“... najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima.” Djela 11:26
Sve što diše neka
hvali Gospoda!
______________
PSALAM 150:6
Dragi u Gospodu,
I ovaj broj Antiohije je dosta kasnio, jer nismo imali
dovoljno novca za {tampanje. Zato vam se u poslednje vrijeme
~e{}e obra}amo za pomo}. Antiohija se finansira isklju~ivo
od dobrovoljnih priloga ~italaca.
Ukoliko ste u mogu}nosti da pomognete nov~anim
prilozima, molimo da nam se javite.
Priloge mo`ete poslati po{tom ili uplatiti na
ra~un u Raiffeisen banci.
Unaprijed hvala!
@elimo vam obilje Božijih blagoslova!
Antiohija
Drago nam je što čitate Antiohiju. Zahvalni smo Bogu što možemo na ovaj način
da budemo na blagoslov drugim ljudima. Želimo samo da vas podsjetimo na veoma
važnu stvar. Antiohija nije i ne bi trebalo da bude zamjena za svakodnevno čitanje i
proučavanje Biblije. Redovno čitanje i proučavanje Biblije (kao i molitva) su veoma
važni za naš lični odnos sa Bogom i duhovni rast.
Ukoliko pronađete neke greške u Antiohiji, molimo vas da imate razumjevanja.
Svi mi koji radimo na pripremi i uređivanju Antiohije smo nesavršeni ljudi, pa tako i
Antiohija nije savršena. Ono što ne valja odbacite, a ono što je dobro prihvatite.
Želimo vam puno Božijih blagoslova dok budete čitali ovaj broj...
Zahvaljujemo se vjernicima iz Banjaluke, Prijedora, Pančeva,
i Evanđeoskoj (Pentekostnoj) crkvi iz Požarevca, jer su svojim prilozima
pomogli štampanje i distribuciju ovog broja.
Izdaje: PEC ,,Sveto Trojstvo” Banjaluka | Adresa: Antiohija, P.f. 34, 78102 Banjaluka, RS/BiH
Telefon/SMS: +387 (0)65 535 931 | E‐mail: [email protected] |Uređuju: Branko i Daniela Erceg
Tehnička priprema: E‐dizajn | Fotografije: Daniela Erceg, Garth Wright | Tiraž: 1000 primjeraka
DISTRIBUCIJA
Austrija: Goran Stanojević +43 699 884 660 33| Crna Gora: Jovica Bačvanski +382 67 578261
Hrvatska: Miroslav Fic +385 91 7390191 | Njemačka: Stjepan Beleš +49 15772470287
P ENTEKOST
Djela apostolska 2
Na ovaj praznik, prije skoro
dvije hiljade godina, Bog je
započeo jednu predivnu
stvar: svoju Crkvu!
Pentekost je nažalost praznik koji
je zapostavljen u većini crkava.
Božić i Uskrs se obilježavaju, a
pripreme za njih traju čak
sedmicama unaprijed. Pentekost
je zanemaren, baš kao što se
zanemaruje i ono što se dogodilo
na taj dan prije dvije hiljade
godina. Za mnoge hrišćane je to
tek neki događaj iz prošlosti koji
je opisan u Bibliji, ali nema baš
puno veze sa današnjom crkvom.
Danas umjesto Duha imamo
brojne razrađene i uspješne,
projekte, programe i aktivnosti.
Prije dvije hiljade godina, na dan
Pentekosta, Duh Sveti se spustio
na prve učenike i donio je
duhovnu revoluciju. Od
preplašenih učenika napravio je
hrabre i neustrašive misionare.
Ovo je itekako važno za današnju
crkvu, i ovo je itekako potrebno
nama.
Vočman Ni je rekao da kada
bi u prvoj crkvi Duh Sveti bio
povučen, 90% aktivnosti bi stalo,
a ako bi se to dogodilo u
jul/avgust 2012.
današnjoj crkvi, nažalost stalo bi
samo 10% aktivnosti! Mnogi
hrišćani to ne bi ni primjetili!
