www.fzpkotor.com, fzp.moodle.ac.me
Prof. dr Radomir Vukasojević
dr Špiro Ivošević
PRESJECI
Kod konvencijalnog prikazivanja se za prikazivanje šupljina i drugih od pogleda
zaklonjenih oblika koriste isprekidane linije. Problemi postaju značajno složeniji kod
predmeta sa većim brojem otvora koji ortogonalnu projekciju čine nejasnom.
Poseban problem se javlja pri kotiranju. Pomoćna kotna linija ne može polaziti od
isprekidane linije, te se za kotiranje mora koristiti pogled u kome je data veličina
vidljiva.
Uvođenje metode ''zamišljenog presjeka'' crtežseoslobađaisprekidanihlinija.
Zamišljeni presjeci se dobijaju koristeći zamišljenu ravan Φ koja sječe predmet.
Zamišljenu ravan postavlja projektant normalno na pogled, a može ići kroz čitav
predmet, kroz pola ili kroz dno predmeta. Uklanjanjem dijela predmeta ispred
zamišljene presječne ravni otvori postaju vidljivi. Pogled na 'ostatak predmeta
predstavlja presjek, odnosno pogled na dio u presijeku- slika ispod.
VRSTE PRESJEKA
U toku crtanja projekcija predmeta može se primijeniti: pun presjek,
polupresjek, djelimični presjek. Kakav će presjek biti primjenjen zavisi od oblika i
kompleksnosti predmeta.
U prikazanom presijeku vide se samo konture presječenih šupljina - otvora, dok
se konture ostalih zaklonjenih šupljina ne prikazuju. Površina nastala presijecanjem
zamišljene ravni predmeta se šrafira. Šrafura se crta punom tankom linijom pod
uglom od 47˚. Razmak između linija šrafure zavisi od veličine i oblika površine koje
se šrafiraju.
Puni presjek koristi se kod predmeta i sklopova koji u datom pogledu nisu
simetrični. Koristi se više vrsta punih presjeka, i to:




presjek u jednoj ravni,
presjek u dvije paralelne ravni,
presjek u tri susjedne ravni,
presjek u dvije ravni koje se presijecaju.
VRSTE PRESJEKA
Na slici ispod prikazane su tri osnovne vrste presjeka predmeta u jednoj ravni.
Zamišljena ravan se rijetko crta na predmetu, već se prikazuje preko simbola.
Prikazivanje zamišljene ravni se vrši prema prikazu na slici ispod koristi se debela
tačka debela linija i slovo za označavanje presjeka.
VRSTE PRESJEKA
Puni presjek u dvije paralelne ravni se najčešće primjenjuje na predmetima koji
imaju više otvora koji se žele prikazati jednim pogledom- slika ispod.
Puni presjek u tri susjedne ravni se najčešće primjenjuje u slučaju cijevi
karakterističnog izgleda (slika ispod lijevo). Na slici ispod desno je prikazan presjek
u dvije ravni koje se presjecaju.
VRSTE PRESJEKA
Polupresjeci se primjenjuju na predmetima koji imaju najmanje dvije upravne
ravni simetrije. Slika ispod prikazuje jedan takav predmet.
Polupresjek se izvodi sa tri presječne ravni P1, P2, P3, što je i prikazano na slici
gore. Na slici su takođe prikazani pravci pogleda koji se koristi pri prikazu
polupresjeka. Kada se crta polupresjek predmeta čija je osa simetrije horizontalna,
polupresjek se crta ispod ose simetrije- slika ispod.
VRSTE PRESJEKA
Predmeti koji imaju pojedinačno male otvore ili šupljine se najčešće prikazuju
crtanjem djelimičnih presjeka. Djelimični presjek najčešće otkriva početni dio
otvora ili šupljine što znači da se preostali dio otvora i šupljine koji nije obuhvaćen
djelimičnim presjekom ne mijenja. Na slici ispod je prikazano nekoliko primjera
crtanja djelimičnog presjeka.
Kada se na nekom predmetu crta više djelimičnih presjeka, pravilo je da gustina i
nagib šrafure bude isti – slika ispod.
VRSTE PRESJEKA
Zavisno od broja presječnih ravni, presjeci se mogu podijeliti na:
 jednostavne (jedna presječna ravan),
 složene (dvije ili više presječnih ravni).
Zavisno od položaja presječnih ravni u odnosu na horizontalnu ravan proiciranja,
presjeci se mogu podijeliti na: horizontalne, vertikalne i kose. Presjeci se nazivaju
uzdužnim, ako su presječne ravni položene uzduž dužine ili visine elementa
(objekta), a poprečnim ako su presječne ravni normalne na dužinu ili visinu
elementa (objekta).
