškoj sali
2. Postupak biopsije
3. Transport materijala
Predavanje: Izrada nativnog preparata. Postupci pri maceraciji
tkiva. Izrada vitalno obojenog preparata. Fiksacija i prosti fiksativi
u svjetlosnoj mikroskopiji
II vježba: Histološki laboratorij
1. Obdukcija eksperimentalne životinje
2. Izrada puferiranog, 10% rastvora formalina i pohrana uzoraka
u postupku fiksacije
Predavanje: Složeni fiksativi. Dehidracija tkiva i dehidrirajuća
sredstva. Bistrenje i posredna sredstva u postupku pripreme za
uklapanje tkiva
III vježba: Histološki laboratorij
1. dehidracija tkiva kroz seriju etil alkohola rastuće koncentracije
2. provođenje tkiva kroz ksilol kao posrednu supstancu
Predavanje: Uklapanje tkiva. Mediji za uklapanje tkiva netopivi i
topivi u vodi. Procedura uklapanja.
IV vježba: Histološki laboratorij
1. Termostat
2. Uklapanje u parafin
Predavanje: Greške kod fiksacije, pripreme tkiva za uklapanje i
uklapanje u parafin. Greške i mogućnosti njihove korekcije.
V vježba: Histološki laboratorij
1. oblikovanje parafinskog bloka
2. montiranje bloka na nosač mikrotoma
Predavanje: Mikrotomi i tehnika rezanja. Greške pri rezanju i korekcije
VI vježba: Histološki laboratorij
1. mikrotom, mikrotomski noževi
2. određivanje debljine reza
3. rezanje i prenos rezova na predmetna stakla
Broj
sati
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
52
Sedmica
Sedmica 7.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Pripreme rezova za bojenje, boje i bojenje,
montiranje, označavanje i pohrana preparata
VII vježba: Histološki laboratorij
1. Hematoksilin-eozin bojenje
2. Montiranje u kanada balzam
3. Označavanje i pohrana preparata
Broj
sati
1
1
Sedmica 8.
Parcijalni ispit Modula 1.
2
Sedmica 9.
Predavanje: Kriostat i kriostatska tehnika
VIII vježba: Histopatološki laboratorij
1. Kriostat i njegova priprema za rad
1
Sedmica 10.
Sedmica 11.
IX vježba: Histopatološki laboratorij
2. Tehnika rezanja smrznutih rezova
3. Dijagnostika kisele fosfataze u tkivnim rezovima (Barka)
Predavanje: Histotehnološke procedure u elektronskoj mikroskopiji
X vježba: Laboratorij za elektronsku mikroskopiju
1. ultramikrotom
2. elektronski mikroskop
1
2
1
1
Sedmica 12.
XI vježba: Laboratorij za elektronsku mikroskopiju
1. histotehnološka procedura uklapanja, rezanja, kontrastiranja
uzoraka
2. demonstracija mikroskopiranja
2
Sedmica 13.
Predavanje: Histotehnološke procedure u imunocito(histo)hemiji
XII vježba: Laboratorij za imunocito(histo)hemiju
1. imunofluorescentna tehnika
2. fluorescentni mikroskop-mikroskopiranje
1
Sedmica 14.
XIII vježba: Histološki istraživački laboratorij
1. Odabir kvalitetno prigotovljenog histološkog preparata
2. Izrada fotodokumentacije
3. Transfer na elektronski medij
2
Sedmica 15.
Parcijalni ispit Modula 2.
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
1
53
Code BAM 036
Naslov predmeta: MEHANIKA LOKOMOTORNOG SISTEMA
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar: III
ECTS kredita: 2.5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik: Doc Dr Ago Omerbašić
Uslovi za pohađanje nastave: Položeni svi obavezni predmeti 1. godine studija
1. Ciljevi predmeta
Cilj predmeta je upoznati studenta sa mehanikom lokomotornog sistema, elastičnim svojstvima biomaterijala, čvrstoćom kosti, poremećajima u lokomotornom sistemu.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je da student ovlada osnovama biomehanike, fizičkim
zakonima koji leže u osnovi funkcioniranja lokomotornog sistema, što
će biti dobra ili čak neophodna baza za mnoge kliničke discipline.
3.Ishodi učenja
Kroz nastavu iz predmeta “Mehanika lokomotornog sistema”
student će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1 Stabilnost i ravnoteža. Proporcije čovjekovog tijela
Proučavanje stabilnosti i ravnoteže ljudskog tijela zakonima fizike
Matematički prikaz proporcija ljudskog tijela
Modul 2 Poluge u lokomotornom sistemu kao transformatori sile
Koristeći poluge kao transformatore sila objasniti kretanje, hod, skok,
dizanje tereta, žvakanje hrane
Modul 3 Dinamika ljudskog tijela. Translacijsko i rotacijsko kretanje.
Specifične kretnje ljudskog tijela objasniti zakonima fizike: hod, skok,
trčanje
Biomehanički aspekt normalnog i poremećenog hoda kod čovjeka
Modul 4 Elastična svojstva biomaterijala
Elastične deformacije kosti
Energija koštane frakture
Utjecaj D vitamina na mehanička svojstva kosti
Modul 5 Ergometrija
Zakoni održanja energije i impulsa primjenjeni na ljudski organizam
Ergonomija i ergometrijska mjerenja
Kroz nastavu iz nastavnog predmeta Mehanika lokomotornog sistema student će ovladati usvajanje stava o neophodnosti opisa ljudskog
tijela zakonima fizike, te mogućnostima egzaktnog objašnjenja mnogih poremećaja lokomotornog sistema zakonima fizike
4. Metode učenja
Nastava iz nastavnog predmeta Mehanika lokomotornog sistema se
izvodi u obliku predavanja i seminara.
Predavanja: 22 sata
Seminar: 8 sati (Seminarska grupa broji do 40 studenata).
54
5. Metode procjene
znanja
Procjena znanja vrši se putem parcijalnih ispita i završnog ispita. Parcijalni ispiti se polažu nakon svakog modula, a završni ispit nakon petog
modula.
Parcijalni ispiti i završni ispit se sastoje od pismenog testa i kratkog
eseja. Svaki pismeni ispit nosi maksimalno 8 bodova, a kratki esej – seminar maksimalno 4 boda. Na taj način student prije završnog ispita
može steći maksimalno 48 bodova. Završni ispit nosi maksimalno 52
boda.
U indeks se unosi ocjena prema slijedećoj bodovnoj skali:
6. Literatura
Ocjena 10 (A)
ukupno osvojeno 95-100 bodova
Ocjena 9 (B)
ukupno osvojeno 85-94 boda
Ocjena 8 (C)
ukupno osvojeno 75- 84 boda
Ocjena 7 (D)
ukupno osvojeno 65- 74 boda
Ocjena 6 (E)
ukupno osvojeno 60-64 boda
Ocjena
5 (F)
ukupno osvojeno 55-59 bodova
Ocjena
5 * (FX)
ispod 55 bodova
Obavezna
1. A. Omerbašić Mehanika lokomotornog sistema, skripta u pripremi
Proširena
2. A. Tozeren Human Body Dinamics. Clasical Mechanics and Human
Movement, Springer 2007.
3. D. Schneck, D. Bronzino Biomechanics: Principles and Aplications,
CRC Press 2007.
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 h ili uz prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail:
[email protected]
55
PLAN PREDMETA:
MEHANIKA LOKOMOTORNOG SISTEMA
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Predavanja
Fizičke veličine i njihove jedinice. SI jedinice. Mjerenje i rezultati
mjerenja. Značajne cifre
2
Sedmica 2.
Predavanja
Osnovni zakoni mehanike. Uvod u biomehaniku.
2
Sedmica 3.
Predavanja
Biostatika. Stabilnost i ravnoteža. Proporcije čovječijeg tijela.
Težište
2
Sedmica 4.
Seminar
Bionika i njeno mjesto u suvremenoj medicini
2
Sedmica 5.
Predavanja
Poluge kao transformatori sile. Poluge u lokomotornom sistemu
2
Sedmica 6.
Predavanja
Primjeri poluga I, II, i III vrste u lokomotornom sistemu čovjeka
2
Sedmica 7.
Seminar
Normalan i poremećen hod čovjeka
2
Sedmica 8.
Predavanja
Trenje u biomehanici
2
Sedmica 9.
Predavanja
Elastična svojstva biomaterijala: kosti
2
Sedmica 10.
Predavanja
Elastična svojstva biomaterijala: mišići
2
Sedmica 11.
Seminar
Čvrstoća i krutost kosti. Energija koštane frakture
2
Sedmica 12.
Predavanje
Translacijska i rotacijska kretanja ljudskog tijela: hod, skok uvis,
trčanje, klizanje, sportski pokreti
2
Sedmica 13.
Predavanje
Biomehanika leta i plivanja. Kosmička medicina
2
Sedmica 14.
Predavanje
Energija i impuls. Mehanički rad čovjeka. Ergometrija
2
Sedmica 15.
Seminar
Specifične forme kretanja ljudskog tijela
2
Sedmica 1.
56
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
Broj
sati
57
ČETVRTI SEMESTAR
NAZIV PREDMETA
Fiziologija čovjeka 2
Medicinska
biohemija
Medicinska
mikrobiologija 2
Fizikalne osnove i
klinički aspekti medicinske dijagnostike
Izborni predmet
UKUPNO
PREDAVANJA
30
47
VJEŽBE
60
33
SEMINARI
30
10
UKUPNO
120
90
ECTS
10.0
8.0
25
25
10
60
4.5
31
21
8
60
5
(2+2+1)
30
360
2.5
30
Izborni predmeti:
Integrativni sistemi ljudskog tijela (Fiziologija čovjeka)
Mikrobiološke dijagnostičke tehnike (Medicinska mikrobiologija)
Fiziologija sporta (Fiziologija čovjeka)
Unatoč svemu smo alkalni (Medicinska biohemija)
58
SILABUSI PREDMETA ČETVRTOG SEMESTRA
Code BAM 041
Naslov predmeta: FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 2
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar IV ECTS kredita: 10
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 120
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Emina Nakaš-Ićindić
Uslovi za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta “Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom”
1. Ciljevi predmeta
Ciljevi predmeta su:
– usvajanje znanja i vještina iz oblasti specijalne fiziologije organskih
sistema
– upoznavanje studenta sa neuro-humoralnom regulacijom fizioloških funkcija
– osposobljavanje studenta da kroz prikaz slučaja uoči i riješi medicinske probleme na osnovu analize i interpretacije raspoloživih
podataka
– razvijanje vještine da usvojene činjenice student logično povezuje
– osposobljavanje studenta za traženje dodatnih izvora informacija i
njihov kritički izbor
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je:
– omogućiti studentu da razumije funkciju organa i organskih sistema i njihovo povezivanje u održavanju normalne funkcije organizma pri različitim promjenama u vanjskoj i unutrašnjoj sredini
– da se student usvajanjem znanja i razumjevanjem temeljnih fizioloških mehanizama pripremi za nastavak kliničke edukacije i praksu
3. Ishodi učenja
SPECIJALNA FIZIOLOGIJA ORGANSKIH SISTEMA
Modul 1. FIZIOLOGIJA KRVI
Cilj: upoznavanje sa sastavom i fiziološkim ulogama krvi i krvnih elemenata. U okviru ovog modula student će steći i osnovna znanja o hemostazi i fiziološkim osnovama imunosti i alergije.
Modul 2. FIZIOLOGIJA URINARNOG SISTEMA
Cilj: upoznavanje sa funkcionalnim karakteristikama urinarnog sistema, procesima stvaranja urina i mehanizmima njihove regulacije. U
okviru ovog modula student će steći znanja o regulaciji volumena i sastava tjelesnih tečnosti (izojonija, izotonija) i ulozi bubrega u regulaciji
acidobazne ravnoteže.
Modul 3. FIZIOLOGIJA PROBAVNOG SISTEMA, ENERGETSKI
METABOLIZAM I REGULACIJA TJELESNE TEMPERATURE
Cilj: upoznavanje sa funkcionalnim karakteristikama probavnog sistema, motorikom i sekrecijom u probavnom sistemu, procesima varenja
i apsorpcije hrane, energetskim aspektima metaboličkih procesa, mjerenjem intenziteta metabolizma i kontrolom unosa hrane. Kroz ovaj
modul student će steći znanja i o vrstama i karakteristikama fizioloških
mehanizama uključenih u održavanje tjelesne temperature.
59
3. Ishodi učenja
Modul 4. FIZIOLOGIJA ENDOKRINOG SISTEMA
Cilj: upoznavanje sa funkcionalnim karakteristikama endokrinih žlijezda, njihovim fiziološkim ulogama i regulacijom njihovog rada.
Modul 5. FIZIOLOGIJA REPRODUKTIVNOG SISTEMA
Cilj: upoznavanje sa fiziološkim karakteristikama spolnih žlijezda, njihovom endokrinom i reproduktivnom funkcijom i mehanizmima kontrole njihovog rada.