Pitanje za razmišljanje je da li
bismo mi to primjetili? U kojoj
grupi bismo se mi našli?
Duh Sveti nije došao na
zemlju, u ckvu i u naše živote bez
razloga. On je sišao na prve
učenike da bi ih ispunio silom i
učinio hrabrim svjedocima za
Isusa. On ih je vodio i učio,
opominjao i pomagao, izgrađivao
i pripremao... On to isto želi da
radi danas sa nama.
Bog je objavio da će u
posljednje dane izliti „Duha
Svetoga na svako tijelo“.
Izlivanje Duha nije prestalo s
prvom crkvom i apostolima.
„Nego ćete primiti silu kad
siđe Duh sveti na vas i bićete mi
svjedoci i u Jerusalimu i po svoj
Judeji i Samariji i sve do kraja
zemlje.“ (Djela 1:8,9)
_____________________
Branko Erceg, Banjaluka
3
BOŽIJI POČINAK
odlomak iz knjige ‘Bojno polje uma’
„Bože naš, zar im nećeš
suditi? jer u nama nema
snage da se odupremo
tome mnoštvu velikom,
koje ide na nas, niti mi
znamo što bismo činili.
Nego su oči naše uprte u
te.” (2. Dnevnika 20:12)
Kako volim ovaj stih! Ljudi u
njemu mogu da vide najmanje
tri stvari, i to:
1. Nemaju snage da se
odupru neprijatelju.
2. Ne znaju šta da rade.
4
3. Svoj pogled su morali da
upru u Gospoda.
U stihovima 15 i 17
otkrivamo šta im Gospod
poručuje nakon što su došli do
svog saznanja i otvoreno mu
saopštili:
„Ne bojte se i ne plašite se
toga mnoštva velikoga, jer
nije vaš rat nego Božji...
...ne treba vi da se bijete u
ovom boju; postavite se,
stojte pa gledajte kako će
vas izbaviti Gospod...”
broj 118
Kako da se postavimo? Kako
da zauzmemo svoj položaj u
Hristu i uđemo u Njegov
počinak? To znači da treba da
čekamo na Gospoda očiju uprtih
u Njega i činimo ono što nam On
nalaže; da budemo ispunjeni
„strahom Gospodnjim” da ne
bismo bili vođeni svojim telom.
U pogledu ulaska u Božji
počinak želela bih da naglasim
sledeće: „Božji počinak” ne
postoji bez protivljenja.
Kako bih objasnila šta želim
time da kažem dozvolite mi da se
poslužim pričom o dva slikara
koji su dobili zadatak da na
platnu predstave mir onako kako
ga oni vide. Prvi je naslikao
mirno
jezero
okruženo
planinama. Drugi je naslikao
bučni, nabujali vodopad nad
kojim se pružala brezova grana u
kojoj se nalazilo gnezdo u kome
se ptica spokojno odmarala.
Koji od njih dvojice je tačnije
predstavio mir? Drugi. Naime,
mir ne postoji bez protivljenja.
Prvi
slikar
je
predstavio
stagnaciju. Scena koju je
predstavio je tiha i možda
odražava njegovu želja da se
nađe na takvom mestu i da se
oporavi od nekog svog stanja.
Vrlo je moguće da se radi o vrlo
lepoj slici, ali ona ne predstavlja
jul/avgust 2012.
„Božji počinak”. Isus je rekao:
„Mir vam ostavljam, mir svoj
dajem vam: ne dajem vam ga
kao što svijet daje...” (Jovan
14:27). Njegov mir je duhovni
mir i Njegov počinak se
doživljava u trenucima kada bije
oluja, a ne kada je nema. Isus
nije došao kako bi uklonio
protivljenje iz našeg života već
kako bi nam ponudio drugačiji
pristup olujama koje nas zadese.
