SADRŽAJ
PRAVNI OKVIR ZA
UVOĐENJE ELEKTRONSKE
UPRAVE
Doc. dr. Milica TEPŠIĆ
59
DRŽAVNA POMOĆ U PRAVU
BOSNEI HERCEGOVINE I
EVROPSKI INTEGRACIONI
PROCESI
mr. Emina HASANAGIĆ
63
30
PRIMJENA ZAKONA O
ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA
Zlatan KAROVIĆ, mr. prava
73
38
KOMPARATIVNI PRIKAZ
DOSADAŠNJE LEGISLATIVE O
JAVNIM NABAVKA I NOVOG
ZAKONA O JAVNIM NABAVKAMA
DRUGI DIO
Melika ALAJBEGOVIĆ, dipl. iur.
PROGLAŠENJE NESTALIH LICA
UMRLIH I DOKAZIVANJE SMRTI
U SUDSKOM POSTUPKU, PREMA
ZAKONU O VANPARNIČNOM
POSTUPKU FBIH I SASTAVLJANJE
SMRTOVNICE
Nedim MEHMEDOVIĆ, dipl. iur.
80
IZVRŠNI
POSTUPAK
sutkinja Mirela OMANOVIĆ mag. iur.
dipl. iur. Tanja ŠABIĆ
sutkinja Nina ŠABIĆ
85
INTERVIJU SA MINISTRICOM
UPRAVE I LOKALNE SAMOUPRAVE RS-a
gđom. LEJLOM REŠIĆ
87
INTERVJU SA ČLANOM
PREDSJEDNIŠTVA
SAVEZA OPĆINA I GRADOVA F
EDERACIJE BIH
I NAČELNIKOM OPĆINE
NOVO SARAJEVO
NEDŽADOM KOLDŽOM.
11
20
44
OKVIRNI SPORAZUM U
POSTUPKU JAVNE NABAVKE
Amir RAHMANOVIĆ, dipl. ecc.
52
NOVI ZAKON O PENZIJSKOM I
INVALIDSKOM OSIGURANJU
REPUBLIKE SRPSKE
– EFEKTI PRIMJENE ZAKONA
Milena MAJSTOROVIĆ, dipl. iur.
ZAŠTITA NA RADU U
REPUBLICI SRPSKOJ
NOVI PODZAKONSKI AKTI
Vladislava TADIĆ, dipl. pravnik
PRAVO RADNIKA NA DNEVNI
ODMOR, SEDMIČNI ODMOR
I GODIŠNJI ODMOR SA
PRAVOM NA REGRES
Jasminka ČAPLJAK, dipl. pravnik
ONLINE IZDANJE
OKTOBAR 2014
BROJ 10
SAVJETODAVNI SERVIS
91
RADNI ODNOSI
Ljiljana ĆEHAJIĆ, dipl. iur.
97
JAVNE NABAVKE
Melika ALAJBEGOVIĆ, dipl. iur.
Ne PROPUSTITE...
100
NE PROPUSTITE
SAZNATI VIŠE
NOVO
www.rec.ba 2014
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 3
UPUTE AUTORIMA
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem
odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U
časopisu objavljujemo radove koji podliježu recenziji.
PRAVNI SAVJETNIK
Mjesečni naučni i stručni časopis
IZDAVAČ:
Refam creative solutions – REC doo
Društvo za istraživanje i unaređenje
lokalnog i regionalnog razvoja
e-mail: [email protected]
[email protected]
www.rec.ba
Bosna i Hercegovina,
71000 Sarajevo
Tabašnica 8/1
tel.: +387 33 214 582
fax.: +387 33 214 582
GSM: +387 61 191 185
+387 61 150 454
ZA IZDAVAČA:
mr. Fadil Šero
GLAVNI I
ODGOVORNI UREDNIK:
mr. Fadil Šero
LEKTOR:
Mirza Hajdarović
Dizajn:
Admir Alihodžić
ŠTAMPA:
Štamparija “Fojnica”, Fojnica
Godišnja pretplata na
štampano izdanje je 250 KM
Godišnja pretplata na
elektronsko izdanje je 200 KM
Polugodišnja pretplata je 125 KM
Cijena po primjerku je 25 KM
U cijenu je uključen PDV
ŽR Vakufska banka dd Sarajevo:
1602000000560974
ISSN 2233-0860
Časopis izlazi mjesečno.
4 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Objavljujemo:
■■ stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri
tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora;
■■ komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske unije, ili pozakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja
časopisa;
■■ članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse;
■■ kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim
prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i
■■ prevode dosada neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih
uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od
značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u evropske integracione procese.
Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove:
1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS
Word-u ili sl. tekst formatu, veličine slova 11-pt). Isprintani radovi
bez elektronske forme neće se posebno prekucavati osim ako ti
troškovi idu na teret autora;
2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to
moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što
više podnaslova;
3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i
prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i e-mail;
4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti
obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja;
5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili
pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti
tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta;
6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske
elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak
čine odgovori na pitanja i sudska praksa;
7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu
posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet,
gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta;
8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev
tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku / arku, odnosno 16 stranica;
9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu
u razmatranje i stav recenzenta.
Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove.
NOVO!
Priručnik
AKTUELNA PITANJA IZ RADNIH ODNOSA I
PENZIJSKO-INVALIDSKOG OSIGURANJA
CIJENA
,00 KM
60
Narudžnbe
izvršitiVIŠE
putem
web stranice
SADRŽAJ možete
PRIRUČNIKA,
INFORMACIJE
www.rec.ba
I NARUDŽBE MOŽETE IZVRŠITI PUTEM STRANICE
W
WWW.REC.COM
REC d.o.o. iz Sarajeva organizuje
JEDNODNEVNI INTERAKTIVNI SEMINAR
JAVNE NABAVKE
PRIPREMA TENDERSKE DOKUMENTACIJE
I PONUDE
Sarajevo, 17. 10. 2014., Hotel “Hollywood”
Mostar , 24. 10. 2014., “Intera” Tehnološki park
Banja Luka, 30. 10. 2014., Hotel “Bosna”
Obzirom na zahtijeve učesnika predhodnih seminara odlučili smo da organizujemo ovaj seminar
o novim institutima Zakona o javnim nabavkama
posvećen ugovornim organima i ponuđačima.
Interakcija zaposlenika iz ugovornih organa u
pripremi tenderske dokumentacije i ponuđača u
pripremi ponude čini nam se prvim koracima u
primjeni novog zakona. Okvrni sporazum smo
uvrstili u sadržaj seminara kako bi upoznali ugovorne organe i ponuđače o ovom institutu koji se
do sada nije koristio u značajnijem obimu javnih
nabavki.
PROGRAM SEMINARA:
Tenderska dokumentacija (u svjetlu novog Zakona)
1. Odluka o nabavci
2. Objavljivanje tendera
3. Način izrade i sadržaj
4. Opis predmeta nabavke
5. Definisanje rokova
6. Tehničke specifikacije
7. Primjer dokumentacije (gorivo)
8. Formiranje komisije za nabavku
9. Određivanje kriterija
10. Primjena standardiziranih normi (kod izrade
tehničkih specifikacija)
11. Primjena nediskriminirajućih odredbi
12. Primjena rezervisanih nabavki u tenderskoj
dokumentaciji
13. Minimalni uslovi sposobnosti ponuđača
14. Koji se dokumenti mogu tražiti kao dokaz
sposobnosti
15. Kriteriji za odluku o odabiru
16. Ekonomski najpovoljnija ponuda
17. Kaznene odredbe.
Priprema ponude (u svjetlu novog Zakona)
1. Kako izraditi kvalifikovanu dokumentaciju
ponude
2. Obavezujući sadržaj dokumentacije (oblik i
forma ponude)
3. Izbjegavanje greške u pripremi (dokumentacije
ponuđača) ponude
4. Dokazivanje sposobnosti ponuđača
5. Pravo ponuđača na pristup informacijama
6. Provjera ponuđača
7. Sadržaj ponude i tehnička dokumentacija
(praktični primjeri)
8. Kaznene odredbe.
Okvirni sporazum (u svjetlu novog Zakona)
1. Osnovne karakteristike okvirnog sporazuma
2. Vrste okvirnog sporazuma
3. Kako sklopiti ugovor o javnoj nabavci na osnovu okvirnog sporazuma
4. Realizacija okvirnog sporazuma
5. Praktični primjeri okvirnog sporazuma
PREDAVAČI:
Sarajevo:
■■ mr. Dragan Vukajlović – trener za JN - URŽ/KRŽ
BiH,
■■ Đinita Fočo – direktorica AJN BiH,
■■ Josip Jakovac – trener za JN AJN
Mostar:
■■ mr. Dragan Vukajlović – trener za JN - URŽ/
KRŽ BiH,
■■ Josip Jakovac – trener za JN AJN
■■ Amir Rahmanović – trener za JN
Banja Luka:
■■ mr. Dragan Vukajlović – trener za JN - URŽ/
KRŽ BiH,
■■ Tanja Zubović – trener za JN - AJN BiH
■■ Amir Rahmanović – trener za JN
SEMINAR JE NAMIJENJEN:
ugovornim organima i ponuđačima.
KOTIZACIJA ZA SEMINAR (sa PDV-om):
■■ 165,oo KM po jednom učesniku;
■■ 145,oo KM po osobi za dva i više učesnika iz iste
organizacije;
■■ 140,oo KM po osobi za pretplatnike na časopis
„Pravni savjetnik“
Kotizacija uključuje:
■■ Troškove sudjelovanja u radu seminara,
■■ Materijal za pisanje i prezentacije trenera,
■■ Osvježenje u pauzama i zajednički ručak,
Pretplata na elektronsko izdanje
Pretplatom na elektronsko izdanje dobit ćete mogućnost bržeg i jednostavnijeg pristupa sadržajima
Pravnog savjetnika.
Ukoliko se odlučite na godišnju pretplatu, dobit ćete svoje pristupne podatke putem kojim ćete moći
koristiti ovu uslugu.
Cijena godišnje pretplate elektronskog izdanja stručnog časopisa Pravnog savjetnika
iznosi 200,00 KM (sa PDV-om).
Cijena godišnje pretplate na štampano i elektronsko izdanje Pravnog savjetnika
iznosi 400,00 KM (sa PDV-om).
Pretplatom na časopis Pravni savjetnik ostvarujete mogućnost:
■■ Popusta na kotizaciju za naše redovne seminare i
■■ Pristupa besplatnom REC-ovom Savjetodavnom servisu - mogućnost postavljanja i dobijanja
pismenih ili usmenih odgovora na pitanja iz oblasti radnog prava, javnih nabavki, pitanja iz rješavanja
vjerničko-dužničkih odnosa, prava na naknadu štete i drugih pitanja iz raznih oblasti poslovnog
prava.
Za sve dodatne informacije i pomoć, molim vas kontaktirajte nas na broj telefona 033/214 582 ili na
e-mail: [email protected];
Priručnik
ZASNIVANJE I PRESTANAK RADNOG ODNOSA
Priručnik sadržava komentare raznih pravnih instituta i zakonskih odredbi i njihove prijene
iz oblasti zasnivanja i prestanka radnog odnosa. Osim toga, unutar priručnika nalaze se desetine pitanja sa odgovorima iz radnog prava na temu zasnivanje i prestanak radnog odnosa
sa modelima pojedinačnih pravnih akata poslodavca (odluke, rješenja, pismene izjave itd.).
Cijena 88,00 KM
sa uključenim PDV-om
Narudžbe možete izvršiti putem:
tel/fax +387 33 214 582, na e-mail: [email protected]
ili putem naše web stranice www.rec.ba
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Doc. dr. Milica Tepšić
e-mail: [email protected]
PRAVNI OKVIR ZA
UVOĐENJE ELEKTRONSKE
UPRAVE
Zakoni i podzakonski akti vezani za korištenje servisa e-uprave i
adekvatni mehanizmi njihove implementacije garantuju zaštitu prava i legitimnih interesa subjekata prava, te potencijalno razvijaju
povjerenje prima facie i motivaciju građana i poslovnih subjekata za
korišćenjem mogućnosti e-uprave. Možemo zaključiti da uspjeh realizacije e-uprave značajno zavisi od razvijenosti zakonske regulacije
odnosa koji proizlaze iz e-uprave.
Sažetak
Utvrđivanje pravnih okvira za elektronsku upravu mora početi analizom
kompletnog pravnog sistema i identifikovanjem propisa koji moraju da se
mijenjaju, kao i načina na koji treba izvršiti te promjene, jer informacionokomunikacione tehnologije svoj puni efekat dobijaju samo dosljednom primjenom
propisa. Za provedbu glavnih načela elektronske uprave potrebno je postojanje
određenog niza zakona kojim bi se regulisala ova oblast. Postojanje jasnog
pravnog okvira često se izdvaja kao osnovni instrument za povećanje nivoa
povjerenja u e-upravu. Zbog toga treba uspostaviti jasnu politiku usvajanja
normi i standarda iz oblasti informacionih tehnologija, a osnovni prioritet je
usklađivanje pravnog okvira sa propisima Evropske unije.
Cilj ovog rada je analiza pravnog okvira za uvođenje elektronske uprave i
prijedlog mogućih pravaca djelovanja za unapređenje ove oblasti.
Ključne riječi: elektronska uprava, strateški dokumenti, propisi, pravni akti
1. UVOD
Izvjesno je da neka moderna zakonska rješenja u skladu sa regulativom Evropske unije
već postoje, ali često nedostaje upravo adekvatan mehanizam njihove implementacije u
praksi. Potrebno je da razvoj elektronske uprave (e-uprave) bude propraćen usklađivanjem
pravnog okvira, izmjenama i dopunama postojećih zakonskih i podzakonskih akata u
relevantnim oblastima, kao i usvajanjem novih. Kako ne postoje stroga pravila o tome koji
propisi, i u kojoj mjeri, treba da budu izmijenjeni, izbor oblasti koja će biti izložena pravnoj
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 11
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
reformi je pojedinačna odluka svake zemlje,
i uglavnom zavisi od politike koju zemlja
vodi prema razvoju e-uprave, i mjere u
kojoj će izabrani proces biti primijenjen.
Zakonodavne aktivnosti treba sprovoditi u
koordinaciji sa razvojem politika i standarda
na međunarodnom nivou, jer postojeći
zakoni bazirani na postojanju papirne
dokumentacije mogu predstavljati barijeru
razvoju e-uprave.
Da bi se postojeći pravni okvir koji se odnosi
na e-upravu unaprijedio, neophodno je
da se pažljivo sagleda i analizira trenutna
situacija u ovoj oblasti, kao i da se ukaže na
moguće pravce razvoja. E-uprava zahtijeva
zakonski okvir koji bi adekvatno regulisao
široko korišćenje elektronskih javnih usluga
i informaciono-komunikacionih tehnologija
(IKT) u javnoj upravi i u odnosima uprave
sa građanima i privrednim subjektima.
Neophodna je dogradnja normativnog okvira
kojim će afirmisati uvođenje savremenih
tehnologija u upravni rad i kancelarijsko
poslovanje i riješiti određena pitanja u ovoj
oblasti u skladu sa savremenim iskustvima
razvijenih zemalja, a digitalnom potpisu i
elektronskim dokumentima dati isti legalni
status kao pisanom potpisu i papirnim
dokumentima.
2. LEGISLATIVA EVROPSKE UNIJE I
REGULACIONO OKRUŽENJE
Od kraja 90-ih godina prošlog vijeka do
danas, u okviru EU je usvojeno nekoliko
strateških dokumenata koji se tiču razvoja
informacionog društva, a koji se prirodno
bave i pitanjima e-uprave i pružanja javnih
usluga onlajn. Ovi dokumenti ukazuju da su
i evropske strategije informacionog društva
i razvoja e-uprave evoluirale zajedno sa EU
koja je, od ekonomske zajednice, prerasla u
entitet vrlo sličan pojedinačnim državama
koje je sačinjavaju. Na početku 21. vijeka dolazi
do sve većeg približavanja i ujednačavanja
pravnih normi. Razvija se sistem Evropskog
prava acquis communautaire.
Pravni okvir države se mora zasnivati
na globalnim inicijativama zato što je i
informaciono društvo globalno. Neophodno
je stalno usklađivanje sa sistemom pravnih
instrumenata EU, kako bi bio stvoren
pravni ambijent koji Evropa razumije i
shvata. Ne postoji jedinstven model EU
za javnu upravu. Baš kao što su i upravnopravni okviri i praksa diljem EU raznoliki,
stoga ne postoje jedinstveni standardi
za razvoj javne uprave koje EU postavlja
pred zemlje kandidate za članstvo, ali ipak
postoji težnja ka „zajedničkom evropskom
12 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
administrativnom prostoru“.1 Nepostojanje
opšteg zakonodavstva EU primjenljivog u
oblastima državne uprave i administrativnog
prava predstavlja problem za države
kandidate. Od njih se očekuje da imaju
administrativne sisteme i institucije javne
uprave sposobne da preuzimaju, sprovode i
primjenjuju acquis communautaire u skladu
sa principom „obaveza u pogledu rezultata“
(„obligatory results”,„obligation de résultat”).
Države srednje i istočne Evrope prošle su, i
još uvijek prolaze, kroz korjenite promjene
svojih postojećih struktura, sistema i
pravnih okvira. Iako su javne uprave u
evropskim državama stare strukture, one
su se neprekidno prilagođavale modernim
uslovima, uključujući i uslovima članstva
u EU koja se i sama razvija. Stalni zahtjev
za razvojem i sprovođenjem acquis
communautaire po jednakim standardima
pouzdanosti širom EU, pojava evropskog
sistema upravnog prava i zajedničke
osnovne vrijednosti i principi za državnu
upravu doveli su do izvjesnog ujednačavanja
između nacionalnih uprava. Ta pojava je
opisana kao „evropski administrativni
prostor”.2
Cilj reforme javne uprave je da principe
evropskog administrativnog prostora u
potpunosti unese i primijeni u domaćem
sistemu javne uprave, kako bi se došlo do
ostvarivanja visokih ciljeva koje postavlja
reforma javne uprave. Opšti cilj reforme
je dalje unapređenje rada javne uprave
u skladu sa principima tzv. evropskog
administrativnog
prostora,
odnosno
obezbjeđivanje visokog kvaliteta usluga
građanima i privrednim subjektima, kao
i stvaranje takve javne uprave koja će
značajno doprinijeti ekonomskoj stabilnosti
i povećanju životnog standarda građana.
Iskustva pokazuju da ne postoje unaprijed
pripremljena, odnosno standardizovana
rješenja za uspješan proces reforme
javne uprave. Postoje određene sličnosti
reformskih ciljeva i metoda, ali je neophodno
da svaka zemlja pronađe sopstveni pristup.
Pored toga, na nivou EU postoje i određena
načela, odnosno standardi u oblasti javne
uprave i upravnog prava, kao i određene
„najbolje prakse” u okviru funkcionisanja
1 Pojam evropskog administrativnog prostora
je uzet od učestalijih pojmova evropskih
ekonomskih i socijalnih prostora o kojima se
vode mnoge debate u ustavnim pregovorima
unutar EU. On je takođe u vezi s evropskim
sistemom sudske saradnje, koja uključuje
i obostranu pomoć u primjeni zakona
i usklađivanja u relevantnom pravnom
području.
2 Vidjeti: SIGMA radovi, br. 23, Preparing
Public Administrations for the European
Administrative Space, OECD, Pariz, 1998.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
tzv. evropskog administrativnog prostora.
Preuzimanje i primjena tih standarda i
načela predstavljaju veliki dio procesa
reforme javne uprave. Time se istovremeno
obezbjeđuje
i
određena
unifikacija,
odnosno povezivanje upravnih sistema
različitih evropskih zemalja – iako se uvijek
radi o potpuno drugačijim konkretnim
okolnostima
i
istorijsko-razvojnim
modelima. Ključni principi tzv. evropskog
administrativnog prostora su: pouzdanost
i predvidivost, odnosno pravna sigurnost;
otvorenost i transparentnost upravnog
sistema i unapređenje učešća građana i
drugih društvenih subjekata u radu javne
uprave (tzv. participacija).
3. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU
BOSNE I HERCEGOVINE
Kompleksnost razmatranja razvoja e-uprave
u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri
proizlazi iz kompleksnog administrativnog
i političkog uređenja zemlje. Bosna i
Hercegovina se sastoji od dva entiteta –
Federacije BiH i Republike Srpske, te Brčko
Distrikta kao zasebne administrativne
jedinice lokalne samouprave. Federacija
BiH dodatno broji 10 kantona i 80 jedinica
lokalne samouprave (74 opštine i 6 gradova),
a Republika Srpska 63 jedinice lokalne
samouprave (57 opština i 6 gradova).3 Za
provedbu glavnih načela e-uprave potrebno
je postojanje određenog niza zakona kojim bi
se regulisala ova oblast. S obzirom na to da se
pravni okvir u Bosni i Hercegovini formirao
na četiri osnovna načina: preuzimanjem
propisa bivše Socijalističke federativne
republike
Jugoslavije,
legislativnom
djelatnošću
entiteta,
kantonalnim
zakonodavstvom unutar Federacije BiH i
donošenjem propisa BiH, preuzeti propisi,
zbog vremena nastanka, nisu bili kreirani
prema potrebama i kapacitetima IKT-a. Na
legislativnom nivou u Bosni i Hercegovini je
ostvaren samo dio formalnih preduslova za
razvoj e-uprave. Pored propisa koji regulišu
oblast javne uprave donešeni su sljedeći
propisi:
3 Istočno Sarajevo i Sarajevo su kao gradovi
specifični jer se na njihovoj teritoriji nalazi
više opština (u Istočnom Sarajevu šest –
Sokolac, Pale, Istočna Ilidža, Istočno Novo
Sarajevo, Trnovo i Istočni Stari Grad, dok su
u Sarajevu četiri opštine – Centar, Novi Grad,
Novo Sarajevo i Stari Grad).
Odluka o ratifikaciji „eSEE“ Agende
Plus za razvoj informacionog društva u
jugoistočnoj Evropi - SEE 2007. - 2012.4
Kao članica Inicijative za elektronsku
jugoistočnu Evropu,5 BiH je potpisala
eSEE Agendu za razvoj informacionog
društva, 2002. godine u Beogradu. U njoj
se navodi da države potpisnice izrade i
usvoje politiku i strategiju informacionog
društva kroz prioritetnu oblast - Jedinstveni
SEE informacioni prostor, i definiše se
način uspostavljanja javne infrastrukture
za sigurno poslovanje zasnovano na
kvalifikovanom e-potpisu.
Savjet ministara BiH je, u saradnji sa
Razvojnim programom UNBiH (UNDPBiH)
2004. godine usvojio Politiku6, Strategiju7 i
Akcioni plan8 razvoja informacionog društva
u BiH za period 2004-2010. godina, a pored
ostalog usvojen je i dio neophodnih propisa
u oblasti e-poslovanja.
Politika razvoja informacionog društva
Bosne i Hercegovine
Politika razvoja je okvirni i bazni dokument
na osnovu kojeg će se u procesu izgradnje i
razvoja informacionog društva moći donositi
zakoni, propisi i drugi akti te odlučivati o
smjerovima razvoja, akcionim planovima i
prioritetima na nivou BiH i njenih entiteta.
Strategija razvoja informacionog društva
Bosne i Hercegovine
Strategija je ključna strateška odrednica
na osnovu koje će BiH djelovati na razvoju
informacionog
društva.
Predstavlja
konceptualizaciju potreba i opredjeljenja
izraženih u Politici razvoja informacionog
4 „Službeni glasnik BiH“, broj 6/08.
5 Cilj Inicijative za jugoistočni Evropu (eng.
Electronic South Eastern Europe - eSEE)
je bolje integrisanje država jugoistočne
Evrope u globalnoj ekonomiji, zasnovanoj na
znanju, kao i da regionalno podstiče razvoj
informacionog društva. ESEE inicijativa
pruža uravnoteženu politiku i okvir saradnje
i jedan je od najboljih primjera regionalne
saradnje u praksi Pakta o stabilnosti. Akcije
koje preduzimaju eSEE su komplementarne
sa naporima za izradu SEE i EU akcionih
planova za razvoj informacionog društva.
6 Više vidjeti: Savjet ministara BiH (2004a):
Politika razvoja ID u BiH 2004-2010,
UNDPBiH, Sarajevo
7 Više vidjeti: Savjet ministara BiH (2004):
Strategija razvoja ID u BiH 2004-2010,
Finalna verzija, 5.0, UNDPBiH, Sarajevo
8 Više vidjeti: Savjet ministara BiH (2004b):
Akcioni plan razvoja ID u BiH 2004-2010,
Finalna verzija 5.0, UNDPBiH, Sarajevo
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 13
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
društva.
Namjena
Strategije
je
da
ponudi razumijevanje načina ostvarenja
opredjeljenja izraženih u Politici razvoja
informacionog društva BiH. Za svaki od
pet razvojnih stubova dokument daje:
osvrt na današnje stanje: razvojnu viziju;
osnovne strateške smjernice za ostvarenje
vizije i specifikaciju konkretnih akcija koje
treba preduzeti u skladu sa smjernicama.
Strategija razvoja informacionog društva
kao cilj djelovanja postavlja ubrzani razvoj
e-uprave kroz ispravnu orijentaciju, te
sistematizovan, organizovan i planski način
primjene savremenih IKT na bazi otvorenih
standarda.
Akcioni plan razvoja informacionog
društva
Akcioni plan je dokument koji daje
specifikaciju konkretnih akcija za razvoj
informacionog društva BiH za period 20042010. Baziran je na strateškim smjernicama
datim u dokumentu Strategija razvoja
informacionog društva BiH. Akcioni plan se
odnosi na pet razvojnih stubova:
■■ e-legislativa
■■ e-obrazovanje
■■ e-uprava
■■ IKT infrastruktura
■■ IKT industrija.
E-uprava je jedno od osnovnih opredjeljenja
Politike razvoja informacionog društva,
Strategije reforme javne uprave.9
Strategija reforme javne uprave
Povodom donošenja Strategije reforme
javne uprave potpisana je zajednička izjava
predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH,
premijera Federacije BiH i Republike Srpske
i gradonačelnika Brčko Distrikta o Strategiji
reforme javne uprave koji su, u svojstvu
predstavnika svojih institucija, prihvatili
odgovornost za izradu i provođenje Strategije
reforme javne uprave. Svi zajedno imaju
odgovornost da stvaraju i održavaju javnu
upravu sposobnu da građanima obezbijedi
usluge onog kvaliteta koji oni očekuju,
te da u cijeloj zemlji osiguraju temeljnu
implementaciju reformi neophodnih za
proces evropskih integracija. Strategijom
će se svi napori fokusirati na zajednički
rad u cilju: stvaranja javne uprave koja bi
bila djelotvornija, efikasnija i odgovorna za
ono što radi; koja bi služila građanima na
bolji način za manje novca; i koja bi radila
na osnovu transparentnih i otvorenih
procedura, uz istovremeno ispunjavanje
svih uslova potrebnih za evropske
integracije, i time postala istinski faktor
koji bi omogućavao kontinuirani i održivi
društveno-ekonomski razvoj. Orijentacija je
9 Usvojena od strane Savjeta ministara BiH na
125. sjednici 27. jula 2006. godine.
14 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
prema zajedničkom radu na prioritetima i
aktivnostima definisanim u Strategiji, u cilju
osiguranja ispunjenja pomenutih ciljeva i
primjene principa na svim nivoima javne
uprave. Ujedno su se obavezali da će redovno
vršiti pregled rezultata reforme u odnosu na
planove i ciljeve Strategije, te da će Strategiju
dalje razvijati i prilagođavati u svjetlu
postignutih rezultata. Učesnici u procesu
pripreme Strategije za reformu javne uprave
su: Kancelarija koordinatora za reformu
javne uprave, koordinatori za reformu javne
uprave sa nivoa entiteta i Brčko Distrikta,
članovi radne grupe za oblast upravljanja
kadrovskim resursima, članovi radne grupe
za oblast javne finansije, članovi radne grupe
za oblast upravni postupak, članovi radne
grupe za oblast izrade zakonskih propisa,
članovi radne grupe za oblast informacione
tehnologije, članovi radne grupe za oblast
institucionalne komunikacije, tim projekta
tehničke pomoći EK – „Podrška Kancelariji
koordinatora za reformu javne uprave“ i
mnogi drugi spoljni saradnici.
Strategija reforme javne uprave (PAR) ima za
cilj reformisanje javne uprave u BiH, u cilju
postizanja značajnog unapređenja uprave
u BiH tokom naredne decenije. Reforma
predstavlja preduslov za integraciju BiH u
EU, koja upravne kapacitete, kao i sposobnost
usvajanja i provođenje u praksi osnovnih
propisa EU (acquis communautaire) smatra
glavnim uslovom za članstvo u EU. Ova
strategija je u skladu s ključnim strateškim
dokumentima i obavezama BiH, kao što
je Evropsko partnerstvo, Strategija za
evropske integracije BiH, te Srednjoročna
razvojna strategija. Strategija teži ka jačanju
opštih upravnih kapaciteta, putem reforme
osnovnih horizontalnih sistema i struktura
upravljanja. Strategijom se takođe daju
konkretna usmjerenja u smislu stvaranja
koherentnijih upravnih struktura u okviru i
između različitih nivoa uprave, te u smislu
upravljanja promjenom u pravcu ostvarenja
željenih ciljeva u svakom sektoru. U
okviru Strategije će se uglavnom raditi na
unaprijeđenju centralnih uprava na nivou
BiH, entiteta i Brčko Distrikta. Ipak, reforma
ovog obima sa sobom nosi temeljite promjene
u načinu na koji sve institucije rade, što
će naravno uticati na opštinske / gradske i
kantonalne uprave i širi javni sektor.
Akcioni planovi
Konkretna operacionalizacija Strategije
u akcione planove obavit će se u dvije
povezane faze. U prvom akcionom planu –
uključenom u aneksu na Strategiju – opisuju
se konkretne mjere, rokovi i nadležne
institucije. Na osnovu preporuka Sistemskog
pregleda institucija javne uprave, koji je
finansirala Evropska komisija, ovaj akcioni
plan ima za cilj razvijanje kapaciteta za
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
efikasno i koherentno donošenje politika
i koordinaciju u cilju ispunjavanja javnih
ciljeva; te izgradnju, jačanje / konsolidaciju
i usklađivanje opštih sistema javnih
finansija, ljudskih potencijala, upravnog
postupka, informacionih tehnologija, te
institucionalne komunikacije. Predviđeno
je da se aktivnosti ažuriraju i prilagode na
osnovu rezultata redovnog monitoringa i
evaluacije implementacije akcionog plana, a
uzimajući u obzir sve relevantne događaje.
Iako je razvoj opštih upravnih kapaciteta
neophodan, on nije dovoljan za uspješnije
funkcionisanje uprave. Drugi akcioni plan
je fokusiran na stvaranje uslova za razvoj
sektorskih kapaciteta u ključnim sektorima
politike i sadrži konkretne prijedloge za
povećanje koherentnosti, efikasnosti i
djelotvornosti uprave i njenih institucija.
Strateški plan razvoja lokalne
samouprave u BiH10
Ovaj dokument postavlja osnove za
uspješno unapređenje i razvoj jedinica
lokalne samouprave i predstavlja izvrsnu
platformu za objedinjavanje značajnog
broja parcijalnih inicijativa u strukturiranu
cjelinu, omogućavajući njihovu integraciju
i dajući im krajnji smisao kroz jasno
definirane ciljeve.
Zakon o slobodi pristupa informacijama
u Bosni i Hercegovini11
Prema ovom zakonu svako fizičko i pravno
lice ima pravo pristupa informacijama koje
su pod kontrolom javnog organa, a svaki
javni organ ima odgovarajuću obavezu da
objavi takve informacije.
Zakon o elektronskom potpisu BiH12
Ovim zakonom uređuju se osnovi formiranja
i upotrebe elektronskog potpisa i pružanja
usluga u vezi s elektronskim potpisom i
ovjeravanjem. Ova oblast je koliko-toliko
uređena, jer su usvojene odluke koje je
uređuju, i to u pogledu pružanja usluga,
ovjeravanja, te na taj način osigurani potrebni
pravni aspekti za implementaciju digitalnog
potpisa. Usklađenost zakona sa osnovnim
zahtjevima EU: Zakon o elektronskom
potpisu BiH u velikoj mjeri preuzima
dostignuća i režim e-potpisa, na način sličan
onome iz dokumenta EU, kao npr. pristup
tržištu, pravni učinci e-potpisa, odgovornost,
međunarodni aspekti i zaštita podataka.
Generalno gledajući, svi spomenuti zakoni su
10 Strateški plan razvoja lokalne samouprave u
BiH, GRAFID, Banja Luka, 2006.
11 Zakon o slobodi pristupa informacijama u
Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“,
br. 28/00, 45/06, 102/09, 62/11 i 100/13).
12 Zakon o elektronskom potpisu BiH („Službeni
glasnik BiH“, broj 91/06).
uglavnom usklađeni sa Direktivom 1999/93/
EC (eng. Electronic Signatures Directive)
Evropskog parlamenta i Savjeta, o pravnom
okviru EU o pitanju e-potpisa,13 i Direktivom
2000/31/EC (eng. Electronic Commerce
Directive)14 Evropskog parlamenta i Savjeta
iz 2000. godine, o pitanju pravnih aspekata
usluga informacionog društva, konkretno
e-poslovanja, na unutrašnjem tržištu
(„Direktiva o e-poslovanju“). Ovim imamo
pouzdane odgovore na pitanja vezana za:
integritet, autentičnost i nemogućnost
poricanja elektronskog oblika i potpisa.
Odluka o osnovama upotrebe
elektronskog potpisa i pružanja usluga
ovjeravanja BiH15
U skladu sa Zakonom o elektronskom potpisu
uređuju se osnovi upotrebe elektronskog
potpisa i pružanja usluga ovjeravanja,
što obuhvata: naknade za rad nadzornog
organa; finansijsku sposobnost ovjerioca;
tehničke bezbjednosne zahtjeve za sigurne
elektronske potpise; prijavu podataka koji
se trebaju potpisati; potpise za kvalifikovane
potvrde; potpise nadzornog organa; sisteme
nadzornog
organa;
zaštitu
tehničkih
komponenti za bezbjedne elektronske
potpise
kod
ovjerioca;
provjeravanje
tehničkih komponenti i postupaka; pružanje
usluga izrade potpisa i ovjeravanja za
kvalifikovane potvrde i sigurne elektronske
potpise; zahtjev za izdavanje kvalifikovane
potvrde; kvalifikovane potvrde; registar
potvrda i pružanje usluga opoziva za
kvalifikovane potvrde; pružanje usluga
sigurnog vremenskog pečata; bezbjednosni
koncept i interna pravila o pružanju
usluga za kvalifikovane potvrde i pružanje
usluga sigurnog vremenskog pečata;
dokumentaciju; ponovni elektronski potpis
(naknadni potpis); nadzor i akreditovanje.
13 Ova direktiva uspostavlja pravni okvir za
e-potpise i servise certifikacije na nivou
Evrope. Cilj je olakšati upotrebu e-potpisa i
pomoći da postanu pravno priznati u okviru
država članica.
14 Direktiva 2000/31/EC o određenim pravnim
aspektima servisa informacionog društva,
naročito e-poslovanja na unutrašnjem tržištu,
pospješuje pravnu sigurnost za preduzeća i
klijente i daje usaglašena pravila za uslove
transparentnosti i informacije pružaoca
online servisa, komercijalnu komunikaciju,
e-ugovore, te ograničenja odgovornosti
pružaoca posredničkih servisa.
15 Odluka o osnovama upotrebe elektronskog
potpisa i pružanja usluga ovjeravanja BiH
(„Službeni glasnik BiH“, broj 21/09).
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 15
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Zakon o elektronskom pravnom i
poslovnom prometu16
Ovim zakonom uređuje se pravni okvir
za
određene
aspekte
elektronskog
pravnog i poslovnog prometa, koji
obuhvata preduzimanje i pružanje usluga
informacionog društva, obaveze davaoca
usluga u vezi sa informisanjem, zaključivanje
ugovora i odgovornost davaoca usluga.
Zakon o elektronskom dokumentu17
Ovim zakonom utvrđuje se pravna valjanost
elektronskog dokumenta koji se koristi u
postupcima koji se vode pred organima
uprave Bosne i Hercegovine, drugim
institucijama BiH kojima je povjereno
obavljanje poslova uprave i institucijama
sa javnim ovlašćenjima, uređuje način
postupanja s elektronskim dokumentom
i druga pitanja u vezi sa tim. Ovaj zakon
primjenjuju nadležni organi i druga pravna
lica, samostalni preduzetnici i fizička lica
kada učestvuju u radnjama i postupcima
koji se vode pred nadležnim organima, uz
korišćenje opreme i programa za izradu,
prenos, pohranu i čuvanje informacionih
sadržaja u elektronskoj formi. Ovaj zakon
primjenjivaće se uspostavljanjem kancelarije
za nadzor i akreditaciju ovjerilaca, osnovane
Zakonom o elektronskom potpisu.
Odluka o usvajanju politike softvera u
institucijama Bosne i Hercegovine18
Ovom odlukom usvaja se Politika softvera
u institucijama Bosne i Hercegovine koja
se donosi da bi se ostvarili sljedeći ciljevi:
otvorenost, proširivost, neovisnost od
dobavljača, pojednostavljeno upravljanje
sistemima, međusaradnja, te jednostavna i
sigurna razmjena podataka.
Zakon o zaštiti podataka19
Cilj ovog zakona je da se na teritoriji Bosne
i Hercegovine svim licima, bez obzira na
njihovo državljanstvo ili prebivalište, osigura
zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a
naročito pravo na tajnost u pogledu obrade
ličnih podataka koji se na njih odnose. Ovim
zakonom osniva se Agencija za zaštitu ličnih
podataka u Bosni i Hercegovini, utvrđuju se:
njena nadležnost, organizacija i upravljanje,
kao i druga pitanja značajna za njen rad i
zakonito funkcionisanje.
16 Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom
prometu („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07).
17 Zakon o elektronskom dokumentu („Službeni
glasnik BiH“, broj 58/14).
18 Odluka o usvajanju politike softvera u
institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni
glasnik BiH“, broj 88/07).
19 Zakon o zaštiti podataka („Službeni glasnik
BiH“, br. 49/06 i 76/11).
16 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Iako su mnogi međunarodni projekti
realizovani u oblasti lokalne samouprave
značajno doprinijeli modernizaciji lokalne
samouprave, što uključuje i jačanje
upravljanja ljudskim resursima, jačanje
finansijskog
upravljanja
i
strateškog
planiranja, uvođenje participacije u procese
planiranja, povećanje transparentnosti,
poboljšanje procesa rada unutar opština
(između ostalog, i uvođenjem IKT-a), čini
se da generalno nedostaje strateška vizija
reforme
lokalne
samouprave.
Prema
Strategiji za razvoj lokalne uprave u Bosni
i Hercegovini, „neki ključni principi dobre
uprave (korisnička orijentacija, efektivnost
i efikasnost, kvalitet, e-uprava) nisu ni
promovisani normativnim aktima kojima
se reguliše lokalna samouprava u BiH.
Postoji zanemarivanje opštinskog nivoa
uprave u strateškim dokumentima za razvoj
informacionog društva i e-uprave u BiH, kao
i da aktuelna normativna rješenja za lokalnu
upravu i samoupravu ne uzimaju u obzir
intenzivan razvoj IKT i koncept e-uprave kao
ključni razvojni trend i priliku“.20
4. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU U
FEDERACIJI BiH
Osim propisa koji regulišu oblast javne
uprave, Federacija BiH nije usvojila strategije
niti je donijela svoje propise iz ove oblasti, pa
primjenjuje regulativu Bosne i Hercegovine.
5. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU U
REPUBLICI SRPSKOJ
Pored propisa koji regulišu oblast javne
uprave, Republika Srpska je učinila značajne
pomake u segmentu legislativnog djelovanja
značajnog za razvoj e-uprave i usvojila
sljedeće propise:
Strategija razvoja elektronske vlade
Republike Srpske21
Strategija predstavlja strateški pristup
inicijativi eGovernment i temelji se na
nekoliko osnovnih odrednica:
■■ izgradnja sigurne, brze i dostupne
mrežne infrastrukture kako za sve
građane i privredne subjekte, tako i,
kroz dodatne usluge za upotrebu u mreži
20 Draganić et al, Strategija razvoja lokalne
samouprave u BiH, Razvojna agencija EDA
Banja Luka, Banja Luka, 2006, dostupno na:
http://www.mdp.ba/text/
LSG_strategija_
finalno.pdf
21
http://www.aidrs.org/sr/legislativa-istandardizacija/strateski-dokumenti/
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
organa javne uprave, za vladu i njene
organe,
■■ izgradnja kvalitetne e-uprave koja
implementacijom tehnologija, usluga i
procesa mora omogućiti jednostavniji
i kvalitetniji život građanima, te kroz
iste i slične usluge bolje funkcionisanje
privrednim subjektima,
■■ izgradnja eGovernment projekata čijim se
ostvarivanjem uspostavljaju preduslovi
za privredni rast subjekata i vlade u
cjelini, što opet omogućava povećanje
zaposlenosti i bolji život za sve građane.
Strategija razvoja lokalne samouprave
Republike Srpske za period 2009-2015.
godine22
Strategija predviđa razvoj i jačanje e-uprave,
te prihvatanje koncepta „kancelarije bez
papira“, odnosno da se „jedinice lokalne
samouprave nametnu kao istinski korisnički
servis za svoje građane, ujedno povećavajući
brzinu pružanja usluga uz smanjenje
troškova“ (poglavlje 2.6). Što se tiče e-uprave
i e-učešća, strategija ima sljedeće ciljeve:
■■ u kontekstu strateškog cilja osiguravanja
dostupnosti i kvaliteta javnih usluga
za sve građane (strateški cilj 3),
uvođenje e-uprave u svim jedinicama
lokalne samouprave, sa jedinstvenim
informacionim sistemom lokalne uprave
u Republici Srpskoj (2014) kao operativni
cilj 32.1.2;23
■■ u kontekstu strateškog cilja jačanja
neposrednog
učešća
građana
u
poslovima
lokalne
samouprave
(strateški cilj 4), operativni cilj razvijanja
platforme e-učešća građana u procesima
odlučivanja (2011) 4.3.124, operativni cilj
osposobljavanja uprave i građana za
korištenje mehanizama e-učešća (2013)
http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/
Ministarstva/muls/Documents/strategija%20
razvoja%20lokalne%
20samouprave%20u%20republici%20
srpskoj%20za%20period%202009-2015.pdf
23 U okvirnom akcionom planu, u odnosu na ovaj
cilj, navodi se da je 1) „neophodno pripremiti
i usvojiti Zakon o e-upravi” (2010-2012); 2)
„modernizovati informaciono-komunikacionu
infrastrukturu i programsku podršku za
e-upravu u svim opštinama, sa pratećim
obukama” (2010–2014); 3) „pripremiti
programe i organizovati odgovarajuće obuke
uprave i građana za e-usluge” (2010–2014).
24 Strategija u okvirnom akcionom planu
predviđa da bi trebalo: 1) „analizirati stanje
i perspektive e-učešća građana” (2010),
za što bi trebali biti zaduženi Ministarstvo
uprave i lokalne samouprave i specijalizovane
agencije; odnosno 2) „kreirati i usvojiti
akcioni plan za jačanje e-učešća” (2011).
22
4.3.225, odnosno operativni cilj 4.3.3.
unapređenja kapaciteta i uticaja lokalnih
medija u razvoju lokalne demokratije
(2013).
Pohvalno je što Strategija razvoja lokalne
samouprave u Republici Srpskoj nastoji
uvesti e-upravu na ujednačen način na
lokalnom nivou i ojačati e-učešće.26
Zakon o slobodi pristupa informacijama27
Ovaj zakon ima za cilj: da se ustanovi da
informacije pod kontrolom javnog organa
predstavljaju javno dobro od vrijednosti i da
javni pristup ovim informacijama promoviše
veću transparentnost i odgovornost tih
javnih organa, te da su ove informacije
neophodne za demokratski proces; da se
ustanovi da svako lice ima pravo pristupa
ovim informacijama u najvećoj mogućoj
mjeri u skladu sa javnim interesom, te da
javni organi imaju odgovarajuću obavezu
da objave informacije; i da omogući svakom
fizičkom licu da zatraži izmjenu, i daje
komentar na svoje lične informacije pod
kontrolom javnog organa.
Zakon o elektronskom potpisu Republike
Srpske28
Ovaj zakon uređuje pravo fizičkih i pravnih
lica na upotrebu elektronskog potpisa u
upravnim, sudskim i drugim postupcima,
poslovnim i drugim radnjama, te prava,
obaveze i odgovornosti fizičkih i pravnih
lica u vezi sa davanjem usluga sertifikacije
elektronskog potpisa u Republici Srpskoj.
Elektronski potpis otvara mogućnost
prelaska sa tradicionalne papirne na
elektronsku administraciju, a omogućava
i razvoj naprednih elektronskih servisa.
Kao
najznačajnija
polja
primjene
elektronskog potpisa navode se: elektronsko
poslovanje
(e-Business),
elektronska
trgovina
(e-Commerce),
elektronsko
bankarstvo (e-Banking), elektronska uprava
(e-Government),
elektronsko
zdravstvo
(e-Healthcare) i elektronsko obrazovanje
(e-Learning).
25 Strategija u okvirnom akcionom planu
predviđa da bi trebalo „pripremiti i realizovati
programe osposobljavanja građana i uprave
za e-učešće” (2012-2013), za što bi trebali
biti zaduženi Ministarstvo uprave i lokalne
samouprave, Savez opština i gradova,
odnosno nevladine organizacije.
26 F. Ćurčić, V. Silajdžić, M. Jusić, S. Hodžić,
Razvoj lokalne e-uprave u Bosni i Hercegovini,
Mediacentar, Sarajevo, 2011.
27 Zakon o slobodi pristupa informacijama
(„Službeni glasnik RS“, broj 20/01).
28 Zakon o elektronskom potpisu Republike
Srpske („Službeni glasnik RS”, broj 59/08).
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 17
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Zakon o elektronskom poslovanju29
Ovim zakonom se reguliše upotreba
podataka, dokumenata i poruka u
elektronskom obliku. Elektronsko poslovanje
u osnovi znači automatizaciju poslovnih
procesa primjenom IKT, tj. obavljanje
svih aktivnosti koje preduzimaju pravna i
fizička lica radi razmjene dobara i usluga,
koristeći pri tom računare i savremene
komunikacione tehnologije.
Zakon o elektronskom dokumentu30
Ovim zakonom se uređuje način upotrebe
elektronskog dokumenta u pravnom
prometu, upravnim, sudskim i drugim
postupcima, kao i prava, obaveze i
odgovornost pravnih i fizičkih lica, kao i
drugih nadležnih organa i organizacija koji
vrše javna ovlašćenja u vezi s elektronskim
dokumentom. Upotrebom elektronskog
dokumenta koji se pravno izjednačava i ima
istu pravnu valjanost kao i klasični dokument
na papiru, želi se omogućiti brz i nesmetan
tehnološki razvoj elektronskog poslovanja
kao i napredak u međunarodnom položaju
i djelovanju.
Zakon o informacionoj bezbjednosti
Ovim zakonom se definiše informaciona
bezbjednost
koja
se
obezbjeđuje
primjenom mjera i standarda informacione
bezbjednosti, kao i osnovni postulati
informacione bezbjednosti, odnosno zaštita
i pravovaljanost podataka u elektronskom
obliku. Detaljnije se utvrđuju mjere i
standardi
informacione
bezbjednosti,
zaštita podataka u Vladi Republike
Srpske kao i nadležna tijela za donošenje,
provođenje i nadzor mjera i standarda
informacione
bezbjednosti.
Donošenje
ovog zakona je nastavak aktivnosti na
stvaranju uslova za korišćenje i održavanje
informacija u sigurnom okruženju. U toku
je donošenje mjera i standarda informacione
bezbjednosti, kao i formiranje posebnog
odjeljenja za informacionu bezbjednost –
CERT u okviru Agencije za informaciono
društvo Republike Srpske, tj. odjeljenja koje
će se baviti koordinacijom prevencije i zaštite
od računarskih bezbjednosnih incidenata
na internetu i drugih rizika bezbjednosti
informacionih sistema.
31
29 Zakon o elektronskom poslovanju Republike
Srpske („Službeni glasnik RS”, broj 59/09).
30 Zakon o elektronskom dokumentu Republike
Srpske („Službeni glasnik RS”, broj 110/08).
31 Zakon o informacionoj bezbjednosti
(„Službeni glasnik RS“, broj 70/11).
18 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Uredba o mjerama informacione
bezbjednosti32
Uredbom se utvrđuju mjere informacione
bezbjednosti kojima se obezbjeđuje osnovna
zaštita podataka na fizičkom, tehničkom
i organizacionom nivou. Agencija za
informaciono društvo Republike Srpske
predložila je i Pravilnik o informacionoj
bezbjednosti koji donosi ministar nauke i
kulture Republike Srpske, a pravilnikom se
utvrđuju minimalni standardi informacione
bezbjednosti kojima se obezbjeđuje osnovna
zaštita podataka na fizičkom, tehničkom
i organizacionom nivou koji se odnose na
republičke organe uprave, organe jedinica
lokalne samouprave, pravna lica koja vrše
javna ovlašćenja i druga pravna i fizička
lica koja ostvaruju pristup ili postupaju sa
podacima u elektronskom obliku republičkih
organa, organa jedinica lokalne samouprave
i pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja.
6. PRAVNI OKVIR ZA E-UPRAVU U
BRČKO DISTRIKTU BiH
Pored propisa koji regulišu oblast javne
uprave, Brčko Distrikt BiH ima Zakon o
elektronskoj ispravi i Zakon o elektronskom
potpisu koji se primjenjuju od 1. 1. 2014.
godine, a značajni su za razvoj e-uprave.
Zakon o elektronskoj ispravi33
Ovim zakonom uređuje se pravo organa
vlasti Brčko Distrikta BiH, pravnih lica,
samostalnih
preduzetnika
i
fizičkih
lica na upotrebu elektronske isprave u
poslovnim radnjama i djelatnostima, te u
postupcima koji se vode pred nadležnim
organima u kojima se elektronska oprema
i programi mogu primjenjivati u izradi,
prenosu, prijemu i čuvanju informacija
u elektronskom obliku, pravna valjanost
elektronske isprave, te upotreba i promet
elektronske isprave.
Zakon o elektronskom potpisu34
Ovim zakonom uređuje se upotreba
elektronskog potpisa u pravnom prometu,
upravnim, sudskim i drugim postupcima,
kao i prava, obaveze i odgovornosti pravnih
lica, samostalnih preduzetnika i fizičkih
lica u vezi s elektronskim sertifikatima na
teritoriji Brčko Distrikta BiH, ako posebnim
zakonom nije drugačije propisano.
32 Uredba o mjerama informacione bezbjednosti
(„Službeni glasnik RS“, broj 91/12).
33 Zakon o elektronskoj ispravi („Službeni
glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10,
14/11, 56/11 i 01/13).
34 Zakon o elektronskom potpisu („Službeni
glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10,
14/11, 56/11 i 01/13).
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ZAKLJUČAK
Odgovarajuća pravna regulativa koja uređuje
odnose subjekata prava (građana i pravnih
lica) i države (državnih tijela i državnih
službenika) kada koriste IKT preduslov je
za legitimitet uvođenja e-uprave na svakom
nivou vlasti. Zakoni i podzakonski akti vezani
za korištenje servisa e-uprave i adekvatni
mehanizmi
njihove
implementacije
garantuju zaštitu prava i legitimnih interesa
subjekata prava, te potencijalno razvijaju
povjerenje prima facie i motivaciju građana
i poslovnih subjekata za korišćenjem
mogućnosti e-uprave. Možemo zaključiti da
uspjeh realizacije e-uprave značajno zavisi
od razvijenosti zakonske regulacije odnosa
koji proizlaze iz e-uprave.35
Dosadašnja legislativa predstavlja samo
parcijalno rješavanje problema, te su
potrebni daljnji koraci kako bi se omogućila
njihova implementacija na različitim
administrativnim nivoima, u skladu sa
nadležnostima tih nivoa, čime bi se ostvarili
svi preduslovi za razvoj e-uprave. Međutim,
reforma javne uprave ne podrazumijeva
samo usvajanje brojnih zakona i drugih
propisa i javnih politika, već i njihovo
sprovođenje, na šta reformske aktivnosti
trebaju prvenstveno i biti usmjerene,
uz
daljnu
harmonizaciju
postojećeg
zakonodavstva sa propisima Evropske unije.
LITERATURA
P. Corien, „E-government: A Comparative
Study of the Multiple Dimensions of Required
Regulatory Change”, Electronic Journal of
Comparative Law, god. 11.3. (decembar 2007),
dostupno na: http://www.ejcl.org
F. Ćurčić, V. Silajdžić, M. Jusić, S. Hodžić,
Razvoj lokalne e-uprave u Bosni i Hercegovini,
Mediacentar, Sarajevo, 2011.
Draganić et al, Strategija razvoja lokalne
samouprave u BiH, Razvojna agencija EDA Banja
Luka, Banja Luka, 2006, dostupno na: http://
www.mdp.ba/text/ LSG_strategija_finalno.pdf
SIGMA radovi, br. 23, Preparing Public
Administrations for the European Administrative
Space, OECD, Pariz, 1998.
M. Tepšić, Elektronska uprava, Udruženje
informatičara RS, Banja Luka, 2009.
Inicijativa za jugoistočni Evropu (eng. Electronic
South Eastern Europe - eSEE).
Odluka o ratifikaciji „eSEE“ Agende Plus za
razvoj informacionog društva u jugoistočnoj
Evropi - SEE 2007-2012. („Službeni glasnik BiH“,
broj 6/08).
Politika razvoja ID u BiH 2004-2010, UNDPBiH,
Sarajevo, 2004.
Strategija razvoja ID u BiH 2004-2010, Finalna
verzija, UNDPBiH, Sarajevo, 2004.
Akcioni plan razvoja ID u BiH 2004-2010, Finalna
verzija 5.0, UNDPBiH, Sarajevo, 2004.
Strategija reforme javne uprave Bosne i
Hercegovine sa akcionim planovima, Kancelarija
za reformu javne uprave, Sarajevo, 2006.
Strateški plan razvoja lokalne samouprave u BiH,
GRAFID, Banja Luka, 2006.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni
i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 28/00,
45/06, 102/09, 62/11 i 100/13).
Zakon o elektronskom potpisu BiH („Službeni
glasnik BiH“, broj 91/06).
Odluka o osnovama upotrebe elektronskog
potpisa i pružanja usluga ovjeravanja BiH
(„Službeni glasnik BiH“, broj 21/09).
Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom
prometu („Službeni glasnik BiH“, broj 88/07).
Zakon o elektronskom dokumentu („Službeni
glasnik BiH“, broj 58/14).
Odluka o usvajanju politike softvera u
institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni
glasnik BiH“, broj 88/07).
Zakon o zaštiti podataka („Službeni glasnik BiH“,
br. 49/06 i 76/11).
Strategija razvoja elektronske Vlade Republike
Srpske
+Strategija razvoja lokalne samouprave Republike
Srpske za period 2009-2015. godine
Zakon o slobodi pristupa informacijama
(„Službeni glasnik RS“, broj 20/01).
Zakon o elektronskom potpisu Republike Srpske
(„Službeni glasnik RS“, broj 59/08).
Zakon o elektronskom poslovanju Republike
Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 59/09).
Zakon o elektronskom dokumentu Republike
Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 110/08).