U okviru praktičnih vježbi predmeta «Fiziologija čovjeka 2» student će
ovladati slijedećim vještinama
1. Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti
– uzimanje krvi iz jagodice prsta
– dobivanje krvne plazme
– dobivanje seruma
– određivanje brzine sedimentacije eritrocita
– određivanje broja eritrocita
– određivanje hemoglobina po Sahly-u
– određivanje vrijednosti hematokrita
– određivanje broja leukocita
– određivanje diferencijalne krvne slike
– određivanje vremena krvarenja po Duke-u
– određivanje vremena koagulacije po Bürker-u
– određivanje krvnih grupa u okviru ABO i Rh sistema
– hemoliza eritrocita i određivanje osmotske rezistencije eritrocita
– izračunavanje hematoloških indeksa
– ispitivanje funkcije bubrega
o izračunavanje klirensa
o izračunavanje neto-filtracijskog pritiska
o izračunavanje neto-reapsorpcijskog pritiska
– određivanje energetske potrošnje organizma
– izračunavanje vrijednosti bazalnog metabolizma
– izračunavanje dnevnih energetskih potreba
– sastavljanje dnevnog obroka hrane
– analiza sastava tijela
– izračunavanje indeksa tjelesne mase
– izračunavanje odnosa obima struka i bokova
– određivanje koncentracije glukoze u krvi
– utvrđivanje trudnoće preko nivoa hCG u urinu
2. Vještine koje student mora poznavati bez praktičnog izvođenja
– procjena efikasnosti fizioloških mehanizama u kompenzaciji acidobaznih poremećaja
– procjena uticaja hormona štitne žlijezde na intenzitet bazalnog
metabolizma (CD, simulacija, Physiology interactive lab syst. 2.0)
– procjena uticaja tjelesne mase na intenzitet bazalnog metabolizma
(CD, simulacija, Physiology interactive lab syst. 2.0)
60
Nakon završene nastave iz predmeta FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 2 student
bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
– fiziologija kao nauka je jedan od temelja medicine
– znanje i vještine stečene kroz predmet Fiziologije čovjeka 2 su od
izuzetnog značaja za razumijevanje patofizioloških mehanizama
nastanka i razvoja bolesti
– korekcija poremećaja funkcije organizma terapijskim procedurama
se vrši do uspostavljanja fiziološke ravnoteže.
4. Metode učenja
Nastava se izvodi kroz
– predavanja, 60 sati
– seminare, 30 sati i
– praktične vježbe, 60 sati
5. Metode procjene
znanja
Metode procjene znanja su pismene i usmene:
– test po tipu višestrukog izbora (MCQ test)
– kratka esej pitanja (pitanja po principu tvrdnje sa mogućnošću izbora tačno-netačno i /ili povezivanje i dopunjavanje)
– usmene su u formi usmenih odgovora na izvučena pitanja
Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i
OBAVEZNO pristupe provjerama znanja tokom semestra.
Kontinuirana provjera znanja tokom nastave se vrši kroz praktične
vježbe, seminare i parcijalne ispite.
PRAKTIČNE VJEŽBE
U okviru praktičnih vježbi ocjenjuju se usvojena znanja i vještine (liste
provjere i praktični rad).
Provjera znanja iz oblasti praktičnih vježbi se vrši kroz 3 obavezna
kolokvija:
Kolokvij 1. Krv
Kolokvij 2. Urinarni sistem i homeostaze
Kolokvij 3. Endokrini i reproduktivni sistem
Ocjenjuju se usvojena znanja i vještine iz praktičnih vježbi. Student
može osvojiti maksimalno 60 bodova. Da bi položio praktični dio
ispita tokom nastave student mora osvojiti minimalno 33 boda, minimalno 11 bodova iz svakog kolokvija.
SEMINARI
Maksimalni broj studenata u grupi je 30. Nastavnik u toku seminara
prati i ocjenjuje rad studenta. Student se za seminar mora unaprijed
pripremiti. Ocjenjuje se aktivnost studenta, zaineresiranost i doprinos
uspješnoj realizaciji seminara. Student na osnovu aktivnosti na seminarima može ostvariti maksimalno 20 bodova.
61
5. Metode procjene
znanja
PARCIJALNI ISPITI
Parcijalni ispit 1. Moduli 1. i 2. Provodi se u 7. sedmici. Ispit je pismeni:
test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može ukupno
osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom ispitu
1. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i minimalno
33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod.
Parcijalni ispit 2. Moduli 3. 4. i 5. Provodi se u 15. sedmici. Ispit je pismeni: test, 50 MCQ pitanja i 10 pitanja po tipu eseja. Student može
ukupno osvojiti maksimalno 110 bodova (po jedan bod za svaki tačan
odgovor u MCQ testu, ukupno 50 bodova i do maksimalno 6 bodova
za pitanje u eseju, ukupno 60 bodova). Da bi položio na parcijalnom
ispitu 2. student mora ostvariti minimalno 28 bodova iz testa i minimalno 33 boda iz eseja, ukupno najmanje 61 bod.
ZAVRŠNI ISPIT
Student koji je osvojio minimalni broj bodova na svakoj provjeri tokom
nastave ne polaže završni ispit.
Na završnom ispitu student polaže gradivo koje nije položio tokom
nastave.
Student prvo pristupa provjeri znanja i vještina iz praktičnih vježbi. Broj
zadataka na praktičnom dijelu ispita odgovara broju nepoloženih kolokvija (od 1 do 3). Ocjenjuje se po istom principu kao i tokom nastave.
Završni ispit je pismeni iz Modula odgovarajućih parcijalnih ispita. Polaže se i ocjenjuje po istom principu kao i tokom nastave.
Tokom svih uspješno završenih provjera znanja student može osvojiti maksimalmo 300 bodova, a za prolaz mora imati minimalno 165
bodova. Osvojeni ukupni broj bodova se dijeli sa 3 i prevodi u
ocjenu iz Fiziologije čovjeka 1 po standardnoj skali:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50–54
55–64
65–74
75–84
85–94
95–100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije
i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan uspjeh
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
POPRAVNI ISPIT
Popravni ispit se odvija po predhodno definiranim kriterijima završnog
ispita.
62
6. Literatura
Obavezna:
1. Guyton A.C., Hall J.E. Medicinska fiziologija, Medicinska naklada
Zagreb 2007.
2. Nakaš-Ićindić E. i saradnici: “Laboratorijski vodič za vježbe iz
fiziologije čovjeka” Medicinski fakultet, Sarajevo, 2006.
3. Nakaš-Ićindić E. Fiziologija čovjeka, klinički koncept, MOARE.
Sarajevo 2009.
4. Nakaš-Ićindić E. Integrativni sistemi ljudskog tijela, e-content,
www.mf.unsa.ba, Medicinski fakultet Sarajevo, 2009 .
Proširena:
1. Berne R.M, Levy M.N. Fiziologija. Medicinska knjiga, Zagreb, 1996.
2. Ganong W.F: Review of Medical Physiology. Lange Medical Publications, Los Altos 2003.
Dopunska:
1. Berne R.M, Levy M.N. Fiziologija kroz prikaze bolesnika, Medicinska
naklada Zagreb. 1997.
7. Napomena:
Katedra za fiziologiju
Termin konsultacija za studente svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu
najavu kod sekretarice Instituta ili na e-mail: [email protected]
63
PLAN PREDMETA:
FIZIOLOGIJA ČOVJEKA 2
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Sedmica 1.
Predavanja:
Krv, sastav i fiziološke uloge, eritrociti
Seminari:
Fiziološke uloge hemoglobina, krvne grupe, SE
Vježbe:
Procedura uzimanja uzoraka krvi
Dobivanje plazme
Dobivanje seruma
Sedimentacija eritrocita
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Predavanja:
Leukociti, trombociti, hemostaza
Seminari:
Fiziološke osnove imunosti i alergija
Vježbe:
Brojanje eritrocita
Određivanje hemoglobina
Određivanje hematokrita
Hematološki indeksi
Predavanja:
Funkcionalna organizacija urinarnog sistema, nefron, bubrežni krvotok
Osnove procesa stvaranja urina Glomerularna filtracija
Seminari:
Regulacija glomerularne filtracije i regulacija protoka krvi kroz bubreg
Vježbe:
PRIKAZ SLUČAJA – ANEMIJA
Predavanja:
Obrada glomerularnog filtrata: reapsorpcija i sekrecija u bubrežnim
kanalićima
Seminari:
Nadzor nad reapsorpcijom i sekrecijom u bubrežnim kanalićima.
Principi procjene bubrežnih funkcija metodom klirensa
Vježbe:
Brojanje leukocita
Diferencijalna krvna slika
Broj
sati
2
2
4
2
2
4
2
2
4
2
2
4
64
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Sedmica 5.
Predavanje:
Kontrola osmolarnosti i koncentracije natrija u ECT. Združeno
djelovanje bubrežnih mehanizama za nadzor nad volumenom krvi
i ECT. Izotonija. Izojonija
Seminari:
Uloga žeđi u kontroli osmolarnosti i koncentracije Na u ECT. Sastav
definitivnog urina. Mikcija
Vježbe:
Određivanje vremena krvarenja
Određivanje vremena koagulacije
Određivanje krvnih grupa ABO sistema
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Predavanje:
Regulacija acidobazne ravnoteže bubrezima
Seminari:
Funkcionalna organizacija, fiziološka građa, inervacija i osnove pokretljivosti probavnog sistema
Vježbe:
Posjeta Zavodu za transfuziologiju
Određivanje Rh faktora
Ponavljanje usvojenih vještina iz hematologije
Broj
sati
2
2
4
2
2
4
Predavanje: Način uzimanje hrane, žvakanje i gutanje. Motoričke
funkcije želuca, kretnje tankog i debelog crijeva, defekacija
2
PARCIJALNI ISPIT 1
2
Vježbe:
Ponavljanje usvojenih vještina iz hematologije
Kolokvij1. Fiziologija krvi
4
Predavanje:
Sekrecija u probavnom sistemu, opšti principi. Sastav, uloge i regulacija lučenja: pljuvačka i želučani sok
Seminari:
Sastav, uloge i regulacija lučenja: žuč, pankreasni i crijevni sok
Vježbe:
Hemoliza eritrocita
Osmotska rezistencija eritrocita
Seminari:
Probava i apsorpcija proteina, masti i ugljičnih hidrata. Fiziološke
uloge jetre
Predavanje:
Ravnoteže unosa hrane, gladovanje, pretilost
Vježbe:
Analiza bubrežne funkcije u simuliranom modelu: Glomerularna
filtracija. Funkcija bubrežnih kanalića (reapsorpcija i sekrecija) (CD
simulacija, A.D.A.M.)
Procjena funkcije bubrega, izračunavanje klirensa
2
2
4
2
2
4
65
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Sedmica 10.
Predavanje:
Energetika i intenzitet metabolizma
Seminari:
Termoregulacija
Vježbe:
Acidobazna ravnoteža – (CD simulacija A.D.A.M.)
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Predavanje:
Funkcionalna organizacija endokrinog sistema. Hormoni, osobine i
mehanizam djelovanja Hipotalamus i hipofiza
Seminari:
Principi i mehanizmi kontrole sekrecije hormona. Tireoidea
Vježbe:
PRIKAZ SLUČAJA – Regulacija acidobazne ravnoteže
Kolokvij 2. Fiziologija bubrega
Predavanje:
Kora nadbubrežne žlijezde
Predavanje:
Srž nadbubrežne žlijezde. Stres
Vježbe:
Analiza tjelesnog sastava
Izračunavanje indeksa tjelesne mase (BMI)
Izračunavanje odnosa obima struka i bokova (WHR)
Određivanje energetske potrošnje organizma
– određivanje vrijednosti bazalnog metabolizma
– određivanje dnevnih energetskih potreba
– definisanje principa pravilne ishrane
– sastavljanje dnevnog obroka hrane
Seminari:
Paratireoidea, metabolizam kalcija i fosfata, vitamin D, kosti i zubi
Predavanje:
Endokrini pankreas. Izoglikemija
Vježbe:
Uticaj hormona štitne žlijezde na intenzitet bazalnog metabolizma
(CD prezentacija Physiology interactive lab syst. 2.0)
Uticaj tjelesne mase na intenzitet bazalnog metabolizma
(CD prezentacija Physiology interactive lab syst. 2.0)
Seminari: Ženske spolne žlijezde, hormonska kontrola oogeneze,
plodnost žene. Mjesečni ovarijski ciklus i funkcija gonadotropina
Predavanje:
Osnove fiziologije trudnoće
Vježbe:
Određivanje koncentracije glukoze u krvi, Izoglikemija
Mjesečni ovarijski ciklus ( CD, Physio Ex 7.0.) i test na trudnoću
Broj
sati
2
2
4
2
2
4
2
2
4
2
2
4
2
2
4
66
Broj
sati
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Sedmica 15.
Predavanje:
Muške spolne žlijezde, hormonska kontrola spermatogeneze, muška plodnost.
2
PARCIJALNI ISPIT 2
2
Vježbe:
Kompjuterska animacija iz endokrinologije (CD, Physio Ex 7.0.)
