HRVATSKO
KATOLIČKO
PROSVJETNO
DRUŠTVO
RODOLJUB
9 771986 592001
ISSN 1986 - 5929
FOJNICA
fojnička
škrinja
Broj 25
studeni/prosinac 2013.
cijena 2 KM
Sretni
blagdani!
DOGAĐAJ
FOJNIČKAŠKRINJA
Kumpanija u Fojnici
Fojnička škrinja
P
roteklih dana je u Fojnici održano niz manifestacija u
povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Općina Fojnica, SMŠ "Zija Dizdarević", OŠ "Muhsin Rizvić", HKD "Napredak" i KUD "1001 noć" su sudjelovali u
obilježavanju ovog bitnog datuma za BiH.
U subotu, 30. studenog, u sportskoj dvorani fojničkog srednjoškolskog centra upriličena manifestacija u
organizaciji HKD "Napredak", podružnica Fojnica, uz sudjelovanje malog hora "Bubamare" i folklorne sekcije
koji djeluju pri KUD-u "1001 noć".
Poseban spektakl večeri bio je nastup je folklornog
društva "Kumpanija" iz Vela Luke, koji su izveli Kumpaniju – ples od boja. Nastupilo je pedeset članova a prije
izvođenja plesa kada vojska izlazi na scenu prvo su
zatražili dozvolu od glavara, u ovom slučaju fojničkog
načelnika, da im da dozvolu za igru.
Sve manifestacije u povodu Dana državnosti BiH, pa
tako i ovu, svojom nazočnošću uveličao je fojnički načelnik Salkan Merdžanić koji je u svojem obraćanju stavio akcenat na promicanje svijesti mladih ljudi o državi
Bosni i Hercegovini.
2
BROJ 25
STUDENI/PROSINAC 2013.
UVODNIK
IZ ŽUPNIH MATICA
FOJNIČKAŠKRINJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Dragi prijatelji,
Fojnička škrinja je novim brojem zaokružila četverogodišnje prisustvo u
vašim domovima... Bilo je jako turbulentnih razdoblja, kada nismo znali
hoćemo li na vrijeme prikupiti sredstva za plaćanje tiska, bio je tu i neslavan
period mijenjanja izdavača, suradnici su nas napuštali i vraćali se, pristizali su
i novi. Dvadeset i pet brojeva nije baš mali posao. Samo zahvaljujući
upornosti i požrtvovanosti cijele redakcije uspjevali smo ipak na vrijeme
prikupiti materijale za svaki novi broj, a zahvaljujući razumjevanju gospodina
Šehzije Buljine, direktora "Štamparije Fojnica", nikada niti jedan broj nije
zakasnio...
U ovom broju opet možete pronaći svoje omiljene rubrike o najvažnijim
događanjima u Fojnici u protekla dva mjeseca, priloge o zdravlju, sportu,
putopisnu reportažu kroz fojnička sela... Vodili smo zanimljive razgovore sa
našim sugrađanima koji svojim radom pridonose, između ostalog, i promicanju
turističkog "imagea" našeg mjesta. Mladi kuhar, Sanid Šahmić, već godinama u
Fojnicu donosi medalje sa internacionalnih kulinarskih takmičenja. Uspješna
fojnička slikarica, Vjekoslava Čondrić, govori o životu kao inspiraciji,
potencijalima koje Fojnica ima za slikarsku koloniju, nezanimanju lokalne
zajednice za kulturne projekte... Dajana Buljubašić nastoji svoja mediteranska
iskustva sa izradom i prodajom suvenira kultivirati u kontinentu. Kako joj
uspjeva i kakve ideje nudi Fojničanima koji bi mogli svoje hobije unovčiti,
pronađite u novom broju Fojničke škrinje...
Na kraju, svima koji slave veliki kršćanski praznik - Božić, želimo mnogo
zdravlja i veselja, da ga provedu u društvu svojih najdražih. Svima želimo
sretnu i uspješnu Novu godinu, uz nadu kako ćemo je pamtiti samo po lijepim
događajima...
LISTOPAD/STUDENI 2013.
KRŠTENI
nije bilo
VJENČANI
Marijo Šušnjara i Ivana Stolica
Ivan Jukić i Vanja Oroz
UMRLI
Ljubica Cvjetković, 1927.
Darko Bošnjak, 1962.
Dragica Miličević, 1962.
Danica Ostojić, 1926.
Niko Kapetanović, 1938.
Josip Ivo Guja, 1958.
Janko Grubešić, 1923.
Vinko Babić, 1941.
Finka Lovrić, 1941.
Urednica
Ivka Vicić, 1937.
Pero Tolo, 1923.
Vera Babić, 1941.
Fojnička škrinja, broj 25, studeni/prosinac 2013.
Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica
Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković,
Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Leonora Lovrić Drmač •
Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.: 063 369 169 • E-mail:
[email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria
banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica
STUDENI/PROSINAC 2013.
BROJ 25
CIJENE REKLAMNOG PROSTORA
U ČASOPISU
1/1 stranica (kolor)
1/1 stranica (crno-bijela)
1/2 stranice (kolor)
1/2 stranice (crno-bijela)
1/4 stranice (kolor)
1/4 stranice (crno-bijela)
1/8 stranice (crno-bijela)
150 KM
100 KM
80 KM
60 KM
40 KM
30 KM
20 KM
3
RETROVIZOR
Aquareumal proglašen
Internacionalnim centrom
za razvoj turizma
Anida RAMIĆ
služba za odnose s javnošću Općine Fojnica
preneseno sa portala fojnica.ba
30.11.2013.
I
nternacionalna liga humanista je organizacija koja je odlučna u svojoj namjeri da istražuje, pronalazi i otkriva dobre primjere iz
medicinske prakse i zdravstvene skrbi i potiče
da se afirmira ono što je dobro, a otkloni što je
loše i tako doprinese unapređenju zdravlja
čovjeka. Upravo o tom aspektu zaštite pacijenata na skupu je govorio prof. dr. Faris Gavrankapetanović, zamjenik Predsjednika Komiteta
za zdravlje ljudi ILH.
U ime ILH priznanja Zlatnu povelju "Liječnik
humanista godine" i Zlatnu povelju "Farmaceutski kolektiv godine" uručio je predsjednik
Vijeća ILH-a prof. dr. Tarik Kupusović a priznanja su dobili doc. dr. Faruk Alendara, prim. dr.
Azra Kabil-Medić, prof. dr. Velija Zelija – Ašimi
i apoteka "Hitna" PJ JU Apoteke Sarajevo.
Nakon uručenja priznanja laureatima generalni sekretar ILH prof. Zdravko Šurlan i izvršni direktor Aquareumal-a Haris Šehić su potpisali Protokol o dugoročnoj saradnji ILH i
Aquareumala. Sastavni dio Protokola je i Odluka o proglašenju AQUAREUMAL-a Internacionalnim centrom za promociju turizma. Ova
Odluka je donesena u skladu sa ocjenama i
mišljenjima mnogobrojnih domaćih i inostranih turista i na prijedlog Vijeća za unapređenje
kvalitete u turizmu ILH.
U svom obraćanju direktor Haris Šehić se
zahvalio na ovom priznanju a posebnu zahvalnost i zasluge je odao načelniku općine Fojnica
Salkanu Merdžaniću koji je, kako kaže, učinio i
dalje čini sve što je u njegovoj moći kako bi
pomogao razvoj turizma u Fojnici.
Na svečanosti je, pored mnogobrojnih zvanica bio prisutan i načelnik Salkan Merdžanić,
koji je čestitao Aquareumalu i laureautima na
dobijenim priznanjima ali i njihovoj požrtvovanosti da pomognu čovjeku kada je najslabiji.
4
Tko je kriv za uništava
Ivan KATAVIĆ
V
last u Srеdnjobosanskom kantonu nedavno je pokrenula aktivnosti kako bi
zaštitila Prokoško jezero, jedan od najpoznatijih prirodnih dragulja u Bosni i
Hercegovini. Njemu prijeti potpuno uništenje jer je nakon rata na ovom lokalitetu nelegalno izgrađeno preko 250 vikendica, iz kojih se otpadne vode ispuštaju u jezero. To je razlog zbog kojeg se Prokoško jezero, koje je zaštićeno još u
bivšoj Jugoslaviji, pretvara u močvaru i kojem prijeti potpuni nestanak.
U posljednjih 30 godina razina vode u Prokoškom jezeru smanjena je za 30
posto. Potoke koji su se slijevali u jezero vlasnici vikendica preusmjeravali su u
svoja dvorišta, a fekalije i otpadne vode slali su u jezero.
Fikret Polutan mještanin je sela Prokos i cijeli svoj život izrađuje drvene
krovove za vikednice i katune. U jednom od ranijih intervjua kazao je da se o jezeru godinama nitko ne brine.
"Ima svega. Možda da neko ima neke koristi, brinuo bi se i bilo bi spriječeno
ovo sve. Baca se i otpad. Mnogo je zagađeno", kaže Polutan.
Prije osam godina Prokoško jezero proglašeno je parkom prirode, a iste godine donesen je i Zakon o upravljanju Prokoškim jezerom, koji propisuje zabranu
gradnje objekata na ovom lokalitetu. To ipak nije spriječilo mnogobrojne vikendaše da grade u zaštićenoj zoni. Za mnoge, najveći krivac za uništavanje Prokoškog jezera je dugogodišnji načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić, koji
nije zaustavio gradnju pomenutih objekata.
Prije šest godina u intervjuu za Radio Slobodna Europa Merdžanić je izjavio:
"Postojala je dobra volja i postoji još uvijek volja da se spriječi gore daljnja gradnja na području Prokoškog jezera. Također, u posljednje vrijeme, obustavljena je
potpuno gradnja novih objekata, sve ono što je sagrađeno odmah u postratnom
periodu, to je sada na terenu."
Vlasti u Srednjobosanskom kantonu tek su nedavno pokrenule aktivnosti
kojim žele zaštititi ovaj prirodni dragulj. Planiraju izgraditi kanalizacijsku mrežu
kako otpadne vode ne bi išle u jezero, te izgradnju vodovoda, čime bi planinske
potoke vratili u jezero.
"Stanovišta smo da se što prije moraju poduzeti rigorozne mjere da se spriječi
nelegalna gradnja, da se mora napraviti kanalizacioni sistem u smislu odvođenja
otpadnih voda, da ne idu više u jezero, da se izgradi vodovod, jer sva voda koja sad
dolazi u Prokoško jezero, iz jednog pravca, koristi se za snabdijevanje vikendica
koje su nelegalno napravljene na tom području, i nemamo dovoljnu količinu vode
BROJ 25
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
Međunarodno priznanje
za Zavod Drin
preneseno sa drin.ba
O
anje Prokoškog jezera?
i prirodni tok koji ide u jezero", navodi Nijaz Helez, ministar prostornog
uređenja SBK-a.
Ugrožena rijetka vrsta vodozemca
Ostaje pitanje što učiniti sa nelegalno izgrađenim objektima. Ministar Helez
dodaje da, bez obzira što se radi na rješavanju neophodne infrastrukture za pomenute objekte, to ne znači i njihovu legalizaciju.
"Ima jedno zaštićeno područje oko jezera gdje ćemo mi insistirati da ne postoji nijedan objekat. U svakom slučaju, pošto se radi o privremenim objektima,
Kanton ima zakon o građenju gdje su prepoznati privremeni objekti. Probaćemo
zakonski to regulisati, jer – toliko je toga gore napravljeno, ja kad sam otišao,
nisam mogao vjerovati da su ljudi mogli devastirati prirodu na način na koji su to
uradili", ističe on.
Samir Đug, profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, ističe
da za Prokoško jezero spasa još ima, ukoliko se poduzmu rigorozne mjere za
njegovu zaštitu. To bi imalo i ekonomske efekte za općinu Fojnicu, dodaje Đug.
"Da ne budu neke kozmetičke aktivnosti, nego aktivnosti koje bi doprinijele
prvenstveno zaštiti Prokoškog jezera, a drugo, da postanu generator razvoja turizma u općini Fojnica. Općina Fojnica ima jako veliki broj turista u samome mjestu, koji bi, naravno, mogli da odlaze i na dnevne ili višednevne izlete gore, na
područje Prokoškog jezera. Naravno, općina Fojnica bi mogla da generiše
prihod", kaže Đug.
U Prokoškom jezeru živi i triton - rijetka endemska vrsta vodozemca. Zagađivanje jezera ugrozilo je njegov opstanak, a mnogi sumnjaju da je i izumro,
dodaje Đug.
"Moguće je da ga u zadnje vrijeme i nema u tom jezeru, međutim, njega nije
problem ponovo reintroducirati, unijeti ga u jezero. To je vrsta koja može nestati i
sa tog područja, ali da će ona nestati kao vrsta, to sigurno nije slučaj. Njeno
ponovno unošenje sigurno bi zahtijevalo jedan vrlo ozbiljan i naučni stručni
pristup, ali, da bi se jedna vrsta vratila na mjesto odakle je ona nestala zbog toga
što je čovjek radio nesavjesne aktivnosti, potrebno je mnogo, mnogo napora i
aktivno učešće različitih subjekata."
Prokoško jezero zaštićeno je zakonom o zaštiti prirode još 1954. godine, u
bivšoj Jugoslaviji, zajedno sa prašumom Perućica. Poznato je i po tradicionalnom
stočarstvu na nomadski način. Uništavanje ovog dara prirode, još jedan je dokaz
bezvlašća i nefunkcionalnog sistema u postratnoj Bosni i Hercegovini.
STUDENI/PROSINAC 2013.
BROJ 25
rganizacija Global Trade Leaders' Club
(GTLC), sa sjedištem u Madridu, svake godine organizira dodjelu nekoliko međunarodnih trofeja kompanijama iz cijelog svijeta
kao priznanje za njihov rad, djelatnost, predanost, inovativnost i kvalitetu. Odabir kompanija koje zaslužuju ovu vrstu priznanja temelji se
na preporukama kompanija iz svih djelatnosti,
a koji su članovi ovog udruženja, te nakon obavljene provjere putem konsultantskih agencija, komore, diplomatskih tijela, donosi se konačna odluka o dodjeli nagrade.
"Međunarodna nagrada za vodstvo u imidžu i kvalitetu", naziv je priznanja koje je naš
Zavod dobio za svoju humanost i dugogodišnji
rad sa osobama sa intelektualnim teškoćama i
psihijatrijskim oboljenjima. To je priznanje koje se dodjeljuje jednom godišnje kompanijama
iz svih sfera djelatnosti, za organizacijske kvalitete, vodstvo i postignuti imidž .
Tim povodom, upriličena je ceremonija dodjele nagrada i prezentacija nagrađenih kompanija, koja je održana 2. decembra 2013. u
Madridu, na kojoj je prisustvovalo 150 biznismena iz više od 30 zemalja svijeta, kao i predstavnici diplomatskog tijela zemlje učesnice.
Troškovi boravka i kotizacije plaćeni su od strane organizatora kao vid podrške našoj ustanovi
i djelatnosti kojom se bavimo.
Zavod Drin je imao čast i priliku da bude
jedini predstavnik iz BiH i mogućnost da među
42 nagrađene kompanije prezentira svoj rad i
humanu djelatnost koju obavlja šest decenija.
Nagradu, bronzanu skulpturu, ispred organizatora, v.d. direktorici Đeniti Karahmet, dipl.scr.,
uručila je ambasadorica BiH u Kraljevini Španjolskoj, njena ekselencija Jasna Krivošić
Prpić, koja je upriličila i prijem predstavnika
Zavoda Drin u prostorijama Ambasade BiH u
Kraljevini Španjolskoj.
5
RETROVIZOR
FOJNIČKAŠKRINJA
Misa zadušnica za ubijene fratre u samostanskoj crkvi Duha Svetoga
Tko je naredio ubojstvo
fojničkih franjevaca?
