11
24
NAKNADA
NEMATERIJALNE
ŠTETE ZBOG
PRETRPLJENOG STRAHA
PROF. DR. DUŠKO MEDIĆ
SADRŽAJ
JANUAR 2015
BROJ 1
60
PLAĆE I NAKNADE PLAĆA
LJILJANA ĆEHAJIĆ, DIPL. IUR.
91
71
TRŽIŠTE RADA
U BOSNI I
HERCEGOVINI
- stanje i
osnovna obilježja
MR. SC. NERMA ČOLAKOVIĆ-PRGUDA
DRUŠTVENE I PRAVNE
POSLJEDICE OTVARANJA
STEČAJNOG POSTUPKA
DR. SC. EDIN RIZVANOVIĆ
36
INFORMACIONI SISTEMI U
JAVNOJ UPRAVI
DOC. DR. MILICA TEPŠIĆ
45
DRUŠTVENA ODGOVORNOST U
POSTUPCIMA JAVNIH NABAVKI
AMIR RAHMANOVIĆ, DIPL. ECC.
55
BESPRAVNA, DIVLJA I
NEPLANSKA GRADNJA
uzroci i posljedice
MR. SC. SAMIL RAMIĆ
79
PRAVNI POLOŽAJ
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
U REPUBLICI SRPSKOJ
JASMINKA ČAPLJAK DIPL. PRAVNIK
86
JEDNOŠALTERSKI SISTEM
U POSTUPKU REGISTRACIJE
POSLOVNIH SUBJEKATA
U REPUBLICI SRPSKOJ
ANALIZA I EFEKTI PRIMJENE
ZORAN BRANKOVIĆ, DIPLOMIRANI PRAVNIK
ONLINE IZDANJE
NE PROPUSTITE
SAZNATI VIŠE
SAVJETODAVNI SERVIS
98
115
RADNI ODNOSI
LJILJANA ĆEHAJIĆ, DIPL. IUR.
JAVNE NABAVKE
DR. TARIK RAHIĆ
FUAD KOZADRA DIPL.ECC.
JOSIP JAKOVAC MR. IUR.
ANITA KNEZOVIĆ, DIPL. IUR.
MELIKA ALAJBEGOVIĆ, DIPL. IUR
NOVO
www.rec.ba 2015
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 3
UPUTE AUTORIMA
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadržajem odgovaraju osnovnim tematskim opredjeljenjima Pravnog savjetnika. U časopisu
objavljujemo radove koji podliježu recenziji.
PRAVNI SAVJETNIK
Mjesečni naučni i stručni časopis
IZDAVAČ:
Refam creative solutions – REC doo
Društvo za istraživanje i unaređenje
lokalnog i regionalnog razvoja
e-mail: [email protected]
[email protected]
www.rec.ba
Bosna i Hercegovina,
71000 Sarajevo
Tabašnica 8/1
tel.: +387 33 214 582
fax.: +387 33 214 582
GSM: +387 61 191 185
+387 61 150 454
ZA IZDAVAČA:
mr. Fadil Šero
GLAVNI I
ODGOVORNI UREDNIK:
mr. Fadil Šero
LEKTOR:
Mirza Hajdarović
Grafički dizajn:
Admir Alihodžić
ŠTAMPA:
Štamparija “Fojnica”, Fojnica
Godišnja pretplata na
štampano izdanje je 250 KM
Godišnja pretplata na
elektronsko izdanje je 200 KM
Polugodišnja pretplata je 125 KM
Cijena po primjerku je 25 KM
U cijenu je uključen PDV
ŽR Vakufska banka dd Sarajevo:
1602000000560974
ISSN 2233-0860
Časopis izlazi mjesečno.
4 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
Objavljujemo:
■■ stručne članke koji nude korisne prijedloge za određene struke i pri
tome ne moraju obavezno sadržavati izvorna istraživanja autora;
■■ komentare zakona ili pojedinih zakonskih rješenja, direktiva Evropske
unije, ili podzakonskih akata u okviru tematskih opredjeljenja časopisa;
■■ članke iz oblasti sudske prakse (inozemne i domaće) koji nisu prethodno objavljeni u zbornicima sudske prakse;
■■ kritičke osvrte na pojedina zakonska ili podzakonska akta sa novim prijedlozima za njihovu izmjenu ili dopunu, i
■■ prevode dosad neobjavljenih članaka, evropskih direktiva i različitih
uputstava koja odgovaraju osnovnim opredjeljenjima časopisa i od
značaja su za prilagođavanje i uključivanje Bosne i Hercegovine u
evropske integracione procese.
Da bi bili objavljeni u časopisu, radovi treba da ispunjavaju sljedeće uslove:
1. Radovi trebaju biti dostavljeni u elektronskoj formi (pisani u MS
Word-u ili sl. tekst formatu, veličine slova 11-pt). Isprintani radovi
bez elektronske forme neće se posebno prekucavati osim ako ti
troškovi idu na teret autora;
2. Naslovi trebaju biti jasni i informativni. Svi tekstovi, gdje je god to
moguće, a posebno u slučajevima kada elaboriraju pojedine segmente
jednog problema, treba da sadrže koncizne podnaslove. Što više podnaslova;
3. U lijevom gornjem uglu naslovne stranice rukopisa treba da stoji ime i
prezime autora, zvanje i naziv ustanove u kojoj radi i e-mail;
4. U slučajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju biti
obavezno priložena odgovarajuća objašnjenja;
5. Ukoliko u svom radu stručno elaborira pojedina zakonska rješenja ili
pitanja koja se regulišu nekim zakonom, autor je obavezan navesti
tačan naziv odgovarajućeg zakona ili podzakonskog akta;
6. Svaki rad bi na početku teksta trebao da sadrži sažet prikaz autorske
elaboracije teme, u trećem licu, ne više od deset redova. Izuzetak čine
odgovori na pitanja i sudska praksa;
7. Tekstovi iz područja inozemne i domaće sudske prakse podliježu
posebno obradi tako da jedan primjer sudske prakse treba biti sažet,
gdje je to god moguće, na jednu karticu teksta;
8. Obim rukopisa je ograničen, u pravilu, na ne više od 10 strana, izuzev
tamo gdje tema zahtijeva obradu na cijelom jednom autorskom tabaku
/ arku, odnosno 16 stranica;
9. S obzirom na to da se svaki rad recenzira, autori su obavezni da uzmu u
razmatranje i stav recenzenta.
Ovi kriteriji se odnose i na naručene tekstove.
NOVO!
Priručnik
AKTUELNA PITANJA IZ RADNIH ODNOSA I
PENZIJSKO-INVALIDSKOG OSIGURANJA
CIJENA
,00 KM
60
Narudžnbe
izvršitiVIŠE
putem
web stranice
SADRŽAJ možete
PRIRUČNIKA,
INFORMACIJE
www.rec.ba
I NARUDŽBE MOŽETE IZVRŠITI PUTEM STRANICE
W
WWW.REC.COM
Priručnik
ZASNIVANJE I PRESTANAK RADNOG ODNOSA
Priručnik sadržava komentare raznih pravnih instituta i zakonskih odredbi i njihove prijene
iz oblasti zasnivanja i prestanka radnog odnosa. Osim toga, unutar priručnika nalaze se desetine pitanja sa odgovorima iz radnog prava na temu zasnivanje i prestanak radnog odnosa
sa modelima pojedinačnih pravnih akata poslodavca (odluke, rješenja, pismene izjave itd.).
Cijena 88,00 KM
sa uključenim PDV-om
Narudžbe možete izvršiti putem:
tel/fax +387 33 214 582, na e-mail: [email protected]
ili putem naše web stranice www.rec.ba
Pretplata za 2015-tu!
■■ Cijena godišnje pretplate (štampano izdanje) na stručni časopis Pravni savjetnik iznosi 250,00 KM (sa PDV-om).
■■ Polugodišnja pretplata - štampano izdanje (jan-juni) 125,00 KM
■■ Polugodišnja pretplata - štampano izdanje (juli-dec) 125,00 KM
Pretplatom na elektronsko izdanje dobit ćete mogućnost bržeg i jednostavnijeg pristupa sadržajima Pravnog savjetnika.
Ukoliko se odlučite na godišnju pretplatu elektronskog izdanja, dobit ćete svoje pristupne podatke putem kojim ćete moći
koristiti ovu uslugu.
■■ Cijena godišnje pretplate elektronskog izdanja stručnog časopisa Pravnog savjetnika iznosi 200,00 KM (sa PDV-om).
■■ Cijena godišnje pretplate na štampano i elektronsko izdanje Pravnog savjetnika iznosi 400,00 KM (sa PDV-om).
Za sve dodatne informacije i pomoć, molim vas kontaktirajte na broj telefona 033/214 582 ili na e-mail: [email protected];
Pretplatom na časopis Pravni savjetnik ostvarujete mogućnost:
■■ Popusta na kotizaciju za naše redovne seminare i
■■ Pristupa besplatnom REC-ovom Savjetodavnom servisu - mogućnost postavljanja i dobijanja pismenih ili usmenih
odgovora na pitanja iz oblasti radnog prava, javnih nabavki, pitanja iz rješavanja vjerničko-dužničkih odnosa, prava na
naknadu štete i drugih pitanja iz raznih oblasti poslovnog prava.
Za sve dodatne informacije i pomoć, molim vas kontaktirajte nas na broj telefona 033/214 582 ili na e-mail: [email protected];
E
NARUČAITH!
OBDIJEM
STE NA
TE POPU
I
I DO
MINARE
NAŠE SE PRAVNE
TNE
BESPLA ETE
SAVJ
JEDNODNEVNI INTERAKTIVNI SEMINAR
RADNI ODNOSI - ZASNIVANJE I
PRESTANAK RADNOG ODNOSA
!
E
S
E
T
I
V
A
J
I
PR
!
N
O
L
K
O
P ČESNIKE
ZA U
POSEBAN POPUST ZA PRETPLATNIKE ČASOPISA “PRAVNI SAVJETNIK”
DODATNE INFORMACIJE I PRIJAVE MOŽETE IZVRŠTI
PUTEM E-MAILA, FAX-A ILI NA STRANICI WWW.REC.BA
REFAM CREATIVE SOLUTIONS - REC
e-mail: [email protected];
Tel/fax: ++387 33 214 582
SEMINAR ĆE SE ODRŽATI
16. (petak) 01. 2015. godine
SARAJEVO – Hotel “Hollywood” - Ilidža
Početak u 09,30
Iznos kotizacije uplaćuje se prije početka održavanja radionice na osnovu dostavljenog prijavnog obrasca. Nakon dostavljenog prijavnog obrasca dostavljamo Vam profakturu na osnovu koje se vrši plaćanje.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
NAKNADA
NEMATERIJALNE
ŠTETE ZBOG
PRETRPLJENOG STRAHA
PROF. DR. DUŠKO MEDIĆ
SUDIJA USTAVNOG SUDA
REPUBLIKE SRPSKE
SIŽE
Analizira se naknada štete zbog pretrpljenog straha, kao oblika nematerijalne štete koji u
praksi izaziva dosta dilema. Pravična novčana naknada za pretrpljeni strah dosuđuje se
ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdavaju. Pored osnovnih
(subjektivnih) kriterijuma za određivanje naknade, treba imati u vidu i dopunske
kriterijume koji se odnose na imovinske prilike stranaka i stepen krivice štetnika, odnosno
okolnosti pod kojima je nastala šteta. Novčana naknada, inače, mora biti u skladu sa
značajem povređenog dobra i ciljem kome služi, a ne smije da pogoduje težnjama koje
nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom (objektivni kriterijum). Autor se
zalaže da u budućoj reformi obligacionog prava nematerijalna šteta bude povezana sa
povredom prava ličnosti.
Ključne riječi: strah, nematerijalna šteta, pravična naknada, satisfakcija, objektivna
koncepcija
UVOD
Nematerijalna šteta je posebna vrsta štete.1 Dosuđivanje naknade za ovu štetu je jedno od
najvažnijih dostignuća nauke građanskog prava.2 Porast interesa za ljudska prava i osnovne
slobode od sredine dvadesetog vijeka imao je velikog uticaja na razvoj tog instituta. Naknada
nematerijalne štete kao poseban vid materijalne satisfakcije3 predstavlja veoma interesantnu
oblast u pravnoj teoriji i praksi, kada se imaju u vidu priroda ove štete i specifična svrha
naknade, koja se ostvaruje u ličnosti oštećenog.4 Naime, u ovakvim slučajevima se ne
1 Prikladniji naziv za tu štetu je neimovinska šteta.
2 O istorijatu ovog instituta v. I. Babić, Nematerijalna šteta i njena naknada, Pravo i politika, br. 1/08, str. 11-13.
3 Čini nam se da je izraz satisfakcija bliži suštini smisla ove naknade od termina pravična novčana naknada
koji upotrebljava Zakon o obligacionim odnosima, jer i za materijalnu štetu postoji novčana naknada koja
takođe treba da bude pravična. I sam termin naknada nije sasvim adekvatan, jer naknada znači ekvivalent za
nešto, a ovdje se ne radi o tome. Pravična novčana naknada, inače, asocira na naknadu u slučaju eksproprijacije
nepokretnosti.
4 Vid. Komentar Zakona o obligacionim odnosima, I knjiga, Beograd, 1995, Glavni redaktor S. Perović, str. 467470; B. Loza, Obligaciono pravo, Opći dio posebni dio, Sarajevo 2000, str. 274-278; M. Šemić, Prouzrokovanje
i naknada štete, Zrenjanin, 1999, str. 306-387; M. Vedriš i P. Klarić, Osnove imovinskog prava, Zagreb, 1984,
str. 432-434; B. Morait, Obligaciono pravo, Knjiga druga (vanugovorni obligacioni odnosi), Banja Luka
2007, str. 114 - 149; B. Vizner, Komentar Zakona o obveznim (obligacionim) odnosima, knjiga II, Zagreb,
1978, str. 914-920; P. Klarić, Pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu, Naša zakonitost, br. 10/86,
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 11
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
radi o obeštećenju u klasičnom smislu, već o
satisfakciji oštećenom licu kojom mu se želi
omogućiti pribavljanje nekih zadovoljstava
i užitaka pomoću kojih će on pokušati da
ublaži sve one neugodnosti koje je zbog
pretrpljene štete imao.5 Nesumnjivo je da
su fizička i psihička bol, kao i strah, pojave
koje su nastale i djeluju u unutrašnjem
psihičkom životu oštećenog i njihova
sadržina je često subjektivna, pa se o njima
saznaje na osnovu iskaza ili pak određenih
simptoma u njegovom ponašanju. Upravo
to postavlja problem utvrđivanja postojanja
ove štete, s obzirom da je poznato da
ljudi veoma različito reaguju u psihičkoemocionalnoj sferi. Sa druge strane, nema
dileme da se pri utvrđivanju nematerijalne
štete ne može poći samo od subjektivnog
doživljaja oštećenog i njegove percepcije,
već se moraju imati u vidu i društvena
shvatanja i tretiranja takvog stanja koje
postoji u određenim prilikama.6 Jasno je
da je svaki čovjek posebna psihofizička
konstitucija,7 tako da nema opšteg mjerila
kod odmjeravanja naknade.8 Nesumnjivo
je da vještaci (posebno medicinske struke)
str. 1335-1347; I. Babić, Leksikon obligacionog
prava, Beograd, 2001, str. 206-208; M. Šemić, O
nematerijalnoj šteti, Pravni život, br. 10/95, str.
511-534; T. Krsmanović i N. Marković, Naknada
štete, Beograd, 2000, str. 232-261; D. Petrović,
Oblici nematerijalne štete i njena naknada,
Pravni život, br. 1/89, str. 51-60; M. Dedijer,
Nenovčana i novčana naknada nematerijalne
štete, Pravni život, br. 9-10/92, str. 1475-1481;
V. Gorenc, Zakon o obveznim odnosima sa
komentarom, Zagreb, 1998, str. 286-297; G.
Trnavci, Obligaciono pravo, knjiga druga, Bihać,
2003, str. 38-47; A. Bikić, Obligaciono pravo,
opći dio, Sarajevo, 2004, str. 239-241; S. Štimac,
Nematerijalna šteta – pravni i medicinski aspekti,
Osijek, 2005, Z. Petrović i N. Mrvić Petrović,
Naknada nematerijalne štete, Beograd, 2012; itd.
5 O funkcijama nematerijalne štete v. M. Baretić,
Pojam i funkcije neimovinske štete prema
novom Zakonu o obveznim odnosima, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, vol. 56, Posebni
broj, prosinac 2006, str. 490-495.
6 O tome: O. Jelčić, Novčana naknada
nematerijalne štete u slučaju tjelesne povrede,
Naša zakonitost , br. 10/82, Zagreb, str. 58.
7 Ovu konstituciju čini čitav niz vrlo individualno
određenih osobina i pojava (inteligencija, talenat,
karakterne osobine, emocije, itd.), pa je iz toga
vrlo teško izvlačiti mogućnost primjene sankcije
za naknadu štete.
8 Odštetno pravo nema sistematizovanu odredbu
o načinu utvrđivanja nematerijalne štete – v.
M. Ćurković i dr., Naknada nematerijalne štete,
Zagreb, 2003, str. 63.
12 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
igraju izuzetno značajnu ulogu u parnicama
za naknadu nematerijalne štete.9 Vještak je
u obavezi da da mišljenje i o subjektivnom
doživljavanju i o emocionalnom poremećaju
kod oštećenog, kako bi sud mogao donijeti
odluku o zahtjevu za naknadu, kao i o njenoj
visini,10 vodeći pri tome računa o značaju
povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta
naknada,11 ali i time da se ne pogoduje
težnjama koje nisu spojive sa njenom
prirodom i svrhom.12 Sud je ovlašćen da po
principu pravičnosti po slobodnoj ocjeni
odmjeri visinu naknade.13 Pravičnost je
osoben način primjene prava, u kojem se
konkretan slučaj ne raspravlja (samo) sa
aspekta stroge zakonske regulacije nego
prvenstveno u svjetlu vladajućeg poimanja
pravde u društvu.14 Kod donošenja svake
odluke potrebno je naći pravu mjeru između
individualizacije,
odnosno
konkretnih
okolnosti svakog slučaja i propisanih
ograničenja, dakle apstraktnih i nedovoljno
definisanih elemenata, koji fenomen
individualizacije ublažuju i amortizuju.15
9 Vid. D. Medić, Značaj vještačenja u parnicama
za naknadu nematerijalne štete, u Naknada
nematerijalne štete, Izbor radova sa savetovanja
Udruženja za odštetno pravo, Beograd, 19982008, Beograd, 2009, str. 218- 232.
10 Vještak treba pomoći sudiji u utvrđivanju
činjenica. Njihova ocjena i primjena prava
isključivo je u nadležnosti sudije. O vještačenju
nematerijalne štete v. R. Svičević, D. Kolundžić,
V. Kovačević, Veštačenje nematerijalne štete,
Prvo izdanje, Beograd, 2010.
11 U pravnoj teoriji postoji i mišljenje da se
novčana naknada nematerijalne štete ne može
dosuditi oštećenom čije su imovinske prilike
takve da on i bez toga može da zadovolji sve
svoje raznovrsne potrebe i prohtjeve, pa da
dosuđivanje naknade u novcu ne bi imalo svrhu
- v. M. Rmuš, Novčana naknada nematerijalne
štete, u Prouzrokovanje štete i njena naknada,
Budva, 1998, str. 51. Smatramo da se ovaj stav
ne bi mogao prihvatiti, jer upravo štetnik treba
da omogući oštećenom pribavljanje određenih
zadovoljstava radi uspostavljanja narušene
psihičke ravnoteže. Takođe, nije prihvatljivo
ni suprotno mišljenje da imućnijem oštećenom
treba dati veću naknadu od naknade licu koje je
siromašno.
12 Vid. Z. Petrović, Novčana naknada
nematerijalne štete i prava ličnosti, Pravni život,
broj 1/89, Beograd, str. 70
13 Ovo može dovesti u pitanje ustavni princip o
jednakosti građana pred sudom i zakonom.
14 N. Misita, Pravičnost i novčana naknada
neimovinske štete, Godišnjak Pravnog fakulteta
Sarajevo, XXXVI/88, str. 186.
15 P. Trifunović, Pravična novčana naknada
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Dakle, svrha ove naknade je da se pokuša bar
djelimično uspostaviti prijašnje psihičko
stanje i narušena emocionalna ravnoteža,16
odnosno kao što ističe prof. O. Stanković
„sud treba da odmeri naknadu u iznosu
čija kupovna moć može da obezbedi žrtvi
zadovoljstva koja će najefikasnije uspostaviti
njenu
psihičku
ravnotežu
narušenu
trpljenjem duševnog odn. fizičkog bola.“17
Dosuđenje novčane naknade za
nematerijalnu štetu je tekovina prava
novijeg datuma. Stanje civilizacije i kulture
čini sve da obogati i modernizuje pravnu
zaštitu ličnosti i da joj da plemenitu
dimenziju na liniji humanizacije ljudskog
života. Ovaj institut je dugo tretiran sa
veoma oprečnih stanovišta, počev od onih
koja potpuno negiraju pravo na novčanu
naknadu u ovakvim slučajevima18 do onih
koja zaštitu pružaju čak i prilikom povrede
beznačajnih ličnih dobara. Shvatanja o
pravnoj prirodi ove naknade zavisila su od
stepena razvoja društva.19 Danas u pravnoj
teoriji i judikaturi još uvijek preovlađuje
shvatanje o nematerijalnoj šteti kao
satisfakciji,20 koju sud dosuđuje oštećenom
nematerijalne štete, u Naknada štete i ugovor
o osiguranju, Zbornik radova sa savetovanja
održanog na Zlatiboru, 18-20. 2. 2004. godine,
Novi Sad, 2004, str. 135.
16 Iako se i za materijalnu i za nematerijalnu
štetu naknada dosuđuje u novcu, uloga novca je
samo tehnička, on je samo sredstvo, dok su svrhe
koje treba ostvariti bitno različite.
17 O. Stanković: Novčana naknada neimovinske
štete, Beograd, 1972, str. 40.
I sudska praksa ide u ovom pravcu: „Novčana
naknada nematerijalne štete nije cilj već sredstvo
kojim oštećeni, zadovoljavanjem potreba koje ne
bi mogao podmiriti, olakšava sebi život i čineći
ga podnošljivijim, ublažava duševni bol koji
podnosi. Nematerijalna šteta i naknada te štete
se doživljavaju, ali tako što je šteta neprijatan, a
naknada prijatan doživljaj“ - Vrhovni sud Srbije,
Rev - 4518/94, u Z. Petrović, N. Mrvić - Petrović
i D. Jovašević, Naknada štete, Beograd, 1999, str.
84.
18 Vid. M. Vuković, Odgovornost za štete,
Zagreb, 1971, str. 247.
19 U bivšoj Jugoslaviji ova naknada je prvo
priznata u Sloveniji presudom Vrhovnog suda
NR Slovenije Gzz-5/50 od 2. 2. 1950. godine u
čijem obrazloženju se ističe da novčana naknada
nematerijalne štete nije u suprotnosti sa pravnim
poretkom države. Vid. J. Studin, Savjetovanje
o naknadi neimovinske štete u VS Jugoslavije,
Naša zakonitost, 1968, str. 280.
20 Više o tome: L. Karamarković, Pravna
priroda naknade nematerijalne štete, u Naknada
nematerijalne štete, Budva, 2001, str. 8-9. No,
u razvijenim evropskim zemljama sve više se
iz svih već navedenih razloga.21 Zakon o
obligacionim (ZOO) odnosima bivše SFRJ,
koji se u Republici Srpskoj još primjenjuje,22
u nekoliko odredaba23 na sumaran način
je regulisao materiju novčane naknade
nematerijalne štete, a većinom je, određujući
pojam, uslove i način naknade, preuzeo
stavove dotadašnje sudske prakse.24 Mi ćemo
se ovom prilikom baviti naknadom štete
zbog pretrpljenog straha. Problematiku
ovog vida nematerijalne štete analizirali
smo kroz prizmu zakonskih odredbi i
sudske prakse iz ove oblasti. Cilj nam je
da ukažemo na suptilnost određivanja
pravične naknade zbog pretrpljenog straha
u sudskom postupku. Takođe, bavićemo se i
mogućom koncepcijom ove štete kod nas de
lege ferenda.
NAKNADA ŠTETE ZBOG PRETRPLJENOG
STRAHA
DE LEGE LATA
Strah je posebno stanje svijesti i kao najstarija
emocija prevashodno je
medicinska
kategorija.25 Ne postoji osoba koja ga nije
smatra da ta naknada ima kompenzacijsku i
preventivnu, a tek sporedno i satisfakcijsku
funkciju.
21 O naknadi nematerijalne štete u uporednom
pravu v. N. Mrvić-Petrović, Pravo na naknadu
nematerijalne štete u uporednom pravu, u
Naknada nematerijalne štete, Budva, 2001, str.
20-29; D. Pscheidl, Trendovi u isplati naknade
za nematerijalne štete u nekim europskim
zemljama, Osiguranje, br. 1-2/o3, str. 12-22, A.
Đorić, Naknada nematerijalne štete u uporednom
pravu, u Aktuelni problemi naknade štete i
osiguranja, Budva, Beograd, 2004, str. 293-300;
S. Dimitrijević, Naknada nematerijalne štete
zbog povrede prava ličnosti u engleskom pravu,
u Naknada štete i osiguranje, Budva, Beograd,
2005, str. 145-152; M. Ćurković, Naknada
nematerijalne štete u nekim europskim zemljama,
u Međunarodna konferencija „Štete u osiguranju
motornih vozila“, Neum, 2006, str. 35-50.
22 Propisi bivše SFRJ i SRBiH se primjenjuju
na području Republike Srpske na osnovu člana
12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava
Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, br.
21/92).
23 Članovi 155, 157, 199-205. ZOO.
24 Zakon je precizno odredio vidove štete, a
instruktivnom normom je uputio sud pod kojim
uslovima se naknada dosuđuje i od čega zavisi
njena visina.
25 Mali broj zakonodavstava, uglavnom zemlje
nastale raspadom bivše SFRJ, određuju strah
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 13
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
doživjela. Opšteprihvaćena definicija straha
ne postoji. Psihički normalna osoba će
trpiti strah kada joj je ugrožen život, tjelesni
integritet ili zdravlje.26 Bol je prvenstveno
tjelesni osjećaj, dok je strah psihičko osjećanje
reaktivne prirode. Jedna od osnovnih
razlika između fizičkog bola i straha je
u tome što je ovaj bol uvijek posljedica
tjelesne povrede, a strah može nastati na
takav način, ali i ne mora.27 Zbog toga fizički
bolovi i strah mogu, ali i ne moraju postojati
istovremeno. Duševni bol i strah su više
povezani, jer su vrste emocija.28 29 Emocija
nije psihički poremećaj, već subjektivni stav
prema sadržaju saznanja. Kao pravni pojam
strah je jedan od oblika nematerijalne štete
koja nastaje kad je ugroženo lično pravo
pojedinca.30 Posmatrano sa vremenskog
aspekta, strah predstavlja nastalu, a
duševni bolovi zbog umanjenja životne
aktivnosti buduću štetu.31 Strah spada u
kao poseban vid nematerijalne štete, a u ostalim
državama naknada za strah se dosuđuje preko
sudskih odluka. O ovoj naknadi u uporednom
pravu v. Z. Petrović i N. Mrvić - Petrović,
Naknada štete zbog smrti, telesne povrede ili
oštećenja zdravlja, Beograd, 2008, str.71-72.
26 I. Kaladić, Pravična novčana naknada za strah,
njezini oblici i kriteriji za njeno odmjeravanje,
Pravo i porezi, br. 9/02, str. 32.
27 O tome: M. Počuča, Naknada nematerijalne
štete za pretrpljeni strah u pravu Republike
Srbije, u Izmena Zakona o parničnom postupku,
naknada štete i osiguranje, Zlatibor, 2008, str.
197-199.
28 Duševni bol kao medicinski pojam u sebi
može, ali ne mora da sadrži i strah kao jednu od
manifestacija emocija averzivnog tipa. Može se
reći da je strah, na neki način, podvrsta duševne
boli, uži pojam od duševne boli, a duševna bol,
pored straha, može sadržavati i tugu, bijes i tome
slično.
29 ZOO je priznao novčanu naknadu za pretrpljeni
strah kao poseban oblik nematerijalne štete, a ne
za duševne bolove zbog pretrpljenog straha.
30 A. Bikić, Naknada štete, Sarajevo, 2010, str.
131.
31 „Strah i duševni bol zbog umanjene životne
aktivnosti su dva posebna vida nematerijalne
štete“ - Vrhovni sud Srbije, br. Rev-4283/01
od 24. 1. 2002. godine, u M. Počuča, Naknada
nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha,
Beograd, 2008, str. 88.
„Oštećeni ima pravo naknadu nematerijalne štete
za strah koji je pretrpeo za vreme zarobljeništva
kao i na naknadu nematerijalne štete za duševne
bolove koje trpi nakon puštanja iz zarobljeništva
zbog psihičkog oboljenja koje je posljedica
pretrpljenog straha“ - Vrhovni sud Srbije, Rev.
14 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
najneprijatnije doživljaje čovjeka. Poznato
je da u genezi straha učestvuju nagonski,
impulsivni, ali i racionalni faktori.32 Strah se
naročito intenzivira u pojedinim opasnim
situacijama i on se može nazvati signalom
uzbune na neku opasnost iz spoljne
sredine koja prijeti integritetu ličnosti.33
Stanje straha predstavlja intenzivno i
mučno osjećanje velike napetosti, koje
izazivaju osjećaji postojećih ili predstojećih
opasnosti.34 Strah može, ali i ne mora da
dovede do poremećaja ličnosti.35 Kod straha
postoji čitava lepeza osjećaja koja se kreće
od neprijatnih raspoloženja koja dovode do
zabrinutosti i bojazni do jakih afekata kao
što su jaka prepast, smrtni strah, itd.36 Ovo
stanje praćeno je mimičkim i fiziološkim
promjenama koje mogu da budu različite.
Strah može prouzrokovati neurotična
stanja, depresije, šokove i tome slično.
Procjena straha svodi se na različite vrste
štetnih događaja iz kojih potiče strah.37
Prema izvoru straha, govorimo o strahu
vlastitog i strahu spoljnog izvora, zavisno od
toga da li se radi o neposredno ili posredno
oštećenom.38 To uvažava i ZOO, koji uređuje
štetu sopstvenog izvora, fizičke bolove
4384/99 od 22. 6. 2000, S. Andrejević, Lj.
Milutinović i Z. Petrović, Promene stavova
sudske prakse prema naknadi nematerijalne štete,
u Naknada nematerijalne štete, Izbor radova
sa savetovanja Udruženja za odštetno pravo,
Beograd, 1998-2008, Beograd, 2009, str. 74.
32 B. Stojaković i M. Stojaković, Psihijatrijska
vještačenja nematerijalne (neimovinske) štete,
Vještak, br. 4/01, str. 49.
33 G. Šćepanović, Z. Petrović i M. Blagojević,
Medicinski aspekti veštačenja nematerijalne
štete nastale mehaničkim dejstvima, u Aktuelni
problemi naknade štete i osiguranja, Budva,
Beograd, 2004, str. 264.
34 Stanje straha treba razlikovati od patološkog
straha, fobije i anksioznosti. O tome: M.
Čabarkapa i D. Kolundžić, Strah kao vid
nematerijalne štete, u Veštačenje nematerijalne
štete, Prvo izdanje, Beograd, 2010, str. 70-71.
35 Zbog toga se ne možemo u potpunosti složiti
sa mišljenjem Vrhovnog suda Srbije izraženom
u odluci br. Rev - 409/85 da „posmatrano sa
medicinskog aspekta, strah predstavlja psihički
poremećaj ličnosti čoveka, koji može imati lakši i
teži oblik“- u Z. Petrović i V. Knežević, Naknada
štete nastale u saobraćajnoj nezgodi, Beograd,
2009, str. 183.
36 Vidi: O. Jelčić, op. cit., str. 74.
37 A. Jovanović, Pretrpljeni i budući strah, u
Sudskomedicinsko veštačenje nematerijalne
štete, Beograd, 2011, str. 127.
38 Z. Petrović, Pravična naknada za pretrpljeni
strah, Pravni život, br. 8-9/87, str. 888.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i strah inicijalne žrtve.39 Naknadu štete
može ostvariti ono lice koje trpi strah zbog
vlastite opasnosti, ali ne ako je strah izazvan
brigom za drugoga, pa makar to bio i bliski
srodnik.40 Strah zbog povređivanja bolesnog
srodnika nije zakonom predviđena osnova
za priznanje naknade za nematerijalnu
štetu.41
„Pravična novčana naknada može
se dosuditi za strah koji je bio intenzivan
i dužeg trajanja. Ako je intenzivan strah
kratko trajao naknada se može dosuditi ako
je u dužem vremenskom periodu narušena
psihička ravnoteža oštećenog.“42 Mišljenja
smo da ovaj zaključak sa savjetovanja u
Ljubljani sužava smisao odredbe člana 200.
stav 1. ZOO, jer se njime dodaju elementi
koje taj propis ne sadrži. Naime, suština
te odredbe je da se novčana naknada za
strah može dosuditi ako okolnosti slučaja, a
naročito jačina i trajanje straha opravdavaju
dosuđenje naknade, a pri tome se ne
zahtijeva da je strah kod oštećenog ostavio
trajnije posljedice. Intenzitet je unutrašnji,
a trajanje spoljašnji element straha. Prema
sudskoj praksi koja se zasnivala na pravnim
pravilima bivših građanskih zakonika,
oštećeni je imao pravo na novčanu naknadu
za pretrpljeni strah samo u slučaju kada
je on bio naročito intenzivan, a izazvani
poremećaj trajnije prirode,43 jer se smatralo
39 Član 201. ZOO navodi samo dva slučaja u
kojima se priznaje šteta spoljnog izvora (duševni
bolovi zbog smrti, odnosno teškog invaliditeta
bliskog lica), a strah se ovdje ne spominje.
40 „Osnovan i intenzivan strah roditelja za
sudbinu svog djeteta nije pravno priznata
nematerijalna šteta (član 200. stav 1 ZOO)“
- Zaključak sa Savjetovanja u Ljubljani, u
T. Krsmanović, Aktuelna sudska praksa iz
građansko-materijalnog prava, Beograd, 2003,
str. 336.
41 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev1230/95 od 9. 5. 1995, Izbor odluka Vrhovnog
suda Republike Hrvatske, br. 2/96, odl. 71.
42 Zaključak broj 5 sa Savjetovanja bivšeg
Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih
vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda u
Ljubljani (Savjetovanje u Ljubljani), od 15. i 16.
10. 1986. godine, Bilten Vrhovnog suda Bosne i
Hercegovine, br. 1/87, str. 59.
Prema zaključku sa sjednice Građanskog odjela
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.
11. 2002. godine „pravična novčana naknada
za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti
slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to
opravdavaju“ – v. I. Crnić, Neimovinska šteta,
Drugo izdanje, Zagreb, 2006, str. 231.
43 Pravno stanovište sudija Građanskog odjeljenja
da bez tih uslova strah ne predstavlja
takvu negativnu posljedicu koja opravdava
zadovoljenje u vidu određenog novčanog
iznosa.44 Iz toga je vidljivo da ZOO proširuje
mogućnost oštećenog da s uspjehom traži
isplatu novčane naknade. Dakle, kao što je
navedeno, više se ne traži da je doživljeni strah
ostavio trajnije posljedice u emocionalnoj
sferi ličnosti oštećenog.45 Ovakav stav je
realniji zbog toga što je objektivno bliži
stvarnosti, prvenstveno zato što se trajne
posljedice straha (psihičke smetnje) javljaju
samo izuzetno i to kod lica koja boluju od
psihosomatskih bolesti.46 Danas postoje
brojne savremene metode terapije koje kod
najvećeg broja ljudi mogu brzo i potpuno da
odstrane strah i fenomene koji su zasnovani
na strahu,47 pa se teško može govoriti o
njegovim trajnim posljedicama. Eventualne
takve
posljedice
izazvane
strahom
predstavljaju nematerijalnu štetu koja se
izražava kao duševna bol zbog smanjenja
životne aktivnosti.48 Ne može se tražiti
naknada štete za onaj strah koji će oštećeni
trpiti ubuduće.49
Strah mora biti intenzivan i takve
jačine da kod čovjeka izaziva učinke
koji odgovaraju stanju psihičke traume,
određenog duševnog potresa ili šoka u
kome se povređeni našao zbog štetnog
događaja (primarni strah),50 a kasnije je
Vrhovnog suda Jugoslavije i sudija - predstavnika
građanskih odjeljenja republičkih i pokrajinskih
vrhovnih sudova od 18. i 19. 6. 1971. godine,
u N. Mrvić-Petrović, Z. Petrović i A. Filipović,
Obavezno osiguranje od autoodgovornosti i
naknada štete, Beograd, 2000, str. 183.
44 Vid. S. Živković, Naknada štete - imovinske
i neimovinske sa primerima tužbi i sudskom
praksom, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje,
Beograd, 1972, str. 65.
45 Vidi odluku Suda udruženog rada Hrvatske
br. Sž-2476/84 od 30. 8. 1984, Pregled sudske
prakse, Prilog Naše zakonitosti, br. 25, odl. 263.
46 U tom smislu i Z. Petrović, Naknada
nematerijalne štete nastale telesnom povredom,
u Naknada nematerijalne štete, Budva, 2001, str.
50.
47 J. Zdravković, Strahovi i seksualnost, Beograd,
1985, str. 243.
48 Analogno i Sud udruženog rada Hrvatske, br.
Sž-2713/83 od 8. 9. 1983. godine, u I. Crnić, A.
Ilić, Osiguranje i naknada štete u saobraćaju,
Zagreb, 1987, str. 184.
49 Vrhovni sud Srbije, br. Rev-4384/99 od 22. 6.
2000. godine, u D. Medić, H. Tajić, Nematerijalna
šteta u praksi, Sarajevo, Banja Luka, 2008, str.
71.
50 Po pravilu, ovaj strah je vezan za sam štetni
događaj. Predstavlja afektivni odgovor na
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 15
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
relevantan ako postoji osnovana zabrinutost
zbog mogućih smrtnih, odnosno teških
posljedica povrede (sekundarni strah).51
Običan strah, zabrinutost, neizvjesnost za
budućnost zbog posljedica povrede, koji
prestaju ubrzo nakon svog pojavljivanja, ne
predstavljaju takav strah koji bi opravdavao
dosuđivanje naknade.52 Uznemirenost kao
običan strah, takođe, ne predstavlja strah za
koji se može dosuditi naknada za ovaj vid
štete.53 Bez obzira da li se radi o primarnom
ili sekundarnom strahu, kao posljedici
povrede,54 postoji osnov za dosuđenje
naknade,55 a opravdanost i visina takvog
zahtjeva zavisi od okolnosti konkretnog
slučaja.56 Pravo na novčanu naknadu za
pretrpljeni strah nije vezano samo za onaj
strah koji bi nastao u času doživljene traume
već i za svaki drugi strah koji bi nastao u
bilo kojem kasnijem vremenu, ali koji je
posljedično vezan za štetni događaj, pod
uslovom da strah takvog intenziteta i trajanja
čini valjanu osnovu za dosuđenje novčane
naknade.57 Razlika između primarnog i
sekundarnog straha nije od značaja, jer
su i jedan i drugi posljedica iste štetne
radnje i nema nikakvog osnova za različito
postupanje. Bilo da je strah primarni ili
sekundarni, ako se kreće u okvirima uzročne
veze između štetne radnje i posljedice, može
biti naknađen ukoliko ispunjava uslov u
pogledu intenziteta i trajanja.58
neposrednu opasnost. Njegovo trajanje je kratko
i mjeri se sekundama i minutama. Radi se o
strahu jakog ili naročito jakog intenziteta.
51 Taj strah je po pravilu dugotrajan i odraz je
štetnog događaja. Logično je da bi sekundarni
strah trebao biti manje intenzivan od primarnog
straha. Njegova jačina može da varira u toku
liječenja i rehabilitacije i zavisi od povrede,
uspješnosti liječenja ili eventualnih ponovnih
operacija. Do ovog straha može doći i bez
tjelesnih povreda, kada su okolnosti takve da je
moglo doći do teških posljedica.
52 Vidi obrazloženje Zaključka br. 5 sa
Savjetovanja u Ljubljani.
53 Okružni sud u Beogradu, br. Gž-13158/06 od
27. 12. 2006. godine, u D. Medić, H. Tajić, op.
cit., str. 80-81.
54 Vid. L. Pavićević, Smjernice za vještačenje
straha prema ZOO/91, Osiguranje, br. 5/04, str.
21-23.
55. O tome: Z. Petrović, Vještačenje straha u
sudskoj praksi, Vještak, br. 2/00, str. 32.
56 Okružni sud u Zagrebu, Gž-1122/87 od 24.
2.1987, u D. Medić, H. Tajić, op. cit., str. 67.
57 Okružni sud Zadar, Gž-343/84 od 3. 10. 1984,
Pregled sudske prakse, Prilog Naše zakonitosti,
br. 29, odl. 40.
58 Tako i S. Živković, op. cit., str. 65.
16 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
U svakom slučaju potrebno je,
prije svega, pouzdano utvrditi intenzitet
pretrpljenog straha kao jedan od osnovnih
kriterijuma za dosuđivanje naknade.
Ovo važi kako za tzv. primarni, tako i za
tzv. sekundarni strah. Da bi bio pravno
relevantna okolnost za dosuđenje naknade,
strah bi morao biti izraženije jačine. Nužno
je utvrditi i u čemu se sastoji tjelesna
povreda ili oštećenje zdravlja (ako postoje),
jer na osnovu toga se može pretpostaviti
koliki je strah izazvan u konkretnom
slučaju.59 No, pravična novčana naknada
dosudiće se oštećenom za pretrpljeni
strah koji ima navedena obilježja i kada
oštećeni nije pretrpio tjelesne povrede.60
Strah jačeg intenziteta, ali trenutačni,
bez posljedica, nije osnova za dosuđenje
naknade.61 Trajanje je spoljašni element
straha i isto tako bitan kriterijum za odluku
o naknadi.62 Strah treba vremenski toliko
trajati da opravda dosuđivanje naknade
oštećenom. Dužina straha zavisi od težine
tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, te
o uspjehu ljekarskog tretmana, a može
zavisiti i od starosti oštećenog lica. Poznato
je da strah ima i određene spoljne vidljive
oblike manifestacije u ponašanju ličnosti.63
Prilikom odmjeravanja ove naknade treba
imati u vidu da se spoljašni elementi straha
mogu dokazivati ne samo vještačenjem, kao
što je to slučaj sa unutrašnjim elementom,64
već i putem svjedoka ili drugim dokaznim
sredstvima. Kod određivanja pravične
novčane naknade za pretrpljeni strah treba
uzeti u obzir i strah zbog neizvjesnosti
liječenja,65 te strah koji oštećeni trpi u bolnici,
59 Mogla bi se tolerisati manja odstupanja u
pogledu trpljenja straha s obzirom na pol, životnu
dob, tjelesnu građu oštećenog, itd. - v. I. Kaladić,
op. cit., str. 34-35.
60 I. Babić, Nematerijalna šteta i njena naknada,
u Promene u pravnom sistemu Republike Srbije,
Zlatiborski dani prava 2008, Novi Sad, 2008, str.
338.
61 Vrhovni sud Hrvatske, Rev-1664/82 od 20. 10.
1982, u I. Crnić, Uloga medicinskih vještaka u
parnicama za naknadu nematerijalne štete, Naša
zakonitost, br. 11-12/85, str. 1348.
62 ZOO ni drugi propisi nisu odredili koliko
bi strah trebao trajati da bi bio osnova za
dosuđivanje pravične naknade. To pitanje je
prepušteno sudovima koji u svakom konkretnom
slučaju trebaju ocijeniti da li trajanje straha
opravdava dosuđivanje novčane naknade.
63 J. Salma, Obligaciono pravo, peto izdanje,
Novi Sad, 2004, str. 525.
64 Unutrašnji elemenat straha tiče se intenziteta,
odnosno kvaliteta i zavisi od stručne ocjene.
65 „U slučaju kada oštećeni trpi strah zbog
neizvjesnog ishoda liječenja, pripada mu
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ako su prema njemu morale biti primijenjene
neprijatne i agresivne metode liječenja (npr.
hirurški zahvati i sl.), kao i strah koji se može
javljati nakon završenog liječenja. Nastale
psihičke neprijatnosti izazvane strahom su
individualne i teško mjerljive, tako da je sudu
veoma teško odmjeriti pravičnu naknadu.
Pored navedenih osnovnih (subjektivnih)
kriterijuma za određivanje naknade, mogu
se imati u vidu i dopunski kriterijumi koji
se odnose na imovinske prilike stranaka66 i
stepen krivice štetnika, odnosno okolnosti
pod kojima je nastala šteta. Pravična
novčana naknada, inače, kao što je već
navedeno, mora biti u skladu i sa značajem
povređenog dobra i ciljem kome služi, a
ne smije da pogoduje težnjama koje nisu
spojive sa njenom prirodom i društvenom
svrhom (objektivni kriterijum).67 Pravilna
ocjena značaja povređenog dobra i cilja kome
naknada služi onemogućuju oštećenom
da na račun štetnika neopravdano stekne
imovinsku korist. Visina naknade određuje
se prema opštim mjerilima pravičnosti
kao vrste pravnog standarda po slobodnoj
ocjeni.68 Kad se slobodna ocjena koristi
kao kriterijum za odmjeravanje naknade
štete, tada ona služi instrumentalizaciji
pravičnosti, odnosno drugih pravnih
standarda koji su propisani kao kriterijumi
za odmjeravanje te naknade.69 Pravičnost je
pravda pojedinačnog slučaja.70 Suđenje po
osnovu pravičnosti je teže od drugih oblika
suđenja, potrebno je da bude izrazito naučno
i da se rukovodi objektivnim, racionalnim
pravična novčana naknada po osnovu člana 200.
Zakona o obveznim odnosima“ - Okružni sud
Zagreb, br. Gž-5718/87, Pregled sudske prakse,
Prilog Naše zakonitosti, br. 40, odl. 54. Naravno,
to nije poseban osnov za štetu, već se tretira kao
posebna okolnost koja utiče da se oštećenom licu
dosudi veći iznos novčane naknade.
66 Vid. Zaključak br. 18 sa Savjetovanja u
Ljubljani, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
Bosne i Hercegovine, br. 1/87, str. 76.
67 ZOO, član 200. stav 2.
68 O pojmu pravičnosti v. A. Radolović, Naknada
neimovinske štete u teoriji i praksi, Zbornik
Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 21,
br. 1/00, str. 240.
69 M. Dika, Odmjeravanje naknade štete prema
slobodnoj ocjeni, u Naknada štete u primjeni
novog Zakona o obveznim odnosima, Zagreb,
2005, str. 136.
70 G. Radbruh, Filozofija prava, Beograd, 2006,
str. 41.
Vidi i A. Radolović, Suđenje osnovom pravičnosti,
diskreciono ovlašćenje suca i slobodna ocjena
dokaza, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci, vol. 19. supplement, 1998.
i vladajućim društvenim kriterijumima.71
Zato procjena veličine štete zbog pretrpljenog
straha mora biti akt obrazložene volje suda.
Utvrđivanje novčane naknade (satisfakcije)
za nematerijalnu štetu predstavlja primjenu
materijalnog prava.72
Pošto sud ne raspolaže potrebnim
znanjem iz oblasti medicine, radi utvrđenja
esencijalnih
činjenica
za
presuđenje
neophodno je saslušati ljekara vještaka.
Sud od ovog vještaka treba da zatraži
nalaz i mišljenje prevashodno o trajanju i
intenzitetu straha,73 ali je dužnost suda da
od njega traži izjašnjenje i o svim drugim
relevantnim okolnostima slučaja, kao što
su uzroci, način ispoljavanja, te psihičke
posljedice koje je strah kod oštećenog
ostavio (narušena psihička ravnoteža, stanje
psihičke traume, zabrinutost zbog mogućih
posljedica). Razumljivo je da od vještakovog
iskaza najviše i zavisi donošenje konkretne
odluke. Imajući u vidu da je strah, u prvom
redu, emocionalan poremećaj, stanje straha
i njegove posljedice može kompetentno
vještačiti samo ljekar neuropsihijatar74 (uz
pomoć psihologa), koji će izvršiti analizu
ličnosti, upoznavanje njenih karakterističnih
osobina, opšteg zdravstvenog stanja,
genetskih svojstava, načina reagovanja,
stečenih iskustava, te profesionalnih
znanja.75 Posebno je kompleksna ocjena
straha kada se radi o djeci. Ne bi se smjelo
dopustiti (što je, inače, česta praksa sudova),
da kod tjelesnih povreda npr. ljekar ortoped
vještači okolnosti svih vidova nematerijalne
štete, pa i straha, jer to nije u interesu ni
štetnika ni oštećenog.76 Potrebno je naglasiti
da za trpljenje straha nije neophodno da
71 O tome: B. Marković, Suđenje po pravičnosti
u opštem i arbitražnom pravu, Pravni život, br.
2/86, str. 145.
72 Načelni stav zajedničke sjednice bivšeg
Saveznog suda, republičkih i pokrajinskih
vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda
od 23. 5. 1979. godine, u R. Ćosić, Zakon o
obligacionim odnosima sa aktuelnom sudskom
praksom i registrom pojmova, Beograd, 1998,
str. 269.
73 U sudskoj praksi je uobičajeno da se, po
intenzitetu, strah kvalifikuje kao strah slabog,
srednjeg i jakog intenziteta. Vid. D. Zečević, J.
Škavić, Sudska medicina i deontologija, Zagreb,
2004, str. 283.
74 M. Počuča, Naknada nematerijalne štete zbog
pretrpljenog straha... str. 108.
75 Ličnosti neurotske strukture svakako imaju
veće predispozicije za pojavu straha od psihički
stabilnih osoba.
76 Slično i Z. Petrović, Pravična naknada za
pretrpljeni strah... str. 890.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 17
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
svijest bude potpuno čista niti
je nužno da inteligencija bude
dobro razvijena.77 Sud nije vezan
nalazom i mišljenjem vještaka,
jer
je
vještačenje
dokazno
sredstvo koje sud slobodno cijeni
na osnovu savjesne i brižljive
ocjene svih odlučnih okolnosti
konkretnog slučaja.
Ako je oštećeni u štetnom
događaju zadobio više tjelesnih
povreda od kojih svaka izaziva
strah
različitog
intenziteta,
novčana naknada za strah neće
se utvrđivati posebno za svaku
povredu. Naknada će se u takvom
slučaju utvrditi jedinstveno za
sav pretrpljeni strah, a pritom
će se imati u vidu da je oštećeni
trpio strah izazvan većim brojem
povreda. U sudskoj praksi
naknada za strah dosuđuje se u
jednokratnom iznosu. Na taj način
ostvaruje se svrha ove naknade,
koja se sastoji u uspostavljanju
psihičke ravnoteže oštećenog
poremećene zbog pretrpljenog
straha. Međutim, imajući u
vidu da ZOO uređujući novčanu
naknadu
za
nematerijalnu
štetu izričito ne isključuje rentu
kao oblik naknade za tu štetu,
smatramo da je izuzetno moguće
dosuditi i novčanu naknadu za
strah u obliku mjesečne rente.
U ovom smislu je i načelni
stav br. 1/81 usvojen na XVIII
zajedničkoj sjednici Saveznog
suda, republičkih i pokrajinskih
vrhovnih sudova i Vrhovnog
vojnog suda od 7. i 8. 5. 1981.
godine koji glasi: „Naknada
nematerijalne
štete
(zbog
umanjenja životne aktivnosti i
drugih njenih trajnih vidova)
dosuđuje se u jednokratnom
novčanom iznosu, ali može na
zahtjev oštećenog biti dosuđena i
u vidu novčane rente, ako takav
vid prema okolnostima datog
slučaja predstavlja odgovarajuću
satisfakciju.“78
Zastarjelost
potraživanja
naknade
nematerijalne štete za pretrpljeni
strah počinje teći od prestanka
straha,79 odnosno od trenutka
77 B. Stojaković, M. Stojaković,
op. cit., str. 49.
78 ZSO VI/2, Bilten Saveznog
suda, br. 14/81, str. 14.
79 Vrhovni sud Srbije, br. Rev1427/05 od 26. 5. 2005. godine,
18 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kada je postalo izvjesno njegovo trajnije
postojanje.80 Ukoliko bi pak sekundarni
strah koji je oštećeni trpio u toku određenog
vremena
poslije
štetnog
događaja
ispunjavao uslove za naknadu, onda bi se on
u pogledu naknade štete tretirao zajedno sa
primarnim, kao jedan i jedinstveno ispoljen
vid štete pa bi zastara za cijeli taj vid počela
tek po prestanku straha pretrpljenog i u toku
liječenja.81
O KONCEPTU NEMATERIJALNE ŠTETE (I
ŠTETE ZA PRETRPLJENI STRAH) DE LEGE
FERENDA
Poštovanje dostojanstva ljudske ličnosti82
predstavlja jedno od temeljnih vrijednosti
savremene civilizacije. Riječ je o univerzalnoj
vrijednosti današnjice.83 Nesumnjivo je da
su lična neimovinska prava dio subjektivnih
građanskih prava.84 Ova prava predstavljaju
fenomen našeg vremena85 i zaštićena su
S. Andrejević, Lj. Milutinović, Z. Petrović,
Promene stavova sudske prakse prema naknadi
nematerijalne štete, u Naknada nematerijalne
štete, Izbor radova sa savetovanja Udruženja za
odštetno pravo, Beograd, 1998-2008, str. 91.
80 Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Rev1912/99 od 30. 11. 1999. godine, H. Pauković,
Neimovinska šteta i neka pitanja dospijeća i
zastare, u Izmena Zakona o parničnom postupku,
naknada štete i osiguranje, Zlatibor, 2008, str. 95.
81 Vrhovni sud Jugoslavije, br. Rev-261/69 od
30. 10. 1969. godine, S. Živković, op. cit., str.
65-66.
82 O pravu na ljudsko dostojanstvo opširno:
V. Vodinelić, Pravo na ljudsko dostojanstvo,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, god. 39 –
supllement broju 5-6, Zagreb, 1989, str. 713-744.
83 B. Matijević, Osiguranje u praksi, Zadar,
2007, str. 457.
84 Vid. N. Gavella, Osobna prava, I dio, Zagreb,
2000.
85 Bez obzira što Code civil iz 1804. godine
ne sadrži izričite odredbe o ličnim pravima,
francuski sudovi su prvi počeli davati zaštitu
priznavajući zahtjeve na naknadu nematerijalne
štete prouzrokovane povredom ličnih dobara.
No, zasluga za teoretsku obradu i iscrpnu analizu
ličnih prava pripada njemačkim teoretičarima
koji su na primjerima francuske sudske prakse
izgradili teoriju ličnih prava. Navedeno prema:
S. Krneta, Pitanje mjesta ličnih prava u sistemu
građanskog prava, u Odabrane teme iz privatnog
prava, Sarajevo, 2007. str. 253-254.
Moderan pristup građanskopravnoj zaštiti
ličnih prava srećemo prvi put u Švajcarskom
građanskom zakoniku iz 1907. godine. Članom
28. Zakonika zabranjena je nedozvoljena povreda
javnopravnim i privatnopravnim sredstvima
zaštite.86 87 Ipak, njihova najpotpunija zaštita
obezbijeđena je u građanskom pravu.88
89
U našem pravnom sistemu ta prava su
uzdignuta na stepen ustavom garantovanih
čovjekovih prava i sloboda. Međutim, ukoliko
bi ustavne odredbe bile jedini oslonac za
zaštitu prava ličnosti, na sudovima bi bio
prevelik teret što bi moglo dovesti u pitanje
smisao i vrijednost ustavnih garancija datih
ovim pravima. 90 Zbog toga bi pitanje te
zaštite trebalo što šire i zakonski regulisati.
ZOO je nematerijalnu štetu definisao
kao nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog
bola ili straha.91 Taj zakon se pri tome
direktno ne poziva na pravo ličnosti, ali je
ono kasnije spomenuto na nekoliko mjesta u
ličnih odnosa data u vidu generalne klauzule.
U tekst ovog člana unijeta je i opšta tužba za
zaštitu ličnih prava, tužba za uklanjanje povreda,
nezavisna od krivice povredioca.
86 Norme javnog prava štite ga od povreda od
strane državnih organa, u odnosu prema organima
državne vlasti, dok ga norme privatnog (civilnog,
građanskog) prava štite u odnosima između
pojedinaca, od povreda od strane pojedinca - v.
A. Finžgar, Prava ličnosti, Beograd, 1988, str. 44.
87 Zaštita čovjekove ličnosti i njegovih ličnih
dobara je zadatak cijelog pravnog sistema.
88 Mada i u drugim oblastima prava (posebno u
krivičnom) pitanje pravne zaštite ličnosti dobija
sve veći značaj, građanskopravni aspekt ove
zaštite je posebno interesantan.
89 O zaštiti prava ličnosti v. V. Vodinelić, Lična
prava, u Enciklopediji imovinskog prava i prava
udruženog rada, Tom I, Beograd, 1978, str.
926-936; R. Jotanović, Prava ličnosti u pravu
Republike Srpske, Godišnjak Pravnog fakulteta
Univerziteta u Banjoj Luci, broj 31/32, Banja
Luka, 2010, str. 361-364.
90 O tome: S. Krneta, Prava ličnosti kao ustavna
garancija i njihova zaštita kao neposredan zadatak
zakonodavca, u Odabrane teme iz privatnog
prava, Sarajevo, 2007, str. 408.
91 Član 155. ZOO
U odredbama kojima se detaljnije razrađuje
naknada nematerijalne štete upotrebljava se i
termin „duševni bol“. Ni teorija ni sudska praksa
ne prave pojmovnu razliku između psihičkog
i duševnog bola. Pravna teorija se nije bavila
određivanjem pojma duševnog bola. Najčešće
se ti bolovi objašnjavaju sinonimima poput
psihičkih patnji, povreda afekcija, narušene
psihičke ravnoteže i sl. U svakom slučaju
pod duševnim bolovima se podrazumijevaju
određene psihičke neprijatnosti – v. M. Nikolić,
Duševni bolovi i naknada štete, Pravni život, br.
10/00, str. 530-531.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 19
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kontekstu naknade nematerijalne štete, gdje
je predviđena njegova zaštita.92 Smatramo
da je ovakva definicija nematerijalne
štete preuska, jer su pretrpljeni fizički i
psihički bol, kao i strah, samo manifestacija
nematerijalne štete. Njena sadržina je čisto
subjektivna, na planu naših osjećanja, a
novčana naknada se daje samo za posljedice
koje su proizašle iz povrede prava ličnosti.
Prava suština u ovakvim slučajevima je ipak
u povredi prava ličnosti.93 Ta prava su po
svojoj prirodi nematerijalna prava i nastaju
povredom ličnih dobara koja su neodvojivo
vezana za čovjekovu ličnost. To je organska
veza bez koje se nematerijalna šteta ne može
razumjeti. Ova šteta se ne može posmatrati
odvojeno od prava ličnosti.94 Pravo ličnosti ne
samo da objašnjava pravnu prirodu naknade
nematerijalne štete nego joj daje human i
plemenit, ali i realan i razuman karakter.95
Naime, često se dešava da fizički ili psihički
bolovi i strah uopšte ne nastupe, ali da sve
relevantne okolnosti određenog slučaja
ukazuju da bi bilo pravedno da se oštećenom
da naknada za pretrpljenu nematerijalnu
štetu.96 Sa druge strane, naknada se nekada
priznaje za gotovo bagatelne štete koje
nemaju veze sa pravom ličnosti. Nema
sumnje da već sama povreda prava ličnosti
92 Članovi 157, 199, 200. stav 1. ZOO
Vid. M. Dedijer, Nenovčana i novčana šteta
prouzrokovana povredom prava ličnosti, časti,
ugleda, dostojanstva i ličnog integriteta i njena
naknada, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
Srbije, br. 3/94, str. 7-16; M. Nikolić, Novčana
naknada nematerijalne štete usled povrede prava
ličnosti, Pravni život, br. 10/96, str. 583-592.
93 Slično: M. Kalođera, Naknada neimovinske
štete, Zagreb, 1941, str. 19-20; Z. Petrović,
Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava
ličnosti, Beograd, 1996, str. 12.
94 O tome i V. Knežević, Naknada nematerijalne
štete za pretrpljene fizičke bolove, u Izmena
Zakona o parničnom postupku, naknada štete i
osiguranje, Zlatibor, 2008, str. 103; A. Radolović,
Pravo ličnosti kao kategorija građanskog prava,
doktorska disertacija, Pravni fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, 1985, str. 161, 185. itd.
95 A. Radolović, Naknada neimovinske štete
u teoriji i praksi, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, vol. 21, br. 1/00, str. 241.
96 Valja se podsjetiti i Skice za Zakonik
o obligacijama i ugovorima prof. M.
Konstantinovića u kojoj je (član 161.) na
mnogo elastičniji način riješeno pitanje novčane
naknade nematerijalne štete. Na mogućnost
korišćenja brojnih sredstava za zaštitu ličnih
dobara upućivali su i tekstovi svih nacrta zakona
o naknadi štete u bivšoj SFRJ.
20 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
predstavlja štetu.97 U tom smislu postoji
jaka povezanost nematerijalne štete i prava
ličnosti. Dakle, povreda prava ličnosti kao
jedinstvena nematerijalna šteta treba da
postane pravna osnova. Na taj način bi se
proširilo polje primjene ove štete u korist
oštećenog. Ako bi se radilo o istodobnoj
povredi više prava ličnosti, svako povređeno
pravo ličnosti predstavljalo bi samostalan
pravni osnov.98 Naravno, povreda prava
ličnosti moguća je i bez pojave nematerijalne
štete i tada postoje posebna sredstva njegove
zaštite.99
Postojeća materijalno-pravna regulativa
kod nas, kao što je vidljivo, stvara dosta
poteškoća u postizanju ciljeva koje pred
sobom ima sud prilikom presuđenja u
ovakvim parnicama.100 Odredbe ZOO ne
omogućuju građanskopravnu zaštitu ličnosti
na nivou savremenog učenja u ovoj oblasti.101
Zbog toga smo mišljenja da u predstojećoj
reformi obligacionog prava u Republici
Srpskoj i Bosni i Hercegovini uopšte102
nematerijalnu štetu treba povezati s učenjem
o pravu ličnosti. Potrebne su izmjene koje
se odnose na sam pojam nematerijalne
štete i njenu novčanu naknadu. Objektivna
97 Primjera radi, ako je neko lice tjelesno
oštećeno, onda je šteta prevashodno to oštećenje
– v. Z. Petrović, Novčana naknada nematerijalne
štete i prava ličnosti, Pravni život, br. 1/89,
Tematski broj - Zakon o obligacionim odnosima
1978-1988, str. 63; S. Cigoj, Kvalifikacija
gubitka životne sposobnosti u pravu obligacionih
odnosa, Godišnjak Pravnog fakulteta u Banjaluci,
br. 3/79, str. 50-51.
98 U tom smislu i B. Matijević, Osiguranje,
management – ekonomija - pravo, Zadar, 2010,
str. 499-500.
99 Npr. tužba radi naknade materijalne štete, radi
prestanka povrede prava ličnosti, itd.
100 Vidi polemički rad S. Krnete, Novčana
naknada nematerijalne štete zbog povrede
autorskog prava, u Odabrane teme iz privatnog
prava, Sarajevo, 2007, str. 469-483. Na primjeru
moralnih autorskih prava mogu se vidjeti povrede
prava ličnosti sa ili bez pojave nematerijalne
štete.
O tome i B. Morait, O nekim principijelnim
pitanjima nematerijalne štete, Godišnjak Pravnog
fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, br. 31/32,
Banja Luka, 2010, str. 69-76.
101 Vid. J. Borovac, Povreda prava ličnosti sudije,
u Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva,
Beograd, 2009, str. 476-478.
102 U toku su pripreme za donošenje novog
zakona o obligacionim odnosima i u Republici
Srpskoj i u Federaciji BiH, a postoji i prijedlog
da se ovaj zakon donese na nivou države.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
koncepcija nematerijalne štete kao povrede
prava ličnosti doprinijela bi da ova šteta
u praksi dobije karakter koji joj doista i
pripada.103 Najprihvatljivija definicija je da
nematerijalna šteta predstavlja štetu koja je
pričinjena ličnosti i koja se sastoji u povredi
prava ličnosti.104 Time se olakšava i položaj
oštećenog lica, jer on ne mora dokazivati
da je šteta stvarno nastala. Pravo ličnosti
treba priznati i pravnim licima koja imaju
sva prava, osim onih vezanih za biološku
bit fizičkog lica.105 106 U pogledu toga u
uporednom pravu nema posebnih dilema,
a razlike postoje jedino u argumentaciji,
nazivu i obimu prava koja im se priznaju.
Nesumnjivo je da se mora uvažavati ličnost
kao najvažnije i prevashodno socijalno dobro
i da naknada mora adekvatno da izražava to
poštovanje. Svaka povreda prava ličnosti ne
mora nužno da znači i pravo oštećenog na
isplatu pravične novčane naknade, već bi to
bilo samo ako sud nađe da težina povrede
i sve okolnosti slučaja to opravdavaju.
Ukoliko je povreda prava ličnosti neznatna,
tada postoji nematerijalna šteta, ali oštećeni
ne bi imao pravo na dosuđivanje pravične
novčane naknade.107 Oblik popravljanja
nematerijalne štete treba u svakom slučaju
103 O tome i B. Morait, Zakon o obligacionim
odnosima i zaštita prava ličnosti, Pravna riječ,
br. 16/08, str. 135-153 i A. Bikić, Naknada
neimovinske štete de lege lata i de lege ferenda,
Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LII
2009, Sarajevo, 2009, str. 43-44.
104 Slično i S. Andrejević, Lj. Milutinović, Z.
Petrović, Promene stavova sudske prakse o
naknadi nematerijalne štete i nove tendencije, u
Aktuelni problemi zakonodavstva u Republici
Srbiji, Budva, 2007, str. 72-74; Z. Petrović,
Osnovna teorijska shvatanja o naknadi
nematerijalne štete, u Nematerijalna šteta u
praksi, materijal za savjetovanje, Sarajevo, 2008,
str. 13.
105 Prema sudskoj praksi pravna lica sada
imaju pravo na popravljanje nematerijalne
štete, ali samo u nenovčanom obliku (npr.
pravo na ispravak ili objavu presude) na osnovu
članova 157. i 199. ZOO. Sporno je pitanje
novčane naknade nematerijalne štete. Vidjeti
uporednopravna rješenja kod: P. Klarić, Odštetno
pravo, treće prošireno izdanje, Zagreb, 1996, str.
293-307.
106 Ovaj stav podržava i Komisija za izradu
Građanskog zakonika Republike Srbije – v.
Pravni život, br. 11/07, str. 171. O ličnim pravima
pravnih lica v. S. Krneta, Lična prava pravnih
lica, u Odabrane teme privatnog prava, Sarajevo,
2007, str. 415-428.
107 I. Crnić, Zakon o obveznim odnosima – novi,
Zagreb, 2006, str. 859.
prilagoditi specifičnim svojstvima određene
ličnosti, imajući u vidu njene karakteristike,
osobenosti i različit stepen osjetljivosti u
pojedinim situacijama. Objektivno poimanje
pojma nematerijalne štete proizvod je
savremenih tendencija u pravnoj teoriji i
uporednom odštetnom pravu i ono svakako
proširuje mogućnost oštećenog da zahtijeva
naknadu štete.108 Takav tretman je istinska
108 Od novijih kodifikacija ovo su npr. prihvatili
i Građanski zakonik Ruske Federacije iz
1994 godine, Obligacijski zakonik Republike
Slovenije iz 2001. godine, Zakon o obveznim
odnosima Republike Hrvatske iz 2005. godine,
a to je prihvaćeno i u Načelima evropskog
odštetnog prava, itd.
Primjera radi, Zakon o obveznim odnosima
Republike Hrvatske prihvatio je objektivnu
koncepciju neimovinske štete (umjesto izraza
nematerijalna šteta upotrebljava se termin
neimovinska šteta) kao povredu prava osobnosti –
čl. 19. Pretrpljene fizičke boli, duševne boli i strah
samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti
i uzimaju se u obzir, pored drugih odlučnih
okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične
novčane naknade (čl. 1100.). Vid. I. Crnić, Pravo
fizičke osobe na popravljanje neimovinske štete,
u Naknada štete u primjeni novog Zakona o
obveznim odnosima, Zagreb, 2005, str. 5-49;
A. Radolović, Naknada neimovinske štete zbog
povrede ugovora, u Naknada štete u primjeni
novog Zakona o obveznim odnosima, Zagreb,
2005, str. 75-117; P. Klarić, Neimovinska šteta
pravne osobe, u Naknada štete u primjeni novog
Zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 2005, str.
53-72; P. Klarić, Naknada neimovinske štete, u
Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2005, str.
27-49; P. Klarić, Odgovornost za neimovinsku
štetu, Zbornik radova sa XVIII susreta pravnika,
Opatija, 2005, str. 174-195; H. Kačer, Koncept
nematerijalne štete po Zakonu o obveznim
(obligacionim) odnosima iz 1978. i usporedba
sa konceptom hrvatskog Zakona o obveznim
odnosima iz 2005, u Trideset godina Zakona o
obligacionim odnosima – de lege lata i de lege
ferenda – (Zbornik radova), Kragujevac, 2008,
str. 211-224.
Naknada nematerijalne štete za povrede prava
ličnosti u engleskom pravu dosuđuje se u slučaju
povrede koja vodi bolesti ličnosti koja uzrokuje
određeni kvalitet oštećenja zdravlja, poniženosti
pred trećim licima, narušavanju ugleda,
povredama osjećaja časti, itd. Englesko pravo
ne poznaje „opštu“ kategoriju za zaštitu ličnosti,
već se koristi deliktno-pravnom osnovom, koja
važi u konkretnim pojedinačnim slučajevima.
O tome: S. Dimitrijević, Naknada nematerijalne
štete zbog povrede prava ličnosti u engleskom
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 21
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
garancija da će razvoj ovog instituta ići u
pravom smjeru. Pravne osnove koje sada
omogućuju oštećenom pravičnu novčanu
naknadu nematerijalne štete (fizički bolovi,
različiti oblici duševnih bolova, strah, itd.)
trebaju biti samo kriterijumi prema kojima
sud, kada sagleda težinu povrede i okolnosti
slučaja, te cilj naknade, određuje njenu
visinu. Naknada treba da zavisi od stepena
povrede prava ličnosti. To bi trebalo da
dovede sudiju u položaj manje zavisnosti
od ljekara vještaka i njegovog mišljenja,
jer je povreda prava ličnosti prevashodno
pravni pojam. Prava ličnosti nije moguće
taksativno navesti (već samo primjera
radi)109 jer razvojem civilizacije nastaju nova,
do sada nepoznata prava iz ovog domena, pa
treba ostaviti prostora i za njihovu zaštitu.110
Savremeni oblici povreda prava ličnosti
najlakše se mogu suzbijati pomoću naknade
nematerijalne štete i to je najpraktičnije
sredstvo zaštite. Ovo pred sudove stavlja vrlo
složene intelektualne zadatke da vrednuju
civilizacijske tekovine i da povrijeđenim
pravima pruže građanskopravnu zaštitu.111
Mislimo da nije opravdan strah da bi sudovi
išli preširoko u primjeni ovakvih odredbi i
da bi dosuđivali naknadu i onda kada to ne
bi bilo opravdano. Sudska praksa se stalno
ujednačava i sigurno je da bi, kod ovakvog
stanja stvari, zaštiti ličnosti bila data ona
dimenzija koju ona zaista i zaslužuje. Sudiji
treba ostaviti dovoljno prostora i širine
da u svakom konkretnom slučaju odredi
obim i domašaj zaštite. Radi osiguranja
ustavnog načela jednakosti svih građana
pred sudom, potrebno je utvrditi određene
kriterijume za utvrđivanje visine pravične
naknade koji moraju objektivizirati suđenje
u ovakvim parnicama i biti prepreka
prodoru komercijalizacije i lukrativnosti
u ovo područje. Nova koncepcija instituta
nematerijalne (neimovinske) štete, povezana
s učenjem o pravu ličnosti, bila bi svakako
veliki izazov za sudove i budućnost bi
zavisila od stepena kreativnosti sudske
prakse. Sudovi bi imali krupan zadatak i
veliku odgovornost da svojim odlukama
utiču na formiranje svijesti o imperativu
poštovanja tuđe ličnosti i njenih prava.
Poniranje u nečiju ličnost zahtijeva suptilniji
pravu, u Naknada štete i osiguranje, Budva,
2005, str. 149-152.
109 Sudovi bi imali zadatak da utvrđuju da li
je neki štetni događaj takve prirode da se može
ocijeniti kao povreda prava ličnosti koja nije
izričito navedena.
110 Ova prava su u stalnom razvoju, baš kao što
se razvija i ličnost, pa ih nije moguće svrstati u
određeni sistem.
111 I. Crnić, Neimovinska šteta, Drugo izdanje,
Zagreb, 2006, str. 81.
22 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
i studiozniji pristup nego do sada i korišćenje
znanja i iz drugih komplementarnih nauka
kao što su psihologija, filozofija, etika,
medicina, sociologija i tome slično. Bez
obzira na moguće probleme koji u vezi sa
time mogu da nastanu u praksi, posebno u
početnom periodu, nesumnjivo je da pravu
ličnosti treba i na ovakav način dati mjesto u
našem pravnom sistemu i to bi bio značajan
doprinos
konačnom
uspostavljanju
vladavine prava na ovim prostorima.
Pravo ličnosti daje građanskom pravu nove
sadržaje, ali svakako traži i novi pristup, a
rušenje dogme o imovinskom karakteru
građanskog prava ne može biti brzo ni
lako izvedeno.112 Svjesni smo da bi, zbog
radikalno promijenjene koncepcije, moglo
da dođe do početnih teškoća i određene
pravne nesigurnosti u pogledu načina i
obima dosuđivanja nematerijalne štete, ali
smo sigurni da bi se u praksi brzo pokazalo
da su ovakve odredbe pravo osvježenje.
Građansko pravo ima specifična sredstva
pomoću kojih može doprinijeti potpunijoj
zaštiti ličnosti i ove instrumente treba
iskoristiti na najbolji mogući način.
ZAKLJUČAK
Naknada
nematerijalne
štete
zbog
pretrpljenog straha u praksi se često
dosuđuje. U ovim parnicama uvijek postoji
dosta dilema, jer pravna teorija i sudska
praksa ne daju definiciju straha relevantnu
sa pravnog aspekta. Zbog toga i nailazimo
na preplitanje ovog vida nematerijalne
štete sa drugim vidovima, prevashodno
sa određenim oblicima duševnih bolova,
sa kojima strah može imati dosta sličnosti.
Prilikom odmjeravanja pravične naknade
za strah treba imati u vidu i subjektivne i
objektivne kriterijume od kojih ta naknada
zavisi. Samo serioznom i sveobuhvatnom
analizom svih krucijalnih činjenica za
presuđenje može se u svakom konkretnom
slučaju donijeti pravična odluka. U
predstojećoj reformi obligacionog prava
smatramo da institut nematerijalne štete
(a time i naknadu za pretrpljeni strah)
treba povezati sa učenjem o pravu ličnosti.