Zakon o informacionoj bezbjednosti („Službeni
glasnik Republike Srpske“, broj 70/11).
Uredba o mjerama informacione bezbjednosti
(„Službeni glasnik RS“, broj 91/12).
Zakonom o elektronskoj ispravi („Službeni
glasnik Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10, 14/11,
56/11 i 01/13).
Zakon o elektronskom potpisu („Službeni glasnik
Brčko Distrikta“, br. 39/10, 61/10, 14/11, 56/11 i
01/13).
35 P. Corien, „E-government: A Comparative
Study of the Multiple Dimensions of Required
Regulatory Change”, Electronic Journal of
Comparative Law, god. 11.3. (decembar
2007), dostupno na: http://www.ejcl.org
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 19
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
DRŽAVNA POMOĆ U PRAVU BOSNE
I HERCEGOVINE I EVROPSKI
INTEGRACIONI PROCESI
mr. Emina Hasanagić
viša asistentica
Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru
e-mail: [email protected]
Sažetak
Autorica u radu analizira probleme državnog
intervencionizma u Bosni i Hercegovini, sa posebnim
osvrtom na državnu pomoć, u kontekstu zahtjeva koje
BiH treba ispuniti u cilju sticanja članstva u Evropskoj
uniji. Države članice EU moraju svoje ekonomske
politike voditi u skladu sa principom otvorene tržišne
ekonomije i slobodne konkurencije, što znači da se i
državna intervencija na tržištu podvrgava kontrolnim
mehanizmima. Autorica ističe probleme koji se
tiču usvajanja relevantnih propisa i uspostavljanja
institucija u području državne pomoći, kao i
posljedice koje se ogledaju u usporavanju napretka
BiH prema evropskim integracionim procesima.
BiH je kasnila sa usvajanjem odgovarajućih propisa
i osnivanjem institucije za nadzor državne pomoći,
te je prekršila odredbe Privremenog sporazuma o
trgovini i trgovinskim pitanjima, što će biti posebno
razmatrano u radu. Autorica ističe značaj koji
ima pravno regulisanje državne pomoći u jačanju
ekonomskih funkcija države, što indirektno utiče na
socijalnu situaciju u BiH.
Ključne riječi: državni intervencionizam, državna
pomoć, Evropska unija, evropski integracioni procesi,
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i
Hercegovina.
1. Uvod
Bosna i Hercegovina je iskazala svoju opredijeljenost za evropske
integracije, pa su posljednjih godina svi napori usmjereni prema
postizanju tog cilja. Jedno od ključnih područja koje treba biti
usklađeno sa pravnom stečevinom Evropske unije odnosi se na
državnu pomoć, kao oblik državnog intervencionizma. BiH treba
osigurati jedinstveni prikaz oblika, iznosa i ciljeva državne pomoći
koja se odobrava na različitim nivoima vlasti, radi utvrđivanja
prioriteta, kao i ukupnog djelovanja državne pomoći. Naročito treba
voditi računa da konkurencija između BiH i EU ne bude narušena.
Dodijeljena državna pomoć ne smije negativno utjecati na trgovinu
s Evropskom unijom. Kontrola državne pomoći u Evropskoj uniji
prenosi se u druge države sa svakim novim povezivanjem sa
nekim regionom, na temelju ugovora koji trebaju pripremiti države
buduće članice za režim u primjeni u EU. Za primjer se mogu uzeti
20 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju koje EU zaključuje sa
zemljama zapadnog Balkana u cilju njihove pripreme za preuzimanje
acquisa i stjecanje punopravnog članstva. Analiza u oblasti državne
pomoći ukazuje na to da najrazvijenije zemlje najviše izdvajaju
za državnu pomoć, odnosno one se najčešće odlučuju za državnu
intervenciju, iako su to zemlje sa jakom tržišnom ekonomijom.
Dakle, i u razvijenim državama koje su se opredijelile za tržišnu
ekonomiju prisutne su mjere intervencije države. Državna pomoć u
pravu EU podrazumijeva različite vrste pomoći, koje se dodjeljuju
u različitim situacijama, u zavisnosti od ciljeva koji se žele postići,
tako da se pomoć može ostvariti primjenom jednog od više oblika,
odnosno instrumenata pomoći. Drugim riječima, način na koji se
primateljima može pomoći izražava se kroz mogućnost da se pomoć
dodijeli u formi granta ili kao porezno oslobađanje, dioničko učešće,
preferencijalni krediti, porezne olakšice ili garancije.
Cilj ovog rada jeste utvrđivanje pitanja koja značajno utječu na
ekonomsku, a time posredno i na socijalnu situaciju u BiH, analizom
državnog intervencionizma u BiH i evropskih integracionih procesa.
U ovom radu pristupa se analizi državnog intervencionizma u BiH
u kontekstu evropskih integracionih procesa, uz poseban osvrt na
državnu pomoć sa ciljem utvrđivanja stepena ostvarenja preuzetih
obaveza, te rezultata koje je BiH ostvarila u proteklom periodu na
putu stjecanja članstva u EU.
2. Bosna i Hercegovina i evropski integracioni procesi
Odnosi između EU i BiH su se razvijali već od 1996. kada je započelo
korištenje pomoći koju EU nudi kroz programe PHARE i OBNOVA,
a 1998. usvojena je Deklaracija EU o specijalnim odnosima između
EU i BiH i formirana je konsultantska radna grupa EU/BiH. Mapa
puta EU iz 2000. za BiH daje precizna uputstva koja treba slijediti
radi uspješnog integrisanja. Evropsko vijeće iste je godine istaklo da
je BiH potencijalni kandidat za članstvo, što je poslije potvrđeno i na
brojnim samitima. „Odnos BiH i EU bio je kratak ali intenzivan. Od
prvobitnog ograničenja, taj se odnos ubrzano intenzivirao do tačke
na kojoj su kontakti postali rutinski – kako na političkom, tako i na
radnom nivou.“1 „U svakom slučaju pred ‘zapadnim Balkanom’ se
nazirao relativno dug period prilagođavanja i samoizgradnje, prije
nego dođe do formalnog prijema u Evropsku uniju.“2 Kriteriji koji
trebaju biti ispunjeni za prijem u EU, poznati kao Kopenhagenski
kriteriji iz 1993, grupiraju se na sljedeći način:
■■ politički: stabilne institucije, kao garant demokratije, vladavine
prava i ljudskih prava i sloboda, te zaštita manjina,
■■ ekonomski: funkcionalna tržišna ekonomija, koja će time postati
i evropski konkurentna,
■■ pravni: sposobnost za preuzimanje i primjenu komunitarnog
acquisa.
Uz ove kriterije, od 1995. uveden je i tzv. Madridski kriterij, kao rezultat
sjednice Evropskog vijeća održane u decembru 1995. u Madridu.
Ovaj kriterij odnosi se na obavezu da se nacionalne administrativne
strukture osposobe za prihvaćanje i primjenu acquisa. Evropsko
vijeće je 2003. u Solunu iskazalo spremnost za uvođenje evropskog
partnerstva kao instrumenta realizacije evropske perspektive za
zemlje zapadnog Balkana. Uredbom (EZ) broj 533/2004 određuje
se nadležnost Vijeća za uspostavljanje uvjeta u okviru partnerstava.
Iz Uredbe proizlazi da će se provedba partnerstava osigurati
1 Komisija Evropskih zajednica, Izvještaj Komisije Vijeću o spremnosti Bosne
i Hercegovine za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju
s Evropskom unijom, 2003, str. 5. Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/
aktuelnosti/vijesti/?id=1233
2 N. Misita, Osnovi prava Evropske unije, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
2007, str. 137.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 21
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
putem godišnjih izvještaja o napretku svake pojedine države, kao
sredstva monitoringa u ispunjenju obaveza država učesnica procesa
stabilizacije i pridruživanja. Vijeće EU je usvojilo drugo evropsko
partnerstvo sa BiH 2006. BiH je potpisivanjem Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 16. 6. 2008. preuzela brojne obaveze,
koje mora ispuniti u određenim rokovima kako bi uspješno nastavila
svoj put ka evropskim integracijama, a do stupanja na snagu SSP-a
donesen je Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima
(u daljem tekstu: Privremeni sporazum). Jedna od obaveza tiče se i
reguliranja državne pomoći. To je oblast od ogromnog značaja za EU
i čini sastavni dio pravila konkurencije. Obaveze u vezi sa državnom
pomoći sadržane su i u CEFTA-i i slično su definirane, također
odredbe o državnoj pomoći sadrži i Sporazum o uspostavi energetske
zajednice, ali one proizlaze i iz procesa pridruživanja BiH Svjetskoj
trgovinskoj organizaciji. Iako je BiH bila obavezna usvojiti Zakon o
državnoj pomoći, te uspostaviti nezavisnu instituciju, nije uspjela
ispoštovati zadani rok, zbog čega je postala jedina država regiona koja
je prekršila odredbe Privremenog sporazuma. Ostale države u regiji
su usvojile potrebne zakone o državnoj pomoći i osnovale nadležne
institucije mnogo prije nego što je to učinila BiH.3
„O važnosti donošenja ovog zakona govori činjenica da je Evropska
komisija već 2006. otpočela projekt Podrška za konkurenciju i državne
pomoći u BiH, koji je financirala sa 1,5 miliona eura u trajanju od
dvije i po godine. Projekt je rezultirao pripremom svih neophodnih
zakonskih i analitičkih dokumenata, pozitivno ocijenjenih, no
nikada nisu poslani Vijeću ministara jer se predstavnici radne grupe
iz institucija (posebno RS) nisu uspjeli usuglasiti oko institucije
nadležne za kontrolu.“4
Postojala je nesaglasnost u pogledu nadležnosti, odnosno da li bi trebalo
uspostaviti instituciju na nivou države ili entiteta. Jedini ispravan
odgovor bio bi uspostava nadležnog tijela za pitanja državne pomoći
na državnom nivou. Interpretacija člana 71. stava 4. SSP-a implicira
takav stav, a takvo stanovište zauzeli su i predstavnici Evropske
komisije te Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Smisao odredbi o državnoj pomoći jeste u identifikaciji oblasti kojima
su potrebna sredstva, kako bi u krajnjoj instanci došlo do poboljšanja
razvoja ekonomije i povećanja zaposlenosti. Ne želi se uvesti zabrana
primjene ovih mjera, već samo obezbijediti da se odobrena sredstva
usmjeravaju tamo gdje su nužna, u cilju ostvarivanja uravnoteženog
ekonomskog razvoja svih područja unutar EU. Ovo predstavlja i
značajan instrument u procjenjivanju nivoa razvijenosti pojedinih
područja, tako da se onim nerazvijenijima odobri više državne
pomoći.
2.1. Proces stabilizacije i pridruživanja
Tokom 1990-ih godina započeo je proces zaključivanja evropskih
sporazuma sa zemljama koje su se kandidirale za članstvo u EU,
uključujući Rumuniju i Bugarsku, kao i većinu zemalja sa statusom
kandidata. Ovi sporazumi sadržavali su pravila o državnoj pomoći,
kako bi se države mogle pripremiti na sistem državne pomoći koji
se primjenjuje u EU nakon što postanu članice. Cilj je da države
ovladaju sistemom izvještavanja o dodijeljenoj pomoći i kontrolom
postojeće i nove pomoći. Sporazumi su stvarali obavezu da se usvoji
regulativa na nivou država i da se uspostavi institucija kojoj će biti
povjeren zadatak kontrole državne pomoći. Nakon što svaka država
3 Godine usvajanja Zakona o državnoj pomoći u zemljama regije: Albanija 2005,
Hrvatska 2003, BJRM 2003, Crna Gora 2007. i Srbija 2009. Vanjskopolitička
inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija BiH: Uporedni
izvještaj za 2009. godinu (Zapadni Balkan - Bosna i Hercegovina), Sarajevo,
2010, str. 45.
4 Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija BiH
2010: Godišnji izvještaj, Sarajevo, 2011, str. 38.
22 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
postane članica EU, Evropska komisija postaje jedini nadležan organ
u ovoj oblasti koji će zamijeniti domaću instituciju. Nakon ove prakse
započeo je i Proces stabilizacije i pridruživanja, koji je obuhvatio
zemlje zapadnog Balkana, te su pravila o državnoj pomoći postala
sastavni dio SSP-a. „Proces stabilizacije i pridruživanja zahtijeva od
potencijalnih kandidata i država kandidata da primijene EU pravila,
prakse i pristupe znatno prije formalnog članstva u EU.“5 Procesom
stabilizacije i pridruživanja (Samit EU u Kölnu, 1999.) za BiH i
ostale zemlje zapadnog Balkana stvoreni su uvjeti za punopravno
članstvo u Evropskoj uniji. „Punopravno članstvo u EU i članstvo
u euroatlantskim integracijama predstavlja jedan od najvažnijih
ciljeva vanjske politike BiH.“6 Potpisivanjem SSP-a BiH je ušla u prvu
fazu procesa stabilizacije i pridruživanja i time preuzela obavezu
usklađivanja svoje legislative sa legislativom EU, odnosno sa pravnom
stečevinom EU (Acquis communautaire),7 sve sa ciljem da što prije
stekne status države kandidata i uđe u pregovore za punopravno
članstvo u EU.8 Ova obaveza nastaje od dana potpisivanja SSP-a i
tokom prijelaznog perioda, koji traje šest godina, proširuje svoje
djelovanje na sve oblasti koje čine ukupnost pravne stečevine EU.
Sporazum se sastoji od 10 glava.9 Za ovu analizu od značaja je glava VI,
kojom se regulira usklađivanje zakona, sprovođenje zakona i pravila
konkurencije. Razvoj sistema državne pomoći u BiH obavezni je dio
procesa integracije u EU koji se trenutno provodi u BiH i također
predstavlja jasnu obavezu iz SSP-a.
U SSP-u se navodi da će Bosna i Hercegovina osnovati samostalni
državni organ kojem će povjeriti ovlaštenja neophodna za punu
primjenu člana 71. stava 1 (c) u roku od dvije godine od dana stupanja
na snagu ovog sporazuma. Taj organ će inter alia biti ovlašten da
odobrava programe državne pomoći i pojedinačna sredstva pomoći
u skladu sa stavom 2. ovog člana, kao i da određuje povrat državne
pomoći koja je nezakonito dodijeljena. Ovdje je još jednom jasno
naznačena obaveza države da uspostavi organ, odnosno instituciju
nadležnu za primjenu pravila o državnoj pomoći, što je trebalo učiniti
najkasnije do 1. jula 2010. Već je prethodno rečeno da je usvajanje
Zakona uslijedilo dugo po isteku tog roka. Tako je Vijeće za državnu
pomoć BiH uspostavljeno krajem 2012. godine. Vijeće bi trebalo
osigurati efektivnu primjenu Zakona o sistemu državne pomoći u
BiH na teritoriji cijele države.
Evropska komisija redovno priprema godišnji izvještaj o napretku
5 D. Vuletić, Državna pomoć: izazovi transpozicije političkog i pravnog okvira
EU u BiH, Sveske za javno pravo, Sarajevo, 3/2011, str. 74.
6 Direkcija za evropske integracije BiH, Osnovni prikaz Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju, Sarajevo, 2008, str. 6.
7 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je 16. 6. 2008. u Luxembourgu.
Sporazum je prethodno parafiran 4. 12. 2007. u Sarajevu, a pregovori o
Sporazumu vođeni su od novembra 2005. do decembra 2006. Sporazum će
stupiti na snagu nakon potvrđivanja, odnosno ratificiranja u Parlamentarnoj
skupštini BiH, Evropskom parlamentu i u državama članicama EU.
8 „U vrijeme kada je BiH potpisala SSP, Albanija se još uvijek borila sa
ispunjavanjem uvjeta za ratifikaciju svog SSP-a, pregovori Srbije o
pridruživanju EU privremeno su bili obustavljeni, Crna Gora je prolazila
kroz pripremnu fazu stupanja na snagu SSP-a, Makedonija se tek spremala
za početak pregovora, dok je Hrvatska bila daleko ispred, usred pregovora za
punopravno članstvo u EU.“ Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring
procesa evropskih integracija Bosne i Hercegovine, Uporedni izvještaj za
2010. godinu, Sarajevo, 2011, str. 9.
9 Sporazum čini 10 glava pod sljedećim nazivima: Opća načela, Politički dijalog,
Regionalna saradnja, Slobodno kretanje roba, Kretanje radnika, poslovnih
planova, pružanja usluga i kapitala, Usklađivanje zakona, sprovođenje zakona
i pravila konkurencije, Pravosuđe i unutrašnji poslovi, Oblici saradnje,
Finansijska saradnja, Institucionalne, opće i završne odredbe.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 23
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BiH, kao i drugih zemalja zapadnog Balkana u Procesu stabilizacije
i pridruživanja i to čini u kontinuitetu od 2002. godine.10 BiH ima
status potencijalnog kandidata za članstvo u EU.
U Izvještaju o napretku11 iz 2012. godine konstatuje se da je učinjen
određeni napredak u pogledu državne pomoći, jer je usvojen Zakon
o državnoj pomoći, ali se naglašava potreba usvajanja provedbenog
zakonodavstva. Navodi se kako nije osigurana transparentnost
cjelokupne državne pomoći dodijeljene u BiH, te da BiH nije ispunila
svoju obavezu iz Privremenog sporazuma da uspostavi sveobuhvatni
popis programa pomoći koji su pokrenuti prije osnivanja tijela
za državnu pomoć i uskladi te programe pomoći sa pravilima
konkurencije EU do 1. jula 2012. Istaknuto je da, u cilju usklađivanja
sa Privremenim sporazumom, zemlja mora u potpunosti provesti
državni zakon o pomoći i postaviti institucionalni okvir potreban
za djelotvornu kontrolu svih državnih pomoći dodijeljenih u BiH.
I u ovom izvještaju, kao i za prethodnu godinu, zaključeno je da,
sveukupno gledano, pripreme u ovoj oblasti su još uvijek u ranoj fazi.
Specijalni predstavnik EU i šef delegacije EU u BiH Peter Sorensen,
u svojim izjavama iz 2011. godine, iznio je stajalište da postoji nada
da će BiH u 2012. godini započeti proces u kojem će EU imati jednog
partnera u BiH, koji će osigurati da BiH kao jedna država uđe u EU
kao jedan član, jer ne postoji aplikacija za članstvo koja se izdaje
nekom entitetu, distriktu ili kantonu, već je to poziv za zemlju – i to
se tako treba raditi. Međutim, ni u 2012. godini nisu ispunjeni uslovi
za stupanje na snagu SSP-a, unatoč tome što je ratificiran od strane
svih država članica EU, kao ni u 2013. i 2014. godini. Svi događaji od
2008. obeshrabruju ako se uzme u obzir da su nakon potpisivanja
SSP-a 2008. očekivanja u pogledu stjecanja kandidatskog statusa već
krajem 2009. bila velika (sad već možemo reći nerealna).
U Izvještaju o napretku12 iz 2013. godine konstatovano je da je
sveukupno u oblasti konkurencije ostvaren određeni napredak.
Ipak, u skladu sa Privremenim sporazumom, BiH mora u potpunosti
provesti propise o državnoj pomoći i izgraditi institucionalni okvir
za djelotvornu kontrolu cjelokupne državne pomoći koja se u državi
dodjeljuje, te se navodi da su pripreme u ovoj oblasti i dalje u početnoj
fazi. U međuvremenu je uspostavljeno Vijeće za državnu pomoć
i održana njegova prva sjednica, osigurano je finansiranje ovog
organa na državnom nivou i iz entiteta. Usvojeni su Poslovnik o radu
i Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Sekretarijata koji još uvijek ne
radi u punom kapacitetu. Usvojen je podzakonski akt o postupcima i
obrascima za podnošenje obavještenja o državnoj pomoći i praćenje
državne pomoći. U postupku usvajanja je podzakonski akt kojim se
10 Ovaj izvještaj o napretku uglavnom slijedi strukturu izvještaja kao i prethodnih
godina. Izvještaj ukratko opisuje odnose između BiH i Unije, analizira
situaciju u BiH u pogledu političkih kriterija za članstvo, analizira situaciju
u BiH na osnovu ekonomskih kriterija za članstvo, daje pregled sposobnosti
BiH da provodi evropske standarde, odnosno da postepeno usklađuje svoje
zakonodavstvo i politike s acquisem, u skladu sa Privremenim sporazumom
/ Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i prioritetima Evropskog
partnerstva. Evropska komisija, Radni dokument osoblja Komisije: Izvještaj
o napretku Bosne i Hercegovine u 2011. godini, prilog uz Saopćenje Komisije
Evropskom parlamentu i Vijeću, Strategija proširenja i ključni izazovi 20112012, 2011, str. 3, dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=8562.
11 Evropska komisija, Radni dokument osoblja Komisije: Izvještaj o napretku
Bosne i Hercegovine u 2012. godini, prilog uz Saopćenje Komisije Evropskom
parlamentu i Vijeću, Strategija proširenja i ključni izazovi 2012-2013, 2012, str.
38, dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dei/media_servis/vijesti/?id=10835.
12 Evropska komisija, Radni dokument osoblja Komisije: Izvještaj o napretku
Bosne i Hercegovine u 2012. godini, prilog uz Saopćenje Komisije Evropskom
parlamentu i Vijeću, Strategija proširenja i ključni izazovi 2013-2014, 2013,
str. 36, dostupno na: http://komorabih.ba/wp-content/uploads/2013/11/
izvjestaj_napredak.pdf
24 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
utvrđuju kriteriji za dodjelu državne pomoći, koja nije u potpunosti
u skladu s acquisem. Završen je popis programa državne pomoći
koji su odobreni prije osnivanja Vijeća za državnu pomoć. Programi
pomoći još nisu u potpunosti usklađeni sa pravilima konkurencije
EU. U ovom dijelu Izvještaj završava zaključkom da još uvijek nije
osigurana transparentnost cjelokupne državne pomoći koja se
dodjeljuje u državi.
3. Okvir i ciljevi državnog intervencionizma u BiH
Kad govorimo o državnom intervencionizmu u BiH, potreban je
poseban pristup analizi jer aktuelnu situaciju u BiH karakterizira
neizgrađeno tržište. Kašnjenje u usvajanju zakona o državnoj pomoći
i osnivanju nadležne institucije za državnu pomoć i cjelokupna
institucionalna neizgrađenost razlozi su za marginaliziranje
državnog intervencionizma.
„Ako, generalizirajući, prihvatimo normativnu funkciju kao
sveprisutnu i obligatornu, ne ulazeći, pri tome, u brojnost i kvalitet
relevantnih, posebno sistemskih propisa, o ekonomskoj funkciji
države, u slučaju BiH, teško da se može uopće govoriti.“13
Adekvatna regulacija ove materije, u skladu sa kriterijima zadatim
u zemljama EU, za BiH znači normativno-institucionalne reforme,
radi usklađivanja sa zahtjevima koji su već utvrđeni kroz zaključene
sporazume. „Vrijeme u kojem živimo može se odrediti kao proces
izgradnje drugačijeg sistema, političkog, ekonomskog, socijalnog,
društvenog općenito. Osnovna determinanta tog procesa je
transformacija vlasništva, sa projiciranim privatnim vlasništvom
kao dominantnim.“14
Intervencionističke mjere države u EU izražene su kroz regulaciju
instituta državne pomoći. Koliko je ovaj vid uključivanja države
u ekonomiju od neprikosnovenog značaja za funkcioniranje EU
pokazuje i činjenica da su odredbe o njenoj regulaciji sadržane i u
samom Ugovoru o EZ, dakle ab initio, od početka evropskih integracija.
Ugovor o funkcionisanju EU, član 107. st. 1 (raniji član 87. UEZ),
kreira zabranu za bilo koju državnu pomoć dodijeljenu od strane
zemlje članice, putem ili kroz državna sredstva, u bilo kojem obliku
koji narušava ili prijeti da će narušiti konkurenciju favorizirajući
određena preduzeća ili proizvodnju određenih proizvoda dok god
to utječe na trgovinu između zemalja članica. Pored negativnog
određenja državne pomoći, Ugovor o funkcionisanju EU predviđa
i slučajeve kad je državna pomoć kompatibilna sa zajedničkim
tržištem, tj. kada postoje izuzeci ipso iure, ali navode se i situacije gdje
dodijeljena pomoć ne mora, ali može biti proglašena dozvoljenom,
na osnovu odluke Komisije donesene po diskrecionim ovlaštenjima.
Obaveze BiH u pogledu usklađivanja legislative u materiji državne
pomoći nalažu usvajanje normativnih akata i osnivanje državne
institucije za nadzor i provedbu donesenih propisa.
„Sve zemlje Zapadnog Balkana kao glavnu prepreku na putu ka EU
vide administrativne i institucionalne kapacitete (ili pak nedostatak
istih), ali dodatni problem BiH i dalje je složena državna struktura,
koja otežava koordinaciju između organa vlasti i otežava očekivane
aktivnosti vezane za usklađivanje.“15
13 E. Rizvanović, Sporazumi o slobodnoj trgovini i ekonomska funkcija države,
Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, 5-2007,
Mostar, str. 220.
14 E. Rizvanović, Mala i srednja poduzeća u svjetlu zakona o poticaju razvoja
male privrede, Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne
prakse, 6-2008, Mostar, str. 224.
15 Vanjskopolitička inicijativa BiH, Monitoring procesa evropskih integracija
Bosne i Hercegovine, Uporedni izvještaj za 2010 (Zapadni Balkan – BiH),
Sarajevo, 2011, str. 8.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 25
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
3.1. Državna pomoć u BiH
Na osnovu Odluke o Evropskom partnerstvu koju je donijela Evropska
komisija 2005, BiH je trebala usvojiti propise o državnoj pomoći
početkom 2007. i kompletirati sveobuhvatan inventar državne pomoći
do kraja 2007, u skladu s akcijskim planom o primjeni novog Evropskog
partnerstva. Ovi propisi nisu usvojeni, ali je izrađen Preliminarni
inventar državne pomoći (PIDP) do proljeća 2007. „Državna pomoć
u BiH je kategorija koja nije sistematski prepoznata i sa pažnjom
tretirana niti na jednom nivou u složenoj strukturi vlada i budžeta
u BiH, te nema o njoj nikakvih statističkih podataka.“16 Ubrzanim
aktivnostima tokom 2013. godine su prikupljeni relevantni podaci
za 2011. i 2012. godinu, s obzirom na to da je zakonski rok za izradu
godišnjeg izvještaja za 2012. godinu i dostavu istog Vijeću ministara
BiH bio 30. 6. 2013. godine.17
3.1.1. Pravni okvir državne pomoći u BiH
Dugo se čekalo na usvajanje odgovarajuće zakonske regulative u ovoj
oblasti. Prije donošenja Zakona o sistemu državne pomoći u BiH jedan
dio ove materije bio je reguliran entitetskim zakonima i zakonima
Distrikta Brčko, koji obuhvataju sektor poljoprivrede, te mala i
srednja preduzeća, ali nisu stvoreni preduvjeti za efikasno ostvarenje
ekonomske funkcije. U sektoru poljoprivrede ti propisi jesu Zakon
o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH,18
Zakon o poljoprivredi RS19 i Zakon o podsticaju u poljoprivrednoj
proizvodnji BD.20 U sektoru malih i srednjih preduzeća radi se o
sljedećim propisima: Zakon o poticaju razvoja male privrede FBiH,21
Zakon o poticanju razvoja malih i srednjih preduzeća RS22 i Zakon
o podsticaju privrednog razvoja u Distriktu Brčko.23 Zbog kašnjenja
u usvajanju Zakona o sistemu državne pomoći u BiH24 nije mogla
biti uspostavljena ni efikasna ekonomska funkcija države, a to se
odrazilo i na socijalnu sferu. Nije bio upotpunjen zakonodavni okvir
za ostvarenje ekonomske uloge države, pa time ni za osiguranje njene
efikasnosti, zbog čega se kasnilo i sa realizacijom socijalne funkcije
države, kao derivativne. Prvobitno je 2006. bila formirana Radna grupa
za izradu nacrta zakona o sistemu državne pomoći u BiH.25 Međutim,
nije se postigla saglasnost svih članova radne grupe o usvajanju nacrta
ovog zakona. Zbog toga je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa izvršilo izmjene nacrta zakona. Ministarstvo vanjske trgovine
16 S. Keserović, Državna pomoć u Bosni i Hercegovini, EU podrška za konkurenciju
i državnu pomoć u BiH –napredni trening o državnoj pomoći, CARDS program
Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 2007, str. 87.
17 S. Sabljica, Uspostava sistema državne pomoći u Bosni i Hercegovini, Pravni
savjetnik, broj 1, januar 2014, str. 11-12.
18 Zakon o novčanim potporama u poljoprivredi i ruralnom razvoju FBiH („Sl.
novine FBiH“, broj 42/10).
19 Zakon o poljoprivredi RS („Sl. glasnik RS“, broj 70/06).
20 Zakon o podsticaju u poljoprivrednoj proizvodnji BD („Sl. glasnik DBBiH“, br.
19/07, 11/06 i 15/10).
21 Zakon o poticaju razvoja male privrede FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 19/06 i 32
/09).
22 Zakon o poticanju razvoja malih i srednjih preduzeća RS („Sl. glasnik RS“, broj
23/09 - prečišćen tekst).
23 Zakon o podsticaju privrednog razvoja u Distriktu Brčko („Sl. glasnik DBBiH“,
br. 13/06, 19/07i 17/10).
24 Zakon o sistemu državne pomoći u BiH („Sl. glasnik BiH“, broj 10/12).
25 Radna grupa bila je sastavljena od predstavnika Ministarstva vanjske trgovine
i ekonomskih odnosa BiH, Direkcije za evropske integracije, Konkurencijskog
vijeća BiH, Ministarstva pravde BiH, Ministarstva finansija i trezora BiH,
Federalnog ministarstva finansija, Federalnog ministarstva energije, rudarstva i
industrije, Ministarstva za ekonomske odnose i koordinaciju RS i Ministarstva
finansija RS.
26 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i ekonomskih odnosa je predlagač zakona, što proizlazi kao njegova
nadležnost iz odredbi Zakona o ministarstvima i drugim organima
uprave BiH,26 kojim je utvrđena njegova nadležnost za poslovno
okruženje i jedinstven ekonomski prostor. Ono što je bilo sporno oko
usvajanja ovog zakona jeste pitanje radi li se o materiji koja treba
biti regulirana na državnom ili na entitetskom nivou. Odgovor na
ovo pitanje jasno proistječe iz odredbi Ustava BiH, gdje je članom
III 1. b) utvrđena nadležnost BiH jer se materija Zakona odnosi na
reguliranje sistema koji treba spriječiti narušavanje konkurencije i
vanjske trgovine između BiH i drugih zemalja. Dalje, pravni osnov
za usvajanje Zakona sadržan je u Ustavu BiH u članu IV 4. a), kojim
je utvrđeno da zakonodavna nadležnost na nivou BiH pripada
Parlamentarnoj skupštini. Uz Prijedlog zakona o sistemu državne
pomoći navedeno je obrazloženje i istaknuti su razlozi za njegovo
donošenje. Kao jedan od razloga za reguliranje ove materije iznosi
se činjenica da će se izgradnjom sistema državne pomoći omogućiti
bolja koordinacija i usmjeravanje javnih sredstava u razvojne projekte
i fokusirati podsticaj privredi u pravcu poboljšanja konkurentnosti
zemlje te uspostaviti osnov za ravnomjeran razvoj svih krajeva BiH.
Zakonom je predviđeno osnivanje nadležnog organa, a to je Vijeće
za državnu pomoć BiH. „Najprije treba napomenuti da je Zakon
propisao da Vijeće za državnu pomoć BiH bude operativno do 15.
5. 2012. godine. Međutim, Vijeće je održalo prvu konstitutivnu
sjednicu tek 27. 11. 2012. godine.“27 Vijeće je javna institucija koja je
dužna osigurati dosljednu primjenu ovog zakona na cijeloj teritoriji
BiH. Vijeće ima isključivu nadležnost za odobravanje programa /
shema državne pomoći i pojedinačne državne pomoći, odlučivanje o
povratu nezakonito dodijeljene državne pomoći, te za uspostavljanje
i upravljanje popisom državne pomoći i popisom programa / shema
državne pomoći, započetim prije osnivanja Vijeća. Vijeće ima pravo
pokrenuti istrage i vršiti naknadne procjene dodijeljene državne
pomoći, ukoliko postoji dovoljno indikacija o tome da se državna
pomoć nezakonito koristi. „Donošenjem godišnjih izvještaja o
državnoj pomoći za 2011. i 2012. godinu započinje implementacija
zakona, ali i zaživljavanje načela transparentnosti i načela integralnog
prikaza državne pomoći.“28
4. Međunarodni okvir državne intervencije
4.1. Značaj Sporazuma o izmjeni i pristupanju CEFTA-i
Pet godina od početka procesa liberalizacije trgovine (započelo
sa Paktom stabilnosti za jugoistočnu Evropu 1999) u zemljama
jugoistočne Evrope, koji je dotad ostvarivan zaključivanjem
bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, zemlje tog regiona odlučile
su ostvariti veći stepen ekonomske, a najviše trgovinske saradnje,
kroz zaključivanje sporazuma poznatog pod nazivom CEFTA 2006.
Kompleksnost Sporazuma ogleda se ne samo u njegovom sadržaju
nego i u samoj strukturi. Radi pristupanja novih članica CEFTA-i,
kao sporazumu koji daje dobru osnovu za pripremu država da
postanu dio EU, odlučeno je da novi sporazum bude zaključen u
obliku izmjene starog sporazuma i istovremenom pristupanju novih
članica. Zbog toga je i određen naziv sporazuma Sporazum o izmjeni
i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini,
odnosno poznata skraćenica CEFTA 2006. Prvobitni, osnovni
Sporazum sastojao se od četiri člana i u ovom sporazumu države su
izrazile saglasnost da usvajanjem Aneksa 1 na Sporazum pristupaju i
mijenjaju Sporazum CEFTA.29
26 Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH („Sl. glasnik BiH“, br.
51/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06 i 88/07).
27 Ibid, str. 11.
28 Ibid, str. 5.
29 Sporazum CEFTA strukturiran je u sedam poglavlja na sljedeći način: Poglavlje
I – Opće obaveze koje se odnose na trgovinu svim robama, poglavlje II –
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 27
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Sporazum je za BiH stupio na snagu 22. novembra 2007.30 Države
potpisnice su ubrzano pristupile ratifikaciji sporazuma, te je za
kratko vrijeme stupio na snagu u svim državama koje su ga potpisale,
ne računajući Rumuniju i Bugarsku, koje su nedugo po potpisivanju
Sporazuma pristupile EU, a sada i Republiku Hrvatsku koja je postala
članica EU. Ovo jasno pokazuje koliki značaj ima Sporazum za
ukupni ekonomski razvoj država, što u konačnici doprinosi razvoju
regije, s obzirom na ciljeve CEFTA-e. Odredbe CEFTA-e u skladu su
sa pravilima i procedurama Svjetske trgovinske organizacije (WTO)
i uredbama EU, što ovaj sporazum čini adekvatnim sredstvom
za postepeno prilagođavanje država potpisnica za članstvo u EU.
Originalni sporazum CEFTA kreirale su države koje su sad članice
EU. Ovaj cjelokupni proces podržan je i od strane Evropske komisije.
„Evropska perspektiva zemalja zapadnog Balkana potvrđena je i u
Izjavi iz Soluna u junu 2003. godine.“31 Države potpisnice CEFTA-e s
ulaskom u EU prestaju biti članice CEFTA-e. Tako i ulazak Hrvatske
u EU znači i istupanje iz CEFTA-e, što ujedno donosi promjene za
BiH. Hrvatska je najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH, a sa
članstvom u EU svi budući međudržavni odnosi na relaciji BiH Republika Hrvatska zapravo će biti odnosi s EU. Problem nastaje kod
plasmana proizvoda BiH, u prvom redu poljoprivrednih, koji moraju
zadovoljavati stroge fitosanitarne standarde da bi bili distribuirani
na tržište EU. Ovaj sporazum mnogo je kompleksniji u odnosu na
bilateralne sporazume koji su dosad zaključivani i detaljno regulira
mnoga pitanja, uvodeći i nova koja nisu bila obuhvaćena ranijim
bilateralnim sporazumima.
Stupanjem na snagu Sporazuma CEFTA prestali su važiti bilateralni
sporazumi koji su ranije regulirali pitanja, sada detaljno obrađena
u CEFTA-i. CEFTA se pokazala boljim rješenjem u odnosu na ranije
bilateralne odnose i to je vidljivo iz više različitih aspekata. U pogledu
pravila konkurencije CEFTA ovu oblast detaljno regulira u poglavlju
V, u okviru općih odredbi, koje predstavlja najobuhvatnije poglavlje
i ova pravila sadržana su u članovima 19-21. Dio koji se odnosi na
pitanja konkurencije uređuje pitanja državnih monopola i državnih
trgovinskih preduzeća, pravila konkurencije u poduzetništvu i
državnu pomoć. Ove odredbe usmjerene su u pravcu kontinuiranog
uvođenja propisa i provođenja pravila i prakse u međusobnoj trgovini
strana, prema standardima i normama posebno Evropske unije i
WTO-a. Ovaj sporazum od esencijalnog je značaja za BiH. „Eksterni
uticaj se ponajprije eksponira kroz Sporazum o pristupanju i izmjeni
CEFTA, dokumenta koji je zbog sublimiranja komunitarnih zahtjeva
u pogledu proizvodnje, trgovine, pravila tržišne utakmice od vitalnog
značaja za zemlje regiona.“32
Industrijski proizvodi, poglavlje III – Poljoprivredni proizvodi, poglavlje
IV – Tehničke barijere trgovini, poglavlje V – Opće odredbe, poglavlje VI –
Nova trgovinska pitanja, poglavlje VII – Pravila funkcioniranja. Sporazum su
potpisale u Bukureštu 19. 12. 2006. Republika Albanija, Bosna i Hercegovina,
Republika Bugarska, Republika Hrvatska, Republika Makedonija, Republika
Moldavija, Republika Crna Gora, Rumunija, Republika Srbija i Misija
privremene uprave UN-a na Kosovu, u ime Kosova, u skladu sa Rezolucijom
1244 Vijeća sigurnosti UN-a.
30 Sporazum CEFTA („Sl. glasnik BiH“, broj 9/07).
31 Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Komentar na odredbe
Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj
trgovini (CEFTA 2006), Sarajevo, 2007, str. 6.
http://www.mvteo.
gov.ba/sporazumi/trgovinski/regionalni/Default.aspx?id=1031&template_
id=50&pageIndex1.
32 E. Rizvanović, Izazovi liberalizacije i tržišno natjecanje u Bosni i Hercegovini,
VI majsko savjetovanje: Liberalizam i zaštita konkurencije, Kragujevac, 2010,
str. 150.
28 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
5. Zaključak
Državni intervencionizam i danas je aktuelan i ostaje bitan
instrument za rješavanje ekonomskih i socijalnih problema. Državna
pomoć najvažniji je segment državnog intervencionizma, a veliki
iznosi koji se na godišnjem nivou izdvajaju za državnu pomoć
upućuju na kontinuitet tog instituta, posebno u kontekstu ostvarenja
ekonomskih i socijalnih
ciljeva. Državna pomoć po prirodi je
diskriminatorskog karaktera jer je država dodjeljuje samo pojedinim
tržišnim subjektima (npr. pomoć malim i srednjim preduzećima,
pomoć u privatizaciji, itd.), koji su isključeni iz tržišne utakmice, kao
posljedica prirodne neravnopravnosti koja se ispoljava na tržištu.
U BiH, prije usvajanja Zakona o sistemu državne pomoći, postojali
su neki oblici uključivanja države u privredu (poljoprivreda, mala
privreda i sl.), ali nisu bili stvoreni preduvjeti za efikasno ostvarenje
ekonomske funkcije. Kašnjenje u usvajanju zakona o državnoj
pomoći i institucionalna neizgrađenost predstavljaju razloge za
marginaliziranje državnog intervencionizma u BiH. Zakon je od
velikog značaja i za evropske integracione procese jer u biti označava
ne samo prihvatanje zahtjeva EU već, prije svega, standarda koji
se primjenjuju u oblasti državnog intervencionizma. U prilog
navedenoj konstataciji idu i vrste pomoći navedene u Zakonu, kao što
je pomoć koja ima socijalni karakter i koja se dodjeljuje pojedinačnim
korisnicima, pomoć za naknadu materijalne štete prouzrokovane
prirodnim nesrećama ili drugim vanrednim okolnostima, pomoć
za obuku zaposlenih i stvaranje novih radnih mjesta (zapošljavanje),
kao i druge vrste pomoći. Formirano je i Vijeće za državnu pomoć,
čime je realizirana obaveza za osnivanjem operativne nezavisne
institucije na državnom nivou, koja će vršiti nadzor nad dodjelom
pomoći i njenim korištenjem. Reguliranje državne pomoći u skladu
sa pravnom stečevinom EU ujedno znači i da će se u BiH državna
pomoć izdvajati u iznosu i od nekoliko stotina miliona KM godišnje,
namjenski i po unaprijed utvrđenim kriterijima, tako da se domaća
sredstva usmjeravaju na oblasti gdje su potrebna. Usvajanje Zakona
o sistemu državne pomoći u BiH pozitivan je korak za rješavanje
ekonomskih i socijalnih problema, ali predstavlja i odlučujući pomak
ka evropskim integracionim procesima.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 29
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Zlatan Karović, mr. prava
Ministarstvo pravde i uprave KS
PRIMJENA ZAKONA O
ZAŠTITI LIČNIH PODATAKA
Sažetak
U članku se analiziraju odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka
koje se odnose na obradu ličnih podataka, pojašnjava se značenje
pojedinih izrada i pojmova u smislu ovog zakona. Objašnjavaju
se načini obrade ličnih podataka (sa i bez saglasnosti nosioca
podataka), te navodi šta čini posebne kategorije ličnih podataka.
Analizira se obaveza kontrolora i obrađivača ličnih podataka u
smislu sigurnosti ličnih podataka, te se navodi uloga i način
rada Agencije za zaštitu ličnih podataka, njihove nadležnosti,
kao i primjeri primjene Zakona o zaštiti ličnih podataka u
praksi kroz akte Agencije za zaštitu ličnih podataka.
Ključne riječi: Zakon o zaštiti ličnih podataka, lični podaci,
saglasnost nosioca podataka, nosilac podataka, posebne
kategorije podataka, zbirka ličnih podataka, obrada ličnih
podataka, kontrolor, obrađivač, treća strana, obrada ličnih
podataka, sigurnost ličnih podataka, Agencija za zaštitu ličnih
podataka, nadležnosti Agencije, mišljenja, rješenja.
Uvod
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je 2005. godine
donijela Zakona o zaštiti ličnih podataka.1 Ovim zakonom je kao cilj određen
da se svim licima na teritoriji BiH, bez obzira na njihovo državljanstvo ili
prebivalište, osigura zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda, a naročito
pravo na privatnost i zaštitu podataka u pogledu obrade ličnih podataka
koji se na njih odnose.2
Zakonom o zaštiti ličnih podataka osnovana je i Agencija za zaštitu
ličnih podataka, te je utvrđena njena nadležnost, organizacija i upravljanje,
kao i druga pitanja značajna za njen rad i zakonito funkcioniranje.3
Zakon o zaštiti ličnih podataka određuje značenje pojedinih izraza
u smislu ovog zakona, te se ovom prilikom, između ostalih, ističu sljedeća
značenja:
■■ lični podaci znače bilo koju informaciju koja se odnosi na fizičko lice
koje je identifikovano ili se može utvrditi identitet lica;
■■ nosilac podataka je fizičko lice čiji se identitet može ustanoviti ili
identificirati, neposredno ili posredno, naročito na osnovu jedinstvenog
matičnog broja te jednog ili više faktora karakterističnih za fizički,
fiziološki, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog lica;
■■ posebne kategorije podataka su svi lični podaci koji otkrivaju:
■■ a) rasno porijeklo, nacionalno ili etničko porijeklo, političko mišljenje
1 „Službeni glasnik BiH“, br. 49/06, 76/11 i 89/11.
2 Član 1. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
3 Član 1. stav 2. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
30 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
ili stranačku pripadnost, ili članstvo
u sindikatima, religijsko, filozofsko ili
drugo uvjerenje, zdravstveno stanje,
genetski kod, seksualni život;
b) krivične presude;
c) biometrijske podatke;
zbirka ličnih podataka je bilo koji
sistemski skup ličnih podataka koji su
dostupni prema posebnim kriterijima,
bilo da su centralizirani, decentralizirani
ili razvrstani na funkcionalnom i
geografskom osnovu ili postavljeni u
skladu sa posebnim kriterijima koji
se odnose na lice i koji omogućavaju
nesmetan pristup ličnim podacima u
dosjeu;
obrada ličnih podataka podrazumijeva
bilo koju radnju ili skup radnji koje se
vrše nad podacima, bilo da je automatska
ili
ne,
a
posebno
prikupljanje,
unošenje, organiziranje, pohranjivanje,
prerađivanje ili izmjenu, uzimanje,
konsultiranje, korištenje, otkrivanje
prijenosom, širenje ili na drugi način
omogućavanje
pristupa
podacima,
svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje,
brisanje ili uništavanje;
kontrolor je svaki javni organ, fizičko ili
pravno lice, agencija ili drugi organ koji
samostalno ili zajedno sa drugim vodi,
obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade
ličnih podataka na osnovu zakona ili
propisa;
obrađivač je fizičko ili pravno lice,
javni organ, agencija ili drugi organ koji
obrađuje lične podatke u ime kontrolora;
treća strana je bilo koje fizičko ili pravno
lice, javni organ, agencija ili bilo koje
drugo tijelo, osim nosioca podataka,
kontrolora, obrađivača i lica koja su
pod direktnom nadležnošću kontrolora
ili obrađivača, ovlašteni da obrađuju
podatke;
saglasnost nosioca podataka je svaka
konkretna i svjesna naznaka želje nosioca
podataka data slobodnom voljom kojom
nosilac podataka daje svoj pristanak da
se njegovi lični podaci obrađuju.4
Obrada ličnih podataka
Zakon propisuje način i osnovne
principe obrade ličnih podataka. Imajući
u vidu značenja pojmova u ovom zakonu,
kontrolom se smatra svaki javni organ,
fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ
koji samostalno ili zajedno sa drugim vodi,
obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade
ličnih podataka.
Iz same definicije pojma kontrolora u
ovom zakonu proizlazi obaveza utvrđivanja
svrhe obrade ličnih podataka.
Kontrolor je obavezan da:
a) lične podatke obrađuje na pravičan i
4 Član 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
zakonit način;
b) lične podatke koje prikuplja za posebne,
izričite i zakonite svrhe ne obrađuje na
bilo koji način koji nije u skladu sa tom
svrhom;
c) lične podatke obrađuje samo u mjeri i
obimu koji je neophodan za ispunjenje
određene svrhe;
d) obrađuje samo autentične i tačne lične
podatke, te da ih ažurira kada je to
potrebno;
e) lične podatke koji su netačni i nepotpuni,
s obzirom na svrhu zbog koje su
prikupljeni ili se dalje obrađuju, izbriše
ili ispravi;
f) lične podatke obrađuje samo u
vremenskom periodu koji je neophodan
za ispunjenje svrhe u koju su podaci
prikupljeni;
g) lične podatke čuva u formi koja dopušta
identificiranje nosioca podataka ne duže
nego što je to potrebno za svrhu u koju se
podaci prikupljaju ili dalje obrađuju;
h) osigura da se lični podaci koji su
prikupljeni u različite svrhe ne
objedinjuju ili kombiniraju.5
Navedene odredbe su obavezujuće
za svaki javni organ, fizičko ili pravno lice
i druga lica, koja obrađuju lične podatke
u svrhu određenu autonomnim aktom
javnog organa, fizičkog i pravnog lica (npr.
evidencija posjeta u javnim ustanovama,
pravnim licima, itd.).
Saglasnost za obradu ličnih
podataka
Da bi se obrađivali lični podaci,
kontrolor mora imati saglasnost nosioca
podataka.6
Kako su Zakonom o zaštiti ličnih
podataka određene i posebne kategorije
ličnih podataka, obrada takvih podataka
zahtjeva saglasnost koja mora biti data u
pisanoj formi, mora je potpisati nosilac
podataka, mora imati tačnu naznaku
podataka u vezi sa kojima se saglasnost daje,
te mora sadržavati ime kontrolora, svrhu i
vremenski period na koji se saglasnost daje.7
Ova saglasnost se može povući u bilo
kojem trenutku, osim ako nosilac podataka i
kontrolor izričito ne dogovore drugačije.8
Kako bi se spriječila zloupotreba
posebnih kategorija ličnih podataka jer takvi
podaci spadaju u osjetljive podatke kojima
pristupa kontrolor (npr. rasno porijeklo,
nacionalno ili etničko porijeklo, političko
mišljenje ili stranačku pripadnost, krivične
presude, itd.), zakonom je previđena obaveza
da će kontrolor morati na zahtjev nadležnog
5 Član 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
6 Član 5. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
7 Član 5. stav 2. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
8 Član 5. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 31
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
organa, u svako vrijeme, dokazati da postoji
saglasnost za period obrade ličnih podataka.9
Obrada ličnih podataka bez saglasnosti
Međutim,
pored
navedene
saglasnosti, postoje situacije kada kontrolor
nije obavezan pribavljati saglasnost nosioca
podataka za obradu ličnih podataka.
Kontrolor može obrađivati podatke
bez saglasnosti nosioca podataka ako je
ispunjen jedan od sljedećih uslova:
a) ako vrši obradu ličnih podataka u skladu
sa zakonom ili je obrada neophodna
da bi se ispunile nadležnosti utvrđene
zakonom;
b) ako je neophodno da nosilac podataka
na vlastiti zahtjev pristupi pregovorima
o ugovornom odnosu ili da se ispune
obaveze
koje
su
dogovorene
sa
kontrolorom;
c) ako je neophodno da se zaštite vitalni
interesi nosioca podataka mora se bez
odgađanja pribaviti saglasnost nosioca
podataka ili se mora prekinuti obrada
podataka, a prikupljeni podaci moraju se
uništiti;
d) ako je obrada ličnih podataka potrebna
za ispunjenje zadatka koji se izvršava u
javnom interesu;
e) ako je neophodna zaštita zakonitih prava
i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća
strana, i ako ova obrada ličnih podataka
nije u suprotnosti sa pravom nosioca
podatka da zaštiti vlastiti privatni i lični
život;
f) ako je neophodno za izvršavanje
legitimnih aktivnosti političkih stranaka,
pokreta, udruženja građana, sindikalnih
organizacija i vjerskih zajednica osim
gdje prevladavaju interesi za osnovna
prava i slobode nosioca podataka
nad aktivnostima, posebno pravo na
privatnost u odnosu na obradu ličnih
podataka.10
Kontrolor je obavezan provjeriti da li
su lični podaci autentični i tačni.11
Obrada posebnih kategorija ličnih
podataka
Generalno,
obrada
posebnih
kategorija ličnih podataka zabranjena je.12
Izuzetno, obrada posebne kategorije
ličnih podataka dozvoljena je ako:
a) je nosilac podataka izričito dao
saglasnost;
b) je obrada neophodna za zaštitu života,
zdravlja, imovine i drugih vitalnih
interesa nosioca podataka ili drugog lica
9 Član 5. stav 4. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
10 Član 6. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
11 Član 7. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
12 Član 9. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
32 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
c)
d)
e)
f)
g)
za koje se saglasnost ne može dobiti, a
naročito kada se radi o fizički, mentalno
ili pravno nesposobnom licu, ili ako se
lice smatra nestalim, ili zbog drugih
sličnih razloga;
je obrada podataka potrebna za
izvršavanje obaveze ili posebnih prava
kontrolora iz oblasti radnog prava u onoj
mjeri u kojoj je ovlašten zakonom;
se obrada podataka vrši za potrebe
preventivne
medicine,
medicinske
dijagnostike, pružanja i upravljanja
medicinskim uslugama ako takve
podatke
obrađuje
profesionalno
medicinsko lice koje po zakonu ili
kodeksu nadležnog organa podliježe
obavezi čuvanja profesionalne tajne ili
druga lica koja također podliježu obavezi
čuvanja tajne;
se obrada podataka vrši u okviru
zakonitih aktivnosti ustanove, fondacije,
udruženja
ili
druge
neprofitne
organizacije sa političkim, filozofskim,
religioznim ili sindikalnim ciljevima,
a pod uslovom da se obrada podataka
isključivo odnosi na članove tih organa ili
lica koja sa njima redovno kontaktiraju u
vezi sa njihovim ciljevima, pod uslovom
da ti podaci ne budu otkriveni trećoj
strani bez pristanka nosioca podataka;
se vrši obrada podataka koje je nosilac
podataka jasno učinio javnim ili je obrada
neophodna za pokretanje, provođenje ili
odbranu od pravnih zahtjeva;
je to od posebnog javnog interesa ili
u drugim slučajevima propisanim
zakonom. U ovim slučajevima zakon
mora sadržavati konkretne odredbe o
adekvatnim mehanizmima zaštite.
Posebna kategorija ličnih podataka ne
može se obrađivati automatski ako zakonom
nije predviđena odgovarajuća zaštita.13
Sigurnost obrađenih podataka
Kontrolor podataka i, u okviru svoje
nadležnosti, obrađivač podataka brinu o
sigurnosti podataka te preduzimaju sve
tehničke i organizacione mjere i utvrđuju
pravila postupaka koji su neophodni za
provođenje ovog zakona i drugih propisa u
vezi sa zaštitom i tajnošću podataka.14
Javni organ kao kontrolor dužan
je, prema svojim nadležnostima, donijeti
propis sa ciljem provođenja ovog zakona.15
U konkretnom slučaju, kao primjer
javnog organa u funkciji kontrolora,
navest ćemo Agenciju za državnu službu u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
13 Član 10. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
14 Član 11. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
15 Član 11. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Rukovodilac Agencije za državnu
službu FBiH je donio Pravilnik o provođenju
Zakona o zaštiti ličnih podataka u Agenciji
za državnu službu Federacije Bosne i
Hercegovine.16
Ovim
pravilnikom
uređuje
se
provođenje Zakona o zaštiti ličnih podataka,
u Agenciji za državnu službu Federacije
Bosne i Hercegovine, odnosno zaštita
ličnih podataka, te uslovi i način njihovog
prikupljanja, obrade i objavljivanja, u skladu
sa Zakonom.17
Detaljno je određeno koje će se zbirke
ličnih podataka čuvati, npr., kao što su
evidnecije o zaposlenim u Agenciji, evidencije
o državnim službenicima učesnicima
obuka koje organizira Agencija i izdatim
certifikatima za završenu obuku, evidenciju
o državnim službenicima protiv kojih je
pokrenut i proveden disciplinski postupak
pred Agencijom, evidenciju o zaposlenicima
organa državne službe u Federaciji Bosne i
Hercegovine, lista medijatora imenovanih
u skladu sa Zakonom o državnoj službi i
provedbenim aktima itd.18
Nadalje,
ovim
pravilnikom
rukovodilac Agencije je propisao namjenu i
svrhu prikupljanja i obrade ličnih podataka.
Na ovaj način, rukovodilac Agencije je
postupio u skladu sa odredbom Zakona o
zaštiti ličnih podataka, gdje je propisao da
kontrolor obrađuje i utvrđuje svrhu i način
obrade ličnih podataka na osnovu zakona ili
propisa.19
Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni
narodi zajedno sa ostalima i građani Bosne i
Hercegovine biti proporcionalni zastupljeni,
a takva zastupljenost bezirat će se na popisu
stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7.
u potpunosti ne provede, izuzev u organima
državne službe općina čiji su dijelovi po
Dejtonskom sporazumu i po odlukama
visokog predstavnika pripali drugom
entitetu ili drugoj općini.21
Agencija za zaštitu ličnih podataka
Kao što smo već ranije naveli, ovim
zakonom se osniva Agencija za zaštitu ličnih
podataka.