Primjer horizontalnog presjeka
Primjer kosog presjeka
VRSTE PRESJEKA
a) vertikalnog (uzdužnog) presjeka; b) vertikalnog (poprečnog) presjeka
Pored navedenih presjeka takođe se koriste: zaokrenut/lokalni, stepenasti i
izlomljeni presjek.
Zaokrenut ili lokalni presjek se
koristi kod prikaza cilindričnih djelova,
profila i sl. Zaokrenuti presjek nastaje
tako što se posmatrani dio, odnosno
detalj presječe sa ravni normalno na
dati pogled, a presječena površina se
zatim zarotira u ravni pogleda.
Zaokrenuti presjek može ostati na
mjestu rotacije ili se odmaknuti – slika
ispod.
VRSTE PRESJEKA
Stepenasti presjeci su presjeci koji nastaju ako se objekat ili mašinski dio
presjeca sa dvije ili više paralelnih presječnih ravni. Na slikama ispod prikazan je
primjer stepenastog presjeka, gdje se zamišljena presječna ravan Φ sastoji od tri
međusobno paralelne uzdužne vertikalne ravni.
VRSTE PRESJEKA
Izlomljeni presjeci su presjeci nastali kada se objekat ili mašinski element
presjeca sa dvije ili više presječnih ravni koje nijesu paralelne koje se sijeku. Pravilo
je da se djelovi presjeka nastali lomljenjem presječnih ravni zakreću u smjeru
crtanja, tj. u položaj paralelan sa jednom od ravni proiciranja- slike ispod.
PRAVILA ZA CRTANJE PRESJEKA
Presjek se crta u slučaju kada se želi bolje razjasniti oblik posmatranog elementa
(objekta) u odnosu na pogled. U slučaju da pogled zaklanja (pokriva) neki sopstveni
ili drugi mašinski dio, ne preporučuje se njegovo crtanje. U presijeku nije potrebno
crtati nevidljive ivice obzirom da presjek predstavlja pogled na presjek
elementa/objekta u zavisnosti od odabranih presječnih ravni, a ne ono što je iza tih
ravni.
Veliki broj karakterističnih djelova se nikada ne sječe uzdužno, jer takav presjek ne
bi dao pravilnu sliku elementa/objekta, već se sijeku samo poprečno (npr. rebra,
profili, limovi, dugački i tanki djelovi i sl.). Uloženi djelovi (pera, klinovi i sl.)
obavezno se crtaju u poprečnom presijeku, a ostali samo u slučaju potrebe. Ako je
kod njih potreban uzdužni presjek, onda je to djelimični presjek. Kod rebara, ramena
i zuba zupčanika, odnosno djelova koji se ne nalaze u cijelom opsegu dobila bi se
kriva slika o predstavljenom presijeku,što je osnovni razlog da se oni ne sijeku – slika
gore sa sljedećeg slajda.
PRAVILA ZA CRTANJE PRESJEKA
Kod dužih ploča i limova – slika ispod se preporučuje kraći poprečni presjek, ako
drugi razlozi ne uslovljavaju drugačije vođenje presječne ravni. Dugački i tanki
mašinski djelovi, kao npr. osovine i vratila, spojnice, poluge i sl. se ne sijeku
uzdužno, već samo poprečno. Svi uloženi djelovi (vijci, zakovice, klinovi, pera,
osovinice i sl.) nikada se ne crtaju u uzdućnom presijeku.
PRAVILA ZA CRTANJE PRESJEKA
Kod uzdužnog presjeka vijka u spoju, vijak se ne crta u presjeku, podložna
pločica se takođe ne siječe, a ako se želi matica prikazati u presjeku, presječna ravan
se mora voditi preko užeg dijela matice. Vijak se uvijek crta tako kao da je sječen
ispod matice, s tim da se matica pri pogledu odozgo ne crta.
Spoj sa vijkom i maticom
Matica, podložna pločica i vijak se ne sijeku
PRAVILA ZA CRTANJE PRESJEKA
Zakovice se crtaju samo u poprečnom presjeku
Osovine, vratila, klinovi i pera u spoju sa
glavčinama se ne sijeku
PRAVILA ZA CRTANJE PRESJEKA
Ručica se ne siječe uzdužno
Ako se pravi presjek sklopa koji se sastoji iz više djelova, šrafiranje susjednih
djelova presjeka izvodi se u različitim pravcima, a tamo gdje to nije moguće, izvodi
se različitom gustinom šrafure- slika ispod.
Download

Zeljko Pekic - PDF Archive