Objektivna koncepcija ove štete kao povrede
prava ličnosti de lege ferenda bi sigurno
112 A. Radolović, Pravo osobnosti u novom
Zakonu o obveznim odnosima, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Rijeci, vol. 27, broj 1/06,
str. 165.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
doprinijela da ta šteta u praksi dobije karakter koji joj doista i pripada. Nesumnjivo je da
se mora uvažavati ličnost kao najvažnije i prevashodno socijalno dobro i da dosuđena
naknada mora adekvatno da izražava to poštovanje. Ovakvo poimanje pojma nematerijalne
štete proizvod je savremenih tendencija u pravnoj teoriji i uporednom odštetnom pravu i
svakako proširuje mogućnost oštećenog lica da zahtijeva naknadu štete. Pravne osnove koje
sada omogućuju oštećenom pravičnu novčanu naknadu (između ostalog i strah) trebali bi
biti samo kriterijumi prema kojima sud, kada sagleda težinu povrede i okolnosti slučaja,
te cilj naknade, određuje visinu pravične naknade. Naknada bi trebala zavisiti od povrede
prava ličnosti. Ovo bi pred sudove stavilo vrlo složene zadatke da vrednuju civilizacijske
tekovine i da povređenim pravima pruže adekvatnu zaštitu. Suđenje u ovakvim parnicama
mora se maksimalno objektivizirati i biti prepreka prodoru komercijalizacije i lukrativnosti
u ovo područje. Pravo ličnosti daje građanskom pravu nove sadržaje, ali svakako traži i novi
pristup i to bi sigurno doprinijelo daljnoj ukupnoj humanizaciji građanskog, a posebno
obligacionog prava.
PROF. DR DUŠKO MEDIĆ
JUDGE OF THE CONSTITUTIONAL COURT OF REPUBLIKA SRPSKA
Compensation of non-material damage for sustained fear
SUMMARY
Compensation of non-material damage as a result of sustained fear is quite often applied in the
court practice. There seem t o be many ambiguities in such civil trials because of the fact that
legal theory and court practice do not provide a definition of fear that is fully appropriate to
the legal aspect of that issue. Therefore this kind of non- material damage is often interwoven
with other kinds of damage, particularly with certain types of mental suffering which can be
somewhat similar to fear.
In order to determine a fair compensation for sustained fear, we should take into consideration a
few objective and subjective criteria that have an effect on compensation height. In each concrete
case a court can bring a fair decision provided that that serious and overall analyses have
been done. In the future reform of Law of obligations we consider that non-material damage
should be related with the learning about the personality right. Impartial perception of nonmaterial damage as a violation of the personality right would contribute to obtain the proper
clarification of that type of damage.
Apparently, an individual should be respected as a supreme and utmost social value and
compensation should adequately show that reverence. The view as such, regarding a concept
of non-material damage comes as a result of contemporary trends in legal theory and parallel
compensation law and therefore it enlarges opportunity of the injured party to claim for damage
compensation. Legal foundation that gives the injured party a chance to obtain an adequate
cash compensation (for sustained fear too) should represent only a criterion according to which
the court will bring a decision on fair compensation after reviewing the gravity of the violation,
existing circumstances, the purpose of the compensation etc.
Thus the courts would deal with very serious tasks to provide an adequate protection to the
violated rights. Such legal procedure must be as much impartial as possible to prevent a business
and lucrative tendencies to penetrate in this area.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 23
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
DRUŠTVENE I PRAVNE
POSLJEDICE OTVARANJA
STEČAJNOG POSTUPKA
DR. SC. EDIN RIZVANOVIĆ
REDOVNI PROFESOR
PRAVNI FAKULTET UNIVERZITETA
„DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU
Sažetak
Rad ukazuje na značaj stečaja, a to čini kroz analizu posljedica koje nastupaju
otvaranjem stečajnog postupka. Stečaj predstavlja kompleksan pravni institut,
sa ekonomskim i socijalnim implikacijama, te je kao takav jedna od temeljnih
sastavnica poslovnog sistema. Stečaj je, u tom kontekstu, pozicioniran naspram
registracije, između kojih stoji primjena pravila tržišnog nadmetanja. Na
postojanje općedruštvenog interesa za normativno uređenje, efikasno provođenje
i učinke stečaja upućuje niz relevantnih faktora: veličina porezne baze, kretanje
BDP-a, stopa nezaposlenosti, čime se determinira stepen socijalne sigurnosti, te
politička i društvena stabilnost. Istovremeno, potrebno je spomenuti vezu između
stečaja i privatizacije, koja je, po pravilu, negativno konotirana. Značajnu ulogu
u analizi posljedica imaju instrumenti zaštite učesnika stečajnog postupka, kao i
pozicija države u cjelokupnom procesu. Dotaknuta je i transformacija supstance
ovog instituta u odnosu na prethodni sistem
Ključne riječi: stečaj, općedruštveni interes, pravne posljedice, reorganizacija,
spašavanje, restrukturiranje, paulijanska tužba
1. UVOD
Stečaj je zakonom utvrđeni postupak koji se provodi nad imovinom dužnika radi namirenja
povjerilaca. Pored namirenja povjerilaca, cilj stečaja je da se poslovnim subjektima koji loše
posluju onemogući da dalje učestvuju u tržišnoj utakmici, da se time onemogući nanošenje
štete poslovnim subjektima sa kojima posluju. Otvaranjem stečajnog postupka nastoje
se zaštititi povjerioci od insolventnog dužnika, ali i stečajni dužnik od prijevremenog
namirenja njegovih povjerilaca.
U rimskom pravu stečaj se prvobitno pojavljuje kao personalna egzekucija, koja se kasnije
transformira u realnu egzekuciju, gdje predmet izvršenja postaje dužnikova imovina (edikt
Rutilusa Rufusa 118. godine p.n.e.). U srednjem vijeku počinje razvoj instituta stečaja,
kroz institucionalni, odnosno javni karakter. Kodifikacija stečajnog prava izvršena je
prvo u Francuskoj, putem uredbe (Ordonnance de Francois I) iz 1563. godine.1 U Bosni i
Hercegovini stečajni zakon donesen je 1883. godine, po uzoru na ugarski stečajni zakon
1 U Španiji je 1693. godine usvojen Labyrinthus creditorum, akt kojim je, za te prilike, na cjelovit način
razrađen sistem stečajnog prava. Postavke navedene u ovom aktu, poput provođenja stečajnog postupka u
javnom interesu, izrazitije zaštite javnog interesa i veće uloge države - sudskih organa u stečajnom postupku,
imale su značajan utjecaj na razvoj stečaja u dijelu evropskih država. Prije toga, na otoku, za vrijeme Henrika
24 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
iz 1881. godine i austrijski zakon o stečaju
iz 1868. godine. Zakon o prinudnom
poravnanju, stečaju i likvidaciji2 usvojen je
1989. godine i prihvaćen u pravnom sistemu
BiH, sa važnošću do 1998. godine, poslije
čega je (2003) donesen Zakon o stečajnom
postupku. U bivšoj državi, u kontekstu
transformacije cjelokupnog sistema, stečaj je
imao potpuno drugačije značenje: „Stečaj je
izuzetna pravna ustanova. Njegovo djejstvo,
pravne i druge posljedice višestruko su
nepovoljni.“3 Upravo zbog navedenog,
sanaciji i prinudnom poravnanju je davana
prednost u odnosu na stečaj, za koji je važilo
načelo supsidijarnosti. Insolventnost je, pri
tome, bio razlog za pristupanje sanaciji:4
„Sanacija je skup mjera koje se preduzimaju
prema organizaciji udruženog rada (OUR)
koja je zapala u stanje insolventnosti ili
platežne nesposobnosti, kako bi joj se
pomoglo da se izvuče iz tog stanja.“ Radnici
su imali ključnu ulogu u donošenju odluke
o sanaciji. Nasuprot tome, prinudno
poravnanje upućuje poslovni subjekt da
pomoć traži prvenstveno od povjerilaca, i to
VIII (1542. godine) usvojen je stečajni zakon.
Prema ovom zakonu, stečaj je bio u domenu
krivičnog zakonodavstva, što znači da je njegova
posljedica mogla biti kazna zatvora ili čak smrtna
kazna. Stečaj se pokretao samo protiv trgovaca,
a stečaj su mogli pokrenuti samo povjerioci.
Edin Rizvanović, Poslovno pravo: osnivanje,
natjecanje, prestanak poslovnih subjekata,
Sarajevo, 2013, str. 180.
2 Prije toga donesen je Zakon o prinudnom
poravnanju i stečaju (1965. godine), poslije čega
je (1980) uslijedio Zakon o sanaciji i prestanku
organizacija udruženog rada. Ibid.
3 „Stečaj dovodi do teških posljedica za privrednu
organizaciju dužnika. Stečaj je nepovoljan i za
povjerioce privredne organizacije…“ ; Više o
ovome u: Mihailo Velimirović, Privredno pravo
- organizacije udruženog rada, IGKRO Svjetlost,
Sarajevo, 1980, str. 282.
4 Sanacione mjere sastoje se u sljedećem:
naknađuju se sredstva najmanje u visini
nepokrivenog gubitka, utvrđuju se uzroci
nastalih gubitaka nepokrivenih rashoda, utvrđuje
se program mjera za otklanjanje uzroka nastalih
gubitaka, odnosno nepokrivenih rashoda,
i program mjera za trajnije obezbjeđivanje
uspješnog poslovanja. Saniraju se: OUR-i,
zemljoradničke i druge zadruge, poslovne
zajednice i samoupravne interesne zajednice.
Interni subjekti koji vrše sanaciju su: radnici u
OOUR-ima i RO-ima, a eksterni su: drugi OUR-i,
fondovi zajedničkih rezervi, samoupravne
finansijske organizacije, društveno-političke
zajednice. Ibid., str. 267.
institucionalnim putem.5
Osnovna
aktuelna
načela
stečajnog
postupka
su:
načelo
univerzalnosti,
načelo ravnopravnosti povjerilaca, načelo
ograničenja stečajnog dužnika, načelo
unovčenja imovine stečajnog dužnika, načelo
atrakcije i načelo ekonomičnosti stečajnog
postupka. U zbirnom izrazu, po naznačenom
redoslijedu, to bi značilo: da je stečajem
obuhvaćena sva imovina stečajnog dužnika,
bez obzira gdje se imovina nalazi u vrijeme
otvaranja stečaja, osiguranje jednakog
tretmana svih povjerilaca (osim izlučnih
i razlučnih povjerilaca), uz isključenje
principa „prvi po vremenu jači u pravu“,
zatim nemogućnost raspolaganja imovinom
stečajnog
dužnika,
ograničavanjem
njegove poslovne sposobnosti i prelaskom
upravljanja i raspolaganja imovinom na
stečajnog upravnika. Unovčenje imovine
stečajnog dužnika vrši se putem stečajnog
upravnika (po pravilu javnim nadmetanjem).
Sva imovina stečajnog dužnika na taj način
se pretvara u novčani oblik, tako da stečajnu
masu6 čini sva imovina stečajnog dužnika u
vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao
i imovina koja se stekne u toku stečajnog
postupka. Načelo atrakcije sastoji se u
tome što nadležni sud koji provodi stečajni
postupak privlači u svoju nadležnost
sve druge sporove koji nastanu u vezi sa
stečajnim postupkom, u kojima je stečajni
dužnik aktivno ili pasivno legitimiran.
Načelo ekonomičnosti implicira hitnost
postupka, što znači kraći (stečajni) postupak
- manji troškovi. Stoga se u stečajnom
5 Prinudno poravnanje je sporazum OUR-a i
onih njenih povjerilaca čija potraživanja iznose
više od polovine priznatih dugova o odlaganju
isplate dugova o smanjenju potraživanja i o
načinu njihove isplate. Prinudno poravnanje se
može zaključiti izvan stečajnog postupka i u toku
tog postupka. Prinudno poravnanje je višestruko
korisno, i to za: povjerioce, organizacije
udruženog rada i društveno-političke zajednice.
Organ prinudnog poravnanja je sud, pred kojim
se zaključuje sporazum o prinudnom poravnanju.
Ibid., str. 271.
6 Stečajna masa se sastoji od mase aktive
(pokretne i nepokretne stvari, kao i potraživanja
prema trećim osobama) i mase pasive (sve
imovinskopravne obaveze što ih stečajni dužnik
temeljem dužničko-povjerilačkih odnosa ima
prema svojim povjeriocima). U stečajnu masu
ulaze i prava intelektualnog vlasništva, zatim
sredstva dobivena pobijanjem pravnih radnji
stečajnog dužnika, prihodi od korištenja imovine
iz stečajne mase stečajnog dužnika, dohodak
ostvaren redovnim poslovanjem stečajnog
dužnika. Više u: Edin Rizvanović, op. cit., str.
188.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 25
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
postupka ne može tražiti povraćaj u
pređašnje stanje, podnositi prijedlog za
ponavljanje postupka, niti izjaviti revizija.
Stečajni postupak se može okončati potpuno
ili djelomično.7
Stečajni postupak se pokreće pismenim
prijedlogom stečajnog dužnika ili bilo
kojeg povjerioca koji ima pravni interes za
pokretanje stečajnog postupka. Pri tome,
ako je povjerilac pokretač postupka on mora
priložiti potrebnu dokumentaciju (dokaze)
koja ukazuje na osnovanost njegovog
zahtjeva i insolventnost stečajnog dužnika.
Ako je stečajni dužnik pravna osoba njegov
zakonski zastupnik je ex lege dužan da, u
slučaju insolventnosti poslovnog subjekta,
bez odlaganja podnese prijedlog za
pokretanje stečajnog postupka. Nadležni sud
je dužan da prijedlog uzme u razmatranje u
roku od 15 dana od dana prijema prijedloga.
Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka
predlagač može povući do otvaranja
stečajnog
postupka
i
pravosnažnog
odbacivanja ili odbijanja prijedloga. U
uporednom pravu, s obzirom na to ko može
biti pasivno legitimiran subjekt stečajnog
postupka, razlikujemo građanski (civilni)
od privrednog (trgovačkog) stečaja.8 Stečajni
postupak provodi stvarno nadležni sud na
čijem području se nalazi sjedište poslovnog
subjekta (privrednog društva) ili prebivalište
dužnika pojedinca - općinski sudovi u
Federaciji BiH, odnosno privredni sudovi u
RS-u. Stečajni postupak vodi stečajni sudija.
Stečajni postupak je dvostepen, jer je protiv
rješenja stečajnog suda dopuštena žalba.
U stečajnom postupku moraju učestvovati
stečajni dužnik, njegovi zakonski zastupnici
i svjedoci, uz obavezu davanja tačnih
informacija, i uz obavezu stečajnog dužnika i
njegovih zakonskih zastupnika da osiguraju
stečajnu masu i da se uzdrže od nanošenja
štete ili zaključivanja štetnih ugovora. Razlozi
za pokretanje stečajnog postupka, prema
Zakonu o stečajnom postupku FBiH (ZoSP),
jesu insolventnost (platežna nesposobnost)
stečajnog dužnika i prijeteća insolventnost.
Za pokretanje stečajnog postupka dovoljno
je postojanje jednog razloga. Pored toga,
po uporednom pravu, i prezaduženost9
može biti razlog za pokretanje stečajnog
postupka. Insolventnost je stvarna i
trajnija nemogućnost izmirenja dospjelih
novčanih obaveza. Po ZoSP-u FBiH, smatra
se da je stečajni dužnik insolventan ako u
neprekidnom trajanju od 30 dana nije u
mogućnosti isplaćivati dospjele novčane
baveze svim povjeriocima. Insolventnost
predstavlja indiciju da dužnik nije trajnije
u mogućnosti da izmiruje svoje dospjele
novčane obaveze, čiju osnovanost treba
7 Do potpunog okončanja stečajnog postupka
može doći u nekoliko slučajeva: kada stečajni
sud odbije kao neosnovan prijedlog za otvaranje
stečajnog postupka iz razloga što nisu ispunjeni
zakonski uvjeti za otvaranje stečajnog postupka;
kada je stečajni sud otvorio stečajni postupak i
istovremeno odlučio da se postupak ne sprovodi
jer stečajni dužnik ima samo jednog povjerioca;
kada stečajna masa nije dovoljna ni za pokriće
troškova postupka; ako predlagač nije u
predviđenom roku predujmio troškove postupka.
Djelomično okončanje upućuje na situaciju: kada
se stečajni postupak okončava samo u odnosu
na određenog učesnika u postupku, kada u toku
stečajnog postupka dođe do prodaje stečajnog
dužnika kao pravne osobe, pri čemu se stečajni
postupak zaključuje u odnosu na stečajnog
dužnika, ali ne i u odnosu na stečajnu masu koja
postaje predmetom prodaje i namirenja stečajnih
povjerilaca, postupak se djelomično zaključuje
u odnosu na jednog učesnika u slučaju kada
stečajni povjerilac, koji je upućen na parnicu radi
utvrđivanja osporenog potraživanja, ne pokrene
parnicu u predviđenom roku, ili ne uspije sa
zahtjevom za utvrđivanje potraživanja. Ibid., str.
202.
8 U prvom slučaju referira se na načelo
univerzalnosti po kojem stečajni postupak
obuhvata kako trgovačke tako i građansko
pravne subjekte (primjena u anglosaksonskom i
njemačkom stečajnom sistemu). Trgovački stečaj
je tekovina francuskog stečajnog prava koja je,
i.a., prihvaćena i u BiH. Prema članu 5. Zakona
o stečajnom postupku (ZoSP), subjekti stečajnog
postupka mogu biti: svi poslovni subjekti sa
pravnim subjektivitetom, dužnik pojedinac
(komplementar u komanditnom duštvu i osnivač
javnog trgovačkog društva) i javnopravni
subjekti. Stečaj se, po domaćim propisima, ne
može otvoriti nad imovinom: entiteta, kantona,
grada, općine i javnih fondova koji se u cijelosti
ili djelomično finansiraju iz budžeta („Službene
novine FBiH“, br. 29/03, 32/04 i 42/06).
9 Stanje u kojem imovina dužnika nije
dovoljna za podmirenje dugova određuje se
kao prezaduženost. U strukturnom smislu,
prezaduženost predstavlja odnos u kojem je aktiva
manja od pasive. Kao stečajni razlog postoji u
Hrvatskoj, a kod nas u Distriktu Brčko. Prema
hrvatskom stečajnom zakonu, prezaduženost
je relevantna samo ukoliko postoji opasnost
buduće insolventnosti. Po stečajnom zakonu
Distrikta Brčko, prezaduženost postoji ukoliko
imovina dužnika nije dovoljna za ispunjenje svih
postojećih obaveza; Edin Rizvanović, op. cit., str.
184.
2. OSNOVNE NAZNAKE O STEČAJNOM
POSTUPKU
26 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
utvrditi u kontekstu donošenja odluke o
otvaranju stečajnog postupka. Prijeteća
(predstojeća)
insolventnost
stečajnog
dužnika postoji ako stečajni dužnik, prema
predviđanjima, u vrijeme dospjelosti
tražbina neće biti u mogućnosti da ih u
cijelosti ispuni prema svim povjeriocima u
zakonskom roku. Prijedlog za pokretanje
stečajnog postupka, u ovom slučaju, može
podnijeti samo stečajni dužnik. Tri su
osnovne razlike na relaciji insolventnost
i prijeteća insolventnost: kod prijeteće
insolventnosti riječ je o obavezama koje nisu
dospjele, kod prijeteće insolventnosti postoji
opravdana sumnja da dužnik u vrijeme
dospijeća neće moći ispuniti svoje obaveze
i, uz to, prijedlog za otvaranje stečajnog
postupka kod prijeteće insolventnosti može
podnijeti jedino stečajni dužnik. Razlog za
pokretanje stečajnog postupka u slučaju
prijeteće insolventnosti leži prije svega u
nastojanju da dužnik izađe iz postojeće
krizne situacije, pri čemu u momentu
podnošenja prijedloga nije potrebno da je
platežno nesposoban, niti je potrebno to
dokazivati.
Za otvaranje stečajnog postupka zahtijeva
se
postojanje
materijalnopravnih
i
procesnopravnih
pretpostavki
(uvjeta). Postojanje stečajnog razloga je
materijalnopravna pretpostavka, propisana
zakonom. Bez postojanja tog razloga
nema ni otvaranja stečajnog postupka.
Formalnopravni uvjet predstavlja prijedlog
ovlaštene osobe za otvaranje stečajnog
postupka. Procesnopravna pretpostavka
referira na vjerovatnost postojanja stečajnog
razloga i time na dopustivost pokretanja
stečajnog postupka. Neispunjavanje ovog
uvjeta ima za posljedicu odbacivanje
prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.
Uvjeti za otvaranje stečajnog postupka mogu
biti subjektivni i objektivni. Subjektivni
uvjeti su: da postoji stečajni dužnik na čijoj
imovini se može otvoriti i voditi stečajni
postupak i da postoje povjerioci radi njihovog
ravnomjernog i kolektivnog namirenja.
Prva objektivna pretpostavke je da postoji
stečajni razlog za pokretanje i vođenje
stečajnog postupka, dok druga referira
na potrebu da dužnik raspolaže svojom
imovinom u određenom iznosu, što znači da
njegovo imovinsko stanje treba da upućuje
na sposobnost namirenja povjerilaca. Bez
dovoljnosti imovinske supstance nema ni
otvaranja, pa onda ni vođenja stečajnog
postupka, izuzev u slučaju da ima toliko
imovine kojom se mogu podmiriti troškovi
stečajnog postupka.
Prijedlog za pokretanje stečajnog postupka
podnose povjerioci i stečajni dužnik. Stečajni
povjerioci, kao inicijatori postupka, moraju
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 27
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
predujmiti troškove stečajnog postupka.
U protivnom, stečajni sudija će rješenjem
odbaciti njihov prijedlog. Stečajni sudija po
primljenom prijedlogu utvrđuje postojanje
razloga za pokretanje stečajnog postupka,
zatim pravnu osnovanost prijedloga i
da li je prijedlog podnesen od ovlaštene
osobe. Stečajni sudija brine o očuvanju
stečajne mase i u tom smislu poduzima
mjere osiguranja pojedinačne imovinske
vrijednosti, uvjetuje raspolaganje imovinom
i postavlja privremenog stečajnog upravnika.
Ako procijeni da je potrebno, stečajni sudija
može narediti opću zabranu raspolaganja
imovinom. Na taj način pravo upravljanja
i raspolaganja imovinom u cijelosti prelazi
na privremenog stečajnog upravnika,
što se unosi u registar društava. Izlučna
i razlučna prava ne mogu se ostvarivati
u prethodnom postupku. Pravne radnje
stečajnog dužnika će imati pravno djejstvo
samo uz prethodnu saglasnost privremenog
stečajnog upravnika. Za vrijeme privremene
uprave privremeni stečajni upravnik je
ovlašten ući u prostorije stečajnog dužnika,
sa ciljem poduzimanja radnji koje se odnose
na poslovodstvo i upravljanje imovinom.
U tom periodu, ugovorni partner stečajnog
dužnika ne može otkazati trajni obligacioni
odnos. Privremeni stečajni upravnik
dužan je namiriti tražbine zaposlenika, a
doprinose zaposlenika samo u slučaju ako
su zaposlenici zadržali radni odnos. U toku
prethodnog postupka ne postoji obaveza
izmirenja fiskalnih obaveza (plaćanja
poreza). Član 2. Zakona o izmjenama i
dopunama zakona o stečajnom postupku,
koji unosi novinu u odnosu na ranije
odredbe zakona (dopuna člana 69. ZoSP-a
FBiH iz 2003.), predviđa: „Prije otvaranja
procedure stečajnog postupka potrebno
je prethodno uraditi kontrolu poslovanja,
kao i kontrolu izvršene privatizacije za
preduzeća koja su privatizirana ili su u
procesu privatizacije.“ Privremeni stečajni
upravnik ima i sljedeće obaveze: da osigura
imovinu stečajnog dužnika, da utvrdi da li
je imovina stečajnog dužnika dovoljna za
pokrivanje stečajnog postupka i da li postoje
razlozi za otvaranje stečajnog postupka,
da izvrši procjenu sposobnosti za nastavak
poslovanja stečajnog dužnika.
Stečajni sudija nakon prijema izvještaja
privremenog stečajnog upravnika zakazuje
ročište radi utvrđivanja postojanja uvjeta
za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište
sud poziva stečajnog dužnika, predlagača,
privremenog
stečajnog
upravnika
i
eventualno vještaka. Stečajni sud, u roku od
tri dana od održanog ročišta, donosi odluku
o otvaranju stečajnog postupka ili odluku o
odbijanju prijedloga. Otvaranjem stečajnog
postupka počinje nova poslovna godina
za koju se izrađuje završni račun, koji
28 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
podliježe ocjeni revizora. Stečajni sudija,
uz saglasnost stečajnog dužnika, određuje
revizora. Do otvaranja stečajnog postupka
će doći ako je prijedlog dopušten, ako postoji
stečajni razlog i ukoliko je imovina stečajnog
dužnika dovoljna za pokriće troškova
stečajnog postupka. Izuzetno, stečajni sudija
može, bez prethodnog postupka i ispitivanja
razloga za otvaranje stečajnog postupka,
donijeti odluku o otvaranju stečajnog
postupka u dva slučaja: ako je prijedlog za
otvaranje postupka podnio likvidator, te
ako je prijedlog podnio povjerilac koji ima
pravomoćno rješenje za prinudnu naplatu
potraživanja od dužnika i prinudna naplata
nije se mogla provesti u roku od 60 dana (tzv.
neposredno otvaranje stečajnog postupka).
Ako stečajni sudija udovolji prijedlogu o
otvaranju stečajnog postupka on istovremeno
imenuje stečajnog upravnika. Rješenje
obavezno sadrži firmu i sjedište, odnosno
prebivalište poslovnog subjekta, osobne
podatke o stečajnom upravniku, datum i
sat otvaranja stečajnog postupka. Trenutak
otvaranja stečajnog postupka je bitan iz
razloga što tim momentom nastupaju pravne
posljedice sa pravnim djelovanjem prema
svim učesnicima u postupku. Rješenjem o
otvaranju stečajnog postupka pozivaju se
povjerioci da u roku od 30 dana prijave sudu
svoja potraživanja i da obavijeste stečajnog
upravnika koja prava osiguranja traže na
imovini stečajnog dužnika. Uz to, rješenje
sadrži i poziv dužnicima koji imaju obaveze
/ dugovanja prema stečajnom dužniku da
izvrše iste. Rješenjem o otvaranju stečajnog
postupka stečajni sudija određuje ročište
za ispitivanje potraživanja povjerilaca, te
ročište na kojem stečajni upravnik podnosi
izvještaj o daljnem toku stečajnog postupka.
3. PRAVNE POSLJEDICE
Pravne posljedice otvaranja stečajnog
postupka nastupaju ex lege na dan kada
je rješenje o otvaranju stečajnog postupka
istaknuto na oglasnoj ploči suda. Izuzetno,
pravne posljedice mogu nastupiti i prije
otvaranja stečajnog postupka, ukoliko su
ispunjeni uvjeti za paulijansku tužbu. Nastale
pravne posljedice mogu se klasificirati
kao materijalnopravne i procesno pravne.
Materijalnopravne posljedice imaju za cilj
da stvore preduvjete za otvaranje i vođenje
stečajnog
postupka.
Procesnopravne
posljedice prepoznajemo kao učinke koji
nastaju u stečajnom postupku, ali i van
njega, u drugim postupcima - procesnim
odnosima (parnični, vanparnični, izvršni)
u kojima se stečajni dužnik pojavljuje kao
stranka u postupku. Riječ je o sljedećim
posljedicama:
- Trenutkom otvaranja stečajnog postupka
pravo upravljanja i raspolaganja imovinom,
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
koja pripada stečajnoj masi, prelazi sa
stečajnog dužnika na stečajnog upravnika.
U slučaju raspolaganja imovinom od strane
stečajnog dužnika, na dan otvaranja stečajnog
postupka, važi pretpostavka da je izvršeno
nakon otvaranja stečajnog postupka. Bez
pravnog učinka je raspolaganje stečajnog
dužnika predmetom stečajne mase koje
je učinjeno nakon otvaranja stečajnog
postupka. Izuzetak od navedenog pravila su
raspolaganja za koja vrijede opća pravila o
zaštiti povjerenja u zemljišnje knjige i druge
javne registre.
- Sva nedospjela potraživanja povjerilaca
od stečajnog dužnika ex lege se smatraju
dospjelim. Ovo rješenje je u službi
zaštite povjerilaca, jer povjeriocima čija
potraživanja nisu dospjela na dan otvaranja
stečajnog postupka omogućava učešće u
stečajnom postupku, odnosno stjecanje
statusa stečajnih povjerilaca. Sa druge
strane, otvaranje stečajnog postupka nema
djelovanje na nedospjela potraživanja
stečajnog
dužnika
prema
njegovim
dužnicima, sa tim da ova potraživanja
pripadaju stečajnoj masi kao njena aktiva.
- Sva nenovčana potraživanja tretiraju se
kao novčana. Potraživanja u stranoj valuti
se konvertiraju u potraživanja u domaćoj
valuti. Konverzija se vrši prema kursnoj
vrijednosti koja je u momentu otvaranja
stečajnog postupka mjerodavna za mjesto
plaćanja. Navedeno rješenje je u službi
jednakog tretmana stečajnih povjerilaca.
- Danom otvaranja stečajnog postupka,
prema članu 74. stav 1. ZoSP-a FBiH,
ne prestaju ugovori o radu zaposlenika
stečajnog dužnika.10 Međutim, u stavu
10 Zakon o izmjenama i dopunama ZoSP-a
(„Službene novine FBiH“, broj 32/04) unio je
određene novine u oblast stečajnog postupka.
Tako, član 1. ovog zakona, kojim se mijenja član
33, stav 2. ZoSP-a FBiH, predviđa: „Prije ostalih
stečajnih povjerilaca, ali poslije povjerilaca iz
stava 1. ovog člana namiruju se zaposlenici
stečajnog dužnika sa potraživanjima iz radnog
odnosa za posljednjih osam mjeseci do dana
otvaranja stečajnog postupka, a u visini najniže
plaće za svaki mjesec obračunate prema općem
kolektivnom ugovoru za teritorij Federacije i
doprinosima u skladu sa zakonom.“ U pogledu
prestanka ugovora o radu tim zakonom (članom
3.), predviđeno je: „Poslije otvaranja stečajnog
postupka, stečajni upravnik mora pismenim
putem, u roku od 60 dana, raskinuti radni odnos
sa zaposlenikom stečajnog dužnika na osnovu
procjene da nema potrebe za radom zaposlenika
u toku odvijanja stečajnog postupka... Prednost
pri novom zaposlenju imaju zaposlenici
kojima je prestao radni odnos poslije otvaranja
stečajnog postupka ako ispunjavaju uvjete za
2. istog člana stoji odredba po kojoj je
„otvaranje stečajnog postupka opravdani
razlog za otkaz ugovora o radu. Otkazni
rok iznosi 30 dana“. Po uporednom pravu
otvaranje stečajnog postupka ne vodi ex lege
prestanku radnog odnosa i otkazu ugovora
o radu zaposlenika nad kojim je otvoren
stečajni postupak. Otvaranjem stečajnog
postupka radni odnos se pretvara u radni
odnos sa stečajnim dužnikom. Stečajni
upravnik može zadržati neophodan broj
radnika s kojima će zaključiti nove ugovore
o radu na određeno vrijeme.
- Razlučno pravo ili pravo na bilo koje drugo
sredstvo osiguranja stečajnih povjerilaca
stečeno 60 dana prije podnošenja prijedloga
za pokretanje stečajnog postupka prestaju
ako se odnose na imovinu stečajnog dužnika
koja ulazi u stečajnu masu.
- Kod dvostranopravnih ugovora, u pogledu
njihove sudbine i opstanka, značajnu ulogu
ima stečajni upravnik, koji može, umjesto
stečajnog dužnika, da ispuni ugovor (pravo
izbora) i da zahtijeva ispunjenje ugovora
od druge strane, ukoliko takav ugovor nije
ispunjen (od strane stečajnog dužnika ili
njegovog saugovarača) do dana otvaranja
stečajnog postupka. Ukoliko stečajni
upravnik odbije ispunjenje, druga strana
može da ostvaruje svoje potraživanje kao
stečajni povjerilac. Kada je riječ o fiksnim
pravnim poslovima, druga ugovorna strana
ne može tražiti njihovo ispunjenje, ali može,
kao stečajni povjerilac, tražiti naknadu štete
zbog njihovog neispunjenja. Naknada zbog
neispunjenja predstavlja razliku između
ugovorene i tržišne cijene koja u mjestu
ispunjenja važi za fiksne ugovore na dan
otvaranja stečajnog postupka. Stečajni
dužnik ne može, po pravilu, zaključivati
nove ugovore nakon otvaranja stečajnog
postupka. Izuzetno, stečajni upravnik, radi
spriječavanja štete po imovinu dužnika, ima
pravo zaključivanja novih ugovora.
- Otvaranje stečajnog postupka proizvodi
pravne posljedice i na jednostrane pravne
poslove, prije svega na sudbinu naloga i
ponuda. Nalog koji je izdao stečajni dužnik,
a koji se odnosi na imovinu koja ulazi u
stečajnu masu prestaje otvaranjem stečajnog
postupka, izuzev u slučaju da stečajni
upravnik ne odluči drukčije. Potraživanja
rad na poslovima za koje se ukazala potreba
kod stečajnog dužnika.“ U drugom stavu istog
člana, u pogledu potraživanja zaposlenika,
navodi se: „Zahtjevi koji za zaposlenike mogu
nastati na osnovu prestanka ugovora o radu,
kao što su naknada štete zbog prijevremenog
prestanka ugovora o radu ili otpremnine, mogu
se ostvarivati samo kao stečajna potraživanja
općeg isplatnog reda...“
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 29
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nalogoprimca nastala (izvršenjem naloga)
nakon
otvaranja
stečajnog
postupka
namiruju se kao potraživanja povjerilaca
stečajne mase. Ponude koje je učinio stečajni
dužnik prestaju da važe ako nisu prihvaćene
do dana otvaranja stečajnog postupka,
izuzev ako stečajni upravnik ne odluči
drugačije.
- Ugovore o najmu ili zakupu nepokretnih
stvari ili prostorija, zaključene prije otvaranja
stečajnog postupka sa zakupodavcima,
stečajni upravnik može otkazati na kraju
svakog mjeseca uz otkazni rok od dva
mjeseca. U slučaju otkaza druga strana može,
kao stečajni povjerilac, zbog prijevremenog
prestanka ugovornog odnosa, zahtijevati
naknadu štete. Ugovornim stranama na
raspolaganju stoji odustanak ugovora u
slučaju da stečajni upravnik nije, u vrijeme
otvaranja stečajnog postupka, stupio u
posjed nekretnine ili prostorije. Najamni
ili zakupni odnos, u kojima je stečajni
dužnik u svojstvu najmoprimca ili zakupca,
druga strana ne može otkazati nakon
prijedloga za otvaranje stečajnog postupka
zbog zakašnjenja u plaćanju najamnine
ili zakupnine koja je nastupila u vrijeme
prije podnošenja prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka, kao ni zbog pogoršanja
imovinskih odnosa stečajnog dužnika.
- Razvrgnuće imovinske zajednice stečajnog
dužnika sa trećim osobama ne može se
ostvariti u stečajnom postupku, već po
pravilima vanparničnog i izvršnog postupka.
Bez pravnog učinka smatrat će se ugovorne
odredbe kojima se u navedenim imovinskim
(pravnim) zajednicama isključuje trajno
ili za određeno vrijeme pravo na zahtjev
razvrgnuća zajednice, odnosno kojima se
za to određuje poseban otkazni rok. Pravo
na razvrgnuće imovinske zajednice je
nezastarivo. Zajedničari razvrgnute pravne
zajednice zadržavaju pravo na odvojeno
namirenje njihovih potraživanja za obaveze
koje su nastale u pravnoj zajednici. U slučaju
nasljedničkih prava, ukoliko je stečajni
dužnik stekao nasljedstvo poslije otvaranja
stečajnog postupka, nasljedničku izjavu
daje stečajni upravnik.
- Gase se stari računi stečajnog dužnika, a
stečajni upravnik otvara nove račune na
koje prebacuje sredstva sa ugašenih računa.
Navedeni postupak implicira prestanak
prava osoba koje su bile ovlaštene da
raspolažu imovinom stečajnog dužnika na
tim računima.
- Vrši se promjena u firmi društva (stečajnog
dužnika) u koju se upisuje oznaka „u stečaju“,
uz navođenje ovih promjena i u registru
društava. Time se, u skladu sa načelom
pravne sigurnosti, obavještavaju sve treće
osobe, prvenstveno poslovni partneri,
uključujući potencijalne, o novonastaloj
situaciji u stečajnom dužniku.
30 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
- Osobna odgovornost članova društva
tiče se otvaranja stečaja nad dužnikom
pojedincem (komplementar u komanditnom
društvu, osnivač društva sa neograničenom
odgovornošću, obrtnik). Prema ZoSP-u
FBiH, stečajni dužnik može također biti i
društvo sa neograničenom odgovornošću
i komanditno društvo, u kojem slučaju se
na takve subjekte primjenjuju odredbe
o osobnoj odgovornosti članova društva.
Član 64. ZoSP-a FBiH kaže: „Ako je stečajni
postupak otvoren nad društvom čiji članovi
osobno odgovaraju za obaveze društva,
zahtjeve protiv članova društva po osnovu
njihove osobne odgovornosti, koji proizlaze
iz ovog ili drugog zakona za vrijeme
stečajnog postupka, može ostvariti samo
stečajni upravnik.“
- Otvaranjem stečajnog postupka prekidaju
se svi sudski i arbitražni postupci protiv
stečajnog dužnika (kao tuženog), ako se
sporovi odnose na imovinu dužnika koja
sačinjava stečajnu masu. U ovom slučaju
stečajni upravnik može preuzeti navedene
sporove, ako se odnose na izlučenje dijelova
imovine dužnika iz stečajne mase, zatim na
odvojeno namirenje ili na dugove stečajne
mase. Međutim, pravne sporove u kojima
je stečajni dužnik tužitelj, a koji se odnose
na stečajnu masu, stečajni upravnik može
nastaviti pred sudom ili arbitražom.
- Izvršni postupci koji su u toku prekidaju
se. Također, ne može se tražiti osiguranje na
imovini ili dijelovima imovine koja ulazi u
stečajnu masu. Nakon otvaranja stečajnog
postupka, stečajni povjerioci ne mogu
protiv stečajnog dužnika pokretati postupak
prinudnog izvršenja dospjelih potraživanja,
niti njihovo prinudno osiguranje radi
izvršenja. Stečajni sud može u toku
stečajnog postupka odrediti privremene
mjere osiguranja sa ciljem: spriječavanja
protupravnog
oštećenja,
spriječavanja
nasilja, otklanjanja nenadoknadive štete.
Otvaranjem stečajnog postupka svako
prinudno izvršenje na temelju postojećeg
izvršnog naslova smatra se nedopuštenim.
Izuzetak se odnosi na razlučne povjerioce
koji mogu u pogledu nespornih i dospjelih
potraživanja pokretati postupak prinudnog
izvršenja i osiguranja i nakon otvaranja
stečajnog postupka. Ako se radi o prinudnom
izvršenju koje se odnosi na dugove stečajne
mase, a koji nisu nastali radnjama stečajnog
upravnika, pravilo je da ono nije dopušteno
u roku od šest mjeseci od otvaranja
stečajnog postupka, s izuzetkom: obaveza
stečajne mase iz dvostranoobavezujućih
ugovora čije je ispunjenje izabrao stečajni
upravnik, obaveza iz trajnih obligacionih
odnosa po isteku prvog roka unutar kojeg je
stečajni upravnik mogao otkazati ugovor i
obaveza iz radnog odnosa ili drugog trajnog
obligacionog odnosa, u slučaju da je stečajni
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
upravnik tražio ispunjenje protučinidbe u
korist stečajne mase.
- Sva uzajamna potraživanja povjerilaca i
protupotraživanja stečajnog dužnika, za
koja su postojali uvjeti za kompenzaciju
prije otvaranja stečajnog postupka, pravno
se smatraju prebijenim i ne prijavljuju
se u stečajnu masu. Radi se o zakonskom
prebijanju i ono je u stečajnom postupku
olakšano, jer se, iz razloga pravičnosti i
ekonomičnosti, ne traži ispunjenje svih
uvjeta. Po našem stečajnom pravu, postoje
četiri
oblika
prebijanja
potraživanja
povjerilaca sa protupotraživanjem stečajnog
dužnika: prebijanje dospjelih potraživanja,
prebijanje
nedospjelih
potraživanja,
prebijanje novčanih potraživanja i prebijanje
uvjetnih potraživanja.11
4. REORGANIZACIJA, INSTRUMENTI POMOĆI I
INSTRUMENTI ZAŠTITE
Reorganizacija stečajnog dužnika je institut
koji je uveden ZoSP-om FBiH iz 2003. godine
umjesto prinudnog poravnanja u stečajnom
postupku. Radi se o fazi stečajnog postupka
koja značajno može promijeniti tok
postupka, na način da omogući opstanak,
odnosno nastavak poslovanja stečajnom
dužniku.
Reorganizacija
predstavlja
poseban postupak kojim se uspostavlja novi
pravni odnos između učesnika u stečajnom
postupku.12
Provođenje
reorganizacije
11 Nakon otvaranja stečajnog postupka
kompenzacija određenih potraživanja povjerilaca
je nedopuštena u sljedećim slučajevima: ako
je povjerilac svoje potraživanje stekao nakon
otvaranja stečajnog postupka, obično putem
cesije, od drugog povjerioca; ako je stečajni
povjerilac stekao mogućnost prebijanja pravnom
radnjom koja se može pobijati; ako je obaveza
stečajnog povjerioca nastala nakon otvaranja
stečajnog postupka; ako je povjerilac povezana
osoba (postoji sukob interesa - npr. bračni drug
stečajnog dužnika), a stečajni dužnik prema
toj osobi ima neko potraživanje koje je nastalo
ili dospjelo u periodu od šest mjeseci prije
podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog
postupka, i ako povjerilac čije potraživanje treba
biti ispunjeno iz imovine stečajnog dužnika, koja
ne ulazi u stečajnu masu, duguje nešto stečajnoj
masi. Edin Rizvanović, op. cit., str. 199.
12 U SAD, institut reorganizacije (bankruptcy
reorganization) uveden je zakonom o stečaju
1978. godine. Osim ovog instituta, sa periodom
trajanja do 19 mjeseci, postoji i institut pre-peck
plana - unaprijed pripremljen plan reorganizacije,
čije trajanje je ograničeno na period od
maksimalno 90 dana. Ovim planom omogućava
se redefiniranje dužničko-povjerilačkih odnosa
može imati korisne učinke za sve
zainteresirane strane. Za stečajnog dužnika
to znači izbjegavanje prestanka rada i put
ka oporavku. Za stečajne povjerioce - koji
realizacijom ovog plana mogu dobiti više
nego što bi dobili raspodjelom stečajne
mase, stvaranje povoljnijih uvjeta za njihovo
namirenje u cijelosti. Korist od reorganizacije
mogu imati i dioničari, kao i osnivači,
odnosno vlasnici stečajnog dužnika jer neće
doći do propasti njihovih uloga. Interes za
uspjehom stečajnog plana ima i društvena
zajednica, na čijem području djeluje stečajni
dužnik. U zbirnom izrazu, reorganizacija
postaje općedruštveni interes jer doprinosi
smanjenju,
odnosno
ublažavanju
ekonomskih
i
socijalnih
problema.
Reorganizacija stečajnog dužnika je moguća
nakon otvaranja stečajnog postupka do
završnog ročišta za glavnu diobu stečajne
mase. Stečajni plan može podnijeti stečajni
dužnik zajedno sa prijedlogom za otvaranje
stečajnog postupka, a nakon otvaranja
stečajnog postupka stečajni plan mogu
stečajnom sudu podnijeti stečajni upravnik
i stečajni dužnik. U slučaju usvajanja plana
reorganizacije ne provodi se unovčenje
imovine stečajnog dužnika, niti dioba
stečajne mase. Ono što u principijelnom
smislu nije dobro rješenje u federalnom
ZoSP-u (član 142) jeste fakultativnost izrade
stečajnog plana: „Nakon otvaranja stečajnog
postupka dopušteno je izraditi stečajni plan
u kojem se može odstupiti od zakonskih
odredaba o unovčenju i raspodjeli stečajne
mase.“
Stečajni plan se sastoji iz dva dijela:
pripremnih osnova i osnova za provođenje
između stečajnog dužnika i povjerilaca, te uz
to rješavanje poteškoća u poslovanju putem
statusnih i organizacijskih promjena stečajnog
dužnika. U Francuskoj također postoji institut
reorganizacije (redressment). Odluku o primjeni
reorganizacije donosi sud, optirajući između
odluke o likvidaciji i odluke o oporavku dužnika.
U njemačkom stečajnom zakonodavstvu
reorganizacija omogućava bolje namirenje
povjerilaca, dok plan reorganizacije može imati
dobrovoljni (ugovorni) ili prinudni karakter, a
podijeljen je u tri dijela: prvi dio obuhvata izradu
sadržaja plana i utvrđivanje prava povjerilaca,
drugi dio se tiče prihvatanja plana, dok nadzor
nad primjenom usvojenog i potvrđenog stečajnog
plana predstavlja treći dio. Osim stečajnog plana,
njemački propisi i praksa poznaju rehabilitacioni
plan, kojim se nastoji ostvariti ozdravljenje
i nastavak poslovanja stečajnog dužnika, uz
mogućnost prijenosa poslova stečajnog dužnika
na treće osobe, sa ciljem lakšeg namirenja
potraživanja stečajnih povjerilaca. Ibid., str. 205.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 31
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
plana.
U
pripremnim
osnovama
naznačavaju se mjere koje su poduzete prije
otvaranja stečajnog postupka, odnosno
koje tek treba poduzeti sa ciljem stvaranja
realnih mogućnosti za ostvarenje prava
učesnika u stečajnom planu. Osnove za
provođenje plana sadrže temeljne odrednice
o promjeni pravnog položaja stečajnog
dužnika i drugih učesnika. U tom smislu
stečajni plan sadrži: način i iznose do kojih
povjerioci trebaju biti isplaćeni, mogućnost
i način konverzije potraživanja povjerilaca
u kapital stečajnog dužnika, stupanj do
kojeg se dužniku može oprostiti njegov
dug, načini kompenzacije, finansijska
prognoza i mjere koje se namjeravaju
poduzeti sa ciljem reetabliranja sposobnosti
tržišnog natjecanja, mjere za smanjenje
broja zaposlenih, izvor finansiranja za
primjenu stečajnog plana. Navedeni proces
podrazumijeva i razvrstavanje svih učesnika
u posebne grupe. O stečajnom planu
zainteresirane strane se izjašnjavaju na
ročištu koje se ne može održati prije ročišta
za ispitivanje prijavljenih potraživanja.
Svaka grupa sa pravom glasa posebno
se izjašnjava o stečajnom planu.13 Prava
razlučnih povjerilaca ne mogu se stečajnim
planom mijenjati niti smanjivati bez njihove
saglasnosti. Ukoliko stečajni plan prihvate
stečajni dužnik i povjerioci, onda odluku
o njemu donosi stečajni sud rješenjem
o prihvatanju ili odbacivanju stečajnog
plana.14
13 Prema članu 142. ZoSP-a, stečajnim planom
ovlašteni podnosilac može predložiti da se
umjesto stečaja nad imovinom stečajnog dužnika
omogući: da se ostavi imovina (sva ili dio)
stečajnom dužniku radi nastavljanja poslovanja;
da se izvrši statusna promjena spajanja ili
pripajanja; da se prenese dio ili sva imovina
stečajnog dužnika na jedan ili više postojećih
poslovnih subjekata, ili subjekata koji će se
tek osnovati; da se smanje ili odgode isplate
obaveza stečajnog dužnika; da se proda sva ili
dio imovine stečajnog dužnika; da se odredi
način namirenja povjerilaca; da neko preuzme
garanciju za ispunjenje obaveza stečajnog
dužnika; pretvaranje tražbina povjerilaca u uloge;
smanjenje ili odgodu isplate obaveza stečajnog
dužnika; emitiranje dionica.
14 Stečajni sud će po službenoj dužnosti odbaciti
stečajni plan, shodno članu 156. ZoSP-a, ako:
nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje
i sadržaju plana, te ako podnositelj plana taj
nedostatak ne može otkloniti ili ga ne otkloni
unutar primjerenog roka koji mu je sud odredio,
ako očito nema izgleda da stečajni plan prihvate
povjerioci ili potvrdi sud, kao i da se prava koja bi
sudionici trebali steći po osnovi za sprovođenje
plana očito ne mogu ostvariti.
32 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
U statusne oblike reorganizacije spadaju
sljedeće
mjere:
promjena
djelatnosti
dužnika, konverzija duga u dionički
kapital, zatvaranje neprofitabilnih pogona,
otpuštanje zaposlenika, statusne promjene
- spajanje, pripajanje, investiciona ulaganja,
izmjena statuta i drugih općih akata stečajnog
dužnika. Obligacionopravni oblici stečajnog
plana i u njih prije svega spadaju: oprost duga
u cjelini ili djelomično, odlaganje otplate
dugova, osporavanje potraživanja koja nisu
pravno valjana, ili ugovaranje plaćanja u
ratama, prodaja imovine iz stečajne mase,
izmjena rokova dospjelosti kamatnih stopa,
raskid postojećih nepovoljnih ugovora,
uzimanje novih kredita i sl. Potvrđeni
stečajni plan ima snagu izvršne sudske
isprave.
Pravomoćnošću rješenja o potvrđivanju
stečajnog plana stečajni povjerioci s
utvrđenim potraživanjima koja nisu
osporena imaju pravo da pokrenu postupak
prinudnog izvršenja protiv stečajnog
dužnika. Uz to, sud donosi rješenje o
zaključenju stečajnog postupka, na temelju
kojeg se vrši razrješenje stečajnog upravnika,
te utvrđuje prestanak rada članova skupštine
povjerilaca, odnosno odbora povjerilaca.
Izuzetno, odbor povjerilaca će nastaviti
djelovati u slučaju da je predviđena kontrola
izvršenja stečajnog plana. Stečajni upravnik
će prije zaključenja stečajnog postupka
isplatiti nesporne obaveze stečajne mase, a za
sporne je dužan dati adekvatno osiguranje.
INSTITUT DRŽAVNE POMOĆI
Zakonom o sistemu državne pomoći15 (ZSDP)
vrši se introdukcija instituta državne pomoći
(državnog intervencionizma) u naš poslovni
sistem, sa ciljem ostvarenja bolje koordinacije
i usmjeravanja javnih sredstava u razvojne
projekte,
poboljšanje
konkurentnosti
zemlje i ostvarenja ravnomjernog razvoja
svih krajeva BiH. Pored toga, intencija je
da se domaćom politikom državne pomoći
osigura: promocija fer konkurencije i
slobodne trgovine, svrsishodnije korištenje
javnih sredstava i privlačenje direktnih
15 Državna pomoć je svaki stvarni ili potencijalni
javni rashod ili umanjeno ostvarenje javnog
prihoda, postojećeg, planiranog ili potencijalnog,
koja može biti dodijeljena ili planirana direktno
ili indirektno od strane davatelja državne
pomoći, u bilo kom obliku, čime se narušava ili
postoji opasnost od narušavanja konkurencije na
tržištu stavljajući u povoljniji položaj određene
privredne subjekte, proizvodnju ili trgovinu
određenih proizvoda ili pružanje određenih
usluga, ukoliko to utječe na ispunjavanje
međunarodnih obaveza BiH iz ove oblasti; član
3. ZSDP-a, „Službeni glasnik BiH“, br. 10/12.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
stranih ulaganja. Istovremeno, uspostava
nezavisnog tijela za kontrolu državne
pomoći je uvjet iz člana 71. Sporazuma o
stabilizaciji i pridruživanju, odnosno člana
36. PTS-a, zatim člana 21. CEFTA-e 2006,
kao i člana 18. Sporazuma o osnivanju
energetske zajednice jugoistočne Evrope.
Ovim zakonom uređuju se opći uvjeti
za dodjelu, kontrola dodjele i korištenja,
odobravanje i povrat nezakonito dodijeljene
državne pomoći, popis državne pomoći i
izvještavanje o državnoj pomoći, sa ciljem
uspostavljanja i osiguranja konkurentnih
tržišnih uvjeta, kao i izvršavanja preuzetih
obaveza po zaključenim međunarodnim
ugovorima koji sadrže odredbe o državnoj
pomoći.16
Zakonodavac
u
određenju
instrumenata državne pomoći koristi
termin vrste državne pomoći, te u tom
kontekstu, pod istim smatra: subvencije,
nepovratnu pomoć, izuzeća, poreske
olakšice, otpis ili preuzimanje duga, kredite
sa preferencijalnim kamatnim stopama...
i druge vrste pomoći kojima se privredni
subjekti dovode u povoljniji položaj u
pogledu konkurenosti na tržištu u odnosu na
ostale tržišne učesnike (pomoć za sanaciju,
restrukturiranje, istraživanje i razvoj...). Pod
nedozvoljenom državnom pomoći smatra
se pomoć u bilo kom obliku koja narušava
ili prijeti da naruši tržišnu konkurenciju
davanjem prednosti određenim privrednim
subjektima,
proizvodnji
ili
trgovini
određenih proizvoda ili pružanju određenih
usluga, u mjeri u kojoj to može utjecati na
ispunjavanje obaveza BiH u međunarodnim
sporazumima. Takva pomoć nije u skladu
sa ZSDP-om. Državna pomoć dodijeljena
protivno odredbama ovog zakona, odnosno
bez ili protivno odredbama odluke Vijeća
za državnu pomoć, nezakonita je i mora se
izvršiti povrat.
Pod dozvoljenom državnom pomoći po
ZSDP-u BiH smatra se: pomoć socijalnog
karaktera koja se dodjeljuje pojedinačnim
korisnicima bez diskriminacije u pogledu
porijekla robe, proizvoda koji čine dodijeljenu
državnu pomoć; pomoć za naknadu
materijalne štete prouzrokovane prirodnim
nepogodama
ili
drugim
vanrednim
okolnostima; finansijska podrška pravnim
i fizičkim osobama kojima je, u skladu sa
posebnim pravilima, povjereno obavljanje
usluga od općeg ekonomskog interesa ili
16 Zakon se ne primjenjuje na: državnu pomoć
za poljoprivredu i ribarstvo, državnu pomoć
nacionalnoj sigurnosti ili vojnoj industriji,
uključujući pomoć dodijeljenu za tehnologiju
dvostruke namjene, pod uvjetom da je svrha te
pomoći da subvencionira robe i tehnologiju koje
su namijenjene isključivo u svrhe nacionalne
sigurnosti ili odbrane, kao ni na javnu potrošnju
za infrastrukturu.
dodijeljeno isključivo pravo obavljanja
određenih djelatnosti; pomoć koja je
usklađena sa pravilom de minimis u skladu
sa članom 2. tačka c) ZSDP-a, koji glasi:
„Državna pomoć male vrijednosti je državna
pomoć jednom privrednom subjektu za bilo
koju svrhu koja se dodjeljuje jednom ili više
puta i koja ne prelazi iznos koji se primjenjuje
u skladu s odgovarajućim pravilima EU o de
minimis pomoći za taj privredni subjekt u
toku bilo kog perioda od tri fiskalne godine.“
Državna pomoć koja prelazi iznos de
minimis može biti dozvoljena odlukom
Vijeća, i.a., u sljedećim slučajevima:
pomoć koja olakšava razvoj određenih
ekonomskih djelatnosti ili određenih
ekonomskih područja, ukoliko takva pomoć
ne utječe nepovoljno na uvjete trgovanja
sa kojima se BiH složila u međunarodnim
sporazumima, i naročito: pomoć malim i
srednjim preduzećima, uključujući pomoć
za unapređenje izvoza kroz djelatnosti
kao što su učešće na međunarodnim
sajmovima, pomoć za zaštitu životne sredine
i uštedu energije, pomoć u obeštećivanju,
spašavanju ili restrukturiranju ekonomskih
subjekata, pomoć za obuku zaposlenih,
pomoć za stvaranje novih radnih mjesta
(zapošljavanje), pomoć za istraživanje i
razvoj.17
Pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika
Predmet pobijanja su pravne radnje
stečajnog dužnika učinjene prije otvaranja
stečajnog postupka koje su po svom djejstvu
doprinijele smanjenju imovine stečajnog
dužnika i, po pravilu, povredi načela
ravnopravnosti povjerilaca. Osporavane
pravne radnje, po svojoj prirodi, mogu
biti aktivne (odricanje od tužbenog
zahtjeva) ili pasivne (propuštanjem, npr.
nepodnošenjem tužbe za potraživanje).
Povoljniji položaj povjerilaca može biti
rezultat: isplate nepostojećeg potraživanja,
kompenzacije potraživanja koja se ne
mogu prebiti, isplate zastarjelog duga i sl.
Pobijanje se prvenstveno odnosi na radnje
dužnika: koje su učinjene u periodu od
17 Prema ZSDP-u, davatelji državne pomoći su:
Bosna i Hercegovina, Federacija BiH, Republika
Srpska, Brčko Distrikt BiH, kantonalne, gradske
i općinske uprave putem ovlaštenih pravnih
osoba, te svaka pravna osoba koja dodjeljuje ili
upravlja državnom pomoći, dok se korisnicima
državne pomoći smatraju privredni subjekti koji
obavljaju privrednu djelatnost učestvujući na
tržištu putem proizvodnje ili trgovine roba i/ili
usluga. Vijeće za državnu pomoć je glavni organ
koji ima isključivu nadležnost za odobravanje
programa državne pomoći, za povrat nezakonito
dodijeljene državne pomoći, te za uspostavljanje
i upravljanje popisom državne pomoći.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 33
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
šest mjeseci prije podnošenja prijedloga za
pokretanje stečajnog postupka, sa tim da je
u vrijeme njihovog poduzimanja stečajni
dužnik bio insolventan, ili je povjerilac, u
to vrijeme, znao za insolventnost, odnosno
za to nije znao zbog grube nepažnje; koje su
učinjene nakon podnošenja prijedloga za
otvaranje stečajnog postupka, a povjerilac
je znao za insolventnost dužnika, odnosno
za podnošenje prijedloga za pokretanje
stečajnog postupka, ili to zbog grube nepažnje
nije znao. Pobijati se može i pravna radnja
koja je omogućila stečajnom povjeriocu
neuobičajeno osiguranje ili namirenje, koje
on nije, odnosno na taj način ili u to vrijeme,
imao pravo zahtijevati, pod uvjetom da
je pravna radnja poduzeta mjesec dana
prije podnošenja prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka, ili nakon podnošenja
prijedloga, odnosno ako je pravna radnja
poduzeta u toku trećeg ili drugog mjeseca
prije podnošenja prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka, a stečajni dužnik je
u vrijeme pravne radnje bio insolventan.
Pored toga, pobijati se mogu i pravne radnje
stečajnog dužnika kojima je on imovinom,
koja ulazi u stečajnu masu, raspolagao
besplatno ili u bescijenje.18 Pobijanje se vrši
paulijanskom tužbom (actio pauliana) koja
se može podnijeti u roku od dvije godine,
računajući od dana otvaranja stečajnog
postupka. Pobijanje, osim tužbom, se može
vršiti i isticanjem protutužbe ili prigovora u
parnici. Aktivno legitimirani za podnošenje
paulijanske tužbe su stečajni upravnik i
povjerioci. Stečajni povjerioci mogu pobijati
pravne radnje stečajnog dužnika pod
uvjetom da stečajni upravnik, na njihov
poziv, ne pokrene sudski spor u roku od 30
dana, od dana prijema poziva za pokretanje
spora. Pasivno legitimirana (tužena) strana
ili protivnik pobijanja je osoba u čiju korist je
poduzeta pobojna pravna radnja, ili njegov
pravni sljednik. Pobijanje se poduzima radi
vraćanja u dužnikovu imovinu onoga što
je pobojnom radnjom iz nje izašlo, a što je
rezultiralo smanjenjem njene vrijednosti.
Ukoliko usvoji tužbeni zahtjev, sud neće
poništiti pravni posao (radnju) već će taj
pravni posao biti bez pravnog djejstva
prema stečajnoj masi. Primatelj činidbe
bez naknade ili uz neznatnu naknadu mora
vratiti ono što je primio samo ako je time
obogaćen, osim ako je znao ili je morao znati
da se tom činidbom oštećuju povjerioci.
U slučaju da je nastupila šteta na stvari
18 U ovom slučaju pobijanjem mogu biti
obuhvaćene pravne radnje koje su učinjene pet
godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje
stečajnog postupka ili nakon tog roka, sa
namjerom oštećenja povjerilaca, pod uvjetom da
je druga ugovorna strana, u vrijeme poduzimanja
radnje, znala za namjeru stečajnog dužnika.
34 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
(propast ili oštećenje) protivnik pobijanja
će biti dužan nadoknaditi svu materijalnu
štetu (prostu štetu i izgubljenu dobit).
KRIVIČNOPRAVNA ZAŠTITA
U odnosu na stečaj, federalni propisi poznaju
sljedeća krivična djela: prouzrokovanje
stečaja, lažni stečaj, zloupotreba u stečajnom
postupku i oštećenje povjerilaca.19
Prouzrokovanje
stečaja,
odnosno
osnovni oblik ovog krivičnog djela - član
243. KZFBiH, čini ko znajući za svoju
prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje,
obustavljajući naplaćivanje svojih tražbina,
sa ciljem da smanji buduću stečajnu masu,
prekomjerno troši, otuđuje imovinu u
bescijenje, preuzme nesrazmjernu obavezu,
lakomisleno koristi ili daje zajmove, sklopi
posao s osobom nesposobnom za plaćanje,
propusti blagovremeno naplatiti svoje
tražbine ili na drugi način koji je u očitoj
suprotnosti s urednim privređivanjem,
umanji svoju imovinu. Učinitelj može biti
svaka osoba, znači i dužnik pojedinac uz
odgovornu osobu u pravnoj osobi - stečajnom
dužniku. Posljedica krivičnog djela je
umanjenje imovine i ona može nastupiti
usljed jedne ili više navedenih radnji. Za
krivičnu odgovornost potreban je umišljaj,
koji je također višestruk, počev od svijesti o
19 U neposrednoj vezi sa navedenim krivičnim
djelima su i: zloupotreba u postupku privatizacije,
nesavjesno privredno poslovanje i izrada
lažnog bilansa. Osnovni oblik krivičnog djela
zloupotrebe u postupku privatizacije čini ko u
postupku privatizacije, sa ciljem da sebi ili drugoj
osobi pribavi kakvu korist, drugom nanese kakvu
štetu ili teže povrijedi prava drugog, smanji
kupoprodajnu cijenu ili omogući kupovinu
znatno ispod cijene pravne osobe u privatizaciji,
dajući netačne podatke ili skrivajući podatke o
imovini, prihodima, teretima, rashodima i drugim
pravima ili činjenicama od utjecaja na utvrđivanje
stvarne cijene. Nesavjesno privredno poslovanje
- krivično djelo čini odgovorna osoba u pravnoj
osobi koja kršenjem zakona ili drugog propisa u
FBiH očito nesavjesno posluje i time prouzrokuje
znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi. Izrada
lažnog bilansa - ovo krivično djelo čini ko, sa
ciljem da sebi ili drugom pribavi kakvu korist ili
da drugom nanese kakvu štetu u pravnoj osobi,
izradi lažni bilans kojim se utvrđuje dobit ili
gubitak te pravne osobe ili kojim se utvrđuje udio
svakog člana pravne osobe u dobiti ili gubitku; O
navedenim i drugim krivičnim djelima vidjeti u:
Zvonimir Tomić, Krivično pravo II, posebni dio,
Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
vlastitoj prezaduženosti ili nesposobnosti za
plaćanje, zatim svijesti o poduzimanju nekog
od navedenih oblika radnje učinjenja, kao i
svijesti da su to radnje koje dovode ili mogu
dovesti do umanjenja „vlastite“ imovine i
uz to svijesti da se sve to čini s određenim
ciljem - umanjenje buduće stečajne mase.
- Lažni stečaj - krivično djelo (u osnovnom
obliku) čini ko u cilju izbjegavanja plaćanja
svojih obaveza, prividnim ili stvarnim
umanjenjem svoje imovine prouzrokuje
stečaj tako što: cijelu ili dio imovine prividno
ili ispod tržišne vrijednosti proda, prikrije,
besplatno ustupi ili uništi, zaključi fiktivne
ugovore o dugu ili prizna nepostojeće
tražbine, prikrije, uništi, preinači ili tako
vodi poslovne knjige, isprave ili spise koje
je po zakonu ili drugom propisu obavezan
voditi, da se iz njih ne može utvrditi
stvarno imovinsko stanje ili to stanje
sačinjavanjem lažnih isprava ili na drugi
način prikaže takvim da se po toj osnovi
može otvoriti stečaj. Posljedica djela sastoji
se u prouzrokovanju stečaja, u ovom slučaju
lažnog, jer se po pravilu radi o poslovnim
subjektima koji su do momenta poduzimanja
nekih od navedenih oblika radnje pozitivno
poslovali. Za krivičnu odgovornost potreban
je direktni umišljaj (postupanje u tačno
određenom cilju).
- Kod zloupotrebe u stečajnom postupku
postoje tri oblika krivičnog djela: poseban
oblik prevare, zatim poseban oblik primanja
mita i, treći oblik - aktivno podmićivanje.
Krivično djelo čini onaj ko u stečajnom
postupku prijavi lažnu tražbinu (nije uopće
postojala ili je postojala, ali je namirena)
ili tražbinu u lažnom isplatnom redu da bi
time ostvario pravo koje mu ne pripada. Za
krivičnu odgovornost potreban je direktni
umišljaj. Drugi oblik krivičnog djela čini
povjerilac ili član odbora povjerilaca ili
stečajni upravnik kroz koruptivno ponašanje
(primanje imovinske koristi za sebe ili
drugog, ili obećanje imovinske koristi...),
dok treći oblik čini onaj ko povjeriocu, članu
odbora povjerilaca ili stečajnom upravniku
da ili obeća imovinsku korist.
- Oštećenje povjerilaca - krivično djelo čini
onaj ko, znajući da je postao nesposoban
za plaćanje, isplatom duga ili na drugi
način stavi kojeg povjerioca u povoljniji
položaj i time ošteti najmanje jednog od
svojih povjerilaca. Za krivičnu odgovornost
potreban je umišljaj - svijest o stavljanu
povjerioca u povoljniji položaj i svijest da će
se time nanijeti šteta drugim povjeriocima,
kao i svijest da je učinitelj znao da je postao
platežno nesposoban. Teži oblik krivičnog
djela čini odgovorna osoba u pravnoj osobi
koja, znajući da je pravna osoba postala
nesposobna za plaćanje, u cilju izigravanja
ili oštećenja povjerilaca, prizna neistinitu
tražbinu, sastavi lažni ugovor ili drugom
prevarnom radnjom ošteti povjerioca
pravne osobe.
5. ZAKLJUČAK
Brojne ekonomske i socijalne konotacije
svjedoče o značaju što ga stečaj ima za
poslovni sistem i društvo u cjelini. U
prethodnom sistemu, govorimo o relativno
kratkoj vremenskoj distanci, stečaj je bio
nepoželjan institut, nužno zlo, te je, slijedom
načela supsidijarnosti, bio marginaliziran u
odnosu na sanaciju i prinudno poravnanje.
Danas imamo sasvim drugačiju sliku,
odnosno krajnost, a to je poistovjećivanje
stečaja sa likvidacijom što, uvažavajući
mnogostruke posljedice, predstavlja, i.a.,
nepoštivanje standarda i smisla pokretanja
stečajnog postupka - evidentiranje teškoća
u poslovanju, što je znak povjeriocima,
tržišnim učesnicima i državi da (na
interesnoj osnovi) adekvatno reagiraju.
Utvrđeni model privatizacije je otežao, skoro
spriječio, akceptiranje supstance stečaja.
U prilog tome je i neiskorištenost odredbi
zakona o stečajnom postupku o potrebi
kontrole poslovanja, odnosno kontroli
izvršene privatizacije. Nepostojanje volje
za afirmativnijim odnosom prema stečaju
posebno je vidljiva kroz fakultativnost
reorganizacije stečajnog dužnika što, kada
se ima u vidu brojnost stečajeva, samo
usložnjava postojeću situaciju. Na to se
naslanjaju problemi u pogledu introdukcije
državnog intervencionizma, što bi, u našem
slučaju, značilo potrebu usklađivanja
sa standardima EU. To znači da treba
dosljedno primjenjivati zakon o sistemu
državne pomoći, koji predviđa mjere za
poslovne subjekte u krizi i to direktno kroz
- obeštećivanje, spašavanje, restrukturiranje
ili preventivno: kroz pomoć malim i srednjim
preduzećima, za zapošljavanje, obuku, i
sl., što je bitno ne samo s ekonomskog, već
i socijalnog aspekta. Zakonske postavke,
shodno navedenom, treba pretočiti u fiskalni
okvir, kako bi, uz aktivnu ulogu Vijeća za
državnu pomoć, intervencija države, u
ovom segmentu, postala konkretnija, a time
i efikasnija. Pored toga, nije u dovoljnoj
mjeri iskorišten osnovni pravni instrument
za zaštitu interesa povjerilaca (i države) paulijanska tužba. Izmjene su potrebne i u
oblasti krivičnog zakonodavstva (privredna
krivična djela - u vezi sa stečajem) u
smislu otklanjanja prepreka u dokazivanju
postojanja krivične odgovornosti, pri čemu
se prvenstveno misli na umišljaj, odnosno
direktni umišljaj.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 35
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
INFORMACIONI
SISTEMI U
JAVNOJ
UPRAVI
DOC. DR. MILICA TEPŠIĆ
E-MAIL: [email protected]
Sažetak
Informacioni sistemi u javnoj upravi su tipični pravni informacioni sistemi.
Svoje funkcionalne karakteristike zasnivaju na zakonskim i drugim propisanim
kriterijumima i svrstavaju se u posebne informacione sisteme. Kvalitet rada
savremene javne uprave proizlazi iz sposobnosti informacionog sistema da na
najbolji način iskoristi interne i eksterne podatke i informacije, te ih pretvori u
osnovu za savremeni rad, odlučivanje i upravljanje. Na taj način se javna uprava
transformiše u elektronsku upravu koja će omogućiti korisnicima usluga da se
obrate javnoj upravi u bilo koje vrijeme, za bilo koju potrebu i iz bilo kog mjesta.
Takva javna uprava je potpuno i stalno operativna i pretpostavlja integraciju
svih informacionih sistema i podsistema.
Ključne riječi: javna uprava, informacioni sistem, baze podataka, elektronska
uprava
1. UVOD
Kako reče Bill Gates (Bil Gejts),1 osnivač i počasni predsjednik korporacije
Microsoft (Majkrosoft), jedne od najuspješnijih svjetskih kompanija: „Tajna
poslovnog uspjeha u digitalnom dobu je uspjeh informacionog sistema.“
Razvoj informacionog sistema (IS) za potrebe javne uprave je veoma složen i
dugotrajan posao. Organi uprave i jedinica lokalne samouprave prikupljaju,
sređuju i prenose veliki broj informacija potrebnih za realizaciju mnogih i
složenih poslova i zadataka koji su im povjereni. Donošenje odgovarajućih
odluka o nekom predmetu i njegovo rješavanje može se posmatrati kao
završna faza kojoj prethodi niz različitih pripremnih radnji čiji je cilj
da se neko pitanje što potpunije sagleda sa raznih aspekata, kao i da se
pripremi materijal za donošenje jednog ili više alternativnih prijedloga
1 Izvor podataka: B. Gates, C. Hemingway, Poslovanje brzinom misli, Izvori, Zagreb,
1999, str. 250.
36 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
koji služe pri formulisanju definitivne
odluke. Tako je u radu javne uprave
karakteristična
obrada
najrazličitijih
podataka, kao aktivnosti čiji je cilj njihovo
prikupljanje, selekcija, obrada, vrednovanje
i korišćenje. IS javne uprave sadrži veliki
broj podataka (baza podataka) a to su:
matični podaci građana, katastar zemljišta
i nekretnina, odgovarajući prostorni i
neprostorni podaci, finansijske transakcije,
itd. Takav IS mora da bude u stanju da daje
pojedinačne podatke o građanima, prostoru,
imovini i pravima, kao i osnovne podatke po
određenim obilježjima. On mora omogućiti
povezivanje svih područja javne uprave
uz uslov očuvanja njihove samostalnosti.
Svako područje uprave u okviru IS treba
da predstavlja podsistem, sa mogućnošću
međusobnog komuniciranja i razmjene
podataka. Osnovu takvog IS treba da čini
skladište podataka, koje čini veliki broj baza
podataka. Baze podataka na memorijskim
medijumima moraju biti tako organizovane
da se podaci iz njih mogu koristiti prema
najrazličitijim kriterijumima koji su
unaprijed utvrđeni. Ovakav IS sa bazama
ili skladištem podataka, mora da osigura
sljedeće osnovne funkcije:
■■ da održava u stanju ažurnosti cjelinu
organizaciono i strukturalno povezanih
osnovnih podataka,
■■ da daje ažurne, potpune, tačne i
relevantne informacije koje se uzajamno
dopunjuju,
■■ da bude fleksibilan i da se lako
može prilagoditi novim potrebama i
zahtjevima,
■■ da je sposoban da zadovolji normalne
standardne zahtjeve i da može da
odgovori na svaki upit odgovarajućom
porukom ili sugestijom.
IS mogu memorisati velike količine
podataka i veoma su pouzdani u radu (npr.
koeficijent tačnosti približava se procentu
100%). Pošto je obrada podataka potpuno
automatizovana,
sistem
samo
treba
„nahraniti podacima“ i „programirati“,
tj. unijeti velike mase podataka i dati mu
instrukcije za rad: sistem vrši sve željene
operacije potpuno samostalno bez ljudskih
(fizičkih ili intelektualnih) intervencija.2
2 U okruženju e-uprave, već na ovom stepenu
razvoja IT, računari se mogu korisno upotrijebiti,
ne samo pri prikupljanju informacija u cilju
pripremanja upravne odluke, već i da mogu
preuzeti i dio odlučivanja kada su im na
raspolaganju odgovarajuće pravne i činjenične
informacije, kao pravila za njihovu automatsku
obradu. Teorijski i praktično je moguće da
računar bude tako programiran da donese odluku
u upravnom postupku. To znači da je proces
odlučivanja u upravnom postupku izdavanjem
upravnih akata u određenim, tzv. tipskim
Rezultat obrade ispisuje se velikom brzinom
na listu papira (tzv. tvrda kopija) ili drugom
nosiocu podataka (npr. na ekranu, disku i sl.).
Suštinu modernizacije javne uprave čini
ovladavanje informacijama. Upravljanje
ljudskim
resursima
okreće
se
od
tradicionalne usmjerenosti na poslove,
zadatke i odgovornost ka upravljanju
znanjem, vještinama i sposobnostima.
Stvaranje i prenošenje znanja starim
metodama nije efikasno, dovoljno brzo niti
sistematizovano.
2. POJAM I DEFINISANJE INFORMACIONOG
SISTEMA
IS su složeni tehnološki sistemi za obradu
podataka
i
informacija,
korišćenjem
informaciono-komunikacionih tehnologija
(IKT), uz odgovarajuću metodološku
podršku sistemskog pristupa.
Svrha IS je ostvarivanje odgovarajućih
ciljeva, odnosno blagovremeno i potpuno
stavljanje na raspolaganje osnova za
odlučivanje (tj. informa­cije), odnosno kako
ističe James Emerv: „Prvenstvena svrha
(IS) je da stavi na raspolaganje informacije,
odlučivanje i upravljanje.“3 U tom smislu,
IS je savremena tehnološko-organizaciona
pretpostavka donošenja kvalitetnih odluka.