Agencija je samostalna upravna
organizacija osnovana radi osiguranja zaštite
ličnih podataka, na čijem čelu je direktor.22
Sjedište Agencije je u Sarajevu.23
Zakonom je propisano da se
unutrašnja organizacija Agencije uređuje
pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji, koju
donosi direktor Agencije, zatim određen
je status zaposlenih u Agenciji, te propisi
kojima se određuju prava iz radnog odnosa.24
Detaljno je propisan način na koji
se imenuje direktor Agencije. Propisani su
posebni uvjeti za imenovanje direktora, kao
i uslovi za njegovo razrješenje i obaveze koje
mora izvršavati kao direktor.25
Agencija djeluje potpuno nezavisno u
izvršenju dužnosti koje su joj povjerene.26
Nadležnosti i poslovi Agencije za
prikupljanje zaštitu ličnih podataka
Kada je u pitanju
posebne kategorije ličnih podataka u
Agenciji za državnu službu Federacije BiH,
propisano je da Agencija prikuplja, saglasno
zakonskom ovlaštenju, i obrađuje posebne
kategorije ličnih podataka koji se odnose na
nacionalnu pripadnost, a kako bi mogla da
izvršava svoje nadležnosti, obaveze i prava
iz oblasti državne službe u segmentu izbora
i postavljenja državnih službenika, odnosno
radnog prava.20
Ovo iz razloga što je Zakonom o državnoj
službi u Federaciji Bosne i Hercegovine
propisano da će u organima državne službe
Federacije, kantona, gradova i općina,
16 „Službene novine Federacije BiH“, broj 33/13.
17 Član 1. Pravilnika o provođenju Zakona o
zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu
službu Federacije Bosne i Hercegovine.
18 Član 3. Pravilnika o provođenju Zakona o
zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu
službu Federacije Bosne i Hercegovine.
19 Član 2. stav 1. alineja 8. i član 4. Zakona o
zaštiti ličnih podataka.
20 Član 7. stav 1. Pravilnika o provođenju Zakona
o zaštiti ličnih podataka u Agenciji za državnu
službu Federacije Bosne i Hercegovine.
Poslovi iz nadležnosti Agencije su:
a) nadgledanje provođenja odredbi ovog
zakona i drugih zakona o obradi ličnih
podataka;
b) postupanje po podnesenim prigovorima
nosioca podataka;
c) podnošenje Parlamentarnoj skupštini
BiH godišnjeg izvještaja o zaštiti ličnih
podataka, koji treba biti dostupan
javnosti;
d) praćenje uslova za zaštitu ličnih podataka
davanjem prijedloga za usvajanje ili
izmjenu zakona koji se odnose na
obradu ličnih podataka, te davanje
mišljenja sa prijedlozima tih zakona i
briga o ispunjavanju kriterija zaštite
podataka koji proističu iz međunarodnih
sporazuma obavezujućih za Bosnu i
21 Član 2. Zakona o državnoj službi u FBiH („Sl.
novine Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04,
39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12).
22 Član 35. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
23 Član 37. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
24 Čl. 37-39. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
25 Čl. 42-47. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
26 Član 35. stav 2. Zakona o zaštit ličnih podataka.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 33
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
i)
j)
k)
Hercegovinu.
Agencija je ovlaštena da:
posredstvom
inspekcije,
nadzire
ispunjavanje obaveza propisanih ovim
zakonom;
vodi Glavni registar (zbirke ličnih
podataka);
prima primjedbe i prigovore građana
koje se odnose na kršenje ovog Zakona;
donosi provedbene propise, smjernice ili
druge pravne akte, u skladu sa Zakonom;
nalaže
blokiranje,
brisanje
ili
uništavanje podataka, privremenu ili
trajnu zabranu obrade, upozorava ili
opominje kontrolora;
podnosi
zahtjev
za
podnošenje
prekršajnog postupka u skladu s ovim
zakonom;
daje savjete i mišljenja u vezi sa zaštitom
ličnih podataka;
sarađuje sa sličnim organima u drugim
državama;
obavlja druge dužnosti propisane
zakonom;
nadzire iznošenje ličnih podataka iz
Bosne i Hercegovine;
izriče kazne u okviru prekršajnog
postupka, u skladu sa ovim zakonom.27
Navedene
nadležnosti
Agencije,
utvrđene ovim zakonom, isključive su
nadležnosti Agencije i ona djeluje potupno
samostalno u izvršavanju ovih nadležnosti.
Te nadležnosti se, između ostalog, odnose
na ispekcijski nadzor nad primjenom ovog
zakona i provođenje obaveza iz ovog zakona,
zatim daje savjete i mišljenja u vezi sa
zaštitom ličnih podataka zainteresiranih.
Kad uoči da je neka obrada ličnih
podataka nezakonita, Agencija zahtijeva
od kontrolora da prekine takvu obradu te
nalaže druge mjere. Kontrolor bez odgađanja
preduzima naložene mjere i o tome u
roku od 15 dana pisanim putem informira
Agenciju.28
U obavljanju dužnosti Agencija može
zahtijevati od kontrolora ili obrađivača
podataka da joj dostavi informacije o bilo
kojem pitanju, a može izvršiti i uvid u bilo
koji dokument i evidenciju u kojima mogu
biti lični podaci.29
Agencija ima pravo ulaska u sve
prostorije u kojima se vrši obrada podataka.
Ulazak i kontrola imovine i prostorija
kontrolora podataka koji nisu propisani
zakonom mogu se obavljati samo tokom
27 Član 40. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
28 Član 41. stav 1. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
29 Član 41. stav 2. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
34 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
radnog vremena.30
Državne i službene tajne neće biti
prepreka za Agenciju u ostvarivanju njenih
prava navedenih u ovom članu, ali odredbe
o tajnosti su i za Agenciju obavezujuće.31
Javni organi vlasti obavezni su
Agenciji, na njen zahtjev, pružiti podršku u
provođenju njenih dužnosti.32
Radi
lakše
komunikacije
sa
građanima, primanja primjedbi i prigovara
građana, Agencija za zaštitu ličnih podataka
je na svojoj zvaničnoj web-stranici33 postavila
online mogućnost podnošenja prigovara u
vezi sa primjenom Zakona o zaštiti ličnih
podataka, kao i traženja mišljenja i upita u
vezi sa primjenom Zakona o zaštiti ličnih
podataka iz nadležnosti Agencije za zaštitu
ličnih podataka.
Primjeri primjene Zakona o zaštiti
ličnih podataka u praksi kroz akte
Agencije za zaštitu ličnih podataka
Zadržavanje ličnih dokumenata –
mišljenje
Agenciji za zaštitu ličnih podataka se
obratila stranka sa upitom kojim od Agencije
traži uputu da li može pri ulasku stranaka
zadržavati njihove lične karte na recepciji do
momenta izlaska iz zgrade. Naime, evidentni
su problemi sa pojedinim strankama koje
se najave za ulazak u pojedinu kancelariju,
a onda nenajavljeno ulaze i u druge
kancelarije, prave probleme uposlenicima,
pa čak i fizički prijete, zbog čega smatra da
bi se zadržavanjem njihove lične karte do
izlaska iz zgrade Općine znatno smanjio
broj neželjenih incidenata.
Na ovaj upit, Agencija za zaštitu ličnih
podataka je dala sljedeće mišljenje: 34
„Zakonom o zaštiti ličnih podataka („Sl.
glasnik BiH“, br. 49/06, 76/11 i 89/11) u članu 3.
je propisano da je kontrolor svaki javni organ,
fizičko ili pravno lice, agencija ili drugi organ
koji samostalno ili zajedno sa drugim vodi,
obrađuje i utvrđuje svrhu i način obrade ličnih
podataka na osnovu zakona ili propisa.
Članom 3. Zakona je, također, propisano da
30 Član 41. stav 3. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
31 Član 41. stav 4. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
32 Član 41. stav 5. Zakona o zaštit ličnih podataka.
33 http://www.azlp.gov.ba/
34
http://www.azlp.gov.ba/misljenja/Archive.
a s p x ? l a n g Ta g = b s - B A & t e m p l a t e _
id=149&pageIndex=1 - sa danom 24. 9.
2014. godine.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
je zbirka ličnih podataka ‘bilo koji sistemski
skup ličnih podataka koji su dostupni
prema posebnim kriterijima, bilo da su
centralizovani, decentralizovani ili razvrstani
na funkcionalnom i geografskom osnovu ili
postavljeni u skladu sa posebnim kriterijima
koji se odnose na lice i koji omogućavaju
nesmetan pristup ličnim podacima u dosjeu’.
Nadalje, Zakonom propisano je da je kontrolor
obavezan da ‘lične podatke obrađuje na
pravičan i zakonit način’ (član 4. stav 1. tačka
a), te da ‘obrađuje lične podatke samo u mjeri
i obimu koji je neophodan da bi se ispunila
određena svrha’ (član 4. stav 1. tačka c).
U odnosu na konkretan upit u vezi s obradom
ličnih podataka, Općina je kontrolor koji je
dužan sve zbirke ličnih podataka, pa tako i
evidenciju o posjetiocima, voditi u skladu sa
Zakonom.
Članom 2. Zakona o ličnoj karti državljana
Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“,
br. 32/01, 16/02, 32/07, 53/07, 56/08 i 18/12)
propisano je da je lična karta javna isprava
kojom se dokazuje identitet, činjenica mjesta
i datuma rođenja, prebivališta, odnosno
boravišta za raseljeno lice i državljanstva
BiH. Shodno citiranim odredbama Zakona o
ličnoj karti državljana BiH jasno je da lična
karta služi za identifikaciju lica i dokazivanje
činjenica upisanih u istu.
Obavezna identifikacija posjetilaca prilikom
ulaska u zgradu Općine je opravdana
razlozima opšte sigurnosti, ukoliko se tom
prilikom obrađuju lični podaci u obimu i mjeri
koji ne prelaze svrhu, odnosno identifikaciju.
U smislu prethodnih stavova, identifikacija
može biti izvršena na način da se od strane
osoba koje kontrolišu ulazak u zgradu Općine
izvrši uvid u lični dokument posjetioca. Ovom
prilikom se evidentiraju neophodni podaci
o fizičkom licu kao i ličnom dokumentu u
evidenciju kontrolora, čime se u potpunosti
ispunjava svrha identifikacije.
Zakonom utvrđena obaveza kontrolora ‘da
obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu
koji je neophodan da bi se ispunila određena
svrha’ (član 4. stav 1. tačka c), znači da
kontrolor prikuplja podatake u obimu koji je
određen zakonom ili propisom donesenim na
osnovu zakona, a ukoliko isto nije propisano,
onda poštivanje ovog principa znači
prikupljanje podataka u minimalnom obimu
koji je neophodan da bi se ispunila određena
svrha.
Minimalan obim obrade ličnih podataka u
konkretnom slučaju je vršenje identifikacije i
vođenje evidencije posjetilaca Općine, ali bez
zadržavanja ličnih dokumenata.
Naime, u slučaju zadržavanja lične karte
znatno bi se prelazila granica potrebne
identifikacije i stvarao neopravdan rizik
od zloupotrebe ličnih podataka, u smislu
zaštite prava na privatnost.
Međutim, Agencija je mišljenja da ne postoji
povreda privatnosti ukoliko se obrada ličnih
podataka posjetilaca Općine vrši na osnovu
uvida i evidentiranja neophodnih podataka
iz ličnih dokumenata u propisanu evidenciju,
kao što su ime i prezime posjetioca, broj lične
karte, organ koji je izdao ličnu kartu i datum
izdavanja.“
Obrada otiska prsta uposlenika u svrhu
kontrole radnog vremena – mišljenje
Agencija za zaštitu ličnih podataka
u Bosni i Hercegovini je zaprimila upit
stranke u kome tražiti mišljenje u pogledu
implementacije sistema za praćenje radnog
vremena uposlenika na način da će se
podaci o uposlenicima prikupljati na osnovu
otisaka prsta.
Na ovaj upit Agencija za zaštit ličnih podataka
je dala sljedeće mišljenje:35
Prema odredbama Zakona o zaštiti ličnih
podataka („Sl. glasnik BiH“, broj 49/06, 76/11
i 89/11), otisak prsta kao biometrijski podatak
spada u posebnu kategoriju ličnih podataka,
što znači da je njihova obrada zabranjena
osim u izuzetnim slučajevima.
Tako je, prije svega, predviđeno da je za obradu
posebne kategorije ličnih podataka potrebna
izričita saglasnost nosioca podataka. Ova
saglasnost mora biti sačinjena u pisanoj
formi, mora je potpisati nosilac podataka,
mora sadržavati tačnu naznaku podataka na
koje se saglasnost odnosi, te ime kontrolora,
svrhu i vremenski period na koji se saglasnost
za obradu podataka daje.
Prema članu 3. stav (1) alineja 10. Zakona
„saglasnost nosioca podataka je svaka
konkretna i svjesna naznaka želje nosioca
podataka data slobodnom voljom kojom
nosilac podataka daje svoj pristanak da se
njegovi lični podaci obrađuju“.
Iz naprijed navedene zakonske odredbe jasno
proizlazi da data saglasnost ne smije biti
ničim uslovljena. Ovo posebno naglašavamo
iz razloga što je u praksi moguća situacija
da je poslodavac u povlaštenom položaju u
odnosu na uposlenike, te bi mogao uticati na
davanje saglasnosti za ovakav način obrade
ličnih podataka.
Upravo iz ovih razloga, u postupku davanja
mišljenja, ne možemo odgovoriti na Vaše
35
http://www.azlp.gov.ba/misljenja/Archive.
a s p x ? l a n g Ta g = b s - B A & t e m p l a t e _
id=149&pageIndex=1 – sa danom 24. 9. 2014.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 35
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pitanje kako bi Agencija postupila u konkretnom
slučaju ukoliko bi kontrolor dobio saglasnost
uposlenika za navedeni način obrade ličnih
podataka, jer bi to zavisilo od svih utvrđenih
činjenica i okolnosti konkretnog slučaja.
Nadalje, Zakonom je ostavljena mogućnost
obrade posebne kategorije ličnih podataka
i bez saglasnosti nosioca podataka, između
ostalog, i ako je: „obrada podataka potrebna
za izvršavanje obaveze ili posebnih prava
kontrolora iz oblasti radnog prava u onoj
mjeri u kojoj je ovlašten zakonom“.
U ovom slučaju relevantni su zakoni koji
uređuju oblast radnopravnih odnosa. Tako
je u Republici Srpskoj Zakonom o radu („Sl.
glasnik RS“, broj 55/07 – prečišćeni tekst) i u
Federaciji BiH Zakonom o radu („Sl. novine
FBiH“, br. 43/99, 32/00 i 29/03) propisano da
se lični podaci o radniku mogu prikupljati,
koristiti i dostavljati nadležnim organima i
trećim licima samo u slučajevima određenim
zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja
prava i obaveza iz radnog odnosa.
Imajući u vidu zakonske odredbe, mišljenja smo
da je, ukoliko se otisak prsta kao biometrijski
podatak prikuplja u svrhu kontrole prisustva
na radnom mjestu uposlenog, kojim se utvrđuje
izvršavanje prava i obaveza iz radnog odnosa,
takva obrada moguća i dozvoljena u izuzetnim
situacijama, gdje se kontrola prisustva na
radnom mjestu ne bi mogla postići na drugi
način.
O pitanju potrebe obrade otiska prsta kao
biometrijskog podatka u svrhu ostvarivanja
prava i obaveza iz radnog odnosa dužan
je odlučiti poslodavac, kao kontrolor ličnih
podataka u svakom konkretnom slučaju,
poštujući pri tome Zakonom propisane
principe obrade ličnih podataka, prije svega
principa pravičnosti i zakonitosti.
Iz naprijed navedenog, ovakva obrada
ličnih podataka je moguća i dozvoljena i bez
saglasnosti uposlenih, ako je poslodavac vrši
na osnovu zakona, odnosno ako kontrolu
prisustva na radnom mjestu ne može postići
drugim sredstvima.
U pogledu pitanja na koji način kontrolor
treba osigurati tehničku sigurnost i zaštitu
u vezi sa prikupljanjem i obradom posebne
kategorije ličnih podataka, u slučaju kada
su za obradu ovih podataka ispunjeni svi
Zakonom propisani uslovi, relevantne su
odredbe člana 11. Zakona, koje se odnose na
sigurnost podataka. Nadalje, Pravilnikom o
načinu čuvanja i posebnim mjerama tehničke
zaštite ličnih podataka („Sl. glasnik BiH“, broj
67/09) bliže je propisan način čuvanja i posebne
mjere tehničke zaštite ličnih podataka.
Na kraju, vezano za Vaše pitanje da li je
uobičajeno da u praksi kontrolor provede
tzv. prethodnu procjenu obrade podataka,
mišljenja smo da je ona izuzetno korisna,
naročito imajući u vidu da se u konkretnom
36 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
slučaju radi o obradi posebne kategorije
ličnih podataka. Još jednom naglašavamo da
kontrolor mora u svakom konkretnom slučaju
utvrditi da li je ovaj način obrade biometrijskih
podataka zaista opravdan i neophodan u svrhu
kontrole radnog vremena. Sa tim u vezi bilo bi
opravdano i korisno prethodno procijeniti da
li ovakav način obrade sadrži visoki stepen
rizika u pogledu prava na privatnost i zaštitu
ličnih podataka u odnosu na samu svrhu
obrade.
Nezakonito skreniranje i kopiranje ličnih
dokumenata – rješenje36
Agencija za zaštitu ličnih podataka u Bosni i
Hercegovini, rješavajući po prigovoru O. E. iz
S, zbog nezakonite obrade ličnih podataka od
strane ‘HC’ d.o.o., na osnovu člana 40. stav
1. tačka b) Zakona o zaštiti ličnih podataka
(„Službeni glasnik BiH“, broj 49/06), donijela je
rješenje kojim se:
I.
Zabranjuje se ‘HC’ d.o.o. S. da
vrši skeniranje i kopiranje ličnih
dokumenata posjetilaca C ‘CC’.
II.
Nalaže se ‘HC’ d.o.o. S. da uništi do
sada prikupljene skenirane i kopirane
lične dokumente posjetilaca C ‘CC’.
III. ‘HC’ d.o.o. S. dužan je izvršiti
naložene upravne mjere iz stavova I. i
II. u roku od 15 dana od dana prijema
ovog rješenja, te pismeno obavijestiti
Agenciju za zaštitu ličnih podataka u
BiH o preduzetim mjerama,
s obrazloženjem, između ostalog, da:
„U provedenom postupku, po prigovoru
nosioca podataka, Agencija je utvrdila da
kontrolor ‘HC’ d.o.o. S. vrši skeniranje i
kopiranje ličnih dokumenata posjetilaca C
‘CC’, a pravni osnov za takvo postupanje
po mišljenju kontrolora je član 51. Zakona o
igrama na sreću.
Zakonom o zaštiti ličnih podataka propisano
je da je kontrolor obavezan da ‘lične podatke
obrađuje na pravičan i zakonit način’ (člana 4.
stav 1. tačka a) te da je kontrolor obavezan da
‘obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu
koji je neophodan da bi se ispunila određena
svrha’ (član 4. stav 1. tačka c).
Shodno principu pravičnosti i zakonitosti, da bi
kontrolor mogao vršiti skeniranje ili kopiranje
ličnog dokumenta nosioca podataka, onda
to njegovo pravo, odnosno obaveza mora biti
propisana zakonom ili propisom donesenim
na osnovu zakona.
Naime, analizom člana 51. Zakona o igrama
na sreću utvrđeno je da istim nije propisano
36
http://www.azlp.gov.ba/rjesenja/Archive.
a s p x ? l a n g Ta g = b s - B A & t e m p l a t e _
id=149&pageIndex=2 – sa danom 24. 9.
2014. godine
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
da su posjetioci kasina obavezni dati lični
dokument na skeniranje ili kopiranje, kao što
nije propisano pravo ili obaveza kontrolora da
vrši skeniranje ili kopiranje ličnih dokumenata
posjetilaca te da ih čuva i pohranjuje u svrhu
identifikacije istih.
Konstatacija koju kontrolor navodi u
Informaciji da ‘priređivač igara na sreću u
kasinu ima ne samo pravo, već i zakonsku
obavezu da vrši legitimaciju posjetilaca, a
u svrhu utvrđivanja njihovog identiteta,
punoljetstva i, konačno, u svrhu sigurnosti
svih posjetilaca’ nije sporna niti suprotna
članu 51. Zakona o igrama na sreću.
Međutim, identifikacija posjetilaca kasina,
njihova starost, odnosno punoljetstvo i
evidencija prisustva u cilju sigurnosti, mogu
se utvrditi uvidom u lični dokument nosioca
podataka.
Identifikacija posjetioca kasina u smislu
prethodnih stavova može biti izvršena na način
da se od strane osoba koje kontrolišu ulazak u
kasino izvrši uvid u lični dokument posjetioca,
te evidentiraju neophodni podaci čime bi se u
potpunosti ispunila svrha identifikacije bez
skeniranja ili kopiranja ličnog dokumenta.
Zakonom utvrđena obaveza kontrolora ‘da
obrađuje lične podatke samo u mjeri i obimu
koji je neophodan da bi se ispunila određena
svrha’ (član 4. stav 1. tačka c), znači da
kontrolor prikuplja obim podataka koji je
određen zakonom ili propisom donesenim na
osnovu zakona, a ukoliko isto nije propisano
onda poštivanje ovog principa znači
prikupljanje podataka u minimalnom obimu
koji je neophodan da bi se ispunila određena
svrha.
Skeniranjem ili kopiranjem ličnih dokumenata
posjetilaca kasina krši se navedeni princip jer
se svrha identifikacije istih može postići na
način da se lični podaci obrađuju u znatno
manjoj mjeri i obimu tako da se umjesto
dokumentovanja u formatu slika ili kopija
ličnih dokumenata samo vrši uvid u lični
dokument i evidentiranje posjetioca.
Skeniranjem ili kopiranjem ličnih dokumenata
posjetilaca kasina u svrhu identifikacije istih
obrađuju se lični podaci u većoj mjeri i obimu
nego što je to potrebno za ostvarenje svrhe, jer
se na taj način dokumentuju svi podaci koji
se nalaze na ličnom dokumentu (fotografija,
JMB, mjesto rođenja, potpis…), koji nisu nužno
neophodni za svrhu identifikacije nosioca
podataka.
Skeniranjem ili kopiranjem ličnih dokumenata
posjetilaca kasina znatno se prevazilazi
granica potrebne identifikacije i stvara
neopravdan rizik od zloupotrebe ličnih
podataka u smislu zaštite prava na privatnost.
Zakonom i propisom donesenim na osnovu
zakona nije propisano da je posjetilac kasina
dužan dati na skeniranje ili kopiranje lični
dokument.
Osim toga kopija lične karte može se tražiti,
odnosno koristiti samo ako je to propisano
zakonom kojim se normira određena oblast ili
djelatnost.
Tačna je tvrdnja navedena u Informaciji da
‘HC’ d.o.o. S. legitimiše i evidentira posjetioce C
‘CC’ sa validnim zakonskim osnovom – članom
51. Zakona o igrama na sreću, ali način i
obim identifikacije su suprotni i prethodno
navedenoj odredbi Zakona o igrama na sreću
i osnovnim principima zakonite obrade ličnih
podataka.
Kontrolor kao pravno lice može vršiti obradu
ličnih podataka i uz saglasnost nosioca
podataka, ali ta saglasnost mora da sadrži
sve elemente iz člana 5. stav 2. Zakona,
kojim je propisano da ‘saglasnost mora
biti data u pisanoj formi, mora je potpisati
nosilac podataka, mora imati tačnu naznaku
podataka u vezi sa kojima se saglasnost daje,
te mora sadržavati ime kontrolora, svrhu i
vremenski period na koji se saglasnost daje’.
Natpis, odnosno obavještenje koje je istaknuto
na ulazu u C ‘CC’ na koje se kontrolor poziva i
dostavlja u prilogu Informacije, ne predstavlja
saglasnost nosioca podataka u smislu citirane
odredbe Zakona.
Iz svega izloženog proizlazi da je navedeno
postupanje suprotno principu obrade ličnih
podataka iz člana 4. stav 1. tačka a) Zakona
kojim je propisano da je kontrolor obavezan da
‘lične podatke obrađuje na pravičan i zakonit
način’ i principu iz člana 4. stav 1. tačka c) da je
kontrolor obavezan da ‘obrađuje lične podatke
samo u mjeri i obimu koji je neophodan da bi
se ispunila određena svrha’.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 37
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Komparativni prikaz dosadašnje
legislative o javnim nabavka i novog
Zakona o javnim nabavkama
Drugi dio
Melika Alajbegović, dipl. iur.
Kvalifikacija kandidata i ponuđača
Kvalifikacioni uslovi koje ugovorni organ
postavlja u tenderskoj dokumentaciji služe
za utvrđivanje sposobnosti kandidata /
ponuđača da, ukoliko bude izabran kao
najpovoljniji, uspješno realizuje ugovor o
javnoj nabavci.1 Zbog toga se samo ponude
ponuđača
koji
zadovolje
postavljene
kvalifikacione kriterije razmatraju u
daljnem toku postupka, odnosno ocjenjuju
se u skladu sa postavljenim kriterijima za
dodjelu ugovora.
Zakon o javnim nabavkama Bosne i
Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine“, br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06,
24/06, 70/06, 12/09, 60/10, 87/13 i 47/14)
regulisao je pitanje kvalifikacije kandidata
/ ponuđača u članovima 22-26. Pri tome
je jedino zahtijevanje dokaza o ispunjenju
uslova iz člana 23. Zakona (lična sposobnost)
bilo obavezno, i to za postupke iz Poglavlja
1 U prvom dijelu članka, koji je objavljen u
prošlom broju, na strani 37, stubac I, pasus
prvi, došlo je do greške, koju ovom prilikom
ispravljamo. Pasus treba da glasi: „Uzimajući
u obzir probleme koji su se javljali na terenu,
novi zakon uspostavlja obavezu donošenja
plana nabavki, te obavezu objavljivanja
istog na internet stranici ugovornog organa,
za nabavke čija vrijednost je veća od 50.000
KM, u slučaju robe i usluga, ili 80.000 KM,
u slučaju radova. Objava plana nabavki
se mora izvršiti najkasnije u roku od 60
dana od dana usvajanja budžeta, odnosno
finansijskog plana.“ Izvinjavamo se našim
čitaocima.
38 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
II Zakona.
Naime, član 23. Zakona utvrđivao je obavezu
provjere da li kandidat / ponuđač ispunjava
obaveze prema državi u kojoj je registrovan,
kao što su plaćanje poreza, doprinosa za
socijalno osiguranje, da kandidat / ponuđač
nije pod stečajem ili pred likvidacijom, itd.
U navedenom članu Zakona, po osnovu
kojeg su zahtijevani dokazi o ispunjenju
naprijed spomenutih uslova u većini
postupaka javne nabavke (a obavezno za
otvoreni postupak, ograničeni, pregovarački
sa i bez objavljivanja obavještenja o nabavci
i konkurs za izradu idejnog rješenja)
korištena terminologija nije odgovarala
terminologiji pravnog sistema u Bosni i
Hercegovini. Formulacije kao što je „ozbiljan
profesionalni prekršaj“ i druge dovodile su
do brojnih problema u praktičnoj primjeni
zakona.
Naime, probleme koji su se javljali prilikom
prikupljanja zahtijevanih uvjerenja, koja su
često bila različitog sadržaja kod različitih
ponuđača, zbog složenog državnog uređenja
Bosne i Hercegovine, a samim tim i složenog
sistema pravosuđa, dodatno je otežavala
činjenica što mnogi sudovi nisu izdavali
uvjerenja npr. „da kandidat / ponuđač X nije
proglašen krivim za ozbiljan profesionalni
prekršaj“ jer za to nisu imali osnova u
zakonima Bosne i Hercegovine.
Imajući to u vidu, novi Zakon o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14), u članu 45. koji reguliše pitanje
lične sposobnosti kandidata / ponuđača,
prilagodio je terminologiju pravnom sistemu
u Bosni i Hercegovini, te isti propisuje npr.
da je ugovorni organ, izuzev u slučajevima
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
iz člana 21. stav (1) tačka d) i člana 22. stav
(1) tačka d) ovog zakona, dužan odbaciti
zahtjev za učešće ili ponudu ako je kandidat
/ ponuđač u krivičnom postupku osuđen
pravosnažnom presudom za krivična
djela organizovanog kriminala, korupciju,
prevaru ili pranje novca, u skladu sa važećim
propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u
kojoj je registrovan.
Poboljšanje je takođe i to da, kako je naprijed
navedeno, za slučajeve iz člana 21. stav (1)
tačka d) i člana 22. stav (1) tačka d) novog
Zakona, nije potrebno zahtijevati ispunjenje
uslova u pogledu lične sposobnosti. Naime,
navedeni slučajevi odnose se na:
■■ provođenje pregovaračkog postupka
bez objavljivanja obavještenja kada se
izuzetno, zbog dokazivih razloga krajnje
hitnosti, prouzrokovane događajima
nepredvidivim za ugovorni organ,
ne mogu ispoštovati ovim zakonom
utvrđeni minimalni rokovi za otvoreni,
ograničeni ili pregovarački postupak s
objavom obavještenja; i
■■ provođenje pregovaračkog postupka bez
objavljivanja obavještenja za robe pod
izuzetno povoljnim uslovima kada se
nabavljaju ili od privrednog subjekta koji
je u postupku likvidacije svojih poslovnih
aktivnosti ili od stečajnog povjerioca ili
stečajnog upravnika u postupku stečaja
ili od povjerioca po osnovu poslovnog
aranžmana ili u sličnim postupcima.
Ovo predstavlja logično rješenje, s obzirom
da je u pregovaračkom postupku bez
objavljivanja obavještenja za slučaj krajnje
hitnosti u najmanju ruku nepraktično
zahtijevati tražena uvjerenja, jer to značajno
usporava postupak nabavke. Takođe, kod
nabavke od privrednog subjekta koji je
u postupku likvidacije svojih poslovnih
aktivnosti ili od stečajnog povjerioca ili
stečajnog upravnika u postupku stečaja ili od
povjerioca po osnovu poslovnog aranžmana
ili u sličnim postupcima, nemoguće je
uopšte dobiti navedena uvjerenja upravo
zato što se radi o privrednom subjektu koji
je u postupku likvidacije svojih aktivnosti ili
je pod stečajem.
Ovo će svakako olakšati pregovaračke
postupke bez objavljivanja obavještenja u
naprijed navedenim slučajevima, za razliku
od Zakona o javnim nabavkama Bosne i
Hercegovine koji je trenutno u primjeni,
gdje nije postojao izuzetak od obaveze
zahtijevanja uvjerenja u svrhu dokazivanja
lične sposobnosti za sve postupke iz Poglavlja
II Zakona.
Možda i najbitnija razlika u odnosu na
zakon koji je trenutno u primjeni jeste ta
što je kandidat / ponuđač, u svrhu dokaza
o ispunjavanju uslova u pogledu lične
sposobnosti, dužan dostaviti izjavu ovjerenu
kod nadležnog organa, u formi i na način
koji propisuje Agencija za javne nabavke
podzakonskim aktom.
Nakon toga, samo je izabrani najpovoljniji
ponuđač dužan dostaviti originale ili
ovjerene kopije dokumentacije iz člana 45.
novog Zakona, kojom se dokazuje lična
sposobnost kandidata / ponuđača, ne starije
od tri mjeseca od dana dostavljanja ponude
ili zahtjeva za učešće, u roku koji odredi
ugovorni organ.
Pri tome, ukoliko ugovorni organ ima
sumnje o postojanju okolnosti u pogledu
lične sposobnosti, navedenih u st. (1) i (4)
člana 45. novog Zakona o javnim nabavkama,
može se obratiti nadležnim organima sa
ciljem pribavljanja potrebnih informacija u
predmetnom postupku.
Na ovaj način će se u značajnoj mjeri
smanjiti kako troškovi pripreme ponude,
tako i vrijeme potrebno za pripremu iste.
Naime, važeći Zakon o javnim nabavkama
Bosne i Hercegovine propisuje obavezu svih
učesnika u postupku da dostave original
ili ovjerene kopije dokumentacije koja
se zahtijeva u pogledu lične sposobnosti
kandidata / ponuđača i takvi dokumenti
ne mogu biti stariji od tri mjeseca. Ovakva
odredba podrazumijevala je stalnu obavezu
učesnika u postupcima javnih nabavki
da prikupljaju potrebnu dokumentaciju,
podnose zahtjeve nadležnim organima,
čekaju izdavanje dokumentacije, te plaćaju
i za izdavanje i za ovjeravanje kopija
dokumentacije.
Novi Zakon o javnim nabavkama takođe
predviđa dostavljanje običnih kopija
dokumentacije, zajedno sa izjavom koju
ovjerava kandidat / ponuđač, u svrhu
dokazivanja uslova ekonomske i finansijske
sposobnosti.
Takođe, novi Zakon precizira šta tačno
potvrda o uredno izvršenim ugovorima
mora sadržavati, a to su sljedeći podaci:
■■ naziv i sjedište ugovornih strana ili
privrednih subjekata;
■■ predmet ugovora;
■■ vrijednost ugovora;
■■ vrijeme i mjesto izvršenja ugovora;
■■ navode o uredno izvršenim ugovorima.
Priprema ponude
Za razliku od dosadašnje legislative, koja
nije sadržavala odredbe o načinu pripreme
ponude, novi Zakon o javnim nabavkama,
pored generalnih pravila o izmjenama,
dopunama ili odustanku od ponude,
taksativno navodi koje elemente mora
sadržavati ponuda. Sve navedene promjene
mogu se izvršiti isključivo prije isteka roka
za dostavu ponuda.
Naime, ponuda obavezno treba sadržavati:
■■ ime i sjedište ponuđača, a za grupu
ponuđača podatke o svakom članu
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 39
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
grupe ponuđača, kao i jasno određenje
člana grupe koji je ovlašteni predstavnik
grupe ponuđača za učešće u postupku
javne nabavke, za komunikaciju i za
zaključivanje ugovora;
■■ dokaz o garanciji, ako se traži;
■■ cijenu sa svim elementima koji je čine,
kao i potrebnim objašnjenjima, na
način kako je definisano u tenderskoj
dokumentaciji;
■■ dokaze o ličnoj, poslovnoj, finansijskoj,
tehničkoj i profesionalnoj sposobnosti,
osim u fazi dostavljanja ponuda
u
ograničenom,
pregovaračkom
postupku sa ili bez objave obavještenja
i
takmičarskom
dijalogu,
prema
zahtjevima iz tenderske dokumentacije;
■■ navode da je riječ o alternativnoj ponudi,
ako je ona dozvoljena;
■■ datum ponude;
■■ potpis podnosioca ponude ili ovlaštenog
lica na osnovu punomoći koja u tom
slučaju mora biti priložena u originalu
ili ovjerenoj kopiji;
■■ ponuda mora biti ovjerena pečatom
podnosioca ponude, ako po zakonu
države u kojoj je sjedište podnosioca
ponude podnosilac ponude ima pečat
ili dokaz da po zakonu države u kojoj je
sjedište podnosioca ponude podnosilac
ponude nema pečat;
■■ popis dokumentacije priložene uz
ponudu.
Pored navedene odredbe, podzakonskim
aktom će se detaljno regulisati način
pripreme ponude, sadržaj, način dostavljanja
ponude, način dostavljanja dokumenata koji
su zajednički za više lotova i ostala pitanja.
Garancije uz ponudu
Kao i još uvijek aktuelni i novi Zakon o
javnim nabavkama poznaje dvije vrste
garancija za ponudu, i to:
■■ garancija za ozbiljnost ponude, i
■■ garancija za uredno izvršenje ugovora.
Garancija za oziljnost ponude predstavlja
garanciju koju ponuđač dostavlja uz ponudu,
a služi ugovornom organu kao obezbjeđenje
u slučaju da ponuđač odustane od svoje
ponude u roku važenja ponude.
Garancija za uredno izvršenje ugovora
je garancija koju dostavlja samo izabrani
najpovoljniji ponuđač, kome će biti
dodijeljen ugovor, a služi ugovornom organu
kao obezbjeđenje u slučaju da ponuđač
kojem je dodijeljen ugovor ne izvršava svoje
obaveze iz ugovora ili ih neuredno izvršava.
Za razliku od legislative koja je trenutno u
primjeni, gdje Zakon o javnim nabavkama
Bosne i Hercegovine ne sadrži detaljne
odredbe o ove dvije vrste garancija, nego
su iste detaljnije regulisane podzakonskim
aktom, novi Zakon o javnim nabavkama
40 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
reguliše garancije uz ponudu, uz dodatnu
razradu u podzakonskom aktu.
Podzakonski akt o garancijama uz ponudu
regulisati će: oblike garancije za ozbiljnost
ponude i garancije za dobro izvršenja
ugovora, način dostavljanja, obaveze
ugovornog organa prema garanciji za
ozbiljnost ponude, te će propisati forme
garancije za ozbiljnost ponude i garancije za
uredno izvršenje ugovora.
Novi Zakon o javnim nabavkama postavlja
ograničenje da se garancija za ozbiljnost
ponude ne može zahtijevati ako je vrijednost
nabavke manja od 100.000 KM. U slučajevima
kada je dozvoljeno zahtijevanje garancije za
ozbiljnost ponude, odnosno u slučajevima
kada je vrijednost nabavke jednaka ili veća
od 100.000 KM, garancija za ozbiljnost
ponude neće preći 1,5% procijenjene
vrijednosti ugovora.
Garancija za izvršenje ne može se zahtijevati
u iznosu većem od 10% od vrijednosti
ugovora
U slučaju kada ponudu dostavlja grupa
ponuđača, dostavit će jednu garanciju koja
odgovara traženom iznosu bez obzira da li
je dostavlja jedan član, više ili svi članovi
grupe ponuđača.
Jedinstveni riječnik javnih nabavki
Novi Zakon o javnim nabavkam propisuje
obavezu korištenja Jedinstvenog rječnika
javne nabavke (JRJN), odnosno Common
Procurement Vocabulary. Naime, ugovorni
organ će biti dužan da se prilikom opisa
predmeta nabavke u obavještenju o nabavci i
tenderskoj dokumentaciji pozove na oznake
i nazive JRJN.
JRJN predstavlja referentnu nomenklaturu
koja se primjenjuje u postupku javne nabavke,
a istovremeno obezbjeđuje usklađenost sa
ostalim postojećim nomenklaturama. To je
jedinstveni kvalifikacioni sistem za javne
nabavke čija je svrha ujednačenje naziva
koje ugovorni organi koriste prilikom
opisa predmeta ugovora. Zasniva se na
hijerarhijskoj strukturi koja se sastoji od
najviše devet cifara uz koje se nalazi tekst
koji opisuje vrstu roba, usluga ili radova
koji čine predmet ugovora, npr. 09211100-2
Motorna ulja.
Na ovaj način će ugovorni organi riješiti
dileme koje su do sada imali prilikom
grupisanja predmeta nabavke, utvrđivanja
srodnih predmeta nabavke, formiranja
lotova, itd. S aspekta ponuđača, korištenje
JRJN će olakšati pretraživanje roba, usluga ili
radova koje ponuđač nudi na tržištu, a koje
ugovorni organi nabavljaju u postupcima
javnih nabavki, te će otkloniti eventualne
jezičke barijere prilikom pretraživanja.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Prethodno informacijsko obavještenje
Prethodno informacijsko obavještenje (PIO)
jeste vrsta obavještenja koje će ugovorni
organi moći objavljivati na Portalu javnih
nabavki, a kojim se najavljuju postupci
javnih nabavki koje ugovorni organ
namjerava dodijeliti u narednih 12 mjeseci
(za robe i usluge).
Objava PIO nije obavezna, te ga ugovorni
organi koriste prevashodno kao alat za
skraćivanje rokova, o čemu je bilo govora u
prethodnom broju, a svakako je korisno za
potencijalne učesnike u postupku kako bi
imali pregled potreba ugovornih organa za
narednu godinu.
Prilikom nabavke robe ugovorni organ
putem PIO objavljuje ukupnu procijenjenu
vrijednost ugovora ili okvirnih sporazuma
po grupama proizvoda koje ugovorni organ
namjerava dodijeliti u sljedećih 12 mjeseci.
Grupe proizvoda ugovorni organ utvrđuje u
skladu s oznakama iz JRJN.
Prilikom nabavke usluga ugovorni organ
putem PIO objavljuje ukupnu procijenjenu
vrijednost ugovora ili okvirnih sporazuma
u svakoj od kategorija iz Aneksa II. Dio A
koje ugovorni organ namjerava dodijeliti u
sljedećih 12 mjeseci. S obzirom da nabavka
usluga iz Aneksa II. Dio B spada pod ugovore
na čiju dodjelu se primjenjuje poseban
režim, dok su usluge iz Aneksa II. Dio C
izuzete od primjene Zakona, za iste se PIO
ne objavljuje.
PIO za robe i usluge se objavljuje na početku
kalendarske godine.
Prilikom nabavke radova ugovorni organ
putem PIO objavljuje bitna obilježja ugovora
ili okvirnih sporazuma koje namjerava
dodijeliti. U ovom slučaju PIO se objavljuje
odmah nakon donošenja odluke kojom se
odobravaju planirani ugovori o radovima
ili okvirni sporazumi koje ugovorni organ
namjerava dodijeliti.
Javno otvaranje ponuda
Za razliku od dosadašnje legislative, koja je
propisivala obavezu javnog otvaranja ponuda
samo za postupke iz Poglavlja II Zakona o
javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
(otvoreni postupak, ograničeni, pregovarčki
sa i bez objavljivanja obavještenja o
nabavci), dok je za konkurentski zahtjev za
dostavljanje ponuda javno otvaranje ponuda
zavisilo od odluke ugovornog organa da li
isto utvrdi u konkurentskom zahtjevu ili ne,
novi Zakon o javnim nabavkama predviđa
obavezno javno otvaranje ponuda za sve
postupke, osim direktnog sporazuma.
U važećem zakonu, na javnom otvaranju
ponuda čita se samo naziv ponuđača,
ukupna cijena i eventualni popust.
Novi Zakon je predvidio da se na javnom
otvaranju ponuda čitaju sljedeći podaci iz
ponuda:
■■ naziv ponuđača;
■■ ukupna cijena navedena u ponudi;
■■ popust naveden u ponudi koji mora biti
posebno iskazan, a ukoliko popust nije
posebno iskazan, smatra se da nije ni
ponuđen;
■■ potkriteriji koji se vrednuju u okviru
kriterija
ekonomski
najpovoljnije
ponude.
Svi ponuđači koji su na vrijeme dostavili
ponude ili njihovi ovlašteni predstavnici,
kao i sva druga zainteresovana lica imaju
pravo prisustvovati postupku otvaranja
ponuda.
Postupak provjere kvalifikacije kandidata
/ ponuđača i ocjena ponuda provode se na
zatvorenim sjednicama komisije za nabavke.
Razlozi za odbacivanje zahtjeva za
učešće ili ponude
Ugovorni organ će odbaciti zahtjev za
učešće ili ponudu ako kandidat / ponuđač
nije dostavio tražene dokaze ili je dostavio
nepotpune dokaze ili je lažno predstavio
informacije koje su dokaz ispunjavanja
kvalifikacionih uslova.
Ranijih godina su postojale brojne dileme
na terenu u pogledu toga da li u postupku
javne nabavke može učestvovati ponuđač
koji je učestvovao u pripremi tenderske
dokumentacije. Prema novom zakonu, prije
odbacivanja zahtjeva za učešće, odnosno
ponude, kandidata / ponuđača koji je na bilo
koji način učestvovao u pripremi tenderske
dokumentacije, takav kandidat / ponuđač
mora imati priliku da dokaže da njegovo
učestvovanje u tehničkim konsultacijama
ne narušava, odnosno ne ograničava
konkurenciju. Ukoliko to ne uspije dokazati,
zahtjev za učešće, odnosno ponuda takvog
kandidata / ponuđača će biti odbačeni.
Ono što je svakako novina u odnosu na
dosadašnju legislativu jeste mogućnost
da ugovorni organ pozove kandidate /
ponuđače da u roku od tri dana pojasne
dokumente koje su dostavili kao dokaze
o ispunjavanju kvalifikacionih uslova ili
da dostave originalne dokumente radi
poređenja sa kopijom koja je dostavljena uz
ponudu, a sa ciljem otklanjanja formalnog
nedostatka dokumenata.
Novi zakon taksativno nabraja slučajeve u
kojima se zahtjev za učešće, odnosno ponuda
odbacuju.
Prestanak postupka javne nabavke
Rezultat postupka javne nabavke može
biti zaključenje ugovora o javnoj nabavci
ili okvirnog sporazuma ili, pak, poništenje
postupka javne nabavke.
Možda jedna od najproblematičnijih
odredbi važećeg zakona je bila upravo
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 41
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odredba koja je govorila o poništenju
postupka javne nabavke. Problem i povod za
različita tumačenja bio je, između ostalog, u
tome što je odredba glasila „ugovorni organ
može poništiti postupak“, odnosno nije
postojao imperativ poništenja u slučajevima
navedenim u Zakonu. Iz takvog definisanja
proizašli su brojni problemi, posebno kada
je riječ o prijemu manje od tri ponude.
Naime, važeći zakon pruža mogućnost
poništenja postupka javne nabavke ukoliko
je broj primljenih prihvatljivih ponuda
manji od tri i ne obezbjeđuje stvarnu
konkurenciju za konkretni ugovor.
Dokazivanje zadovoljenosti konkurencije
kod prijema jedne ili dvije blagovremene
prihvatljive ponude čest je povod žalbi
pred Uredom za razmatranje žalbi, pa
odatle i strah ugovornih organa da u ovim
slučajevima dodijele ugovor, čak i kada je
dodjela ugovora opravdana.
U cilju jasnoće i nedvosmislenenosti odredbi,
novi zakon nalaže obavezu poništenja
postupka javne nabavke u slučajevima
kada nije dostavljena nijedna ponuda u
određenom krajnjem roku, odnosno nije
dostavljen nijedan zahtjev za učešće u
ograničenom postupku, u pregovaračkom
postupku sa ili bez objave obavještenja ili u
takmičarskom dijalogu, zatim kada nijedna
od primljenih ponuda nije prihvatljiva, te
kada su cijene svih prihvatljivih ponuda
znatno veće od obezbjeđenih sredstava za
predmetnu nabavku.
Samo u slučajevima kada je predviđeno
zaključenje okvirnog sporazuma, broj
primljenih prihvatljivih ponuda ne može
biti manji od tri, pod uslovom da postoji
dovoljan broj ponuđača. Okvirni sporazum
može se zaključiti i sa dva ponuđača u slučaju
ponavljanja postupka zbog nedovoljnog
broja primljenih ponuda.
Kao i do sada, ugovorni organ može
otkazati postupak javne nabavke samo zbog
dokazanih razloga koji su izvan kontrole
ugovornog organa i koji se nisu mogli
predvidjeti u vrijeme pokretanja postupka
javne nabavke.
Odluka o izboru i odluka o poništenju
U važećem zakonu nije propisan rok u kojem
je ugovorni organ dužan donijeti odluku o
izboru najpovoljnijeg ponuđača, niti odluku
o poništenju postupka javne nabavke. To
je dovelo do situacija da ugovorni organi,
iz različitih, opravdanih i neopravdanih,
razloga ponekad odugovlače sa donošenjem
odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.
Nisu bile nepoznate ni situacije da je od
evaluacije ponuda do donošenja odluke o
izboru, i u postupcima koji nisu bili ometeni
žalbenim
postupkom,
proticalo
više
mjeseci, pa i godina. To je svakako značilo
42 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
dovođenje u besmislenost samog postupka
javne nabavke kojem je zaključenje ugovora,
odnosno okvirnog sporazuma jedini cilj.
Novi zakon propisuje obavezu da govorni
organ donese odluku o izboru najpovoljnijeg
ponuđača ili odluku o poništenju postupka
nabavke u roku koji je određen u tenderskoj
dokumentaciji kao rok važenja ponude,
a najkasnije u roku od sedam dana od
dana isteka važenja ponude, odnosno u
produženom periodu roka važenja ponuda,
ukoliko je isti produžen.
Odluka o izboru, odnosno poništenju
dostavlja se kandidatima / ponuđačima
u roku od tri dana, a najkasnije u roku od
sedam dana od dana donošenja odluke, i to:
elektronskim sredstvom ili putem pošte ili
neposredno.
Novi zakon navodi koje podatke mora
sadržavati odluka o izboru, odnosno odluka
o poništenju. Ugovorni organ objavljuje ove
odluke na svojoj internetskoj strani, ako je
ima, i to istovremeno s upućivanjem odluka
ponuđačima koji su učestvovali u postupku
javne nabavke.
Stand Still period
Kao i dosadašnja pravna regulativa iz
oblasti javnih nabavki, novi zakon predviđa
obavezu čekanja na zaključenje ugovora
i to 15 dana od dana kada su ponuđači
obaviješteni o rezultatu postupka nabavke,
za ugovore koji se dodjeljuju u otvorenom
postupku,
ograničenom
postupku,
pregovaračkom postupku s objavom ili bez
objave obavještenja, konkursu za izradu
idejnog rješenja ili takmičarskom dijalogu.
Novina je da u novom zakonu, u slučaju
dodjele ugovora putem pregovaračkog
postupka bez objave obavještenja u slučaju
krajnje hitnosti, ova obaveza više ne postoji,
što je potpuno opravdano uzimajući u obzir
slučajeve u kojima se ovaj postupak provodi.
Podugovaranje
Važeći
regulativa,
preciznije
Modeli
standardne
tenderske
dokumentacije
pružaju mogućnost ugovornom organu da
se opredijeli da li dozvoljava podugovaranje
ili ne.
Novi zakon ne dozvoljava zabranu
podugovaranja, međutim, ugovorni organ
može tražiti od kandidata / ponuđača da se
u ponudi izjasni da li namjerava dio ugovora
podugovaranjem prenijeti na treće strane.
Ukoliko izabrani ponuđač namjerava dio
ugovora podugovaranjem prenijeti na treće
strane, u ugovor o javnoj nabavci se obavezno
unosi ta odredba, kao osnov za zaključivanje
podugovora između izabranog ponuđača i
podugovarača.
Nadalje, važeći zakon je predviđao obavezu
provjere kvalifikacija podugovarača na
potpuno isti način kao što je u postupku
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nabavke vršena provjera kvalifikacija ponuđača. Ovo je u određenim
slučajevima bilo prestrogo, npr. kada se podugovarao samo mali dio
ugovora i sl.
Prema novom zakonu, ugovorni organ može izvršiti provjeru
kvalifikacija podugovarača i obavijestiti dobavljača o svojoj odluci
(da li prihvata tog podugovarača ili ne) najkasnije u roku od 15 dana
od dana prijema obavještenja o podugovaraču. U slučaju odbijanja
podugovarača, ugovorni organ dužan je navesti objektivne razloge
odbijanja.
Najveća novost u pogledu podugovaranje jeste mogućnost direktnog
plaćanja podugovaraču od strane ugovornog organa. Naime, nakon što
ugovorni organ odobri podugovaranje, dobavljač kojem je dodijeljen
ugovor dužan je prije početka realizacije podugovora dostaviti
ugovornom organu podugovor zaključen sa podugovaračem, kao
osnov za neposredno plaćanje podugovaraču.
Podugovor kao obavezne elemente mora sadržavati sljedeće:
■■ robu, usluge ili radove koje će isporučiti, pružiti ili izvesti
podugovarač;
■■ predmet, količinu, vrijednost, mjesto i rok isporuke robe, pružanja
usluga ili izvođenja radova;
■■ podatke o podugovaraču, i to: naziv podugovarača, sjedište, JIB/
IDB, broj transakcijskog računa i naziv banke kod koje se vodi.
Ovakvo rješenje nastalo je u cilju zaštite podugovarača od eventualnih
finansijskih problema glavnog ugovarača koji se mogu javiti u
toku realizacije ugovora, što je u pošlosti dovodilo do neplaćanja
podugovaračima.
U svakom slučaju, dobavljač kojem je dodijeljen ugovor snosi punu
odgovornost za realizaciju ugovora.
Obaveze ugovornog organa po završenom postupku
Pored obaveze objavljivanja obavještenja o dodjeli ugovora za
otvoreni postupak, ograničeni postupak, pregovarački postupak
s objavom ili bez objave obavještenja, konkurs za izradu idejnog
rješenja ili takmičarski dijalog, koje se objavljuje najkasnije u roku
od 30 dana od dana zaključivanja ugovora ili okvirnog sporazuma,
ugovorni organ je dužan objaviti obavještenje o dodjeli svih ugovora
u toku jedne godine za ugovore na čiju dodjelu se primjenjuje
poseban režim (ugovori za usluge iz Aneksa II. Dio B, ugovori u
oblasti odbrane i sigurnosti, i ugovori koje dodjeljuju diplomatskokonzularna predstavništva i misije u Bosni i Hercegovini a čija
vrijednost je manja od 250.000 KM za robe i usluge, odnosno manja
od 9.000.000 KM u slučaju radova) i to najkasnije 30 dana od isteka
kalendarske godine.
Obaveza dostavljanja izvještaja o dodijeljenim ugovorima, koja je
postojala u dosadašnoj legislativi, dodatno je „pojačana“ obavezom
dostavljanja izvještaja u slučaju ugovora na čiju dodjelu se primjenjuje
poseban režim, kao i ugovora koji su izuzeti od primjene postupaka
definisanih novim zakonom, u formi, na način i u rokovima koje
utvrđuje Agencija za javne nabavke podzakonskim aktom.
Posebnu novinu predstavlja obaveza ugovornog organa da, nakon
što dostavi izvještaj Agenciji za javne nabavke, na svojoj internetskoj
stranici, ako je ima, objavi osnovne elemente ugovora za sve postupke
javne nabavke, kao i sve izmjene ugovora do kojih dođe u toku
realizacije ugovora, na način i u formi koji će podzakonskim aktom
propisati Vijeće ministara BiH.
Posljednja obaveza će u svakom slučaju povećati transparentnost
trošenja javnih sredstava te na izvjestan način pomoći držati
ugovorne organe u granicama dozvoljenog, kada je u pitanju
realizacija ugovora.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 43
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
OKVIRNI SPORAZUM U
POSTUPKU JAVNE NABAVKE
Amir Rahmanović, dipl. ecc.
Općina Tuzla
e-mail:[email protected]
Sažetak
U radu se obrađuje tema okvirnog sporazuma kao jednog od alata u postupcima
javnih nabavki. U dosadašnjoj primjeni Zakona o javnim nabavkama u našoj
zemlji okvirni sporazum nije dovoljno iskorišten kao alat, što zbog nedovoljnog
poznavanja što zbog tehnike i načina nabavki koja je nova u našem sistemu
javnih nabavki. U trenutno važećem Zakonu o javnim nabavkama BiH okvirni
sporazum nije bio usaglašen sa direktivama EU u polju nabavki, pa je i to jedan
od razloga za njegovu nedovoljnu primjenu u dosadašnjoj praksi. U novom
zakonu o javnim nabavkama BiH, koji stupa na snagu krajem 2014. godine,
okvirni sporazum je u potpunosti usaglašen sa pomenutim direktivama i
daje daleko veće mogućnosti ugovornim organima za zaključivanje okvirnih
sporazuma. U radu je posebno obrađen način, odnosno modaliteti zaključivanje
okvirnog sporazuma te način i metode zaključivanja ugovora na osnovu
okvirnog sporazuma.
