HRVATSKO
KATOLIČKO
PROSVJETNO
DRUŠTVO
RODOLJUB
FOJNICA
fojnička
škrinja
Broj 31
studeni/prosinac 2014.
cijena 2 KM
Čestit Vam Božić
i sretna
Nova godina
ISSN 1986 - 5929
9 771986 592001
DOGAĐAJ
FOJNIČKAŠKRINJA
Otvoren Odjel za fizikalnu terapiju
i trim kabinet u Zavodu "Drin"
Anida RAMIĆ, Služba za odnose sa javnošću Općine Fojnica
U četvrtak 4.12.2014. godine svečano je otvoren Odjel za
fizikalnu terapiju i trim kabinet u sklopu Zavoda za zbrinjavanje
mentalno invalidnih lica "Drin" u Fojnici čije je opremanje u
potpunosti finansirala Turska agencija za razvoj i koordinaciju
(TIKA).
Projekat je koštao 120.000 konvertibilnih maraka, a
implementiran je u dvije faze, građevinske radove i adaptaciju
prostorija i nabavku opreme.
Predsjednik Turske agencije za razvoj i koordinaciju (TIKA)
za Balkan i Južnu Evropu Mahmut Cevik podsjetio je da je
1992. godine, 3. decembar proglašen Međunarodnim danom
osoba sa invaliditetom.
"Raduje me što mi kao TIKA, baš u toj sedmici kada se
obilježava Dan osoba sa invaliditetom možemo dati svoj
doprinos ovom opremom, tačnije opremanjem Odjela za
fizikalnu terapiju i trim kabinet", rekao je u svom obraćanju
predsjednik TIKA-e za Balkan i Južnu Evropu Mahmut Cevik.
Ovim projektom je obezbijeđena savremena oprema za
kvalitetan fizikalni tretman koji je potreban korisnicima
Zavoda. Tako će ubuduće imati priliku koristiti hidroterapije i
elektroterapije.
Tokom svečanog dijela prilikom otvaranja upriličen je bogat
kulturno-umjetnički program koji su izveli korisnici Zavoda, a
otvaranju je prisustvovao veliki broj uzvanika među kojima i
načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić sa saradnicima.
2
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
UVODNIK
FOJNIČKAŠKRINJA
Dragi prijatelji Fojničke škrinje,
dolazimo vam s krajem 2014. godine koja i nije bila baš tako
blagodatna i pitoma, ne samo prema našim sunarodnjacima
koji su stradali u biblijskim poplavama… Pokazivala je zube, ta
2014., ratovima, tornadima, vulkanima, recesijom… nema
paralele niti meridijana na kojem nije ostavila svoj crni pečat.
Ali mi ćemo o vedrijim temama; u Zavodu "Drin" otvoren je
Odjel za fizikalnu terapiju i trim kabinet, završeni su XXX.
"Susreti Zija Dizdarević", počeo je Tradicionalni
malonogometni božićni turnir. Fojničke žene su angažirane u
svakom kreativnom miljeu koji im se nudi. U TKC "Yunus
Emre" upriličena je izložba polaznika tečaja ebru umjetnosti,
veza ukrasnom vrpcom i ručnih radova od filca. A što to rade
Fojničke žene, otkrijte sami… Naš vrijedni suradnik, Tomislav
Bošnjak, vodi vas u Mujakoviće i na Paljike. Sve je više i
sportskih trofeja koje naši najmlađi donose u Fojnicu. Gordana
Bošnjak-Čuturić daje savjete kako ćete se riješiti suvišnih
kilograma nakon blagdanske trpeze, a među prijatelje Fojnice
ušuljao se Anto Stanić, kreševski poduzetnik i mecena mnogih
kulturnih projekata. Naime, bio je među prvim donatorima
koji su potpomogli izlazak Fojničke škrinje prije pet godina.
Među našim posljednjim ovogodišnjim donatorima posebno je
važno spomenuti Katu Bilić, Branka Barbića i Zlatka Vlajčića.
Nadamo se kako ćemo već u sljedećem broju imati intervju s
nekima od njih…
Veselimo se druženju s vama i u novoj godini! Svima koji slave
Božić, neka je čestit!
U zdravlju i sa srećom svakom božjem stvorenju!
Urednica
Suzana Lovrić
Fojnička škrinja, broj 31, studeni/prosinac 2014.
Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica
Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić,
Božana Tuka i Nikica Vujica • lektura: Nina Šuta • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb • Tel.:
063 369 169 • E-mail: [email protected] • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo
Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica
STUDENI/PROSINAC 2014.
BROJ 31
CIJENE REKLAMNOG
PROSTORA U ČASOPISU
1/1 stranica
1/2 stranice
1/4 stranice (kolor)
1/8 stranice
150 KM
80 KM
40 KM
20 KM
3
RETROVIZOR
27. 10. 2014.
AKCIJA DARIVANJA KRVI
Aktivnosti Crvenog križa Fojnica
U suradnji sa Zavodom za transfuzijsku
medicinu FBiH uspješno je obavljena akcija
dobrovoljnog darivanja krvi. Akcija je
protekla u pozitivnoj atmosferi i odazvao
se 41 dobrovoljni darivalac krvi, od kojih
je njih 32 darovalo krv.
Hvala svima koji su se odazvali akciji
dobrovoljnog darivanja krvi.
(Crveni križ općine Fojnica)
25.11.2014.
Obilježen 25. novembar
- Dan državnosti BiH
Fojnica online redakcija
19.11.2014.
FOJNIČKA TRPEZA
Gastro sajam u Fojnici
U organizaciji Caritasa Biskupske konferencije BiH i udruženja "Alterural" iz Sarajeva u Fojnici je, na platou hotela "Stari
grad", održan jednodnevni gastro sajam
"Fojnička trpeza". Sudjelovalo je 25 izlagača iz Fojnice, te gosti iz Kreševa, Vareša,
Kaknja, Tarčina, Breške kod Tuzle, Gradačca
i Istočnog Sarajeva.
Ova manifestacija je održana u sklopu
projekta koji provode zajedno Caritas i
udruženje "Alterural" iz Sarajeva a projekat
nosi naziv "Podrška ruralne ekonomije u
centralnoj Bosni, kroz razvoj poljoprivrede
i ruralnog turizma". Projekt financira Caritas Francuske.
Bili su tu prezentirani domaći proizvodi
zdrave hrane, sirevi, rakije, džemovi, sokovi, brašno, kolači, a pored toga su bili
predstavljeni i ručni radovi i rukotvorine
ovog kraja. Upriličena je i degustacija specijaliteta domaće kuhinje fojničkog kraja, a
najviše pažnje su privlačile maglice i keške specijalitet iz Fojnice.
(Hazim ČUKLE)
4
Prigodnim programom u prepunoj sali O.Š. "Muhsin Rizvić" obilježen je 25.
novembar - Dan državnosti BiH. U prazničnom raspoloženju i programu kojeg su
pripremili učenici i nastavnici ove škole i u kojem su sudjelovali učenici nižih i viših
razreda škole. Prisutnima su se predstavili učenici članovi recitatorske, dramske,
muzičke, plesne i ritmičke sekcije, kao i zborovi O.Š. "Muhsin Rizvić" Fojnica.
Učenici i profesori Srednje mješovite škole "Zija Dizdarević" Fojnica su
također obilježili Dan državnosti, tako što su učenici i njihovi profesori na čelu s
direktoricom škole prof. Merimom Sijarić u defileu prošli ulicama Fojnice uz
pjesmu i skandiranje "Bosna, Bosna", a u sali škole je priređen bogat kulturnozabavni program. Tom prilikom se prisutnima obratio i čestitao Dan državnosti
BiH Salkan Merdžanić, načelnik općine Fojnica.
"Draga omladino, vama kao budućim nosiocima izgradnje ovog društva
poručujem da volite svoju državu, da volite boje ove zastave jer da bi jedno
društvo bilo napredno svako od nas treba dati svoj doprinos za bolje sutra"
poručio je, između ostalog, u svom obraćanju načelnik općine Fojnica.
Na dan velikog praznika u organizaciji Udruženja antifašista i boraca narodno-oslobodilačkog rata (UABNOR) općine Fojnica je povodom 25. novembra Dana državnosti BiH položeno cvijeće na spomen kosturnicu partizanskog
groblja u Fojnici. I ovoj manifestaciji je prisustvovao načelnik općine Fojnica, koji
je priliku iskoristio kako bi govorio o važnosti ovog datuma za BiH.
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
20.11.2014.
PLANINARSKA TURA
VRHOVIMA VRANICE
Ni snijeg nije omeo planinare da
se popnu na Ločiku i Nadkrstac
28.-30.11.2014.
Završeni XXX.
"Susreti Zija Dizdarević"
Anida RAMIĆ, PR - Služba za odnose sa javnošću Općine Fojnica
Književno-kulturna manifestacija "Susreti Zija Dizdarević", koja ove godine
obilježava svoje jubilarno trideseto izdanje, održana je u Fojnici.
Susreti su započeli promocijom knjige "Zbijeg" autora Hasana Nuhanovića. Promotori knjige su bili Emir Habul i Boro Kontić.
Prvog dana vikenda upriličeno je Novo čitanje klasika bh. književnosti, koje
je ove godine bilo posvećeno Mirku Kovaču. Uvodničari su bili Anisa Avdagić
i Nebojša Lujanović. Gost Susreta ove godine bio je Enes Karić.
Centralni događaj Susreta tradicionalno je bila Svečana akademija gdje su
dodjeljene nagrade za najbolje priče/pripovijetke. Prva nagrada pripala je autoru Ervinu Mujabašiću iz Živinica za priču pod nazivom "Neco". Druga nagrađena priča je "Ukotvljeni vozovi" autora Nedžada Huskića iz Lukavca, a treća
nagrada pripala je autorici iz Sarajeva Selmi Dizdar za priču "Njemački jezik".
O značaju ove manifestacije i trideset godina njezinog održavanja na akademiji su govorili Nasir Selimović, predsjednik Upravnog odbora Susreta i
Hadžem Hajdarević, predsjednik Programskog savjeta Susreta Zija Dizdarević.
Podršku održavanju ove književno-kulturne manifestacije iskazao je u svom
obraćanju i prvi čovjek općine Fojnica, načelnik Salkan Merdžanić.
Na kraju, treba spomenuti da je za sve događaje ovogodišnjih Susreta vladala
poprilična zainteresiranost od strane građana i gostiju Fojnice.
STUDENI/PROSINAC 2014.
BROJ 31
Dvadesetak planinara članova Planinarskog društva "Vranica" iz Fojnice su
izvršili jednodnevnu planinarsku turu po
najvišim vrhovima planine Vranice, Ločika
(2.107 m.n.v.), Nadkrstac (2.112.m.n.v.).
Iako su vremenski uslovi bili dosta loši,
planinare nije omeo ni snijeg koji je napadao dvadesetak centimetara da izvrše ovu
turu.
Planinari su iz Fojnice do Prokoškog jezera stigli terencima, a odatle su, nakon
šest sati pješačenja, osvojili najviše vrhove
Vranice. Najmlađi sudionik ove planinarske
ture bio je 10-godišnji Amel Turko iz Fojnice. Među planinarima su bili i otac i sin
Viktor i Tibor Babić, dva dugogodišnja člana PD "Vranica" iz Fojnice, koji se nalaze na
privremenom radu u Londonu u Engleskoj.
Svaki put kad stignu u rodnu Fojnicu, pridruže se planinarima na nekoj od planinarskih tura.
(Hazim ČUKLE)
22.-23.11.2014.
PARTNERSTVO SA PACIJENTIMA
Kongres Udruženja medicinskih
sestara - tehničara intenzivne
medicine
Udruženje medicinskih sestara - tehničara intenzivne medicine u Bosni i Hercegovini organizovalo je u Fojnici Prvi međunarodni kongres pod nazivom "Partnerstvo
s pacijentima" koji je okupio oko 150 sudionika.
Predavači su bili iz Turske, Makedonije,
Italije, Slovenije, Hrvatske, Njemačke, Srbije i Bosne i Hercegovine, a osim predavača aktivni sudionici bili su i pacijenti koji su
podijelili svoja iskustva iz bolnice kada su
boravili u jedinicama intenzivne njege.
Na otvaranju Kongresa upriličena su
svečana obraćanja sudionicima. Tom prilikom govorio je načelnik Općine Fojnica Salkan Merdžanić koji je, između ostalog, naglasio da je ovaj Kongres poseban iz razloga
jer aktivno sudjeluju i pacijenti. Također se
načelnik zahvalio organizatoru što je
Kongres organiziran upravo u Fojnici.
