RIČ UREDNIKA
Pomoć je uvik potribna
Bunjevačka matica je zajedno sa svojim članovima dala
svoj humani doprinos za pomoć ugroženom stanovništvu u
velikim poplavama koje su zadesile pojedine dilove Srbije.
Solidarnost je uvik potriba za one koji su u nevolji i koji su nažalost u
kratkom vrimenu izgubili sve što su stvarali cio život. Zafaljivamo svim članovima Bunjevačke matice koji su se odazvali i koji su pomogli kroz finansijsku pomoć ko i pomoć u robi.
U OVOM BROJU:
RIČ BUNJEVAČKE MATICE
dvomisečnik za nauku,
kulturu i stvaralaštvo
Godina: IX
Broj: 91-92
Maj-Juni 2014.
Tiraž: 600
VISTI IZ MATICE
str. 3
ŽIVOT I DILO JOSIPA PANČIĆA str. 4
ZNAMENITI BUNJEVCI
str. 4
Izdavač:
Bunjevačka matica
Glavni i odgovorni urednik:
Tamara Babić
Korektor:
Mijo Mandić
KRATKA ISTORIJA BUNJEVACA str. 6
BUNJEVCI I HRVATI U SRBIJI
str. 7
MALI LIKOVNI STVARAOCI
str. 9
Priprema za štampu:
Joso Poljaković
Fotograf:
Marija Horvat
Redakcija:
Mijo Mandić
Ivan Sedlak
Ana Popov
Joso Poljaković
Ružica Parčetić
Kata Kuntić
Stipan Šarčević
Adresa
Subotica, Korzo 8
Telefon: 024/557-213
E-mail:
[email protected]
[email protected]
web: www.bunjevacka-matica.org
MLADA BUNJEVAČKA LIPA RIČ str. 10-11
BURLESKA MLADE UMETNICE
str. 12-13
RASTANAK SA STARIM SALAŠOM str. 14-15
BUNJEVCI NA FAKULTETU
str. 16
PISNIK GEZA BABIJANOVIĆ
str. 18
Štampa:
“Čikoš štampa”, Subotica
2
Maj - Juni 2014.
Visti iz Matice
Dana 09. 05. 2014. godine
Na poziv Gradskog odbora SUBNOR-a Subotica, povodom obilužavanja
Dana pobede nad fašizmom na manifestaciji su bili isprid Matice podpridsidnik Marko Marjanušić i
sekretar Geza Babijanović, koji je i
učestvovo u programu.
Dana 10. 05. 2014. godine
U Bunjevačkoj matici je održana
VII Smotra dice stvaralaca koja su
učestvovala u realizaciji projekta „Bunjevačka lipa rič“. Najboljima su podiljene vridne robne nagrade, a ostalim
učesnicima ko i učiteljima zafalnice.
Nagrađeni su pročitali svoje radove i
priredili zanimljiv program za sve prisutne.
Dana 11. 05. 2014. godine
Matica srpska je u novosadskom
Srpskom narodnom pozorištu, priredila svečanu akademiju u povod 150
godina od priseljenja Matice iz Pešte u
Novi Sad.
Na akademiji su isprid Bunjevačke
matice bili prisutni pridsidnik Ivan Sedlak i podpridsidnik Marko Marjanušić.
Dana 13. 05. 2014. godine
Na otvaranju samostalne izložbe
Ivana Šarčevića i Snežane Kujundžić,
koja je održana na Otvorenom univerzitetu, bili su prisutni pridsidnik Ivan
Sedlak, podpridsidnik Tamara Babić i
članovi Glavnog odbora Mijo Mandić
i Zvonko Stantić.
Dana 17. 05. 2014. godine
Povodom „Noći muzeja“ KUD
„Bunjevka“ iz Subotice je priredila izložbu slika „Ekspresija“ slikara Ivana
Kuntića i Pete Arpada. Na otvaranju
izložbe je isprid Matice bio član Glavnog odbora Ivan Skenderović.
Dana 17. 05. 2014. godine
U okviru projekta „Bunjevačka lipa
rič“ u Bunjevačkoj matici održana je
Maj - Juni 2014.
likovna radionica
za dicu koja uče
fakultativni predmet bunjevački
govor sa elementima nacionalne
kulture. Radionicu je vodila
Nora
Evetović
akademski slikar i
profesor likovnog
vaspitanja.
Dana 19. 05.
2014. godine
Na sastanku Zvonko Stantić, član GO Bunjevačke matice na
Glavnog odbora
istorijskoj tribini posvićenoj Josipu Pančiću
formiran je Organizacioni odbor koji će za sledeću go- po rođenju Bunjevca, dr. Josipa Pandinu pridložiti Glavnom odboru i čića. Priređena je i izložba fotografija
Skupštini Matice program obilužava- iz života i rada našeg akademika.
nja 200 godina od rođenja našeg roDana 10. 06. 2014. godine
doljuba i priporoditelja biskupa Ivana
Antunovića i 20 godina od obnove
U Bunjevačkoj matici je profesor
rada Bunjevačke matice.
dr Saša Marković pridstavio isprid Pedagoškog fakulteta iz Sombora, izDana 22. 05. 2014. godine
borni predmet Etno-kulturna istorija
Održana je u Bunjevačkoj matici Bunjevaca. O značaju ove odluke za
druga likovna radionic za dicu u naš narod divanili su pridsidnik Bunjeokviru projekta „Bunjevačka lipa rič“. vačke matice Ivan Sedlak, pridsidnik
Radionicu je vodila profesorica i aka- Privremenog organa upravljanja bunjevačkog nacionalnog savita mr Sudemski slikar Nora Evetović.
zana Kujundžić Ostojić i pridsdnica
aktiva učitelja Mirjana Savanov.
Dana 27. 05. 2014. godine
U okviru manifestacije „Večeri utorkom“ otvorena je izložba slika novosadske akademske slikarke Sonje Boruš pod
nazivom „Burleska - teatralni ljudi“. Izložbu je otvorio Mile Tasić, dok je
Aljoša Boruš za ovu priliku komponovo
pismu o Bunjevačkoj matici. U čast izložbe napravljen je i prigodan katalog.
Umetnica je na kraju program poklonila
svoju sliku pod nazivom „Herlakin“ galeriji Matice.
Dana 03. 06. 2014. godine
U okviru „Večeri utorkom“ u Bunjevačkoj matici Zvonko Stantić član
Glavnog odbora, održo je istorisku tribinu posvećenu 200. godini od rođenja velikana srpske nauke, akademika,
Dana 17. 06. 2014. godine
U okviru „Večeri utorkom“ pridstavljena je druga knjiga pisama autora
Tomislava Kopunovića „Rastanak sa
starim salašom“ čiji je izdavač Bunjevačka matica. Štampanje knjige sufinanansirali su Grad Subotica i
Republika Srbija.
Dana 27. 06. 2014. godine
Održana je i treća likovna radionica
za dicu u Zoološkom vrtu na Paliću.
Tema je bila životinjski svit. Radionicu je vodila Nora Evetović, kojoj je
pomogla podpridsidnica Matice Tamara Babić.
Ivan Sedlak
3
OBILUŽAVANJE 200 OD ROĐENJA JOSIPA PANČIĆA
Život i dilo Josipa Pančića
Obilužavanje 200 godina od rođenja lekara, akademika a prije svega
Bunjevca prof. dr Josipa Pančića, Bunjevačka matica je 3. juna 2014. god.
upriličila istorijskom tribinom na ovu
temu a čiji je izlagač bio Zvonko Stantić, pridsidnik istorijskog odbora Bunjevačke matice. Kroz ovu istorijsku
tribinu prikazana je njegova biografija
ko i cilokupan i plodonosan rad koji je
ostavio iza sebe. U kulturnom dilu programa se pridstavio pivački duet Tamara Babić i Stela Bukvić sa
pismama.
Josip Pančić ( 1814-1888)
Pančićevi preci su, prema pridanju,
poreklom iz Hercegovine. Ne zna se
kada su se doselili u Ugrine, selo na
padinama Velebita, u sastavu opštine
Bribir di su krajom XVIII veka živela
tri brata Grgur, Mate i Pavel. Josip,
četvrto dete Pavela. Rodio 5. aprila
1814.g. osnovnu škulu je završio u Gospiću a njegovo dalje škulovanje je
priuzo stric Grgur, župnik u Gospiću,
koji ga je odvo i upiso u gimnaziju na
Rijeci. U tad šestorazrednoj gimnaziji
u kojoj se nastava izvodila na latinskom jeziku, Josip je, osim solidnog
znanja iz svi predmeta, steko i sposob-
4
nost da se potpuno služi latinskim i nemačkim jezikom a sam je naučio francuski, engleski, talijanski i malo
španskog. Nakon završetka gimnazije,
upiso se na visoku školu REGIA ACADEMICA SCIENTIARUM (1830) u
Zagrebu, na Filozofski fakultet. Međutim, s obzirom da su prirodne nauke,
za koje je Pančić imo posebnu sklonost, bile slabo zastupljene na tom fakultetu, upisuje se na Medicinski
fakultet u Pešti na kome se u to vrime
održavala i nastava iz prirodni nauka.
Stric Grgur mu pruža podršku u vidu
pomoći od 15 forinti misečno. Pored
ostali predmeta, Pančić je pratio pridavanja iz botanike tad poznatog botaničara Sadlera. Studije je okončo
doktorskom disertacijom iz botanike
pod naslovom Taxilogia botanica koju
je posvitio stricu Grguru. Za doktora
medicine je promovisan 7. septembra
1843. g. Prva Pančićeva služba nije
bila državna. Zaposlio se u Rukbergu
(Banat) ko domaći učitelj i lekar sa
platom od 400 forinti godišnje i besplatnim stanom. Posli Rukberga se
vraća u rodni kraj i nakon kratkog perioda, opet uz stričevu pomoć, odlazi
u Beč. U toku godine dana u Prirodnjačkom muzeju je
proučio i odredio do
tad prikupljene biljke
i istovrimeno slušo
pridavanja čuvenog
botaničara Endlera.
Za vrime boravka u
Beču došo je u dodir
sa Miklošičem i
Vukom. Po Vukovom
savitu odlazi u Srbiju
i u drugoj polovini
maja 1846. g., za
vlade kneza Aleksandra Karađorđevića,
stiže u Beograd. Prvo
postavljenje, ko kontraktualni lekar i fizikus
Jagodinskog
okruga, dobio je u februaru 1847. g. Iste
godine je tražio otpust
iz austrougarskog i
zatražio srpsko držav-
ljanstvo, a krajom godine (12. XI)
dobio je primeštaj u Kragujevac di je
postavljen za privremenog okružnog
fizikusa. U toku boravka u Jagodini,
Pančić je posećivo i Ćupriju u kojoj je
upozno Ljudmilu, ćerku barona Kordona, isprosio je i u januaru 1849. g.
se vinčo u pravoslavnoj crkvi u Ćupriji. Četiri godine kasnije Pančić je
postavljen za profesora prirodni nauka
u Liceju, prvo pod ugovorom, a kad je
dobio srpsko državljanstvo (1854),
Josip Pančić je postavljen za redovnog
profesora u Liceju. U Liceju, a kasnije
u Velikoj školi, Pančić je radio do
kraja života. Radom, ličnošću, načinom života delovao je vaspitno na
mnoge generacije polaznika Liceja i
Velike škole. U naučnom svitu Pančić
se proslavio otkrivanjem endemske
vrste omorike na planini Tari 1875.
god. u selu Zaovinama. Naučni naziv
ove omorike je “Piecea omorika Pancic”. Umro je 25. februara 1888. godine a po njegoj želji tek 1951. su
njegovi posmrtni ostaci prinešeni u
mauzolej na vrhu Kopaonika, koji se
po njemu zove Pančićev vrh. Svojim
naučnim radom steko je najveća priznanja i svom narodu obezbedio visoko
misto med drugim kulturnim narodima. Time je Pančić vezo zauvik svoj
život za Srbiju.