Naš je zadatak da uzmemo
Njegov jaram i da se učimo od
Njega (Matej 11:29). To znači da
je na nama da se naučimo
Njegovim postulatima, da životu
pristupamo na način na koji mu
je i On pristupao.
Isus se nije brinuo, te tako ni
mi ne treba da brinemo!
Ukoliko čekaš da nastane
neki period u životu u kome
nećeš morati da se brineš ni o
čemu, moram ti reći da ćeš se
prilično načekati i da vrlo
verovatno takvo vreme neće
nikada doći. Nisam negativna
već samo iskrena.
Jevanđelje po Mateju (6:34)
nam predlaže da se ne brinemo
za sutra jer svaki dan ima
dovoljno nevolje sam za sebe.
Sam Isus je to izgovorio, a On
sasvim
sigurno
nije
bio
negativan. Smirenost, uživanje u
5
Božjem počinku usred oluje
pribavlja priličnu slavu Gospodu
jer je to jedan od dokaza da
Njegovi metodi deluju.
BRINI SE! BRINI SE! BRINI SE!
Dobar deo života sam provela
brinući se o stvarima na koje
nikako nisam mogla da utičem.
Volela bih kada bi mi se sve te
godine mogle vratiti i kada bih
im mogla pristupiti na sasvim
drugačiji način. Međutim, kada
jednom iskoristiš vreme koje ti je
Bog dao, nemoguće je vratiti se
unazad i početi sve ispočetka.
Moj suprug, sa druge strane,
nije nikada brinuo. Često sam
imala običaj da se razljutim na
njega zato što nije želeo da se
brine sa mnom i da mi se pridruži
u otkrivanju svih strahota koje
nas mogu zadesiti ukoliko Bog
ne bi ispunio naše potrebe. Na
primer, sedela bih u kuhinji i
piljila u čekovnu knjižicu i
pristigle račune, osećajući kako
sam iz trenutka u trenutak sve
uznemirenija pošto su računi
uvek bili veći od novca koji bi
nam bio na raspolaganju. U
međuvremenu moj muž bi bio u
susednoj prostoriji, igrao se sa
decom, gledao TV program dok
su mu se oni penjali po leđima i
stavljali uvijače u kosu.
6
Sećam se kako bi mu ne baš
prijatnim glasom rekla: „Zašto ne
dođeš ovde i uradiš nešto umesto
što se igraš dok ja pokušavam da
nas izvučem iz ovog haosa!”
Kada bi mi odgovorio sa
pitanjem: „Šta želiš da uradim?”,
nisam znala šta da mu
odgovorim. Bila sam ljuta zato
što se on usuđivao zabavljati iako
smo se suočavali sa ozbiljnim
finansijskim problemima.
Moj suprug bi me smirivao
rečima da je Bog uvek izlazio na
kraj sa našim potrebama, da smo
mi ispunjavali naš deo zadatka
(koji se sastoji u davanju desetka,
dobrovoljnih priloga, molitvi i
pozdanju u Njega) i da će
Gospod ispuniti svoj. (Drugim
rečima, ja sam se brinula dok je
Dejv verovao.) Onda bih im se
pridružila u sobi, ali bi mi se
ubrzo u mislima pojavilo pitanje:
„I šta ćete sada da radite? Kako
ćete platiti te račune? Šta ako...”
I tada bi se na ekranu mojih
misli smenjivale slike propasti –
poništenje prava na oslobađanje
od hipoteke, oduzimanje našeg
automobila, osećaj sramote pred
rodbinom i prijateljima kada
bismo morali da pozajmljujemo
novac od njih i tome slično. Da li
ste
ikada
bili
u
ovom
„bioskopu”? Da li vam je um
broj 118
ikada bio preplavljen ovakvim
mislima? Naravno da jeste jer u
protivnom ne biste ni čitali ovu
knjigu.