Ivan KATAVIĆ
U
Franjevačkom samostanu u Fojnici
13. studenog obilježena je dvadeseta
godišnjica od ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i
župnog vikara ovog samostana. Njihovo
ubojstvo počinio je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije RBiH iz Visokog, zajedno sa još tri pripadnika ove postrojbe, za što je pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora.
Dvadeset godina nakon ovog zločina,
fojnički franjevci uputili su istražnim i
pravosudnim organima BiH zahtjev za
ponovno pokretanje ovog postupka jer
žele saznati tko je naredio ubojstvo fra
Nikice Miličevića i fra Leona Migića.
Godišnjica ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića za obitelj, prijatelje i župljane župe Fojnica predstavlja
bolno sjećanje na tragediju, koja je tokom posljednjeg rata obilježila ovaj kraj.
Janja Ćosović, sestra pokojnog fra Leona, kaže da se i danas prisjeća riječi svoje
i fra Leonove majke, koja je umrla sa pitanjem zašto joj je ubijen sin:
"Nikad mi nije jasno. I moja mama kad
je umirala, vikala je: 'Zašto? On se nije nikad kombo.' To je jedna riječ koja znači
nije se nikad ni s kim svađao. Bio je po
prirodi tih. Njoj je ostalo nejasno zašto je
on ubijen kad nije volio ni svađu, ni..."
I obitelj fra Nikice Miličevića željela bi
jednog dana saznati istinu - tko je bio naredbodavac. Nećak fra Nikice Miličevića
Zdenko Miličević kaže:
"Osobno moj pokojni otac milion puta
je znao reći: 'Da mi je samo znati tko je to
rekao, tko je naručio.' Ja isto kažem poznatu izjavu gospodina pokojnog Alije Izetbe6
govića, koji je rekao tada: 'Tko puca u
fratra, pucao je u Bosnu.' Međutim, nikad
nije otkriveno tko je pucao u fratra, tko je
pucao u Bosnu."
Svaka obljetnica ubojstva fra Nikice i
fra Leona posebno je potresna za žive
svjedoke ovog događaja koji su se 13.
studenog 1993. godine zatekli u fojničkom samostanu. Među njima je bio i
franjevac fra Tomislav Trogrlić:
"Uvijek se to proživljava kao da se odvija film jedan te isti - i ljudi, zgode, nezgode, doživljaji, emocije. Vrlo teški dani."
Prije tri godine u Franjevački samostan u Fojnicu došao je i Hasib Mušinbegović, nekadašnji zapovjednik 302.
motorizirane brigade Armije BiH, čiji
pripadnici su ubili fra Nikicu i fra Leona.
Došao se, kaže, ispričati za pomenuti
zločin. I tada, a i danas, Mušinbegović
ističe da mu je savjest čista jer ovaj zločin
nije počinjen po njegovoj naredbi:
"To što je učinjeno, to je zločin. To sam i
tada rekao. Nikad nisam za takva djela
bio ni od čijih oružanih snaga, a pogotovo
ne od svojih pripadnika. Bilo mi je veoma
žao. Čim sam za taj slučaj čuo, to je bilo
drugi ili treći dan poslije tog nemilog događaja, ja sam podigao prijavu, zatražio
da ti ljudi odu u zatvor Zenica i da se taj
slučaj istraži, da se sankcionira. U ratu se
može to dogoditi, ali niko, bar u jedinici
kojom sam ja komandovao, nije zagovarao takve događaje, ali kad se dogode, ne
treba ih prikrivati, treba ih procesuirati."
Gvardijan fojničkog samostana fra
Nikica Vujica ističe da u okonačnom postupku i presudi protiv ubojice Miralema Čengića ima mnoštvo nedorečenosti
I kontradiktornosti:
"Kad smo mi sve to vidjeli, onda smo
shvatili da je taj proces bio jedna dobra
predstava za javnost i odlučili smo da napravimo zahtjev za pokretanje istražnih
radnji i pronalaženje nalogodavaca. U tome zahtjevu mi se osvrćemo na izjavu
časnika Armije BiH iz Visokoga, brigadira
Hasiba Mušinbegovića. A isto tako čuli
smo i od svjedoka koji su nam, kada su čuli
da mi pripremamo zahtjev za ponovne
istražne radnje, rekli da bi se trebao ispitati jedan ratni obavještajac Hamza Duvnjak, koji je tada imao kodno ime Mišo i
koji je malo prije ubojstva fratara imao
žestoku svađu sa gvardijanom fra Nikicom Miličevićem."
U Fojnici je 13. studenog predstavljena i knjiga "Pucnji u fratre", autora Zorana Oroza, koja detaljno opisuje ono što
se dogodilo prije 20 godina u Fojnici.
Autor Zoran Oroz o tome kaže:
"Puno stvari ima nejasnih u samom
procesu suđenja, što je navelo sadašnjeg
gvardijana da podnese prijavu SIPI,
odnosno Tužilaštvu BiH. Naravno, u knjizi
se o tome nije ništa preciznije govorilo jer
mi nemamo naznaka tko bi mogao biti, ali
iz razgovora s fratrima i s drugim svjedocima tadašnjeg događaja vidi se da ubojica nije došao s namjerom da likvidira po
svojoj volji, nego da je ipak bio od nekoga
nagovoren, odnosno usmjeren."
Tokom izdržavanja kazne, Miralem
Čengić je četiri puta pomilovan, kazna
mu je skraćivana - i danas je na slobodi.
Predstava za javnost
Fojnički franjevci tvrde da ovaj slučaj
nije dovoljno rasvijetljen. Zato su pokrenuli ponovni postupak pred istražnim i
pravosudnim organima BiH.
BROJ 25
Naslovnica knjige Zorana Oroza
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKE PERSPEKTIVE
FOJNIČKAŠKRINJA
Prije svega, velika radost
Dajana Tomičić Buljubašić otišla je iz Fojnice u Gradac prije 25 godina zbog svoje velike ljubavi. Ipak, njene male
ljubavi i zadovoljstva vraćale su je neprestano u rodni grad. Sad želi nešto od svoje strasti prema starim zanatima,
koji su na granici sa umjetnošću, vratiti u svoje mjesto... Može li Dajana biti motivacija Fojničankama koje još uvijek
skromno čuvaju priče o svojim hobijima?
Piše: Suzana LOVRIĆ
n Dajana, hvala ti što si pristala na
razgovor za Fojničku škrinju. Uobičajeno pitanje na početku ovakvog razgovora: Kako si se uopće odlučila
predstaviti svoje rukotvorine Fojnici,
gdje se i kako začela takva ideja?
o Hvala vama na besplatnoj reklami! Pa
ne znam, godinama razmišljam kako bi
bilo lijepo dio godine živjeti na moru, a
dio u kontinentu. Prije nije bilo takve prilike jer sam radila u trgovini, pletenje je
bilo samo hobi, bila sam vezana za Gradac... Sada su se okolnosti promijenile,
napustila sam trgovinu i odlučila da od
hobija napravim biznis. Inicijator za
predstavljanje mojih radova ovdje bila je
i Marina Šimunić koja je iznosila razne
STUDENI/PROSINAC 2013.
ideje, od organiziranja modne revije do
prodaje po suvenirnicama i sl., ali ja nikada nisam imala dovoljno proizvoda ili
dovoljno vremena da se neka suradnja i
realizira. Gradac, odakle dolazim zadnjih
25 godina, dobio je u četvrtom mjesecu
ove godine jednu vrlo zanimljivu udrugu
pod imenom 'Manufaktura- Gradac'.
Smjestili smo se u neiskorištenim prostorijama gradačačke crkve koje se nalaze uz same stepenice tog franjevačkog
zdanja, prekrasan prostor koji je godinama zjapio prazan... Dolaskom novog svećenika okupilo se poprilično kreativnog
puka oko te udruge, ljudima se pružila
prilika da pokažu što sve rade, a i crkvi je
dobro jer se zametnuo neki novi život,
BROJ 25
stalno se nešto događa... Ja sam se zaprepastila, nakon 25 godina koliko živim
dole, kako su ljudi skromno čuvali svoje
hobije od očiju svojih susjeda ili familije i
koliko kreativnih osoba ima u jednom
malom mjestu kakvo je Gradac, gdje živi
svega 3000 duša... Njihov mediteranski
mentalitet cijeni lavandu, školjku, solju
isprano, naplavljeno drvo i sl. čime su
okruženi, od svega toga prave suvenir.
n Kako se u sve to uplelo tvoje pletenje od vune, malo je prevruće za takvu
vrstu suvenira?
o: Ahahahaa... Srećom, tu su stranci koji
razmišljaju drugačije od nas, oni kupuju
vunu i izvan sezone, po niskim cijenama,
7
FOJNIČKE PERSPEKTIVE
hahaha... Šalim se, uklopila sam se ja i sa
pletenjem koncem, šivanjem vrećica za
mirisno bilje, šivanjem originalnih vrećica u koje će biti upakirani drugi suveniri... Ja bih opet htjela naglasiti važnost
grupe, odnosno udruge, jer u našem društvu pojedinac brzo gubi volju i energiju,
udruge mogu više i bolje. Mi smo, recimo,
došli na ideju da umjesto cvjetnih dezena
po mjestu, koji su prije svega skupo plaćeni, loše održavani i svenu nakon mjesec dana, posadimo naše autohtono bilje.
Ono je prije svega na dohvat ruke, dakle
jeftino za prisad, nije skupo za održavanje jer je na svom terenu, ne traži vodu,
miriše, lijepo izgleda, čini ambijent... Lavanda, smilje, bosilje, također grmolika
biljka žižula koja je po svojim vitaminsko-energetskim vrijednostima čak i iznad brusnice. Žižula je zbog maslina, nažalost, skoro iskorijenjena, ona se čistila
iz polja kao nametnik, u samom gradu je
ostalo svega par stabala. Tako je naša
udruga zasadila nekoliko novih sadnica
u žardinjere, posebno to područje oko
crkve...
n Očito si posve praktična osoba koja
umije spojiti ugodno sa korisnim. Može li se reći kako je to katalizator za
tvoje trenutne aktivnosti u Fojnici?
o Jest, ostvario mi se bosanski san, iz
opanaka u cipelice, iz cipelica na more,
hahahaha... Može se reći i tako, nastojim
uvijek da mi je dobro, da se zabavim, ali i
da činim neki posao koji donosi korist.
Ne podnosim prazan hod! Prije svega mi
financijska slika ne dozvoljava takvu vrstu relaksacije, a mislim da to nije ni u
mom temperamentu. Uvijek imam neku
ideju koju treba provesti u djelo, uvijek
nešto radim. Pa nek napravim i nešto što
ne valja, čime možda i nisam zadovoljna,
zadovoljna sam činjenicom što sam to ja
napravila. Eto, takva sam. Zadovoljstvo
mi je kad imam klupko i igle, kez mi ne
silazi s lica, hahahaha... Moram priznati
kako sam se prijatno šokirala na ljubaznosti lokalne zajednice kod realizacije
moje ideje. Ljudi su tako srdačni i ja sam
očito zaboravila na tipičnu fojničku ljubaznost. Moj smještaj u drvenu kućicu
ispred Reumala još traje, ali evo, za svega
par dana toliko toga sam dogovorila. To
čovjeku daje gorivo za njegov entuzijazam. Znam da su vremena teška, ovdje je
puno teže nego u Hrvatskoj, ali ima sluha,
ima dobrih ideja, uz pomoć prijatelja i
komšiluka ovdje je sve puno lakše...
n Prije nego nam previše nahvališ lokalne vlasti, vratimo se izvorima tvog
hobija. Kako se začela ta ljubav i strast
prema vuni, prema ovim prastarim
motivima kojima iznova daješ život?
o To je ista priča koju bi mogla ispričati
svaka žena mojih godina, jer mi smo te
generacije, kćeri takvih generacija naših
majki. Ništa novo. One su sve redom imale nešto u rukama, plele, heklale, vezle...
Takvih mama se ja sjećam. Nakon što bi
nas ispratile u školu, pripremile ručak,
oprale, opeglale, obrisale, okopale tulipane ili ruže, našle bi vremena i za svoj
hobi. To se prije nije tako zvalo, samo se
znalo tko odlično veze, tko sjajno hekla,
tko vrhunski šije, tko profesionalno plete... I tako sam ja kamčila za maminom
mašinom za pletenje, godinama. Pokušala je moja draga mama mene nešto instruirati, ali kad sam vidjela kako mijenja
boju lica na moje nespretne pokrete rekla sam: Dobro daj mi, naučit ću nekako. I
onda je to krenulo malo po malo. Bilo je
tu nešto i od moje želje da oblačim nešto
što nemaju drugi, kako moj muž kaže: Sa
mo nek nije kao kod drugih, vazda uz vodu. Ja volim jednostavne komade odjeće,
praktično su to krpe koje mi daju slobodu disanja i kretanja. Evo, sad imam na
sebi komade koji mogu biti prsluk, rolka i
bolero, skineš komad i sve je drugačije, to
je ta moja praktična strana. U početku istražuješ, imaš i promašaja, ne prodaješ
već poklanjaš, uradiš i po narudžbi, s teškom mukom, onda kupiš sebi novu mašinu i shvatiš - počinjem ispočetka, svoja
ja...
n Da, prijašnji hobiji, koji to nisu bili,
imali su pritisak tuđeg materijala i tuđe ideje. Danas to već nije slučaj. Možda je to onaj važan odmak u kreativnost i umjetnost?
o Ja se ne usuđujem sebe nazivati umjetnicom. Imam inovacija u kreacijama,
imam dovoljno ega i sujete, ali ne bih se
usudila sebe zvati umjetnikom. Ja sam
samo neobično žensko biće koje umjesto
kupovine cipela, veša i kremica voli kupovati vunu. Raznih boja! Volim pregledavati patente, konac, dugmad, zvati dobavljače na veliko i nadmudrivati se na
malo, volim dobiti komad onako kako ga
zamislim... I makar svima bio ružan i neupotrebljiv, to je isto zanimljivo, ako se
meni sviđa nešto što uradim, ne zanimaju me tuđe kritike. Ako dobijem što sam
zamislila, smatram kako sam uspjela.
n Pa zar to nije odlika umjetničke sujete?!
o Nije, to je odlika obične ljudske sujete,
svi smo sujetni. Možda umjetnici malo
više. Ali nisam ja pretjerano sujetna. Samo branim svoje stajalište, ahahaha...
Ovo što radim, bio to zanat ili umjetnost,
prije svega je velika radost, nešto što me
odmara i krijepi. Nekad me susjedi čuju
kako radim i nedjeljom pa me kude i galame. A ja onda kažem - ovo je moja molitva. Ovo je za mene produhovljenje i nalazak mira. Ako ja ne znam šta ću od sebe,
jer je nedjelja, nego odem do tebe i onda
tračamo, cugamo, to je za mene nešto daleko od duhovnosti. Ali ako ja radim u
miru ono što volim onda nije bitno je li to
srijeda ili nedjelja. Ja sam dobra dok
stvaram, a to Bog najradije voli.
n Ovaj tvoj hobi zahtijeva ne samo vrijeme već i prostor?
o Oooo, da! U visoko kreativnim fazama
to je takav rusvaj u kući, sve je podređeno
tome... Materijali, skice, prije časopisi,
sad hvala Bogu imamo internet, pa me
dobavljač zatrpa sa hrpom iste boje vune... E, kako to zna biti veselo! Inače,
8
BROJ 25
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
proizvod, kao što Kreševo ima npr.
potkovano jaje, Kiseljak - kiseljačku
pogaču... Godinama se traži što bi to
moglo biti spakirano u malu šaku i
ponijeto za uspomenu iz Fojnice. Šta ti
misliš o tom problemu?
nikad nemam boje koje su u trendu,
hehehe... Osim toga, obožavam reciklažu.