Osnova IS u javnoj upravi su pravni izvori
i ostali tekstovi, te podaci u elektronskom
obliku, koji su uređeni, sažeti i predstavljaju
neku cjelinu. Izgradnjom IS prije svega
sprečavamo
mogućnost
zagušenja
ogromnim brojem propisa i drugih akata, koje
javna uprava svakodnevno koristi i ujedno
povećavamo efikasnost. Informacionim
sistemom u javnoj upravi postižemo da je:
proces odlučivanja pregledan, pravni sistem
pregledan, pravna uređenost prilagođena
uslovima društvenog i tehničkog razvoja, te
osigurana pravna sigurnost. Kod mnoštva
propisa potrebno je odrediti hijerarhiju
propisa i veza među njima, što povećava
(računarski primjerenim) upravnim stvarima,
moguće automatizovati. Pri noveliranju Zakona
o opštem upravnom postupku u budućnosti, bez
obzira na stepen dostignute tehnologije, mora se
imati u vidu potreba za unapređenjem pojedinih
odredbi ZUP-a koje se odnose na primjenu
računarske tehnologije. U tom smislu zakon
mora u pogledu svojih rješenja biti „otvoren” i
za proces automatskog donošenja odluke, što
trenutno nije slučaj.
3 J. C. Emery, „Organization, Planning and
Controf Systems“, Theorv and Technologv,
Arkville Press, London, 1969, str. 34.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 37
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
preglednost među propisima.
U javnoj upravi se paralelno sa razvojem
interneta javljaju i različite ideje o
kombinovanju
najnovijih
tehnoloških
dostignuća i njihovoj sofisticiranoj primjeni,
u cilju maksimalnog korišćenja potencijala
weba.4
3. CILJEVI INFORMACIONOG SISTEMA U
JAVNOJ UPRAVI
Osnovni cilj IS u javnoj upravi je
unapređenje rada i funkcionisanja organa
uprave i jedinica lokalne samouprave. Pod
ovim se podrazumijeva realizacija sljedećih
postavljenih ciljeva i ostvarivanje zadataka
u skladu sa njima:
■■ prilagođavanje pravnog poretka
uslovima društvenog i tehnološkog
razvoja,
■■ sistematizacija i ujednačavanje pravnog
poretka,
■■ obezbjeđenje pravne sigurnosti,
■■ ubrzavanje procesa donošenja pravnih
odluka, kao i
■■ ostvarivanje ostalih ciljeva
informacionog sistema u javnoj upravi.
Prilagođavanje pravnog poretka uslovima
društvenog i tehnološkog razvoja predstavlja
prilagođavanje
dinamici
društvenih odnosa, a ogleda se u tome
što je potrebno imati u vidu promjene
u društvenim odnosima, posebno onih
faktora koji ukazuju na postojanje pravno
relevantnih okolnosti i činjenica, kao i
pravnih posljedica koje proizvode (npr.
uvođenje tržišnih privrednih odnosa,
promocija sloboda i prava čovjeka i građana
i dr.).
Sistematizacija pravnog poretka - ostvaruje
se tako što se istražuju i utvrđuju međusobne
veze između pravnih propisa i drugih
izvora, što doprinosi većoj preglednosti i
jasnijem razgraničavanju pojedinih pravnih
područja, sa jedne, kao i izjednačavanju
pojmovnih i terminoloških sadržaja
pravnih izraza i ustanova, sa druge strane.
U krajnjoj liniji sistematizacija doprinosi
usklađenosti pravnog poretka, odnosno
4 World Wide Web je skup dokumenata u
elektronskom obliku koji su povezani jedni sa
drugima slično kao što je jedan dio paukove
mreže povezan sa ostalim dijelovima. Ti
dokumenti su smješteni na računarima koji se
zovu serveri, a nalaze se na raznim mjestima
širom svijeta. Danas skoro da nema novina koje
nemaju svoju web-verziju, a veliki dio poslovanja
se obavlja takođe putem interneta - elektronsko
poslovanje.
38 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
ostvarenju i zaštiti principa ustavnosti i
zakonitosti.
Pravna sigurnost - ostvaruje se tako što
jedan usklađen i sistematizovan pravni
poredak,
odnosno
pravno
područje
doprinosi suzbijanju nesvjesnih odstupanja
kod ostvarivanja i primjene prava. Ovo se
dostiže ujednačavanjem pri tumačenju
pojedinih pravnih pravila i propisa, tako
da se nesvjesna i nenamjerna odstupanja
svode na najmanju moguću mjeru.
Ubrzavanje postupka donošenja pravnih
odluka - povećanje faktora brzine kod
donošenja pravnih odluka u procesu
odlučivanja ogleda se u blagovremenom
sakupljanju
i
ažuriranju
pravno
relevantnih informacija, kao i u mogućnosti
standardizacije pojedinih faza ili cijelog
toka određenog postupka (npr. upravnog,
krivičnog, parničnog). Pravne informacije
dostupne su korisniku u vrlo kratkom
vremenskom periodu, što smanjuje vrijeme
potrebno za traženje informacija, srazmjerno
povećavajući uticaj „kreativnog“ faktora kod
donošenja odluke.
Ostali ciljevi informacionog sistema
u javnoj upravi – IS u javnoj upravi
projektuje se i organizuje radi neposrednog
ostvarivanja određenih ciljeva, kao i
ostvarivanja određenih zadataka, koji se
postavljaju pred javnu upravu kao cjelinu, ili
pak pojedine organe uprave (ministarstva,
uprave, upravne organizacije, organe
jedinica lokalne samouprave). Otuda se
prilikom donošenja odluke o organizovanju
IS mora voditi računa i o elementima kao što
su cijena i rentabilnost sistema, određivanje
kruga korisnika sistema, selekcija jezika
rada sistema, određivanje lokacije i
organizacionog oblika računarskog centra,
planiranje i projektovanje programa
razvoja, stručno usavršavanje kadrova,
informatičko „opismenjavanje“ državnih
službenika i namještenika i dr. Prilikom
rješavanja pitanja tehničko-organizacione
prirode treba voditi računa da se odredi
područje koje sistem treba da obuhvati,
odnosno da se izvrši odgovarajuća selekcija
dokumenata koji će služiti kao informaciona
osnova sistema. Pored toga, treba odrediti
način na koji će korisnici izvršiti selekciju
metoda
dokumentovanja
pravnih
podataka, izvršiti izbor odgovarajuće
hardverske i softverske podrške sistema
i dr. Ovdje spada i određivanje ciljeva
i zadataka organizovanja IS vezanih za
prethodna pitanja, kao što su donošenje
odluke o organizovanju i uvođenju sistema,
formiranje radne grupe radi sprovođenja
odluke,
određivanje
odgovarajućeg
subjekta (naučne ustanove, organi uprave
i sl.) koji vodi računa o istraživanjima
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
na tom području i, najzad, obezbjeđenje
odgovarajućih finansijskih sredstava za
ostvarivanje svih faza programa uvođenja
IS.
4. KARAKTERISTIKE INFORMACIONIH
SISTEMA U JAVNOJ UPRAVI
Različiti
su
pristupi
kategorizaciji
informacionih sistema, u zavisnosti od
toga koji se standard koristi kao osnov
za klasifikaciju. Ipak, najčešće se IS
klasifikuju na tzv. tradicionalne („ručne“)
IS, koji su „manuelni“ (tj. gdje je obrada
informacija ručna, a u najboljem slučaju
mehanografska) i na tzv. računarski
orijentisane IS, tj. informacione sisteme, koji
kao svoju tehnološku osnovu imaju računar,
tako da se obrada podataka i informacija
automatski vrši.5 Manuelni, tj. obični IS
poznati su i kao „sistemi informisanja“,
dok su računarski orijentisani IS poznati
kao „informacioni sistemi“. Računari
predstavljaju tehničko-funkcionalnu osnovu
(pretpostavku) savremenih IS. Zato se IS
bazirani na korišćenju računara nazivaju
još i „računarski-orijentisani informacioni
sistemi“.
Karakteristika je klasičnog IS da se kod njega
u ulozi sredstava za rad koja su povezana
sa formiranjem informacija, pojavljuju u
najboljem slučaju računske mašine i mašine
za knjiženje, a da se u ulozi predmeta rada
koji su povezani sa čuvanjem podataka
i formiranjem informacija, pojavljuju
većinom kartoteke, tako da selekcija i obrada
podataka počinje na osnovu navoda u ručno
sastavljenom obrascu. Suprotno tome,
karakteristika IS zasnovanog na računaru
jeste da se kod njega u ulozi sredstava
za rad, koja su vezana za formiranje
informacija, pojavljuje, u većoj ili manjoj
mjeri, računar, a da se u ulozi predmeta rada
koji su povezani sa čuvanjem podataka i
formiranjem informacija pojavljuju datoteke
na magnetnim ili optičkim diskovima, tako
da selekcija i obrada podataka može početi
tek kada su svi podaci uneseni u sistem, a
organizacija čitavog procesa osigurava se
programom.6
5 D. Couger, F. McFadden, Introduction to
Computer Based Information Systema, John
Wiley & Sons, New York, London, 1975.
6 I. Turk, Uloga računara u informacionom
sistemu i upravljačkom sistemu, (J. Deželjin,
I. Turk) Organizacija informacionog sistema i
sistema informacija, Informator, Zagreb, 1986,
str. 158,
5. PREDNOSTI RAČUNARSKI ORIJENTISANIH
INFORMACIONIH SISTEMA U JAVNOJ
UPRAVI U ODNOSU NA KLASIČNE SISTEME
UPRAVNIH INFORMACIJA
Prednosti informacionog sistema za
obradu upravnih informacija u odnosu
na ranije korišćeni „klasični“ (ručni)
način vođenja upravnih dokumenta
su brojne. Brzi, moderni računari, s
ogromnim
kapacitetima
memorije,
mogu čuvati, obrađivati i, na zahtjev,
praktično trenutno staviti na raspolaganje
ogroman broj pravnih dokumenata.
Računarski orijentisan IS omogućava šire
obuhvaćanje, klasifikovanje i selekciju
prikupljenih informacija i njihovo stalno
ažuriranje. U memoriju sistema mogu se,
takođe, smjestiti i različite zbirke i arhive,
kao i uspostaviti veza (link) sa drugim
računskim centrima, preko računarske
mreže i interneta.
Za rad javne uprave je značajna obrada
najrazličitijih podataka i aktivnosti, čiji cilj
je njihovo prikupljanje, selekcija, obrada,
vrednovanje i korišćenje. Za upravne
poslove u okviru kojih se obrađuje velika
količina podataka, značajno je da računari
mogu čuvati i dati velike količine obrađenih
podataka. Na takav način moguće je održavati
i obrađivati različite registre, odnosno
evidencije, kao što su matične knjige i druge
evidencije stanovništva, motornih vozila,
evidencije plaćanja poreza i slično.
Informatizacijom javne uprave moguće
je tačno odrediti kretanje dokumenata
i nadležnosti koje se vežu na pojedine
dokumente. Pomoću odgovarajućih mrežnih
rješenja i informacionih tačaka ili kioska
moguće je upravu približiti građanima i
privrednim subjektima, tako da iz kuće ili
kancelarije, bez čekanja u redu, obavljaju
poslove, koji se inače obavljaju duže vrijeme,
a na taj način dolazi do racionalizacije i
poboljšanja rada javne uprave.
U
tipičnom
ambijentu
„elektronske
uprave” postoji „šalter“ (front office) i
„kancelarija“ (back office), koji su povezani
moćnom mrežom (internet). Šalter može
biti postavljen kao „sve na jednom mjestu
šalter“ ili kao „informativni centar“ koji je
dostupan pomoću telefona ili elektronske
pošte. Takođe, elektronska uprava se može
koristiti direktnom komunikacijom pomoću
personalnog računara između građana
i uprave. Građanima su na raspolaganju
brojni i raznovrsni oblici komunikacija
za koje se sami opredjeljuju, što znači
da elektronska uprava stvara društvene,
kulturne, ekonomske i institucionalne
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 39
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
posljedice koje imaju pozitivan efekat na
kvalitet života građana i njihove poslove.7
6. POSTOJEĆE STANJE INFORMACIONIH
SISTEMA U JAVNOJ UPRAVI
Potreba za pravnim regulisanjem zahvata sve
šira područja društvenog života. Povećava se
broj aktivnih učesnika u pravnim odnosima,
broj i raznovrsnost samih odnosa, što se
manifestuje kao sve veća složenost pravnog
poretka i pravnog sistema kao cjeline. Pred
organe uprave i druge ovlašćene subjekte
postavljaju se sve opširniji i složeniji zadaci.
Tradicionalne metode rada nisu u stanju
da pravovremeno i efikasno „rasčiste“
nagomilane predmete i odgovore svim svojim
društvenim, političkim i pravnim zadacima.
Nagli porast broja informacija, kao opšta
karakteristika savremenog naučnog razvoja,
odražava se u odgovarajućem obliku i u
oblasti prava i javne uprave. Pravne norme
mogu se posmatrati i kao „informacije“ o
ponašanju pravnih subjekata u skladu ili
u suprotnosti sa dispozicijama koje norme
propisuju. Informacioni aspekt prava ogleda
se, prije svega, u tome šta one pokazuju
da li je na odgovarajući način ostvaren cilj
dispozicije u normi ili ne, odnosno treba li
primijeniti sankciju ili ne. Nove situacije
zahtijevaju pronalaženje adekvatnih i
savremenih rješenja uvođenjem novog
načina rada i organizovanja, novih metoda
i tehnika, kojima bi se osigurala dostupnost
relevantnih pravnih informacija kao osnova
za donošenje odgovarajućih kvalitetnih
pravnih odluka (zakona, presuda, rješenja
itd.). U „poplavi“ pravnih informacija,
subjekt koji donosi odluku zasniva je na
određenom broju i odgovarajućoj kvaliteti
pravnih podataka. Zato se može reći da su
pravo, a i javna uprava podobni i po svojoj
(logičkoj) prirodi čak veoma pogodni za
informatizaciju, jer je moguće da se sve
informacije koriste na zahtjev, odmah, po
posebnim programima korišćenja, što je i od
strategijskog značaja za ukupan društveni
razvoj. Zato treba što brže, tačnije i potpunije
koristiti informacije, jer od javne uprave
i prava zavisi organizovano ponašanje u
društvu, što je i uslov napretka.
oblika ugovora, nova naučna i tehnološka
otkrića, promjene u pojedinim granama
nacionalnog i međunarodnog prava, kao i sve
veće međusobno prožimanje prava i drugih
disciplina, čine službenike u javnoj upravi,
posebno one koji u praksi primjenjuju pravo
„nemoćnim“ pred ovakvim situacijama.
Da bi donijeli „pravu“ odluku, službenici
u javnoj upravi danas moraju samo na
traženje izvornih pravnih dokumenata (npr.
službenih glasila, presuda, rješenja, članaka,
itd.) trošiti dragocjeno vrijeme, koje im je
toliko potrebno za bit upravnog rješavanja,
tj. za kvalitetno i efikasno proučavanje i
rješavanje konkretnih upravnih slučajeva
i problema. Čak i pod pretpostavkom da
stručnjaci u javnoj upravi imaju „dovoljno
vremena“ za pretraživanje svih relevantnih
dokumenata, uvijek bi postojala neizvjesnost
(uz iscrpljujuće traženje) oko toga da li
je propuštena kakva važna informacija
- neki propis ili neka odluka. Povećanje
broja zakona i drugih upravnih i pravnih
dokumenata prijeti da dođe do neke vrste
„informacionog zagušenja“, što vodi ili
vraćanju na rješavanje pojedinih predmeta
na osnovu „zdravog razuma“, načinu koji
pripada istoriji, ili uvođenju novih metoda
i tehnika kojima bi se ljudski um oslobodio
rutinskih poslova i gotovo neograničeno
povećao kapacitet „memorije“.
„Naučnici uspijevaju, kako se ocjenjuje, da
se upoznaju sa najviše pet odsto literature
svoje struke. (...) Ta poplava informacija nije
poštedila javnu upravu, gdje takođe postaje
nemogućim uspješan teorijski i praktičan
rad bez moderne dokumentacije uz
upotrebu računara, s obzirom na to da broj
zakona i drugih propisa tako brzo raste da
je njihovo elektronsko memorisanje postalo
neophodno (stara pravna fikcija: „smatra se
da svako poznaje pravo“, postala je zaista
besmislenom, jer bi stvarno trebalo reći:
„niko ne poznaje pravo“). Neki su statističari
izračunali da jedan cijeli čovječiji vijek nije
dovoljan da bi se samo jedanput pročitali
zakonski tekstovi koji nama upravljaju.“8
6.2. Informaciono opismenjavanje
Duboke
i
brze
promjene,
razvoj
međunarodnih
odnosa,
komunikacija,
urbanizacija, nastajanje novih prava i novih
Nedostatak kadrova informacionog profila
karakterističan je za sve oblasti, posebno
za područje javne uprave, gdje se ovaj
nedostatak
„informaciono
pismenih“
službenika i namještenika posebno osjeća.
Zbog toga je neophodno da se uporedo sa
razvojem IS i uspostavljanjem savremenih
baza podataka, organizuju aktivnosti
na informacionom opismenjavanju svih
kategorija zaposlenih u javnoj upravi,
7 Stevan Lilić, Upravno pravo, Upravno procesno
pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu,
Službeni glasnik, Beograd, 2008, str. 295.
8 Ž. Anzulović, Značenje pravne informatike i
njezine tehnike, Zbornik radova, Pravni fakultet,
Split, br. IX, 1972, str. 7.
6.1. Porast pravnih informacija
40 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kako ne bi došlo do raskoraka između
nivoa opremljenosti uprave i mogućnosti
korišćenja savremenih baza podataka i
elektronskih servisa, sa jedne strane, i znanja
potrebnog da se oprema i usluge iz domena
IKT koriste, sa druge strane.
Za podizanje kompetencija službenika
u javnoj upravi potrebno je ugraditi
potrebu za cjeloživotnim obrazovanjem u
filozofiju javne uprave i uspostaviti sistem
trajnog osposobljavanja i usavršavanja
zaposlenih, te poticati izvrsnost poticanjem
izloženosti službenika novim idejama,
stalnim usavršavanjem i ocjenjivanjem za
napredovanje u karijeri, nagrađivanjem
natprosječnih
i
sankcionisanjem
ispotprosječnih rezultata rada.
Prednosti elektronske uprave mogu se
ostvariti samo ako organi uprave i lokalne
samouprave promijene metodologiju rada.
Nove tehnologije moraju biti uvedene
zajedno s organizacionim promjenama i
novim vještinama gdje god je potrebno,
ukoliko je cilj pružanje usluge orijentisane
na korisnike (Evropska komisija, 2005).
Primjenu informacionih tehnologija treba da
prati reorganizacija procesa i kontinuirano
usavršavanje
informatičkih
vještina
službenika u javnoj upravi i korisnika javnih
usluga.
6.3. Sistemi pravnih informacija i pravni
informacioni sistemi
Treba razlikovati pravo ,,kao sistem pravnih
informacija“ od „pravnog informacionog
sistema“.9 Pravni informacioni sistem
može se posmatrati kao oblik sistema za
automatsku obradu podataka koji služi
za prikupljanje, analizu, sistematizaciju,
čuvanje, pronalaženje i raspolaganje
informacijama u oblasti prava. Informacije
se najčešće odnose na pravne propise,
rezultate pravne prakse i stavove pravne
literature. Zadatak koji ima pravni
informacioni sistem jeste da u svakom
momentu obezbijedi dostupnost i stavi
na raspolaganje potrebne informacije koje
će služiti kao osnova za donošenje određene
pravne odluke. Pod relevantnim pravnim
informacijama imaju se u vidu postojeći
pravni propisi, odgovarajuće odluke pravne
prakse, kao i osnovni stavovi i koncepcija
pravne nauke i doktrine. Za kvalitetno
funkcionisanje
pravnih
informacionih
sistema važni su izvori pravnih informacija
i izvori podataka.
9 Dragoljub Kavran, Problemi izgradnje pravnih
i informacionih sistema, str. 406
Izvori pravnih informacija
Izvori pravnih informacija neposredno su
vezani za „izvore prava“10 u kojima su sadržane
pravne norme, a koje se mogu označiti i kao
osnovne „pravne informacije“. Prilikom
traženja informacija pravnik se susreće
sa brojnim teškoćama. To su, naprimjer,
česte manje ili veće izmjene ili dopune
zakona i drugih propisa; zatim nejasnoće
prilikom izričitog ili prećutnog ukidanja
zakona; neizvjesnost formule „ukidaju se
odredbe koje su suprotne odredbama ovog
zakona“; nesigurnost koja je uzrokovana
praksom pročišćavanja teksta i ispravaka
od većeg pravnog značenja; teškoće oko
upoznavanja pravnih pravila iz opštinskih
odluka, iz raznih upravnih akata, iz akata
društvenih i profesionalnih (privatnih i
javnih) organizacija, iz kolektivnih ugovora
itd.; teškoće oko upoznavanja u tumačenja
običaja (opštih, lokalnih, profesionalnih),
kada zakon izričito i rijetko na njih upućuje.11
Dakle, nije dovoljno samo prikupiti pravne
dokumente u kojima se nalaze pravne
informacije, već ih treba u datom momentu
10 Izvori prava su (u tzv. evrokontinentalnim
pravnim sistemima) opšti pravni akti: ustavi i
zakoni, podzakonski akti izvršnih, upravnih i
drugih državnih organa (npr. uredbe, pravilnici,
naredbe, odluke, uputstva i sl.). Osim toga, kao
izvori prava javljaju se i sudski precedenti (npr. u
zemljama common law sistema), zatim običajno
i vjersko pravo (npr. u zemljama šerijata);
opšti akti raznih društvenih organizacija i
ustanova (npr. statuti, pravilnici, profesionalni
kodeksi ponašanja i dr.); propisi koje donose
organi lokalne samouprave; razni međunarodni
izvori (npr. konvencije, međunarodni ugovori,
međunarodni standardi, itd.). Kao izvori
pravnih dokumenata javljaju se i pojedinačni
pravni akti koji sadrže pojedinačne norme,
prije svega, pojedinačni akti izvršnih i upravnih
organa (npr. ukazi, rješenja i sl.); pojedinačni
akti sudskih organa (npr. presude i odluke),
kao i pravni poslovi društvenih i privatnih lica
(npr. ugovori, patenti i dr.). Kao poseban izvor
pravnih informacija javljaju se i djela pravne
nauke i pravne doktrine koja su, posebno u
evrokontinentalnim pravnim sistemima, od
velikog značaja za pravno odlučivanje. Organi
uprave i sudovi se u svom radu često pozivaju
na „pravnu doktrinu“ koja komentariše različite
zakone i sudsku praksu i daje svoje viđenje
pojedinih pravnih pitanja, odnosno njihovih
rješenja. Stavovi doktrine objavljeni su i u
mnogim knjigama, monografijama, raspravama
i člancima, preko kojih se pravnici upoznaju s
aktuelnim stanjem u pravnoj nauci.
11 Živko Anzulović, Značenje pravne informatike
i njezine tehnike, str. 8
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 41
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
pronaći. Razne dokumentalističke tehnike
treba da riješe ova pitanja i da korisniku
omoguće
efikasno
i
pravovremeno
pronalaženje pravnog dokumenta. Zbog
toga se, uz postojeće tradicionalne metode
(npr. kartoteke, biblioteke), na području
prava uvode novi postupci i načini rada
koji za svoju osnovu imaju „kompjuterski
orijentisane informacione sisteme“.
Izvori podataka
Podaci se obično prikupljaju i memorišu u
bazama podataka, a u posljednje vrijeme
u skladištima podataka. Ovdje se nećemo
baviti tehničkim detaljima (kako izgledaju te
baze podataka i kakva im je uloga), ali treba
znati da je koncept baza podataka odigrao
veoma važnu ulogu u jačanju sveobuhvatnih
promjena u poslovnim procesima i radu
javne uprave. Savremena i transparentna
javna uprava mora omogućiti svojim
službenicima i korisnicima javnih usluga
da uvijek mogu pristupiti informacijama.
U svakodnevnom poslovanju javna uprava
se susreće sa brojnim transakcijama i
zahtjevima za informacijama iz baza
podataka kojima raspolaže. Dok službenici
u javnoj upravi ažuriraju podatke u realnom
vremenu, baza podataka mora u svakom
djeliću sekunde davati preciznu sliku o
stanju predmeta u organu uprave.
Ipak, često se dešava da se podaci ne koriste ili
nedovoljno koriste i tada predstavljaju samo
trošak. Naime, prikupljeni, a neobrađeni
podaci koji se čuvaju spremljeni u bazama
podataka mogu imati i nepovoljan efekat
na rad javne uprave. Umjesto da donose
vrijednost, mogu biti samo opterećenje,
jer je za memorisanje podataka potrebno
imati računare, programe (najčešće neki
tip dokument-menadžment sistema) da bi
se njima upravljalo i službenike koji bi se
brinuli o njima, a šta ako ih niko ne koristi?
Tada su troškovi upravljanja podacima veći
od njihove stvarne vrijednosti. Sve dok
podaci i informacije ne „dođu“ do službenika
zaposlenih u javnoj upravi i svih korisnika
javnih usluga, vrijednost ostvarena iz tih
informacija ne kompenzuje trošak njihovog
održavanja. Podaci su trošak ako se ne
obrade i prevedu u informacije i znanje, te
ako se ne koriste na adekvatan način, što je
neophodno za pružanje kvalitetnijih javnih
usluga.12 Istraživanje koje je proveo IBM
pokazuje da poslovni sistemi koriste samo
10% memorisanih podataka, a 90% preostalih
podataka za njih predstavlja teret.13
12 M. Radivojević, M. Tepšić: Poslovna
inteligencija kao podrška efikasnijem radu javne
uprave, Oktobarski pravnički dani, Pravna riječ,
br. 31/12, Banja Luka, 2012, ISSN 1840-0272,
str. 457.
13 Istraživanje je provedeno tokom 2009. i 2010.
42 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
6.4.Sistemi za upravljanje bazama podataka u
javnoj upravi
IS u javnoj upravi ne mogu biti efikasni bez
adekvatnih sistema za upravljanje bazama
podataka.14 Sistemi za upravljanje bazama
podataka su aplikacije čija je namjena
upravljanje podacima, obavljanje operacija
sa njima, te njihova kontrola i zaštita.
Zbog značajne međusobne geografske
udaljenosti organa uprave, internet i njegovi
servisi postaju globalnom platformom za
pristup podacima iz raznih baza i njihovo
distribuiranje.
Većina baza podataka koje se vode u
organima uprave i jedinicama lokalne
samouprave (u okviru sistema informisanja,
a do sada su se vodile ručno) ima pravni
status tzv. službene evidencije. Veoma je
značajno kreiranje i korišćenje različitih
baza
pravno
relevantnih
podataka
naprimjer: o građanima, o rođenima, o
prekršajima, o registraciji motornih vozila, o
nekretninama, o zaposlenima... Automatsko
vođenje ovih baza podataka omogućava
službenicima u javnoj upravi online pristup
ovim informacijama, čime se olakšava i
ubrzava njihov rad.
Baze podataka u javnoj upravi najčešće
obuhvataju i pravne norme i odluke u punom
tekstu, a pravnu literaturu samo djelimično,
tj. u obliku bibliografskih podataka, dok
empirijski podaci i ostale informacije koje
su potrebne kod primjene prava redovno još
uvijek nisu obuhvaćeni bazom podataka.
6.5.Sistemi za upravljanje elektronskim
dokumentima
Visoki transakcioni troškovi i neefikasnost
u upravljanju dokumentima dovodi do
toga da, u javnoj upravi, može proći dosta
vremena da jedan dokument stigne na svoje
odredište. Papirna forma dokumenata je,
za razliku od elektronske, nepraktična sa
stanovišta transfera, izmjene sadražaja,
arhiviranja i pretraživanja (lociranja).
Elektronskim
dokumentom,
svaka
informacija može biti smještena u svoj
formalni kontekst i istovremeno imati
godine.
14 Baza podataka je logičko grupisanje
povezanih fajlova. Program koji osigurava
pristup bazi podataka je poznat pod imenom
sistem za upravljanje bazom podataka (Dana
Base Management System - DBMS). DBMS
dopušta organizaciji da centralizuje podatke,
da njima efikasno upravlja i osigurava pristup
uskladištenim
podacima
programskom
aplikacijom.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
suštinsku,
„informativnu“
vrijednost.
Prednost elektronskog dokumenta je da se
različite informacije mogu strukturirati,
stoga lakše klasifikovati, pretraživati i
stavljati u različite kontekste.
Nerijetko se pod elektronskim dokumentima
smatraju
i
tradicionalni
dokumenti
pretvoreni u digitalni oblik, što nije
ispravno, jer najbitnije svojstvo elektronskog
dokumenta
je
sposobnost
njegovog
strukturiranja. Digitalizovani tradicionalni
dokumenti, osim ukoliko bi postojao
dovoljno pouzdan alat za prepoznavanje
teksta sa digitalizovane slike, nema to
svojstvo i računarske aplikacije će ga daleko
teže moći razvrstavati nego tradicionalno,
upitima osoblju i slično. Dakle, ovakav sistem
upravljanja dokumentima je polovično
rješenje. Informativna vrijednost ovakvog
sistema je bolja od tradicionalnog, gdje
službenici mogu pregledavati dokumente
na svom računaru, međutim njegovo je
pretraživanje teže uslijed nedovoljnog
strukturiranja. Ovi dokumenti smješteni su
u datoteke koje nemaju karakter tekstualne,
već slikovne kolekcije informacija, a
klasifikuju se manuelno prema ključnim
riječima i drugim meta-oznakama. Formalna
vrijednost dokumenta (u vidu dokazivosti
njegove autentičnosti, i mogućnosti praćenja
u koracima njegovog nastanka), takođe nije
velika, jer se te značajke ne mogu odmah
utvrditi. Praktično gledano, sistem je takođe
radnointenzivan, zahtijeva dosta vremena
za skeniranje dokumenata. Stvaranjem
proceduralnih i tehničkih uslova za
upravljanje
dokumentima
elektronski,
povećala bi se efikasnost rada javne uprave.
Dobra
organizacija
kancelarijskog
poslovanja u organima uprave i jedinicama
lokalne samouprave je preduslov za
uspješno izvršavanje poslova jer ono
obezbjeđuje: efikasno ostvarivanje prava
stranaka u postupcima pred organima
uprave, provođenje lakše kontrole kretanja
akata i njihove vjerodostojnosti u pravnom
prometu, uspostavljanje sistema utvrđivanja
odgovornosti zaposlenih za službene radnje
i postupke, povećanje efikasnosti rada
organa uprave, te arhiviranje dokumenata
i postupanje sa arhivskom građom.
Zbog toga kancelarijsko poslovanje ima
značajnu ulogu u uvođenju elektronske
uprave, jer je uspješnost funkcionisanja
kancelarijskog
poslovanja
pokazatelj
stepena organizovanosti i stepena tačnosti u
radu javne uprave i savremenosti u njenom
poslovanju.
Elektronsko
kancelarijsko
poslovanje
je uslov za funkcionisanje elektronskih
servisa za građane i privredne subjekte
koji predstavljaju potpuno nov način
komunikacije i omogućavaju obavljanje
poslova bez fizičkog odlaska od kancelarije
do kancelarije, sa mogućnošću praćenja
kretanja predmeta i dobijanjem potrebnih
informacija.
6.6.
Interakcija preko web-portala
Portal je dio integralnog informacionog
sistema koji uspješno omogućava pristup
svim njegovim bitnim dijelovima. U
savremenim sistemima elektronske uprave
portal se manifestuje kroz interakciju
preko dinamičkih i personalizovanih webmjesta kojima korisnici mogu pristupati
uz pomoć novih tehnologija. Na taj način
svaki korisnik pristupa informacijama koje
se tiču samo njega: građani pregledavaju
informacije koje se tiču postupaka koje
vode pred organima javne uprave (postupci
za izdavanje raznih dozvola, naplate takse,
poreza i slično); privredni subjekti preko
specijalizovanih portala sudjeluju u
postupcima konkurencije za javne nabavke,
i sl. Posebni portali namijenjeni su
međuinstitucionalnoj saradnji, dok postoje
i pristupne tačke namijenjene zaposlenima.
Portal u današnje vrijeme predstavlja
vrh piramide poslovnih procesa u javnoj
upravi, a ne sredstvo kojim se na vještački
način i posredno ti odnosi prikazuju.
Portal predstavlja integraciju različitih
interaktivnih kanala, kao i jedinstvene
integrisane tačke pristupa informacijama,
aplikacijama i ljudima. Na ovaj način se
stvara integrisan pogled na sve informacije.
Ova
tehnologija
teži
ka
sljedećim
funkcionalnostima:
■■ Mogućnost podešavanja (Customisation)
- ovaj sistem prepoznaje potrebe
različitih korisnika te im podređuje
prezentaciju
sadržaja.
Naprednije
varijante ovakvih rješenja ne zahtijevaju
od korisnika detaljnu konfiguraciju,
već inteligentno zaključuju koji je
sadržaj korisniku najbolje predstaviti
u datom trenutku. Vođen podacima o
građaninu, bilježeći sve transakcije sa
javnom upravom, portal izdvaja onaj
sadržaj za koji smatra da je građaninu
najpotrebniji, filtrirajući one informacije
koje bi ga bez potrebe opteretile. Primjer
ovakve personalizacije su e-Government
portali koji su organizovani tako da je
sadržaj na njima složen na način koji
predstavlja kakav neposredni „stvarni
događaj“ u životu građana, poput
promjene adrese, vjenčanja, rođenja
djeteta, izgradnje kuće, početka školske
godine i slično. Portal građanima nudi
pomoć u nošenju sa tzv. „stvarnim
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 43
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
događajima“ tako što ih savjetuje koje je
aktivnosti potrebno preduzeti u svjetlu
tog događaja.
■■ Spajanje sadržaja (Syndication) omogućava kombinovanje različitih
sadržaja iz različitih izvora i sa drugih
portala. Uobičajeno je da profesionalni ili
neprofitni davaoci sadržaja svoj sadržaj
čine dostupnim u standardizovanim
formatima.
■■ Podrška
različitim
uređajima
(Multidevice
Support)
prilikom
pripreme sadržaja za različite kanale
interakcije, poput onih za mobilne
telefone, smartphone uređaje i slično,
treba uzeti u obzir njihove specifičnosti.
Obično se za ovu funkcionalnost
koristi transkoder kojim se uklanjaju
(prevelike) slike za prikaz sadržaja
portala na mobilnim uređajima.
■■ Usluge
jedinstvenog
prijavljivanja
(Single sign-on) - portalskom softveru
dodaju inteligentne funkcije upravljanja
korisničkim
informacijama,
te
autentifikacije korisnika i autorizacije
njegovog pristupa sadržaju. Ova je
funkcionalnost posebno korisna u
situacijama kada portal pokriva različite
back-end sisteme (sve ono što posjetilac
ne vidi – skripte, direktive, baze podataka,
i druge automatizovane funkcije koje
server obavlja), a svaki od njih raspolaže
nekim segmentom ukupnih podataka
o pojedinom korisniku. Umjesto da
svakom od sistema pristupa na različit
način, kroz jedinstveno prijavljivanje se
korisnik na portal prijavljuje („loguje“)
samo jednom i tu mu se omogućava
pristup podacima koji ga interesuju bez
obzira gdje su oni smješteni.
7. ZAKLJUČAK
Tradicionalno su se usluge organa uprave i
lokalne samouprave građanima i privrednim
subjektima vršile u kancelarijama, a
informacioni sistemi u javnoj upravi
su omogućili da se te usluge približe
korisnicima, tako da ih mogu koristiti od
kuće, iz kancelarije ili putem informacionih
kioska u javnim ustanovama. Prikupivši
podatke jednom, i koristeći ih više puta,
organi uprave ne moraju da nekoliko
puta traže istu informaciju od korisnika,
niti da isti podatak čuvaju na više mjesta,
što smanjuje troškove i vrijeme utrošeno
na upisivanje i provjeravanje podataka.
Funkcionisanje javne uprave (javne usluge,
regulativa i druge aktivnosti) stavlja se u
kontekst odgovornosti prema građanima
44 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
(kvalitet javnih usluga, ostvarenje ciljeva,
stepen povjerenja). Informacioni sistemi
u javnoj upravi doprinose procesu
transformacije odnosa unutar i izvan
javne uprave u cilju stvaranja javne koristi
za građane, kroz primjenu savremenih
tehnologija. Elektronska komunikacija je
znatno jeftinija od komunikacije putem
papira. Najzastupljeniji način pružanja
elektronskih usluga je putem interneta, a
mogu se pružati i putem mobilne i fiksne
telefonije (npr. SMS servisi, call centri),
televizije (interaktivna televizija, teletekst),
javnih kioska (plaćanje računa) i to 24 sata
dnevno, za razliku od klasičnog pristupa
gdje dostupnost zavisi od radnog vremena
organa uprave.
Literatura:
D. Couger, F. McFadden, Introduction to Computer
Based Information Systema, John Wiley & Sons,
New York, London, 1975.
D. Kavran, Problemi
informacionih sistema
izgradnje
pravnih
i
I. Turk: Uloga računara u informacionom sistemu
i upravljačkom sistemu, (J. Deželjin, I. Turk)
Organizacija informacionog sistema i sistema
informacija, Informator, Zagreb, 1986.
J. C. Emery, „Organization, Planning and Controf
Systems“, Theory and Technology, Arkville Press,
London, 1969.
M. Radivojević, M.Tepšić, Poslovna inteligencija kao
podrška efikasnijem radu javne uprave, Pravna
riječ, Banja Luka, 2012.
M. Tepšić, M. Radivojević, N. Novaković, Informatika
u javnoj upravi, Banja Luka College i Besjeda,
Banja Luka, 2013.
M. Tepšić, Elektronsko vođenje kancelarijskog
poslovanja kao važan element razvoja elektronske
uprave u Republici Srpskoj, Pravna riječ, Banja
Luka, 2010.
S. Lilić, Upravno pravo, Upravno procesno pravo,
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Službeni
glasnik, Beograd, 2008.
S. Šimundić, Pravna informatika, Pravni fakultet
Sveučilišta u Splitu, 2007.
Ž. Anzulović, Značenje pravne informatike i njezine
tehnike, Zbornik radova br. IX, Pravni fakultet,
Split, 1972.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
DRUŠTVENA ODGOVORNOST U
POSTUPCIMA JAVNIH NABAVKI
AMIR RAHMANOVIĆ, DIPL. ECC.
E-MAIL:[email protected]
Kako javni sektor veliki dio sredstava iz svojih finansijskih planova ili budžeta
troši na nabavke veoma je bitno uključivanje društveno odgovornog poslovanja u ovom segmentu poslovanja kao što je, naprimjer, posvećivanje brige da
se kroz postupke nabavke pažnja obrati na socijalna i ekološka pitanja koja se
tiču realizacije nabavke.
Sažetak
Pojam društvene odgovornosti predstavlja pojam koji se sve češće koristi u
obavljanju poslovnih aktivnosti privrednih preduzeća, navladinih organizacija
i javnog sektora. Društveno odgovorno poslovanje uvodi, pored osnovnih
ekonomskih ciljeva poslovanja, i drugu dimenziju u djelovanje poslovnih sistema
kao što su socijalni ciljevi i pitanja zaštite životne sredine.
U prvom dijelu rada razmatrano je pojmovno određenje i pravni okvir javnih
nabavki, te institucionalno uređenje sistema javnih nabavki u Bosni i Hercegovini.
Drugi dio rada obrađuje problematiku vezanu za uvođenje društveno odgovornog
djelovanja u postupke javnih nabavki. Društveno odgovorno poslovanje u
postupcima javnih nabavki ogleda se prije svega uključivanjem socijalne
komponente u postupke javnih nabavki, kao i komponente zaštite čovjekove
okoline, odnosno uvođenje „zelenih“ javnih nabavki
Ključne riječi: Javne nabavke, društvena odgovornost, socijalna pitanja, zaštita
okoliša, zelene javne nabavke
UVOD
Primarni cilj koji se ostvaruje kroz postupke javnih nabavki je postizanje što veće
efikasnosti i dobijanje potrebnih roba, radova i usluga uz što manje ulaganje finansijskih
sredstava. Ugovorni organi provode postupak nabavke kako bi dobili najbolju vrijednost za
novac, odnosno kako bi nabavili robe, usluge ili radove određenog kvaliteta za što manje
novca. Ovo je u početku bio osnovni cilj javnih nabavki. Međutim, razvojem sistema javnih
nabavki kao i sve većim pritiscima i stremljenjima u poslovnom svijetu, pred javne nabavke
se postavljaju novi izazovi koji, pored primarnog cilja, razmatraju i sekundarne ciljeve koji
se ogledaju u povećanju društvene odgovornosti u postupcima javnih nabavki.
Ovi sekundarni ciljevi se ogledaju u definisanju takvih zahtjeva i uslova u postupcima
javnih nabavki kako bi se doprinijelo postizanju socijalnih pitanja kao i pitanja zaštite
životne sredine. Ugovorni organi trebaju prije pokretanja postupka nabavke, gdje god je
to moguće, razmotriti mogućnost uključivanja socijalnih pitanja i pitanja očuvanja zaštite
okoline kako bi se postigao veći nivo društvene odgovornosti. Ugovorni organi prilikom
postavljanja uslova koje ponuđači moraju ispuniti u postupku nabavke u pogledu socijalnih
pitanja i pitanja zaštite okoliša moraju biti oprezni i posebnu pažnju posvetiti činjenici da
prilikom postavljanja tih uslova ne dovedu u pitanje osnovne principe javnih nabavki,
poput jednakog tretmana i nediskriminacije te aktivne konkurencije, kao i osnovne četiri
slobode Evropske unije na kojima počiva i sistem javnih nabavki.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 45
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
1. POJAM JAVNIH NABAVKI I PRAVNI OKVIR
1.1 Pojam javne nabavke
Nabavka je, uopšteno posmatrajući, funkcija
i djelatnost preduzeća ili organizacije i
drugih poslovnih sistema, koja se brine o
opskrbi materijalima, opremom, uslugama i
energijom potrebnima za realizaciju ciljeva
poslovnog sistema.1 S aspekta funkcija
koje sadrži, pod nabavkom u užem smislu
podrazumijeva se odvijanje operativnih
poslova u procesu pribavljanja predmeta
nabavke. To su poslovi koje je potrebno
svakodnevno obavljati da bi se pravovremeno
realizovale definisane potrebe i zahtjevi
opskrbe poslovnog sistema za predmetima
nabakve
odgovarajućeg
kvaliteta,
u
potrebnoj količini, po primjerenim cijenama,
u odgovarajućim rokovima, na određenom
mjestu i uz odgovarajući servis. Nabavka
u širem smislu obuhvata i strategijske
zadatke od kojih zavise učinci i efikasnost
poslovnog sistema. Zadaci nabavke u širem
smislu su pripremiti što bolje korištenje
mogućnosti tržišta nabavke, da pozitivno
utiče na proizvodnju, potrošnju i prodaju
definisanjem vrsta, oblika i strukture ulaza
uz korištenje potencijala dobavljača i vodeći
računa o socijalnim pitanjima i zaštiti
okoliša, sa ciljem da se što bolje zadovolje
zahtjevi potrošača te da se maksimiziraju
učinci i dobit poslovnog sistema.
Kada nabavke provode državni organi,
odnosno od strane državnih organa
finansirana i regulirana tijela (ugovorni
1 V. Ferišak, Nabava: politika, strategija, organizacija,
management, 2. aktualizirano i dopunjeno izdanje,
vlastita naklada, Zagreb, 2006.
46 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
organi), u tom slučaju govorimo o javnim
nabavkama. Dakle, kada ugovorni organi,
bilo da se radi o organima uprave ili javnim
preduzećima i ustanovama, prilikom
nabavke roba, radova i usluga troše
javni novac oni moraju da se pridržavaju
propisanih procedura i postupaka nabavke.
Ove procedure i postupci nabavke su
definisani Zakonom o javnim nabavkama
Bosne i Hercegovovine.
S obzirom da ciljevi javnih nabavki u Bosni
i Hercegovini nisu posebno definisani
možemo se poslužiti definicijom američkog
Nacionalnog instituta za javne nabavke
(National
Institute
of
Governmental
Purchasing - NIGP) u kojoj stoji da je cilj
„da zadovolji potrebe naručioca tako što će
tržište ispuniti njegove zahtjeve pružanjem
onog što je potrebno (tj. kvaliteta), kada
je potrebno (tj. u roku), po fer i razumnoj
cijeni, dok istovremeno služi dugoročnim
interesima države tako što će minimizirati
poslovne i tehničke rizike, postizati socioekonomske ciljeve, maksimalno povećavati
konkurenciju i održavati visok nivo
integriteta“.
Dakle, ciljevi javnih nabavki su da se izvrši
nabavka roba, radova ili usluga uz poštivanje
osnovnih principa javnih nabavki, odnosno
da se nabavi najbolji kvalitet uz najniže
troškove poštivajući jednak tretman i
nediskriminaciju
prema
ponuđačima
te ostvarujući aktivnu konkurenciju i
obezbjeđujući visok nivo transparentnosti
a vodeći računa o zadovoljenju socioekonomskih ciljeva i, u novije vrijeme,
vodeći računa o zaštiti okoliša i zaštiti
životne sredine.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
1.2 Pravni okvir javnih nabavki
U širem kontekstu posmatrano, zakonska
regulativa u oblasti javnih nabavki u Bosni
i Hecegovini utemeljena je na direktivama
Evropske unije u oblasti javnih nabavki.
Sistem javnih nabavki u Evropskoj uniji
reguliran je i uređen propisima dvije glavne
regulative u oblasti javnih nabavki i to:
Direktiva 2004/18, koja se odnosi na postuke
javnih nabavki u klasičnom sektoru, i
Direktiva 2004/17, koja se odnosi na postupke
javnih nabavki u komunalnom sektoru,
odnosno u sektoru vodosnabdijevanja,
energetike, poštanskih usluga i prometa.
Ove dvije direktive obuhvataju samo
proceduralne odredbe, dok su sredstva
pravne zaštite u postupcima javnih nabavki
uređena i regulisana Direktivom 2007/66.
Sve zemlje članice Evropske unije, kao i one
zemlje koje se nalaze u procesu pridruživanja
i koje su na putu da u budućnosti postanu
članica Evropske zajednice moraju svoje
nacionalno zakonodavstvo u oblasti javnih
nabavki prilagoditi pomenutim direktivama
i uskladiti sa pravilima i procedurama koje
ove direktive određuju.
U Bosni i Hercegovini oblast javnih nabavki
prvi puta je usklađena sa direktivama
Evropske unije u ovoj oblasti donošenjem
državnog Zakona o javnim nabavkama u
septembru 2004. godine, čime je Bosna i
Hercegovina dobila jedinstven propis o
javnim nabavkama na nivou cijele zemlje.
Sistem javnih nabavki u BiH u narednom
periodu je uređivan i nizom podzakonskih
akata čime se nastojala postići efikasnost u
njegovom djelovanju.
Institucionalni okvir sistema javnih nabavki
takođe je uređen Zakonom o javnim
nabavkama iz 2004. godine. Zakonom
je utvrđeno osnivanje Agencije za javne
nabavke i Ureda za razmatranje žalbi,
kao drugostepene instance u postupku
zaštite prava učesnika u postupcima javnih
nabavki.
Zakonom o javnim nabavkama Bosne i
Hercegovine (član 48.) osnovana je Agencija
za javne nabavke. U pitanju je samostalna
upravna organizacija sa sjedištem u
Sarajevu, koja ima dvije filijale - u Banjoj
Luci i Mostaru, a njena osnovna uloga je
osiguranje pravilnog provođenja Zakona.
Stoga su svi ugovorni organi u Bosni i
Hercegovini i Zakonom obavezani na
saradnju sa Agencijom. Agencija je počela sa
radom polovinom 2005. godine. Primarne
nadležnosti Agencije su također ustanovljene
u naprijed navedenom članu Zakona i iste
uključuju:
■■ predlaganje izmjena i dopuna zakona i
pratećih podzakonskih akata, u cilju
■■ osiguranja njihove djelotvornosti i
svrsishodnosti;
■■ unapređenje informiranosti ugovornih
organa i dobavljača sa propisima o
javnim nabavkama i njihovim ciljevima,
postupcima i metodama;
■■ objavljivanje priručnika i uputstava, kao i
izrada i ažuriranje standardnih obrazaca
i modela, u skladu s odredbama ovoga
zakona i pratećih podzakonskih akata,
namijenjenih ugovornim organima;
■■ pružanje
tehničke
i
savjetodavne
pomoći i ugovornim organima i
dobavljačima u vezi sa primjenom i
tumačenjem odredaba Zakona i pratećih
podzakonskih akata;
■■ uspostava sistema za praćenje ugovornih
organa u vezi sa primjenom Zakona;
■■ prikupljanje, analiza i objavljivanje
informacija u vezi sa postupcima javnih
nabavki i dodijeljenim ugovorima o
javnim nabavkama,
■■ razvijanje elektronskog informacionog
sistema dostupnog na cijeloj teritoriji
Bosne i Hercegovine, koji bi dodatno,
pored „Službenog glasnika“, objavljivao
tendersku dokumentaciju;
■■ pokretanje i podrška razvoju prakse
elektronskih nabavki i komunikacija u
oblasti javnih nabavki;
■■ objavljivanje informacija u vezi sa
obukom, objavljivanje priručnika i druge
vrste pomoći na planu profesionalnog
razvoja u području javnih nabavki;
■■ vođenje
evidencije
akreditiranih
predavača iz oblasti javnih nabavki;
■■ podnošenje godišnjih izvještaja Vijeću
ministara Bosne i Hercegovine.
Zakonom o javnim nabavkama Bosne i
Hercegovine (član 49.) osnovan je Ured za
razmatranje žalbi. To je samostalna upravna
organizacija koja je zadužena da, kao
drugostepeni organ, vodi postupak revizije,
propisan da osigura provođenje odredbi
Zakona o javnim nabavkama.
1.3 Principi javnih nabavki
Ciljevi koji se žele postići primjenom
propisa o javnim nabavkama su prije svega:
dobijanje najbolje vrijednosti za javni novac,
osiguranje stvarne tržišne konkurencije,
otvaranje tržišta, jednak tretman pod istim
uslovima za sve privredne subjekte u tržišnoj
privredi. Naravno, ostvarivanje ovih ciljeva
doprinosi privrednoj sigurnosti, zaštiti
okoline, promociji domaće proizvodnje
i zapošljavanja, regionalnom razvoju,
socijalnoj pravednosti, itd.
Provodeći postupke javnih nabavki obveznici
primjene Zakona o javnim nabvakam,
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 47
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kako bi postigli naprijed nabrojane ciljeve,
moraju se pridržavati osnovnih principa
javnih nabvaki.
prema ekonomskim operaterima ponašaju
jednako i nediskriminirajuće i djeluju na
transparentan način.“
Osnovni principi javnih nabvaki su:
Princip
nediskriminacije
i
jednakog
tretmana su prikaz osnovnog principa
jednakosti. Princip nediskriminacije je u
gramatičkom smislu definisan negacijom, s
obzirom da taj princip zabranjuje određene
aktivnosti
(naprimjer:
isključivanje
inostranih privrednih subjekata iz učešća u
dodjeli ugovora u zemlji u kojoj se provodi
postupak nabavke). Sa druge strane,
princip jednakog tretmana je pozitivan u
smislu da on zahtijeva pozitivno djelovanje
(naprimjer: otkrivanje istih informacija
svim uključenim privrednim subjektima).
1) najefikasniji način korištenja javnih
sredstava s obzirom na svrhu i
predmet javne nabavke;
2) osiguranje
pravične
i
aktivne
konkurencije među potencijalnim
dobavljačima;
3) jednak tretmana i nediskriminacija
prema ponuđačima;
4) transparentnost.
Princip
efikasnosti
korištenja
javnih
sredstava, koji je također poznat kao princip
razmjene „vrijednosti za novac“, u biti znači
da izbor između dvije ili više ponuda mora
biti zasnovan na uporedbi troška u odnosu
na dobijeni razultat. Odabrano rješenje
mora biti:
a) Rješenje kojim se dobija isti rezultat,
ali uz manji trošak, ili
b) Rješenje kojim se sa istim ili manjim
troškom postiže bolji rezultat, ili
c) Rješenje kojim se, iako uz veći trošak,
postiže bolji rezultat (pod uslovom
da ta dodatna efikasnost opravdava
povećanje troškova).
Efikasnost predstavlja jedan od ciljeva
Zakona o javnim nabavkama BiH i sama
činjenica da je pomenut na samom početku
predstavlja stalnu napomenu za zvaničnike
javne uprave (kao i za ostale strane u
postupku) da upravo efikasnost mora biti
krajnji cilj odluka koje oni donose. Stoga je
važno da ugovorni organi tokom postupka
javne nabavke moraju pratiti ovaj princip.
Naime, ugovorni organi uvijek moraju
poći od činjenice da je to novac poreskih
obveznika, dakle svih građana i da su i
sami poreski obveznici, te da taj novac koji
troše u postupku javnih nabavki je i njihov.
Podsjetimo se ovdje Zakona o obligacionim
odnosima, koji ima termin „dobar domaćin“
koji na adekvatan način predstavlja ovaj
princip. Dakle, svi učesnici u postupku
javnih nabavki moraju se ponašati sa
pažnjom dobrog domaćina i provoditi javne
nabavke na način da za što manje novca
nabave robu, uslugu ili radove.
Nadalje, osnovni principi direktiva javnih
nabavki formulisani su u članu 2. Direktive
2004/18 (u članu 10. Direktive 2004/17
stoji identičan tekst). „Ugovorni organi se
48 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
Princip jednakog tretmana zahtijeva da
se slučajevi, koji se mogu porediti, moraju
tretirati jednako, a da se različite situacije
ne smiju tretirati jednako, osim ako je takav
tretman objektivno opravdan.
U oblasti javnih nabavki ovaj princip
zahtijeva jednak tretman za sve učesnike
u postupku (kandidati i ponuđači) u svim
fazama postupka. Ugovorni organ mora
ostati objektivan, pravedan i nepristrasan.
Svi potencijalni ponuđači se moraju
tretirati isto, svi moraju dobiti iste šanse
za učešće u postupku javne nabavke
kao i za potpisivanje ugovora. Svi oblici
pristrasnosti i diskriminatornog ponašanja
su strogo zabranjeni. Druga formulacija
principa jednakog tretmana je princip
nediskriminacije (niko ne bi trebao biti
diskriminiran na osnovu državljanstva).
Princip transparentnosti u postupcima javnih
nabavki zahtijeva dostupnost relevantnih
informacija za sve zainteresovane stranke,
dosljedno i pravovremeno, kroz pristupačan
i rasprostranjen medij, bez ikakvih troškova
ili o razumnom trošku. Poštivanje principa
transparentnosti se garantuje odredbama
koje obavezuju da se obavještenja o javnoj
nabavci objave i da se o rezultatu postupka
i donesenim odlukama informišu učesnici.
Principi koji su naprijed pobrojani su
osnovni principi na kojim se moraju temeljiti
svi postupci javnih nabavki koje provode
ugovorni organi. Ugovorni organi su dužni
tokom cijelog postupka poštivati principe
javnih nabavki.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
2. DRUŠTVENA ODGOVORNOST U JAVNIM
NABAVKAMA
2.1 Pojam društvene odgovornosti
Društvena odgovornost, odnosno društveno
odgovorno
poslovanje
podrazumijeva
koncept po kojem kompanije u svoje
poslovanje uvode brigu o socijalnim
pitanjima i pitanjima zaštite čovjekove
okoline. Prema definiciji Evropske komisije,
društveno odgovorno poslovanje „je koncept
u kojem preduzeća integrišu društvene i
ekološke teme i pitanja u svoje poslovne
operacije i u njihovu interakciju s interesnim
skupinama na dobrovoljnoj osnovi“.
Društveno odgovorno poslovanje je koncept
u kojem kompanije ili druge organizacije
integrišu brigu o društvu i okolišu u
svoje poslovanje te u odnosu sa svojim
zainteresiranim stranama na dobrovoljnoj
osnovi.
2.2 Društvena odgovornost u javnim nabavkama
Cijeneći definiciju da je društveno odgovorno
poslovanje institucije ili organizacije
integriranje socijalnih i ekoloških tema,
odnosano pitanja u svoje poslovanje
možemo zaključiti da je društveno
odgovorno poslovanje u posljednje vrijeme
široko zastupljeno u poslovanju javnog
sektora. Društveno odgovorno poslovanje
u javnom sektoru ogleda se u činjenici
da javna preduzeća ili institucije šalju
svoje zaposlenike na stručna usavršavanja
bez materijalne nadoknade, zatim da
učestvuju u sponzorstvu i sufinansiranju
mnogih društvenih, sportskih i kulturnih
manifestacija i događaja, zatim stipendiranju
posebno nadarenih učenika i studenata,
itd. Kako javni sektor veliki dio sredstava iz
svojih finansijskih planova ili budžeta troši
na nabavke veoma je bitno uključivanje
društveno odgovornog poslovanja u ovom
segmentu poslovanja kao što je, naprimjer,
posvećivanje brige da se kroz postupke
nabavke pažnja obrati na socijalna i ekološka
pitanja koja se tiču realizacije nabavke.
U početku je osnovni cilj postupaka javne
nabavke bio da se kroz postupke nabavke
dobiju robe, usluge ili radovi traženog
kvaliteta i zahtijevanih karakteristika uz što
manje ulaganje javnog novca. Ovo se može
definisati kao ekonomski cilj postupka javne
nabavke. Međutim, u novije vrijeme sve više
pažnje se poklanja tome da se kroz postupak
nabavke, gdje je to primjenjivo i izvodljivo,
ostvaruju ne samo ekonomski nego i ciljevi
socijalne i ekološke prirode. Šire posmatrano,
možemo identificirati najmanje sedam
(preklapajućih) „neekonomskih ciljeva“
koji su se zadovoljavali kroz javne nabavke
u prošlosti: postizanje određenih ciljeva
tradicionalno vezanih za inostranu politiku
kao što su zaštita državne sigurnosti, podrška
državnoj privredi, naročito ekonomiji,
zaštita državne ekonomije od inostrane
konkurencije, poboljšanje konkurentnosti
određenih ključnih industrijskih sektora,
usklađivanje regionalnih razlika unutar
države, poboljšanje okolišnih uslova,
zaštita ljudskih prava i standarda pri
zapošljavanju (u državi i inostranstvu).
Takva upotreba javnih nabavki nije samo
od istorijskog interesa. Naročito dva
posljednja cilja (okolišni i društveni) imaju
sve veću upotrebu. To je vjerovatno dijelom
rezultat globalizacije, a dijelom i rezulat
limitirane efikasnosti drugih regulatornih
mehanizama.
Društvena odgovornost u postupcima javnih
nabavki ogleda se prije svega u sljedeće dvije
grupe pitanja o kojima se treba voditi računa
i posvetiti posebna pažnja u postupcima
javnih nabavki, gdje je to dozvoljeno i
moguće, a to su:
I)
Socijalna pitanja;
II)
Pitanja zaštite i očuvanja životne
sredine.
2.2.1 Šta su socijalna pitanja i pitanja očuvanja
životne sredine?
Ne postoji tačno utvrđena definicija onoga
šta je socijalni cilj i cilj očuvanja životne
sredine. Ovaj koncept je najlakše razumjeti
kroz to koji su to primjeri socijalnih ciljeva
i ciljeva zaštite životne sredine. U nastavku
ćemo nabrojati neke od socijalnih i pitanja
zaštite životne sredine, odnosno zaštite
okoliša.
Primjeri pitanja socijalnih ciljeva su:
■■ smanjenje nezaposlenosti,
■■ sprječavanje korištenja rada djece,
■■ sprječavanje diskriminacije na osnovu
rase, religije, invaliditeta, pola ili
seksualne orijentacije,
■■ podsticanje
prakse
odgovarajućeg
zapošljavanja,
■■ smanjenje lokalne nezaposlenosti,
■■ smanjenje socijalne isključenosti,
■■ promovisanje mogućnosti obuke mladih
ili hendikepiranih,
■■ podsticanje dostupnosti radnih mjesta
za osobe s invaliditetom.
Primjeri pitanja očuvanja životne sredine:
■■ maksimalno
smanjivanje
utjecaja
projekta izgradnje na životnu sredinu,
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 49
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■ podsticanje ekološki svjesne radne
prakse od strane dobavljača,
■■ povećanje energetske efikasnosti zgrada
koje su predmet izgradnje,
■■ smanjenje
rasipanja
prirodnih
bogatstava,
■■ podsticanje razvoja alternativnih izvora
energije,
■■ smanjenje
transportnih
troškova
obezbjeđivanjem lokalnih proizvoda,
■■ smanjenje emisije ugljendioksida.
■■
■■
■■
dobavljača da izgradnju puta kroz oblast
prirodnih ljepota uskladi sa mjerama
upravljanja životnom sredinom;
Povećanje energetske efikasnosti zgrada –
zahtijevajući od arhitekata da projektuju
zgradu koja ispunjava najviše standarde
energetske efikasnosti;
Smanjenje
rasipanja
prirodnih
bogatstava – zahtijevajući od subjekata
da recikliraju i ponovno upotrebljavaju
proizvod;
Podsticanje razvoja alternativnih izvora
energije – kupovinom održive energije;
Smanjenje emisije ugljendioksida –
kupovinom električnih vozila.
Ugovorni organi često koriste proces javne
nabavke za dalje proširenje ovih ciljeva.
Neki primjeri toga kako ugovorni organi ovo
rade su dati u daljnem tekstu:
■■
Primjeri socijalnih pitanja – kako ugovorni
organi pokušavaju ista implementirati u
procese javnih nabavki:
2.2.2 Odgovornost spram zaštite životne sredine
u postupcima javnih nabavki
■■ Smanjenje nezaposlenosti – zahtijevajući
od dobavljača da zaposle određeni
procenat
radne
snage
iz
reda
nezaposlenih;
■■ Sprječavanje korištenja rada dece –
diskvalifikovanjem dobavljača za koje se
zna da koriste dječiji rad;
■■ Sprječavanje diskriminacije na osnovu
rase, religije, invalidnosti, pola ili
seksualne orijentacije – uključujući
uslove ugovora i zahtjeve u tenderskoj
dokumentaciji
koji
zahtijevaju
usklađenost sa svim relevantnim
zakonima iz navedenih oblasti;
■■ Podsticanje
prakse
odgovarajućeg
zapošljavanja – zahtijevajući od ponuđača
da plaćaju nacionalnu minimalnu plaću;
■■ Smanjenje lokalne nezaposlenosti –
zahtijevajući od dobavljača da zaposle
određeni procenat svoje radne snage iz
reda nezaposlenih;
■■ Smanjenje socijalne isključenosti –
postavljanjem društvene ustanove na
lokaciju gdje je vjerovatnije da će je
koristiti društveno odbačeni;
■■ Promovisanje mogućnosti obuke mladih
ili hendikepiranih – obavezivanjem
dobavljača da pruže mogućnosti obuke;
■■ Podsticanje dostupnosti radnih mjesta
za osobe s invaliditetom – navodeći da se
ugovor može dodijeliti samo ponuđačima
koji rade u korist osoba sa invaliditetom.
Primjeri pitanja očuvanja životne sredine
– kako ugovorni organi pokušavaju ista
implementirati u procese javnih nabavki:
■■ Maksimalno
smanjivanje
utjecaja
projekta izgradnje na životnu sredinu
–odlukom o izgradnji tunela umjesto
puta;
■■ Podsticajem ekološki svjesne radne prakse
od strane dobavljača – zahtijevajući od
50 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
U novije vrijeme sve više se govori o
poduzimanju akcija u raznim oblastima rada
i poslovanja kako bi se smanjio uticaj ljudskih
postupaka na uništavanje životne sredine. U
skaldu sa tim se i u oblasti javnih nabavki
koje provode državni organi pojavio pojam
„zelene nabavke“ čiji je koncept zasnovan na
ideji da se u postupcima javnih nabavki sve
više koriste nabavke roba, radova i usluga
čijim bi se korištenjem smanjio uticaj na
životnu sredinu. Razvoj zelenih nabavki je
često spor zbog lobista i četiri velike slobode
Evropske unije u okviru kojih je dozvoljen
njihov razvoj. Postoji stav i mišljenje kako bi
zelene javne nabavke narušile konkurenciju
i štetile garantovanim slobodama Evropske
unije na način da bi favorizovale samo one
ponuđače koji ispunjavaju ekološke kriterije
na štetu onih koji nisu imali mogućnost
pravovremenog ispunjavanja tih kriterija. U
novembru 1996. godine Evropska komisija
je objavila publikaciju Zelena knjiga: Javne
nabavke u EU - kako naprijed, kojom je
započela diskusija o modernizaciji sistema
javnih nabavki. Rasprava među zemljama
članicama rezultirala je donošenjem novih
direktiva o javnim nabavkama 2004/18
i 2004/17 koje su uvele nove institute u
oblast javnih nabavki, a koji ne obavezuju,
ali podstiču ugovorne organe na zelenu
kupovinu.
Ugovorni
organi
imaju
slobodu
izbora prilikom odabira i definisanja
kvalifikacijskih i bodovnih kriterija koji
imaju zeleni karakter, ali pod uslovom da su
u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom
i pravilima i propisima Evropske unije.
Mjesta gdje je moguće uvesti zelene javne
nabavke u postupak javne nabavke su prije
svega: planiranje javne nabavke, tehničke
specifikacije, kriteriji za kvalifikaciju,
kriteriji za odabir ponude, ugovorne
klauzule.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Planiranje predmeta zelene nabavke
Iako direktive ne posvećuju pažnju samim
pripremnim radnjama za proces javne
nabavke smatra se da je ovaj dio ključni.
Naime, tada se postavljaju strateške odluke za
kupovinu, definiše se sam predmet ugovora,
pravi nacrt obavještenja, pripremaju opće i
tehničke specifikacije i pravi nacrt ugovora.
U ovom slučaju ekološka svijest odgovornih
i službenika za javne nabavke je presudna.
Tehničke specifikacije proizvoda, radova
ili usluga
Tehničke specifikacije daju odgovor na
pitanja o karakteristikama samog predmeta
nabavke kao što su projektni zahtjevi,
troškovi, materijali, nivo kvaliteta, sigurnosni
standardi i nivoi očuvanja životne sredine.
S obzirom na postavljene uslove, postoji
mnogo mjesta unutar tehničke specifikacije
na kojima se mogu implementirati ekološke
odredbe:
■■ Okolišni tehnički standardi
■■ Zahtjevi za radnim svojstvima
funkcionalnosti
■■ Proizvodni procesi ili metode
■■ Korištenje alternativnih ponuda.
ili
Kriterij za odabir ponude
Kriterij za odabir ponude je sljedeća faza
nakon pozivanja na učešće u postupku.
Tada se odlučuje o tome koji ponuđači će
nastaviti postupak, a sve na temelju kriterija
koji su postavljeni trojako. Prvi kriteriji su
oni za isključenje, postavljeni su negativno,
odnosno
podrazumijevaju
isključenje
ponuđača ukoliko potpada pod određenu
kategoriju. Drugi kriteriji podrazumijevaju
finansijsku i ekonomsku strukturu i oni
ne daju mogućnost za uvođenje ekoloških
elementa. Treći kriteriji su tehnički
kapaciteti.
Razlozi za isključivanje tretiraju razloge
zbog kojih ponuđači moraju biti isključeni
iz postupka nabavke ako su učestvovali u
kriminalnim organizacijama, korupciji,
prevari i pranju novca. U odnosu na ekološke
apsekte, ponuđač može biti isključen ako
je osuđen za ekološki kriminal kada po
nacionalnom zakonodavstvu osuda za taj
vid kriminala predstavlja teške povrede
ugovora sa javnim institucijama.
Kod kriterija za dodjelu ugovora ključno je
njegovo prvobitno opredjeljenje. Ugovorni
organ može izabrati ili kriterij najniže cijene
ili kriterij ekonomski najpovoljnije ponude.
Ukoliko se opredijeli za kriterij najniže
cijene u tom slučaju nema mogućnosti za
uvođenje ekoloških stavki, jer se ugovor
dodjeljuje ponudi sa najnižom cijenom.
Ukoliko je kriterij ekonomski najpovoljnija
ponuda tada ugovorni organ može unutar
toga uvrstiti dozvoljene kriterije od kojih
neki mogu biti postavljeni u cilju osiguranja
veće ekološke zaštite. Naravno, u ovom
slučaju ugovorni organ nema potpunu
slobodu već može izabrati ekološke kriterije
koji kumulativno ispunjavaju sljedeće
postavljene uslove:
■■ Kriteriji za dodjelu moraju biti vezani za
predmet nabavke,
■■ Kriteriji za dodjelu moraju biti mjerljivi i
ponderisani,
■■ Kriteriji za dodjelu moraju biti prethodno
oglašeni,
■■ Kriteriji za dodjelu moraju poštovati
pravo evropske unije.
Kako iz ovako postavljenih uslova napraviti
jasne kriterije? To prije svega zavisi od
spremnosti i volje ugovornog organa i
njegovog istinskog motiva da ostvari
najbolju vrijednost za novac. Naprimjer,
prilikom nabavke računarske opreme
tehničkom
specifikacijom
može
se
propisati maksimalna potrošnja energije.
Kriterijumima za dodjelu ugovora se onda
može prednost dati opremi koja troši još
manje energije. U ovom slučaju se kriteriji
mogu postaviti na sljedeći način:
■■ za ponuđenu cijenu do 80 bodova
■■ za potrošnju energije koja je niža od one
definisane u tehničkoj specifikaciji do 20
bodova.
Vođeni kriterijem ekonomski najpovoljnije
ponude, koji je usmjeren upravo prema
ostvarenju načela najbolje vrijednosti za
novac, pod uslovom da ugovorni organ ima
određenu ekološku svijest, može uvrstiti
ekološke performanse uzimajući u obzir
troškove koji nastaju tokom cijelog životnog
vijeka proizvoda. Npr. u projektovanju
zgrade koja štedi energiju prvobitni troškovi
mogu biti veći, ali troškovi tokom cijelog
životnog vijeka proizvoda su manji zbog
bolje izolacije. Takođe dobar primjer ovdje je
i nabavka printera. Ukoliko postoji ekološka
svijest kod ugovornih organa, mogu nabaviti
printere koji su u momentu nabavke skuplji,
ali tokom trajanja i korištenja printera troše
manje energije, troše manje tonera itd. tako
da ugovorni organ, uzimajući efekte na duži
period, doprinosi i uštedama, a takođe i
zaštiti životne sredine.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 51
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
2.2.3 Odgovornost spram socijalnih pitanja u
postupcima javnih nabavki
Direktiva EU o nabavkama sadrži brojne
odredbe koje se odnose specifično na
uvrštavanje socijalnih pitanja u proceduru
nabavke. U tom kontekstu korisno je
pogledati recitative Direktive, kao i članove.
Recitativi nisu operativni dijelovi Direktive,
ali daju neka objašnjenja i stavljaju specifične
odredbe u pravi kontekst. Recitativi i članovi
su navedeni ispod:
■■ recitativ 1: kontekst za novu Direktivu;
■■ recitativ 29 i član 23: tehničke
specifikacije i kriteriji pristupačnosti za
osobe s invaliditetom;
■■ recitativ 33 i član 26: uslovi za izvršenje
ugovora;
■■ član 27: informisanje dobavljača o
odredbama vezanim za poreze, zaštitu
zaposlenja i radne uslove;
■■ recitativ 43: odnosi se na moguće
nepoštovanje odredbi Direktive u vezi sa
jednakim tretmanom, što vodi prekršaju
zbog poslovnog prekršaja ili ozbiljnog
poslovnog prekršaja dobavljača;
■■ recitativ 46 i član 53: socijalne
karakteristike kao kriteriji za procjenu;
■■ recitativ 26 i član 19: rezervisani ugovori.
U recitativu 29 i članu 23. (1) Direktive
navedeno je da bi dobavljači morali da
„kad god je moguće postave tehničke
specifikacije, kako bi se uzeli u obzir kriteriji
pristupačnosti za osobe s invaliditetom ili da
ih kreiraju za sve korisnike“.
Članom 27. se dozvoljava ugovornom organu
da u tenderskoj dokumentaciji naznači
od kojih organa dobavljači mogu dobiti
informacije u vezi s obavezama koje su na
snazi u državama članicama, regionima ili
lokacijama na kojim treba da se izvrši ugovor
o radovima ili uslugama. Ove informacije se
odnose na poreze, zaštitu životne sredine,
odredbe zaštite zaposlenja i radne uslove
koji se primjenjuju na isporuku ugovora.
Kada ugovorni organ obavještava dobavljače
na ovaj način, on može potom tražiti od
ponuđača da naznače da su prilikom
pripreme ponuda uzeli u obzir te obaveze u
vezi s odredbama zaštite zaposlenja i radnim
uslovima.
Socijalna komponenta u postupcima javnih
nabavki može se takođe ostvariti kroz
rezervisane ugovore za zaštitne radionice
ili zaštitni program zapošljavanja za osobe s
invaliditetom.
U recitativu 28 je pojašnjeno da su zaposlenje
i profesija ključni elementi u garantovanju
52 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
jednakih mogućnosti za sve i doprinosi
integraciji u društvo. Zaštitne radionice i
zaštitni programi zapošljavanja pomažu
u ovoj integraciji, ali možda nisu u stanju
dobiti ugovore u normalnim uslovima
konkurisanja. Države članice EU stoga mogu
ograničiti učešće u konkursu za određene
„rezervisane ugovore“ tako da u njima
učestvuju samo zaštitne radionice i zaštitni
programi zapošljavanja.
Članom 19. se dozvoljava državama
članicama EU da imaju „rezervisane
ugovore“. To su ugovori koje treba da
izvrše zaštitne radionice i zaštitni programi
zapošljavanja, gdje su većina zaposlenih
osobe sa hendikepom koje, zbog prirode
ili stepena njihovog invaliditeta, ne mogu
raditi poslove u normalnim uslovima. U
obavještenju o nabavci mora biti naznačeno
da je ugovor rezervisani ugovor.
Uključivanje
komponente
društvene
odgovornosti
u
postupak
nabavki
omogućeno je ugovornim organima u
različitim fazama postupka nabavke. U
fazi same pripreme postupka ugovorni
organ ima velike mogućosti za uključivanje
socijalnih pitanja u postupak nabavke. Sve
to iz razloga što se u fazi pripreme:
■■ donose ključne strateške odluke o
nabavci;
■■ definira predmet ugovora;
■■ priprema obavještenje o nabavci;
■■ pripremaju opće i tehničke specifikacije;
■■ definišu odredbe i uslovi ugovora.
Svaki od gore navedenih koraka uključuje
razmatranje socijalnih pitanja.
Ovi koraci su direktno povezani sa kasnijim
fazama u postupku i stoga odluke donijete
prije početka nabavke mogu da imaju
ogroman utjecaj. Naprimjer, ako su tehničke
specifikacije pripremljene s obzirom na
relevantna socijalna pitanja, ove specifikacije
onda mogu da čine dio kriterija ocjenjivanja
ponude i time utječu na konačnu odluku o
dodjeli.
Još jedno područje za uključivanje socijalnih
pitanja u postupak nabavke je kroz
definisanje tehničkih specifikacija.
Tehničke specifikacije su zahtjevi koji
se neposredno odnose na karakteristike
predmeta ugovora. Tehničke specifikacije
obuhvataju pitanja poput zahtjeva za dizajn,
troškova i potrebnih materijala za izvođenje
radova i nivoe kvaliteta, nivoe uspješnosti i
bezbjednosne standarde u vezi s uslugama i
robama.
Tehničke specifikacije imaju dve funkcije:
■■ Opisuju ugovor tržištu na takav način
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
da dobavljači mogu da odluče da li je
ovaj ugovor njima od koristi. Ovo znači
da tehničke specifikacije pomažu da se
utvrdi nivo konkurencije.
■■ Obezbjeđuju mjerljive zahtjeve pomoću
kojih ponude mogu da se ocijene i sadrže
minimalne kriterije koje je potrebno
zadovoljiti.
Kao opće pravilo, ugovorni organ može
uključiti socijalna pitanja u tehničke
specifikacije pod uslovom da se ovi zahtjevi
odnose na predmet ugovora i da su saglasni
sa Direktivom i načelima ugovora.