Nakon što sam se neko vreme
bavila mislima koje mi je đavo
ponavljao, vratila bih se u
kuhinju i dohvatila svih računa,
digitrona i čekovne knjižice i
počela sve ispočetka. Kako je
vreme prolazilo postajala bih sve
uznemirenija. Onda bi došlo do
reprize prethodne scene. Sada
sam već vikala na muža i decu
zbog toga što se oni zabavljaju
dok ja preuzimam na sebe svu
„odgovornost”.
Međutim, ovde se svakako
nije radilo o odgovornosti već o
brizi – o onome što mi je sam
Bog rekao da bacim na Njega.
Osvrnuvši se na sve te godine
sada shvatam da sam protraćila
sve te večeri na početku našeg
bračnog života. Vreme koje nam
On daje je dragoceni dar.
Međutim, ja sam ga tada
prepuštala đavolu. Tvoje vreme
je samo tvoje. Koristi ga mudro;
današnjom stazom više nikada
nećeš koračati.
Bog je ispunio svaku našu
potrebu i to na razne načine.
Nikada nas nije izneverio.
Nijednom. Bog je veran.
jul/avgust 2012.
NE BRINI SE, UZDAJ SE U BOGA
„Ne budite srebroljupci;
budite zadovoljni onim
što imate. Jer on reče:
neću te ostaviti, niti ću od
tebe otstupiti.”
Jevrejima 13:5
Ovo je odličan stih za
ohrabrenje svaki put kada se
pitate da li će Bog ispuniti vaše
potrebe.
U ovom stihu Bog nam jasno
poručuje da ne moramo svoje
misli da usredsređujemo na
novac, pitajući se kako ćemo da
preživimo, zbog toga što će On
da se postara za nas. On je
obećao da nas nikada neće
izneveriti ili napustiti.
Ispuni svoj deo, ali nemoj
pokušavati da „odradiš” i onaj
Božiji. On je pretežak za nas, i
ako ne budeš pažljiv, slomićeš se
pod njegovim teretom.
Ne brini se. „Uzdaj se u
Gospoda i čini dobro, i u svojoj
ćeš zemlji živeti, hranićeš se u
obilju mira” (Psalam 37:3,
Bakotićev prevod).
Ovo nam je obećano!
________________
Joyce Meyer, USA
7
HRISTOVA
ZARUČNICA
Psalam 45 nudi nam divnu sliku
Hrista i njegove zaručnice.
Veliko vjenčanje je blizu i pisac
se je pun ushićenja i uzbuđenja:
"Iz srca mi naviru riječi
divne" (Psalam 45,2).
Psalmista se jedva može
suzdržati! Opisuje nešto što vidi,
neopisivu ceremoniju, sa sjajnim
i veličanstvenim Ženikom te
predivnom zaručnicom
odjevenom u zlato!
Skoro čitav svijet je bio
impresioniran raskošnim
kraljevskim vjenčanjem koje se
8
održalo 1981. godine u Velikoj
Britaniji. Milioni ljudi širom
svijeta prilijepili su se uz
televizore zbog prenosa vjenčanja
princeze Dijane i princa Čarlsa.
Bilo je to jedno od
najglamuroznijih i najslavnijih
vjenčanja u modernoj istoriji.
Komentatori TV mreža
opisivali su svaki detalj njihovog
vjenčanja. Vijesti su pokazivale
Čarlsov kraljevski život: njegove
polo utakmice, dužnosti kao
princa, nasljeđe kao budućeg
kralja Engleske, prijesto,
bogatstvo, palatu. Opisivali su
broj 118
probrane detalje vezane za
princezu Dijanu. Slika je bila
nevjerojatna: frizura, odjeća,
svita, cipele, nakit, prsten,
cvijeće, kraljevska kočija... Za
vrijeme ceremonije vjenčanja,
dok je par stajao kod oltara, komentator je šapćući u mikrofon
govorio: "Nije li divna? Pogledajte njenu haljinu, cipele,
cvijeće!"