(Anida RAMIĆ)
5
RETROVIZOR
27.11.2014.
30.11.-25.12.2014.
UZGOJ FOJNIČKOG KRUMPIRA
Tehnologija i zaštita proizvodnje
krumpira i malina
Fojnica je poznata i na daleko čuvena
po fojničkom krumpiru, i ova poljoprivredna kultura se na području općine Fojnica sije na velikim površinama.
Posljednjih godina se sve više poljoprivrednika Fojnice okreće proizvodnji malina. Tim povodom je Zemljoradnička zadruga "Fojnica" iz Fojnice u prostorijama
"Aquareumala" u Fojnici organizovala stručno predavanje sa tri teme: tehnologija i
zaštita proizvodnje krumpira, tehnologija i
zaštita proizvodnje malina i značaj vršenja
analize zemljišta prije sadnje.
Stručno predavanje na navedene teme
su održali predstavnici Federalnog zavoda
za poljoprivredu "Butmir" Ilidža, dr. Josip
Čota, dr. Boško Gačić i dr. Enes Antunović.
(Hazim ČUKLE)
27.11.2014.
SREDNJOVJEKOVNI KAŠTELI
NA ZAHORU KOD FOJNICE
Biser turističke ponude Fojnice
Svoju budućnost Fojnica vidi u razvoju
raznih vidova turizma.Ovaj mali bosanski
gradić obiluje prirodnim ljepotama. Pored
brojnih kulturno-historijskih spomenika
koji se nalaze na području općine Fojnica su
i stare tvrđave kao što su Kozovgrad,
Zvonigrad i Kašteli, koji bi mogli biti magnet
za turiste, ali se na tome još malo radi.
Posjetili smo jedno od njih koje se zove
Kašteli, koje se nalaze na planini Zahor kod
Fojnice. Riječ je o srednjovjekovnoj građevini koja stotinama godina odolijeva zubu
vremena. Nažalost do Kaštela nema nikakvih putokaza pa oni koji žele posjetiti taj
lokalitet imaju problema sa dolaskom do
odredišta. Do Kaštela se iz Fojnice može
doći iz dva pravca. Jedan od njih je preko
Malkoća i Vladića vrha asfaltnom trakom, a
onda se makadamski put odvaja desno od
puta za Vladiće.
(Hazim ČUKLE)
6
Početak Adventa u Fojnici
Valerija PULJIĆ
Advent u Fojnici započeo je sv. misama u našoj župnoj zajednici. U crkvama i
obiteljima već se prije pravili adventski vijenci. A večernja sv. misa bila je
posebna. Puna crkva djece, roditelja i vjernika s adventskim svjetlom. Djeca su uz
pomoć roditelja, učitelja i odgojitelja u kućama i školama napravili lampinjone,
fenjere, korpice i slične kreacije, te s njima došli na večernju sv. misu. Zbor mladih
naše Frame je animirao pjevanje, a djeca su oduševljeno s njima pjevali duhovne
adventske pjesme. Pri kraju sv. mise djeca su upalila adventsko svjetlo u svojim
kreacijama, a svećenik je adventsko svjetlo blagoslovio i pozvao sve na
adventsku procesiju od crkve, kraj Gospe Rupnovačke, kroz grad do hotela Stari
grad, gdje je bilo radosni susret uz topli čaj. Sutradan su započele sv. mise zornice. Vjernici žele u budnosti, pokori, djelima ljubavi i dobrote otvoriti svoja
srca, svoje savjesti za dolazak Isusa Krista.
A u subotu, 6. prosinca, opet u večernjim satima stigao je najdraži gost za našu
djecu. To je sv. Nikola. Dočekalo ga je preko 250 djece i još toliko roditelja. Iako je
recesija, sv. Nikola je ipak bio darežljiv, jer zna da su sva djeca dobra i da zaslužuju
trenutke radosti. Hvala mu i neka našu djecu nikada ne zaboravi posjetiti.
Čekamo ga i slijedeće godine!
Neizostavno je i kićenje za Božić. I ove godine fra Dominko Batinić je sa
svojom ekipom iz Busovače ukrasio našu podzidu. Slijedi pravljenje sijanje
pšenice (Sv. Lucija), jaslica i kićenje crkava i obiteljskih kuća. U nedjelju, 21.
prosinca, u večernjim satima mladi iz La Verne i Frame priređuju žive jaslice, a
dan kasnije u sportskoj dvorani slijedi i Božićni humanitarni koncert (novac od
ulaznica ide za siromašne obitelji u Fojnici). Na Badnjak su svečane večere u
krugu obitelji, pa sv. mise bdijenja, polnoćke, zornice i danje mise na Božić.
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
Izložba u Turskom kulturnom centru
Emira POLUTAN
T
urski kulturni centar "YunusEmre"
Fojnica je u periodu od 13. oktobra do
7. novembra organizirao iznimno zanimljiv kurs ebru umjetnosti i vez ukrasnom trakicom, ručne radove od filca.
Obuku veza ukrasnom trakicom, kao
i ručnih radova od filca vodila je Zehre
Ekmekci, a kurs ebru umjetnosti vodila
je Sibel Cansu.
Kurs je finansirala prijateljska općina
Umranija iz Turske, a pohađalo ga je čak
60 polaznika. Nakon završetka kursa u
prostorijama Turskog kulturnog centra
je 8. novembra upriličena izložba na kojoj su polaznici predstavili svoje radove,
između ostalog, stoljnjake, torbe, kape,
prsluke, slike. Materijali koji su se koristili za izradu ovih radova dar su općine
Umranija.
Svečanosti je pored polaznika kursa
te velikog broja građana naše općine, prisustvovao i ambasador Republike Turske u BiH Džihad Erginaj, koji se polaznicima zahvalio na iskazanom interesovanju za tursku tradiciju.
Također je za polaznike kursa upriličena dodjela certifikata. Polaznici su
istakli da su u ovom kratkom periodu
mnogo toga naučili, a vrijeme su iskoristili i za međusobno druženje.
Inicijatori održavanja kurseva su
bile bratske općine Umraniye i Fojnica. Mesut Ozdemir, pomoćnik
načelnika Umraniye, se u nekoliko
navrata zahvalio fojničkom načelniku Salkanu Merdžaniću na podršci
koju je pružio u organizaciji ovog,
ali i drugih projekata.
S druge strane načelnik Merdžanić je istakao kako je ovo samo
jedan od projekata koje ove dvije
općine provode od otvaranja Turskog kulturnog centra u Fojnici te je
izrazio nadu da će saradnja u budućem periodu biti još intenzivnija.
Anida RAMIĆ
STUDENI/PROSINAC 2014.
BROJ 31
7
DOGAĐANJA
Juniorska ekipa NK ''RESPECT'' pružila je podršku mladim igračicama KK ''STAR'' Fojnica !
novi smisao poštovanja i međusobnog uvažavanja
Sa 700 članova te mnoštvom humanitarnih, sportskih, ekoloških i kulturnih
projekata, NVO Respect Fojnica je među najaktivnijim udrugama u BiH.
Ana POPOVIĆ
S
ciljem izgradnje multietničnosti,
jačanja međuljudskih odnosa, ali i
poticanja druženja, skupina Fojničana prije tri godine odlučila se osnovati
udrugu za sport, ekologiju i kulturu.
Udrugu su nazvali "Respect" jer upravo
su međusobno uvažavanje i poštivanje
temelji na kojima počiva ova nevladina
organizacija koja broji oko 700 članova
svih nacionalnosti iz svih dijelova općine
Fojnica. Predsjednik Udruge "Respect" je
Pero Tomičić, a njegova desna ruka je
Adnan Koljši, potpredsjednik i voditelj
istoimenog nogometnog kluba.
Koljši nam je pojasnio da je "Respect"
naziv i humanitarne organizacije koja je
također dio Udruge.
"Uz pomoć međunarodnih organizacija Profesional internacional i Worl Vi8
BROJ 31
sion, naše dijaspore te naših najvećih
donatora Pere Tomičića i njegove braće
dosad smo osigurali 1,3 milijuna maraka
pomoći različitim javnim ustanovama u
Fojnici: zavodima za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba 'Drin' i 'Bakovići',
Domu zdravlja, vrtiću, lječilištu 'Reumalu'. Radi se o donacijama u medicinskoj
opremi, lijekovima, hrani, odjeći", pojašnjava Koljši.
Članovi "Respecta" pomažu i socijalno ugrožene, stare i nemoćne, ali
ne zaboravljaju ni one na kojima
svijet ostaje. Dosad su, u različitim
prigodama, podijelili 8.000 paketića djeci, a osigurali su ih uz pomoć
donatora iz Velike Britanije i Njemačke.
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
Članovi "Respecta" pomažu i socijalno ugrožene, stare i nemoćne, ali ne zaboravljaju ni one na kojima svijet ostaje.
Dosad su, u različitim prigodama, podijelili 8 000 paketića djeci, a osigurali su ih
uz pomoć donatora iz Velike Britanije i
Njemačke.
U "Respektu" su naročito ponosni na
školu nogometa koju trenutačno pohađa
100-njak dječaka, odnosno mladića u
dobi od 6 do 18 godina, a dolaze iz svih
fojničkih mjesnih zajednica. Ponosni su i
na brojne druge projekte u čijem fokusu
su najmlađi Fojničani svih vjera i nacija.
"Jedan od projekata koje bih svakako
spomenuo su Eko sati koje smo odradili s
učenicima dvije osnovne škole: 'Muhsin
Rizvić' sa sjedištem u Fojnici i 'Ivan Goran Kovačić' iz Gojevića", objasnio nam je
Adnan Koljši, potpredsjednik Udruge.
Osim brojnih projekata "Respect" je
jedinstven i po organiziranju i božićnih i
bajramskih turnira, ali i memorijalnih
turnira za poginule svih vjera i nacija pa
čak i međunarodne dužnosnike koji su u
misiji mira u BiH dali svoje živote. Jedan
od njihovih projekata je i memorijalni
turnir posvećen Gerdu Wagneru, za-
STUDENI/PROSINAC 2014.
U "Respektu" su naročito ponosni
na školu nogometa koju trenutačno
pohađa 100-njak dječaka, odnosno
mladića u dobi od 6 do 18 godina, a
dolaze iz svih fojničkih mjesnih zajednica. Ponosni su i na brojne druge projekte u čijem fokusu su najmlađi Fojničani svih vjera i nacija.
mjeniku visokog predstavnika koji je
stradao 1997. godine u helikopterskoj
nesreći na Prokoškom jezeru iznad Fojnice.
Pred "Respectom" je još jedan projekt kojemu je cilj dodatno ojačati prijateljstvo hrvatskog naroda i naroda koji
žive u BiH. Turnir pod nazivom "Hrvatsko-BH prijateljstvo" pod pokroviteljstvom Ivana Del Vechia, veleposlanika
RH u BiH, održat će se u Fojnici 10. siječnja 2015. godine. Održavanje turnira dogovoreno je prilikom nedavnog posjeta
članova "Respekta" veleposlanstvu RH u
Sarajevu i susreta s veleposlanikom Del
Vechiom. Ovaj događaj, doznajemo od
BROJ 31
članova "Respecta", rezultirat će bratimljenjem spomenute fojničke udruge s
udrugama iz Virovitice i Makarske u Hrvatskoj, a plod ovakve suradnje mogli bi
biti i zajednički projekti financirani iz
europskih fondova.
Da u priči o izrastanju fojničkog "Respekca" ne bude baš sve puno uvažavanja
kao i poštovanja, truda i rada volontera
okupljenih oko Udruge, pobrinule su se
općinske vlasti Fojnice. Iz proračuna
općine Fojnica još niti jedna marka nije
izdvojena za rad Udruge "Respect" niti za
njihove projekte. No zato im je ispostavljen račun za korištenje gradskih sportskih terena na kojima 100-njak mališana
NK "Respect" trenira pod budnim okom
trenera, volontera.
Ipak, u "Respectu" su optimisti i
vjeruju da će i općinski čelnici konačno
shvatiti vrijednost rada ove Udruge te je i
financijski podržati. To je odavno
prepoznala fojnička dijaspora koja im
nesebično pomaže, fojnički poduzetnici,
roditelji djece koja kroz Udrugu imaju
priliku besplatno trenirati nogomet, ali i
predstavnici međunarodnih organizacija i strani diplomati.