Uključivanje nacionalnih tehničkih pravila:
član 23. navodi da tehničke specifikacije
mogu biti formulisane na određene načine
„a da nisu u suprotnosti sa obaveznim
nacionalnim tehničkim pravilima do te
mjere da su u skladu sa pravom Zajednice“.
Ovo znači da, pod uslovom da je nacionalno
zakonodavstvo / pravila u skladu sa pravom
Zajednice, ona mogu uključivati zahtjeve
vezane za socijalna pitanja.
Naprimjer, nacionalni zakoni ili nacionalna
tehnička pravila zahtijevaju pristup javnim
zgradama za hendikepirana lica. Ako su
nacionalni zakoni ili nacionalna tehnička
pravila relevantna za određeni ugovor, onda
se ovi zahtjevi mogu uključiti u tehničku
specifikaciju.
U dosadašnjoj zakonskoj regulativi u
Bosni i Hercegovini nijedan član zakona
nije razmatrao socijalna pitanja i način
uključivanja socijalne komponente u
postupke javnih nabavki. To se značajno
mijenja donošenjem novog Zakona o javnim
nabavkama Bosne i Hercegovine koji je stupio
na snagu krajem novembra 2014. godine.
Naime, u novom zakonu je uveden potpuno
novi institut, koji je u skladu sa direktivama
EU, a koji uvodi pojam rezervisanih ugovora
u postupke javnih nabavki. Član 9. tog
zakona propisuje slijedeće:
„(1) Ugovorni organ može u planu nabavki
definirati
postupke
javne
nabavke
rezervirane samo za kandidate, odnosno
ponuđače koji zapošljavaju, u odnosu na
ukupan broj zaposlenih, više od 50% lica
s invaliditetom, a koji ne mogu obavljati
poslove u normalnim uslovima.
(2) U obavještenju o javnoj nabavci ugovorni
organ mora naznačiti da je postupak javne
nabavke rezerviran isključivo za privredne
subjekte iz stava (1) ovog člana.“
Kao što je vidljivo iz navedenog člana,
uvedena je mogućnost ugovornim organima
da u određenim postupcima nabavke
rezervišu
dodjelu
ugovora
isključivo
privrednim subjektima koji u odnosu na
ukupan broj zaposlenih zapošljavaju više od
50% lica sa invaliditetom. Iz ovako definisane
odredbe zaključuje se da je na ovaj način u
postupke javnih nabavki uvedena socijalna
komponenta kako bi se osiguralo da lica s
invaliditetom budu u povlaštenom položaju
kako bi ostvarila mogućnost dobijanja
ugovora.
2.2.4 Društvena odgovornost kroz pružanje
mogućnosti malim i srednjim preduzećima za
učešće u postupcima nabvaki
Mala i srednja preduzeća koja žele da
učestvuju u postupku javne nabavke se
suočavaju sa mnogo praktičnih izazova. Ovi
izazovi se odnose na osnovna pitanja poput
nedostatka razumijevanja dokumentacije za
nabavku i postupka nabavke i nedostatak
resursa i stručnosti za pripremanje ponuda.
Ona također mogu da se suoče sa teškoćama
zadovoljavanja zahtjeva izbora zbog njihove
veličine, finansijskog položaja i iskustva.
Vrlo često su oglašeni ugovori preveliki
ili previše komplikovani da bi ih manja
preduzeća mogla isporučiti. Ovi i drugi
faktori stvaraju prepreke za izlazak malih i
srednjih preduzeća na tržište javnog sektora.
Položaj malih i srednjih preduzeća je bio
predmet posebne pažnje Evropske zajednice.
Ova pažnja je data u kontekstu šire politike
jedinstvenog tržišta i odredbi ugovora koje
podstiču podršku preduzećima uključujući
i mala i srednja preduzeća.
Glavni problemi sa kojim se mala i srednja
preduzeća suočavaju nije u promjeni
Direktive, već je potrebna promjena u kulturi
nabavke dobavljača. Neki od prijedloga
i praktičnih primjera za omogućavanje
učešća malim i srednjim preduzećima
unutar trenutnog pravnog okvira daju se u
nastavku:
Savladavanje teškoća vezanih za veličinu
ugovora:
Jedan od problema sa kojim se mala i srednja
preduzeća suočavaju je taj što su ugovori
preveliki da bi ih ona isporučila. Kako bi
se ovo prevazišlo potrebno je da ugovorni
organi sagledaju mogućnosti za:
■■ podjelu ugovora na lotove, jer će manji
lotovi biti od interesa malim i srednjim
preduzećima.
■■ Podjela ugovora na lotove ne treba
da se uradi na takav način da ometa
konkurenciju i zbog toga se preporučuje
ostavljanje mogućnosti da se daju ponude
za bilo koji broj lotova;
■■ podstiču grupisanje malih i srednjih
preduzeća tako da se u fazi izbora mala
i srednja preduzeća mogu osloniti na
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 53
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kolektivno iskustvo, finansijske podatke itd.;
■■ postaviti okvirne sporazume sa više dobavljača;
■■ obezbijediti bolju vidljivost za mogućnosti podugovaranja i jednake uslove
za podugovarače.
Poboljšanje kvaliteta i razumijevanja ponuđenih informacija:
Dobavljačima nije uvijek jednostavno da razumiju potrebe ugovornih organa
zbog nedostatka dovoljnih, relevantnih i jasnih podataka. Kako bi se ovo
prevazišlo predlaže se:
■■ obuka i smjernice za ugovorne organe o tome kako da osmisle postupke
dodjele ugovora na način koji omogućava učešće malih i srednjih preduzeća
na istom nivou sa velikim preduzećima;
■■ obuku i smjernice za mala i srednja preduzeća o pisanju njihove ponude:
malim i srednjim preduzećima obično nedostaju veliki i/ili specijalizovani
administrativni kapaciteti i ona ne razumiju jezik nabavke i postupke što
dovodi do većih teškoća u učešću u postupku nabavke i stoga je potrebna
povećana obuka i više smjernica.
Postavljanje srazmjernih nivoa kvalifikacija i finansijskih zahtjeva:
Mala i srednja preduzeća se mogu naći u nepovoljnom položaju ako su
kvalifikacioni nivoi i tehnički zahtjevi postavljeni isuviše visoko. Stoga se
propisima podstiče ugovorne organe da dobro razmisle o svojim zahtjevima i
da:
■■ drže kriterije za izbor srazmjernim;
■■ zahtijevaju srazmjerne finansijske garancije.
ZAKLJUČAK
U novije vrijeme, pod raznim pritiscima i izmjenom pravne regulative, sve više
pažnje u postupcima javne nabavke se nastoji posvetiti sekundarnim ciljevima,
odnosno postizanju što većeg nivoa društvene odgovornosti. To se prije svega
ogleda u uvođenju socijanih pitanja i pitanja zaštite životne sredine u uslove koje
ponuđači trebaju zadovoljavati prilikom učešća u postupcima javnih nabavki.
Takođe se nastoji omogućiti, kroz različite aktivnosti, što veće učešće malih i
srednjih preduzeća u postupcima javnih nabavki, a s obzirom na činjenicu da
ovakva preduzeća zapošljavaju veliki broj radne snage kako bi se doprinijelo
očuvanju nivoa zaposlenosti i poticaj zapošljavanju.
Najbitnije je da ugovorni organi prilikom nabavki i uključivanja sekundarnih
ciljeva nabavke vode računa da postave uslove u postupku na način da ne krše
nacionalne propise kao ni propise zajednice.
LITERATURA:
V. Ferišak, Nabava: politika, strategija, organizacija, management, vlastita naklada,
Zagreb, 2006.
Procura +, Priručnik za isplativu održivu javnu nabavku, drugo izdanje, ICLEI, Freiburg,
2007.
SIGMA, Modul C, 2007.
Direktiva 2004/18/EC Evropskog parlamenta i Vijeća, od 31. marta 2004. o kooordinaciji
procedura za dodjelu ugovora o javnim radovima, ugovora o javnim opskrbama i ugovora
o javnim uslugama, Službeni glasnik Evropske unije L 134/114.
54 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
BESPRAVNA, DIVLJA I NEPLANSKA GRADNJA
uzroci i posljedice
MR. SC. SAMIL RAMIĆ
SUDIJA OPĆINSKOG SUDA U BUGOJNU
E-MAIL: [email protected]
SAŽETAK
prisuProblem bespravne gradnje je jako
svana
vo
goto
tan u Bosni i Hercegovini,
ima.
oblic
čitim
razli
kom njenom dijelu i u
bemen
feno
na
uje
U ovom radu se ukaz
podi
ciju
ifika
klas
u
njen
nje,
spravne grad
im
jelu, sa sadržajnim značenjem, te njen
radu
uzrocima i posljedicama. U ovom
ena
zadržat ćemo se na podjeli koja je izvrš
se
m
kojo
gije
prema semantici terminolo
si
prak
i
iji
teor
U
va.
objašnjava ova poja
kopod
a
imen
više
ima
bespravna gradnja
ai
jima se pojavljuje pa prema tome varir
nja
pojmovni obuhvat, aspekt posmatra
da se
i način rješavanja problema, tako
a,
ravn
besp
najčešće javlja pod terminom
divlja i neplanska gradnja
divKljučne riječi: bespravna gradnja,
ci i
uzro
nja,
grad
a
ansk
lja gradnja, nepl
nje.
grad
e
ravn
besp
posljedice
1. UVOD
Fenomen bespravne gradnje javlja se kao jedna od neminovnih pojava savremenog civilizacijsko-urbanizacijskog pravca razvoja ljudskog društva i kao posljedica definisanih
pravila, mogućnosti i ograničenja u oblasti građevinske aktivnosti pojedinca ili grupe.
Pravo na stan je jedna od iskonskih potreba i prava čovjeka. U izvjesnom historijskom trenutku javila se potreba za zakonskom regulativom, koja će definisati načine postupanja u
građevinarstvu. Međutim, i ovdje dolazi do izražaja razvijenost zemalja, pa tako da postoje stanovite razlike u odnosu na to da li se radi o razvijenim zemljama1 ili zemljama u
1 Od početka industrijalizacije procesa urbanizacije u najnaprednijim zemljama Zapada stambeno tržište je bilo slobodno, a to
je početak 19. stoljeća. Prvi zakonski pokušaji normiranja u ovoj oblasti desio se nakon što je ustanovljeno da kolera i druge
bolesti koleriraju sa sanitarnim uvjetima stanovanja i da zahvata sve klase društva. Tako npr. Velika Britanija donosi Zakon o
stanovanju radničke klase iz 1890. godine, a slični zakoni su doneseni u Belgiji 1889, Francuskoj 1894, Italiji 1908. i Holandiji
1901. godine. Značajniji koraci ka rješenju ovog narastajućeg problema poduzeti su nakon Drugog svjetskog rata, pa je
društvena preokupacija ovim problemom došla do izražaja, ali je uveliko zavisila od ekonomske moći društva. Evropski rekord
je postavila Švedska koja je poslije rata izašla sa deficitom od 50.000 stanova. Jugoslavija je s intervencijom u stambenoj
oblasti počela nakon Drugog svjetskog rata, tačnije 1965. godine kada je savezna skupština usvojila određene planove.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 55
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
razvoju.2 Kod zemalja u razvoju ova situacija je sasvim drugačija, jer se radi o tome da
siromašno društvo ne može da preuzme
brigu za rješavanje problema stanova za
hiljade novih stanovnika. Tako npr. radnička
i doseljenička naselja u Peru se nazivaju
„barijade“. Ovo je bespravna izgradnja koju
vlasti tolerišu i prolazi kroz nekoliko faza u
toku 10-12 godina. Ova naselja konsolidiraju
kako radnici rade i doprinose svom ekonomskom i socijalnom statusu, tako da se u trećoj
fazi osjeća sva razvojna urbana infrastruktura: voda, kanalizacija, telefon, električna energija, putevi, škole, fabrike, bolnice, banke,
restorani, javni saobraćaj i dr., a stanovi se
nadograđuju i izgled im se stalno poboljšava.
Prema tome, sve što izlazi iz sfere unaprijed
planiranog, pravno verifikovanog i proceduralno ispoštovanog, može se grubo nazvati bespravnim u oblasti građevinarstva.
Iako ovaj termin ustvari obuhvata širok dijapazon pojava i prevazilazi uzak pojmovni
okvir same riječi bespravno, u teoriji i praksi
se nije došlo do adekvatnijeg i sveobuhvatnijeg sinonima uslijed čega sistematizacija
svega što se pod ovim podrazumijeva može
u značajnoj mjeri pomoći definisanju samog
problema, njegovih uzroka, posljedica i
strategija za rješavanje. Iz toga proizlazi da
je sagledavanje uzroka bespravne gradnje
nskidivo povezano s uočavanjem načina, pojavnih oblika i uslova njenog nastanka.3 Kako
sama pojava obuhvata složen niz struktura i
aspekata, cjelovitiji i konkretniji prilaz probPrema podacima ujedinjenih nacija, nalazila se na 23.
mjestu sa 253 stana na 1000 stanovnika. Pogledati:
Ž. Janković, Uticaj društvenog razvoja na pojavu
bespravne izgradnje porodičnih stambenih zgrada,
ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972,
str. 119-122, 125.
2 Kod zemalja u razvoju ova situacija je sasvim
drugačija, jer se radi o tome da siromašno društvo ne
može da preuzme brigu za rješavanje problema stanova
za hiljade novih stanovnika i onih koji se rađaju i dolaze.
Tako npr. radnička i doseljenička naselja u Peruu se
nazivaju „barijade“. Ovo je bespravna izgradnja koju
vlasti tolerišu i prolazi kroz nekoliko faza u toku 1012 godina. Ova naselja konsolidiraju kako radnici rade
i doprinose svom ekonomskom i socijalnom statusu,
tako da se u trećoj fazi osjeća sva razvojna urbana
infrastruktura: voda, kanalizacija, telefon, električna
energija, putevi, škole, fabrike, bolnice, banke,
restorani, javni saobraćaj i dr., a stanovi se nadograđuju
i izgled im se stalno poboljšava. Pogledati: Ibid. str.
123-124.
3 O stambenoj krizi, individualnoj stambenoj
izgradnji i nekontrolisanoj stambenoj izgradnji
pogledati: S. Klempić, Razvoj stambenih naselja
Splita nakon Drugog svjetskog rata, Hrvatski
geografski glasnik, v. 66. br. 2, 2004, str. 95-96,
110, 112-114.
56 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
lematici može se izvršiti na osnovu podjela
prema ustanovljenim oblicima posmatranja
i rješavanja.
2. BESPRAVNA, DIVLJA I NEPLANSKA
GRADNJA
S obzirom na širok društveni obuhvat i
uticaj ove pojave, podjela se može izvršiti
prema semantici terminologije kojom se
pojava objašnjava, pravnom odnosu prema
zemljištu i vlasništvu, socijalnim uzrocima
nastanka i zastupljenim arhitektonskourbanističkim elementima i oblicima gradnje. U ovom radu zadržat ćemo se na podjeli
koja je izvršena prema semantici terminologije kojom se objašnjava ova pojava. U teoriji
i praksi bespravna gradnja ima više imena
pod kojima se pojavljuje pa prema tome varira i pojmovni obuhvat, aspekt posmatranja
i način rješavanja problema. Dakle, javlja se
pod terminom bespravna, divlja i neplanska
gradnja. U užem smislu bespravna gradnja
koristi se za označavanje pojava sa političke
i pravne tačke gledišta i može se definisati
kao korištenje objekata bez upotrebne dozvole, građenje bez građevinske dozvole ili
bilo kakva promjena stanja bez urbanističke
dozvole, a bilo kakva građevinska aktivnost
koja nije prethodno zakonski verifikovana
može se nazvati bespravnom. Ovakve djelatnosti prema svom karakteru uslovljavaju i
određeni način rješavanja problema, a to je
legalizacija koja varira u obliku i obimu uslijed specifičnosti konkretne situacije. Neplanska gradnja je svaka intervencija u prostoru
koji nije određen za te namjene. Iako ovakva izgradnja povlači niz negativnih efekata
uglavnom se pribjegava legalizaciji, odnosno sanaciji štete, jer je urbanističko rješenje
uklanjanja skupo ili poslije određenog vremenskog perioda jednostavno nepotrebno.
Divlja gradnja je narodni izraz, a objašnjava
se kao asocijalnost, bezobzirnost i gramzivost investitora, koja ga je dovela do prisvajanja vrijednog zajedničkog prostornog
resursa. U ovakvim slučajevima nediscipline jedino adekvatno i uspješno rješenje za
budućnost je potpuna i neizostavna eliminacija svake uočene strukture ovog tipa u
najkraćem vremenskom periodu. U oblasti
građevinarstva razlikujemo bespravnu gradnju na određenom prostoru i uzurpaciju
prostora. Bespravna gradnja na određenom
prostoru obuhvata svaki vid gradnje, dogradnje i adaptacije prostora, bez dozvola od
nadležnih institucija. Uzurpacija prostora je
oblik građevinske korupcije gde se vrši kvazilegalna izgradnja koja je u suprotnosti sa
pravnim propisima, urbanističkim planom
i namjenom čime se cjelina trajno onesposobljava za dalje unapređivanje i korištenje
kao vrijedan prostorni resurs. Socijalna segregacija društva je svoj razorni uticaj preni-
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
jela i na oblast građevinarstva, pa je tako
bespravno različito definisano u odnosu na
društvenu klasu. Bespravna gradnja prema
tome je svaka nelegalna aktivnost pripadnika srednje klase, odnosno svaka nelegalna građevinska aktivnost građana I reda u
cilju zadovoljavanja potrebe II reda. Nužna
gradnja predstavlja građevinsku aktivnost
građana II reda (radnička klasa) da bi zadovoljili osnovnu potrebu I reda, potrebu
za stanom. Bespravna izgradnja ili promjene na objektima klasifikuju se u sljedeće
kategorije: izgradnja stambenih objekata,
rekonstrukcija ili dogradnja postojećih objekata, promjena namjene (nestambeni u
stambeni i obratno), izgradnja pomoćnih i
pratećih objekata, izgradnja, rekonstrukcija,
dogradnja ili adaptacija nestambenih objekata. Urbanistička teorija i praksa pored
termina bespravna gradnja služi se i pojmom „slam“, ali on se konkretno koristi za
označavanje naselja bespravno izgrađenih
zgrada, koje varira u pogledu strukture,
kvaliteta i socijalnih kategorija stanovnika.
Dok pod bespravnom gradnjom podvodimo
kako pojedinačni objekat tako i grupacije
objekata, slam je veća cjelina objekata ovog
tipa grupisanih u naselja različite veličine
i karaktera. Prema tome, sve navedene osobine i kategorije bespravne gradnje mogu
se dalje prenijeti i na slam kao njenu složenu
superstrukturu. Osnovna tipologija slamova je napravljena u odnosu na kvalitet
cjeline slama i to kao loše naselje od loših
kuća i loše naselje od dobrih kuća. Ova
podjela je krucijalna jer se u njoj ogledaju
sve pojedinačne razlike dvije osnovne kategorije slama. Loše naselje od loših kuća
odražava karakter i kvalitet same strukture,
ali i socijalnu kategoriju stanovnika. Ovaj
tip čine naselja improvizovanih kuća (blato,
trska, lim, karton), koja naseljavaju stambeno i socijalno ugrožene kategorije građana.
Prema poziciji, ovaj slam sačinjavaju tri podvrste: slam na slobodnom terenu, u okviru
postojećeg slabog stambenog fonda, urbani
slam ili pogušćavanje postojećih urbanih
cjelina. Loše naselje od dobrih kuća javlja
se kao posljedica nekontrolisane gradnje
ili urbanizacije i njih naseljavaju srednji ili
viši društveni slojevi, koji svoje kuće grade
od kvalitetnih materijala. Takođe, u ovom
slučaju možemo uočiti tri osnovna podtipa:
naselje srećnog malograđanina - sačinjeno
od kuća za odmor na najboljem poljoprivrednom zemljištu, sa ili bez komunalne
infrastrukture, prividno nije slam - to su
naselja dijelom urađena po urbanističkom
planu, ali je od svega napravljen slam
(garaža, podrum, potkrovlje), slam naivnih
- bogata naselja onih koji imaju pare, ali
ne poznaju doktrinu pa grade palate bez
instalacija i urbanističke infrastrukture.
Konačno možemo reći da bespravna grad-
nja može biti pojedinačni objekat ili naselje
(slam), naseljavaju ga sve društvene kategorije stanovnika, u kvalitetu varira od skupih
zdanja do privremenih struktura, graditelji
su pojedinci ili organizacije, namjena objekata može biti i javna i privatna, formiraju
se i u urbanom i na slobodnom prostoru i
javljaju se u obliku gradnje, dogradnje, rekonstrukcije i adaptacije objekata. Dakle,
bespravna gradnja obuhvata lepezu sličnih
pojava čija je osnovna zajednička karakteristika građevinsko djelovanje izvan sfere legalnog i čiji korijeni leže u problematici civilizacijskog razvoja ljudskog društva i svih
općih ili posebnih fizičkih i funkcionalnih
faktora razvoja prostora uopće. Bespravna
izgradnja, u opsegu u kojem smo je definisali, prateći je problem procesa industrijalizacije i urbanizacije i proistekla je iz širokog
dijapazona potreba i mogućnosti prostornog
i društvenog konteksta, iz čega slijedi da za
osnovu identifikacije pojavnosti ovog problema, kao i njegovih uzroka i posljedica i
njihovog kompleksnog međuodnosa, treba
posmatrati sve aspekte organizacije moderne ljudske zajednice, ali i logički slijed
događaja, koji su doveli do razvoja ove negativne društvene pojave.4
3. UZROCI BESPRAVNE GRADNJE
O uzrocima velikog broja bespravno
izgrađenih građevina i mjerama koje bi u
začetku sprječavale bespravnu gradnju u
posljednje vrijeme nedovoljno se govori
i piše.5 Za bespravnu gradnju kakva je na
području Bosne i Hercegovine i susjedstva,
može se reći da postoje mnogi uzroci, kao
što su: stručno urbanistički, ekonomski,
socijalni, demografski, upravno-pravni i
politički.6 Sve ih treba pažljivo analizirati
4 Pogledati: K. Petovar, Urbanizacija bez
urbanosti - bilanca rasta gradova u Srbiji,
Sociologija sela, v. 43 br. 3, 2009, str. 725-749; o
tome više pogledati: J. Finci, Bespravna stambena
izgradnja i njen odraz na funkcionalni i prostorni
razvoj gradova u Bosni i Hercegovini, ANUBiH,
Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972,
str. 119-125.
5 V. Krtalić, Bespravna gradnja - uzroci i
posljedice, Građevinar, v. 58 br. 10, 2006,
str. 814. Pogledati više o tome: M. Živković,
Uzroci i nosioci bespravne stambene izgradnje,
ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4,
Sarajevo, 1972, str. 23-36; J. Bienenfeld,
Bespravna gradnja, zbirka radova Nekretnine u
pravnom prometu, Inžinjerijski biro dd Zagreb,
decembar, 2005.
6 Prema Tomiću, mnogobrojni su faktori koji stimulišu
bespravnu izgradnju: ekonomski, socijalni, pravni,
urbanistički, demografski, politički, psihološki,
historijski i dr. Pogledati: S. Tomić, Determinante
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 57
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i predložiti nužne mjere, koje bi u začetku
sprječavale bespravnu gradnju, kako je to
uređeno u državama članicama EU.7 Naši
propisi nisu usklađeni s odgovarajućim propisima država članica EU, osobito država
srednje Europe, koji se već više od pola
stoljeća u gotovo neizmijenjenom obliku
uspješno primjenjuju. Tim je propisima
uređen niz pravnih pitanja, koja u začetku
sprječavaju bespravnu gradnju. Naprimjer,
početak gradnje građevine na građevinskoj
čestici uvjetovan je izgradnjom tehničkourbanističke infrastrukture (opskrba vodom i energijom, odvođenje otpadnih voda
i odlaganje komunalnog otpada), obavezna
primjena detaljnog plana uređenja za sve
fizičke i pravne osobe, pravni instrumenti
za provođenje detaljnog plana uređenja,
zaštita turističkih područja, urbana komasacija, uređenje međa i eksproprijacija
na obuhvatu detaljnog plana uređenja, finansiranje gradnje tehničko-urbanističke
infrastrukture shodno urbanističkoj gustoći
i komunalnom standardu na obuhvatu detaljnog plana uređenja, vrste i namjena
građevinskih područja, način korištenja
i iskoristivost građevinske čestice, načela
procjene tržišne vrijednosti zemljišta,
neizgrađene i izgrađene građevinske čestice.
Nedostatak navedenih pravnih instrumenata jedan je od glavnih razloga što kod nas
bespravna gradnja nije u začetku spriječena
i što nije osiguran dovoljan broj uređenih i
opremljenih građevinskih čestica na kojima
se može graditi. Treba posebno istaknuti
da nadležne vlasti poduzimaju niz mjera,
u okviru postojećih propisa, kojima nastoje
urediti ovo važno područje, zaštititi prostor
i rušenjem bespravno izgrađenih građevina
obeshrabriti buduće bespravne graditelje.
devijantnog ponašanja u sferi stambene izgradnje,
ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972,
str. 39-47. Prema Džankiću, osnovni uzrok bespravne
gradnje je privredni i društveni razvoj, te nedostatak
regionalnih prostornih planova, a najprije to je rezultat i
prateća pojava industrijalizacije i emancipacije gradova.
Pogledati: F. Džankić, Društveno-politički aspekti
bespravne stambene izgradnje u gradovima Bosne i
Hercegvine, ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4,
Sarajevo, 1972, str. 61-63.
7„Složenost bespravne stambene uzgradnje zahtijeva da
se razmotri ne samo s aspekta urbanizma i arhitekture,
već i od strane sociologa, pravnika i društvenopolitičkih radnika, a u cilju pronalaska najboljih rješenja
za uspješno rješavanje brojnih problema bespravne
stambene izgradnje.“ Citat prema: J. Finci, navedeno
djelo, str. 7. „Društvena praksa pokazuje da se gorući
problemi, koji su ozbiljni problemi društva ne mogu
uspješno riješiti ako prethodno nisu temeljno i naučno
istraženi.“ Citat prema: M. Živković, navedeno djelo, str.
26.
58 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
4. POSLJEDICE BESPRAVNE GRADNJE
U javnosti se mnogo govori o problemu bespravne gradnje, neprimjereno izgrađenim
građevinama bez nužne tehničke i društvene
urbanističke infrastrukture, o urbanizmu visoke gustoće, o rušenju bespravno
izgrađenih građevina, o kupcima stanova u
bespravno izgrađenim zgradama, koje su po
nalogu građevinske inspekcije srušene ili se
očekuje njihovo rušenje.8 Uloženo je mnogo
novca u pravno nepostojeće građevine. U
slučaju bespravne gradnje građevinarstvo,
kao ekonomska grana, ne predstavlja
tzv. lokomotivu, koja vuče razvoj sveopće
ekonomije nego, naprotiv, negativno djeluje na ekonomski razvoj pojedinaca i cijele
države. U javnosti postoje dvojbe oko toga
kako postupati sa bespravnom gradnjom.
Dio javnosti suosjeća sa bespravnim graditeljima, koji su uložili mnogo novca za
rješavanje svojih nužnih stambenih potreba,
a pojedini predstavnici lokalne samouprave
nastoje legalizirati bespravno izgrađene
građevine ili cijela naselja. Valja istaknuti da
bespravni graditelj ugrožava javni interes,
vlastiti interes i interese neposrednog susjeda, kao i interese zajednice, funkcionalnu
i primjerenu upotrebu javnih i privatnih
površina. Bespravna gradnja narušava bit
života u organiziranom društvu, smisao
urbanističkog planiranja i negativno djeluje
na ekonomski razvoj, jer se velika finansijska sredstva ulažu u građevine na kojima
se ne može uspostaviti vlasništvo, a time
se neće postići primjerena tržišna vrijednost. Mnogi vlasnici zemljišta, na vlastiti
rizik, sagradili su velik broj građevina na
neuređenom građevinskom zemljištu bez
odobrenja za građenje ili su bitno odstupili
od projekta na osnovu kojeg je izdano odobrenje za građenje s uvjerenjem da će ih
moći legalizirati. Dakle, bespravna gradnja
može se suzbiti na dva načina, a to je uklanjanje bespravnog izgrađenog objekta ili
legalizacija i sanacija bespravno izgrađenog
objekta.9 Iskustvo nam govori da je potreb8 V. Krtalić, Bespravna gradnja - uzroci i
posljedice, Građevinar, v. 58, br. 10, 2006,
str. 814. Pogledati više o tome: M. Aganović,
T. Kržik, Valorizacija i sanacija bespravno
izgrađenih objekata, Institut za arhitekturu,
urbanizam i prostorno planiranje grada Sarajeva,
Sarajevo, 2006; V. Milić, Divlja naselja: Od
legalizacije do rekonstrukcije, DANS, Novi
Sad, 2004; K. Petovar, Legalizacija poništava
urbanističke norme - Odobravanje uzurpacije“,
Politika, 13. 9. 2004; S. Ćemalović, Način
rješavanja problema bespravne stambene
izgradnje u Mostaru, ANUBiH, Posebna izdanja
XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972, str. 187-192.
9 Suzbijanje bespravne stambene izgradnje moguće
je rušenjem i preventivnim mjerama. Suzbijanje je
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
no prvo elimisati uzroke bespravne gradnje
i osigurati uvjete za discipliniranu gradnju,
pa tek na kraju poduzimati sankcije.10
ZAKLJUČAK
Važnost ove teme da se o njoj govori i piše
prije svega rezultat je njene velike prisutnosti na području Bosne i Hercegovine i negativnim posljedicama koje nosi sa sobom.
Bespravna gradnja svojim postojanjem
ugrožava javni interes, interes investitora,
interese neposrednog susjeda, kao i interese zajednice, funkcionalnu i primjerenu
upotrebu javnih i privatnih površina. Bespravna gradnja narušava bit života u organiziranom društvu, smisao urbanističkog
planiranja i negativno djeluje na ekonomski
razvoj ulaganjem velikih finansijskih sredstva u građevine na kojima se ne može uspostaviti vlasništvo niti postići primjerena
tržišna vrijednost. Naime, imperativ pravne
države ovo pitanje nameće u prvi plan kada
je u pitanju građevinska aktivnost pojedinaca, pravnih osoba i institucija. Uzroci bespravne gradnje su dosta rasprostranjeni,
a posljedice njene prisutnosti su jako nepovoljne gotovo u svim aspektima njenog promatranja. Dakle, ova pojava je složena i zahtijeva planski pristup na njenom suzbijanju i
rješavanju, te zahtjeva aktivnosti na jačanju
individualne i kolektivne svijesti o potrebi
njenog kontrolisanja i suzbijanja i povećanja
društvene aktivnosti na otklanjanju uzroka i
posljedica bespravne gradnje.
LITERATURA:
F. Džankić, Društveno-politički aspekti bespravne
stambene izgradnje u gradovima Bosne i Hercegvine, ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972.
J. Bienenfeld, Bespravna gradnja, zbirka radova
Nekretnine u pravnom prometu, Inžinjerijski biro
dd Zagreb, decembar, 2005.
J. Finci, Bespravna stambena izgradnja i njen
odraz na funkcionalni i prostorni razvoj gradova u
Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Posebna izdanja XX,
knjiga 4, Sarajevo, 1972.
K. Petovar, Legalizacija poništava urbanističke
norme - Odobravanje uzurpacije, Politika, 2004.
M. Aganović, T. Kržik, Valorizacija i sanacija bespravno izgrađenih objekata, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje grada Sarajeva, Sarajevo, 2006.
M. Živković, Uzroci i nosioci bespravne stambene
izgradnje, ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4,
Sarajevo, 1972.
S. Ćemalović, Način rješavanja problema bespravne stambene izgradnje u Mostaru, ANUBiH,
Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972.
S. Klempić, Razvoj stambenih naselja Splita nakon
Drugog svjetskog rata, Hrvatski geografski glasnik, v. 66, br. 2, 2004.
S. Ramić, Postupak legalizacije bespravne gradnje
u Bosni i Hercegovini – magistarski rad, neobjavljen, Pravni fakultet Zenica, Zenica, 2014.
S. Tomić, Determinante devijantnog ponašanja u
sferi stambene izgradnje, ANUBiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972.
V. Krtalić, Bespravna gradnja - uzroci i posljedice,
Građevinar, v. 58 br. 10, 2006.
V. Milić, Divlja naselja: Od legalizacije do rekonstrukcije, DANS, Novi Sad, 2004.
Ž.Janković,„Uticaj društvenog razvoja na pojavu
bespravne izgradnje porodičnih stambenih zgrada“, ANU BiH, Posebna izdanja XX, knjiga 4, Sarajevo, 1972.
moguće jedino organizovanom akcijom koristeći
sva raspoloživa ekonomska, politička, tehnička i
administrativno-pravna sredstva. Pogledati: F. Džankić,
navedeno djelo, str. 67.
10 Džankić navodi da se jednostrano prilazilo rješavanju
ovog problema na način „da se konj hvatao za rep
umjesto za glavu“ i tako se najčešće posezalo za
sankcijama kao rješenjima. Pogledati: F. Džankić,
navedeno djelo, str. 61-64.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 59
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
LJILJANA ĆEHAJIĆ, DIPL. IUR.
PLAĆE I NAKNADE PLAĆA
SAŽETAK
Autor u članku obrađuje sva primanja iz radnog odnosa i način njihovog
utvrđivanja regulisano Zakonom o radu Federacije Bosne i Hercegovine i drugim
federalnim i kantonalnim propisima i kolektivnim ugovorima i prava i obaveze
zaposlenika i poslodavca u vezi sa njihovom realizacijom
Ključne riječi: plaća, naknada plaće, dodaci na plaću, naknade koje nemaju karakter
plaće, periodi isplate, Zakon o radu, kantonalni zakoni o radu, Opšti kolektivni
ugovor za teritoriju Federacije BiH, granski kolektivni ugovori, Kolektivni ugovor
za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, Zakon o
radu u Kantonu Sarajevo, Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o penzijskoinvalidskom osiguranju, pravilnik o radu, ugovor o radu, pismena izjava
poslodavca koja zamjenjuje ugovor o radu
UVOD
Plaća zaposlenika, dodaci na plaću, naknade i periodi isplate plaće su bitni elementi ugovora
o radu zaključenog sa zaposlenikom,1 odnosno pismene izjave poslodavca koja zamjenjuje
ugovor o radu,2 sa tim da se, umjesto navedenih podataka, može u ugovoru o radu i pismenoj
izjavi poslodavca naznačiti odgovarajući zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu,
kojim su uređena ta pitanja. Poslodavci koji zapošljavanju više od 15 zaposlenika dužni
su donijeti pravilnik o radu, uz obavezne konsultacije sa vijećem zaposlenika, odnosno
sindikatom. Ukoliko u pravnom licu nije organizovano vijeće ili sindikat, poslodavac sam
donosi pravilnik o radu.
Ugovorom sa zaposlenikom koji se upućuje na rad u inozemstvo, prije odlaska zaposlenika
u inozemstvo, mora se postići pismena saglasnost u pogledu, između ostalog, valute u kojoj
će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na koja zaposlenik ima prava
za vrijeme boravka u inozemstvu.3
1. PLAĆE
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o
radu,4 odnosno pismenom izjavom poslodavca koja zamjenjuje ugovor o radu.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća, te uvjeti i način
njenog usklađivanja.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja
prava od prava utvrđenih u ovom zakonu, osim ako to nije izričito predviđeno ovim ili
drugim zakonom.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija
prava od prava utvrđenih ovim zakonom, ako zakonom nije drugačije predviđeno.5
Ova odredba daje pravo poslodavcu da pravilnikom o radu predvidi povoljnija prava
zaposlenicima od prava utvrđenih kolektivnim ugovorom, kao i prava koja su povoljna za
1 Član 21. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43 /99, 32/00 i 29/03).
2 Član 21.a Zakona o radu.
3 Član 22. Zakona o radu.
4 Član 68. Zakona o radu.
5 Član 12. Zakona o radu.
60 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
zaposlenika, a nisu obuhvaćena kolektivnim
ugovorom.
Pod
pojmom
„kolektivni
ugovor“
zakonodavac
podrazumijeva
Opšti
kolektivni ugovor (u daljem tekstu OKU) za
teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine,6
granske kolektivne ugovore za pojedine
oblasti (GKU) i kantonalne kolektivne
ugovore (KKU).
Poslodavac kojeg obavezuje kolektivni
ugovor ili pravilnik o radu ne može
zaposleniku obračunati i isplatiti plaću
manju od plaće utvrđene kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom
o radu.7
Napominjemo da OKU obavezuje sve
poslodavce, a GKU i KKU samo one
poslodavce koji su ih zaključili ili im
pristupili naknadno.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
ili ugovorom o radu određuju se periodi
isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30
dana, a prilikom isplate plaće poslodavac je
dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun
plaće.
Pojedinačne isplate plaće nisu javne,8 što
znači da je poslodavac dužan pojedinačnu
obračunsku
listu
uručiti
isključivo
zaposleniku na kojeg se ona odnosi, odnosno
u zatvorenom obliku koji onemogućava
drugim zaposlenicima da imaju uvid u plaću
tog zaposlenika.
Osnovna pravila propisana OKU
Osnovna pravila za obračun i isplatu plaća,
osnovna i najniža plaća utvrđeni su OKU
i ona ne mogu biti nepovoljnije utvrđena
GKU i KKU.
Način obračuna i isplate plaća
OKU utvrđuje da je poslodavac dužan
zaposlenicima isplatiti9 jednake plaće za
rad jednake vrijednosti, bez obzira na
njihovu nacionalnu, vjersku, regionalnu,
spolnu, političku i sindikalnu pripadnost i
opredjeljenje. Poslodavac ne može zaposleniku obračunati
i isplatiti plaću u iznosu manjem od
iznosa određenog kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu, osim
u slučajevima predviđenim u članu 8. stav
3. OKU.10 6 Opšti kolektivni ugovor za teritoriju Federacije
Bosne i Hercegovine („Službene novine
Federacije BiH“, br. 54/05 i 62/08).
7 Član 69. Zakona o radu.
8 Član 70. Zakona o radu i član 6. stav 7. OKU.
9 Član 6. OKU.
10 Član 8. stav 3. OKU: „Izuzetno, kolektivnim
ugovorima za područja djelatnosti, za pojedine
subjekte u područjima djelatnosti, mogu se
utvrditi uslovi, visina, način i periodi utvrđivanja
GKU-om ili KKU-om, pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu određuju se periodi isplate
plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana. Poslodavac je dužan zaposleniku uručiti
pismeni obračun bruto i neto plaće prilikom
njene isplate. Obračun ima snagu izvršne
isprave.
Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati
plaću ili je ne isplati u cijelosti, dužan je do
kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata
plaće zaposleniku uručiti obračun iznosa
plaće koji je bio dužan isplatiti. Pojedinačne
isplate plaće nisu javne. Osnovna plaća Osnovna plaća je najniži iznos koji
poslodavac mora isplatiti zaposleniku za
puno radno vrijeme, za posao odgovarajuće
grupe složenosti, normalne uvjete i rezultate
rada. Osnovna plaća je proizvod najniže neto
plaće i odgovarajućeg koeficijenta složenosti
poslova koje zaposlenik obavlja.11
Najniža plaća Najniža bruto plaća se utvrđuje kolektivnim
ugovorima za područje djelatnosti, sa tim
da bruto satnica sa doprinosima iz plaće, doprinosima na plaću i porezom na plaću ne
može biti manja od 2,96 KM. Najniža neto satnica ne može biti manja od
1,75 KM. Izuzetno,
kolektivnim
ugovorima
za
područja djelatnosti, za pojedine subjekte u
područjima djelatnosti, mogu se utvrditi uslovi, visina, način i periodi utvrđivanja bruto, odnosno neto satnice, koja ne može biti
niža od 1,25 KM neto. Najniža neto plaća je osnovica za obračun osnovne plaće zaposlenika.12 Granskim ili kantonalnim kolektivnim
ugovorom može se utvrditi i viši iznos
najniže plate, odnosno najniže satnice.
Poslodavac može pravilnikom o radu
utvrditi i viši iznos najniže plate, odnosno
najniže satnice.
Usklađivanje sa povećanjem troškova
života
Najniža bruto satnica usklađuje se sa
povećanjem troškova života, rasta cijena
na malo i ukupnog privrednog napretka,
najmanje jednom godišnje odlukom Vlade
Federacije BiH na osnovu usaglašenih
bruto, odnosno neto satnice, koja ne može biti
niža od 1,25 KM neto.“ 11 Član 7. OKU.
12 Član 8. OKU.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 61
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
stavova socijalnih partnera u Ekonomskosocijalnom vijeću za teritoriju Federacije
BiH. Ukoliko se troškovi života u posljednja
tri mjeseca povećaju najmanje 5%, vrši
se obavezno usklađivanje najniže bruto
satnice.13
određivanjem koeficijenata koji se množe sa
osnovicom i tako utvrđuje osnovna plaća.
Koeficijenti za obračun plaća
Koeficijenti za obračun plaća utvrđuju se
GKU, KKU i pravilnikom o radu.
3. nastavno osoblje 2,40-2,70
4. stručni sradnici 2,70-3,00
5. rukovodno osoblje 3,00-3,30
Način utvrđivanja najniže i osnovne
plaće, osnovice za plaću i koeficijenata za
obračun plaće
1. Način utvrđivanja najniže i osnovne
plaće u javnim ustanovama u oblasti
obrazovanja i koeficijenata za plaće
prikazat ćemo na primjeru Kolektivnog
ugovora
za
djelatnost
osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.14
Najniža plaća zaposlenika u osnovnoj
školi ne može biti manja od 70% prosječne
plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine,
prema posljednjim objavljenim podacima
Federalnog zavoda za statistiku, računajući
od dana primjene ovog kolektivnog ugovora.
Osnovna plaća zaposlenika se utvrđuje u
skladu sa OKU.
Osnovica za obračun plaća je najniža plaća
u osnovnoj školi.
Osnovicu za obračun plaće zaposlenika u
osnovnoj školi utvrđuje, svaka tri mjeseca,
nadležna vlada kantona, na osnovu
usaglašenog
prijedloga
kantonalnog
ministra za finansije, ministra obrazovanja
i sindikata, sa tim da ne može biti manja
od iznosa najniže plaće utvrđene ovim
kolektivnim ugovorom.
Prilikom utvrđivanja osnovice za plaću
zaposlenika u osnovnoj školi, po proceduri
iz prethodnog stava, vodit će se računa
da zaposlenik u osnovnoj školi ne bude
u nepovoljnijem položaju od službenika
organa uprave u kantonu.
U slučaju povećanja troškova života ili
inflacije veće od 5%, osnovica za utvrđivanje
plaća se može utvrđivati mjesečno.
Koeficijenti - platni razredi
Vrednovanje poslova zaposlenika se utvrđuje
13 Član 9. OKU.
14 Čl. 30. do 36. Kolektivnog ugovora za
djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji
BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj
53/00).
Koeficijenti se utvrđuju vrijednostima i to:
1. pomoćno i tehničko osoblje 1,00-1,60
2. administrativno i finansijsko osoblje
1,60-2,40
Ukoliko određene poslove u osnovnoj školi
radi zaposlenik sa nižim stepenom stručne
spreme od one koja je predviđena kao uslov,
koeficijent složenosti se može umanjiti do
0,20.
Ukoliko je kao uslov predviđen niži stepen
školske spreme nego što zaposlenik ima,
koeficijent složenosti se može uvećati do
0,20.
Smanjenje i uvećanje koeficijenta vršit će se
u skladu sa pravilnikom o radu.
Plaće zaposlenika koje se utvrde u skladu sa
navedenim predstavljaju platne razrede.
Napredovanje
U okviru svakog platnog razreda moguće je
napredovanje u viši stepen.
Napredovanje u viši stepen platnog razreda
moguće je nakon provedenih 10 godina
na poslovima određenog platnog razreda
i na osnovu ocjene o radu, u skladu sa
pravilnikom o radu.
Zaposlenik
u
osnovnoj
školi
može
napredovati nakon 20 godina rada u školi,
za još jedan stepen, na osnovu ocjene o radu.
Zaposleniku koji napreduje u viši stepen
platnog razreda se povećava koeficijent
složenosti za 5%.
Plaća pripravnika
Plaća pripravnika regulisana je Zakonom o
radu.15
U toku obavljanja pripravničkog staža
pripravnik ima pravo na novčanu naknadu
u iznosu najmanje 80% od najniže plaće.
Poslodavac i pripravnik mogu da se dogovore
i o većem iznosu novčane naknade, zavisno
od stručne spreme pripravnika. Plaća sa polovinom radnog vremena
Saglasno Zakonu o radu, zaposlenik koji
radi sa nepunim radnim vremenom (ugovor
o radu sa nepunim radnim vremenom)
ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao i
zaposlenik sa punim radnim vremenom,
osim prava koje zavisi od dužine radnog
vremena (plaća, naknada i sl.), u skladu sa
15 Član 26. stav 4. Zakona o radu.
62 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
ili ugovorom o radu.16
OKU i Kolektivni ugovor za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine ne razrađuju ove odredbe, tako
da je pravilnikom o radu potrebno regulisati
kod kojeg poslodavca zaposlenik ostvaruje
ostala prava iz radnog odnosa (da li kod
onog kod kojeg ima ugovor o radu na veći
broj sati radnog vremena / norme ili kod
onog kod kojeg zaključio prvi ugovor o radu
sa nepunim radnim vremenom).
Plaća zaposlenika sa skraćenim radnim
vremenom
Na poslovima na kojima, uz primjenu
mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi
zaposlenika od štetnih utjecaja, radno
vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom
utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu
sposobnost zaposlenika. Navedeni poslovi
i trajanje radnog vremena utvrđuju se
pravilnikom o radu i ugovorom o radu, u
skladu sa zakonom. Pri ostvarivanju prava na
plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa
radom, skraćeno radno vrijeme izjednačava
se sa punim radnim vremenom,17 što znači
da se i plaća određuje kao da je zaposlenik
radio puno radno vrijeme.
2. PRAVO NA POVEĆANU OSNOVNU PLAĆU Zakonom o radu propisano je da zaposlenik
ima pravo, u skladu sa kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o
radu,18 na povećanu plaću:
■■ za otežane uvjete rada,
■■ prekovremeni rad,
■■ noćni rad,
■■ za rad nedjeljom i praznikom ili nekim
drugim danom za koji je zakonom
određeno da se ne radi.
OKU propisuje da zaposlenik ima pravo
na povećanu osnovnu plaću za otežane
uvjete rada (buka, vlaga, prašina, mračne
prostorije, rad pri obojenoj svjetlosti, teški
fizički napori i sl.), kao i za rad gdje je
zakonom propisana primjena sredstava
zaštite na radu, a povećanje plaće utvrdit će
se kolektivnim ugovorima grana i djelatnosti
uvažavajući specifičnosti svakog područja
djelatnosti19.
Pored toga, saglasno OKU, zaposlenik ima
pravo na povećanu plaću za: ■■ prekovremeni rad najmanje 30% od bruto
satnice; ■■ noćni rad najmanje 30% od bruto satnice; ■■ rad na dan sedmičnog odmora najmanje
20% od bruto satnice; 16 Član 30. stav 3. Zakona o radu.
17 Član 31. st.1, 2. i 3. Zakona o radu.
18 Član 71. Zakona radu.
19 Član 11.OKU.
■■ rad u dane praznika koji su po zakonu
neradni najmanje 50% od bruto satnice. Dodaci se međusobno ne isključuju.20
Povećanje plaće po osnovu otežanih
uslova rada
Kolektivnim
ugovorom
za
djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine21 propisano je da zaposleniku,
koji radi na poslovima u otežanim uslovima
rada utvrđenim pravilnikom o radu, pripada
pravo na posebni dodatak na plaću u visini
do 20%.
Otežanim uslovima rada u smislu
prethodnog stava se smatra:
■■ rad u dvije smjene istog dana;
■■ rad u kombinovanim odjeljenjima sa dva
ili više razreda;
■■ rad sa većim brojem učenika od broja koji
je utvrđen pedagoškim standardima;
■■ rad u specijalnim odjeljenjima pri
redovnoj osnovnoj školi i u specijalnoj
školi;
■■ rad u dislociranim i udaljenim školama
ili odjeljenjima;
■■ i drugi uslovi koji se pravilnikom o radu
kategorizuju kao otežani.
Pravilnikom o radu, pored otežanih uslova
rada propisanih granskim kolektivnim ugovorom, mogu se propisati i drugi uslovi koji
se smatraju otežanim uslovima rada u toj
javnoj ustanovi.
Pravo na povećanu plaću za određeni rad
Kolektivnim
ugovorom
za
djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne
i Hercegovine propisano je da će pravo na
uvećanu osnovnu plaću za prekovremeni
rad, noćni rad, rad na dan sedmičnog odmora
i u dane praznika, zaposlenik ostvarivati u
najmanjim iznosima iz OKU.
Pravilnikom o radu, pored otežanih uslova
rada propisanih OKU / granskim kolektivnim ugovorom, mogu se propisati i viši
procenti uvećanja od bruto satnice.
Pravo na povećanje plaće za godine radnog
staža Saglasno
OKU,
osnovna
plaća
povećava se za svaku godinu radnog staža
kod tog poslodavca za 0,6%, sa tim da ukupno
povećanje ne može biti veće od 20%. Pod radnim stažom podrazumijeva
se i radni staž proveden kod poslodavca u
slučaju promjene poslodavca ili njegovog
pravnog položaja (npr. zbog prodaje,
nasljeđivanja, spajanja, pripajanja, promjene
20 Član 12. OKU.
21 Član 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 63
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
oblika društva i dr.). 22
Kolektivnim
ugovorom
za
djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne
i Hercegovine propisano je da se osnovna
plaća uvećava za svaku godinu penzijskog
staža za 0,6%, sa tim da ukupno povećanje ne
može biti veće od 20%.23
Ovo rješenje iz granskog kolektivnog ugovora povoljnije je za zaposlenika.
3. NAKNADA PLAĆE
Saglasno Zakonu o radu, zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće za period u kojem ne
radi zbog opravdanih slučajeva predviđenih
zakonom, propisom kantona, kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu (godišnji
odmor, privremena nesposobnost za rad,
porođajno odsustvo, plaćeno odsustvo i sl.).
Period za koji se naknada isplaćuje na
teret poslodavca utvrđuje se zakonom,
propisom kantona, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Saglasno zakonu o radu, Zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida
22 Član 13.OKU.
23 Član 35. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
64 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje
zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni
zastoji u proizvodnji i sl.), u skladu sa
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
i ugovorom o radu.24
Zaposlenik koji odbije da radi, jer nisu
provedene propisane mjere zaštite na radu,
ima pravo na naknadu plaće u visini kao
da je radio, za vrijeme dok se ne provedu
propisane mjere zaštite na radu, ako
za to vrijeme nije raspoređen na druge
odgovarajuće poslove.
Poslodavac je obavezan da pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu reguliše ova pitanja ili da propiše / ugovori da će se primjenjivati odgovarajući zakoni kojima su određene
ove naknade.
1. Naknada plaće za vrijeme korištenja
godišnjeg odmora
Zakonom o radu propisano je da zaposlenik,
za svaku kalendarsku godinu, ima pravo
na plaćeni godišnji odmor (član 41).
Pravilnicima o radu poslodavca utvrđuje
se pravo na plaćeni godišnji odmor, koji ne
obuhvata naknade koje su vezane za rad
(topli obrok i sl).
24 Član 72. Zakona o radu.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
2. Pravo na naknadu plaće za vrijeme
privremene nesposobnosti za rad
Saglasno OKU, zaposleniku pripada pravo
na novčanu naknadu za vrijeme privremene
spriječenosti za rad zbog bolesti, u skladu sa
zakonom.25
Zakonom o zdravstvenom osiguranju26
utvrđeno je pravo zaposlenika za vrijeme
privremene spriječenosti za rad na naknadu
plaće, ako su:
1. privremeno spriječeni za rad zbog bolesti
ili povrede, odnosno radi liječenja ili
medicinskih ispitivanja smješteni u
zdravstvenu ustanovu,
2. privremeno spriječeni za rad zbog
određenog liječenja ili medicinskog
ispitivanja koje se ne može obaviti izvan
radnog vremena osiguranika,
3. izolovani kao kliconoše ili zbog pojave
zaraze u njihovoj okolini,
4. određeni za pratioca bolesnika upućenog
na liječenje ili ljekarski pregled u najbliže
mjesto,
5. određeni
da
njeguju
oboljelog
supružnika ili dijete pod uvjetima
propisanim
ovim
zakonom.
Naknada plaće pripada osiguraniku samo za
dane za koje bi mu pripadala plata ili naknada
plaće u smislu propisa o radnim odnosima.
Osiguranicima kod kojih spriječenost
za rad nastupi dok se nalaze na neplaćenom
odsustvu pripada naknada plaće samo po
isteku neplaćenog odsustva, ako u to vrijeme
još postoji privremena spriječenost za rad.27
Naknada
plaće
u
navedenim
slučajevima
pripada
osiguraniku
od
prvog dana privremene spriječenosti
za rad i dok ta spriječenost traje.
Privremena spriječenost za rad traje
dok izabrani doktor medicine primarne
zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi,
odnosno privatnoj praksi ili ljekarska
komisija ne utvrde da je uspostavljena
radna sposobnost ili dok se pravosnažnim
rješenjem nadležnog organa po propisima
iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne
utvrdi da postoji invalidnost.28
Osiguraniku kojem je za vrijeme privremene
spriječenosti za rad prestao radni odnos,
odnosno obavljanje djelatnosti ličnim
radom, pripada naknada plaće najviše 30
dana nakon prestanka radnog odnosa,
odnosno obavljanja djelatnosti ličnim radom.
25 Član 20. OKU.
26 Član 42. Zakona o zdravstvenom osiguranju
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 30/97,
7/02, 70/08 i 48/11).
27 Član 42. Zakona o zdravstvenom osiguranju.
28 Član 43. Zakona o zdravstvenom osiguranju.
Izuzetno, u slučaju privremene
spriječenosti za rad zbog povrede na radu
ili oboljenja od profesionalne bolesti,
osiguraniku pripada naknada plaće i nakon
prestanka radnog odnosa, sve do ponovnog
uspostavljanja radne sposobnosti, odnosno
konačne ocjene radne sposobnosti ili
invalidnosti, a ne duže od 12 mjeseci.29
Naknada plaće određuje se u visini od
najmanje 80% osnovice za naknadu sa tim da
ne može biti niža od iznosa minimalne plaće
važeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada.
Naknada plaće iznosi 100% od osnovice
za naknadu:
1. za vrijeme privremene spriječenosti za
rad zbog povrede na radu ili oboljenja od
profesionalne bolesti,
2. za vrijeme privremene spriječenosti
za rad zbog bolesti i komplikacija
prouzrokovanih trudnoćom i porođajem,
3. za vrijeme privremene spriječenosti
za rad zbog transplantacije živog
tkiva i organa u korist druge osobe.
Visinu naknade plaće i najviši iznos
naknade plaće koja se isplaćuje na teret
kantonalnog zavoda osiguranja utvrđuje
upravni odbor kantonalnog zavoda
osiguranja.30
Ko plaća i obračunava naknadu
Poslodavac naknadu plaće obračunava i
isplaćuje osiguraniku koji je privremeno
spriječen za rad zbog bolesti ili povrede,
odnosno radi liječenja ili medicinskih
ispitivanja
smješten
u
zdravstvenu
ustanovu i privremeno spriječen za rad
zbog određenog liječenja ili medicinskog
ispitivanja koje se ne može obaviti izvan
radnog vremena osiguranika:
- na teret svojih sredstava za zaposlenike
pravno ili fizičko lice za prvih 42 dana
bolovanja, kao i za vrijeme dok se osiguranik
nalazi na radu u inozemstvu na koje ga je
uputilo pravno ili fizičko lice,
- preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju
i
zapošljavanje
invalida,
odnosno
pravno ili fizičko lice za rad osiguranika
invalida za prvih sedam dana bolovanja.
Visinu naknade plaće utvrđuje općim
aktom nadležni organ pravnog lica, odnosno
fizičko lice (član 56), ali ne ispod zakonskog
minimuma (80%).
Poslodavac - na teret kantonalnog zavoda
zdravstvenog osiguranja - naknadu plaće
u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite
zaposlenika koji su izolovani kao kliconoše
ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini,
određeni za pratioca bolesnika upućenog na
liječenje ili ljekarski pregled u najbliže mjesto
ili određeni da njeguju oboljelog supružnika
29 Član 44. Zakona o zdravstvenom osiguranju.
30 Član 47. Zakona o zdravstvenom osiguranju.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 65
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ili dijete pod uvjetima propisanim ovim
zakonom, isplaćuje se osiguraniku na teret
sredstava kantonalnog zavoda zdravstvenog
osiguranja od prvog dana korišćenja prava.
Naknadu plaće obračunava i isplaćuje
pravno, odnosno fizičko lice, sa tim da je
kantonalni zavod osiguranja obavezan
vratiti isplaćenu naknadu u roku od 45
dana od dana prijema zahtjeva za povrat.
utvrđena II kategorija invalidnosti ima
pravo na naknadu:
Poslodavac - naknadu plaće zbog povrede na
radu ili oboljenja od profesionalne bolesti
(100%) obračunava i isplaćuje iz svojih
sredstava pravno, odnosno fizičko lice
kod kojeg je zaposlen osiguranik, sve dok
osiguranik nije radno sposoban, odnosno do
pravosnažnosti odluke nadležnog organa o
utvrđivanju invalidnosti osiguranika, osim
u slučaju stečajnog postupka kada naknadu
isplaćuje kantonalni zavod zdravstvenog
osiguranja (član 58).
Dužina bolovanja
Ako bolovanje traje neprekidno ili u
prekidima ukupno 12 mjeseci za istu
bolest u toku dvije kalendarske godine,
izabrani
doktor
medicine
primarne
zdravstvene zaštite obavezan je uputiti
osiguranika nadležnom organu penzijskog
i invalidskog osiguranja koji donosi ocjenu
radne sposobnosti i invalidnosti, najkasnije
u roku od 60 dana od dana prijema
prijedloga izabranog doktora medicine.
Osiguranik ima pravo na naknadu plaće
na teret sredstava kantonalnog zavoda
zdravstvenog osiguranja, odnosno na teret
sredstava pravnog ili fizičkog lica u slučaju
povrede na radu ili oboljenja od profesionalne
bolesti, do navršenih 14 mjeseci neprekidnog
trajanja privremene spriječenosti za rad.
Ako nadležni organ penzijskog i invalidskog
osiguranja ne donese ocjenu radne
sposobnosti i invalidnosti u navedenom
roku, kantonalni zavod zdravstvenog
osiguranja će i dalje isplaćivati naknadu plaće
osiguraniku, ali je nadležni organ penzijskog
i invalidskog osiguranja obavezan vratiti
isplaćenu naknadu kantonalnom zavodu
zdravstvenog osiguranja, najkasnije u roku
od 30 dana od dana prijema zahtjeva za povrat.
3. plaće od dana završene prekvalifikacije,
odnosno dokvalifikacije do dana
raspoređivanja, odnosno zapošljavanja
na drugom odgovarajućem poslu;
1. plaće od dana nastanka invalidnosti do
dana raspoređivanja ili zapošljavanja na
drugom odgovarajućem poslu, odnosno
do upućivanja na prekvalifikaciju,
odnosno dokvalifikaciju;
2. plaće za vrijeme prekvalifikacije,
odnosno dokvalifikacije;
4. zbog
manje
plaće
odgovarajućem poslu.
na
drugom
Osnov za određivanje naknade plaće
predstavlja plaća, odnosno naknada plaće
koju je osiguranik ostvario u posljednjoj
godini osiguranja koja prethodi godini u
kojoj je nastala invalidnost, a usklađuje se
u toku godine, u skladu sa ovim zakonom
(član 76).
Zakonom PIO propisan je način utvrđivanja
naknade, te utvrđeno da naknada plaće
iz člana 75. tač. 1. do 3. ovog zakona ne
može biti niža od najniže plaće utvrđene
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju
Federacije Bosne i Hercegovine (član 77), a
visinu naknade plaće iz člana 75. tač. 1. do
3. ovog zakona utvrđuje preduzeće, drugo
pravno lice, odnosno poslodavac, u skladu
sa ovim zakonom (član 79).
4. Naknada plaće za vrijeme porođajnog
odsustva i rada sa polovinom punog
radnog vremena
3. Naknada plaće zaposleniku sa
promijenjenom radnom sposobnošću
Saglasno OKU, zaposlenik sa promijenjenom
radnom sposobnošću naknadu plaće
ostvaruje u skladu sa zakonom.31
To je Zakon o penzijskom i invalidskom
osiguranju (Zakon PIO),32 kojim je (član
75) utvrđeno da osiguranik kod koga je
Zakonom o radu propisano je da za vrijeme
korištenja porođajnog odsustva, zaposlenik
ima pravo na naknadu plaće, u skladu
sa zakonom, kao i da, za vrijeme rada sa
polovinom punog radnog vremena iz čl.
57. i 58. ovog zakona, zaposlenik ima za
polovinu punog radnog vremena za koje
ne radi, pravo na naknadu plaće, u skladu
sa zakonom (član 62), podjela nadležnosti
federalnih i kantonalnih zakona o socijalnoj
zaštiti i zaštiti porodice sa djecom.
Kao osnovna prava porodice sa djecom,
propisana odredbama člana 89. Zakona o
osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(federalni zakon)33 utvrđeni su, između
ostalih:
■■ naknada umjesto plaće ženi - majci
u radnom odnosu, za vrijeme dok
31 Član 14. OKU.
32 Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 29/98,
49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12).
33 Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
(„Službene novine Federacije BiH”, br. 36/99,
54/04, 39/06 i 14/09).
66 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odsustvuje sa posla radi trudnoće,
porođaja i njege djeteta,
Propisom kantona bliže se uređuju uvjeti,
način, postupak, organi i finansiranje prava
utvrđenih u članu 89. ovog zakona.
Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih
žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
(kantonalni zakon),34 koji predstavljamo kao
primjer regulisanja ovih pitanja, regulisani
su uvjeti, način, postupak ostvarivanja prava
i finansiranje osnovnih prava porodice sa
djecom utvrđenih federalnim zakonom i
ovim zakonom. Po osnovu kantonalnog zakona, pravo na
naknadu umjesto plaće ženi - majci u radnom
odnosu, za vrijeme dok odsustvuje sa posla
radi trudnoće, porođaja i njege djeteta
mogu ostvariti osobe koje imaju boravište u
Kantonu Sarajevo i utvrđen status raseljene
osobe (član 142). Odredbama člana 143. kantonalnog zakona
propisano je da se naknada umjesto plaće
ženi - majci utvrđuje u iznosu 60% od
prosječne plaće.
Iznos naknade utvrđuje se u postupku
za svaku ženu - majku u radnom odnosu
posebno, sa tim da taj iznos ne može biti
manji od najniže plaže za zaposlenike
u skladu sa propisima Vlade Federacije,
odnosno OKU (u daljem tekstu: najniža
plaća). Ukoliko žena - majka u radnom odnosu
u periodu od šest mjeseci prije porođaja
ne prima plaću iz opravdanih razloga
(nelikvidnost firme i sl.) naknada umjesto
plaće ženi - majci isplaćuje se u visini najniže
plaće. Ukoliko žena - majka u radnom odnosu nije
zasnovala radni odnos najmanje šest mjeseci
prije poroda, naknada plaće ženi - majci se
obračunava u visini od 50% najniže plaće. Na iznos naknade plaće ženi - majci uplaćuju
se doprinosi PIO, zdravstvo i osiguranje od
nezaposlenosti i izmiruju se poreske obaveze
u skladu sa zakonom. Naknada plaće ženi - majci u skladu sa ovim
zakonom isplaćuje se za vrijeme trudnoće porođaja i njege djeteta u trajanju od jedne
godine neprekidno, počev od dana stupanja
na porodiljsko odsustvo. Naknadu plaće ženi - majci može ostvariti
otac djeteta, odnosno usvojilac pod uvjetima
utvrđenim propisima o radu.35 34 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava
rata i zaštiti porodice sa djecom („Službene
novine Kantona Sarajevo“, br. 16/02, 8/03, 2/06,
21/06, 17/10, 26/12 i 15/13).
35 Čl. 56, 57, 58, 61, 62. i 63. Zakona o radu.
Odredbama člana 147. kantonalnog zakona
propisano je da, za vrijeme trajanja ugovora
o radu na određeno vrijeme, naknadu plaće
žena - majka ostvaruje kao i žena - majka s
ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Po
isteku ugovora o radu na određeno vrijeme
žena - majka do isteka godine dana od dana
stupanja na porodiljsko odsustvo ostvaruje
pravo na pomoć ženi - majci koja nije u
radnom odnosu. 5. Druge naknade ženi za vrijeme
trudnoće, odnosno dojenja djeteta
■■ naknada plaće u slučaju da žena za vrijeme
trudnoće, odnosno dojenja djeteta bude
raspoređena na druge poslove, ako je to u
interesu njenog zdravstvenog stanja koje
je utvrdio ovlašteni liječnik (ne može
imati za posljedicu umanjenje plaće)
(član 54. st. 1. i 3. Zakona o radu);
■■ naknada plaće ako poslodavac nije u
mogućnosti da osigura raspoređivanje
žene na druge poslove, kada žena ima
pravo na odsustvo sa rada uz naknadu
plaće, u skladu sa kolektivnim ugovorom
i pravilnikom o radu (član 54. stav 2.
Zakona o radu).
Koliko je iznos ove naknade u slučaju odsustvovanja sa posla utvrđuje se kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu.
Navedeno pitanje nije regulisao OKU i Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji BiH.
- naknada plaće za odsustvovanje sa posla
dva puta dnevno u trajanju po sat vremena
radi dojenja djeteta, na osnovu nalaza
ovlaštenog liječnika (kao da je radila) (član
59. Zakona o radu).
6. Naknada plaće za vrijeme plaćenog
odsustva
Zakonom o radu propisano je da zaposlenik
ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu
plaće do sedam radnih dana u jednoj
kalendarskoj godini - plaćeno odsustvo u
slučaju: stupanja u brak, porođaja supruge,
teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno
domaćinstva.
Članom uže obitelji, smatraju se: supružnici,
odnosno vanbračni supružnici, dijete
(bračno, vanbračno, usvojeno, pastorče i
dijete bez roditelja uzeto na izdržavanje),
otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, dedo i
nana (po ocu i majci), braća i sestre.36
Zaposlenik ima pravo na plaćeno odsustvo i
u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno
propisom kantona, kolektivnim ugovorom
ili pravilnikom o radu.
Također je Zakonom o radu propisano da je
poslodavac dužan omogućiti zaposleniku
odsustvo do četiri radna dana u jednoj
36 Član 46. Zakona o radu.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 67
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja
njegovih vjerskih, odnosno tradicijskih
potreba, sa tim da se odsustvo od dva dana
koristi uz naknadu plaće - plaćeno odsustvo.
Kantonalnim zakonom o radu37 propisano je
da, pored slučajeva propisanih federalnim
zakonom, zaposlenik ima pravo na odsustvo
sa rada uz naknadu plaće, do sedam radnih
dana u jednoj kalendarskoj godini i u slučaju:
■■ smrti roditelja supruge, odnosno
supruga;
■■ sklapanja braka djeteta;
■■ selidbe u istom mjestu;
■■ elementarne nepogode (požar, potres,
poplava, snježne lavine, klizišta i sl.);
■■ polaganja stručnog i drugog ispita.
Izuzetno, u slučaju smrti člana uže porodice
ili člana domaćinstva, odnosno roditelja
supruge, odnosno supruga, zaposlenik
ima pravo na više od sedam radnih dana
plaćenog odsustva, ukoliko je po osnovu
prava iz federalnog zakona i ovog zakona već
iskoristio sedam dana.
Kolektivnim
ugovorom
za
djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne
i Hercegovine38 ugovoreno je da zaposlenik
ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu
plaće od ukupno sedam radnih dana u
kalendarskoj godini u slučaju:
■■ stupanja u brak pet dana;
■■ porođaja supruge pet dana;
■■ teže bolesti pet dana;
■■ smrti člana uže obitelji ili domaćinstva
pet dana;
■■ selidbe dva dana.
Ukoliko je u toku jedne kalendarske godine
iskorišteno pravo na plaćeno odsustvo u
trajanju od sedam dana, a stekao se nanovo
jedan od uslova za korištenje plaćenog
odsustva, poslodavac će odlučiti o pravu
zaposlenika u skladu sa pravilnikom o radu.
Zaposlenik
ima
pravo
na
plaćeno
odsustvo u trajanju od pet radnih dana
za pripremanje stručnog ispita ili drugog
ispita koji predstavlja uslov za obavljanje
poslova radnog mjesta na koje je zaposlenik
raspoređen, u skladu sa pravilnikom o radu.
Zaposleniku pripada plaćeno odsustvo od
dva plaćena dana u jednoj kalendarskoj
godini, za zadovoljenje vjerskih, odnosno
tradicijskih potreba, u skladu sa godišnjim
programom rada osnovne škole.39
37 Npr. čl. 7. i 8. Zakona o radu („Službene
novine Kantona Sarajevo“, broj 19/00).
38 Član 22. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
39 Član 23. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
68 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
7. Nagrađivanje i stimulisanje zaposlenika OKU predviđa mogućnost da poslodavac
nagradi i stimuliše zaposlenike povodom
vjerskih, nacionalnih i državnih praznika,
kao i po osnovu ostvarenih ušteda,
racionalizacija i inovacija u procesu rada.40 Pravilnikom o radu treba propisati u kojim
slučajevima se zaposlenik nagrađuje i koja je
to vrsta nagrade, kao i u kojim slučajevima
mu se isplaćuje stimulacija ili vrši neki drugi
vid stimulisanja.
8. Pravo na ishranu u toku radnog
vremena (topli obrok) Saglasno OKU, poslodavac je obavezan
zaposleniku obezbijediti ishranu u toku
radnog vremena (topli obrok). Ukoliko poslodavac ne obezbjeđuje ishranu,
zaposleniku se isplaćuje mjesečna naknada
u iznosu od najmanje 20% prosječne neto
plaće isplaćene u Federaciji BiH, prema
posljednjim
objavljenim
podacima
Federalnog zavoda za statistiku. 41
Kolektivnim
ugovorom
za
djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne
i Hercegovine propisano je da zaposleniku
pripada naknada za korištenje godišnjeg
odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove
plaće ili najmanje u visini prosječne plaće
ostvarene u Federaciji Bosne i Hercegovine,
prema posljednjim objavljenim podacima
Federalnog zavoda za statistiku, ako je to
povoljnije za zaposlenika.42
Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine
predviđa da, ukoliko se ishrana ne osigurava
kod poslodavca, zaposleniku se osigurava
mjesečna naknada u iznosu od najmanje
25% prosječne plaće isplaćene u Federaciji
Bosne i Hercegovine, prema posljednjim
objavljenim podacima Federalnog zavoda za
statistiku.43
9. Pravo na prijevoz na posao i sa posla OKU predviđa da zaposlenik ima pravo na
prijevoz ili naknadu troškova prijevoza na
posao i sa posla u skladu sa pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu.44
Saglasno OKU, zaposleniku kome nije
organiziran prevoz na posao i sa posla, a čije
je mjesto stanovanja od mjesta rada udaljeno
najmanje dva kilometra, pripada pravo na
troškove prevoza u visini karte gradskog ili
prigradskog saobraćaja.45
40 Član 16. OKU.
41 Član 17. OKU.
42 Član 37. OKU.
43 Član 38. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
44 Član 18. OKU.
45 Član 39. stav 1. Kolektivnog ugovora za
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
10. Regres za godišnji odmor OKU predviđa pravo zaposlenika na regres
za korištenje godišnjeg odmora u visini
najmanje 50% prosječne neto plaće svih
zaposlenih ostvarene kod poslodavca u
mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod
uslovom da privredni subjekt - poslodavac
nije prethodnu poslovnu godinu završio sa
gubitkom.46 Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine
predviđa da zaposleniku pripada naknada
za korištenje godišnjeg odmora (regres)
najmanje u visini 70% njegove plaće ili
najmanje u visini prosječne plaće ostvarene
u Federaciji Bosne i Hercegovine, prema
posljednjim
objavljenim
podacima
Federalnog zavoda za statistiku, ako je to
povoljnije za zaposlenika.47
11. Pravo na otpremninu prilikom
odlaska u penziju Saglasno članu 21. OKU, zaposlenik ima
pravo na otpremninu prilikom odlaska
u penziju najmanje u visini tri prosječne
plaće ostvarene u Federaciji BiH, prema
posljednjim
objavljenim
podacima
Federalnog zavoda za statistiku. Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja
u
Federaciji
Bosne
i
Hercegovine propisuje da se zaposleniku
kome prestaje radni odnos zbog odlaska u
penziju - mirovinu isplaćuje otpremnina u
visini od najmanje tri prosječne mjesečne
plaće zaposlenika isplaćene u prethodna
tri mjeseca neposredno prije umirovljenja,
ili tri prosječne mjesečne plaće isplaćene
u Federaciji BiH, ako je to povoljnije za
zaposlenika, u skladu sa Zakonom o radu.48
12. Pravo na otpremninu u slučaju otkaza Odredbama člana 22. OKU propisano je da,
u slučaju otkaza, zaposlenik ima pravo na
otpremninu u slučajevima i pod uvjetima
utvrđenim u članu 100. Zakona o radu. Odredbama člana 100. Zakona o radu
propisano je da zaposlenik koji je sa
poslodavcem zaključio ugovor o radu na
neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac
otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije
godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor
otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog
odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza
iz ugovora o radu od strane zaposlenika,
ima pravo na otpremninu u iznosu koji se
djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
46 Član 19. OKU.
47 Član 37. OKU.
48 Član 41. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
određuje u zavisnosti od dužine prethodnog
neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim
poslodavcem.
Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje
se kolektivnim ugovorom i pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu, sa tim da se ne
može utvrditi u iznosu manjem od jedne
trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene
zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije
prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu
godinu rada kod tog poslodavca.
Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2.
ovog člana, poslodavac i zaposlenik mogu se
dogovoriti i o drugom vidu naknade.
Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz
st. 2. i 3. ovog člana utvrđuju se pismenim
ugovorom između zaposlenika i poslodavca.
Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine
propisuje49 da se otpremnina utvrđuje na
sljedeći način:
■■ do 10 godina neprekidnog rada kod
poslodavca, zaposlenik ostvaruje
otpremninu u visini trećine njegove
prosječne plaće za svaku godinu rada
kod poslodavca;
■■ preko 10 godina neprekidnog rada
kod poslodavca, zaposlenik ostvaruje
otpremninu u visini polovine njegove
prosječne mjesečne plaće za svaku
godinu rada;
■■ preko 20 godina neprekidnog rada kod
poslodavca, zaposleniku pripada jedna
njegova prosječna mjesečna plaća za
svaku godinu.
Otpremnina se isplaćuje zaposleniku
najkasnije posljednjeg dana rada kod
poslodavca.
13. Pravo na dnevnice Saglasno OKU, zaposleniku pripada pravo
na plaćene troškove prilikom službenog
putovanja (dnevnica). Visina dnevnice i način
plaćanja ostalih putnih troškova utvrdit
će se kolektivnim ugovorima područja
djelatnosti, a na osnovu propisa koje donese
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine.50 Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine
predviđa da zaposleniku pripada pravo
na plaćene troškove prilikom službenog
putovanja - dnevnica, u skladu sa OKU.51
49 Član 42. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
50 Član 23. OKU.