Dragi komad odjeće koji je podijelio sa
mnom ili sa meni dragom osobom, ili sa
nepoznatom osobom, dio povijesti, dio
emocije, dio kulture, dio sna... e taj komad je za mene besmrtan i on ulazi u
novi život, novu priču, njemu posvetim
novo vrijeme, jer zaslužuje. Jedno vrijeme sam bila zatrpana smećem, kako su
drugi to nazivali, međutim, meni to nije
bilo smeće, daleko od toga... Sve je to
imalo svoju namjenu, znala sam zašto
uzimam 70 godina star šugaman ili zavjesu, kojeg su već pola pojele bube. Ja
bih iskoristila jedan kvadratić toga i bila
sretna. Skinula bih neku zaboravljenu šaru, stavila na stare farmerice ili staru
majicu i eto novog duha starog vremena.
Istina je da sam i ja u jednom trenutku
skontala kako ne mogu baš sve reciklirati, malo sam otrijeznila tu svoju fantaziju ili postala stroža, ako hoćete... Ljetos
smo napravili toliko originalnih vrećica
od starih bijelih dalmatinskih čaršafa na
koje smo šivali komadiće miljea, kukičanih stolnjaka i sl. Stranci su totalno poludili za tim vrećicama ispunjenim lavandom. To je tako lijepo izgledalo, lijepo
STUDENI/PROSINAC 2013.
mirisalo, na neko prošlo i sigurno i zdravo vrijeme. E to ja želim prodavati ljudima, ne želim da kupuju šarenu lažu od
mene!
n Divno! Kako dalje zamišljaš razvoj
svog rada i njegove prezentacije?
o Pa ništa specijalno ne zamišljam, volim da mi se događa spontano i bez plana,
kada je ovaj kreativni dio u pitanju. Kada
je u pitanju promocija onda već treba
malo planirati i smisleno raditi, kao što
sada sređujem tu drvenu kućicu ispred
Reumala, ispipavam tržište... Još ne znam
koliko će se tražiti to što ja radim, koliko
će biti isplativo provoditi 8-10h da namamiš kupca, i koliko će moj boravak ovdje uopće biti inspirativan za moj daljnji
rad. Želja mi je unijeti tu staru bosansku
šaru u svoj rad, jer ona jeste u mom biću i
nekako se stalno trudi naći put da oživi u
ovim rukama... Počela sam već sa malim
ćilimima i ponjavicama, ne znam još koliko sam uhvatila taj duh. Ta je šara prisutna na torbama, na komadima odjeće,
ali jako diskretno.
n Fojnica još uvijek nema neki svoj
prepoznatljiv i jedinstven suvenirili
BROJ 25
o Možda bismo mogli pratiti trend razvoja tehnologije, iskoristiti ga. Recimo,
Adnan Bubalo ima sjajne fotke Fojnice,
pa ne moraju one biti tiskane na kartonu
kao razglednice, ostalo nas je jako malo
koji volimo poslati ili primiti razglednicu, ali može se napraviti print na vrećici
ispunjenoj ćubrom ili majčinom dušicom, umjesto poštanske marke bio bi
stari grb Fojnice i sl... Pa te ponjavice sa
tipičnom šarom iz ovog kraja ili torbe, ma
ima toga toliko... Vidjela sam u Škafi jastučiće punjene heljdom, koštaju 40 KM!
Vuna koja se baca na obroncima Vranice,
a znamo kako se teško razgrađuje, mogla
bi biti punjenje za spretno uobličene jastučiće koji bi bili podrška terapiji išijasa i
reume. To bi stari ljudi rado imali da griju
svoje bolne zglobove, još dodati malo te
naše šare i eto nezaboravnog suvenira iz
Fojnice. Sa vrlo malim sredstvima se može dobiti nešto i posebno i tipično i lijepo
i korisno... Bitna je samo ideja. Ovdje je
meni jako lijepo društvo, imam jednog
slikara koji privlači pažnju motivima stare, ali i današnje Fojnice, tu je Džemila sa
svojim šumskim plodovima, travama,
džemovima... To su sve bogomdane blagodati, kojima Fojnica ne oskudjeva, a
koje se danas cijene u svijetu. Nama je to
obično, na dohvat ruke, ali drugima je
pravo čudo da imaju kupiti crvenu borovnicu i domaći med. I onda, kad priča
krene, kada ima života oko tih drvenih
kućica, ima života i u zidanim kućama, u
našim životima. Fojnica mora to iskoristiti i podsticati takvu vrstu turističke ponude. I ovdje sigurno ima puno žena naših godina koje ne samo da nisu zaboravile starinsku razbibrigu u koncu ili vuni,
nego i uživaju u tome. Vrijeme je da pokažu ono što stvaraju...
n Ovo bi mogao biti zvanični završetak našeg razgovora, hvala ti puno na
zanimljivom i afirmativnom razgovoru, nadam se kako ćemo za par
mjeseci imati već neki prvi etno sajam
u Fojnici, festival starih zanata ili
tome slično...
o Oooo, to bi bilo pravo! Fojnica sigurno
ima potencijal za nešto slično. Ne mora to
biti baš fojnički, može biti neki usko
regionalni festival, ali svakako sa idejom
koja će krenuti i opstati u Fojnici. Sretno i
Fojničkoj škrinji, hvala!
9
JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...
Vijeka Čondrić
Moraš biti svoj
i moraš biti jak
Veoma je teško sažeti dvosatni razgovor sa Vijekom Čondrić. Prebogatog životnog iskustva, često stjecanog na vrlo
bolnim doživljajima, a ipak vedra, zaigrana, željna druženja... Puna planova, svladava nove medije u predstavljanju
svoje umjetnosti za koju izgara predano i slobodno kao
leptirica što uživa u blizini smrtonosno lijepog i toplog
svjetla.
Piše: Suzana LOVRIĆ
n Slikaricu Vijeku Čondrić ne treba
posebno predstavljati fojničkoj javnosti. Članica si ULUBiH, što je vjerojatno san svakog slikara. Svjedoci smo
nekoliko tvojih samostalnih izložbi u
Fojnici, par tvojih slika se nalazi u
stalnoj postavci galerije Franjevačkog
samostana u Fojnici, a odnedavno je
jedna tvoja slika sakralnog motiva na
zidu crkve u Kazijevićima.
o Članstvo u ULUBiH – u je valjda plafon
za djelovanje na polju likovne umjetnosti
na prostoru BiH i sigurno najveća nagrada svakom slikaru. U ULUBiH – u sam od
2004. godine. Ako ćemo i dalje u brojkama, ovo mi je 15. samostalna izložba,
grupne sam prestala i brojati jer ih ima
10-15 godišnje, ukupno 30 godina umjetničkog rada. Inače, nije nekoliko mojih
slika u stalnoj postavci galerije Franjevačkog samostana, radi se o dvije slike od
kojih je jedna sakralnog, a druga, da tako
kažem, svjetovnog sadržaja. Jako rijetko
radim sakralni motiv, ali ta slika Bogorodice meni je posebno draga. Rađena je u
impresiji, kači nešto od tog modernističkog izraza, gdje je u prvom planu Majka
Božja sa trnovom krunom i Isusom kojeg
je nešto teže nazrijeti. Tu sam htjela staviti u prvi plan majčinu muku, jer uvijek
se priča o tome kako je Isusu bilo teško,
pomalo je zanemarena ta majčina bol i
tuga...
10
n Članstvo u ULUBiH – u je sigurno
olakšalo i ulazak na važne kolektivne
izložbe?
o Kako ne! To su važni momenti kada se
vaša slika nađe pored čuvenih akademskih slikara, dobivate recenzije od uvaženih kritičara, upoznaje vas šira javnost...
Međutim, ja se uvijek rado odazovem i na
manje važne kolektivne izložbe, odem u
moj Travnik, u Tuzlu, u Hrvatsku, u Srbiju, sve su to prekrasna druženja.
n Možeš li se malo prisjetiti svoje prve
samostalne izložbe?
o Ma ja se sjećam još uvijek svakog detalja vezano za pripreme, organizaciju, sjećam se svih svojih emocija, uzbuđenja,
straha, sjećam se nesigurnosti... Prva se
izložba ne zaboravlja i ona uvijek ostaje
posebna u srcu i u pamćenju. Bilo je to
2002. godine na moj 50. rođendan i ja
sam po svaku cijenu htjela izložiti 50
slika, hahahaha... Čovjek se zaista uči na
vlastitim greškama i sad kad znam da je
limit 25 slika za izložbu, smijem se sebi.
Uz pomoć prijatelja, dobila sam bivši
Dom JNA za postavku izložbe, a to je predivan prostor. Direktorica muzeja, gosp.
Fatima, koja je završila ALU i povijest
umjetnosti, napisala je kritiku, a ja na oblacima, ono- kad sreći nema kraja... I tako
uzbuđena, još ne vjerujući u nekakvu vrijednost toga što radim, kažem gostima
da im se zahvaljujem što su došli vidjeti
BROJ 25
to što sam šarala. Jao, kako me iskritikovala, veli, ona ne piše recenzije za šaranje, ona je prepoznala sjajan potencijal,
da moram imati vjere u sebe, itd.
n Jesi li ti svoj slikarski talenat prepoznavala prije, u mladosti?
o Ha, jesam! I kroz školu, i za prijatelje,
ali nekako sam to čuvala od ostalih, jer
Fojnica je, čini mi se, oduvijek bila okrutna prema tim ogledanjima u umjetnosti.
A možda je to samo bio moj doživljaj ili
strah kako će ljudi reći - Ma ona mala
Vijeka Slavkina, nešto šara... Mislila sam,
smijat će se. Odlaskom u Travnik dala
sam sebi malo više prostora za slikanje,
ali ništa pretenciozno. I dalje za sebe. Ali
onda mi se dogodi gubitak sina, pa gubitak muža, i to jednostavno postaje moj
bijeg, moja terapija, moj život...
n Fojnica ima te potencijale u prelijepim krajolicima, dobroj kuhinji, dobri
smo domaćini, pa nije baš da ne volimo umjetnost... Može li se sve to iskoristiti za neke likovne projekte kojima se susjedne općine odavno hvale?
o Kad sam se tek vratila u Fojnicu, prije
sedam godina, bila sam puna elana. Organizovala sam dvije slikarske kolonije,
uz svesrdnu pomoć gospodina Ive Barbarića, hotela Reumal, pa i Općina je nešto malo pomogla... Ovom prigodom bih
se posebno zahvalila i Šehziji Buljini na
velikoj pomoći. Međutim, naša sredina
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
življavanja... Eh, rijetko radim i slike po
narudžbi, kao što je ova za crkvu u Kazijevićima. To je onda nešto drugo. To prvo
traži mjesece studiranja, istraživanja,
čitanja, gledanja filmića... Onda sam napravila tri crteža, skice, i opet istraživala,
dok se nisam odlučila za jednu varijantu,
sebi najbližu. Šta je tu bila kvaka, da tako
kažem, ja sam neko ko rijetko radi likove,
i to je možda bio jedan izazov, a bilo je još
bezbroj izazova. Ja sam zapamtila, od
svega onoga što je kritičar rekao, da nije
vidio ljepšeg sv. Antu. Jest taj rad u jednoj
maloj crkvi u Kazijevićima, ali meni je,
vjerujte, kao da je u Notre Dame-u. Tako
sam sretna što sam to napravila, sigurna
da će nešto ostati iza mene...
n Koji su motivi tebi najdraži, što su
zapravo najčešće ideje i teme kojima
se baviš?
nije pitomo tlo za kultivisanje takvih kulturnih navika. Kad sam ja vidjela da moram moljakati za ta neka minimalna
sredstva, da to ljudi ovdje ne prepoznaju
kao opšti interes zajednice, izgubila sam
volju i posvetila se samo kreativnom radu. Možda bi trebalo pitati ove mlađe ljude imaju li volje da se nadmudruju sa
općinarima. Meni je ispod časti da tražim
za putne troškove kako bih predstavljala
sebe i Fojnicu negdje u inostranstvu. Na
šta se troše općinske pare za kulturu - ne
znam, i ne zanima me. Sportska kultura
je jako važna, ali zar ja trebam trčati
sprint kako bih dobila nekakvu materijalnu podršku za svoj rad?! Predlagala
sam da nas par umjetnika, pa ne moraju
biti niti samo slikari, osnujemo neko
udruženje kako bismo olakšali sebi rad. I
to je teško.
n Šta te najviše fascinira u činu oslikavanja platna?
o Ahahaha... Pa lakše bi mi bilo reći šta
ne! Volim sve što je vezano za slikarstvo.
Obožavam boje, prije svega jake boje.
Volim puno boje na platnu! Volim samoj
sebi pripremiti platno. Uvijek negdje u
podsvjesti strahujem, ako slikam na tom
kupljenom platnu može se desiti da slika
brzo propadne, ako ja to kvalitetno pripremim, onda će to trajati... Volim čitati o
slikarstvu, volim istraživati pravce, okušavati se kroz poteze kista koji su im
STUDENI/PROSINAC 2013.
svojstveni, volim se vraćati sebi, volim
stvarati i gledati svoju slobodu koju postižem slikanjem. Volim se igrati sa premještanjem mojih realnih slika u dimenzije platna. Ne može svaka slika stati na
platno! Ponekad stojim začuđena što je
slika veća od platna ili obrnuto, pa krenem iznova... Kad dobijem sliku u inspiraciji, sljedeće što zamišljam je veličina
platna. Inače, više volim velika platna.
Moji dugački, jaki potezi traže veća platna. Radim i minijature, kažu uspješno, ali
rijetko ih radim, volim velika platna na
kojima se ja mogu razmahati...
n Kako pristižu ideje za sliku, može li
se opisati taj proces preobrazbe ideje
u sliku?
o Može se opisati, samo treba par dana,
rjeđe i par mjeseci, da se sve to opiše,
hahaha...
n: Toliko vremena treba da inspiracija nađe put do svog opipljivog i vidnog
stanja?
o Tako je. Slika je najčešće moja od
početka do kraja, i onda ona kao bujica
izađe iz mene kad dođe njeno vrijeme...
Ponekad se osjećam samo kao medij
kroz koji prolazi ta blagorodna energija,
a ponekad je držim danima kao svoju,
punim se, živim... Odgovara mi i jedno i
drugo sve dok svoju sliku vidim kao jedan završen proces doživljavanja, proBROJ 25
o Volim mediteranske motive, čitav jedan moj ciklus bile su ribe, more, popratni mediteranski elementi. Imam sigurno 70-ak slika s ribama, to je jedno vrijeme bila moja opsesija. Nemam foto-aparat, svoje motive upijam i često pomiješam bor iz Bosne, neku kućicu koju sam
vidjela u daljini iz vožnje, neki fascinantan oblak iz prozora svoje kuhinje sa nekom dalmatinskom obalom. Meni to nije
problem sve izmiksati. Ja ustvari vjerujem da nikada ne znam šta će sve biti na
tom mom platnu. Ne ograničavam se vremenom i prostorom, puštam da me moja
sjećanja i dobar osjećaj odvedu gdje god
žele. Uglavnom je boja ta koja me ponese
i diktira ugođaj slike. Poznajem slikare
koji vrlo studiozno prilaze svojoj ideji,
prave skice, raspituju se okolo valja li to.