9
KULTURNA BAŠTINA
Bećarac je oblik narodne pjesme
porijeklom iz ruralne Slavonije koji
na najveseliji način govori o našoj
svakodnevnici. Svojom posjetom
uvjerili smo se da ništa drugačije nije ni u Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu "Bećarac" iz Lepenice. I ovo je jedna skupina ljudi svih
generacija koja ma gdje se pojavila
oko sebe širi veselje, igru, pjesmu i
čuva ljepotu tradicije ovih naših krajeva. Bili smo prisutni na jednoj probi članova ovoga društva i u razgovoru s predsjednikom, gospodinom
Brunom Žuljevićem, saznali smo i
nešto više o lepeničkom "Bećarcu".
Razgovor vam donosimo u cijelosti.
Marina ŠIMUNIĆ
Gospodine Bruno najprije Vam se
želimo zahvaliti na ovako toplom prijemu i reći Vam da smo oduševljeni toplinom i energijom koja vlada ovdje.
Bruno odmah spreman kroz osmijeh:
Grijanje nam i nije baš neko, pa moramo
cirkulaciju potjerati sa malo domaće
rakije, valjda odatle ta toplina.
Na ovaj način se komunicira s članovima
"BEĆARCA", a toga nam danas najviše
nedostaje. I dok se zagrijavamo na lepenički način, nastavljamo sa razgovorom.
Otkad društvo radi, koliko ima članova i uopće o "Bećarcu".
HKUD "Bećarac" Lepenica
Društvo postoji od 1976. godine, s tim
da je prekinulo s radom tri godine tijekom Domovinskog rata. Trenutačno
broji osamdeset do devedeset članova.
Broj se mijenja svaki dan, uglavnom stariji dolaze, a mlađi u potrazi za poslom
odlaze. U Društvu djeluju folklorna sekcija, mlađa i starija skupina, narodni orkestar i mješovita pjevačka skupina.
Vidimo na probi pjevačke skupine i
narodnog orkestra da vas ima puno i
što je najbitnije svih generacija.
Da, evo pomlađujemo i orkestar i pjevačku skupinu, interesa i talenata ima, ali
problem je što omladina ode trbuhom za
kruhom, imaju volju, imaju želju, ali egzistencija je na prvom mjestu. I predsjed-
nik je već umoran i to bismo mjesto podmladili što prije, ali jednostavno teško
ide, odoše djeca preko granice. U planu
nam je, koliko nam mogućnosti dozvole
da dovedemo instruktora – učitelja za
svirače kako bismo i na taj način pomladili naš svirački orkestar jer mi smo svi
već na zalasku.
A od čega se predsjednik umorio,
znamo da je društvo jako aktivno, recite nam malo o nekim vašim aktivnostima.
Od 1937. godine u Lepenici se organiziraju Lepeničke jeseni – to je sada već
međunarodna smotra folklora i tradicije.
Godine 2005. "Bećarac" je preuzeo organizaciju. Manifestacija ima jako puno sudionika i traži zaista veliki angažman.
Društvo ima svoje nošnje, svoje instrumente. Sudjelujemo na brojnim gostovanjima u inozemstvu, po cijeloj BiH, a u
našem okuženju možemo sigurno reći da
skoro niti jedno događanje ne prođe, a da
nismo pozvani. Mi se na sve odazivamo i
zaista smo sretni zbog toga jer to je najbolje priznanje za naš rad. Nama je lijepo,
mi se veselimo, svoju dušu hranimo, a uz
to uveseljavamo i druge, pa što nam više
treba. Na nastupe idemo "u svojoj režiji",
osobnim autima i uglavnom nastupamo
volonterski.
Da, to pokazuje s koliko ljubavi radite. Bila sam prisutna na nekoliko
vaših nastupa i zaista oduševljenje
koje izazove vaš izlazak na scenu je
fascinantno. Tu toplinu koju mi osjetimo u ovim vašim prostorijama u Os-
10
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
novnoj školi u Lepenici, koje su usput
moram reći, oblijepljene fotografijama s vaših nastupa, nagradama i priznanjima koje je društvo dobilo, vi
prenosite i na svoju publiku, valjda
vas zato svugdje i zovu.
Pa mi svi volimo veselje, svirku, pjesmu, a kad nešto radite iz srca i duše publika to osjeti. Nama je drago da je tako i
da u ova teška vremena bar dok nastupamo svojim programom možemo otjerati
brige svakodnevnice onih koji nas gledaju i slušaju. Da, moram napomenuti i da
smo snimili svoj CD s pjesmama iz svog
repertoara.
Uskoro vas možemo vidjeti i u Fojnici čemu se Fojničani jako vesele.
Da, dolazimo u Fojnicu, pozvani smo
od "Fojničke žene" u sklopu fojničke manifestacije "U susret Božiću". Imamo nastup na platou Starog grada, a rado smo se
odazvali i na humanitarni koncert koji
organizira "Fojnička žena" na kojem će se
prikupljati sredstva za teško oboljelu
Fojničanku. Posebno na takva događanja
mi se rado odazivamo.
STUDENI/PROSINAC 2014.
Hvala Vam gospodine Bruno i Fojnička škrinja želi Vama i "Bećarcu"
puno sreće i lijepih trenutaka u daljnjem radu“
Hvala i Vama što ste nas posjetili i svim
čitateljima Fojničke škrinje želim sretne
Božićne blagdane i uspješnu 2015.
godinu.
Razgovarali smo i s pojedinim članovima ovoga društva.
A sad ćemo pitati gospođu Ivanku
Trogrlić, članicu pjevačke skupine,
ima vas sedamdesetogodišnjaka puno večeras ovdje na probi, nije Vam
teško?
Ivanka: "Ne, mi odbrojavamo dane od
petka do petka. Ovdje se veselimo, zapjevamo, malo i popijemo da grlo bude jače i
stvarno nam je ovaj "Bećarac“ pola
života."
Gospođa Jelka Rukčić, također jedna od
starijih članica društva kaže: "Kad petkom ostanem kući, ja sam bolesna, kad
sam ovdje, sve me prođe. Ja volim svakoga , a mene nek' voli 'ko hoće."
BROJ 31
Vidjeli smo da ovdje ima i dosta starijih bračnih parova, a neki su se kroz
društvo "on udovac - ona udovica" kako
kažu zagledali, zaljubili i sad su u sretnom braku. Za ljubav nikad nije kasno, a
kako bi i bilo kad su ove dame sa sedamdeset i nešto njegovane, dotjerane i vesele, bore koje imaju samo su one od smijeha. Sreli smo i bračni par Anđu i Antu,
pjevaju zajedno, Anto svira harmoniku,
ide na kemoterapiju, ali probe ne propušta.
Pitali smo i petnestogodišnjake iz sviračke i pjevačke skupine Josipa Matića i
Stelu Glavaš što ih je dovelo u "Bećarac".
Kažu da su im roditelji tu, sviđa im se
način druženja ovdje, putuju s društvom,
nastupaju i jednostavno vole tradiciju i
običaje.
Potrudili smo se dočarati vam samo
djelić atmosfere "Bećarca". Osmijeh i srdačnost ovih ljudi teško može prenijeti
olovka i papir, ali ono što nam je drago je
da još nada postoji da se tradicija sačuva
što nam pokazuju Stela i Josip i još mnogi
mladi ljudi koji mogu ići u korak s
modernim vremenom i njegovati običaje
naših predaka.
11
SLOVO IZ DIJASPORE
FOJNIČKAŠKRINJA
Luksemburg očima Miše iz Fojnice
Tridesetpetogodišnji Mišo Pecirep je Bosnu i Hercegovinu i rodni grad Fojnicu napustio 1994. godine. U
Luksemburg je doselio relativno mlad pa mu se i nije bilo teško priviknuti na novu sredinu. Mišo danas radi u
državnoj Agenciji za promociju istraživanja i inovacija. Govori tečno pet svjetskih jezika. Ističe brojne prednosti koje
za mladog čovjeka nudi država Luksemburug i kako je za uspjeh u Luksemburgu potrebna samo volja, kao i to da
nakon završenog fakulteta nije teško doći do kvalitetnog posla.
Ivan KATAVIĆ
su potrebni idoli, oni koji su uspjeli svojim
radom i trudom nešto unaprijediti ili promijeniti. U Bosni su to trenutno samo estradne zvijezde ili sportisti. Čak i ti sportisti su uspjeli zahvaljujući nekim uvjetima u inostranstvu. A svi ostali potencijalni
uzori mladih, govorim o naučnicima, vizionarima, istraživačima itd., otišli su iz države da bi dobili idealne uslove napretka,
tako da mladima ništa drugo ne preostaje
nego ići za njima. Mislim da će, dokle god
država bude više ulagala u nacionalizam
nego u mlade, situacija biti sve gora i
gora."
"S kvalitetnim obrazovanjem velike
su prilike da se nađe radno mjesto koje
odgovara kvalifikacijama mladih ljudi.
Kad se zaposle, ponovo su krediti izuzetno
povoljni. Trenutno su kamate za stambene kredite negdje oko 2 posto, a za potrošačke negdje između 4 i 5 posto. Ipak,
možda je najveća prednost u tome što su u
tako maloj državi od oko 600.000 stanovnika gotovo polovica stranci. A ti stranci
dolaze iz preko 170 različitih država, tako da je omladina koja je odrasla u Luksemburgu otvorena prema svim kulturama, vjerama i nacijama, i samim tim sposobna da se snađe bilo gdje, u bilo kojim
okolnostima", kaže Mišo.
Na pitanje postoje li neke vrijednosti
iz BiH koje bi želio prenijeti u Luksemburg, Mišo je kratko odgovorio:
"To su vjerovatno te naše porodične
vrijednosti. Imam osjećaj da je i toga sve
manje u Bosni, ali to je nešto što mi ponajviše nedostaje u Luksemburgu."
U potrazi za boljim životom sve više
mladih iz BiH odlaze u zemlje EU. U slučaju da odaberu Luksemburg, evo što ih
tamo očekuje:
"Mladi – ko mladi - svugdje kronično
nezadovoljni, misle da im je najteže, čak i u
Luksemburgu. Ali objektivno gledano, su-
Nakon dvadeset godina života u Luksemburgu, Mišo ističe kako je zadovljan
onim što je postigao.
per im je. Većina njih sa 18 godina ima vozačku dozvolu, vozi auto, do 25. godine su
putovali pola Evrope i išli na druge kontinente. Što je najbitnije, ne moraju svakodnevno brinuti o svojoj egzistenciji. Oni nisu ni svjesni tih odličnih uslova koje imaju."
Našeg sugovornika pitali smo smatra
li da je masovni odlazak mladih iz BiH
opravdan.
"Itekako. Ne mislim da je to dobro za
Bosnu, ali je opravdano. Ne samo u Bosni,
situacija je takva u čitavoj regiji. Mladima
"Ja sebi nikad nisam zacrtao neki cilj –
možda da se ne bih razočarao postignutim, niti mislim o tom šta bi bilo da sam
ostao u Bosni, ali gledajući svoju današnju
situaciju, pogotovo potencijal za napredak, ja sam itekako zadovoljan."
Luksemburg je površinom druga najmanja zemlja Europske unije. Jedna je od
zemalja osnivača Europske ekonomske
zajednice, organizacije koja je prethodnik današnje Europske unije. U Luksembougu su sjedišta više organizacija Europske unije, kao što su Europski sud
pravde, Revizorski sud te Europska investicijska banka.
Obilje sreće, mira i blagosti
za Božić i Novu godinu
želi Vam
ZAVOD BAKOVIĆI
71270 FOJNICA, Bakovići bb
tel. 030 803 093 www.zavod-bakovici.ba
12
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
PRIČE IZ ZAVIČAJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Mujakovići
i Paljike
Piše Tomislav BOŠNJAK
P
remda sam ranije dvaput bio u Mujakovićima, priliku za treći posjet, kako bi na jednom mjestu pohvatao
najviše informacija o selu, nisam mogao
ispustiti na dan jesenske mise na groblju.
Vrijeme je moglo biti i bolje, ali i za lošije
terenac Nikole Vicića ulijevao je sigurnost. Groblje nije ni malo. Ipak su dva stoljeća stare kosti predaka ovih malobrojnih Mujakovljana koji se okupe kako bi
upalili svijeće i izmolili kod Svevišnjeg
milost za njihove ovozemaljske propuste
i grijehe. Milišić, Vicić, Šimić.... I opet ponavljanja tih prezimena, izmiješanih na
križevima i spomenicima iz prepoznatljivih perioda podizanja. Tako izmiješani
živjeli su i u selu, malo niže. Nikada više
od 5-6 kuća, ali uvijek pune čeljadi. Danas samo pustoš. Slike sela još su ostale
samo u memoriji manje ili više sijedih
glava. Na nekadašnjem gumnu, uz rakiju
i meze slušao sam priče i Milišića, i Vicića
i Šimića. Dakako, mozaik sam sastavljao i
uz pomoć drugih izvora podataka.