51 Član 32. stav 2. Kolektivnog ugovora za
djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji
Bosne i Hercegovine.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 69
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
14. Naknada troškova zbog odvojenog
života od porodice OKU propisuje da zaposlenik koji je
privremeno upućen na rad van mjesta
prebivališta njegove porodice ima pravo na
mjesečnu naknadu troškova zbog odvojenog
života od porodice. Visina troškova iz stava 1. ovog člana utvrdit
će se kolektivnim ugovorima kantona,
područja djelatnosti i ugovorom o radu.52 Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine
nije regulisao ovu vrstu naknade, pa se
neposredno primjenjuje OKU.
plaćena naknada u skladu sa OKU (član 22.
stav 4).
17. Jubilarne i druge nagrade
GKU regulišu i pravo na jubilarnu nagradu,
kao nagradu za vjernost u službi.
Kolektivnim
ugovorom
za
djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine propisano je da se zaposleniku
za vjernost službi na poslovima odgoja i
obrazovanja dodjeljuju jubilarne nagrade, i
to:
■■ za navršenih 10 godina rada, u visini
jedne prosječne plaće u Federaciji Bosne
15. Naknada za rad na terenu (terenski
i Hercegovine;
dodatak) ■■ za navršenih 20 godina rada, dvije
OKU propisuje da zaposlenik koji je zbog
prosječne plaće u Federaciji Bosne i
prirode poslova koje obavlja upućen na rad
Hercegovine;
na terenu van mjesta zaposlenja u trajanju ■■ za navršenih 30 godina rada, tri prosječne
dužem od 30 dana neprekidno ima pravo na
plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine;
terenski dodatak. ■■ za navršenih 35 godina rada, četiri
Visina terenskog dodatka utvrdit će
prosječne plaće u Federaciji Bosne i
se
kolektivnim
ugovorima
područja
Hercegovine.
djelatnosti.53 Izuzetno, ako se zbog ekonomskih teškoća
Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog ne mogu obezbijediti sredstva za jubilarne
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine nagrade u iznosima iz stava 1. ovog člana,
nije regulisao ovu vrstu naknade, pa se poslodavac, uz pribavljenu saglasnost
neposredno primjenjuje OKU.
sindikata, može donijeti odluku o nižim
isplatama, ali ne manje od 70% visine nagrade
Međusobno isključivanje određenih prava utvrđene ovim kolektivnim ugovorom.
Dnevnica, naknada za odvojeni život od Jubilarne nagrade se ne mogu isplaćivati
porodice i terenski dodatak međusobno se retroaktivno.55
isključuju.54 16. Naknada u slučaju smrti zaposlenika
i člana uže porodice i teške invalidnosti
zaposlenika
Saglasno OKU, u slučaju smrti zaposlenika
uslijed nesreće na poslu i teškog profesionalnog oboljenja, njegovoj porodici se isplaćuje
novčana naknada u visini najmanje tri prosječne plaće ostvarene u Federaciji Bosne i
Hercegovine prema posljednjim objavljenim
podacima Federalnog zavoda za statistiku. U slučaju smrti zaposlenika ili teške
invalidnosti zaposlenika koji nisu posljedica
nesreće na poslu i u slučaju smrti člana uže
porodice zaposlenika, isplaćuje se naknada
u visini najmanje dvije plaće iz prethodnog
stava. Članom uže porodice iz stava 2. ovog
člana smatraju se: bračni drug, djeca i
roditelji, kao i unučad bez roditelja koje
zaposlenik izdržava živeći u zajedničkom
domaćinstvu (član 15. OKU).
Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog
obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine
propisuje da u slučaju smrti zaposlenika
ili člana uže obitelji, zaposleniku pripada
52 Član 24. OKU
53 Član 25. OKU
54 Član 26. OKU
70 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
55 Član 40. Kolektivnog ugovora za djelatnost
osnovnog obrazovanja u Federaciji Bosne i
Hercegovine
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Tržište rada
u Bosni i
Hercegovini
- stanje i
osnovna obilježja
MR. SC. NERMA ČOLAKOVIĆ-PRGUDA
PRAVNI FAKULTET
UNIVERZITETA „DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU
[email protected]
Sažetak
Bosna i Hercegovina prolazi kroz proces tranzicije pri čemu treba
naglasiti da je ona specifična tranzicijska zemlja zbog prilično
kompliciranog političkog uređenja. Četiri nivoa zakonodavne i
izvršne vlasti, odnosno mali utjecaj države i koordiniranje djelovanja
entiteta doveli su do sukoba interesa na nivou ekonomskog, političkog,
socijalnog i svakog drugog važnog segmenta naše države. Bosna
i Hercegovina suočava se s mnogim problemima i nejasnoćama,
a takvo je stanje i u oblasti radnog prava jer su važeći propisi iz
te oblasti na neki način konfuzni. Radnopravno zakonodavstvo u
Bosni i Hercegovini u pojedinim je svojim dijelovima neusaglašeno
sa međunarodnim standardima i propisima što se mora mijenjati
ukoliko želimo postati dio porodice evropskih demokratskih
zemalja. Privatizacija, kao dio procesa tranzicije, donijela je niz
pozitivnih promjena, ali i mnogo problema, posebno socijalne
prirode. Reforma tržišta radne snage ima sljedeće ciljeve: povećati
mobilnost radne snage, reducirati sivo tržište i promijeniti određene
elemente sistema posredovanja pri zapošljavanju. Poseban problem
predstavlja neformalni sektor, odnosno rad na crno. Jako veliki broj
ljudi radi unutar ovog sektora jer nemaju drugog izbora zbog čega
će biti potrebno dosta vremena da se smanji procenat onih koji rade
samo za platu, bez uplate doprinosa. Realnu stopu nezaposlenosti
jako je teško izračunati upravo zbog postojanja sivog tržišta.
Ključne riječi: tržište rada u BiH, uređenje države, reforme, neformalni
sektor, mobilnost, diskriminacija, nezaposlenost, položaj radnika,
tranzicija.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 71
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
1.UVOD
Tržište rada, kao najsloženije tržište,
predstavlja mjesto sukobljavanja ponude
i potražnje rada. Izuzetno je važno za
normalno funkcioniranje privrede bilo
koje zemlje. Bosna i Hercegovina, kako bi
postala punopravna članica Evropske unije,
mora izvršiti određena prilagođavanja
evropskim zahtjevima kad je u pitanju
tržište rada, politika zapošljavanja i
socijalna politika. Institucionalni okvir u
oblasti rada i zapošljavanja u BiH veoma
je kompleksan i pogodan za egzistenciju
neformalnog sektora. Problem tržišta rada
posebno je naglašen zbog rascjepkanog i
fragmentiranog tržišta koje je posljedica
složenog administrativno-pravnog uređenja
države. Normalno funkcioniranje tržišta
rada u velikoj mjeri onemogućava i
neformalni sektor zbog kojeg je nemoguće
utvrditi stvarnu stopu nezaposlenosti.
Pored visoke stope nezaposlenosti (osobito
mladih) i neformalnog sektora, tržište rada
BiH karakterizira i nedovoljna pokretljivost
radnika i neusaglašenost potreba tržišta
rada i sistema obrazovanja.
2. POLITIČKI, EKONOMSKI I SOCIJALNI
KONTEKST
Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje
jugoistočne Evrope, prolazi kroz proces
tranzicije, ali je ona specifična tranzicijska
zemlja jer je njeno političko uređenje
prilično komplicirano i počiva na temeljima
mirovnog sporazuma koji je potpisan u
decembru 1995. godine u Daytonu, SAD.
Unutar BiH uspostavljena su četiri nivoa
zakonodavne i izvršne vlasti, i to:1 državna,
entitetska – Federacija Bosne i Hercegovine i
Republika Srpska, kantonalna – u Federaciji
BiH postoji deset kantona i općinska – ukupno
141 općina; od toga se u Federaciji nalazi 78,
a u RS-u 63. Pored navedenog, formirana je i
posebna oblast u nadležnosti države, a to je
Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, koji se
nalazi pod međunarodnom supervizijom.
U RS-u su administrativna i politička
struktura centralizirane i upravo je to čini
jednostavnijom
političkom
jedinicom
u odnosu na Federaciju, te su zbog
toga i proračuni u okviru njih različito
strukturirani. Državni nivo i nema previše
ovlaštenja, ustvari, posjeduje minimum
vlasti, što se svodi na koordinaciju
djelovanja entiteta. Ovakva politika izvor
je mnogih previranja i neusaglašenosti
i dovela je do sukoba interesa na nivou
1 Analiza tržišta rada i zapošljavanja u
Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalni zavod
za zapošljavanje, Sarajevo, 2007, str. 8.
72 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
ekonomskog, političkog, socijalnog i svakog
drugog važnog segmenta naše države.
Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma,
Bosna i Hercegovina se našla pred mnogim
izazovima, gdje je posebnu pažnju zahtijevao
proces tranzicije, odnosno transformacija iz
planske u tržišnu ekonomiju. To je složen i
težak proces jer se tranzicija počela odvijati
u uvjetima zastarjelih privrednih subjekata,
neadekvatne infrastrukture, sive ekonomije
i korupcije. Posmatrano s ekonomskog
aspekta, jako je važno bilo uvođenje
konvertibilne marke kao jedinstvene
valute na području Bosne i Hercegovine.
To je omogućilo stabilno funkcioniranje
Centralne banke, koja djeluje kao valutni
odbor. Međutim, poslovna kretanja i nisu
baš na zavidnom nivou, osobito kada se
uporede s drugim evropskim tranzicijskim
ekonomijama. Mnogi faktori usporavaju brži
ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine, a mi
navodimo neke od njih: nedovoljna razina
direktnih stranih ulaganja, trgovinski deficit,
visoki socijalni izdaci, nekonkurentna
radna snaga, itd. Tokom ratnih dešavanja
u Bosni i Hercegovini je došlo do ozbiljnog
narušavanja demografske slike i socijalne
kohezije. Mnogi ljudi su ili nestali ili ubijeni,
veliki broj ima status raseljenih lica, a da
ne spominjemo broj mladih ljudi koji su u
ratnom i poslijeratnom periodu napustili
našu zemlju u potrazi za boljim životnim
standardom. Nakon naprijed navedenog,
jasno nam je zašto je demografska slika
promijenjena, bolje rečeno, narušena.
Mnogi stanovnici u Bosni i Hercegovini žive
ispod granice siromaštva i u izuzetno lošim
uvjetima. Zvuči nevjerovatno, ali to je realno
stanje sa kojim se i ne znamo nositi na pravi
način. Siromaštvo2 je kod nas još uvijek
prilično izraženo, a osobito su izloženi
nezaposleni, raseljene osobe, penzioneri,
invalidne i nekvalificirane osobe.
3. PROPISI I STANJE U OBLASTI RADNOG
PRAVA
Bosna i Hercegovina suočava se sa mnogim
problemima i nejasnoćama, a takvo je
stanje i u oblasti radnog prava jer su
važeći propisi iz te oblasti na neki način
konfuzni i neodgovarajući. Radnopravno
zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini u
pojedinim je svojim dijelovima neusaglašeno
sa međunarodnim standardima i propisima,
a propisi koji su pozitivni i vrijedni pažnje u
većini se slučajeva uopće i ne primjenjuju.
Unutar entiteta pravni propisi nisu
izjednačeni, ustvari, egzistiraju različita
zakonska rješenja, što uopće nema smisla
2 Ibid, str. 9.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
i nije opravdano. Prema Ustavu3 Bosne i
Hercegovine, oblast radnog i socijalnog prava
nalazi se u nadležnosti entiteta jer ne postoji
zakon o radu na nivou države. Bez obzira
što su prava radnika pravno utemeljena,
ona se svakodnevno narušavaju i radnici se
omalovažavaju. Postoje određeni dokumenti
koje BiH mora primjenjivati, a to su:4
1. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim
i kulturnim pravima
■■ Limburški principi o implementaciji
Međunarodnog pakta o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima
■■ Mastrihtski vodič o kršenjima
ekonomskih, socijalnih i kulturnih
prava
2. Konvencije ILO – utvrđeni standardi
primjenjuju se u BiH.
Spomenuti pakt, između ostalog, naglašava
pravo na rad, pravo na socijalno osiguranje i
odgovarajuće uvjete rada. Zaštićena prava5 iz
radnih odnosa jesu zabrana diskriminacije,
jednaka prava muškarca i žene, pravo na
rad, pravo na pravedne i povoljne uvjete
za rad, pravo na formiranje i udruživanje
u sindikat, pravo na socijalnu sigurnost
i socijalno osiguranje (sistemi socijalnog
osiguranja nisu harmonizirani između
entiteta, što može stvoriti dualitet između
dva tržišta rada6), zaštitu porodice i pravo
na dovoljan standard življenja. Koliko će
još vremena proći dok ne budemo imali sva
navedena prava iz radnih odnosa?
Navest ćemo neke zakone koji reguliraju
oblast rada i radnih odnosa u Federaciji
BiH i RS: Zakon o radu Federacije BiH,
Zakon o radu RS, Zakon o radu Brčko
Distrikta. Donošenjem ovih zakona i
drugih propisa radno zakonodavstvo
Bosne i Hercegovine doživjelo je korjenite
promjene.7 Kad govorimo o radu i radnim
odnosima, najveće probleme predstavljaju
sljedeća pitanja: prestanak radnog odnosa,
isplata neisplaćenih, a zarađenih plaća i
isplata otpremnine. Otkaz mora biti pravno
utemeljen, odnosno poslodavac mora tačno
navesti razlog otpuštanja radnika i to
dostaviti radniku u pismenoj formi. Svjesni
smo koliko se kod nas otkaza dešava bez
3 Analiza propisa i stanja u oblasti radnog prava,
Vaša prava BiH, Sarajevo, 2006, str. 3
4 Ibid, str. 4.
5 Ibid, str. 5-6.
6 Izvještaj o tržištu rada, dokument Svjetske
banke, 2005.
7 S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, Radno pravo,
Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2005, str. 178.
ikakvog konkretnog objašnjenja. Poslodavac
je dužan isplatiti radniku zarađenu plaću
u roku od 30 dana8, a ukoliko to ne učini,
radnik može podnijeti tužbu nadležnom
sudu jer mu to preostaje jedini način da
naplati ono što je zaradio svojim radom.
Pored navedenih, postoje još neki problemi
sa kojima se zaposlenici suočavaju, a to su:9
status „radnika na čekanju“ i upućivanje
radnika na čekanje zbog prekida posla.
Vidimo da su problemi u oblasti radnog
prava dosta obimni i kompleksni i zahtijevaju
aktivnije učešće države putem intenzivnijeg
angažiranja inspekcije za rad. Pored države,
važnu ulogu imaju i predstavnici radnika,
odnosno sindikati koji nekako sporo i teško
uspijevaju ostvariti osnovna radnička prava i
često nailaze na nerazumijevanje i prepreke,
mada u nekim oblastima uspijevaju u
svojim zahtjevima, poput osnovnog i
srednjeg obrazovanja. Možemo zaključiti da
poslodavci u BiH i dalje zloupotrebljavaju
svoj položaj i da je oblast radnih prava
još uvijek nedovoljno regulirana. Veliki
broj ljudi nema zdravstveno i socijalno
osiguranje. Primaju, možemo reći, mizerne
plaće za svoj rad, a poslodavci ih maksimalno
iskorištavaju. Ostaje nam da vidimo dokad
će se ovaj trend nastaviti.
4. POLOŽAJ RADNIKA U PROCESU TRANZICIJE
Tranzicija je pojam koji predstavlja
prelazak iz socijalizma u kapitalizam,
odnosno transformaciju planske u tržišnu
ekonomiju. To je mukotrpan proces za
sve zemlje koji donosi temeljite promjene
u strukturi zaposlenosti i uvjetima
zapošljavanja.10 Utjecaj tranzicije na glavne
makroekonomske varijable nije identičan u
svim zemljama.11 Tranzicija socijalističkih
zemalja
obuhvata
makroekonomsku
stabilizaciju, liberalizaciju, privatizaciju,
deregulaciju, konvertibilnost i monetarnu
kontrolu. U Bosni i Hercegovini kontinuirano
se provode reforme kako bismo što brže i
efikasnije prešli na tržišni sistem poslovanja.
Međutim, taj je put dug, iscrpan, kompleksan,
na neki način nepredvidiv i zahtijeva mnogo
ulaganja i napora, jer kod nas postoje
određene otežavajuće okolnosti: raseljenost
stanovništva, velika nezaposlenost, socijalni
8 Analiza propisa i stanja u oblasti radnog prava,
Vaša prava BiH, Sarajevo, 2006, str. 9.
9 Ibid., str. 13.
10 A. Nesporova, Zaposlenost i politika tržišta
rada u tranzicijskim gospodarstvima, Revija za
socijalnu politiku 7 (2), str. 183-196, Zagreb,
2000.
11 David A. Dyker, The European Economy, 2.
izdanje, Longman, 1990, str. 198.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 73
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
problemi. Rezultati su slabo vidljivi i teško
se do njih dolazi. Ipak, određeni sektori, kao
što su finansijski, sektor trgovine i sektor
fiskalne politike pokazuju izuzetno dobre
rezultate kada su u pitanju reforme koje
su nužne u procesu pristupanja Evropskoj
uniji.12 Reforme u okviru finansijskog
sektora bile su usmjerene ka ukidanju zavoda
za platni promet u cilju uspostavljanja
modernog platnog sistema prilagođenog
evropskim standardima. U okviru trgovine
došlo je do primjene liberalnog trgovinskog
sistema i pregovaranja o trgovinskim
sporazumima sa zemljama jugoistočne
Evrope. Sektor javnih finansija „osvježen“
je trezorskim poslovanjem, što je dovelo
do jačanja discipline u javnoj potrošnji.
Progres pokazuje i sektor poreske politike
gdje je došlo do reforme poreskog sistema,
usklađivanja poreskih stopa i uspostavljanja
Uprave za indirektno oporezivanje, koja
upošljava veliki broj ljudi, a osobito mladi i
školovani kadar ima priliku pokazati svoje
znanje i sposobnosti u okviru ove uprave.
Pozitivni efekti13 koje sa sobom nosi reforma
poreskog sistema jesu povećana efikasnost
ubiranja
poreza,
povećana
poreska
disciplina i smanjenje obima sive ekonomije.
Promjene koje se provode u okviru fiskalnog
sektora jako su važne za tranziciju i BiH
uopće jer omogućavaju ispunjavanje uvjeta
neophodnih za predstojeće integrisanje
u evropske i svjetske tokove. Tranzicijski
proces nije završen i vjerovatno će tražiti
određeni broj godina kako bi postigao
zacrtane ciljeve.
Ovdje ćemo se, svakako, osvrnuti i na
proces privatizacije, koji u okviru tranzicije
zauzima dominantno mjesto, a za koji
možemo reći da je ostvario adekvatan
napredak u proteklom periodu, ali proći
će još mnogo vremena dok se taj proces
u potpunosti ne okonča. Strategijski
cilj privatizacije, kao fundamentalne
pretpostavke tržišne privrede, jeste stvaranje
preduvjeta za brži i efikasniji privredni
i socijalni razvoj. Ona proizvodi mnoge
političke i socijalne probleme. Dovodi do
pada proizvodnje i društvenog proizvoda,
te porasta nezaposlenosti što je, prije svega,
makroekonomski problem. Ova je spoznaja
jako važna kako bi se blagovremeno mogli
upoznati sa težinom problema. Istraživanje
12 Analiza tržišta rada i zapošljavanja u
Federaciji Bosne i Hercegovine, FZZ, Sarajevo,
2007, str. 9.
13 Ibid., str. 9.
74 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
koje je proveo FZZ pokazuje da je zavidan
napredak učinjen u toku 2006. godine i u
prvom kvartalu 2007.14 Nove privatizirane
kompanije smanjile su broj radnika, ali
ne dramatično, kako je bilo očekivano.
Dakle, nije došlo do previše negativnog
socijalnog utjecaja. Povećano je učešće žena
u zaposlenosti nakon privatizacije, što je
pozitivan pomak. Pokretljivost radne snage
uglavnom je usmjerena ka malim i srednjim
preduzećima. Tokom perioda privatizacije,
koji još traje, najčešće su privatizirana mala
i srednja preduzeća, a država zadržava
većinsko vlasništvo u velikim firmama.
Došlo je do velikog pada nivoa zaposlenosti
u preduzećima u državnom vlasništvu.15
Tako je u 2006. godini u tim preduzećima
bilo zaposleno 210.000 radnika, a tri godine
prije toga u tim je preduzećima radilo više
od 350.000 ljudi.16 Mnoge zemlje često prave
grešku kod privatizacije jer zanemaruju
socijalnu komponentu. Socijalni problemi
koji su nastali kao rezultat privatizacije ne
mogu samo biti prepušteni poslodavcu, nego
moraju biti briga cijelog društva. Država
treba donijeti program socijalne zaštite kako
bi na taj način umanjila probleme radnika
koji su kod nas najobespravljeniji sloj
društva.
5. REFORMA POLITIKA NA TRŽIŠTU RADA
Prostor Bosne i Hercegovine, kako smo već
rekli, posmatramo kao tranzicijski prostor
koji se nalazi u procesu približavanja EU i
kao takav doživljava niz reformi. Reforma
tržišta radne snage ima sljedeće ciljeve:
povećati mobilnost radne snage na tržištu
zbog jačanja jedinstvenog tržišta u Bosni
i Hercegovini, reducirati sivo tržište i
promijeniti određene elemente sistema
posredovanja pri zapošljavanju. Tržište
rada u Bosni i Hercegovini i ne može se
pohvaliti baš pozitivnim karakteristikama
jer je opterećeno velikim brojem problema.
Još uvijek je fragmentirano, što znači da
ograničava kretanje radne snage, isto kao
što to kretanje ograničava i politika i njeno
negativno djelovanje. Prisutna je i manja
pokretljivost iz jedne profesije u drugu, što je
proizvod nedovoljne usaglašenosti sistema
obrazovanja i potreba tržišta rada. Dešava
se to da obrazovanje ne stvara potrebne
kvalifikacije, dakle one koje poslodavci traže.
Pored traženih kvalifikacija, poslodavci kao
važnu komponentu zapošljavanja navode i
14 Ibid., str. 11.
15 Izvještaj o tržištu rada, dokument Svjetske
banke, 2005.
16 Analiza nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini,
Centar za promociju civilnog društva, 2007, str.
32.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
radno iskustvo. Danas veliki broj poslodavaca
u dogovoru sa biroima za zapošljavanje
omogućava mladim ljudima koji su izašli
iz procesa obrazovanja da steknu određeno
iskustvo.
Nužna je stalna reforma i prilagođavanje
obrazovnog sektora kako bi se stvorile
pretpostavke za trajno smanjenje siromaštva.
Obrazovni sektor proizvodi kadrove, a oni
su malo traženi na tržištu rada ili uopće
ne postoji potražnja za njima. Skoro da
se i ne obraća pažnja na taj problem. Ne
mogu se pojedini profili iz godine u godinu
proizvoditi, a da se ne postavi pitanje da li
ih privreda, odnosno dato društvo treba
u tolikom broju. Hoće li se ti ljudi moći
zaposliti bez većih problema? Ovaj problem
zahtijeva kvalitetniji i ozbiljniji tretman.
Poteškoće izaziva i rascjepkanost ekonomije
u Bosni i Hercegovini, i entitetska i lokalna.
Tržišta na lokalnom nivou pružaju male
mogućnosti
za
povećanje
kapaciteta
poslovanja, a time smanjuju i šanse za
povećanje stope zaposlenosti. Ono što je
vrlo važno kada govorimo o reformama na
tržištu radne snage i zapošljavanju jeste
smanjenje postojeće diskriminacije. Žene
imaju manje mogućnosti, u poređenju sa
muškarcima, da napreduju u svom poslu i
ostvare zavidnu karijeru. Međutim, postoji
mnogo uspješnih žena u našem društvu,
iako im je teže jer moraju uskladiti privatni i
poslovni život. Muškarci nemaju takvu vrstu
obaveze i mogu brže napredovati u karijeri.
Invalidne osobe, također, mogu imati velikih
problema u nastojanju da pronađu posao za
sebe. Svi će oblici diskriminacije morati biti
eliminirani u periodu koji nam predstoji,
odnosno u periodu pristupanja Evropskoj
uniji. Neophodno je izvršiti i reformu
sistema plaća i kolektivnih ugovora, te
smanjiti njegovu rigidnost. Naš sistem plaća
opterećen je određenim elementima koje
tržišna ekonomija ne poznaje, a mi ćemo
navesti neke od njih: topli obrok, trinaesta
plaća i sl. U okviru sistema tržišne ekonomije
na visinu plaće utječe produktivnost radne
snage. U Bosni i Hercegovini, osobito u doba
krize koja nas je pogodila, trebalo bi težiti
smanjenju plaća administrativnom osoblju
u javnom sektoru. Prije svega, treba umanjiti
plaćanja za regres i topli obrok. Kolike su
realne šanse da se to postigne? Kome je to
u interesu? Tržište rada treba doživjeti i
reformu u oblasti mobilnosti radne snage jer
je radna snaga slabo pokretljiva i zbog toga
je tržište statično. Nezaposlena lica posao
uglavnom traže na lokalnom nivou; malo
ih je koji idu u druge gradove ili iz jednog
u drugi entitet. Ali, nakon ovoga zanimljivo
je reći nešto što nam je svima poznato: ljudi
odlaze u inostranstvo i to im nije problem,
a problem im je promijeniti grad u okviru
BiH. Međutim, svugdje ima izuzetaka, pa
tako i na ovom polju. Otežavajuća okolnost
jeste politička nestabilnost koja je prisutna u
Bosni i Hercegovini; tako nezaposleni neće
ići u područja gdje je njihova nacionalna
pripadnost na neki način ugrožena, pa se
zbog toga teško ili nikako mogu zaposliti.
Pažnju treba posvetiti i korištenju povlastica
po osnovu nezaposlenosti jer mnogi to
zloupotrijebe. Rade na sivom tržištu, a
prijave se na birou za zapošljavanje kao
nezaposlene osobe i imaju određenu pomoć,
gdje je najvažnije zdravstveno osiguranje.
Određene reforme zahtijeva i sistem
socijalne zaštite i rad zavoda za zapošljavanje
u oblasti identificiranja potreba tržišta rada
i posredovanja prilikom pronalaska posla,
zato što veliki broj ljudi ne nalazi posao
preko biroa nego na neki drugi način, a to su
obično „veze“.
6. KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA RADA
Visoke plaće u poređenju sa stepenom
produktivnosti u formalnom sektoru, visok i
rastući udio radnika u neformalnom sektoru,
nepokrivenih socijalnim osiguranjem i
stalno prisutna nezaposlenost predstavljaju
tri ključna izazova za tržište rada sa kojima se
suočava Bosna i Hercegovina.17 Tržište rada
u Bosni i Hercegovini ima svoje specifičnosti
u odnosu na ostala tržišta regije:18
■■ radno zakonodavstvo u Bosni i
Hercegovini podijeljeno je na entitete
i distrikt, ali je relativno usaglašeno
sa
konvencijama
Međunarodne
organizacije rada i dosta liberalno,
uporedivo čak i sa razvijenim tržišnim
ekonomijama
■■ kolektivni ugovori, za razliku od
zakonskih
propisa,
nisu
najbolje
prilagođeni tržišnim uvjetima poslovanja
■■ zakonski sistemi podrške i zaštite za
nezaposlene dobro su prilagođeni
zahtjevima tržišne ekonomije, iako
postoje bitne razlike u njihovom
ostvarivanju po entitetima
■■ stvarna nezaposlenost konstantno je
visoka, ali mnogo manja od evidentirane
■■ postoji veliki neformalni sektor
■■ učešće žena u zaposlenoj radnoj snazi
među nižim je u regiji, ali razlika u
plaćama između muškaraca i žena nije
velika
■■ otvaranje radnih mjesta i preraspodjela
poslova je mala
17 Izvještaj o tržištu rada, dokument Svjetske
banke, 2005.
18 Analiza tržišta rada i zapošljavanja u
Federaciji Bosne i Hercegovine, FZZ, Sarajevo,
2007, str. 10.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 75
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■ mobilnost i fleksibilnost radne snage je
mala
■■ sistem utvrđivanja plaća nije dovoljno
fleksibilan
■■ plaće
u
formalnom
sektoru,
u
poređenju sa stopom produktivnosti u
Bosni i Hercegovini, i dalje su visoke,
posmatrajući regionalni kontekst
■■ firme ne prijavljuju puni iznos plaća
■■ privatne firme mnogo su dinamičnije,
posebno u rastu zaposlenosti.
Posmatrano s aspekta starosne dobi, najviše
radnosposobnog stanovništva nalazi se u
dobi između 25 i 49 godina, a najmanje u
dobi preko 65 godina. Nezaposlenost starijih
osoba19 u posljednjih se nekoliko godina
ubrzano povećava, a kad jednom postanu
nezaposleni, ta skupina redovito prelazi u
dugotrajnu nezaposlenost. Posmatrano s
aspekta obrazovne strukture, u strukturi
radnosposobnog stanovništva dominiraju
osobe s osnovnom školom, dok dosta
manje procentualno učešće imaju osobe
sa visokom školskom spremom, a osobito
je malo magistara i doktora, mada se i ovaj
trend mijenja u posljednje vrijeme i ide u
pozitivnom smjeru. Unutar radne snage
najveći je broj onih osoba koje imaju diplomu
srednje škole.20
Podaci o tržištu rada i kretanju na njemu
mogu se prikupiti iz više statističkih izvora
od kojih navodimo sljedeće: anketa o radnoj
snazi, administrativni podaci, ispitivanje
tržišta rada i procjene međunarodnih
institucija. Najznačajniji indikatori o
stanju na tržištu rada jesu broj stanovnika,
ukupna registrirana zaposlenost, ukupna
registrirana
nezaposlenost
i
stopa
registrirane nezaposlenosti.
Izvještaj o tržištu rada Svjetske banke
procjenjuje da Bosni i Hercegovini i
dalje nedostaje informaciona osnova za
objektivnu ocjenu karakteristika i trendova
na tržištu rada.21
7. NEFORMALNI SEKTOR
Postoji jedna, mogli bismo reći, zanimljiva,
ali u isto vrijeme i poražavajuća činjenica da
je rad „na crno“ filozofija življenja. Zanima
nas ko su ljudi u neformalnom sektoru, kako
rade, na koji način žive, kakva su njihova
prava. Oni su, ustvari, radnici bez prava jer
19 N. Kerovec, Poteškoće u zapošljavanju osoba
starije dobi, Revija za socijalnu politiku 8 (3):
223-235, Zagreb, 2001.
20 Analiza tržišta rada i zapošljavanja u
Federaciji Bosne i Hercegovine, FZZ, Sarajevo,
2007, str. 10.
21 Izvještaj o tržištu rada, dokument Svjetske
banke, 2005.
76 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
na papiru uopće ne postoje, nemaju pravo
na zdravstvenu zaštitu ni garanciju da će u
starosti primati penziju. Veliki broj Bosanaca
i Hercegovaca danas radi neosigurano,
dakle, samo, za plaću bez uplate doprinosa
od strane poslodavaca. Stariji radnici,
kojima se na tržištu nudi malo poslova, često
su prisiljeni raditi u firmama koje im već
godinama ne uplaćuju penzijsko osiguranje,
zbog čega možda nikada i neće ostvariti
pravo na penziju. Radnici mogu sami
uplaćivati doprinose, ali od čega? Primaju
mizerne plaće, dovoljne za preživljavanje.
Poslodavci su svjesni toga da krše Zakon o
radu, ali svoje ponašanje pravdaju lošom
ekonomskom situacijom. Iako nemaju
nikakve garancije da će im prekovremeni
rad ili doprinosi za zdravstveno i penzijsko
osiguranje biti plaćeni, vojska radnika „na
crno“ uglavnom se ne žali, ne prijavljuje
svoje poslodavce nadležnim institucijama
niti daje otkaze. Ne smiju se ni žaliti jer
znaju da će ostati bez posla i pitaju se kako
da nakon toga osiguraju egzistenciju svojim
porodicama. Jednostavno je stanje na
tržištu rada takvo da su radnici „zadovoljni“
iako imaju samo plaću, o doprinosima i
ne razmišljaju, očito, previše. Stanje je i
više nego kritično; i pored rada inspekcije
na eliminiranju rada na crno, stanje se
znatnije ne mijenja. Centar za istraživačko
novinarstvo (CIN) iz Sarajeva proveo je
istraživanje u decembru 2006. godine vezano
za neformalni sektor, odnosno rad „na crno“
na tržištu rada. Veći je broj radnika izjavio
da činjenica o neprijavljenosti njihovog rada
utječe na to kako doživljavaju svoj posao.
Manje su efikasni i produktivni nego oni
koji su osigurani jer nemaju previše volje
za radom, a i svjesni su da njihov rad nije
vrednovan i plaćen na odgovarajući način.
Međutim, ne poduzimaju baš previše kako
bi pokušali promijeniti budućnost i inicirati
neke pozitivne promjene vezane za njihov
rad. Odgovori dobijeni istraživanjem22
pokazali su da većina radnika (41,9%) na
crno ne bi prijavila poslodavce iako oni krše
njihova zakonom zagarantirana prava. Ipak,
njih 40,8% reklo je kako bi prijavili svoje
poslodavce. Oko 51% zaposlenih ispitanika
navodi niz razloga zašto ne bi prijavili
poslodavce. Među najčešćim izgovorima su
mišljenje da se ništa ne može promijeniti
(34,0%), te strah da neće moći naći novi
posao u budućnosti (28,2%). Kod analiziranja
navedenog problema s aspekta starosne
dobi zaposlenih ispostavilo se da najveći
broj neosiguranih radnika čine oni između
25 i 49 godina starosti, čak 58,9%. U dobi
između 50 i 64 godine bilo ih je 20,3%, dok su
najmanji procenat zauzeli radnici iznad 65
godina (8,5%). Spomenut ćemo i „najmlađu“
kategoriju, odnosno osobe između 15 i 24
22 www.cin.ba
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
godine, koji prema ovom istraživanju, u
ukupnoj strukturi neosiguranih zaposlenih
osoba čine 12,3%. Crno tržište rada, koliko
god da je neprihvatljivo u situaciji kad je
građanima potreban posao, dok se kompanije
bore da opstanu na tržištu, a investicija
koje bi otvorile nova radna mjesta gotovo
da i nema, ipak je neizbježno. Inspektori
rada svoj posao smatraju nemogućim i
bez mnogo svrhe jer kontrole su rijetke, a
tehnička opremljenost loša. Trebao bi se
povećati broj inspektora, kao i broj kontrola.
Dakle, da bi bili efikasniji, trebalo bi da svaku
firmu koja je pod njihovim nadzorom češće
kontroliraju u cilju otkrivanja neprijavljenih
radnika i drugih nepravilnosti u poslovanju.
Preopterećenim inspektorima odmaže i
to što im radnici, koje bi trebali štititi, ne
vjeruju. Većina inspektora ne djeluje na
osnovu anonimnih dojava, tako da radnici
koji žele prijaviti nepoštenog šefa moraju
istupiti javno i time dovesti svoje radno
mjesto u pitanje. Radnici se često kriju kad
inspektori dođu na njihovo radno mjesto
ili lažu da su prijavljeni kako ne bi ostali
bez posla. Kad inspektori dođu, radnje su
zatvorene, a radnici koji su neprijavljeni
već su otišli. U većini slučajeva ostanu
radnici koji su prijavljeni, kao pokriće
poslodavcu. Inspektore često optužuju da
primaju mito od poslodavaca kako ih ne
bi prijavili. Međutim, poslodavcima se ne
isplati podmićivati inspektore jer su kazne
koje oni plaćaju u slučaju prijave mizerne.
Što bi plaćali više nego što je potrebno? Novi
zakon o inspekcijama donekle je olakšao rad
inspektorima jer im omogućava da zatvore
firme za koje otkriju da krše zakone o radu,
ali su oni ipak skeptični kad su u pitanju neke
korjenite promjene u ovoj oblasti koja je naša
svakodnevnica i koju još dugo nećemo moći
eliminirati. Taj zakon predviđa i neke kazne
za radnike koji rade neprijavljeni. Inspektori
malo vremena provode zajedno te zbog toga
ne mogu razviti adekvatne strategije koje
bi primijenili u radu sa poslodavcima i
radnicima. Mnogi inspektori rada osjećaju
nedostatak podrške vlasti kroz to što su u
određenim područjima prisiljeni koristiti
neadekvatnu opremu. Inspektori daju
poslodavcima mogućnost da prijave radnike
za koje su otkrili da su neprijavljeni. Ukoliko
to ne urade, slijedi pisanje prekršajne prijave
jer se nisu ponašali u skladu sa zakonom.
Potom inspektori čekaju reakciju suda
ili ministarstva rada, a to često izostane i
prijave jednostavno zastare. Zakon predviđa
novčane kazne u iznosu od 15.000 KM
(maksimalna), ali se obično izriču kazne u
iznosu od 3.000 KM (minimalna), bez obzira
na broj pronađenih neprijavljenih radnika.
Najgore od svega je da se poslodavci često
uspiju izvući i ne plate ni tu minimalnu
novčanu kaznu. Posmatrano s ekonomskog
aspekta, poslodavcima se više isplati ne
poštovati zakon jer bi više platili godišnje
za doprinose nego što iznosi kazna za
neprijavljenog radnika. Navodimo primjer23
28-godišnje prodavačice M. T.: „Pet godina je
šutjela jer nije htjela da rizikuje gubitak plate
od 350 KM. Nije prijavila šefa, radila je sedam
dana sedmično po deset sati, čak i dok je bila
trudna. Sada radi u jednoj autoškoli i uredno
je prijavljena.“ Ne možemo ni zamisliti
koliko još ljudi u Bosni i Hercegovini imaju
sudbinu poput njene.
Suzbijanje rada na crno dovelo bi do povećanja
stope zaposlenosti jer je to preduvjet za
povećanje zaposlenosti. Pored toga, važno
je i pooštriti uvjete za izdavanje radnih
dozvola strancima, potom zapošljavati u što
većem broju određene socijalne kategorije,
smanjiti stope doprinosa za zdravstveno
osiguranje nezaposlenih osoba. Izmjene i
dopune Zakona o radu predvidjele su veća
ovlaštenja za inspektore rada u smislu da
mogu privremenim rješenjem poslodavcu
zabraniti obavljanje djelatnosti ukoliko kod
njega pronađu neprijavljene radnike ili,
pak, strance koji posao obavljaju bez radne
dozvole.
Udio zaposlenosti u neformalnom sektoru
prilično je visok, mada se sa sigurnošću ne
može reći koliko iznosi jer je to izuzetno
osjetljiva i varijabilna kategorija. U
izvještaju o tržištu rada navedeno je kako
je u periodu između 2001. i 2004. godine
stopa zaposlenosti u neformalnom sektoru
povećana sa 37 na 42% (oko 111.000 lica).24
U neformalnom sektoru dominiraju osobe
sa nižom stručnom spremom, a pored njih
značajno učešće imaju i žene i mladi ljudi.
Većina je radnika neformalnog sektora
zaposlena kod privatnika kojima je u interesu
ne prijaviti radnike koje zapošljavaju.
Tržište rada u Bosni i Hercegovini trebalo bi
biti sposobno da stvori više radnih mjesta u
formalnom sektoru kad bi riješilo nedostatke
van tržišta rada, koji predstavljaju posljedicu
slabosti investicijske klime i odlaganja
privatizacije.
7.ZAKLJUČAK
Tržište rada kompleksan je sistem koji ima
krucijalnu važnost u svim ekonomijama
svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini, gdje
funkcionira u prilično nepovoljnim uvjetima
koji će se vremenom prilagoditi evropskim
zahtjevima i donijeti određene pozitivne
promjene. Integrisanje u Evropsku uniju
znači zauzimanje odgovarajućeg mjesta u
23 Ibid.
24 Izvještaj o tržištu rada, dokument Svjetske
banke, 2005, str. 4.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 77
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Nezaposlenost je prioritetni ekonomski,
socijalni i politički problem u Bosni i
Hercegovini. To je naša realnost sa kojom
se vladajuće političke stranke ne suočavaju
na pravi način. Ne možemo znati koliko
iznosi stvarna stopa nezaposlenosti, a
jedan od razloga koji doprinosi tome
jeste i neadekvatan informacioni sistem
i egzistencija neformalnog sektora koji
onemogućuje normalno funkcioniranje
tržišta rada. Izuzetno veliki broj ljudi radi
„na crno“, što zahtijeva veći angažman
inspektora i drugih relevantnih subjekata.
Značajni
i
dugotrajni
nedostaci
u
administraciji u oblasti zapošljavanja,
regulatornom okviru i institucijama tržišta
rada ne omogućavaju značajan i učinkovit
razvoj
politika
zapošljavanja.
Veliki
poduhvat bilo bi „povlačenje“ radnika iz
neformalnog sektora i njihovo zapošljavanje
u firme koje bi ih osigurale, jer bi se novcem
od uplaćenih doprinosa i poreza finansirale
socijalne, penzione i beneficije zdravstvene
zaštite. Poželjna je i veća mobilnost radnika.
U cilju izgradnje održive tržišne ekonomije
i ubrzanog procesa uključivanja BiH u
evropske integracione tokove neophodna je
aktivna uloga svih segmenata društva.
Literatura
Analiza nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini,
Centar za promociju civilnog društva, 2007.
Analiza propisa i stanja u oblasti radnog
prava, Vaša prava BiH, Sarajevo, 2006.
Analiza tržišta rada i zapošljavanja u
Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalni zavod
za zapošljavanje, Sarajevo, 2007.
S. Dedić, J. Gradaščević-Sijerčić, Radno pravo,
Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2005.
Dyker, A. David, The European Economy, 2.
izdanje, Longman, 1990.
Izvještaj o tržištu rada, dokument Svjetske
banke, 2005.
N. Kerovec, Poteškoće u zapošljavanju osoba
starije dobi, Revija za socijalnu politiku 8 (3):
223-235, Zagreb, 2001.
A. Nesporova, Zaposlenost i politika tržišta
rada u tranzicijskim gospodarstvima, Revija
za socijalnu politiku 7 (2), str. 183-196, Zagreb,
2000.
www.cin.ba
78 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
www.rec.ba
evropskoj porodici demokratskih zemalja.
Perspektiva članstva u EU izuzetno je snažan
poticaj za nastavak već započetih reformi u
BiH, posebno onih u okviru tržišta rada.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
PRAVNI POLOŽAJ
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
U REPUBLICI SRPSKOJ
JASMINKA ČAPLJAK DIPL. PRAVNIK
E-MAIL: [email protected]
SIŽE
U članku se obrađuje pravni položaj državnih službenika u svijetlu Zakona o
državnim službenicima Republike Srpske njihova prava, obaveze i odgovornosti.
Autor tematizira pitanje zapošljavanja državnih službenika, trajanje radnog
odnosa, razrješenja do odlućivanja o njihovim pravima i dužnostima.
Ključne riječi: državna uprava, državni službenici.
UVOD
Zakon o državnim službenicima donesen je 2008. godine („Službeni glasnik RS“, br.
118/08, 117/11, 33/12). Isti je usklađen sa zahtjevima reforme državne uprave Republike
Srpske i postavljenim brojnim zadacima za modernizaciju javne uprave. Donošenju
ovog zakona prethodila je višegodišnja primjena Zakona o administrativnoj službi u
upravi Republike Srpske.
1. DRŽAVNI SLUŽBENICI
Pod pojmom državnog službenika smatra se lice sa visokom stručnom spremom koje
je zaposleno u organu republičke uprave i obavlje poslove osnovne djelatnosti organa
republičke uprave. Međutim, izuzetno, državni službenik može biti i lice sa završenom
višom ili srednjom stručnom spremom, u skladu sa uredbom Vlade koja propisuje
kategorije državnih službenika i njihovih zvanja i kriterijume za analitičku procjenu
radnih mjesta.
Poslovi osnovne djelatnosti republičkih organa uprave su:
■■
■■
■■
■■
normativno-pravni poslovi,
izvršavanje zakona i drugih propisa,
odlučivanje u upravnom postupku,
inspekcijski nadzor i ostali poslovi.
Prava i dužnosti poslodavaca vrši rukovodilac republičkog organa uprave koji, kao i
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 79
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
zaposleni državni službenici, u obavljanju
svojih poslova su dužni da poštuju principe
jednakih mogućnosti i različitosti i neće
vršiti diskriminaciju u odnosu na rasu, pol,
jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest,
socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje,
imovno stanje, političko i drugo uvjerenje,
društveni položaj i drugo lično svojstvo.
Struktura državnih službenika trebala bi
da okvirno odražava nacionalnu strukturu
stanovništva prema posljednjem popisu
stanovništva.
Nacionalna
pripadnost
državnog službenika se određuje na osnovu
dobrovoljnog izjašnjavanja istog.
Prilikom
obavljanja
poslova
državni
službenik je dužan da se pridržava
principa profesionalnosti, nepristrasnosti,
odgovornosti, poštenja, transparentnosti,
efikasnosti i ekonomičnosti, a sve u skladu sa
kodeksom ponašanja državnih službenika.
Državni službenici ne mogu biti osnivači
niti članovi organa političkih stranaka i ne
smiju u obavljanju svojih poslova izražavati
i zastupati politička uvjerenja.
Svi državni službenici su jednaki u svojim
pravima i obavezama utvrđenim zakonom,
po osnovu rada i imaju pravo na:
1. stalno zaposlenje, osim u slučajevoma
utvrđenim zakonom,
2. zaštitu svog fizičkog i moralnog
integriteta
tokom
obavljanja
službenih dužnosti,
3. korekatan odnos nadređenih prema
njemu,
4. pošten i pravedan tretman u
kadrovskoj politici, bez obzira na
starosnu dob, invalidnost, pol, vjersku
i nacionalnu pripadnost i politička
opredjeljenja,
5. pravo na uslove rada koji mu neće
ugroziti život i zdravlje, na tehničke
i druge uslove potrebne za rad i na
zaštitu od prijetnji, napada i svih
vrsta ugrožavanja bezbjednosti na
radu,
6. pravo žalbe na rješenje kojim se
odlučuje o njegovima pravima i
dužnostima, ako žalba nije zakonom
izričito isključena.
2. PRAVA I DUŽNOSTI DRŽAVNIH
SLUŽBENIKA
2.1. Prava državnih službenika
Državni službenik ima prava na:
1. platu i naknadu u skladu sa važećim
propisima,
2. odmor i odsustva,
3. stručno obrazovanje i profesionalno
usavršavanje,
4. osnivanje ili učlanjenje u sindikat ili
profesionalno udruženje, u skladu sa
zakonom,
5. štrajk u skladu sa zakonom,
6. druga prava uređena zakonom.
Državni službenik ima pravo na platu i ostale
naknade u skladu sa posebnim zakonom
kojim se uređuju plate državnih službenika,
pravo na odmor u toku dana u trajnju od
30 minuta i na sedmični odmor od 24 časa
neprekidno. Državni službenik ima pravo
na godišnji odmor od 18 radnih dana nakon
šest mjeseci neprekidnog rada, u trajanje
godišnjeg odmora se ne računaju subote i
nedjelje, dani republičkih praznika te drugi
dani u koje se ne radi u skladu sa aktom koji
donosi vlada. Godišnji odmor se uvećava za
po jedan dan za svake navršene tri godine
radnog staža, sa tim da isti ne može trajati
duže od 30 radnih dana. Godišnji odmor
se po pravilu koristi u cijelosti, međutim
može se koristiti i u dijelovima ukoliko su
mogućnosti i potrebe republičkog organa
uprave takve da se isti mora koristiti u
dijelovima te u tom slučaju dužina prvog
dijela godišnjeg odmora ne može biti kraća
od 12 dana.
Državni službenik ima pravo na plaćeno
odsustvo u toku jedne godine u slučajevima:
1. sklapanja braka – pet radnih dana,
2. rođenje djeteta – pet radnih dana,
3. smrt člana uže porodice – pet radnih
dana,
4. smrt člana šire porodice – dva radna
dana,
5. teže bolesti člana uže porodice – tri
radna dana,
6. preseljenja u drugi stan – dva radna
dana,
80 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
7. polaganje stručnog ispita – jedan
radni dan.
Plaćeno odsustvo ne može biti duže od
šest radnih
dana u toku kalendarske
godine, ali na zahtjev državnog službenika
u opravdanim slučajenima rukovodilac
organa može odobriti plaćeno odsustvo i
duže od šest radnih dana u kalendarskoj
godini, ali ne duže od 15 dana.
Državni službenik ima pravo i na neplaćeno
odsustvo radi:
1. obavljanja neodložnih
porodičnih poslva,
ličnih
i
2. pripremanja
i
polaganja
ispita
na
fakultetu,
drugoj
obrazovnoj, naučnoobrazovnoj ili
naučnoistraživačkoj
ustanovi
ili
postdiplomskog studija,
3. stručnog ili naučnog usavršavanja u
inostranstvu,
4. njege teško oboljelog člana
porodice.
uže
Neplaćeno odsustvo može trajati do tri
mjeseca osim u slučajevima stručnog ili
naučnog usavršavanja u inostranstvu, koje
može trajati do jedne godine. Za vrijeme
trajanja neplaćenog odsustva prava i
obaveze državnog službenika po osnovu
rada miruju, a troškove zdravstvenog i
penzijsko-invalidskog
osiguranja
snosi
korisnik neplaćenog odsustva.
Radno
vrijeme
državnog
službenika
organizovano je u 40-časovnoj radnoj
sedmici i raspoređeno u pet radnih dana
izuzev subote i nedjelje. Prekovremeni
rad može trajati najviše do 150 časova
godišnje, odnosno 10 časova sedmično i
može se organizovati u zakonom određenim
slučajevima.
2.1.Dužnosti državnih službenika
1. Državni službenik je dužan da obavlja
poslove i radne zadataka radnog
mjesta, a isto tako i usmene i pismene
naloge
nadležnog
rukovodioca.
Ukoliko državni službenik smatra da
je usmeni nalog suprotan pozitivnim
propisima, pravilima struke, kodeksu
ponašanja ili da njegovo izvršavanje
može prouzrokovati štetu dužan
je da o tome upozna neposrednog
rukovodioca pismenim putem i navede
razloge neizvršavanja usmenog naloga.
Ukoliko
neposredni rukovodilac, u
tom slučaju, u pismenom obliku ponovi
izvršenje naloga, državni službenik je
dužan postupiti po istom, ali je u tom
slučaju oslobođen odgovornosti ukoliko
nastanu štetne posljedice. Ukoliko bi
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 81
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
izvršenje naloga dovelo do krivičnog
djela, državni službenik je obavezan da
o tome pismeno obavijesti neposrednog
rukovodioca organa, odnosno organ koji
nadzire rad republičkog organa uprave
ako je nalog izdao rukovodilac organa.
2. Prilikom komunikacije i učešća u
radu s organima i institucijama izvan
republičkog organa uprave Republike
Srpske, državni službenik je dužan da
zatraži stav rukovodioca organa uprave,
a ovaj je dužan da mu isti dostavi u
pisanom obliku.
3. Državni islužbenik je dužan da čuva
službenu tajnu ili drugu tajnu, kao i sve
podatke koje je saznao u toku postupka
o strankama, njihovim pravima,
obavezama i pravnim interesima.
4. Državni službenik je dužan da sa
dužnom pažnjom koristi imovinu koja
mu je povjerena i ne smije je koristiti za
postizanje ličnog interesa ili za druge
nezakonite radnje.
3. RADNA MJESTA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
Radna mjesta državnih službenika
republičkim organima uprave su:
u
1. pomoćnik ministra, sekretar
ministarstva, rukovodilac republičke
uprave i republičke upravne
organizacije,
2. zamjenik i pomoćnik rukovodioca
republičke uprave, republičke
upravne organizacije, glavni
republički inspektor, sekretar u
Agenciji za državnu upravu,
3. inspektor,
4. interni revizor,
5. stručni savjetnik,
6. rukovodilac unutrašnje
organizacione jedinice,
7. viši stručni saradnik,
8. stručni saradnik.
Rukovodeće državne službenike (pomoćnik
ministra, sekretar ministra, rukovodilac
republičke uprave, rukovodilac republičke
upravne organizacije, njihovi zamjenici
i pomoćnici, glavni republički inspektor,
sekretar u Agenciji) postavlja vlada na
osnovu javnog konkursa na period od pet
godina sa mogućnošću obnove mandata. Akt
o postavljanju objavljuje se u Službenom
glasniku Republike Srpske.
4. ZAPOŠLJAVANJE I POPUNJAVANJE
UPRAŽNJENIH RADNIH MJESTA
Za zapošljavanje i popunjavanje upražnjenih
radnih mjesta potrebno je da je radno mjesto
sistematizovano pravilnikom i da odgovara
kadrovskom planu republičkog organa
uprave, za tekuću godinu.
4.1. Zasnivanje radnog odnosa
Zasnivanje radnog odnosa u republičkim
organima uprave vrši se putem javnog
konkursa. Javni konkurs raspisuje i
objavljuje Agencija za državnu upravu na
zahtjev i u ime republičkog organa uprave.
Konkurs ostaje otvoren 15 dana od dana
objavljivanja u dnevnim novinama. Za
sprovođenje postupka izbora državnih
službenika putem javnog konkursa Agencija
za državnu upravu imenuje komisiju za izbor
kandidata. Komisiju sačinjava pet članova,
od kojih su tri člana državni službenici iz
republičkih organa uprave na koje se javna
konkurencija odnosi, a dva člana se imenuju
sa liste koju Agencija utvrđuje i objavljuje
u „Službenim glasniku Republike Srpske“
nakon sprovedene procedure izbora članova
komisije, a na osnovu kriterijuma koje utvrdi
vlada. Agencija mora sprovesti postupak
izbora u roku od 60 dana računajući od
dana isteka konkursnog roka, a postupak
postavljenja se mora završiti najkasnije u
roku od 30 dana od dana prijedloga Agencije
za državnu upravu. Rok od 30 dana se odnosi
na državne službenike koje postavlja vlada,
a za ostale državne službenike je rok od 15
dana.
Obavještenje i rješenje o postavljanju,
odnosno
izboru
dostavlja
se
svim
kandidatima koji su učestvovali u izboru.
Kandidat koji nije prošao na konkursu ima
pravo da, u roku od 15 dana od dana prijema
rješenja i obavještenja o izboru, izjavi žalbu.
Žalba se podnosi Odboru, međutim ako je
riječ o državnim službenicima koje postavlja
vlada, u tom slučaju se može pokrenuti
upravni spor u roku od 30 dana od dana
prijema rješenja.
4.2.Popunjavanje upražnjenih radnih mjesta
Popunjavanje upražnjenih radnih mjesta
vrši se iz reda zaposlenih, i to:
1. internim oglašavanjem,
2. napredovanjem u službi,
3. raspoređivanjem,
4. premještanjem.
Objavljivanje internog oglasa se vrši na
82 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
oglasnoj tabli republičkog organa uprave i
na internet stranici Vlade, odnosno Agencije
za državnu upravu. Na internom oglasu
mogu učestvovati državni službenici iz svih
republičkih organa uprave koji ispunjavaju
uslove iz internog oglasa. Proceduru izbora
kandidata sprovodi Agencija za državnu
upravu u skladu sa zakonom. Ako je izabaran
kandidat iz istog republičkog oragana
uprave, rukovodilac organa donosi rješenje
o njegovom rasporedu sa jednog radnog
mjesta na drugo, a ako je izabran kandidat iz
drugog republičkog organa uprave, rješenje
o njegovom rasporedu donosi rukovodilac
organa u koji je kandidat izabran.
Upražnjeno
radno
mjesto
državnog
službenika
se
može
popuniti
i
napredovanjem u službi. Državni službenik
napreduje premještanjem na neposredno
više radno mjesto i prelaskom u viši platni
razred, a isto tako državni službenik može
da napreduje prelaskom u viši platni razred
bez promjene radnog mjesta. Osnov za
napredovanje državnog službenika je ocjena
rada, postojanje slobodnog radnog mjesta i
radno iskustvo potrebno za napredovanje.
Državni službenik može biti privremeno
raspoređen bez njegove saglasnosti na
drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj
stručnoj spremi u istom republičkom organu
uprave, zbog potrebe posla ili povećanja
obima posla, a najduže šest mjeseci u toku
dvije godine, po isteku ovog roka državni
službenik nastavlja da radi na radnom
mjestu na kojem je radio prije privremenog
raspoređivanja.
Dražavni službenik bez svoje saglasnosti
može biti privremeno upućen u drugi
republički organ uprave u istom mjestu
rada, na radno mjesto koje odgovara njegovoj
stručnoj spremi, zbog potrebe posla ili
privremenog povećanja obima posla, a da se
o tome prethodno sporazumiju rukovodioci
tih organa. Rok na koji državni službenik
može biti privremeno premješten je tri
mjeseca u toku jedne godine. Međutim, bez
saglasnosti državnog službenika, isti može
biti raspoređen na neodređeno vrijeme na
drugo radno mjesto u okviru istog organa
državne uprave ukoliko to zahtijeva nova
organizacija ili racionalizacija posla. Uz
saglasnost državnog službenika, a na osnovu
pisanog sporazuma rukovodioca organa,
državni službenik može na neodređeno
vrijeme biti raspoređe u drugi organ državne
uprave ukoliko u istom organu nema
upražnjenih radnih mjesta koji odgovaraju
njegovoj stručnij spremi.
4.3.Trajanje radnog odnosa
Državni službenici po pravili zasnivaju radni
odnos na neodređeno vrijeme, međutim
u određenim slučajevima radni odnos se
može zasnovati i na određeno vrijeme:
1. radi zamjene odsutnog državnog
službenika, do njegovog povratka,
2. zbog privremenog povećanja obima
posla, najduže do šest mjeseci,
3. radi obuke pripravnika, dok traje
pripravnički staž.
Zasnivanje radnog odnosa radi zamjene
odsutnog državnog službenika i zbog
privremenog povećanja obima posla vrši
se bez javnog konkursa. Radni odnos na
određeno vrijeme ne može da preraste u radni
odnos na neodređeno vrijeme. Kandidat
koji je zasnovo radni odnos na neodređeno
vrijeme može da određeno vrijeme, od 30
do 60 dana, provede na probnom radu po
planu i programu koji donosi republički
organ uprave. Ukoliko kandidat zadovolji za
vrijeme probnog rada rukovodilac državnog
organa donosi rješenje o prijemu u radni
odnos na neodređeno vrijeme.
4.4.Razrješenje postavljenih državnih
službenika
Državni službenik kojeg postavlja vlada
razrješava se:
1. istekom vremena na koji je postavljen,
2. ako podnese pisanu ostavku,
3. ako bude izabran na javnu funkciju,
4. ako se ukine radno mjesto državnog
službenika na koje je postavljen,
5. ako mu prestane radni odnos u skladu
sa zakonom,
6. ako uzastopno dobije dvije negativne
ocjene.
Rješenje o razrješenju iz gore navedenih
razloga se donosi u roku od 15 dana od dana
nastupanja razloga zbog kojeg je državni
službenik razriješen.
5. ODGOVORNOST DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
5.1. Disciplinska odgovornost
Državni službenik je disciplinski odgovoran
za povredu radnih dužnosti. Povrede radnih
dužnosti mogu biti teže i lakše.
Teže povrede radnih dužnosti su:
■■ neizvršavanje,
nesavjesno,
odnosno
neblagovremeno izvršavanje radnih
dužnosti
ili
naloga
neposrednog
rukovodioca,
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 83
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
■■ ponašanje koje šteti ugledu službe,
■■ nedostojno, uvrjedljivo ili na drugi
način neprimjereno ponašanje prema
pretpostavljenom, drugim zaposlenim,
građanima, pravnim i fizičkim licima
i drugim strankama u postupku pred
organom uprave,
■■ odbijanje davanja podataka ili davanje
netačnih podataka republičkim organima
uprave, pravnim i fizičkim licima, ako je
davanje podataka propisano zakonom ili
propisom donesenim na osnovu zakona,
■■ zloupotreba službenog položaja ili
prekoračenje ovlaštenja,
■■ nezakonito raspolaganje materijalnim
sredstvima,
■■ radnje koje ometaju građene, pravna
lica i druge stranke u ostvarivanju prava
i interesa u postupku kod republičkih
organa uprave,
■■ odbijanje izvršavanja poslova radnog
mjesta na koje je zaposleni raspoređen ili
odbijanje naloga rukovodioca,
■■ neopravdano izostajanje sa posla pet
dana u toku šest mjeseci ili neopravdano
izostajanje sa posla tri radna dana
uzastopno,
■■ dolazak na rad u pijanom stanju ili pod
uticajem opojnih droga ili uživanje
alkohola ili drugih opojnih sredstava
koji smanjuju radnu sposobnost u toku
radnog vremena,
■■ nasilje po osnovu bilo kojeg vida
diskriminacije (starosne dobi, pola,
invalidnosti,
nacionalnog,
entičkog
porijekla,
jezika,
vjeroispovijesti,
porijekla i sl.)
■■ ako iz neopravdanih razloga ne
pribavi stav rukovodioca za učešće u
radu i komunikacijama s organima i
institucijama izvan republičkog oragana
uprave Republike Srpske ili o tome ne
dostavi pisani izvještaj,
■■ upotreba lažne isprave radi ostvarivanja
prava u službi,
■■ povreda kodeksa ponašanja državnih
službenika,
■■ neprijavljivanje razloga koji su doveli do
sukoba interesa ili njihovo neotklanjanje
u propisanom roku.
Lakše povrede dužnosti iz radnog odnosa
su:
■■ učestalo
kašnjenje,
neopravdano
odsustvovanje u toku radnog vremena ili
raniji odlazak sa radnog mjesta,
■■ nesavjesno čuvanje službenih spisa i
stvari ili podataka,
■■ neopravdan izostanak sa posla jedan
dan.
Za teže povrede radne dužnosti državnom
službeniku se mogu izreći sljedeće
84 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
disciplinske mjere:
1. novčana kazna od 20% do 30% plate
za puno radno vrijeme, isplaćene
za mjesec u kome je novčana kazna
izrečena, a u trajanju do šest mjeseci,
2. raspored na radno mjesto niže
kategorije ili zvanja, u okviru iste
stručne spreme u trajanju do godinu
dana,
3. prestanak radnog odnosa.
Za lakše povrede radne obaveze državnom
službeniku se može izreći pismena opomena
ili novčana kazna do 20% plate za puno
radno vrijeme, isplaćene za mjesec u kome
je novčana kazna izrečena, a u trajanju do
šest mjeseci.
5.2. Materijalna odgovornost
Za štetu koju na radu ili u vezi sa radom
državni službenik prouzrokuje namjerno
ili iz krajnje nepažnje republičkom organu
uprave, pravnom ili fizičkom licu državni
službenik je odgovoran. Međutim, državni
službenik se oslobađa odgovornosti ako
je štetu prouzrokovao izvršenjem naloga
neposrednog rukovodioca, a prethodno je
rukovodiocu saopštio da bi izvršenje nalogo
prouzrokovalo štetu.
Za štetu koju je državni službenik u vezi sa
radom prouzrokuje namjerno ili iz krajnje
nepažnje pravnom ili fizičkom licu odgovora
Republika Srpska. U tom slučaju naknadu
plaćenog iznosa Republika Srpska ima pravo
da traži od državnog službenika u roku od
šest mjeseci.
6. PRESTANAK RADNOG ODNOSA
Državnom službeniku prestaje radni odnos:
a) u slučaju smrti,
b) istekom vremena na koji je zasnovan,
c) voljom državnog službenika,
d) ispunjavanjem zakonom propisanih
uslova za penzionisanje u skladu sa
Zkonom o penzijsko-invalidskom
osiguranju,
e) u slučaju potpunog gubitka radne
sposobnosti državnog službenika
– danom pravosnažnosti rješenja
nadležnog organa,
f) u slučaju nezadovoljavajućeg probnog
rada,
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
g) zbog dvije uzastopne
ocjene o radu,
negativne
h) u slučaju ukidanja ili reorganizovanja
republičkog
organa
uprave
ili
ukidanja radnog mjesta, ako ne bude
raspoređen na drugo radno mjesto u
roku od tri mjeseca od kada je ostao
neraspoređen,
i) ako pravosnažnom presudom bude
osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora
od najmanje šest mjeseci,
j) ako
odbije
premještaj
ili
raspoređivanje, kada nije potrebna
saglasnost državnog službenika ili
iz neopravdanih razloga ne stupi na
radno mjesto na koje je raspoređen ili
premješten,
k) ako poslije prestanka razloga za
mirovanje radnog odnosa ne stupi
na rad u roku od pet radnih dana ili
poslije isteka javne funkcije u roku od
30 dana,
l) ako je prilikom zasnivanja radnog
odnosa prećutao ili dao netačne
podatke koji su bili od značaja za
zasnivanje radnog odnosa,
m) ako državni službenik koga postavlja
Vlada, nakon razrješenja u roku od
tri mjeseca odbije raspoređivanje u
istom ili drugom organu na radno
mjesto koje odgovara njegovoj
školskoj spremi,
n) zbog izrečene disciplinske
prestanka radnog odnosa.
mjere
Rukovodilac organa državne uprave o
prestanku radnog odnosa donosi rješenje. Na
rješenje koje donosi Vlada državni službenik
nema pravo žalbe, ali može pokrenuti
upravni spor, dok na rješenje o prestanku
radnog odnosa koje donosi rukovodilac
državnog organa državni službenik može
izjaviti žalbu Odboru za žalbe u roku od 15
dana od dana prijema rješenja o otkazu.
7. ODLUČIVANJE O PRAVIMA I DUŽNOSTIMA
DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
O pravima i dužnostima državnog
službenika odlučuje rukovodilac organa i to
rješenjem. Da bi ostvario svoja prava državni
službenik se obraća pismenim putem
rukovodiocu organa. Protiv akta kojim je
odlučeno o njegovoim pravima i obavezama
državni službenik ima pravo da podnese
prigovor, a ukoliko nije zadovoljan povodom
odluke po prigovoru državni službenik se
može obratiti Odboru za žalbe u roku od 15
dana od dana prijema odluke po prigovoru.
Rješenje Odbora za žalbe je konačno i protiv
njega se može pokrenuti upravni spor.
8. ODBOR DRŽAVNE UPRAVE ZA ŽALBE
Odbor državne uprave za žalbe je nezavisan
organ, ima predsjednika i dva člana koje
imenuje Vlada na osnovu javnog konkursa
na četiri godine. Odbor odlučuje u drugom
stepenu o žalbama koje se odnose na statusna
pitanja državnih službenika na zahtjev:
■■ državnog službenika,
■■ učesnika javnog konkursa,
■■ republičkog organa uprave u kom
državni službenik obavlja svoju dužnost.
Odluke Odbora su konačne i protiv njih
se može pokrenuti spor pred nadležnim
sudom.
ZAKLJUČAK
Pravni položaj državnih službenika je
regulisan Zakonom o državnim službenicima
i u ovom zakonu se pravi razlika između
državnih službenika i namještenika koji
nemaju status državnih službenika. To su
zaposleni koji obavljaju administrativne,
računovodstveno-finansijske ili pomoćnotehničke poslove čije je obavljanje potrebno
radi obavljanja poslova iz djelokruga
republičkih organa uprave. Karakteristično
je da se na prava i dužnosti državnih
službenika, kao i namještenika u određenim
segmentima primjenjuju opšti propisi o
radu i kolektivni ugovori, što upućuje na
činjenicu da u Republici Srpskoj nema
posebne regulative za službeničko pravo.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 85
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
JEDNOŠALTERSKI SISTEM U POSTUPKU
REGISTRACIJE POSLOVNIH SUBJEKATA
U REPUBLICI SRPSKOJ
ANALIZA I EFEKTI PRIMJENE
ZORAN BRANKOVIĆ, DIPLOMIRANI PRAVNIK 240 ECTS
“SECTOR SECURITY” D.O.O. BANJA LUKA
DIREKTOR FUNKCIJE PRAVNIH, KADROVSKIH I OPŠTIH POSLOVA
E-MAIL: [email protected]
SIŽE
Zakonska regulativa poslovnih subjekata uopšte, pa i regulativa u Republici
Srpskoj je mnogobrojna. Svrha ovog teksta je da se ukratko prezentuju i
analiziraju odredbe zakonskih propisa u Republici Srpskoj, a koje se odnose
na jednošalterski sistem registracije poslovnih subjekata. S obzirom na svoje
radne aktivnosti, autor je vrlo često u prilici da koristi usluge jednošalterskog
sistema registracije poslovnih subjekata, pa sa tim u vezi u ovom tekstu daje i
svoje viđenje prednosti i nedostataka jednog ovakvog sistema.
Ključne riječi: jednošalterski sistem, privredni subjekti, registarski sud, prijava
za registraciju, Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge
(APIF)
UVOD
Izmjene i dopune zakonodavstva u oblasti poslovnih subjekata su vrlo česte i značajne,
a što je i opravdano s obzirom na tempo razvoja društva, promjene u društvenim
sistemima, kao i uslove poslovanja poslovnih subjekata, pa i samo stanje privrede
na našim prostorima. Zakonodavac, u obrazloženjima izmjena i dopuna zakona,
iste opravdava uglavnom namjerom rasterećenja privrede i olakšavanja poslovanja
privrednim subjektima, počev od olakšica prilikom osnivanja, preko smanjenja
troškova poslovanja pa sve do olakšavanja postupaka prestanka poslovnih subjekata.
Iako se ne može sporiti namjera zakonodavca da olakša rad privrednih subjekata, mora
se konstatovati da to u prkasi nije uvijek tako.
U narednim pitanjima analiziraće se odredbe i efekti primjene Zakona o registraciji
poslovnih subjekata u Republici Srpskoj i Pravilnik o uslovima, načinu i postupku
obavljanja usluga Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF).
1. POJAM JEDNOŠALTERSKOG SISTEMA
„Jednošalterski sistem“ je pojam koji u praksu uvodi Zakon o registraciji poslovnih
subjekata u Republici Srpskoj. Osnovna zamisao zakonodavca jeste da se osnivači
poslovnih subjekata, odnosno sami poslovni subjekti u postupku promjena u
registraciji, obraćaju sa zahtjevima i prijavama jednom šalteru, na jednom mjestu. Na
86 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ovom mjestu – šalteru predaju se prijave za
registraciju ili promjenu u registru, te se na
istom šalteru, nakon sprovedenog postupka,
preuzimaju odluke nadležnih registarskih
sudova. U međuvremenu, nadležni organi
obavljaju sve potrebne radnje koje dovode
do registracije ili promjene u registraciji
poslovnih subjekata. Namjera je da se
stranke obrate na jedan šalter sa zahtjevom,
te da na tom istom šalteru preuzmu odluku
registarskog suda.
Zakon o registraciji poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj definiše jednošalterski
sistem kao pružanje usluga jednošalterskog
sistema podnosiocima prijava u postupku
registracije kod nadležnog registarskog
suda i u postupku dobijanja jedinstvenog
identifikacionog broja kod nadležnog
poreskog organa, a ako je moguće i carinskog
broja kod Uprave za indirektno oporezivanje,
a koje obavlja Agencija za posredničke,
informatičke i finansijske usluge.
2. ZAKON O REGISTRACIJI POSLOVNIH
SUBJEKATA U REPUBLICI SRPSKOJ
Zakonom o registraciji poslovnih subjekata
u Republici Srpskoj uređuju se pravila
vanparničnog postupka na osnovu kojih
nadležni registarski sudovi postupaju i
odlučuju o upisu u sudski registar poslovnih
subjekata, kao i drugih subjekata koji se
upisuju u sudski registar.1
Zakon o registraciji poslovnih subjekata
u Republici Srpskoj („Službeni glasnik
RS“, broj 67/13), koji je objavljen 8. 8. 2013.
godine, a stupio na snagu 1. 12. 2013. godine,
osnovni je zakon kojim su uvedene promjene
u načinu registracije poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj.
Osnovna zamisao, zbog kojih se zakonodavac
zapravo i opredijelio za donošenje novog
zakona o registraciji poslovnih subjekata
u Republici Srpskoj, jeste olakšavanje
postupka registracije poslovnih subjekata,
prije svega smanjenjem vremena potrebnog
za registraciju, kao i uprošćavanjem
komunikacije između osnivača i državnih,
odnosno sudskih organa nadležnih za
registraciju. Novi sistem registracije prosto
je nazvan „jednošalterskim sistemom“.
Kao što je rečeno u uvodu, zamisao je da
se osnivači obrate, sa svojim zahtjevom
za registraciju ili promjene u registraciji,
jednom šalteru. Ovim zakonom je
1 Zakon o registraciji poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj
67/13), član 1.
regulisano da je to Agencija za posredničke,
informatičke i finansijske usluge (APIF), koja
zapravo predstavlja jedini „šalter“, jedinu
instituciju sa kojom osnivači komuniciraju i
preko koje završavaju sve poslove vezane za
registraciju poslovnih subjekata.
Ako se analizira Zakon o registarciji
poslovnih subjekata u Republici Srpskoj
(„Službeni glasnik RS“, broj 67/13), u odnosu
na prethodni ili prethodne zakona, jasno je
da je suštinska izmjena u uvođenju APIF-a u
sistem registracije poslovnih subjekata.
Iz obrazloženja pojma „jednošalterski
sistem“, koje je ranije dato, zaključuje se
da je APIF zapravo mjesto gdje se predaje
prijava za registraciju poslovnog subjekta,
odnosno jedino mjesto na kome se ostvaruje
direktna i neposredna komunikacija
osnivača sa nadležnim organima. Svu ostalu
komunikaciju s organima i institucijama
trebalo bi da obavlja APIF, sve do uručenja
rješenja o registraciji, ili drugog finalnog
akta, osnivaču, odnosno podnosiocu prijave.
Već
u
samom
određenju
pojma
„jednošalterski sistem“ ima neodređenosti
koje u praksi mogu dovesti do problema
i negacije osnove zamisli novog sistema
registracije u smislu produžetka vremena
potrebnog za registraciju. Radi se o odredbi
da će APIF „ako je moguće“ pružiti uslugu
dobijanja carinskog broja kod Uprave za
indirektno oporezivanje. Postavlja se pitanje
šta ako to nije moguće? Ostaje da se ovaj
postupak odvija kao i do sada, što dodatno
usložnjava i produžava vrijeme potrebno za
registraciju.
Osnovna novina regulisana je, u okviru
postupka registracije, članom 6. Zakona o
registraciji poslovnih subjekata u Republici
Srpskoj i to stavom 1. koji definiše: „Postupak
registracije pokreće se podnošenjem
prijave Agenciji ili njenim organizacionim
jedinicama, nezavisno od sjedišta subjekta
upisa.“2
Riječ Agencija odnosi se na Agenciju za
posredničke, informatičke i finansijske
usluge (APIF). Sjedište APIF-a nalazi se u
Banjoj Luci, a organizacione jedinice su
u Prijedoru, Gradišci, Brčkom, Doboju,
Modriči, Bijeljini, Istočnom Sarajevu,
Zvorniku i Trebinju.
Dakle, prijava za registraciju poslovnih
subjekata predaje se, zajedno sa pratećom
dokumentacijom, na šalteru APIF-a, a ne
kao do sada na šalteru registarskog upisnika
registarskog suda.
2 Zakon o registraciji poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj
67/13), član 6. stav (1).
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 87
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Registarski sudovi u Republici Srpskoj
su okružni privredni sudovi, čija sjedišta
se nalaze u Banjoj Luci, Doboju, Bijeljini,
Istočnom Sarajevu i Trebinju. Drugostepeni
registarski sud je Viši privredni sud, sa
sjedištem u Banjoj Luci.