To ne radim. Skica mi je u glavi, premećem je i okrećem, ali kad sjevne prvi potez boje na platnu, tu više nema povratka, teško... Puštaš da te ta kreativna
bujica nosi.
n Da nisi neki vodeni znak u horoskopu?! Ili priželjkuješ vodu da malo zagasi tu vatru? Kad kažeš ribe, ja odmah zamišljam akvarel... U kojoj tehnici su rađene ribe?
o Ahahaha... nisam, lavica sam! A biće da
mi treba malo vode da ugasim neke vatrice, hahaha... Moja tehnika je ulje na platnu, akvarel radim rijetko i samo za svoju
dušu.
n Šta se događa kad nastupi kreativni
vakuum? Kako trpiš sebe?
o A joooj! U početku sam i u tome bila
nevješta pa sam samu sebe silila da radim... To je bilo i tužno i smiješno. Sad
samo sjedim, čitam i čekam da prođe,
čekam da me zasvrbe jagodice i da krene
ta bujica ideja. Najviše volim to vrijeme
11
JUTARNJA KAVA U STAROM GRADU SA...
FOJNIČKAŠKRINJA
n Koje su tvoje trenutne aktivnosti na
polju izlaganja slika, gdje si sve prisutna sa svojim slikama?
o Pa evo, 23. 12. imam izložbu u BKC-u u
Sarajevu, baš sam od Općine tražila malu
financijsku potporu za opremanje slika,
međutim - odbili su me, tako da ću morati
malo u crveno, hahaha... Sve to košta, a
znamo da se kultura teško prodaje, mnogima je danas skup i kruh, a kamoli slika,
knjiga, odlazak u pozorište... Poslala sam
i jednu sliku na Međunarodnu koloniju
minijature koja se ovih dana održava u
Srbiji. Koliko god mogu prisutna sam, a
da se ne mičem iz Fojnice.
n Ima li Fojničana koji su vlasnici tvojih slika ili one svoje vlasnike pronalaze na individualnim i skupnim izložbama po BiH i regiji?
o Do sada su samo dvije moje slike kupljene u Fojnici, ima ih nekoliko koje sam
poklonila. Mene čudi kad ne žele u izloge
postaviti moju sliku, sve pod izlikom da
će biti ukradena. Tako je prirodno, ne samo u svijetu, već u svakom većem mjestu
u BiH, osim u Fojnici, izlagati slike domaćih autora po bankama, restoranima, ordinacijama, u pošti, hotelu...
kad mažem paštetu na krišku kruha zamazanu bojom, jer je šteta trošiti vrijeme
na kuhanje, ne spavam, ne izlazim, imam
boje i u ušima, ahahaha... E onda znam da
sam u snažnoj kreativnoj energiji! Iskoristim to da bih se mogla održati u danima kada nema kreativnog balansa, kad
se traži samo onaj egzistencijalni. Pa
dobro, šta ćeš, tako je svima... Baterije
puniti ili dobivati inspiraciju, umjetnik
čini kroz svakodnevne životne situacije.
Danas te prodrma smrt prijatelja ili rođaka, sutra te osvjesti bubamara u kuhinji,
prekosutra te razbudi to što neko nema
šta jesti, onda te opet neka lijepa slika života obuzme... Kreativnost je neodvojiva
od realnosti, moje slike samo preslikavaju nju, kao takvu, nekada lijepu, nekada
nepoželjnu, ali prisutnu, življenu realnost umjetnik nikada ne ignoriše. On s
njom bježi u svoje predjele, malo je pofarba na svoj način i eto reakcije... Nešto
se ipak nakupi za optimizam koji želim
podijeliti sa svojim slikama...
san u kojem stiže cijeli šleper platna, da
se ne bojim više kako ću ostati bez platna! Nisam komercijalna slikarka, nemam
izbora jer sam takva kakva jesam, materijalno nikada neće biti vraćeno, zato duhovno ne oskudjevam. Nisam tužna, samo bih voljela ove mlađe generacije naučiti kako da preskoče trnje i kamenje. Za
to je potreban možda neki prostor gdje
bismo se mi umjetnici sretali u Fojnici,
povjeravali, pomagali, izgrađivali cijelu
zajednicu u bolje i slobodnije ljude.
o Ahahahaha... Ako ih ukradu znači da i
valjaju, i da se mogu uvaljati na crnom
tržištu. Ma meni bi to bio samo kompliment! Načelnik još nikada nije utržio
moju sliku koja bi mogla stajati na nekom
općinskom zidu. On možda ima važnijeg
posla, nego se pitam šta njegovi savjetnici rade?
n Moramo nekako završiti ovaj razgovor. Možemo li u rečenici-dvije animirati te općinske strukture za bolju
brigu o individualcu? Bio on umjetnik
ili ne, trud koji individualac donosi
zajednici ne treba biti vrednovan pripadanjem bilo kakvoj grupi, stranci,
religiji i sl.?
n Platno, boje, kistovi i sva ostala tehnička podrška, prostor, inspiracija,
sve to poprilično košta. Kako se ti snalaziš u ovim teškim vremnima?
o Imala si i lakša pitanja, hahaha.. Šta
mogu reći? Bavio se pčelarstvom, uzgojom krompira ili heljde, pisao pjesme, slikao, svejedno... Moraš biti svoj i moraš
biti jak... Moja poruka svima koji na život
gledaju kao na umjetnost. A život i nije
ništa drugo, vjerujte mi. Tko pravi računicu - gubi.
o Davno sam rekla - ako neko hoće da
me obraduje, neka mi kupi par kilograma
platna, par litara impregnatora, boje...
Kad hoću samu sebe uspavati dosanjam
12
n Evo, donesi svoje dvije slike u moju
ordinaciju. Iako ne bi smjelo nikakvo
umjetničko djelo remetiti javni red i
mir zgrade koja je odmah uz PU Fojnica, ne bih stavila ruku u vatru da je
kolekcija aktualnog načelnika Fojnice
veći mamac od onog što ću ja dobiti?!
BROJ 25
STUDENI/PROSINAC 2013.
PRIČE IZ ZAVIČAJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Tomislav BOŠNJAK
studenog 2013.
N
a tri kilometra zapadno od Fojnice,
na obroncima Vrhova, sastavnog dijela planine Matorac smješteno je
staro rudarsko i kovačko naselje Tješilo.
Najstariji pisani izvor koji spominje
naselje Tješilo je iz 1485. godine. U njemu stoji: Uçet (hudžet – isprava, legalizacija, najčešće kod kupnje i prodaje, op.p.)
od zemglia selischie zvane, gdie dvi njive
ostavio u Czarkvu njekakav Meshtar Karstjanin. Ovoje od Elemina potvargeno.: Meretur... & conservari prosper... antiquitatem. NB. na Tiešilu. Pod nazivom Tišilo
naselje se spominje u jednom izvatku samostanskih računa, pisanom bosančicom, za prosinac 1761. godine. U njemu
piše: - Od Janića s Tišila lemojznie da bude
dionik od naših molitava što se čine u crkvi
3.520 jaspri. Od škropnje i za misu s Tišila
720 jaspri.
Postoji više narodnih predaja o nastanku njegovog naziva. Jedna govori kako su "u davna vremena" pod zemljom
ostali zatrpani rudari, pa su mnoge udovice kukale za njima i jedne druge tješile.
Druga pak govori kako su neposredno
nakon osvajanja Bosne Turci krenuli istraživati rude u fojničkom kraju. Ti su
Turci, navodno, došli iz Mana u Iranu.
Krenuli od Šćitova uzvodno, kopajući tu i
tamo, tragajući za rudom. Nigdje nisu
našli ništa, tek na Tješilu, i na tom su se
mjestu tješili.
STUDENI/PROSINAC 2013.
Tješilo
Svaka predaja ostaje predaja, bez odgovora koliko krupno zrno istine postoji
u njoj, ali se u slučaju Tješila pouzdano
može utvrditi da se doista nekada kopala
ruda na tim prostorima.
I u današnje vrijeme kada je čovjek
postao disciplinirani igrač ludog tempa
suvremenog načina života, punog stresova, Tješilo bi svojim bogomdanim prirodnim ljepotama mnogima dobrodošlo
kao tješilo i okrepa za dušu i tijelo. Jedan
od njih je Anto Lovrić. Rođenjem je udahnuo čisti planinski zrak s mirisom četinara, a životni put ga je odveo u Austriju. Za
40 godina rada materijalno se osigurao,
ali je izgubio zdravlje. Doživio je infarkt
pluća koja su jednostavno pukla. Liječnici su mu operativnim putem isjekli dio
pluća, ali mu nisu davali velike šanse da
će preživjeti. Slamka spasa bio mu je novi
način života, u prirodi, na čistom zraku.
Prije par godina se, zajedno sa suprugom, vratio na Tješilo, i preporodio. Svako jutro, nakon što popije ljekovite pripravke, napušta lijepo uređenu kuću i
predaje se prirodi. Društvo mu ponekad
čini supruga, ali redoviti pratitelj mu je
njegov Herkules, ogromni šarplaninac s
kojim obiđe cijelo selo, posjeti roditelje,
porazgovara sa susjedima, čuje novosti...
Prošeću i do zaseoka Plane. To je za njega
BROJ 25
život. Svakim dolaskom na kontrole u
Austriju liječnike iznova ostavlja bez riječi. Ne mogu se načuditi kako je postao
zdrav čovjek. Velike zasluge pripadaju i
njegovoj supruzi Nadi koja je napravila
pravo "skladište" od staklenki, boca, vrećica... prirodne zdrave hrane.
13
PRIČE IZ ZAVIČAJA
Ljude koje sam posjetio svoju dugovječnost i dobro zdravlje pripisuju upravo prirodi koja je njihov eliksir.
Mato Lovrić (Antin otac) je najstariji
stanovnik sela. Iako je na pragu 90-te još
uvijek radi poslove na njivi kao i njegov,
par godina mlađi, brat Pero. Govore kako
su u životu svašta preturili preko leđa, ali
hvala Bogu, još se ne daju... Njihove supruge su rodile petnaestero djece, radile
u kući i na njivi, i unatoč tomu, osim starosti, nemaju većih zdravstvenih problema.
Sličan primjer je i 85-godišnja Marija
Glavočević; ostala je udovica i živi sama.
14
Mogla bi kod djece u Fojnicu, ali kako kaže, dok god mogne hodati ne pomišlja
napuštati Tješilo. Najljepše trenutke
provodi napolju, u vrtu ili na terasi s pogledom prema planini čiji su vrhovi dobar dio godine prekriveni snijegom.
Premda je naselje nastalo davno, i
kroz svoju povijest mijenjalo izgled, danas nema vidljivih tragova koji bi odavali
njegovu starost. Barem ne na objektima.
Krivac je posljednji rat, i njegove trajne
posljedice. U prvim danima sukoba HVOa i Armije BiH stanovništvo je bilo primorano da se uz okrilje noći povuče preko
planinskih vrleti podno Matorca na Ko-
BROJ 25
zovgrad pa preko Bistrice u Bakoviće.
Većina je produžila dalje, za Kiseljak. U
selu je ostalo samo desetak starijih osoba koje su bile svjedoci neviđene pljačke
njihove imovine. Rodna godina i vrijedne
ruke domaćina napunile su podrume i
tavane, a one pljačkaške razgrabile. Nakon toga selo je potpuno spaljeno, sve
kuće i prateći objekti. Jedna jedina ostala
je najstarija kuća, prekrivena kaplamom
(daskom), koju je nakon rata zub vremena sam srušio. Trinaest zarobljenih
civila razmijenjeno je tek u rujnu 1993.
godine. Petorica bojovnika s Tješila su
poginula u ratu.
U procesu povratka obnovljeno je 13
kuća, uglavnom onih vlasnika koji su izrazili želju za povratkom. Većina se trajno raselila. Jedan od preduvjeta povratka
bila je infrastruktura.
Električna energija dovedena je na
Tješilo početkom šezdesetih godina, a
postojeći put od Pavlovca (razgrnut
1973.) bio je dovoljan tek za jaču konjsku
zapregu. Svi napori oko nasipanja postajali su uzaludni s prvim jačim kišama pa
se nužno nametnula potreba za njegovim asfaltiranjem. Najznačajniju ulogu u
organizaciji i u realizaciji projekta odigrao je Organizacijski odbor. Čvrsti u nakani da akcija uspije odredili su ciljeve,
rasporedili zaduženja i krenuli u akciju.
Sačinili su popis na kojem se našlo oko
250 osoba koje su na bilo koji način bile
vezane za Tješilo, s određenim novčanim
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
iznosom koji su trebale uplatiti na broj
žiro-računa, i taj popis objavili putem
interneta na fojničkoj web stranici. Tako
su brojni Tješevljani raspršeni na svim
kontinentima mogli dati svoj doprinos, a
istovremeno na transparentan način
pratiti tijek akcije. Rezultat nije izostao.
Oduševljeni akcijom pojedini ljudi su
višestruko uplaćivali, ali bilo je i onih koji
su se potpuno oglušili. Svejedno, akcija je
uspjela; uz pomoć Tješevljana iz zemlje i
inozemstva, donacija pojedinaca, općine
Fojnica i Kantonalnog ministarstva pružena je asfaltna traka od Pavlovca do središta sela u dužini od dva kilometra. Cijeli
projekt stajao je oko 120 tisuća BAM, a
izvođač radova bilo je poduzeće "Ceste
Compani" d.o.o. Kiseljak, čiji je direktor,
uzgred rečeno, tješevski zet. Prigodom
svršetka radova (15.5.2008.) upriličeno
je veselje kod križa, u središtu Tješila, uz
zabavu, jelo i piće. Asfaltiranjem puta selo je postalo još bliže fojničkoj čaršiji. I
taksisti voze jeftinije.
Naći se na Tješilu u bilo koje godišnje
doba poseban je osjećaj, upravo zbog te
blizine planine i divljine za leđima, s druge strane osjetiti pitomost okruženja
osunčanih livada s kojih se pruža prekrasan pogled na okolna sela. Otkrili su
to i turisti u Fojnici koji prošeću selom,
uživajući u prirodnim ljepotama. Kada
im se pridodaju planinari (preko Tješila
vodi jedna od markiranih planinarskih
ruta prema Matorcu), lovci, skupljači
šumskih plodova, ljekovitog bilja i gljiva
selo u ljetnim mjesecima živi drugim
životom.
Ako biste umorni od pješačenja na
Tješilu tražili okrepu, najsigurnija opcija
vam je navratiti kod Marijana Glavočevića. Vrata kuće pored puta na Baljevcu,
zaklonjene voćnjakom, uvijek su otvorena za putnika dobronamjernika. To najbolje znaju planinari i lovci (i sam je lovac
od 1981.) kojima je to nezaobilazna postaja. Njegov bazen, sagrađen prije trideset godina, bio je svojevrsna atrakcija za
selo. I sada je u ljetnim danima posjećen.
A tek kada vam Marijan, umirovljenik i
okorjeli neženja, počne nizati repertoar
svojih hobija... Osim što uživa uređivati
svoj voćnjak i kalemiti voće (na jednoj
kruški nakalemio deset sorti!) laća se i
olovke. Petnaestak godina vodi dnevnik
u koji bilježi vrijeme, važnije događaje,
datume smrti poznanika, javnih osoba i
još štošta. Na temelju zabilješki izrađuje i
vremensku prognozu. Pored toga, proniknuo je u tajnu stavljanja predmeta u
bocu koje izrađuje od tisovine. Tako u jednoj boci možete vidjeti poljoprivredne
STUDENI/PROSINAC 2013.
alatke, ljestve, itd. U boce "ubire" i krupne plodove krušaka.
Na Tješilu, kao i u svakoj drugoj sredini, dođe do određenih nesuglasica među ljudima, ali kada se radi o zajedničkom interesu na koncu prevlada razum i
sve ispadne dobro. Pored spomenutog
asfalta, složnom su akcijom u jesen prošle godine dovršili projekt zamjene vodovodnih cijevi. Stare gusane cijevi, polagane davne 1939. godine, za vrijeme
Kraljevine Jugoslavije, tj. Banovine Hrvatske kojoj je pripadala i Fojnica (u sastavu Drinske banovine), zamijenjene su
novim. Izvođač radova bila je tvrtka
"Miličević" d.o.o. Kreševo, a financijeri
Srednjobosanski kanton, općina Fojnica i
mještani Tješila. Dio radova uradili su sami, akcijama, pa sada ne moraju strahoBROJ 25
vati za budućnost, glede pitke vode, o
kojoj bruji cijeli svijet.