R.B.M.
Maj - Juni 2014.
ZNAMENITI BUNJEVCI
Albe Vidaković - 100. godina od
rođenja i 50. godina od smrti
Albe Vidaković rodio se 1. oktobra
1914. godine u Subotici od baće Ivana
i nane Jelene, rođene Tumbas.
Osnovnu i nižu gimnaziju završio
je u Subotici, a više razrede gimnazije
(od V do VIII razreda) i veliku maturu
završio je u Travniku u Bosni i Hercegovini u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji kod Isusovaca.
Uporedo sa gimnazijom pohađo je
i Muzičku škulu , di je učio violinu
kod prof. Josipa Hermanna.
Kao gimnazijalac upozno se i sprijateljio sa subotičkim sjemeništarcima.
Bogosloviju je završio u Zagrebu
(1932 - 37. god.), a mladu misu je
imao 10. oktobra iste godine.
Uz studije usavršavo se i na muzičkom polju kod vrsnih učitelja: Franje
Dugana, Filipa Hajdukovića i Matije
Ivšića, koji su mu otkrili lipotu crkvene muzike kako u jednostavnosti
gregorijanskog korala, tako i u uzvišenosti klasične polifonije.
Ljubav prema muziki odvela ga je
u Rim da studira na Papinom institutu
za crkvenu muziku i diplomirao je
1941. god. i postigo akademski nivo
magistrature.
Bio je dirigent hora u katedrali u
Zagrebu, profesor muzičke akademije
Maj - Juni 2014.
do 1948. a, od 1950. pridavao
na Bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu ko asistent, docent,
od 1962. ko vandredni profesor za crkvenu muziku, a pridavo je i crkvenu umetnost.
Radeći neumorno na istraživanju u muzičkoj paleologiji, završio je doktorsku
disertaciju, al nije stigo da je
odbrani.
Ono što je manje poznato u
njegovom stvaralačkom radu
je da je piso kompozicije sa
karakteristima bačke melodije
jel ga je naš melos svoga rodnog podneblja privlačio (“Cincokrt”, 1940.).
Komponovo je mnogo
moteta, ofertorija, himana, litanija pa sve do veliki formi
oratorija.
Najvridnija dila su mu
mise koji je napiso 7 i moteti. Od ostalih duhovnih kompozicija još možmo
spominit 14 kompozicija “Divnoj,
dakle”, “Pet duhovnih stihova”, “Mladomisnička”, “Te Deum” i dr.
Albe Vidaković je bio svećenik i
kompozitor koji je bio poštovo Divicu
Mariju, zbog tog je veoma mnogo piso
marijanske kompozicije: “Zdravo
Majko Djevice”, “Zdravo Djevo”, i
druge u njegovim zbirkama “Devet
marijanskih stihova”, “Gospi u čast”.
Komponovo je za orgulje, za orkestar, zatim za kamernu muziku i obrađivao je popjevke iz “Cithare
Octochorde”, koje je objavio za potribe župe.
Njegova Fantazija i fuga u f-molu
(1945.) za orgulje spade u vrhunski
domet orguljarski kompozicija.
Podjednako je plodan i na području
svitovne muzike, nije komponovo
opera, balete i simfonije.
Na osnovu opsega i kvaliteta, te
po raznolikosti svoga stvaralačkog
opusa Albe Vidaković pridstavlja zanačajnu kompozitorku ličnost svoga
vrimena, a na području crkvene muzike on je nesumljivo najveći kompozitor i stvaraoc novijeg vrimena na
ovim prostorima.
Umro je 18. aprila 1964. god. u Zagrebu, a saranjen je 21. aprila 1964.
god. u Subotici u Bajskom groblju.
Tamara Babić
5
ODBOR ZA ISTORIJU - Publikacija „Bunjevci“ iz 1991. - VIII dio
Podaci o poreklu u imenu Bunjevaca
U naučnom Zborniku „Matice srpske“ (Serija društveni nauka 1. Novi
Sad, 1950.) nalazi se napis „Bunjevci
i njihovo ime“. Dokaz da je naziv Bunjevac-ci, nasto od naziva „buniovci“,
jel su Bunjevci podigli - ni manje ni
više - neg sedam buna. Ovo se navodi
iz razloga, što su naziv „BUNIOVCI“
i drugi pisci izneli, al ipak postanak
istog nisu nalazili u buntovnosti.
Do sad su poznate tri ličnosti koje
tvrde, da je naziv Bunjevac grčkog porekla.
Đorđe Brkić 1839. godine u svom
opisu nošnje i običaja kod Bunjevaca
oko Budima (u pet sela peštanske i stonobeogradske županije: Erdu, Perkatu,
Balintu, Čepelu i Tukulji) kazo, da nji
zovu imenom „RAC“. Po pridanju
koje se kod nji održalo, veli on, naselili
su se oni u pomenuta mista iz okoline
varoši Bunje (Bunye) koja je bila na
granici Bosne i Srbije. Otud im naziv
Bunjevac (Bunyevacz) il Bunjanin
(Bunyei).
U brošuri „Subotica“ Đorđa Popovića Munjatovića na str. 3 stoji “... pridanje, pa čak i stari zapisi dovode
(bačke Bunjevce) u vezu sa dalmatinskim Bunjevcima. Ime je to grčkog
6
porekla,
znači
Humnjaka, kako
se i danas nazivaju Hercegovci,
stanovnici nekadašnje državnice
Huma, Zaljumlja
(Zahlmlja).
Đorđe Popović
Munjatović smatra da su grad
Buna i Hum u
oblasti današnje
Hercegovine
ustvari isti grad sa
dva imena, jedno
grčko, jedno srpsko. Narod koji
Tlocrt, prisek i izgled ”bunje” - ova koliba od
potiče iz grada sa
kamena
ima najstarije uzore u neolitnom dobu
dva imena, jedno
grčko, jedno srpsko. Narod koji potiče bunios) znači brđanin, za vrime Biiz grada il pridela Bune dobio je po zanta Grci su nazvali Humljane „bunjemu naziv Bunjevac (od Bune sa nioni“ brđani: ovaj naziv se službeno
grčim nastavkom –evs), što znači na zadržo i osto na narodu sa slavenskim
srpskohrvatskom Humnjak, Humlja- nastavkom – vac. U govoru bački Bunin. Ime Bunjevac je veli, postojalo još njevaca nalaze se mnoge riči grčkog
za vrime Rimljana u obliku „BULI- porekla, napisaćemo ih latinicom
onako kako se izgovaraju: Dromos =
NJI“.
Treći po redu je biskup Lajčo Bu- drum, perkijom = prćija, sarksma =
danović koji je koristio pseudonim sarma. Što ne znači da su Bunjevci gr„Veco Labudo- čkog porekla, već da su bili u dodiru
vić“. U kalendaru sa Grcima tj. stanovali u njihovoj bli„Subotička Da- zini, a u odriđenim periodima istorije
nica“ za godinu bili pod njihovom vlašću. Isto kako
1938. pod naslo- smo se imenom „Bunjevac“, bunos
vom: “Sa putova- znači brdo, bunios = brđanin, gorski,
nja po hrvatskom bunemo = stoku napasati, pastirovati.
Gorskom
Ko- Otud dolazi koren riči bun, a dalje se
taru“, nalazi se izvodi po nastavku – vac, ko Francinatpis u kojem se skus, Fran, pa Franjevac, tako Bunos,
sledeći dio odnosi Bun dalje Bunjevac, i to znači pastiri
na grčki naziv iz brda, brđani, gorani, pastiri. Osim
Hum, Zahumlje i bački Bunjavaca i sad stanuju svi Bunarod iz iste zem- njevci po gorama i pastiri su, tako
lje: “Kad je grčki grčki naziv osto na cilom narodu po
car Konstantin njihovom glavno zanimanju: pastiroPorfirogenet piso vanju“.
Brdo Hum leži na pet km od Moistoriju ovi zemalja, nazvo je stara, oko njega izvire Buna, Babuna
„HUM“ ko brdo otud dolaze nazivi Bunica, Bunići ko
„BOUNOS“ (iz- Gorani Brđani. Ovi tragovi vode nas u
govaraju Bunos), Hercegovinu i do Bune reke i Blagaja.
dipl. inž. arh. Mijo Mandić
pridev od ove riči
(nastaviće se)
„bounios“ (čitaj:
Maj - Juni 2014.
ODBRANIT POSTOJANJE BUNJEVAČKOG JEZIKA- II dio
Bunjevački jezik u znanstvenom
kontekstu ko moguća empirijska
činjenica, po Hrvatima ne postoji?
Da je jezik postojo na kom su pisani molitvenici, kalendari, novine
škulski udžbenici, zbirke, brošure,
knjige u duhu franjevačke tradicije naročito u periodu od 1750. godine pa do
1925. godine dokaz je i molitvenik za
kršćansko-katolički puk „NOVI
VINAC ANĐEOSKI MOLITVA I PISAMA“ kojeg je sastavio dr Jakov
Wildingek, savitnik nadbiskupskog
duhovnog stola, koji je ujedno i bio
santovački župnik.
Ovaj molitvenik je izdat od strane
društva sv. Stipana u Budimpešti 1925.
godine dr Viktor Horvat, m. p. je u Kaloči 8. aprila 1924. godine potpiso: „da
nema zaprike, neka se štampa“.
Pravopis je ujednačen, nema krnjeg
infinitiva, zadržano je slovo „h“ (duh,
kruh, grih, htio, suhom, hrani, hodiče
i sl.). Za „đ“ se koristi „dj“, za „pre“
se koristi „prije“. Nije nategnuta ikavica npr. „Duše sveti, što si me krštenjem posvetio i na pravu viru pozvao“.
Pravopis ovog molitvenika je skoro
Maj - Juni 2014.
isti sa knjižicom „ZBIRKA MUDRIH
I POUČNIH IZREKAH na korist bunjevačkog puka“ koju je izdo Ambrozije Šarčević. Sličnim pravopisom i
standardom je štampan: PRIRODOPIS, PRIRODOSLOVLJE I SLOVNICA za bunjevačku i šokačku dicu
1890. godine, ZEMLJOPIS, POVISTNICA I USTAVOSLOVLJE za bunjevačku i šokačku dicu 1880. godine,
POZIV NA PREDPLATU 1880. godine, molitvenik NEBESKO JANJŠCE 1885. godine , brošura
PEDESETOGODIŠNJICA SUBOTIČKE PUČKE KASINE 1928. godine,
a autor ovi dila je Mijo Mandić.
Mijo Mandić u Baji 15. sičnja
1884. godine pokreće zabavni i poučni
misečnik „NEVEN“. Glavni cilj, svrha
„Nevena“ jest je jel je pisan pravim
pučkim jezikom – bunjevačko ilirskim
narečjem- u kršćanskom duhu zabavno
poučavati puk bunjevački i šokački.