Kolokvij 3. Fiziologija endokrinog i reproduktivnog sistema
4
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT
Sedmica 17–20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
67
Code BAM 042
Naslov predmeta: MEDICINSKA BIOHEMIJA 2
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar: IV
ECTS kredita: 8
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 90
Odgovorni nastavnik: Doc. Dr Radivoj Jadrić
Uslov za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta „Medicinska hemija sa medicinskom biohemijom 1“
1. Ciljevi predmeta
Cilj predmeta „Medicinska biohemija 2“ je upoznati studenta sa metaboličkim i ostalim biohemijskim procesima specifičnim za pojedina
tkiva i organske sisteme, te uticajima hormona na te procese, kako bi
mogli razumjeti mehanizme nastanka poremećaja ovih sistema. Osim
toga, studenti će se upoznati sa osnovnim analitičkim postupcima
određivanja konsituenata tjelesnih tečnosti zdrave osobe.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je razumijevanje složenih biohemijskih procesa u organizmu čovjeka, kroz upoznavanje osnovnih metaboličkih procesa,
njihovog značaja za pojedina tkiva i organe, njihove metaboličke kapacitete, te značaj kooperacije među pojedinim tkivima i organima.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu iz predmeta „Medicinska biohemija 2“ student će usvojiti
slijedeća znanja:
Modul I: Metabolizam ugljenih hidrata
Upoznavanje sa metabolizmom ugljenih hidrata, njihovom digestijom,
stvaranjem, pohranom i energetskim vrijednostima
Modul II: Metabolizam masti
Masne materije, promet, stvaranje, razgradnja, pohrana i energetski
bilans probave
Modul III: Metabolizam proteina i aminokiselina
Upoznavanje sa osnovnim metaboličkim procesima aminokiselina,
proteina, neproteinskim derivatima dušika, njihovom sudbinom u
okviru metabolizma te pohranom i energetskim vrijednostima
Modul IV: Regulacijski mehanizmi i međusobni odnosi
intermedijarnog metabolizma
Upoznavanje sa osnovama regulacijskih mehanizama probave hranjivih materija u organizmu čovjeka, hormonskoj regulaciji i zalihama intermedijernog metabolizma
Modul V: Medicinsko-biohemijske specifičnosti pojedinih
tjelesnih tečnosti, tkiva i organa
Upoznavanje sa biohemijskim procesima multicelularnih tkiva, kooperacijama među pojedinim organima i tkivima
Upoznavanje sa biohemijskim funkcijama CNS-a i oka, kao složenih i/ili
autonomnih organa, te sastavom tjelesnih tečnosti zdrave osobe
Kroz nastavu iz predmeta “Medicinska biohemija 2” student će
ovladati slijedećim vještinama:
Vještine koje student treba znati, i praktično izvesti:
• osnove fotometriranja i konstruiranje baždarnog dijagrama
• osnovne metode određivanja konstituenata tjelesnih tečnosti,
• rad na osnovnim aparatima u laboratoriju
68
3. Ishodi učenja
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
– usvojiti temeljne principe značaja metaboličkih procesa karakterističnih za pojedine organe, i njihove poremećaje
– nužnost primjene temeljnih metoda koje se najčešće koriste u biohemijskom laboratoriju
4. Metode učenja
Nastava predmeta “Medicinska biohemija 2” je u ukupnom fondu 90
sati, a izvoditi će se u obliku predavanja, seminara i praktičnih vježbi
kako slijedi:
– predavanja ukupno 47 sata za sve studente
– seminari ukupno 10 sati. Maksimalni broj studenata u grupi je 30.
– praktične vježbe 3 sata sedmično, za ne više od 10 studenata u grupi (ukupno 33 sati)
Tabela bodova za prisustvo na nastavi
Prisustvo
80-84% 85-89% 90-94% 95-100%
nastavi
Bodovi
6
7
8
10
5. Metode procjene
znanja
Min
Max
6
10
Kontinuirana provjera znanja vrši se kroz: praktične vježbe, seminare
i parcijalne ispite.
U toku svakog oblika provjere znanja student dobiva određeni broj
bodova. Za svaki oblik provjere znanja definisan je minimalan broj bodova koje student mora osvojiti.
Praktični dio: Vježbe će biti provedene po principu interaktivnog
učenja. U terminu svake vježbe iz “Medicinske biohemije 2” biće provjereno poznavanje materije. Kontinuirana evaluacija praktikuma se
obavlja u šest kolokvija, od kojih svaki nosi maximum 4 boda. Kolokvij
se smatra položenim ako je kandidat postigao najmanje 2 boda, uz mogućnost da redovno ovjerene/kolokvirane vježbe studenta oslobađaju
obaveze polaganja praktičnog dijela ispita.Student koji ne kolokvira
maksimalno jedan kolokvij može u dodatnom terminu kolokvirati nepoložene vježbe. Student koji ima više od jednog nepoloženog kolokvija, ili koji ne kolokvira ni na dodatnom terminu, mora polagati praktični dio ispita iz tih oblasti.
Kandidat izvlači ispitno pitanje/vježbu, a evaluacija praktičnog dijela
ispita se obavlja tako što se za vježbu ocjenjuje:
1. Zna opisati ispitivanu tvar ili zadati pojam
2. Zna značaj ispitivane tvari/zadatog pojma za organizam čovjeka
3. Zna neophodnu aparaturu, zna neophodni pribor, zna potrebne
reagense
4. Zna analitički postupak
5. Zna uraditi praktično
6. Zna tumačiti rezultate i referentne vrijednosti
Prve četiri stavke nose po 0,5 a posljednje dvije po jedan bod. Položenom se smatra oblast praktikuma sa osvojenih minimum 2 boda.
69
Seminarski rad
Uspješnost seminarskog rada se ocjenjuje kao: pristup obradi teme,
način na koji je tema obrađena, prezentacija, diskusija kao i interes koji
je pobudila kod studenata. Ako student, iz opravdanih razloga, nije pristupio odbrani seminarskog rada, dužan je isti kolokvirati pred nastavnikom u naknadno određenom terminu.
Seminari
Bodovi
Min 12
Max 16
Teoretski dio
Gradivo teoretske nastave obrađene kroz predavanja i seminare studenti polažu putem testa. Svaki od testova sastoji se od 50 MCQ pitanja, a smatra se položenim ako je student tačno odgovorio na najmanje 27 pitanja.
Prvi dio gradiva polaže se u osmoj (VIII) sedmici nastave kao parcijalni
ispit I nakon odslušanih modula 1, 2 i 3. Drugi dio gradiva (moduli 4 i
5) polaže se u petnaestoj (XV) sedmici nastave, kao parcijalni ispit II.
Studenti koji su uredno izvršili svoje obaveze u toku semestra (prisustvo predavanjima, vježbama, seminarima) i u toku kontinuirane provjere znanja zadovoljili predviđeni minimum na svim oblicima provjere
znanja, te sakupili broj bodova za prolaznu ocjenu, nisu obavezni izaći
na završni ispit, nego im se zaključuje ocjena.
Uslov da bi kandidat imao upisanu ocjenu položenog predmeta, ili
pristupio polaganju završnog ispita je uredno pohađanje nastave (predavanja, seminari, praktikum). Student koji nije zadovoljan pozitivnom
ocjenom, dobivenom do završnog ili na završnom ispitu, može polagati usmeno. Usmeni odgovor predstavlja dopunu postignutog uspjeha.
Bodovi koji se postižu na testu:
Min. Bodova Max. bodova
11
24
14
26
Test 1 – parcijalni ispit I
Test 2 – parcijalni ispit II
Student koji nije zadovoljio na parcijalnim ispitima, polaže iste u redovnom ispitnom roku pismeno, na isti način kao i test 1 odnosno test 2.
Test 1 + test 2 (prvi i drugi dio gradiva, na završnom, popravnom ispitu
ili u augustovsko-septembarskom
roku)
Test 1
27-32 tačnih odgovora= 11 bodova
33-36 tačnih odgovora = 15 bodova
37-41 tačnih odgovora = 18 bodova
42-46 tačnih odgovora = 22 boda
47-50 tačnih odgovora = 24 boda
25
50
Test 2
27-32 tačnih odgovora = 14 bodova
33-36 tačnih odgovora = 18 bodova
37-41 tačnih odgovora = 22 boda
42-46 tačnih odgovora = 24 boda
47-50 tačnih odgovora = 26 bodova
70
Ukupni bodovi
Nastava - prisustvo
90-94%
8
95-100%
10
Mn
6
Mx
10
15
16
12
16
Praktikum - bodovi
12
24
Ukupno
30
50
Mn
11
14
Mx
24
26
25
50
Bodovi
Seminari - bodovi
80-84%
6
12
85-89%
7
13
14
Test 1 – parcijalni ispit I
Test 2 – parcijalni ispit II
Odnosno
Test 1 + test 2 (prvi i drugi dio gradiva, na završnom,
popravnom ili u augustovskom-septembarskom roku)
Ukupno
55 100
Završna ocjena predstavlja zbirnu ocjenu kontinuirane evaluacije znanja studenta tokom nastavnog procesa:
• Prisustva na svim oblicima nastave
• Učešće u diskusijama na predavanju i seminarima
• Rezultati postignuti u praktičnom radu
• Rezultati testiranja teoretskog dijela
Da bi kandidat dobio završnu prolaznu ocjenu mora dobiti minimalan
broj bodova iz kontinuiranog praćenja nastave (položen praktikum,
odbranjen seminarski rad i iz oba parcijalna ispita teoretske provjere
znanja (testovi).
Završne ocjene na osnovu prikupljenih bodova
>48 bodova
FX
6. Literatura
48-54
5 (F)
55-64
6(E)
65-74
7(D)
75-84 85-93 94-100
8(C)
9(B)
10(A)
Obavezna:
1. C. Smith, A. D. Marks, M. Lieberman – Marksove osnove medicinske
biohemije: klinički pristup, Data status, Beograd, 2008
2. M. Miholjčić i sar. – Biohemija; Svjetlost, Sarajevo, 1990.
3. Mira Winterhalter-Jadrić i sur.: Medicinska biohemija organa i tkiva,
skripta, 2007.
4. M. Winterhalter-Jadrić i suradnici: Praktikum iz medicinske biohemije, interna skripta
Dopunska:
1. D. Koračević i saradnici – Biohemija; Savremena administracija, Beograd, 2003.
2. Harperov pregled biohemije
3. L. Strayer – Biohemija
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svakim radnim danom 12–14 h uz
prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail:
[email protected] ili [email protected]
71
PLAN PREDMETA:
MEDICINSKA BIOHEMIJA 2
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje:
Probava i resorpcija ugljičnih hidrata u digestivnom traktu
Metabolizam ugljikohidrata - glikoliza: pregled ključnih reakcija,
stvaranje trioza, čuvanje energije, konverzija piruvata u anaerobnim (sudbina laktata) i aerobnim uvjetima; piruvat i laktat-metabolički pravci i iskorištavanje; laktoacidoza
Glikogen, sinteza i razgradnja, hormonska regulacija; Glukoneogeneza, Cori-Cori ciklus; Metabolizam galaktoze i fruktoze; važnost pentozo fosfatnog puta; Ciklus limunske kiseline - Energetski
efekat i značaj katabolizma glukoze
Predavanje:
Probava lipida u digestivnom traktu i resorpcija masnih kiselina.
Aktivacija masnih kiselina. Oksidacija masnih kiselina (α, β i ω) .
Energetski efekat β-oksidacije. Katabolizam prostih masti. Energetski značaj respiratornog lanca.
Vježbe:
Dokazivanje prisustva glukoze u urinu metodom po Benediktu.
Određivanje koncentracije glukoze u serumu spektrofotometrijski-GOD-PAP metoda. Dokazivanje produkata anaerobne glikolize u serumu-mliječna kiselina.
Predavanje:
Biosinteza masnih kiselina. Biosinteza prostih masti; Biosinteza i
katabolizam fosfolipida; Biosinteza i katabolizam holesterola. Biosinteza žučnih kiselina; Ketogeneza.
Probava proteina u digestivnom traktu i resorpcija amino kiselina.
Biološka vrijednost proteinske hrane.
Vježbe:
Određivanje koncentracije triglicerida u serumu spektrofotometrijski. Određivanje koncentracije holesterola i HDL holesterola
u serumu spektrofotometrijski. Aterogeni indeks. Elektroforeza
lipoproteina-kompjuterska simulacija frakcioniranja i analize.
Predavanje:
Bilans azota i proteinski minimumi. Metabolizam amino kiselina
- Dezaminacija; Dekarboksilacija; Transaminacija. Sudbina amonijaka - Krebs-Henseleit-ov ornitinski ciklus. Biogeni amini. Metabolizam Glicina, metabolizam razgranatih aminokiselina. Metabolizam tio-amino kiselina. Metabolizam sumpora. Posebni produkti
koji nastaju iz aminokiselina.
Seminar: Reaktivni kisikovi spojevi i antioksidansi u organizmu
Seminar: Eikosanoidi
Broj
sati
1
2
3
3
3
2
1
3
3
2
1
72
Sedmica
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje:
Metabolizam porfirina i sinteza hema. Porfirije. Katabolizam hromoproteida. Postanak i sudbina žučnih boja. Anabolizam amino
kiselina. Biosinteza proteina. Enzimopatije.
Vježbe:
Dokazivanje slobodnih i vezanih sulfata u urinu. Indikan reakcija;
Dokazivanje rodanida u pljuvački.
Predavanje:
Metabolizam purinskih i pirimidinskih baza. Sinteza mokraćne
kiseline. Poremećaji metabolizma purina. Regulacija i poremećaji
metabolizma ugljičnih hidrata, masti, proteina i aminokiselina.
Povezanost intermedijernih metabolizama organskih spojeva.
Vježbe:
Dokazivanje prisustva žučnih boja u žuči i urinu-bilirubin,
urobilinogen (metode po Gmelin-u, Rossin-u, Erlich-u). Određivanje
koncentracije bilirubina u serumu spektrofotometrijski -JendrassikGrof metoda.
Predavanje:
Biohemija hormona - Anabolizam i katabolizam hormona derivata amino kiselina; Biohemija hormona peptidne i proteinske
strukture; Biohemija hormona nadbubrega; Biohemija polnih
hormona; Prostaglandini - biosinteza, biološki efekti i mehanizam
djelovanja. Faktori rasta.
Vježbe:
Dokazivanje hormona: inzulin, adrenalin, tiroksin. Određivanje
ukupnih proteina Biuret-metodom; Određivanje koncentracije
albumina u serumu spektrofotometrijski–Brom kresol grϋn (BCG)
metoda. A/G koeficijent.
Predavanje:
Biohemija krvi: Biohemija krvne plazme; Biohemija krvnih stanica.
Seminar: 2,3 DPG
Vježbe:
Identificiranje krvi: Dokazivanje peroksidazne aktivnosti hemoglobina metodom po Kastle-Mayer-u; Dokazivanje prisustva
hemoglobina u urinu-Benzidinska proba; FOB test (Fecal Ocult
Blood); Teichmanovi kristali.
Predavanje:
Biohemija limfe i likvora; Biohemija mlijeka
Vježbe:
Određivanje šećera, masti i proteina u mlijeku.
Broj
sati
3
3
2
3
3
3
2
1
3
3
3
73
Sedmica
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Sedmica 16.