Ključne riječi: Okvirni sporazum, ugovorni organ, ponuđač, ugovor,
minitenderisanje.
Uvod
Okvirni sporazum predstavlja sporazum između ugovornog organa i ponuđača o
uslovima u okviru kojih će se zaključivati budući ugovori za nabavku. Okvirni sporazum
nije ugovor i ne proizvodi obligaciono-pravna djejstva već predstavlja okvir u kojem
su definisani cijena, rokovi, uslovi isporuke i sl. kojih se sporazumne strane moraju
pridržavati u toku trajanja okvirnog sporazuma prilikom zaključenja pojedinačnih
ugovora za predmetne robe, usluge ili radove.
U prvom dijelu rada obrađeno je pojmovno određene okvirnog sporazuma te iznesene
osnovne karakteristike i obilježja. Iznesene su definicije okvirnog sporazuma u skladu
sa Direktivom 2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o koordinaciji postupaka za
dodjelu ugovora o javnim nabavkama radova, ugovora o javnim opskrbama te ugovora
o pružanju javnih usluga, kao i definicije okvirnog sporazuma iz zakona o javnim
nabavkama susjednih država.
U drugom dijelu iznesene su osnovne karakteristike okvirnih sporazuma i detaljno
obrađeni modaliteti i načini sklapanja okvirnih sporazuma između sporazumnih strana.
Na kraju su pojašnjeni način i procedure zaključenja pojedinačnih ugovora na osnovu
okvirnog sporazuma, u zavisnosti od načina zaključenja okvirnog sporazuma.
1. POJAM I DEFINICIJA OKVIRNOG SPORAZUMA
Ugovorni organ u svom redovnom poslovanju i obavljanju svojih aktivnosti ima potrebu
da nabavlja potrebne radove, robe ili usluge bilo za zadovoljavanje vlastitih potreba
bilo za zadovoljavanje potreba šire društvene zajednice. Ove poslove nabavke ugovorni
44 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
organi provode na način definisan Zakonom
o javnim nabavkama, odnosno nabavke
provodi primjenjujući procedure i postupke
koji su definisani zakonom o javnim
nabavkama. Ugovorni organ nabavku može
provoditi primjenom jednog od postupaka
javnih nabavki.
Krajnji cilj i rezultat provođenja postupka
javne nabavke je zaključenje ugovora o
javnoj nabavci. Ugovor o javnoj nabavci je
ugovor zaključen u pisanoj formi između
ugovornog organa i ponuđača u skladu sa
provedenim postupkom javne nabavke, a
koji za predmet ima nabavku robe, pružanje
usluga ili izvođenje radova. Ugovor zaključen
na ovaj način proizvodi prava i obaveze
ugovornih strana čije se izvršenje može
ostvariti i sudskim putem. Ugovor o javnoj
nabavci je najčešće fiksni ugovor kod kojeg
su unaprijed definisane količine i cijene.
Dakle, ugovor o javnoj nabavci se zaključuje
za tačno određenu količinu ili obim roba
usluga ili radova koji su poznati ugovornom
organu u momentu pokretanja postupka
nabavke i kod kojih su cijene fiksne tokom
trajanja ugovora.
Međutim, problemi se javljaju kada su
predmet nabavke robe, usluge ili radovi
kod kojih nije moguće precizno odrediti
količinu koja će biti potrebna ugovornom
organu u toku određenog perioda (npr.
potrošni kancelarijski materijal, usluge
održavanja vozila, radovi na održavanju
puteva i sl.), kao i kod onih roba, usluga
i radova kod kojih cijene tokom trajanju
ugovora variraju (npr. gorivo, prehrambeni
proizvodi i sl.). U ovakvim situacijama kada
su predmet nabavke robe, usluge ili radovi
čije je potrebne količine unaprijed teško
definisati, kao i one robe, radovi i usluge čiji
se uslovi isporuke često mijenjaju ugovorni
organ ima mogućnost da nakon provedenog
predviđenog postupka zaključi okvirni
sporazum sa najpovoljnijim ponuđačem.
Dakle, ugovorni organ nakon provedenog
npr. otvorenog postupka zaključuje okvirni
sporazum sa najpovoljnijim ponuđačem.
U okvirnom sporazumu definišu se uslovi
za zaključenje pojedinačnih ugovora i
maksimalne količine na osnovu kojih će
se zaključivati pojedinačni ugovori za
nabavku roba, radova ili usluga koje su
predmet okvirnog sporazuma. U okvirnom
sporazumu
se
navode
procijenjene
maksimalne količine predmeta nabavke
koje su potrebne ugovornom organu u
toku određenog perioda sa tim da okvirni
sporazum ne obavezuje ugovorni organ
da nabavi ukupnu količini navedenu u
tenderskoj dokumentaciji nego u toku
trajanja okvirnog sporazuma zaključuje
ugovore za one količine koje su mu stvarno
potrebne.
Okvirni sporazum je definisan u članu 1.
stav 5. Direktive 2004/18/EZ Evropskog
parlamenta i Vijeća o koordinaciji postupaka
za dodjelu ugovora o javnim nabavkama
radova, ugovora o javnim opskrbama te
ugovora o pružanju javnih usluga kao:
„Okvirni sporazum je sporazum između
jednog ili više ugovornih organa i jednog
ili više privrednih subjekata, koji ima za
svrhu utvrđivanje uslova koji uređuju
dodjeljivanje ugovora tokom datog perioda,
posebno što se tiče cijene i, ako je prikladno,
predviđene količine.“
Zakon o javnoj nabavi Hrvatske definiše
okvirni sporazum na sljedeći način:
„Okvirni sporazum je sporazum između
jednog ili više naručitelja i jednog ili više
gospodarskih subjekata svrha kojega je
utvrditi uvjete pod kojima se sklapaju
ugovori tijekom određenog razdoblja,
posebice u pogledu cijene i, prema potrebi,
predviđenih količina.“
Zakon o javnim nabavkama Srbije definiše
okvirni sporazum na sljedeći način:
„Okviri sporazum je sporazum između
jednog ili više naručilaca i jednog ili više
ponuđača, kojim se utvrđuju bitni uslovi
ugovora o javnoj nabavci, kao što je cijena,
količina, rok i sl. kao i uslovi i kriterijumi
na osnovu kojih će se birati najpovoljnija
ponuda, odnosno zaključivati ugovori o
javnoj nabavci.“
Zakon o javnim nabavkama Bosne i
Hercegovine iz 2004. godine u članu 2.
stav 5. definiše okvirni sporazum na ovaj
način: „Okvirni sporazum podrazumijeva
sporazum ograničenog trajanja između
ugovornog organa i dobavljača, a njegova
je svrha utvrđivanje okvira za ugovore koji
će se dodjeljivati u tom periodu, naročito
u pogledu predmeta ugovora, a kada je
to primjereno i u pogledu predviđenih
vrijednosti, obima ili količine kao i cijene.“
Zakon o javnim nabavkama Bosne i
Hercegovine iz 2014. godine u članu 2.
stav 1. tačka n) definiše okvirni sporazum
na sljedeći način: „Okvirni sporazum je
sporazum između jednog ili više ugovornih
organa i više dobavljača, zaključen u pisanom
obliku, kojim se definiraju uslovi pod kojim
se mogu dodijeliti ugovori tokom određenog
perioda, u skladu s predviđenom cijenom i,
gdje je moguće, predviđenim količinama.“
Kao što se iz naprijed navedenih definicija
može zaključiti, glavna obilježja okvirnog
sporazuma jesu to da je to sporazum između
jednog ili više naručilaca i jednog ili više
privrednih subjekata (ponuđača) u kojem se
određuju bitni uslovi i okvir za zaključivanje
ugovora o javnoj nabavci u pogledu cijene,
količine, rokova, uslova plaćanja i sl. Takođe
se uočava karakteristika okvirnog sporazuma
da je to sporazum između jednog ili više
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 45
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
naručilaca (ugovornih organa) i jednog
ili više privrednih subjekata (ponuđača).
Iznimka od ovog obilježja okvirnog
sporazuma je odredba Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine iz 2004.
godine, koja definiše okvirni sporazuma
kao sporazum između jednog ugovornog
organa i jednog ponuđača. Ova odredba
je izmijenjena i usklađena sa Direktivom
2004/18/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća
o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora
o javnim nabavkama radova, ugovora o
javnim opskrbama te ugovora o pružanju
javnih usluga u novom Zakonu o javnim
nabavkama BiH iz 2014. godine.
1.1Osnovne karaktersitike okvirnih
sporazuma
Analizirajući pojmovno određenje i definicije
okvirnog sporazuma može se uočiti nekoliko
osnovnih značajki koje karakterišu okvirni
sporazum. Kao najbitnije mogu se izdvojiti
sljedeće karakteristike:
se
nakon
provedenog
■■ Zaključuje
postupka javne nabavke. Okvirni
sporazum
se
zaključuje
nakon
provedenog postupka javne nbavake.
Prema odredbama Zakona o javnim
nabavkama BiH iz 2004. godine, okvirni
sporazum se može zaključiti samo nakon
provedenog otvorenog ili ograničenog
postupka nabavke.
■■ Okvirni sporazum se može zaključiti
na period u trajanju od četiri godine.
Ugovorni organi prilikom određivanja
roka na koji će zaključiti okvirni
sporazum moraju uzeti u obzir određene
faktore kako prilikom izbora roka na
koji će biti zaključen okvirni sporazum
ne bi spriječili, ograničili ili ugrozili
konkurenciju ukoliko bi izabrali dug rok
trajanja okvirnog sporazuma u odnosu
na predmet nabavke i uslove koji vladaju
na tržištu konkretne robe, radova ili
usluga.
osnovu
okvirnog
sporazuma
■■ Na
zaključuju se pojedinačni ugovori.
Okvirni sporazum predstavlja samo
okvir u kojem su definisani uslovi za
sklapanje pojedinačnih ugovora, kao što
su količine, cijena, rokovi i sl.
■■ Okvirni sporazum nije ugovor u
smislu obaveza sporazumnih strana,
odnosno okvirni sporazum ne proizvodi
obligaciono-pravna djejstva.
■■ Okvirni sporazum nije osnov za plaćanje.
■■ Ugovorni organ nije dužan da zaključi
ugovor na osnovu okvirnog sporazuma
niti je dužan da realizuje okvirni
sporazum u cjelini u smislu obima i
46 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
količina. Ugovorni organ zaključuje
ugovore periodično, ovisno o potrebama
ugovornog organa za robama, uslugama
ili radovima koji su predmet nabavke.
■■ Ugovorni organ je dužan da izvrši
objavu obavještenja o dodjeli okvirnog
sporazuma, a nije u obavezi da objavljuje
pojedinačne ugovore koji su zaključeni
na osnovu tog okvirnog sporazuma.
■■ Ugovorni organ je dužan da pošalje
izvještaj Agenciji za javne nabavke o
zaključenom
okvirnom
sporazumu
korištenjem elektronskog sistema za
dostavu izvještaja i takođe je dužan da
šalje izvještaj o svakom dodijeljenom
ugovoru na osnovu okvirnog sporazuma.
■■ Okvirni sporazum se ne smije provoditi
tako da na bilo koji način sprječava,
ograničava ili ugrožava konkurenciju.
1.2.Modaliteti i način zaključenja
okvirnog sporazuma
Kao što se iz same definicije okvirnog
sporazuma može vidjeti, okvirni sporazum je
sporazum između jednog ili više ugovornih
organa i jednog ili više privrednih subjekata
kojim oni međusobno utvrđuju okvirne
uslove za ugovore koje će zaključivati u
budućem periodu.
Postavlja se pitanje ko može zaključiti
okvirni sporazum? Okvirni sporazum može
zaključiti:
■■ jedan ugovorni organ,
■■ više ugovornih organa zajedno i
■■ centralno tijelo nabavke u ime i za račun
više ugovornih organa.
Svako od naprijed pobrojanih može
zaključiti okvirni sporazum samo sa jednim
ili sa više ponuđača.
Kako bi se lakše uočila mogućnost i
modaliteti sklapanja okvirnih sporazuma te
ko s kim može zaključiti okvirni sporazum
u nastavku će to biti predstavljeno u putem
slika.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Slika 1. Okvirni sporazum između jednog ugovornog organa i jednog ponuđača
Kao što ja na prethodnoj slici prikazano, radi se o modalitetu kada se okvirni sporazum
zaključuje između jednog ugovornog organa i jednog ponuđača. U ovoj situaciji se okvirnim
sporazumom definišu svi uslovi za zaključivanje budućih ugovora između sporazumnih
strana. Ugovorni organ, u skladu sa svojim potrebama, periodično zaključuje ugovore sa
ponuđačem, a na osnovu uslova iz okvirnog sporazuma.
Slika 2. Okvirni sporazum između više ugovornih organa i jednog ponuđača
Na slici 2. prikazana je situacija kada se okvirni sporazum zaključuje između više ugovornih
organa i jednog ponuđača. U ovoj situaciji više ugovornih organa zaključuje okvirni
sporazum sa jednim ponuđačem u kojem se definišu uslovi za zaključivanje budućih
ugovora i svaki ugovorni organ koji je sporazumna strana zaključuje ugovore sa izabranim
ponuđačem u skladu sa vlastitim potrebama.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 47
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Slika 3. Okvirni sporazum između više ugovornih organa i više ponuđača
Na slici 3. prikazana je situacija kada je okvirni sporazum sklopljen između više ugovornih
organa i ponuđača. U ovoj situaciji više ugovornih organa zaključuje okvirni sporazum sa
više ponuđača i na osnovu tog sporazuma zaključuju periodične ugovore u skladu sa svojim
potrebama.
Slika 4. Okvirni sporazum između jednog ugovornog organa i više ponuđača
Slika 4. prikazuje modalitet sklapanja okvirnog sporazuma između jednog ugovornog
organa i više ponuđača. U ovoj situaciji ugovorni organ zaključuje periodične ugovore sa
ponuđačem ili putem zaključenja ugovora direktnim pozivanjem najpovoljnijeg ponuđača
ili provođenjem postupka minitenderisanja.
48 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Slika 5. Okvirni sporazum između centralnog tijela nabavke i jednog ponuđača
Slika 5. prikazuje situaciju kada centralno tijelo za nabavke u ime i za račun više ugovornih
organa zaključuje okvirni sporazum sa jednim ponuđačem nakon čega svaki pojedini
ugovorni organ zaključuje pojedinačne ugovore sa ponuđačem u skladu sa svojim zahtjevima
i potrebama.
Slika 6. Okvirni sporazum između centralnog tijela nabavke i više ponuđača
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 49
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Slika 6. prikazuje modalitet zaključenja
okvirnog sporazuma kada centralno tijelo za
nabavke provodi postupak nabavke i, u ime
i za račun više ugovornih organa, zaključuje
okvirni sporazum sa više ponuđača. U ovoj
situaciji svaki ugovorni organ zaključuje
periodične ugovore sa ponuđačem, a na
osnovu okvirnog sporazuma, u skladu sa
svojim potrebama i zahtjevima.
Primjeri zaključenja okvirnog sporazuma
u praksi, a u skladu sa nekim od naprijed
navedenih modaliteta:
2. DODJELA POJEDINAČNIH
UGOVORA NA OSNOVU OKVIRNOG
SPORAZUMA
Kada je riječ od dodjeli pojedinačnih
ugovora na osnovu okvirnog sporazuma,
razlikujemo dva načina na koji se može
vršiti dodjela ugovora ovisno od toga da
li je okvirni sporazum zaključen samo sa
jednim ponuđačem ili je okvirni sporazum
zaključen sa dva ili više ponuđača.
Zaključivanje ugovora kada je okvirni
1. Primjer sklapanja okvirnog sporazuma sporazum zaključen sa jednim
između jednog ugovornog organa i ponuđačem
ponuđača je kada npr. ministarstvo
finansija zaključuje okvirni sporazum
za nabavku potrošnog kancelarijskog
materijala sa tri ponuđača (slika 4).
2. Primjer sklapanja okvirnog sporazuma
između više ugovornih organa i jednog
ponuđača je npr. kada četiri susjedne
općine zaključuju okvirni sporazum za
održavanje lokalnih puteva sa jednim
ponuđačem (slika 2).
3. Primjer sklapanja okvirnog sporazuma
kada centralno tijelo sklapa okvirni
sporazum sa više ponuđača je kada npr.
centralno tijelo za nabavke zaključuje
okvirni sporazum, u ime i za račun
10 bolnica, koji za predmet nabavke
ima usluge održavanja vozila sa četiri
ponuđača.
1.2Sadržaj okvirnog sporazuma
Okvirni sporazum, kao što je već naprijed
istaknuto, predstavlja definisanje okvirnih
uslova za zaključivanje pojedinačnih ugovora
sa izabranim ponuđačem / ponuđačima.
Najbitniji elementi koje minimalno treba
sadržavati okvirni sporazum jesu:
Kada je okvirni sporazum zaključen samo
sa jednim ponuđačem dodjela pojedinačnih
ugovora se vrši na način da se ugovor sklapa
s onim ponuđačem sa kojim je sklopljen i
okvirni sporazum. Dakle, ugovorni organ,
kada mu se ukaže potreba za nabavkom
određene robe, usluga ili radova za koji
ima zaključen okvirni sporazum, stupa
u kontakt sa tim ponuđačem i zaključuje
ugovor s istim za obim potrebnih nabavki.
Ugovor se u ovom slučaju zaključuje na
osnovu odredbi iz okvirnog sporazuma
koje se unose u ugovor i ne smiju odstupati
od utvrđenog okvira, odnosno od uslova
utvrđenih
u
okvirnom
sporazumu.
Kada ugovorni organ provodi postupak
nabavke sa namjerom sklapanja okvirnog
sporazuma sa samo jednim ponuđačem, u
tom slučaju mora posebnu pažnju posvetiti
činjenici da okvirni sporazum bude detaljno
pripremljen, odnosno da sadrži sve bitne
elemente budućih ugovora. Odredbe
budućih periodičnih ugovora ne smiju
odstupati od uslova utvrđenih i definisanih
okvirnim sporazumom.
Zaključivanje ugovora kada je okvirni
sporazum zaključen sa dva ili više
navedene strane u sporazumu između ponuđača
a) strane u sporazumu - dakle moraju biti
b)
c)
d)
e)
f)
kojih se budući odnosi uređuju putem
tog okvirnog sporazuma;
trajanje sporazuma;
predmet sporazuma;
uslove
za
zaključivanje
budućih
periodičnih ugovora;
način na koji će biti dodjeljivani budući
ugovori, uključujući kriterijume i
odredbe o minitenderisanju;
ponuđene cijene, ukoliko su cijene
fiksne, i/ili metodologiju za utvrđivanje
cijena prilikom dodjele budućih ugovora
ukoliko je određeno da su cijene
promjenjive.
50 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Kada je okvirni sporazum sklopljen sa dva
ili više ponuđača ugovornom organu su
na raspolaganju dvije opcije za sklapanje
pojedinačnih ugovora za nabavku. Izbor
jedne od opcija ovisi od činjenice da li su u
okvirnom sporazumu određeni svi uslovi za
sklapanje pojedinačnih ugovora.
U ovakvoj situaciji ugovorni organ može,
ukoliko su u okvirnom sporazumu određeni
svi uslovi za sklapanje ugovora, zaključiti
ugovor na osnovu tih uslova i ponuda
dostavljenih prije sklapanja okvirnog
sporazuma bez dodatnog nadmetanja. U
slučaju da najpovoljniji ponuđač nije u
mogućnosti izvršiti nabavku, ugovor o
javnoj nabavci može se sklopiti sa sljedećim
raspoloživim najpovoljnijim ponuđačem sa
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kojim je sklopljen okvirni sporazum.
Druga opcija za sklapanje ugovora na osnovu
okvirnog sporazuma sklopljenog sa više
ponuđača, ukoliko okvirnim sporazumom
nisu određeni svi uslovi za sklapanje
pojedinačnih ugovora, jeste provođenje tzv.
postupka minitenderisanja, odnosno slanja
ponovljenog poziva za dostavu ponude
ponuđačima sa kojima je sklopljen okvirni
sporazum. Ponovljeni poziv na dostavu
ponuda može sadržavati:
1. izvorne uslove i, ako je potrebno,
preciznije definisane uslove za sklapanje
ugovora o javnoj nabavci, i
2. ako je prikladno, druge uslove za koje
je ugovorni organ naveo u tenderskoj
dokumentaciji kod okvirnog sporazuma
da će biti korišteni
Postupak
minitenderisanja,
odnosno
ponovljenog poziva na dostavu ponuda
ugovorni organ provodi na sljedeći način:
1. za svaki pojedini ugovor ugovorni organ
pisanim putem poziva ponuđače sa
kojima ima zaključen okvirni sporazum
na dostavu novih ponuda u pisanom
obliku;
2. ugovorni organ određuje rok koji mora
biti dovoljno dug za izradu novih ponuda
za svaki pojedini ugovor uzimajući u
obzir faktore poput složenosti predmeta
nabavke te vremena potrebnog za
dostavu ponuda;
3. ponude se podnose u pisanom obliku,
a njihov sadržaj ugovorni organ čuva u
tajnosti sve do isteka roka određenog za
njihovu dostavu;
4. ugovorni organ javno otvara ponude i
dostavlja zapisnik s otvaranja ponuda
svim ponuđačima koji su dostavili
ponude;
5. ugovorni organ dodjeljuje ugovor
ponuđaču koji je dostavio najpovoljniju
ponudu, u skladu sa uslovima iz
okvirnog sporazuma, odnosno u skladu
sa precizno definiranim uslovima, u
okviru uslova iz okvirnog sporazuma.
Ugovorni organ mora voditi računa da
ovakvom dodjelom ugovora ne sprječava ili
ograničava konkurenciju.
Zaključak
Okvirni sporazum je alat u sistemu javnih
nabavki koji ugovornim organima daje
velike mogućnosti i može znatno olakšati
proces nabavki roba, usluga i radova za koji
postoji svakodnevna potreba kod ugovornih
organa. Okvirni sporazum se zaključuje
nakon provedenog postupka nabavke i ne
predstavlja ugovor u obligaciono-pravnom
smislu već samo generalni okvir za sklapanje
pojedinačnih ugovora između strana u
sporazumu. Okvirnim sporazumom se
definišu svi bitni uslovi za zaključivanje
budućih ugovora, kao što su cijena, rokovi,
uslovi plaćanja, uslovi isporuke i sl. Okvirni
sporazum se može zaključiti između jednog
ili više ugovornih organa i jednog ili više
ponuđača. Okvirni sporazum se takođe
može zaključiti i između jednog centralnog
tijela za nabavke, koje u ime i za račun
više ugovornih organa provodi postupak
i zaključuje okvirni sporazum, i jednog ili
više ponuđača.
Ovisno o modalitetu sklapanja okvirnog
sporazuma pojedinačni ugovori se mogu
zaključivati na dva načina. Ukoliko je okvirni
sporazum sklopljen sa jednim ponuđačem
ugovor se sklapa sa ponuđačem sa kojim
je sklopljen i okvirni sporazum, na osnovu
uslova i ponuda dostavljenih kao osnov
za zaključivanje okvirnog sporazuma. U
ovom slučaju svi uslovi moraju biti detaljno
definisani u okvirnom sporazumu. Ukoliko
je okvirni sporazum sklopljen sa dva ili
više ponuđača ugovorni organ, za sklapanje
ugovora, ima na raspolaganju dvije opcije.
Prva opcija je da se ugovor zaključuje sa
najuspješnijim ponuđačem sa kojim je
zaključen okvirni sporazum u skladu sa
uslovima iz okvirnog sporazuma. Ukoliko
taj ponuđač iz objektivnih razloga nije u
stanju izvršiti ugovor, ugovor se sklapa
sa ponuđačem koji je po uspješnosti iza
najuspješnijeg ponuđača. Druga opcija je da
se ugovor zaključuje na način da se provodi
postupak tzv. minitenderisanja, odnosno
svim ponuđačima sa kojima je sklopljen
okvirni sporazum se dostavljaju pozivi za
ponovno dostavljanje ponuda sa preciznijim
definisanjem uslova u okviru uslova iz
okvirnog sporazuma. Nakon dostavljenih
ponuda ugovor se zaključuje sa onim
ponuđačem koji je dostavio najpovoljniju
ponudu u skladu sa kriterijima definisanim
u okvirnom sporazumu.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 51
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Milena Majstorović, dipl. iur.
NOVI ZAKON O PENZIJSKOM I
INVALIDSKOM OSIGURANJU
REPUBLIKE SRPSKE
– EFEKTI PRIMJENE ZAKONA
Uvod
Usljed brojnih slabosti, a u pokušaju da se uspostavi održivost i
likvidnost penzijskog sistema, vršene su česte izmjene i dopune
Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske,
tako da je 2000. godine, u Republici Srpskoj izvršena značajna
parametarska reforma, tada dosta radikalnija u odnosu na zemlje
u okruženju. Parametarske reforme ostavljaju postojeću strukturu
nepromijenjenom, ali prilagođavaju parametre sa ciljem unapređenja
socijalnih i ekonomskih ciljeva, odnosno uspostavljanja finansijske
održivosti i likvidnosti postojećeg penzijskog sistema. Efekti tih
promjena izgubljeni su u značajnoj mjeri kao posljedica naknadnog
proširivanja privilegovanih penzijskih prava, a neusklađenih sa
realnim izvorima finansiranja, preranim penzionisanjem i ubrzanim
povećanjem broja penzionera u odnosu na broj zaposlenih. Poremećaj
osnovnih indikatora penzijskog sistema ,,međugeneracijske
solidarnosti“ ukazao je da proces reforme penzijskog sistema nema
alternativu, tako da je u Republici Srpskoj polovinom 2010. godine
prihvaćena Strategija reforme penzijskog sistema, a donesen je,
u skladu sa preporukama sadržanim u Strategiji, i novi Zakon o
penzijskom i invalidskom osiguranju, koji je stupio na snagu 1. 1.
2012. godine.
Šta je novo u Zakonu o penzijskom i invalidskom
osiguranju Republike Srpske
U ranijem zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, osiguranik
poljoprivrednik je bio obuhvaćen dobrovoljnim osiguranjem, dok
novim zakonom licem u obaveznom osiguranju smatra se osiguranik
poljoprivrednik, odnosno lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost,
52 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava, kao nosilac
(komercijalnog) poljoprivrednog gazdinstva, pod uslovom da na
dan prijave na osiguranje nije stariji od 50 godina života. Izuzetno,
osiguranik poljoprivrednik je i lice starije od 50 godina života, pod
uslovom da je na dan prijave na osiguranje navršilo ili da do 65 godina
života može navršiti najmanje 15 godina staža osiguranja.
Osiguranikom/radnikom smatra i lice koje u skladu sa zakonom
obavlja privremene i povremene poslove, kao i lice koje, u skladu sa
posebnim zakonom, obavlja poslove preko omladinskih zadruga,
ugovora o dijelu ili drugog autorskog ugovora, ako nije osiguran po
drugom osnovu.
Novim zakonom pooštreni su uslovi za odlazak u penziju, što je
imalo za cilj usporavanje rasta broja novih penzionera. Pogrešna
je percepcija u javnosti da produžavanje godina staža i života, kao
i uvođenje kumulativnog uslova za ostvarivanje prava na penziju
negativno utiče na stopu zaposlenosti. Penzijskom politikom ne može
se rješavati politika zapošljavanja, jer je to zamjena jednog problema
drugim. Dugoročan cilj je usporavanje rasta broja korisnika prava,
odnosno popravljanje izrazito negativnog odnosa broja osiguranika
prema broju korisnika prava.
Starosna penzija
Prema ranijem zakonu, uslov za ostvarivanje prava na starosnu
penziju imao je osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje
20 godina staža osiguranja.
Kako bi se izbjegle nagle promjene koje mogu negativno utjecati na
planiranje i odluke radnika koji se nalaze blizu starosne granice za
penzionisanje, pored pooštravanja uslova za ostvarivanje prava na
starosnu penziju, uspostavljena je postepenost i duži period tranzicije
za uvođenje kumulativnih uslova za ostvarivanje prava na starosnu
penziju, tako da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kad navrši
65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, Izuzetno,
osiguranik žena sa najmanje 15 godina staža osiguranja ima pravo
na starosnu penziju ako:
■■ 2012 - ima navršenih 60 godina i četiri mjeseca života,
■■ 2013 - ima navršenih 61 godinu života,
■■ 2014 - ima navršenih 61 godinu i osam mjeseci života i tako
postepeno svake naredne godine, više po osam mjeseci do 2019.
godine.
Osiguranik koji nema 65 godina života ima pravo na starosnu penziju
kad navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža, uz prelazni
period u:
■■ 2012 - bez obzira na godine života,
■■ 2013 - ako ima navršenih 56 godina života,
■■ 2014 - ako ima navršenih 56 godina i 4 mjeseca života i tako
postepeno svake naredne godine više po četiri mjeseca do 2025.
godine.
Osiguranik žena ima pravo na starosnu penziju kada navrši 58
godina života i 35 godina staža osiguranja uz prelazni period u:
■■ 2012 - bez obzira na godine života,
■■ 2013 - ako ima navršenih 54 godine života,
■■ 2014 - ako ima navršenih 54 godine i četiri mjeseca života i tako
postepeno svake naredne godine više po četiri mjeseca do 2025.
godine.
Invalidska penzija
Pojam invalidnosti definisan je kao smanjenje ili gubitak sposobnosti
za rad na radnom mjestu, odnosno poslu koji je obavljan na dan
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 53
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ocjene radne sposobnosti ili prije prestanka osiguranja.
Smanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik ne može da
radi na svom radnom mjestu ili poslu, ali može sa punim radnim
vremenom, sa ili bez prekvalifikacije i dokvalifikacije, da radi na
drugom radnom mjestu ili poslu koji odgovara njegovoj stručnoj
spremi, odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom.
Gubitak radne sposobnosti postoji kada se utvrdi da osiguranik trajno
nije sposoban za rad na radnom mjestu, odnosno poslu koji je obavljao
na dan ocjene radne sposobnosti ili prije prestanka osiguranja, kao ni
za druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, odnosno
radnoj sposobnosti stečenoj radom, niti se prekvalifikacijom i
dokvalifikacijom može osposobiti za druge poslove.
Novim zakonom propisano je da je za ostvarivanje prava na invalidsku
penziju, pored nastanka invalidnosti, potrebno imati najmanje pet
godina staža osiguranja ili deset godina penzijskog staža. U koliko
je gubitak sposobnosti za rad nastao kod osiguranika mlađeg od 35
godina života, pravo na invalidsku penziju može ostvariti pod uslovom
da do nastanka invalidnosti ima dvije godine staža osiguranja.
Porodična penzija
U odnosu na raniji zakon, pooštreni su uslovi za ostvarivanje prava
na porodičnu penziju u pogledu godina života za udovicu sa 45 na
50 godina života, a za udovca sa 55 na 60 godina života. Pored toga,
pravo na porodičnu penziju može ostvariti i vanbračni supružnik,
ako mu je pravosnažnom presudom dosuđeno pravo na izdržavanje.
Ukoliko je umrli korisnik penzije u trenutku zaključivanja braka
navršio 65 godina života, bračni supružnik ima pravo na porodičnu
penziju samo pod uslovom da imaju zajedničko dijete ili da je brak
trajao najmanje dvije godine.
Ovim zakonom nije predviđen institut dokupa staža, dok i dalje
postoji mogućnost da poslodavac, njegov pravni sljedbenik ili sam
radnik može uplatiti neuplaćeni doprinos za određeni period unazad,
ako radnik sa tom pojedinačnom uplatom navršava staž osiguranja za
ispunjavanje uslova za ostvarivanje prava na penziju. Novo u odnosu
na raniji zakon je to što se korisniku penzije, koji u skladu sa ovim
zakonom stekne status osiguranika u obaveznom ili dobrovoljnom
osiguranju, isplata penzije obustavlja za period tog osiguranja (član
141. stav 1. Zakona). Od ovog pravila izuzet je korisnik koji kao član
organa upravljanja ili organa nadzora za svoj rad prima ugovorenu
naknadu ili za izvršeni posao ostvari ugovorenu naknadu po
osnovu ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora. (Ustavni sud
Republike Srpske donio je odluku kojom utvrđuje da član 141. stav
1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske
nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske - „Sl. glasnik RS“, broj
96/13.)
Precizno su utvrđeni kriteriji na osnovu kojih se utvrđuje obaveza
Republike za pokriće obaveza nastalih po osnovu ostvarivanja prava
pod povoljnijim uslovima, po osnovu posebnog staža, kao i po osnovu
većeg obima prava određenih kategorija osiguranika u odnosu na
obim prava ostalih osiguranika.
Usklađivanje penzija
Jedno od ključnih pitanja u sistemu penzijskog osiguranja jeste
pitanje načina usklađivanja penzija (indeksacija penzija), tj.
održavanja i zaštite realne vrijednosti penzija. Prema ranijem
zakonu, usklađivanje penzija na mjesečnom nivou vršeno je u skladu
sa masom prikupljenih sredstava, tj. određivan je koeficijenta isplate
penzije prema raspoloživim sredstvima, a usklađivanje penzija na
godišnjem nivou vršilo bi se ,,kada se steknu uslovi za to“?
Novim zakonom usklađivanje (indeksacija) penzija vrši se jednom
54 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
godišnje kombinacijom po 50% stope rasta plata i stope inflacije
(„švajcarski“ model). U skladu sa tim, od 1. 1. 2013. - povećanje penzija
iznosilo je 1,6%, od 1. 9. 2013. vanredno povećanje penzija i opšteg boda
iznosilo je 3,5%, a od 1. 1. 2014. povećanje penzija iznosilo je 2%.
Izmjenama i dopunama zakona o PIO propisano je da se penzije,
ukoliko procenat rasta prosječne neto plate i potrošačkih cijena na
godišnjem nivou u Republici bude negativan, ne usklađuju. Ukoliko je
procenat promjene prosječne neto plate u Republici u prethodnoj godini
negativan, vrijednost opšteg boda se ne usklađuje, kao i da Vlada može
odlučiti da izvrši vanredno usklađivanje opšteg boda i penzija u skladu
sa mogućnostima.
Najniža penzija
Institut najniže penzije redefinisan je novim zakonom tako da je
uvedeno pet nivoa najniže penzije u rasponu 160-320 KM, zavisno
od dužine ukupnog penzijskog staža. Namirenje do najniže penzije
ide na teret budžeta. Ovakvim rješenjem proširuje se krug korisnika
najniže penzije i obezbjeđuje bolja zaštita najsiromašnijih kategorija
penzionera, te indirektno stimuliše duže zadržavanje u procesu rada.
Izmjenama i dopunama Zakona o PIO propisano je da Vlada donosi akt
o određivanju iznosa najniže penzije na teret Republike.
1.1.2013. 1.9.2013. 1.1.2014.
Do 15 godina penz. staža
160,41
166,02
169,34
Za 15 i više, a manje od 20 godina penz. staža
192,49
199,22
203,20
Za 20 i više, a manje od 30 godina penz. staža
224,57
232,42
237,06
Za 30 i više, a manje od 40 godina penz. staža
256,66
265,64
270,95
Za 40 godina penz. staža
320,82
332,04
338,68
Najniža samostalna penzija član 85 Zakona o PIO („Sl. glasnik RS“, br. 134/11
i 83/13)
Model određivanje penzije
Naš penzijski sistem je sistem unaprijed definisanih penzija, čija
polazna visina zavisi od subjektivnih elemenata i to:
- od visine plata na koje je uplaćen doprinos i
- od dužine ostvarenog staža.
Po ranijem zakonu, penzija se određivala u određenom procentu
od penzijskog osnova, tako što je procenat penzije (akrualna stopa)
bio znatno veći za prvih 20 godina staža u odnosu na preostali dio
ukupnog penzijskog staža i vršena je nepotpuna valorizacija plata kroz
diskont plata. U penzijskom osiguranju međugeneracijske solidarnosti
penzijska formula nije samo način određivanja penzije pojedincima
nego je u funkciji preraspodjele (redistribucije) koja se ostvaruje u tom
osiguranju, od onih sa većim platama ka onima sa manjim platama,
od onih sa većim stažom ka onima sa manjim stažom, od starijih ka
mlađim penzionerima.
Prema bod sistemu, visina penzije se određuje tako što se lični bodovi
osiguranika množe sa vrijednošću opšteg boda za godinu u kojoj se
ostvaruje pravo. U strukturi penzije lični bodovi su individualne prirode
i vezani su za osiguranika, dok je opšti bod finansijska veličina kojom
se izražava vrijednost penzije koja pripada korisniku penzije za jedan
lični bod. Osiguraniku se za svaku godinu osiguranja, najranije počev
od 1970. godine (izuzev 1992. i 1993. godine), određuje godišnji lični
koeficijent, to jest koeficijent učešća njegove godišnje plate u prosječnoj
godišnjoj plati u SRBiH, odnosno Republici za istu kalendarsku godinu
(godišnji lični koeficijent je limitiran i može iznositi najviše četiri).
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 55
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ODREĐIVANJE PENZIJE PRIMJENOM BOD-SISTEMA - primjer
Godine
Plata u
važećoj
valuti
Broj mjeseci
staža osiguranj
Prosječna plata
u Republici
Godišnji lični
koeficjent
1995
12
1231
820,68
1,4999
1996
12
2584
2178,72
1,1860
1997
12
5062
4428
1,1431
1998
12
15000
11.016
1,3616
1999
12
3287
2.592
1,2681
2000
12
5128
3.324
1,5427
2001
12
5321
3.708
1,4350
2002
12
6529
4.164
1,5679
2003
12
4548
4.548
1,0000
2004
12
10214
5.076
2,0122
2005
12
9687
5.580
1,7360
2006
12
11568
6.252
1,8502
2007
12
12653
7.020
1,8024
2008
12
13584
9.060
1,4993
2009
12
15276
9.456
1,6154
Zbir godišnjih ličnih koeficijenata osiguranika
22,5198
Zbir godišnjih ličnih koeficijenata osiguranika se dijeli sa periodom
za koji su obračunati, što daje lični koeficijent osiguranika.
Proizvod ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog penzijskog staža
predstavlja lične bodove osiguranika, tako da se svaka puna godina
računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777.
Visina penzije se određuje tako što se lični bodovi osiguranika množe
sa vrijednošću penzije za jedan lični bod (opšti bod) za godinu u kojoj
se ostvaruje pravo.
Lični koeficijent osiguranika
Zbir godišnjih ličnih koeficijenata osiguranika podijeljen sa periodom
za koji su obračunati: 22,5198 : 15 = 1,5013 (lični koeficijent)
Lični bodovi osiguranika
Lični koeficijent osiguranika pomnožen sa penzijskim stažom: 1,5013
x 40 = 60,052 (lični bod)
Određivanje visine penzije
Lični bodovi osiguranika pomnoženi sa opštim bodom:
60,052 x 9,241875 = 555 KM (penzija)
Nominalna (početna) vrijednost opšteg boda utvrđena je zakonom.
Vrijednost opšteg boda je nominalni (početni) iznos koji predstavlja
količnik izračunatog zbira penzija i zbira ličnih bodova svih korisnika
starosne i invalidske penzije. Počev od 2013. godine, vrijednost
opšteg boda usklađuje se 1. januara svake godine prema procentu
promjene prosječne neto plate. U skladu sa mogućnostima, Vlada
može i vanredno uskladiti penzije i opšti bod.
■■ od 1. 1. 2013 - usklađena vrijednost opšteg boda = 9,343535 što
daje penziju 561 KM.
56 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■ od 1. 9. 2013 - usklađena vrijednost opšteg boda = 9,670560 što daje
penziju 580 KM.
■■ od 1. 1. 2014 - usklađena vrijednost opšteg boda = 9,863971 što daje
penziju 592 KM.
Prednosti prelaska na određivanje penzije po bod-sistemu, umjesto po
koeficijentima valorizacije i penzijskom osnovu su:
- jednostavnost, bolja povezanost zarada i penzije, za utvrđivanje ličnog
koeficijenta, uvijek se uzimaju realne vrijednosti ostvarenih plata,
odnosno eliminišu se negativni koeficijenti valorizacije koji diskontuju
plate na manji iznos, limitiranjem vrijednosti ličnog boda (4) rješava
se pitanje najviše penzije, pozitivno utiče na uvjerenje o pravičnosti
sistema, dok po starom i novom zakonu, izračunati iznos penzije je isti
samo za puni penzijski staž, a po novom zakonu izračunati iznos penzije
je niži, za kraći penzijski staž.
Posebna prava kao dio penzijskog sistema
Naš naslijeđeni penzijski sistem tekućeg finansiranja, kao integralni dio,
sadrži izdašna prava stečena pod povoljnijim uslovima i u većem obimu
u odnosu na opšti propis, što doprinosi sve većem raskoraku između
prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i sve skromnijih realnih
izvora iz kojih se ona alimentiraju, tako da država preuzima brigu o
materijalnoj i socijalnoj sigurnosti od penzionisanja do kraja života. Ne
umanjujući ,,moralnu“ opravdanost tih prava u penzijskom sistemu,
finansiranje priznatog obima privilegovanih prava predstavlja sve
veći fiskalni teret, što direktno narušava održiv odnosa uplata i isplata.
Najčešći oblici sticanja tih prava u penzijskom sistemu su prijevremeni
odlazak u penziju prije navršenih 65 godina života ili određivanje
penzije u većem obimu u odnosu na opšti propis.
Ne umanjujući ,,moralnu“ opravdanost ugradnje u integralni penzijski
sistem prava pod povoljnijim uslovima, finansiranje priznatog obima
tih prava predstavlja sve veći fiskalni teret. Penzijski sistemi tekućeg
finansiranja zahtijeva usaglašenost između obima tih prava i mogućnosti
Struktura
penzije
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
I-YI2014
Broj
koris. prosjek
179.640
1S2.053
1S2.73S
1S6.053
189.523
194.50S
19S.926
204.693
213.S64
223.259
229.S80
Starosna (%)
45,7
45.5
45,4
45,1
44.9
45,3
45,6
46,4
47,3
4S.4
49.4
50,6
51,7
52,OS
Porodična (%)
34,2
34.9
35,S
37,5
36.9
36.6
36,2
35,2
34;2
33,5
32.S
31,9
31,3
31,27
Invalidska (%)
20,1
19.6
18.8
1S.5
18,2
1S.2
1S.2
18,4
1S.5
18,1
17,S
17,3
16,9
16,65
234.252 241.090
245.453
njihovog finansiranja u skladu sa materijalnim mogućnostima i
sredstvima planiranim u budžetu, kako se teret isplate tih penzija ne
bi prevalio na penzionere koji su radili i ostvarili penziju sa punim
penzijskim stažom. Novim Zakonom o penzijskom i invalidskom
osiguranju Republike Srpske iz penzijskog sistema izmješten je
,,garantovani penzijski osnov“ boračkih kategorija, a istima penzije
određene na osnovu ostvarenih plata i ukupnog penzijskog staža, dok
pravo na borački dodatak ostvaruju iz poreskih prihoda izvan penzijskog
sistema. Izmještanje iz penzijskog sistema tzv. garantovanog penzijskog
osnova dovelo je do smanjenja prosječne penzije u 2012. godini.
Struktura penzija u Republici Srpskoj
Struktura penzija je važan pokazatelj u penzijskom sistemu, koji
predstavlja zastupljenost starosne, porodične i invalidske penzije, kao
vrste prava, u ukupnom broju svih korisnika. Struktura je povoljnija
ako je učešće starosnih penzija više, a invalidskih i porodičnih što niže.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 57
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Sa promjenom broja korisnika prava u Republici Srpskoj struktura
penzija konstantno se poboljšava, Zabilježen je do sada najbolji odnos,
u kome je procenat invalidskih penzija sveden na 16,58% a starosnih
porastao na 52,06 %, dok je udio porodičnih penzija 31,2% i ostalih
prava 0,14 %. Značajnije poboljšanje strukture penzija počinje u 2012.
godini, kada procenat starosnih penzija, po prvi put od postojanja
Fonda PIO, premašuje 50%.
Struktura penzija (izvor: Fond PIORS)
Trend
kontinuiranog poboljšanja
strukture
penzija,
u
smislu povećanja broja starosnih a smanjenja broja invalidskih i
porodičnih penzija, nastavljen je i u 2014. godini, te se Republika
Srpska, posmatrajući strukturu korisnika prava na prostoru bivše
Jugoslavije, nalazi odmah iza Slovenije. Cilj je je približavanje nivou
zemalja Zapada, kod kojih je učešće starosnih penzija i dalje za 10tak procenata veće, a invalidskih za 4-5 % manje nego kod nas. A
sa druge strane, pravo na penziju treba da ostvari svako onaj ko
ispunjava zakonom propisane uslove, odnosno da to pravo ne može
da ostvari niko ko te uslove ne ispunjava. Pozitivan trend poboljšanja
strukture korisnika prava u penzijskom sistemu Republike Srpske
rezultat je promjene i rješenja sadržanih u novom zakonu, ali i
dosljednog provođenja akcije „STOP prevarama - do penzije pošteno“.
Zaključak
Reforma penzijskog sistema nije događaj nego proces, pri tome
imajući u vidu da je važan i nezaobilazan elemenat u planiranju i
uspješnom provođenju penzijske reforme potrebna podrška javnosti,
kao i postizanje socijalnog konsenzusa i razumijevanja socijalnih
partnera. Novi Zakon o penzijskom invalidskom osiguranju RS nastao
je kao rezultat kompromisa sa socijalnim partnerima, jer je sindikat
iskazao značajnije protivljenje parametarskom prilagođavanju i
preporukama sadržanim u Strategiji reforme penzijskog sistema RS.
Sigurno je da će predlagana, a od socijalnih partnera neprihvaćena,
rješenja u skoroj budućnosti ponovo biti na dnevnom redu, ali tada
za nas u mnogo nepovoljnijim uslovima.
58 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Tadić Vladislava, dipl. pravnik
e-mail: [email protected]
ZAŠTITA NA RADU U
REPUBLICI SRPSKOJ
NOVI PODZAKONSKI AKTI
SIŽE:
Suština koja prati svaki propis izašla je iz načela
ustavnosti i zakonitosti, tj. zakon mora biti u saglasnosti
s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i Zakonom.
U članku će biti obrađena dva podzakonska akta pravilnika, iako ih od stupanja na snagu Zakona o
zaštiti na radu od januara 2008. godine do sada ima
dvadeset. Pored ovih novih pravilnika, na snazi je niz
pravilnika iz ranijeg sistema koje je Republika Srpska
preuzela na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za
provođenje Ustava Republike Srpske i koji će biti na
snazi sve do donošenja novih propisa.
Ključne riječ: licenca fizičkog lica za obavljanje poslova
zaštite i zdravlja na radu, licenca pravnog lica za
obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu, pregleda
i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i opreme za
ličnu zaštitu na radu, licenca pravnog lica za obavljanje
poslova ispitivanja uslova radne sredine, odnosno
hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti i mikroklime, i
licence odgovornih lica zaposlenih kod pravnog lica za
potpisivanje stručnih nalaza, osposobljavanje, program
osposobljavanja.
UVOD
Podzakonski akti iz oblasti zaštite na radu su provedbeni propisi
izuzetno značajnog
zakona koji reguliše zaštitu na radu, kao sastavni dio organizacije
rada i izvođenja radnog procesa. Novi Zakon o zaštiti na radu („Sl.
glasnik RS“, br. 1/08 i 13/10) uređuje zaštitu i zdravlje na radu kao
djelatnost od opšteg interesa, utvrđuju se nosioci sprovođenja i
unapređenja bezbjednosti i zdravlja na radu, njihova prava, obaveze
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 59
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i odgovornosti i druga pitanja koja se
odnose na bezbjednost i zdravlje na radu.
Da bi se sve ovo sprovelo u život i adekvatno
funkcionisalo kod poslodavaca, u Republici
Srpskoj doneseno je niz podzakonskih akata
– pravilnika koji detaljno regulišu određenu
oblast. Sve podzakonske akte – pravilnike
je donio ministar rada i boračko-invalidske
zaštite na osnovu ovlaštenja iz Zakona o
zaštiti na radu. U ovom članku biće obrađena
dva pravilnika i to: Pravilnik o visini
troškova za izdavanje licenci i Pravilnik o
načinu i postupku osposobljavanja radnika
za bezbjedan i zdrav rad.
Pojašnjenje pojedinih izraza
Licenca je ovlašćenje koje ministar rada i
boračko-invalidske zaštite daje pravnom
ili fizičkom licu za obavljanje određenih
poslova u oblasti zaštite i zdravlja na radu u
skladu sa zakonom.
Odgovorno lice za obavljanje pregleda i
ispitivanja sredstava za rad i sredstava i
opreme za ličnu zaštitu na radu i ispitivanja
uslova radne sredine, kao i za potpisivanje
stručnih nalaza jeste lice sa licencom za
vršenje tih poslova.
Stručni nalaz je izvještaj o izvršenom
pregledu sredstava za rad i sredstava i
opreme za ličnu zaštitu na radu i ispitivanju
uslova radne sredine sa zaključkom da li su
primijenjene ili nisu primijenjene propisane
mjere za zaštitu i zdravlje na radu.
Osposobljavanje
predstavlja
obavezu
poslodavca da radnika osposobi za bezbjedan
i zdrav rad.
Program osposobljavanja je program koji
donosi poslodavac ovisno o tome kojom
se djelatnošću bavi u skladu sa zakonom i
aktom o procjeni rizika.
LICENCE IZ OBLASTI ZAŠTITE NA
RADU U REPUBLICI SRPSKOJ
U Republici Srpskoj iz oblasti zaštite na radu
postoji više vrsta licenci i to:
1. Licenca fizičkog lica za obavljanje poslova
zaštite i zdravlja na radu,
2. Licenca pravnog lica za obavljanje poslova
zaštite i zdravlja na radu, pregleda i
ispitivanja sredstava za rad i sredstava i
opreme za ličnu zaštitu na radu,
3. Licenca pravnog lica za obavljanje
poslova ispitivanje uslova radne sredine,
odnosno hemijskih, bioloških i fizičkih
60 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
štetnosti (osim jonizujućeg zračenja) i
mikroklime,
4. Licenca ovlaštene organizacije koja
obavlja poslove zaštite na radu za druge
poslodavce i to isključivo poslove iz člana
40. Zakona o zaštiti na radu,
5. Licenca odgovornog lica u pravnom
licu za obavljanje pregleda i ispitivanja
opreme za rad i potpisivanje stručnih
nalaza, i
6. Licenca odgovornog lica u pravnom
licu za obavljanje poslova za ispitivanje
uslova radne sredine i potpisivanje
stručnih nalaza.
Fizičko lice može da dobije licencu za
obavljanje poslova zaštite i zdravlja na radu,
pod uslovom da ima najmanje višu školsku
spremu tehničkog smjera, položen stručni
ispit iz zaštite na radu i najmanje tri godine
iskustva u struci.
Pravno lice koje želi da se bavi poslovima
zaštite na radu, pregleda i ispitivanja
sredstava za rad i sredstava i opreme za
ličnu zaštitu na radu, mora da ispuni niz
propisanih uslova kako bi ostvarilo pravo na
licencu. Ti uslovi su propisani Pravilnikom
o visini troškova za izdavanje licenci („Sl.
glasnik RS“, br. 68/08, 28/12 i 52/12), a
sastoje se u sljedećem:
■■ To pravno lice da bi ostvarilo pravo na
licencu mora nadležnom ministarstvu
pedočiti
metodologije
pregleda
i
ispitivanja sredstava za rad utvrđene
propisima o zaštiti i zdravlju na radu,
tehničkim propisima i standardima.
■■ Pored metodologija, to pravno lice mora
imati u stalnom radnom odnosu po
jednog radnika visoke stručne spreme
sa položenim stručnim ispitom za rad u
struci i to:
a) diplomiranog inženjera zaštite
na radu,
b) diplomiranog mašinskog
inženjera,
c) diplomiranog inženjera
elektrotehnike,
d) diplomiranog inženjera
tehnologije.
Pravno lice, pored kadrovske opremljenosti,
mora posjedovati odgovarajuću opremu i
uređaje za ispitivanje sredstava za rad, i u
radnom odnosu odgovorno lice sa licencom
za obavljanje poslova pregleda i ispitivanja
sredstava za rad i potpisivanje stručnih
nalaza. Svi zaposleni moraju da imaju
najmanje tri godine radnog iskustva u
struci.
Bitno je naglasiti da licenca pravnog lica
nije trajna, već ista podliježe relicenciranju
svake četiri godine. Ukoliko se licenca ne
obnovi protekom vremena od četiri godine
ista prestaje da važi. Svaka licenca izdata
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pravnom licu objavljuje se u Službenom
glasniku Republike Srpske. Bitno je naglasiti
da ministar može oduzeti licencu ako se
utvrdi da to pravno lice ne ispunjava jedan
od propisanih uslova pod kojima je licenca
izdata, ako je prilikom podnošenja zahtjeva
za licencu dao netačne podatke, da obavlja
poslove suprotno zakonu za koje je dobilo
licencu i ako se utvrdi da nesavjesno i
nestručno obavlja poslove za koje je dobio
licencu.
Pravno lice koje želi da se bavi poslovima
ispitivanja uslova radne sredine, odnosno
hemijskih, bioloških i fizičkih štetnosti (osim
jonizujućih zračenja) i mikroklime, pored
naprijed navedenih uslova za prethodnu
licencu, mora da ima u radnom odnosu do
pola radnog vremena ljekara specijalistu
medicine rada i diplomiranog biologa,
odnosno mikrobiologa ili diplomiranog
hemičara. Pored kadrovske i tehničke
opremljenosti to pravno lice mora da
posjeduje sljedeće metodologije ispitivanja
i to:
1. metodologiju ispitivanja hemijskih
2.
3.
4.
5.
štetnosti,
dimova
i
prašine
kvalitativnom
i
kvantitativnom
analizom u skladu sa propisima o
zaštiti i zdravlju na radu, tehničkim
propisima i standardima,
metodologiju ispitivanja fizičkih
štetnosti
(buke,
vibracije,
osvjetljenosti) i štetnih zračenja
(osim jonizujućih zračenja) u skladu
sa propisima o zaštiti i zdravlju na
radu, tehničkim propisima i važećim
standardima,
metodologiju ispitivanja prisutnosti
bioloških štetnosti, kvalitativnom
i kvantitativnom analizom uzorka
prisutnosti bioloških štetnosti,
metodologiju
ispitivanja
mikroklime i određivanja kvaliteta
mikroklimatskih
parametara
u
skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju
na radu, tehničkim propisima i
standardima kojima su propisani
postupci ispitivanja,
metodologiju ispitivanja i mjerenje
kvaliteta osvijetljenosti u radnim
prostorijama i na radnim mjestima u
skladu sa propisima o zaštiti i zdravlju
na radu, tehničkim propisima i
standardima.