Ovo je ikavica bez krnjeg infinitiva
s sačuvanim slovom „h“ znači on je
smatro da je to bio u to doba i govor
puka bunjevačkog, što je smatro i Ambrozije Šarčević i Pajo Kujudžić i biskup Ivan Antunović sa tom razlikom
što je Antunović koristio i boranićev
pravopis da bi se njegova dila mogla
čitat sa ekavicom i ijekavicom.Ulaskom Bunjevaca i Šokaca u zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca
sve manje se novine, kalendari, udžbenici pišu ovim jezikom ukidaju se bunjevačke škule i gimnazija di se ovaj
jezik koristio. Od 1925. godine se pop
Blaško Rajić okreće Zagrebu i kalendari, novine, molitvenici, knjige se počinju pisat hrvatskim književnim
jezikom.
Mesni govor Bunjevaca i Šokaca
ikavica se uprošćava pod uticajem vojvođanskih govora Srba, Bačvana di je
i danas prisutan krnji infinitiv, smanjena upotriba „h“ slova (amade, otimice, rđavo , teo i sl.)
(kraj)
Mijo Mandić, dipl. inž. arh.
7
PORIKLO BUNJEVAČKI PRIZIMENA
Dokaz o bunjevačkom poriklu
Prizimena su svidočanstvo nekadašnjeg svitonazora pouzdani spomenici
materijalne i duhovne kulture naroda
koji ih je sazdao i koju ih čuva ko odražaje neprikinuta pamćenja.
Kako su ograničena prostorno i imaju
svoju zavičajnost, prizimena su najpouzdanini putokazi za istraživanje porikla, ona
nam tačno svidoče o pravcima kretanja njihovi nositelja. U tušta naših prizimena su
sabijeni pučki-narodni običaji, legende i
mitovi. Zapisana građa o našim prizimenima jeste dio naše povisti, prošlosti, jel
prizimena u sebi nose davnašnje poruke,
naših didova, ona nam svidoče o našem ishodištu, kazuju da pripadamo ilirskom
rodu iz kojeg je proizišo i južno slavenski.
Prizimena su naši najdrevniji spomenici,
jel vikovima potvrđuju naš opstanak. Sa
tim prizimenima su živili i umirali naši
pradidovi, poput svetinje ih pridavali nama
u nasliđe da se njima dičimo. Ko dokaz
posebnosti našeg roda su prizimena kojih
nema kod Hrvata i Srba:
BILINOVIĆ – najranije se spominje
u Segedinu 1705. godine VITALIS
BILINOVIĆ i skoro u svim mistima bajskog trokuta.
BILOUŠEVIĆ – Baja 1728. –
JAKAB BILOUŠEVIĆ
BUDIMČEVIĆ – Baja 1732 . – STIPAN BUDIMČEVIĆ
CVITKOVIĆ – Segedin 1705. –
PAULUS CVITKOVIĆ
ČEPRKALOVIĆ – Gara 1748. –
8
MARTA ČEPRKALOVIĆ
DITELJANOVIĆ – Baja – 1718. –
STIPAN DITELJANOVIĆ
DIVICA – Miljkot – 1748. – EVA
DIVICA
EVETOVIĆ – Baja – 1717. – ANDRIJA EVETOVIĆ
GROMILOVIĆ – Kaćmar – 1737. MARTA GROMILOVIĆ
JARAMAZOVIĆ – Baja – 1837. –
STEPHANOS JARAMAZOVIĆ
SUKNOVIĆ – Segedin – 1682. –
MARTA SUKNOVIĆ
STRNOVIĆ – Baja – 1720.
LIPOKATIĆ – Pandur – 1743. – ANDRIJA LIPOKATIĆ
IKOTIĆ – Baja – 1719.
STRILIĆI – Sombor od 1715.
Strilići su jedno od nastarijuh prizimena i vode poriklo od lički Bunjevaca
i prvi put je zabiluženo 1551. godine –
VID STRILIĆ vojnik u Otočcu u Lici.
Stara prizimena koja su prisutna kod
sve tri grupe Bunjevaca, kod dalmatinskih, primorsko-ličkih i podunavskih
Bunjevaca, što dokazuje da se radi o
istom narodu su: Brajkovići, Cvitkovići,
Dujmovići, Marći, Markovići, Mihaljevići, Tonkovići, Vidakovići, Vidići, Vukovići, Jurkovići, Vrbanovići, Rukavine,
Sudarevići, Stankovići, Antunovići, Crnkovići, Mikovići, Matkovići, Pećarići,
Filipovići, Krmpotići, Vojnići, Vukelići,
Babići, Rogići, Zorići, Bačići, Jerkovići,
Kovačevići, Šarići, Matijevići, Matići,
Kneževići, Bilići, Zelići...
Staro prizime koje vridi spomeniti,
jeste BUDANOVIĆ. U Bačkoj u Subotici, od 1686. godine (sad u gornjem Tavankutu). U Senju se spominje 1551.
godine vojnik Stipan Budimčević. Ime
Budan pominje se u 14. viku, u Dečanskoj Povelji.
Šta kaže Kata Prčić o prizimenu
BIBIĆ, Bibići se spominju u Subotici od
1698. godine ko katolici, ima ih pravoslavnih u Lici i katolika u dalmatinskoj
Zagori.
Starinom su iz Mirilović Polja kod
Drniša.U severnoj Dalmaciji postoji katoličko selo BIBINJE i seoce BIBIĆ u
zapadnoj Bosni. Bibići su starinci i po
poriklu Iliri , to dokazuje njihov grb, koji
se nalazi u zbirci ilirskih grbova, od
1340. godine. u tom grbu se nalaze tri
mlada miseca, a šestokraka zvizda i
mladi misec jesu znakovi ilirstva (Thalloczy: IlIir czimergyujtemenyek).
U zbirci: “temes varmegye nemesi
csaladai „Plemički rodovi tamiške županije od Lendvay Miklosa, nalazi se isti
taj grb ko dokument plemstva BIBIĆA:
Antuna, Jakova, Franje, Luke i Ivana“
stanovnika Deve.
PRĆIĆ ili PERČIĆ ili PERĆIĆ u Bačkoj: u Subotici, od 1686. god., u Boršodu i Jankovcu od 1715. god. , u Splitu
1398. god. braća Nicolaus et Marianus
Perchich (K. Jireček Die Romanen in d.
Stadt. Dalmat. II 49).
Zbog čega je dr Erdeljanović uvrstio
Perćić među Perčiće. Možda na osnovu
toga, što se u Bosanskoj Posavini u govoru tamošnjeg naroda slovo č i ć često
zamenjuje jedno sa drugim“. Ali običaj
Posavaca nije zakon za pravo značenje
slova ch iz starog pravopisa , pa stoga –
ch – iz 1398. godine može ostati samo
ono što zapravo jeste, tj. ć a ne č.
U crkvi sv. Terezije u Subotici nalazi
se oltar zadružbine Staniše Prćić i žene
mu Julijane Rudić postavljen 1803. godine. Na desnoj strani oltara u zid je
stavljena mramorna ploča kojoj na čelu
stoji plemički grb familije Prćić (a nad
oltarom isto).
Mijo Mandić, dipl. inž. arh.
Maj - Juni 2014.
ODRŽANE DIČIJE LIKOVNE RADIONICE
Mali likovni stvaraoci
Poslidnja dičija radionica u okviru
projekta „Bujevačka lipa rič“ je likovna radionica koja je imala veoma
velik odziv i zaniteresovanost dice za
ovu radionicu. Ovu radionicu su podržale osnovne škule na nivou grada Subotice ko i osnovne škule iz prigradski
naselja. Dica su slikala svoje radove u
raznim likovnim tehnikama (pastel,
vodene boje, flomasteri) na teme nagrađeni literarnih radova sa VII konkursa projekta „Bunjevačka lipa rič“,
a većinom su vezane za teme iz bunjevačkog života: „Moj kerić“, „O čem
maštam“, „Jedna je mama“, „Uskršnje
Nora Evetović, mentor radionice daje uputstva dici
Svaki savit je dobro došo
jutro“ i dr. Treća likovna radionica se
planira održat u na Paliću u ZOO vrtu
di će dica imat prilike uživat u ambijentu okruženi prirodom i životinjama
koji će im dat prilike da slikaju na
teme inspirisani lipim okruženjem.
Najbolji likovni radovi sa ovi radionica uće u VII zbornik dičiji radova
„Bunjevačka lipa rič“, čija će promocija planira 7. oktobra 2014. godine
u okviru obilužavanja „Dičije nedilje“.
Rukovodilac ovi likovni radionica je
subotički akademski slikar Nora Evetović koja je pokušala da prinese svoje
I učitelji pomažu savitima
Mali slikari vridno su radili i na Paliću
Maj - Juni 2014.
stručno znanje na dicu koja su pokazala izuzetnu zainteresovanost za likovnu umetnost. Za najbolje buduće
umetnike slidi i nagrada učešće na likovnoj koloniji „Bunjevačka matica
2014“ di će se imat prilike upoznat sa
eminentnim akademskim slikarima i
naučit nešto novo u vezi sa slikarstvom. Razvijanje veštine slikanja kod
dice je veoma važno jel ona na taj
način se mogu izrazit kroz širinu likovnog izražavanja i pronać sebe kroz
sopstvenu maštu i kreativnost koja
stvara nova dila.
T. B.
9
ODRŽANA VII SMOTRA DICE STVARALACA „BUNJEVAČKA LIPA RIČ“
Kad dica stvaraju
Sedmu godinu za redom se realizuje dičiji projekat „Bunjevačka lipa
rič“ koji Bunjevačka matica smatra
jedno od prioritetni projekata za ovu
ustanovu ko i za dicu koja imaje prilike se iskazat kroz pisano stvaralaštvo
na svom maternjem jeziku. Smotra
dice stvaralaca je održana 10. maja
2014. godine u prostorijama Bunjevačke matice. Ovo je za sada prvi dio
projekta koji se sastojo od raspisanog
konkursa do realizacije smotre dičijeg
stvaralaštva di su proglašeni najbolji
dičiji radovi radovi u više urasni kategorija dičijeg stvaralaštva kroz poeziju
i prozu ko i održavanje literarni i recitatorski radionica. U nastavku projekta
slide likovne radionice ko i završna
svečanost ovog projekta koja je predviđena u oktobru misecu u okviru „Dičije nedilje“ di će bit promovisan
zbornik dičiji radova ovog konkursa
uz prigodan kulturno-umetnički program.
Ove godine je u okviru ovog projekta učestvovalo ukupno devet osnovni škula i tri sridnje škule sa svojim
učenicima sa 76 dičiji radova kroz
poeziju i prozu. Nosilac projekta „Bunjevačka lipa rič“ je profesorica razredne nastave Mirjana Savanov koja je i
ove godina pokazala velik rad i trud da
Priredbu dice stvaralaca “Bunjevačka lipa rič” vodila je Tijana
Zubelić, učenica OŠ “Matija Gubec” iz Tavankuta
bi ovaj projekat još ozbiljnije zaživio
med bunjevačkom dicom koja stvaraju
na svom maternjem jeziku.
Za ocinu dičiji radova bio je uključen i tročlani žiri u sastavu: mr Suzana
Kujundžić Ostojić, pridsidnica Privremenog organa upravljanja bunjevačkog nacionalnog savita i pridsidnica
Odbora za jezik u Bunjevačkoj matici,
Nela Ivić, koordinator recitatorski ra-
Ivan Sedlak otvara priredbu
Uvaženi gosti prate priredbu “Bunjevačka lipa rič”
10
dionica i Nataša Nimčević – novinar
„Bunjevačkog informativnog centra“.
U kulturno programu koji je bio
priređen za ovu smotru učestvovali su
svi nagrađeni od niži do viši razreda
ošnovni škula i sridnje škule koji su čitali svoje radove. Bunjevačka matica
je nagradila dicu sa najboljim radovima sa prigodnim poklonima za njihove uzraste. U muzičkom dilu
Maj - Juni 2014.