***
Jedini prirodni put od Fojnice prema
gornjem toku Vrbasa vodi dolinom rijeke
Dragače, nastavlja uzbrdo manjom, Jezernicom, svladavajući planinske prijevoje Vranice čiji se vrhovi dižu i preko
STUDENI/PROSINAC 2014.
2000 metara nadmorske visine. S obje
strane Dragače smještena su sela i zaseoci čiji je zajednički naziv Prokos. Od Mujakovića na zapadu udaljeniji je samo
zaselak Paljike (10 km od Fojnice).
O nastanku sela slušao sam priče iz
više usta, i uglavnom su iste, a kako su se
prenosile s koljena na koljeno sve više
imaju prizvuk legendi. Sam naziv sela
govori kako su u njemu nekada živjeli
muslimani. Ali, kada je strašna kuga počela harati ovim krajem nije zaobišla ni
stanovnike malog seoceta podno planine. Predaja kaže kako su pomrli svi stanovnici sela osim jedne žene, imenom
Fata, koja je leševe vozila na grani niz
njive i sahranjivala podno sela. Tragovi
groblja i danas su vidljivi kad se krene s
Tovarišta u Mujakoviće i narod ga naziva
"Fatić groblje". Kud će jadna žalosna i
kukavna sama na tolikoj zemlji pa ju je
počela prodavati katolicima, došljacima
iz zapadne Hercegovine i Dalmacije koji
su masovno nagrnuli u Bosnu početkom
19. stoljeća. Kažu da je Fata od novaca
dobivenim prodajom zemlje dala sagraditi džamiju, ali se danas ne zna gdje i
koju.
Prvi koji su kupili zemlju i svojim naseljavanjem udahnuli novi život selu bili
su Milišići, podrijetlom iz Rame (selo
BROJ 31
Rumboci). Kasnije su, dolaskom na ženinstvo, nastala još dva roda koja se danas mogu nazvati starosjedilačkim – Vicići i Šimići.
Iz Hercegovine su, navodno, skupa
došle dvije obitelji Milišića; Juro sa svojom, i udovica Luca s dva sina.
Kako bi kasnije razlikovali Milišiće
njihovim potomcima dati su nadimci
"Jurići" i "Luckići" po čemu ih i danas najlakše razlikuju. Živeći u 4-5 skromnih
kuća, dijeleći dobro i zlo, ove tri loze su se
kroz nekoliko naraštaja toliko zbližile i
međusobnim udajama i ženidbama ispreplele pa je teško razmrsiti njihove zamršene rodbinske odnose. Raritetan primjer je ženidba trojice braće Milišića
"Jurića" nastalih u braku s "Luckićima", a
oženili su tri rođene sestre iz roda Šimića
(Marijan i Ankica, Slavko i Anđa te Mijo i
Jozefa). Zapetljano je i među samim Milišićima; jednima je u osobnim dokumentima upisano Milušić pa ima primjera da
je administrativna pogreška jednoga slova razdvojila i rođenu braću u prezimenu.
Zanimljivu priču o svojim precima i
načinu života ispričao mi je Janjko (Paško) Vicić (1932.), nekada poznati kovač,
danas vitalni starina rođen u Mujakovićima, od 1959. stanovnik Ostružnice. Po
13
PRIČE IZ ZAVIČAJA
Niko Vicić (1882.-1969.)
Misa na lokalnom groblju
Mijo Milišić "Luckić"(1886.-1950.)
kazivanju njegovih predaka Vicići su
starinom od Sinja. U fojnički kraj doselila
su tri brata i zaustavila se ispod Kozov1
grada, negdje u današnjem Šavniku . Nisu ostali dugo jer su čuskijom zatukli
dvojicu Turaka koji su ih željeli poturčiti
pa su morali bježati dalje. Jedan od braće
je pobjegao u Tuzlu, drugi u Vitez, a treći
(njegov djed, Paškal) se sklonio kod
opakih Ljolja u Prokos. Od Ljolja je otišao
u najam kod nekog muslimana u Turkoviće. Kasnije je postao bogat čovjek. Bio
je dugogodišnji muktar (seoski starješina, knez) u Prokosu mada je bio nepismen. Imao je mur (pečat) sa svojim imenom. Oženio se Katom r. Matanović iz
Uskoplja koja im je rodila četiri sina i pet
kćeri pa je vremenom postao starješina
veoma jake obiteljske zadruge (zajednice). Osim u Mujakovićima, posjedovao je
mnogo zemlje i šume na Paljikama, u
Stražici, a čak je imao njivu i u Brestovskom. Na Prokoškom jezeru je imao svoj
ljetni stan za ispašu stoke, na kojem je
paslo 500 ovaca, preko 200 goveda i isto
toliko koza, 50-ak konja... Za svaku vrstu
stoke bile su posebne štale. Paškala su
zvali "Dedo" i katolici i muslimani. Budući da je u silnoj stoci bilo volova koji
nikada nisu uprezani u jaram, davao ih je
sirotinji kako bi se poslužila u radu. Imao
je silne dukate, držao 5-6 najamnika
(imao najamnika i u Uskoplju). Kupovao
je zemlju po ostruškom polju na kojoj je
1
Janjko (Paško) Vicić (1932.)
14
Moje istraživanje, temeljeno na crkvenim
knjigama, govori kako su roditelji ove trojice
sinova, i još tri kćeri, bili Jozo Vicić i Ana r.
Milišić. Dakle Jozo je došao na ženinstvo
u Mujakoviće.
BROJ 31
njegov unuk Janjko nakon ženidbe sagradio kuću i otpočeo novi život. Od četvorice Paškalovih sinova dvojica su ostala živjeti u Mujakovićima (Paško i Anto), dok su dvojica (Niko i Mato) otišla na
Paljike. Kasnije će i Paško (1900.-1990.)
za sinom Janjkom doseliti u Ostružnicu,
prodavši Milišićima dio imanja u Mujakovićima. On se također bavio stočarstvom, a s još trojicom Milišića preživio je
jedan od logora zloglasnog Mauthausena
u Drugom svjetskom ratu. Premda se ženio dva puta i u nasljeđe zemlji podario
jedanaestero djece danas u Fojnici živi
tek jedan njegov muški potomak – unuk
Nikola Vicić (1981.).
Ono što je obiteljskoj zajednici Vicića
bio Paškal to je Milišićima bio Ilija "Luckić". Upravljao je bogatom zajednicom u
kojoj je bilo 36-37 čeljadi. Osim ovakvog
bogatstva u potomstvu imali su također
mnogo zemlje, šume, stoke... Sedlao je
dobroga konja i odlazio na pijacu, a na
povratku su ga čekali mlađi članovi, preuzimali uzde, raspremali konja i slamom
ga trljali. Ilija je također kupovao zemlju
po ostruškom polju. Znao je kupiti zasijanu njivu i samo u jesen platiti radnike
da podignu ljetinu. Prodajom stoke stjecali su veliko bogatstvo, ali se ponovno
ulagalo u kupovinu zemlje. Kada je Ilija
ušao u stare godine i više nije mogao
upravljati zajednicom došlo je do njezine
diobe uslijed čega su pojedini potomci
olako profućkali stečeno bogatstvo.
Red je spomenuti kako je nastalo i
treće prezime u Mujakovićima čiji je rodonačelnik Stjepan Šimić. Po pričanju
Rudolfa Milišića došao je iz Dobrošina
(Uskoplje/G. Vakuf) i bio kao momak u
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
Koristi se svaka prigoda za druženje
najmu kod Merdžanića "Osmića" u Prokosu. Izašavši na dob zagledao se u Lucu,
kćerku Tome Milišića "Jurića" i Luce r.
Šain, s kojom se na koncu i vjenčao, te
došao na njezino imanje u Mujakoviće.
Svaki kraj, svako mjesto življenja ima
svoju specifičnost, proisteklu prvenstveno iz njegovog geografskog položaja što
opet direktno utječe na način života ljudi
koji u njemu žive stvarajući na taj način
potrebnu životnu simbiozu. Dolaskom iz
svoje dotadašnje mnogo pasivnije postojbine u kraj prebogat šumom, vodom i
zemljom pogodnijom za obradu zasigurno su se novi stanovnici Mujakovića svojski bacili na posao koji su najbolje znali
raditi – baviti se stočarstvom. Ovce i koze
su ih održale u životu. Broj ukućana, i
pored velike smrtnosti, brzo se povećavao pa su se i tradicionalne obiteljske
zajednice morale dijeliti. Često uz plač.
Novonastale obitelji, kojima su Mujako-
vići postali pretijesni, odlazile su za poslom u urbanije sredine dok su one druge, koje su svoje životne planove vezivale
za prirodna prostranstva i stočarstvo
otišle još bliže planini – na Paljike, mjesto
udaljeno sat dobroga hoda za onoga tko
poznaje staze prečice. Po narodnoj predaji preko Paljika je od davnina vodio pokaldrmani put za Vlašku ravan, i dalje.
Na Paljikama se nalaze toponimi naziva Staro selo i Staro groblje. U narodu
živi predaja kako se selu zatro trag jer su
svi stanovnici pomrli od kuge. Djevojke
su leševe vukle na granama, a nakon sahrane vraćale se uzbrdo pjevajući. Predaju treba shvatiti tek kao predaju, ali se
zna da su na Paljikama živjeli isključivo
muslimani do početka 20. stoljeća, i to u
priličnom broju. Npr. 1879. godine u 9
kuća živio je 51 član, 1910. u 15 kuća 74
člana, da bi u popisu iz 1961. godine u 10
kuća živjele 63 osobe, od toga 45 Hrvata,
Pred kućom Mije (Marijan) Milišića na Paljikama, oko 1955. godine.
STUDENI/PROSINAC 2014.
BROJ 31
16 Muslimana i 2 Srbina, a po popisu iz
1991. godine na Paljikama je živjelo 26
duša, sve Hrvati. Od prvih popisa, koje je
izvršila Austrougarska (1879.), u Mujakovićima su pak isključivo živjeli Hrvati –
katolici. Tada je u 4 kućanstva živjela 51
osoba, 1910. u 7 kućanstava 89 osoba,
1961. u 12 kućanstava 77 osoba, a 1991.
godine 55 osoba. Iznad Mujakovića, prema planini, bili su pašnjaci zvani Panje.
Stoka se izgonila ljeti i ostajala je do mrtve jeseni. Pastiri su stanovali u prostim
kolibama. Muzli su stoku, pravili i prodavali sir. Navečer je domaćin određivao
raspored za sutrašnji dan; svaki član u
obitelji imao je svoje zaduženje, svoj posao – od djeteta, djevojke, žene, starca...
Stoka se prodavala, a od zarađenoga kupovala zemlja. Jer, ljudi su se bojali gladi i
sve su snage upirali u stočarstvo i zemljoradnju. Oralo se s volovima dok su konji
služili za nošenje sijena i jahanje.
Od grupice kuća, nepravilno raspoređenih uz put isticala se velika kuća s
verandom i čardakom koju je po želji
Stipe Vicića ovjekovječio uljem na platnu
fojnički likovni umjetnik Fadil Jemendžić. Kuću su kasnije kupili Milišići, a nakon rata na njenim je temeljima donatorskim sredstvima sagrađena zajednička
kuća braće Rudolfa i Mije Milišića.
Kad se počnu nabrajati sva dobra što
su ih Mujakovići imali, njihovi bivši žitelji
će se s nostalgijom sjetiti starih dobrih
sorti raznoga voća: trešanja, krušaka,
jabuka, šljiva, oraha.... U jesen se selom
širio miris sušenog voća iz šafana, pravio
se pekmez. Rakija se pekla samo od šljiva. Od društvenih igara zimi se igralo prstena, koca, kabla... Na sijelo se najčešće
išlo u Ljolje ili na Tješilo, odakle su dolazili i njima. Bilo je nekoliko svirača; npr.
Šimo Šimić je svirao uz gusle i pjevao,
braća Josip i Ivan Milišić tambure, a malo
koji pastir nije puhao u frulu i dvojnice.