Sedmica 17–20.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje:
Biohemija znoja, urina i fecesa.
Vježbe:
Određivanje koncentracije hlorida i kalcija u serumu spektrofotometrijski.
Predavanje:
Biohemija skeletnih i srčanog mišića.
Vježbe:
Određivanje aktivnosti aspartat aminotransferaze i alanin aminotransferaze u serumu spektrofotometrijski- Reitman i Frankel
metoda.
Predavanje:
Biohemija vezivnog tkiva - kolageni, elastini i drugi fibrilarni proteini vezivnih tkiva. Proteoglikani - struktura, biosinteza, uloga.
Poremećaji metabolizma proteoglikana (mukopolisaharidoze).
Seminar: Stanja koja potječu od grešaka u sintezi kolagena
Seminar: Strukturna tkiva: ekstracelularni matriks – vezivno tkivo
Seminar: Produkcija kreatinina kao mjere mišićne mase
Predavanje:
Biohemija oka - hemijski sastav pojedinih dijelova oka. Metaboličke karakteristike očnih tkiva.
Biohemija CNS-a - Karakteristika hemijske organizacije sive i bijele mase mozga, neurona i glija ćelija. Specifičnost metabolizma
ugljičnih hidrata, lipida i proteina u CNS-u. Hemijska transmisija transmiteri, uloga cikličnih nukleotida.
Seminar: deficit glukoza-6-fosfataze, giht
Seminar: Metabolizam lipoproteina-hiper i hipolipoproteinemije
Seminar: Metode određivanja hormona: RIA i EIA tehnike
Predavanje:
Biohemija jetre - Uloga jetre u metabolizmu ugljičnih hidrata, lipida i proteina. Ekskretorna uloga jetre - žučnih kiselina, žučnih
boja, holesterola i produkata detoksikacije. Uloga jetre u procesima detoksikacije – detoksikacija ksenobiotika
Vježbe:
Određivanje koncentracije uree u serumu spektrofotometrijski.
Određivanje koncentracije kreatinina u serumu spektrofotometrijski. Određivanje koncentracije mokraćne kiseline u serumu
spektrofotometrijski.
Predavanje:
Biohemija bubrega – izlučivanje protona i amonijaka; recikliranje
vode i elektrolita; formiranje urina; hormoni bubrega
Vježbe:
Dokazivanje i određivanje proteina u urinu; Dokazivanje prisustva ketonskih tijela u urinu. Fizikalni pregled urina.
ZAVRŠNI ISPIT
Dopunska nastava i popravni ispitni rok.
Broj
sati
3
3
3
3
3
1
1
1
1
2
1
1
1
3
3
3
3
74
Code BAM 043
Naslov predmeta: MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 2
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar IV
ECTS kredita: 4.5
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 60
Odgovorni nastavnik: Prof Dr Edina Bešlagić
Uslovi za pohađanje nastave: Odrađena nastava iz predmeta Medicinska mikrobiologija 1
1. Ciljevi predmeta
Osnovni cilj predmeta Medicinska mikrobiologija 2 je upoznati studenta sa specifičnim etiološkim uzročnicima virusnih, parazitarnih i gljivičnih humanih infektivnih oboljenja, njihovom morfologijom, identifikacijom, patogenezom bolesti, osnovnim karakteristikama kliničke slike,
biološkim materijalima, identifikacijom i osnovama terapije.
2. Svrha predmeta
Ovakvim pristupom studentu dajemo znanja iz oblasti opće i specijalne virusologije, opće i specijalne parazitologije, i opće i specijalne
mikologije, koja predstavljaju osnovu za naredni nivo edukacije iz
srodnih nastavnih predmeta.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2, student će
usvojiti slijedeća znanja:
PARAZITOLOGIJA
MODUL 1: Opća i specijalna medicinska parazitologija
Cilj: Upoznati studenta sa parazitima, klasifikacijom, morfologijom,
patogenosti, sa stalnim i prelaznim domaćinima, nosiocima parazita i
artropodama, kao mehaničkim i biološkim vektorima.
MIKOLOGIJA
MODUL 2: Opća i specijalna medicinska mikologija
Cilj: Upoznati studenta sa općim osobinama gljiva, morfologijom, klasifikacijom, načinima razmnožavanja, patogenosti, ulogom različitih
vrsta u nastanku bolesti i mikotoksinima.
VIRUSOLOGIJA
MODUL 3: Opća medicinska virusologija
Cilj: Upoznati studenta sa građom i klasifikacijom virusa, replikacijom,
genetikom, kao i patogenezom virusnih infekcija.
MODUL 4: Specijalna medicinska virusologija-RNA virusi
Cilj: Upoznati studenta sa klasifikacijom virusa prema genetskom materijalu. U okviru pripadajućih porodica istaći značaj pojedinih tipova
virusa, sa posebnim osvrtom na eventualnu mogućnost mutacija virusa i nastanka epidemija i pandemija. Posebna pažnja biće posvećena
HIV infekciji i pripadajućim oboljenjima.
MODUL 5: Specijalna medicinska virusologija-DNA virusi
Cilj: Upoznati studenta sa pojedinim predstavnicima DNA virusa, sa
posebnim osvrtom na primarno hepatotropne viruse.
Kroz nastavu iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2, student će
ovladati slijedećim vještinama:
75
– Vještine koje student treba poznavati nakon odslušane nastave:
1. ovladati tehnikama ispitivanja različitih bioloških materijala
2. izolacija i identifikacija virusa primjenom oplođenih kokošjih jaja i
kulture stanica
3. primjena nativnih i bojenih mikroskopskih preparata u identifikaciji
parazita
4. mikroskopska i kulturelna ispitivanja gljiva
Nakon odslušane nastave iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2,
student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. Ispravno procijeniti vrijednost i ulogu dobivenog znanja iz predmeta Medicinska mikrobiologija 2 u razriješavanju značaja osnovne
strukture i građe mikroorganizama u uzrokovanju zaraznih oboljenja virusne, parazitarne i gljivične etiologije.
2. O vrijednosti i kvalitetu pojedinih bioloških materijala, koji će biti
od izuzetnog značaja u odluci o vrsti daljih pretraga, kao i vrsti
eventualno predložene terapije.
3. O značaju procjene kretanja i javljanja pojedinih uzročnika humanih i animalnih infekcija kroz vrijeme i sezone.
4. O vrijednostima pojedinih preporuka Svjetske zdravstvene organizacije i Nacionalnih zdravstvenih organizacija.
4. Metode učenja
Nastava se izvodi u vidu:
– predavanja: 25 sati
– seminari: 10 sati, grupe 25–30 studenata
– vježbe 25 sati
Seminari: Aktivno učešće studenata sa unaprijed predloženim i pripremljenim temama.
5. Metode procjene
znanja
Procjena znanja uključuje kontinuiranu provjeru: znanja i vještina na
praktičnim vježbama, znanja i aktivnosti u toku interaktivne seminarske nastave i parcijalnih ispita.
Procjena znanja u toku semestra bodovat će se prema predviđenim
standardima i nosit će 55% završne ocjene.
Praktične vježbe:
U toku semestra bit će ocijenjene naučene vještine kroz tri kolokvija.
Maksimalan broj bodova po jednom kolokviju je 5 (ukupno 15). Minimalan broj bodova da bi se kolokvij smatrao položenim iznosi 3 (ukupno 9). Studentu se priznaju svi položeni kolokviji. Nepoložene kolokvije student polaže na završnom i popravnom ispitu.
Seminari
U toku semestra student će imati jedan seminar. Minimalan broj bodova da bi se seminar smatrao položenim je 5,5, a maksimalan 10.
Parcijalni ispiti
Prvi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulom 1 i 2. Ukupan broj bodova koje student može ostvariti je 30. Minimalan broj bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 16,5.
Parcijalni ispit se sastoji od 50 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja, po 1 bod
(25+5=30).
Drugi parcijalni ispit obuhvata gradivo obuhvaćeno modulima 3, 4 i 5.
Ukupan broj bodova koji student može ostvariti je 45. Minimalan broj
bodova da bi se parcijalni ispit smatrao položenim je 24.
76
5. Metode procjene
znanja
Drugi parcijalni ispit se sastoji od 80 pitanja, po 0,5 bodova i 5 eseja,
po 1 bod (45+5=50).
Završni ispit
Na završni ispit izlaze oni studenti koji nisu zadovoljili na prvom i/ili
drugom parcijalnom ispitu i polažu samo taj nepoloženi dio.
Nakon položenog pismenog dijela ispita, student polaže praktični ispit
ukoliko u toku semestra nije položio predviđene kolokvije.
Kriteriji ocjenjivanja
Znanja i vještine na praktičnim
vježbama
Znanja i aktivnosti u interaktivnoj (seminarskoj) nastavi
Prvi parcijalni ispit-test
Drugi parcijalni ispit-test
Ukupno:
Maksimalno
bodova
15
Minimalno bodova
(bodovi za prolaz)
9
10
5,5
30
45
100
16,5
24
55
Nakon položenih svih dijelova ispita, studentu se zaključuje konačna
ocjena kako slijedi:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50-54
55-64
65-74
75-84
85-94
95-100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz iz prethodnih
kriterija ocjenjivanja (vježbe, seminari, parcijalni ispit, završni ispit), pristupa polaganju nepoloženog gradiva, u popravnom ispitnom roku.
6. Literatura
Obavezna:
1. Bešlagić E. i saradnici. Medicinska mikrobiologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2010.
2. Bašić F., Bešlagić E. Mikrobiologija-morfološki aspekti sa dijagnostikom, Medicinski fakultet Sarajevo, 1998.
3. Zvizdić Š. Virusologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2009.
4. Bešlagić E., Zvizdić Š. Praktikum–Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom. Medicinski fakultet Sarajevo, 2005.
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12-14h uz prethodnu
najavu sekretarici Instituta ili na e- mail:
[email protected]
77
PLAN PREDMETA:
MEDICINSKA MIKROBIOLOGIJA 2
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Predavanja: Opće karakteristike parazita. Klasifikacija parazita. Protozoe tjelesnih šupljina. Krvni i tkivni flagelati.
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika protozoarnih oboljenja.
2
Predavanja: Nematode.
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika oboljenja uzrokovanih nematodama.
2
Predavanja: Cestode. Trematode.
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika oboljenja uzrokovanih cestodama i trematodama.
2
Sedmica 4.
Predavanja: Artropode.
Vježbe: Mikroskopska identifikacija artropoda.
2
2
Sedmica 5.
Predavanja: Opće osobine gljiva. Morfologija, klasifikacija.
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika gljivičnih oboljenja (1. dio)
2
2
Sedmica 6.
Predavanja: Dermatofiti. Kvasnice.
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika gljivičnih oboljenja (2. dio)
2
2
Sedmica 7.
Predavanja: Bifazne gljive. Mikotoksini.
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika gljivičnih oboljenja (3. dio)
2
2
Sedmica 8.
Predavanja: Građa i klasifikacija virusa, replikacija i genetika virusa.
Patogeneza virusnih oboljenja. Onkogeni virisi.
Vježbe: Dijagnostika virusnih infekcija.
2
Sedmica 9.
Predavanja: RNA virusi-Porodice: Picornaviridae, Caliciviridae.
Vježbe: Tipizacija virusa, SNT (Poliovirusi).
2
2
Sedmica 10.
Predavanja: Porodice: Reoviridae, Togaviridae, Flaviviridae.
Vježbe: Dijagnostička vrijednost brzih testova.
2
2
Sedmica 11.
Predavanja: Porodice: Orthomyxoviridae i Paramyxoviridae.
Vježbe: Inokulacija embrioniranih kokošijih jaja.
2
2
Sedmica 12.
Predavanja: Porodice: Arenaviridae, Rhabdoviridae, Coronaviridae,
Filoviridae.
Vježbe: Imunofluorescentni i imunoenzimski testovi.
2
Predavanja: Porodice: Retroviridae i Bunyaviridae.
Vježbe: Interpretacija rezultata ELISA i Western blot testova.
2
2
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 13.
2
2
2
2
2
78
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Predavanja: DNA virusi-Porodice: Parvoviridae, Papovaviridae, Adenoviridae, Poxviridae.
Vježbe: PCR.
2
Sedmica 15.
Predavanja: Hepatitis virusi. Porodica Herpesviridae.
Vježbe: Virusne inkluzije.
2
2
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
Sedmica 14.
2
79
Code: BAM 044
Naslov predmeta: FIZIKALNE OSNOVE I KLINIČKI ASPEKTI
MEDICINSKE DIJAGNOSTIKE
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar IV ECTS kredita: 5
(Medicinska fizika 2+Klinička
biohemija 2 + Imunologija 1)
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 60
Odgovorni nastavnici: Doc Dr Radivoj Jadrić, Doc. Dr Ago Omerbašić
Prof Dr Jasenko Karamehić
Uslov za pohađanje nastave: Odrađena nastava iz predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom, Medicinska hemija i biohemija 1, Medicinska mikrobiologija 1
1. Cilj predmeta
Cilj predmeta je upoznati studenta sa fizikalnim i biohemijskim principima potrebnim za razumjevanje osnova i kliničke primjene dijagnostičkih metoda.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je da student ovlada osnovama dijagnostičkih metoda i njihove komplementarnosti u dijagnostičkom postupku, što
će biti baza za dalju naobrazbu iz oblasti radiologije, nuklearne medicine i opšte kliničke prakse.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu iz predmeta «Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike» student će usvojiti sljedeća znanja:
Modul 1. Fizikalne osnove dijagnostičkih metoda (20 sati)
Cilj ovog modula je upoznati studenta sa:
– principima primjene ultrazvuka u medicini
– principima izvora zračenja i njihove primjene u medicini
– ponašanjem tkiva u električnom i magnetnom polju, te utjecajem
električne struje na čovjekov organizam
– interakcijom zračenja i tkiva na kojoj se temelji određena dijag­
nostička metoda
– strukturom atoma i atomskih sistema, te osnovama primjene radioaktivnih izotopa u nuklearnoj medicini
Modul 2. Klinička biohemija (25 sati)
Cilj modula je upoznati studenta sa:
– kliničko-biohemijskim ispitivanjem pojedinih organa
– kliničko-biohemijskim ispitivanjem sekreta i ekskreta
– referentnim vrijednostima biohemijskih parametara i faktorima
koji na njih mogu uticati
– laboratorijskim pokazateljima karakterističnim za bolesti pojedinih organa i sistema
Modul 3. Imunološke laboratorijske metode (15 sati)
Cilj modula je upoznati studenta sa:
– osnovnim imunološko-laboratorijskim tehnikama
– osnovama tumorske imunologije
– molekularnim dijagnostičkim metodama u transplantacionoj
imunologiji.