S jesenskim maglama uspješno je završena zadnja planirana akcija u ovoj godini, a to je proširenje i ograđivanje groblja. Na čast im služi novi izgled uređenog
groblja pored puta koji šalje poruku prolazniku kako živi Tješevljani drže do
svojih dragih pokojnika.
Trebalo bi spomenuti imena ljudi koji
su pokretači i nositelji manje-više svih
akcija, ali namjerno to prešućujem kako
ne bi nekoga izostavio. Oni se, ionako,
dobro znaju. Dok se Fojnička škrinja bude nalazila u rukama čitatelja Tješilo će
lagano ulaziti u svoj zimski san. Godina je
bila rodna; plodovi zemlje ispunili su podrume, ostala je možda još poneka kaca
zakasnila s vrenjem za rakiju. Na svim
15
PRIČE IZ ZAVIČAJA
FOJNIČKAŠKRINJA
darovima mještani zahvaljuju Bogu u čiju su čast još njihovi preci postavili drveni križ u središtu sela, a oni zamijenili
novim. Raspelo je u lipnju ove godine posvetio fojnički gvardijan fra Nikica Vujica. Nekada su se na tom mjestu nedjeljom okupljali mještani i hvatali u kolo uz
svirku domaćih glazbenika, Frane Lekića, Nike Glavočevića, Ilije Sabljića i Vinka
Božića. U dugim zimskim noćima muški
su igrali prstena (skrivanje prstena pod
vunene čarape), a žene i djevojke prele,
plele i vezle. Tradicija prstena se održala
zahvaljujući rivalitetu "Mladih" protiv
"Starih" koji se i sada sastanu, i teško onima koji izgube jer ne mogu ostati od zadirkivanja pobjednika.
Na žalost, danas su u selu većinom
ostali živjeti stari. Korak im je sve kraći,
pa se sa sjetom sjećaju vremena kada je
Tješilo odisalo životom. Zemlja je bila
cijenjena. Samo je nekoliko obitelji posjedovalo veće zemljišne posjede pogodne za obradu, dok su ostala imanja bila
manja, isparcelizirana, u stranama, pa su
ih vlasnici morali koristili uglavnom za
sjetvu. Najviše je sijana raž i ozimi ječam
od kojih se pravio kruh. Žito se vršilo konjima na gumnima i nosilo u mješinama
u Bježaniju gdje je bilo devet vodenica.
16
Stoka se gonila u planinu, sve do
Lijeve rijeke. U Tješevskim stanovima
ljudi su imali kolibe namijenjene za
ljetne ispaše. Davno je zamrla lupa teških
zvona, pomi-ješana s blejanjem ovaca,
rikom goveda i glasovima pastira, kao
glasnicima smi-raja dana. Danas na
cijelom Tješilu i Pla-nama samo je jedna
krava, u štali Mate Mijatovića.
Mnogi prijeratni stanovnici Tješila
radili su u fojničkim društvenim poduzećima kao što su to bila pilana ("Vranica"),
šumarstvo, tvornica trikotaže, tiskara...
Tješevljani se mogu pohvaliti kako je
u njihovom selu rođen znameniti biskup
Pavao Dragičević (1694.-1773.). U svojoj
vizitaciji započetoj u Livnu 1741. godine
započeo je prvi potpuni popis katoličkog
pučanstva tadašnjeg bosanskog pašaluka (koji je obuhvaćao današnju Bosnu i
Hercegovinu), a koji danas predstavlja
neprocjenjivu nacionalnu, etničku i povijesno-kulturnu vrijednost Hrvata iz BiH i
Dalmacije, ne samo o njihovom broju iz
toga vremena već i o migracijama i podrijetlu mnogih rodova. Po tom popisu na
Tješilu je 1744. godine u 11 obitelji živjela 61 osoba (46 odraslih). Nakon smrti
svome Tješilu ostavio je potpuni misni
pribor za uspomenu.
BROJ 25
Svaki naredni popis pokazuje rast
broja stanovnika na Tješilu. Tako npr.
imamo podatak da je 1771. godine u 20
obitelji živjelo 147 osoba (96 odraslih),
1856. u 37 obitelji 154 člana, 1877. u 48
obitelji 166 članova, 1932. - 227 katolika
itd. U podacima Vrhbosanske biskupije
za 1961. godinu u sastavu Tješila spominju se Plane i Tesače. Ukupno su imali
297 katolika. Gledajući ove brojke strah
nas i pomisliti na rezultat ovogodišnjeg
popisa stanovništva...
Neka ostane zabilježeno koja su prezimena živjela na Tješilu i Planama: Ababović, Božić, Cvitan, Čustonja, Glavočević, Golub, Kalemušić, Kožul, Lekić, Lovrić, Ostojić, Mijatović, Rajić, Skopljo i Šako.
Bliže se božični blagdani, najradosniji dani za sve katolike. Za malobrojne stanovnike Tješila oni su nada i čežnja da im
vrata otvore dragi gosti, njihovi najbliži,
pristigli iz daljina kako bi u toplom ozračju evociranih sjećanja doživjeli istinsku
radost Kristova rođenja. Eh, kada bi oni
rasuti po svijetu razumjeli koliko to ovima znači... Ni zima, ni duboki snijeg ne bi
poremetili planove njihovog dolaska.
STUDENI/PROSINAC 2013.
RAZGOVOR S POVODOM
FOJNIČKAŠKRINJA
Teško je biti
vrač u svom selu
Na prvom državnom natjecanju kuhara Bosne i Hercegovine pod
nazivom "Bosanski dukat" koje je održano je u Sarajevu, u okviru
5. jubilarnog međunarodnog festivala vina i gastronomije "Sarajevo vino fest 2012." naš sugrađanin Sanid Šahmić ponio je nagradu za originalnost. Cilj tog natjecanja bio je okupiti najbolje
kuhare u BiH, kako bi u suradnji sa Udruženjem kuhara BiH, Udruženjem hotelijera i restoratera BiH, Udruženjem gastronoma
"Gastro kutak" i resornim institucijama formirali reprezentaciju
BiH koja će se natjecati na međunarodnim natjecanjima u kulinarstvu. Tako je i naš Sanid dobio priliku sudjelovati na prestižnom međunarodnom natjecanju "Biser mora" u organizaciji Saveza mediteranskih i europskih regija koje je održano na otoku
Braču. Na natjecanju je sudjelovalo 17 zemalja i više od 200 kuhara. Natjecao se u kategoriji nacionalno jelo te tom prilikom u
BiH donio brončanu medalju. Posljednja medalja je tek nekoliko
dana u njegovom vlasništvu. Na internacionalnom kulinarskom
takmičenju u Sarajevu koje je trajalo 18.-21.11.2013. godine
osvojio je žiri odlično pripremljenim goveđim fileom.
Piše: Suzana LOVRIĆ
n Prvo ti želim čestitati na ovom
posljednjem uspjehu, donio si još jednu medalju u Fojnicu. Kako je to sa kuhanjem zapravo počelo? Otkud strast
prema kulinarstvu?
o Ja sam kao mali znao da ću biti kuhar!
Oduvijek sam se volio igrati sa hranom,
šerpicama, noževima... Tako sam upisao
srednju školu u Fojnici, završavam za
kuhara, poslije toga vojska gdje radim
opet kao kuhar, nakon toga kratko radim
u struci i shvatim da želim učiti dalje.
Poslije upišem u Sarajevu Višu školu za
zvanje kuhara specijaliste. Tih godina
sam i radio i školovao se, to je bilo poprilično naporno, ali prošlo je i to...
n Gdje si radio tih godina dok su studirao kulinarstvo na Višoj školi?
o Prvo sam radio kao kuhar smjenovođa
u tržnom centru Vila Park na Dolac Malti,
potom sam radio u hotelu Reumal kao
sezonac do 2007. godine, onda u Merkuru na Otoci kao šef kuhinje, a 2010. godine se vraćam u Fojnicu i zapošljavam u
Reumalu. Te godine počinjem pratiti i
projekat Evropske Unije koji radi na zbli
STUDENI/PROSINAC 2013.
žavanju i suradnji evropskih kultura,pa
tako i kulture kuhanja. Dakle, već nekoliko godina RR Centar Fojnica ima veoma
plodnu saradnju sa francuskom pokrajinom Auvergne u sklopu projekta podrške razvoja turizma i hotelijerstva u centralnoj Bosni, posebno u oblasti edukacije kadrova za kulinarstvo, animacije i
sl. Tako i mi imamo priliku da naučimo
nešto novo i razmjenimo iskustva sa našim kolegama sa kulinarske akademije u
Chamalieres-u koja je jedna od najcjenjenijih u svijetu... Od njih sam dobio certifikat za predavača Francuske škole kuhanja. Takođe sam i predavač stručnih
predmeta u srednjoj ugostiteljskoj školi
u Fojnici.
n Kako je dašak te čuvene kulinarske
akademije organiziran ovdje, kakve
su sve koristi?
o Projekat je organizovan u tri faze, znači tri puta godišnje po petnaestak dana
najbolji učenici ugostiteljskih škola iz
SBK imaju priliku slušati predavanja
uglednih predavača iz Francuske, gledati
ih na djelu te sami pokazati šta znaju. Koristi su mnogobrojne, osim razmjene iskustava, druženja, učenja originalnog
kulinarskog jezika, prilika je da ostvarite
BROJ 25
kontakte i neku daljnju saradnju. Naravno, najuspješniji dobiju i certifikat kulinarske akademije u Chamalieres-u koji je
priznat ne samo u Evropi...
n Šta za tebe znače takmičenja sa međunarodnim prefiksom i kada se prvi
put prijavljuješ na jedno takvo takmičenje?
o Susreti sa kolegama iz regije ili iz
čuvenih kulinarskih kultura uvijek su
prilika da se nauči nešto novo, da se procjeni gdje si tanak, prilika je to i za druženja, nove kontakte... To je jako dobar put
da se isprofiliraš u neku klasu, ako jesi
klasa. Na prvom državnom natjecanju
kuhara Bosne i Hercegovine pod nazivom "Bosanski dukat" koje je održano je
u Sarajevu, u okviru 5. jubilarnog međunarodnog festivala vina i gastronomije
"Sarajevo vino fest 2012." osvojio sam
nagradu za originalnost u kategoriji
hladno predjelo. Poslije toga sam ušao u
kulinarsku reprezentaciju BiH, putovao
na prestižno međunarodno takmičenje
"Biser mora! u organizaciji Saveza mediteranskih i europskih regija koje je održano na otoku Braču. Na tom je takmičenju učestvovalo 17 zemalja i više od
200 kuhara. Natjecao sam se u kategoriji
17
RAZGOVOR S POVODOM
FOJNIČKAŠKRINJA
malo hrabrosti i ideja... Smatram da bi to
čak bilo i ekonomičnije.
n Čula sam da imaš ponuda za odlazak iz Fojnice, čak i u neke egzotične
zemlje. Razmišljaš li o odlasku?
o Ponuda je uvijek bilo, povremeno sam
i razmišljao o njima, ali, kao što kaže
jedan moj prijatelj, najlakše je otići. Sad
već osjećam da je moj zadatak da ovdje
ostanem i pokušam nešto promjeniti.
Koliko će me taj osjećaj držati, ne znam,
nije lako, prepreka milion. Teško je doći
do kvalitetne opreme, nedostaju neke
friške namirnice, nedostaje i interes ljudi
koji kroje turističku ponudu Fojnice, ali
nadam se da će se to promijeniti.
n Nadam se kako će nagrade koje donosiš u Fojnicu malo korigirati percepciju tih ljudi, poznato je od starine
da je teško biti vrač u svom selu... Oženjen si. Čija je kuhinja u tvom braku?
nacionalno jelo te tom prilikom u BiH
donio brončanu medalju. Ovo sad mi je
već peto takmičenje gdje postižem neke
rezultate. Posljednja nagrada je na takmičenju koje se održavalo u Sarajevu 18.21.11., 15 država, oko 90 takmičara, gdje
sam nenadano uzeo bronzanu medalju u
kategoriji pripreme goveđeg filea.
n Zašto je bilo nenadano?
o Pa nisam imao vremena da se pripremam, a osim vremena potrebna je i materijalna podrška. Bh kuhari su u malo
težem položaju od svojih kolega iz drugih
dijelova Evrope jer se prije svega moraju
boriti za egzistenciju. Loše plate uzimaju
danak u pripremama za ovakva velika
takmičenja.
ba prisvajati sve što je novo, ali sigurno
treba razmišljati o zdravim kombinacijama hrane na tanjiru. Fojnica se opredijelila za zdravstveni turizam tako da je
krajnje vrijeme da se izdignemo iz onog
tradicionalnog i da uvedemo i nešto novo. Zapravo to ne bi bilo ništa posebno
novo, to su namirnice po kojima je naš
kraj poznat: krompir, divljač, riječna riba,
borovnica, brusnica, mirisne trave, vranički sir... Samo to treba malo prefinjenije slagati na tanjir. Osim toga što imamo autentične namirnice potrebno je
n Možemo li za kraj razgovora saznati
neke tvoje nerealne ideje, kako zamišljaš kvalitetne restoranske kuhinje u
Fojnici?
o Pa mogao bih se nadovezati na ono što
sam već rekao o autohtonim namirnicama. Koristiti domaće, pomoći tako malim, lokalnim proizvođačima hrane, napraviti jedan ekonomičan koncept kuhinje koja neće nuditi ama baš sve već će se
orjentisati na određen menu. Ponuditi
tradicionalna bosanska jela - da, ali ne na
šesnaest mjesta u čaršiji. Krajnje je vrijeme da se bude i drugačiji. Ako je tradicionalna kuhinja onda je tradicionalna, nema mediteranske ponude, nema pizze,
itd. Ako je riblji restoran onda je tu par
dobro osmišljenih jela na bazi ribe i ništa
drugo. Ako je pizzerija, onda tu nema bureka ili ćevapa. Ukratko - ne smije se svaštariti, ne smiju se neke namirnice sretati na roštilju i ne smije se podcjenjivati
gosta... I naravno, na kraju se želim zahvaliti svima koji su me sve ove godine
podržavali!
n Ti si član udruženja gastronoma
BiH - Gastro kutak. Koliko to sada
olakšava pristup takmičenjima?
o Lakše je sigurno, cehovska udruženja
uvijek olakšavaju znatno, naravno da je
teško neki dobar rezultat postići kao
individualac. Udruženje ima preko 1000
članova, prati događanja u oblasti kulinarstva, trendove, dobivamo informacije
o takmičenjima i sl.
n Koliko si zadovoljan uvjetima rada
na svom poslu, kakve bi inovacije volio uvesti?
o Pa nemamo mi još tu kulturu ishrane,
kod nas se još uvijek vjeruje samo u ražanj i roštilj, a danas u svijetu, s napretkom tehnologije, jako brzo se mijenjaju i
trendovi u kulinarstvu. Ne kažem da tre18
o Da, sretno sam oženjen, imamo jedno
dijete, drugo je na putu. A što se tiče
kuhanja, kuha tko stigne, ahahaha... Moja
žena mi rado prepusti kuhinju kad god
imam vremena... Zanimljivo je da ni moji
prijatelji ne očekuju od mene da kuham
kad smo na izletima, a ja jako volim isprobavati jela tzv.amaterskih kuhara.
Zapravo, mišljenja sam da ta kategorija
amatera kuhara ni ne postoji, tko voli
kuhati on je već profesionalac, zna dosta
o tehnologiji hrane, mješanju okusa, dekoraciji... Volim kuhati za druge, ali volim
i isprobavati tuđe majstorije.
BROJ 25
STUDENI/PROSINAC 2013.
PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Piše: Marijana BILIĆ
P
rosinac, mjesec koji u srca mnogih
unosi toliko radosti i veselja, ali isto
tako mjesec koji, kao netko s visoka,
po životima ljudi izlije boju sivila. Da li je
to samo neko upozorenje? Zašto baš
pred dane kada u srcima ljudi treba biti
najveći mir, kada trebaju najviše zahvaljivati za svoje postojanje, život šalje opomene, upozorenja?
Mnogi će sjesti i pitati se šta s njima
nije u redu, zašto im uvijek neki konac
ispada iz ruku, zašto ne mogu sve držati
pod kontrolom. S druge strane postoje i
oni koji će za sve svoje probleme okriviti
druge, svoju negativnu energiju pripisati
drugima. Rijetko tko će sjesti i razmisliti
koliko on uzima od života za sebe, koliko
daje drugima?! Osvrnuti se na sitnice,
sitnice koje život čine smislenim, da li će
to itko učiniti?! Da li će se među mnoštvom naći netko tko će se zapitati da li
njegovo davanje drugima podrazumijeva, osim materijalnih dobara, osim
davanja savjeta i aktivno slušanje?!
Stani, čuj druge!
Šta znači biti dobar slušatelj?! Svaka
osoba u sebi već posjeduje dobrog slušatelja, samo rijetko tko je tu osobu unutar sebe pustio vani, rijetko tko joj je
dopustio da se sama predstavi. Način na
koji ćete pustiti tu osobu vani ovisi o vama samima. To može biti poštivanje drugoga na način da se ne okrećemo kada
nešto priča, da ne pravimo grimase koje
odaju dosadu, da ne prekidamo drugoga
dok priča, da ne kritiziramo, ne suprotstavljamo se. Često to može biti i poštivanje šutnjom. Šutiti s drugom osobom
je trenutak do kojega treba znati doći,
trenutak za koji se treba dobro potruditi.
Bog nam je dao dva uha, a jedna usta.
Toga se treba često sjetiti. Dva uha da
više slušamo, jedna usta da manje pričamo. Šutnja je ta koju trebamo znati čuti,
jer ona nekada kaže mnogo više nego što
pretpostavljamo.
O Adventu...
Pripremila Katarina TOLO
D
ošašće ili advent razdoblje je u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme pripreme za blagdan Božića. U zapadnom kršćanstvu došašće počinje četiri
nedjelje prije Božića, a završava 24. prosinca na Badnjak.
Mnogobrojni hrvatski narodni običaji vezani uz došašće svjedoče o posebnoSTUDENI/PROSINAC 2013.
stima sredine i vremena u kojem su nastali, ali i o vjekovnoj pripadnosti europskoj kulturnoj sredini.
Na Nikolinje se djecu darivalo voćem
(u oprane čizmice, koje su obično stavljali na prozore) i plašilo Krampusovim
šibama i lancima, dok su u noći sv. Lucije
djevojke, u snu, pokušavale doznati za
kojeg će se momka udati. Tradicionalni,
stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je
BROJ 25
Dalje, biti dobar slušatelj ne znači
samo sjesti i saslušati drugoga. Dobar
slušatelj nakon izgovorenog treba znati
interpretirati ono što je čuo, treba se dovesti do stadija razumijevanja, odmaknuti od osuđivanja. Postoji toliko tehnika
aktivnog slušanja, ali najvažnije je ipak
slušati empatijom. Staviti se u situaciju
osobe koja govori, pokušati sagledati
stvari, događaje iz njenog kuta te na taj
način je razumjeti. Onoga čega se svaka
osoba u svom svakodnevnom životu, u
komunikaciji s drugima treba sjetiti jest
sljedeće: "Ja sam prva osoba i želim da
me netko sasluša i da me čuje. Pored mene je netko drugi, neka druga osoba i ona
želi isto, da je netko sasluša i da je čuje.
Zaključujem da smo, bez obzira na naše
različitosti, u biti iste osobe sa istim
ciljem."
mladići djevojkama. Jedan od običaja koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja
božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili
Svete Lucije sije se pšenica, simbol života
u katolika i pripravlja zelenilo za ukras
kuće i stola kod svetkovanja.
Adventski vijenac
Adventski vijenac je krug ili prsten od
zimzelenog granja s četiri svijeće. Postavlja se na stol u vrijeme došašća, kao
simbol iščekivanja Božića. Svake nedjelje
u došašću pali se po jedna svijeća.
Adventski vijenac čine dva temeljna
simbola - krug i svijeće. Krug bez početka
i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i
vjernosti. Zimzeleno granje (od kojeg se
pravi većina adventskih vijenaca) upućuje na život koji ne prestaje, na život
vječni.
Ideja adventskog vijenca izvorno je
nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski
vijenac na svijetu pojavio se 1838. godine u domu za siromašnu djecu "Das Rauhe Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu.
Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.)
okupio je 1883. siročad s ulice te im u
jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi
dom. Svake je godine za vrijeme došašća
sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve.
19
VREMEPLOV
FOJNIČKAŠKRINJA
Putovi fojničkog kraja u drevna vremena
Marjan DRMAČ
Put bi se mogao definirati kao utvrđeni dio zemljišta koji se koristi za odvijanje određene
vrste prometa i kojemu je svrha da povezuje dvije ili više destinacija. U najširem smislu,
putem bi se mogla smatrati svaka površina na kojoj se odvija neka vrsta prometa.
R
ijetko se u Bosni nađe manji teritorij
kroz koji je u prošlosti prolazilo više
trgovačkih putova nego što je to lepenička dolina. Oni najvažniji su građeni
još u antičko doba, kao što je bio rimski
put Salona-Argentaria koji je upravo prolazio ovim krajem. Taj put je spajao jadransko primorje sa rudarskim područjima u unutrašnjosti Bosne, a eksploatirana rudna bogatstva su se s ovih prostora izvozila prema rimskim gradovima
Saloni i Naroni. Utabani rimski putovi,
putne postaje i trgovačke veze između
dalmatinskih gradova i unutrašnjosti zapadnog Balkana, nisu se mnogo mijenjale od antičkih vremena do srednjeg
vijeka. Kontinuitet privrednih i kulturnih
veza Bosne sa dalmatinskom obalom nastavljen je i u srednjem vijeku, s tim da su
se društvene veze izrodile i sa Ugarskom
na sjeveru. Putovi kojima se sa sjevera i
sjeverozapada dolazilo u Bosnu sastajali
su se u dolini rijeke Lašve, a dalje je kroz
područje današnjeg Kiseljaka vodio samo jedan put. Jedan od tih putova je zapravo "Veliki drum" koji je vodio iz Hrvatske u Bosnu, a nastavljao dalje prema
Kosovu. Prolazio je kroz Jajce, dolinu
Lašve i Kiseljak, zatim kroz Vrhbosnu i
dalje. Put koji je od ušća Neretve vodio
kroz Bosnu u Ugarsku, prolazio je također kroz lepeničku dolinu, pa preko Visokog, Sutjeske i Olova nastavljao dalje. Isti
put se kod današnjeg Tarčina granao u
dva pravca. Prvi je prelazio prijevoj, razvođe kod Osenika, silazio u dolinu Zujevine, pa produžavao u Vrhbosnu. Drugi
se odvajao u Smučkoj i preko sela Graba i
Gunjana išao u Kreševo i Fojnicu. Putanja
glavne bosanske transverzale bila je: Lašva - Kiseljak - Kobilja glava - Sarajevsko
polje (Vrhbosna). Upravo su se na području Kiseljaka u tu transverzalu slivale još
dvije: a) Uskoplje – Vranica – Prokos –
Fojnica - Kiseljak i b) Split – Duvno –
Rama - Neretvica – Pogorelica – Višnjica Kiseljak.
Najvažniji politički dio srednjovjekovne Bosne bilo je područje Visokog.
Zahvaljujući putu koji je dolinom rijeke
Fojnice vodio iz Kiseljaka do tamo, u
srednjem vijeku su nastale prisne veze
između ova dva predjela. I danas je Viso20
Rimski most u Vrancima (Kreševo)
ko među glavnim trgovima za fojnički i
kiseljački kraj kada je riječ o prodaji i
nabavci poljoprivrednih, stočarskih i
drugih proizvoda.
Fojnicu, koja leži zapadno od pravca
Busovača - Sarajevsko polje, poznajemo
kao predio arheoloških nalazišta raznovrsnih artefakata. Osim toga podneblje je
bogato brojnim tragovima starog rudarstva. Uz potoke Trošnjik, Bistricu, Čemernicu, uz rijeku Fojnicu u Ostružničkom polju sve do Gromiljaka na cesti
Travnik - Sarajevo postoje gromile pijeska, koje su nastale ispiranjem raznih
ruda. Dolinom rijeke Fojnice od Kiseljaka
vodi prirodan prolaz prema rijeci Bosni.
Ostatci rimske materijalne kulture uz
rijeku Fojnicu nizvodno od Kiseljaka pokazuju da su se u tom pravcu širile aglomeracije i da je ovuda prolazila tranzitna
komunikacija. Rudonosna Fojnica s
okolnim rudištima u prošlosti je bila povezana s bugojansko-vakufskim i neretvanskim krajem nekolicinom planinskih
putova čiji su tragovi na nekim dionicama vidljivi i danas, kao npr. oni iznad
Poljane kod Fratarskih staja, u dužini nekih stotinu metara, s lijepo složenom kaldrmom širine 1,5 m. Taj put "kaldrma" je
u srednjem vijeku spajao Kozograd sa zaBROJ 25
padnim i južnim dijelovima Bosne. Vjerojatno je upravo njime bosanska kraljica Katarina 1463. godine, u vrijeme sloma Bosanskog Kraljevstva, pobjegla u
Dubrovnik. Vlaška ravan na planini Vranici, na putu iz Fojnice u dolinu Vrbasa,
poznata je u narodnoj tradiciji po dosta
čestim predanjima da je negdje na tom
području zakopano nekakvo blago. Isto
tako se priča da je nekada, u staro doba,
preko Vlaške ravni vodio kaldrmni put
kojim su čak i kola mogla ići.
Na Pogorelici pak postoji lokalitet
"Crkvenište" gdje je navodno nekada bila
crkva sv. Duha. Upravo je tim područjem
prolazila "kaldrma", tj. stari put koji je iz
Fojnice vodio prema dolini Neretve. Moguće da je su sve ove kaldrmske dionice u
masivu Vranice bile povezane u rimsko
doba, kao što se nema razloga sumnjati
ni u to da su ti putovi u najvećoj mjeri
građeni u svezi s rudarskim poslovima.
Ti putovi, ili barem njihove putanje, su se
sudeći po svemu nastavile koristiti i u
srednjem vijeku, ali su vremenom izišli iz
uporabe.
Na ovom mjestu treba spomenuti i još
jedan stari put koji je povezivao Ostružnicu, odnosno Fojnicu s Milodražem, a
zvao se "Drum".
STUDENI/PROSINAC 2013.
IZ SUSJEDNIH OPĆINA
FOJNIČKAŠKRINJA
Crtice iz Gromiljaka
Sandra BILETIĆ
G
romiljak je uvijek imao dragocjene i
humane ljude koji su poznati po Gromiljaku u jednakoj mjeri kao i Gromiljak po njima. Zato možemo reći da je
Gromiljak malo mjesto velikih ambicija,
u današnje vrijeme prepoznatljivo po
mnogo čemu. Dok se šetate ovim naseljem krećete se asfaltom, sa svih strana
vas okružuju lijepe kuće mještana, uređeni vrtovi, zelenilo, šume, a nezaobilazna stanica u razgledavanju Gromiljaka
je svakako rasadnik cvijeća "Mili", sklad
prirodne ljepote i ljudskih ruku djelo. U
tom, samo naizgled, običnom naselju danas se nalaze uređeni teniski tereni,
okruženi zelenilom, opremljeni s noćnom rasvjetom za treninge i natjecanje
sportaša. Teniski klub Elliptic osnovan je
1997. godine, a njegov vlasnik Robert
Biletić uspješan je organizator teniskog
turnira "Kiseljak Open", kao i turnira višeg ranga (ITF FUTURE turnira) na kojim
se okupljaju i najpoznatiji teniseri širom
regije i svijeta.
U vrućim ljetnim danima osvježenje
za djecu i odrasle može se naći na dva bazena, koja se opskrbljuju lokanim izvorskim vodama, a pored jednog od bazena
se nalazi i sportsko-rekreativni centar,
Sportski klub Adria, sa svojim malonogometnim terenom, posebno pogodnim za
aktivnosti u kišnim i zimskim danima.
Jedan od najznačajnijih uvjeta za naseljavanje prostora i koncentraciju života uopće jeste voda. Pored poznate zlatonosne rijeke Fojnice, te njenih pritoka
Bučevca i Mlave, nedaleko od Fojničkog
raskrižja gdje se i danas pronalaze dijelovi nekog vjerskog hrama, (najvjerovatnije starokršćanske crkve, ali taj lokalitet
arheološki još nije dobro istražen), gdje
su i dalje vidljivi ostaci iskopavanja i prerade željezne rude i zlata, pronađeno je i
izvorište mineralne vode, izvor mladosti.
Poznato je da su se ranije civilizacije naseljavale u krajeve bogate rudom, zlatom
i vodom, te pronalazak mineralne vode
baš tu samo svjedoči o bogatstvu i kontinuiranoj naseljenosti ovih terena. Tu je
prije nekoliko mjeseci izgrađena moderna punionica mineralne vode Tilea, a vlasnici Vlatko (Vlado) Bilan i Stipo Marjanović postavili su i javnu česmu, već sada prepoznatljiv simbol Gromiljaka, iz
kojih neprekidno teče mineralna voda,
STUDENI/PROSINAC 2013.
kako za mještane tako i za putnike prolaznike. Mnoge česme se spominju u starim putopisima, često su motivi umjetničkih djela, a sada se i Gromiljak može
pohvaliti jednom takvom, koja će budućim generacijama predstavljati značajnu
vrstu kulturne baštine i spomenika.
No, svjesni problema ekološke zagađenosti sredine širom Bosne i Hercegovine, ekološke (ne)osviješćenosti ljudi
širom svijeta pa i pojedinih mještana
Gromiljaka, ukazala se potreba za ozbiljnijim koracima ka očuvanju ili barem pokušaju očuvanja prije svega prirodnog
bogatstva našeg malog mjesta, ali i samog ovog kraja kao takvog, prosperitetnog i blagodatnog. No, Gromiljačani i tu
ne zaostaju. Ekološko društvo Eko srce
Gromiljak zvanično je registrirano 15. 1.
2013. godine u Ministarsvu pravde Srednjobosanskog kantona. Eko srce Gromiljak je nevladino, nestranačko i neprofitno udruženje i to je prva ekološka udruga osnovana ikada na ovim prostorima
(Gromiljak i bliža okolica). Za sada je to i
najaktivnija ekološka udruga na općini
Kiseljak. Pokretač osnivanja bila je grupa
mještana Gromiljaka koji su se počeli
buniti zbog nelegalno izgrađenih objekata, prije svega asfaltne baze, a isto tako i
drugih zagađivača. Cilj udruge jeste unapređenje kvalitete života, podizanje komunalne higijene, poticanje ekološke
svijesti građana, očuvanje zdravog okoliša, okupljanje mladih i svih ostalih ljudi
koji će aktivno prenositi znanje i iskustva
za očuvanje sredine. Udruga broji preko
500 članova (najstariji član ima 90, a najmlađi 3 godine).
Eko udruga Eko srce Gromiljak je za
godinu dana organizirala četiri velika
BROJ 25
prosvjeda koji su zabilježeni u javnim
medijima i drugim sredstvima priopćavanja, a održala je i preko 30 sastanaka.
Aktivnosti koje društvo razvija potiču
ekološku svijest stanovništva preventivno.