Trebević/Prokoško jezero: čobani iz Mujakovića sa svojm
ima stadi
15
PRIČE IZ ZAVIČAJA
Iako je zemlja za obradu bila u stranama, bila je plodna, gnojila se pa je uspijevalo svako žito. Sijala se heljda, ječam,
zob, krumpir, konoplja... Kosilo se po
mjesec dana, vrševina žita trajala je skoro isto toliko. Svaka kuća imala je ispod
sela svoje močilo za konoplju, a u kući
stan (razboj) za tkanje. Tocila na rijeci
Jezernici bila su puna mlinova, a voda
ribe pastrmke. Nekada je na njoj bio majdan za kovačiju, a danas samo mini hidroelektrana na lokalitetu Klisac.
Stočarstvo je bilo glavno zanimanje
žitelja Mujakovića i Paljika. Uvidjela je to
i austrougarska vlast dolaskom u Bosnu
pa im je dodijelila velika prostranstva
koja su se protezala od Tovarišta, preko
Panja i Stražice do Prokoškog jezera. Sve
je bilo u vlasništvu spomenutih rodova iz
Mujakovića. Šimići su izgonili stoku na
ispašu u Stražicu, Milišići na Panje, a Vicići su imali svoje stanove na Prokoškom
jezeru. Time su bili u prednosti nad onima koji su izgonili stoku iz nižih predjela;
dok ovi ljeti istjeraju svoju stoku njihova
je već bila oporavljena mladom travom.
Šumom su odzvanjala klepetanja zvona.
Pastiri su imali oružje i dobre pse čuvare
koje su hranili mlijekom. Bilo je šumskih
zvijeri, medvjeda i vukova. Čuvajući stada ljudi su radili korisne stvar – između
ostalog pleli su i vunene čarape.
Struja u prvim kućama zasijala je
1962. godine. Ali ne kod svih. Pojedini
stari domaćini nisu željeli taj novitet: "Zar da mi drugi iz daljine zapovijeda kad
ću upaliti, a kada ugasiti sijalicu?" Drugi
su pak živjeli siromašno i nisu mogli sebi
priuštiti zamjenu čađavim petrolejkama.
Kasnije su, ipak, svi priključili.
Na bolji, pogodniji, put čekalo se još
dva desetljeća nakon dovođenja struje.
Stari put od Tovarišta bio je kraći, ali naporniji zaprezi. Trasa novog puta prešla
je preko njiva i dovela prvi automobil u
selo. Svaki pozitivni korak za boljitak sela bio je spor pa su mnogi napustili rodno
ognjište. Nakon Drugog svjetskog rata
mnogi su odselili u ravna polja Slavonije.
Najbliži izvor vode bio je kod kuće
Ante Milišića "Cige". Premda su kasnije
vodu cijevima doveli iz 3,5 km udaljenih
Lokava, "Cigina česma" ostala je i dalje
"zakon" pa ako se željelo "počastiti" pravim gutljajem vode djeca su upućivana s
kanticama na česmu. Predio Stražice također je bogat vodom, osobito je poznato
vrelo Grončevica. Voda iz Solina, tj. Međudolova bila je dovedena cijevima na
Panje, ali sitnoj ljudskoj duši, u pohlepi
za tuđim, nije bilo mrsko iskopati i odnijeti...
Religioznost ljudi i vjera u Boga naše
je pretke krasila od starina pa tako i Mujakovljane. Nedjeljom se išlo pješice u
Fojnicu na misu, a onima koji ostanu kod
16
FOJNIČKAŠKRINJA
Kata i Ivuša Milišić, Luca Vicić (ud. Milišuć Paško), i Klara Kajić, ud. Vujica
kuće zajedničku molitvu predvodio je
stariji čovjek ili žena. Izgradnjom filijalne crkvice u Kazijevićima (1969.) u kojoj
se počela služiti nedjeljna misa vjernici
iz prokoškog kraja bili su pošteđeni dalekog pješačenja po svakakvom vremenu. Kum kapele bio je Mijo Vicić (Tomin)
pošto je prodao općini njivu u Jezernici
(danas na tom mjestu Dom). Mijo je svojevremeno hodočastio Svetom Ocu u Rim
što je tada bio "pojam".
Između dva svjetska rata Mujakovići
su bili najjače selo na općini po pitanju
stočnog fonda. Npr. Vicići i oboji Milišići
imali su samih ovaca preko 1000 grla.
Zbog toga su se partizani sve godine trajanja Drugog svjetskog rata vrzmali u
selu. Imali su dovoljno stoke za ishranu, a
noću su još dogonili iz Orahova i brestovačkih sela kako bi stvorili zalihu. Za narodnog odbornika u selu odredili su Stipicu Milišića "Jurića". Sjećanja Janjka Vicića na te godine, tada dječaka koji s
čankom u ruci čeka svoju porciju, jasna
su i danas. U njihovoj prostranoj kući na
slamaricama je ležalo po 30 partizana.
Tu su bili članovi Visočko-fojničkog partizanskog odreda, Vričko, Dizdarevići, i
drugi. Pamti i nailazak četnika Draže
Mihailovića koji su se početkom svibnja
1945. godine povlačili ispred partizana
prema Srbiji. Sreća što je njihova prethodnica najavila dolazak pa su ljudi imali
vremena skloniti glavninu ajvana (stoke) izvan sela jer kada su nagrnule gladne bradonje klali su sve što je od stoke
preostalo i prevrtali po kućama tražeći
hranu. Partizani su se bili povukli iznad
sela, pojačali i sutradan započeli žestok
napad sipajući vatru iz strojnica. Četnici
su bili razbijeni, i u tom povlačenju u neredu sa sobom su odveli i odbornika Stipicu kao vodiča koji se kući vratio tek
nakon pet dana. Janjko se sjeća korpulentnih Kraišnika u partizanskim redovima kao i slike kada je četnik ubio suborca
dok je kupio grah i jaja u kući. Ukopali su
ga mještani, a nakon rata tijelo mu odniBROJ 31
jela rodbina u kuferima. Među partizanima bila je, navodno, i Milka Planinc2,
kasnije političarka na važnim funkcijama
u državi koja je iz "talijanke" puške ubila
Peru Vicića jer je kao civil bio vodič ustašama. Od partizanske ruke odveden je u
zatvor u Bugojno, potom i ubijen (1943.)
Karlo Milišić "Luckić".
Djeci je od rođenja uglavnom bio trasiran put prema planini i čuvanju stoke.
Iz Mujakovića su nakon Drugog svjetskog rata koliko-toliko išla u školu na
Tovarište (šumarska kuća, u Majdanu),
dok su ona iz Paljika bila toga lišena.
Znali su se našaliti kako su naučili brojati
brojeći jelke i bukve.
Nemoguće je zaobići i tragičnu 1993.
godinu kada su Mujakovljani otišli u egzodus i nikada se više nisu istinski vratili.
Nit jednog načina života je prekinuta s
malo izgleda da ikada bude sastavljena.
Ratnom sukobu u Fojnici prethodila je
uvertira u Mujakovićima gdje su pripadnici policije ABiH uhapsili civile i zatvorili ih u kuću Stipice Milišića, a vojne obveznike u magazin UPI-a na Tovarištu.
Bilo je maltretiranja, udaranja... Nakon
dva dana pušteni su kućama s tim da
svaki dan triput silaze na Tovarište i podnose izvješće gdje se tko nalazi i što radi
taj dan. I to je kratko trajalo (do 9. lipnja).
Postignut je "dogovor" o razmjeni zarobljenika i dvostranom protoku ljudi. Hrvatima iz prokoškog kraja omogućen je
odlazak za Gojeviće, Otigošće, i dalje, dok
su Muslimani iz ovih sela, natovareni na
razna prijevozna sredstva prtljali "svojima". Ubrzo je puklo... Sve kuće u Mujakovićima su u ratu devastirane, a na Paljikama i Panju popaljene. Poginuli su Ivica
Šimić, Anto, Mijo i Josip Milišić.
Kuga s početka priče i rat na kraju bili
su uzroci pustošenja sela u njegovoj povijesti, s tom razlikom što nagovještaja
ponovnog oživljavanja, nažalost, nema.
2
U biografiji Milke Planinc ne spominje se
njezin ratni angažman na području Fojnice
pa ovaj podatak treba uzeti s rezervom.
STUDENI/PROSINAC 2014.
DRUŠTVA I UDRUGE
FOJNIČKAŠKRINJA
F
ranjevci su u Fojnicu došli prije 650
godina i kroz cijelo ovo vrijeme bili su
čuvari katoličke vjere i nositelji kulture u ovoj općini, ali i mnogo šire. Naime
fojnički franjevci su pastorizirali lijevu
obalu rijeke Bosne sve do Save, pa onda
banjalučki kraj, bihaćki, livanjski, duvanjski, ramski, jajački kao i srednjobosanski. I na svim ovim područjima, uz
propovijedanje vjere, širili su i pismenost koju su sami stjecali u fojničkom
samostanu, a visoke škole završavali po
europskim učilištima.
U samoj Fojnici osnovali su prvu školu i bili joj prvi učitelji, a udžbenike su
sami sastavljali i njihova prva izdanja
danas se čuvaju u fojničkom muzeju.
Također su osnivali i kulturno-prosvjetna društva kao Hrvatsko čitalačko,
tamburaško, pjevačko, zabavno društvo
"Veselica", a 1906. godine osnovali su Hrvatsko-katoličko prosvjetno društvo
"Rodoljub". Napravili su i statut društva
u kojem stoje pravila rada i djelovanja. U
osnivanju ovog društva sudjelovali su i
franjevci, ustvari oni su ga i osnovali, a u
statutu stoji da u upravnim tijelima društva uvijek mora biti i netko od fratara i
ako bi se društvo nekada ugasilo da sva
imovina pripada samostanu u Fojnici.
Prvi tajnik društva bio je poletni i agilni
fra Alojzije Cvitanović. Samostan je uvelike sudjelovao u financiranju zgrade
"Rodoljuba". Za Fojnicu u tom vremenu
dom "Rodoljuba" bio je raskošna građevina, a i za širu okolicu, i ovo je prvi dom s
ovakvim programom izgrađen u Bosni,
katolički!
Imati vlastiti krov nad glavom ulijeva
čovjeku svijest ponosa i fojnički katolici
su ovaj dom čuvali, održavali i u njemu se
događalo samo ono što je odgovaralo
katoličkoj vjeri i hrvatskoj kulturi. Kad su
obilježavali 25-u obljetnicu osnivanja
društva, fra Leonardo Čuturić održao je
Fojnički Rodoljub
Priredio fra Janko LJUBOS
zanimljivo predavanje i izvedena je predstava: "Susret osvojitelja Bosne sultana
Mehmeda i fra Anđela Zvizdovića" koju je
napisao sam fra Leonardo, rodom s Otigošća, a tada je građanstvu bila pokazana
i originalna Ahdnama i originalni plašt
koje je sultan dao fra Anđelu kao znak
postignutog dogovora.
Kad su komunisti došli na vlast, zabranili su rad ovog društva, a zgradu su
preuzeli, bez ikakve nadoknade, i služila
je kao "radnički univerzitet", zapravo bio
je to dom kulture i kino dvorana.
U 2000-toj godini tadašnji gvardijan
je preuredio statut društva, ponovno ga
registrirao kod suda u Travniku, bio mu
Čestit Vam Božić
i sretna
Nova godina
prvim predsjednikom i od sadašnjih vlasti tražio povrat "Rodoljubove" zgrade i
imovine. "Rodoljub" je povremeno koristio ovu zgradu uz neke događaje. Kad su
se hadezeovci vratili u Fojnicu, tu su imali svoje prostorije.
Na sjednici Općinskog vijeća Fojnica
4. 12. 2013. godine donesena je odluka
da se Islamskoj zajednici u Fojnici vrati
oduzeta zgrada medrese koja je prije na
privremeno korištenje bila zgrada općine, a zgrada "Rodoljuba" da se vrati "Rodoljubu", tumačeći tako da se jednako
postupilo prema imovini Islamske zajednice i Katoličke crkve, što ne odgovara
stvarnosti.
Čestit Božić i
sretna 2015. godina
Perla
str
SUR FKAVANAOROZ
O J N I C A
STUDENI/PROSINAC 2014.
Vl. Ivana Katavić Bilić
FOJNICA, Bosanska bb
BROJ 31
17
DRUŠTVA I UDRUGE
Što to rade fojničke žene?