Kroz nastavu iz predmeta Fizikalne osnove i klinički aspekti medicinske dijagnostike student će ovladati slijedećim vještinama:
– Vještine koje student treba znati praktično izvesti
80
4. Metode učenja
5. Metode provjere
znanja
– određivanje brzine zvuka u zraku
– određivanje brzine zvuka u različitim čvrstim tvarima
– određivanje koeficijenta apsorpcije jonizirajućeg zračenja različitih izvora i apsorbera
– mjerenje apsorpcije jonizirajućeg zračenja kod različitih izvora i
apsorbera
– određivanje koncentracije bakra u serumu spektrofotometrijski.
– određivanje koncentracije željeza i totalnog kapaciteta vezivanja
željeza (TIBC) u serumu spektrofotometrijski
– Izračunavanje nezasićenog kapaciteta vezivanja željeza (UIBC).
– Određivanje aktivnosti enzima (CK, AST, ALT, AP)
– Analiza nivoa vitamina
– Vještine koje student treba poznavati:
– Metode aglutinacije (Waler Rose, C reaktivni protein – CRP, Reumatski faktor RF, anti-streptolizin O ASO)
– Metoda PCR
– Metoda ELISA
– Određivanje koncentracije proteina u serumu kao procjene integriteta kardiomiocita (troponin, mioglobin, FABP)
– Temeljne laboratorijske pretrage za procjenu funkcije jetre
– Enzimološko ispitivanje koštanog tkiva: alkalna fosfataza i kisela
fosfataza; hormoni koštanog tkiva.
Kroz nastavu iz nastavnog predmeta Fizikalne osnove i klinički aspekti
medicinske dijagnostike student će ovladati sljedećim stavovima:
– usvajanje stava o potrebi racionalnog pristupa u primjeni i prezentaciji najvažnijih dijagnostičkih metoda
– usvajanje značaja kritične upotrebe dijagnostičkih metoda
– ovladavanje principima izvođenja različitih biohemijskih analiza
– ovladavanje dijagnostičkom paletom kliničko biohemijskih pretraga za procjenu bolesti pojedinih organa i sistema
– ovladavanje principima izvođenja različitih imunoloških laboratorijskih metoda
Nastava se izvodi u obliku predavanja, vježbi i seminara:
modul 1 ukupno 20 sati (Katedra za biofiziku) – predavanja 12 sati,
vježbi 4 sata, seminari 4 sata
modul 2 ukupno 25 sati (Katedra za biohemiju)- predavanja 12 sati,
vježbi 9 sati, seminara 4 sata
modul 3 ukupno 15 sati (Katedra za fiziologiju, Katedra za internu
medicinu) - predavanja 10 sati, vježbi 5 sati
Ispit je pismeni (MCQ test i esej) i praktični nakon svakog odslušanog
modula. Ukupan broj bodova koji se mogu osvojiti na pojedinačnom
modulu iznosi:
Modul 1 ukupno 33 boda
Modul 2 ukupno 42 bodova
Modul 3 ukupno 25 bodova
Na završnom ispitu ukoliko je student položio sve module dobiveni
broj bodova na pojedinačnim modulima se sabira i prevodi u konačnu ocjenu kako slijedi:
81
6. Literatura:
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50-54
55-64
65-74
75-84
85-94
95-100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije i
potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Ukoliko student nije položio jedan od modula iste polaže na završnom ispitu.
Završni ispit je formom isti kao parcijalni ispit.
Obavezna
1. Vobornik S. Medicinska fizika i biofizika, Sarajevo 2007.
2. Topić E., Primorac D. i Janković S. Medicinskobiokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi.Medicinska naklada, Zagreb 2004.
3. Andreis I, Batinić D, Čulo F, Grčević D, Marušić M, Taradi M, Višnjić
D. Imunologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2004.
7. Napomena
Proširena
1. Janet F. Eary, Winfried Brenner Nuclear Medicine Therapy, London
2006.
2. Joseph Hornak, The Basic of MRI, 2007.
3. Kaplan A., Rhona J., Opheim K.E. i drugi. Clinical Chemistry. Interpretration and techniques. Williams and Willkins. 1995
4. Zilva J.F., Pannall P.R., Mayne P.D. Klinička kemija u dijagnostici i
terapiji. Školska knjiga Zagreb, 1992.
5. Čepelak I., Štraus B., Dodig S. i drugi. Medicinsko-biokemijske
smjernice. Medicinska naklada Zagreb, 2004.
6. Karamehić J. Dizdarević Z. i drugi. Klinička imunologija, Svjetlost,
Sarajevo 2007
Termin konsultacija u dogovoru sa odgovornim nastavnicima putem
e-maila:
Katedra za biofiziku: [email protected]
Katedra za biohemiju: [email protected]
Katedra za imunologiju: [email protected]
82
PLAN PREDMETA:
FIZIKALNE OSNOVE I KLINIČKE ASPEKTI
MEDICINSKE DIJAGNOSTIKE
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Fizičke veličine, SI jedinice. Generiranje i osobine ultrazvuka
2F
Predavanje: Osobitosti prostiranja ultrazvučnih valova (apsorpcija,
refleksija, prelamanje); Interakcija ultrazvučnih valova sa tkivom
2F
Predavanje: Primjena ultrazvuka u medicini; Doppler efekat u medicini. Color Doppler
Vježbe: Određivanje brzine zvuka u zraku
Određivanje brzine zvuka u različitim čvrstim tvarima
Sedmica 3.
Predavanje: Narav rendgenskog zračenja. Rendgenska cijev; Zakočno rendgensko zračenje; Karakteristično rendgensko zračenje; Interakcija rendgenskog zračenja sa tvarima
Seminar: Teme:
1. Ultrazvučna i rendgen dijagnostika (usporedba i primjena u medicini)
2. Color Doppler
3. Valovi
4. Zvuk, diferencijalni prag osjetljivosti ljudskog uha
5. Harmonijsko osciliranje
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Broj
sati
2F
2F
2F
2F
Predavanje: Fizičke osnove radiodijagnostike; Kompjuterska tomografija (CT); Nuklearna magnetna rezonanca (NMR). Elektronska paramagnetna rezonanca (EPR)
2F
Vježba: Određivanje koeficijenta apsorpcije jonizirajućeg zračenja
različitih izvora i apsorbera
2F
Predavanje: Doze i dozimetrija. Zaštita od jonizirajućeg zračenja;
Radioaktivni izotopi u medicini; Fotobiološki procesi, radiobiologija.
Laser u medicini.
2F
Seminari: Teme:
1. Djelovanje jonizirajućeg zračenja na ljudski organizam, štetni efekti dijagnostičkih tehnika
2. Detektori jonizirajućeg zračenja
3. Elektromagnetni spektar
2F
83
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
4. Fotoelektrični efekat, Comptonov efekat
5. Elastično i neelastično raspšenje
6. Gama-zračenje, gama kamera
Sedmica 6.
Predavanje: Pravila rada u medicinsko-biohemijskom laboratoriju:
predanalitički, analitički i poslijeanalitički faktori, pretražni materijal, mjere i jedinice, tehnike, instrumenti i automatizacija, osiguranje
kvalitete, metode određivanja, referentni intervali.
Seminar: Opća načela probiranja; probiranje za opći zdravstveni status; predoperativno ispitivanje; organospecifični supstrati
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
2 KB
2 KB
Predavanje: Laboratorijska dijagnostika poremećaja gastrointestinalnog trakta, funkcionalni testovi, gastroenterološko probiranje
2 KB
Seminari: Biohemijske mogućnosti ispitivanja funkcije mozga i perifernog nervnog sistema; Funkcionalno ispitivanje endokrinog sistema
2 KB
Predavanje: Biohemijski aspekti hematopoeze; biohemijski aspekti
graviditeta; tjelesnih tečnosti: amnionska tečnost u graviditetu, pleuralni, peritonealni i perikardijalni punktat, pljuvačka, suze i sinovijalna tečnost
2 KB
Vježba: Analiza hematološkog statusa (fiziološka i patološka stanja);
Oligoelementi i njihov značaj u hematopoezi i patološkim stanjima:
određivanje koncentracije bakra u serumu spektrofotometrijski.
Određivanje koncentracije željeza i totalnog kapaciteta vezivanja
željeza (TIBC) u serumu spektrofotometrijski. Izračunavanje nezasićenog kapaciteta vezivanja željeza (UIBC).
2 KB
Predavanje: Analitički sklopovi za procjenu funkcije miokarda i skeletne muskulature; biohemijska dijagnostika poremećaja koštanog
sistema
2 KB
Vježba: Određivanje aktivnosti enzima i koncentracije proteina u
serumu kao procjene integriteta kardiomiocita (CK, troponin, mioglobin, FABP)
2 KB
Predavanje: Biohemijska osnova dijagnostike tumora: tumorski biljezi, analitički postupci određivanja tumorskih biljega.
2 KB
Vježba: Temeljne laboratorijske pretrage za procjenu funkcije jetre
2 KB
84
Sedmica
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Predavanje: Urin kao ogledalo funkcije bubrega; osmolalnost krvi
i urina
2 KB
Vježba: Enzimološko ispitivanje koštanog tkiva: alkalna fosfataza i
kisela fosfataza; hormoni koštanog tkiva.
2 KB
Vježba: Analiza nivoa vitamina
1 KB
Predavanje: Građa i svojstva antitijela i efektorski mehanizmi humoralne imunosti
2 ID
Vježba: Određivanje imunoglobulina metodom nefelometrije
1 ID
Predavanje: Celularni imuni odgovor i efektorski mehanizmi celularne imunosti
2 ID
Vježba: Protočna citometrija (flowcitometrija) u procjeni stanja celularne imunosti – metode razdvajanja i određivanje subpopulacija
limfocita
1 ID
Vježba: Metode aglutinacije (Waler Rose, C reaktivni protein - CRP,
reumatski faktor RF, anti-streptolizin O - ASO)
1 ID
Predavanje: Kliničko-laboratorijski imunološki testovi (pregled
osnovnih imunoloških metoda)
2 ID
Predavanje: Imunodijagnostika sistemskih autoimunih bolesti
2 ID
Predavanje: Tumorska imunologija (tumorski antigeni, imunoreakcija na tumor, imunodijagnostika tumora, pravci imunoterapije)
Transplantaciona imunologija (antigenska podudarnost, reakcija pomješanih limfocita, mehanizmi transplantacijske reakcije, presađivanje nelimfnih i limfnih organa)
2 ID
Vježba: Obilježavanje antitijela enzimima: ELISA (Hytec 288), ELISA
(ELISA Reader)
Biotehnološke metode u imunologiji: Polimeraza lančana reakcija PCR
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica
17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
2 ID
85
IZBORNI PREDMETI ČETVRTOG SEMESTRA
Code: BAM 045
Naslov predmeta: INTEGRATIVNI SISTEMI LJUDSKOG TIJELA
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar IV
ECTS kredita: 2.5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Emina Nakaš-Ićindić
Uslovi za pohađanje nastave: Odslušana nastava iz predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom
1. Ciljevi predmeta
Cilj predmeta Integrativni sistemi ljudskog tijela je da:
– upozna studente medicine sa osnovnim fiziološkim mehanizmima
neuro-endokrine kontrole, uključenim u složeni odgovor organizma
i njegovo prilagođavanje na izmjenjene uslove unutrašnje i vanjske
sredine
– kod studenta razvije vještine samostalnog i timskog rješavanja medicinskog problema na osnovu znanja stečenih u procesu predkliničke
edukacije
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je da studenta medicine:
– osposobi da samostalno prikupi podatke i informacije i potom u
grupi napravi plan aktivnosti, analizira i odabere relevantne podatke i
pravilno ih upotrijebi kod rješavanja medicinskog problema
– upozna sa novim metodama učenja „Učenje zasnovano na problemu“
(PBL, Problem Based Learning) i učenja na daljinu korištenjem savremenih informacijskih tehnologija.
– nauči da prihvati odgovornost za rezultate svog rada
3. Ishodi učenja
Studenti će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1. Integrativni sistemi ljudskog tijela
Cilj: Upoznati studenta sa
– sadržajem i planom predmeta, metodama učenja i provjere znanja
– osnovnim podacima o vrstama, fiziološkim ulogama i značaju integrativnih sistema ljudskog tijela u različitim stanjima organizma i
uslovima njegove okoline
– novim metodama učenja - učenja na daljinu (e-learning) i PBL (problem based learning – učenje bazirano na problemu)
Modul 2. Stres
Cilj: Upoznavanje studenta sa:
– definicijom stresa,
– vrstama stresora
– elementima i nivoima neuro-endokrinog odgovora i
– njihovim integracijama pri odgovoru na različite vrste stresa.
Modul 3. Trudnoća i porođaj
Cilj: Upoznavanje studenta sa
– osnovnim morfološko-funkcionalnim promjenama organizma žene i
– fiziološkim adaptacionim mehanizmima tokom trudnoće i porođaja.