Licencu ovlaštene oganizacije može da
dobije pravno lice koje zakonom ispunjava
propisane uslove i to: da ima u radnom
odnosu lice sa visokom stručnom spremom
odgovarajuće struke i položenim stručnim
ispitom i najmanje tri godine radnog iskustva
na tim poslovima. Ovlaštena organizacija
može da obavlja poslove iz člana 40. Zakona
o zaštiti na radu, što znači da ima određena
ograničenja u odnosu na naprijed navedene
licence. Ti poslovi se sastoje u sljedećem:
■■ učestvuje u pripremi akta o procjeni
rizika,
■■ vrši kontrolu i daje savjete poslodavcu
u planiranju, izboru, korištenju i
održavanju sredstava za rad, opasnih
materija i sredstava i opreme za ličnu
zaštitu na radu,
■■ učestvuje u opremanju i uređivanju
radnog
mjesta
radi
ostvarivanja
bezbjednih i zdravih uslova rada,
■■ organizuje preventivna i periodična
ispitivanja uslova radne sredine,
■■ organizuje preventivne i periodične
preglede i ispitivanja sredstava za rad
i sredstava i opreme za ličnu zaštitu na
radu,
■■ predlaže mjere za poboljšanje uslova
rada, naročito na radnom mjestu sa
povećanim rizikom
■■ svakodnevno prati i kontroliše primjenu
mjera za zaštitu i zdravlje zaposlenih na
radu,
■■ prati stanje u vezi sa povredama na
radu i profesionalnim oboljenjima, kao
i bolestima u vezi sa radom, učestvuje u
utvrđivanju njihovih uzroka, i priprema
izvještaje sa prijedlozima mjera za
njihovo otklanjanje
■■ priprema i sprovodi osposobljavanje
radnika za bezbjedan i zdrav rad,
■■ priprema uputstva za bezbjedan rad i
kontroliše njihovu primjenu,
■■ zabranjuje rad na radnom mjestu ili
upotrebu sredstava za rad i sredstava i
opreme za ličnu zaštitu na radu, u slučaju
kada utvrdi neposrednu opasnost po
život ili zdravlje radnika,
■■ sarađuje i koordinira rad sa službom
medicine rada o svim pitanjima u oblasti
zaštite i zdravlja na radu,
■■ vodi evidenciju u oblasti zaštite i zdravlja
na radu kod poslodavaca.
Kontrolu nad radom licenciranih institucija
koje se bave poslovima zaštite na radu, a
posjeduju licence nadležnog ministarstva,
vrši Republička uprava za inspekcijske
poslove - Republička inspekcija rada.
Fizičko lice može da dobije licencu, kao
odgovorno lice u pravnom licu za obavljanje
poslova pregleda i ispitivanja opreme za
rad i potpisivanje stručnih nalaza, ako
ispunjava zakonske uslove, da posjeduje
visoku stručnu spremu odgovarajuće struke,
položen stručni ispit i najmanje tri godine
radnog iskustva na poslovima pregleda
i ispitivanja sredstava za rad, pod istim
uslovima se stiče licenca odgovornog lica
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 61
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
u pravnom licu za ispitivanje uslova radne
sredine i potpisivanje stručnih nalaza, sa tim
da je potrebno tri godine radnog iskustva na
poslovima ispitivanja uslova radne sredine.
OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA ZA
BEZBJEDAN I ZDRAV RAD
Obavezu
osposobljavanja
radnika
za
bezbjedan i zdrav rad ima svaki poslodavac
bez obzira na broj zaposlenih, a to
osposobljavanje može poslodavac povjeriti
svom radniku koji je u radnom odnosu i
obavlja poslove zaštite i zdravlja na radu, ili
ovlaštenoj organizaciji sa kojom će zaključiti
ugovor za obavljanje tog posla.
Osposobljavanje radnika za bezbjedan i
zdrav rad vrši se po programu koji donosi
poslodavac u skladu sa zakonom i aktom
o procjeni rizika, gdje svoje učešće ima i
predstavnik radnika - povjerenik radnika.
Ovisno kojom se djelatnošću bavi poslodavac,
program osposobljavanja je prilagođen toj
djelatnosti.
Osposobljavanje se obavlja teoretski i
praktično.
Teoretski dio osposobljavanja radnika za
bezbjedan i zdrav rad obuhvata upoznavanje
radnika sa:
a) propisima o radu i zaštitom na radu,
b) pravima,
obavezama
i
c)
d)
e)
f)
g)
h)
odgovornostima u oblasti zaštite i
zdravlja na radu,
organizacijom poslova zaštite i
zdravlja na radu kod poslodavca,
utvrđenim opasnostima i štetnostima
i procjenom rizika na radnom mjestu,
ergonomskim
i
psihofizičkim
zahtjevima radnog mjesta,
uputstvima za bezbjednu upotrebu
i održavanje opreme za rad i
sredstvima i opreme za ličnu zaštitu
na radu,
uslovima radne sredine i
organizacijom prve pomoći, zaštite
od požara, evakuacije zaposlenih.
Praktični dio osposobljavanja radnika za
bezbjedan i zdrav rad
Praktični dio se sprovodi na radnom mjestu
uz učešće neposrednog rukovodioca i
obuhvata:
a) osposobljavanje radnika za bezbjedno
rukovanje sredstvima rada za rad
62 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
i sredstvima i opremom za ličnu
zaštitu na radu i
b) upoznavanje sa utvrđenim mjerama
za
sprečavanje,
otklanjanje
ili
smanjenje rizika na radnom mjestu
Praktični dio osposobljavanja obuhvata
i druge mjere u skladu sa procjenjenim
opasnostima i štetnostima na radnom
mjestu.
Kada se kod poslodavca izvrši teoretsko i
praktično osposobljavanje, nakon toga se
vrši provjera osposobljenosti radnika za
bezbjedan i zdrav rad, posebno teoretski
dio, a posebno praktični dio osposobljenosti.
Provjeru osposobljenosti vrši komisija koju
imenuje poslodavac, teoretska provjera se
vrši pismenim putem, a praktična provjera
se odvija na radnom mjestu. Za svakog
radnika kod provjere teoretske i praktične
vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik
i članovi komisije. Učešće u teorijskom
osposobljavanju i provjeri radnik potvrđuje
svojeručnim potpisom na testu, a učešće
u praktičnom dijelu osposobljavanja i
osposobljenosti za rad na određenom
radnom mjestu, potvrđuje odgovarajućom
izjavom radnik, neposredni rukovodilac i
radnik za zaštitu i zdravlje na radu.
Radniku koji je osposobljen za bezbjedan
i zdrav rad na osnovu ocjene komisije
poslodavac ili ovlaštena organizacija izdaje
uvjerenje o osposobljenosti za bezbjedan i
zdrav rad.
ZAKLJUČAK
U Republici Srpskoj do sada je registrovano
21 pravno lice za obavljanje poslova iz
oblasti zaštite i zdravlja na radu, pregleda
i ispitivanja sredstava za rad i sredstava i
opreme za ličnu zaštitu na radu, i 13 pravnih
lica za obavljanje poslova ispitivanja uslova
radne sredine, odnosno hemijskih, bioloških
i fizičkih štetnosti (osim jonizujućeg
zračenja) i mikroklime, i 10 ovlaštenih
organizacija koje obavljaju poslove iz člana
40. Zakona o zaštiti na radu („Sl. glasnik RS“,
br. 1/08 i 13/10) za druge poslodavce.
Literatura:
Zakon o zaštiti na radu („Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 1/08 i 13/10).
Pravilnik o visini troškova za izdavanje licenci
(„Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 68/08,
28/12 i 52/12).
Pravilnik o načinu i postupku osposobljavanja
radnika za bezbjedan i zdrav rad („Službeni
glasnik Republike Srpske“, broj 42/11).
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
PRAVO RADNIKA NA DNEVNI
ODMOR, SEDMIČNI ODMOR
I GODIŠNJI ODMOR SA
PRAVOM NA REGRES
Jasminka Čapljak, dipl. pravnik
e-mail: [email protected]
SIŽE
U članku je obrađena oblast odmora radnika, dnevni odmor u
toku radnog vremena, dnevni odmor između dva uzastopna
radna dana i za vrijeme prekovremenog rada, sedmični odmor
i godišnji odmor, te pravo radnika na regres za godišnji odmor.
Ključne riječi: dnevni odmor, sedmični odmor, godišnji odmor,
regres
UVOD
Prilikom zaključivanja ugovora o radu radnik stupa u radni odnos, u rad.
Svaki rad, pa i rad u radnom odnosu, nužno izaziva psihofizički umor. Odmor
radnika je prekid rada radnika sa svrhom obnavljanja radnih sposobnosti
kako bi radnik nakon odmora uspješno nastavio svoj rad. Odmor radnika
ima višestruko značenje - otklanja umor radnika, preventivno utiče kod
zaštite od povreda na radu od iscrpljenosti i doprinosi produktivnijem
radu radnika.
Pojašnjenje pojedinih izraza:
a) Dnevni odmor - odmor radnika u toku radnog vremena i odmor radnika
između dva uzastopna radna dana, odmor radnka u toku prekovremenog
rada.
b) Sedmični odmor - odmor radnika u trajanju od najmanje 24 časa
neprekidno.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 63
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
c) Godišnji odmor - plaćeni odmor, koristi se
u svakoj kalendarskoj godini uz ispunjavanje
određenih uslova.
d) Regres za godišnji odmor - pravo radnika
uz pravo na godišnji odmor u skladu sa
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
poslodavca i ugovorom o radu.
1. DNEVNI ODMOR RADNIKA
1.1. Dnevni odmor u toku radnog
vremena
U Republici Srpskoj odmor radnika
regulisan je Zakonom o radu – prečišćeni
tekst („Službeni glasnik RS“, broj 55/07) i
Opštim kolektivnim ugovorom („Službeni
glasnik RS“, broj 40/10). Dnevni odmor
radnika u toku radnog vremena regulisan
je članom 54. Zakona o radu. Dnevni odmor
u toku radnog dana se uračunava u puno
radno vrijeme radnika i iznosi 30 minuta
za radnika koji radi sa punim radnim
vremenom. Raspored korišćenja odmora
određuje poslodavac. Izuzetno, od zavisnosti
djelatnosti kojom se poslodavac bavi, isti
može odobriti zaposlenima još jedan čas
dnevnog odmora u toku radnog vremena na
kraju radne sedmice.
1.2. Dnevni odmor između dva uzastopna
radna dana
Dnevni odmor između dva radna dana
regulisan je članom 55. Zakona o radu
– prečišćeni tekst. Radnik ima pravo na
dnevni odmor u trajanju od 12 časova
neprekidno između dva radna dana, dok
radnici zaposleni u poljoprivredi taj odmor
imaju kraće i iznosi 10 časova neprekidno.
1.3. Dnevni odmor u toku prekovremenog
rada
U toku rada, radnik može raditi i
prekovremeno, u skladu sa propisima. U tom
slučaju, ukoliko radnik radi prekovremeno
duže od tri časa, poslodavac je dužan da
mu obezbijedi dnevni odmor u trajanju
od 15 minuta. Taj odmor se ne računa u
prekovremeni rad.
2. SEDMIČNI ODMOR RADNIKA
Svaki zaposleni radnik ima pravo na
sedmični odmor u neprekidnom trajanju
od 24 časa. Poslodavac unaprijed utvrđuje
raspored rada radnika kao i sedmični odmor.
Međutim, ako je neophodno da radnik radi
na svoj sedmični dan odmora, poslodavac
je dužan da naknadno, u dogovoru sa
64 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
radnikom, odredi kada će radnik iskoristiti
dan odmora. S obzirom na svrhu sedmičnog
odmora, a što je obnavljanje fizičke i psihičke
sposobnosti radnika za rad, taj dan bi se
trebao koristiti odmah u narednoj sedmici.
3. GODIŠNJI ODMOR RADNIKA
Radnik koji ima najmanje šest mjeseci
neprekidnog rada kod poslodavca ima pravo
na godišnji odmor u trajanju od najmanje
18 radnih dana. Maloljetni radnik ima viši
minimum radnih dana za godišnji odmor, a
to je 24 radna dana.
Radnik koji radi na poslovima, odnosno
radnim mjestima na kojima, i pored
primjene odgovarajućih mjera i sredstava za
rad, postoji pojačano štetno djejstvo uslova
rada na zdravlje radnika ima pravo na
godišnji odmor najmanje u trajanju od 30
radnih dana.
Radnik koji nema najmanje šest mjeseci
neprekidnog rada kod poslodavca, ima pravo
na godišnji odmor u trajanju od najmanje
jedan dan za svaki navršeni mjesec dana
rada kod poslodavca.
Opštim kolektivnim ugovorom utvrđeno
je da se godišnji odmor utvrđen Zakonom
o radu uvećava za po jedan dan za svake
tri navršene godine radnog staža. Takođe,
granskim i pojedinačnim ugovorima
mogu se utvrditi i drugi osnovi uvećanja
godišnjeg odmora. Prilikom utvrđivanja
dužine godišnjeg odmora subote i nedjelje
se neće računati u dane godišnjeg odmora,
pa i ako je kod poslodavca radna sedmica
raspoređena u šest radnih dana (član 16.
Opšteg kolektivnog ugovora).
U određenim slučajevima može doći do
prekida korištenja godišnjeg odmora. To su
slučajevi odsustvovanja sa rada po drugim
osnovama:
■■ odsustvovanje sa rada u slučaju
privremene spriječenosti za rad u smislu
propisa o zdravstvenom osiguranju,
■■ odsustvovanje sa rada u slučajevima
plaćenog odsustva,
■■ odsustvovanje sa rada zbog republičkih i
vjerskih praznika.
U tim slučajevima dolazi do prekida
korištenja godišnjeg odmora, te će se
poslodavac i radnik sporazumjeti da radnik
nastavi korištenje ostatka godišnjeg odmora.
Radnik se ne može odreći prava na godišnji
odmor, poslodavac ne može radniku
uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu
može, na ime neiskorišćenog godišnjeg
odmora, isplatiti naknadu (član 63. Zakona
o radu).
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
3.1. Korištenje godišnjeg odmora
Radnik u pravilu koristi godišnji odmor u
cijelosti, bez prekidanja. Poslodavac može, u
zavisnosti od potreba procesa rada, odlučiti
da radnik koristi godišnji odmor u dva dijela.
Međutim, ukoliko se radnik i poslodavac
sporazumiju da se godišnji odmor ne koristi
neprekidno, isti se može koristiti i u više od
dva dijela. U tom slučaju, jedan dio godišnjeg
odmora mora iznositi neprekidno najmanje
dvije sedmice.
Poslodavac je dužan da radniku omogući
da jedan dio godišnjeg odmora koristi i u
narednoj kalendarskoj godini ukoliko nije
godišnji odmor iskoristio u cijelosti. U tom
slučaju rok do kojeg radnik mora iskoristiti
preostali dio godišnjeg odmora iz prethodne
godine je kraj juna naredne godine.
Radnici koji rade na poslovima nastave u
obrazovnim ustanovama koriste godišnji
odmor za vrijeme školskih raspusta.
3.2. Raspoređivanje korištenja godišnjeg
odmora
Prilikom
raspoređivanja
korištenja
godišnjeg odmora zaposlenih radnika,
poslodavac može uzeti u obzir opravdane
želje radnika. Međutim, ukoliko proces
rada zahtijeva da se poslodavac drži drugog
rasporeda prema tom procesu, onda će u
prvom planu biti potrebe procesa rada.
3.3. Isplata naknade plate za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora
Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora,
radnik ima pravo na isplatu naknade plate.
Iznos isplate naknade plate odgovara visini
plate koju bi radnik imao da je bio na radu.
Opšteg kolektivnog ugovora. Poslodavac
isplaćuje regres radniku najmanje u visini tri
cijene rada utvrđene granskim kolektivnim
ugovorom u mjesecu koji prethodi mjesecu
korištenja godišnjeg odmora. Od svih ostalih
primanja koje poslodavac isplaćuje radniku
(misli se na prevoz, topli obrok, dnevnice
za službena putovanja...) jedino je pravo
radnika na regres regulisano Zakonom
o radu dok se njegova visina određuje
kolektivnim ugovorima.
Kod lica zaposlenih u organima uprave
Republike Srpske regres je sastavni dio
osnovne plate, a što je regulisano posebnim
Zakonom o platama zaposlenih u organima
uprave Republike Srpske („Službeni glasnik
RS“, broj 31/14) i ne može se posebno
iskazivati.
Zaključak
Pravo radnika na odmor je jedno od
osnovnih prava radnika i kao takvo je vrlo
bitno za normalan i zdrav rad zaposlenih.
Poslodavac prilikom organizacije rada i
rasporeda radnog vremena nužno mora
voditi računa o odmorima radnika kako u
toku radnog vremena tako i kod korištenja
godišnjeg odmora kao najdužeg odmora
radnika. Svaki radnik koji ima pravo na
godišnji odmor ima pravo i na regres,
novčanu isplatu za korištenje godišnjeg
odmora, a za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora, radnik prima naknadu plate kao da
je radio.
LITERATURA
4. PRAVO RADNIKA NA REGRES ZA
GODIŠNJI ODMOR
Zakonom o radu regulisano je da radnik
ostvaruje pravo na regres za godišnji odmor.
Visina regresa regulisana je odredbama
Zakon o radu – prečišćeni tekst („Službeni
glasnik RS“, broj 55/07)
Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik
RS“, broj 40/10)
Zakon o platama zaposlenih u organima
državne uprave Republike Srpske („Službeni
glasnik RS“, broj 31/14)
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 65
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ALTERNATIVNE MJERE
PREMA MALOLJETNIM
POČINIOCIMA
KRIVIČNIH DJELA
Ljiljana Ćehajić, dipl. pravnik
Ministarstvo pravde i uprave KS
SIŽE
Autor u članku analizira policijsko upozorenje i odgojne
preporuke, kao oblike alternativnih mjera koje se mogu
izreći maloljetnom počiniocu krivičnog djela na način
i pod uslovima propisanim novim Zakonom o zaštiti
i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom
postupku, a koje su alternativa vođenju formalnog
krivičnog postupka, kada je to u najboljem interesu
maloljetnog učinioca krivičnog djela, kao i način i uslove
njihovog izricanja i provođenja.
Ključne riječi: dijete, maloljetnik, mlađi maloljetnik,
stariji maloljetnik, mlađa punoljetna osoba, sudija i
tužilac za maloljetnike, ovlaštena službena osoba, princip
oportuniteta, princip srazmjernosti, stručni saradnici,
organ starateljstva, branilac, posebna znanja
Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom
postupku1 utvrđuju se posebna pravila postupanja prema djeci koja su
u sukobu sa zakonom, mlađim punoljetnim osobama i djeci koja su
žrtve ili svjedoci prema kojima su dužni postupati sudovi, tužiteljstva,
uključujući ovlaštene službene osobe, organe starateljstva, porodice,
škole, institucije na svim nivoima društvene zajednice, kao i druge
učesnike uključene u krivičnu proceduru.
Zakon sadrži odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim
učiniocima krivičnih djela koje se odnose na materijalno krivično
pravo, odredbe o organima koji ga primjenjuju, krivični postupak i
izvršenje krivičnih sankcija, kao i odredbe o krivičnopravnoj zaštiti
djece na čiju štetu je izvršeno krivično djelo.
Uz Zakon se, ako njim nije drukčije određeno, primjenjuju:
1. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene
novine Federacije BiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05,
42/10 i 42/11),
1 Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku
(„Službene novine Federacije BiH“, broj 7/14).
66 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
2. Zakon
o
krivičnom
postupku
Federacije Bosne i Hercegovine
(„Službene novine Federacije BiH“,
br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05,
55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10 i
8/13),
3. Zakon
o
izvršenju
krivičnih
sankcija
u
Federaciji
Bosne
i
Hercegovine
(„Službene
novine Federacije BiH“, br. 44/98,
42/99, 12/09 i 42/11),
4. Uredba
o
primjeni
odgojnih
preporuka prema maloljetnicima
(„Službene novine Federacije BiH“,
broj 6/09) i
5. drugi opći propisi .
Ovaj zakon stupio je na snagu 5. februara
2014. godine, a primjenjivat će se istekom
godine dana nakon stupanja na snagu.
Do početka primjene ovog zakona uskladit će
se odredbe svih navedenih propisa i odredbe
drugih propisa iz oblasti zaštite prava djece i
maloljetnika sa ovim zakonom.2
Radi određivanja pojma djeteta, odnosno
maloljetnika Zakon sadrži definicije, prema
kojima je:
■■ Dijete - svaka osoba koja nije
navršila
18
godina
života.
Prema djetetu koje u vrijeme izvršenja
krivičnog djela nije navršilo 14 godina
ne mogu se izreći krivične sankcije niti
primijeniti druge mjere predviđene
ovim zakonom.
■■ Maloljetnik - dijete koje je u vrijeme
izvršenja krivičnog djela navršilo 16
godina a nije navršilo 18 godina života
i prema kome se mogu izreći krivične
sankcije i druge mjere predviđene ovim
zakonom.
■■ Mlađi maloljetnik - maloljetnik koji je u
vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio
14, a nije navršio 16 godina života.
■■ Stariji maloljetnik - maloljetnik koji je u
vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio
16, a nije navršio 18 godina života.
■■ Mlađa punoljetna osoba - osoba koja je u
vrijeme izvršenja krivičnog djela navršila
18, a nije navršila 21 godinu života.
Namjera nam je predstaviti zakonska
rješenja koja se odnose na mjeru upozorenja
i odgojne preporuke, koje se mogu izreći
maloljetnom učiniocu krivičnog djela, a koje
su alternativa vođenju formalnog krivičnog
postupka, kada je to u najboljem interesu
tog maloljetnika.
Bez obzira što se radi o mjerama koje
se izriču bez vođenja formalnog krivičnog
postupka, odnosno da se ne bi vodio
formalni krivični postupak, maloljetnik
mora imati branitelja prilikom prvog
saslušanja od tužitelja ili ovlaštene službene
osobe, kao i tokom cijelog postupka pa tako
2 Član 201. i član 200. stav (2) Zakona.
i onda kada ovlaštena službena osoba izriče
policijsko upozorenje i kada tužitelj uvjetuje
nepokretanje postupka prema maloljetniku
ispunjenjem odgojne preporuke.3
Ako sami maloljetnik, njegov zakonski
zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, o
tome se obavještava sudija koji, na prijedlog
tužitelja ili ovlaštene službene osobe,
postavlja branitelja po službenoj dužnosti,
i to branitelja koji mora imati posebna
znanja za postupanje sa maloljetnikom.
ALTERNATIVNE MJERE
Alternativne mjere, čija je svrha izricanja
da se ne pokreće krivični postupak prema
maloljetniku i da se njihovom primjenom
utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje
njegove lične odgovornosti kako ubuduće ne
bi činio krivična djela,4 propisane Zakonom
su:
1. policijsko upozorenje, kao mjera
upozorenja i
2. odgojne preporuke.
1. POLICIJSKO UPOZORENJE
Prema maloljetnom učiniocu krivičnog
djela može se izreći policijsko upozorenje za
krivična djela za koja je propisana novčana
kazna ili kazna zatvora do tri godine, ako
su ispunjeni uslovi za izricanje, odnosno
izvršene propisane radnje postupanja
ovlaštene službene osobe prilikom njegovog
izricanja5 i ako je to srazmjerno okolnostima
i težini učinjenog krivičnog djela.6
Policijsko upozorenje izriče ovlaštena
službena osoba sa posebnim znanjima, uz
odobrenje tužitelja.
Ovlaštena službena osoba dužna je
pribaviti socijalnu anamnezu maloljetnika7
od posebnog odjela ili službe za maloljetnike
nadležnog organa starateljstva pribaviti
podatke koji se tiču uzrasta, zrelosti i drugih
osobina ličnosti maloljetnika, o sredini i
3 Član 77. Zakona.
4 Član 25. Zakona.
5 Član 88. Zakona
6 U skladu sa članom 9. Zakona - Princip
srazmjernosti – „Potencirajući dobrobit
maloljetnika koji se nalazi u sukobu sa
zakonom, ovaj zakon propisuje mogućnost
izbora i primjene zakonom predviđenih
sankcija i mjera koje su prilagođene ličnim
karakteristikama, sredini i prilikama u kojima
maloljetnik živi i u srazmjeri sa okolnostima
i težinom učinjenog krivičnog djela i
uvažavanjem prava osobe oštećene krivičnim
djelom.“
7 Član 87. stav (2) Zakona.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 67
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
prilikama u kojim on živi, kako bi mogao
odlučiti da li će za konkretni slučaj postupati
primjenom principa oportuniteta, postupak
obustaviti ili pristupiti postupku primjene
odgojne preporuke ili će donijeti naredbu
za pokretanje pripremnog postupka.
Policijski organ vodi evidenciju
izrečenih policijskih upozorenja, koja nema
karakter kaznene evidencije o osuđivanosti
maloljetnika i ne može se upotrijebiti na
bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.
Troškovi postupka izricanja policijskog
upozorenja padaju na teret budžetskih
sredstava tužiteljstva.
Uslovi za izricanje
Policijsko upozorenje može se izreći pod
sljedećim uslovima:
a) da maloljetnik priznaje krivično
djelo;
b) da je priznanje dato slobodno i
dobrovoljno;
c) da postoji dovoljno dokaza da je
maloljetnik učinio krivično djelo;
d) da prema maloljetniku nije ranije
izricano
policijsko
upozorenje,
primijenjena odgojna preporuka ili
izricana krivična sankcija.
Propisane radnje postupanja ovlaštene
službene osobe
Po
pravilu,
ispitivanje
maloljetnika
vrši
tužitelj,
a
ovlaštena
službena
osoba
koja
ima
posebna
znanja
ispitivanje vrši uz odobrenje tužitelja.
Zakonom je propisana komunikacija sa
maloljetnikom, pozivanje i obavještavanje o
pravima.8
Prilikom lišenja slobode i tokom boravka
maloljetnika
u
policijskoj
stanici
ministarstva unutrašnjih poslova svi
kontakti ovlaštene službene osobe sa
maloljetnikom se obavljaju na način koji
u punoj mjeri poštuje ličnost maloljetnika
i podržava njegovu dobrobit. Bilo koji
postupci koji narušavaju fizičko i mentalno
zdravlje
maloljetnika
su
zabranjeni.
O lišenju slobode ovlaštena službena
osoba
odmah
obavještava
roditelja,
odnosno
staratelja
ili
usvojitelja
maloljetnika,
branitelja
i
nadležni
organ starateljstva, a ukoliko roditelji
ili staratelji maloljetnika nisu dostupni,
oni se obavještavaju u što kraćem roku.
Tužitelj
ili
uz
odobrenje
tužitelja
ovlaštena službena osoba koja vrši
ispitivanje osigurava prisustvo roditelja,
odnosno
staratelja
ili
usvojitelja.
Kada se maloljetnik prvi put ispituje, prije
početka ispitivanja tužitelj ili ovlaštena
službena osoba obavještavaju maloljetnika,
8 Član 96. st. (2), (3), (4) i (5) Zakona.
68 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
u pisanoj formi, a nakon toga i usmeno na
maternjem jeziku i na njemu razumljiv
način, o pravima iz Zakona o krivičnom
postupku,9 a posebno o pravu da u
prisustvu branitelja, roditelja, odnosno
staratelja ili usvojitelja ili predstavnika
organa starateljstva bude ispitan od
tužitelja ili ovlaštene službene osobe.
Ovlaštena
službena
osoba
ispituje
maloljetnika
u
prisustvu
njegovog
branitelja, roditelja, staratelja, odnosno
usvojitelja. Kada su roditelji, staratelj,
odnosno usvojitelj spriječeni prisustvovati
ispitivanju, odnosno ako njihovo prisustvo
ne bi bilo u interesu maloljetnika,
ovlaštena
službena
osoba
ispituje
maloljetnika u prisustvu predstavnika
organa
starateljstva
ili
predstavnika
ustanove
za
smještaj
maloljetnika.
Ovlaštena službena osoba nakon što u roku
24 sata ispita maloljetnika i prikupi dokaze,
uz službeni izvještaj može tužitelju dostaviti
i obrazložen prijedlog da se maloljetnik za
konkretni slučaj samo upozori.
Ako tužitelj, nakon razmatranja prijedloga,
utvrdi da postoje dokazi da je maloljetnik
učinio krivično djelo i da, s obzirom na
prirodu krivičnog djela i okolnosti pod
kojima je učinjeno, raniji život maloljetnika
i njegove lične karakteristike, pokretanje
krivičnog postupka ne bi bilo cjelishodno,
tužitelj može dati traženo odobrenje i predmet
dostaviti ovlaštenoj službenoj osobi da
maloljetniku izrekne policijsko upozorenje.
Ako tužitelj ne odobri izricanje policijskog
upozorenja, o tome obavještava ovlaštenu
službenu
osobu
i
prije
pokretanja
pripremnog postupka razmatra mogućnost
i opravdanost izricanja odgojne preporuke,
odnosno donosi naredbu za pokretanje
pripremnog postupka.
Izricanje upozorenja
Ovlaštena službena osoba, najdalje u
roku tri dana od dostavljanja predmeta o
maloljetniku, izriče policijsko upozorenje
i tom prilikom ukazuje maloljetniku
na društvenu neprihvatljivost i štetnost
njegovog
ponašanja,
posljedice
koje
takvo ponašanje može na njega imati,
kao i na mogućnost vođenja krivičnog
postupka i izricanje krivične sankcije u
slučaju ponovnog izvršenja krivičnog
djela.
Odluka
se
bilježi
u
spisu.
Na osobe koje prisustvuju saopštavanju
odluke primjenjuju se odredbe Zakona koje
se odnose na prisustvo osoba ispitivanju,
što znači da u slučaju da njihovo prisustvo
ne bi bilo u interesu maloljetnika, odluka se
saopštava samo u prisustvu predstavnika
organa
starateljstva
ili
predstavnika
ustanove
za
smještaj
maloljetnika.
Ovlaštena službena osoba u roku tri dana od
9 član 92. stav (2) Zakona o krivičnom postupku.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
donošenja odluke i naredbe o tome pisano
obaviještava tužitelja, maloljetnika i njegovog
branitelja, roditelja, odnosno staratelja ili
usvojitelja maloljetnika, organ socijalnog
staranja, kao i oštećenog, uz navođenje razloga
za donošenje odluke, odnosno naredbe.
Zakon izričito propisuje da priznanje
maloljetnika da je učinio krivično djelo ne
može biti korišteno protiv njega u bilo kojem
drugom naknadnom postupku.
Primjena mjere
Primjena mjere reguliše se posebnim
podzakonskim aktom koji donosi federalni
ministar unutrašnjih poslova, u roku od šest
mjeseci od stupanja na snagu Zakona.10
2. ODGOJNE PREPORUKE
Odgojne preporuke predstavljaju
oblik alternativnih mjera koje tužitelji ili
sudije, na osnovu principa oportuniteta,
primijenjuju prema maloljetnom učiniocu
krivičnog djela vršeći tako skretanje
(diverziju)
s
uobičajenog
krivičnog
postupka.11
Naime,
u
postupanju
prema
maloljetnom
počiniocu
krivičnog
djela, tužitelj za maloljetnike i sudija za
maloljetnike, u skladu sa principima i
pravilima propisanim ovim zakonom
i podzakonskim aktima, razmotrit će
mogućnost da ne pribjegavaju vođenju
formalnog krivičnog postupka nego da
slučaj maloljetnog učinitelja krivičnog djela
riješe primjenom odgojnih preporuka kada
su one u najboljem interesu maloljetnika.12
Nadležnost sudova i tužilaštava
Za sva krivična djela koja je učinio
maloljetnik nadležan je da odlučuje sud
prvog stepena.13
Mjesna
nadležnost14
suda
određuje se u pravilu prema mjestu
prebivališta
maloljetnika,
a
ako
maloljetnik nema prebivališta ili ono
nije poznato - sud boravišta maloljetnika.
Postupak se može provesti pred sudom
boravišta maloljetnika ili pred sudom mjesta
izvršenja krivičnog djela, odnosno pred
sudom na čijem se području nalazi zavod ili
ustanova za izvršenje krivičnih sankcija u
kojoj se maloljetnik nalazi, ako je očigledno
da će se pred tim sudom postupak lakše
provesti.
Nadležnost sudova za suđenje
maloljetniku i mlađoj punoljetnoj osobi
10 Član 124. i član 200. stav 81) tačka c) Zakona.
11 Član 12. tačka p) Zakona.
12 Član 8. Zakona.
13 Član 15. Zakona.
14 Član 86. Zakona.
prestaje sa navršenom 23 godinom života.15
Tužilaštvo odlučuje o primjeni
alternativnih mjera ili pokretanju krivičnog
postupka protiv maloljetnog počinioca
krivičnog djela.
Sudija, tužitelj, stručni saradnik
Sudija i tužitelj za maloljetnike
moraju imati izraženu sklonost za odgoj,
potrebe i interese mladih i posebna znanja
(certifikat).16 Također, advokati i drugi
subjekti koji učestvuju u postupku prema
maloljetnicima moraju imati posebna znanja
iz oblasti prava djeteta i maloljetničkog
prestupništva. Sa tim u vezi, zakonom se
predviđa zakonska obaveza u provođenju
edukacije svih onih koji rade u predmetima
maloljetničkog prestupništva.17
Sudovi i tužiteljstva, po pravilu, imaju
stručne savjetnike:18 socijalne pedagoge defektologe, socijalne radnike, pedagoge i
psihologe, koji imaju određene nadležnosti
u postupku prema maloljetnom počiniocu
krivičnog djela, odnosno prikupljaju
relevantne podatke i obavještenja o
maloljetniku, u saradnji sa nadležnim
organom starateljstva, a po potrebi može
obavještenja
prikupljati
direktno
od
roditelja, odnosno staratelja ili usvojitelja
maloljetnika, ustanova, drugih osoba,
a kada je neophodno i od maloljetnika.
Ukoliko tužiteljstva ili sudovi nemaju
stručne savjetnike, tužitelj i sudija zatražit
će da te podatke prikupe stručne osobe
organa starateljstva, a radi ispitivanja djece
i maloljetnika mogu angažirati stručnu
osobu (socijalni pedagozi - defektolozi,
socijalni radnici, pedagozi i psiholozi)
iz
drugih
odgovarajućih
ustanova.
Stručni savjetnik tužiteljstva može
u toku pripremnog postupka prikupljati
podatke koji se tiču ličnosti maloljetnika;
prikupljati podatke i davati mišljenje
tužitelju za donošenje odluke o cjelishodnosti
pokretanja postupka; prikupljati podatke
koji se odnose na primjenu odgojnih
preporuka; davati mišljenje o opravdanosti
primjene konkretnih odgojnih preporuka
i njihovoj zamjeni drugim mjerama ili
obustavi postupka; voditi evidenciju i
prikupljati statističke i druge podatke i
mišljenja po nalogu i zahtjevu tužitelja.
Stručni savjetnik suda može u toku
postupka prikupljati podatke potrebne
za donošenje odluke o primjeni odgojnih
preporuka; prikupljati podatke koji se
odnose na primjenu odgojnih preporuka;
voditi evidencije i prikupljati statističke i
druge podatke po nalogu i zahtjevu sudije
15 Član 14. Zakona.
16 Član 18. Zakona.
17 Član 198. Zakona.
18 Član 22. Zakona.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 69
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i davati mišljenje o drugim pitanjima kada
postoji saglasnost stranaka i branitelja ili
sud ocijeni da je to neophodno.
Kad se mogu primijeniti odgojne
preporuke
Zakonom je propisano je da se prema
maloljetnom učiniocu krivičnog djela mogu
primijeniti odgojne preporuke:
1. za krivična djela za koja je
propisana novčana kazna ili kazna
zatvora do tri godine, i
2. za krivična djela za koja je
zapriječena kazna duža od tri
godine zatvora, pod uslovom:
■■ ako su ispunjeni uvjeti iz člana 89. stav
(1) ovog zakona (primjena principa
oportuniteta - ako tužitelj smatra da ne
bi bilo cjelishodno da se vodi postupak
prema maloljetniku, s obzirom na prirodu
krivičnog djela i okolnosti pod kojima
je učinjeno, raniji život maloljetnika i
njegove lične karakteristike19) i
■■ ako je to srazmjerno okolnostima i težini
učinjenog krivičnog djela u skladu
sa članom 9. ovog zakona (primjena
principa srazmjernosti).20
19 Član 89. Zakona
Primjena principa oportuniteta
(1) Za krivična djela sa propisanom novčanom
kaznom ili kaznom zatvora do tri godine,
tužitelj može odlučiti da ne pokrene krivični
postupak iako postoje dokazi da je maloljetnik
učinio krivično djelo ako smatra da ne bi
bilo cjelishodno da se vodi postupak prema
maloljetniku, s obzirom na prirodu krivičnog
djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji
život maloljetnika i njegove lične karakteristike.
Tužitelj može postupiti na isti način i u slučaju
krivičnog djela sa propisanom kaznom zatvora
više od tri godine ako je takvo postupanje u skladu
sa principom srazmjernosti iz člana 9. ovog
zakona. Radi utvrđivanja navedenih okolnosti,
tužitelj može zatražiti obavještenja od roditelja,
odnosno staratelja maloljetnika, drugih osoba i
ustanova, a kad je to potrebno, može ove
osobe i maloljetnika pozvati radi neposrednog
obavještavanja. Tužitelj će tražiti mišljenje
organa
starateljstva
o
cjelishodnosti
pokretanja postupka prema maloljetniku.
20 Član 9. Zakona
Princip srazmjernosti
Potencirajući dobrobit maloljetnika koji se
nalazi u sukobu sa zakonom, ovaj zakon
propisuje mogućnost izbora i primjene
zakonom predviđenih sankcija i mjera koje
su prilagođene ličnim karakteristikama,
sredini i prilikama u kojima maloljetnik živi i
u srazmjeri s okolnostima i težinom učinjenog
krivičnog djela i uvažavanjem prava osobe
70 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Primjena navedenih odredaba znači da
su tužilac i sudija obavezni da razmotre
mogućnost primjene alternativnih mjera
van formalne krivične procedure, nakon
toga tužilac i sudija moraju odlučiti i o
opravdanosti takvog postupanja.
Ako nisu ispunjeni zakonom propisani
uslovi ili su ispunjeni, ali primjena
alternativnih mjera nije u srazmjeri
sa težinom i okolnostima učinjenog
djela, onda nije ni opravdana primjena
policijskog upozorenja, odgojnih preporuka
ili obustava postupka, što upućuje tužioca, a
potom u kasnijoj fazi i sudiju, da konkretni
slučaj rješavaju uključivanjem maloljetnika
u redovni krivični postupak.
Dakle, u zavisnosti od ocjene opravdanosti
tužilac i sudija mogu, ali ne moraju
primijeniti ove alternativne mjere. Čak i
onda kada se primijene alternativne mjere,
a maloljetnik bez opravdanog razloga odbija
da izvrši npr. preuzetu obavezu iz odgojne
preporuke, tužilac i dalje ima mogućnost
da sudu dostavi prijedlog da se prema
maloljetniku za učinjeno krivično djelo
izrekne krivična sankcija.
Uslovi primjene odgojnih preporuka
Zakonom je propisano21 da se odgojne
preporuke mogu primijeniti uz uslov:
a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,
b) da je priznanje dato slobodno i
dobrovoljno,
c) da postoji dovoljno dokaza da je
maloljetnik učinio krivično djelo,
d) da maloljetnik u pisanoj formi izražava
spremnost za pomirenje s oštećenim,
e) da maloljetnik u pisanoj formi dâ
pristanak
za
primjenu
odgojne
preporuke, a mlađi maloljetnik i uz
pristanak roditelja ili staratelja i
f) da u pisanoj formi pristanak dâ i
oštećeni u slučaju kada se to prema
zakonu zahtijeva.
Svrha odgojnih preporuka
Odgojne
preporuke
imaju
svrhu:22
a)
da
se
ne
pokreće
krivični
postupak
prema
maloljetniku
i
b) da se primjenom odgojnih preporuka
utiče na pravilan razvoj maloljetnika i
jačanje njegove lične odgovornosti kako
ubuduće ne bi činio krivična djela.
Vrste odgojnih preporuka
Odgojne
preporuke23
oštećene krivičnim djelom.
21 Član 24. Stav (2) Zakona.
22 Član 25. Zakona.
23 Član 26. stav (1) Zakona.
su:
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
a) lično izvinjenje oštećenom,
b) nadoknada štete oštećenom,
c) redovno pohađanje škole ili redovno
odlaženje na posao,
d) uključivanje u rad, bez nadoknade, u
humanitarne organizacije ili poslove
socijalnog, lokalnog ili ekološkog
sadržaja,
e) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj
ustanovi (bolničko ili ambulantno),
f) uključivanje u pojedinačni ili grupni
tretman
odgojnih,
obrazovnih,
psiholoških i drugih savjetovališta.
Primjena odgojnih preporuka
Tužitelj za maloljetnike ili sudija za
maloljetnike mogu za konkretan slučaj
odrediti primjenu jedne ili više odgojnih
preporuka.
Zakonom je propisano da prilikom
primjene
odgojnih
preporuka
„lično
izvinjenje
oštećenom“
i
„nadoknada
štete oštećenom“, pored maloljetnika,
svoj pristanak u pisanoj formi daje i
osoba oštećena krivičnim djelom, a
medijaciju (posredovanje) vrši ovlaštena
osoba
organa
socijalnog
staranja
osposobljena za provođenje postupka
posredovanja, praćenja i izvještavanja.
Ako u okviru nadležnog organa
starateljstva nema osposobljene osobe
za
provođenje
postupka
medijacije
(posredovanja), tužitelj ili sudija može
odrediti da postupak medijacije između
maloljetnika i oštećenog provede organizacija
ovlaštena za provođenje medijacije, a
ovlaštena
osoba
organa
starateljstva
obavezna je pratiti proces medijacije i o
postignutom sporazumu i njegovoj provedbi
izvještavati tužiteljstvo, odnosno sud.
Odlučivanje o primjeni odgojne
preporuke
U okviru postupka prema maloljetnicima,
zakonom je propisano da se pripremni
postupak (istraga) prenese u nadležnost
tužioca.
Naime, prije donošenja naredbe za
pokretanje pripremnog postupka prema
maloljetniku za krivična djela za koja postoje
uslovi za primjenu odgojnih preporuka,24
tužitelj za maloljetnike je dužan razmotriti
mogućnost i opravdanost primjene odgojne
preporuke u skladu s odredbama ovog
zakona,25 kao i pribaviti socijalnu anamnezu
maloljetnika26 od posebnog odjela ili
službe za maloljetnike nadležnog organa
starateljstva pribaviti podatke koji se tiču
uzrasta, zrelosti i drugih osobina ličnosti
maloljetnika, o sredini i prilikama u kojima
on živi.
24 Iz člana 89. stav (1) Zakona.
25 Član 90. Zakona.
26 Član 87. stav (1) Zakona.
Radi utvrđivanja navedenih okolnosti,
tužitelj može zatražiti obavještenja od
roditelja, odnosno staratelja maloljetnika,
drugih osoba i ustanova, a može, kad je to
potrebno, ove osobe i maloljetnika pozvati
radi neposrednog obavještavanja. Tužitelj
će tražiti mišljenje organa starateljstva o
cjelishodnosti pokretanja postupka prema
maloljetniku, a ako je za donošenje odluke
potrebno da se ispituju lične karakteristike
maloljetnika, sud može na obrazložen
prijedlog tužitelja uputiti maloljetnika
u prihvatilište za djecu i omladinu ili
odgojnu ustanovu, ali najduže do 30 dana.
O mogućnosti rješavanja konkretnog
slučaja primjenom odgojne preporuke,
prirodi, sadržaju, trajanju, posljedicama
primjene odgojne preporuke, kao i
posljedicama odbijanja saradnje, izvršenja
i ispunjenja odgojne preporuke, tužitelj
obavještava
maloljetnika
i
njegove
roditelje, odnosno staratelja ili usvojitelja.
Tužitelj donosi naredbu kojom se izriče
odgojna preporuka kada maloljetnik
pristane ispuniti svoju obavezu preuzetu
odgojnom preporukom.
Kada tužitelj za krivična djela ne primijeni
odgojnu preporuku, dužan je obrazložiti
razloge za donošenje takve odluke.
traje
primjena
odgojne
Dok
preporuke, organ starateljstva tužitelju
dostavlja izvještaj o njenoj primjeni.
Ako su ispunjeni uvjeti za primjenu
odgojne preporuke i nakon što, uz saradnju
i nadzor organa starateljstva, maloljetnik
ispuni
obavezu
preuzetu
odgojnom
preporukom, tužitelj donosi naredbu
o nepokretanju pripremnog postupka
prema maloljetniku i o tome, po potrebi,
obavještava oštećenog upućujući ga da svoj
imovinskopravni zahtjev može ostvariti
u parničnom postupku i obavještava
podnosioca prijave.
Ako maloljetnik djelimično ispuni
obavezu preuzetu odgojnom preporukom
tako da kompenzacija još nije bila primljena
putem
odgojne
preporuke,
tužitelj
može odrediti da postupak medijacije
između maloljetnika i oštećenog provede
organizacija ovlaštena za provođenje
medijacije27 kada nađe da pokretanje
pripremnog postupka ne bi bilo cjelishodno.
Ako se na osnovu izvještaja
organa
starateljstva
utvrdi
da
maloljetnik
bez
opravdanog
razloga
odbija
ispuniti
obavezu
preuzetu
27 Stav (4) člana 26. Zakona. „Ako u okviru
nadležnog organa starateljstva nema
osposobljene osobe za provođenje postupka
medijacije (posredovanja), tužitelj ili sudija
može odrediti da postupak medijacije između
maloljetnika i oštećenog provede organizacija
ovlaštena za provođenje medijacije.“
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 71
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odgojnom preporukom ili je neuredno izvršava, tužitelj
donosi
naredbu
o
pokretanju
pripremnog
postupka.
Prilikom razmatranja mogućnosti i opravdanosti primjene
odgojne preporuke, priznanje maloljetnika da je učinio krivično djelo
ne može biti korišteno protiv njega u bilo kojem drugom naknadnom
postupku.
Obavezna odbrana
Maloljetnik mora imati branitelja prilikom prvog saslušanja od
tužitelja ili ovlaštene službene osobe, kao i tokom cijelog postupka,28
pa tako i onda kada tužitelj uslovljava nepokretanje postupka prema
maloljetniku ispunjenjem odgojne preporuke.
Ako sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici
ne uzmu branitelja, o tome se obavještava sudija koji, na
prijedlog tužitelja ili ovlaštene službene osobe, postavlja
branitelja po službenoj dužnosti, i to branitelja koji mora
imati posebna znanja za postupanje sa maloljetnikom.
Izbor odgojnih preporuka
Zakonom je propisano29 da će, pri izboru odgojnih preporuka,
tužitelj ili sudija za maloljetnike uzeti u obzir mišljenje i sveukupne
interese maloljetnika, kao i interese oštećenog, vodeći računa da se
primijenom odgojnih preporuka ne ometa redovno školovanje ili rad
maloljetnika.
Izbor i primjenjivanje odgojnih preporuka vrši se u saradnji
sa roditeljima, usvojiteljem ili starateljem maloljetnika i nadležnim
organom starateljstva.
Maloljetniku se omogućava savjetovanje i sa braniteljem.
Trajanje odgojnih preporuka
Odgojne
preporuke
mogu
trajati
najduže
jednu
godinu i izriču se na pune sate, dane i mjesece.
Odgojne
preporuke
mogu
se
tokom
njihovog
trajanja
zamijeniti
drugom
odgojnom
preporukom
ili
ukinuti.
Evidencija odgojnih preporuka
O izrečenim odgojnim preporukama vodi se evidencija. Evidencije
o izrečenim odgojnim preporukama koje vode tužiteljstva i sudovi
nemaju karakter kaznene evidencije o osuđivanosti maloljetnika i ne
mogu se upotrijebiti na bilo koji način koji bi štetio maloljetniku.30
Pravila za primjenu odgojnih preporuka
Za primjenu odgojnih preporuka važe pravila utvrđena Uredbom o
primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima, a u slučajevima
kada je odgojna preporuka lično izvinjenje oštećenom i nadoknada
štete oštećenom, primjenjivat će se Zakon o postupku medijacije
(„Službeni glasnik BiH“, broj 37/04).31
28 Član 77. Zakona.
29 Član 27. Zakona.
30 Član 28. Zakona.
31 Član 125. Zakona.
72 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Nedim Mehmedović, dipl. iur.
MUP Kantona Sarajevo
PROGLAŠENJE NESTALIH LICA UMRLIM I
DOKAZIVANJE SMRTI U SUDSKOM POSTUPKU,
PREMA ZAKONU O VANPARNIČNOM
POSTUPKU FBiH I SASTAVLJANJE SMRTOVNICE
Siže
Tekst daje najaktuelnija razmatranja pitanja smrti sa medicinskog i pravnog
aspekta. Razmatra pitanje dokazivanja smrti pravnim putem, institutima
proglašenja nestalih lica umrlim i dokazivanjem smrti u sudskom / vanparničnom
postupku. Također, tekst obrađuje pitanje sastavljanja smrtovnice, te u tom smislu
ulogu organa uprave nadležnog za vođenje matičnih knjiga i (ostavinskog) suda.
Ključne riječi: smrt (klinička, biološka, moždana i sociološka smrt), tzv. rano
razdoblje smrti, reanimacija, tzv. trajno vegetativno stanje (socijalna smrt),
obdukcija, potvrda o smrti, matična knjiga umrlih, izvod iz matične knjige umrlih,
vanparnični postupak: proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivaje smrti, te
donošenje rješenja od strane suda, prijedlog za proglašenje nestalog lica za umrlo,
odnosno za dokazivanje smrti, smrtovnica (potpuna i nepotpuna), testament,
ostavinski sud, zaostavština, rješenje o nasljeđivanju, itd.
Skraćenice i drugi nazivi: ZVP - Zakon o vanparničnom postupku, PZFBiH Porodični zakon FBiH, ZMK - Zakon o matičnim knjigama, UNVMK - Uputstvo o
načinu vođenja matičnih knjiga, MKR - matična knjiga rođenih, MKU - matična
knjiga umrlih.
I – Uvodni dio
Zakonom o vanparničnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05) se regulišu
sljedeće oblasti:
I UREĐENJE LIČNIH STANJA:
a) oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti,
b) zadržavanje duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi i
c) proglašenje nestalih osoba umrlim i dokazivanje smrti.
II UREĐENJE PORODIČNIH ODNOSA:
a) dozvola za zaključenje braka,
b) produženje i prestanak roditeljskog prava i
c) oduzimanje i vraćanje roditeljskog prava.
III UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA:
a) raspravljanje zaostavštine,
b) određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti,
c) upravljanje i korištenje zajedničkim stvarima,
d) dioba stvari i nekretnina u suvlasništvu i
e) uređenje međa.
IV UREĐENJE DRUGIH VANPARNIČNIH STVARI:
a) sastavljanje i ovjeravanje sadržine isprava,
b) čuvanje isprava,
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 73
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
c) sudski depozit i
d) poništenje isprava.
Predmet obrade ovoga teksta jeste uređenje
ličnih stanja, odnosno proglašenje nestalih
osoba umrlim i dokazivanje smrti u
vanparničnom postupku (engl. declaration
of death of the disappeared person and
proof of death). Smrt (lat. mors, engl.
death) predstavlja potpuni prestanak
svih životnih funkcija i života neke osobe.
Smrt može biti: prirodna (kao posljedica
zdravstvenog stanja) ili nasilna (uzrokovana
voljom umrlog, pri čemu se usmrćuje
sam ili uz pomoć drugoga – eutanazija1).
Kod nastupanja smrti pod sumnjivim
okolnostima provodi se obdukcija.2 Obično
ljekari kod nas konstatuju vrstu smrti na
poleđini potvrde o smrti. Utvrđivanje smrti
provodi se različitim kliničkim metodama,
te vidljivim vanjskim znakovima (mrtvačka
ukočenost, hlađenje tijela, mišićna mlitavost,
mrtvačke pjege i sl.).
Konstatovanje smrti u prvom redu je
medicinski čin, ali i pravni. Zato se postupak
utvrđivanja smrti propisuje, a prestanak
životnih funkcija u pravilu utvrđuje doktor
medicine, odnosno drugi zdravstveni radnik
ovlašten za utvrđivanje smrti (mrtvozornik).
Uz
medicinsko
konstatovanje
smrti,
moguće je i pravno ustanovljanje smrti,
proglašavanjem umrlim. Pretpostavke o
nastupu smrti su oborive (preasumptio
iuris). Smrću prestaje pravni subjektivitet
fizičke osobe, odnosno prestaju sva njena
prava i obaveze. Vrijeme smrti važno
je za utvrđivanje ostavine, nasljednika,
nadležnosti suda, rokova za podizanje tužbi,
itd. U pravu se prirodna smrt izjednačava
sa pravnim institutom proglašenja nestale
osobe umrlom. Pravno je važno utvrditi
je li nastupila smrt i kada je nastupila, ne
samo u prednje pomenutim slučajevima
već i za potrebe transplantacije organa ili u
slučaju nasilne smrti za potrebe krivičnog
postupka. Definisanje smrti i određivanje
tačnog momenta smrti problematično je,
pogotovo zbog toga što medicina danas može
održavati život i umjetno. Uprkos velikom
napretku medicine, još uvjek ne postoji
saglasnost oko momenta nastupanja smrti.3
1 U većini sistema i eutanazija se krivičnopravno
tretira kao ubistvo. Ipak, u vezi sa tim, postoje
velike ljudske, medicinske, vjerske i pravne
dvojbe, pa i različita zakonska rješenja.
2 Lat. otvaranje leša radi proučavanja ili
utvrđivanja uzroka smrti, autopsija.
3 Razlikuju se: klinička, biološka, moždana i
sociološka smrt. Veoma dugo se smatralo
da smrt nastupa prestankom rada srca
i disanja, međutim danas se u takvim
slučajevima govori o tzv. ranom razdoblju
smrti, u kojem se započinje reanimacija
74 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Danas je najraširenije shvaćanje da smrt
čovjeka nastupa smrću mozga, tj. potpunim
i nepovratnim prestankom elektronske
aktivnosti u mozgu čovjeka, koji zapravo
znači prestanak svijesti. Pravno, činjenica
nastupjele smrti dokazuje se, u pravilu,
izvodom iz matične knjige umrlih.
Iako su proglašenje nestalog lica za umrlo
i dokazivanje smrti spojeni u jedan
jedinstven postupak, treba razlikovati
postupak proglašenja nestale osobe umrlom
od postupka za dokazivanje smrti. Naime,
u prvom postupku se utvrđuju određeni
materijalnopravni uvjeti iz člana 61. ZVP-a
i vjerovatnoća da određena osoba nije u
životu, dok se u drugom slučaju sigurno zna
da je neka osoba mrtva, samo se ne zna tačno
kad je umrla i činjenica smrti nije upisana
u matičnu knjigu umrlih, pa se ne može ni
pribaviti izvod iz matične knjige umrlih.
Utvrđivanje dana smrti i upis smrti u MKU
je važno iz razloga uređivanja različitih
pravnih odnosa povodom smrti neke osobe
(raspravljanje zaostavštine, ostvarivanje
prava na porodičnu penziju, stambena prava
i dr.). Postupak proglašenja nestalih osoba
umrlim i dokazivanje smrti je regulisan
odredbama čl. 60-73. ZVP-a, dok je pitanje
smrtovnice regulisano odredbama čl. 99-102,
čl. 113. i 119. istog zakona. Također odredbom
člana 30. Zakona o matičnim knjigama
(„Sl. novine FBiH“, broj 37/12) regulisan
(lat. vraćanje osnovnih životnih funkcija
obamrlom organizmu: umjetnim disanjem,
masažom srca, injekcijama analeptika).