Bilo je tako romantično da je
oduzimalo dah – princ i princeza
sjedinjeni u svetom braku "dok ih
smrt ne rastavi". Ljudi širom
svijeta plakali su zbog tog
prizora. Ali doživjeli smo da
vidimo i kako se ovaj brak
raspada; bio je to jedan od
najprljavijih
razvoda!
i
najružnijih
Brak koji je opisan u Psalmu
45 je daleko slavniji i
veličanstveniji. I on je pun
romantike, ljepote, veličanstva –
ali to je brak koji nikada neće
završiti. On je za vječnu slavu!
Ovaj psalam je o Isusu i
Njegovoj zaručnici. Zaručnik je
naš kralj, Gospod Isus Hrist, a
zaručnica je Njegova Crkva –
vjernici koji su se pripremili za
Njegov dolazak, koji sa velikim
iščekivanjem čeznu za Njim i čija
su srca bez ljage i mane.
____________________
David Wilkerson, USA
Priložio B. Runić
Svrha hrišćanstva nije samo da te dovede
u Nebo, već i da Nebo dovede u tebe.
jul/avgust 2012.
9
EKANJE
Č
UDA
Č
Čekanje na Gospoda
1
Posle toga beše judejski
praznik i Isus ode gore u
Jerusalim. 2A u Jerusalimu, kod
Ovčijih vrata, ima jedna banja
sa pet tremova, koja se jevrejski
zove Vitezda. 3U njima je ležalo
mnoštvo bolesnika, slepih,
hromih, sušičavih, koji su čekali
da se voda zatalasa. 4Jer je
anđeo silazio u određeno vreme
u banju i zatalasavao vodu; i ko
je prvi ušao - pošto se voda
zatalasa - bivao je zdrav, ma od
koje bolesti da je patio. 5Beše
onde jedan čovek koji je od svoje
bolesti bolovao trideset i osam
godina. 6Videvši Isus ovoga kako
leži i saznavši da već dugo
boluje, reče mu: hoćeš li da
10
o zd r a v i š? 7 Odgovori mu
bolesnik: Gospode, nemam
čoveka da me spusti u banju kad
se voda zatalasa; dok ja dođem,
drugi siđe pre mene. 8Reče mu
Isus: ustani, podigni svoj krevet
i hodaj. 9I odmah ozdravi taj
čovek, uze svoj krevet i hodaše.
Jovan 5:1-9
Kada
sam čitao ovo mesto iz
Pisma, upitao sam Gospoda zašto
je pokazao svoju slavu na
ribnjaku Vitezde radije nego na
nekom drugom mestu u
Jerusalimu. Jednog dana mi je
postalo jasno. Jedan od razloga je
taj što je Vitezda smeštena kod
Ovčije pijace. Kada se neki
broj 118
Izraelac hteo pokloniti Gospodu
ili prineti žrtvu za grehe, došao je
najpre na tu pijacu da bi kupio
ovcu. Nakon što je kupio ovcu,
nije je mogao prineti prljavu na
Božji oltar. Odveo bi svoju ovcu
na obližnji ribnjak Vitezdu da je
temeljno opere tako da bude
sasvim čista.
Isto tako se i mi moramo
očistiti ako hoćemo biti
prihvaćeni od Boga. Isus Hrist je
prolio svoju krv za nas i ništa nas
ne može očistiti osim Njegove
svete krvi. Bez "Jagnjetove"
prolivene krvi ne može se imati
oproštenje greha. Sve dok još ima
greha u tvome srcu, Bog neće
slušati tvoje molitve. Čim
pošteno i otvoreno ispovediš
svoje grehe i oni budu oprani
krvlju Isusovom, Bog je spreman
uslišiti tvoje molitve.