Zakonom je propisan postupak Agencije
po prijemu prijave. Na zahtjev podnosioca
prijave,
Agencija
izdaje
potvrdu
o
zaprimljenoj prijavi. Dalje, Agencija prijavu sa
dostavljenom dokumentacijom neposredno
u pisanom obliku i elektronskim putem
odmah i bez odlaganja dostavlja nedležnom
registarskom sudu na odlučivanje. Agencija
je dužna da prije dostavljanja prijave
pribavi od nadležnog poreskog organa JIB
za subjekte upisa i pod JIB za organizacioni
dio subjekta upisa. Nadležni poreski organ
isti dan po prijemu prijave, dostavlja JIB ili
pod JIB Agenciji ili obavještava Agenciju o
razlozima za neizdavanje JIB, odnosno pod
JIB.3
Vidljivo je nastojanje zakonodavca da ubrza
postupak registracije, time što određuje da
se prijava odmah i bez odlaganja dostavlja
nadležnom registarskom sudu. Ali u
daljnem tekstu reguliše da je je Agencija
dužna prije dostavljanja prijave nadležnom
registarskom sudu obezbijediti od nadležnog
poreskog organa JIB, odnosno pod JIB.
Postavlja se pitanje da li je moguće
prijavu dostaviti „odmah i bez odlaganja“
registarskom sudu, ako je Agenciji
potrebno određeno vrijeme da obezbijedi
JIB za poslovnog subjekta ili pod JIB za
organizacioni dio. Dakle, teško je ili gotovo
nemoguće da prijava bude dostavljena sudu
odmah i bez odlaganja, a što je to bio slučaj
prije stupanja na snagu novog zakona, kada
se prijava predavala direktno registarskom
sudu. Vidimo da već na početku analize
novog Zakona o registraciji poslovnih
subjekata imamo dilemu da li je zaista
jednošalterski sistem registracije ubrzao
proces registracije poslovnih subjekata?
Nadležni registarski sud je dužan, u roku od
dva dana od dana prijema prijave, ispitati
i utvrditi da li su ispunjeni uslovi za upis
u sudski registar i u istom roku donijeti
odluku o upisu u sudski registar, ako su uz
prijavu dostavljene potrebne isprave za upis
u sudski registar.4
Upoređujući odredbe prethodnog člana
sa odredabama zakona koji je stavljen van
3 Zakon o registraciji poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj
67/13), član 9.
4 Zakon o registraciji poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj
67/13), član 10.
88 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
snage, uočava se da je ranijim zakonom sud
morao da ispita prijavu u roku od tri dana
od dana prijema, odnosno izda rješenje u
roku od pet dana od dana uredno predate
prijave, a sada je taj rok skraćen na dva dana.
Međutim, ako se uzme u obzir potrebno
vrijeme Agenciji da obezbijedi JIB, kao i
matični broj subjekta upisa, pa i poreski
identifikacioni broj (PIB) kod Uprave za
indirektno oporezivanje, zaključak je da će
se u praksi dešavati da je period od prijema
do rješavanja prijave, uvođenjem novih
pravila registracije, zapravo produžen, a ne
skraćen.
Nadležni regitarski sud odluke donesene u
postupku registracije dostavlja podnosiocu
prijave putem Agencije. Agencija je dužna,
odmah i bez odlaganja, odluke dostaviti
podnosiocu prijave, poštujući pravila o
dostavljanju.5
Ovde se postavlja pitanje da li je brži put
ako direktno sud, nakon donošenja odluke,
istu dostavi podnosiocu, kao što je to bilo
do sada, ili ako je dostavlja prvo Agenciji, a
potom Agencija podnosiocu?
Ono što je primjetno u samom završnom
dijelu Zakona o registraciji poslovnih
subjekata u Republici Srpskoj („Službeni
glasnik RS“, broj 67/13), odnosno u dijelu
koji reguliše brisanje neosnovanog konačnog
upisa u registar i postupak likvidacije, jeste
dosta grešaka u pozivanju na određene
brojeve članova ovog zakona. Posebno je
to karakteristično u članovima 80, 81. i 82.
Zakona. Čak se u članu 82. stav (3) poziva na
član 93. stav (1) ovog zakona, a da sam Zakon
ima ukupno 91. član.
Zakonodavac bi trebao, što prije, da donese
ispravke Zakona u smislu ispravljanja
tehničkih grešaka u navođenju pojedinih
članova zakona.
Sumirajući novine koje donosi Zakon o
registarciji poslovnih subjekata u Republici
Srpskoj ukratko se može reći da su iste
dobro zamišljene od strane zakonodavca,
ali isto tako da odredbe Zakona ne ulijevaju
povjerenje kod osnivača i privrednih
subjekata da je zapravo došlo do napretka
u samom procesu registracije poslovnih
subjekata. Osnovna zamisao da se skrati
vrijeme potrebno za registraciju, kao i
troškovi registracije je krajnje upitna. Ideja
„jednošalterskog sistema“ je odlična u smislu
da se podnosioci prijava, od podnošenja
prijave do dobijanja rješenja, obraćaju
jednom šalteru. Međutim, smatramo da se
taj šalter mogao naći i u samom registarskom
5 Zakon o registraciji poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“, broj
67/13), član 14.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
sudu. Naprosto bi bio bliži izvoru koji
odlučuje o prijavi, odnosno samom sudu, pa
i sudiji pjedincu koji donosi odluke. Praksa
govori da je u dosta slučajeva neophodna
neposredna komunikacija između sudije
ili asistenta i podnosioca prijave, sa ciljem
otklanjanja nedostataka u prijavi koji se
mogu otkloniti u vrijeme postupka, kako
ista ne bi rezultirala odbacivanjem ili
odbijanjem prijave. Uvođenjem APIF-a ova
komunikacija je gotovo onemogućena ili
svedena na minimum.
Nadalje, nije učinjen pomak u smanjnju
troškova registracije, naprosto iz razloga što
ni APIF svoje usluge ne pruža bez naknade, a
koja opet ide na trošak osnivača ili poslovnog
subjekta.
3. PRAVILNIK O USLOVIMA, NAČINU I
POSTUPKU OBAVLJANJA USLUGA APIF-A
Pravilnik o uslovima, načinu i postupku
obavljanja usluga Agencije za posredničke,
informatičke i finansijske usluge („Službeni
glasnik RS“, broj 102/13) jeste podzakonski
akt kojim se bliže uređuju uslovi, način i
postupak obavljanja usluga jednošalterskog
sistema u postupku registracije poslovnih
subjekata u Republici Srpskoj i postupku
razvrstavanja poslovnih subjeklata po
djelatnosti.
Pravilnikom je definisano da je jednošalterski
sistem zapravo pružanje usluga „sve na
jednom mjestu“ podnosiocima prijave u
postupcima:
■■ registracije poslovnih subjekata kod
nadležnog registarskog suda u skladu
sa zakonom kojim se reguliše postupak
registracije poslovnih subjekata,
■■ dobijanje jedinstvenog identifikacionog
broja (JIB) u skladu sa zakonom koji
reguliše poreski postupak i
■■ razvrstavanje poslovnih subjekata po
djelatnostima i utvrđivanje osnovne
(pretežne)
djelatnosti,
dodjeljivanje
osmocifrenog matičnog broja koji
predstavlja jedinstvenu identifikacionu
numeričku oznaku poslovnog subjekta, a
za poslovnu jedinicu u sastavu poslovnog
subjekta dodjeljivanje četvorocifrenog
broja (MB), a u skladu sa zakonom koji
reguliše klasifikaciju djelatnosti.
Pružanje navedenih usluga obavlja Agencija
za posredničke, informatičke i finansijske
usluge (APIF).6
6 Pravilnik o uslovima, načinu i postupku
obavljanja usluga Agencije za posredničke,
Dakle, odmah u osnovnim odredbama
pravilnika primjećuje se da APIF ne pruža
uslugu dobijanja carinskog, odnosno
poreskog identifikacionog broja (PIB)
obveznika indirektnih poreza, koji odobrava
ili izdaje Uprava za indirektno oprezivanje
BiH. Da napomenemo da je Zakonom o
registraciji poslovnih subjekata u Republici
Srpskoj, u članu 2, prilikom definisanja
značenja izraza „jednošalterski sistem“,
propisano da je to, između ostalog, pružanje
usluge, ako je moguće, obezbjeđenja
carinskog broja kod Uprave za indirektno
oporezivanje. Očito je da, stupanjem na snagu
Pravilnika o uslovima, načinu i postupku
obavljanja usluga Agencije za posredničke,
informatičke i finansijske usluge to nije
moguće. Ovo znači da će poslovni subjekti
morati sami, mimo jednošalterskog sistema,
voditi postupak za dobijanje carinskog,
odnosno poreskog identifikacionog broja.
U dijelu Pravilnika koji se odnosi na pružanje
usluga jednošalterskog sistema propisano
je da APIF ove usluge obavlja u svom
sjedištvu, kao i u poslovnim jedinicama i
poslovnicama. Sjedište Agencije je u Banjoj
Luci, poslovne jedinice su u Prijedoru,
Gradišci, Doboj, Modriči, Bijeljini, Zvorniku,
Istočnom Sarajevu i Trebinju, a poslovnice u
Sokocu i Foči.
Nadležne organizacione jedinice obavljaju
poslove jednošalterskog sistema u skladu
sa Zakonom, a u svojoj organizacionoteritorijalnoj nadležnosti prema nadležnim
organima (sud, organ lokalne samouprave).
Pravilnikom je detaljno pobrojano koji grad,
odnosno opština pripadaju u teritorijalnu
nadležnost pojedine poslovne jedinice ili
poslovnice Agencije.
Postupak registracije poslovnog subjekta
pokreće se podnošenjem prijave subjekta
upisa u sjedištu Agencije ili u njenim
poslovnim jedinicama i poslovnicama.
Prijava se podnosi na propisanim obrascima.
Uz prijavu se prilažu propisani dokumenti u
originalu, ovjerenom prepisu ili ovjerenoj
fotokopiji.
Obrazac
prijave
je
propisan
ovim
pravilnikom, za koji smatramo da je dosta
složen i preopširan, te bi bilo bolje da je
zadržan obrazac prijave koji se koristio
kod nadležnih registarskih sudova prije
uvođenja jednošalterskog sistema. Ovo iz
razloga što su se iste prijave koristile i u
Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, a što je
olakšavalo postupak registracije ili izmjena
u registraciji kod poslovnih subjekata koji
posluju i u Republici Srpskoj i u Federaciji
BiH.
Agencija provjerava potpunost prijave.
Ukoliko je prijava nepotpuna upozorava
informatičke i finansiijske usluge
glasnik RS“, broj 102/13), član 2.
(„Službeni
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 89
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
podnosica prijave da istu dopuni.
Prijavu za registraciju Agencija mora
obraditi odmah, a najkasnije u roku od
jednog radnog dana od dana prijema prijave,
a nadležni registarski sud, po uredno
podnesenoj prijavi, mora postupiti i završiti
postupak registracije poslovnog subjekta
u roku od dva radna dana od dana obrade
prijave od strane Agencije.7
Iako smo u ranijim odredbama Zakona
o registraciji poslovnih subjekata imali
odredbu da Agencija prijavu sa dostavljenom
dokumentacijom odmah i bez odlaganja
dostavlja nadležnom registarskom sudu
na odlučivanje, vidimo da je APIF svojim
pravilnikom taj rok produžio na najkasnije
jedan radni dan. Ovdje je svakako ublaženo
nastojanje zakonodavca da jednošalterskim
sistemom
ubrza
proces
registracije
poslovnih subjekata u Republici Srpskoj.
Odluke donesene od strane registarskog
suda u postupku registracije dostavljaju
se podnosiocu zahtjeva putem Agencije.
Agencija odmah i bez odlaganja odluku o
registaciji dostavlja podnosiocu prijave.
Agencija prima i zahtjeve za izdavnje javnih
isprava iz registra koje izdaju nadležni
registarski sudovi. Nadležni sud postupa po
ovim zahtjevima u roku od jednog radnog
dana od dana prijema zahtjeva, a ove isprave
podnosioci zahtjeva preuzimaju u Agenciji
uz dokaz uplate naknade, odnosno takse.
Jedna od aktivnosti Agencije u postupku
registracije
poslovnih
subjekata
u
jednošalterskom sistemi jeste i razvrstavanje
poslovnih subjekata po djelatnostima.
Agencija vrši razvrstavanje poslovnih
subjekata po djelatnostima, dodjeljuje MB
i izdaje u dva primjerka obavještenje o
razvrstavanju po djelatnosti.
U prelaznim i završnim odredbama
regulisano je da Agencija naplaćuje naknadu
za pružanje usluga jednošalterskog sistema
za registraciju poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj propisanu uredbom Vlade
Republike Srpske.
Vlada Republike Srpske je donijela Uredbu
o naknadama za obavljanje usluga Agencije
za posredničke, informatičke i finansijske
usluge („Službeni glasnik RS“, broj 102/13),
kojom je regulisano da za obavljanje usluga
iz svoje nadležnosti Agencija za posredničke,
informatičke i finansijske usluge naplaćuje
sljedeće naknade:
■■ naknadu za uslugu jednošalterskog
sistema prilikom registracije poslovnih
subjekata koja se odnosi na prijem
i obradu zahtjeva za registarciju, u
iznosu od 35 KM pojedinačno za svakog
7 Pravilnik o uslovima, načinu i postupku
obavljanja usluga Agencije za posredničke,
informatičke i finansiijske usluge („Službeni
glasnik RS“, broj 102/13), član 9.
90 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
poslovnog subjekta,
■■ naknadu za usluge jednošalterskog
sistema prilikom izmjena podataka koji
se upisuju u registar poslovnih subjekata,
u iznosu od 35 KM pojedinačno za svakog
poslovnog subjekta,
■■ naknadu za održavanje baze podataka o
šiframa djelatnosti za sjedište i poslovne
jedinice poslovnih subjekata, kao i
za određivanje pretežne djelatnosti i
izdavanje obavještenja o razvrstavanju
poslovnih subjekata i
■■ naknadu za održavanje centralnog
registra preduzetnika.
Na kraju, može se zaključiti da je Agencija
donijela Pravilnik kojim je uredila svoj rad, ali
pravilnik koji nije u potpunosti usklađen sa
Zakonom o registraciji poslovnih subjekata
u Republici Srpskoj, a može se reći i pravilnik
koji ne ispunjava zamisao zakonodavca, niti
očekivanja osnivača i poslovnih subjekata u
Republici Srpskoj. Prije svega, mislimo na
očekivanja skraćivanja vremena potrebnog
za registraciju poslovnih subjekata i
smanjenja troškova registracije. Uvođenjem
naknade za uslugu jednošalterskog sistema
od 35 KM, povećani su ukuponi troškovi
registracije. Dijelom su oni ublaženi, ako
uzmemo u obzir da razvrstavanje po
djelatnosti vrši Agencija, a za tu uslugu do
sada se plaćala republička taksa kod Zavoda
za statistiku u iznosu od 10 KM.
ZAKLJUČAK
Svakako da je zamisao „jednošalterskog
sistema“ u postupku registracije poslovnih
subjekata odlična ideja, ali ideja koja nije
do kraja realizovana postojećim pozitivnim
zakonskim propisima u Republici Srpskoj.
Možda je i suviše kratko vrijeme od uvođenja
ovog sistema da bi se uopšte sagledavali efekti
istog, ali sumirajući dosadašnju praksu i
iskustvo, kao i neka predviđanja, postoji
određena doza pesimizma kada je u pitanju
ostvarenje osnovne namjere zakonodavca, a
to je ubzanje postupka registracije poslovnih
subjekata i smanjenje troškova registracije.
Potrebno je što prije detaljno sagledati ovu
problematiku, te reagovati kroz izmjene i
dopune zakonskih i podzakonskih akata.
Smatramo da i ova skromna analiza može
doprinijeti poboljšanju sadašnjih rješenja u
ovom sistemu.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
NE PROPUSTITE
SAZNATI VIŠE
!
PRIPREMIO: ZLATAN KAROVIĆ, MR. PRAVA
MINISTARSTVO PRAVDE I UPRAVE KANTONA SARAJEVO
JESTE LI ZNALI DA INSPEKTOR MOŽE VRŠITI INSPEKCIJSKI NADZOR KOD
SUBJEKTA NADZORA BEZ PRETHODNE NAJAVE U BILO KOJE DOBA DANA I
NOĆI?
Zakonom o inspekcijama Federacije Bosne
i Hercegovine je propisano da inspektor
može vršiti inspekcijski nadzor kod subjekta
nadzora bez prethodne najave u bilo koje
doba dana i noći u toku njegovog radnog
vremena, na mjestu koje je podložno
inspekcijskom nadzoru, a izuzetno i izvan
radnog vremena ukoliko postoji opravdana
potreba za vršenje inspekcijskog nadzora,
kako je to navedeno u nalogu za inspekcijski
nadzor.1
JESTE LI ZNALI DA SE NA MJESTO SAVJETNIKA U ORGANIMA DRŽAVNE
SLUŽBE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE MOGU IMENOVATI SAMO
LICA KOJA ISPUNJAVAJU USLOVE IDENTIČNE USLOVIMA POMOĆNIKA
RUKOVODIOCA ORGANA DRŽAVNE SLUŽBE?
Zakonom o državnoj službi u Federaciji
Bosne i Hercegovine propisano je da posebni
uvjeti za prijem savjetnika u radni odnos kao
i u uvjeti koje moraju ispunjavati savjetnici
koji već vrše tu funkciju moraju biti identični
uvjetima za prijem državnog službenika –
1 Član 96. stav 1. Zakona o inspekcijama
Federacije Bosne i Hercegovine („Službene
novine Federacije Bosne i Hercegovine“).
pomoćnika rukovodioca državne službe.2
Na osnovu odredbi Zakona o državnoj službi
u Federaciji Bosne i Hercegovine, Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine je propisala,
Uredbom o poslovima osnovne djelatnosti
iz nadležnosti organa državne službe koje
obavljaju državni službenici, uvjetima za
vršenje tih poslova i ostvarivanju određenih
prava iz radnog odnosa, da na mjesto
pomoćnika rukovodioca državne službe
mogu biti postavljeni državni službenici
koji imaju završenu odgovarajuću visoku
stručnu spremu, položen stručni ispit i
radni staž u struci i to najmanje pet godina
radnog staža.3
2 Član 22c. Zakona o državnoj službi u Federaciji
Bosne i Hercegovine („Službene novine
Federacije BiH“, br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04,
67/05, 8/06 i 4/12).
3 Član 30. stav 1. tačka 3. Uredbe o poslovima
osnovne djelatnosti iz nadležnosti organa
državne službe koje obavljaju državni službenici,
uvjetima za vršenje tih poslova i ostvarivanju
određenih prava iz radnog odnosa („Službene
novine Federacije BiH“, br. 35/04, 3/06, 19/12 i
8/14).
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 91
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
JESTE LI ZNALI DA SE NEZAPOSLENA OSOBA U KANTONU SARAJEVO, U
SLUČAJU DA NEOPRAVDANO ODBIJE ZAPOSLENJE PONUĐENO POSREDOVANJEM KANTONALNE SLUŽBE, SMATRA NEZAINTERESOVANOM ZA ZAPOŠLJAVANJE I PRESTAJE SE VODITI NA EVIDENCIJI NEZAPOSLENIH OSOBA?
Zakonom o posredovanju u zapošljavanju
i
socijalnoj
sigurnosti
nezaposlenih
osoba u Kantonu Sarajevo propisano je
da se nezaposlena osoba u slučaju da
neopravdano odbije zaposlenje ponuđeno
posredovanjem Kantonalne službe smatra
nezainteresovanom za zapošljavanje i
prestaje se voditi na evidenciji nezaposlenih
osoba.4
donijeti odluku o: ■■ otkazu članu vijeća zaposlenika; ■■ otkazu zaposleniku kod kojeg postoji
promijenjena
radna
sposobnost
ili neposredna opasnost od nastanka
invalidnosti; ■■ otkazu zaposleniku starijem od 55 godina
i ženi starijoj od 50 godina; ■■ prikupljanju, obrađivanju, korištenju i
dostavljanju podataka trećim licima o
zaposleniku.
DA LI STE ZNALI DA U UPRAVNOM POSTUPKU VANREDNI PRAVNI
LIJEK - ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI - PODIŽE NADLEŽNI
Osobe brisana s evidencije nezaposlenih TUŽILAC, AKO SMATRA DA JE RJEŠENJEM POVRIJEĐEN ZAKON?
mogu se ponovno prijaviti na evidenciju Zakon o upravnom postupku8 kao vanredne
nakon prestanka okolnosti zbog kojih su se pravne lijekove propisao je:
prestale voditi.
1. Obnova postupka,
2. Mijenjanje i poništavanje rješenja u
Kantonalna služba utvrđuje postupak i
vezi s upravnim sporom,
način dokazivanja opravdanosti odbijanja
3.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti,
ponuđenog zaposlenja. 4. Poništavanje i ukidanje rješenja po
Opravdanim
razlogom
za
odbijanje
pravu nadzora,
ponuđenog zaposlenja smatra se naročito:
5.
Ukidanje i mijenjanje pravosnažnog
bolest i teška bolest člana uže porodice, duže
rješenja uz pristanak ili po zahtjevu
odsustvo iz mjesta prebivališta. stranke,
Članovi uže porodice u smislu Zakona o
6.
Vanredno ukidanje rješenja,
osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih
7.
Oglašavanje rješenja ništavim.
žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
Članom
259. Zakona je propisano da protiv
(„Službene novine Federacije BiH“, broj
36/99) jesu: bračni drug, djeca (rođena u pravomoćnog rješenja donesenog u stvari u
braku ili van braka, usvojena ili pastorčad).5 kojoj se ne može voditi upravni spor, a sudska
zaštita nije osigurana ni izvan upravnog
spora, tužilac ima pravo da podigne zahtjev
JESTE LI ZNALI DA POSLODAVAC MOŽE, SAMO UZ PRETHODNU SAGLAza zaštitu zakonitosti, ako smatra da je
SNOST VIJEĆA ZAPOSLENIKA, DONIJETI ODLUKU OD OTKAZU ZAPOrješenjem povrijeđen zakon.
SLENIKU STARIJEM OD 55 GODINA I ŽENI STARIJOJ OD 50 GODINA?
Nadležni tužilac je jedino ovlašteno lice za
Zakonom o vijeću zaposlenika6 propisano podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, sa
je da zaposlenici kod poslodavca koji ima u tim da mu inicijativu za podnošenje zahtjeva
radnom odnosu najmanje 15 zaposlenika, za zaštitu zakonitosti mogu podnijeti i
osim zaposlenika u Vojsci Federacije Bosne stranka i druga zainteresirana osoba.9
i Hercegovine, policiji, organima uprave Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže
i službama za upravu, imaju pravo da federalni tužilac kad o zahtjevu rješava
učestvuju u odlučivanju o pitanjima u federalni organ, a kantonalni tužilac kada o
vezi sa njihovim ekonomskim i socijalnim zahtjevu rješava kantonalni organ, odnosno
pravima i interesima na način i pod uvjetima gradska ili općinska služba za upravu.10
propisanim ovim zakonom.
Vijeće zaposlenika formira se na prijedlog
sindikata ili najmanje 20% zaposlenika od JESTE LI ZNALI DA SE POD POJMOVIMA „OMLADINA“ I
ukupnog broja zaposlenih koji su u radnom „MLADI“ SMATRAJU OSOBE U ŽIVOTNOJ DOBI OD NAVRŠENIH 15 DO NAVRŠENIH 30 GODINA STAROSTI?
odnosu kod poslodavca.7
Članom 26. Zakona o vijeću zaposlenika je Zakonom o 11mladima u Federaciji Bosne i
propisano da poslodavac može, samo uz Hercegovine se uređuju pitanja od interesa
prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika, za život, položaj i djelovanje mladih ljudi u
Federaciji Bosne i Hercegovine.
4 Član 27. stav 1. Zakona o posredovanju u
Ovim zakonom je u članu 4. stav 1. tačka
zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih
1. propisano da su „omladina“ ili „mladi“
osoba u Kantonu Sarajevo („Službene novine
Kantona Sarajevo“, br. 4/04, 29/09 i 18/13).
5 Član 28. Zakona o posredovanju u zapošljavanju
i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba u
Kantonu Sarajevo („Službene novine Kantona
Sarajevo“, br. 4/04, 29/09 i 18/13).
6 „Službene novine Federacije BiH“, broj 38/04.
7 Član 2. stav 1. Zakona o vijeću zaposlenika
92 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
8 „Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98 i
48/99.
9 Član 259. stav 7. Zakona o upravnom postupku.
10 Član 259. stav 3. Zakona o upravnom
postupku.
11 „Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine“, broj 36/10.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
osobe u životnoj dobi od navršenih 15 do
navršenih 30 godina starosti.
DA LI ZNATE ŠTA JE ELEKTRONSKI DOKUMENT?
Zakon o elektronskom dokumentu12 definiše
elektronski dokument kao jednoobrazno
povezan cjelovit skup podataka koji su
elektronski oblikovani (izrađeni pomoću
računara i drugih elektronskih uređaja),
poslani,
primljeni
ili
sačuvani
na
elektronskom, magnetnom, optičkom ili
drugom mediju i koji sadrže osobine kojima
se utvrđuje autor, vjerodostojnost sadržaja,
te dokazuje vrijeme kada je dokument
sačinjen, Sadržaj elektronskog dokumenta
uključuje sve oblike pisanog teksta, podatke,
slike, crteže, karte, ton, muziku i govor.13
DA LI ZNATE KO MOŽE KORISTITI ELEKTRONSKI DOKUMENT?
Organi uprave, organi lokalne samouprave,
privredna društva, ustanove i druga pravna
i fizička lica svojom slobodno izraženom
voljom prihvataju upotrebu i promet
elektronskog dokumenta za svoje potrebe,
kao i za potrebe poslovnih odnosa i drugih
odnosa sa drugima.
Organi uprave i druga pravna i fizička
lica koja su prihvatila upotrebu i promet
elektronskog dokumenta ne mogu odbiti
elektronski dokument samo zbog toga što
je sačinjen, korišten i stavljen u promet u
elektronskom obliku.14
DA LI ZNATE ŠTA JE
ELEKTRONSKI POTPIS?
Zakon o elektronskom potpisu15 definiše
elektronski
potpis
kao
podatke
u
elektronskom obliku koji prate druge
podatke u elektronskom obliku ili su sa
njima logički povezani i omogućavaju
utvrđivanje identiteta potpisnika.16
Pored ove definicije, Zakon o elektronskom
dokumentu definiše elektronski potpis kao
skup podataka u eletronskom obliku koji su
pridruženi ili logički povezani sa drugim
podacima u elektronskom obliku i služe
za identifikaciju potpisnika i autentičnost
potpisanog elektronskog dokumenta.17
DA LI ZNATE GDJE SE PRIMJENJUJE ELEKTRONSKI POTPIS?
Zakon o elektronskom potpisu propisuje
12 „Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine“, broj 55/13.
13 Član 3. stav 1. tačka 1) Zakona o elektronskom
dokumentu.
14 Član 2. Zakona o elektronskom dokumentu.
15 „Službeni glasnik BiH“, broj 91/06.
16 Član 3. stav 1. tačka a) Zakona o elektronskom
potpisu.
17 Član 3. stav 1. tačka 3) Zakona o elektronskom
dokumentu.
da se odredbe ovog zakona primjenjuju u
zatvorenim sistemima, koji su u potpunosti
uređeni ugovorima između poznatog broja
ugovornih strana, ako je njihova primjena
ugovorena.
Odredbe ovog zakona primjenjuju se u
otvorenoj komunikaciji sa sudom i drugim
institucijama, ako posebnim zakonom nije
drugačije određeno.18
JESTE LI ZNALI DA OSNIVAČI ZDRAVSTVENIH USTANOVA U VLASNIŠTVU FEDERACIJE BIH, KANTONA I OPĆINE MOGU BITI SAMO
ZAKONODAVNI I PREDSTAVNIČKI ORGANI TIH NIVOA VLASTI?
Zakon o zdravstvenoj zaštiti19 je izričito
propisao da:
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu
Federacije je Parlament Federacije BiH.
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu
kantona je zakonodavno tijelo kantona.
Osnivač zdravstvenih ustanova u vlasništvu
općine je općinsko vijeće.
DA LI ZNATE KO MOŽE BITI OSNIVAČ UNIVERZITETSKO-KLINIČKE BOLNICE?
Zakon o zdravstvenoj zaštiti je propisao, u
članu 53. stav 3, da jedan ili više kantona
i Federacija, zajedno, mogu biti osnivači
univerzitetsko-kliničke bolnice i zavoda.
DA LI ZNATE KOJE ZDRAVSTVENE USTANOVE MOŽE OSNOVATI KANTON?
Član 53. stav 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti
je propisao da kanton može biti osnivač:
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
■■
bolnice,
lječilišta,
zavoda za javno zdravstvo kantona,
zavoda za medicinu rada kantona,
zavoda za bolesti ovisnosti kantona,
zavoda kao specijalizirane zdravstvene
ustanove,
doma zdravlja,
apoteke,
ustanove za hitnu medicinsku pomoć i
ustanove za zdravstvenu njegu u kući.
DA LI ZNATE KOJE ZDRAVSTVENE USTANOVE MOŽE OSNOVATI OPĆINA?
Član 53. stav 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti
propisao je da općina može biti osnivač:
■■ doma zdravlja,
■■ ustanove za zdravstvenu njegu u kući i
■■ apoteke.
18 Član 2. Zakona o eletronskom potpisu.
19 Član 54. Zakona o zdravstvenoj zaštiti
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 46/10 i
75/13).
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 93
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
JESTE LI ZNALI DA DOMAĆA I STRANA FIZIČKA, ODNOSNO PRAVNA
LICA MOGU BITI OSNIVAČI, IZMEĐU OSTALOG, OPĆE BOLNICE?
Zakonom o zdravstvenoj zaštiti je propisao
da domaća i strana fizička, odnosno
pravna lica mogu biti osnivači: poliklinike,
opće bolnice, specijalne bolnice, lječilišta,
apoteke, ustanove za zdravstvenu njegu u
kući, ustanove za palijativnu njegu, centra
za dijalizu i zavoda kao specijalizovane
zdravstvene ustanove u svim oblicima
svojine.20
DA LI ZNATE ŠTA SU OPĆA DOBRA?
Zakon o stvarnim pravima21
pojmove opća i javna dobra.
reguliše
Zakon propisuje da nisu sposobni biti
objektom prava vlasništva i drugih stvarnih
prava oni dijelovi prirode koji po svojim
osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne
fizičke ili pravne osobe pojedinačno nego su
na upotrebi svih, kao što su to atmosferski
zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te
morska obala (opća dobra).
DA LI ZNATE ŠTA SU JAVNA DOBRA?
Zakon o stvarnim pravima22
pojmove opća i javna dobra.
reguliše
JESTE LI ZNALI DA JE POTREBNA PISANA SAGLASNOST NOSIOCA LIČNIH
PODATAKA ZA OBRADU POSEBNE KATEGORIJE LIČNIH PODATAKA?
Saglasno Zakonu o zaštiti ličnih podataka, u
članu 5. stav (2) propisano je da saglasnost za
obradu posebne kategorije ličnih podataka
mora biti data u pisanoj formi, mora je
potpisati nosilac podataka, mora imati
tačnu naznaku podataka u vezi sa kojima
se saglasnost daje, te mora sadržavati ime
kontrolora, svrhu i vremenski period na koji
se saglasnost daje.
JESTE LI ZNALI DA SE LIČNI PODACI MOGU OBRAĐIVATI I BEZ SAGLASNOSTI NOSIOCA LIČNIH PODATAKA?
Zakonom o zaštiti ličnih podataka propisane
su situacije kada kontrolor nije obavezan
pribavljati saglasnost nosioca podataka za
obradu ličnih podataka.
Kontrolor može obrađivati podatke, bez
saglasnosti nosioca podataka, ako je ispunjen
jedan od sljedećih uslova:
a) ako vrši obradu ličnih podataka u skladu
sa zakonom ili je obrada neophodna
da bi se ispunile nadležnosti utvrđene
zakonom;
Sa tim u vezi, pod javnim dobrima se smatraju
stvari koje su po zanimanju namijenjene da
služe svima pod jednakim uvjetima kao što
su: javni putevi, ulice, trgovi i sl.
b) ako je neophodno da nosilac podataka
na vlastiti zahtjev pristupi pregovorima
o ugovornom odnosu ili da se ispune
obaveze koje su dogovorene sa
kontrolorom;
DA LI ZNATE ŠTA SPADA U POSEBNU KATEGORIJU LIČNIH PODATAKA?
Prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka,23 u
posebne kategorije ličnih podataka spadaju
svi lični podaci koji otkrivaju:
c) ako je neophodno da se zaštite vitalni
interesi nosioca podataka mora se bez
odgađanja pribaviti saglasnost nosioca
podataka ili se mora prekinuti obrada
podataka, a prikupljeni podaci moraju
se uništiti;
a) rasno porijeklo, nacionalno ili etničko
porijeklo, političko mišljenje ili stranačku
pripadnost, ili članstvo u sindikatima,
religijsko, filozofsko ili drugo uvjerenje,
zdravstveno stanje, genetski kod, seksualni
život;
b) krivične presude;
c) biometrijske podatke.24
20 Član 54. stav 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
21 Član 7. Zakona o stvarnim pravima („Službene
novine FBiH“, br. 66/13 i 100/13).
22 Član 7. Zakona o stvarnim pravima („Službene
novine FBiH“, br. 66/13 i 100/13).
23 „Službeni glasnik BiH“, br. 49/06, 76/11 i
89/11.
24 Član 3. stav 1. tačka 3. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
94 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
d) ako je obrada ličnih podataka potrebna
za ispunjenje zadatka koji se izvršava u
javnom interesu;
e) ako je neophodna zaštita zakonitih
prava i interesa koje ostvaruje kontrolor
ili treća strana, i ako ova obrada ličnih
podataka nije u suprotnosti sa pravom
nosioca podatka da zaštiti vlastiti
privatni i lični život;
f) ako je neophodno za izvršavanje
legitimnih
aktivnosti
političkih
stranaka, pokreta, udruženja građana,
sindikalnih organizacija i vjerskih
zajednica, osim gdje prevladavaju
interesi za osnovna prava i slobode
nosioca podataka nad aktivnostima,
posebno pravo na privatnost u odnosu
na obradu ličnih podataka.25
Kontrolor je, u smislu odredbi ovog zakona,
svaki javni organ, fizičko ili pravno lice,
25 Član 6. Zakona o zaštiti ličnih podataka.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
agencija ili drugi organ koji samostalno ili
zajedno sa drugim vodi, obrađuje i utvrđuje
svrhu i način obrade ličnih podataka na
osnovu zakona ili propisa.26
JESTE LI ZNALI DA O IZUZEĆU NOTARA ODLUČUJE RUKOVODILAC KANTONALNOG ORGANA ZA UPRAVU NA PRIJEDLOG STRANKE ILI NOTARA?
Zakon o notarima u Federaciji Bosne i
Hercegovine27 propisuje da u pogledu
izuzeća notara od poduzimanja službene
radnje na odgovarajući se način primjenjuju
odredbe Zakona o upravnom postupku, koje
se odnose na izuzeće nekog službenog lica.
O izuzeću notara, vršioca dužnosti notara,
zamjenika notara ili notarskog pomoćnika
odlučuje rukovodilac kantonalnog organa
za upravu na prijedlog stranke ili notara.28 DA LI ZNATE KOJI PRAVNI POSLOVI ZA KOJI NISU SAČINJENE NOTARSKI OBRAĐENE ISPRAVE SU NIŠTAVI?
Zakon o notarima je propisao sljedeće
pravne poslove koji za svoju pravnu valjanost
zahtijevaju notarsku obradu: 1. pravne poslove o regulisanju imovinskih
odnosa između bračnih drugova, kao
i između lica koja žive u vanbračnoj
životnoj zajednici, 2. raspolaganje imovinom maloljetnih i
poslovno nesposobnih lica, 3. pravne poslove kojima se obećava
neka činidba kao poklon sa tim što se
nedostatak notarske forme, u ovom
slučaju, nadomješta izvršenjem obećane
činidbe, 4. pravne poslove čiji je predmet prenos ili
sticanje vlasništva ili drugih stvarnih
prava na nekretninama, 5. osnivačka akta privrednih društava i
utvrđivanje njihovih statuta, kao i svaka
promjena statuta. Navedeni poslovi, za koje, nisu sačinjene
notarski obrađene isprave, ništavi su.29 DA LI ZNATE ŠTA JE MOBING?
Zakon o zabrani diskriminacije je definisao
mobing kao oblik nefizičkog uznemiravanja
na radnom mjestu koji podrazumijeva
ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući
efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica
degradacija radnih uslova ili profesionalnog
statusa zaposlenog.30 26 Član 3. stav 1. tačka 8. Zakona o zaštiti ličnih
podataka.
27 „Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine“, broj 45/02.
28 Član 52. st. 1. i 3. Zakona o notarima FBiH.
29 Član 73. st. 1. i 2. Zakona o notarima FBiH.
30 Član 4. stav (3) Zakona o zabrani diskriminacije
JESTE LI ZNALI DA POSTOJE SITUACIJE KOJE SE
NEĆE SMATRATI DISKRIMINACIJOM?
Zakon o zabrani diskriminacije je propisao
izuzetke od principa jednakog djelovanja i
jednakosti.
Pa se tako diskriminacijskim neće se
smatrati zakonske mjere i radnje kada se
svode na nepovoljno razlikovanje ili različito
postupanje ako su zasnovane na objektivnoj
i razumnoj opravdanosti.
Sljedeće
mjere
neće
se
smatrati
diskriminacijskim kada se njima ostvaruje
legitiman cilj i ako postoji razuman odnos
proporcionalnosti između sredstava koja se
koriste i cilja koji se nastoji realizirati i kada: a) proizlaze iz provođenja ili donošenja
privremenih
posebnih
mjera
osmišljenih bilo da se spriječe ili
nadoknade štete koje lica trpe, a koje
su određene osnovama navedenim
u članu 2. ovog zakona i to naročito
za pripadnike ugroženih grupa, kao
što su: invalidna lica, pripadnici
nacionalnih manjina, žene, trudnice,
djeca, omladina, starija lica i druga
društveno isključena lica, civilne žrtve
rata, žrtve u krivičnim postupcima,
raseljena lica, izbjeglice i azilanti;
odnosno da se omogući njihovo puno
učešće u svim oblastima života; b) su zasnovane na obilježju koje
se odnosi na bilo koji od osnova
navedenih u članu 2. ovog zakona
kada, u ograničenim okolnostima,
zbog
prirode
konkretnih
profesionalnih aktivnosti koje su
u pitanju ili konteksta u kojem se
izvršavaju, takvo obilježje predstavlja
stvarni i određujući uslov u pogledu
izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit će
predmet povremenih preispitivanja; c) su zasnovane na razlikovanju,
isključivanju ili davanju prednosti
u vezi sa zapošljavanjem kao
člana osoblja institucije koje se
obavlja u skladu sa doktrinama,
osnovnim postavkama, dogmama,
vjerovanjima ili učenjima konkretne
vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da
je razlikovanje, isključenje ili davanje
prednosti izvršeno savjesno kako ne
bi došlo do povrede vjerskih osjećanja
pripadnika te vjeroispovijesti ili te
vjere; d) određuju maksimalnu starosnu dob
najprimjereniju za prekid radnog
odnosa i određuju starosnu dob kao
uslov za penzionisanje; e) su zasnovane na državljanstvu na
način predviđen zakonom; f) su zasnovane na realizaciji razumnih
prilagođavanja sa ciljem osiguravanja
(„Službeni glasnik BiH“, broj 59/09).
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 95
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
principa jednakog postupanja u
odnosu na invalidna lica. Poslodavci
su zato prema potrebi u konkretnom
slučaju dužni preduzeti odgovarajuće
mjere
radi
omogućavanja
da
invalidno
lice
ostvari
pristup,
učestvuje ili napreduje u zaposlenju,
odnosno da učestvuje u obuci, ako
takve mjere ne nameću nesrazmjeran
teret poslodavcu; g) stavljanje u nepovoljniji položaj
pri uređivanju prava i obaveza
iz porodičnog odnosa kada je to
određeno zakonom, a posebno sa
ciljem zaštite prava i interesa djece,
što mora biti opravdano legitimnom
svrhom, zaštitom javnog morala,
kao i pogodovanju braka u skladu s
odredbama porodičnih zakona; h) prilikom zasnivanja radnog odnosa,
uključuju u članstvo, te u djelovanju
koje je u skladu sa naukom i
poslovanjem registriranih crkava
i vjerskih zajednica u BiH, kao i
druge javne ili privatne organizacije
koje djeluju u skladu sa ustavom i
zakonima, ako to zahtijevaju vjerske
doktrine, uvjerenja ili ciljevi.31
JESTE LI ZNALI DA ĆE SE, U
KANTONU SARAJEVO, KAZNITI OSOBA ČIJA ŽIVOTINJA SVOJIM GLASANJEM NARUŠAVA JAVI RED I MIR? Zakon o prekršajima protiv javnog reda i
mira32 Kantona Sarajevo je propisao da će
se novčanom kaznom od 100 KM kazniti za
prekršaj: a) ko na javnom mjestu narušava javni red i
mir svađom, vikom, nepristojnim ili drskim
ponašanjem, b) čija životinja svojim glasanjem narušava
javi red i mir.33
DA LI ZNATE ŠTA SE SVE SMATRA HLADNIM ORUŽJEM?
Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju
oružja i municije34 Kantona Sarajevo je
definisao šta se smatra vatrenim oružjem,
vazdušnim oružjem, gasnim oružjem,
oružjem za signalizaciju, rasprskavajućim
oružjem i hladnim oružjem.
Hladno oružje su bodeži, kame, mačevi,
sablje, bajoneti i „skakavci“ čije se sječivo
nalazi pod pritiskom sabijene opruge, a iz
drške iskaču pritiskom na dugme ili polugu
ili metalne zvjezdice za bacanje, bez obzira
na dužinu oštrice, bokseri, druga oružja sa
31 Član 5. Zakona o zabrani diskriminacije.
32 „Službene novine Kantona Sarajevo“, br.
18/07 i 7/08.
33 Član 8. st. (1) i (2) Zakona o prekršajima
protiv javnog reda i mira.
34 „Službene novine Kantona Sarajevo“, br.
38/07, 43/08, 11/10 i 23/10.
96 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
skrivenim oštricama, kao i naprave koje
izazivaju elektrošokove. Hladnim oružjem
smatraju se i predmeti pogodni za nanošenje
povreda kada se nose na javnim mjestima.35 DA LI ZNATE DA JE ZABRANJENO NOSITI HLADNO ORUŽJE NA JAVNIM I VJERSKIM OKUPLJANJIMA, UGOSTITELJSKIM OBJEKTIMA,
OBRAZOVNIM USTANOVAMA I NA DRUGIM JAVNIM MJESTIMA?
Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju
oružja i municije je izričito propisao, u članu
10, da je zabranjeno na javnim i vjerskim
okupljanjima, ugostiteljskim objektima,
obrazovnim ustanovama i na drugim javnim
mjestima nositi hladno oružje.
DA LI ZNATE ŠTA JE TROFEJNO ORUŽJE?
Članom 7. stav (1) tačka c) Zakona o
nabavljanju, držanju i nošenju oružja i
municije u Kantonu Sarajevo je propisao da
je trofejno oružje vatreno, vazdušno i hladno
oružje koje se čuva kao uspomena ranijeg
perioda historije Bosne i Hercegovine, ili
za njegovog vlasnika predstavlja ličnu ili
porodičnu uspomenu, a koje je od strane
ovlaštene
organizacije
ili
ovlaštenog
pojedinca onesposobljeno za upotrebu, kao
i sablje, mačevi i sl.
DA LI ZNATE KOJE LICE MOŽE POSTATI INSPEKTOR?
Zakon o inspekcijama Federacije Bosne i
Hercegovine36 je propisao uslove koje moraju
ispunjavati lica da bi mogla obavljati posao
inspektora. Pa tako inspekcijske poslove
može obavljati lice:
■■ koje ima visoku stručnu spremu
odgovarajućeg
smjera
ili
visoko
obrazovanje prvog ciklusa (koji se
vrednuje sa 240 ECTS bodova) ili
drugog ili trećeg ciklusa obrazovanja po
Bolonjskom sistemu studiranja,
■■ položen stručni ispit predviđen za
državne službenike za rad u organima
uprave u Federaciji,
■■ najmanje tri godine, odnosno pet godina
radnog iskustva nakon završene visoke
školske spreme,
■■ kao i druge posebne uvjete ako je to
propisano posebnim propisom za
određenu upravnu oblast.37
35 Član 4. st (1) i (6) Zakona o nabavljanju,
držanju i nošenju oružja i municije.
36 „Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine“, broj 73/14.
37 Član 33. Zakona o inspekcijama Federacije
Bosne i Hercegovine.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
DA LI ZNATE KADA SE OSNIVA FEDERALNO, ODNOSNO KANTONALNO MINISTARSTVO?
Zakon o organizaciji organa uprave u
Federaciji Bosne i Hercegovine38 propisao
je da se federalno, odnosno kantonalno
ministarstvo osniva za obavljanje upravnih
i stručnih poslova iz nadležnosti Federacije,
odnosno kantona iz jedne ili više srodnih
oblasti u kojima federalni, odnosno
kantonalni organi uprave, u cjelini ili u
većem obimu, neposredno izvršavaju ili
osiguravaju izvršavanje federalnih zakona
i drugih federalnih propisa, odnosno
kantonalnih zakona i drugih kantonalih
propisa, i odgovaraju za njihovo izvršavanje.39
DA LI ZNATE KOJE PODZAKONSKE PROPISE MOŽE DONIJETI MINISTAR?
Shodno Zakonu o organizaciji organa uprave
u Federaciji Bosne i Heregovine, federalni,
odnosno kantonalni ministar je rukovodilac
organa uprave.
Sa tim u vezi, u cilju omogućavanja
izvršavanja zakona i drugih propisa za koje
je zadužen, ministar može donositi sljedeće
podzakonske propise iz svoje nadležnosti:
■■ pravilnik kao provedbeni propis,
■■ uputstvo,
■■ instrukciju, i
■■ naredbu.
Izuzetno, posebnim zakonom može se
predvidjeti drugačiji naziv podzakonskog
propisa, ako je to adekvatnije prirodi
materije koja se treba urediti tim propisom
(metodologija i sl.).40
DA LI ZNATE DA, U SITUACIJAMA KADA JE POKRENUT ŠTAJK,
ZAPOSLENIK SLOBODNO ODLUČUJE O SVOM UČEŠĆU U ŠTRAJKU BEZ OBZIRA DA LI JE ČLAN SINDIKATA ILI NE?
Zakon o štrajku41 je propisao, u članu 3, da
zaposlenik slobodno odlučuje o svom učešću
u štrajku, te da organizovanje i učestvovanje
u štrajku organizovanom u skladu sa
odredbama zakona, kolektivnog ugovora i
pravilima sindikata o štrajku, ne predstavlja
povredu ugovora o radu.
koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka.
Sporazum sadrži, naročito, odredbe o
poslovima i broju zaposlenika koji su dužni
da rade za vrijeme štrajka ili isključenja
sa rada radi osiguranja minimuma
procesa rada (proizvodno održavajući
poslovi), osiguranja neophodnih uvjeta
života i rada stanovništva, odnosno rada
drugih pravnih lica, kao i radi osiguranja
imovine i sprječavanja ugrožavanja života
i lične sigurnosti ili zdravlja stanovništva
(zdravstvo, elektroprivreda, vodoprivreda,
PTT usluge, međunarodni saobraćaj).
Sporazumom iz stava 1. ovog člana ne
smije se onemogućiti ili ograničiti pravo na
štrajk.42
DA LI ZNATE DA JE SINDIKAT DUŽAN OBJAVITI SPORAZUM O POSLOVIMA NA KOJIMA SE RAD NE MOŽE PREKIDATI ZA VRIJEME
ŠTRAJKA I DA U PROTIVNOM SINDIKAT MOŽE BITI KAŽNJEN?
U skladu sa odredbama Zakona o štrajku,
vremenski je određena obaveza sindikata da
objavi sporazum o poslovima na kojima se
rad ne može prekidati za vrijeme štrajka.
Tako je propisano da je najkasnije na dan
najave štrajka sindikat dužan objaviti
sporazum o poslovima na kojima se rad ne
može prekidati za vrijeme štrajka.43
U slučaju da se sindikat ogluši o ovu
zakonsku obavezu predviđena je i sankcija u
skladu sa odrebama Zakona o štrajku. Tako
je propisano da će se novčanom kaznom od
500 KM do 2.500 KM kaznit sindikat koji je
organizovao štrajk ako, između ostalog:
■■ najkasnije na dan najave štrajka ne objavi
sporazum o poslovima na kojima se rad
ne može prekidati.44
DA LI ZNATE DA, ZA VRIJEME ŠTRAJKA, POSLODAVAC I SINDIKAT SPORAZUMNO ODREĐUJU POSLOVE KOJI SE NE MOGU PREKIDATI, TE DA SE OVIM
SPORAZUMOM NE SMIJE ONEMOGUĆITI ILI OGRANIČITI PRAVO NA ŠTRAJK?
Članom 5. Zakona o štrajku propisano
je da, na prijedlog poslodavca, sindikat i
poslodavac sporazumno utvrđuju poslove
38 „Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine“, broj 35/05.
39 Član 38. u vezi sa članom 48. Zakona o
organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i
Hercegovine.
40 Član 66. Zakona o organizaciji organa uprave
u Federaciji Bosne i Hercegovine.
41 „Službene novine Federacije BiH“, broj 14/00.
42 Član 5. st. 1.-3. Zakona o štrajku.
43 Član 5. stav 8. Zakona o štrajku.
44 Član 13. stav 1. tačka 2. Zakona o štrajku
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 97
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SAVJETODAVNI
SERVIS
RADNI ODNOSI
Korištenje godišnjeg odmora prije
odlaska u penziju / mirovinu
PITANJE: Trenutno je kod nas (u privrednom
društvu) aktuelan odlazak zaposlenika u
penziju pa, sa tim u vezi, imamo nekoliko
uzajamno povezanih pitanja, a koja se
odnose na korištenje godišnjeg odmora.
Godine 2015. četvoro zaposlenika ide
u penziju, troje u starosnu, a jedan
zaposlenik želi sporazumni raskid radnog
odnosa (dva zaposlenika idu u penziju
prije 1. 7. 2015. godine, a dva zaposlenika
poslije 1. 7. 2015. godine). Zaposlenik koji
želi sporazumni raskid radnog odnosa
išao bi u penziju u januaru 2015. godine
(tačnije 26. 1. 2015. godine jer tada puni
37 godina radnog staža). Imaju li navedeni
zaposlenici pravo na godišnji odmor za
2015. godinu i, ako imaju, koliko je to dana
godišnjeg odmora?
98 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
ODGOVOR: Zaposlenici koji ispunjavaju u
2015. godini uslove za odlazak u penziju
imaju pravo na korištenje godišnjeg odmora
u 2015. godini, prema broju dana koji im
pripada u skladu sa vašim pravilnikom o
radu. Korištenje godišnjeg odmora treba im
se omogućiti do dana odlaska u penziju, a u
protivnom radni odnos im se produžava dok
ne iskoriste godišnji odmor za 2015. godinu,
u skladu sa članom 86. tačka 3. Zakona o
radu (dogovor poslodavca i zaposlenika o
produžavanju ugovora o radu)
Zaposleniku koji želi sporazumni raskid sa
26. 1. 2015. godine treba omogućiti da do tog
perioda iskoristi godišnji odmor, ako on to
traži. Ako on ne želi da ga iskoristi, dužni ste
mu izdati pisani akt da nije iskoristio (cijeli
ili dio) godišnji odmor niti mu je isplaćen
regres, tako da ga ima pravo iskoristiti kod
drugog poslodavca, u skladu sa pravilnikom
o radu tog poslodavca. Međutim, on treba
voditi računa da ne napravi prekid između
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dva radna odnosa duži od osam dana, u
skladu sa članom 42. Zakona o radu, koji
propisuje da zaposlenik koji se prvi put
zaposli ili koji ima prekid rada između dva
radna odnosa duži od osam dana, stiče
pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci
neprekidnog rada.
godine i nisu radili šest mjeseci i stekli
pravo na korištenje odmora u toj godini?
Da li oni imaju pravo na puni godišnji
odmor ili se GO obračunava srazmjerno
broju mjeseci angažovanja u toj godini?
I da li ima razlike ako je angažman na
određeno ili neodređeno vrijeme?
Sticanje prava na godišnji odmor
ODGOVOR: Saglasno članu 42. stav 2. Zakona
PITANJE: Da li se godišnji odmor za tekuću
godinu stiče 1. 7. tekuće godine?
ODGOVOR: Pravo na godišnji odmor stiče
se nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Zaposlenik koji je stekao pravo na gošnji
odmor u tekućoj godini ima pravo da ga
koristi u jednom ili dva dijela.
Samo ukoliko zaposlenik prvi dio
godišnjeg odmora koristi u tekućoj godini
(ne može biti kraći od 12 dana), drugi dio
godišnjeg odmora može koristiti najkasnije
do 30. juna naredne godine.
Zaposlenik može godišnji odmor za
kalendarsku godinu početi koristiti u toj
kalendarskoj godini i nastaviti u tekućoj (u
jednom ili dva dijela), pod istim uslovima
(član 44. stav 2. Zakona o radu).
o radu, ako zaposlenik nije stekao pravo na
puni godišnji odmor u 2014. godini, ima
pravo na najmanje jedan dan godišnjeg
odmora za svaki navršeni mjesec dana
rada, u skladu sa kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu, koji
će početi koristiti u 2014. godini.
Nema razlike u pravu na korištenje godišnjeg
odmora kad je u pitanju ugovor o radu na
određeno ili neodređeno vrijeme.
Da li direktor firme može ovlastiti
drugu sobu da potpisuje akta vezana za
radnopravni status zaposlenika
PITANJE: Da li poslodavac, odnosno lice
koje zastupa poslodavca - direktor, ako ne
postoji vijeće zaposlenika i sindikat, može
sam donositi pravilnik o radu i njegove
izmjene i dopune (napomena: postoji
Skupština kao organ uprave)?
ODGOVOR: Pravilnik o radu poslodavca
donosi organ određen statutom ili pravilima
poslodavca. Ako je propisano da pravilnik
donosi direktor, bez saglasnosti Skupštine,
a ne postoji vijeće zaposlenika i sindikakat,
poslodavac -direktor donosi pravilnik sam.
Vijeće zaposlenika i sindikat su dobrovoljne
organizacije zaposlenika, te direktor nema
uticaja na njihovo obrazovanje.
PITANJE: Da li akte vezane za radnopravni
status zaposlenika (ugovori o radu,
rješenja, odluke...) može potpisivati neko
drugi za direktora? Ako može, da li tu
osobu direktor mora opunomoćiti – da li
opunomoćena osoba mora biti i zaposlena
u firmi za čije zaposlenike potpisuje akte?
Primjer je vezan za grupaciju koja ima
više privrednih društava u svom sastavu,
a jednog voditelja kadrovske službe, koji je
zaposlen samo u jednoj od firmi. Direktor
je fizički vrlo često odsutan iz države, a
radnopravni status zaposlenika se mora
svakodnevno regulisati za više firmi.
Najlakše bi bilo da voditelj kadrovske bude
opunomoćen da to potpisuje za direktora,
ako je moguće, te kako inspekcijski organi
i sud gledaju na ovako potpisane akte?
ODGOVOR: Aktima firme treba biti propisano
(možete ih dopuniti) da direktor firme
može svoja ovlaštenja (i koja) prenijeti na
voditelja kadrovske službe, koji je zaposlen
u drugoj firmi u sastavu grupacije i obavlja
sve kadrovske poslove za sve zaposlenike
grupacije. U tom slučaju nema smetnji
za donošenje punomoći, odnosno akta
direktora kojim te poslove prenosi na to
lice, odnosno opunomoćuje ga da obavlja te
poslove.
Pravilnik o radu (statut) je izraz volje
poslodavca i inspekcija ga mora poštovati,
pa tako i prenesena ovlaštenja.
Kako se obračunava godišnji odmor
Način polaganja pripravičkog ispita
PITANJE: Kako obračunati dane godišnjeg
odmora (izdati rješenje) za uposlenike koji
su zasnovali radni odnos u drugoj polovini
PITANJE: Kako idu osposobljavanje i obuka
pripravnika u privatnoj firmi, formiranje
komisije za polaganje stručnog ispita,
Korištenje godišnjeg odmora u januaru
PITANJE: Da li zaposlenik može koristiti
godišnji odmor za tekuću godinu već u
januaru mjesecu tekuće godine?
ODGOVOR: Može.
Ko donosi pravilnik o radu
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 99
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
određivanje družine pripravničkog staža?
Koji je način polaganja stručnog ispita i da
li se izdaje neki certifikat? Ako ne položi
stručni ispit, kada ponovo može polagati?
Da li se svako ko položi stručni ispit mora
primiti u radni odnos?
ODGOVOR: Zakonom o radu Tuzlanskog
kantona („Službene novine TK“, br. 16/20
i 9/04), u Poglavlju II - Pripravnici (čl. 5.11.) regulisna su navedena pitanja. Nakon
završenog pripravničkog staža pripravnik
polaže stručni ispit na način utvrđen
posebnim zakonom, pravilnikom o radu
poslodavca ili na način utvrđen od ispitne
komisije, ako poslodavac nije obvezan
donijeti pravilnik o radu.
Stručni ispit se polaže pred ispitnom
komisijom koju formira poslodavac od svojih
zaposlenika, a po potrebi i od zaposlenika
kod drugog poslodavca, ako posebnim
zakonom nije drugačije određeno.
Ispitna komisija se sastoji od tri člana koji
moraju imati isti ili viši stupanj stručne
spreme od one koju ima pripravnik, a dva
člana moraju biti iste struke kao i pripravnik,
ako posebnim zakonom nije drugačije
određeno.
Ukoliko posebnim zakonom ili pravilnikom
o radu nije utvrđen tok polaganja stručnog
ispita, ispitna komisija je obvezna da vodi
zapisnik koji će sadržavati: ime i prezime
ispitivača i zapisničara, ime i prezime
pripravnika koji polaže ispit, način provjere
znanja, pitanja postavljena od članova
komisije, ocjena komisije, te potpis svih
članova komisije i zapisničara.
Pripravniku koji položi stručni ispit ispitna
komisija izdaje uvjerenje, odnosno potvrdu
o položenom stručnom ispitu.
Pripravnik koji ne položi stručni ispit ne
može zaključiti ni ugovor o radu i zasnovati
radni odnos na neodređeno ili određeno
vrijeme. Ovom pripravniku poslodavac je
obvezan u roku od tri mjeseca omogućiti
ponovno polaganje stručnog ispita bez
obveze obnavljanja ugovora o radu sa
pripravnikom.
Ako je poslodavac pravilnikom o radu
regulisao da će pripravnike koje obučava
primiti u radni odnos (zaključiti ugovor o
radu), onda je obavezan i da ih primi, pod
uslovima koje je propisao.
Ako ta pitanja nisu regulisana pravilnikom o
radu, poslodavac nema obavezu da zaključi
ugovor o radu sa pripravnikom, ali može.
Kako se utvrđuje minimalna plaća
direktoru
PITANJE: Kolika je minimalna plata
direktora? Da li je to definisano zakonom
ili se utvrđuje unutar društva?
100 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
ODGOVOR: Za direktore javnih preduzeća,
fondova, agencija i institucija čiji je osnivač
Federacija BiH propisana je maksimalna
plaća direktora. Za direktore drugih pravnih
lica nisu doneseni propisi koji određuju
minimalnu plaću, ali kolektivnim ugovorima
može biti određena visima plaće direktora
(osnovica za obračun plaće i koeficijent).
Ukoliko
nije
propisana
kolektivnim
ugovorom, plaća direktora se određuje
ugovorom o radu u skladu s aktima
poslodavca.
Minimalna neto satnica za VSS
PITANJE: Kolika je minimalna neto satnice
utvrđene zakonom za VSS? Imamo primjer
gdje zaposlenik ima VSS, a radi sa SSS.
ODGOVOR: Opšti kolektivni ugovor za
teritoriju Federacije BiH („Službene novine
FBiH“, br. 54/05 i 62/08) reguliše osnovnu i
najnižu (bruto i neto) plaću.
Osnovna plaća je najniži iznos koji
poslodavac mora isplatiti zaposleniku za
puno radno vrijeme, za posao odgovarajuće
grupe složenosti, normalne uvjete i rezultate
rada. Osnovna plaća je proizvod najniže neto
plaće i odgovarajućeg koeficijenta složenosti
poslova koje zaposlenik obavlja. Najniža bruto plaća se utvrđuje kolektivnim
ugovorima za područje djelatnosti, sa tim
da bruto satnica sa doprinosima iz plaće,
doprinosima na plaću i porezom na plaću ne
može biti manja od 2,96 KM. Najniža neto satnica ne može biti manja od
1,75 KM. Izuzetno,
kolektivnim
ugovorima
za
područja djelatnosti, za pojedine subjekte
u područjima djelatnosti, mogu se utvrditi
uslovi, visina, način i periodi utvrđivanja
bruto, odnosno neto satnice, koja ne može
biti niža od 1,25 KM neto. Najniža neto plaća je osnovica za obračun
osnovne plaće zaposlenika. Nije propisana minimalna plaća po
spremama.
Poslodavac ne može zaposleniku obračunati
i isplatiti plaću u iznosu manjem od
iznosa određenog kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a
poslodavac je dužan zaposlenicima isplatiti
jednake plaće za rad jednake vrijednosti.
Kolektivnim
ugovorima
(granskim,
kantonalnim) (i pravilnikom o radu i
ugovorom o radu) određuju se osnovica i
koeficijenti za obračun plaća zaposlenika,
zavisno od vrste i složenosti poslova (VSS,
VŠ, SSS, VKV, KV, NK).
Plaća se određuje prema radnom mjestu
na kojem zaposlenik radi, a ne prema vrsti
školske spreme koju zaposlenik ima. Ako
zaposlenik VSS radi na poslovima za koje
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
je propisana SSS, onda on ima plaću koja je
određena za to radno mjesto.
Preraspodjela radnog vremena
PITANJE: Pravilnikom naše firme je
utvrđena preraspodjela radnog vremena
kada tokom ljetnih mjeseci ima više posla,
ljudi, tj. zaposlenici tada rade duže, dok
tokom zime odsustvuju sa posla. Znači,
primjenjuje se sistem plus / minus sati.
Interesuje me da li ti sati koje zaposlenici
duže rade spadaju pod prekovremeni rad?
ODGOVOR: Odredbama člana 33. Zakona o
radu propisana je mogućnost preraspodjele
radnog vremena, ako priroda posla to
zahtijeva.
Puno radno vrijeme može se preraspodijeliti
tako da tokom jednog perioda traje duže,
a tokom drugog perioda kraće od punog
radnog vremena, sa tim da prosječno
radno vrijeme ne može biti duže od 52 sata
sedmično, a za sezonske poslove najduže 60
sati sedmično.
Ako je uvedena preraspodjela radnog
vremena, prosječno radno vrijeme tokom
kalendarske godine ili drugog perioda
određenog kolektivnim ugovorom, ne može
biti duže od 40 sati u sedmici.
Ako je uvedena preraspodjela radnog
vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se
prekovremenim radom.
Međutim, ako preraspodjelom radnog
vremena pređete dozvoljeni prosječni broj
sati rada sedmično (40 sati), ti sati bi se
smatrali prekovremenim radom
Naknade i plaće zaposleniku pema
odredbama člana 44. Zakona o
zdravstvenom osiguranju
PITANJE: Primjena odredbi člana 44.
Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH
i obavezi poslodavca za plaćanje naknade
plaće zaposleniku kojem je prestao radni
odnos, a doživio je povredu na radu?
ODGOVOR: Odredbama člana 67. Zakona o
radu propisano je da poslodavac može, samo
uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika,
otkazati ugovor o radu zaposleniku kod
kojega postoji smanjena radna sposobnost
ili neposredna opasnost od nastanka
invalidnosti.
To je slučaj kad poslodavac iscrpi sve
mogućnosti propisane čl. 64-66. Zakona o
radu, koje se odnose na zaštitu zaposlenika
koji je pretrpio povredu na radi ili obolio od
profesionalne bolesti, a za koje vrijeme ima
pravo na naknadu plaće kao da je radio, u
skladu sa članom 72. Zakona o radu.
Odredbama člana 44. Zakona o zdravstvenom
osiguranju („Službene novine Federacije
BiH“, br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11) propisano
je da osiguraniku kojem je za vrijeme
privremene spriječenosti za rad prestao
radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti
ličnim radom, pripada naknada plaće najviše
30 dana nakon prestanka radnog odnosa,
odnosno obavljanja djelatnosti ličnim radom.
Izuzetno, u slučaju privremene spriječenosti
za rad zbog povrede na radu ili oboljenja od
profesionalne bolesti, osiguraniku pripada
naknada plaće i nakon prestanka radnog
odnosa, sve do ponovnog uspostavljanja
radne sposobnosti, odnosno konačne ocjene
radne sposobnosti ili invalidnosti, a ne duže
od 12 mjeseci.
Ovo pravo ostvaruje se kod kantonalnog
zavoda zdravstvenog osiguranja, a sva
fizička i pravna lica obavezna su dostaviti
kantonalnom zavodu osiguranja sve podatke
u vezi sa prijavom i odjavom osiguranog
lica, a radi ostvarivanja prava i obaveza iz
obaveznog zdravstvenog osiguranja (član
54).
Prava porodilje
PITANJE: Da li zaposlenica koja koristi
pravo po osnovu člana 57. Zakona o radu
i radi polovinu punog radnog vremena
do jedne godine života djeteta ima pravo
na puno plaću ili treba biti plaćena za
onoliko radnog vremena za koliko radi?
Ako je plaćena za onoliko radnog vremena
koliko radi (pola radnog vremena), kako se
uplaćuju doprinosi i kako osigurava druga
prava?
ODGOVOR: Odredbama člana 57. Zakona
o radu propisano je pravo žene, kao i
zaposlenika - oca djeteta, sa djetetom
najmanje do jedne godine života, da ima
pravo da radi polovinu punog radnog
vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće
dijete ima pravo da radi polovinu punog
radnog vremena do navršene dvije godine
života djeteta, ako propisom kantona nije
predviđeno duže trajanje ovog prava.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog
vremena, zaposlenik ima za polovinu punog
radnog vremena za koje ne radi, pravo na
naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Ovo pravo reguliše se kantonalnim zakonom.
Članom 90. Zakona o socijalnoj zaštiti,
zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice
sa djecom („Službene novine TK“, broj
5/12 - prečišćeni tekst) određeno je da se
naknada plaće ženi majci, odnosno ocu
djeteta ili usvojiocu ili staraocu dok je u
radnom odnosu za vrijeme dok odsustvuje
sa posla radi trudnoće, porođaja, odnosno
njege djeteta utvrđuje u procentu od 90%
od ostvarene prosječne plaće korisnika u
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 101
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
periodu od šest mjeseci prije porođaja, ili
u iznosu od 55% prosječne plate ostvarene
u istom periodu, ako je to za korisnika
povoljnije.
Naknada se valorizuje svaka tri mjeseca sa
rastom prosječne plate.
Naknadu obračunava i isplaćuje poslodavac
kod kojeg je korisnik u radnom odnosu
Poslodavac može korisniku isplatiti
razliku između iznosa naknade plaće iz
stavka 1. i plaće koju je korisnik ostvarivao
prije stupanja na porodiljsko odsustvo.
Odredbama člana 91. istog zakona
propisano je da se na iznos ove naknade
uplaćuju doprinosi za penzijsko i invalidsko
osiguranje,
zdravstveno
osiguranje,
osiguranje od nezaposlenosti i drugi
propisani doprinosi i porezi, u skladu sa
zakonom.
Povreda radne obaveze d strane volontera
PITANJE: Šta uraditi kada volonter učini
povredu radne obaveze; npr. bez dozvole
uzme automobil i pričini veću materijalnu
štetu?
ODGOVOR: Zaposlenik koji na radu i u vezi sa
radom pričini štetu poslodavcu ili iz krajnje
nepažnje, dužan je da je nadoknadi.
Ako ste u ugovoru o volonterskom radu
ugovorili da se na volontera odnose
odredbe pravilnika o radu koje se odnose
i na zaposlenike (radno vrijeme, odmori,
disciplinska
odgovornost,
odgovornost
za štetu i sl.), osim onih koji po prirodi
volonterskog angažovanja se ne mogu
odnositi na njih, ili ste to regulisali
pravilnikom o radu, onda se na volontera
odnose i odredbe Zakona o radu o otkazu
ugovora o volonterskom radu zbog teže
povrede radne obaveze (čl. 88-90. Zakona
o radu) i naknadi štete (čl. 81-84. Zakona o
radu).
Dužina trajanja godišnjeg odmora
PITANJE: S obzirom da Zakon o radu
propisuje minimum dana za godišnji
(18), a ne maksimum, da li je moguće
pravilnikom o radu predvidjeti broj dana
(maksimum) duži od 30 dana?
ODGOVOR: Zakon o radu propisao je da
se trajanje godišnjeg odmora duže od
najkraćeg propisanog ovim ili drugim
zakonom, uređuje se kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu
(član 43).
Disciplinska odgovrnost?
odgovornost (slučaj u praksi), te na koji
način je, u takvom slučaju, moguće utvrditi
disciplinsku odgovornost?
ODGOVOR: Obaveza je poslodavca da
ugovorom o radu ili pravilnikom o radu
utvrdi odgovornost zaposlenika za lakše i
teže prijestupe ili povrede radnih obaveza,
da utvrdi ko je obavezan i na koji način
podnijeti prijavu rukovodiocu protiv
zaposlenika, na koji način će se omogućiti
zaposleniku da iznese svoju odbranu u
slučaju teže povrede ili prijestupa (ovlašteno
lice, rukovodilac, usmeno, pismeno, itd.).
Vodeći računa da se postupak, u slučaju
vaše
povrede,
okončava
pismenom
opomenom s upozorenjem da će mu se u
slučaju ponavljanja otkazati ugovor o radu,
a u slučaju teže - u roku od 15 dana od
dana saznanja, moguće je sva ova pitanja
regulisati pravilnikom o radu, jer nisu ni
obimna ni složena da zahtijevaju poseban
pravilnik.
Da li pauza ulazi u radno vrijeme?
PITANJE: Da li pauza (dnevna) ulazi u
radno vrijeme, odnosno da li je moguće
obuhvatiti radno vrijeme u trajanju od
osam i po sati?
ODGOVOR: Zaposlenik koji radi u punom
radnom vremenu ima pravo na odmor u
toku radnog dana u trajanju od najmanje
30 minuta. Izuzetno, poslodavac je dužan
zaposleniku, na njegov zahtjev, omogućiti
dnevni odmor u trajanju od jednog sata za
jedan dan u toku radne sedmice. Vrijeme
ovih dnevnih odmora ne uračunava se u
radno vrijeme. Dnevni odmor ne može biti
na početku i na kraju radnog vremena, već u
toku radnog vremena.
Način i vrijeme korištenja odmora uređuje
se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu i ugovorom o radu (član 37. Zakona o
radu).
Dvostuko pravo?
PITANJE: Da li zaposlenik koji je na
bolovanju od 1. 1. do 31. 12. ima pravo na
godišnji odmor?
ODGOVOR: Nema pravo na korištenje
godišnjeg odmora za tekuću godinu, s
obzirom da ni prvi dio godišnjeg odmora
nije koristio u tekućoj godini, drugi dio ne
može korstiti do 30. juna naredne godine,
niti cijeli godišnji odmor za tekuću godinu
koristiti u narednoj godini.
zdravstvene ustanove kod
PITANJE: Da li je moguće pravilnikom Samovolja
prekira bolovanja
o radu ne predvidjeti disciplinsku
102 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
PITANJE: Šta raditi u slučaju da zdravstvena
ustanova prekine bolovanje na jedan dan
tako da se ne pređe stepenica od 42 dana,
a zaposlenik ne dođe na posao jer nije ni
znao da je bolovanje prekinuto?
ODGOVOR: Zaposlenik ne može ne znati da
mu je bolovanje prekinuto jer o tome mora
dobiti pismenu potvrdu (doznaku) od svog
ljekara, koji zakazuje pregled i odlučuje
o upućivanju na komisiju ili zaključuje
bolovanje. Ukoliko je nadležni ljekar
naknadno zaključio bolovanje do 42 dana,
kad je zaposlenik došao na pregled i to tada
saznao, onda je ljekar napravio grešku, na
koju treba ukazati kontrolorui kantonalnog
zavoda zdravstvenog osiguranja (ako je
u pitanju više dana) ili se dogovoriti sa
zaposlenikom pa mu te dane u koje nije
radio odbiti od godišnjeg odmora.
Korištenje drugog djela odmora u više
dijelova
PITANJE: Ako se godišnji odmor koristi u
dijelovima, da li se drugi dio može koristiti
2-3 dana po potrebi zaposlenika (zbog
potrebe u proizvodnji)?
ODGOVOR: Zakonom o radu dopušteno je
korištenje godišnjeg odmora u dva dijela,
sa tim da prvi dio ne može biti manji od 12
dana. Korištenje godišnjeg odmora u više
dijelova nije dopušteno, osim jedan dana
kad zaposlenik to zatraži (član 44. Zakona o
radu)
Zloupotreba instituta ugovora na
određeno vrijeme na štetu ranika
PITANJE: Da li poslodavac krši zakon
ako zaključi ugovor o radu na određeno
vrijeme sa zaposlenikom na period do
dvije godine, zatim mu prekine ugovor
i ponovu zaključi ugovor na određeno
nakon 15 dana?
ODGOVOR: Poslodavac ne krši zakon, ali ga
zloupotrebljava na štetu radnika.
Pravo na odbranu?
PITANJE: Šta je sa članom 90. Zakona o
radu? Zašto je sudska praksa drugačija
i poslodavac je uvijek dužan pružiti
zaposleniku pravo na odbranu bez obzira
na težinu povrede radnih obaveza i
discipline?
ODGOVOR: Odredbama člana 90. Zakona
o radu propisano je da je poslodavac, ako
otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja
ili rada zaposlenika, obavezan omogućiti
zaposleniku da iznese svoju odbranu,
osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to
učini.
Poslodavac mora pred sudom dokazati da
postoje opravdane okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to
učini, pa se sudska praksa može razlikovati
utoliko što neko nešto uspije dokazati, a
neko ne.
Noći rad
PITANJE: Zaposleniku je zabranjen
noćni rad, znači rad od 22.00 naveče
pa do 6.00 ujutro i zaposlenik uistinu
ima zdravstvenih problema, tako da bi
prilikom otkaza ugovora o radu zbog
zloupotebe bolovanja teško bilo dokazati
tu zloupotrebu. Kako postupiti s istim
zaposlenikom koji odbija rad u drugoj
smjeni i prijeti otvaranjem bolovanja
u slučaju da bude raspoređen u drugu
smjenu?
ODGOVOR: Poslodavac je dužan poštovati
zabranu noćnog rada za zaposlenika kojem
je zabranjen noćni rad.
Korištenje godišnjeg odmora pred
penziju/mirovinu
PITANJE: Zaposlenica 13. 1. 2015. godine
stiče uslov za starosnu penziju po
godinama života. Da li ima pravi na
godišnji odmor za 2015. godinu i da li mora
da koristi godišnji odmor od 1. 1. 2015.
godine, a imajući u vidu da zaposlenica
ima 26 radnih dana odmora, a isti se neće
moći iskoristiti sa datumom sticanja prava
na starosnu penziju?
ODGOVOR:
Zaposlenica ima pravo na
korištenje godišnjeg odmora za 2015. godinu,
a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora
produžava joj se ugovor o radu, u skladu sa
članom 86. tačka 3. Zakona o radu, odnosno
poslodavac joj ne mora prekinuti ugovor o
radu onog dana kad stiče uslove za odlazak
u penziju već se mogu drugačije dogovoriti,
odnosno može joj produžiti ugovor o radu
radi korištenja godišnjeg odmora (ugovor
o radu prestaje kad zaposlenik navrši 65
godina života i 20 godina staža osiguranja,
odnosno navrši 40 godina staža osiguranja,
ako se poslodavac i zaposlenik drugačije ne
dogovore).