Priznanje organizatoru:
Mirjana Savanov i Ivan Sedlak
Nagrađeni radovi i dica:
I misto
„Čista soba“, VESNA MILUNOVIĆ 4. r. OŠ,,SVETI SAVA“ BIKOVO
„O salašu“, JOVANA MALINOVIĆ, 5. r. OŠ „SONJA MARINKOVIĆ“
SUBOTICA
„Život jedne pahuljice“, VANJA TINTOR, 4. r OŠ „MATIJA GUBEC“
TAVANKUT
„O čem maštam“, IVANA OSTOJIĆ, 5. r. OŠ „MILOŠ CRNJANSKI“
NOVI SAD
„Uskršnje jutro“, VALENTINA JUHAS, 1. r. SRIDNJE EKONOMSKE
ŠKULE „BOSA MILIĆEVIĆ“ IZ SUBOTICE
II misto
„Aprili-li, aprili-li“, TIJANA ZUBELIĆ I MILJANA MIRANOVIĆ, 4.r.
OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT
„Prvi snig“, ANABELA VUKOVIĆ, 8. r. OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT
„Stiglo je proliće“, DUNJA BERETIĆ, 2. r. OŠ „21. OKTOBAR“ SOMBOR
„Podvodni svit“, MARTINA STUPAR, 6. r. OŠ „VUK KARADŽIĆ“
BAJMOK
„Na salašu kod dide i majke“, MILA TADIĆ, 2. r, Sridnje hemijsko tehnološke škule iz Subotice
III misto
„Sićanje moje majke“, ŽELJANA TUMBAS LOKETIĆ, 2. r. OŠ ,,MATIJA GUBEC“ TAVANKUT
„Jedna je mama“, SLAĐANA BULJOVČIĆ, 8. r. OŠ „VUK KARADŽIĆ“ BAJMOK
„Uskršnje jaje“, MARIJA IMGRUND, 2. r . OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVANKUT
„Posli litnje kiše“, NATALIJA DER, 6. r. OŠ „MATIJA GUBEC“ TAVAKUT
„Avlija na salašu“, MILICA TUMBAS 1. r. Srednje tehničke škole „Ivan
Sarić“ iz Subotice
Specijalne nagrade:
“Laju kere” SANJA LACIĆ 3. r, OŠ “SONJA MARINKOVIĆ IZ SUBOTICE”
“O maternjem jeziku”, BOJANA SAVANOV 8. r, OŠ “MATIJA GUBEC”
IZ TAVANKUTA
Maj - Juni 2014.
Učesnici i nagrađeni
mr Suzana Kujundžić Ostojić.
pridsidnik POU pozdravlja učesnike
rograma nastupili su: Pavle Kujundžić
i Aleksandar Ivić na violinama i Aleksandar Rukavina na harmonici.
Voditelj programa je bila ujedno i
jedna od nagrađeni dice na ovoj smotri
Tijana Zubelić koja je na kraju poručila svoj dici:
„Nema ničeg vridnijeg od maternjeg jezika. Zato, dico, olovku u ruke
i pišite na bunjevačkom! Nemojte
puno čekat ni oklivat jel vrime je dragocino, potrošite ga kvalitetno i čuvarno. Kad zapišete i najmanju
bunjevačku rič vi ste je osvojili, odbranili, oživili i sačuvali od zaborava!
Zato pišite!
R.B.M.
11
U BUNJEVAČKOJ MATICI OTVORENA IZLOŽBA SLIKARKE SONJE BORUŠ
Burleska mlade umetnice
Sonja Boruš širokim ekspresivnim
potezom akrilom na platnu u kojem joj
je tesno, iz kojeg i likovi i prizori beže,
stvara vridnu zabelešku života kojeg
tek u nagoveštaju živimo, kojeg bi još
i više, u stvarnosti da živimo - ovim rečima je Mile Tasić, likovni kritičar opisao umetnost Sonje Boruš, mlade
slikarke iz Novog Sada. Njena deseta
samostalna izložba otvorena je 27.
juna u Bunjevačkoj matici u sklopu
projekta „Večeri utorkom“.
Na otvaranju izložbe koja pridstavlja
štogod novo i kad je u pitanju stil, motivi i
tehnika u kojoj se slika, Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice je kazo:
- Izuzetno nam je drago zato što je
ovo izložba posebnog tipa jel smo do
sada imali izložbe sa motivima prirode
koja nas okružuje, ravnicom i salašima.
Sad imamo slike specifičnog i modernističkog stila i vidimo koliko se one uklapaju u ovaj ambijent i prosto kazano
nisam siguran jel su ove prostorije građene za ove slike jel su ove slike rađene
za ovaj prostor. Ovo je idealan spoj stvaralaštva umetnice i arhitukture koji je
umetnički i ima svoju dušu.
O vridnosti slika Sonje Boruč je divanio Mile Tasić, poznati subotički slikar i likovni kritičar.
- Žena jeste osnovna tema i preokupacija stvaralačkog opusa mlade,
akademski obrazovane slikarke Sonje
Ivan Sedlak, pridsidnik BM otvara divani na izložbi Sonje Boruš
Boruš, koja upravo ženu izdiže na onaj
zasluženi pijedestal večnosti, kojoj se
valja klanjati, o kojoj valja maštati,
koju valja voleti – istako je Tasić. Njena žena nije ovog puta u ulozi
majke, niti je žena opasana keceljom u
kuhinji, već žena u kabareu ili varijeteu, žena u teatru, burlesknim noćima
u kojima se njena ženstvenost ističe
ponajpre kroz njen zavodnički lik umiven upadljivom šminkom, koliko i
kroz graciozno telo prekriveno garderobom koja klizi nis obline, dodatno
Mile Tasić, likovni kritičar otvara izložbu
12
ističući upravo žensku lepotu, natopljenu erotikom i požudom, ljubavlju
svakako. Uz eruptivnost prizora koji
nam slikarka daruje zagarantovana
nam je zabava kojoj se valja potpuno,
otvoreno i iskreno priključiti kako bi
smo upili svu estetiku sa platna i u njoj
uživali. Uvlače nas dela umetnice da
im se približimo i pridružimo u sopstvenim rolama i „odglumimo“ sopstvene živote na daskama belosvetskih
naslaga na kojima se istorija giba, dok
je nama, usamljenim jedinkama život
maskenbal, kako to peva naš sugrađanin Lenđel. I ma kako pod maskama,
život na slikama Sonje Boruš jeste vrlo
stvaran i vrlo razgolićen, direktan i
iskren i uvek u tragalaštvu za iskrenom
ljubavlju, smešten ovog puta u toplini
i opijenosti kabarea, osenčen oreolom
slobode koliko u duhu, još više u telu.
Miris požude lebdi nad slikama, težina
purpurnosti se oseća u naslagama boje
a osetni artizam kroz veštu umetničku
ruku i ekspresionistuičke poteze jeste
vrlina ove postavke. Sonja ne koketira
sa jeftinom dopadljivošću već žestinom stvaralačke eruptivnosti za sobom
ostavlja dela pred kojima i sami posmatrači bivaju opijeni raspoloženjem
koje ona tako provokativno nudi. Sopstvenom dramom, da li i dramom sveta
u kojoj smo se našli, ova izložba nas
Maj - Juni 2014.
vodi ka neminovnoj asocijaciji na film
Boba Fosa koji sumrak čovečanstva
najavljuje svojim Kabareom i njegovim svojevrsnim mirisom. Nadamo se
da će to ovog puta izostati pod naletom
Sonjine žene zavodnice naoružane lepotom i šarmom, osmehom i koketiranjem, oružjem pred kojim svaki
muškarac biva pobeđen. Dobar portretista, sjajan figurativac, autentičan slikar prizora Sonja Boruš širokim
ekspresivnim potezom akrilom na platnu u kojem joj je tesno, iz kojeg i likovi i prizori beže, stvara vrednu
zabelešku života kojeg tek u nagoveštaju živimo, kojeg bi još i više, u
stvarnosti da živimo. Ponuđeni vredan
estetički kalambur kolopleta ličnosti i
prizora sa kojim nas umiva slikarka
dobija i dodatni poen sećajući nas na
Pisma Matici - Aljoša Boruš
Dar Matici - slika Harlekin
velikog Lotreka čije delo protekom
vremena beleži isključivo vrednosni
uspon i dodatno poštovanje nudeći
nam tako originalni odsjaj tek jednog
segmenta života, nikako ne bitnog, ali
i upućujući nas i na našeg savremenika
Cileta Marinkovića, konačno ostavljajući nas u čvrstom uverenju da će i
stvaralaštvo Sonje Boruš doživeti sličnu sudbinu jer je, evo i na samom početku istinski vredno.
O tom kako je došla na ideju da izlaže baš u ovom prostoru, objasnila je
sana Sonja Boruš.
- Bunjevačku maticu sam videla na
internetu prilikom nekih ranijih izložbi
i htela sam da konkurišem za ovaj prostor i dobila sam priliku da predstavim
svoju burlesku. Na mojim slikama dominiraju crvena i ljubičasta boja jer su
Za izložbu je vladalo veliko interesovanje
Maj - Juni 2014.
Sonja Boruš na otvaranju izložbe
najsnažnije, pune su ljubavi i strasti pa
s njima najlakše dočaravam to što
želim da predstavim.
Sonja Boruš je rođena 20. jula
1986. godine u Novom Sadu di je završila sridnju škulu za dizajn „Bogdan
Šuput“ u Novom Sadu, smer-likovni
tehničar, a 2006. godine upisiva Akademiju umetnosti u Novom Sadu, na
likovnom departmanu, smer slikarstvo, u klasi profesora Vlada Rančića.
Godine 2010. završava osnovne akademske studije kod istog profesora i
upisiva master studije na Akademiji
umetnosti u Novom Sadu kod mentora
Vlade Rančića. Član Udruženja likovni umetnika Vojvodine – ULUV, postaje 2011. godine, godinu dana
kasnije završava master studije. Učestvovala je na dest kolektivni i devet
samostalni izložbi.
J. Poljaković
13
U BUNJEVAČKOJ MATICI PRIDSTAVLJENA DRUGA KNJIGA PISAMA
TOMISLAVA KOPUNOVIĆA
Rastanak sa starim salašom
Kad novinar dobije zadatak da
pridstavi knjigu i njezinog autora, nađe
se u zdravo teškoj situaciji. Oko pridstavljanje knjige pisama „Rastanak sa
starim salašom“ Tomislava Kopunovića, u Bunjevačkoj matici, puno mi je
pomogo Stipan Šarčević, urednik ove
knjige i pridsidnik Odbora za književnost krunske kulturne ustanove Bunjevaca koji je kazo da je svaka Tomina
pisma ljubavna. I kad se pročitaje njegove pisme, i ranije, a i ove sad, jasno
je da on piše o onom što stvarno voli –
bilo da je to njegov rod, salaš, varoš,
bližnji, znan jal ova bačka ravnica sa
svim svojim salašima i blagodetima.
Goste i prisutne jo, po običaju pozdravio Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice koji je tom prilikom
istako važnost izdavačke dilatnosti.
- Danas je izašla nova knjiga, 38.
po redu od 1995. godine, daklem od
reosnivanja Bunjevačke matice istako je Sedlak. - Ova knjiga, ko i
svaka nova, ima posebnu patinu jel
prida nama imamo doajena naše književnosti. Ovo je inače druga knjiga
Tomislava Kopunovića u izdanju Bunjevačke matice. U svojim pismama
autor se bavi rodoljubljem i daje veliki
Tomislav Kopunović, autor knjige “Rastanak sa starim
salašom” divani o svom književnom radu
doprinos i našem identitetu i očuvanjđu jezika, al mož bit primer i mlađim naraštajima kako se voli svoj rod.