Mladi iz udruge organizirali su čišćenje Gromiljaka za Dan proljeća, Dan
planete zemlje i sl. Društvo djeluje javno,
svoje članstvo i javnost obavještava o radu putem sredstava javnog informiranja,
plakatiranjem, a radi se i na početku izdavanja brošura. Društvo ima Skupštinu,
Upravni odbor, Predsjednika društva i
Nadzorni odbor.
Predsjednica udruge je Mirjana Barbić, a zamjenik Irena Franković. Predstavnik ispred mještana Gromiljaka je
Anto Majić. Predsjednik skupštine je Nataša Franković, a u Nadzornom odboru
su: Ivana Vukančić, Ivica Udovičić, Robert Biletić, Boris Dragojević, Josip Marić, Dajan Bencun, Katarina Franković,
Marko Šunjić, Ivan Šunjić, Antonija Rimac, Bojan Rimac, Boris Rimac, Filip Miličević, Pavo Matić, Ilko Tomičić, Velimir
Dadić, Rada Dadić, Suzana Ivanić, Sandra
Biletić i ostali kojima smo jako zahvalni.
Jedna od mlađih članica udruge Doris
Dragojević je osvojila nagradu u Banja
Luci za pisani rad na temu: "Zašto je voda
dragocjena?". Svi zainteresirani građani
mogu se uključiti u rad udruge s prijedlozima, pitanjima i kontaktirati članove
ekološkog udruženja. Isto tako dobrodošle su i pravovremene dojave o onečišćenju prirode, kako bi udruga mogla odmah djelovati.
Projekti udruge su pravljenje staze
šetnice uz rijeku Fojnicu, čišćenje i zaštita rijeke Fojnice, vraćanje potoka Bučevac u svoj tok, postavljanje ekoloških
korpi za smeće, organiziranje stručnih
eksksurzija i druženja. Planira se očistiti
pravoslavno groblje u mjestu Križići koje
je zaraslo i za koje mnogi i ne znaju da
postoji. Također, predsjednica udruge
Mirjana Barbić će pokrenuti inicijativu
da se stara crkva u Gromiljaku, prvi put
renovirana 1895.godine, proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Otvaranjem muzeja u staroj crkvi
Gromiljak bi dobio i kulturno središte,
prvo takve vrste na ovom području, u
kojem bi bili predstavljeni narodni običaji i tradicija ovog kraja. No, da bi ostalo
i opstalo ovo naše prelijepo mjesto Gromiljak, krajnje je vrijeme da se ljudi počnu više baviti ekološkim problemima, da
svi počnu djelovati kao ekolozi, kao
jedan svijet prema jednom cilju.
21
OMLADINSKA SVAŠTARA
Mlade
snage
Priredila Olivera TADIĆ
Vjerovatno se ponekada zapitate: "U kojem smjeru ide ovaj svijet?"
S nostalgijom se prisjećate starih
vremena, uvjeravate se da su to vremena koja su bila sretna, koja se ne
mogu ponoviti. Morat ću vas razočarati u vaše uvjerenje i reći vam da
je sve do vas. Vi ste se upustili u svijet materijalnog, svijet mode, televizije, okultnih znanosti i sl., te ste
zaboravili svoju sreću jer ste htjeli
postati dio mase, popularni sa novim čizmama, zanimljivi u društvu
poznavajući astrologiju ili ste se uživili u uloge omiljenih glumica iz tv
sapunica (koje su uspjele da vam
nametnu svoje skrivene ideje kojima teže preko televizije kojima zamazuju vama i vašoj djeci oči) te ste
se ubrzo zatim našli s nepoznatim
muškarcem u svojoj sobi. Ružno
zvuči, vjerujem da je za vas ovo još
uvijek tabu tema. Dok se svijet žuri
ka new ageu (novo doba), postavljajući novi svjetski poredak u kojem
se gube sve emocionalne i duhovne
vrijednosti, ustupa se mjesto izopačenosti, neprirodnosti, u kojem ako
niste dio mase, vi više niste "cool" i
društvo vas odbacuje. Da se vratimo na početak, vi ste sami stvaraoci
vlasite sreće, naravno i vaši bližnji
igraju veliku ulogu u tome.
Evo šta nam donose tetovaže,
hrana koju svakodnevno unosimo,
zahladnjeli emocionalni odnosi…
22
TETOVAŽA – OPREZ
Je li riječ o nekoj vrsti umjetnosti?
Riječ tetovaža dolazi od engleske
riječi tattoo, što znači ukrašavati kožu
urezivanjem ili ubadanjem šara i figura u
boji. U tahitskom jeziku tetovaža dolazi
od riječi tatua što znači uzorak na koži,
atua - duh. Iz ovih riječi se vidi da tetovaža ima i duhovni učinak. Tetovaža je
simbol koji prodire ne samo u kožu nego i
u duh.
U tetovaži koža se probada malim
iglama i boja se unosi pod kožu. Postupak
tetoviranja obuhvaća unošenje pigmenta
u kožu kroz sitne pore na površini. Za
male tetovaže je potrebno otprilike 45
minuta, a za veće i po nekoliko sati, ponekad i u nekoliko navrata. Tetovaže su od
veličine malog cvijeta ili leptira, do velikih zmija i zmajeva koji prekrivaju cijelo
tijelo. Prema istraživanju provedenom
2002. godine na 454 studenta u Americi,
četvrtina ih je imalo tetovažu, što pokazuje koliko je ova tehnika popularna u
svijetu.
Tetovaža ima uvijek religijsku i pogansku pozadinu. Mnogi to ne znaju. Ona
je puno više od bezopasne umjetnosti.
Može biti trajna ili privremena. Danas se
tetoviraju svi dijelovi tijela pa često i oni
najintimniji. Tetovaža vremenom postaje ružnija jer se boje razlijevaju i blijede.
BROJ 25
Bog zabranjuje tetovažu?
Tetovirati svoje tijelo spada u poganski običaj. Ima pogansku pozadinu. To je
jedna vrsta inicijacije. Bog zabranjuje da
se to radi. Tetovaža može negativno djelovati na naš odnos s Bogom i otvoriti
vrata Zlome. Nakon krštenja i krizme
Bog je u nas utisnuo svoje neizbrisive
pečate, međutim sotona imitira Boga
tako da on kroz tetovaže stavlja svoje
pečate i na neki način čovjeka zarobljava,
čini ga ružnim. On mrzi tijelo i želi ga
uništiti kroz tetovažu, kao da je riječ o samokažnjavanju.
U knjizi Levitskog zakonika Bog govori protiv tetovaže: "Ne urezujte zareza
na svome tijelu ... niti na sebi usijecajte
kakvih biljega. Ja sam Gospodin" (Lev 19,
27). Sljedeći tekst koji govori o svećeničkoj svetosti kaže: "Neka ne briju glave;
neka ne šišaju okrajke svojih brada niti
prave ureze na svome tijelu." (Lev 21, 5).
Papa Hadrijan IV. (12. st.) je zabranio katolicima da se tetoviraju.
Pastoralna konstitucija II. vatikanskog koncila "Gaudi-um et spes" o Crkvi
u suvremenom svijetu govori da čovjek
"svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim časti kao od Boga stvoreno i određeno da uskrsne u posljednji dan." (GS,
br. 14) Talijanski egzorcisti tvrde da ima
puno tetoviranih ljudi među opsjednutima. Većina ih ima na svome tijelu sotonske tetovaže. Sotonisti tvrde da je svaka
tetovaža sotonizam. Tako je jedan mali
cvijet tetoviran povezan sa sotonom.
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
HOROSKOP I KRŠĆANI
Astrologija isključuje Boga jer prema
njenom učenju Bog ne kontrolira situaciju na Zemlji, već kontrolu imaju bezlična i beživotna nebeska tijela. Doduše,
postoje različite astrološke škole i pravci
koji se razlikuju po mnogim pitanjima, pa
i po pitanju božanskog elementa i njegove uloge. Neki fatalistički pravci smatraju da svemir funkcionira po principu
mehanike, prema svojim zakonitostima,
tako da ni Bog ni čovjek sa svojom slobodnom voljom nemaju nikakvog utjecaja na zbivanja. Smatra se da je apsolutno
sve zacrtano i određeno i da nema mogućnosti za "iskakanje" iz tog i takvog poretka stvari. U nekim se drugim astrološkim pravcima priznaje Bog i Njegova
uloga u stvaranju, ali se smatra da je
ostalo stvar zvijezda i njihova položaja i
rasporeda. Ovo je jedna vrsta kombinacije astrologije i deizma. Postoje, dakle,
različiti astrološki pravci koji manje ili
više "dopuštaju" mogućnost Bogu i čovjeku utjecati na događanja i život na
Zemlji. Zajedničko im je da Bog i čovjek
(čovjekova slobodna volja koju nam je
Bog dao) nemaju onakav utjecaj u životu
kao što nas uči Biblija i iskustvo.
Kao kršćani, nemamo što tražiti u
astrologiji i u horoskopima. Osobno preskačem horoskop kada naiđem na njega
u novinama koje čitam, mijenjam program na TV-u i radiostanicu kada počnu
emisije tipa: "Što nam poručuju zvijezde?" ili "Današnji horoskop". Ne želim da
ni najmanje sjeme laži bude posijano u
moj um tako što ću slušati ohrabrenja ili
upozorenja koja dolaze izravno iz sotoninog odjela za marketing i prijevaru.
Astrologija je u izravnoj suprotnosti s
onim što uči Biblija i ako smo kršćani,
onda ne bismo trebali razmišljati niti se
dvoumiti što izabrati.
STUDENI/PROSINAC 2013.
GMO-HRANA
GMO = genetski modificirana hrana
koja je štetna za ljudsko zdravlje. Ne
proizvodi se prirodnim putem, prska se, i
uzgaja u određenim uvjetima.
Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Kissinger je cijelu filozofiju sažeo u
jednu rečenicu: "Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i
kontrolirat ćeš ljude".
Što se tiče hrane, nikada u povijesti
svijeta toliko velika moć nije bila u rukama tako malog broja ljudi. Odnosno, najvećih proizvođača GMO sjemena poput
Monsanta, Syngenta, Dowa i Du Ponta. I
koje je danas, nažalost, uglavnom uz pomoć ucjene i političkog pritiska rasprostranjeno na ogromnim područjima di-
BROJ 25
ljem svijeta. Po Engdahlu, riječ je o zavjeri s ciljem smanjenja broja stanovnika
u svijetu – jer nas je navodno previše. Budući da GMO hrana polako truje organizam, skraćuje životni vijek te onemogućuje reprodukciju, ovaj plan realno je
provediv. Tu teoriju u svojoj knjizi "Sjeme uništenja" opsežno je potkrijepio dokumentima Američke vlade s kojih je
uklonjena oznaka tajnosti.
GMO je u proteklim godinama preplavio svijet, a sudeći po tome, Amerika je
na putu ostvarenja sna o potpunoj kontroli nafte i hrane u svijetu. Pritom im
nije stalo poštedjeti ni vlastiti narod, a
kamoli pripadnike drugih zemalja.
Poznato je da pčele ne oprašuju GMO
biljke, a kako kažu stari ljudi, kad nestane pčela, nestat će i nas.
GMO brandovi - Otkrivamo vam koji
brandovi u svojim proizvodima mogu
sadržati GMO sastojke. Napominjemo da
GMO sastojci ne moraju biti navedeni na
etiketama proizvoda, pa najvjerojatnije
tamo ih nećete ni pronaći. Nažalost na
ovoj listi su mnogima omiljene milka čokolade, pringles čips, orbit žvakaće gume, snickers, twix, mars čokoladice,
m&m bomboni, whiskas hrana za mačke,
coca-cola, dove proizvodi, nestle proizvodi, corn flakes, jacobs kave, maggi
proizvodi, i mnogi drugi proizvodi koje
možete pogledati na internetu pod
nazivom "GMO brendovi."
23
ZDRAV ŽIVOT
FOJNIČKAŠKRINJA
- voćna salata kao desert
- svježe voće kao međuobrok
Zapamtite: Kako ne biste kuhanjem
uništili vitamine, koristite samo malo
kipuće vode te kuhajte povrće samo dok
upravo ne omekša.
PIRAMIDA ISHRANE
Piše: Gordana BOŠNJAK-ČUTURIĆ
S
ve što putem hrane unosimo u organizam gradi nas i mijenja, a o tome
što smo unijeli ovisi naša snaga, naše
zdravlje i naš život.Hrana je uvjet života
i razvoja živog organizma. Iz hrane se
do-biva neophodna energija za
odvijanje svih procesa u organizmu.
Ona je izvor elemenata za izgradnju
novih tkiva i za njihovu regeneraciju,
osigurava neop-hodne sastojke za sve
biokemijske pro-cese kao i odbranu od
bolesti.
Prehrana ima ključnu ulogu i utjecaj
na zdravlje tijekom cijelog života
svakog pojedinca. Da bi organizam
održali u do-brom stanju, ljudskom su
tijelu potrebni određeni hranjivi
sastojci. Na taj se način održava njegova
aktivnost i učinkovitost, osigurava se
visoka energetska razina i otpornost na
bolesti, te u konačnici pro-duljuje život.
Naša prehrana se mora za-snivati na
piramidi zdrave prehrane.
Temelj svakodnevne prehrane (baza
piramide) čine proizvodi od žitarica,
uključujući rižu (smeđu i bijelu), zob
(zo-bene pahuljice), tjesteninu i kruh
koji su izvrstan izvor vlakana i B
vitamina. Naj-bolje je jesti crni ili
integralni kruh jer je on najbogatiji
vlaknima. Vrlo kvalitetne i dragocjene
namirnice su mahunarke po-put leće,
graha, boba i graška. Svako-dnevno
treba jesti puno povrća, osobito onog
zelenog, lisnatog kao što su špinat,
blitva; te svježeg voća. Te su namirnice
bogat izvor vitamina i minerala te
biljnih vlakana, a osim toga sadrže niske
ko-ličine masti. Treću stepenicu
24
piramide zdrave prehrane čine mliječni
proizvodi (jogurt, obrano mlijeko, svježi
sir), zatim krto crveno meso, perad, riba i
jaja. Sve su te namirnice bogate
bjelančevinama koje su osnovna
prehrambena tvar za izgradnju stanica,
proizvodnju hormona i enzima. Mlijeko i
mliječni proizvodi glavni su izvor kalcija,
koji ne samo da utječe na rast i razvoj,
nego djeluje na čvrstoću kosti i štiti od
osteoporoze u zrelijoj dobi. Na samom
vrhu piramide su namirnice koje treba
konzumirati u najmanjoj količini jer
sadrže visok po-stotak masti, šećera i soli.
Zdrava prehrana se ne odnosi samo na
količinu hrane koju jedemo, nego također i na vrstu hrane. Da bi se održalo
zdravo tijelo potrebno je mnoštvo raznolike hrane. Doručak je obavezan obrok
kojeg ne treba preskakati jer tijelu daje
potrebnu energiju za radni dan i sprječava izgladnjivanje. Tijelo prvi obrok poslije izgladnjivanja shvaća kao intervenciju te ga koristi za spremanje zaliha. Ne
zaboravite kontinuirano unositi tekućinu, posebno prirodnu vodu, svježe iscijeđene voćne sokove i biljne čajeve. Čov-jek
do 50-te godine života potroši 25.000l
vode i oko 10.000kg suhe mate-rije hrane.
Sljedeći model možete koristiti kako
biste provjerili jedete li dovoljne količine
različitih vrsta hrane.