Pod uvjetom da je terapija optimalna, mogu
se obnoviti funkcije svih vitalnih organa,
uključujući i normalnu funkciju mozga, te
je u takvim slučajevima riječ o tzv. kliničkoj
smrti. Biološka smrt je prisutna ako više ne
živi ni jedan jedini dio čovjeka, a to se može
dokazati i morfološki i funkcionalno. Prema
kriteriju moždane smrti smatra se da je smrt
osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi
presađivanja nastupila onda ako je, prema
medicinskim kriterijima i na propisan način,
utvrđen prestanak rada mozga. Obično smrt
osobe kojoj se dijelovi tijela mogu uzimati
radi presađivanja utvrđuje povjerenstvo
zdravstvene ustanove sastavljeno od najmanje
tri doktora. Od smrti mozga treba razlikovati
i tzv. trajno vegetativno stanje (socijalna
smrt), teško stanje mozga u pacijenata koji su
u nesvjesnom stanju i ne reagiraju, ali imaju
aktivan EEG i neke intaktne reflekse (plaču,
viču, gutaju, smiju se), ali ne odgovaraju
na vanjske podražaje, osim ponekad na
podražaje bola. To stanje nije pravno priznato
ni u jednom poznatom pravnom sistemu, te se
u vezi sa njim javljaju pitanja prava na smrt,
odnosno prava na život.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
je postupak upisa u MKU - proglašenog
nestalog lica umrlim u sudskom postupku.
Nadalje, odredbom člana 32. Porodičnog
zakona FBiH je propisano da brak, osim što
prestaje razvodom i poništenjem, prestaje
i smrću bračnog partnera i proglašenjem
nestalog bračnog partnera umrlim. Ako je
nestali bračni partner proglašen umrlim,
brak prestaje danom koji je u pravosnažnoj
odluci suda utvrđen kao dan njegove
smrti. Taj je prestanak definitivan, tako da
eventualno stavljanje van snage rješenja o
proglašenju osobe umrlom zbog toga što je
ovaj bračni partner živ neće utjecati na brak
koji je drugi bračni partner zaključio nakon
/ po pravosnažnosti rješenja o njegovom
proglašenju za umrlo. Dakle, ukoliko se
nestalo lice koje je proglašeno za umrlo
pojavi živo, vratit će sva svoja statusna prava,
stavljanjem van snage sudskog rješenja
kojim je proglašeno za umrlo, izuzev braka.4
U principu, pravne posljedice prestanka
braka smrću i proglašenjem nestalog lica
za umrlo su iste. Naše zakonodavstvo ne
4 „Zakonski propisi koji se odnose na sudsko
proglašavanje mrtvim lica koja su dugo
odsutna i o kojima se duže vrijeme ne zna
ništa, nemaju djejstvo prestanka svojstva lica
u sferi prava kad je riječ o takvim licima. U
tom pogledu Njemački građanski zakonik
ide najdalje: sudsko proglašavanje mrtvim
jednog bračnog druga, iako je on stvarno živ,
predstavlja osnov za raskid braka, tako da je
kasnije zaključeni brak drugog bračnog druga
važeći. Međutim, u drugim aspektima svojstva
lica u sferi prava lica proglašenog mrtvim,
nema govora o ograničenjima. Djejstvo se
odnosi samo na bračni odnos i na materijalne
interese vezane za taj odnos... Bilo je i rasprava
o „pravnom statusu mrtvih ljudi“ i to naročito
u vezi sa klevetom umrlog čovjeka – što ima
uticaja na teoriju o ličnosti u sferi prava. Što
se tiče krivične odgovornosti, osnovica se
nalazi u društvenom interesu za održavanje
opšteg morala. Kad je, pak, riječ o građanskoj
tužbi u ovakvim slučajevima, interes koji se
štiti „nije interes umrlog već njegovih živih
nasljednika“. U jednom zanimljivom slučaju
klevete Džordža Vašingtona, u kojem je kazna
izrečena na osnovu zakona, svrha takvog
zakona sastojala se u društvenom interesu za
sigurnost političkih (državnih) institucija, jer
se smatralo štetnim po stabilnost države i njenih
institucija klevetati oca nacije. U njemačkoj
sudskoj praksi prikazanoj u Časopisu za
uporedno
zakonodavstvo,
individualni
interesi koji su štićeni očigledno se odnose na
interese roditelja, djece i preživjelog supruga,
oklevetanog umrlog lica“. - Rosko Paund,
„Jurisprudencija“, knjiga II, Beograd, 2000,
str. 605-606.
poznaje poslijebračni rok čekanja, tako
da bračni partner može odmah zaključiti
novi brak. Sa tim u vezi važna je odredba
o očinstvu djeteta rođenog ubrzo nakon
prestanka braka, odnosno presmupcija
očinstva, prema kojoj ocem djeteta rođenog
u braku ili periodu do 300 dana od prestanka
braka se smatra muž majke djeteta, a ako je
dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali
prije isteka 300 dana od prestanka njenog
prethodnog braka, ocem će se smatrati muž
majke iz kasnijeg braka (član 54. PZFBiH).
PZFBiH reguliše samo neke vanparnične
postupke, a to su: postupak za oduzimanje
i vraćanje poslovne sposobnosti, postupak
za davanje dozvole za sklapanje braka,
postupak za oduzimanje prava roditelju da
živi sa djetetom i postupak za oduzimanje i
vraćanje roditeljskog staranja, postupak za
sticanje poslovne sposobnosti maloljetnika
koji je postao roditelj, tako da se prednje
pomenuti vanparnični postupci provode
prema odredbama ZVP-a, osim ako PZFBiH
nije drukčije određeno, shodno članu 312.
PZFBiH.
II - Pretpostavke za proglašenje
nestalog lica za umrlo
Materijalnopravne
pretpostavke
za
proglašenje nestalog lica za umrlo su
propisane odredbom člana 61. ZVP-a, u
kojem se navodi sljedeće:
„Umrlom osobom proglasit će se:
1) osoba o čijem životu za posljednjih
pet godina nije bilo nikakvih vijesti,
a od čijeg je rođenja proteklo šezdeset
godina,5
2) osoba o čijem životu za posljednjih
pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a
za koju je vjerovatno da više nije živa,6
3) osoba koja je nestala u brodolomu,
saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi,
zemljotresu ili u kakvoj drugoj
neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o
čijem životu nije bilo nikakvih vijesti
za šest mjeseci od prestanka takve
5 Ovdje su dva kumulativna uvjeta: da o životu
određene osobe nije bilo vijesti za posljednjih
pet godina i da je od rođenja te osobe prošlo
60 godina. Ispunjenjem oba ta uvjeta takva
osoba će se proglasiti umrlom.
6 Ovdje se ne zahtijeva da je od rođenja nestale
osobe prošao određeni vremenski period, pa
se po ovom osnovu može proglasiti umrlom
svaka osoba bez obzira na godine života.
Međutim, uz uslov da o takvoj osobi nema
nikakvih vijesti / saznanja za posljednjih pet
godina, zahtijeva se da postoje takve okolnosti
iz kojih je vjerovatno da takva osoba nije živa,
npr. otmica od strane terorista.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 75
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
opasnosti,7
4) osoba koja je nestala u toku rata ili u
vezi sa ratnim događajima, a o čijem
životu nije bilo nikakvih vijesti za
godinu dana od dana prestanka
neprijateljstava.8
Rokovi iz tač. 1. i 2. stava 1. ovog člana
računaju se od dana kad je prema posljednjim
vijestima nestala osoba nesumnjivo bila
živa, a ako se taj dan ne može tačno utvrditi,
ti rokovi počinju teći istekom mjeseca,
odnosno godine u kojoj je nestala osoba,
prema posljednjim vijestima, bila živa.“
Sudska praksa: „S obzirom da je sa
sigurnošću utvrđeno da je S. A. nesumnjivo
bio živ dana 20. 5. 1980. godine, to je isti
proglašen za umrlo lice narednog dana
po isteku pet godina, odnosno 21. 5. 1985.
godine, sa kojim danom je i prestao brak
između tužene i nestalog S. A. Iz tog razloga
apelacioni sud nalazi da su svi navodi žalbe
tužioca neosnovani jer se u žalbi uglavnom
analiziraju već izvedeni dokazi, tužilac daje
svoj zaključak u vezi sa tim dokazima, a koji
ne može dovesti do drugačije odluke suda,
imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je po
rješenju Osnovnog suda u Višegradu R. br.
128/03 S. A. umro 21. 5. 1985. godine, a da je
tužena zaključila novi brak sa ocem tužioca
23. 8. 2000. Iz ovoga jasno proizlazi da tužena
nije bila u braku na dan sklapanja drugog
braka s ocem tužioca 23. 8. 2000. godine,
jer joj je prethodni brak prestao momentom
smrti S. A., pa se stoga neosnovano ističe da
su osporene isprave neistinite sadržine. Iz
svih gore navedenih razloga žalba tužioca
je odbijena kao neosnovana i prvostepena
presuda potvrđena u stavu prvom izreke.“
(Apelacioni sud u Kragujevcu, Gž- 861/12 od
28. 2. 2012. godine)9
Bitno je naglasiti da se smrt neke osobe
može dokazivati po odredbama ZVP-a samo
kad se smrt ne može dokazati ispravama
predviđenim
propisima
o
matičnim
knjigama.10 Prema propisima o matičnim
knjigama, ispravu o smrti predstavlja
potvrda o smrti, koju izdaje doktor medicine,
odnosno drugi zdravstveni radnik ovlašten
za utvrđivanje smrti (mrtvozornik) na
propisanom obrascu. Bez potvrde o smrti
matičar ne smije upisati činjenicu smrti
u MKU, već će stranku, koja ima pravni
7 Očigledno je da se radi o situacijama koje
predstavljaju opasnosti po život, te su zbog
toga propisani relativno kraći rokovi od
prestanka takvih opasnosti za pokretanje
postupka za proglašenje nestale osobe
umrlom.
8 Ibid, kao u fusnoti 3.
9 Prof. dr. Duško Medić, Haso Tajić, Porodično
pravo u praksi, Sarajevo, 2013, str. 30-31.
10 Vidi član 62. stav 1. ZVP-a.
76 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
interes da određeno lice upiše u MKU (za
koje ne posjeduje potvrdu o smrti), uputiti
na vanparnični postupak dokazivanja smrti.
III - Pokretanje, nadležnost i tok postupka
Za proglašenje nestale osobe umrlom i
za dokazivanje smrti nadležan je sud na
čijem području je ta osoba imala posljednje
prebivalište, a ako nije imala prebivalište,
sud na čijem području je ta osoba imala
posljednje boravište. Postupak se pokreće
uvijek po prijedlogu. Prijedlog za proglašenje
nestale osobe umrlom i prijedlog za
dokazivanje smrti može podnijeti svaka
fizička i pravna osoba koja za to ima pravni
interes, kao i zainteresirani organ. Prijedlog
sadrži naročito: naziv suda, ime i prezime
osobe za koju se predlaže da se proglasi
umrlom, odnosno čiju smrt treba dokazati,
datum rođenja i posljednje prebivalište,
odnosno boravište te osobe, činjenice na
kojima se zasniva prijedlog, dokaze kojima
se utvrđuju te činjenice, pravni interes
predlagatelja za podnošenje prijedloga,
lično ime, odnosno naziv predlagatelja. Uz
prijedlog se podnosi: izvod iz MKR za osobu
na koju se prijedlog odnosi, uvjerenje izdato
od nadležnog matičara da takva osoba nije
upisana u MKU, potvrda / uvjerenje izdato od
strane nadležnog ministarstva unutrašnjih
poslova iz koje je vidljivo posljednje
prebivalište, odnosno boravište lica na koje
se prijedlog odnosi i drugi relevantni dokazi.
Po prijemu prijedloga, sud će, po potrebi,
saslušati predlagatelje i svjedoke, pribaviti
potrebne podatke i izvještaje i zatražiti od
organa starateljstva da osobi na koju se
prijedlog odnosi odredi / postavi staratelja.
Ako sud ocijeni da nisu ispunjeni uvjeti da se
postupak pokrene, donijet će rješenje kojim
će prijedlog odbaciti. Ako sud ocijeni da su
ispunjeni uvjeti da se postupak pokrene,
objavit će u „Službenim novinama FBiH“
oglas da je postupak pokrenut. U oglasu za
pokretanje postupka za proglašenje nestale
osobe umrlom navest će bitne okolnosti na
kojima se prijedlog zasniva, nestala osoba
pozvati da se javi, a ostale osobe kojima su
poznati bilo kakvi podaci o životu ili smrti
nestalog pozvati da to jave sudu u roku od tri
mjeseca od dana objavljivanja oglasa. Oglas
o pokretanju postupka za dokazivanje smrti
neke osobe treba sadržavati naznaku dana,
mjeseca i godine za koje se smatra da je ta
osoba umrla i poziv osobama koje o tome
nešto znaju da to jave sudu u roku od 30 dana
od dana objavljanja oglasa u „Službenim
novinama FBiH“. Po isteku roka označenog
u oglasu, sud će saslušati staratelja, a po
potrebi, i predlagatelja i nakon što sprovede
i druge dokaze odlučit će o prijedlogu, te će
donijeti, ako sud utvrdi da nisu ispunjeni
uvjeti da se nestala osoba proglasi umrlom,
odnosno da se utvrdi smrt, rješenje kojim
se prijedlog odbija. Ukoliko je rješenje suda
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pozitivno, odnosno u rješenju kojim se
nestala osoba proglašava umrlom, odnosno
kojim se utvrđuje smrt, naznačit će se dan,
mjesec i godina, a po mogućnosti i sat koji
se ima smatrati kao vrijeme smrti nestale
osobe. Kao dan smrti smatra se dan kad ja
nestala osoba vjerovatno umrla ili dan koji
vjerovatno nije preživjela. Ako taj dan ne
može da se utvrdi, kao dan smrti smatra
se prvi dan poslije isteka roka iz člana 61.
ZVP-a.
Protiv rješenja donesenog u prvom
stepenu žalbu mogu izjaviti: predlagatelji i
postavljeni staratelj. Pravosnažno rješenje o
proglašenju nestale osobe umrlom, odnosno
dokazivanju smrti sud će dostaviti općinskoj
službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih
knjiga radi upisa u MKU. Odredbom člana
30. ZMK-a je propisano da je sud obavezan
takvu pravosnažnu odluku dostaviti u roku
od 15 dana od dana njene pravosnažnosti
matičaru matičnog područja na kojem je
bilo posljednje prebivalište umrlog. Ako
je posljednje prebivalište umrlog bilo
nepoznato ili je u inostranstvu, sud će
tu odluku dostaviti matičaru matičnog
područja na kojem je mjesto rođenja tog
lica, a ako je mjesto njegovog rođenja u
inostranstvu – odluka se dostavlja matičaru
matičnog područja na kojem je sjedište suda
koji je donio odluku. Matičar koji izvrši upis
smrti u MKU, dokazane u sudskom postupku,
dužan je istovremeno tu činjenicu upisati i u
MKR tog lica, a ako se ta knjiga nalazi kod
drugog matičara dužan je podatke o smrti
dostaviti tom matičaru u roku od 15 dana od
dana upisa smrti u MKU.11
U podzakonskom propisu - Uputstvu o
načinu vođenja matičnih knjiga („Sl. novine
FBiH“, br. 51/13, 55/13 i 82/13) u tačci 117. st.
2. i 3. propisano je sljedeće: „Ako se činjenica
smrti upisuje u matičnu knjigu umrlih na
osnovu rješenja suda o proglašenju nestalog
11 Kada se upis u matične knjige vrši na
osnovu rješenja ili sudske odluke matičar je
dužan prije upisa utvrditi da li su te odluke
pravosnažne ili nisu, pa tek kada utvrdi da
su te odluke pravosnažne da tada vrši upis
podataka iz tog rješenja, odnosno sudske
odluke u odgovarajuću rubriku matične
knjige. Pravosnažnost tih odluka važi i za
osnovni i za naknadni upis. Dakle, naknadni
upis činjenica u matične knjige, koje su
utvrđene u pravosnažnim sudskim odlukama
i pravosnažnim rješenjima organa uprave,
vrši se neposredno na osnovu tih odluka,
bez donošenja posebnog rješenja službe za
matične knjige općine ili grada. Upis tih
činjenica vrši se u rubriku „Naknadni upisi i
zabilješke“ / “Napomena“, a sudska odluka,
odnosno rješenje odlaže se u spis predmeta /
upisa.
lica umrlim ili rješenja o utvrđivanju smrti,
u matičnu knjigu unose se podaci iz sudske
odluke, što se vrši u okviru osnovnog upisa.
U rubriku „Napomena“ upisuje se zabilješka:
„Upis smrti izvršen na osnovu rješenja
suda... (naziv i sjedište suda, broj i datum
rješenja)“. Kada matičar upiše smrt tog lica
u matičnu knjigu umrlih, onda je dužan
postupiti prema članu 30. stav 3. Zakona.
Ako rješenje suda ne sadrži sve podatke
potrebne za upis, a postoji mogućnost da se
oni pribave, matičar je dužan za te podatke
pribaviti odgovarajuće dokaze i upisati ih u
knjigu umrlih.“
Ako je osoba koja je proglašena umrlom živa
ili je umrla drugog dana, a ne onog dana koji
se po rješenju suda smatra kao dan njene
smrti, svaka fizička ili pravna osoba koja za
to ima pravni interes, kao i zainteresirani
organi mogu zahtijevati od suda da se
rješenje o proglašenju nestale osobe
umrlom stavi van snage, odnosno preinači.
O pokretanju prednje pomenutih postupaka
bez odlaganja će se obavijestiti sud koji je
nadležan za raspravljanje zaostavštine te
osobe. Ako je postupak za raspravljanje
zaostavštine u toku, prekinut će se, a ako je
zaostavština pravosnažno raspravljena i ako
je izvršen upis u zemljišne knjige ili druge
javne knjige o nepokretnostima, naredit
će se da se u ove knjige stavi zabilježba o
pokretanju postupka za stavljanje van snage,
odnosno preinačenje rješenja o proglašenju
nestale osobe umrlom. Ako se utvrdi da je
nestala osoba koja je proglašena umrlom
živa ili je umrla drugog dana, a ne onog koji
se po rješenju suda smatra kao dan njene
smrti, sud će staviti van snage, odnosno
preinačiti svoje ranije rješenje. Međutim,
ako sud na osnovu sprovedenog postupka
ocijeni da nema mjesta stavljanju van snage
ili preinačenju ranijeg rješenja, dostavit će
pravosnažno rješenje o tome sudu nadležnom
za raspravljanje zaostavštine radi brisanja
zabilježbe u zemljišnoj knjizi i drugim
javnim knjigama o nepokretnostima.
Ako se osoba proglašena za umrlu javi sudu
i predloži da se stavi van snage rješenje
kojim je proglašena umrlom, sud će, pošto
utvrdi njenu identičnost sa osobom koja je
proglašena umrlom, bez daljeg postupka
staviti van snage to rješenje.
Pravosnažno rješenje suda o stavljanju van
snage ili preinačenju rješenja o proglašenju
nestale osobe umrlom dostavlja se općinskoj
službi nadležnoj za poslove vođenja matičnih
knjiga, sudu nadležnom za raspravljanje
zaostavštine i organu starateljstva.
Tačkom 118. UNVMK-a je propisano da ako
sud stavi van snage rješenje o proglašenju
nestalog lica umrlim, upis se precrtava
dijagonalnom linijom. U rubriku „Naknadni
upisi i zabilješke“ unosi se zabilješka da je
sudsko rješenje o proglašenju nestalog lica
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 77
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
umrlim stavljeno van snage, npr. „Rješenjem
suda u ..., br..... od ..... godine, stavljeno je van
snage rješenje o proglašenju nestalog lica
umrlim, br. rješenja od ...... godine i datum
upisa.“
Ako je rješenje o proglašenju nestalog lica
umrlim izmijenjeno, u rubriku „Naknadni
upisi i zabilješke“ unosi se zabilješka da je
sudsko rješenje o proglašenju nestalog lica
umrlim izmijenjeno, npr. „Rješenjem .....
suda ....., br..... od ...... godine, izmijenjeno je
rješenje istog suda, br..... od ...... godine, i kao
datum smrti utvrđen je... i datum upisa.“
Troškove postupka za proglašenje nestale
osobe umrlom i za dokazivanje smrti
snosi predlagatelj. Naime, predlagatelj
ima obavezu da predujmi troškove ovog
vanparničnog postupka koji se odnose na
uplatu iznosa potrebnog za objavljivanje
oglasa i na druge izdatke.
Predlagatelja treba upozoriti da će se smatrati
da je prijedlog povukao ako ne predujmi
iznos koji sud odredi, ako to ne učini u
ostavljenom roku sud će donijeti rješenje
kojim će konstatovati da je predlagatelj
povukao svoj prijedlog. Prijedlog se može
ponovno podnijeti.
IV - Smrtovnica
Smrtovnica
(engl.
death
certificate)
predstavlja ispravu koju u povodu smrti ili
proglašenja umrlom neke osobe sastavlja
matičar nadležan za upis činjenice smrti
u MKU. Dostavlja se sudu ili predaje osobi
na čiji je zahtjev sastavljena, a sastavlja
se na osnovu podataka iz MKU, podataka
dobivenih od srodnika umrlog, od osoba sa
kojima je umrli živio, kao i od drugih osoba
koje ih mogu dati. Smrtovnica ima dokaznu
snagu javne isprave samo u pogledu
podataka koji su preuzeti iz MKU.
Odredbom čl. 99-101. ZVP-a je propisano
sljedeće:
„Kad je neka osoba umrla ili proglašena za
umrlu, organ općinske službe nadležan za
poslove vođenja matičnih knjiga koji vrši
upis smrti u matičnu knjigu umrlih, dužan
je da u roku od 15 dana po izvršenom upisu
dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za
umrlog.
Ako organ iz stava 1. ovog člana nije u
mogućnosti da pribavi podatke za sastavljanje
smrtovnice, dostavit će smrtovnicu samo
s onim podacima sa kojima raspolaže (u
daljem tekstu: nepotpuna smrtovnica),
navodeći razloge zbog kojih nije mogao
sastaviti potpunu smrtovnicu, i ukazujući na
podatke koji bi mogli poslužiti ostavinskom
sudu na pronalaženju nasljednika i imovine
umrlog.
Ako je neka osoba umrla van područja općine
u kojoj je imala prebivalište ili boravište,
organ uprave nadležan za poslove vođenja
matičnih knjiga dostavit će ostavinskom
sudu izvod iz matične knjige umrlih, kao
i podatke kojima raspolaže, a koji mogu
78 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
poslužiti
za
sastavljanje
smrtovnice.
Smrtovnica se sastavlja i u slučaju kad umrli
nije ostavio imovinu.
Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka
dobivenih od srodnika umrlog, od osoba sa
kojima je umrli živio, kao i od drugih osoba
koje mogu pružiti podatke koji se unose u
smrtovnicu.
Ako je ostavinskom sudu dostavljena
nepotpuna smrtovnica ili samo izvod
iz matične knjige umrlih, sud će sam
prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti
smrtovnicu ili će sastavljanje smrtovnice
povjeriti organu uprave nadležnom za
poslove vođenja matične knjige.
Sud može, kad je to svrsishodno, sam
sastaviti smrtovnicu i van slučajeva iz stava
1. ovoga člana ako je izvodom iz matične
knjige umrlih ili drugom javnom ispravom
dokazana smrt neke osobe ili njegovo
proglašenje umrlim.“
Odredbom člana 102. ZVP-a je propisano
koji podaci se unose u smrtovnicu:
„U smrtovnicu se unose podaci:
1) ime i prezime umrlog i imena njegovih
roditelja, zanimanje, datum rođenja, i
državljanstvo umrlog, a za umrle ženske
osobe i njihovo djevojačko prezime,
2) dan, mjesec i godina, mjesto, i po
mogućnosti, sat smrti,
3) prebivalište, odnosno boravište koje je
umrli imao,
4) ime i prezime, datum rođenja, zanimanje,
prebivalište, odnosno boravište bračnog
druga umrlog i bračne, vanbračne i
usvojene djece,
5) ime i prezime, datum rođenja i
prebivalište, odnosno boravište ostalih
srodnika koji bi mogli biti pozvani na
nasljeđe na osnovu zakona, kao i osobe
koje su pozvane na nasljeđe na osnovu
testamenta,
6) približna vrijednost nepokretne imovine
i posebno približna vrijednost pokretne
imovine umrlog.
U smrtovnici, po mogućnosti, treba navesti
još i: mjesto gdje se nalazi imovina koju
je umrli ostavio, da li ima imovine za čije
držanje, čuvanje ili prijavljivanje postoje
posebni propisi, da li ima gotovog novca,
papira od vrijednosti, dragocjenosti, štednih
knjižica ili kakvih drugih važnih isprava,
da li je umrli ostavio dugove i koliko, da li
je ostavio pismeni testament ili ugovor o
doživotnom izdržavanju ili sporazum o
ustupanju ili raspodjeli imovine za života
i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sačinio
usmeni testament, onda još i ime i prezime,
zanimanje i boravište svjedoka pred kojima
je usmeni testament sačinjen. U smrtovnici
će se posebno naznačiti da li se očekuje
rođenje djeteta umrlog i da li njegova djeca
ili bračni drug imaju staratelja.
Ako je prije ostavitelja umro njegov bračni
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
drug ili koje njegovo dijete ili koja druga
osoba koja bi mogla biti pozvana na nasljeđe,
u smrtovnici će se naznačiti datum i mjesto
njihove smrti.“
Odredbama čl. 103-108. ZVP-a je regulisano
kada i u kojim slučajevima se vrši popis
i procjena imovine umrlog po odluci
ostavinskog suda, kao i ko vrši istu.
Bitno je naglasiti da je odredbom člana
113. istog zakona propisano da će organ
koji sastavlja smrtovnicu provjeriti da li je
umrli ostavio pismeni testament, odnosno
da li postoji isprava o usmenom testamentu.
Testament koji je umrli ostavio dostavlja se
sudu zajedno sa smrtovnicom.
U članu 119. Zakona je navedeno da će
sud po prijemu smrtovnice ispitati da li je
nadležan za raspravljanje zaostavštine, pa
ako ustanovi da nije nadležan dostavit će
spise predmeta nadležnom sudu, a ako sud
ustanovi da je za raspravljanje zaostavštine
nadležan inostrani organ, rješenjem će se
proglasiti nenadležnim.
Kada sud utvrdi kojim osobama pripada
pravo na nasljeđe proglasit će te osobe za
nasljednike rješenjem o nasljeđivanju, koje se
dostavlja svim nasljednicima i legatarima,
kao i osobama koje su u toku postupka
istakle zahtjev za nasljeđe. Pravosnažno
rješenje o nasljeđivanju dostavlja se organu
nadležnom za vođenje zemljišno-knjižne
evidencije.
Ukoliko nakon / po pravosnažnosti rješenja
o nasljeđivanju se pronađe imovina za koju
se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo
da pripada zaostavštini, sud neće ponovno
raspravljati zaostavštinu, već će ovu imovinu
novim rješenjem raspodijeliti na osnovu
ranije donesenog rješenja o nasljeđivanju
(dopunsko rješenje). Ako ranije nije
raspravljena zaostavština, sud će raspraviti
zaostavštinu samo ako se pronađena imovina
sastoji iz nepokretnosti. Ako se pronađena
imovina sastoji od pokretne imovine, sud
će raspraviti zaostavštinu samo na zahtjev
zainteresiranih osoba. Prije raspravljanja
naknadno pronađene imovine sud poziva
nasljednike koji su se odrekli od nasljeđa
da se u određenom roku izjasne da li ostaju
kod odricanja ili traže da im se prizna
pravo na nasljeđe na naknadno pronađenoj
imovini. Rješenjem kojim je raspodijeljena
naknadno pronađena imovina sud dostavlja
i nasljednicima koji su se odrekli nasljeđa.12
Također, tačkom 121. UNVMK-a je propisana
obaveza matičara koji je upisao činjenicu
smrti u MKU da, po službenoj dužnosti, u
roku od 15 dana po izvršenom upisu činjenice
smrti dostavi nadležnom ostavinskom
sudu smrtovnicu sa potrebnim podacima o
umrlom, njegovoj imovini i nasljednicima,
radi pokretanja ostavinskog postupka u
skladu sa ZVP-om.
12 Vidi član 139. pa nadalje ZVP-a.
LITERATURA
Zakon o vanparničnom postupku („Sl. novine FBiH“, br. 2/98, 39/04 i 73/05).
Zakon o matičnim knjigama („Sl. novine FBiH“, broj 37/12).
Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 35/05, 41/05
i 31/14).
Uputstvo o načinu vođenja matičnih knjiga („Sl. novine FBiH“, br. 51/13, 55/13 i
82/13).
Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, ur. Arsen Bačić i drugi,
Zagreb, 2007.
Rosko Paund, Jurisprudencija, knjiga II, JP Službeni list SRJ, Beograd, 2000.
Duško Medić, Haso Tajić, Porodično pravo u praksi, Sarajevo, 2013.
Enver Zečević, Komentar Zakona o vanparničnom postupku i pravila vanparničnog
postupka uređenih Porodičnim zakonom s obrascima za praktičnu primjenu,
Sarajevo, 2010.
Nerimana Traljić, Suzana Bubić, Porodično pravo, Sarajevo, 1998.
Martin Vedriš, Petar Klarić, Građansko pravo (opći dio, stvarno, obvezno i nasljedno
pravo), II dop. i izm. izdanje, Zagreb, 1996.
Branko Čalija, Sanjin Omanović, Građansko procesno pravo, Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu, 2000.
Medina Đapo i dr., Priručnik o načinu primjene propisa u oblasti matičnih knjiga,
državljanstva i ličnog imena, FMUP, Sarajevo, 2013.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 79
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Izvršni
postupak
Pripremile:
sutkinja Mirela Omanović mag. iur.
dipl. iur. Tanja Šabić
sutkinja Nina Šabić
1. Primjena člana 37. Zakona o izvršenom postupku FBiH u praksi
Član 37. Zakona o izvršnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“,
br. 32/03, 52/03, 39/06, 39/09 i 35/12 - ZIPFBiH), Utvrđivanje dužnikove
imovine, u relevantnom dijelu reguliše sljedeće pravne situacije:
(1) Tražitelj izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na
izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži
od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica,
odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke
o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica
mogla imati ove podatke.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja
o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
Osnovna svrha citiranog člana je da se omogući tražiteljima izvršenja
da pribavljanjem podataka o imovini izvršenika putem suda dođu do
informacija koje ne mogu samostalno pribaviti, zbog toga što se radi o
podacima koji su lične prirode.
Praksa sudova pokazuje da tražitelji izvršenja ne postupaju u duhu citiranog
člana, sa velikom vjerovatnoćom razloga pogrešnog interpretiranja odredbe.
Pravilna primjena citiranog člana
Naime, u citiranoj odredbi stoji da se za primjenu iste, prije svega, mora
raditi o izvršnom postupku koji je pokrenut na osnovu izvršne isprave, a ne
i vjerodostojne isprave.
U takvom slučaju tražitelj izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji
se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije ili nakon donošenja
rješenja o izvršenju postupi na sljedeće načine: da od samog izvršenika ili
od drugih fizičkih i pravnih lica zatraži da sudu dostave podatke o imovini
izvršenika. Ovo drugo samo pod uslovom da tražitelj izvršenja učini
vjerovatnim da ova lica mogu imati ove podatke.
Učiniti vjerovatnim da naprijed navedena lica imaju podatke o imovini
izvršenika, znači da moraju dokazati sudu da su poduzeli sve moguće radnje
80 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
prikupljanja podataka o imovini izvršenika prije podnošenja
zahtjeva sudu.1
Isto ukazuje na to da podatke koji se imaju pribaviti iz javnih
knjiga kao što su podaci o nekretninama, vozilima i slično, dakle
podacima koji nisu lične prirode, a vode se u javnim registrima,
imaju biti pribavljeni isključivo od tražitelja izvršenja.
U ostalim slučajevima tražitelj izvršenja treba učiniti vjerovatnim
da određena pravna ili fizička lica mogu imati navedene podatke,
što podrazumijeva da tražitelj izvršenja treba pobliže naznačiti
koju imovinu izvršenika i kod kojeg lica treba ispitati.
Tek nakon toga je moguće zatražiti da sud službenim putem
pribavi podatke o imovini izvršenika, a koji podaci se ne vode u
javnim registrima.
Učinkovitost dosadašnje primjene citiranog člana
Naime, pokazalo se da je izvršenje na pokretnim stvarima
najneefikasnije i sa najviše problema u praksi. U dosadašnjem
radu sudova, član 37. ZIPFBiH je sredstvo koje odugovlači
postupak, a ne daje učinkovite rezultate, jer izvršenici – fizička
lica uglavnom ne dostavljaju sudu popunjene obrasce P1, P2 i P32
pa, slijedeći zakonsku normu, sud donosi rješenje o novčanom
kažnjavanju izvršenika zbog nedostavljanja podataka. Međutim,
takva rješenja o novčanom kažnjavanju se ne mogu provesti
jer se uglavnom radi o izvršenicima gdje je sredstvo izvršenja
pljenidba pokretnih stvari, odnosno u predmetima gdje se iz
pokretnih stvari ne može naplatiti ni glavni dug.
1 Izvod iz odluke Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 064952 12
Gži od 6. 2. 2013. godine: „Dakle, ne može tražitelj izvršenja očekivati od suda
da izvršni sud preuzme obaveze koje su odredbama ZIP-a propisane kao obaveze
tražitelja izvršenja, te onda kada sud odbije da preuzme obaveze koje su u
nadležnosti tražitelja izvršenja, smatrati da je takvo postupanje izvršnog suda
nezakonito. Izvršni postupak je po zakonu hitan (član 5. stav 1. ZIP-a), ali hitnost
postupka podrazumijeva i obavezu preuzimanja radnji od strane tražitelja izvršenja
u smislu da iste budu preduzete na način i u rokovima koji su Zakonom propisani, a
ne da tražitelj izvršenja podnosi nepotpune i neuredne podneske, te da očekuje da
sud postupa i donosi odluke po tako neurednim i nepotpunim podnescima. Ovaj sud
nema namjeru da savjetuje tražitelja izvršenja kako će postupati prilikom stupanja
u obligacionopravne odnose s određenim osobama, ali bi bilo logično očekivati da
prilikom stupanja u iste, postupa sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno pažnjom
dobrog privrednika, kako to propisuje i odredba člana 18. Zakona o obligacionim
odnosima. Zaključujući ugovore o pružanju svojih usluga sa raznim osobama
bez da prethodno izvrši provjere o imovinskom stanju tih osoba, postoji dovoljno
razloga da se može smatrati da tražitelj izvršenja prilikom stupanja u navedene
obligacionopravne odnose ne postupa sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno
dobrog privrednika, a što se najbolje vidi iz činjenice u konkretnom predmetu kada
tražitelj izvršenja nema nikakve podatke da li i kod koje banke izvršenik ima otvoren
račun, da li posjeduje kakve pokretne stvari koje mogu biti predmet izvršenja i
slično, a onda traži da sud preduzme radnje koje nisu u njegovoj nadležnosti i koje
kao takve nije dužan i obavezan preduzeti.
2 P1, P2 i P3 su obrasci koje je propisalo Ministarstvo pravde FBiH a na kojima izvršenici
i druga pravna i fizička lica, na zahtjev suda, a u skladu sa članom 37. ZIPFBiH,
imaju dostaviti podatke o imovini izvršenika
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 81
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Izmjene i dopune citiranog člana
Upravo iz razloga što je dosadašnja koncepcija citiranog člana
odugovlačila postupak, u predloženom izmjenama člana 37.
ZIPFBiH, predložena je tzv. dužnost davanja podataka. U tom
članu uspostavljena je obaveza za Zavod za penzijsko / mirovinsko
osiguranje, Poresku upravu, Ministarstvo unutrašnjih poslova,
finansijske organizacije i druge institucije ovlaštene za vođenje
transakcijskih računa poslovnih subjekata kao i zemljišno-knjižni
ured i ured za katastar da moraju osobi koja tvrdi da želi pokrenuti
izvršni postupak, dati relevantne podatke a koji se odnose na podatke
o kojima ove institucije / ustanove vode službenu evidenciju, odnosno
registre. Iz tog razloga, u ovom članu brisan je stav 2. a koji se odnosi
na istragu koju sprovodi sud po zahtjevu tražitelja izvršenja, u situaciji
kada je ovaj tražio da sud utvrdi izvršenikovu imovinu. Na ovaj
način bi se trebali rasteretiti sudovi, jer su preopterećeni zahtjevima
stranaka ovakve vrste, a koji ničim nisu bili ograničeni ni uslovljeni.
Ukoliko se omogući da povjerioci koji potražuju izmirenja duga
od velikog broja dužnika, a to su prije svih JKP i javni emiteri,
dođu do podataka o prihodima izvršenika fizičkih lica to bi trebalo
rezultirati sa podnošenjem prijedloga za izvršenje u kojima će
prioritetno kao sredstvo izvršenja biti opredijeljena pljenidba plate,
penzije, odnosno pljenidba i procjena motornog vozila. To bi u
konačnici trebalo dovesti do ubrzanja izvršnog postupka, odnosno
do smanjenja podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja u kojima
je sredstvo izvršenja pljenidba pokretnih stvari izvršenika, a što je
u skladu sa Preporukom Savjeta Evrope: „Pretraživanje i zapljena
imovine izvršenika treba da budu što učinkovitiji i treba imati u vidu
relevantne odredbe o ljudskim pravima i zaštiti ličnih podataka.
Potrebno je ekspeditivno i efikasno prikupiti neophodne podatke o
imovini izvršenika uvidom u relevantne informacije evidentirane u
registrima i iz drugih izvora, a treba dati mogućnost i izvršenicima
da sačine izjavu o svojoj imovini“.3 Izmjena ovog člana će biti jedna
od najvažnih izmjena u ZIPFBiH.
Načelo zaštite dostojanstva izvršenika u izvršnom
postupku
Izvršni postupci pred prvostepenim sudovima u BiH se u najvećem
procentu provode na pokretnim stvarima izvršenika. Zakon o
izvršnom postupku FBiH,4 odredbom člana 117. stav (1) tačka 1)
propisuje da ne mogu biti predmetom izvršenja predmeti koji su
neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za
zadovoljavanje svakodnevnih potreba.5
3 Preporuka savjeta Evrope, Rec (17), III.6
4 Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“, br. 32/03, 52/03, 39/06 i 39/09
i 35/12).
5 Član 117. Izuzimanje od izvršenja (1) Ne mogu biti predmet izvršenja: 1) predmeti koji
su neophodno potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje
svakodnevnih potreba; 2) hrana i ogrjev za potrebe izvršenika i članova njegovog
domaćinstva za tri mjeseca; 3) gotov novac izvršenika po osnovi potraživanja koja su
izuzeta ili ograničena od izvršenja, te gotov novac izvršenika koji ima stalna mjesečna
primanja do mjesečnog iznosa koji je prema zakonu izuzet od izvršenja proporcionalno
vremenu do idućeg primanja; 4) medalje, ratne spomenice i drugo ordenje i priznanja,
vjenčani prsten, lična pisma, rukopisi i drugi lični spisi izvršenika, porodične fotografije,
lične i porodične isprave i porodični portreti. (2) Poštanska pošiljka ili poštanska novčana
doznaka upućena izvršeniku ne može biti predmet izvršenja prije uručenja. (3) Odredbe
stava 1. ovog člana ne odnose se na izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja
osiguranih ugovornim založnim pravom na pokretnim stvarima.
82 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
U sudskoj praksi postoje dileme o tome koji su to predmeti neophodno
potrebni izvršeniku i članovima njegove porodice za zadovoljavanje
svakodnevnih potreba. Dileme se ispoljavaju na način da se u nekim
izvršnim postupcima dozvoljava, a u nekim ne dozvoljava zapljena i
prodaja istovrsnih pokretnih stvari izvršenika. Jedan od razloga za
prethodno navedeno je nepreciznost prethodno pomenute odredbe
člana 117. ZIPFBiH, kojom je ostavljeno na dispoziciju postupajućem
sudiji da sam odluči koji su to predmeti neophodni izvršeniku i
članovima njegove porodice za zadovoljavanje svakodnevnih potreba.
Nadalje, u pravnoj teoriji nije razjašnjeno ni koje su to pokretne stvari
čije posjedovanje predstavlja pravo neophodno za ljudsko dostojanstvo
ovog doba.
Načelo ljudskog dostojanstva
U Zakonu o izvršnom postupku BiH,6 članom 6. izričito je regulisano
da će se pri provođenju izvršenja i obezbjeđenja paziti na dostojanstvo
dužnika, odnosno protivnika obezbjeđenja kao i na to da izvršenje,
odnosno obezbjeđenje za njega bude što manje nepovoljno. Iako
federalni zakon o izvršnom postupku izričito ne propisuje ovakvo što,
ipak se navedeni princip ima primijeniti u sudskoj praksi jer Evropska
konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama,7 koja se direktno
primjenjuje u našem pravnom sistemu, proklamuje ljudska prava sa
jednakim dostojanstvom i pravima.
Šta bi značio pojam ljudska prava?
„Svi ljudi rođeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima“početak je prvog člana Evropske konvencije o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama.
To znači da svi mi, od trenutka rođenja, posjedujemo određena prava
koja nazivamo ljudskim pravima. Ona su zajamčena svakom čovjeku
na temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva (što znači
da nikome ne mogu biti oduzeta). Za ljudska prava8 se može reći da
su to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu živjeti u dostojanstvu kao
ljudska bića. Ljudska prava su temelj slobode, pravde i mira. Njihovo
poštivanje omogućuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju.
Sljedeće dvije definicije su tipične definicije ljudskih prava:
■■ „Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na
zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova
postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva
i država ih ne može ograničavati. Oznaka „urođena“ i „neotuđiva“
prava potiče iz vremena borbe protiv apsolutizma. (...) jezgri ljudskih,
odnosno osnovnih, prava pripadaju dostojanstvo čovjeka, pravo na
razvoj ličnosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda
religije i rasuđivanja, sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija,
sloboda učenja, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda
kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost
stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo,
pravo na azil i peticiju, kao i zakonska prava poput zaštite od
neopravdanog uhićenja (...).“[2]
■■ „U političkom rječniku pojam ljudska prava označava cjelokupnost
prava na slobodu koja pojedinac može zahtjevati na temelju svog
postojanja kao čovjeka i koja mu zajednica mora pravno jamčiti iz
etičkih razloga. U tom smislu riječ je o ‘prirodnim’, ‘nedržavnim’,
‘urođenim’ ili ‘neotuđivim’ pravima, kroz čije se poštivanje i
osiguranje legitimira jedna politička zajednica (...).“[3]
6 Zakon o izvršnom postupku pred sudom BiH („Sl. glasnik BiH“, broj 18/03).
7 Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pravni akt Savjeta Evrope,
usvojen 1949. o zaštiti sloboda i prava, donijet u Rimu 4. novembra 1950. godine
8 http://www.mathos.unios.hr/~dvojnovi/LJUDSKA%20PRAVA.htm na dan 3. 9. 2014. godine
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 83
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Dakle, naša se država, prihvatanjem Evropske konvencije o ljudskim pravima
i osnovnim slobodama, obavezala pobrinuti o osnovnim potrebama9 svog
stanovništva.
Šta su to osnovne materijalne svakodnevne potrebe pojedinca?
Vjerovatno će se većina složiti da osnovne materijalne svakodnevne potrebe
pojedinca čine:
1. odjeća, cipele, rublje i drugi predmeti za ličnu upotrebu, posteljina, posuđe,
pokućstvo, štednjak, hladnjak, televizor, radioprijemnik i druge stvari za
kućanstva ako ih lice i članovi njegova kućanstva trebaju za zadovoljavanje
osnovnih životnih potreba,
2. radna i rasplodna stoka, poljoprivredni strojevi i drugo radno oruđe koje lice
kao poljoprivrednik treba za rad na svom gospodarstvu, te sjeme za uporabu i
hranu za stoku potrebnu do sljedećeg razdoblja prinosa žetve, kosidbe i sl.,
3. knjige i druge stvari koje lice treba za obavljanje svoje znanstvene, umjetničke
ili druge djelatnosti,
4. alat, oruđe, strojevi i drugi predmeti koji su fizičkoj osobi koja samostalno
obavlja djelatnost nužni za obavljanje njegove upisane djelatnosti, te sirovine i
pogonsko gorivo za određeni period.
S obzirom da se radi o objektivnom poimanju čovjekovih osnovnih potreba, to su
neki pravni sistemi u propisima koji regulišu izvršni postupak izričito i detaljno
naveli pomenute osnovne potrebe.
Nadalje, u pravnim sistemima regiona ni televizor i radioprijemnik ne može se
plijeniti, jer izvršenik kao dio biračkog tijela ima pravo na informaciju, a koje pravo
na informaciju je zagarantovano i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama.
Praksa – izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika
U sudskoj praksi se najčešće dešava da se tokom postupka, kao predmet izvršenja,
u prodaji nađu kako stvari svakodnevno neophodne izvršeniku tako i stvari koje su
male vrijednosti ili čak bez ikakve tržišne vrijednosti. Postavlja se pitanje ekonomske
isplativosti provođenja postupka na istim, s obzirom da taj postupak pretpostavlja
izlazak na teren zaposlenika suda radi popisa, procjene i zapljene. Potom slijedi
prva prodaja, zatim druga prodaja, da bi se u konačnici postupak obustavio jer nije
bilo zainteresovanih kupaca za navedene stvari.
Međutim, neovisno o ishodu, tražitelj izvršenja mora unaprijed uplatiti troškove
postupka pa pored potraživanja zbog kojeg se postupak provodi, za tražioca
izvršenja nastaju i dodatni troškove za koje je izvjesno da nikada neće moći biti
naplaćeni.
Pomenuto se uglavnom odnosi na javna komunalna preduzeća te je potrebno
opisanu situaciju posmatrati iz više uglova i vratiti se na obavezu države, prema
Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, da se brine o
osnovnim potrebama i dostojanstvu svog stanovništa. Tako bi ovo trebalo postati
predmetom plana rješavanja socijalno ugroženih kategorija stanovništva jer su
potrebe svakog pojedinca za npr. vodom, grijanjem, odvozom smeća i dr., stalne i
neophodne i, na kraju, u javnom interesu (npr. prekid dovoda vode i odvoza smeća
dovodi do epidemije, prekid grijanja kad je to jedini izvor zagrijavanja dovodi do
prehlada i opterećenja zdravstvenog sistema i sl.).
U konačnici, oduzimanjem stvari koje su izvršeniku neophodne za zadovoljenje
svakodnevnih potreba (npr. sjedeća garnitura, televizor i sl.) isti se dovodi u
nepovoljno psihičko stanje, a mnoštvo takvih izvršenika jedno društvo dovodi
do socijalne ugroženosti i nezadovoljstva dok postupanje u skladu sa načelom
dostojanstva osigurava socijalni mir.
9 http://www.dadalos.org/bih/menschenrechte/grundkurs_mr2/Menschenw%C3%BCrde/menschen.
htm na dan 3. 5. 2014. godine.
84 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[
Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić
]
INTERVIJU SA MINISTRICOM UPRAVE I
LOKALNE SAMOUPRAVE RS-a
gđom. LEJLOM REŠIĆ
PITANJE: Gospođice Rešić, više od tri godine ministrica ste uprave i
lokalne samouprave i po nekim mišljenjima ste jedna od uspješnih
ministara u Vladi Republike Srpske. Šta smatrate najvećim uspjehom
Vas i ministarstva na čijem ste čelu u proteklom periodu?
Ministrica Rešić: Ono što smatramo jako važnim jesu brojna zakonska
rješenja, koja su iza nas. Mi smo uspjeli izmijeniti nekoliko sistemskih zakona,
koja nisu decenijama mijenjana i to je nešto što moramo valorizovati. Jedan
od naših većih uspjeha je izmjena Izbornog zakona RS. Kao „posljedicu“
izmjena toga zakona sada imamo devet izbornih jedinica u RS, što do
sada nije bilo slučaj. Definitivno, naš veliki uspjeh je i donošenje Zakona o
gradovima. Teritorijalna organizacija Srpske danas prepoznaje šest gradova
u RS. Protekle četiri godine su godine sistemskih promjena u ovom resoru.
Ponosni smi i na Elektronsku bazu uvezivanja matičnih knjiga, koja u RS
funkcioniše već dvije godine, bez ikakvih problema, što je veliki uspjeh, kao
i brojna sistemska rješenja u oblasti regulisanja prava zaposlenih u upravi.
Dakle, sve četiri godine smo posvetili izmjenama sistemskih rješenja jer
vjerujemo da jedino zdrav sistem može garantovati zdrava prava svih nas.
To je bila naša misija.
PITANJE: Smatrate li da je postojeća ustavna i zakonska regulativa iz
oblasti lokalne samouprave u Republici Srpskoj i BiH zadovoljavajuća i
koje bi promjene dodatno dobrinijele boljem pravnom položaju jedinica
lokalne samouprave?
Ministrica Rešić: Izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi
uspjeli smo, prije svega, otkloniti brojne nejasnoće koje smo imali u
proteklom periodu, odnosno brojne nelogičnosti. Prosto, osnovni zakon
je rađen 2003. i do 2013. godine nije imao nikakve značajnije izmjene.
Vrijeme je učinilo svoje i neka rješenja, koja su bila u primjeni, postala su
potpuno neprimjenljiva. Izmjenama smo riješili sve te dileme, prije svega u
radnopravnim odnosima. Novitet je da smo uveli mogućnost da svaka lokalna
zajednica ima menadžera lokalne zajednice, osobu predviđenu da se bavi
samo projektima. Ovo je bilo jako važno, jer nam se otvaraju mogućnosti za
pretpristupne fondove EU, to je dakle osoba koja će biti angažovana samo na
tim poslovima. Regulisali smo i pitanje mjesnih zajednica, koje u Republici
Srpskoj nemaju status pravnog lica i precizirali način učešća građana u
njima. Riječju, bazirali smo se na neke životne stvari u zakonu. Zato sada
imamo manje zahtjeva za nadzor, za kontrolu, za bilo kakvu intervenciju
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 85
[ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ]
Ministarstva i to sve govori da smo uspjeli napraviti ono što
smo željeli. Naravno, tu ima prostora za unapređenje i time
se treba baviti u nekom narednom periodu.
PITANJE: Kako biste ocijenili saradnju ministarstva na
čijem ste čelu sa Savezom opština i gradova RS-a?
Ministrica Rešić: Saradnja sa Savezom opština i gradova je
partnerska. Oni su vrlo zahtjevan sagovornik, ali pravi naš
partner. Zahvaljujući toj saradnji, donijeli smo, nakon deset
godina, Zakon o lokalnoj samoupravi. Radili smo sa Savezom,
ali i sarađivali sa načelnicima 63 lokalne zajednice i nema
razloga da tako ne bude i u budućnosti.
PITANJE: U maju mjesecu naš region pogodile su snažne
poplave. Neki gradovi su bili potpuno pod vodom. Kako
biste ocjenili trenutnu situaciju u gradovima i opštinama
koji su zahvaćeni poplavama i da li su u svim gradovima i
opštinama osposobljene sve vitalne funkcije?
Ministrica Rešić: Mi smo, kao i svi ostali u Vladi RS, maksimalno
bili angažovani da poplavljene lokalne zajednice što prije
omoguće rad servisa svojim građanima, nakon poplava.
Naše ekipe, timovi upravnih inspektora i stručnih saradnika
danonoćno su bili u Doboju i Šamcu i to sve dok se nisu
uspostavili normalniji uslovi za život, odnosno normalno
funkcionisanje opštinskih uprava, same administracije.
To nije bio nimalo lak posao. Veliki broj matičnih knjiga u
Doboju i Šamcu je poplavljen, odnosno uništen. Trebalo je
izdefinisati na koji način će to raditi i uspjeli smo u tome. Već
danas građani ovih lokalnih zajednica mogu da ostvaruju
svoja prava sa tim u vezi. Ovo je dokaz da je utrošak novca,
izdvojenog iz Razvojnog programa RS za Elektronsku bazu
matičnih knjiga, potpuno opravdan. Ostati bez matičnih
knjiga u originalu je krupna stvar. Onda, kada je stigla struja
i kada smo nabavili jedan računar građani su mogli dobiti
svoje rodne listove, a svi podaci su bili pohranjeni u Banjoj
Luci. Opravdanost jednog takvog projekta se vidjela tih dana.
Trebaće naravno još vremena da se popravi ono što je uništeno
u poplavama, bitno je da sada funkcioniše taj sistem.
PITANJE: Republika Srpska svojim građanima, koji su
pogođeni poplavama, a čija je procijenjena šteta veća
od 5000 KM, dijeli elektronske platne kartice. Jeste
li zadovoljni podjelom elektronskih platnih kartica
građanima u poplavljenim područima i koje robe i usluge
građani mogu izvršiti sa njima?
Ministrica Rešić: Što se tiče podjela platnih kartica za
građane koji su bili poplavljeni u maju, možemo reći da se
ta podjela organizuje svakodnevno, od jula do danas dijele
se vaučeri za poplavljene, ta podrška im puno znači. Šteta je
ogromna. Jedna ovakva intervencija govori o brizi svih nas
za poplavljene građane da jesen i zimu dočekaju u svojim
domovima. Podjela platnih kartica će biti nastavljena dok svi
korisnici ne budu obuhvaćeni.
Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić
86 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[
Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić
]
Intervju sa članom Predsjedništva
Saveza općina i gradova Federacije BiH
i Načelnikom općine Novo Sarajevo
Nedžadom Koldžom.
PPITANJE: Član ste Predsjedništva Saveza općina i gradova FBiH. Jeste li
zadovoljni trenutnim pravnim statusom jedinica lokalne samouprave
u FBiH?
ODGOVOR: Najčešći problemi s kojima se suočava, ne samo Općina
Novo Sarajevo, nego sve općine u KS, je problem nadležnosti lokalnih
samouprava i nepoštivanje Ustavnih presuda.
Važno je napomenuti da je status općina i definisanje politika lokalnih
zajednica još uvijek u potpunosti neriješen. Naime, u svojoj praktičnoj
primjeni ustavna kategorija prava na lokalnu samoupravu svodi se
vrlo često samo na puku dekoncentraciju javnih poslova od strane
viših organa vlasti. Stoga ćemo i ove godine, a u koordinaciji sa drugim
općinama Kantona Sarajevo, te Savezom Općina i gradova Federacije BiH,
intenzivnije raditi na rješavanju određenih ključnih pitanja koja su bitna
za funkcionisanje općine kao jedinice lokalne samouprave, kao i za život
i dobrobit njenih građana.
Na inicijativu Saveza općina i gradova FBiH i Saveza opština i gradova RS,
šest načelnika/gradonačelnika sa dugogodišnjim iskustvom, među kojima
sam i ja, uzeli smo aktivno učešće u projektu pod nazivom „Načelnici za
razvoj lokalne samouprave“. Projekat je pokrenut sa ciljem poboljšanja
funkcionisanja jedinica lokalne samouprave, zastupanja njihovih interesa
i pružanja kvalitetnijih usluga građanima BiH. Navedena komponenta
projekta implementira se u okviru projekta „Doprinos Ustavnoj reformi
u BiH“ koji je podržan od strane Švicarske agencije za razvoj i saradnju
(SDC) i Švicarske ambasade u BiH. Kako bi se poboljšao položaj jedinica
lokalne samouprave i unaprijedilo njihovo funkcionisanje, kreirano je
pet prijedloga prioritetnih zakona i dvije politike, te je održano i nekoliko
serija javnih rasprava u više gradova BiH.
Projektom su obuhvaćeni zakoni poput Zakona o finansiranju jedinica
lokalne samouprave (pojedinačno za oba entiteta), zatim Zakona o
međuopćinskoj saradnji, Zakona o zaštiti i spašavanju u FBiH, te dvije
politike, politika lokalnog ekonomskog razvoja i politika fiskalne
decentralizacije. PITANJE: Načelniče Koldžo tokom posljednjih poplava u BiH, Općina
Novo Sarajevo je značajno pomogla druge općine i gradove u BiH.
Molimo Vas možete li nam reći koje ste općine pomogli i na koji način?