O knigi i mukama s kojima se susrio dok je pripremo divanio je i urednik Kniige Stipam Šarčević.
- Kad sam počo s radom na ovoj
Stipan Šarčević, urednik knjige divani o vridnosti pisama
Tomislava Kopunovića
14
knjigi susrio sam se s probelmom kako
podili pisme po temama kad je svaka
Tomina pisma ljubavna jel o voli i svoj
rod, Soboticu, ravna bačka polja, svoju
familiju, znamenite Bunjevce - kaže
Šarčević. - Ova knjiga je zaista značajna jel Tome piše bunjevački, onaj
pravi stari, s kojim su divanili inaši starii to je velika poruka svima da ljubav
prema svom rodu nosimo u sebi i prinosimo je na druge.
Iako je do sad izdo samo dvi
knjige, Tomislav Kopunović stvara
već oko 60 godina- Pisanjem se bavim odavno, još od
gimnazijski dana i onda sam piso na
ekavici jel nije bilo ikavice. Piso sam
i dog sam bio u vojski, a poslo povrtaka 20 godina sam piso za bunjevački
kalendar, al ovog puta na ikavici – prisića se Kopunpvić. – Moju prvu knjigu
je iniciro Marko Peić i te pisme su rodoljubive i pisme posvićene mojoj familiji. Najradije pišem o svom rodu i
priporučujem mladima da pišu o nama
jel to drugi neće. Kad se sitim da nas
je kadgod bilo 65 hiljada i vidim koliko nas ima danas, to me tira da pišem
rodoljubive pisme.
Recenziju za knjigu je napiso Geza
Maj - Juni 2014.
Babijanović, takođe poznati bunjevački pisnik.
Pisniku Tomislavu Kopunoviću
ovo je druga zbirka pisama koje su nastale u proteklom periodu. U tim pismama autor, prije svega, iskaziva
svoja rodoljubiva osićanja prema
svom bunjevačkom rodu, nostalgično
opisujuć vrimena i događaje iz prošlosti za koje zna da se više nikad neće
Geza Babijanović, poznati bunjevački pisnik čita recenziju
knjige “Rastanak sa starim salašom”
Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke
matice otvara priredbu
vratit, i vapi da se taj sunovrat zaustavi
ko što je to izrazio u pismi „Subotice,
srce Bunjevaca“:
„Pomozimo Bože da sačuvamo salaše
Da ne osramotimo pradidove naše“
Njegova svist je uznemirena čerez
tog što je došlo da se Bunjevci dile, ne
slažu, i da ji drugi svojataje, pa u pismi
„I ja sam sluga dragog Boga“ poručiva:
BIOGRAFIJA
Tomislav Kopunović je rođen u Subotici 11. aprila 1935. godine u bunjevačkoj
radničkoj porodici sa troje dice.
Osnovnu škulu, malu maturu i Željezničku industrijsku škulu završio je 1954.
godine. Prvo zaposlenje mu je bilo u subotičkoj električnoj centrali 1954. godine.
Služeći vojni rok bio je dopisnik više listova koji su tada izlazili u izdanju JNA kao
i vojnog lista „Borac“. Po dolasku sa odsluženja vojnog roka zapošljava se Fabriku
bicigla „Partizan“ di je provo cio radni vik do odlaska u penziju. Kopunović je po
dolasku iz JNA nastavio da piše i to najpre rodoljubive pisme ko i pisme svojim
dragim osobama. Rodoljubive pisme piše da bi s njima doprino da se sačuva
bunjevački jezik koji je zadnji 50 godina bio zaboravljen i tarman. Pisme su mu objavljivane u više novina i knjiga, ko što su: „Bunjevački kalendar“, „Panonski
galeb“, „Bunjevačke novine“ i na talasima Radio Subotice u okviru emisije „Sastanak bez dnevnog reda“. Zbirku pisama pod nazivom „Široke grudi bačke ravnice“
objavljuje 2001. godine u izdanju Bunjevačke matice.
Danas, iako u poznim godina svog životnog vika Kopunović objavljuje svoju
poeziju u dvomisečniku za nauku, kulturu i stvaralaštvo „Rič Bunjevačke matice“.
Porid rodoljubivi pisama Kopunović piše i o običajima Bunjevaca ko što su: Dužijanca, prela, poklade, materice, Božić i o drugim bunjevačkim običajima u želji da
mladi bunjevački naraštaj, sve ono za šta su Bunjevci iskonski vezani, nikad ne zaborave, naobaško svoje poriklo; da se što više skupljaju i slave lipe običaje koje je
sadašnja generacija naslidila od svoji pradidova.
Tomislav Kpunović je bio i pridsidnik Odbora za književnost Bunjevačke matice
i tako je svojim radom doprino da se u odbor uključe pisnici koji svoje književno
stvaralaštvo pišu bunjevačkom ikavicom.
Pisme u ovoj knjigi napisane su iz velike ljubavi prema bunjevačkom rodu iz
kojeg potiče i sam autor Tomnislav Kopunović.
Maj - Juni 2014.
„Ja samo molim dragog Boga
Da moje Bunjevce sačuva sloga“
Pisnik voli prirodu, ljude, običaje,
i s puno neskriveni emocija piva o Bačkoj, po njemu, kolivki bunjevačkoj;
Subotici, Kerskoj mlaki, salašima i
svima ponaosob posvićuje jednu jal
više pisama
Autor piva o Bunjevcima ko o etnosu, a i posebno o pojedinim značajnim Bunjevcima il njemu dragim
prijateljima i saradnicima. To su pisme
o Blašku Rajiću, Lozanu, dr Josipu
Stantiću i drugim. Posebno posvećiva
pažnju Bunjevki, bunjevačkoj nani ko
nosiocu kulture, tradicije i običaja bunjevački. Božić, prelo i drugi virski
običaji su predmet njegovog pisničkog
izražaja i pisničke deskripcije.
Ono što je u svakom pisniku pristuno su lična osićanja, prolaznost života i vrimena. Elegična osićanja
prouzrokovana gubitkom drage i bliske osobe pristna su u poeziji Tomislava Kopunovića.
Pisnik se kritički osvrće na pojedine događaje i ličnosti u subotičkom
javnom životu, ko i na brojne nezakonitosti i nepravde i postupku politički
i personalni promina i tranzicije.
Tomislav Kopunović piva štokavskom ikavicom poetski narativnim stilom istovetnom govoru ovdašnje
bunjevačke populacije, te ga ova
zbirka pisama priporučiva ko autentičnog bunjevačkog stvaraoca.
Joso Poljaković
15
PEDAGOŠKI FAKULTET U SOMBORU UVODI IZBORNI PREDMET
ETNO-KULTURNA ISTORIJA BUNJEVACA
Mali, velik korak
Bunjevačka matica je u utorak, 10.
juna 2014. godine, bila misto lipe visti –
Bunjevci su našli svoje misto na fakultetu. U okviru prirebe „Večeri utorkom“
pridstavljen je Pedagoški fakultet iz
Sombora i predmet etno-kulturna istorija
Bunjevaca koji će se ko izborni predmet
pridavat na ovoj viskoškulskoj ustanovi.
Možda je to mali korak, al kad se ima u
vidu da su Bunjevci vrlo ritko i teško
ostvarivali pravo na škulovanje na svom
jeziku čak i osnovnim škulama, pridavanje premeta o Bunjevcima na fakultetu
je zdravo velik korak.
Borba za obrazovanje Bunjevaca na
svom jeziku je počela osnivanjem Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne
manjine 2003. godine, a prija osam godina se uspilo sa uvođenjem izbornog
premeta bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture. Ovaj predmet
su pridavali učitelji Bunjevci, kako bi
kazli, opšteg smera, a sad su se stvorili
uslovi da to rade još stručnije novi učitelji koji će ovaj predmet izučavat i na
fakultetu.
- Procedura za uvođenje ovog predmeta je potekla od Privremenog organa
upravljanja BNS kad smo se pismom
obratili Pedagoškom fakultetu sa zaktivom, doduše za otvaranje katedre, al za
to, objektivno nisu postojali uslovi, i
ubrzo smo dobili poziv od ovog fakulteta – objašnjava mr Suzana Kujundžić
Ostojić, pridsidnik Privremenog organa
upravljanja BNS. - Ono što smo imali u
rukama je bilo da se uvede fakultativni
predmet i u tom smo se relativno lako i
brzo dogovorili. Izborni predmet etnokulturna istorija Bunjevaca će se pridavat na tri studijske grupe - diplomirani
učitelj, diplomirani vaspitač i diplomirani bibliotekar-informatičar. Naša želja
da naši Bunjevci budu pripravljani za
pridavanja ovog predmeta, a i da drugi
štogod više nauče o nama, a ne ko do sad
- kroz pokoju emisiju, tribinu jal koji
tekst u novinama sa različitim interpretacijama i tolmačenjima. Nadam se da je
ovo početak kraja takog pridstavljanja
Bunjevaca. Naravno ode nećemo stat jel
je naš cilj otvaranje katedre, nama jeste
cilj da se ti predmeti umnože i da ji pridaju naši stručnjaci. Pripovitka s ovim
ne bi bila zatvorena dok ne otvorimo
16
lektorat na Filozofskom fakultetu u Novom
Sadu di bi u velikom univerzitetskom cetru
svi
studenti
mogli učit ono
što je vezano za
Bunjevce.
Ovaj predmet bi pridavo
dr Saša Marković, osvidočeni
prijatelj Bunjevaca, naučnik
koji je dosta
radio na istraživanju prošlosti,
Ivan Sedlak, pridsidnik Bunjevačke matice
kulture, običaja
pozdravlja pridavače i goste
i položaja Bunjevaca u državaama u kojima su živili. bunjevački govor sa elementima nacio- Mi na Pedagoškom fakultetu u nalne kulture.
- Veliki doprinos i istorijski trenutak
Somboru uveli smo izborni predmet
etno-kulturna istorija Bunjevaca. To je u obrazovanju Bunjevaca je odobravanje
predmet koji triba da pokaže vridnosti, izbornog predmeta etno-kulturna istorija
tradiciju, običaje i prošlost bunjevačkog Bunjevaca na Pedagoškom fakultetu u
naroda od kad su došli na ove prostore Somboru. Izučavanje bunjevačkog na
do danas sa namirom da se te vridnosti visokoj škuli će dat velik doprinos usainstitucionalno i obrazovno pripoznaje i vršavanju i podizanju kvaliteta nastave da ko take budu dio obrazovnog kolorita istakla je Mirjana Savanov, profesorica
koji postoji u Srbiji – kazo je dr Marko- razredne nastave, pridsidnik Aktiva učivić. - Taj predmet, s obzirom na bogat- telja i učiteljica sa velikim iskustvom i
stvo literature koja postoji, ima namiru najvećim brojem dice koja uče bunjevada prikaže istoriju Bunjevaca od naselja- čki govor sa elementima nacionalne kulvanja Bunjevaca na ove prostore do da- ture. - Ono što očekiva bunjevačka
našnji dana sa percepcijom dokle istorija zajednica je da u budućnosti, i to možmo
mož da iđe i sa namirom da se folklor, kazati u skorijoj budućnosti, dobijemo
bogatstvo običaja i tradicije prikažu brez kvalifikovani i kvalitetan stručni kadar
prepotencije za nike političke i druge in- profesora razredne nastave koji će bit
strumetalizacije. Namira je da se pokaže osposobljeni i za pridavanje izbornog
kulturno bogatstvo Vojvodine i kroz ovaj predmeta bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture. Ono što moram
predmet.