Marina ŠIMUNIĆ
U
vijek nas raduje kada se u životu Fojnice dogodi nešto novo. Znamo da
žene mogu sve, kažu vladaju svijetom, vode ratove, drže tri kuta kuće, ali
uglavnom iz sjene, iz drugog ili tko zna
kojeg reda. Fojničanke su odlučile pokrenuti se i organizirale su sekciju "Fojnička
žena". I zaista su aktivne na skoro svim
"poljima" života. Odlučili smo ih posjetiti
u njihovim, kako one kažu skromnim
prostorijama, i sami doživjeti djelić onoga o čemu se sve više priča u našoj čaršiji.
Mnogi bi rekli da na jednom mjestu
gdje ima 30 do 40 žena ne može vladati
toliki sklad, ali bi ih fojničke žene odmah
demantirale. Bio je dan za radionicu pletenja, šivanja, heklanja i veza. I kao u košnici je prostor mali, ali pčelice znaju što
koja radi, kuda koja ide, za što je koja zadužena, tako i fojničke žene, i to sve kroz
smijeh, šalu i pjesmu. Zanimljivo je kako
ih pola istovremeno priča i sve se razumiju i sve čuju – ma žene k'o žene.
Za jednim stolom je nekoliko šivaćih
mašina i kako koja dolazi nosi sa sobom
ono što radi, stol za bilijar pretvoren je u
krojačnicu, a i pegla se tu. One što pletu,
vezu i heklaju zadovoljne su i s običnom
stolicom, ali stol na kome su razne delicije čvarci, krvavica, Danicin sir i pavlaka,
Ljiljanina i Biljanina pogača, Maricine
maglice, Zorkine buhtle i puno kolača,
18
sokova, likera koje donesu Ruža, Irena,
Smiljana, Ljubica, Angela, Božica, ma zaboravit ću nekoga sigurno, e taj stol ne
treba ni stolice ni escajg niti išta drugo.
Tu se žene okupe onako s nogu u kratkim
pauzama, a njih za jednu večer bude i
desetak, zato kažu kroz šalu da i nemaju
modela za veličinu ispod broja XL.
Pitali smo, doduše punih usta, predsjednicu ove sekcije gospođu Sofiju što to
radi Fojnička žena?
"Pa evo u proteklom periodu organizirali smo više putovanja za naše članice,
a i one koje to nisu, sada nas je već 80-ak.
BROJ 31
Išle smo u Međugorje, Kraljevu Sutjesku i
Kreševo. Bilo nam je prelijepo i svakako
ćemo uskoro ponovno putovati, možda i
na nekoliko dana i izvan BiH.
Sudjelovale smo i na druženju žena
Središnje Bosne u Vitezu, na večeri folklora u Gromiljaku koje su organizirale
naše kolegice iz UŽ 'Đerđef' Bugojno i
'Eko srce' Gromiljak.
Prezentirale smo se i u svom gradu, u
suradnji s Reumalom napravile smo prezentaciju starih običaja u našem kraju,
pokazale neke stare tehnike izrade ručnih radova, pokazale ono što radimo u
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
našim radionicama. Posjeta je bila iznimno velika posebno gostiju Reumala, ali
posjeta naših sugrađana ipak nije bila
onakva kakvu smo očekivale. Nadamo se
da će nekom drugom prilikom biti puno
bolje, evo i sada pozivamo sve Fojničanke
i Fojničane, ali i sve ostale da dođu i vide
šta mi to radimo. Također smo imali zapaženu prezentaciju u sklopu manifestacije 'Fojnička trpeza'.
Dobru suradnju uspostavile smo s
drugim udrugama i društvima iz Fojnice
i okruženja. U posjeti su nam bile i članice udruženja žena 'Đerđef' iz Bugojna,
koje su nam prenijele neka svoja iskustva, obzirom da one djeluju već trinaestu godinu, a koja će nama svakako dobro
doći u daljnjem radu. I mi smo bile u Bugojnu, lijepo smo primljene, upoznale
svoje kolegice, ono čime se one bave i što
rade. Uskoro ćemo razmijeniti posjete i s
nekim drugim ženskim udrugama.
Uključile smo se kao jedan od organizatora manifestacije 'U susret Božiću
2014.' i 14. prosinca poklonit ćemo Fojničanima lijepu adventsku večer uz svirače i pjevače HKUD 'Bećarac' iz Lepenice i Gromiljaka, naravno uz neizostavno kuhano vino i ostale delicije.
Najveći problem koji imamo jeste
problem prostora za rad, evo vidite koliko smo skučeni. Obraćale smo se na puno
adresa i adekvatnih prostora ima, ali
dobre volje onih koji to mogu riješiti nažalost ne. Naravno mi nećemo odustati,
borit ćemo se i kao prave žene izboriti i
za to. Dobile smo na korištenje u staroj
zgradi osnovne škole u Gojevićima jedan
prostor, koji nema ni struju ni vodu, jako
je zapušten, ali bi nam odgovarao za naš
rad. Obratile smo se i još ćemo se obratiti
na razne adrese kako bismo problem
struje, vode i sanacije tog prostora za
naše radionice riješili do proljeća.
STUDENI/PROSINAC 2014.
Naše žene su jako aktivne kroz različite radionice šivanja, pletenja, heklanja,
veza, radionice tradicije i običaja, informatičku radionicu, radionicu ljekobilja, a
s rješavanjem problema prostora planirale smo još dosta toga. Šijemo narodne
nošnje i svi koji žele mogu doći vidjeti
kako to naše žene rade pa i kupiti nešto
od naših radova jer to je uz donacije i
jedini način našeg financiranja.
Fojnička žena od samog početka u
svojoj zajednici jako puno angažmana
ima na humanitarnom radu. Ono što je u
tijeku jeste velika humanitarna akcija
koju smo zajedno sa svojom Udrugom
'Gotuša' i 'Đerđefom' iz Bugojna pokrenuli kako bismo prikupili sredstva za
transplantaciju bubrega naše sugrađanke Munire Salčinović iz Dusine. Munira je
već pet godina na dijalizi tri puta tjedno
koju sve teže podnosi i sve češće joj se
javljaju zdravstvene komplikacije. Nema
srodnog donora i mora na transplantaciju u inozemstvo, a za to trebaju ogromna sredstva koja su za sve nas 'obične
ljude' samo 'misaona imenica'. Fojnička
žena je pokrenula veliku akciju i sigurni
smo da ćemo uz pomoć dobrih ljudi iz
cijele BiH, ali i inozemstva pomoći ovoj
majci dvoje djece da sačuva svoj mladi
život. Organiziramo i veliki humanitarni
koncert 28. prosinca u sportskoj dvorani
u Fojnici pa evo pozivam i čitatelje
Škrinje neka kupe kartu, ako i ne žele doći
na koncert, ali i neka pozovu humanitarne brojeve koji su otvoreni za ovu prigodu.
Mislim da sam vaše čitatelje ukratko
upoznala s našim proteklim i trenutnim
aktivnostima. Planiranih imamo još dosta, ali o njima ćemo onda kada ih realiziramo.
Svim čitateljima Fojničke škrinje sve
naše članice žele čestite božićne blagdane i sretnu i uspješnu 2015. godinu, jer
kako naš slogan kaže 'MI SAMO ŽELIMO
OSMIJEH NA LICU I SJAJ U OKU'.
Hvala vam za ovako lijep prijem i što
možemo osim pozvati sve one koje vole
druženja, toplinu i srdačnost, a i dobro
pojesti i popiti, dođite i učlanite se jer
vjerujte Fojnička žena je dostojna svoga
imena.
Čestit Vam Božić
i sretna Nova godina
STR FENIX FOJNICA
vl. Marijana C.
BROJ 31
19
NAŠI SUGRAĐANI
FOJNIČKAŠKRINJA
Hazim ČUKLE
F
ojničanin Ivica Stanić, čovjek velikog i plemenitog srca, kojeg u Fojnici
svi zovu i znaju i samo po nadimku
Arlika poznat je po mnogo čemu. Jedan je
od onih koji najviše vole svoj grad, pokretač je više akcija na uređenju i čišćenju
Fojnice i njene okoline, a u skoro svaku
humanitarnu akciju se odazove među
prvima. Ovaj naš sugrađanin nosi samo
bijele cipele, i do danas je prošlo oko 50
godina da nikad nije obuo druge osim
bijelih - uvjek samo bijele cipele: i kad je
radno i paradno i misno. Ivica Stanić i u
penzionerske dane, a u penziji je od prije
četiri godine, nema mira.
"Volio sam uvjek raditi 'od zvijezde
do zvijezde' kako se kaže, ono od jutra do
sutra. Imam tri odrasle kćerke, ponosim
se sa njima a i one sa mnom. Ima dosta
akcija koje sam uradio na uljepšanju mog
grada, od uređenja okoliša do postavljanja kanti za smeće, dijelom i ulične rasvjete, uređenje puteva itd. Ja to volim,
hoću i, hvala Bogu, još modu i sam da
radim", priča nam Arlika kojeg smo prvi
put vidjeli bez bijelih cipela. Morao je
Ekolog i humanista
obuti čizme jer se ne može hodati po
korovu u bijelim cipelama.
"Prije dvije godine nam je Općina
Fojnica uradila pravi ulaz u grad, ja to
kažem da je to ogledalo grada. Asfaltirala
je i napravila moderni ulaz u našu Fojnicu. Pomogao sam nešto kod ulične rasvjete na toj dionici puta, a također sam
uradio i prokres korova i sitnog rastinja
koji je narastao uz ogradu nekadašnje
'Pilane' u Bosanskoj ulici koja vodi do
središta Fojnice. Evo, ove sedmice sam
ponovo, svojim sredstvima, zajedno sa
dva radnika, uradio taj prokres i čišćenje
šiblja i sitnog rastinja u dužini od jednog
kilometra", kaže Ivica Stanić Arlika.
Čestit Vam Božić
i sretna
Nova godina
blagdanskim danima.
sretna Nova godina!
MESNICA
ŠANDOR
FOJNICA
AUTOSERVIS BABIĆ
AUTOSERVIS I PRODAJA BOJA I LAKOVA
71270 FOJNICA, Bosanska bb
tel. 030 802 072 mob. 063 337 543
20
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Strah od postojanja "JA"
Marijana BILIĆ
N
a ovome svijetu postoji ta jedna
osoba koje se svaki čovjek boji.
Osoba koja može cijeli svijet
preokrenuti u trenutku. To je čovjek u
sebi samome. On je sposoban na sve. On
je u isto vrijeme najbolji prijatelj, i već u
drugome trenutku najveći neprijatelj
sebi samome. Ni od čega će stvoriti nešto.
Gradit će zidove ondje gdje nisu potrebni, pružati mostove na mjestima na kojima su davno s razlogom porušeni. Ne
postoji drugo ljudsko biće koje može
izazvati više suza u oku i više osmijeha na
našemu licu od nas samih. Uzalud se
borimo s drugima, uzalud drugima objašnjavamo, pokušavamo ih shvatiti. Sve
je to uzalud. U ubrzanom hodu smo zaboravili najvažniju stvar. Zaboravili smo
sami sebi objasniti život. Zaboravili smo
pokušati sami sebe shvatiti. Iz dana u dan
žalimo što nas netko nama drag nije bolje
upoznao. Patimo zbog drugih. Bojimo se
ovoga, bojimo se onoga. Tražimo razloge,
tražimo objašnjenja. Bježimo od drugih
da bismo izbjegli bol. A na kraju kada sve
sumiramo, kada primijenimo davno učenu matematiku i napravimo sumu svega,
STUDENI/PROSINAC 2014.
onda zaključimo samo jedno. Mi ljudi,
bježimo od onoga tko nas najbolje poznaje. Bježimo od sebe samih. Strah nas
je naših mogućnosti. Strah nas je onoga
što bismo mogli postati. Stalno strahujemo, a da prije toga uopće ne pitamo
sebe same što je to strah. Strah se javlja
kada se nalazimo u situaciji kojoj nismo
dorasli. Strah će uvijek biti tu. Nikada
nećemo pobjeći od njega. Uvijek će postojati nešto čemu nismo dorasli. Ali
neće uvijek biti prilike da krenemo ispočetka. Ako čovjek izbjegava da postane JA
u svome životu, onda ostaje dužan životu, postaje samo objekt. Ako previše izbjegavamo postojanje JA, počinjemo precjenjivati druge i samim time gubimo
vlastite vrijednosti. Precjenjivanjem
drugoga često dolazimo do identifikacije. Najgore što nam se može dogoditi u
procesu identifikacije je da odemo previše duboko i pri tome ne ostavimo
tragove na putu da bismo se mogli vratiti
sebi samima. Gubeći sebe, nije rijetkost
da padamo u depresiju. Počinjemo mrziti
sve oko sebe. Svi faktori koji utječu na
naš život nam smetaju. Ne pronalazimo
riječi kojima bismo objasnili postojanje
nečega u našem životu. Ljuti smo, bez
BROJ 31
nadni, koračamo, a pri tome mrzimo svaki svoj korak. Krivimo druge za sve loše
što nam se događa. U drugima ne nalazimo nijednu pozitivnu osobinu. Postajemo nepovjerljivi prema ljudima vadeći
se pri tome na trenutke kada su nas
razočarali. Žalimo se kako puno dajemo,
a ništa ne dobivamo, ili možda malo dobivamo, a zaboravljamo da smo u samom
startu rekli kako ništa ne očekujemo. U
tim situacijama ne pomišljamo na to da
smo možda sami krivi za to. Krivi smo jer
mrzimo sebe. Očekujemo ono što šutimo.