Pravo na godišnji odmor
PITANJE: Zaposlenica je zasnovala radni
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 103
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odnos na određeno vrijeme koji je trajao
četiri i po mjeseca, da bi direktor donio
odluku da radni odnos na određeno
vrijeme prestaje i s istom se zasniva
radni odnos na neodređeno vrijeme. S
obzirom da zaposlenica nastavlja radni
odnos u kontinuitetu i to na neodređeno
vrijeme, ima pravo na godišnji odmor za
četiri i po mjesec do kraja godine i pravo
na regres za navedene dane s obzirom da
nema prekida radnog odnosa već se isti
nastavlja u kontinuitetu, te stiče pravo na
puni godišnji odmor nakon šest mjeseci
neprekidnog rada u narednoj godini?
ODGOVOR: Za vrijeme dok je zaposlenica
radila po ugovoru o radu na određeno
vrijeme stekla je pravo na korištenje
godišnjeg odmora (najmanje jedan dan za
svaki navršeni mjesec rada) i to je mogla
iskoristiti u toku rada na određeno vrijeme.
Bez obzira što je zaposlenica zaključila
novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme
(u kontinuitetu), a nije iskoristila dane
godišnjeg odmora koji su joj pripadali u
ovoj godini, treba joj to omogućiti, jer se
radi o pravu na godišnji odmor u tekućoj
godini. U narednoj godini, nakon navršenih
šest mjeseci ukupnog neprekidnog rada,
zaposlenica stiče pravo na puni godišnji
odmor za tu godinu.
Kolektivni godišnji odmor
PITANJE: Prvo pitanje se odnosi na
kolektivni godišnji odmor - da li se mora
napisati rješenje i na ulaznim vratima
firme staviti obavještenje da je firma na
kolektivnom godišnjem odmoru?
ODGOVOR: Određivanje načina korištenja
godišnjeg odmora je autonomno pravo
poslodavca koje on reguliše svojim aktima.
Ako ste propisali da se godišnji odmor
koristi kolektivno u određenom period,
onda sami odlučujete i kako se to korištenje
provodi, odnosno da li se rješenje oglašava
na oglasnoj tabli preduzeća poslodavca ili
se dostavlja pojedinačno zaposlenicima.
Isto je i s obavještenjem, koje se može, radi
poslovnih partnera li korisnika usluga,
javno istaći na ulasku u firmu, javno oglasiti
putem sredstava komunikacija (štampani
mediji, radio, TV, web-stranica i dr.).
Isplata regresa
PITANJE: Možete li pojasniti na koji
način se regres isplaćuje? Šta je po
zakonu najpravilnije? Naš računovođa se
pridržava Revicona 09/2014, gdje kažu da
se za 2014. godinu regres može isplatiti u
iznosu 70% plaće zaposlenika ili prosječna
tromjesečna plaća u FBiH u prethodna tri
104 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
mjeseca, zavisno što je povoljnije. U našem
slučaju bi to bila prosječna tromjesečna
plaća u FBiH u prethodna tri mjeseca, a to
je oko 800 KM. ODGOVOR: Opštim kolektivnim ugovorom
za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 54/05
i 62/08) propisano je da zaposlenik ima pravo
na regres za korištenje godišnjeg odmora
u visini najmanje 50% prosječne neto plaće
svih zaposlenih ostvarene kod poslodavca
u mjesecu koji prethodi isplati regresa, pod
uslovom da privredni subjekt - poslodavac
nije prethodnu poslovnu godinu završio sa
gubitkom. Granski kolektivni ugovori određuju drugi
iznos regresa, ali ne manji od propisanog
Opštim kolektivnim ugovorom.
Tako je Kolektivnim ugovorom za službenike
organa uprave i sudske vlasti u Federaciji
Bosne i Hercegovine („Službene novine
Federacije BiH“, br. 23/00, 50/00 i 97/13) bilo
propisano da službeniku pripada naknada
plaće za korištenje godišnjeg odmora
(regres) najmanje u visini od 70 % njegove
plaće ili najmanje u visini prosječne plaće
isplaćene u Federaciji za prethodna tri
mjeseca prije donošenja odluke o regresu,
ako je to za službenika povoljnije. Međutim,
ove odredbe izmijenjene su u 2013. godini,
pa sada službeniku i namješteniku pripada
naknada plaće za korištenje godišnjeg
odmora (regres) u visini 50% od prosječne
plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri
mjeseca prije donošenja rješenja o regresu.
Dakle, poslodavac je dužan, u skladu sa
granskim kolektivnim ugovorom, ukoliko
postoji, ili u skladu sa Opštim kolektivnim
ugovorom za Federaciju BiH, isplaćivati
regres, sa tim što je njegovo autonomsno
pravo da, u dogovoru sa sindikatom, svojim
pravilnikom odredi regres u većem iznosu.
Pravo porodilje nakon trećeg djeteta
PITANJE: Molimo bliže pojašnjenje člana
57. Zakona o radu, a u vezi sa pitanjem
da li se ženi porodilji sa trećim djetetom
do dvije godine života, kojoj je odobren
rad na polovicu punog radnog vremena,
isplaćuje plata, doprinosi i regres također
na polovinu radnog vremena (četiri sata)?
ODGOVOR: Odredbama člana 57. stav 1.
Zakona o radu propisano je da, nakon
isteka porođajnog odsustva, žena sa
djetetom najmanje do jedne godine života
ima pravo da radi polovinu punog radnog
vremena, a za blizance, treće i svako sljedeće
dijete ima pravo da radi polovinu punog
radnog vremena do navršene dvije godine
života djeteta, ako propisom kantona nije
predviđeno duže trajanje ovog prava.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Članom 62. stav 2. Zakona o radu propisano
je da za vrijeme rada sa polovinom punog
radnog vremena iz člana 57. zakona,
zaposlenik ima za polovinu punog radnog
vremena za koje ne radi pravo na naknadu
plaće, u skladu sa zakonom.
Taj zakon u Kantonu Sarajevo je Zakona o
socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i
zaštiti porodice sa djecom („Službene novine
Kantona Sarajevo“, broj 38/14 - prečišćeni
tekst).
Članom 153. ovog zakona propisano je da
ženi - majci koja u skladu sa propisima o
radu ima pravo na rad sa polovinom punog
radnog vremena, naknadu za polovinu
punog radnog vremena kada ne radi može
da isplaćuje poslodavac, do visine njene
plaće.
Ukoliko poslodavac ne isplaćuje naknadu
za drugi dio radnog vremena, na iznos
naknade plaće ženi - majci uplaćuju se
doprinosi za PIO, zdravstvo i osiguranje od
nezaposlenosti i izmiruju se poreske obaveze
u skladu sa zakonom (član 150.)
Saglasno Zakonu o doprinosima („Službene
novine Federacije BiH“, br. 35/98, 16/01,
37/01, 1/02, 17/06 i 14/08), vi ste obveznik
doprinosa na plaću koju vi isplaćujete za
polovinu radnog vremena.
Međutim, što se tiče godišnjeg odmora,
zaposlenica koja radi sa polovinom radnog
vremena ima pravo na korištenje punog
godišnjeg odmora i punog regresa, u skladu
sa članom 19. Opšteg kolektivnog ugovora za
teritoriju Federacije BiH („Službene novine
Kantona Sarajevo“, br. 54/05 i 62/08) jer
se regres isplaćuje za korištenje godišnjeg
odmora bez obzira koliko taj godišnji odmor
traje.
Pravo na penzionisanje/umirovljenje
PITANJE: Uposlenik koji ima 42 godina
staža sa duplim vojnim stažom koji mu je
upisan u radnu knjižicu stekao je uslove
za penziju. Da li mi ovakvog uposlenika
možemo penzionisati?
ODGOVOR: Možete tom uposleniku utvrditi
prestanak ugovora o radu po osnovu
navršenih 40 godina staža osiguranja, u
skladu sa članom 86. tačka 3. Zakona o radu,
a zahtjev za penzionisanje podnosi sam
uposlenik nadležnom zavodu PIO.
Otkaz sa ponudom novog ugovora
PITANJE: Zaposlenica sa više od 50 godina
života, nekoliko godina pred penziju,
dobiva otkaz sa ponudom novog ugovora
na istom radnom mjestu, ali kod drugog
poslodavca sa manjom platom. Ona ne želi
potpisati i dobiva otkaz na koji nije bilo
saglasnosti Vijeća zaposlenika. Trenutno
teče otkazni rok. Šta ona može, kakva su
njena prava? (Nekoliko njenih kolegica
je prihvatilo taj novi ugovor kojim novi
poslodavac ima obavezu da ih zadrži dvije
godine u radnom odnosu.)
ODGOVOR: Sve zavisi od toga da li su otkazi
sa ponudom novog ugovora o radu po članu
97. Zakona o radu ili su rezultat Programa
zbrinjavanja viška zaposlenika, saglasno
članu 98. Zakona o radu.
U slučaju člana 97. Zakona o radu, poslodavac
može zaposlenici ponuditi novi ugovor o
radu u istom pravnom licu, pa ako ona to
odbije, prestaje joj ugovor o radu, sa tim da
ima pravo na sudsku zaštitu. Za ovaj otkaz
Zakon nije predvidio saglasnost Vijeća
uposlenika ili sindikata.
Saglasno članu 98. Zakona o radu,
poslodavac koji zapošljava više od 15
zaposlenika, a koji u periodu od naredna tri
mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih,
tehničkih ili organizacijskih razloga za više
od 10% zaposlenika otkaže ugovore o radu,
ali najmanje peterici zaposlenika, dužan
se konsultirati sa vijećem zaposlenika, a
ako kod poslodavca nije formirano vijeće
zaposlenika, sa sindikatom koji predstavlja
najmanje 10% zaposlenika.
Obaveza konsultacija zasniva se na
aktu u pismenoj formi koji je pripremio
poslodavac i započinje najmanje 30
dana prije davanja obavijesti o otkazu
zaposlenicima na koje se odnosi.
Akt u pismenoj formi (program
zbrinjavanja viška zaposlenika) dostavlja se
vijeću zaposlenika ili sindikatu prije početka
konsultiranja, a sadrži, naročito, sljedeće
podatke propisane ovi zakonom, a između
ostalog:
■■ mjere za koje poslodavac smatra da se
pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi
predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje
zaposlenika na drugo radno mjesto kod
istog poslodavca, prekvalifikacija gdje
je to potrebno, privremeno skraćivanje
radnog vremena);
■■ mjere za koje poslodavac smatra da bi
mogle pomoći zaposlenicima da nađu
zaposlenje kod drugog poslodavca;
■■ Poslodavac može ponuditi novi ugovor
o radu samo kod istog poslodavca, a
ako je eventualno dogovorio sa drugim
poslodavcem da primi određeni broj
radnika, on ne može ponuditi ugovor o
radu već samo taj drugi poslodavac.
■■ U svakom slučaju, zaposlenica može
dokazivati da procedura zbrinjavanja
nije provedena u skladu sa zakonom.
■■ Ukoliko kod poslodavca nije formirano
vijeće uposlenika ili sindikat, onda se
odredbe o konsultacijama sa vijećem
uoslenika i sindikatom ne mogu
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 105
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
primijeniti, ali ostaju obaveze poslodavca
propisane ovim članom Zakona o radu.
Šta sadrži ugovor o radu?
PITANJE: Član 21. ZOR navodi šta ugovor
mora naročito sadržavati. Između ostalog,
navodi ime i prezime zaposlenika i
boravište. Ako u ugovoru nije navedeno
boravište koje to posljedice proizvodi
u slučaju tužbe? Ako ugovor ne sadrži
odredbu da se ugovor sastoji od dva
primjerka od kojih svaka strana zadržava
jedan primjerak, također koje su
posljedice? Da li u oba slučaja možemo
dobiti kaznu od strane inspekcije?
škole obolio od zarazne ili duševne bolesti,
da je alkoholičar / alkoholičarka ili ovisnik
o narkoticima, bit će udaljen iz procesa rada
i upućen na liječenje. Pravilima škole bliže
se određuje postupak prema licu i njegov
daljni radni status. Prema tome, trebate utvrditi šta je propisano
Pravilima škole, odnosno kako se može
postupiti prema tom licu i kako se rješava
njegov radnopravni status.
Na isti način regulisano je ovo pitanje
odredbama člana 115. Zakona o srednjem
obrazovanju („Službene novine Kantona
Sarajevo“, broj 23/10).
Šta činiti kada je školskom odboru istekao
mandat?
PITANJE: Direktorici je istekao mandat 1. 7.
ODGOVOR: Ukoliko ugovorom o radu nije 2014.
i trebala je u penziju (prijevremenu),
navedeno boravište, poslodavac čini prekršaj
za koji je predviđena novčana kazna od
1.000 KM do 7.000 KM (član 140. stav 1. tačka
Zakona o radu). Takav ugovor je nepotpun
u smislu da se radi o ugovornom odnosu u
kojem svaka strana treba da potpiše ugovor
u dovoljnom broju primjeraka (najmanje
dva) za svaku ugovornu stranu. To što nije
navedeno nema posljedice ukoliko se svakoj
ugovornoj strani uruči bar jedan primjerak
ugovora (sa dokazom o uručenju), a može
imati posljedice u slučaju tužbe zaposlenika
da mu ugovor nije uručen pa on i ne poznaje
njegove odredbe, odnosno ugovorena prava
i obaveze, što je krivica poslodavca.
Suprotnost između Zakona o radi i Zkona
o obrazovanju
PITANJE: Uposlenica boluje od šizofrenije,
rješenjem zavoda PIO proglašava se
invalidom II kategorije i naloženo je da se
rasporedi na drugo radno mjesto, a koje ne
podrazumijeva rad u nastavi (nastavnica
njemačkog jezika). U školi nije predviđeno
drugo radno mjesto koje može obavljati.
Mi smo je rasporedili na mjesto asistenta
u biblioteci. Zakonom o obrazovanju je
predviđeno da lice koje boluje od duševne
bolesti ne može raditi u školi. Kako
postupiti dalje?
ODGOVOR: U Kantonu Sarajevo ovo pitanje
reguliše se pravilima škole.
Naime, odredbama člana 74. Zakona o
osnovnom odgoju i obrazovanju („Službene
novine Kantona Sarajevo“, br. 10/04, 21/06,
26/08, 31/11 i 15/13) propisano je da u
školi ne može raditi lice koje je alkoholičar
/ alkoholičarka ili ovisnik o narkoticima,
te lice koje boluje od zarazne ili duševne
bolesti. Ako se u toku školske godine ustanovi da je
nastavnik / nastavnica ili drugi zaposlenik
106 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
ali nema školskog odbora da izvrši
razrješenje dužnosti, kao i da donese
odluku o penzionisanju i otpremnini?
ODGOVOR: Do imenovanja novog školskog
odbora, koji je nadležan za imenovanje
direktorice,
nema
nadležnog
organa
za razrješenje direktorice odnosno za
utvrđivaje da je ugovor o radu istekao.
Zakonima u oblasti obrazovanja propisana
je procedura, odnosno obaveza škole da
o prestanku mandata školskog odbora
obavijesti nadležno ministarstvo, radi
raspisivanja konkursa, odnosno postavljanja
vršioca dužnosti predsjednika i članova
školskog odbora do okončanja konkursne
procedure.
Također je propisana mogućnost da školski
odbor imenuje vršioca dužnosti direktora iz
reda nastavnika ili stručnih saradnika škole.
Zakon ne nudi rješenja za ovakve situacije,
jer su one nezakonite, odnosno osnivač je u
ovom dugom periodu imao mogućnosti i da
imenuje školski odbor, koji bi obavljao svoje
nadležnosti, odnosno konkretno imenovao
direktora ili v.d. direktora.
Što se zaposlenice tiče, ona može zahtijevati
da joj se zaključi radna knjižica (sama je sebi
zaključi) i ničim nije obavezana da nastavi
raditi, bez obzira što nema školskog odbora
niti nije imenovan novi direktor.
Obustava plate uz saglasnost uposlenika
PITANJE: Da li možemo, uz pisanu
saglasnost uposlenika, vršiti obustavu na
platu ako obustava nije prinudna, npr. za
akontacije uzete za službena putovanja?
ODGOVOR: Možete, jer bi to bilo u skladu sa
članom 73. Zakona o radu, prema kojem
poslodavac ne može, bez saglasnosti
zaposlenika, svoje potraživanje prema njemu
naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nekog njenog dijela, odnosno uskraćivanjem
isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
Pismena saglasnost zaposlenika omogućava
vam naplatu potraživanja.
ćemo od nekog iz poreske oblasti.
Potoje li izuzeci za ugovor o privemenim i
povremenim poslovima
PITANJE: Da li se u minuli rad uračunava
ratni staž u kojem periodu je uposlenik
radio, ali mu nisu uplaćivani doprinosi
i nije upisan u radničku knjižicu kao
redovan rad već kao poseban staž?
ODGOVOR: Licima koja su uzela učešće
u pripremama za odbranu Bosne i
Hercegovine, odnosno koja su uzela učešće u
odbrani Bosne i Hercegovine kao pripadnici
Armije Republike Bosne i Hercegovine,
odnosno Hrvatskog vijeća obrane i organa
unutrašnjih poslova, saglasno propisima
koji su se na njih odnosili prije stupanja na
snagu ovog zakona, u penzijski staž, kao
poseban staž u dvostrukom trajanju, računa
se vrijeme koje su proveli u pripremama
za odbranu, odnosno u odbrani Bosne i
Hercegovine u periodu od 18. septembra
1991. godine do 23. decembra 1995. godine.
U Budžetu Federacije Bosne i
Hercegovine obezbjeđuju se sredstva za
pokriće dijela visine penzije po osnovu
priznatog posebnog staža iz člana 94. Zakona
i to za penzije ostvarene prema Zakonu (član
94. Zakona PIO).
Ovaj poseban staž, koji je upisan u
radnu knjižicu, uračunava se u penzijski
staž u smislu prava na ostvarivanje penzije.
Međutim, saglasno članu 13. Opšteg
kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije
BiH („Službene novine Federacije BiH“, br.
54/05 i 62/08), ovaj staž se ne uračunava pri
obračunu minulog rada, jer je propisano
da se osnovna plaća povećava za svaku
godinu radnog staža kod tog poslodavca
za 0,6%, sa tim da ukupno povećanje ne
može biti veće od 20%. Pod radnim stažom
podrazumijeva se i radni staž proveden kod
poslodavca u slučaju promjene poslodavca
ili njegovog pravnog položaja (npr. zbog
prodaje, nasljeđivanja, spajanja, pripajanja,
promjene oblika društva i dr.). PITANJE: Da li postoje neki izuzeci gdje
bi ugovor o privremenim i povremenim
poslovima mogao trajati duže od 60 dana
u toku kalendarske godine?
ODGOVOR: Odredbama stava 1. člana 136.
Zakona o radu nije propisan izuzetak u
smislu mogućnosti da se za obavljanje
privremenih i povremenih poslova može
zaključiti ugovor u trajanju dužem od 60
dana u toku kalendarske godine.
Za
obavljanje
privremenih
i
povremenih poslova može se zaključiti
ugovor o obavljanju privremenih i
povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi
utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u
pravilniku o radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne
predstavljaju poslove za koje se zaključuje
ugovor o radu na određeno ili neodređeno
vrijeme, sa punim ili nepunim radnim
vremenom i da ne traju duže od 60 dana u
toku kalendarske godine.
Isplata regresa
PITANJE: Naše preduzeće je po odluci
direktora izvršilo (sačinilo) listu uposlenika
kojima je izvršena isplata regresa na dan
30. 6. 2013. godine, a odnosila se za rad u
2012/13. godini. Naime, našom greškom
sačinjeni spisak uposlenika sadržavao
je i dva novozaposlena radnika koji su
primljeni – prijavljeni u preduzeće u
februaru iste (2013) godine koji nisu
imali – stekli uslove minimalno šest
mjeseci neprekidnog rada kod postojećeg
i prethodnog poslodavca (i prekida više od
14 dana).
Ono što nas interesuje je da li su navedene
isplate bile porezno dopustiv rashod, s
aspekta poreza i doprinosa ili se moraju
smatrati kao plaća? Da li bi navedeni trošak
morao i mogao biti porezno dopustiv
ukoliko radnik ostane u radnom odnosu
do kraja godine, tj. do 30. 6. 2014. godine.
ODGOVOR: Ako ste planom korištenja
godišnjih odmora planirali godišnji odmor
konkretog zaposlenika nakon navršenih šest
mjeseci neprekidnog rada (npr. avgust 2013.
godine), onda ste morali planirati i isplatu
regresa za 2013. godinu svih zaposlenih koji
u toj godini imaju pravo na regres, pa i tog
zaposlenika. Daljinji dio odgovora obezbjedit
Neuplata doprinosa i pavo na penziju/
mirovinu
Ponovni obračun pogrešno obračunatog
minulog staža
PITANJE: Postupajući po žalbi uposlenika
za pogrešno obračunatu i isplaćenu plaću
po osnovu pogrešno obračunatog minulog
rada, da li je ispravno donijeti odluku o
ispravci i isplatiti obračun plaće unatrag
tri godina sukladno ZOR-u?
ODGOVOR: Nema nikakvih smetnji da
poslodavac sam ispravi greške u obračunu i
isplati plaće po bilo kojem osnovu, odnosno
donese odluku o ispravci, sa tim da na
ispravljeni dio treba da uplati i pripadajuće
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 107
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
poreske i druge obaveze.
Da li je moguće obustaviti dio plaće
zaposleniku bez nkjegove saglasnosti?
PITANJE: Da li se može izvršiti umanjenje
plaće uposleniku u javnim komunalnim
poduzećima uz saglasnost predsjednika
sindikata i ispod minimuma propisanog
granskim kolektivnim ugovorom?
ODGOVOR: Ne može, odnosno ima za
posljedicu pravo zaposlenika da tužbom
sudski ostvari pravo na propisani minimum.
Kako izvršiti uvid u dužinu radnog staža
uposlenika
PITANJE: Na koji način izvršiti uvid u radni
staž uposlenika koji ima duplikat radničke
knjižice u koji nije upisan kompletan
radni staž?
ODGOVOR: Odredbama člana 31. Pravilnika o
radnoj knjižici („Službene novine Federacije
BiH“, br. 42/00 i 53/00) propisano je da se
zaposleniku, koji je izgubio radnu knjižicu
ili čija je radna knjižica izgubljena, izdaje, na
njegov zahtjev, duplikat radne knjižice.
Duplikat radne knjižice izdaje se na osnovu
isprava dokaza i potvrde o izvršenoj uplati
za objavljivanje oglasa o izgubljenoj radnoj
knjižici u „Službenim novinama Federacije
BiH“.
Duplikat radne knjižice izdaje nadležna
služba prema mjestu zaposlenja zaposlenika
čija je radna knjižica izgubljena, a za
nezaposleno lice prema mjestu prebivališta
(to je općinska služba za rad).
U duplikat radne knjižice unose se svi
podaci koje je sadržavala izgubljena radna
knjižica, odnosno oštećena radna knjižica,
na osnovu isprava i drugih dokaza
podnosioca zahtjeva.
Kako nadležna služba vodi registar o izdatim
radnim knjižicama (član 8. Pravilnika),
koji je javna knjiga, ukoliko sumnjate u
podatke upisane u duplikat radne knjižice,
možete se obratiti nadležnoj službi koja je
izdala duplikat radne knjižice sa zahtjevom
za provjeru u registru tačnosti podataka
unesenih u duplikat radne knjižice.
Kako upisati radni staž po presudi?
PITANJE: Na koji način upisati ranije
priznati staž po presudi u radničku
knjižicu?
ODGOVOR: Ovo pitanje regulisano je članom
16. Pravilnika o radnoj knjižici („Službene
novine Federacije BiH“, br. 42/00 i 53/00).
108 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
Na stranicama radne knjižice 28-31. „Podaci
o priznatom penzijskom stažu“ upisuje se:
broj i datum rješenja, vrsta staža, vrijeme
utvrđivanja, odnosno prestanka prava,
trajanje staža, potpis lica ovlaštenog za
upis staža i pečat odgovarajuće službe PIO.
Podatke upisuje odgovarajuća služba PIO.
Da li se poseban (rati) staž obračunava u
veći broj dan godišnjeg odmora
PITANJE: Da li uposlenik koji u radnoj
knjižici ima upisan poseban radni staž po
osnovu učešća u oružanim snagama (ratni
staž) ima pravo na obračun dana godišnjeg
odmora, odnosno da li mu se taj dio radnog
staža uračunava kad se određuje broj dana
godišnjeg odmora?
ODGOVOR: Ovaj poseban staž, koji je upisan
u radnu knjižicu, uračunava se penzijski
staž u smislu prava na ostvarivanje penzije,
ali se ne računa u dvostrukom trajanju u
smislu određivanja dužine radnog staža radi
ostvarivanja uvećanja broja dana godišnjeg
odmora. Autonomna je volja poslodavca
da predvidi svojim pravilnikom o radu da
se uračunava u dvostrukom trajanju ili da
odredi određeno uvećanje godišnjeg odmora
po osnovu učešća u odbrani.
Da li se poseban staž obračunava u minuli
rad?
PITANJE: Da li se taj posebni staž
obračunava kao minuli rad, odnosno da li
se uračunava u minuli rad?
ODGOVOR: Poseban staž, koji je upisan u
radnu knjižicu, uračunava se u penzijski
staž u smislu prava na ostvarivanje penzije.
Međutim, saglasno članu 13. Opšteg
kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije
BiH („Službene novine Federacije BiH“, br.
54/05 i 62/08) ovaj staž se ne uračunava pri
obračunu minulog rada, jer je propisano
da se osnovna plaća povećava za svaku
godinu radnog staža kod tog poslodavca
za 0,6%, sa tim da ukupno povećanje ne
može biti veće od 20%. Pod radnim stažom
podrazumijeva se i radni staž proveden kod
poslodavca u slučaju promjene poslodavca
ili njegovog pravnog položaja (npr. zbog
prodaje, nasljeđivanja, spajanja, pripajanja,
promjene oblika društva i dr.). Da li direktor može prenijeti svoja
ovlaštenja na drugo lice?
PITANJE: Da li odgovorno lice / direktor
može ovlastiti neku drugu osobu da ga
zastupa ili potpisuje akte – ugovore, a
u vezi sa radnim odnosima i njihovim
pravima, kao i obavezama?
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ODGOVOR: Može, ukoliko je to propisano Topli obrok
internim aktima poslodavca (statut, pravila
javne ustanove i dr.).
Volonterska pava i njihovo uskraćivanje?
PITANJE: Da li se sa volonterom može
zaključiti ugovor o volontiranju bez
plaćanja bilo kakve naknade iako je
Pravilnikom o radu poslodavca određeno
da volonter ima pravo na naknadu u
iznosu od 30% prosječne plate u FBiH, kao
i pravo na topli obrok i putni trošak? Ovo
pitam iz razloga što je jedna fizička osoba
dostavila zahtjev poslodavcu za obavljanje
volonterskog rada uz napomenu da se
odriče primanja svih naknada te traži
volontiranje bez ikakve naknade?
ODGOVOR: Smatramo da vas obavezuju
odredbe Pravilnika o radu, a taj volonter može
dati pismenu izjavu da se odriče naknade
za rad u korist npr. neke humanitarne
organizacije ili neke osobe, kojoj ste vi dužni
proslijediti navedeni iznos.
Druga mogućnost je da dopunite pravilnik o
radu i propišete da poslodavac može primati
i volontere bez naknade, ukoliko oni na to
pristaju.
Prava izabranih zastupnika oko
mirovanja radnog staža
PITANJE: Po osnovu člana 139. stav 1.
Zakona o radu uposleniku je izvršeno,
po njegovom zahtjevu, mirovanje prava i
obaveza iz radnih odnosa. Nakon prestanka
mandata isti je u zakonskom roku, po
njegovom zahtjevu, vraćen na prijašnje
radno mjesto u skladu sa zakonom. Nakon
dva mjeseca rada kod poslodavca isti
uposlenik je ponovo izabran na mjesto
poslanika u Federalnom parlamentu. Da
li taj uposlenik može ponovo zahtijevati
mirovanje prava i obaveza iz radnih
odnosa, iako su mu već jednom mirovala
prava i obaveze u trajanju od dvije godine
jer je isti ranije bio imenovan na mjesto
ministra u vladi kantona?
ODGOVOR: Može, na osnovu člana 139.
Zakona o radu, prema kojem zaposleniku
izabranom, odnosno imenovanom na
neku od javnih dužnosti, u organe Bosne i
Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine,
organe kantona, grada i općine i zaposleniku
izabranom na profesionalnu funkciju u
sindikatu, prava i obaveze iz radnog odnosa,
na njegov zahtjev, miruju, a najduže četiri
godine od dana izbora, odnosno imenovanja,
pošto se radi o ponovo zasnovanom radnom
odnosu i novom imenovanju.
PITANJE: Da li svakom zaposleniku mora
biti isti iznos toplog obroka?
ODGOVOR: Iznos naknade za topli obrok
određuje se na dnevnoj osnovi, koja je
jednaka za sve zaposlenike. Kako se naknada
za topli obrok isplaćuje samo za dane u
kojima je zaposnik radio, to mjesečni iznos
ne mora biti isti za sve radnike, zavisno od
broja dana rada svakog od njih.
PITANJE: Koji je minimum toplog obroka?
ODGOVOR: Minimum je određen Opštim
kolektivnim
ugovorom
za
teritoriju
Federacije BiH („Službene novine Federacije
BiH“, br. 54/05 i 62/08) (član 17): mjesečna
naknada u iznosu od najmanje 20% prosječne
neto plaće isplaćene u Federaciji BiH,
prema posljednjim objavljenim podacima
Federalnog zavoda za statistiku. Odredbama člana 3. st. 2. i 3. Opšteg
kolektivnog ugovora propisano je da se
kolektivnim ugovorima na nivou područja
djelatnosti, pravilnicima o radu i ugovorima
o radu ne mogu se utvrditi manja prava
za zaposlenike od prava utvrđenih ovim
kolektivnim ugovorom. Ako je neko pravo
iz radnog odnosa različito uređeno ovim
kolektivnim
ugovorom,
kolektivnim
ugovorom na nivou kantona, kolektivnim
ugovorom
za
područje
djelatnosti,
pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili
zakonom, primjenjuje se za zaposlenika
najpovoljnije pravo, osim u slučaju člana 8.
stav 3. ovog kolektivnog ugovora. PITANJE: Da li su regres i topli obrok
obavezni?
ODGOVOR: Naknada za korištenje godišnjeg
odmora obavezna je u skladu sa članom
19, a naknada za topli obrok je obavezna
u slučaju da poslodavac ne obezbjeđuje
ishranu, u skladu sa članom 17. Opšteg
kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije
BiH („Službene novine Federacije BiH“, br.
54/05 i 62/08).
Refundacija bolovanja u slučaju povrede
na radu
PITANJE: Ako se desi povreda na radu,
a radnik imao zaduženu odgovarajuću
sigurnosnu opremu (HTZ) i pri tome
položio zaštitu na radu i izvadio ljekarsko
uvjerenje. Da li firma ima pravo na
refundaciju bolovanja?
ODGOVOR: Ni Zakonom o radu ni Zakonom
o zaštiti na radu („Službeni list SRBiH“, broj
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 109
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
22/90, „Službeni list RBiH“, br. 16/92 i 13/94
i „Službene novine Federacije BiH“, broj
6/98) nije propisana mogućnost refundacije
bolovanja za radnika koji je pretrpio povredu
na radu.
Članom 46. Zakona o zaštiti na radu
propisano je da radnik koji se ne pridržava
utvrđenih mjera zaštite na radu i propisanih
obaveza u smislu ovog zakona čini težu
povredu radne obaveze u skladu s opštim
aktom, odnosno kolektivnim ugovorom, na
osnovu kaznenih odredaba ovog zakona,
može biti i prekršajno kažnjen.
Maksimalno bolvanje?
PITANJE: Koliko traje maksimalno
bolovanje i šta se dešava nakon tog perioda
sa radnikom (nakon dugog perioda
bolovanja poslodavac je morao uposliti
novog radnika na to mjesto i uložiti u
njega - edukacija)? Da li se starom radniku
nakon povratka sa dugotrajnog bolovanje
može raskinuti ugovor kao da je tehnološki
višak?
ODGOVOR: Odredbama člana 60. Zakona
o zdravstvenom osiguranju („Službene
novine Federacije BiH“, br. 30/97, 7/02,
70/08 i 48/11) propisano je ako bolovanje
traje neprekidno ili u prekidima ukupno 12
mjeseci za istu bolest u toku dvije kalendarske
godine, izabrani doktor medicine primarne
zdravstvene zastite obavezan je uputiti
osiguranika nadležnom organu penzijskog
i invalidskog osiguranja koji donosi ocjenu
radne sposobnosti i invalidnosti, najkasnije
u roku od 60 dana od dana prijema
prijedloga izabranog doktora medicine.
Osiguranik ima pravo na naknadu plaće
na teret sredstava kantonalnog zavoda
osiguranja, odnosno na teret sredstava
pravnog ili fizičkog lica u slučaju iz člana
58. ovog zakona (zbog povrede na radu
ili oboljenja od profesionalne bolesti)
do navršenih 14 mjeseci neprekidnog
trajanja privremene spriječenosti za rad.
Ako nadležni organ penzijskog i invalidskog
osiguranja ne donese ocjenu radne
sposobnosti i invalidnosti u roku iz stava 1.
ovog člana, kantonalni zavod osiguranja će i
dalje isplaćivati naknadu plaće osiguraniku,
ali je nadležni organ penzijskog i
invalidskog osiguranja obavezan vratiti
isplaćenu naknadu kantonalnom zavodu
osiguranja, najkasnije u roku od 30 dana
od dana prijema zahtjeva za povrat.
U radu nadležnog organa penzijskog i
invalidskog osiguranja za ocjenu radne
sposobnosti i invalidnosti učestvuju kao
član i predstavnik kantonalnog zavoda
osiguranja.
Ukoliko
zaposlenik
bude
proglašen
invalidom I kategorije prestaje mu radni
110 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
odnos i ostvaruje pravo na invalidsku
penziju, a ukoliko bude proglašen invalidom
II kategorije, poslodavac mu je dužan
obezbijediti drugi odgovarajući posao ili
prekvalifikaciju i dokvalifikaciju i isplaćivati
punu plaću radnog mjesta na kojem je ranije
radio.
Volonterska naknada
PITANJE: U skladu sa Zakonom o plaćama
i naknadama u FBiH uskladili smo naš
Pravilnik o plaćama po kome volonter
ima pravo na naknadu za visoku spremu
u iznosu od 35% osnovne plaće utvrđene
za radno mjesto stručnog saradnika, pa
na osnovu toga volonter ima mjesečnu
naknadu u iznosu od 320 KM. Međutim,
Porezna uprava je nedavno poslala birou
za zapošljavanje spiskove osoba koje kod
nas volontiraju da se brišu sa evidencije za
nezaposlene, jer primaju iznos veći od 200
KM (25% mjesečne neto plaće isplaćene
u prethodnoj godini u FBiH). Kako da
tu naknadu uskladimo s instrukcijama
Porezne uprave, a osim toga ako se brišu
sa navedene evidencije volonteri će
izgubiti pravo na zdravstveno osiguranje
(većina ima više od 26 godina), kao i
izgubiti dužinu prijave na birou. Kako da
postupimo / uskladimo sa naknadom da
volonteri ne bi gubili status na birou za
zapošljavanje?
ODGOVOR: Volonterima je odredbama člana
26. Zakona o plaćama i naknadama u
organima vlasti Federacije BiH („Službene
novine Federacije BiH, br. 45/10 i 111/12)
utvrđeno pravo na naknadu, a ne plaća.
Volonteri ne zasnivaju radni odnos, tj. ne
zaključuju ugovor o radu već ugovor o
volontiranju. Kako je naknada volonterima
novi pravni institut, a kako predmet
savjetovanja nije oporezivanje dohotka,
zatražit ćemo dodatni odgovor za tumačenje
ove situacije i dostaviti Vam.
Status čekanja posla kao pavni institut?
PITANJE: Da li još postoji institut – status
čekanja (bivši uposlenici)?
Ukoliko je bivši uposlenik odbio preuzeti
otpremninu na koju je imao pravo
implementacijom člana 143, te je na temelju
žalbe od federalnog ministarstva rada,
skrbi i socijalne politike dobio odluku da
se vrati na posao i isplate zaostaci. Znači,
nakon 22 godine prekida da se zaposli, a u
poduzeću nema odgovarajuće mjesto. Što
je dužan poslodavac?
ODGOVOR: Poslodavac je dužan u potpunosti
izvršiti navedenu odluku, odnosno tom licu
obezbijediti radno mjesto i isplatiti mu sve
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
naknade.
Ugovor sa umirovljenikom/penzionerom
PITANJE: Da li još postoji institut (status –
na čekanju, po članu 143. ZOR-u)? Godine
2000. je išlo s ovim izmjenama i dopunama.
Može li se sklopiti ugovor o djelu s
umirovljenicima i koji je maksimalni rok
trajanja tog ugovora?
ODGOVOR: 1. Institut čekanja na poslu
nije ukinut, te se još uvijek vode postupci
započeti u roku propisanom članom 143.
Zakona o radu.
2. Ugovor o djelu može se skopiti sa svakim
fizičkim licem. Ugovor o djelu traje koliko je
potrebno da se navedeno djelo izvrši.
Mjesto zaposlenja i mjesto rada?
PITANJE: U ugovoru o radu naših
zaposlenih kao mjesto rada navedena je
poslovna jedinica kojoj pripadaju. Tu bi
trebali da dodamo neki vid klauzule ili
jasnijeg definisanja te tačke u ugovoru
kada imamo zaposlenog koji pripada
poslovnoj jedinici npr. Banja Luka, ali je
mjesto njegovog rada Bihać. Zanima me
na koji način možemo da definišemo tu
tačku ugovora gdje bi naveli i pripadajuću
mu poslovnicu i tačno mjesto rada?
ODGVOR: Jedan od osnovnih elemenata
ugovora o radu je mjesto rada. U ugovoru o
radu navodi se sjedište poslovne jedinice u
kojoj radnik treba da radi (Bihać).
Zastara duga prema Poreznoj upavi
PITANJE: Bolnica je prije mjesec dana
obaviještena od Porezne uprave da imamo
dug u određenom iznosu iz 2009. godine.
Komisija koja je imenovana od strane
direktora dala je prijedlog da za taj period
2009. godine bude odgovoran šef te službe.
Molim Vas da li je zastarjelo potraživanje
iz 2009. godine, s obzirom da smo kako
napisah naprijed imali saznanje za dug
prije mjesec dana ove godine?
ODGOVOR: S obzirom da ste za dug saznali
prije mjesec dana, te putem komisije utvrdili
da je za dug odgovoran šef službe, smatramo
da ne možete voditi postupak protiv šefa
službe odgovorne za neplaćanje poreskih
obaveza, ako je to suština vašeg pitanja.
Kad je u pitanju odgovornost za teže
povrede radnih obaveza, otkaz ugovora o
radu zaposleniku možete dati u roku od 15
dana od dana saznanja za činjenicu zbog
koje se daje otkaz (a činjenica je neplaćeno
potraživanje, za koje se saznali prije mjesec
dana).
Ako se radi o lakšoj povredi obaveza,
Zakonom o radu nije propisan rok, pa
zaposleniku koji je odgovoran ugovor o
radu ne možete otkazati bez prethodnog
pismenog upozorenja, koje mora da sadrži
opis prijestupa ili povrede radne obaveze
za koje se zaposlenik smatra odgovornim i
izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu
bez davanja predviđenog otkazanog roka za
slučaj da se takav prijestup ponovi.
Što se tiče roka zastarjelosti potraživanja
obaveza iz 2009. godine, rokovi zastarjelosti
utvrđeni su propisom kojim je konkretna
obaveza utvrđena.
Pitanje obavljanja poslova mimo stručne
spreme?
PITANJE: Da li se u Pravilniku o unutrašnjoj
organizaciji i sistematizaciji poslova kod
opisa poslova može generalno dodati stav:
„Da obavlja i druge poslove i radne zadatke
po nalogu neposrednog rukovodioca
mimo svoje spreme koju ima za poslove
koje obavlja i na koje je raspoređen.“
ODGOVOR: Opis poslova ne bi mogao
sadržavati da je zaposlenik dužan da obavlja
poslove „mimo svoje spreme koju ima za
poslove koje obavlja i na koje je raspoređen“.
Za te poslove, za koje je određena druga
vrsta spreme treba odrediti radno mjesto ili
ih pridodati poslovima te spreme.
Generalna odredba bi mogla biti da
„obavlja i druge poslove i radne zadatke po
nalogu neposrednog rukovodioca, u okviru
stručne spreme koju ima, ukoliko ti poslovi
nisu u opisu posla nekog drugog radnog
mjesta“.
Cilj donošenja sistematizacije je podjela
poslova po vrsti i složenosti, radi
zaključivanja ugovora o radu koji moraju
biti precizno određeni, jer u protivnom
ostavljaju prostor za zloupotrebe.
Godišnji odmor i bolovanje
PITANJE: Zaposlenik je stekao pravo
na korištenje godišnjeg odmora za
2014. godinu pošto ima radnog staža
u kontinuitetu 28 godina. Stupio je na
bolovanje 13. 5. 2014. godine zbog teže
bolesti (srčani infarkt). Samoinicijativno
prekida bolovanje i podnosi zahtjev za
korištenje odmora za 2014. godinu u
cjelokupnom iznosu. Da li ordinirajući
ljekar može prekinuti bolovanje na zahtjev
pacijenta, da bi iskoristio zakonsko pravo
na korištenje godišnjeg odmora za 2014.
godinu?
Da li u ovom slučaju poslodavac snosi
odgovornost za zaposlenika ako je on
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 111
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
samoinicijativno prekinuo (na lični
zahtjev) bolovanje u slučaju da mu se
nešto desi prilikom obavljanja redovnih
poslova?
ODGOVOR: Odgovornost za zaključivanje
bolovanja je na ordinirajućem ljekaru, a vi,
u roku od 48 sati od kad vam je dostavljena
doznaka kojom je bolovanje zatvoreno,
možete uložiti prigovor na ocjenu izabranog
doktora medicine primarne zdravstvene
zaštite ljekarskoj komisiji kantonalnog
zavoda
zdravstvenog
osiguranja
da
izvrši nadzor nad bolovanjem, odnosno
prekinutim bolovanjem, u skladu sa članom
55. Zakona o zdravstvenom osiguranju
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 30/97,
7/02, 70/08 i 48/11).
Zaposleniku kojem je zaključeno bolovanje
trebate odobriti korištenje godišnjeg odmora,
a nakon odluke o prigovoru, postupate po toj
odluci.
Naknada štete od zaposlenika
PITANJE: Dobili smo odgovor vezano za
naknadu štete iz 2009. godine gdje ste
odgovorili da ne možemo novčano teretiti
šefa službe za taj period, i ako je nanesena
novčana šteta bolnici. U Zakonu o radu
i našem pravilniku stoji da „zaposlenik
koji u radu ili sa radom namjerno ili
zbog krajnje nepažnje prouzrokuje štetu
poslodavcu, DUŽAN je štetu nadoknaditi“.
ODGOVOR: Očito nisam shvatila suštinu
pitanja, a to je naknada štete, a ne odgovornost
zbog povrede radne obaveze. Poslodavac
može, u skladu sa odredbama Zakona o radu
koje se odnose na naknadu štete (čl. 81-85),
od zaposlenika za kojeg utvrdi da je pričinio
štetu namjerno ili zbog krajnje nepažnje,
potraživati naknadu štete.
U ovom slučaju ne radi se o zastarjelosti
potraživanja iz 2009. godine, već o šteti za
koju ste tek saznali nakon što je na to ukazala
poreska uprava.
Morate utvrditi u čemu se sastoji šteta
(kamate na zaostalo potraživanje i dr.) zbog
toga što zaposlenik nije izvršio navedenu
uplatu.
Nasljedsvo
PITANJE: Da li deda može unuku prepisati
- pokloniti nekretninu bez plaćanja poreza
ako mu sin nije živ?
ODGOVOR: Pitanje plaćanja poreza na
naslijeđe i poklon reguliše se kantonalnim
zakonima. U Kantonu Sarajevo to je Zakon
o porezu na promet nepokretnost i prava
(„Službene novine Kantona Sarajevo“, broj
23/05 - prečišćeni tekst i br. 25/06 i 41/08), a
oslobađanja od poreza na naslijeđe i poklon
112 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
regulisana su članom 17. tačka 9. ovog
zakona:
„Porez na promet nepokretnosti ne plaća se:
9. na prenos vlasništva na nepokretnostima
po osnovu naslijeđa i poklona u slučajevima: ■■ kada
je
nasljednik,
odnosno
poklonoprimac prvog nasljednog reda,
bračni drug ako je u drugom nasljednom
redu, roditelji kada nasljeđuju i primaju
na poklon od djece i maloljetna djeca bez
oba roditelja, ■■ nasljednik drugog nasljednog reda kada
nasljeđuje jedan stan pod uslovom da
nema drugi stan i da je živio s ostaviocem
u zajedničkom domaćinstvu i ■■ nasljednici, odnosno poklonoprimci,
braća i sestre, pod uslovom da se ta
imovina ne može otuđiti u roku od tri
godine.“ Po novom Zakonu o nasljeđivanju u
Federacji BiH („Službene novine Federacije
BiH“, broj 80/14), unuk djeda kojem sin
nije živ, po pravu predstavljanja, spada u
prvi nasljedni red, te je oslobođen plaćanja
poreza na poklon
„a) Prvi nasljedni red
Potomci i bračni partner ostavitelja
Član 10.
(1) Ostavitelja nasljeđuju prije svih
njegova djeca i njegov bračni partner.
(2)
Nasljednici
prvog
nasljednog
reda nasljeđuju na jednake dijelove.
(3) Kad ostavitelj nema potomaka bračni
partner ne nasljeđuje u prvom nasljednom
redu.
Pravo predstavljanja
Član 11.
Dio ostavine koji bi pripao ranije umrlom
djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju
njegova djeca, ostaviteljeva unučad na
jednake dijelove, a ako je neko od unučadi
umrlo prije ostavitelja, dio koji bi njemu
pripao da je bio živ u trenutku ostaviteljeve
smrti nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljeva
praunučad na jednake dijelove i tako redom
sve dok ima ostaviteljevih potomaka.“
Na pitanja odgovarala: Ljiljana Ćehajić dipl.
iur.
Ugovor o radu – elektornskom poštom?
PITENJE: Da li je ugovor o radu potpisan
i popečaćen u skeniranom obliku ili
fotokopija istog vjerodostojan dokument?
Primjer: Ugovor o radu se sprema u drugoj
državi pa ne postoji mogućost fizičke
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dostave ugovora, već samo skenirane
kopije. Da li postoji bilo koja druga pravna
forma, da je skeniran ili fotokopija ugovora
o radu zakonski važeća - npr. ovjerom kod
notara?
ODGOVOR: U Federaciji BiH donesen je Zakon
o elektronskom dokumentu („Službene
novine Federacje BiH“, broj 8/13), koji
uređuje pravo i privrednih društava,
ustanova i drugih pravnih i fizičkih lica
na upotrebu elektronskog dokumenta u
poslovnim radnjama i djelatnostima, pa
ugovor možete sastaviti u skladu sa tim
zakonom.
Na pitanje odgovarao Zlatan Karović, dipl. iur.
PITANJE: Članom 2. stav 1. tačka 6. Zakona
o ministarskim, vladinim i drugim
imenovanjima FBiH („Službene novine
FBiH“, br. 34/03 i 65/13) propisano je da
je javni odgovorni službenik lice ili organ
koje je osnovao regulirani organ. Iako
je osnivač našeg preduzeća Općinsko
vijeće, Komisiju za izbor i imenovanje u
reguliranom organu imenovao je općinski
načelnik. Statutom općine su podijeljene
nadležnosti između općinskog vijeća i
općinskog načelnika. Tako je jedna od
nadležnosti općinskog načelnika, između
ostalog, i
■■ da obavlja upravljački nadzor nad
zakonitošću rada javnih ustanova i
preduzeća kojim je osnivač Općina, te im
daje upute za rad, kao i
■■ da imenuje upravne odbore javnih
ustanova i nadzorne odbore javnih
preduzeća u skladu sa zakonom.
Kako se trenutno u našem preduzeću
sprovodi postupak za izbor i imenovanje
članova Nadzornog odbora i uzimajući u
obzir navedeni zakon i odredbe Statuta
općine, postavlja se pitanje da li je greška to
što je općinski načelnik imenovao Komisiju
za izbor umjesto Općinskog vijeća.
S obzirom da smo kao javno preduzeće
obavezni primjenjivati i Zakon o
privrednim društvima FBiH kao i Zakon
o javnim preduzećima FBiH, pitanje je da
li se prilikom imenovanja, u ovom slučaju
Nadzornog odbora, Zakon o ministarskim,
vladinim i drugim imenovanjima FBiH
primjenuje kao lex specialis ili su to druga
dva pomenuta zakona.
Također, jedan od zaposlenika našeg
preduzeća je dostavio prijavu za člana
Nadzornog odbora. Napominjemo da je
u preduzeću dugi niz godina ustaljena
praksa da se jedan od zaposlenih imenuje
u Nadzorni odbor. U Zakonu o privrednim
društvima FBiH, kao i u Zakonu o javnim
preduzećima FBiH navedeni su uslovi,
odnosno odredbe ko ne smije da bude član
Nadzornog odbora. Iako se u navedenim
zakonima decidirano ne navodi da
zaposlenik u preduzeću ne može da bude
član Nadzornog odbora u našem okruženju
postoje različita mišljenja povodom tog
pitanja.
ODGOVOR: Ako je Statutom propisana
nadležnost općinskog načelnika, između
ostalog, i
■■ da obavlja upravljački nadzor nad
zakonitošću rada javnih ustanova i
preduzeća kojim je osnivač Općina, te im
daje upute za rad, kao i
■■ da imenuje upravne odbore javnih
ustanova i nadzorne odbore javnih
preduzeća u skladu sa zakonom
onda je općinski načelnik „odgovorni javni
službenik“ u smislu člana 2. stav 1. tačka
6. Zakona o ministarskim, vladinim i
drugim imenovanjima Federacije Bosne i
Hercegovine („Službene novine FBiH“, br.
34/03 i 65/13) pa, saglasno tome, sva prava,
obaveze i odgovornosti utvrđene daljnim
odredbama ovog zakona, među kojima i
imenovanje Komisije za izbor, u skadu sa
članom 9. ovog zakona.
Nije greška to što je općinski načelnik imenovao
Komisiju za izbor, jer Općinsko vijeće nije
odgovorni javni službenik i nema nadležnost
da imenuje ovu komisiju za izbor.
Na javna preduzeća primjenjuju se Zakon
o javnim preduzećima FBiH („Službene
novine Federacije BiH“, br. 8/05, 10/06 ispravka, 81/08, 22/09 i 109/12) i Zakon o
privrednim društvima FBiH („Službene
novine Federacije BiH“, br. 23/99, 45/00,
2/02, 6/02 - ispravka, 29/03, 68/07, 91/07,
84/08, 88/08 - ispravka, 7/09, 63/10, 75/13),
sa tim da se javno preduzeće može osnovati
kao d.d. ili d.o.o.
Kako ste vi osnovani kao d.o.o., na
vas se primjenjuju odredbe člana 317. stav
2. tačka 8) Zakona o privrednim društima,
prema kojima se statutom d.o.o. određuje,
između ostalog, način imenovanja i
razrješenja, ovlaštenja i odgovornosti organa
društva, ako ih ima, kao i odredbe člana 9,
prema kojima se nadzorni odbor sastoji se
od najmanje tri člana.
Ako ste statutom propisali da se
imenovanje članova nadzornog odbora
vrši u skladu sa Zakonom o ministarskim,
vladinim i drugim imenovanjima, onda
se primjenjuje taj zakon, u protivnom se
primjenjuju odredbe statute.
Također se na vas primjenjuju odredbe
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 113
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
člana 260. Zakona o privrednim društvima
(u skladu sa članom 310. tog zakona) prema
kojima se predsjednik i članovi nadzornog
odbora imenuju istovremeno na period od
četiri godine, a isto lice može biti imenovano
za predsjednika ili člana nadzornog odbora
više puta bez ograničenja.
Predsjednik i član nadzornog odbora ne
može biti lice:
1) osuđivano za krivično djelo i za
privredni prijestup nespojive sa dužnošću
u nadzornom odboru, pet godina od dana
pravosnažnosti
presude,
isključujući
vrijeme zatvorske kazne;
2) kojem je presudom suda zabranjeno
obavljanje
aktivnosti
u
nadležnosti
nadzornog odbora; i
3) starije od 70 godina na dan imenovanja.
Ne postoji zabrana, osim za upravu društva,
da zaposlenici budu imenovani u nadzorni
odbor.
Naime, odredbama člana 264. Zakona, koje se
odgovarajuće primjenjuju na d.o.o., direktor
i član uprave ne može biti predsjednik i član
nadzornog odbora.
Isto lice ne može istovremeno biti
predsjednik ili član nadzornog odbora u
više od tri društva.
Neosnovani zahtijev za naknadu štete
PITANJE: Da li se u parnici pokrenutoj
po radnom sporu, a radi utvrđivanja
nezakonitosti odluke tuženih (organa
državne uprave) po osnovu raspisanoga
konkursa, može primijeniti odredba
ZOR-a po kojom su, ukratko, postavlja na
odgovarajuće radno mjesto, ali ga sada
ne želi, a bi naknadu analognu onoj koju
bi tužitelj ostvario da je bio postavljen na
radno mjesto po konkursu?
ODGOVOR:
Tužitelj, odnosno navedeni
zaposlenik nema pravo na naknadu plaće
kao da je radio, s obzirom da je odlukom
suda poništena konkursna procedura i
tuženi kao poslodavac obavezan da tužitelja
primi na određeno radno mjesto, s obzirom
da se plaća definiše kao novčani iznos koji
je poslodavac dužan isplatiti zaposleniku
u skladu sa pravnim propisom i drugim
propisima... koji je zaposlenik lično u obavezi
za poslodavca za određeno vremensko
razdoblje prema prethodno utvrđenim
osnovama i mjerama. Po osnovu Zakona
o radu, tužitelj nema pravo na naknadu
plaće. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj
bi potraživao plaću za koju on smata da bi
je ostvario kod poslodavca da tužena nije
nezakonito provela konkursnu proceduru.
U tom slučaju, tužitelj bi pravo na plaću za
koju očekuje da bi je osnovano ostvario bi
mogao jedino dokazivati i ostvarivati shodno
114 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
Zakonu o obligacionim odnosima, odnosno
kao štetu gdje bi mora dokazivati uzročnoposljedičnu vezu, što po meni ne bi mogao
nikako dokazati, jer ukoliko ne prihvata
da počne da radi na radnom mjestu, a na
koje se vraća po pravomoćnoj presudu, ne
postoji uzročno-posljedična veza, jer će
tužena izvršiti sudsku odluku, a tužitelj je
neće izvršiti, odnosno neće početi da radi po
navedenoj presudi, gdje se i prekida uzročnoposljedična veza.
Saradnici časopisa
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
SAVJETODAVNI SERVIS JAVNE NABAVKE
PITANJE: Da li je nabavku npr. goriva ili
održavanja auta nužno provoditi putem
okvirnog sporazuma (iako je to najbolje);
da li je greška provesti konkurentski
postupak jer se radi o vrijednostima od
10.000 do 15.000 KM godišnje?
ODGOVOR: Nije nužno, ali je najpodesnije.
S obzirom da je teško predvidjeti potrebne
fiksne količine za gorivo, okvirni sporazum
je najpraktičnije rješenje. Međutim, nije
greška provesti i konkurentski zahtjev za
dostavu ponuda za nabavu goriva, no tada
količine, po trenutno važećem Zakonu,
moraju biti fiksne. Napominjemo da novi
zakon, koji se primjenjuje od 27. 11. 2014.
godine, predviđa mogućnost zaključivanja
okvirnog sporazuma i nakon provedenog
konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda.
PITANJE: Da li se može malo pojasniti
pojam minitenderisanja, odnosno kako bi
taj postupak trebao izgledati?
ODGOVOR: Postupak minitendera je propisan
člankom 32. stavak (5) točka b) novog zakona,
kako slijedi:
b) ako nisu utvrđeni svi uvjeti u okvirnom
sporazumu i kada se ponuditelji pozivaju da
ponovno dostave ponude na temelju istih ili
preciznije definiranih uvjeta unutar uvjeta
iz okvirnog sporazuma, postupak se provodi
sukladno sljedećem:
1) za svaki se ugovor ugovorno tijelo
u pisanom obliku obraća svim
ponuditeljima sa kojim ima zaključen
okvirni sporazum,
2) ugovorno tijelo određuje rok za
podnošenje ponuda, uzimajući u obzir
složenost predmeta nabave i vrijeme
potrebno za dostavu ponuda,
3) ponude se podnose u pisanom obliku, a
njihov sadržaj ostaje tajan sve do isteka
roka predviđenog za dostavu ponuda,
4) ugovorno tijelo javno otvara ponude i
dostavlja zapisnik s otvaranja ponuda
svim ponuditeljima koji su dostavili
ponude,
5) ugovorno tijelo dodjeljuje ugovor
ponuditelju
koji
je
dostavio
najpovoljniju
ponudu
sukladno
uvjetima iz okvirnog sporazuma,
odnosno sukladno precizno utvrđenim
uvjetima unutar uvjeta iz okvirnog
sporazuma.
PITANJE: Da li nabavka usluge prijevoza
također spada pod okvirni sporazum, kao
i npr. nabavka goriva jer se ne zna tačno
koliko će usluga prijevoza biti potrebno u
tijeku kalendarske godine?
ODGOVOR: Okvirni sporazum se najčešće
primjenjuje kada se nabavljaju:
■■ Svakodnevne usluge ili potrošne robe
(ne trajna sredstva),
■■ Robe ili usluge čije se cijene ili uvjeti
isporuke često mijenjaju,
■■ Stalne popravke ili radovi na održavanju,
■■ Više identičnih ugovora u roku od jedne
godine - okvirni sporazum / smanjenje
troškova.
Okvirni sporazumi su našli primjenu
najčešće kod predmeta nabave kao što su:
■■ hrana
■■ lijekovi,
■■ gorivo,
■■ potrošni materijal,
■■ prevoz,
■■ održavanje opreme, vozila, objekata,
■■ odjeća, obuća i sl.
PITANJE: Da li su novim zakonom u članu
7. subvencijom obuhvaćena ortopedska
pomagala definisana kao robe i gdje
ugovorni organ subvencira 50% i više?
ODGOVOR: Stari ZJN definira u članku 2.
stavak (6) subvencionirane ugovore kao
ugovore koji su subvencionirani ili izravno
ili neizravno od strane ugovornog tijela. Da bi
se ocijenilo da li su ugovori subvencionirani,
svaka vrsta pomoći iz javnih sredstava treba
biti uzeta u obzir. To može biti ili izravna
financijska pomoć pružena pravnoj ili
fizičkoj osobi ili kompenzacija dijela ili svih
troškova koji se odnose na robe, usluge ili
radove koje ta osoba naručuje.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 115
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Pravila starog zakona su strožija nego
odredbe direktiva EU o javnim nabavama
u odnosu na tri aspekta. Prvo, primjenjuje
se na sve ugovore koji su subvencionirani
neovisno od predmeta (robe, usluge ili
radovi). Drugo, primjena članka 4. stavak
(2) ne ovisi od relativnog udjela subvencije
u ukupnoj vrijednosti ugovora o javnoj
nabavi koje dodjeljuje ugovorno tijelo
koje dobija subvenciju (direktive EU se
primjenjuju samo u odnosu na ugovore koji
su subvencionirani sa više od 50 %). Ako je
makar dio ugovora subvencioniran odredbe
zakona su se morale primjenjivati na dodjelu
ugovora neovisno od udjela subvencije u
ukupnoj vrijednosti nabavke. Treće, za
razliku od direktiva EU, zakon je pokrivao
ne samo izravne već i neizravne subvencije.
U ovom slučaju Zavod pruža dio sredstava za
ortopedska pomagala za osiguranike. Pošto
je Zavod ugovorno tijelo u okviru značenja
članka 3. starog zakona, ugovor koji Zavod
subvencionira pokrivaju te odredbe.
Zakon o javnim nabavama Bosne i
Hercegovine, zajedno sa podzakonskim
aktima koji uređuju oblast javnih nabava,
sistemski je zakon koji treba uspostaviti
efikasan i transparentan sustav trošenja
javnih sredstava, ali u okviru postojećeg
pravnog sustava, a ne izdvojeno od drugih
zakona i propisa koji uređuju određenu
oblast. Zakon definira procedure koje se
provode u postupku javne nabave roba,
usluga ili radova, ali niti u jednom dijelu
ne izdvaja neke posebne procedure vezane
za specifičan predmet javne nabave, kao što
su npr. lijekovi, ortopedska pomagala i sl.
Primjena drugih propisa koji uređuju način
stavljanja u promet lijekova, ortopedskih
pomagala, subjekte ovlaštene za tu djelatnost
i dr. su elementi koji nisu predmet zakona o
javnim nabavama.
Valja istaći da novi Zakon o javnim nabavama
člankom 7. propisuje subvencionirane
ugovore kako slijedi:
(1) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i
za ugovore koje ugovorno tijelo izravno
subvencionira sa više od 50%:
a) ako ti ugovori uključuju radove u
smislu Aneksa I. ovoga zakona;
b) ako ti ugovori uključuju radove
na
bolnicama,
objektima
namijenjenim za sport, rekreaciju
i odmor, školskim i sveučilišnim
zgradama i zgradama koje se
koriste u administrativne svrhe.
(2) Odredbe ovoga zakona primjenjuju se i
za ugovore koje ugovorno tijelo izravno
subvencionira sa više od 50% u slučaju
pružanja usluga koje su vezane uz
radove u smislu stavka (1) ovog članka.
(3) Ugovorno tijelo koje daje takve
subvencije
dužno
je
osigurati
poštivanje odredaba ovoga zakona
116 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
u slučajevima kada subvencionirani
ugovor dodjeljuje neka druga fizička
ili pravna osoba, odnosno dužno
je i samo poštivati odredbe ovoga
zakona u slučajevima kada dodjeljuje
subvencionirani ugovor za ili u ime tih
fizičkih ili pravnih osoba.“
Dakle, naprijed navedena odredba novog
zakona predviđa primjenu samo u
slučaju nabave subvencioniranih usluga
i radova sa više od 50%, dok se za nabavu
subvencioniranih roba, bez obzira na
procenat subvencioniranja Zakon neće
morati primjenivati.
PITANJE: Da li službenik za javne nabavke
može i mora biti član komisije?
ODGOVOR: S obzirom da pravilnik o
povjerenstvu za javne nabave i pravilnik o
službeniku za javne još uvijek nisu usvojeni
od strane Vijeća ministara BiH, nismo u
mogućnosti dati decidiran odgovor na vaše
pitanje, jer bi to predstavljalo prejudiciranje.
PITANJE: Šta radi službenik za javne
nabavke, a šta komisija za provedbu
određenog postupka?
ODGOVOR: S obzirom da Pravilnik o
povjerenstvu za javne nabave i pravilnik o
službeniku za javne još uvijek nisu usvojeni
od strane Vijeća ministara BiH, nismo u
mogućnosti dati decidiran odgovor na vaše
pitanje, jer bi to predstavljalo prejudiciranje.
PITANJE: U novom zakonu o javnim
nabavkama u jednoj odredbi se kaže da
će se odgovorno lice u ugovornom organu
kazniti za bitne povrede ZJN. Na koga se
tačno misli pod tim odgovornim licem?
(Napomena: Misli se na odredbu da će se
odgovorno lice kazniti novčanom kaznom
od 300 do 3000 KM.)
ODGOVOR: Novim ZJN nije precizirano, ali
se dosad odgovornom osobom smatrao
rukovoditelj ugovornog tijela, što ne znači
da praksa javnih nabava u BiH i drugi
materijalni propisi neće proširiti ovaj pojam.
PITANJE: Da li službenik za JN može biti
krivično gonjen?
ODGOVOR: Ovo pitanje izlazi iz domena
javnih nabava. Svaki građanin može biti
kazneno gonjen ukoliko su za to ispunjene
zakonske pretpostavke, osim osoba koje su
imunitetom zaštićene od kaznenog progona,
kao što su visoki državni dužnosnici,
diplomati, itd.
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
PITANJE:
Objašnjenje
procedure
provođenja minitenderisanja na nekom
praktičnom primjeru.
ODGOVOR: Na ovo pitanje praksa tek treba
dati odgovor.
Postupak minitendera je propisan člankom
32. stavak (5) točka b) novog ZJN, kako slijedi:
b) ako nisu utvrđeni svi uvjeti u okvirnom
sporazumu i kada se ponuditelji pozivaju da
ponovno dostave ponude na temelju istih ili
preciznije definiranih uvjeta unutar uvjeta
iz okvirnog sporazuma, postupak se provodi
sukladno sljedećem:
1) za svaki se ugovor ugovorno tijelo
u pisanom obliku obraća svim
ponuditeljima sa kojim ima zaključen
okvirni sporazum,
2) ugovorno tijelo određuje rok za
podnošenje ponuda, uzimajući u obzir
složenost predmeta nabave i vrijeme
potrebno za dostavu ponuda,
3) ponude se podnose u pisanom obliku, a
njihov sadržaj ostaje tajan sve do isteka
roka predviđenog za dostavu ponuda,
4) ugovorno tijelo javno otvara ponude i
dostavlja zapisnik s otvaranja ponuda
svim ponuditeljima koji su dostavili
ponude,
5) ugovorno tijelo dodjeljuje ugovor
ponuditelju
koji
je
dostavio
najpovoljniju
ponudu
sukladno
uvjetima iz okvirnog sporazuma,
odnosno sukladno precizno utvrđenim
uvjetima unutar uvjeta iz okvirnog
sporazuma.
PITANJE: Formulu za najpovoljniju ponudu
s operativnim troškom?
ODGOVOR: Meni formula za ekonomski
najpovoljniju
ponudu
s
operativnim
troškom nije dostupna, ali se formula koju
dajemo u nastavku teksta može prilagoditi:
[Kriteriji dodjele ugovora koji su navedeni su
samo primjeri. Ugovorni organ može odlučiti
koje kriterije želi da primijeni da bi odabrao
ponudu koja je ekonomski najpovoljnija.
Isto vrijedi i za formulu koja se koristi za
upoređivanje i ocjenjivanje ponuda.] [Uslovi
za kvalifikaciju iz čl. 22-26. Zakona ne smiju se
koristiti kao kriteriji za ocjenu ponuda.]
Ugovor se dodjeljuje kvalifikovanom
dobavljaču koji je dostavio najbolje
ocijenjenu prihvatljivu ponudu u skladu
sa niže navedenim kriterijima. Ponude
se ocjenjuju na osnovu sljedećih kriterija
[navedeni su neki od primjera]:
a) cijena – čija je vrijednost ________
(npr. 50 %)
b) ...... (npr. garantni period), čija je
vrijednost ________ (npr. 30 %)
c) ....... (npr. usluge nakon prodaje),
čija je vrijednost ______(npr. 20 %)
Ugovor se dodjeljuje dobavljaču koji je dobio
najviši ukupan broj bodova.
Bodovi se dodjeljuju u skladu sa sljedećom
formulom:
T = P + G + S + ...
Pri čemu je:
T – ukupan broj bodova
P – broj bodova koji je dobio dobavljač za
ponuđenu cijenu
G – broj bodova koji je dobavljač primio za
ponuđeni garantni period
S – broj bodova koje je dobavljač dobio za
ponuđene usluge nakon prodaje
1. Cijena
Maksimalan broj bodova [npr. 50] će se
dodijeliti dobavljaču koji je predložio najnižu
bruto cijenu (uključujući i sve indirektne
poreze). Drugi dobavljači će, u skladu sa tim,
dobiti manji broj bodova, prema sljedećoj
formuli:
[50]
Pri čemu je:
P – broj bodova koji je dobavljač dobio za
ponuđenu cijenu
Pl – najniža cijena koja je ponuđena u
postupku nabavke
Pt – cijena koja je predložena u ponudi koja
je predmet ocjene
[50] – maksimalan broj bodova koji je
dodijeljen dobavljaču koji je ponudio
najnižu cijenu
2. Garancijski period (npr.)
Opcija 1
Garantni period koji je ponudio dobavljač –
maksimalno [npr. 30] bodova
Maksimalan broj bodova [30] će se dodijeliti
dobavljaču koji je ponudio najduži
garancijski period, dok će drugi dobavljači
stoga dobiti manji broj bodova, u skladu sa
sljedećom formulom:
[30]
Pri čemu je:
G – broj bodova koji je dodijeljen dobavljaču
za ponuđeni garantni period
Gt – garantni period ponuđen u ponudi koja
se ocjenjuje
Gl – najduži ponuđeni garantni period
[30] – broj bodova koji je dodijeljen dobavljaču
koji je ponudio najduži period
Opcija 2
Maksimalan broj bodova koje dobavljač
može dobiti je 30.
Bodovi za garantni period će se dodjeljivati
u skladu sa sljedećom formulom:
1. od 0 do 30 dana – 10 bodova
2. 31 do 60 dana – 20 bodova
3. 61 dan i više – 30 bodova
3. Usluge nakon prodaje (npr.)
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 117
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
Opcija 1
Usluge nakon prodaje koje nudi dobavljač –
maksimalno [20] bodova
Maksimalan broj bodova [20] će se dodijeliti
dobavljaču koji je ponudio najveći broj usluga
nakon prodaje, dok će ostali dobavljači dobiti
manji broj bodova u skladu sa sljedećom
formulom:
[20]
Pri čemu je:
S – broj bodova koji je dodijeljen dobavljaču
za ponuđeni broj usluga nakon podaje
St – broj usluga nakon prodaje ponuđenih u
ponudi koja se ocjenjuje
Sh – najviši broj usluga nakon prodaje
ponuđenih u postupku javnih nabavki
[20] – broj bodova koji je dodijeljen
dobavljaču koji je ponudio najviši broj
usluga nakon prodaje
Opcija 2
Maksimalan broj bodova koje dobavljač
može dobiti je 20.
Bodovi za broj usluga nakon prodaje će
se dodjeljivati u skladu sa sljedećom
formulom:
1. od 0 do 5 usluga – 10 bodova
2. 6 do 10 usluga – 15 bodova
3. 11 i više usluga
– 20 bodova
PITANJE: Na osovu provedenog postupka
(vrijednost 100.000 KM) izvođač je
pristupio realizaciji ugovora (vađenje
generatora turbine sa promjenom ležajeva
i drugih potrošnih dijelova). Nakon vađenja
generatora, izvođač je uočio da bi bilo
potrebno uraditi zahvate i na turbinskom
dijelu, što nismo mogli znati prije skidanja
generatora. Vrijednost tih radova je u ovom
trenutku 300.000 KM (pošto je generator
izvađen), a ako taj posao budemo radili
kasnije to će koštati 500.000 KM.
Napominjem da svaki dan čekanja nas
košta između 5.000 i 6.000 KM, a također
to može uticati i na proizvodnju. Šta da
radimo?
ODGOVOR: Kao logično rješenje nameće se
pregovarački postupak bez objave obavijesti
o nabavi, i to na temelju hitnosti (ne za
dodatne usluge ili radove, jer vrijednost
takvih usluga ili radova prelazi 50% osnovnog
ugovora) Naime, člankom 11. stavak (4) točka
a) podtočka (4) starog Zakona o JN određeno
je da ugovorna tijela izuzetno mogu ugovore
dodijeljivati putem pregovaračkog postupka
bez objave obavijesti, kada se izuzetno,
zbog dokazivih razloga krajnje hitnosti,
prouzrokovane događajima nepredvidivim
za dato ugovorno tijelo, ne mogu ispoštovati
ovim zakonom utvrđeni minimalni rokovi
za ubrzani ograničeni postupak. Okolnosti
kojima se opravdava izuzetna hitnost
postupka ne smiju se ni u kom slučaju moći
118 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
dovesti u vezu s ugovornim tijelom.
Uvjeti za primjenu ovog postupka u
takvim slučajevima moraju biti ispunjeni
kumulativno i specificirani su u članku 11.
stavak (4) točka a) podtočka (4) Zakona, kako
slijedi:
■■ razlozi krajnje hitnosti moraju biti
dokazivi (objektivni), što znači da se
razlozi mogu na uvjerljiv način objasniti
javnosti,
■■ okolnosti krajnje hitnosti moraju biti
izazvane događajima koje ugovorno
tijelo, prema objektivnoj procjeni, nije
moglo predvidjeti i
■■ te okolnosti moraju poticati od vanjskih
uzroka i ne smiju se ni u kom slučaju
moći dovesti u vezu s ugovornim tijelom.
Napominjemo da samo ugovorno tijelo, prije
donošenja odluke o pokretanju konkretnog
pregovaračkog postupka bez objavljivanja
obavijesti o nabavi, mora ocijeniti da li su se
ispunili uvjeti iz članka 11. stavak (4) točka
a) podtočka (4), te biti u stanju dokazati
ispunjenost tih uvjeta pred Uredom za
razmatranje žalbi (u slučaju žalbenog
postupka), nadležnim Uredom za reviziju,
kao i pred javnošću, osobito s obzirom
na notornu činjenicu da je pregovarački
postupak
najmanje
transparentan
i
konkurentan.
Dakle, konačna odluka o ispunjenosti uvjeta
za eventualnu primjenu pregovaračkog
postupka bez objavljivanja obavijesti je
na ugovornom tijelu, ali također i sva
odgovornost za donesenu odluku.
PITANJE: Koji su minimalni uvjeti za
ponuđače kod konkurentskih zahtjeva?
ODGOVOR: Ne postoje propisani minimalni
kvalifikacijski uvjeti. Njih utvrđuje samo
ugovorno tijelo, ukoliko smatra da će na
taj način dobiti sposobnog, kompetentnog
i pouzdanog dobavljača da ispuni predmet
nabave.
PITANJE: Kada se u obavještenju za
konkurentski zahtjev navede da se ??
zaključiti (okvirni sporazum) ugovor
sa jednim ponuđačem, da li i tada
moraju biti minimalno tri ponude?
ODGOVOR: Dvije su varijante okvirnog
sporazuma po novom ZJN:
1. Sa listom najuspješnijih dobavljača
(gdje je moguće sklopiti okvirni
sporazum sa jednim ponuđačem)
2. S opcijom minitenderisanja gdje
ponuđači sa kojima je sklopljen
okvirni sporazum dostavljaju ponude
u minitenderu na zahtjev ugovornog
tijela. Broj takvih ponuđača sa kojima je
sklopljen okvirni sporazum sa opcijom
minitendera ne može biti manji od tri
ponuđača, izuzetno dva ponuđača u
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
otvorenom postupku.
Dakle, u prvoj verziji dovoljna je jedna
ponuda, u drugoj nije.
PITANJE: Da li izjave za članak 45. Zakona
o javnim nabavkama treba sačiniti na
memorandumu ponuđača i iste ovjeriti u
općini?
ODGOVOR: Nije propisano da tekst izjave
mora biti na memorandumu ponuđača.
PITANJE: Prema stavu Suda BiH, svaka
stranica ponude koja ima tekst mora biti
numerirana. Da li se tekstom smatra ovjera
(pečat sa tekstom) odgovorne institucije
(npr. često se na poleđini uvjerenja i izjava
nalazi pečat i popratni tekst općine, koja
isti ovjerava)?
ODGOVOR: Bilo bi vjerojatno najuputnije
konsultirati presudu Suda BiH u kojoj je
izrečen stav kojeg pominjete. Ako svaka
stranica koja ima tekst mora biti numerirana,
a stranica na kojoj je izvršena ovjera
neizostavno sadrži tekst, logično bi bilo
da bi i ta stranica morala biti numerirana.