86
Modul 4. Endokrine funkcije masnog tkiva i kontrola unosa hrane
Cilj: Upoznavanje studenta sa:
– endokrinim funkcijama masnog tkiva
– neuro-endokrinom kontrolom unosa hrane i energetske potrošnje i
osnovnim mehanizmima odgovora organizma kod narušavanja ravnoteže unosa i potrošnje (gladovanje, anoreksija i pretilost)
Modul 5. Povišena i snižena temperatura okoline
Cilj: Upoznati studenta sa osnovama integriranog neuro-endokrinog odgovora organizma pri djelovanju promjenjenih uslova okoline:
– povišene i
– snižene temperature
Student će ovladati slijedećim vještinama:
Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično primjeniti:
– korištenje savremenih informacionih tehnologija
– samostalno prikupljanje i kritički izbor relevantnih informacija
– kvalitetnu prezentaciju prikupljenih informacija
– korištenje prikupljenih informacija za pravilno uočavanje i rješavanje
problema
– komunikacijske vještine i timski rad
– korištenje rezultata individualnog rada u timskom radu
– razvijanje kritičkog načina mišljenja u „pripremi za planiranje dijagnostičkih procedura i liječenje u skladu sa principima racionalne
terapije“ pri rješavanju problema
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Student će usvojiti slijedeće stavove:
– da je za prilagođavanje organizma na promjene u vanjskoj i unutrašnjoj sredini neophodna usklađena funkcija integrativnih sistema
ljudskog tijela
– da je za rješavanje medicinskog problema neophodno adekvatno
planiranje u prikupljanju podataka i informacija, odgovarajuća analiza i kritički odabir relevantnih podataka
Nastava će se odvijati korištenjem elektronskih sadržaja, kroz predavanja, seminare i rad u grupi („Učenje zasnovano na problemu“ PBL).
Metode učenja su kombinovane:
1. Učenje na daljinu, elektronsko učenje (12 sati)
2. Učenje zasnovano na problemu (PBL - Problem Based Learning) - rad
sa tutorom u malim grupama (12 sati)
3. Predavanja (2 sata) i seminari (4 sata)
Metode procjene znanja su:
– usmene, rješavanje problema u toku rada sa tutorom na PBL sesijama i/ili završnom ispitu
– ocjena interaktivnosti u elektronskoj komunikaciji
Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i
OBAVEZNO pristupe svim provjerama znanja.
– Provjera znanja i ocjenjivanje se vrši kontinuirano tokom nastave na
osnovu aktivnosti u elektronskoj komunikaciji, usmeno u okviru PBL
sesija i seminara i/ili na završnom ispitu.
87
5. Metode procjene
znanja
U toku PBL sesija će se ocjenjivati aktivnost studenta, kvalitet informacija koje je student prikupio tokom samostalnog rada, način prezentacije
podataka, povezivanje i zaključivanje i uključivanje u timski rad. Student
na svakoj PBL sesiji može dobiti maksimalno 10 bodova, ukupno 60 bodova. Na osnovu aktivnosti u elektronskoj komunikaciji student može
dobiti maksimalno 30 bodova, a na seminarima maksimalno 10 bodova.
ZAVRŠNI ISPIT
Student koji je tokom nastave sakupio dovoljan broj bodova ne polaže
završni ispit.
Student koji nije sakupio dovoljan broj bodova tokom nastave polaže
završni ispit usmeno rješavanjem po 1 problema iz dijela koji nije položio
tokom nastave. Za svaki riješeni problem dobiva maksimalno 10 bodova.
Ukupni zbir bodova koji student ostvari tokom svih uspješno završenih
provjera znanja prevodi se u ocjenu po slijedećoj skali:
Broj bodova 95-100
85-94
75-84
65-74
55-64 50-54
< 50
6. Literatura
7. Napomena
Ocjena
10 (A)
9 (B)
8 (C)
7 (D)
6 (E)
5 (F)
5 (FX)
POPRAVNI ISPIT
Student polaže samo dio gradiva koji nije položio tokom nastave. Popravni ispit se provodi po istom principu kao i završni ispit. Ocjenjuje se
na isti način i ocjena se računa po istoj skali.
Obavezna:
1. Autorizirani nastavni materijali: Integrativni sistemi ljudskog tijela,
Katedra za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu
2. Guyton A. C., Hall J. E.: Medicinska fiziologija, Medicinska naklada, Zagreb 2007.
3. Nakaš-Ićindić E.: Integrativni sistemi ljudskog tijela, e-content,
www.mf.unsa.ba, Medicinski fakultet Sarajevo, 2009,
4. Nakaš-Ićindić E. Fiziologija čovjeka klinički koncept, MOARE, Sarajevo,
2009.
Proširena:
1. Silverthotn D. U.: Human physiology An Integrated approach, Pearson International Edition, 2007.
Dopunska:
1. Boron W. F., Boulpaep E.L.: Medical physiology, Elsevier Saunders, 2005.
Za pohađanje kursa uslov je poznavanje rada na računaru i korištenje
interneta.
Minimalni broj studenata za realizaciju Kursa je 10, a maksimalni 30.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu
najavu kod sekretarice Instituta ili na e-mail [email protected]
88
PLAN PREDMETA:
INTEGRATIVNI SISTEMI LJUDSKOG TIJELA
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Broj
sati
Sedmica 1.
Predavanje
Uvod u fiziologiju integrativnih sistema ljudskog tijela. Cilj i zadaci predmeta. Vrste, fiziološke uloge i značaj integrativnih sistema
(neuro-endokrini). Upoznavanje s novim metodama učenja: učenje
na daljinu (e-learning) i „Učenje zasnovano na problemu“ (PBL, Problem Based Learning)
2
Sedmica 2.
e-učenje
Neuro-endokrini odgovor na stres, prezentacija problema (PBL)
2
Sedmica 3.
Rad u grupi
Neuro-endokrini odgovor na stres, diskusija (PBL)
2
Sedmica 4.
e-učenje
Trudnoća, prezentacija problema (PBL)
2
Sedmica 5.
Rad u grupi
Trudnoća, diskusija (PBL)
2
Sedmica 6.
Seminar
Porođaj
2
Sedmica 7.
Seminar
Endokrine funkcije masnog tkiva
2
Sedmica 8.
e-učenje
Kontrola unosa hrane, pretilost, prezentacija problema (PBL)
Prvi parcijalni
2
Sedmica 9.
Rad u grupi
Kontrola unosa hrane, pretilost, diskusija (PBL)
2
Sedmica 10.
e-učenje
Kontrola unosa hrane, gladovanje i anoreksija, prezentacija problema (PBL)
2
Sedmica 11.
Rad u grupi
Kontrola unosa hrane, gladovanje i anoreksija, diskusija (PBL)
2
Sedmica 12.
e-učenje
Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje visoke temperaure okoline, prezentacija problema (PBL)
2
Sedmica 13.
Rad u grupi
Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje visoke temperaure okoline, diskusija (PBL)
2
89
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Broj
sati
Sedmica 14.
e-učenje
Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje niske temperaure okoline, prezentacija problema (PBL)
2
Sedmica 15.
Rad u grupi
Neuro-endokrini odgovor organizma na djelovanje niske temperaure okoline, diskusija (PBL)
2
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
90
Code: BAM 046
Naziv predmeta: MIKROBIOLOŠKE DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar: IV
ECTS kredita: 2.5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik: Doc. Dr Sadeta Hamzić
Uslov za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta Medicinska mikrobiologija 1
1. Ciljevi predmeta
Cilj izbornog predmeta ”MIKROBIOLOŠKE DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE” je da
student stekne dodatne spoznaje o značaju pravovremene i pravilno postavljene etiološke dijagnoze zaraznih oboljenja, primjenom adekvatnih
mikrobioloških i molekularno-bioloških dijagnostičkih metoda.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je upoznati studenta sa osnovama pojedinih mikrobioloških i molekularno-bioloških metoda, njihovim analitičkim vrijednostima (osjetljivost, specifičnost), kao i pravovremenoj primjeni u dijagnostici i praćenju pojedinih zaraznih oboljenja, sa posebnim osvrtom
na primjenu savremenih dijagnostičkih molekularno-bioloških metoda
(PCR, hibridizacija).
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu iz izbornog predmeta “Mikrobiološke dijagnostičke tehnike”
student će usvojiti slijedeća znanja:
MODUL 1. Kontrola kvaliteta u mikrobiološkom laboratoriju- biozaštita i biosigurnost
a)Uloga laboratorija u sistemu zdravstvene zaštite i obuka laboratorijskog osoblja
b)Standardne operativne procedure
c) Kriteriji kvaliteta u mikrobiologiji, unutrašnja kontrola
d)Koncepti laboratorijske biozaštite
e)Procjena mikrobiološkog rizika
Cilj modula je da se student upozna sa problematikom biološkog rizika
ili biorizika, kao i primjenom standardnih operativnih procedura koje su
osnova za dobru laboratorijsku praksu.
MODUL 2. Bolničke infekcije i uzročnici bolničkih infekcija
a)Izvori i putevi prenosa bolničkih infekcija
b)Posljedice bolničke infekcije
c) Dezinfekcija i sterilizacija
d)Organizacija kontrole bolničkih infekcija
Cilj modula je upoznati studenta sa značajem bolničkih infekcija u odnosu na morbiditet, mortalitet i troškove liječenja bolesnika, kao i na
njihovu podjelu, sa posebnim naglaskom na mikroorganizme, najčešće
uzročnike bolničkih infekcija.
MODUL 3. Osnovni laboratorijski postupci u bakteriologiji
a)Student treba da upozna osnovne smjernice i transport uzoraka iz
čovjekovog organizma
b)Šta su primarno sterilna područja i primarno sterilni uzorci
c) Šta su primarno nesterilna područja i primarno nesterilni uzorci
d)Makroskopski i mikroskopski pregled bolesničkog materijala
e)Kultivacija (uzgoj) bakterija u laboratorijskim uslovima
f ) Serološka dijagnostika
g)Molekularni dijagnostički postupci
91
Cilj modula je upoznati studenta sa odgovornošću liječnika kojem se
pacijent javio kod prvog pregleda u dobijanju odgovarajućeg uzorka i
njegovog brzog dostavljanja u laboratorij, kao i sa postupcima njihove
daljnje obrade u mikrobiološkom laboratoriju.
MODUL 4. Značaj otkrivanja i praćenja antimikrobne rezistencije
Izbor odgovarajućih metoda u otkrivanju i praćenju antimikrobne osjetljivosti i rezistencije kroz primjenu određenih tehnika: difuzioni, dilucioni,
E-test, kao i metoda proporcije po Cannetti-u, zavisno od vrste izolovanog uzročnika, njegove poznate rezistencije na određene skupine antibiotika, odnosno mogućih alergijskih reakcija i izbora novih antibiotika.
Cilj modula je upoznati studenta sa postojećom rezistencijom pojedinih
izolovanih sojeva u regionalnom okruženju, kroz interpretaciju ponuđenih antibiotskih testova. Ukazati na značaj vrijednosti pojedinih testova
kroz odluku o nastavku ili promjeni započete empirijske terapije.
MODUL 5. Primjena mikrobioloških dijagnostičkih tehnika u utvrđivanju etiologije bakterijskih infekcija
Upoznati studenta sa mogućnostima laboratorijskih dijagnostičkih metoda u dokazivanju Staphylococcus aureus-a sa posebnim osvrtom na
laboratorijske postupke za utvrđivanje meticilinske rezistencije (MRSA),
Streptococcus pyogenes-a, zatim bakterijskih uzročnika zoonoza (bruceloza i Q-groznica) značajnih za Bosnu i Hercegovinu, kao i sa mogućnostima laboratorijskih metoda u mikrobiološkoj dijagnostici bakterija
značajnih za reproduktivno zdravlje (Chlamydia i Listeria).
Cilj modula je upoznati studenta sa mogućnostima primjene navedenih
metoda u potvrđivanju etiološke dijagnoze bakterijskih oboljenja.
MODUL 6. Primjena mikrobioloških dijagnostičkih tehnika u utvrđivanju etiologije parazitoza
Upoznati studenta sa mogućnostima laboratorijskih dijagnostičkih metoda u dokazivanju parazitarnih infekcija primjenom: nativnog i obojenog
mikroskopskog preparata, flotacionih tehnika, NIH metode, razmaza krvi
i guste kapi i odgovarajućih seroloških i molekularno-bioloških metoda.
Cilj modula je upoznati studenta sa mogućnostima primjene navedenih
metoda u potvrđivanju etiološke dijagnoze parazitarnih oboljenja. Poseban aspekt obuhvatit će primjena savremenih dijagnostičkih metoda
u identifikaciji određenih parazitarnih infekcija kod imunološki - nekompetentnih osoba.
MODUL 7. Mikotoksini i njihov medicinski značaj
a)Istaknuti značaj pojedinih humano-patogenih gljiva i njihovih toksina
u uzrokovanju određenih patoloških stanja, kao i primjene mikrobioloških metoda u njihovoj dijagnostici;
b)Potencijalno-kancerogeni učinak pojedinih vrsta mikotoksina.
Cilj modula je dodatno upoznati studenta o neophodnosti kontinuiranog
nadzora kvaliteta namirnica u odnosu na njihovu moguću kontaminaciju
gljivama i njihovim toksinima. Posebno će se istaći značaj kumulativnog
djelovanja mikotoksina na pojedine organe, odnosno njihovo potencijalno kancerogeno djelovanje.
92
MODUL 8. Primjena mikrobioloških dijagnostičkih tehnika u utvrđivanju etiologije virusnih infekcija
Upoznati studenta sa mogućnostima laboratorijskih dijagnostičkih metoda u dokazivanju virusnih infekcija, sa posebnim osvrtom na mikrobiološku dijagnostiku HPV I HIV-a, kao i respiratornih virusnih infekcija.