JESTI MNOGO VOĆA I POVRĆA (najma-nje
pet porcija dnevno)
Na primjer:
- sok od svježe cijeđenog voća za
doručak
- salata od npr. rajčica uz sendvič ili
međuobrok
- povrće kao prilog u glavnom obroku
BROJ 25
JESTI MNOGO INTEGRALNOG KRUHA,
ŽITARICA, TJESTENINA I KRUMPIRA
(najmanje 5 porcija dnevno)
Na primjer:
- žitarice za doručak
- sendvič za međuobrok
- krumpir, riža ili tjestenina uz glavni
obrok
- pecivo za međuobrok
- tost za večeru
Količina koju pojedete ovisiti će o
tome koliko ste fizički aktivni, ali pazite
da ne dodate mnogo masti kao namaz na
kruhu ili pri kuhanju.
JESTI UMJERENO MESO CRVENO I BIJELO, RIBU, JAJA, MAHUNARKE, ORAŠASTE PLODOVE (2-3 porcije dnevno)
Na primjer:
1. dan - međuobrok: tuna s kuhanim
krumpirom ili u sendviču, glavni obrok pirjana piletina s rižom ili povrćem
2. dan - međuobrok: zapečeni grah i
tost, nemasna junetina, povrće i pečeni
krumpiri
Kako biste održali nisku količinu
masti izbjegavajte prženje na tavi,
izaberite nemasno meso te koristite leću
i grah, koji imaju nizak sadržaj masti.
JESTI UMJERENO MLIJEKO, SIR, JOGURT
Izaberite proizvode s malo masti i
konzumirajte 2 -3 puta dnevno.
Na primjer:
- djelomično obrano mlijeko sa žitaricama i u kavi
- jogurt s niskim udjelom masti za desert
- posni sir na kruhu
JESTI JAKO MALO NAMIRNICE S MASTI I
ŠEĆEROM (kolači, keksi, lisnata tijesta,
čips, čokolada, slatkiši, slatki sokovi i
gazirana pića, majoneza...
Ove namirnice bi trebalo uzimati samo
povremeno jer su one izrazito bogate
kalorijama, a siromašnije su prehrambenim vrijednostima od druge hrane.
NEKOLIKO SAVJETA
- namažite maslac i margarin na kruh u
tankom sloju
- pecite, kuhajte, koristite mikrovalnu
pećnicu - izbjegavajte prženje
- pijte čaj ili kavu bez šećera
STUDENI/PROSINAC 2013.
SPORT
FOJNIČKAŠKRINJA
Općinska malonogometna liga Fojnice
Već tri godine ovaj hvale vrijedan projekt više je od same igre; utemeljen na
čistom amaterizmu, nošen entuzijazmom i ljubavlju prema sportu na
neposredan način vrši ulogu pletilje pokidanih niti međuljudskih odnosa
Piše Tomislav BOŠNJAK
G
otovo je..., lopta je stala početkom listopada, a već su se slegli i komentari i
dojmovi sa svečane dodjele nagrada i
priznanja za ovogodišnju sezonu Općinske malonogometne lige (OMNL).
Kako se ovaj, hvale vrijedan, projekt
prvi put spominje u Fojničkoj škrinji red
ga je ukratko predstaviti čitateljima.
Službeno, organizator OMNL "Fojnica 2011" bila je MZ Fojnica, ali idejni
tvorci (kasnije i voditelji Lige) bili su Kemal Bukvić, predsjednik MZ Fojnica, i
Adnan Koljši, nogometni trener. Njihova
inicijativa pala je na plodno tlo, te se 11
ekipa s prostora općine prijavilo na Javni
poziv. Predstavnici ekipa zajedno su s
vodstvom činili Izvršni odbor lige. Igralo
se po nešto izmijenjenim Futsal pravilima, prilagođenim našim uvjetima. Osnovni cilj i moto igre u OMNL bio je (i ostao do danas): međusobno upoznavanje,
druženje, fair play, respekt; sve ono plemenito što bi sport trebao promicati i
njegovati. Bilo kakvo uplitanje politike
bilo je sasijecano u korijenu. Na svečanom otvaranju u Fojnici bile su i kamere
TV Kiss-a, a iz ruku mladih nogometnih
nada s centra igrališta u nebo su poletjeli
golubovi mira s jasnom porukom. Tako je
krenulo...
Općinska malonogometna liga, kao
nepoznanica na širim prostorima, privlačila je veliki broj gledatelja, a kako se
svako kolo igralo u drugoj Mjesnoj zajednici, nogometno nadmetanje za bodove
pretvaralo se u druženje i pravi "dernek".
Unatoč teškoj ekonomskoj situaciji u
društvu i općoj besparici domaćin je mogao nešto i zaraditi prodajom pića i hrane, te se na taj način samofinancirati.
Bez obzira kakva će biti budućnost
Lige, ostat će zapisano kako je prvi prvak
bila ekipa Gojevića. Imali su najkvalitetniju i najkompaktniju momčad, sa široSTUDENI/PROSINAC 2013.
kim izborom igrača pa su slavili suvereno, ispred ekipa Gornje mahale i Prokosa. Najbolji strijelac bio je Antoni Mijić iz
ekipe Novog naselja sa 37 postignutih
pogodaka. Najboljim igračem OMNL
proglašen je Jasmin Merdžanić - Pišća
iz Prokosa, a najboljim vratarom Marko
Kapetanović - Kista iz Bakovića.
Zasnovana na istim postulatima, vođena isključivo golemim entuzijazmom,
ljubavlju i samoodricanjem pojedinaca
Liga je oživjela i sljedećeg proljeća. Dotadašnje vodstvo se uljudno zahvalilo na
suradnji i svoje je mjesto prepustilo novim ljudima. Predsjednik Lige postao je
Adem Fejzić - Pele, a komesar Aziz Hurem. Jednogodišnje iskustvo poslužilo je
kao putokaz kako bi se sve ono dobro
dogradilo i unaprijedilo, a loše eliminiralo. Pomak je bio očigledan, naročito u
organizacijskom smislu. Natjecanje je
startalo koncem travnja, a završilo polovicom studenog. U novu sezonu ušlo se s
mnogo manje nepoznanica; mahom su
bile iste ekipe, igrači, sudci... Ekipa Gojevića imala je svoje razloge pa se nije prijavila, a neke su pak odustale tijekom natjecanja pa se konačna ljestvica završila s
brojem devet.
Pobjednik OMNL 2012. godine bila je
ekipa Smajlovića. Redoslijed drugoplasirane i trećeplasirane bio je isti kao i prve
godine. Prvak je imao rezultatskih oscilacija, ali "dugačka" klupa i kolektivnost
bili su prevaga u završnici. Najefikasniji
strijelac Lige bio je Ivan Krajina iz ekipe
Šćitova s 44 postignuta pogotka. Priznanjem najboljeg igrača okitio se Admir
Omerčević – Ćana iz ekipe Prokosa, a
najbolji vratar postao je Nermin Pamić
iz pobjedničke ekipe Smajlovića.
Svečana dodjela nagrada i priznanja
upriličena je u diskoteci Triumph (Ostružnica) gdje se u opuštajućoj atmosferi
družilo i veselilo do kasnih sati. Općinski
načelnik je u ime općine Fojnica, kao geBROJ 25
neralnog pokrovitelja OMNL, pohvalio
projekt, obećavši svoju potporu i ubuduće. Tiskan je i bilten (autor T. Bošnjak) sa
svim podatcima vezanim za Ligu, bogato
ilustriran fotografijama.
Uoči početka treće sezone igranja
MNL načinjen je važan iskorak – MNL je
registrirana u Kantonu Središnja Bosna,
u sklopu udruženja ASPEKT (Asocijacija
za sport, ekologiju, edukaciju, kulturu i
turizam), izrađen pečat i znak (logo) te
otvoren žiro-račun u banci. Novo rukovodstvo (Muhamed Huzbašić, Tomislav Bošnjak i Sedin Mehić) je izradilo
Propozicije natjecanja i Izvod iz pravila
futsala, a natjecateljsko rukovodstvo Lige usvojilo i njime se rukovodilo tijekom
sezone.
Na Javni poziv prijavilo se osam ekipa. U polusezoni je istupila ekipa Gojevića (premda su zauzimali prvo mjesto), i
na taj način omogućila ekipi Ostružnice
da se lakše dočepa titule prvaka. U drugom dijelu sezone osjetio se pad interesa
gledatelja, što je opet vezano za igrački
kadar pojedinih ekipa. Naime, kako u
Fojnici postoje dva nogometna kluba (FK
Fojnica i NK Respect) za koje igraju igrači
iz MNL teško im je bilo uskladiti nastupe
na dvije "fronte", što se odražavalo na
kompletnost ekipa i kvalitetu utakmica.
Prvak OMNL Fojnica 2013. godine je
ekipa Ostružnice, ispred ekipa Prokosa i
Ragala. Priznanjem najboljeg igrača Lige
okitio se Adis Merušić iz pobjedničke
ekipe, najbolji strijelac bio je Jasmin
Merdžanić – Pišća iz ekipe Prokosa, a
najboljim vratarom postao je Elmin
Ramić iz ekipe Nadbara.
Priznanja i još vrjednije nagrade, u
odnosu na prošlogodišnje, dodijeljene su
ponovno u diskoteci Triumph u Ostružnici uz zabavu i muziku uživo. Sponzori
nisu izostali ni ove godine.
Bez uljepšavanja stvari, realnom će
čitatelju ostati da prosudi opravdanost
postojanja OMNL. Njena dobit nije samo
u sportskom smislu, gdje uz igrače iskazane nogometne vrijednosti s velikih terena stasaju mladi talenti, željni dokazivanja, već svojim teritorijalnim djelovanjem neprimjetno spaja pokidane niti
međuljudskih odnosa, tako potrebnih
našem društvu. Planovi za narednu sezonu Općinske malonogometne lige već
se kuju.
25
PRIJATELJI FOJNICE
MESO PO TAMI JA
Meda u žlici.
Dječaštvu je već toplo
U mojem
Zagrobnom životu
Bijelo se meso
Odvaljuje od crnog.
Žilicama.
Izuvao jednom čizme
U dnu rova
Tako će i riječ kojom ću
Iščeznuti
Irvasi i perje
Iz nečijeg bluesa
Nakon krvokucanja
Magla uzme kišu s
Šume.
Plavim opnicama između
Prstiju angela.
Tako se i vojnički pokopi
Mogu razbrojiti
Na troplotun
I nijanse blata.
Vene drhte na
Vratovima bisti
Tako skončavaju
Isluženi stripovi
KOŠULJICE
Crna torba.
Od grube pogrebnoopremne svile.
U kojoj su mojoj materi u
Americi
Dali urnu s pepelom
Njezina brata.
Kad smo urnu pokopali
U didov grob
Torba ostala.
Tako nosim u njoj pjesme.
Bolje im
U torbi za prah.
I to se zove:
Oteti pepelu pidžamu za večeras.
VODA U METKU
Ježe se pliševi na
Slavenima
Nož je prerezan solju
Laste izgravirane
Vraćane po ibricima
Nestajem ti iz
Pominjanja
Ocijeđuju se
Makaze s mojeg imena
Kruna se prigasi
U grbu studno bude
U bjelanjku niču uvrede
Miriše odjeća čuju se
Zvončići
Mlijeko traži udubinu
U sisi bližoj srcu
26
Potrbuške
Pčele se presvlače u ružama.
Bijelom maku
Pčela otkida krilo
Slijećući
Čitav svoj hod sam odlazio
OTAC I SIN
U Derventi je jedan otac ubio sina s
četiri hica,
u osam ujutro, na grobu majke.
Sin je bio bolestan, liječen, nije se
odmicao od materina groba.
Nakon ubojstva,
sam je pozvao policiju i htijući i sebe
ubiti, ranio se.
A pored Prijedora, jedan sin, u trošnoj
kućici na periferiji, prošle godine,
tri dana je hranio mrtvu, preminulu
mater.
Narod zvao policiju, lud je on još od
rata, rekla je susjeda.
Sreli su se u ludnici Jakeš, kod Modriče.
Nitko ne zna ni kako su se zbližili i
postali nerazdvojni.
Kada je otac umro, isto tako ujutro,
jedva su ušli u sobu po tijelo.
Novi sin ga je hranio, prinoseći žlicu s
čorbom drhtavom rukom do već
treći dan otvorenih usta.
TREŠNJEV KRST O RETROVIZORU
Na mladomrazici
S jagnjeta na jagnje
Teku koljena.
Svjedok
Koji čuči na razglednici
Nervozo
BROJ 25
PIAZZA
Stajala je isprva samo
Jelena na
Trgu heroja
Šutjela ogledalo držala u
Prijedoru
Onda se i
Petar Pjotr Pavlenski
Zakucao jajima za
Crveni trg u
Moskvi
Jelena je odnijela
Šutnju
Pjotra su pokrili
Odkucali odnijeli
Samo je bez jaja
Ostao razlog
Toliki su pjesnici
Stihovali Na Crvenom kod mauzoleja
Valja jaja sačuvati
Ne zakucavati ih
Pa da
U trgu ekser
Svijet drži u bjelanjcu
NOVOGODIŠNJA
Dugo nisi držao pušku
Za ruku.
Već imaš opnice
Napukle.
Između obarača i prsta (nokta).
STUDENI/PROSINAC 2013.
FOJNIČKAŠKRINJA
Djed Mrazovi
Čekaju bus kod
Pogrebnog zavoda.
Darko Cvijetić
Ako na porodu
U materi ostavljamo krila.
Onda ih opet
Nalazimo:
NOĆNI GORBAČOV, 1990. Književna omladina Srbije, edicija Pegaz,
Beograd;
Na djevojčici koja prosi kraj crkve.
Na komandiru počasnog voda.
Na sestri koja vadi krv iz vene.
Na Varlamu Šalamovu
Dok krije dvopek pod mudima.
Na ptici
Koja slijeće
U napušten osinjak.
POSLJEDNJA PJESMA O VATRI
U Norveškoj
Za jake zime
Moraju grijati zemlju za grobove
11.1.1968. (Ljubija Rudnik) Piše pjesme i kratke priče:
HIMENICA, 1996. Književna omladina Srbije, edicija Raskršća, Beograd;
PASSPORT FOR SFORLAND, 2004. Udruženje književnika Srpske, Banja Luka;
MASOVNE RAZGLEDNICE IZ BOSNE, 2012. Besjeda, Banja Luka;
KONOPCI S OTISKOM VRATA, 2013. Centar za kritičku misao, Mostar;
Knjigu kratkih priča – MANIFEST MLADE BOSNE, 2000. Prometej, Novi Sad.
Objavljivao u LITERATURA (Ljubljana), QUORUM (Zagreb), SPLIT MIND
(Split), ODJEK (Sarajevo), POLJA (Novi Sad), KORACI (Kragujevac), POVELJA
(Kraljevo), REČ (Beograd), KNJIŽEVNA REČ (Beograd), POEZIJA (Beograd)…
Neke pjesme prepjevane su na engleski, njemački, slovenački, mađarski,
poljski, makedonski i jidiš.
U POZORIŠTU PRIJEDOR radi kao glumac i redatelj.
Koliko bi morali
Imati vatre
Za ugrijati glinu
Da otvoriš par masovnih
I iz te
Zaledine
Povadiš kostohrpice?
Još sam vidio
Najlonirane herojeve kosti iz 94
I na njima komade uniforme
U džepu
Upaljač pun plina
BOMBONJERA
Specijalizant interne medicine
Na ratištu dvije godine.
Amputirao tridesetosam studenata.
Bog ptice raspoznaje po dubini gnijezda
Na račun pjevanja.
Od čega kremirano:
Jedanaest nogu natkoljenično.
Sedam muških ruku s laktovima
U košuljama.
Vodi kćerkicu na novogodišnji vašar.
Kupi joj mehaničku lutku.
Kad se navije
Hoda trepće korača
Maše rukicama.
STUDENI/PROSINAC 2013.
BROJ 25
27
Misal (18. stoljeće)
kojim se služio biskup fra Augustin Miletić
Download

Fojnička škrinja broj 25