Ipak, kao što je spomenuto, najbolje bi bilo
konsultirati presudu Suda BiH.
PITANJE:
Da li je ugovorni organ
dužan kreirati ugovor i dostaviti isti
izabranom ponuđaču? U praksi sam
imala slučajeve kada je ugovorni organ
inzistirao da ponuđač kreira ugovor.
ODGOVOR: Modeli standardne tenderske
dokumentacije, primjerice za robe, točkom
9.6 propisuju:
„Nacrt ugovora ili osnovni elementi
ugovora su uključeni u aneks _________ ove
tenderske dokumentacije (‘nacrt’). Dobavljač
treba popuniti nacrt sa svojim podacima i
detaljima koji su sadržani u ponudi (tj. cijena
i drugi uslovi).“
Dakle, ugovorno tijelo kao sastavni dio
tenderske dokumentacije prilaže nacrt
ugovora. Krajnje je neuobičajeno da
ugovorno tijelo traži od ponuđača da sastavi
ugovor.
PITANJE: Da li će se prema novom zakonu
morati objavljivati obavijesti u Službenom
glasniku BiH?
ODGOVOR: Članak 36. stavak (1) novog ZJN
propisuje:
„Sve obavijesti o nabavi, o dodjeli
ugovora, o poništenju postupka javne
nabave, dobrovoljna ex ante obavijest o
transparentnosti i prethodna informacijska
obavijest, kao i sažetak obavijesti o nabavi
na engleskom jeziku, ugovorno tijelo
objavljuje na portalu javnih nabava. Sažetak
svih obavijesti objavljuje se u ‘Službenom
glasniku BiH’.“
Obvezni sadržaj obavijesti i sažetka
obavijesti je propisan Naputkom o uvjetima
i načinu objave obavijesti i dostavljanja
izvješća u postupcima javnih nabava u
informacijski sustav „E-nabave“. Način i
uvjeti plaćanja za objavu obavijesti u sustav
„E-nabave“ (kojim se zamjenjuju postojeći
sustavi GO PROCURE i WISPPA te Registar
ugovornih tijela) regulirat će se posebnim
pravilnikom koji donosi Vijeće ministara
Bosne i Hercegovine na prijedlog Agencije
i uz prethodnu suglasnost Ministarstva
financija i trezora Bosne i Hercegovine.
PITANJE: Znači li objava za konkurentski
zahtjev po novom zakonu objavu u sistemu
Go-Procure ili na nekoj drugoj aplikaciji?
ODGOVOR: Da. Početkom primjene novog
ZJN Agencija za javne nabave BiH pušta
u rad i novi sustav za objavu obavijesti i
dostavu izvješća koji će zamijeniti postojeće
sustave WisPPA i Go-Procure. Novi sustav je
dostupan od 27. 11. 2014. godine putem web
adrese www.ejn.gov.ba.
PITANJE: Tumačenje člana 17. novog zakona
o javnim nabavama. Da li jedno isključuje
drugo, tj. može li se pokrenuti postupak JN
kada ugovorni organ donese odluku ili ako je
predviđeno prema JN ili je potrebno oboje?
ODGOVOR: Novi zakon člankom 17. propisuje:
(1) Ugovorno
tijelo može započeti
postupak javne nabave ako je nabava
predviđena planom nabava ili kada
ugovorno tijelo donese posebnu
odluku o pokretanju postupka javne
nabave.
(2) Ugovorno tijelo mora objaviti plan
nabava čija je vrijednost veća od
vrijednosti utvrđenih u članku 14.
stavak (1) ovoga zakona na svojoj
internetskoj stranici, i to najkasnije
u roku od 60 dana od dana usvajanja
proračuna, odnosno financijskog
plana.
(3) Ako se ugovor dodjeljuje na razdoblje
dulje od jedne godine, obveze koje
dospijevaju u sljedećim godinama
moraju biti ugovorene u iznosima
predviđenim
propisima
kojima
se uređuje izvršenje proračuna ili
financijskog plana za svaku godinu
posebno.“
Dakle, ako procjenjena vrijednost nabave
prelazi iznos od 50.000 KM za robe i usluge,
odnosno 80.000 KM za radove, kako je
propisano spomenutim člankom 14. stavak
(1), tada pokretanje postupka nabave neće
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 119
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
biti moguće bez prethodnog donošenja i
objavljivanja plana nabava. Ukoliko se pak
radi o procjenjenim vrijednostima ispod
navedenih iznosa, za njih će, kako proizlazi
iz citiranog članka, biti dovoljna posebna
odluka ugovornog tijela.
PITANJE: Želim da objavim otvoreni
postupak javne nabavke za hotelski
smještaj i nemam nove tenderske
dokumentacije (da li je ostala stara?).
Ovdje vidim da je to obuhvaćeno članom
8. ZJNBiH, pa vas zamolim da mi objasnite
šta se podrazumijeva pod formulacijom
„ugovori na čiju dodjelu se primjenjuje
poseban režim“ i - da li je usvojen pravilnik
od strane Vijeća ministara?
ODGOVOR: Modeli standardne tenderske
dokumentacije nisu doneseni već se
ima primjenjivati Naputak za pripremu
modela tenderske dokumentacije i ponuda
(„Službeni glasnik BiH“, broj 90/14 od 18.
11. 2014. godine). U svezi sa nabavom usluga
iz Aneksa II dio B. (tzv. neprioritetne usluge:
hotelske i ugostiteljske usluge, usluge
željezničkog transporta, usluge vodenog
transporta, pomoćne transportne usluge
i usluge podrške, pravne usluge, usluge
zapošljavanja, usluge istrage i osiguranja,
obrazovne usluge, zdravstvene i socijalne
usluge, rekreacijske usluge, kulturne i
sportske usluge, i ostale usluge) ističemo da
članak 8. stavak (2) novog ZJN pripisuje da
će se postupak dodjele ugovora za nabavu
navedenih usluga urediti pravilnikom kojeg
donosi Vijeće ministara BiH. Kako navedeni
pravilnik o postupku dodjele ugovora o
uslugama iz Aneksa II. Dio B. još uvijek
nije usvojen od strane Vijeća ministara BiH
- upućen je u procedure usvajanja - zasad
nije moguće dati decidiran odgovor na ovo
pitanje, jer bi to predstavljalo prejudiciranje
rješenja.
PITANJE: Agencija je provela proceduru
javnih nabavki računarske opreme po
zakonu koji je važio do 27. 11. 2014. godine.
Proveden je konkurentski postupak bez
objave, ali postupak je obustavljen
(poništen). Molimo informacije vezano za
novi postupak koji bi provela po novom
zakonu, kojem je počela primjena 28. 11.
2014. godine, odnosno korake.
Ujedno nas zanima informacija o odluci o
obustavi postupka po starom zakonu, na
što da se pozovemo ili, možda, ako imate
neki urnek da nam dostavite?
ODGOVOR: Novi Zakon o javnim nabavama
BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 39/14),
člankom 122. stavak (1) propisuje:
„Postupci javne nabave pokrenuti do
početka primjene ovoga zakona u kojima
120 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
nisu zaključeni ugovori o javnoj nabavi bit
će okončani prema odredbama Zakona o
javnim nabavama koji je na snazi u vrijeme
pokretanja postupka javne nabave.“
Dakle, ukoliko postupke nabave pokrenete
prije početka primjene novog ZJN (27. 11.
2014.) isti imaju biti vođeni i okončani prema
odredbama tada važećeg zakona o javnim
nabavama.
Međutim, i stari i novi ZJN ne poznaju
termin „ponovljeni postupak“ iz razloga
što je svaki postupak postupak sam za sebe.
Sve odluke, akti i dokumenti iz poništenog
postupka se arhiviraju i stavljaju ad acta.
Nakon toga ugovorno tijelo priprema novu
tendersku dokumentaciju i započinje novi
postupak, a ne ponovljeni.
U konkretnom slučaju, ukoliko je došlo
do poništenja postupka koji je pokrenut
po starom ZJN, novi postupak morate
pokrenuti i voditi po novom ZJN. Postupak
konkurentskog zahtjeva poništavate u
skladu sa člankom 46. stavak (6) starog
zakona.
Također, za informacije koji postupak za
konkretnu nabavu trebate provesti morate
nam dostaviti više podataka o samoj nabavi,
prvenstveno kolika je bila procijenjana
vrijednost nabave, da li je bilo podjele na
lotove i sl.
Na koncu vam dostavljamo obrazac odluke o
poništenju postupka, ali po novom zakonu,
te ćete trebati dotjerati dio odluke koji se
odnosi na pravni osnov: članak 46. stavak
(6) starog ZJN, prigovor koji je prvi stupanj
u žalbenom postupku po starom ZJN, za
razliku od žalbe ugovornom tijelu po novom
i sl.
Odgovarao: Josip Jakovac, dipl. iur. –
Agencija za JN
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
MEMORANUDUM UGOVORNOG TIJELA
- ODLUKA O PONIŠTENJU POSTUPKA JAVNE NABAVE –
KONKURENTSKI ZAHTJEV ZA DOSTAVU PONUDA
Na temelju članka 69. stavak (2) točka ______(navesti osnov za poništenje postupka javne nabave),
članka 70. st. 1, 4. i 6. Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, broj 39/14),
članaka ________ (navesti članke iz podzakonskih akata), članaka ________ (navesti članke iz internih
akata), nа preporuku Povjerenstva za javnu nabavu broj: ______оd________. godine, u postupku javne
nabave____________ (navesti naziv predmeta javne nabave), ________ (naziv tijela koje je nadležno za
donošenje odluke) je donio
ODLUKU
о poništenju postupka javne nabave
Članak 1.
Poništava se postupak javne nabave____________ (navesti naziv predmeta javne nabave), iz razloga
(navesti razlog za poništenje postupka javne nabave – naprimjer: nijedna od primljenih ponuda nije
prihvatljiva – članak 69. stavak (2) točka d).
Članak 2.
Za izvršenje оve odluke zadužuje se i ovlašćuje _____________ (navesti оrganizacijski dio ugovornog
tijela).
Članak 3.
Оva odluka objavit će se na web-stranici (navesti web-stranicu), istovremeno s upućivanjem ponuditeljima
koji su sudjelovali u postupku javne nabave, sukladno članku 70. stavak (6) Zakona o javnim nabavama Bosne
i Hercegovine.
Članak 4.
Оva odluka stupa na snaguna snagu danom donošenja i dostavlja se svim ponuditeljima koji su sudjelovali u
postupku javne nabave, sukladno članku 71. stavak (2) Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine.
Оbrazloženje
Postupak javne nabave pokrenut je odlukom o pokretanju postupka javne nabave broj: _____ оd
_______ godine.
Јavna nabava је provedena putem konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda.
Procijenjena vrijednost javne nabave bez PDV-а је __________ KМ.
Оbavijest o nabavi broj: ___________, poslata je na objavu dana _____ godine, а objavljena је na
Portalu javnih nabava dana _______ godine, sažetak obavijesti о nabavi оbjavljen je u „Sl. glasniku
BiH“, broj _____ od ______ godine.
Zahtjev za dostavu ponuda je proslijeđen sljedećim ponuditeljima (istovremeno sa slanjem obavijesti o
nabavi na Portal javnih nabava);
- Ponuditelju: __________________
- Ponuditelju: __________________
- Ponuditelju: __________________
- Ponuditelju: _________________
Povjerenstvo za javnu nabavu imenovano je odlukom broj: _____ od _______ godine.
Povjerenstvo za javnu nabavu dostavilo је dana _______ godine Izvješće o radu broj: _____ od _______
godine i Preporuku o poništenju postupka javne nabave broj: _____ оd _______ godine, u postupku javne
nabave __________ (navesti naziv predmeta javne nabave).
U postupku pо izvješću о radu је utvrđeno je dа је Povjerenstvo zа javnu nabavu blagovremeno i pravilno
izvršilo оtvaranje ponuda i оcjenu prispjelih ponuda, o čemu je sačinilo оdgovarajuće zapisnike, u kojima je
utvrđeno sljedeće:
- da je ukupan broj pristiglih ponuda ______.
- da su blagovremeno zaprimljene______ ponude.
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 121
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
- da su neblagovremeno zaprimljene ______ ponude.
- da su ponude ponuditelja _________, ____________ i __________, prihvatljive.
- da ponude ponuditelja ________, _______ nisu prihvatljive iz sljedećih razloga:
_______________________________________________________________________________________
___________________________________
Nadalje, u postupku ocjene provedenog postupka, ________ (navesti tijelo nadležno za donošenje
Odluke) nije našao razloge, nepravilnosti niti propuste u radu, koji bi eventualno bili osnov za neprihvatanje
preporuke Povjerenstva za nabavu.
U postupku je utvrđeno da je Povjerenstvo u svemu pravilno postupilo te da је preporuka о poništenju
postupka nabave data u skladu sa Zakonom, podzakonskim i internim aktima i tenderskim dokumentom.
Naime, u postupku predmetne nabave nesumnjivo је utvrđeno (naprimjer: da nijedna od primljenih ponuda
nije prihvatljiva), čime su se stekli zakonski uvjeti za poništenje postupka javne nabave.
Iz navedenih razloga, primjenom članka 69. stavak (2) točka ______ (navesti osnov za poništenje
postupka javne nabave), Zakona o javnim nabavama Bosne i Hercegovine, te članaka ________ (navesti
članke iz internih akata), оdlučeno je kao u članku 1. ove odluke.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba najkasnije u roku od 10 dana оd dana prijema od ove odluke.
М. P. Potpis odgovorne osobe
____________________
Dostaviti:
- Ponuditelju: __________________
- Ponuditelju: __________________
- Ponuditelju: __________________
PITANJE: Kako postupiti u slučaju kada
neki materijalni propis u BiH propisuje
da neki posao može obavljati samo firma
koja se nalazi na listi ovlaštenih firmi koje
objavljuje neko Ministarstvo u BiH. Npr.
projektovanje građevina, procjena uticaja
na okoliš i sl. To znači, ako je neka inostrana
firma ovlaštena u svojoj državi (npr.
projektovanje građevina), a ne nalazi se na
listi naših ministarstava i ne može raditi
takav posao? Sa druge strane, po ZJNBiH
ne smije se ograničiti učešće stranih firmi,
a koje su ovlaštene raditi takve poslove u
svojoj zemlji porijekla i koje mogu ispuniti
zahtjeve ZJNBiH i ugovornog organa. Da li
u ovom slučaju, ako je strana firma uradila
neki projekat i isti je nostrifikovan može
naže ministarstvo koje izdaje građevinsku
dozvolu odbiti takav projekat. Ugovorni
organ nema razloga da i iz postupka
nabavke isključuje stranu firmu, koja je
kvalifikovana po ZJNBiH i TD?
ODGOVOR: Pitanja sposobnosti obavljanja
profesionalne djelatnosti definirana su
članom 46. Zakona o javnim nabavkama
122 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
(„Službeni glasnik BiH“, broj 39/14). U tom
pravcu, stav (1) člana 46. ZJN određuje da
ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji
može od kandidata / ponuđača zahtijevati da
dokažu svoju registraciju u odgovarajućim
profesionalnim ili drugim registrima
zemlje u kojoj su registrirani ili da osiguraju
posebnu izjavu ili potvrdu nadležnog
organa kojom se dokazuje njihovo pravo da
obavljaju profesionalnu djelatnost, koja je u
vezi sa predmetom nabavke, dok je stavom
(2) istog člana propisano da se dokumenti
iz stava (1) ovog člana priznaju na teritoriji
Bosne i Hercegovine, bez obzira na kojem
nivou vlasti su izdati. Navedeno pitanje se
dotiče i jedne vrlo specifične i kontroverzne
okolnosti, koja se ispoljava u činjenici
disharmonije između propisa na različitim
nivoima u Bosni i Hercegovini, tj. konkretno
između određenih materijalnih propisa
u BiH (npr. propisi vezani za građenje,
procjenu uticaja na okoliš i sl., koji su u
nadležnosti entiteta, kantona i sl.) i tamo
definiranih uslova i zahtjeva (poput uslova
da neki posao / nabavku, npr. građenje
građevine ili izvođenje pojedinih radova na
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
građevini i druge zahvate u prostoru može
obavljati samo lice koje je registrovano za
obavljanje te djelatnosti i koje posjeduje
ovlaštenje nadležnog ministarstva) i ZJN-a,
koji, pored ostalog, obavezuje ugovorne
organe na poštivanje osnovnih principa
javnih nabavki, među kojima su i jednak
tretman, odnosno nediskriminacija. Naime,
članom 3. ZJN je određeno da je ugovorni
organ dužan da postupa transparentno,
da se u postupku javne nabavke prema
kandidatima / ponuđačima ponaša jednako
i nediskriminirajuće, na način da osigura
pravičnu i aktivnu konkurenciju, sa ciljem
najefikasnijeg korištenja javnih sredstava
u vezi sa predmetom nabavke i njegovom
svrhom, te da se opći principi obavezno
primjenjuju i poštuju i u postupku pravne
zaštite. U smislu navedenog, kao primjer
materijalnog propisa mogu poslužiti
odgovarajuće odredbe Uredbe o uređenju
gradilišta,
obaveznoj
dokumentaciji
na gradilištu i učesnicima u građenju
(„Službene
novine
Federacije
BiH“,
br. 48/09, 75/09 i 93/12), koja uređuje uslove
i način uređenja gradilišta, način i vođenje
obavezne dokumentacije na gradilištu, te
učesnike u građenju građevina i zahvata za
koje odobrenje za građenje izdaje Federalno
ministarstvo prostornog uređenja. Tako,
član 38. Uredbe određuje da je izvođač
pravno lice koje gradi ili izvodi pojedine
radove na građevini ili izvodi druge zahvate
u prostoru, te da građenje građevine i/ili
izvođenje pojedinih radova na građevini i
drugim zahvatima u prostoru može obavljati
samo pravno lice koje je registrovano za
obavljanje te djelatnosti i koje posjeduje
ovlaštenje Federalnog ministarstva. Nadalje,
pored uslova i mjerila za davanje ovlaštenja
izvođaču, Uredba određuje (član 42.) da
zahtjev za davanje ovlaštenja izvođač
podnosi Federalnom ministarstvu, odnosno
(član 43.) da pravno lice koje ima sjedište
izvan BiH može podnijeti zahtjev za
dobijanje ovlaštenja za obavljanje djelatnosti
građenja građevine ili izvođenja pojedinih
radova na građevini, odnosno radova
na zaštiti nacionalnih spomenika koje je
prema propisima zemlje u kojoj ima sjedište
ovlašteno izvoditi, te kako bi takvo pravno
lice moglo obavljati djelatnosti građenja i/
ili izvođenja pojedinih radova na građevini
na području Federacije Bosne i Hercegovine
dužno
je
Federalnom
ministarstvu
dostaviti ovlaštenje zemlje iz koje dolazi, te
odgovarajuće dokumente kojima dokazuje da
ispunjava propisane uslove, a čiju će validnost
cijeniti Federalno ministarstvo. Dakle, iz
izloženog, a uvažavajući složenu ustavnopravnu strukturu Bosne i Hercegovine,
kao i različitost materijalnog normiranja
određenih oblasti, nameće se zaključak da je
pitanje, da li, ako je strana firma npr. uradila
neki projekat i isti je nostrifikovan, može
odgovarajuće domaće ministarstvo, koje
izdaje građevinsku dozvolu, odbiti takav
projekat, odnosno da li će npr. građevina
koju je izgradio strani izvođač radova,
izabran u okviru odgovarajućeg postupka
javne nabavke, moći dobiti upotrebnu
dozvolu, najadekvatnije postaviti i uputiti
odgovarajućem nadležnom ministarstvu,
sve shodno određenom materijalnom
propisu kojim se reguliraju predmetna
pitanja vezana za određenu javnu nabavku.
PITANJE: Kako provesti proceduru
zaključenja ugovora o zakupu poslovnog
prostora?
ODGOVOR: Zakon o javnim nabavkama
(„Službeni glasnik BiH“, broj 39/14) pored
ostalog, regulira i pitanja izuzeća od primjene
odredbi ovog zakona. U tom smislu, član
10. stav (1) tačka e) ZJN određuje da se od
primjene ovog zakona izuzimaju: ... e) ugovor
o kupovini ili zakupu postojećih zgrada,
druge nepokretne imovine, zemljišta ili prava
koja iz njih proističu, bilo kojim finansijskim
sredstvima, uz obavezu ugovornog organa
da osigura transparentnost te procedure,
sa tim što nabavka finansijskih usluga za
kupovinu ili zakup postojećih zgrada, druge
nepokretne imovine, zemljišta ili prava
koja iz njih proističu, istovremeno, prije ili
nakon ugovora o kupovini ili zakupu, u bilo
kojem obliku, podliježe provođenju jednog
od postupaka definiranih ovim zakonom.
Iz navedenog proističe da se ugovor o
kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge
nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja
iz njih proističu, bilo kojim finansijskim
sredstvima (u ovom okviru se može
prepoznati i ugovor o zakupu poslovnog
prostora), izuzima od primjene ovog zakona,
ali uz obavezu ugovornog organa da osigura
transparentnost te procedure, odnosno da se
osigura odgovarajuće objavljivanje namjera
ugovornih
organa,
u
odgovarajućim
publikacijama / internetskim stranicama i
sl., za zaključenje takvih ugovora. Takođe, u
smislu navedenog, uputnim se čini, a ako već
ne postoje odgovarajuća pravila / procedure
/ propisi koje ugovorni organ primjenjuje
za konkretne nabavke, da ugovorni organ
preduzme aktivnosti i osigura donošenje i
usvajanje odgovarajućih pravila / procedura
/ propisa kojima se normiraju i uređuju
pitanja vezana za zaključenje predmetnih
ugovora, uz uvažavanje zahtjeva iz citiranog
člana ZJN.
PITANJE: Da li se zakon o javnim nabavkama
mora primjenjivati i kod iznajmljivanja
prostora (zakup prostora), kad su u pitanju
javne ustanove ili se mogu primjenjivati
propisi lokalne samouprave / općine?
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 123
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ODGOVOR: Član 10. stav (1) tačka e) Zakona vlasti Bosne i Hercegovine („Službeni
o javnim nabavkama („Službeni glasnik
BiH“, broj 39/14) određuje da od primjene
ovog zakona izuzimaju se: ... e) ugovor o
kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge
nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja
iz njih proističu, bilo kojim finansijskim
sredstvima, uz obavezu ugovornog organa
da osigura transparentnost te procedure,
sa tim što nabavka finansijskih usluga za
kupovinu ili zakup postojećih zgrada, druge
nepokretne imovine, zemljišta ili prava
koja iz njih proističu, istovremeno, prije ili
nakon ugovora o kupovini ili zakupu, u bilo
kojem obliku, podliježe provođenju jednog
od postupaka definiranih ovim zakonom.
Iz navedenog proističe da se ugovor o
kupovini ili zakupu postojećih zgrada, druge
nepokretne imovine, zemljišta ili prava koja
iz njih proističu, bilo kojim finansijskim
sredstvima (u ovom okviru je i ugovor o
zakupu prostora, kad su u pitanju javne
ustanove), izuzima od primjene ovog zakona,
ali uz obavezu ugovornog organa da osigura
transparentnost te procedure, odnosno da se
osigura odgovarajuće objavljivanje namjera
ugovornih
organa,
u
odgovarajućim
publikacijama / internetskim stranicama i
sl., za zaključenje takvih ugovora. Takođe, u
smislu navedenog, uputnim se čini, a ako već
ne postoje odgovarajuća pravila / procedure
/ propisi koje ugovorni organ primjenjuje
za konkretne nabavke, da ugovorni organ
preduzme aktivnosti i osigura donošenje i
usvajanje odgovarajućih pravila / procedura
/ propisa kojima se normiraju i uređuju
pitanja vezana za zaključenje predmetnih
ugovora, uz uvažavanje zahtjeva iz citiranog
člana ZJN.
PITANJE: Kad je u pitanju popis privrednih
subjekata sa kojima organ ne može
zaključiti ugovor, da li se to u konkretnom
slučaju odnosi na pravi subjekat čiji
vlasnik je u rodbinskoj vezi sa članom
upravnog odbora ugovornog organa ili on
lično?
ODGOVOR: Član 52. stav (3) Zakona o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14) određuje da u slučaju da zahtjev ili
ponuda koju ugovorni organ primi u toku
postupka javne nabavke prouzrokuje ili
može prouzrokovati sukob interesa u skladu
sa važećim propisima o sukobu interesa
u Bosni i Hercegovini, ugovorni organ
dužan je postupiti u skladu sa propisima u
Bosni i Hercegovini. U tom smislu, u Bosni
i Hercegovini, u oblasti sukoba interesa,
osnovnu regulativu, posebno, ali bez
ograničavanja, čine i primjenjuju se sljedeći
propisi, na čije konsultovanje i uvažavanje
se upućuje konkretni ugovorni organ, i to:
Zakon o sukobu interesa u institucijama
124 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
glasnik BiH“, br. 16/02, 14/03, 12/04, 63/08,
18/12 i 87/13), Zakon o sukobu interesa
u organima vlasti u Federaciji Bosne i
Hercegovine („Službene novine Federacije
BiH“, broj 70/08), Zakon o sprečavanju
sukoba interesa u organima vlasti Republike
Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 73/08),
Zakon o sukobu interesa u institucijama
Brčko distrikta Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br.
43/08 i 47/08), Zakon o Agenciji za prevenciju
korupcije i koordinaciju borbe protiv
korupcije („Službeni glasnik BiH“, broj
103/10), kao i propisi koji na nivou entiteta,
odnosno Brčko distrikta BiH, reguliraju
pitanja rada i djelovanja javnih preduzeća.
Tako, npr. član 13. Zakona o javnim
preduzećima u Republici Srpskoj („Službeni
glasnik RS“, br. 75/04 i 78/11), odnosno
član 14. Zakona o javnim preduzećima u
Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene
novine Federacije BiH“, br. 8/05, 81/08 i
22/09) uređuju i definišu pitanja sukoba
interesa s aspekta javnih preduzeća, a u
tome okviru i ugovornih organa, koji imaju
status javnih preduzeća. Nadalje, član 52.
stav (4) ZJN određuje da ugovorni organ ne
smije zaključivati ugovore o javnoj nabavci
sa privrednim subjektom ako rukovodilac
ugovornog organa ili član upravnog ili
nadzornog odbora tog ugovornog organa
istovremeno: a) obavlja upravljačke poslove
u tom privrednom subjektu ili b) vlasnik
je poslovnog udjela, dionica, odnosno
drugih prava na osnovu kojih učestvuje
u upravljanju, odnosno u kapitalu tog
privrednog subjekta sa više od 20%. Takođe,
prema članu 3. stav (2) tačka a) podtačka
5) Uputstva za pripremu modela tenderske
dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik
BiH“, broj 90/14), ugovorni organ će biti u
obavezi da, u tenderskoj dokumentaciji za
određeni postupak javne nabavke, u okviru
opštih podataka, navodi i popis privrednih
subjekata, sačinjen na temelju internog
akta ugovornog organa, koji su isključeni iz
postupaka javne nabavke zbog postojanja
sukoba interesa, u skladu sa članom 52. ZJN.
Iz navedenog proizlazi i obaveza ugovornog
organa da donese odgovarajući interni akt
na osnovu kojeg će biti sačinjen navedeni
popis privrednih subjekata.
PITANJE: Kod konkurentskog zahtjeva bez
objave obavještenja kada su dostavljene
manje od tri zadovoljavajuće runde, da li se
ponude otvaraju ili se vraćaju neotvorene,
a postupak poništava?
ODGOVOR: Prema članu 88. stav (1) Zakona
o javnim nabavkama („Službeni glasnik
BiH“, broj 39/14), konkurentski zahtjev
za dostavu ponuda je postupak u kojem
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ugovorni organ upućuje zahtjev za dostavu
ponuda za nabavku robe, usluga ili radova
određenom broju ponuđača, pri čemu taj
broj ne može biti manji od tri i obavezno
objavljuje dodatno obavještenje o nabavci
na portalu javnih nabavki. Dakle, u odnosu
na ranija rješenja, prema novom ZJN,
obavještenje o nabavci kod konkurentskog
zahtjeva za dostavu ponuda, koje ima
karakter dodatnog obavještenja, obavezno
se objavljuje i to na portalu javnih nabavki.
Shodno članu 14. stav (5) ZJN, portal javnih
nabavki je portal Agencije za javne nabavke
i Ureda / Kancelarije za razmatranje žalbi.
Nadalje, član 88. stav (4) ZJN određuje da je
ugovorni organ, kod konkurentskog zahtjeva
za dostavu ponuda, dužan predvidjeti javno
otvaranje ponuda, dok član 89. stav (3) ZJN
određuje da kada ugovorni organ primi
jednu prihvatljivu ponudu, dodjeljuje
ugovor tom ponuđaču i to najkasnije u roku
od deset dana od dana okončanja postupka
javne nabavke. Iz navedenog proizlazi da
okolnost dostavljanja manje od tri ponude ne
utiče na obavezu ugovornog organa da, kod
konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda,
predvidi javno otvaranje ponuda, odnosno
da kada primi i samo jednu prihvatljivu
ponudu, da dodijeli ugovor tom ponuđaču i
to najkasnije u roku od deset dana od dana
okončanja postupka javne nabavke.
PITANJE:
Objavljivanje
tendera
i
preuzimanje tenderske dokumentacije.
Da li se tenderska dokumentacija može
preuzimati elektronski ili lično, odnosno
poštom?
ODGOVOR: Pitanja preuzimanja tenderske
dokumentacije su definirana članom 55.
Zakona o javnim nabavkama („Službeni
glasnik BIH“, broj 39/14). Tako, stav (1)
člana 55. ZJN određuje da ugovorni organ,
izuzev u slučaju iz tačke d) ovog stava,
kandidatima / ponuđačima mora tendersku
dokumentaciju učiniti dostupnom na način
za koji se opredijeli kandidat / ponuđač, i to: a)
lično preuzimanje u prostorijama ugovornog
organa; b) na pismeni zahtjev kandidata /
ponuđača; c) zajedno sa pozivom za dostavu
ponuda;
d)
objavljivanjem
tenderske
dokumentacije na portalu javnih nabavki,
na što će ukazati u obavještenju o nabavci,
u skladu sa podzakonskim aktom koji
donosi Agencija. Sa druge strane, a prema
stavu (5) istog člana ZJN, svi zainteresirani
kandidati / ponuđači imaju pravo uvida
u tendersku dokumentaciju prije otkupa,
izuzev u slučaju iz stava (1) tačka d) ovog
člana. Ugovorni organ dužan je, na pismeni
zahtjev privrednog subjekta, omogućiti
uvid u tendersku dokumentaciju na način
za koji se opredijeli kandidat / ponuđač, i
to: a) u prostorijama ugovornog organa; ili
b) dostavljanjem poštom preporučeno sa
povratnicom zainteresiranom kandidatu /
ponuđaču; ili c) dostavljanjem elektronskom
poštom u zaštićenom nepromijenjivom
obliku
zainteresiranom
kandidatu
/
ponuđaču. Dakle, shodno navedenom članu
ZJN, a u kontekstu instituta preuzimanja
tenderske dokumentacije, moguće je
razlikovati obaveze ugovornog organa u
vezi sa činjenjem dostupnom tenderske
dokumentacije, nakon otkupa, uz previđene
izuzetke, odnosno obaveze ugovornog
organa u vezi s omogućavanjem uvida u
tendersku dokumentaciju, prije otkupa, uz
predviđene izuzetke.
PITANJE: Uvjerenje iz člana 45. stav 1.
tačka a), odnosno stav 2. tačka a) da li se
odnosi i na pravno lice i na odgovorno lice
u pravnom licu?
ODGOVOR: Član 45. Zakona o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14) u tački a) stava (1) određuje da je
ugovorni organ, izuzev u slučajevima iz
člana 21. stav (1) tačka d) i člana 22. stav
(1) tačka d) ovog zakona, dužan odbaciti
zahtjev za učešće ili ponudu ako je kandidat
/ ponuđač u krivičnom postupku osuđen
pravosnažnom presudom za krivična
djela organiziranog kriminala, korupciju,
prevaru ili pranje novca, u skladu sa važećim
propisima u Bosni i Hercegovini ili zemlji u
kojoj je registriran, dok u tački a) stava (2)
određuje da je kandidat / ponuđač kojem
bude dodijeljen ugovor obavezan dostaviti
sljedeće dokumente kojima će potvrditi da se
slučajevi navedeni u stavu (1) ovog člana ne
odnose na njega: a) uvjerenje nadležnog suda
kojim dokazuje da u krivičnom postupku
nije izrečena pravosnažna presuda kojom je
osuđen za krivično djelo učešća u kriminalnoj
organizaciji, za korupciju, prevaru ili pranje
novca. Formulacije navedenih odredbi su
fokusirane na kandidate / ponuđače, što je
jedan od statusa, odnosno pozicija u kojoj,
shodno članu 2. stav (1) tačka c) ZJN, određeni
privredni subjekt može učestvovati u
postupku javne nabavke. Naime, član 2. stav
(1) tačka c) ZJN definira pojam privrednog
subjekta, u smislu njegovog korištenja
u okviru ZJN, određujući da privredni
subjekat je pravno ili fizičko lice, ili grupa
takvih lica, koji na tržištu nude robe, usluge
i/ili radove, a registrirani su za obavljanje
predmetne djelatnosti, te mogu učestvovati
u postupku javne nabavke, kao: 1) ponuđač
koji je dostavio ponudu; 2) kandidat koji je
dostavio zahtjev za učešće u ograničenom,
pregovaračkom postupku ili takmičarskom
dijalogu; 3) grupa kandidata / ponuđača
(dva ili više kandidata / ponuđača) koji su
dostavili zajednički zahtjev za učešće ili
zajedničku ponudu; 4) dobavljač kojem je
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 125
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
nakon postupka javne nabavke dodijeljen
ugovor o javnoj nabavci. Iz izloženog se čini
mogućim zaključiti da se navedene odredbe
člana 45. ZJN ne odnose na odgovorno lice
kandidata / ponuđača, s obzirom da se u
istima posebno ne naznačuje takvo lice
(tj. lice ovlašteno po zakonu za zastupanje
privrednog subjekta), već na samog
kandidata / ponuđača, u okviru definicije
pojma privrednog subjekta, kao kandidata
ili ponuđača u postupku javne nabavke,
shodno članu 2. stav (1) tačka c) ZJN.
PITANJE: Da li je ograničeno trajanje
konkurentskog zahtjeva ugovorna godina
ili može biti trajenje tog ugovora duže od
jedne godine?
ODGOVOR: Konkurentski zahtjev za dostavu
ponuda, kao jedan od postupaka javne
nabavke za dodjelu ugovora male vrijednosti,
posebno je definiran odredbama članova 88.
i 89. Zakona o javnim nabavkama („Službeni
glasnik BIH“, broj 39/14). U navedenim
rješenjima nije sadržano određenje vezano
za ograničenje trajanja ugovora dodijeljenog
putem navedenog postupka. Međutim, u
vezi sa pitanjima trajanja ugovora potrebno
je ukazati i voditi računa o odredbi člana 17.
stav (3) ZJN koja određuje da, ako se ugovor
dodjeljuje na period duži od jedne godine,
obaveze koje dospijevaju u narednim
godinama moraju biti ugovorene u iznosima
predviđenim propisima kojima se uređuje
izvršenje budžeta ili finansijskog plana za
svaku godinu posebno.
PIANJE: Ukoliko imamo neredovna
finansiranja u smislu kašnjenja naših
finansija (pet, šest mjeseci) kako je
moguće provesti javnu proceduru za
nabavku određenih roba, radova i usluga
ako nemamo obezbijeđena sredstva, a ne
možemo uticati na redovnije finansiranje
od učesnika?
ODGOVOR: U vezi sa pitanjima pokretanja
i provođenja postupaka javnih nabavki, te
obezbjeđenja sredstava potrebno je uzeti
u obzir odredbe članova 17. i 18. Zakona o
javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“,
broj 39/14). Naime, član 17. ZJN definira
uslove za početak postupka javne nabavke
i, u stavu (1), određuje da ugovorni organ
može započeti postupak javne nabavke ako
je nabavka predviđena u planu nabavki ili
kada ugovorni organ donese posebnu odluku
o pokretanju postupka javne nabavke.
Sa druge strane, član 18. ZJN definira
institut odluke o pokretanju postupka
javne nabavke te, u stavu (1), određuje da
ugovorni organ pokreće postupak javne
nabavke donošenjem odluke ili rješenja u
pisanom obliku koje obavezno sadrži: a)
zakonski osnov za provođenje postupka
126 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
javne nabavke; b) predmet javne nabavke;
c) procijenjenu vrijednost javne nabavke;
d) podatke o izvoru – načinu finansiranja; e)
vrstu postupka javne nabavke.
PITANJE: Koji je minimum dokaza koji
se traži od ponuđača potreban kod
provođenja
konkurentskog
zahtjeva
(dokumentacija ponuđača)?
ODGOVOR: U vezi sa navedenim pitanjem
iznosimo da član 88. Zakona o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BIH“,
broj 39/14), koji definira postupak
konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda,
u stavu (2), određuje da je, prilikom
pripreme ove vrste postupka, ugovorni
organ dužan donijeti odluku o pokretanju
postupka i koristiti model konkurentskog
zahtjeva za dostavu ponuda koji propisuje
Agencija. U vezi s izloženim je napomena da
je Uputstvo za pripremu modela tenderske
dokumentacije i ponuda doneseno od strane
Agencije za javne nabavke, te objavljeno u
„Službenom glasniku BiH“, broj 90 od 18.
11. 2014. godine. Takođe, član 88. stav (3) ZJN
određuje da zahtjev za dostavu ponuda, kod
konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda,
obuhvata adekvatne i dovoljne informacije
na osnovu kojih ponuđači mogu pripremiti
svoje ponude na stvarno konkurentnoj
osnovi, te da je ugovorni organ dužan u
zahtjevu navesti: precizan rok i mjesto
prijema ponuda, minimum dokumenata
kojima se dokazuje kvalificirnost ponuđača
(ako ih zahtijeva) i sl.
PITANJE: Da li postoji iznos koje je dozvoljen
za podugovaranje prema novom ZJN?
ODGOVOR: Institut podugovaranja je
reguliran odredbama člana 73. Zakona o
javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“,
broj 39/14). Iz analize navedenih odredbi
čini se da nije moguće izvesti zaključak da
je utvrđen i određeni iznos koji je dozvoljen
za podugovaranje. Naime, u navedenim
odredbama je fokus na dijelu ugovora koji
se namjerava podugovaranjem prenijeti
na treće strane. Shodno tome, proističe da
nije moguće cijeli ili pretežni dio ugovora
prenijeti podugovaranjem na treće strane,
već samo dio ugovora, sa tim da, u skladu
sa članom 73. stav (3) ZJN, ponuđač kojem je
dodijeljen ugovor neće sklapati podugovor
ni o jednom bitnom dijelu ugovora
bez prethodnog pismenog odobrenja
ugovornog organa. Elementi ugovora koji
se podugovaraju i identitet podugovarača
obavezno se saopćavaju ugovornom organu
blagovremeno, prije sklapanja podugovora.
Ugovorni organ može izvršiti provjeru
kvalifikacija podugovarača u skladu sa
članom 44. ovog zakona i obavijestiti
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
dobavljača o svojoj odluci najkasnije u roku
od 15 dana od dana prijema obavještenja
o podugovaraču. U slučaju odbijanja
podugovarača, ugovorni organ dužan je
navesti objektivne razloge odbijanja. Dakle,
uz ostale detalje vezane za podugovaranje,
ugovorni organ odobrava i dio, odnosno
obim / procenat, koji ponuđač namjerava
podugovaranjem prenijeti na treće strane.
Takođe, prema članu 3. stav (2) tačka e)
podtačka 6) Uputstva za pripremu modela
tenderske dokumentacije i ponuda („Službeni
glasnik BiH“, broj 90/14), obavezan sadržaj
tenderske dokumentacije su i odredbe koje
se odnose na podugovaranje, uslovi koji se
zahtijevaju za podugovaranje, kao i odredbe
nacrta ugovora koje definišu obavezu
direktnog plaćanja podugovaraču.
PITANJE: Koliki je iznos podugovaranja
u procedurama i da li je obavezno isti
propisati u tenderskoj dokumentaciji?
ODGOVOR: Institut podugovaranja je
reguliran odredbama člana 73. Zakona o
javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“,
broj 39/14). Iz analize navedenih odredbi
čini se da nije moguće izvesti zaključak da
je utvrđen i određeni iznos koji je dozvoljen
za podugovaranje. Naime, u navedenim
odredbama je fokus na dijelu ugovora koji
se namjerava podugovaranjem prenijeti
na treće strane. Shodno tome, proističe da
nije moguće cijeli ili pretežni dio ugovora
prenijeti podugovaranjem na treće strane,
već samo dio ugovora, sa tim da, u skladu
sa članom 73. stav (3) ZJN, ponuđač kojem je
dodijeljen ugovor neće sklapati podugovor
ni o jednom bitnom dijelu ugovora
bez prethodnog pismenog odobrenja
ugovornog organa. Elementi ugovora koji
se podugovaraju i identitet podugovarača
obavezno se saopćavaju ugovornom organu
blagovremeno, prije sklapanja podugovora.
Ugovorni organ može izvršiti provjeru
kvalifikacija podugovarača u skladu sa
članom 44. ovog zakona i obavijestiti
dobavljača o svojoj odluci najkasnije u roku
od 15 dana od dana prijema obavještenja
o podugovaraču. U slučaju odbijanja
podugovarača, ugovorni organ dužan je
navesti objektivne razloge odbijanja. Dakle,
uz ostale detalje vezane za podugovaranje,
ugovorni organ odobrava i dio, odnosno
obim / procenat ugovora, koji ponuđač
namjerava podugovaranjem prenijeti na
treće strane. Takođe, prema članu 3. stav (2)
tačka e) podtačka 6) Uputstva za pripremu
modela tenderske dokumentacije i ponuda
(„Službeni glasnik BiH“, broj 90/14),
obavezan sadržaj tenderske dokumentacije
su i odredbe koje se odnose na podugovaranje,
uslovi koji se zahtijevaju za podugovaranje,
kao i odredbe nacrta ugovora koje definišu
obavezu direktnog plaćanja podugovaraču.
PITANJE: ZJNBiH ne dopušta da se
ponuđači isključe iz postupka nabavke
zato što potiču iz inostrane zemlje. Zakon
o građevinarstvu FBiH podrazumijeva
da se projektovanjem mogu baviti samo
preduzeća koja se nalaze na njihovoj listi i
koja je utvrđena u listi ministarstva i javno
objavljena. Zakonom o JNBiH ne možemo
tražiti da inostrani ponuđači moraju
biti na toj listi nego da budu ovlašteni
za projektovanje u zemlji porijekla i da
dostave odgovarajuće uvijerenje. Također,
zakon o građevinarstvu podrazumijeva i
nostrifikaciju projekta ukoliko je projekat
radila inostrana frima. Međutim, osoblje u
ZDK ne dozvoljava i ne izdaje građevinsku
dozvolu za objekte čije je projektovanje
radila firma iz inostranstva, niti prihvata
nostrifikaciju. Kako u ovom slučaju da
tražimo u tenderskoj dokumentaciji za
inostrane ponuđače, da li i oni moraju biti
evidentirani kao ovlašteni projektanti u
FBiH?
ODGOVOR: Pitanja sposobnosti obavljanja
profesionalne djelatnosti definirana su
članom 46. Zakona o javnim nabavkama
(„Službeni glasnik BiH“, broj 39/14). U tom
pravcu, stav (1) člana 46. ZJN određuje da
ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji
može od kandidata / ponuđača zahtijevati da
dokažu svoju registraciju u odgovarajućim
profesionalnim ili drugim registrima
zemlje u kojoj su registrirani ili da osiguraju
posebnu izjavu ili potvrdu nadležnog
organa kojom se dokazuje njihovo pravo da
obavljaju profesionalnu djelatnost, koja je u
vezi sa predmetom nabavke, dok je stavom
(2) istog člana propisano da se dokumenti
iz stava (1) ovog člana priznaju na teritoriji
Bosne i Hercegovine, bez obzira na kojem
nivou vlasti su izdati. Navedeno pitanje se
dotiče i jedne vrlo specifične i kontroverzne
okolnosti, koja se ispoljava u činjenici
disharmonije između propisa na različitim
nivoima u Bosni i Hercegovini, tj. konkretno
između određenih materijalnih propisa
u BiH (npr. propisi vezani za građenje,
procjenu uticaja na okoliš i sl., koji su u
nadležnosti entiteta, kantona i sl.) i tamo
definiranih uslova i zahtjeva (poput uslova
da neki posao / nabavku, npr. građenje
građevine ili izvođenje pojedinih radova na
građevini i druge zahvate u prostoru može
obavljati samo lice koje je registrovano za
obavljanje te djelatnosti i koje posjeduje
ovlaštenje nadležnog ministarstva) i ZJN-a
koji, pored ostalog, obavezuje ugovorne
organe na poštivanje osnovnih principa
javnih nabavki, među kojima su i jednak
tretman, odnosno nediskriminacija. Naime,
članom 3. ZJN je određeno da je ugovorni
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 127
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
organ dužan da postupa transparentno,
da se u postupku javne nabavke prema
kandidatima / ponuđačima ponaša jednako
i nediskriminirajuće, na način da osigura
pravičnu i aktivnu konkurenciju, sa ciljem
najefikasnijeg korištenja javnih sredstava
u vezi sa predmetom nabavke i njegovom
svrhom, te da se opći principi obavezno
primjenjuju i poštuju i u postupku pravne
zaštite. U smislu navedenog, kao primjer
materijalnog propisa mogu poslužiti
odgovarajuće odredbe Uredbe o uređenju
gradilišta,
obaveznoj
dokumentaciji
na gradilištu i učesnicima u građenju
(„Službene
novine
Federacije
BiH“,
br. 48/09, 75/09 i 93/12 ), koja uređuje uslove
i način uređenja gradilišta, način i vođenje
obavezne dokumentacije na gradilištu, te
učesnike u građenju građevina i zahvata za
koje odobrenje za građenje izdaje Federalno
ministarstvo prostornog uređenja. Tako,
član 38. Uredbe određuje da je izvođač
pravno lice koje gradi ili izvodi pojedine
radove na građevini ili izvodi druge zahvate
u prostoru, te da građenje građevine i/ili
izvođenje pojedinih radova na građevini i
drugim zahvatima u prostoru može obavljati
samo pravno lice koje je registrovano za
obavljanje te djelatnosti i koje posjeduje
ovlaštenje Federalnog ministarstva. Nadalje,
pored uslova i mjerila za davanje ovlaštenja
izvođaču, Uredba određuje (član 42.) da
zahtjev za davanje ovlaštenja izvođač
podnosi Federalnom ministarstvu, odnosno
(član 43.) da pravno lice koje ima sjedište
izvan Bosne i Hercegovine može podnijeti
zahtjev za dobijanje ovlaštenja za obavljanje
djelatnosti građenja građevine ili izvođenja
pojedinih radova na građevini, odnosno
radova na zaštiti nacionalnih spomenika
koje je prema propisima zemlje u kojoj ima
sjedište ovlašteno izvoditi, te kako bi takvo
pravno lice moglo obavljati djelatnosti
građenja i/ili izvođenja pojedinih radova
na građevini na području Federacije
Bosne i Hercegovine dužno je Federalnom
ministarstvu
dostaviti
ovlaštenje
zemlje iz koje dolazi, te odgovarajuće
dokumente kojima dokazuje da ispunjava
propisane uslove, a čiju će validnost
cijeniti Federalno ministarstvo. Dakle, iz
izloženog, a uvažavajući složenu ustavnopravnu strukturu Bosne i Hercegovine,
kao i različitost materijalnog normiranja
određenih oblasti, nameće se zaključak da je
navedeno pitanje, kao i pitanje da li će npr.
građevina koju je izgradio strani izvođač
radova, izabran u okviru odgovarajućeg
postupka javne nabavke, moći dobiti
upotrebnu dozvolu, najadekvatnije postaviti
i
uputiti
odgovarajućem
nadležnom
ministarstvu, sve shodno određenom
materijalnom propisu kojim se reguliraju
predmetna pitanja vezana za određenu
128 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
javnu nabavku.
PITANJE: Možemo li u tenderskoj
dokumentaciji navesti da ćemo zaključiti
okvirni sporazum za isporuku goriva sa
svim ponuđačima koji budu učestvovali u
natječaju, a koji budu ispunjavali uslove
zadate tenderskom dokumentacijom?
ODGOVOR: Institut okvirnog sporazuma je
reguliran odredbama člana 32. Zakona o
javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“,
broj 39/14), te se istih treba pridržavati
prilikom njegovog zaključenja. Tako je,
između ostalog, određeno da se okvirni
sporazum može zaključiti nakon provedenog
otvorenog, ograničenog, pregovaračkog
postupka s objavom obavještenja i
konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda.
Izuzetno, okvirni sporazum može se zaključiti
i nakon pregovaračkog postupka bez objave
obavještenja nakon poništenog otvorenog
ili ograničenog postupka zbog toga što nije
zaprimljena nijedna ili nijedna prihvatljiva
ponuda. Jedan ili više ponuđača sa kojima će
biti zaključen okvirni sporazum biraju se u
skladu sa kriterijima za dodjelu utvrđenim
u članu 64. ZJN. Nakon zaključenja okvirnog
sporazuma, njegove odredbe ne mogu se
mijenjati. Trajanje okvirnog sporazuma ne
može biti duže od četiri godine, osim ako
postoje opravdani razlozi, posebno u vezi sa
predmetom nabavke okvirnog sporazuma.
Okvirni sporazum zaključuje se sa više
ponuđača za isti predmet nabavke, te broj
ponuđača sa kojima se zaključuje okvirni
sporazum ne može biti manji od tri, pod
uslovom da postoji dovoljan broj ponuđača.
Okvirni sporazum može se zaključiti i sa dva
ponuđača u slučaju ponavljanja postupka
zbog nedovoljnog broja primljenih ponuda.
Takođe, prema Uputstvu za pripremu
modela tenderske dokumentacije i ponuda
(„Službeni glasnik BiH“, broj 90/14),
obavezan sadržaj tenderske dokumentacije
je: podatak o tome da li se predviđa
zaključivanje okvirnog sporazuma (član
3. stav (2) tačka a) podtačka 8 Uputstva),
u slučaju da je predviđeno zaključivanje
okvirnog sporazuma, obavezno naznačiti
trajanje okvirnog sporazuma, kao i da li će
se okvirni sporazum zaključiti sa jednim
ili više ponuđača (član 3. stav (2) tačka b)
podtačka 10 Uputstva), obrazloženje razloga
ako je predviđeno zaključivanje okvirnog
sporazuma na period duži od četiri godine
(član 3. stav (2) tačka e) podtačka 3 Uputstva),
te postupak zaključivanja ugovora o javnoj
nabavci na osnovu zaključenog okvirnog
sporazuma, sa detaljnim opisom, u skladu
sa članom 32. Zakona (član 3. stav (2) tačka
e) podtačka 4 Uputstva).
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
PITANJE: Žalili smo se jer je drugi dobavljač
imao neprirodno niske cijene npr. cijene
ribe 0,20 KM i postupak nije bio poništen.
Kako?
ODGOVOR: Pitanja vezana za neprirodno nisku
ponuđenu cijenu su regulirana odredbama
člana 66. Zakona o javnim nabavkama
(„Službeni glasnik BiH“, broj 39/14). Tako je
određeno da ako ugovorni organ ocijeni da je
ponuđena cijena neprirodno niska, pismeno
će od ponuđača zahtijevati da obrazloži
ponuđenu cijenu. Ako ponuđač ugovornom
organu ne ponudi osnovano obrazloženje,
koje može, između ostalog, sadržavati i
poređenje sa cijenama na tržištu, ugovorni
organ odbacit će ponudu. Ponuđač je dužan
pismeno dostaviti detaljne informacije o
relevantnim sastavnim elementima ponude,
uključujući elemente cijene, odnosno
razloge ponuđene cijene. Ugovorni organ
razmatra objašnjenja koja se na primjeren
način mogu odnositi na: a) ekonomičnost
proizvodnog procesa, pruženih usluga ili
građevinske metode; b) izabrana tehnička
rješenja i/ili izuzetno pogodne uslove koje
ponuđač ima za dostavu robe ili usluga ili
za izvođenje radova; c) originalnost robe,
usluga ili radova koje je ponuđač ponudio;
d) usklađenost sa važećim odredbama koje
se odnose na radnu zaštitu i uslove rada na
mjestu gdje se isporučuje roba, pruža usluga
ili izvodi rad; e) mogućnost da ponuđač
prima državnu pomoć. Ako ugovorni organ
utvrdi da je ponuda neprirodno niska zato
što ponuđač prima državnu pomoć, ponuda
može biti odbačena samo ako ponuđač nije
u mogućnosti dokazati, u razumnom roku
koji je odredio ugovorni organ, da je državna
pomoć dodijeljena u skladu sa važećim
zakonom. Iz cjeline predmetnih odredbi
proističe da je okolnost da li neka cijena
ima karakter neprirodno niske ponuđene
cijene, stvar i domen ocjene ugovornog
organa. Međutim, prema članu 17. stav (7)
Uputstva za pripremu modela tenderske
dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik
BiH“, broj 90/14), ugovorni organ obavezno
od ponuđača traži objašnjenje cijene ponude
koju smatra neprirodno niskom ako su
ispunjeni sljedeći uslovi: a) cijena ponude
je za više od 50% niža od prosječne cijene
preostalih prihvatljivih ponuda, ukoliko su
primljene najmanje tri prihvatljive ponude,
ili b) cijena ponude je za više od 20% niža od
cijene drugorangirane prihvatljive ponude.
PITANJE: S obzirom da dolazimo iz RMU
Zenica zanima nas da li se novi ZJN u
potpunosti mora primjenjivati u rudniku
znajući da je proizvodni proces veoma
kompleksan i da je nemoguće plan
nabavki napraviti, odnosno predvidjeti u
potpunosti?
ODGOVOR: Ugovorni organ iz navedenog
pitanja ulazi u kategoriju sektorskih
ugovornih organa iz člana 5. Zakona o
javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“,
broj 39/14), koji obavlja djelatnost u oblasti
energetike. Naime, prema članu 2. stav (1)
tačka b) ZJN, ugovorni organ u smislu ovog
zakona je: 1) ugovorni organ iz člana 4. ovog
zakona koji provodi postupak javne nabavke
robe, usluga i/ili radova; 2) sektorski ugovorni
organ iz člana 5. ovog zakona koji obavlja
djelatnost u oblasti vodosnabdijevanja ili
energetike ili prometa ili poštanskih usluga
i koji provodi postupak javne nabavke robe,
usluga i/ili radova. Takođe, član 5. stav (1)
ZJN određuje da je sektorski ugovorni organ
obveznik primjene ovog zakona ako obavlja
djelatnosti u oblasti vodosnabdijevanja,
energetike, prometa i poštanskih usluga, i to:
ugovorni organ iz člana 4. ovog zakona kada
nabavlja robu, usluge ili radove za potrebe
obavljanja djelatnosti navedenih u čl. 78. do
83. ovog zakona (tačka b), privredno društvo
u kojem ugovorni organ ili više ugovornih
organa ima ili može imati neposredan ili
posredan prevladavajući uticaj na osnovu
vlasništva, finansijskog udjela ili na osnovu
propisa koji vrijede za društvo i koje obavlja
jednu ili više djelatnosti navedenih u čl. 78.
do 83. ovog zakona, kada nabavlja robu,
usluge ili radove za potrebe obavljanja tih
djelatnosti (tačka b). Preovladavajući uticaj
u smislu ove tačke postoji u slučaju kada
ugovorni organ direktno ili indirektno:
1) ima natpolovičnu većinu osnovnog
kapitala tog privrednog društva; ili 2) ima
natpolovičnu većinu glasova koji su povezani
s ulozima u tom privrednom društvu; ili 3)
može imenovati više od polovine članova
uprave, upravnog ili nadzornog odbora
tog privrednog društva. Isto tako, prema
članu 6. ZJN, ugovorni organ je dužan
dodjeljivati ugovore o javnoj nabavci robe,
usluga i radova primjenjujući postupke
definirane ovim zakonom i podzakonskim
aktima. U odredbama člana 77-86. ZJN
situirane su posebne odredbe za sektorske
ugovorne organe koji obavljaju djelatnost
u oblasti vodosnabdijevanja, energetike,
prometa i poštanskih usluga. U tom smislu,
a što je posebno vezano za navode odnosnog
pitanja, član 86. ZJN određuje izuzeća za
sektorske ugovorne organe propisujući da
je sektorski ugovorni organ, osim izuzeća iz
člana 10. ovog zakona, izuzet od primjene
ovog zakona i kada dodjeljuje: a) ugovor za
nabavku robe ili usluga za daljnju prodaju
ili davanje u zakup trećim licima, pod
uslovom da sektorskom ugovornom organu
ne pripada posebno ili isključivo pravo
na prodaju ili davanje u zakup predmeta
takvih ugovora, te da i drugi subjekti mogu
slobodno prodavati ili davati pod zakup
pod istim uslovima kao i sektorski ugovorni
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 129
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
organ ili sektorski ugovorni organi; b)
ugovor koji zaključi sektorski ugovorni
organ u svrhe koje ne uključuju obavljanje
djelatnosti definiranih čl. 78-84. ovog zakona
(stav 1), odnosno sektorski ugovorni organ
koji obavlja djelatnosti definirane zakonom
izuzet je od primjene odredbi ovog zakona
za ugovore koje dodjeljuje povezanom
preduzeću, poslovnom partnerstvu ili
sektorskom ugovornom organu koji je
sastavni dio poslovnog partnerstva. Uslovi
i način na koji se dodjeljuju ovi ugovori bit
će definirani uputstvom koje donosi Vijeće
ministara BiH, u roku od šest mjeseci od
stupanja na snagu ovog zakona (stav 2).
PITANJE: Formula ili metod obračuna
operativnog troška kod nabavke goriva?
ODGOVOR: Kriteriji za dodjelu ugovora su
definirani članom 64. Zakona o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14). Tamo je određeno da ugovorni
organ dodjeljuje ugovor na osnovu jednog
od sljedećih kriterija: a) ekonomski
najpovoljnija ponuda ili b) najniža cijena.
Ugovorni organ dužan je u tenderskoj
dokumentaciji razraditi kriterij ekonomski
najpovoljnije ponude na način da definira
i detaljno razradi potkriterije za ocjenu, u
skladu sa prirodom i svrhom konkretnog
predmeta nabavke. Potkriteriji mogu biti:
kvalitet predmeta nabavke, cijena, tehnička
sposobnost predmeta nabavke, funkcionalne
i
ekološke
karakteristike,
operativni
troškovi, ekonomičnost, postprodajni servis
i tehnička pomoć, rok isporuke ili rok za
izvršenje i sl., uz obavezu da se u tenderskoj
dokumentaciji utvrdi precizna metodologija
vrednovanja svakog potkriterija. Uslovi za
kvalifikaciju kandidata, odnosno ponuđača
iz čl. 45-51. ZJN ne mogu biti potkriteriji
za ocjenu ponuda. Takođe, prema članu
3. stav (2) tačka d) podtačka 9) Uputstva za
pripremu modela tenderske dokumentacije i
ponuda („Službeni glasnik BiH“, broj 90/14),
obavezan sadržaj tenderske dokumentacije
je i kriterij za dodjelu ugovora i to kriterij za
dodjelu ugovora utvrđen kao „ekonomski
najpovoljnija ponuda“ sa potkriterijima
ili „najniža cijena“. Ukoliko je kriterij
ekonomski najpovoljnija ponuda, obavezno
navesti podkriterije koji se vrednuju sa
relativnim učešćem, kao i razrađenom
metodologijom za vrednovanje ponuda.
Metodologija za vrednovanje ponuda kod
kriterija ekonomski najpovoljnija ponuda
može sadržavati i odredbu da u slučaju istog
broja bodova dvije ili više ponuda prednost
se daje ponudi koja u potkriteriju cijena ima
najnižu cijenu. Isto tako, određena praksa
ukazuje na nekoliko formula za vrednovanje
ponuda na temelju kriterija i to po principu
130 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
„manje je bolje“, po principu „više je bolje“,
te direktno vrednovanje i vrednovanje
rangiranjem.
PITANJE: Primjeri tenderske dokumentacije
po postupcima stari vis-a-vi novi ZJN?
ODGOVOR: Pitanja vezana za tendersku
dokumentaciju su regulirana odredbama
čl. 53-56. Zakona o javnim nabavkama
(„Službeni glasnik BiH“, broj 39/14), te se
istih dužan pridržavati ugovorni organ u
vezi s aktivnostima u pogledu pripreme
i ostalih radnji vezanih za tendersku
dokumentaciju. Takođe, važan propis vezan
za tendersku dokumentaciju predstavlja
Uputstvo za pripremu modela tenderske
dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik
BiH“, broj 90/14), kojim se utvrđuje model
standardne tenderske dokumentacije, a koji
uređuje sadržaj tenderske dokumentacije,
način izrade, postupanje sa tenderskom
dokumentacijom i druga pitanja u vezi
sa tenderskom dokumentacijom, način
određivanja
minimalnih
uslova
za
kvalifikaciju, sadržaj ponude, način izrade
i postupanje sa ponudama, postupak
zaprimanja ponuda, postupak pregleda i
ocjene ponuda i sadržaj zapisnika o pregledu
i ocjeni ponuda, sadržaj zapisnika o ocjeni
zahtjeva za učešće u ograničenom postupku
javne nabavke, pregovaračkom postupku
s objavom obavještenja, takmičarskom
dijalogu i pregovaračkom postupku bez
objave obavještenja. Ugovorni organi dužni
su da pripremaju tendersku dokumentaciju
u skladu sa ovim uputstvom.
PITANJE: Da li je dovoljno dostaviti samo
aktuelni izvod iz sudskog rješenja?
ODGOVOR: Pitanja vezana za sposobnost
obavljanja profesionalne djelatnosti su
definirana članom 46. Zakona o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14). U tom kontekstu, treba sagledavati i
određivati i dokaze vezane za dokazivanje
sposobnosti
obavljanja
profesionalne
djelatnosti, među kojima, a kao jedan
od istih, može biti i aktuelni izvod iz
sudskog registra. Takođe, važan propis u
pogledu navedenog pitanja je i Uputstvo za
pripremu modela tenderske dokumentacije
i ponuda („Službeni glasnik BiH“, broj
90/14), čije relevantne odredbe treba
uvažavati i konsultovati u predmetnom
pravcu dokazivanja sposobnosti obavljanja
profesionalne djelatnosti.
PITANJE: Ako je dostava ponuda npr. 15. 11.
sa kojim datumom su prihvatljivi dokazi
iz člana 23/45 ponuđača?
ODGOVOR: Kvalitet (original, kopija i sl.) i
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
starost dokumentacije iz člana 45. Zakona o
javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“,
broj 39/14) definirani su u članu 72. stav
(3) ZJN, koji određuje da ugovorni organ
dostavlja prijedlog ugovora onom ponuđaču
čija je ponuda po rang-listi odmah nakon
ponude najuspješnijeg ponuđača, u slučaju
da najuspješniji ponuđač propusti dostaviti
originale ili ovjerene kopije dokumentacije
iz čl. 45. i 47. ovog zakona, ne starije od
tri mjeseca od dana dostavljanja ponude
ili zahtjeva za učešće, u roku koji odredi
ugovorni organ.
PITANJE: Posjedujem npr. tri IBM-ova
servera identičnih karakteristika. Ukoliko
želim
proširenje
nabavkom
novog
(dodatnog) servera, kako da dobijem
novi, identični sa postojećim, kako bismo
se mogli bez problema uvezati u klaster
ili se koristiti samostalno uz naknadu
mogućnost (međusobne) razmjene ili
zamjene (neispravnih) komponenti (npr.
iz neispravnog servera prebaciti ispravnu
memoriju,
diskove,
kontrolere...
u
ispravni)?
ODGOVOR: Prema članu 6. Zakona o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14), ugovorni organ dužan je dodjeljivati
ugovore o javnoj nabavci robe, usluga i
radova primjenjujući postupke definirane
ovim zakonom i podzakonskim aktima.
Prema tome, za nabavku konkretnih
servera ugovorni organ je dužan primijeniti
i provesti odgovarajući postupak, iz
kataloga postupaka, definiranih ZJN-om i
podzakonskim aktima, sve prema uslovima,
specifičnostima i zahtjevima konkretne
nabavke.
PITANJE: Nabavka tonera, a u svjetlu
aktuelne prakse u EU?
ODGOVOR: Za praksu u EU u vezi sa nabavkom
tonera predlažemo da izvršite uvid u
odgovarajuće postupke i praksu ugovornih
organa Republike Hrvatske, kao članice
EU, a na stranicama tamošnje Uprave za
sustav javne nabave, u okviru Ministarstva
gospodarstva Republike Hrvatske, na: http://
www.javnanabava.hr/default.aspx?id=3409,
kao i na stranicama tamošnjeg elektroničkog
oglasnika javne nabave i to: https://eojn.
nn.hr/Oglasnik/.
da donesu svoj pravilnik o izravnom
sporazumu prema novom zakonu o javnim
nabavama i na čemu se isti ima temeljiti?
ODGOVOR: Članak 90. Zakona o javnim
nabavama BiH („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14), kojim je reguliran postupak izravnog
sporazuma propisuje:
„Izravni postupak je postupak u kojemu
ugovorno tijelo nakon ispitivanja tržišta traži
pisani prijedlog cijene ili ponudu od jednog
ili više ponuditelja i pregovara ili prihvaća
tu cijenu, kao uvjet za konačni sporazum.
Ugovorno tijelo dužno je donijeti interni
pravilnik o postupku izravnog sporazuma,
koji treba biti usuglašen sa modelom
pravilnika o postupku izravnog sporazuma,
koji propisuje Agencija.“
U tom smislu, Pravilnik o postupku izravnog
sporazuma broj: 01-02-2-2236-4/14 od 14.
studenoga 2014. godine („Službeni glasnik
BiH“, broj 90/14), kojim se podrobnije
uređuje postupak izravnog sporazuma,
člankom 8. propisuje:
„Ugovorna tijela su dužna donijeti ili
uskladiti postojeće interne pravilnike o
postupku izravnog sporazuma u roku od
tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog
pravilnika.“
Nadalje, članak 9. Pravilnika (Stupanje na
snagu) propisuje:
„Ovaj pravilnik se objavljuje u Službenom
glasniku BiH, a primjenjuje se od 27. 11.
2014. godine.“
U odnosu na citirane odredbe članaka 8. i 9.
Pravilnika, proizlazi da su sva ugovorna tijela
u BiH dužna donijeti ili uskladiti vlastite
pravilnike o postupku izravnog sporazuma
sa pomenutim modelom pravilnika kojeg
je propisala Agencija za javne nabave, i to
u vremenskom roku od tri mjeseca počevši
od 27. 11. 2014. godine, iz čega je vidljivo
da je krajnji rok za donošenje usklađenih
pravilnika o izravnom sporazumu za
ugovorna tijela 27. 2. 2015. godine.
PITANJE: Kako je u novom zakonu o
javnim
nabavama
reguliran
sukob
interesa, odnosno da li se na lokalnoj
razini, primjerice u jednom gradu,
pod rukovoditeljem ugovornog tijela
podrazumijeva isključivo gradonačenik ili
pak i načelnici odjela i da li se ograničenja
propisana člankom 52. stavak (4) točka
a) i b) odnose i na članove obitelji
gradonačelnika i načelnika odjela i do kog
stupnja srodstva?
Na pitanja odgovaraju: Dr. Tarik Rahić (tarik.
[email protected]) i Fuad Kozadra, dipl. ecc.
([email protected])
ODGOVOR: Članak 52. stavak (4) Zakona
NOVI SET PITANJA
PITANJE: Koji je rok za ugovorna tijela
navodi:
„Ugovorno tijelo ne smije zaključivati ugovore
o javnoj nabavi sa gospodarskim subjektom
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 131
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
ako rukovoditelj ugovornog tijela ili član
upravnog ili nadzornog odbora tog ugovornog
tijela istovremeno:
a) obavlja upravljačke poslove u tom
gospodarskom subjektu, ili
b) je vlasnik poslovnog udjela, dionica,
odnosno drugih prava na temelju kojih
sudjeluje u upravljanju, odnosno u kapitalu
tog gospodarskog subjekta sa više od 20%.“
Naime, u odnosu na Vaš upit („da li se
pod rukovodiocem ugovornog organa
podrazmijeva u našem slučaju samo
gradonačelnik ili i načelnici odjeljenja
jedinice lokalne samouprave grada“) ističemo
da je intencija zakonodavca bila da donositelj
odluka o postupcima javnih nabava ili osoba
koja ima utjecaja pri donošenju odluka
u određenom ugovornom tijelu ne može
istodobno obavljati upravljačke poslove
ili biti vlasnik poslovnog udjela, dionica,
odnosno drugih prava (kako je pomenuto u
točki b) sa gospodarskim subjektom sa kojim
ugovorno tijelo zaključuje ugovor o javnoj
nabavi.
U svakom slučaju, nužno je uzeti u obzir
organizaciju ugovornog tijela i osoba koje
donose odluke o pitanjima javnih nabava,
da bi se pravilno ispoštovao članak 52. stavak
(4) Zakona.
Što se tiče vašeg drugog dijela upita, ističemo
da će novi ZJN, zajedno sa podzakonskim
aktima, urediti oblast javnih nabava na način
da se uspostavi učinkovit i transparentan
sustav trošenja javnih sredstava, ali u okviru
postojećeg pravnog sustava, a ne izdvojeno
od drugih zakona i propisa koji uređuju
određenu oblast. U konkretnom slučaju,
potrebno je uz odredbe ovog zakona svakako
konzultirati i odredbe materijalnih zakona
koji uređuju ovu oblast.
Takođe, člankom 72. stavak (6) novog ZJN
navedeno je: „Ugovorno tijelo u ugovoru
obvezno postavlja uvjet da ponuditelj kojem
je dodijeljen ugovor o javnoj nabavi nema
pravo zapošljavati, u svrhu izvršenja ugovora
o javnoj nabavi, fizičke ili pravne osobe
koje su sudjelovale u pripremi tenderske
dokumentacije ili su bile u svojstvu člana ili
stručne osobe koje je angažiralo Povjerenstvo
za nabave najmanje šest mjeseci po zaključenju
ugovora, odnosno od početka realizacije
ugovora.“
Josip Jakovac (Agencija za javne nabave BiH)
Anita Knezović (Agencija za javne nabave BiH)
NOVI SET PITANJA
PITANJE: Pitanje se odnosi na Agenciju koja
je novonastala institucija i pokušava prvi
put provesti proceduru javnih nabavki.
Provela je proceduru javnih nabavki
računarske opreme po zakonu koji je
132 PRAVNI SAVJETNIK JANUAR 2015 BROJ 1
važio do 27. 11. 2014. godine. Radilo se o
konkurentskom postupku bez objave, ali
postupak je obustavljen (poništen). Kako
sada postupiti?
Ujedno nas zanima informacija o načinu
donošenja odluke o obustavi postupka po
starom zakonu, na što da se pozovemo ili
kako da to uradimo (urnek)?
ODGOVOR: U vašem upitu nema dovoljno
informacija o tome zašto provedeni
postupak konkurentskog zahtjeva nije bio
uspješan, odnosno koji je razlog poništenja
postupka. Da li je za predmetni postupak
bilo objavljeno dodatno obavještenje ili ne?
Ukoliko nije, da li je razlog poništenja prijem
manje od tri ponude? Razlog takođe može
biti i da je cijena najpovoljnije ponude bila
veća od predviđenog budžeta ugovornog
organa za ovu nabavku ili da je bila veća od
gornje granice vrijednosnog razreda za ovaj
postupak (za nabavku računarske opreme,
dakle za nabavku roba, konkurentski zahtjev
za dostavljanje ponuda se može primijeniti
ukoliko je vrijednost nabavke niža od 50.000
KM).
Generalno,
postupak
konkurentskog
zahtjeva za dostavljanje ponuda, proveden na
osnovu bivšeg Zakona o javnim nabavkama
(„Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“,
br. 49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06,
12/09, 60/10, 87/13 i 47/14), u najvećem broju
slučajeva, poništava se u skladu sa njegovim
članom 46. stav (6). Naime, navedenom
odredbom propisano je da, u slučaju kada
su prikupljene manje od tri odgovarajuće
ponude, ugovorni organ poništava postupak
i započinje naredni, obnovljeni postupak.
Pod odgovarajućom ponudom, u smislu ove
odredbe, smatra se ponuda koja ispunjava
sve uslove i zahtjeve koje je ugovorni
organ utvrdio u konkurentskom zahtjevu
(u pogledu dostavljene dokumentacije,
tehničke specifikacije i drugih zahtjeva).
Ukoliko ugovorni organ, u postupku
konkuretskog zahtjeva za dostavljanje
ponuda, primi sve ponude koje prelaze
granicu vrijednosnog razreda, tj. kada
su sve veće od 50.000 KM za nabavku
roba, postupak nabavke će se poništiti uz
pozivanje na član 6. stav (2) tačka a) Zakona
o javnim nabavkama.
U odluci o poništenju postupka, ugovorni
organ treba da se pozove na odgovarajući član
zakona na osnovu kojeg se vrši poništenje,
zatim da navede konkretne razloge
poništenja, da navede da će o poništenju biti
obaviješteni svi učesnici u postupku, te da
navede pouku o pravnom lijeku (pravo na
prigovor na odluku o poništenju u roku od
pet dana od dana prijema odluke).
Nakon donošenja odluke, svim učesnicima
se dostavlja obavještenje o poništenju
postupka, koji sadrži iste podatke kao i
[ PRAVNI SAVJETNIK ]
odluka o poništenju.
Potrebno je da ugovorni organ sačeka
najmanje pet dana od dana kada su učesnici
obaviješteni o rezultatima postupka, kako bi
bio siguran da na odluku o poništenju neće
biti prigovora. Ukoliko prigovor ne bude
dostavljen u navedenom roku, ugovorni
organ može pokrenuti novi postupak, ali u
skladu sa sada važećim Zakonom o javnim
nabavkama („Službeni glasnik BiH“, broj
39/14), čija primjena je počela 27. 11. 2014.
godine.
Prije pokretanja novog postupka ugovorni
organ će razmotriti koji su bili razlozi za
poništenje ranije provedenog postupka,
kako bi izbjegao greške u novom postupku.
Ukoliko predmetna nabavka računarske
opreme, kao što pretpostavljamo, ulazi u
vrijednosni razred do 50.000 KM, može se
pokrenuti konkurentski zahtjev za dostavu
ponuda, u skladu sa čl. 87-89. Zakona, koji
uređuju ovaj postupak.
Ugovorni organ mora voditi računa da je u
konkurentskom zahtjevu za dostavu ponuda,
saglasno navedenim članovima, kao i članu
13. Zakona, obavezno formiranje komisije za
nabavke za ovaj postupak, obavezna objava
dodatnog obavještenja o nabavci na portalu
javnih nabavki, te obavezno javno otvaranje
ponuda. Također, ugovorni organ se može
opredijeliti za jedan od dva kriterija za
dodjelu ugovora: najniža cijena ili ekonomski
najpovoljnija ponuda. Za dodjelu ugovora
dovoljna je jedna prihvatljiva ponuda.
Prilikom pripreme konkurentskog zahtjeva
za dostavu ponuda ugovorni organ će koristiti
Uputstvo za pripremu modela tenderske
dokumentacije i ponuda („Službeni glasnik
BiH“, broj 90/14).
Na pitanje odgovorila: Melika Alajbegović,
Agencija za javne nabavke BiH
BROJ 1 JANUAR 2015 PRAVNI SAVJETNIK 133
Download

januar 2015 broj 1