Cilj modula je upoznati studenta sa mogućnostima primjene navedenih
metoda u potvrđivanju etiološke dijagnoze virusnih oboljenja.
4. Metode učenja:
5. Metode procjene
znanja
Kroz nastavu iz izbornog predmeta “Mikrobiološke dijagnostičke tehnike”
student će ovladati slijedećim vještinama:
1. na osnovu kliničke slike i sumnje na određenu bolest odabrati odgovarajući klinički materijal za obradu adekvatnim mikrobiološkim
tehnikama;
2. usvojiti metode izolacije i identifikacije mikroorganizama;
3. ovladati serološko-imunološkim dijagnostičkim testovima i adekvatno interpretirati i primjeniti dobivene rezultate;
4. usvojiti značaj praćenja izvora infekcija, načina prenošenja i suzbijanja
zaraznih bolesti u regionu.
Nakon odslušane nastave iz izbornog predmeta “Mikrobiološke dijagnostičke tehnike” student će usvojiti slijedeće stavove:
1. naučiti i usvojiti značaj i neophodnost mikrobiološke laboratorijske
potvrde kod iskazane kliničke sumnje na određeno zarazno oboljenje,
2. o značaju praćenja antimikrobne rezistencije na pojedine antibiotike;
na osnovu dobivenih rezultata testiranja primjeniti adekvatnu terapiju,
3. o značaju mikotoksina u etiologiji određenih oboljenja (kancerogeni
efekat).
Nastava se izvodi u vidu:
– predavanja (15 sati)
– vježbe (10 sati)
– seminari (5 sati)
Seminari: seminarski radovi u dogovoru sa predmetnim nastavnikom i
asistentima, izvodit će se po metodologiji izrade projekata, a prezentirat
će se u formi javne prezentacije ostalim studentima,
Vježbe: izvodit će se interaktivno sa analizom problema iz svakodnevne
kliničke prakse.
Procjena znanja vršiti će se kontinuirano u toku semestra i kao završni
ispit. Elaboracija (kontinuirana provjera znanja) uključuje: znanja i vještine na praktičnim vježbama, znanja i aktivnosti iz interaktivne seminarske
nastave i parcijalne ispite.
Procjena znanja u toku semestra bodovat će se prema predviđenim standardima i nosit će 55% završne ocjene.
Praktične vježbe
U toku semestra bit će ocjenjene naučene vještine kroz tri kolokvija.
Maksimalan broj bodova po jednom kolokviju je 5 (ukupno 15). Minimalan broj bodova da bi se kolokvij smatrao položenim iznosi 3 (ukupno 9).
Studentu se priznaju svi položeni kolokviji. Nepoložene kolokvije student
polaže na završnom ispitu.
Seminari
U toku seminara student će biti ocjenjen, a na kraju semestra dat će se
zaključna ocjena (broj bodova od 0-10). Minimalan broj bodova da bi se
seminar smatrao položenim je 5,5.
93
Parcijalni ispiti
Parcijalni ispit je pismeni, MCQ test (pitanja sa višestrukim izborom) i esej.
Prvi parcijalni ispit obuhvata gradivo modula 1, 2, 3 i 4. Ukupan broj
bodova koje student može ostvariti je 30. Minimalan broj bodova da bi se
parcijalni ispit smatrao položenim je 16,5.
Drugi parcijalni ispit obuhavata gradivo modula 5, 6, 7 i 8. Ukupan broj
bodova koje student može ostvariti je 45. Minimalan broj bodova da bi se
ispit smatrao položenim je 24.
Završni ispit
Na završnom ispitu se polažu svi dijelovi gradiva koje student nije polagao i dijelovi gradiva koje nije uspješno položio u toku kontinuirane
provjere znanja.
Maksimalno
bodova
Minimalno bodova
(bodovi za prolaz)
Znanja i vještine na praktičnim
vježbama
15
9
Znanja i aktivnosti u interaktivnoj nastavi
10
5,5
Parcijalni ispit-test
30
16,5
Završni usmeni ili pismeni ispit
45
24
Ukupno:
100
55
Kriteriji ocjenjivanja
Nakon položenih svih dijelova ispita, studentu se zaključuje konačna
ocjena kako slijedi:
6. Literatura
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50-54
55-64
65-74
75-84
85-94
95-100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz iz prethodnih
kriterija ocjenjivanja (vježbe, seminari, parcijalni ispit, završni ispit), pristupa polaganju nepoloženog, u popravnom ispitnom roku.
Obavezna literatura:
1. Bešlagić E. i saradnici. Medicinska mikrobiologija. Medicinski fakultet
Sarajevo, 2010.
2. Bašić F., Bešlagić E. Mikrobiologija - morfološki aspekti sa dijagnostikom, Medicinski fakultet Sarajevo, 1998.
3. Zvizdić Š. Virusologija. Medicinski fakultet Sarajevo, 2009.
4. Bešlagić E., Zvizdić Š. Praktikum–Medicinska mikrobiologija sa parazitologijom. Medicinski fakultet Sarajevo, 2005.
94
Dopunska literatura:
1. Jawetz E., Melnick Joseph L., Adelberg Edward A. Medicinska mikrobiologija. 2007 by Appleton and Lange
2. Andreis I. i saradnici. Imunologija. Šesto izdanje. Medicinska naklada.
Zagreb. 2004.
7. Napomena
Termina konsultacija za studente je svaki dan od 12–14h uz prethodnu
najavu sekretarici Instituta ili na e- mail: [email protected]
95
PLAN PREDMETA:
MIKROBIOLOŠKE DIJAGNOSTIČKE TEHNIKE
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Sedmica 1.
Predavanja: Biozaštita i biosigurnost u mikrobiološkom laboratoriju
Vježbe: Laboratorijska oprema i biološki sigurni kabineti
1
1
Sedmica 2.
Predavanja: Bolničke infekcije
Seminar I: Uloga mikrobiološkog laboratorija u kontroli bolničkih
infekcija
1
1
Sedmica 3.
Predavanja: Laboratorijska dijagnostika bakterijskih infekcija
Vježbe: Uzorci za bakteriološku dijagnostiku, pregled bolesničkog
materijala
1
1
Sedmica 4.
Predavanja: Antimikrobna rezistencija
Vježbe: Metode testiranja osjetljivosti bakterija na antimikrobne
lijekove.
1
1
Sedmica 5.
Predavanja: Mycobacterium tuberculosis i ATL
Vježbe: Test proporcije po Cannetti-u
1
1
Sedmica 6.
Predavanja: Medicinski značaj različitih vrsta Staphylococcus spp.
Seminar II : MRSA
Kolokvij I
1
1
Sedmica 7.
Predavanja: Klasifikacija roda Streptococcus
Vježbe: Mikrobiološka dijagnostika streptokokoza
Parcijalni ispit 1
1
1
Sedmica 8.
Predavanje: Bruceloza i Q-groznica, zoonoze značajne za BiH
Vježbe: Primjena seroloških testova u dijagnostici zoonoza.
1
1
Sedmica 9.
Predavanja: Chlamydia
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika hlamidialnih infekcija.
1
1
Sedmica 10.
Predavanja: Listeria
Vježbe: Serološka dijagnostika listerioze.
1
1
Sedmica 11.
Predavanja : Medicinski značajni paraziti
Vježbe: Dijagnostičke metode u parazitologiji
Sedmica 12.
Predavanja: Mikotoksini
Seminar III: Aflatoksini-dijagnostika.
1
1
Sedmica 13.
Predavanja: Dijagnostičke metode u virusologiji
Vježbe: PCR-Lančana reakcija polimeraze.
1
1
Sedmica
Kolokvij II
1
1
96
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Sedmica 14.
Predavanja: Laboratorijska dijagnostika virusa influence
Vježbe: Embrionirana kokošija jaja.
1
1
Sedmica 15.
Predavanja: Virusi i reproduktivno zdravlje
Vježbe: Laboratorijska dijagnostika spolno-prenosivih bolesti uzrokovanih virusima
Kolokvij III
Parcijalni ispit 2
1
1
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
97
Code: BAM 047
Naslov predmeta: FIZIOLOGIJA SPORTA
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar: III
ECTS kredita: 2.5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Jasminko Huskić
Uslovi za pohađanje nastave: Odrađena nastava predmeta Fiziologija čovjeka 1 sa biofizikom
1. Cilj predmeta
Cilj predmeta Fiziologija sporta je da se student medicine upozna sa:
– osnovnim fiziološkim mehanizmima uključenim u procese usklađivanja funkcije organizma sa povećanim metaboličkim potrebama i
sa karakteristikama integriranog odgovora na fizičko opterećenje u
zavisnosti od njegove vrste, intenzitete i trajanja
– metodama funkcionalnog testiranja kardiorespiratornog sistema u
procjeni funkcionalnih sposobnosti organizma (fizičkog radnog kapaciteta)
– karakteristikama i specifičnostima odgovora organizma na fizičko
opterećenje u izmjenjenim uslovima vanjske sredine
– fiziološkim osnovama i vrstama treninga
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta Fiziologija sporta je da student medicine:
– nauči da odgovor organizma na fizičko opterećenje zavisi od njegovih funkcionalnih sposobnosti, uslova u njegovoj unutrašnjoj i
vanjskoj sredini te od vrste, intenziteta i trajanja fizičke aktivnosti,
vježbanja i/ili sporta
– shvati značaj izbora vrste, intenziteta i trajanja fizičke aktivnosti za
fizičko i psihičko zdravlje čovjeka
– da upozna i moguće neželjene efekte kod neadekvatne i nepravilno
dozirane fizičke aktivnosti
3. Ishodi učenja
Student će usvojiti znanja iz slijedećih oblasti:
Modul 1. UVOD U FIZIOLOGIJU SPORTA
Cilj: Upoznati studente sa:
– sadržajem i programom predmeta
– vrstama fizičke aktivnosti, tipovima vježbanja,
– značajem izbora vrste, intenziteta i trajanja fizičke aktivnosti za fizičko i psihičko zdravlje čovjeka, ali i mogućim neželjenim efektima kod
neadekvatne i nepravilno dozirane fizičke aktivnosti
Modul 2. SPECIFIČNE ULOGE RAZLIČITIH VRSTA MIŠIĆA I IZVORI
ENERGIJE ZA MIŠIĆNI RAD
Cilj: Upoznati studente sa:
– specifičnim ulogama različitih vrsta mišića i izvorima energije za mišićni rad u odgovoru organizma na fizičko opterećenje
– mehanizmima uspostavljanja ravnoteže u proizvodnji i potrošnji
energije
Modul 3. ODGOVOR RESPIRATORNOG I KARDIO–VASKULARNOG
SISTEMA
Cilj: Upoznati studente sa:
– osnovnim morfološko–funkcionalnim promjenama kardiovaskularnog i respiratornog sistema u ovisnosti od vrste, intenziteta i trajanja
fizičkog opterećenja i
98
– karakteristikama protoka krvi kroz neka posebna područja organizma
Modul 4. KARDIORESPIRATORNA KONTROLA
Cilj: Upoznati studenta sa:
– složenim mehanizmima usklađivanja funkcije respiratornog i kardiovaskularnog sistema u obezbjeđivanju adekvatnih uslova za provođenje fizičke aktivnosti
– mehanizmima odgovornim za promjene u organizmu na početku i
na kraju vježbanja i u periodu oporavka
– sa osnovama funkcionalnog testiranja kardiorespiratornog sistema i
osnovama analize i interpretacije dobivenih podataka.
Modul 5. NEURO–ENDOKRINI ODGOVOR
Cilj: Upoznati studente sa:
– značajem neuro–endokrine kontrole u održavanju ravnoteže u organizmu u uslovima fizičkog opterećenja
– osnovnim informacijama o zloupotrebi nedozvoljenih sredstava, dopingom u ostvarivanju boljih rezultata (vrste nedozvoljenih sredstava,
načini njihovog korištenja, štetni efekti i mogući načini otkrivanja),
Modul 6. FIZIČKA AKTIVNOST U PROMJENJENIM USLOVIMA VANJSKE SREDINE
Cilj: Upoznati studente sa osnovama fizioloških mehanizama adaptacije
organizma na fizičko opterećenje u uslovima:
– boravka na većim nadmorskim visinama
– povišene i snižene vanjske temperature
– pod vodom (ronjenje) i u zraku (letenje)
Modul 7. FIZIOLOŠKE OSNOVE, VRSTE I METODE TRENINGA
Cilj: Upoznati studente sa:
– osnovnim fiziološkim mehanizmima i njihovom ulogom u programiranoj fizičkoj aktivnosti (treningu) i
– odnosom između vrste i metoda treninga i morfološko–funkcionalnih promjena organizma (npr. „sportsko srce“).