U ostvarivanju ovi namira se puno napomenit je da mi sad imamo stručan
kadar, to su profesori razredne nastave,
očekiva od sami učitelja.
- Učitelj je prvi humanista i prva al smo se mi edukovali kroz Aktiv učiobrazovana ličnost posli porodice i to je telja i kroz edukativne seminare u orgabitan segment stvaranja karaktera i lič- nizaciji Nacionalnog savita bunjevačke
nosti tako da kad je učitelj upućeniji u nacionalne manjine. Ono što ćemo sad
kulturne vridnosti okoline u kojoj dica dobit kroz izborni predmet na Pedagožive tim će i dica bolje razumeti svoje škom fakultetu to će bit još bolje u dobijanju stručni kadrova, mladi ljudi koji
okruženje.
Porid studenata, budući učitelja, ovaj su i naša budućnost nuz pomoć nas sa
predmet će moć slušat i svršeni učitelji, velikim iskustvom.
J. Poljaković
dakle i oni koji već pridavaje predmet
Maj - Juni 2014.
SAVITI IZ POLJOPRIVREDE
Priprema tehnike za žetvu i
skladištenje žita
Ove godine triba očekivat nešto raniju žetvu obzirom na blagu zimu što je
omogućilo da se strna žita razvijaju i
tokom zime što je omogućilo da se strna
žita razvijaju i tokom zime. Svesni smo
da je došlo do ozbiljni promena klime
što će se odrazit i na ovogodišnju žetvu.
Intenzivne padavine i visoka relativna
vlažnost omogućile su razvoj bolesti pogotovo žitne rđe, triba očekivat da će bit
problema i sa fuzarinom. Delimično je
došlo do polaganja žita što će otežat rad
tehnike te je potribno tehniku blagovrimeno pripremit za žetvu. Posebno triba
pripremit stariju tehniku sa kojom veći
dio privrede raspolaže.
Žetvu triba počet kad je vlažnost zrna
oko 18% jel tako osušeno ima odličan
tehnološki kvalitet. Kombajne je u žetvi
potribno podesit da bude što manje rasturanja zrna tokom rada. Kosu triba podesit da se nož kreće do sredine
narednog palca na hederu čime se obezbeđuje ravnomiran rez stabljike žitarica.
Brzinu motovila uskladit sa brzinom
kretanja kombajna tako da motovilo
blago naleže žetvenu masu na heder.
Pri brzom kretanju motovila dolazi
do udaranja po klasovima i rasturanja
zrna, a pri sporom jedan dio žita ostaje
na parceli. Posebno je važno podesit brzinu kretanja bubnja da ne bi došlo do
loma zrna, a optimalnog izvršavanja
klasa. Naime, lom zrna ide u primesu što
umanjuje cinu žitarica. Na parcelama di
ima korova, pepeljuge popanca i druge
lisna masa ovi korova zadržavaju se na
Petersonovom situ te spričava kretanje
zrnaka sabirnoj ravni što dovodi do rasturanja istog. Na zakorovljenim parcelama triba češće kontrolisat i
odstranjivat korov sa Petersonovog sita.
Ventilator triba podesit da odstranjuje
nečistoće iz zrna kako bi žito čisto i
zdravo stiglo u skladište.
U skladištu žitarice se sriću sa štetočinama i gljivicama koje mogu da nanet
ozbiljne štete uskladištenoj masi.
Žitni žižak je najozbiljnija štetočina
žitarica larva uništava oko 70% sadržaja
zrna. Cilokupan razvoj larve odvija se u
zrnu. Zavisno od temperature različito je
vrime razvoja larve. Pri temperature od
Maj - Juni 2014.
30C larva se razvija za misec dana,
a na 20 C potribno
je priko pedest
dana. Prema tome
zavisno od temperature javlja se i
određeni broj generacija, mož da
bude šest do osam
genaracija godišnje
samim tim žitni
žižak se mož nać u
svakom skladištu.
Jako je otporan na
temperaturi od 13
C živi 65 dana bez
rana. Svojom aktivnišću povećava vlagu
u zrnu uslid čeg dolazi do napada gljivica i potpunog ništenja zrna. Čim se
primeti jedan odrasto insekt moraje se
priduzet mire suzbijanjna jel se brzo razmnožava. Od jednog para žižaka u optimalnim uslovima razvoja mož da se
razvije više stotina hiljada primeraka.
Žitni moljac spada međ najopasnije
štetočine na uskladištenim žitaricama
pogotovu ukoliko se žitarice unose direktno sa polja u kladišta što je slučaj
kod većine poljoprivrednih proizvođača.
Ženka žitnog moljca polaže oko 150 jaja
u blizini zrna, izlegla gusenica jede zrno
zatim prilazi na drugo. Žitarice u rasutom stanju napada gornji sloj do 30 cm.
Napadnuta zrna su oštećena i onečišćena
izmetom gusenica koje se nalaze u razvojnom stadijumu. Takve žitarice imaje
manju hranidbenu vridnost il su čak neupotriblčjive za ishranu. Pored navedeni
slične štete pričinjavaju pirinčani žižak
i žitni kukuljičar.
Da bi se sačuvalo novo žito skladišta
se moraje pripremit pogotovo neuslovna
koja se nalaze kod poljoprivredni proizvođača ( tavanska i podna).
Priprema skladišta podrazumiva
uklanjanje žita iz predhodne vegetacije.
Zatim se čiste podovi, zidovi, plafoni i
prozori jel štetočine ostaju u pukotinama. Nakon čišćenja potribno je izvršit
dezinfekciju skladišta.
Za dezinfekciju se koristi Ambarin
60ml u 10 l vode na 100 m2 skladište-
nog prostora prije unošenja žitarica. Primenom ovog preparata uskladištena
roba zastićena je 50 do 60dana od navedeni štetočina.
Actelik je insekticid sa kontaktnim,
digeszivnim i respiratornim delovanjem.
Koristi se 1,5 na m2 skladišetnog prostora tri dana prije unošenja žitarica. Ne
sme se primenjivat kod uljarica. Dihin je
insekticid sa kontaktnim, digestivnim i
respiratornim delovanjem. Primenjuje
se oko 20 ml u l vode na 100 m2.
Ne smi se primenjivat na temperaturi
ispod 15C.
Malation je nesistemički insekticid
koristi se 3% tj. 150 do 300ml u pet do
10l vode na 100 m2. Unošenje robe u
tretirana skladišta je dva do tri dana
nakon primene tretmana tj. navedeni priparata.
Ukoliko se u skladišta unesu žitarice
sa više od 14% vlage dolazi do napada
gljivica iz roda fuzarium, penicilium i dr.
koje izazivaje plisnivost i trulež uskladišteni proizvoda. Lopatanjem se mora
svesti vlaga na 14%.
U jesen glodari napuštaje njive, ulaze
u skladišta, nagrizaju zrna žitarica i zagađuju ih. Potribno je odma nakon
uskladištenja primenit adekvatne klopke
za vatanje glodara.
Samo dobro organizovana skladištenja žitarica i dezinfekcija skladištenog
prostora obezbedit će kvalitetnu ranu za
ishranu bez gubitka.
dr Andrija Peić Tukuljac
17
ODBOR ZA KNJIŽEVNOST
Geza Babijanović, pisnik
mlađe generacije
Geza Babijanović rođen u Subotici
22. aprila 1942. godine u bunjevačkoj
porodici ko jedno od troje dice oca
Geze i nane Julke. Prva četri razreda
osnovne škule završio je u Subotici.
Već ko deranac, osnovac počo se bavit
pisanjem ljubavne poezije svojim drugaricama, zatim i drugu vrstu pisama
od koji izdvajamo pismu drugu Titu:
„Drug Tito je mornar,
kapetan svih lađa
što svetskim morima plovi
i nove horizonte rađa“.
1949. godine porodica Babijanović
seli se u Novi Sad di otac dobija zaposlenje ko dipl.ing geodezije, a Geza
nastavlja škulovanje sve do završetka
pravnog fakulteta.
Ko đak gimnazije piše epigrame
koje obavljuje u raznim časopisima, a
najviše na škulskoj oglasnoj tabli. U
sridnjoškulskim i studenskim danima
druži se i sa mlogim pisnicima i književnicima tadašnje Jugoslavije. Prilikom tog druženja inspirisala ga je,
tada, veoma poznata pisnikinja Desanka Maksimović o kojoj je Geza i
napiso pismu u kojoj izmed ostalog
kaže:
„Nemoj mi nudit
srce na dlanu,
ni žuto klasje
sa plodnih njiva.
Ne, nisam tužna.
Ne, nisam ni žalosna.
Samo sam malo,
samo sam malo
ranjiva“
Geza Babijanović kaže: „Na kutiji
od cigara najlipša se pisma stvara.“
Mloge pisme iz škulskih dana, pa i
kasnije Geza je napiso na običnoj artiji, kutiji od cigara, salveti i tako su
nestale brez traga.
U tom vrimenu Geza piše poeziju,
epigrame, aforizme na srpskohravatskom jeziku, jel tad se bunjevački
jezik čak ismijavo, a i okolina u kojoj
je živio teško bi privatila štokavsku
ikavicu.
18
1961. godine porodica
Babijanović priseljava se u
Suboticu a Geza ostaje u
Novom Sadu da završi studije. 1964. godine zapošljava se ko sekretar
Mešovite učiteljske škule u
Sremskim Karlovcima i ko
vadredni student diplomira
Pravni fakultet 1965. godine. U Sremskim Karlovcima upoznaje mnoge
značajne ličnosti, posebno
iz oblasti kulture: Desanku
Maksimović, Branka Ćopića, Vaska Popa i druge.
1966. godine Geza Babijanović, ko diplomirani
pravnik, zapošljava se u ko
sudijski pripravnik u
Okružnom
privrednom
sudu u Subotici i istovrimeno završava pravosudni
ispit. Po povratku iz JNA 1968. godine
zapošljava se u tadašnjem građevinskom preduzeću „Integral“, da bi
nakon dvi godine bio imenovan za sudiju opštinskog suda u Subotici. Rad
na odgovornim poslovima Gezu je
zauzimao potpuno, te nije stizo pisat
poeziju, samo po koji aforizam i epigrame iz pravosudne prakse. Sve je to
ostalo ne objavljeno.
Pri kraju svog radnog vika, Geza se
laća i piše poeziju koju objavljuje u
mlogim književnim časopisima ko naprimer što su: “Luča“, „Jesenjin“,
zatim, u zajedničkim zbirkama Književnog kluba Subotiva,Gornjeg Milanovca, Beograda i dr.
Svoju prvu samostalnu zbirku pisama objavljuje 2007. godina pod nazivom „Ispod starog bagremara“ u
izdanju Bunjevačke matice. Pisme je
sabro u tri ciklusa, a med njima su njegove najpoznatije: „Hiponera“ (koju u
cilosti objavljujemo sa ovim tekstom),
zatim, pisma „Boginja žita“. Zatim,
ljubavne pisme su u njegovom opusu
prisutne.Ko pridstavnik taki pisama je
i pisma „Ispod starog bagremara“ u
kojoj on izmed ostali kaže svojoj dragoj:
„Obuze me talas vreli,
pogledi se naši sreli.
a ruke se naše splele.
Srele usne ispod krune bele“.