Ovce koje su bile oprane na
ribnjaku, trebale su se žrtvovati
na oltaru. Bi li hteo doživeti
veliko čudo? Želiš li osetiti silu
Duha Svetoga? Da li bi hteo
iskusiti uslišenje molitve? Tada
moraš kao krvlju oprano dete
Božje prineti svoj život na oltaru
Gospodnjem za žrtvu. To nije
nimalo lako! Ali Bog te ne može
blagosloviti bez toga.
Na ribnjaku Vitezde čekali su
bolesni da se pokrene voda. Da bi
primio od Gospoda velike darove
jul/avgust 2012.
po milosti, moraš odvojiti vreme
i čekati Ga. Mnogi ljudi dolaze u
crkvu i samo površno slušaju reči
propovednika. Obične reči ih
ipak neće blagosloviti! U grčkom
jeziku postoje 2 izraza za "reč
Božju". Jedan je reč "Logos".
Logos se odnosi na celokupnu
Božju reč, od Knjige postanka do
Otkrivenja. Čitajući Bibliju
možemo dobiti znanje o Bogu i
Njegovim delima; ali to opšte,
razumsko shvatanje reči Božje,
neće doneti ploda. Druga reč
nalazi se u Rimljanima 10,17. Tu
piše: "Vera dolazi od slušanja - a
sluša se Božja reč."
Sada razmotrimo grčku reč
"Rema". Rema ima sledeće
značenje - to je reč upućena
pojedincu u posebnoj situaciji.
Evo ilustracije za to. Pre više
od 10 godina održavala je jedna
veliku misionarska konferenciju
na jednom brežuljku. Došli su
mnogi mladi i primili blagoslov.
Za vreme konferencije padala je
kiša i reka je preplavila obale.
Uskoro s podnožja tog brežuljka
nije više bilo nijednog prohodnog
mosta prema gradu Seulu.
Nekoliko devojaka je odlučilo da
ode u grad: ali kada su došle do
reke izgubile su hrabrost da idu
dalje. Tri devojke su rekle:
"Zašto ne bismo prešle preko
vode? Petar je hodao po vodi jer
11
je verovao Isusu. Mi takođe
možemo verovati: Petrov Bog je i
naš Bog."
Kleknule su i iskreno se
pomolile. Ustale su, uhvatile se
za ruke i zagazile u uzburkanu
vodu. Uskoro ih je voda odnela.
Nekoliko dana kasnije nađena su
njihova tela i to je imalo strašan
uticaj na crkvu. Mnogi su došli i
pitali me: "Zašto Bog nije čuvao
devojke? Zašto ih On nije spasao,
jer ipak su Mu verovale?" Bog
nikada nije obećao da će
odgovoriti na njihovu veru
utemeljenu na "opštem"
poznavanju Božje reči.
One su znale da je Petar
mogao hodati po vodi, ali se nisu
setile toga da je Isus direktno i
posebno govorio Petru. Bog tim
devojkama nije direktno govorio
iako su molile za to da mogu ići
po vodi. Petru je bila upućena
"Rema," dok su devojke imale
samo "Logos"!
Mnogi dolaze u crkvu i slušaju
samo Logos. Jednog dana će
Sveti Duh ipak pokrenuti njihova
srca. Čim je tvoje srce dublje
zahvaćeno, Logos se pretvara u
Remu. Kad Reč kaže nešto tebi
posebno, onda je to vreme,
trenutak, u kojem se od Boga
može očekivati čudo. Radi toga
moraš čekati na Gospoda.
Moli i pusti da dođe Sveti Duh i
12
da ti govori. Tada, i samo tada,
doživećeš čudo!
Početna vera, upornost i čudo
Otprilike pre 18 godina, kada
sam započinjao moju prvu
službu, došao sam jedne nedelje
u šator u kome smo održavali
naša bogosluženja. Počeo sam da
propovedam; uopšte nisam
osećao Božje pomazanje i bilo mi
je kao da moram umreti. Mucao
sam i zapinjao u govoru, a ljudi
su počeli da dremaju. Nakon te
jutarnje pobožnosti bio sam
toliko potišten kao da moram dati
ostavku u crkvi.