– značajem pravilnog izbora vrste, intenziteta i trajanja treninga
– mogućim neželjenim efektima kod neadekvatne i nepravilno dozirane fizičke aktivnosti
U okviru praktičnih vježbi predmeta «Fiziologija sporta» student će ovladati slijedećim vještinama:
Vještine koje student mora usvojiti i znati praktično izvesti
1. Osnove analize i interpretacije odabranih testova i protokola fizičkog
opterećenja (ergometrija)
2. Osnove analize i interpretacije rezultata statičke i dinamičke spirometrije osoba različitog nivoa fizičke aktivnosti
3. Izračunavanje energetske potrošnje i sastavljanje optimalnog obroka
hrane u odnosu na različite nivoe energetske potrošnje
4. Antropometrijska mjerenja i analiza sastava tjelesne mase osoba sa
različitim nivoom i vrstom fizičke aktivnosti
99
Vještine koje student mora poznavati bez praktičnog izvođenja:
1. Funkcionalno testiranje kardiorespiratornog sistema pri akutnom fizičkom opterećenju
2. Osnove analize i interpretacije spiroergometrijskog testa osoba sa
različitim nivoom i vrstom fizičke aktivnosti
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Na kraju nastave iz predmeta FIZIOLOGIJA SPORTA student će usvojiti
slijedeće stavove:
– da redovna i pravilno dozirana fizička aktivnost, vježbanje i sport
značajno poboljšavaju fizičko i psihičko zdravlje,
– da fizička aktivnost koja obimom, vrstom i trajanjem nije prilagođena
funkcionalnim mogućnostima organizma može imati neželjene posljedice po zdravlje
Nastava se izvodi kroz:
– predavanja, 12 sati
– seminare, 6 sati
– praktične vježbe, 12 sati
Metode procjene znanja su pismene i usmene:
– test po tipu višestrukog izbora (MCQ test)
– kratka esej pitanja (pitanja po principu tvrdnje sa mogućnošću izbora
tačno–netačno i/ili povezivanje i dopunjavanje)
– procjena praktičnih znanja i vještina
– usmeno
Studenti su dužni da redovno prisustvuju svim oblicima nastave i
OBAVEZNO pristupe provjerama znanja tokom semestra.
Provjera znanja se odvija kontinuirano tokom nastave i na završnom ispitu.
KONTINUIRANA PROVJERA ZNANJA
Praktične vježbe:
Provjera se vrši na svakoj vježbi usmeno i/ili pismeno (liste provjere,
zadaci, analiza, interpretacija). Student treba prije vježbi pripremiti teoretski dio gradiva koji se odnosi na vježbe. Provjerama na praktičnim
vježbama student može dobiti ukupno maksimalno 48 bodova (6 puta
po 8 bodova). Da bi položio ovaj dio ispita student mora imati minimalno
26 boda.
Seminari
Na seminarima se ocjenjuje znanje i aktivnost studenta i student kroz
ovaj oblik provjere može dobiti maksimalno 6 bodova (3 puta po 2
boda).
Parcijalni ispit
Parcijalni ispit se provodi u 14. nedjelji. Na parcijalnom ispitu student
polaže gradivo iz Modula 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7. Ispit je pismeni Test (26 MCQ
pitanja, svaki tačan odgovor 1 bod) i 10 esej pitanja (svako pitanje maksimalno 2 boda). Student na parcijalnom ispitu može osvojiti maksimalno
46 bodova, a minimalno 25.
100
5. Metode procjene
znanja
6. Literatura
ZAVRŠNI ISPIT
Student koji je tokom nastave ostvario minimalni broj bodova za prolaznu ocjenu ne polaže završni ispit.
Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova na završnom ispitu prvo
polaže praktični dio iz oblasti koju nije položio po istom principu kao i
tokom nastave. Nakon toga student polaže pismeni dio ispita po istom
principu kao i na parcijalnom ispitu.
Ukupni zbir bodova koje student ostvari tokom svih uspješno završenih
provjera znanja prevodi se u ocjenu po standardnoj skali.
Popravni ispit
Popravni ispit se provodi po istom principu kao i završni ispit. Student
polaže samo dio gradiva koji nije položio tokom nastave i na završnom
ispitu. Ocjenjuje se na isti način i ukupni zbir bodova koji student ostvari
nakon svih uspješno završenih provjera znanja se prevodi u ocjenu po
istoj skali.
Ocjena
5 (FX)
Broj bodova
ispod 50
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
50-54
55-64
65-74
75-84
85-94
95-100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije i
potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Standardna skala ocjenjivanja studenata na Univerzitetu u Sarajevu.
Obavezna:
1. Autorizirani nastavni materijali: Fiziologija fizičke aktivnosti, vježbanja
i sporta, Katedra za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu
2. E. Nakaš-Ićindić i saradnici Praktikum “Laboratorijski vodič iz fiziologije čovjeka” Medicinski fakultet, Sarajevo 2006.
3. de Vries H.A., Housh TJ.: Physiology of exercise, WCB Brown and
Benchmark, 1999.
Proširena:
1. McArdleW. D. , Katch F. I et al. “Exercise Physiology- energy, nutrition
and human performance” Lippincott Williams & Wilkins, 2001
7. Napomena
Dopunska:
1. Tipton C.M.: Exercise physilogy, Oxford University Press, 2003.
Minimalni broj studenata za provođenje Kursa je 10, a maksimalni 30.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12–14 sati uz predhodnu
najavu kod sekretarice Instituta ili na e–mail: [email protected]
101
PLAN PREDMETA: FIZIOLOGIJA SPORTA
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Sedmica 1.
Predavanje:
Uvod u fiziologiju vježbanja i sporta. Cilj, sadržaj i zadaci predmeta.
Vrste fizičke aktivnosti, tipovi vježbanja. Korisni i nepoželjni efekti
fizičke aktivnosti, vježbanja i sporta u odnosu na vrstu, intenzitet
i trajanje
Sedmica 2.
Seminar:
Specifične uloge različitih vrsta mišića i izvori energije za mišićni
rad. Kontrola uspostavljanja ravnoteže u proizvodnji i potrošnji
energije pri različitim vrstama i intenzitetima fizičke aktivnosti
Broj
sati
2
2
Sedmica 3.
Praktične vježbe
Sastav ljudskog tijela u odnosu na nivo fizičke aktivnosti (antropometrijska mjerenja, BMI, odnos struk-bokovi)
Sedmica 4.
Seminar:
Odgovor kardio-respiratornog sistema pri fizičkom opterećenju
različite vrste i intenziteta Kardiorespiratorna kontrola; promjene
na početku i na kraju vježbanja i u oporavku. Osnove funkcionalnog testiranja kardio-respiratornog sistemai
Sedmica 5.
Praktične vježbe
Sastavljanje dnevnog obroka hrane u skladu sa potrebama u odnosu na vrstu i nivo fizičke aktivnosti
2
Sedmica 6.
Seminar:
Karakteristike protoka krvi kroz neka posebna područja (mišići,
srce, mozak) pri fizičkom opterećenju
2
Sedmica 7.
Praktične vježbe:
Metode funkcionalnog testiranja kardiovaskularnog sistema i njihova primjena u procjeni funkcionalnog stanja organizma
2
Sedmica 8.
Predavanje:
Neuro-endokrini odgovor na fizičko opterećenje. Doping.
Nedozvoljena sredstva u vježbanju i sportu
2
Sedmica 9.
Praktične vježbe:
Ergometrija –metode provođenja i osnove nalize i interpretacije
rezultata
2
Sedmica 10.
Predavanje:
Fiziološki mehanizmi adaptacije organizma u uslovima pod vodom (ronjenje) i u zraku (letenje)
2
2
2
102
Sedmica
Sadržaj predavanja, seminara i vježbi
Broj
sati
Sedmica 11.
Praktične vježbe:
Metode funkcionalnog testiranja respiratornog sistema, statička i
dinamička spirometrija
2
Sedmica 12.
Predavanje:
Odgovor organizma na fizičko opterećenje u promjenjenim uslovima vanjske sredine: povišena i snižena temperatura; velika nadmorska visinama
2
Predavanje:
Fiziološke osnove, vrste i metode treninga. Morfološko-funkcionalne promjene organizma kao posljedica programirane fizičke
aktivnosti ovisno od njene vrste, trajanja i intenziteta („sportsko
srce“,)
2
Sedmica 14.
Parcijalni ispit
2
Sedmica 15.
Praktične vježbe:
Spiroergometrija, osnove analize i interpretacije rezultata spiroergometrijskog testiranja
2
Sedmica 13.
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT
Sedmica 17-20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
103
Code: BAM 048
Naslov predmeta: UNATOČ SVEMU SMO ALKALNI
Nivo: dodiplomski
Godina: II
Semestar: IV
ECTS kredita: 2,5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno sati: 30
Odgovorni nastavnik: Doc. Dr Radivoj Jadrić
Uslovi pohađanja nastave: Odrađena nastava predmeta Medicinska hemija sa medicinskom
biohemijom 1
1. Cilj predmeta
Cilj predmeta je da studenti usavrše znanje o homeostatskom mehanizmu održavanja jona hidrogena u ekstracelularnoj tečnosti, te mehanizmima poremećaja homeostaze i njihovoj regulaciji
2. Svrha predmeta
Primjenom početnog znanja iz medicinske biohemije, studenti usvajaju
nova znanja, a obrazlaganjem funkcioniranja mehanizama održavanja,
poremećaja i regulacije acidobazne ravnoteže kod čovjeka, student povezuje znanje iz medicinske biohemije sa kliničkom praksom.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu predmeta “Unatoč svemu smo - alkalni” student će usvojiti
slijedeća znanja:
– Uočiti da se u tijelu koncentracija hidrogenovih jona održava u okviru
uskog raspona
– Usvojiti osnovnu acidobaznu terminologiju, i uočiti povezanost acidobaznih parametara
– Analizirati puferske sisteme (anorganske i organske) i usvojiti njihovo
djelovanje u fiziološkim prilikama
– Upoznati promjene koje se javljaju pri različitim poremećajima acidobazne ravnoteže
– Razmotriti ulogu pojedinih organskih sistema u regulaciji acido-bazne ravnoteže (pluća, bubrezi, jetra)
– Upoznati se sa poremećajima i regulacijama acido-baznog statusa u
pojedinim patološkim stanjima (uremija, dijabetes mellitus, itd.)
Kroz nastavu predmeta “Unatoč svemu smo - alkalni” student će savladati
slijedeće vještine:
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini):
– Mjerenje pH korištenjem instrumenata (pH-metar), test trakom ili
kolorimetrijski
– Ispitivanje puferskih sistema in vitro i određivanje puferskog kapaciteta
– Preračunavanje pH na osnovu poznatih parametara (conc. HCO3-, pK,
pCO2)
– Promjene koje nastaju usljed titracije krvi i pojedinih komponenti krvi
sa CO2
– Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
– Mjerenje parametara procjene pH krvi u pacijenata
– Definiranje normalnog acido-baznog statusa
– Razlikovanje primarne promjene acido-baznog statusa od sekundarnih promjena
4. Metode učenja
Nastava se odvija u obliku (za sve studente):
Seminara (22 sata)
Praktične vježbe (8 sati)
Prikaz slučaja – problem orjentirano učenje
104
5. Metode procjene
znanja
MCQ test sa 30 pitanja (odgovor na svako pitanje nosi po 1 bod)
Na vježbama se vrši provjera pripremljenosti studenata za vježbe i savladane vještine
Polaganje praktičnoga dijela (OSCE stanice)
Završna ocjena dobija se sabiranjem ocjena iz praktičnog i teoretskog
dijela (testa), a u indeks se upisuju ocjene kako slijedi:
Ocjena
5 (FX)
5 (F)
6 (E)
7 (D)
8 (C)
9 (B)
10 (A)
6. Literatura
7. Napomena
Broj bodova
ispod 50
50–54
55–64
65–74
75–84
85–94
95–100
Opis ocjene
Ne zadovoljava minimalne kriterije
i potrebno je znatno više rada
Ne zadovoljava minimalne kriterije
Zadovoljava minimalne kriterije
Općenito dobar
Prosječan uspjeh
Iznad prosjeka
Izuzetan uspjeh
Obavezna:
1. N.V. Bhagavan: Medical Biochemistry, Harcourt/Academic Press,
2002
Dopunska:
1. E. Topić, D. Primorac i S. Janković: Medicinskobiokemijska dijagnostika u kliničkoj praksi, Medicinska naklada Zagreb, 2004.
2. Joan F. Zilva, P.R. Pannall I P.D. Mayne: Klinička kemija u dijagnostici I
terapiji, Školska knjiga Zagreb, 1992.
Kabinet: Institut za fiziologiju i biohemiju, soba 26 i 27
Konsultacije: Svakoga radnog dana od 12-–14 sati ili na e-mail
[email protected]
105
PLAN PREDMETA:
UNATOČ SVEMU SMO – ALKALNI
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj
sati
Sedmica 1.
Seminar: Porijeklo života: teorija evolucije i kreacionizam; homeostaze
2
Sedmica 2.
Seminar: karboanhidraza – enzim broj 1
Vježba: dokazivanje aktivnosti karboanhidraze
1
1
Sedmica 3.
Seminar: puferski sistemi krvi; hidrogenkarbonatni pufer
2
Sedmica 4.
Seminar: efekti koncentracija CO2, HCO3- i H2CO3 na pH kvi
2
Sedmica 5.
Vježba: Titracija puferskih sistema in vitro (organski i anorganski)
2
Sedmica 6.
Seminar: Puferski sistemi krvi – organski puferi: protein kao puferi
2
Sedmica 7.
Seminar: Puferski sistemi krvi – organski puferi: hemoglobin kao
pufer
2
Sedmica 8.
Seminar: Pluća u regulaciji ABS
2
Sedmica 9.
Seminar: Eliminacija amonijaka kod različitih kičmenjaka; Bubrezi
u regulaciji ABS
Vježba: pH urina – određivanje korištenjem indikatorskih trakica
1
Sedmica 10.
Seminar: Jetra u regulaciji ABS
2
Sedmica 11.
Vježba: Mjerenje pH vrijednosti u tečnostima
(kolorimetrijski, pH-metrija)
2
Sedmica 12.
Seminar: parametri praćenja ABS
2
Sedmica 13.
Seminar: Kompenzacija acidobaznog poremećaja
2
Sedmica 14.
Seminar: Upoznavanje sa bolesnikom koji ima poremećaj ABS
– prikaz slučaja
2
Sedmica 15.
Vježba: Demonstriranje određivanja ABS u kliničkim uvjetima
2
Sedmica 16.
Završni ispit
Sedmica 17- 20.
Dopunska nastava i popravni ispitni rok
1
Download

REFORMIRANI CURRICULUM STUDIJA DRUGE GODINE