Gezine pisme u svojoj osnovi
zdravo senzitivno pridstavljaju doživljaj života kroz svest o prisustvu i istraživanju svi naši čula.Sasvim je lako
zaboraviti da primetimo i uživamo u
malim stvarima koje nam se svakodnevno dešavaju , pa često primetimo
kako život samo prolazi pored nas a da
ga nismo istinski iskusili, osićamo se
ko posmatrači. Gezin doprinos svim
pisinicima i čitaocima je , baš, taj – da
ne dozvolimo da trenutak koji pridstavlja mali dio vrimena prođe porid
nas, a da ga ne primetimo el u njemu
uživamo. On svaki trenutak zabiluži za
spomen budućim generacija pisnika i
čitalaca, da ne propuštaju ni jedan trenutak stvarnosti,već da ga žive srićno
uživajući u lipoti dešavanja.
Pripremo: inž. Stipan Šarčević
Maj - Juni 2014.
Prvonagrađeni radovi
“Bunjevačka lipa rič” 2014.
ČISTA SOBA
U čistoj sobi u šifonjeru,
kadgod je to bilo,
družili se majkina nošnja
i didino stajaće odilo.
Društvo su im pravile
perjane dunje i uzgljance,
na krevetu lipo poslagane
majkinom rukom šlingovane i uštirkane.
Kad padne veče
počnu se inatit
fenjer, lampaš i svića
ko će bolje svitlit.
Čista soba podmazana,
ukrašena krparama,
mrišila je svakog dana
na žutu dunju sa ormana.
Kad je ladno vrime,
a snig na zemlji već,
grijala nas opaklija
i stara parasnička peć.
Vesna Milunović, 4. razred
OŠ „Sveti Sava“ Bikovo
O SALAŠU
Ima jedan salaš mali
mi dica na njemu smo se
veselo sigrali.
Na đermu smo
ladne vode pili
i zdravo smo srićni bili.
U visoki čardak smo se penjali
i iz njega kuruze bacali.
Priko taraba smo
višto priskakali
i u bostan
bosi smo trčali.
Vruća lita smo tamo provodili
i svakake vragolije izvodili.
To je salaš moje nane
zdravo volim ja te dane.
Jovana Malinović, 5.d razred
OŠ „Sonja Marinković“, Subotica
vitar i oduvo, samo nju. Poletila je visoko
i vidila je kako su srićne pahulje koje su sa
svojom porodicom. Posli tog, oma se zalipila za jedan pendžer i vidila razdraganu
dico kako gledaju u nju. Bila je tužna,
usamljena i napuštena. Dok je razmišljala
oćel kadgod ponovo vidit svoju porodicu,
nije primetila kola, pala je na nji, otopila
se i raspala.
Drugarice, pahuljice nastavile su da lepršaju po polju, al nijedna nije znala kad
će završit ko pahulja Bilja.
Vanja Tintor, 4. B razred
OŠ “Matija Gubec”, Tavankut
O ČEM MAŠTAM
Imam bujnu maštu, a jedna od stvari o
kojima maštam su leteća kola.
Ta kola imala bi puce koje, kad pritisnem, digne točkove na gori i meće rakete
na njegovo misto. Onda se kola dižu u visine med oblake. Ta bi kola letila tako
zdravo visoko da bi iz nji mogla pipnit
oblake. Vidila bi i male rike, kuće i planine. Zamnom bi ostajo pra ko da sam
kaka vila. Mogla bi vidit Olimp, Nil i
Amazon iz daleka. Ljudi bi izgledali ko sićušni mravi koji užurbano iđu. Prolazila bi
pored pustinje i dizala pisak. Ako kiša
počne padat, ni to ne bi bio problem, jel bi
jednim zamahom ruke stvorila velik žut
kišobran koji bi služio ko okrov.
Na nebu bi bile i pumpe za ovaka kola.
Policajci bi regulisali saobraćaj na nebu,
al ne bilo kaki policajci, već dica policajci
jel ovaka kola samo dica mogu vozit. Na
tim pumpama kola bi se punila maštom,
jel ji mašta i pokreće. Na radiu bi bile
pisme koja dica slušaje. Na suvozačkom
mistu nalazile bi se male vile koj bi divanile di se nalazimo, poput modernog dži pi
esa. Gepek bi se povećavo na riči „Povećaj
se malo više da metnem sigračke silne“, a
smanjivo na „Smanji se malo više, mista
ima dosta“.
Ova kola bi se parkirala na oblacima i
spremala za slideću vožnju.
Ivana Ostojić V/3 razred
OŠ „Miloš Crnjanski“, Novi Sad
ŽIVOT JEDNE PAHULJICE
O MATERNJEM JEZIKU
Zdravo davno živila je jedna pahulja
koja se zvala Bilja.
Bilja se stalno sigrala sa drugarima.
Zdravo je volila posmatrat prirodu i dicu
kako se sigraju. Volila je lepršat pored pendžera. Jedared, dok se sigrala, dunio je jak
Maj - Juni 2014.
Specijalna nagrada
Za ovi sedma godina koliko smo učili
izborni predmet „Bunjevački govor sa elementima nacionalne kulture“ naučili smo
i shvatili da je maternji jezik obilužje jed-
nog naroda. Ako narod izgubi jezik, i on
sam nestaje. Jezik se prinosi sa generacije
na generaciju i tako čuva od zaborava. Za
svako čeljade triba da je dragocina vridnost i najmanja i najneznačajnija rič maternjeg jezika.
Kad se dite rodi, prvo progovori jezik
svoje majke. Zato se to tako lipo i zove maternji jezik. Svakom narodu je maternji
jezik isprid drugi jezika i najbitniji je. Postoje narodi koji baš i ne čuvaju svoj maternji jezik, prime tuđe riči, te tako stvaraju
nov jezik. Ima i onih koji svoj jezik drugima nameću kako se ne bi zaboravio i
kako bi bilo tušta onih koji govore njevim
jezikom.
Naš bunjevački govor je uspio da se
sačuva kroz vikove. Iako je bio podložan
raznim uticajima, ipak je opsto. Bunjevački govor sadrži i nike pozajmljenice, al
još uvik je zadržo svoju suštinu i specifičnost po kojoj se razlikuje od drugi jezika.
Naš maternji, bunjevački jezik , sačuvo se
do danas zahvaljujući upornosti Bunjevaca
da ga prinose sa generacije na generaciju.
Bunjevačka nana i dan danas svoje čedo
uspavljiva bunjevačkim uspavankama,
pripovida mu bunjevačke pripovitke, piva
mu bunjevačke pisme. To je najbolji način
da se maternji jezik prinese na mlada pokolenja i sačuva od zaborava. Danas, svi
oni koji su u ditinjstvu slušali bunjevačke
riči, pišu i stvaraju na bunjevačkom prilipe
sastave i pismice.
U očuvanju bunjevačkog jezika kroz
vikove učestvovali su i bunjevački velikani poput Ivana Antunovića, Boze Šarčevića, Mije Mandića i drugi.
Zahvaljujući sakupljačima narodni pisama, pripovidaka, običaja, predanja,
danas tušta znamo o bunjevačkoj istoriji.
Znamo za bitne događaje iz bunjevačke
prošlosti. Naučili smo kako se slave običaji i koje su njeve vridnosti. Zafaljujuć
današnjem izučavanju bunjevačkog govora u škulama, naučili smo sve ono što
je što je karakteristično samo za Bunjevce
i što ih razlikuje od drugi naroda, a isto
tako i koje su nam sličnosti sa narodima sa
kojima živimo na ovim prostorima.
Šta je narod brez svog jezika? Ništa!
Zato čuvajmo naš maternji, bunjevački
jezik, usavršavajmo ga, razvijajmo i ne
dozvolimo da postane dio prošlosti. Nek
naš maternji jezik ostane naša sadašnjost i
nek bude naša budućnost!
Bojana Savanov, 8. b razred
OŠ „Matija Gubec“
19
BIBLIOTEČKA DILATNOST
Nebesko janješce
Mijo Mandić stariji je zaslužan za
izdavanje molitvenika „Nebesko janješce ili molitvenik za bunjevački i šokački naraštaj“ koji je izdat 1894.
godine u Subotici sa dopuštanjem tadašnjeg crkvenog poglavarstva. Za
ono vrime ko u današnjem vrimenu
važno je da Bunjevci imaju svoju viru
i crkvu kojoj pripadaju.Ovaj molitvenik spada u stare i ritke knjige iz ti razloga citiraćemo odlomak teksta iz
ovog molitvenika.
MOLITVE
Znamenje svetoga križa.
U ime Otca i Sina i Duha
svetoga Amen.
Molitva gospodina:
„Otče naš! koji jesi na nebesih,
sveti se ime tvoje, pridji kraljevstvo
tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu,
tako i na zemlji. Kruh naš svakdanji,
daj nam ga danas, i odpusti nam duge
naše, kako i mi odpušćamo dužnikom
našim, i neuvedi nas u napast, da izbavi nas od zla. Amen.“
Pozdravljenje angjeosko:
“Zdrava Mario! milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena jesi ti
medju ženama i blagoslovljen
plod utrobe tvoje Isus. Sveta
Mario, majko božja, moli za nas
grišnike, sada i u vrime smrti
naše. Amen.”
Virovanje apoštolsko:
“Virujem u Boga otca svemogućega, stvoritelja neba i
zemlje i u Isukrista, Sina njegovoga jedinoga, gospodina našega: koji bi začet po Duhu
svetomu, rodjen od Marije divice, mučen pod Ponciom Pilatom, propet umro i pokopan,
sidje nad pakao, treći dan uskrsnu od mrtvih, uzidje na nebesa,
sidi ob desnu Boga Otca svemogućega, odonud ima doći suditi
žive i mrtve.
Virujem u Duha svetoga, svetu
crkvu katoličku, sveti obćenje, griha
odpuščenje tila uzkrsnuće, i život
vični. Amen”
Deset zapovidi božjih:
1. Ja sam gospodin Bog tvoj, neimaj drugih Bogovah izvan mene.
2. Ne uzmi ime gospodina Boga
tvoga u izpraznost.
3. Spomeni se da prosvetiš dane
svečane.
4. Poštuj otca svoga i mater
svoju, da ti dobro bude i da dugo živiš
na zemlji.
5. Neubi (rukom ni jezikom)
6. Nesagriši bludno.
7. Neukradi.
8. Nereci kriva svidočanstva
protiva iskrnjemu svomu.
9. Nepoželi tudjega druga.
10. Nepoželi nikakve tudje stvari.
Sedam svetih sakramenatah:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
20
Krštenje.
Krizmanje.
Tilo Isusovo.
Pokora ili sveta izpovid.
Najposlidnje pomazanje.
Sveti red.
Ženitba.
Sedam glavnih griah:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Oholost.
Lakomost
Bludnost
Nenavidnost
Proždrlost.
Srditost
Duhovna linost na dobra dila.
Molitva jutranja
Oh, nebeski dragi otče!
Koj si obnoć čuvo mene.
Da ustajem tilom zdravim.
Ja te evo zato slavim.
I ovaj me dan nahrani.
I od svakog zla obrani:
Pak što mislim il govorim
Blagoslovi sve što činim.
I ti čuvaru angjele,
Čuvaj me u svako vrime.
Molitva večernja:
Fala Bože! prodje danak,
I dolazi sladki sanak,
Prije al neg legmen spati
Bože! Tebe ću zazvati:
Da mi budeš u pomoći,
Nastajuće ove noći.
Da me svaka beda mine.
I sunce mi opet sine.
R.B.M
Maj - Juni 2014.