Očekujemo, a uporno pričamo kako mrzimo očekivanja. Očekujemo da se vratimo na pravi put, da pronađemo tragove. Nije rijetkost da mislimo kako nismo sposobni da to sami uradimo. Nije
rijetkost da se zapitamo gdje je vjera koja
nam daje snagu. Bogu hvala pa to nije
rijetkost. Ali rijetkost je da razmišljamo o
tome koliko smo prisutni u postojanju,
koliko radimo na onome JA. Rijetkost je
da uopće priznamo da smo se izgubili, a
nije rijetkost da druge kudimo zbog gubitka vlastitih vrijednosti. Nije rijetkost
da strahom opravdavamo sve što jesmo.
21
SPORT
Ekipa Ostružnice prvak MNL "Fojnica 2014."
U dramatičnim, i do kraja neizvjesnim utakmicama doigravanja ekipa Ostružnice je u finalu
pobjedom nad ekipom G. Mahale obranila prošlogodišnju titulu.
Piše: Tomislav BOŠNJAK
S
tvorena, i do danas nošena entuzijazmom pojedinaca, a podržana i
prihvaćena od svih istinskih ljubitelja nogometne igre naše općine, MNL je
uspješno završila još jednu, četvrtu po
redu, godinu svoga djelovanja.
Ovogodišnja Malonogometna liga započela je koncem veljače uz sudjelovanje
10 ekipa iz 6 mjesnih zajednica, a prvi
dio završen je koncem travnja. Zbog vremenskih uvjeta i drugih pogodnosti sve
utakmice su igrane u dvorani OŠ "Muhsin
Rizvić" u Fojnici.
Nakon prvog dijela (9 kola) na čelu
ljestvice nalazila se ekipa Prokosa, ispred G. Mahale i Fojnice. Odlučeno je da
se umjesto drugoga dijela odmah odigra
doigravanje (play off) između šest prvoplasiranih ekipa, s tim što su prve dvije
izravno bile u polufinalu i čekale pobjednike iz razigravanja preostale četiri ekipe.
Doigravanje za prvaka igralo se 25.
rujna, polufinalni susreti pet dana kasnije, a utakmica za 3. mjesto i finale 16. listopada 2014. godine. Nakon zanimljivih, dobrih i kvalitetnih utakmica dobiveni su pobjednici.
Pred punim tribinama u rezultatski
neizvjesnoj utakmici za 3. mjesto ekipa
Fojnice je svladala ekipu Prokosa 4:2,
22
Halil Merdžanić (Prokos)
najbolji igrač MNL
Jasmin Merdžanić (Prokos)
najbolji strijelac, 24 pogotka
mada je Prokos imao vodstvo osam minuta prije kraja. Finalni dvoboj između
ekipa G. Mahale i Ostružnice također je
bio neizvjestan, doslovno do zadnje sekunde. Ljepotu igre zasjenila je nešto
oštrija igra u jednom dijelu utakmice kada su suci dijelili kartone, a bučna publika prešla granicu pristojnog ponašanja.
Ostružnica je bila bolja i pobijedila rezultatom 4:3. Velika je bila radost igrača i
navijača iz Ostružnice jer su pomalo neočekivano obranili prošlogodišnju titulu.
Nakon završetka finalne utakmice
pristupilo se dodjeli nagrada i priznanja.
Najzaslužniji i za ovogodišnje vrijedne
nagrade bili su sponzori. Generalni sponzor ponovno je bila općina Fojnica, a vrijednim sponzorstvom istaknuli su se još
Federalno ministarstvo raseljenih osoba
i izbjeglica, BH Telecom i hotel Reumal.
BROJ 31
Marko Kapetanović (Fojnica)
najbolji vratar MNL
Nagrade i priznanja primili su:
1. mjesto – ekipa Ostružnica
2. mjesto - ekipa G. Mahala
3. mjesto – ekipa Fojnica
4. mjesto – ekipa Prokos
Fair play ekipa – Smajlovići
"Treće poluvrijeme" ovogodišnje
MNL održano je u prirodnom ambijentu,
kod Doma kulture u Smajlovićima. Naime, na sjednici povodom završetka Lige
predstavnici ekipa su izrazili želju da se
organizira zajedničko sijelo, uz druženje,
što je rukovodstvo ASPEKT "MNL Fojnica" svesrdno prihvatilo. Sunčan jesenski dan omogućio je da se "baci" neformalna utakmica na travi dok pečena
janjetina nije došla u prvi plan. Druženje
uz pjesmu nastavilo se duboko u noć.
Lijepa gesta kojom se završilo ovogodišnje natjecanje u MNL Fojnica, uz želje
da slično bude i narednih godina.
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
Dvije medalje iz Vukovara
Ivan KRAJINA
Taekwondo klub „Hvojnica“ je 22. 11.
2014. godine nastupio na međunarodnom taekwondo turniru u Vukovaru.
Tom prilikom se okupilo 265 natjecatelja
iz Hrvatske i BiH među kojima su bila i tri
natjecatelja iz Fojnice koji su ostvarili zapažen rezultat osvojivši dvije medalje.
Marko Tuka je osvojio 2. mjesto, Irena
Oroz 3. mjesto, a Petar Glavočević imao
je odličan nastup, ali se nažalost vratio
bez medalje. Na ovom natjecanju je sudio
i Dario Stojanović, a ekipu je vodio Ivan
Krajina. To je ujedno bio i posljednji turnir za članove Taekwondo kluba "Hvojnica" u ovoj godini.
MOSTAR OPEN 2014.
25 fojničkih
natjecatelja
i 19 medalja
U organizaciji Taekwondo kluba
"Cro star" iz Mostara 8.11.2014.
godine održan je "Mostar Open
2014." međunarodni taekwondo
turnir. Sudjelovalo je 400 natjecatelja iz četiri zemlje, a među
njima su bili i naši mali sugrađani.
Ivan KRAJINA
REZULTATI:
1. mjesto
Teo Džepić (vrtičanac do 24 kg)
Andrej Gavran (vrtičanac do 39kg)
Leo Grubešić (mladi kadet do 43 kg)
Petar Glavočević (KICK M2 )
Marlena Oroz (kadetkinja do 51 kg)
2. mjesto
Patrik Stanić (vrtičanac do 27)
Lorena Džepić (ml. kadetkinja do 27 kg)
Marin Jukić (kadet do 41 kg)
Ilija Tuka (kadet do 45)
3. mjesto
Luka Puljić (vrtićanac do 27 kg)
Petar Bošnjak (kadet do 41)
STUDENI/PROSINAC 2014.
Luciano Bošnjak (kadet do 61kg)
Kristina Bošnjak (kadetkinja do 41 kg)
Ivana Bošnjak (kadetkinja do 41 kg)
Irena Oroz (juniorka do 63 kg)
Toni Krajina (mladi kadet do 43 kg)
Manuel Ababović (ml. kadet do 51 kg)
Ivan Kapetanović (senior do 80 kg)
Dragan Rajić (vrtićanac do 39 kg)
BROJ 31
Osvojena su i tri ekipna pehara: 2.
mjesto ekipno vrtićanci, 2. mjesto stariji
kadeti i kadetkinje i 2. mjesto sveukupno
Ekipu su vodili treneri Ivan Krajina,
Muhamed Hukić i Ivana Knežević, a
među sudcima su bili i Mirjana Golub i
Gabriela Knežević. Velika HVALA roditeljima koji su davali podršku našim najmlađim natjecateljima.
23
ZDRAV ŽIVOT
Kako smršaviti
Pripremila Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ
N
ajbolji način za izgubiti težinu nije
niti dijeta, niti lomljavina s raznim
vježbama. Naše tijelo voli spore
promjene u prehrani i umjereni pristup
vježbanju.
Na primjer, netko tko nije već godinama vježbao ne bi trebao trčati 5 ili 10
kilometara dnevno. Takvim pristupom
ne samo da ćete ostati demotivirani i iscrpljeni, nego ćete najvjerojatnije zaraditi razne ozlijede koje će vas držati podalje od vježbanja na neko duže vrijeme,
što će vam više otežati u namjeri da
smršavite nego što će vam pomoći!
Isto vrijedi i za one osobe koje odjednom odluče da će prestati s jelom. Dijetama koje su sastavljene da rapidno smanjite unos kalorija u organizam samo
ćete svoj organizam zakinuti za potrebne
vitamine, minerale i vlakna, koja su potrebna za pravilan rad organizma.
Dakle, ako želite izgubiti na težini i
želite znati kako smršaviti na zdrav način, morate učiniti slijedeće:
Energetske potrebe i
gubitak težine
Vašem tijelu je hrana energija, isto
kao što je vašem automobilu gorivo energija. Naše tijelo višak unesene hrane
sprema kao mast. To znači da ukoliko jedete više nego što je potrebno za pravilan rad organizma i za svakodnevne zadatke, tada ćete dobiti na težini.
Ako želite smršaviti, trebate dovesti
svoje tijelo do toga da koristi zalihe masti
koje čine vašu prekomjernu težinu. To
ćete najučinkovitije učiniti tako što ćete
činiti sljedeće:
- smanjiti unos kalorija
- povećati vašu aktivnost kroz
vježbanje
- ovo dvoje ne podrazumijeva sado
mazo pristup.
Uvedite promjene postupno
Male promjene čine ogromnu razliku.
Jedan kolač tjedno će povećati vašu težinu, a ako ga izbacite to će dovesti do toga
da isto toliko izgubite na težini.
Ukoliko mrzite vježbanje u fitnes
centrima, svakodnevne šetnje od 20
minuta će učiniti veliku razliku, ukoliko
ih budete prakticirali redovito.
Svaki put kada ste aktivni više nego
uobičajeno, gubite kalorije i sagorijevate
masnoće.
Imate veliki izbor aktivnosti, a najbolje rješenje je da izaberete ono što vama
najviše odgovara. Nije bitno idete li trčati, plesati, plivati ili voziti bicikl, najvažnije je da se krećete! Bilo koja aktivnost
će poslužiti konačnom cilju gubitka
težine.
Smanjite unos kalorija
Ukoliko imate višak težine, tada
definitivno morate promijeniti nešto po
pitanju svojih prehrambenih navika. Ako
pak ne želite smanjiti svoju težinu, tada
slobodno nastavite u starom tempu.
Gotovo da nije moguće izgubiti kilograme sa standardnim navikama pražnjenja svake vrećice slatkiša i uklanjanjem cijele čokolade odjednom iz njezinog omota.
To svakako ne znači da ste osuđeni na
život bez slastica, nego znači da samo
morate ograničiti unos.
- Umjesto cijele čokolade, pojedite
jedan red.
- Umjesto cijele vrećice bombona,
pojedite maksimalno 5 bombona!
Ako želite smršaviti, morate postići
da vaše tijelo koristi zalihe masnoća, a to
ćete postići tako da smanjite unos hrane i
da se fokusirate što više na zdravu prehranu.
Kod gubljenja težine na zdrav i prirodan način ne postoje prečice. Smanjenje dnevnog unosa kalorija za 200400 kalorija bi trebalo dovesti do tjednog
smanjenja težine od 0,5-1 kilograma. To
je realan cilj koji će u godini dana učiniti
drastičnu razliku.
Donosimo nekoliko savjeta kako
smanjiti unos kalorija bez ikakvog pretjerivanja.
- Zamijenite gazirana pića s vodom.
- Zamijenite mlijeko s 2,8 % masti za
ono s 1,5 % masti.
STR
vl. Ivana Tuka, FOJNICA Gojevići bb
24
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
na zdrav način
- Prilikom pravljenja sendviča
izbacite majonezu i margarin, te
zamijenite s kečapom.