ODGOVOR: Od proglašenja stanja prirodne nesreće u Federaciji BiH, 16.
maja ove godine, Općina Novo Sarajevo poduzela je niz aktivnosti kada
je u pitanju pomoć ugroženim općinama koje su zadesile velike poplave
i klizišta.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 87
[ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ]
Štab CZ Općine Novo Sarajevo je odmah, 16.
maja, održao hitnu sjednicu Štaba na kojoj
je donesena Odluka da se iz finansijskih
sredstava solidarnosti dodijeli novčana
pomoć ugroženim općinama i to općini
Vogošća u iznosu od 20. 000 KM, te općinama
Maglaj i Olovo po 15. 000 KM.
Potom je odmah pokrenuta i humanitarna
akcija prikupljanja pomoći za ugroženo
stanovništvo poplavljenih područja u
prostorijama
Općinske
organizacije
Crvenog križa Novo Sarajevo i zgradi
Općine Novo Sarajevo. Ovoj humanitarnoj
akciji prikupljanja pomoći odazvao se veliki
broj građana, organizacija i privrednih
subjekata, a u akciji su učestvovali i vijećnici
Općinskog vijeća Novo Sarajevo odrekavši
se dijela svojih paušala, zatim uposlenici
Općine Novo Sarajevo izdvojivši određena
finansijska sredstva, kao i učenici, nastavnici
i roditelji novosarajevskih osnovnih škola.
Konvoji teretnih i drugih vozila sa više od
40 tona prikupljene pomoći u odjeći, obući,
hrani, vodi, lijekovima, sredstvima i alatima
za čišćenje, te sredstvima za dezinfekciju
tih dana dostavljeni su općinama Olovo,
Maglaj, Doboj, Odžak, Domaljevac-Šamac i
naselju Tolisa, Orašje, Vareš, te općini Žepče
– naselju Željezno polje.
Kontingent pomoći, pored navedenog,
sadržavao je i od Općinskog štaba Civilne
zaštite Novo Sarajevo nabavljene značajne
količine opreme za čišćenje (50 lopata, 160
pari čizama, 110 kabanica, 400 pari rukavica,
1000 zaštitnih maski, 600 komada vreća za
smeće, 30 litara dezinfikacionog sredstva) te
drugog potrebnog alata za čišćenje i higijenu.
Služba zaštite od požara Civilne zaštite Novo
Sarajevo koja djeluje u okviru Dobrovoljnog
vatrogasnog društva „Novo Sarajevo“ bila
je angažovana na čišćenju općine Maglaj,
te ispostavi vode za piće općinama Maglaj,
Doboj i Domaljevac – Šamac.
Distribucija humanitarne pomoći za
navedene ugrožene općine izvršena je
u organizaciji Općine Novo Sarajevo i
Općinskog načelnika Nedžada Koldže, dok
je općinu Orašje pomoglo i Općinsko vijeće
Novo Sarajevo, a općinu Vareš uposlenici
Općine Novo Sarajevo
Finansijska pomoć, putem Štaba Civilne
zaštite Općine Novo Sarajevo, osigurana je
i za općine Pale – Prača, Foča – Ustikolina,
Srebrenica, te Gračanica za sanaciju štete
nastale za vrijeme prirodne nesreće u iznosu
od po 10. 000 KM po općini.
PITANJE: Jedan od velikih infrastrukturnih
projekata koji se trenutno realizira na
području Općine Novo Sarajevo je gradnja
Sportske dvorane na Grbavici? U kojoj fazi
je realizacija ovog projekta i kada možemo
očekivati otvaranje ovog objekta?
88 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
ODGOVOR: Sportska dvorana na Grbavici je
prva multifunkcionalna sportska dvorana
u izgradnji, čiji će kapacitet biti od 1.500 do
3.000 gledalaca, a koja predstavlja jednu od
najvećih investicija Općine Novo Sarajevo.
Sportska dvorana na Grbavici je treća
po veličini u Kantonu Sarajevo, a prva sa
podzemnom garažom, koja ispunjava sve
evropske standarde za većinu dvoranskih
sportova, a bit će osposobljena i za ostale
kulturne sadržaje. Vrijednost izgradnje
dvorane je oko 7. 000. 000 KM bez opreme,
a radovi se izvode fazno u skladu sa
obezbjeđenim finansijskim sredstvima,
a pritom vodeći računa da se ne ugrozi
realizacija i ostalih projekata, čime je ovaj
projekat malo usporen.
Općina Novo Sarajevo do sada je u izgradnju
objekta sportske dvorane uložila više od
6.200 000 KM. Pomoć izgradnji ovog objekta
pružilo je jedino Ministarstvo kulture i
sporta KS, koje je i ove godine u Budžetu
Kantona Sarajevo izdvojilo sredstva od 500.
000 KM, dok je do sada izostala finansijska
podrška od strane ostalih nivoa vlasti.
Općina Novo Sarajevo aplicirala je za
međunarodnu razvojnu pomoć Republike
Slovenije sa projektom opremanja sportske
dvorane, te joj je odobren iznos donacije od
240.000 Eura koji je namijenjen za sportsku
opremu dvorane U
narednom periodu
realizirat će se tako više od 90% radova na
izgradnji dvorane.
PITANJE: Općina Novo Sarajevo je mjesto
ugodnog življenja posebno za osobe treće
životne dobi. U Općini Novo Sarajevo
postoji Centar za stara lica jedini Centar
takve vrste u BiH. Na koji način je Općina
Novo Sarajevo organizovala ovaj Centar ?
ODGOVOR: U cilju poboljšanja kvaliteta života
osoba treće životne dobi i njihove socijalne
uključenosti u zajednicu, otvoren je Centar
za zdravo starenje Novo Sarajevo, prvi
centar ove vrste u BiH i regionu. Aktivnosti
Centra dizajnirane su na taj način da
animiraju građane treće dobi na promjenu
životnog stila kako bi aktivno sudjelovali
u društvenim aktivnostima, te kvalitetno,
zdravo i aktivno provodili svoje vrijeme. Od
otvaranja do danas, Centar za zdravo starenje
broji preko 500 članova, koji svakodnevno
imaju priliku sudjelovati u 15 različitih
sekcija, kao i na časovima preventivno –
korektivne gimnastike. Kada je u pitanju
unutrašnja organizacija Centra, osoblje
čine volonteri, studenti, nezaposlene osobe,
pa i starije osobe koje su ujedno i članovi
Centra za zdravo starenje. Svake godine u
[
posjetu Centru dođu studenti iz Amerike i
Kanade, te tu ostaju da volontiraju po mjesec
dana, u cilju razmjene znanja i različitih
iskustava. Kruna dosadašnjih aktivnosti je i
proglašenje Centra za zdravo starenje Novo
Sarajevo Regionalnim razvojnim centrom
aktivnog i zdravog starenja od strane Mreže
zdravlja Jugoistočne Evrope.
Obzirom da su već odavno popunjeni
kapaciteti ovog Centra, uvidjeli smo potrebu
za otvaranjem još ovakvih centara na
području Novog Sarajeva. Tim povodom,
nedavno smo potpisali Ugovor o izvođenju
I faze radova na adaptaciji objekta bivše
mjesne zajednice Gornji Velešići za potrebe
uspostave Centra za zdravo starenje –
Velešići. Paralelno sa ovim, radit ćemo i na
pripremi projekta otvaranja i trećeg Centra
ove vrste, čime ćemo stvoriti mrežu centara
za zdravo starenje na području Općine Novo
Sarajevo.
PITANJE: Načelnik ste Općine Novo
Sarajevo već treći mandat i kao Načelnik
ste realizovali na desetine
projekata.
Možete li nam izdvojiti tri na koje ste
posebno ponosni?
ODGOVOR: Samo u posljednjih osam godina,
uspjeli smo realizovati preko 500 projekata,
kako bi Općina Novo Sarajevo bila zajednica
ugodnog
življenja,
te
prepoznatljivo
područje
modernih
urbanih
cjelina.
Kontinuiranim radom poboljšali smo
saobraćajnu infrastrukturu, izgradnjom
novih saobraćajnica, te sanacijom i
rekonstrukcijom
starih
saobraćajnica,
unaprijedili smo komunalnu infrastrukturu
izgradnjom i sanacijom postojeće vodovodne
i kanalizacione mreže. U cilju zaštite i
zbrinjavanja ljudi i materijalnih dobara na
području općine kontinuirano djelujemo
na sanaciji klizišta. Izgradnjom ambulante
i prostorija mjesne zajednice u Velešićima
omogućena je kvalitetna primarna zaštita
stanovnika ovog naselja. Zbog veoma guste
naseljenosti na području općine, veliki
problem predstavlja saobraćaj u mirovanju,
te smo posljednjih godina dosta pažnje
posvetili izgradnji novih parking mjesta.
U cilju poboljšanja stanja u oblasti sporta
i stvaranja sportskog prostora za djecu i
omladinu izgradili smo nekoliko sportskih
igrališta, sanirali pomoćno igralište na
Grbavici postavljanjem vještačke trave,
kao i svlačionice prilagodivši ih osobama
sa posebnim potrebama, a na fudbalskom
stadionu Grbavica postavili nove reflektore.
Ono na šta smo posebno ponosni je izgradnja
multifunkcionalne sportske dvorane na
Grbavici, zato što se radi o jednoj od najvećih
investicija Općine Novo Sarajevo, a koju
smo skoro u potpunosti sami realizirali,
Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić
]
bez obzira na pad budžetskih sredstava iz
godine u godinu. Posebnu brigu vodimo
i o penzionerima, kao posebno ugroženoj
populaciji, organizujući tradicionalni veliki
izlet, te dodjeljujući im jednokratne novčane
pomoći, a sve u saradnji sa Udruženjem
penzionera Novo Sarajevo. Projekat po
kojem je ova općina postala prepoznatljiva,
ne samo u državi, nego i u regionu, a i šire,
je Centar za zdravo starenje Novo Sarajevo.
Stotine osoba treće životne dobi dobilo je
jedno mjesto gdje mogu provoditi svoje
slobodno vrijeme, ali i ostati aktivan član
ovog društva.
Općina Novo Sarajevo prva je općina u
Kantonu Sarajevo, a i državi po dodjeljivanju
stipendija redovnim učenicima I studentima
s područja općine Novo Sarajevo, kao i djeci
bez oba roditelja. Samo ove školske godine uručeno je ukupno 411 stipendija, kako za
redovne učenike i studente, tako i za djecu
bez oba roditelja, za šta je izdvojeno u
Budžetu oko 400. 000 KM, što čini 4% općeg
fonda Budžeta Općine, na šta smo moji
saradnici I ja jako ponosni.
U znak sjećanja i zahvalnosti na sve šehide
i poginule borce koji su dali svoje živote
za odbranu Sarajeva i BiH, na području
općine Novo Sarajevo izgradili smo sedam
spomen – obilježja, a projekat je upotpunjen
sa izgradnjom šest spomen – česmi i jedne
fontane.
Naš cilj je da nastavimo dinamiku
investiranja u kapitalne projekte, te
iskoristimo mogućnost uključivanja još
većeg broja subjekata na partnerskoj osnovi
kako javnog, tako i privatnog sektora u
njihovom sufinansiranju, ali i raspoloživa
sredstava iz međunarodnih fondova.
PITANJE: Općina Novo Sarajevo je puno
uradila u privlačenju sredstava iz fondova
Evropske unije. Možete li nam reći u
kojoj je fazi uspostavljanje Sektora za
apliciranje na sredstva EU?
ODGOVOR: Imajući u vidu da je Općina Novo
Sarajevo ove godine usvojila revidiranu
Strategiju razvoja Općine do 2023. godine,
te susrećući se i sa novim trendovima koje
nameće moderno doba, stvorila se potreba za
uspostavom zasebne Jedinice za upravljanje
razvojem Općine Novo Sarajevo, koja bi
imala zadatak da vodi brigu o temeljnim
procesima povezanim sa izradom strategije
razvoja, implementacijom strategije i
monitoringom projekata, te ocjenom učinka
implementacije strategije. Svaki od ovih
temeljnih procesa obuhvata i niz podprocesa
kao što su identificiranje i analiza eksternih
učesnika i njihovo uključivanje u razvojne
aktivnosti, prikupljanje i analizu podataka,
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 89
[ Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić ]
vođenje centralne baze podataka, koordiniranje procesa izrade
strategije, planova implementacije, i slično.
Da bi se jedna ovakva Jedinica uspostavila potrebno je proći
nekoliko koraka u osiguravanju organizacijskih i ljudskih
kapaciteta za sprovođenje strategije, počevši od pripreme i
usvajanja izmjene i dopune Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji
jedinstvenog općinskog organa uprave i stručnih službi Općine
Novo Sarajevo, pa sve do pripreme projektnih prijedloga, projektne
dokumentacije, implementacija i upravljanje projektima, i ostalo.
Ovo sve predstavlja vrlo složen posao, jer se sve vrijeme treba voditi
računa da se ne naruši dosadašnja struktura, funkcionisanje i rad
Općine, tako da se trenutno radi na reorganizaciji jedinstvenog
općinskog organa uprave i stručnih službi Općine, kako bi se na
što efikasniji način došlo do uspostave jedne ovakve Jedinice.
PITANJE: Kroz stipendiranje i na druge načine podržavate
mlade sa područja Općine Novo Sarajevo. Šta kao Načelnik
možete poručiti mladima?
ODGOVOR: Općina Novo Sarajevo predviđenim budžetskim
planom i kroz svoje programske aktivnosti posebnu pažnju
pruža mladima, kroz različite vidove podrške. U cilju poboljšanja
položaja mladih Općina Novo Sarajevo je, među prvim općinama
u Bosni i Hercegovini donijela Strategiju prema mladima
Općine Novo Sarajevo sa akcionim planom. Projekte definisane
Strategijom za mlade u cilju unapređenja omladinskog aktivizma,
Općina već treću godinu uspješno realizuje, bez obzira na
smanjenje budžeta, u saradnji sa omladinskim udruženjima.
Nedavno je u JU „Međunarodni centar za djecu i omladinu
Novo Sarajevo“ pod pokroviteljstvom Općine Novo Sarajevo,
otvoren i Info-centar za mlade koji ima za cilj stvaranje povoljnog
okruženja za aktivnije učešće mladih u društvu, te povećanje
stope informiranosti mladih o prilikama koje im se nude za
lični razvoj, što podrazumijeva informisanost o zapošljavanju,
stipendiranju, volontiranju, edukacijama i slično. Info – centar
namijenjen je prije svega mladim ljudima starosne dobi od 15 do
30 godina, kao i mlađoj populaciji. Pored ovog projekta, u Centru
za djecu i omladinu Novo Sarajevo uspostavljen je i Centar za
razvoj karijere i biznisa čija su ciljna grupa mladi ljudi kojima se
u ovom centru pruža prilika da svojim radom doprinesu razvoju
društvene zajednice, da im se omogući da postanu konkurentni
na tržištu rada, te sami pronađu prvo zaposlenje kroz obuku u
ovim radionicama. Nedavno je potpisan i Ugovor o izvođenju
prve faze radova na rekonstrukciji objekta Boško Buha kojim je
predviđeno vraćanje prvobitne namjene objekta, a to je prostor
sa obrazovno-kulturnim i društvenim sadržajima prvenstveno
za djecu do 14 godina, kao i za širu populaciju. Radi se o jednom
od najznačajnih projekata Općine u narednom periodu koji je i
dio revidirane Strategije razvoja Općine Novo Sarajevo do 2023.
godine.
Mladima bih poručio da se što više uključe u programe koje
Općina za njih organizira, te na taj način naprave korak dalje
ka unapređenju i nadogradnji svog znanja i stjecanju novih
iskustava, te tako na adekvatan način doprinesu razvoju lokalne
zajednice u kojoj žive, pa, zašto ne reći i pronađu prvo zaposlenje.
Interviju obavio: mr. Muamer Hodžić
90 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SAVJETODAVNI SERVIS RADNI ODNOSI
Isplata naknade tokom porodiljskog
dopusta
PITANJE: Molim vas za mišljenje u vezi
sa pravom žene sa djetetom koja radi
polovinu punog radnog vremena prema
odredbama članka 57. Zakon o radu.
Konkretno, zaposlenica je trenutno na
porodiljskom dopustu nakon rođenja
četvrtog djeteta i po njegovom isteku
koristila bi to pravo do navršene druge
godine djeteta. Članak 62. određuje da
zaposlenica ima, za polovinu radnog
vremena za koje ne radi, pravo na naknadu
plaće u skladu sa zakonom. Ukoliko
županijskim propisima nije regulirano
ovo pravo, tko je obveznik isplate naknade,
jer je zakonska obveza poslodavca u
ovom slučaju samo isplata plaće za
efektivan rad – pola radnog vremena.
Također, s obzirom na članak 23.
granskog kolektivnog ugovora za oblast
komunalne privrede, da li zaposlenica
ima pravo na naknadu za topli obrok i,
ukoliko ima, da li u punom iznosu ili
srazmjerno efektivnom radnom vremenu.
ODGOVOR: Odredbama člana 62. Zakona o
radu propisano je da zaposlenik, za vrijeme
rada sa polovinom punog radnog vremena,
ima za polovinu punog radnog vremena
za koje ne radi pravo na naknadu plaće, u
skladu sa zakonom.
Ukoliko
ovo
pravo
nije
regulisano
kantonalnim zakonom, od volje poslodavca
i njegovih mogućnosti zavisi da li će joj
isplaćivati naknadu plaće do punog radnog
vremena.
Vjerovatno ste greškom naveli član 23.
granskog kolektivnog ugovora. Međutim,
odredbama člana 49. Kolektivnog ugovora
o pravima i obavezama poslodavaca i
zaposlenika u oblasti komunalne privrede
za teritoriju FBiH („Sl. novine Federacije
BiH“, broj 48/06) propisana je obaveza
poslodavca
da zaposleniku obezbijedi
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 91
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ishranu u toku radnog vremena (topli
obrok). Ukoliko poslodavac ne obezbjeđuje
ishranu, zaposleniku se isplaćuje mjesečna
naknada u iznosu od najmanje 25% prosječne
neto plaće isplaćene u Federaciji BiH,
prema posljednjim objavljenim podacima
Federalnog zavoda za statistiku. Ukoliko
ishranu obezbjeđuje poslodavac, vrijednost
tog toplog obroka ne može biti niža od 70%
vrijednosti iz prethodnog stava ovog člana.
Odredbama člana 30. stav 3. Zakona
o radu propisano da zaposlenik koji radi sa
nepunim radnim vremenom ostvaruje sva
prava iz radnog odnosa kao i zaposlenik sa
punim radnim vremenom, osim prava koje
zavisi od dužine radnog vremena (plaća,
naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom
o radu.
Kolektivnim ugovorom i zakonom ova
pitanja nisu regulisana, a ako nisu regulisana
ni pravilnikom o radu ili ugovorom o radu,
smatram da se treba neposredno primijeniti
ova zakonska odredba, odnosno zaposlenici
isplaćivati topli obrok u obimu u kojem je
radila (pola radnog vremena - pola iznosa
naknade za topli obrok).
Izbor i imenovanje članova upravnog
vijeća
PITANJE: Tko je obvezan raspisati javni
oglas za izbor i imenovanje člana upravnog
vijeća - predstavnika stručnih radnika
zdravstvene ustanove čiji je osnivač općina
i da li predstavnik mora biti isključivo
zdravstveni radnik?
ODGOVOR: Odredbama člana 64. Zakona o
i
drugim imenovanjima u Federaciji.
Način izbora, opoziva i mandat članova
upravnog odbora zdravstvene ustanove vrši
se u skladu sa propisima o ustanovama, ako
ovim zakonom nije drugačije određeno.
Zakon o zdravstvenoj zaštiti poznaje
pojmove zdravstveni radnik (član 137)
i zdravstveni saradnik (član 141), što
znači da se pod pojmom „stručni radnik
zdravstvene ustanove“ podrazumijevaju
obje ove kategorije, ukoliko ispunjavaju bliže
kriterije za imenovanje u upravne odbore
zdravstvenih ustanova, koje je propisalo
općinsko vijeće.
Kako se imenovanje članova upravnog
odbora vrši po procedure propisanoj
Zakonom o ministarskim, vladinim i drugim
imenovanjima („Sl. novine Federacije BiH“,
br. 12/03, 34/03 i 65/13), organ imenovanja
(„odgovorni javni službenik“) je općinsko
vijeće, koje konačno imenuje članove
upravnog odbora.
Naime, saglasno članu 9. stav 5. ovog
zakona, propisano je: „Ako je u zakonu ili
statutu propisano da i drugi organ ima
ovlaštenja za imenovanje svojih predstavnika
u regulirani organ, tada odgovorni javni
službenik tog organa imenuje svoju
komisiju za izbor za one predstavnike za
koje je nadležan i provodi postupak u skladu
s ovim zakonom.“
To znači da statutom javne ustanove
treba biti propisano koji organ predlaže
predstavnike stručnih radnika javne
ustanove (sindikalna organizacija, direktor i
sl.), te taj organ imenuje svoju komisiju, koja
provodi procedure imenovanja predstavnika
stručnih radnika javne ustanove i svoj
prijedlog dostavlja organu imenovanja, radi
konačnog imenovanja.
zdravstvenoj zaštiti („Sl. novine Federacije
BiH“, br. 46/10 i 75/13) propisano je da upravni
odbor zdravstvene ustanove u vlasništvu
općine ima tri člana i čine ga predstavnici:
Pravo na procenat po osnovu uslova
rada kod obračuna plaće za vrijeme
godišnjeg odmora
■■ osnivača - jedan član,
■■ stručnih radnika zdravstvene ustanove jedan član,
■■ kantonalnog ministarstva - jedan član
PITANJE: Da li zaposlenik koji koristi
godišnji odmor ima pravo i na procenat
po osnovu uslova rada prilikom obračuna
plaće za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora (član 40. stav 2. tač. b. i c.) koji
su određeni Kolektivnim ugovorom
o pravima i obavezama poslodavaca
i zaposlenika u oblasti zdravstva na
teritoriji BiH. Napominjemo da se radi o
psihijatrijskoj ustanovi u kojoj zaposlenici
rade sa posebnim uslovima rada.
Predsjednika
i
članove
upravnog
odbora
zdravstvene
ustanove
imenuje i razrješava općinsko vijeće,
na
prijedlog
općinskog
načelnika.
Bliže kriterije za imenovanje u upravne
odbore zdravstvenih ustanova u vlasništvu
općine utvrđuje općinsko vijeće, na prijedlog
općinskog načelnika.
Predsjednici
i
članovi
upravnih
odbora
zdravstvenih
ustanova
imenuju se u proceduri u skladu sa
propisima o ministarskim, vladinim
92 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
ODGOVOR: Bez obzira na to što je na godišnjem
odmoru, procenat uvećanja po osnovu
uslova rada je sastavni dio njegove plaće i
ona se ne umanjuje za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora za taj procenat uvećanja.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Pored toga, ukazujemo da je odredbama
člana 49. Kolektivnog ugovora o pravima
i obavezama poslodavaca i zaposlenika u
oblasti zdravstva na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije
BiH“, broj 61/07) propisano da za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće u visini njegove
prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, a
prosječna njegova plaća je plaća s uvećanjem
po osnovu uslova rada i ostalim uvećanjima
(minuli rad, eventualni prekovremeni rad i
dr.).
Rad u smjenama i pravo na sedmični
odmor
PITANJE: Ukoliko je organizovan smjenski
rad u zdravstvenoj ustanovi tako da
zaposlenik mora raditi subotom i nedjeljom,
a dan sedmičnog odmora pada npr. u
ponedjeljak ili neki drugi dan u sedmici, da
li zaposlenik, u skladu sa članom 40. stav 1.
alineja 3. Kolektivnog ugovora o pravima
i obavezama poslodavaca i zaposlenika u
oblasti zdravstva na teritoriji FBiH, ima
pravo za taj dan uvećanje plaće od 20% od
bruto satnice?
ODGOVOR:
Nema, jer dan sedmičnog
odmora za radnike čiji je rad organizovan
u smjenama je npr. ponedjeljak, a ne subota
ili nedjelja. Imao bi pravo na uvećanje plaće
od 20% kad bi mu na taj dan bilo naređeno
da radi, mada je to dan njegovog sedmičnog
odmora.
Stručna sprema kao uslov za
obavljanje određenih poslova
PITANJE: Da li se zaposlenik koji ima
srednju stručnu spremu, zbog nedostatka
kadra (korištenja godišnjih odmora,
bolovanja VSS) može rasporediti na
poslove visoke stručne spreme s obzirom
da ima dugogodišnje iskustvo u obavljanju
poslova i upravo se školuje za sticanje
visoke spreme za obavljanje poslova i
radnih zadataka te spreme?
ODGOVOR: Zaposlenik koji ima srednju
stručnu spremu ne može se rasporediti na
poslove za koje je pravilnikom predviđena
visoka stručna sprema, jer za te poslove ne
ispunjava osnovni uslov - stepen školske
spreme.
Pravo na procenat kod obračuna plaće
za vrijeme godišnjeg odmora
PITANJA: Da li zaposlenik koji koristi
godišnji odmor ima pravo na procent
po uslovu rada prilikom obračuna
plaće za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora (član. 40. stav 2. toč. b. i c.), koji
su određeni Kolektivnim ugovorom
o pravima i obavezama poslodavaca
i zaposlenika u oblasti zdravstva na
teritoriji FBiH? Napominjemo da se
radi o psihijatrijskoj ustanovi u kojoj
zaposlenici imaju određene povlastice po
osnovu uslova rada i godišnjeg odmora.
I da li određeni zaposlenici koji imaju
dodira sa psihijatrijskim pacijentima
koji rade u ustanovi (npr. administrativni
radnici) mogu ostvariti određeni broj dana
na godišnji odmor s obzirom da dolaze
u neposredni kontakt sa psihijatrijskim
pacijentima?
ODGOVOR: Bez obzira što je na godišnjem
odmoru, procenat uvećanja po osnovu
uslova rada je sastavni dio plaće zaposlenika
koji radi pod posebnim uslovima rada, i
ona se ne umanjuje za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora za taj procenat uvećanja.
Pored toga, ukazujemo da je odredbama
člana 49. Kolektivnog ugovora o pravima
i obavezama poslodavaca i zaposlenika u
oblasti zdravstva na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine („Sl. novine Federacije
BiH”, broj 61/07) propisano da za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće u visini njegove
prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, a
prosječna njegova plaća je plaća s uvećanjem
po osnovu uslova rada i ostalim uvećanjima
(minuli rad, eventualni prekovremeni rad i
dr.).
Ako je vašim pravilnikom o radu, u skladu
sa pomenutim kolektivnim ugovorom,
propisano da određeni administrativni
radnici rade pod posebnim uslovima
rada, tada oni imaju pravo na uvećanje
plaće i uvećanje plaće i godišnjeg odmora
u procentu i broju dana koji ste odredili
pravilnikom o radu.
Kolektivnim ugovorom predviđeno je
povećanje broja dana na određenim
poslovima po osnovu uslova rada, pa je za
rad na psihijatrijskim odjelima uvećanje
deset dana, a zaposlenicima koji rade
na neurološkim odjelima uvećanje plaće je
4%.
Samo zaposlenici koji rad na tim odjelima
imaju pravo na ova uvećanja, a pravilnikom
o radu reguliše se da li ti administrativni
radnici rade na tim odjelima.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 93
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Postupak utvrđivanja odgovornosti za
povreda radne obaveze
PITANJE: Imamo slučaj da je uposlenik
napravio povredu radne obaveze i
pokretanjem postupka odgovornosti isti je
otvorio bolovanje, sa takvom dijagnozom
da se može sasvim normalno kretati. Da
li se može nastaviti postupak utvrđivanja
odgovornost i, ukoliko se ista utvrdi, da li
se u tom slučaju može otkazati ugovor o
radu i ako je on još uvijek na bolovanju?
Obzirom da smo vezani rokom molim što
hitniji odgovor.
ODGOVOR: Ne znamo da li se radi o lakšoj ili
težoj povredi obaveza.
U slučaju lakše povrede radne obaveze
zaposeniku se dostavlja pismeno upozorenje,
u skladu sa članom 88. stav 2. Zakona o
radu, koje sadrži opis prijestupa ili povrede
radne obaveze za koje se zaposlenik smatra
odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže
ugovor o radu bez davanja predviđenog
otkazanog roka za slučaj da se takav prijestup
ponovi.
Ukoliko se radi o težoj povredi, koja
je takve prirode da ne bi bilo osnovano
očekivati od poslodavca da nastavi radni
odnos, poslodavac može otkazati ugovor o
radu zaposleniku, bez obaveze poštivanja
otkaznog roka, ali je u tom slučaju obavezan
omogućiti zaposleniku da iznese svoju
odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog
kojih nije opravdano očekivati od poslodavca
da to učini.
S obzirom da je zaposlenik na
bolovanju, ako ste utvrdili da je počinio
težu povredu obaveze, pismeno pozovite
zaposlenika da iznese svoju odbranu, u roku
koji odredite, a ako to ne učini, bilo pismeno
bilo usmeno, možete mu otkazati ugovor
o radu bez otkaznog roka (član 88. stav 1. i
član 90. Zakona o radu).
Rok za otkaz ugovora o radu je 15
dana od dana saznanja za činjenicu zbog
koje se daje otkaz, odnosno od dana kada ste
utvrdili da je počinio težu povredu obaveza
(član 89. Zakona o radu).
Disciplinska mjera – niže radno mjesto
PITANJE: Da li se može premjestiti osoba kao
rezultat disciplinske mjere sa rukovodećeg
na mjesto stručnog saradnika i ako je
izjavila da će u penziju 2015. godine, kada
ispunjava uslove za prijevremenu penziju,
a obzirom da je manja plata na radnom
mjestu stručnog saradnika?
94 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
ODGOVOR:
Saglasno članu 57. Zakona
o državnoj službi u Federaciji Bosne i
Hercegovine („Sl. novine Federacije BiH“,
br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i
4/12), propisano je da državnom službeniku,
u slučaju da učini povredu službene
dužnosti iz člana 55. ovog zakona, može
izreći disciplinska mjera „vraćanje na nižu
kategoriju u okviru radnih mjesta iz člana 6.
ovog zakona“.
Pošto su u članu 6. Zakona sva radna
mjesta (i rukovodećih i ostalih) državnih
službenika, ovaj premještaj rukovodećeg
državnog službenika je moguć na bilo koje
radno mjesto, a to podrazumijeva i plaću
radnog mjesta na koje je premješten.
Njena izjava može se uvažiti samo sa
stanovišta humanosti i zato joj ne izreći tu
disciplinsku mjeru, ali ako je izreknete uz
nju ide i umanjena plaća.
Umanjenje plaće
PITANJE: Da li poslodavac može
zaposleniku po Zakonu o radu umanjiti
plaću za odrećeni procenat (destimulacija)
u slučaju nepoštivanja obaveza iz radnih
odnosa? ODGOVOR: Nepoštivanje obaveza iz radnih
odnosa može biti povreda radnih obaveza
(npr. zakašnjavanje, izlazak sa posla prije
vremena, nezakonit rad i sl. propisano
pravilnikom o radu).
Isto tako, pod nepoštivanjem obaveza
iz radnih odnosa mogu se smatrati loši
rezultati rada, nestručno obavljanje poslova,
kašnjenje sa rokovima u obavljanju poslova
i sl. Ako je pravilnikom o radu propisano
da će se zaposleniku zbog loših rezultata
rada umanjiti plaća za određeni procenat,
odnosno
uvećati
zbog
natprosječnih
rezultata, onda je moguće isplaćivati
destimulaciju, odnosno stimulaciju.
Postupak otkaza ugovora o radu
PITANJE:
Poslodavac
je
zaposleniku otkazao ugovor o radu dana
14.09.2014. godine. Zaposleniku je data
mogućnost ulaganja pravnog lijeka.
Zanima nas da li se treba čekati odluka
drugostepenog organa po žalbi da bi se
zaposlenik odjavio u Poreznoj upravi i
zaključila se radna knjižica.
ODGOVOR: Niste napisali da li se radi o otkazu
ugovora o radu sa ili bez otkaznog roka
Otkaz ugovora o radu sa otkaznim rokom
propisan je članom 87. i 95.Zakona o radu, a
propisani otkazni rok teče od dana uručenja
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
otkaza zaposleniku .Ukoliko ste Pravilnkom
o radu propisani mogućnost ulaganja
pravnog lijeka, procedura odgovora po
pravnom lijeku treba biti okončana unutar
otkaznog roka (ne može biti kraći od 14
dana), a odjava zaposlenika vrši se po isteku
otkaznog roka.
Kod otkaza ugovora o radu bez poštivanja
otkaznog roka, uz mogućnost ulaganja
pravnog lijeka, (član 88. i 89.Zakona o radu),
ugovor o radu može se otkazati u roku od
15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog
koje se daje otkaz.
Odredbama člana 90. Zakona o radu
propisano je da je poslodavac obavezan
omogućiti zaposleniku da iznese svoju
odbranu, osim ako postoje okolnosti zbog
kojih nije opravdano očekivati od poslodavca
da to učini.
Ako ste propisali pravo na pravni lijek, dužni
ste u propisanom roku od 15 dana odlučiti
o podnesenom pravnom lijeku, a ako niste,
petnaesti dan je poslednji dan do kojeg se
može otkazati ugovor o radu, odnosno s tim
danom zaključiti radna knjižica i odjaviti
zaposlenik , bez obzira da li je drugostepeni
organ odlučio o žalbi. Zaposlenik ima pravo
na sudsku zaštitu, a poslodavac je dužan,
u slučaju spora pred nadležnim sudom, da
dokaže postojanje razloga za otkaz.
Korištenje plaćenih i neplaćenih dana
za vrijeme vjerskih praznika
PITANJE: Molim vas da nam potvrdite
tumačenje Zakona o radu član 47.
gdje se definiše pravo zaposlenika
na odsustvo u iznosu od dva plaćena
dana po osnovu vjerskih praznika.
Naime , obzirom da Kurban bajram ove
godine pada na 04.10. , interesuje nas
da li je Poslodavac dužan omogućiti
zaposlenicima korištenje tog dana u
ponedeljak 06.10. ? ..ili ipak ne mora
obzirom da praznik pada u subotu ?
ODGOVOR: Bez obzira što prvi dan Kurban
bajrama pada u neradni dan, smatram
da zaposlenik ima pravo da traži, a da je
poslodavac dužan da mu omogući da koristi
plaćeni dan u ponedeljak, s obzirom da po
vjerskim običajima se praznuje više od dva
dana.
Naknada za vrijeme porodiljskog
odsustva
PITANJE: Imam pitanje vezano za naknadu
za porodiljsko odsustvo. Intersuje nas da
li su rješenja za poridljsku naknadu koje
izdaje Ministarstvo odnosno Centri za
socijalnu zaštitu a na osnovu odluka Vlade
Tuzlaskog kantona u skladu sa zakonima
BiH i Federacije BiH. Obzirom da te
naknada nisu iste u Sarajevskom kantonu
i drugim kantonima. Smatramo da su
one preniske te da su porodilje oštećene,
obzirom da su u odnosu na plate magistara
farmacije od cca 1.500,00 KM max naknade
od 734,00 KM preniske. Jer nepošteno je
da kada trena izdvajati doprinose iz plate
onda se oni nemilosrdo uzimaju a kad treba
refundirati naknadu onda se ona određuje
kako kome štima i određuje maximum.
Ukoliko postoje povrede Zakona BiH
i Federacije BiH po pitanju prava
majki, porodilja i djece šta poduzeti
i u kojem pravcu tražiti ta prava.
ODGOVOR: Odredbama člana 93. Zakona o
osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom1
(Federalni zakon) propisano je da se naknada
umjesto plaće ženi - majci u radnom odnosu
za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi
trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđuje
se u procentu od ostvarene plaće u periodu
od šest mjeseci prije porođaja, valorizirane
po osnovu rasta plaća na području kantona
u tom periodu.
Procenat iz stava 1.utvrđuje se
propisom kantona.
Kantonalnim Zakonom o socijalnoj
zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
porodice sa djecom2 u Kantonu Sarajevo
propisano je da se naknada umjesto plaće
ženi-majci utvrđuje u iznosu 60% prosječne
plaće ostvarene u Kantonu Sarajevo u
prethodnoj kalendarskoj godini, pomnožena
s odgovarajućim koeficijentom , čiju visinu
utvrđuje Vlada Kantona Sarajevo svojim
1 Član 93.Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(“Služnbene novine Federacije BiH”, br.36/99, 54/04,
39/06 i 14/09)
“Član 93.
Naknada umjesto plaće ženi - majci u radnom
odnosu za vrijeme dok odsustvuje sa posla radi
trudnoće, porođaja i njege djeteta, utvrđuje se u
procentu od ostvarene plaće u periodu od šest
mjeseci prije porođaja, valorizirane po osnovu
rasta plaća na području kantona u tom periodu.
Procenat iz stava 1. ovog člana utvrđuje se
propisom kantona.”
2 Člana 143. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti
civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom («Službene novine Kantona Sarajevo»,br.16/02,
8/03,2/06,21/06,17/10,26/12 i 15/13)
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 95
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
aktom3, s tim da osnov ne može biti manji od onog utvrđenog
u prethodnoj godini.
S obzirom na član 93. Federalnog zakona, koji
citiramo, ni u Kantonu Sarajevo ni u Tuzlanskom kantonu se
ova naknada ne obračunava na način propisan Federalnim
zakonom.
U Tuzlanskom kantonu procenat umanjenja ostvarene
plaće utvrđen je u iznosu od 10%, kako je i propisano zakonom,
ali je propisano i ograničenje da ne može biti veća od prosječne
plate u Kantonu, što Federalni zakon ne propisuje.
Isti cilj zakonodavac je mogao je postići određivanjem
drugog procenta za koji se umanjuje ostvarena plaća u
periodu od šest mjeseci prije porođaja (npr.50%, što bi u
konkretnom primjeru iznosilo 827,27 KM), ali bi bilo u skladu
s načinom obračuna utvrđenim Federalnim zakonom).
Valorizacija utvrđenog iznosa vrši se prema procentu rasta
plaća na području kantona, što znači eventualno povećanje
utvrđenog iznosa u slučaju povećanja prosječne plaće.
Smatram da se treba obratiti Federalnom ministarstvu
rada i socijalne politike, koje je nadležno da izvrši nadzorn
nad primjenom člana 93. Federalnog zakona, kroz razradu
tih odredaba u katonalnim zakonima i preduzme mjere za
koje je nadležno.
Obaveza ili ne polaganje državnog ili pravosudnog ispita
PITANJE: Diplomirani pravnik zaposlen u Javnoj Ustanovi
da li je obavezan polagati državni ispit ili pravosudni,
odnosno u kojim ustanovama – institucijama je obavezno
polaganje državnog ili pravosudnog ispita?
ODGOVOR: Internim aktom javne ustanove kojim se reguliše
unutrašnja organizacija i sistematizacija poslova utvrđuju se
posebni uslovi za određena radna mjesta.Tim aktom odlučuje
se da li je za poslove javne ustanove potrebno da pravnik
ima položen (ili ima obavezu da položi u roku koji propišete)
„državni ispit“( ispit za zaposlenike visoke školske spreme
u organima uprave-u Federaciji BiH je to „Javni ispit“, a na
nivou BiH „Ispit općeg znanja“) ili pravosudni ispit.
Uglavnom, ukoliko javna ustanova obavlja, pored drugih
pravnih poslova, i poslove upravnog postupka, propisuje
se obaveza polaganja Javnog ispita/Ispita općeg znanja, a
ukoliko pravnik obavlja i poslove zastupanja u sudskim i
drugim postupcima, pravosudni ispit.
Odgovorila na pitanje: Ljiljana Ćehajić, dipl. iur.
3 Uredba o visini koeficijenta za obračun prosječne netto plaće ostvarene u
Kantonu Sarajevo u 2013. Godini („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj
20/14)
96 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
JAVNE NABAVKE
Raspisivanje tendera za bankarske
usluge
PITANJE: Zamolila bih da mi pomognete
riješiti sljedeće dileme: Kao javna ustanova
- služba za zapošljavanje imamo otvorene
račune kod dvije banke (transakcijski kod
Raiffeisen bank d.d. Sarajevo i UniCredit
bank d.d. za obavljanje poslova platnog
prometa i depozitni za uplatu doprinosa
za osiguranje od nezaposlonosti, također
kod Raiffeisen bank d.d. Sarajevo). Slijedi
nam raspisivanje tendera za obavljanje
bankarskih usluga. Jesmo li, prema Zakonu
o javnim nabavkama, u obvezi izabrati
samo jednu banku, kao najpovoljnijeg
ponuditelja (zbog sigurnosti, do sada smo
poslovali sa dvije i nastavili bismo ukoliko
nema zakonskih smetnj)?
ODGOVOR:
1. U skladu sa principima Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik
Bosne i Hercegovine“, br. 49/04, 19/05,
52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09, 60/10,
87/13 i 47/14), kao i definisanju koje pružaju
podzakonski akti (kao npr. standardne forme
za obavještenja i, na kraju, prema praksi
EU), svaki postupak javne nabavke ima za
rezultat izbor jedne, najpovoljnije ponude
i, shodno tome zaključivanje, odnosno
potpisivanje jednog ugovora.
Naime, članom 34. stav (2) Zakona propisano
je da se ugovor dodjeljuje odabranom
ponuđaču koji je dostavio najbolje ocijenjenu
prihvatljivu ponudu u skladu sa tačkama a) i
b) ovog člana.
Shodno navedenom, ugovor se dodjeljuje
jednom dobavljaču čija je ponuda ocijenjena
kao najbolja, u zavisnosti od kriterija
koje je ugovorni organ koristio prilikom
ocjenjivanja ponuda.
Sa druge strane, dozvoljeno je da jedan
postupak javne nabavke ima za rezultat
zaključenje više ugovora, ali samo pod
uslovom da je predmet postupka jasno
podijeljen u više lotova i samo u tom
slučaju postupak nabavke se može završiti
zaključivanjem više ugovora. Upotreba
lotova podrazumijeva pravilo „jedan lot –
jedan ugovor“ gdje, naravno, zaključivanje
odvojenih ugovora ne mora biti neophodno,
ako jedan isti ponuđač dobije više lotova.
Odredbom
člana
6.
stav
(8)
Zakona
propisano je da ugovornim organima nije
dozvoljeno dijeljenje predmeta ugovora sa
namjerom izbjegavanja primjene nabavnih
postupaka utvrđenih ovim zakonom.
Ugovor se može dijeliti samo ako su svi
dijelovi tako podijeljenog ugovora predmet
istog postupka o javnoj nabavci, koji je u
skladu s odredbama ovog zakona, odabran
za taj cjelokupni ugovor.
Podjela nabavke na lotove ima dva osnovna
cilja i to obezbjeđenje maksimalne
konkurencije i smanjenje troškova postupka
javne nabavke.
Prilikom podjele predmeta nabavke na
lotove treba voditi računa da unutar lota
predmeti budu što sličniji, homogeni i da
pripadaju istoj grupi. Dosadašnja praksa
u određenim slučajevima je pokazala da
ugovorni organi u pojedinim slučajevima
ne definišu na odgovarajući način nabavne
kategorije ili grupe nabavke. Primjer lošeg
grupisanja predmeta nabavke je stavljanje u
istu grupu PC, klima uređaja, grijalice i sl.
Imajući na umu da tako različiti predmeti
na tržištu obično imaju različite kategorije
dobavljača, i čak ih i održavaju / servisiraju
različite kategorije dobavljača, jasno je da
ovakvo grupisanje predmeta nabavke nije
odgovarajuće, ni s aspekta ostvarivanja
pravične konkurencije, ni sa aspekta
procedura.
Samo oni predmeti nabavke koji pripadaju
istoj ili sličnoj, odnosno homogenoj grupi
nesumnjivo mogu biti predmet istog
postupka javne nabavke iz razloga što ih
može nuditi jedan ponuđač i zbog toga što je
za sve njih moguće dodijeliti jedan ugovor,
bez obzira da li postoji podjela na lotove ili
ne.
S obzirom da se u vašem slučaju radi o
jednom predmetu nabavke, odnosno o
bankarskim uslugama, nema sumnje da iste
mogu, odnosno, uslovno rečeno, moraju biti
predmet jednog postupka. Ukoliko ugovorni
organ želi da podijeli jedan postupak na više
grupa, odnosno lotova, potrebno je da utvrdi
parametar po kojima se pojedine vrste istog
predmeta nabavke razlikuju i koji će, u
konkretnom slučaju, diferencirati bankarske
usluge u dvije ili više grupa, odnosno lotova.
Ovdje je važno naglasiti da je u Modelu
standardne
tenderske
dokumentacije
predviđeno da, u slučaju da je postupak
nabavke podijeljen na lotove, ugovorni organ
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 97
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
može ograničiti mogućnost dostavljanja
ponuda za svaki lot, odnosno opredjeljuje se
na jednu od sljedećih opcija: da dobavljačima
ostavi mogućnost dostavljanja ponude samo
za jedan lot ili za dva ili više lotova (nekoliko
lotova) ili da im se pruži mogućnost
dostavljanja ponude za svaki od lotova.
Motiv ugovornog organa da dozvoli
dostavljanje ponuda samo za jedan od lotova
može biti kada ugovorni organ procijeni
da eventualno izbor jednog ponuđača kao
najpovoljnijeg za više lotova može dovesti
do određenih problema u izvršenju ugovora,
prije svega do eventualnog kašnjenja
sa izvršenjem, pa i do mogućeg slabijeg
kvaliteta izvršenja.
Kada su u pitanju bankarske usluge,
ugovorni organi nerijetko ograničavaju
mogućnost dostavljanja ponuda samo za
jedan lot upravo da bi mogli za više lotova
izabrati različite banke kao najpovoljnije,
radi disperzije rizika.
U svakom slučaju, ugovorni organ može
donijeti odluku da se u postupku javne
nabavke koji je podijeljen na više lotova
ponude mogu dostavljati samo za jedan
lot, jer navedenu mogućnost predviđaju
podzakonski akti.
U skladu sa naprijed navedenim, postupak
javne nabavke može imati za rezultat dodjelu
više ugovora samo ukoliko je predmet
postupka jasno podijeljen u više lotova. U
protivnom se dodjeljuje samo jedan ugovor
izabranom najpovoljnijem ponuđaču.
Raspisivanje tendera za prevoz učenika
PITANJE: Javljam vam se sa molbom da nam
pokušate pomoći u sljedećem problemu:
Kao škola smo raspisali tender za prijevoz
učenika za školsku 2014/15. godinu, te
je nakon provedene procedure i odabira
najboljeg ponuđača došlo do žalbe uredu za
žalbe od strane ponuđača čija ponuda nije
prošla na tenderu. I sada se javlja problem,
ured za žalbe je obustavio postupak i još
nije odgovorio na žalbu, a mi sada ne
znamo što da radimo jer nam školska
godina počinje 1. 9. a nemamo ugovoren
prijevoz učenika. Nadam se da ste shvatili
naš problem te vas molimo da nam, kao
vašim pretplatnicima, pomognete da
nađemo najbolje rješenje što da uradimo,
možemo li privremeno sklopiti ugovore
ili anekse sa prijevoznicima koji su do
sada vozili učenike, a ako ne onda što
da učinimo do okončanja postupka kod
ureda za žalbe i da na vrijeme započnemo
školsku godinu? 98 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
ODGOVOR: Prije svega je potrebno naglasiti
da je veoma preporučljivo da ugovorni
organi na početku svake godine, odnosno
odgovarajućeg
perioda
donesu
plan
nabavki. Naime, Zakon o javnim nabavkama
Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik Bosne i
Hercegovine“, br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06,
24/06, 70/06, 12/09, 60/10, 87/13 i 47/14) nije
definisao obavezu donošenja plana nabavki
za ugovorne organe. Međutim, uočeno je
da ugovorni organi ne planiraju nabavke,
što im u realizaciji otežava postupke
nabavki. Dakle, ugovorni organi bi trebali
pravovremeno donijeti planove nabavki, u
skladu sa budžetom, odnosno finansijskim
planom. Plan nabavki bi obavezno trebao da
sadrži predmet nabavke, količine ili obim
nabavki, odobrena sredstva za planiranu
nabavku, kao i rok do kojeg je potrebno
provesti postupak javne nabavke. U slučaju
hitnih nabavki, koje nisu predviđene planom
nabavki, moguće je da se plan nabavki
izmijeni, tj. dopuni sa tom novonastalom
nabavkom.
Nakon što ugovorni organ provede postupak
javne nabavke, izabere najboljeg ponuđača
te dodijeli ugovor, obavezan je pratiti
realizaciju tog ugovora, te prije isteka
ugovora, u slučaju postojanja potrebe za
istim predmetom nabavke, blagovremeno
pokrenuti odgovarajući postupak javne
nabavke.
Blagovremeno
pokretanje
postupka
podrazumijeva da ugovorni organ uzme
u obzir period potreban da se postupak
provede i dodijeli ugovor, odnosno da uzme
u obzir Zakonom propisane minimalne
rokove za prijem ponuda, vrijeme potrebno
za evaluaciju ponuda te za obavještavanje
učesnika u postupku o rezultatima postupka,
kao i rok od 15 dana od dana kada ponuđači
budu obaviješteni o rezultatu postupka do
zaključenja ugovora, koji uključuje rok za
podnošenje prigovora i rok za žalbu, zatim
vrijeme potrebno za donošenje odluke po
žalbi, itd.
Ukoliko ugovorni organ ne postupi na
naprijed navedeni način, veoma je moguće
da će imati period između dva ugovora u
kojem nije snabdijeven potrebnim robama,
uslugama ili radovima, što je upravo
situaciju u kojoj se trenutno nalazite.
Upravo zbog problema koje su ugovorni
organi imali zbog nedonošenja plana
nabavki, u novom Zakonu o javnim
nabavkama („Sl. glasnik BiH“, broj 39/14),
koji će početi da se primjenjuje krajem
novembra 2014. godine, utvrđena je obaveza
donošenja plana nabavki i objavljivanja
istog na web-stranici ugovornog organa, za
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nabavke koje prelaze određeni vrijednosni
prag.
Nadalje, u pogledu pokretanja bilo kojeg
postupka javne nabavke, a da ranije
pokrenuti postupak za isti predmet nabavke
nije okončan, tačnije obustavljen je do
donošenja odluke po žalbi, zavisi od toga da li
će žalba u konkretnom slučaju biti odbačena,
usvojena ili odbijena. Pokretanje novog
postupka prije donošenja rješenja Ureda
za razmatranje žalbi dovodi do situacije da
ugovorni organ ima dva postupka javne
nabavke za isti predmet nabavke, sa istim
količinama (obimom) što u konačnici može
imati za posljedicu zaključenja dva ugovora
za isti predmet nabavke, „preklapanje“,
odnosno višak količina ili obima i sl., za čim
ugovorni organ, naravno, nema potrebu.
Isto tako, otvara se mogućnost za nove
prigovore i žalbe, upravo iz razloga što ranije
pokrenuti postupak za isti predmet nabavke
nije okončan.
Ukoliko biste sada pokrenuli bilo koji
postupak javne nabavke za nabavku
potrebnih usluga, pod pretpostavkom da je
takvo postupanje dozvoljeno, važno je imati
u vidu da je za provođenje bilo kog postupka
ipak potrebno vrijeme. Naime, iako Zakon
ne utvrđuje rokove za direktni sporazum
(nabavka do 6.000 KM na godišnjem nivou)
i konkurentski zahtjev za dostavljanje
ponuda, ugovorni organ je dužan dati
određeni primjereni rok za prijem ponuda,
u zavisnosti od tražene dokumentacije i
složenosti predmeta nabavke. Rokovi nisu
utvrđeni ni za pregovarački postupaka bez
objavljivanja obavještenja o nabavci, ali
za provođenje istog je potrebno ispuniti
specifične, Zakonom propisane uslove. Isto
tako ne treba zaboraviti ni činjenicu da se
nijedan ugovor ne može zaključiti u period
od 15 dana od datuma kada su ponuđači
obaviješteni o rezultatima postupka.
Shodno tome, realna je mogućnost da će se
prije donijeti odluka po žalbi u prethodno
pokrenutom otvorenom postupku, nego
što bi ugovorni organ imao mogućnost
da dodijeli ugovor u postupku, npr.
konkurentskog zahtjeva za dostavljanje
ponuda, ukoliko bi se odlučio na provođenje
istog.
Također, u slučaju da se provede određeni
novi postupak, te zaključi ugovor (recimo,
koji bi trajao do zaključenja ugovora
po prethodno pokrenutom otvorenom
postupku), ugovorni organ bi naknadno
bio primoran prilagoditi količine ugovora
po otvorenom postupku (izuzev u slučaju
da se postupak, eventualno, poništi od
strane URŽ-a), srazmjerno onome što je
već isporučeno po osnovu ranijeg ugovora
(po konkurentskom zahtjevu), a što je u
suprotnosti sa članom 39. stav (3) Zakona
koji propisuje da prilikom dodjele ugovora
o nabavci, cijena navedena u najuspješnijoj
ponudi, kao i uslovi utvrđeni u tenderskoj
dokumentaciji ne mogu se mijenjati.
Također,
kod
provođenja
direktnog
sporazuma ili konkurentskog zahtjeva za
dostavljanje ponuda i otvorenog postupka
za isti predmet nabavke, ugovorni organ
mora voditi računa o odredbi člana 6. stav
(8) Zakona koji propisuje da ugovornim
organima
nije
dozvoljeno
dijeljenje
predmeta ugovora sa namjerom izbjegavanja
primjene nabavnih postupaka utvrđenih
Zakonom. Ugovor se može dijeliti samo ako
su svi dijelovi tako podijeljenog ugovora
predmet istog postupka o javnoj nabavci,
koji je, u skladu sa odredbama Zakona,
odabran za taj cjelokupni ugovor. Dijeljenje
predmeta nabavke predstavlja zloupotrebu
cijelokupnog sistema javnih nabavki.
Nadalje, opće pravilo u javnim nabavkama
je da se ugovor ne može proširiti, obnoviti
ili produžiti, kako u vezi sa količinom
robe tako i u odnosu na period isporuke, u
odnosu na ono što je određeno u tenderskoj
dokumentaciji i u zaključenom ugovoru.
Shodno tome, za bilo kakve nove nabavke
nakon što je postojeći ugovor realizovan,
odnosno kada je prestala njegova važnost
po bilo kom osnovu ili za nove nabavke koje
nisu obuhvaćene ugovorom, neophodno
je zaključenje novog ugovora, nakon
provedenog
odgovarajućeg
postupka.
Također, ističemo da Zakon ne poznaje
termin aneks ugovora ili privremeno
zaključenje ugovora pa, u skladu s tim,
nije moguće zaključiti aneks ugovora niti
produžavati važenje postojećih, odnosno
ranijih ugovora. Za svaku nabavku, pa
i za nabavku dodatnih roba, usluga ili
radova ugovorni organ je dužan provesti
odgovarajući postupak propisan Zakonom.
Uzimajući u obzir naprijed navedeno,
smatramo da je u konkretnom slučaju za
poduzimanje bilo kakve radnje od strane
ugovornog
organa
nužno
prethodno
donošenje donošenje odluke od strane
URŽ-a, na osnovu koje će ugovorni organ
moći odlučiti o preduzimanju daljnih
koraka u nabavci.
Odgovorila na pitanja: Melika
Alajbegović, dipl. iur. Agencija za javne
nabavke BiH
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 99
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
IZ ZAKONA O STVARNIM PRAVIMA
Kako strane osobe stiču pravo vlasništva
Strane
pravne
i
fizičke
osobe
stiču
pravo
vlasništva
po Zakonu o stvarnim pravima, osim ako je zakonom
ili
međunarodnim
ugovorom
drugačije
određeno.