BUNJEVAČKI NACIONALNI PRAZNIK
Dan Dužijance
Prvi Nacionalni savit bunjevačke nacionalne manjine koristeć prava Zakona o
nacionalnim manjinama 2003. godine za
jedan od četri nacionalna praznika Bunjevaca odabro je “Dan Dužijance”, koji se
redovno proslavlja svakog 15. avgusta, na
Veliku Gospojinu.
Dužijanca ko simbol Bunjevca
Dužijanca je bunjevački narodni
običaj i potiče iz paganski vrimena, koji
je vikovima prinošen s kolina na kolino. S
virom u Boga zgotovlja se najvažniji poso
u godini - ris. Kad bandaš kaže gazdi da je
ris gotov, a gazda mu odgovori - s Božijom pomoći - i pozove sve risare, komšije
i rodbinu na Dužijancu – počinje slavlje
svršetka žetve. Kruv spominjemo svaki
dan
i
kroz molitvu “...kruv naš
svagdašnji..."
Blaško Rajić je 1911. godine u župi
Svetog Roke u Keru, prvu javnu proslavu
Dužijance organizovo uvođenjem simbola
dužijance u crkvu.
Simboli Dužijance su vinac
i perlice od klasja žita
Svi učesnici slavlja se kite zlatnim
klasjom, posebno bandaš i bandašica ko
centralne ličnosti običaja. Bandašov šešir
okićen je vincom upletenim od novog
klasja ko simbolom života, dok se bandašica kiti s bogatim perlicama na kosi i
nidrima.
Od zlatnog klasja žita upliću se
dugačke pletenice za oltar, vrata, kapije,
fijakere...
U novije vrime centralno misto zauzima kruv od novog žita na oltaru,
svečanom astalu, izložbi..., ko i radovi od
Maj - Juni 2014.
slame - krune, slike,
skulpture i predmeti... Sve su to
dilovi
kulturnog
nasliđa Bunjevaca,
sa jasno izražnom
specifičnošću našeg
naroda i kroz koje
se ogleda istorijska i
umitnička vridnost.
Nacinalni savet
bunjevačke nacinalne
manjine,
bunjevačke institucije i udruženja
pripravljaju bogat
program u cilju
obilužavanja nacionalnog praznika „Dana
Dužijance 2014“
PROGRAM
u povodu obilužavanja bunjevačkog
nacionalnog praznika „DANI DUŽIJANCE 2014“
24.06.2014. u 19:00 Izloža slika
“Mala Bosna kadgod i sad” i priskakanje
vatre na Sv. Ivana cvitnjaka - Dom kulture
Mala Bosna u
organizaciji UG
“Bunjevačka vila” Mala Bosna
17. 07. 2014. u 19:00 Kolonija slamara “Dan Dužijance 2014” u KUD-u
Aleksandrovo u organizaciji KUD-a
Aleksandrovo
27. 07. 2014. “Dužionica 2014” u
Somboru:
08:00 - Doček zvanica u restoranu “Fijaker stari”
09:15 - Parada fijakera do centra
Sombora
10:00 - Sveta misa u crkvi Prisvetog
trojstva
11:30 - Bandašicino kolo na trgu Svetog Trojstva
12:00 - Pridaja
posvećenog kruva
Gradončelniku
Sombora, u organizaciji
U G
“Bunjevačko kolo”
Sombor
02. 08. 2014. u
19:00
Pletenje
krune i vinaca od
žita u avliji familije
Kuntić u organizaciji KUD “Bunjevka” Subotica,
UG “Bunjevačka
Vila”Mala Bosna,
BKC Bajmak i BKC Tavankut
04. 08. 2014. u 19:00 Dani bunjevačke
kulture u Novom sadu - Otvaranje izložbe
“Slike od slame bački Bunjevaca” u
organizaciji BKC-a Novi Sad
13. 08. 2014. u 19:00 Otvaranje
izložbe slika od slame Ivane Dulić “Snaga
zrnja” i pridstavljanje ovogodišnji bandaša
i bandašice članova KUDŽ “Bratstvo”
iz Subotice u Bunjevačkoj matici u organizaciji Bunjevačke matica Subotica
14. 08. 2014. II Konferencija “Usmeno
narodno blago, običaji i tradicija bački
Bunjevaca” :
11.00 - Panel konferencija “Dužijanca
i slama” Plava sala Gradske kuće
19:00 - Etno izložba “Kruv naš
svagdašnji” Vestibil Gradske kuće
20:00 - Muzičko etno veče “Groktalice, bećarci i Kraljice” Velika većnica
Gradske kuće u organizaciji KUD “Bunjevka” Subotica
15.08.2014. Svečano obilužavanje nacionalnog praznika “ DAN DUŽIJANCE
2014”
18:30 Doček gostivi isprid Bunjevačke
matice
18:45 Svečani defile do Gradske kuće
19:00 Veliko kolo na centralnom trgu
isprid Gradske kuće
19:30 Polaganje vinca na bistu Blaška
Rajića
20:00 Svečana akademija povodom
obilužavanja bunjevačkog nacionalnog
praznika „Dan Dužijance 2014“ Velika
većnica Gradske kuće u Subotici
21:00 Bandašicino kolo restoran
„Spartak S“ u Subotici u organizaciji Nacionalnog saveta bunjevačke nacionalne
manjine.
Kata Kuntić
21
NARODNA BUNJEVAČKA VIROVANJA
Svatovi –II dio
Posli večere kad se
mlada
sprema
za
prisvlačenje snaši skida se
vinčani vinac sa glave
mladoženja i baca u peć da
izgori da ne bi dospio kome
drugom u ruke i ne daj Bože
da neko baci čini i da
mladenci nemaje sriće u životu. Po nikim kazivanjima
vinčani vinac je skido stari
svat i baco u peć inače, je bio
običaj u kasnijem periodu
da se vinčana slika i vinac
čuvaje u posebnom ramu za
slike.
Posli okrećanja snaše
mlada biži iz sobe a stari svat
razbija tanjir o pod za sriću
mladenaca.
Snaši se obavezno
moralo slati pogača najdalje
do Materica da uvik bude u
kući kolača i da život bude
sladak. Rukovanje je kod
bunjevačkog naroda značilo
časnu rič da je divojka
obećana odnosno verena.
Rukovanje je divojka mogla
prikinit samo ako je
uskočila.
prikupio: N. Ćakić
Narodne umotvorine bačkih Bunjevaca
Autori: Marko Peić i Grgo Bačlija
Car brata neće.
Carska se ne poriče.
Caru carovo, Bogu božje.
Ciganski se pogođaj, a gospocki plaćaj.
Ciguran ko u rašetu voda.
Cile-mile. (Povlađivanje)
Cincilinci. (Oponašanje zvonceta)
Crn Božić, bili Uskrs!
Crn ko gavran.
Crn ko vrag.
Crno na bilom. (Napismeno)
Crno na se piše.
Crven ko rak.
Crv i tvrdo drvo buši.
Crv u glavi. (Smišlja zloću)
Cura peče pojiden kruv. (Privatila se, pa ostala noseća)
Čakčire sve laju oko njeg. (Naglo smršavijo)
Čas posla. (Uradit vrlo friško i lako)
Čast tvog bližnjeg nek ti bidne isto tako mila ko tvoja.
Čega se pametan stidi, tim se lud diči.
Čeka ga ko ovca nož.
Čeka ga ko ozeblo sunce.
Čela je mala i neugledna, a daje najslađi plod.
Češće se oslanjaj na uši, neg na jezik.
Čija sila onog i pravda!
Čija vlada tog i parada.
Čime se lud fali, tog se pametan stidi.
Čist račun duga ljubav.
Čistit isprid svoje kuće.
Čistom obrazu i suza je dosta.
Čistom obrazu malo vode triba.
Čizma glavu čuva, šubara je kvari.
Čovik blage ćudi.
22
Čovik blage riči, zlatne ruke, pa vik provikovo u poslu.
Čovik da ga na kruv možeš mazat.
Čovik da pukne od bisa. (Zdravo se rasrdit)
Čovik je čovik, ako je čovik.
Čovik je čoviku vuk.
Čovik kaki se samo poželit mož.
Čovik na svom mistu.
Čovik naše krvi.
Čovik oštrog zuba. (Naprasit)
Čovik po svitu, ko čela po cvitu.
Čovik se ne čovika, a drvo na drvo oslanja.
Čovik se ne miri laktom, neg pamećom.
Čovik se po dilu pozna.
Čovik se u piću, a konj u blatu pozna.
Čovik se za rič veže, a vo za rogove!
Čovik snuje, a Bog određuje!
Čovik srićne ruke.
Čovik šta je posto gazda od svi putova i staza. (Sve je
imanje njegovo)
Čovik šta se ne boji života.
Čovik uči dok je živ, opet lud umre.
Čovik u godinama.
Čovik za zvizdom, ko tica za gnjizdom.
Čuva ga ko malo vode na dlanu.
Čuva ga ko zenicu oka svog.
Čuvaj bile pare za crne dane.
Čuvaj curo imena, dočekat ćeš vrimena.
Čuvaj dok imaš, kad nestane ne možeš.
Čuvaj se brkate žene i muža brice! (Obadvoje su nenormalni)
Čuvaj se, čoveče, pa će te i Bog čuvat!
Čuvaj snagu za starost, a litinu za zimu.
Čuvat ko oči u glavi.
Maj - Juni 2014.
NAJNOVIJA IZDANJA
BUNJEVAČKE MATICE
600 dinara
400 dinara
1.000 dinara
500 dinara
350 dinara
350 dinara
250 dinara
250 dinara
200 dinara
300 dinara
400 dinara
500 dinara
OSTALA IZDANJA
“Put nade” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara
“Istinu tražim” - Ivan Bašić Palković Didan - 150 dinara
“Dida pripovidaj mi” - Ivan Bašić Palković Didan - 300 dinara
“Ispod starog bagremara” - Geza Babijanović - 250 dinara
“Horske kompozicije” - Bela Tikvicki - 150 dinara
“Istorija Bunjevaca, Šokaca i bosanskih franjevaca” - p. Bernandin Unyi OPM. - 500 dinara
Maj - Juni 2014.
23
Министарство
за културу
и информисање
Републике Србије
IZ BUNJEVAČKOG ŽIVOTA
I kadgod smo se umivali
Sad je lako stat prid slavinu i po želji otvorit vruću
el ladnu vodu pa se umivat.
Vraćam se u ditinjstvo, sićam se umivanja. Prvo je
tribalo izvuć vodu kablom iz bunara sa rovašom el sa
đermom, nalit vodu u kanu i često iz daleka donet je
do kuće. Sićam
se bila sam mala
imali smo umivaonik koji je
stojo u kujni u
ćoši. Na sridi je
bilo misto za
lavor, a sa dvi
strane držači za
peškire, s pridnje
strane u gornjem
dilu sapun je imo
svoje misto, a
više njega bio je
ukras sa sjajnim
mesinganim kugljama. Ispod lavora stojo je
kabo za prljavu
vodu, a pored
bokal sa čistom
vodom. Sve je ovo
bio lip komplet a
u njemu je bila i
noša (noćni sud).
Obično sam stala
na
šamlicu,
onako mala i sićušna da dođem
do vode u lavoru.
Smišno je bilo
kad mi je sapun
ipado iz ruke.
Kroz ovu pripovitku sam Vas provela da pokažem i
podsitim da se
nije bilo lako
umivat. Ovaj lipši umivaonik je još od moje majke,
znači ima oko 120 godina. Na drugoj sliki je isto stari
umivaonik, al takog su češće imali u većini kuća.
Katica Marganić
Foto: Marija Horvat
Download

bunjevacka ric 91-92_Layout 1