- Izbacite grickalice, a umjesto njih
ubacite voće i povrće za grickanje.
- Sami si slažite večeru, te pazite da
nema masti i da večerate 4 sata prije
spavanja.
- Nikako nemojte preskakati doručak.
Ove stvari će imati pozitivan utjecaj
na skidanje vaših kilograma i na vaš
zdraviji život.
Nepravilna prehrana će dovesti do
toga da poremetite rad vašeg metabolizma, to samo odmaže ako želite skinuti
višak kilograma.
Napravite plan
Uzmite papir i olovku te odredite
raspored obroka, namirnice koje morate
unijeti u vašu prehranu i vrijeme za
vježbu.
Budite strpljivi i uporni
Prakticiranje navedenih savjeta neće
u roku od 24 sata donijeti drastične
promjene na vašoj težini, ali kroz tjedan
do dva, discipliniranom provedbom navedenog, trebali biste uočiti prve pozitivne promjene.
Nemotiviranost je glavni problem
skidanja kilograma. Biti će dana kada bi
svu zdravu prehranu najradije bacili
kroz prozor, a i tjedana kada neće biti
nikakvih vidljivih promjena. Ali baš je to
vrijeme kada morate stisnuti zube i
nastaviti dalje, jer ako izdržite promjene,
uočit ćete napredak.
Odredite si nagrade, svaki put kada
skinete 3, 5 ili deset kilograma nagradite
se s komadom odjeće ili nečim drugim
što vam predstavlja zadovoljstvo....Tako
ćete stvoriti pozitivnu motiviranost, jer
ćete uočavati promjene, a to će vas držati
na putu skidanja svakog kilograma koji je
višak!
Čestit Vam Božić
i sretna Nova godina
STUDENI/PROSINAC 2014.
BROJ 31
25
PRIJATELJI FOJNICE
Priča koju do kraja ne zna nitko
Ironija na supermodernizam
Šest u svijetu najboljih violina
napravi veliki majstor Antonio Stradivari
od kreševskog crvenog javora.
Sudarili se,
on se prevrnuo.
Četiri točka su u zraku,
Ispali su plastični šarafi.
Moraš u Surdulicu da ih kupiš,
samo tamo se proizvode.
Mirko nije kriv za sudar.
Krv šiba.
Osam metara zavoja je utrošeno.
Sve je polomljeno,
i auto i oni.
Početkom osamnaestog stoljeća,
kad telefona i mailova ni u primisli bilo nije,
Maestro čuo je, u traganju za dobrim drvetom,
za crveni javor u Kreševu.
Posla svoga brata Giovannija, koji
nekoliko zima u potrazi za crvenim javorom
provede. U Kreševu,
u šumama raznim. Dok negdje
pod Bitovnjom planinom
ne nađe žuđeni javor.
U tom bunilu on je vrisnuo:
– Zemlja je okrugla,
Jebô ti Kolumba, što je to
morao dokazivati!
Ljudi su naivni i odmah to prihvatili...
Sve je pobrkao: raj je bio gore,
a pakao dolje, na zemlji!
A sada?
Sve se izmiješalo:
Što bi gore, sad je dolje.
I obratno.
Ne priznajem, protestiram...
Sjekli ga, pa sa deblima na konjima
do Kreševa. Pažljivo, kô da novorođenčad
na krštenje nose. U Čaršiji su potom
najljepši komadi birani. Pa opet
na konje. U karavani do Dubrovnika.
Onda na lađu, pa do Cremone.
Majstor plemenito drvo poljubio bi
pa zasjekao. I... Duga je priča
i do kraja nitko je ne zna. Zna se samo
da pet violina, po svijetu rasutih,
još uvijek svjedoči o neprolaznoj vrijednosti
kreševskog crvenog javora. I ona jedna
izgubljena možda. Možda najbolja. Ako je
najbolja uopće moguća bila.
Bože, reci:
Gdje je šta?
Bože, Ti si više nego mudar,
Ti sve znaš.
Ljudi se svađaju i nagađaju,
a Ti...
Mreže
Pa Ti samo šutiš,
Bože...!
Postoje razne mreže
kojima čovjek lovi,
netko se njima veže,
a netko kroz život plovi.
Osjetim
Osjetim breme godina na leđima,
Osjetim kako mi oblaci stvaraju nervozu,
U paukovoj mreži
spletenoj u okvir neba,
pauk strpljivo drijema
i svoje žrtve vreba.
Osjetim usporenost hoda,
Osjetim da brzo zaboravljam,
U staroj ribarskoj mreži
koja kraj broda kisne,
ribe plivaju leđno
dok ih mreža ne stisne.
Osjetim da su mi želje puno skromnije,
Osjetim kako mijenja se životni ritam,
Osjetim kako vjetar, tamo iza gora,
vuče veliki transparent
na kome piše
The End.
Kuda god krenemo sami
mreža nas strpljivo prati,
sve dok nas ne namami
i dok nas ne uhvati.
26
BROJ 31
STUDENI/PROSINAC 2014.
FOJNIČKAŠKRINJA
Olovka i srce
Kad sam bio dijete
na seoskom putu
našao sam jednu
olovčicu žutu.
Malu, istrošenu,
slomljenoga srca
koje je u blatu
prestalo da kuca.
Podigao sam je
oprezno i nježno,
obrisao blato,
vratio joj srce
i na praznom listu
ispisao slova.
Olovka je opet
bila kao nova.
Tako sam olovku
spasio od blata,
a ona je meni
otvarala vrata.
Pamtim još i danas
tu olovku žutu,
vjerni mi je pratilac
na životnom putu.
Sjenica u jesen
Zašto pjevaš tužno,
ti, sjenice mila?
Ljetos si nam, ptico,
veselija bila.
Zar ni lišće žuto
ne pomaže tebi
da saviješ gnijezdo
ti za zimu sebi?
Il' si možda ljuta
zbog odlaska lasta,
il' što nema više
na njivama plasta.
Veseli se sada,
nemoj tugovati,
mi ćemo ti, mila,
pomoć zimovati.
Pirin, 1965.
STUDENI/PROSINAC 2014.
Anto Stanić rođen je 2.II.1942. godine u Crnićkom Kameniku, općina
Kreševo. Završio je učiteljsku školu i potom pet godina radio kao učitelj u
kreševskim područnim školama, da bi nakon toga, kao i mnogi drugi u to
doba, otišao na rad u Njemačku. Tamo se zadržao desetak godina, a nakon
povratka sa suprugom Lucom počinje s privatnim biznisom, kojim su se
bavili sve dok sinovi nisu narasli i preuzeli poslove.
Nakon posljednjeg rata počinje se aktivnije baviti književnim radom.
Dosad je objavio 13 knjiga poezije, kao i knjige izabranih pjesama Stotinu i
jedna pjesma i U slavu jed(i)noga Boga. Napisao je i romane Tko umije,
njemu..., Čovjek jakog srca i Bako, zašto plačeš?, knjigu proze Nadnaravnost ili...?, te knjige psiholoških ogleda Ti si kormilar svoga života i Mudrost življenja, kao i knjige savjeta za mlade Kako uspjeti i Zlatna pravila
života. Knjige Majko, hvala ti i Kreševski pjesnici priredio je s Ivom Mijom
Andrićem, a izdao je i obiteljsku monografiju Stanić - poduzetnička obitelj
iz Kreševa.
Inicijator je utemeljenja Književne zaklade/fondacije "Fra Grgo Martić", koju je osnovao i financira je njegov sin Svjetlan, dok je Anto od samog
početka predsjednik Upravnog odbora. Također je inicijator i pokrovitelj
brojnih drugih kulturnih manifestacija u Kreševu, ali i u cijeloj BiH.
BROJ 31
27
Vladimir OROZ, 1a gimnazije
Često gledamo rijeke, šume, stabla, ali nikada se ne pitamo gledaju li
oni nas, što oni misle o nama, što oni vide i što osjećaju. U jednom
malom selu, nekoliko dana poslije Božića sva drvca su ležala u dvorištima i čekala su da ih netko baci ili zapali jer su već izgubila iglice,
zelenilo i taj neki poseban sjaj koji su imali. Na jedno je takvo drvce s
neba pala magična prašina. Mali dječak po imenu Marko obilazio je
to drvce i primijetio da ono govori. Kao i sva djeca, i Marko je bio znatiželjan i odmah je drvcu počeo postavljati razna pitanja. Drvce mu
odluči ispričati svoju životnu priču: "Dok sam bio jako mali, dok još
nisam imao ni iglice, ni korijen, bio sam u središtu velikog stabla.
Ono me je okruživalo sa svih strana pa nisam mogao vidjeti što se događa izvan tog stabla. Jednog dana je došla malena vjeverica, uzela
me i sišla je sa stabla. Bio sam jako sretan jer sam mislio da ću sada
vidjeti cijeli svijet, ali vjeverica me zakopa ispod zemlje. Dolje je bilo
hladno, mračno, kao u najstrašnijim snovima. Nakon nekog vremena
sam izrastao iz zemlje, imao sam grane, iglice, korijen, bio sam pravo
stablo. Ptičice koje su dolazile na moje grane, stalno su pričale o predivnim mjestima gdje nema ljudi, gdje su samo šume, rijeke i životinje. Uvijek sam želio letjeti nebom i posjećivati takve krajeve, ali
znao sam da to nije moguće, jer sam ja samo stablo. Imao sam pogled
na jedno malo selo i jedva sam čekao da vidim ljude, kako bih im se
mogao diviti. Nažalost dogodilo se nešto potpuno drugačije. Ljudi su
bili zli, pokvareni, bacali su smeće, zagađivali okoliš, uništavali predivne rijeke, ubijali životinje samo kako bi ukrašavali svoje domove i
sebe. Svaki dan sam gledao kako se svađaju, lažu jedni druge i rade
sve najgore stvari. Mislio sam da je svijet uništen i da ga uskoro više
neće biti, ali sam onda primijetio nešto lijepo kod ljudi na što prije
nisam obraćao pažnju. To su bila djeca. Gledajući djecu, shvatio sam
da svijet ima nade, da svijet ima budućnost jer su djeca uvijek bila
sretna, nasmijana, vesela, a u njihovim dušama nije bili ni 'mrvice
zla'. Jednog dana, pred Božić, neki čovjek je došao do mene, uzeo sjekiru i posjekao me. Nisam znao što će biti sa mnom, ali sam se nadao
svemu najgorem. Taj čovjek me je stavio u svoju kuću. Mislio sam da
ću tek sada vidjeti ono najgore od ljudi, jer ako rade onako gadne
stvari u prirodi, što tek rade u svojim kućama. Ponovno sam se prevario. Do mene je došla jedna obitelj, mama, tata, i ti Marko. Ukrasili
ste me svim šarenim stvarima iz kuće, osjećao sam se prekrasno. Kada je došao Božić, gledao sam tebe i tvoju obitelj, i shvatio sam da ljudi zapravo nisu pokvareni, ljudi samo ne shvaćaju što čine jer žive u
zabludi, zaoukupljeni su obavezama, poslom, djecom i kao da nemaju vremena da razmisle o tome što rade. Shvatio sam da svijet nema
samo budućnost, svijet ima i sadašnjost, ljudi samo trebaju otvoriti
oči. Božić je bio vrijeme kada se sve to promijenilo, to je bilo vrijeme
kada su svi ljudi bili sretni, kada su svi ljudi pogledali oko sebe." Drvo
se tada okrene prema Marku i reče mu: "Ja ću se uskoro osušiti, i više
me neće biti, ali ne brini, jer sam ostvario svoju najveću želju, vidio
sam ljude koji su sretni, veseli, koji razmišljaju o onome što rade."
Markov otac tada dođe i baci drvce u vatru. Marko je plakao jer više
nema njegovog prijatelja, ali osjeti nešto. Dim koji je dolazio iz vatre
obrati se Marku: "Ne plači, još uvijek sam tu, sada mogu ostvariti i
svoju zadnju želju, mogu obići svijet i vidjeti sve njegove ljepote."
Drvce tada odleti u nebo da ostvari svoju želju. Marko je bio nadahnut onim što mu je drvce reklo i osnovao je udrugu za zaštitu okoliša.
Marko danas putuje svijetom i priča priče o drvcu. Ljudi koji su čuli te
priče, shvatili su pouku. Za to vrijeme drvce putuje nebom i ponosno
gleda što je njegov Marko napravio.
Download

Fojnička škrinja broj 31