Strane osobe stiču pravo vlasništva na nekretnini u Federaciji BiH pod
uvjetom reciprociteta, izuzev kada se pravo stiče nasljeđivanjem ako
zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.
Pretpostavlja se da postoji reciprocitet.
Listu zemalja sa kojima ne postoji reciprocitet objavljuje Federalno
ministarstvo pravde, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva
vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, svake godine najkasnije do 31.
januara.1
Koje se osobe koje nemaju državljanstvo BiH ne smatraju
stranim osobama prilikom sticanja prava vlasništva
Strane osobe koje nemaju državljanstvo Bosne i Hercegovine ne
smatraju se stranim osobama kod sticanja vlasništva ako su rođeni u
Bosni i Hercegovini ili su njihovi potomci.2
Koja su ograničenja sticanja vlasništva nekretnine stranih
osoba
Strana osoba ne može biti vlasnik nekretnine na području koje je, radi zaštite
interesa i sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine, zakonom proglašeno
područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva.
1 Član 15. st. (1) i (2) Zakona o stvarnim pravima.
2 Član 15. stav (3) Zakona o stvarnim pravima.
100 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Ako je strana osoba stekla pravo vlasništva
na nekretnini prije nego što je područje na
kojemu nekretnina leži proglašeno takvim
područjem, prestaje pravo vlasništva na
toj nekretnini, a strana osoba ima pravo na
naknadu prema propisima o eksproprijaciji.3
Kakav je položaj osoba javnog prava
koje su nosioci prava vlasništva
Pravne osobe javnog prava (općina, grad,
kanton, entitet, država, javno preduzeće,
ustanove i dr.) koje su nosioci prava
vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim
odnosima jednak položaj kao i drugi vlasnici.
Nekretninama u vlasništvu osoba javnog
prava raspolaže, upravlja i koristi ih tijelo
koje je za to nadležno na osnovu zakona.4
Kome pripadaju plodovi životinje
Plodovi životinje i sve koristi od
nje
pripadaju
njezinom
vlasniku.
Onaj čija je životinja oplodila tuđu životinju
nema pravo na plod, ni na nagradu, osim
ako je nešto drugo određeno zakonom ili
uobičajeno.5
Kako se stiče pravo vlasništva na
osnovu zakona
zemljišta prije građenja, a prema cijenama
u
vrijeme
donošenja
odluke
suda.
Ako graditelj nije bio savjestan, zgrada
pripada vlasniku zemljišta i kada se nije
bez odgode usprotivio gradnji iako je znao
za građenje, ali tada vlasnik zemljišta nema
pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg
stanja.7
Dogradnjom, nadziđivanjem,
preuređenjem i ulaganjem ne stiče se
vlasništvo
Dogradnjom,
nadziđivanjem
ili
preuređenjem zgrada, odnosno prostorija
u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim
zgradama, kao i njihovom pregradnjom,
ugradnjom ili ulaganjem u njih na
može se steći vlasništvo, ako vlasnik
(suvlasnici,
zajedničari)
dograđene,
nadzidane,
odnosno
pregrađene
nekretnine
nije
drugačije
odredio.
Osoba koja je dogradila, nadzidala ili
preuredila zgradu, odnosno prostoriju, ili
je ulagala ili nešto ugradila u takvu zgradu
ili prostoriju, ima pravo na naknadu po
pravilima obligacionog prava.8
Prava graditelja i vlasnika kod
Po samom zakonu, pravo vlasništva stiče prekoračenja međe građenjem
se stvaranjem nove stvari, spajanjem,
miješanjem, odvajanjem plodova, sticanjem
od nevlasnika, okupacijom, dosjelošću i u
drugim slučajevima određenim zakonom.6
Građenjem na tuđem zemljištu ne
stiče se vlasništvo nad zgradom
Zgrada koju neko sagradi na tuđem
zemljištu pripada vlasniku zemljišta.
Vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati da
mu se preda u posjed njegovo zemljište sa
zgradom, a graditelj će moći od vlasnika tražiti
naknadu, po pravilima obligacionoga prava.
Vlasnik zemljišta može zahtijevati da
nesavjesan graditelj uspostavi prijašnje
stanje ili da otkupi zauzeto zemljište po
tržišnoj cijeni; u jednom i drugom slučaju
vlasnik zemljišta ima pravo na naknadu
štete po općim pravilima obaveznog prava.
Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje,
a nije se bez odgode usprotivio daljnjoj
gradnji, savjesnom graditelju pripada
zgrada sa zemljištem koje je potrebno
za njenu redovnu upotrebu, a prijašnji
vlasnik zemljišta ima pravo zahtijevati
samo naknadu u visini tržišne vrijednosti
zemljišta, koja se određuje prema stanju
3 Član 16. Zakona o stvarnim pravima.
4 Član 22. Zakona o stvarnim pravima.
5 Član 13. Zakona o stvarnim pravima („Službene
novine Federacije BiH“, br. 66/13 i 100/13).
6 Član 24. Zakona o stvarnim pravima.
Ako je građenjem zgrade prekoračena međa,
savjesni graditelj stiče pravo vlasništva
na zahvaćenom zemljištu, uz obavezu
isplate
tržišne
vrijednosti
zemljišta.
Ako je graditelj bio nesavjestan ili ako se
vlasnik zahvaćenog zemljišta bez odgode
usprotivio gradnji, vlasnik zemljišta može
zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja
i naknadu štete ili ustupiti zemljište
graditelju, uz isplatu tržišne vrijednosti.9
Suvlasništvo ograde između susjednih
nekretnina
Ograde između susjednih nekretnina
(zidovi, plotovi, ograde, živice i druge
prepreke), kao i stvari, koje služe kao međašni
znakovi, suvlasništvo su susjeda, osim ako
se dokaže da su vlasništvo jednoga susjeda.
Suvlasništvo stvari koje služe kao zajedničke
ograde ili međašni znakovi nije djeljivo
dokle god te stvari ne izgube tu namjenu.
Svaki od susjeda može upotrebljavati
zajedničku ogradu sa svoje strane do
polovine njezine širine, do te širine
izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane
ormare i sl., ali ne smije činiti ništa što
bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi
njegova susjeda sprječavalo da je on
upotrebljava sa svoje strane do polovine.
7 Član 59. Zakona o stvarnim pravima.
8 Član 61. Zakona o stvarnim pravima.
9 Član 62. Zakona o stvarnim pravima.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 101
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Troškove održavanja zajedničke ograde
snose njezini suvlasnici na jednake dijelove i
solidarno odgovaraju za štetu koja bi trećima
nastala zbog toga što ograda nije održavana
u stanju kakvo je uobičajeno s obzirom na
namjenu ograde i ograđene nekretnine, te
na mjesne prilike.10
Svaki vlasnik dužan je ograditi svoj
prostor
Svaki je vlasnik dužan sa desne strane svog
glavnog ulaza, gledano sa puta, ograditi svoj
prostor, ako nije drugačije propisano, niti je
drugi mjesni običaj.11
Sticanje vlasništva dosjelošću
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva
na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu
druge osobe, protekom tri godine savjesnog,
zakonitog posjeda, ako nije pribavljen silom,
prijetnjom ili zloupotrebom povjerenja.
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva
na pokretnoj stvari koja je u vlasništvu
druge osobe protekom šest godina savjesnog
posjeda.12
ZAKON O PREKRŠAJIMA
Šta je prekršaj?
Prekršaj predstavlja kršenje propisa, javnog
poretka ili drugih društvenih vrijednosti
koje nisu zaštićene krivičnim zakonima
i drugim zakonima kojima su propisana
krivična djela, kao i kršenje drugih propisa
kojima su određena obilježja prekršaja i za
koje su propisane sankcije.13
Ko može pokrenuti prekršajni
postupak?
Ovlašteni organ za pokretanje prekršajnog
postupka je bilo koji od sljedećih:
1. nadležni
policijski organ Bosne
i Hercegovine, Federacije BiH ili
kantona,
2. nadležni inspekcijski organi ili
3. ministarstvo, preduzeće ili drugo
pravno lice koje ima javna ovlaštenja
i u čiju nadležnost spada direktno
ili indirektno provođenje bilo kojeg
zakona ili propisa koji propisuju
prekršaje.14
10 Član 67. Zakona o stvarnim pravima.
11 Član 68. stav (2) Zakona o stvarnim pravima.
12 Član 116. Zakona o stvarnim pravima.
13 Član 2. stav (1) Zakona prekršajima („Službene
novine Federacije BiH“, broj 63/14).
14 Član 3. stav (1) Zakona o prekršajima.
102 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Šta je Registar novčanih kazni i
prekršajne evidencije?
Registar novanih kazni i prekršajne
evidencije je elektronska baza podataka
o izrečenim novčanim kaznama za
prekršaje, drugim prekršajnim sankcijama
i troškovima postupka, fizičkim i pravnim
licima, odgovornim licima u pravnim licima
i licima koja obavljaju samostalnu poslovnu
djelatnost (obrt).15
Ko može propisivati prekršaje i
prekršajne sankcije?
Prekršaji i prekršajne sankcije mogu biti
propisani zakonima Bosne i Hercegovine,
Federacije BiH , kantona ili drugim propisima
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine,
Vlade Federacije, vlada kantona i odlukama
gradskog ili općinskog vijeća, za povrede
propisa koje oni donose u okviru svoje
nadležnosti utvrđene Ustavom i zakonom,
pod uvjetima određenim Zakonom o
prekršajima i u granicama koje određuje
ovaj zakon.16
Koji je najniži iznos novčane kazne
koja se može izreći fizičkom licu?
Najniži
iznos
novčane
kazne
koji se može propisati i izreći je:
- fizičkom licu - 30 KM,
- odgovornom licu u pravnom licu - 50 KM,
- za lice koje obavlja samostalnu poslovnu
djelatnost - obrt - 100 KM.17
Koji je najniži iznos novčane kazne
koja se može izreći pravnom licu?
Najniži iznos novčane kazne koji se može
propisati i izreći pravnom licu je 500 KM.
Koji se najviši iznosi novčane kazne mogu
propisati zakonom?
Za prekršaj propisan zakonom novčana
kazna može se propisati u iznosu:
■■ za fizičko lice - do 10.000 KM,
■■ za odgovorno lice u pravnom licu - do
20.000 KM,
■■ za pravno lice - do 200.000 KM,
■■ za prekršaj koji počini lice koje obavlja
samostalnu poslovnu djelatnost - obrt do 20.000 KM.
15 Član 3. stav (2) Zakona o prekršajima.
16 Član 12. Zakona o prekršajima.
17 Član 22. stav (4) Zakona o prekršajima.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Koji se najviši iznosi novčane
kazne mogu propisati uredbom ili
odlukom vlade, odlukom gradskog ili
općinskog vijeća?
Za prekršaj propisan uredbom ili odlukom
vlade, odlukom gradskog ili općinskog
vijeća, novčana kazna može se propisati u
iznosu:
■■ za fizičko lice - do 3.000 KM,
■■ za odgovorno lice u pravnom licu - do
5.000 KM,
■■ za pravno lice - do 10.000 KM,
■■ za lice koje obavlja samostalnu poslovnu
djelatnost - obrt - do 6.000 KM.
U kojim oblastima se novčane kazne
mogu propisati u višestrukom iznosu
ili u procentu?
Za prekršaje iz oblasti poreza, carina,
finansija, zaštite okoliša i koncesija, radnih
odnosa i zaštite na radu novčane kazne
mogu se propisati u višestrukom iznosu ili
kao procenat porezne, carinske, finansijske
ili koncesijske obaveze koja je trebala biti
plaćena, ili kao procenat ili višestruki iznos
vrijednosti robe koja je predmet prekršaja,
ali ne u iznosu većem od 200.000 KM.18
Umjesto plaćanja novčane kazne
možete raditi za opće dobro
Posao (rad) za opće dobro je alternativna
sankcija umjesto plaćanja novčane kazne.
Posao (rad) za opće dobro je neplaćeni rad
u korist društva kojim se ne vrijeđe ljudsko
dostojanstvo i ne ostvaruje profit i koji se
može izreći samo uz pristanak učinitelja, a
ne može trajati kraće od 10 sati niti duže od
120 sati, sa tim što se ne može obavljati duže
od dva sata dnevno.
Prije početka izvršenja rješenja o
lišenju slobode zbog neplaćanja novčane
kazne, kažnjenik može sudu predložiti
obavljanje poslova za opće dobro ili poslova
za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za
plaćanje novčane kazne.
Sud će voditi listu takvih poslova
u saradnji sa nadležnim kompetentnim
organima vlasti. Prilikom odlučivanja o
prijedlogu sud će razmotriti sve okolnosti
slučaja, kao i finansijske uvjete i mogućnost
kažnjenika da plati novčanu kaznu, kao i
vrstu izvršenog prekršaja, uzrast, fizičku
i radnu sposobnost, psihičke osobine,
obrazovanje, sklonosti i druge posebne
okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja.
Ako sud usvoji prijedlog, izdat će
nalog za obustavu izvršenja lišenja slobode
za vrijeme dok ne istekne rok za obavljanje
takvog posla.
18 Član 22. stav (2) Zakona o prekršajima.
Ako kažnjenik obavi predviđeni posao
lišenje slobode se neće izvršiti i novčana
kazna brisat će se iz Registra novčanih kazni
i neće biti naplaćena.
Ukoliko kažnjenik uopće ne obavi
predviđeni posao rješenje o lišenju slobode bit
će izvršeno, a ako ga obavi samo djelimično,
sud će ocijeniti da li je svrsishodno izvršiti
rješenje o lišenju slobode i o tome donijeti
odgovarajući nalog.
U slučaju kada sud ili ovlašteni organ
utvrdi da se ne može izvršiti novčana kazna
izrečena na osnovu konačnog i izvršnog
prekršajnog naloga ili pravomoćnog rješenja
o prekršaju, sud će, po službenoj dužnosti
ili na prijedlog ovlaštenog organa, donijeti
rješenje o izvršenju novčane kazne kojim
se kažnjeniku nalaže obavljanje određenih
poslova za opće dobro ili poslova za dobro
lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje
novčane kazne.
Ukoliko kažnjenik obavi predviđeni posao,
novčana kazna brisat će se iz Registra
novčanih kazni.19
Odgovornost odgovornog lica ne
prestaje
Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne
prestaje zato što joj je prestao radni odnos
u pravnom licu ili što je u registru subjekta
upisa nakon počinjenja prekršaja izvršena
promjena tog odgovornog lica.20
Prekršajni postupak može se
obustaviti ako se nadoknadi šteta
Da bi se mogao obustaviti postupak protiv
počinioca prekršaja, moraju biti ispunjeni
sljedeći uslovi:
■■ da je za učinjeni prekršaj propisana
novčana kazna kao jedina kazna u iznosu
do 1.000 KM,
■■ da je počinilac prekršaja dobrovoljno
nakon počinjenja prekršaja, a prije
održavanja usmenog pretresa, otklonio
protivpravno stanje ili nadoknadio štetu
koju je prouzrokovao prekršajem.21
Prekršajnim nalogom može se izreći i
zaštitna mjera oduzimanje predmeta
Ovlašćeni
organ
može
prekršajnim
nalogom izreći i zaštitnu mjeru oduzimanja
predmeta22 te odrediti šta će se uraditi s
oduzetim predmetima.23
19 Član 105. st. (5) do (7) Zakona o prekršajima.
20 Član 6. (3) Zakona o prekršajima.
21 Član 20. Zakona o prekršajima.
22 Član 29. stav (3) Zakona o prekršajima.
23 Član 31. stav (3) Zakona o prekršajima.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 103
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Kažnjeniku u prekršajnom postupku
može se izreći zabrana pristupa
oštećenom, objektima ili mjestu
izvršenja prekršaja
Zabrana
pristupa
oštećenom,
objektima ili mjestu izvršenja prekršaja
je nova zaštitna mjera24 koja se izriče radi
sprečavanja počinioca da ponovi prekršaj ili
nastavi ugrožavati oštećenog.
Ova zaštitna mjera izriče se:
■■ na pisani prijedlog podnosioca zahtjeva
za pokretanje prekršajnog postupka ili
■■ na usmeni zahtjev oštećenog istaknut na
saslušanju u prekršajnom postupku.
Odluka suda kojom se izriče zabrana
pristupa mora sadržavati: vremenski period
u kojem se izvršava, podatke o osobama
kojima počinilac ne smije pristupiti,
naznačenje
objekata kojima ne smije pristupiti i u koje
vrijeme, mjesta ili lokacije u okviru kojih se
počiniocu zabranjuje pristup.
Kažnjenik kojem je pravomoćnim
rješenjem izrečena mjera zabrane pristupa, a
koji pristupi oštećenom, objektima ili mjestu
izvršenja prekršaja tokom trajanja mjere ili
ostvari kontakt s oštećenim na nedozvoljen
način ili u nedozvoljeno vrijeme, bit će
kažnjen novčanom kaznom do 1.000 KM.
Istom kaznom bit će kažnjen i oštećeni na
čiji je prijedlog mjera određena, koji svojim
radnjama navede kažnjenog da prekrši
zabranu pristupa.
Koji su rokovi zastare pokretanja i
vođenja prekršajnog postupka
Rokovi u kojima se prekršajni postupak ne
može pokrenuti i voditi su:
■■ za prekršaje za koje je propisana novčana
kazna u oznosu do 3.000 KM - kad prođu
dvije godine od dana kada je prekršaj
izvršen,
■■ za prekršaje za koje je propisana novčana
kazna u oznosu većem od 3.000 KM - kad
prođu tri godine od dana kada je prekršaj
izvršen.
■■ za prekršaje u oblasti poreza, carina,
finansija, rada, zaštite na radu, zaštite
okoliša i koncesija kada prođe pet godina
od dana kada je prekršaj izvršen.25
Opšti rok zastare je kad prođe dva puta
onoliko vremena koliko je predviđeno
navedenim odredbama.
Posljedice propuštanja pojavljivanja
ovlašćenog organa pred sudom
U slučaju da je prekršajni postupak pokrenut
zahtjevom za pokretanje prekršajnog
postupka, a predstavnik ovlaštenog organa
24 Čl. 35. i 36. Zakona o prekršajima.
25 Član 50. Zakona o prekršajima.
104 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
propusti da se pojavi na usmenom pretresu,
sud će donijeti rješenje o obustavljanju
postupka, protiv kojeg žalba nije dopuštena.26
Rok za podnošenje žalbe Rok za podnošenje žalbe na rješenje u
prekršajnom postupku je 15 dana.27
Posljedice upisa kazne u Registar
novčanih kazni Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi
koji su evidentirani u registru novčanih
kazni, kažnjenom se neće dozvoliti:
■■ registracija ili produženje važnosti
registracije motornog vozila;
■■ izdavanje ili produženje važnosti vozačke
dozvole;
■■ učestvovanje na javnom tenderu;
■■ registracija pravnog lica, promjena
registracije pravnog lica ili registracije
samostalne poslovne djelatnosti – obrta
ili
■■ promjena vlasništva motornog vozila.28
Potraga i privođenje u prekršajnom
postupku
Ako se ne zna prebivalište ili boravište
kažnjene osobe u toku postupka izvršenja
odluke o prekršaju, kao i u drugim
slučajevima kada je to prema ovom zakonu
potrebno, sud će zatražiti od policije da nađe
osobu odgovornu za prekršaj i sud obavijesti
o njegovoj adresi, a može i
narediti
privođenje te osobe.29
IZ ZAKONA O OBLIGACIONIM
ODNOSIMA
Pregovori radi zaključivanja ugovora
Pregovori koji prethode zaključenju ugovora
ne obavezuju i svaka ih strana može
prekinuti kad god hoće, ali strana koja je
vodila pregovore bez namjere da zaključi
ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem
pregovora.
Isto tako odgovara za štetu i strana koja
je vodila pregovore u namjeri da zaključi
ugovor, pa odustane od te namjere bez
osnovanog razloga i time drugoj strani
prouzrokuje štetu.
Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka
strana snosi svoje troškove oko priprema za
zaključenje ugovora, a zajedničke troškove
snose na jednake dijelove.30
26 Član 67. stav (2) Zakona o prekršajima.
27 Član 81. stav (1) Zakona o prekršajima.
28 Član 103. tač. 4. i 5. Zakona o prekršajima.
29 Član 106. Zakona o prekršajima.
30 Član 30. Zakona o obligacionim odnosima
(„Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89
i 57/89 i „Službeni list RBiH“, br. 2/92, 13/93
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Slanje kataloga i oglasa
Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih
obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem
štampe, letaka, radija, televizije ili na koji
drugi način, ne predstavljaju ponudu za
zaključenje ugovora, nego samo poziv da
se učini ponuda pod objavljenim uslovima,
ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati
za štetu koju bi pretrpio ponudilac ako bez
osnovanog razloga nije prihvatio njegovu
ponudu.31
Predmet ugovorne obaveze
Ugovorna obaveza može se sastojati u
davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.
Ugovorna obaveza mora biti moguća,
dopuštena i određena, odnosno odrediva.32
Kad je predmet obaveze nedopušten
Predmet obaveze je nedopušten ako
je protivan Ustavu Republike Bosne i
Hercegovine, prinudnim propisima te
moralu društva.33
Kad je predmet obaveze odrediv
Predmet obaveze je odrediv ako ugovor
sadrži podatke pomoću kojih se može
odrediti ili su strane ostavile trećem licu da
ga odredi.
Ako to treće lice neće ili ne može da odredi
predmet obaveze, ugovor je ništav.34
Ništavost ugovora zbog predmeta
Kad je predmet obaveze
nedopušten, neodređen ili
ugovor je ništav.35
nemoguć,
neodrediv,
Naknadna mogućnost
Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili
rokom punovažan je ako je predmet obaveze
koji je u početku bio nemoguć postao moguć
prije ostvarenja uslova ili isteka roka.36
Poslovna sposobnost - uslov za
zaključenje ugovora
Za
zaključenje
punovažnog
ugovora
potrebno je da ugovarač ima poslovnu
sposobnost koja se traži za zaključenje tog
ugovora.
Ograničeno poslovno sposobno lice može
bez odobrenja svog zakonskog zastupnika
zaključivati samo one ugovore čije mu je
zaključivanje zakonom dozvoljeno. Ostali
ugovori tih lica ako su zaključeni bez
odobrenja zakonskog zastupnika rušljivi su,
i 13/94).
31 Član 35. Zakona o obligacionim odnosima.
32 Član 46. Zakona o obligacionim odnosima.
33 Član 49. Zakona o obligacionim odnosima.
34 Član 50. Zakona o obligacionim odnosima.
35 Član 47. Zakona o obligacionim odnosima.
36 Član 48. Zakona o obligacionim odnosima.
ali mogu biti osnaženi njegovim naknadnim
odobrenjem.37
Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji
nije znao za njegovu poslovnu nesposobnost
može odustati od ugovora koji je zaključio
sa njim bez odobrenja njegovog zakonskog
zastupnika.
Isto pravo ima i saugovarač poslovno
nesposobnog lica koji je znao za njegovu
poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren
od njega da ima odobrenje svog zakonskog
zastupnika.
Ovo pravo se gasi po isteku 30 dana od
saznanja za poslovnu nesposobnost druge
strane, odnosno za odsustvo odobrenja
zakonskog zastupnika, ali i ranije ako
zakonski zastupnik bude odobrio ugovor
prije nego što taj rok istekne.38
Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji
je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja
njegovog zakonskog zastupnika može
pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni
da li odobrava taj ugovor.
Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u
roku od 30 dana od ovog poziva da ugovor
odobrava, smatrat će se da je odbio da dâ
odobrenje.39
Poslovno
sposobno
lice
može
zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez
potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme
svoje ograničene poslovne sposobnosti
samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri
mjeseca od dana sticanja potpune poslovne
sposobnosti.40
Računanje vremena u obligacionim
odnosima
Rok određen u danima počinje teći prvog
dana poslije događaja od koga se rok računa,
a završava se istekom posljednjeg dana roka.
Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili
godinama završava se onog dana koji se po
imenu i broju poklapa sa danom nastanka
događaja od koga rok počinje da teče, a ako
takvog dana nema u posljednjem mjesecu,
kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada u dan kada
je zakonom određeno da se ne radi, kao
posljednji dan roka računa se sljedeći radni
dan.
Početak mjeseca označava prvi dan u
mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj –
posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne
proizlazi iz namjere stranaka ili iz prirode
ugovornog odnosa.41
37 Član 56. Zakona o obligacionim odnosima.
38 Član 57. Zakona o obligacionim odnosima.
39 Član 58. Zakona o obligacionim odnosima.
40 Član 59. Zakona o obligacionim odnosima.
41 Član 77. Zakona o obligacionim odnosima.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 105
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Koja su ovlaštenja trgovinskog putnika smanjenje obaveze na pravičan iznos u roku
Trgovinski putnik pravnog lica koje se
bavi privrednom djelatnošću ovlašćen
je preduzimati samo one poslove koji se
odnose na prodaju robe i koji su navedeni u
punomoćju koje mu je dalo pravno lice.
U slučaju neizvjesnosti, smatra se da
trgovinski putnik nije ovlašćen da zaključuje
ugovore nego samo da prikuplja porudžbine,
ali će ipak ugovor koji je zaključio ostati na
snazi ako ga vlastodavac naknadno odobri.
Trgovinski putnik koji je ovlašćen da prodaje
robu nije ovlašćen da naplati cijenu, kao ni
da prodaje na kredit, osim ako ima posebno
ovlašćenje za prodaju na kredit.
Trgovinski putnik je ovlašćen da za
vlastodavca
prima
reklamacije
zbog
nedostatka robe i ostale izjave u vezi s
izvršenjem ugovora zaključenog njegovim
posredovanjem, kao i da u ime vlastodavca
preduzima potrebne mjere za očuvanje
njegovih prava iz tog ugovora.42
Koja su ovlaštenja lica koja obavljaju
određene poslove u pravnim licima
Radnici u preduzećima koji rade na takvim
poslovima čije je obavljanje vezano za
zaključenje i ispunjenje određenih ugovora,
kao što su prodavci u prodavnicama,
radnici koji obavljaju određene usluge
u ugostiteljstvu, radnici na poslovima
šalterske službe u pošti, u banci i sl. ovlašćeni
su samim tim na zaključenje i ispunjenje tih
ugovora.
Isto važi i za radnike zaposlene kod radnih
ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost
ličnim radom.43
Šta je zelenaški ugovor
Zelenaški ugovor je ugovor kojim neko,
koristeći se stanjem nužde ili teškim
materijalnim stanjem drugog, njegovim
nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću
ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog
trećeg korist koja je u očiglednoj nesrazmjeri
s onim što je on drugom dao ili učinio ili se
obavezao dati ili učiniti.
Zelenaški ugovor je ništav i na njega se
shodno primjenjuju odredbe Zakona
obligacionim odnosima o posljedicama
ništavosti i o djelimičnoj ništavosti ugovora.
Ako oštećeni zahtijeva da se njegova obaveza
smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti
takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom
slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom
ostaje na snazi.
Oštećenik može podnijeti zahtjev za
42 Član 97. Zakona o obligacionim odnosima
(„Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89
i 57/89 i „Službeni list RBiH“, br. 2/92, 13/93
i 13/94).
43 Član 98. Zakona o obligacionim odnosima.
106 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
od pet godina od zaključenja ugovora.44
Šta je šteta u obligacionim odnosima
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična
šteta) i sprečavanje njezina povećanja
(izmakla korist), a i nanošenje drugom
fizičkog ili psihičkog bola ili straha
(nematerijalna šteta).45
Koja je odgovornost preduzeća i
drugih pravnih lica prema trećem
Za štetu koju radnik u radu ili u vezi sa
radom prouzrokuje trećem licu odgovara
preduzeće u kojem je radnik radio u trenutku
prouzrokovanja štete, osim ako dokaže da je
radnik u datim okolnostima postupao onako
kako je trebalo. Ovom odredbom ne dira se
u pravila o odgovornosti za štetu koja potiče
od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu
štete i neposredno od radnika ako je štetu
prouzrokovao namjerno.46
Navedene odredbe primjenjuju se i na
druga pravna lica i lica koja samostalno
obavljaju djelatnost ličnim radom u pogledu
odgovornosti za štetu koju radnici koji kod
njih rade prouzrokuju u radu ili u vezi sa
radom.
Lice koje je oštećeniku naknadilo štetu koju je
radnik prouzrokovao namjerno ili krajnjom
nepažnjom, ima pravo od tog radnika
zahtijevati naknadu plaćenog iznosa, a to
pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od
dana isplaćene naknade štete.
Koja je odgovornost pravnih lica za
štetu koju prouzrokuje njegov organ
Pravno lice odgovara za štetu koju njegov
organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili
u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
Ako za određeni slučaj nije što drugo u
zakonu određeno, pravno lice ima pravo
na naknadu od lica koje je štetu skrivilo
namjerno ili krajnjom nepažnjom, a to pravo
zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana
isplaćene naknade štete.47
Koja je odgovornost organizatora
priredbi
Organizator okupljanja većeg broja ljudi
u zatvorenom ili na otvorenom prostoru
odgovara za štetu nastalu smrću ili
tjelesnom povredom koju neko pretrpi
usljed izvanrednih okolnosti koje u takvim
prilikama mogu nastati, kao što je gibanje
44 Član 141. Zakona o obligacionim odnosima.
45 Član 155. Zakona o obligacionim odnosima.
46 Čl. 170. i 171. Zakona o obligacionim
odnosima.
47 Član 172. Zakona o obligacionim odnosima.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
masa, opšti nered i slično.48
Koja je odgovornost u vezi sa vršenjem
poslova od opšteg interesa
Organizacije koje vrše komunalnu ili
drugu sličnu djelatnost od javnog interesa
odgovaraju za štetu ako bez opravdanog
razloga obustave ili neredovno vrše svoju
uslugu.49
ZASTARJELOST U
OBLIGACIONIM ODNOSIMA
Opšta pravila zastarjelosti su:
Zastarjelošću prestaje pravo zahtijevati
ispunjenje obaveze.
Zastarjelost nastupa kad protekne zakonom
određeno vrijeme u kome je povjerilac
mogao zahtijevati ispunjenje obaveze.
Sud se ne može obazirati na zastarjelost ako
se dužnik nije na nju pozvao.50
Kad zastarjelost počinje teći
Zastarjelost počinje teći prvog dana poslije
dana kad je povjerilac imao pravo da
zahtijeva ispunjenje obaveze, ako zakonom
za pojedine slučajeve nije što drugo
propisano.
Ako se obaveza sastoji u tome da se nešto
ne učini, da se propusti ili trpi, zastarjelost
počinje teći prvog dana poslije dana kad je
dužnik postupio protivno obavezi.51
Pismeno priznanje i obezbjeđenje
zastarjele obaveze
Pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra
se kao odricanje od zastarjelosti.
Isto djejstvo ima davanje zaloge ili kog drugog
obezbjeđenja za zastarjelo potraživanje.55
Povjerilac čije je potraživanje
obezbijeđeno
Kad protekne vrijeme zastarjelosti, povjerilac
čije je potraživanje obezbijeđeno zalogom
ili hipotekom može se namiriti samo iz
opterećene stvari, ako je drži u rukama ili
ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi.
Međutim, zastarjela potraživanja kamata
i drugih povremenih davanja ne mogu se
namiriti ni iz opterećene stvari.56
Zastarjelost sporednih potraživanja
Kad zastari glavno potraživanje, zastarjela
su i sporedna potraživanja, kao što su
potraživanja kamata, plodova, troškova,
ugovorne kazne.57
Kada se ne primjenjuju pravila o
zastarjelosti
Pravila o zastarjelosti ne primjenjuju se u
slučajevima kada su u zakonu određeni
rokovi u kojima treba da se podigne tužba ili
da se izvrši određena radnja pod prijetnjom
gubitka prava.58
Nastupanje zastarjelosti
Zastarjelost nastupa kad istekne posljednji
dan zakonom određenog vremena.
U vrijeme zastarjelosti računa se i vrijeme
koje je proteklo u korist dužnikovih
prethodnika.52
Zabrana promjene roka zastarjelosti
Pravnim poslom ne može se odrediti duže ili
kraće vrijeme zastarjelosti od onog vremena
koje je određeno zakonom.
Pravnim poslom ne može se odrediti da
zastarjelost neće teći za neko vrijeme.53
Odricanje od zastarjelosti
Dužnik se ne može odreći zastarjelosti prije
nego što protekne vrijeme određeno za
zastarjelost.54
48 Član 181. Zakona o obligacionim odnosima.
49 Član 184. Zakona o obligacionim odnosima.
50 Član 360. Zakona o obligacionim odnosima.
51 Član 361. Zakona o obligacionim odnosima.
52 Čl. 362. i 363. Zakona o obligacionim
odnosima.
53 Član 364. Zakona o obligacionim odnosima.
54 Član 365. Zakona o obligacionim odnosima.
ROKOVI ZASTARJELOSTI
Opšti rok zastarjelosti - pet godina
Potraživanja zastarijevaju za pet godina,
ako zakonom nije određen neki drugi rok
zastarjelosti.59
Rok zastarjelosti za povremena
potraživanja - tri godine
Potraživanja povremenih davanja koja
dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim
razmacima
vremena
(povremena
potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim
povremenim potraživanjima, kao što je
potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim
povremenim potraživanjima u kojima se
iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje
izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od
dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Isto važi za anuitete kojima se u jednakim
unaprijed
određenim
povremenim
iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne
55 Član 366. Zakona o obligacionim odnosima.
56 Član 368. Zakona o obligacionim odnosima.
57 Član 369. Zakona o obligacionim odnosima.
58 Član 370. Zakona o obligacionim odnosima.
59 Član 371. Zakona o obligacionim odnosima.
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 107
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
važi za otplate u obrocima i druga djelimična
ispunjenja.60
Zastarjelost samog prava iz kojeg
proističu povremena potraživanja pet godina
Samo pravo iz koga proističu povremena
potraživanja zastarijeva za pet godina,
računajući
od
dospjelosti
najstarijeg
neispunjenog potraživanja poslije koga
dužnik nije vršio davanja.
Kad zastari pravo iz koga proističu povremena
potraživanja, povjerilac gubi pravo ne samo
da zahtijeva buduća povremena davanja
nego i povremena davanja koja su dospjela
prije ove zastarjelosti.61
Pravo na izdržavanje - ne zastarijeva
Ne može zastariti pravo na izdržavanje
određeno zakonom.62
Jednogodišnji rok zastarjelosti
Zastarijevaju za jednu godinu:
1. potraživanje naknade za isporučenu
električnu i toplotnu energiju, plin,
vodu, za dimnjačarske usluge i za
održavanje čistoće, kada je isporuka,
odnosno usluga izvršena za potrebe
domaćinstva;
2. potraživanje radiostanice i radiotelevizijske stanice za upotrebu radio
prijemnika i televizijskog prijemnika;
3. potraživanje pošte, telegrafa i telefona
za upotrebu telefona i poštanskih
pregradaka, kao i druga njihova
potraživanja koja se naplaćuju u
tromjesečnim ili kraćim rokovima;
4. potraživanje pretplate na povremene
publikacije, računajući od isteka
vremena za koje je publikacija
naručena.
Zastarijevanje teče iako su isporuke ili
usluge produžene.63
Zastarjelost potraživanja naknade
štete - tri godine
Potraživanje naknade prouzrokovane štete
zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik
doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
U svakom slučaju ovo potraživanje
zastarijeva za pet godina od kad je šteta
nastala.
Potraživanje naknade štete nastale povredom
ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme
određeno za zastarjelost te obaveze.65
Zastarjelost potraživanja zakupnine tri (pet) godine
Potraživanje zakupnine, bilo da je određeno
da se plaća povremeno, bilo u jednom
ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.66
Zastarjelost potraživanja naknade
štete - tri (pet) godine
Potraživanje naknade prouzrokovane štete
zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik
doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo.
U svakom slučaju ovo potraživanje
zastarijeva za pet godina od kad je šteta
nastala.
Potraživanje naknade štete nastale povredom
ugovorne obaveze zastarijeva za vrijeme
određeno za zastarjelost te obaveze.67
Zastarjelost potraživanja naknade
štete prouzrokovane krivičnim djelom
Kad je šteta prouzrokovana krivičnim
djelom, a za krivično gonjenje je predviđen
duži rok zastarjelosti, zahtjev za naknadu
štete prema odgovornom licu zastarijeva
kad istekne vrijeme određeno za zastarjelost
krivičnog gonjenja.
Prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja
povlači za sobom i prekid zastarijevanja
zahtjeva za naknadu štete.
Isto važi i za zastoj zastarijevanja.68
Zastarjelost međusobnih potraživanja
iz ugovora o prometu robe i usluga -tri
godine
Zastarjelost potraživanja utvrđena
pred sudom ili drugim nadležnim
Međusobna potraživanja društvenih pravnih organima - deset godina
lica iz ugovora u prometu robe i usluga, kao
i potraživanja naknade za izdatke učinjene
u vezi sa tim ugovorima, zastarijevaju za tri
godine.
Zastarijevanje teče odvojeno za svaku
isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.64
60 Član 372. Zakona o obligacionim odnosima.
61 Član 373. st. 1. i 2. Zakona o obligacionim
odnosima.
62 Član 373. stav 3. Zakona o obligacionim
odnosima.
63 Član 378. Zakona o obligacionim odnosima.
64 Član 374. Zakona o obligacionim odnosima.
108 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Sva potraživanja koja su utvrđena
pravnosnažnom sudskom odlukom ili
odlukom drugog nadležnog organa, ili
poravnanjem pred sudom ili drugim
nadležnim organom, zastarijevaju za deset
godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa
kraći rok zastarjelosti.
Međutim, sva povremena potraživanja koja
proističu iz takvih odluka ili poravnanja i
65 Član 376. Zakona o obligacionim odnosima.
66 Član 375. Zakona o obligacionim odnosima.
67 Član 376. Zakona o obligacionim odnosima.
68 Član 377. Zakona o obligacionim odnosima.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku
predviđenom za zastarjelost povremenih
potraživanja.69
Rokovi zastarjelosti kod ugovora o
osiguranju – pet / tri godine / deset
godina
Potraživanja ugovarača osiguranja, odnosno
trećeg lica iz ugovora o osiguranju života
zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora
o osiguranju za tri godine, računajući od
prvog dana poslije proteka kalendarske
godine u kojoj je potraživanje nastalo.
Ako zainteresovano lice dokaže da do dana
određenog u prethodnom stavu nije znalo da
se osigurani slučaj dogodio, zastarijevanje
počinje od dana kad je za to saznalo, sa tim
da u svakom slučaju potraživanje zastarijeva
kod osiguranja života za deset, a kod
ostalih za pet godina od dana određenog u
prethodnom stavu.
Potraživanja osiguravača iz ugovora o
osiguranju zastarijevaju za tri godine.
Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti
trećeg, oštećeno lice zahtijeva naknadu
od osiguranika, ili je dobije od njega,
zastarijevanje
osiguranikovog
zahtjeva
prema osiguravaču počinje od dana kada
je oštećeno lice tražilo sudskim putem
naknadu od osiguranika, odnosno kad ga je
osiguranik obeštetio.
Neposredan zahtjev trećeg oštećenog lica
prema osiguravaču zastarijeva za isto
vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev
prema osiguraniku odgovornom za štetu.
Zastarijevanje potraživanja koje pripada
osiguravaču prema trećem licu odgovornom
za nastupanje osiguranog slučaja počinje
teći kad i zastarijevanje potraživanja
osiguranika prema tom licu i navršava se u
istom roku.70
Kada ne teče zastarjevanje
potraživanja
Zastarijevanje ne teče:
1. između bračnih drugova;
2. između roditelja i djece dok traje
roditeljsko pravo;
3. između štićenika i njegovog staraoca, kao
i organa starateljstva, za
vrijeme trajanja starateljstva i dok ne budu
položeni računi;
4. između dva lica koja žive u vanbračnoj
zajednici, dok ta zajednica
postoji.71
Također, zastarjevanje ne teče:
1. za vrijeme mobilizacije, u slučaju
neposredne ratne opasnosti ili rata u pogledu
69 Član 379. Zakona o obligacionim odnosima.
70 Član 380. Zakona o obligacionim odnosima.
71 Član 381. Zakona o obligacionim odnosima.
potraživanja lica na vojnoj dužnosti;
2. u pogledu potraživanja koja imaju lica
zaposlena u tuđem domaćinstvu prema
poslodavcu ili članovima njegove porodice
koji zajedno sa njima žive, sve dok taj radni
odnos traje.72
Zastarjevanje ne teče:
za sve vrijeme za koje povjeriocu nije bilo
moguće, zbog nesavladivih prepreka,
da sudskim putem zahtijeva ispunjenje
obaveze.73
Prekid zastarijevanja i rok
zastarjelosti poslije prekida
Zastarijevanje se prekida:
1. priznanjem duga - izjavom povjeriocu
i na posredan način, kao što su
davanje otplate, plaćanje kamate,
davanje obezbjeđenja;74
2. podizanjem tužbe i svakom drugom
povjeriočevom radnjom preduzetom
protiv dužnika pred sudom ili
drugim nadležnim organom, u
cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili
ostvarenja potraživanja.75
Rok zastarjelosti u slučaju prekida
Poslije prekida zastarijevanje počinje teći
iznova, a vrijeme koje je proteklo prije
prekida ne računa se u zakonom određeni
rok za zastarjelost.
Zastarijevanje prekinuto priznanjem od
strane dužnika počinje teći iznova od
priznanja.
Kad je prekid zastarijevanja nastao
podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu,
ili isticanjem prebijanja potraživanja u
sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja
u nekom drugom postupku, zastarijevanje
počinje teći iznova od dana kad je spor
okončan ili svršen na neki drugi način.
Kad je prekid zastarijevanja nastao prijavom
potraživanja
u
stečajnom
postupku,
zastarijevanje počinje teći iznova od dana
okončanja ovog postupka.
Isto važi i kad je prekid zastarijevanja
nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili
obezbjeđenja.
Zastarijevanje koje počinje teći iznova poslije
prekida navršava se kad protekne onoliko
vremena koliko je zakonom određeno za
zastarijevanje koje je prekinuto.
72 Član 382. Zakona o obligacionim odnosima.
73 Član 383. Zakona o obligacionim odnosima
74 Član 387. Zakona o obligacionim odnosima
75 Član 388. Zakona o obligacionim odnosima
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 109
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Koje su posljedice neplaćanja novčane
kazne izrečene u prekršajnom
postupku?
Zakonom o prekršajima, koji se primjenjuje
u Federaciji Bosne i Hercegovine, propisane
su vrste sankcija koje mogu biti izrečene
licu odgovornom za počinjeni prekršaj i
mjere koje sud može izreći kao posljedicu
odgovornosti za počinjeni prekršaj76.
Pravosnažna i izvršna novčane kazna, kao
jedna od sankcija za počinjeni prekršaj, kao
i toškovi postupka, upisuje se u Registar
novčanih kazni i evidentira kao dug, koji
kažnjenik duguje odgovarajućem nivou
vlasti kojem se plaća, dok kažnjenik ne
plati puni iznos novčane kazne i troškova
postupka, nakon čega se brišu iz Registra
novčanih kazni. 77
neplaćanja novčane kazne
provodi se
postupak prinudne naplate79.
Ovlašteni organ ili sud koji je izrekao
novčanu kaznu zatražit će od nadležnog
suda prinudnu naplatu blokiranjem računa
fizičkog, odnosno pravnog lica u skladu sa
odredbama Zakona o izvršnom postupku
(“Službene novine Federacije BiH”, br.
32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i
35/12) u slučaju:
■■ ako se utvrdi da kažnjeni izbjegava platiti
novčanu kaznu ili
■■ ako postoji opasnost od nastupanja
zastarjelosti za izvršenje novčane kazne.
Izuzetno, prinudnu naplatu može provesti
i ovlašteni organ, ako je to propisano
posebnim federalnim zakonom.
Lišenje slobode zbog neplaćanja
Posljedice upisa novčane kazne
i troškova postupka u Registar
novčanih kazni
Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi
evidentirani u Registru novčanih kazni,
kažnjeniku se neće dozvoliti:
1) registracija ili produženje važnosti
registracije motornog vozila;
2) izdavanje ili produženje važnosti vozačke
dozvole;
3) učestvovanje na javnom tenderu;
4) registracija pravnog lica, promjena
registracije pravnog lica ili registracije
samostalne poslovne djelatnosti – obrta ili
5) promjena vlasništva motornog vozila78.
Prinudna naplata
Pored navedenih ograničenja , u slučaju
76 Zakon o prekršajima (“Službene novine
Federacije BIH”, broj 63/14)
Član 21.
Vrste sankcija
(1) Sljedeće sankcije mogu biti izrečene osobi
odgovornoj za
počinjeni prekršaj:
1) novčana kazna;
2) uvjetna osuda;
3) ukor i
4) zaštitne mjere.
(2) Sljedeće mjere mogu biti izrečene kao
posljedica
odgovornosti za počinjeni prekršaj:
1) oduzimanje imovinske koristi;
2) obaveza naknade štete;
3) kazneni poeni i
4) lišenje slobode radi naplate novčane kazne.
77 Član 102.Zakona o prekršajima
78 Član 103.Zakona o prekršajima
110 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
Kažnjenik koji u roku ne plati u potpunosti
ili djelimično novčanu kaznu koja mu
je određena rješenjem o prekršaju ili
prekršajnim nalogom bit će prinuđen na
plaćanje određivanjem lišenja slobode, ako
sud smatra da je to jedini razuman i efikasan
način koji će primorati kažnjenika da plati
iznos na koji je obavezan80.
Lišenje slobode može biti određeno od
suda po službenoj dužnosti ili na prijedlog
ovlaštenog organa ili Porezne uprave
Federacije Bosne i Hercegovine. Sud će
obavijestiti podnosioca prijedloga o svojoj
odluci i o izvršenju lišenja slobode. O lišenju
slobode zbog neplaćanja sud odlučuje
rješenjem koje se protiv kažnjenikamože
donijeti samo jednom za odnosni prekršaj.
Sud može odrediti lišenje slobode do 15
dana.
Vrijeme za koje je kažnjenik lišen slobode
neće uticati na plaćanje iznosa koji duguje,
odnosno lišenje slobode nije zamjena za
plaćanje novčane kazne.
Kažnjenik će biti odmah oslobođen nakon
plaćanja punog iznosa novčane kazne.
Lišenje slobode ne može biti određeno
kažnjeniku koji može dokazati da nije u
mogućnosti platiti novčanu kaznu.
Protiv rješenja o lišenju slobode kažnjenik
može izjaviti žalbu drugostepenom sudu u
roku osam dana od prijema rješenja o lišenju
slobode. Prvostepeni sud dužan je žalbu
dostaviti dugostupenom sudu u roku tri
dana od dana prijema žalbe. Drugostepeni
sud mora donijeti odluku po žalbi u roku
15 dana od prijema spisa. Žalba odgađa
izvršenje.
79 Član 104.Zakona o prekršajima
80 Član 105.Zakona o prekšajima
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Obavljanje poslova za opće dobro ili
dobro lokalne zajednice-na prijedlog
kažnjenika
Prije početka izvršenja rješenja o lišenju
slobode kažnjenik može sudu predložiti
obavljanje poslova za opće dobro ili poslove
za dobro lokalne zajednice kao zamjenu za
plaćanje
novčane kazne.
Sud će voditi listu takvih poslova u saradnji
s nadležnim kompetentnim organima
vlasti. Prilikom odlučivanja o prijedlogu
sud će razmotriti sve okolnosti slučaja, kao
i finansijske uvjete i mogućnost kažnjenika
da plati novčanu kaznu, kao i vrstu izvršenog
prekršaja, uzrast,
fizičku i radnu sposobnost, psihičke osobine,
obrazovanje,sklonosti i druge posebne
okolnosti koje se odnose na ličnost učinitelja.
Ako sud usvoji prijedlog izdat će nalog za
obustavu izvršenja lišenja slobode za vrijeme
dok ne istekne rok za obavljanje takvog
posla. Ako kažnjenik obavi predviđeni posao
lišenje slobode se neće izvršiti i novčana
kazna brisat će se iz Registra novčanih kazni
i neće
biti naplaćena.
Ukoliko kažnjenik uopće ne obavi
predviđeni posao rješenje o lišenju slobode
bit će izvršeno,
a ako ga obavi samo djelimično, sud
će ocijeniti da li je svrsishodno izvršiti
rješenje o lišenju slobode i o tome donijeti
odgovarajući nalog.
Obavljanje poslova za opće dobro ili
dobro lokalne zajednice-po nalogu
suda ili ovlaštenog organa
U slučaju kada sud ili ovlašteni organ utvrdi
da se ne može izvršiti novčana kazna izrečena
na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog
naloga ili pravomoćnog rješenja o prekršaju,
primjenom, sud će, po službenoj dužnosti
ili na prijedlog ovlaštenog organa, donijeti
rješenje o izvršenju novčane kazne kojim
se kažnjeniku nalaže obavljanje određenih
poslova za opće dobro ili poslova za dobro
lokalne zajednice kao zamjenu za plaćanje
novčane kazne.
Ukoliko kažnjenik obavi predviđeni posao,
novčana kazna brisat će se iz Registra
novčanih kazni.
Postupak i uvjete za izvršenje sudskog
rješenja o lišavanju slobode kažnjenika zbog
neplaćanja novčane kazne, kao i postupak i
uvjete obavljanja poslova za opće dobro ili
poslova za dobro lokalne zajednice i način
vođenja evidencije o obavljanju tih poslova
regulirat će podzakonskim propisima
federalni ministar pravde u saradnji s
nadležnim kantonalnim ministarstvima u
roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu
ovog zakona.
Pregovori radi zaključivanja ugovora
Pregovori koji prethode zaključenju
ugovora ne obavezuju i svaka ih strana
može prekinuti kad god hoće, ali strana koja
je vodila pregovore bez namjere da zaključi
ugovor odgovara za štetu nastalu vođenjem
pregovora.
Isto tako, odgovara za štetu i strana koja
je vodila pregovore u namjeri da zaključi
ugovor, pa odustane od te namjere bez
osnovanog razloga i time drugoj strani
prouzrokuje štetu.
Ako se drukčije ne sporazumiju, svaka
strana snosi svoje troškove oko priprema za
zaključenje ugovora, a zajedničke troškove
snose na jednake dijelove.81
Slanje kataloga i oglasa
Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih
obavještenja, kao i oglasi učinjeni putem
štampe, letaka, radija, televizije ili na koji
drugi način, ne predstavljaju ponudu za
zaključenje ugovora, nego samo poziv da
se učini ponuda pod objavljenim uslovima,
ali će pošiljalac takvih poziva odgovarati
za štetu koju bi pretrpio ponudilac, ako bez
osnovanog razloga nije prihvatio njegovu
ponudu82.
Predmet ugovorne obaveze
Ugovorna obaveza može se sastojati u
davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.
Ugovorna obaveza mora biti moguća,
dopuštena i određena, odnosno odrediva.83
Kad je predmet obaveze nedopušten
Predmet obaveze je nedopušten ako
je protivan Ustavu Republike Bosne i
Hercegovine, prinudnim propisima te
moralu društva84.
Kad je predmet obaveze odrediv
Predmet obaveze je odrediv ako ugovor
sadrži podatke pomoću kojih se može
odrediti ili su strane ostavile trećem licu da
ga odredi.
Ako to treće lice neće ili ne može da odredi
Član 30. Zakona o obligacionim
odnosima(“Službeni list SFRJ”, br. 29/78,
39/85, 45/89 i 57/89 i “Službeni list RBiH”,
br. 2/92, 13/93 i 13/94)
82 Član 35. Zakona o obligacionim odnosima
83 Član 46. Zakona o obligacionim odnosima
84 Član 49. Zakona o obligacionim odnosima
81
BROJ 10 OKTOBAR 2014 PRAVNI SAVJETNIK 111
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
predmet obaveze, ugovor je ništav85.
Ništavost ugovora zbog predmeta
Kad je predmet obaveze nemoguć,
nedopušten, neodređen ili neodrediv,ugovor
je ništav.86
Naknadna mogućnost
Ugovor zaključen pod odložnim uslovom ili
rokom punovažan je ako je
predmet obaveze koji je u početku bio
nemoguć postao moguć prije ostvarenja
uslova ili isteka roka.87
Poslovna sposobnost-uslov za
zaključenje ugovora
Za zaključenje punovažnog ugovora
potrebno je da ugovarač ima poslovnu
sposobnost koja se traži za zaključenje tog
ugovora.
Ograničeno poslovno sposobno lice može
bez odobrenja svog zakonskog
zastupnika zaključivati samo one ugovore
čije mu je zaključivanje zakonom
dozvoljeno. Ostali ugovori tih lica ako su
zaključeni bez odobrenja zakonskog
zastupnika rušljivi su, ali mogu biti osnaženi
njegovim naknadnim odobrenjem.88
Saugovarač poslovno nesposobnog
lica koji nije znao za njegovu poslovnu
nesposobnost može odustati od ugovora koji
je zaključio sa njim bez odobrenja njegovog
zakonskog zastupnika.
Isto pravo ima i saugovarač poslovno
nesposobnog lica koji je znao za njegovu
poslovnu nesposobnost, ali je bio prevaren
od njega da ima odobrenje svog zakonskog
zastupnika.
Ovo pravo se gasi po isteku trideset dana od
saznanja za poslovnu nesposobnost druge
strane, odnosno za odsustvo odobrenja
85 Član 50. Zakona o obligacionim odnosima
86 Član 47. Zakona o obligacionim odnosima
87 Član 48.Zakona o obligacionim odnosima
88 Član 56. Zakona o obligacionim odnosima
112 PRAVNI SAVJETNIK OKTOBAR 2014 BROJ 10
zakonskog zastupnika, ali i ranije ako
zakonski zastupnik bude odobrio ugovor
prije nego što taj rok istekne.89
Saugovarač poslovno nesposobnog lica koji
je zaključio ugovor sa njim bez odobrenja
njegovog zakonskog zastupnika može
pozvati zakonskog zastupnika da se izjasni
da li odobrava taj ugovor.
Ako se zakonski zastupnik ne izjasni u roku
od trideset dana od ovog poziva
da ugovor odobrava, smatraće se da je odbio
da dâ odobrenje.90
Poslovno
sposobno
lice
može
zahtijevati da se poništi ugovor koji je bez
potrebnog odobrenja zaključilo za vrijeme
svoje ograničene poslovne sposobnosti
samo ako je tužbu podnijelo u roku od tri
mjeseca od dana sticanja potpune poslovne
sposobnosti.91
Računanje vremena u obligacionim
odnosima
Rok određen u danima počinje teći prvog
dana poslije događaja od koga se rok računa,
a završava se istekom posljednjeg dana roka.
Rok određen u nedjeljama, mjesecima ili
godinama završava se onog dana koji se po
imenu i broju poklapa sa danom nastanka
događaja od koga rok počinje da teče, a ako
takvog dana nema u posljednjem mjesecu,
kraj roka pada na posljednji dan tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada u dan kada
je zakonom određeno da se ne radi, kao
posljednji dan roka računa se sljedeći radni
dan.
Početak mjeseca označava prvi dan u
mjesecu, sredina - petnaesti, a kraj –
posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne
proizilazi iz namjere stranaka ili iz prirode
ugovornog odnosa.92
89 Član 57. Zakona o obligacionim odnosima
90 Član 58. Zakona o obligacionim odnosima
91 Član 59. Zakona o obligacionim odnosima
92 Član 77. Zakona o obligacionim odnosima
Posjetite našu
web stranicu
www.rec.ba
Vaš
poslovni
vodič!
Download

null