Gotovo sam pomislio da me
Bog nije pozvao u službu.
Izgubio sam želju za jelom i
nisam mogao da ručam. Tada
sam se pripremio temeljno za
večernje bogoslužje jer sam hteo
da ono bude uspešno. Ipak to
večeernje bogosluženje je bilo još
gore nego jutarnja pobožnost.
Osećao sam se užasno, utučeno i
mrzeo sam samoga sebe.
Umesto da odem u krevet,
uzeo sam pokrivač i ostao
napolju. Bilo je hladno zimsko
veče; ali sedeo sam i molio.
Osećao sam takvu potištenost, da
sam mislio da molitva neće
uroditi nikakvim plodom.
Iznenada sam začuo buku - neki
mladić mi je prilazio šepajući.
broj 118
Bio je bogalj, pa sam
pretpostavio da je došao da prosi.
Umesto toga pitao je za pastora.
Rekao sam mu da sam ja pastor.
Tada mi je rekao da je došao da
bude isceljen!
U ovom stanju, nakon što
nisam mogao održati propoved,
upitao sam se kako bih mogao
moliti za ikoga? Pitao sam ga
odakle dolazi. Ispričao mi je da je
prosio na ulicama Seula i neki
čovek ga je pozvao da dođe u
moju crkvu. Taj čovek mu je još
rekao da ako pastor bude molio
za njega, on bi mogao biti
ozdravljen.
Tada me je upitao: "Kako
mogu biti spašen?" Uputio sam
ga. Zazvao je Isusa i bio je
blagoslovljen na natprirodan
način od Gospoda. Posle toga je
rekao: "Gospodine, spreman
sam."
Krenuo sam da se pomolim za
njega. Sve vreme sam gledao
njegova kolena i mislio da čak ni
sam Isus ne bi mogao učiniti
takvo čudo - toliko teško je bilo
oštećenje! Bilo mi je strašno i
nestala mi je čak i vera koju sam
inače imao. Kada sam položio
ruku na njega i počeo moliti,
jedva sam otvarao usta. Tako sam
mrmljao tiho: "Oče, u ime Isusa,
ozdravi ga." Nisam uopšte
verovao, ali zamolio sam mladića
jul/avgust 2012.
da pokuša da ustane. Kada sam
mu pomogao da ustane, njihao se
kao lutka. Osećao sam se jadno.
Rekao sam mu: "Sedi tu, ja odoh
da se molim za više vere." Otišao
sam do oltara i počeo da molim.
Umesto da se molim, tražio sam
Gospoda i rekao mu: "Gospode,
zašto si mi poslao tog mladića u
crkvu? Ti znaš da mu ja ne mogu
pomoći. Moraš mi dati vere."
Zatim sam počeo ponavljati
sva mesta u Pismu o
ozdravljenima. Te reči bile su za
mene samo "Logos". Bile su to
samo informacije koje sam znao i
mogao citirati. Nisam osećao
ništa - nikakvu "Remu"! Ipak,
otišao sam ponovo do mladića i
rekao: "Pokušajmo još jednom."
Položio sam ruke na njega i
rekao: "Budi ozdravljen, u ime
Isusa! Sada pokušaj da ustaneš."
Uhvatio sam ga za ruku, ali
ponovo se samo njihao. Tada sam
mu rekao da ponovo sedne. Posle
toga sam se vratio i dalje sam se
molio Bogu svim srcem:
"Gospode, ako mi ti ne ojačaš
veru, ostaću ovde radije sedeti i
umreti."
Tako sam čekao na Gospoda.
Satima sam tamo sedeo, mislio
na Svetog Duha, molio se i čekao
Ga. Tada sam iznenada osetio
Božjeg Duha kako je počeo da
dolazi na mene. Baš kao što je
anđeo pokretao vodu u ribnjaku
13
Vitezda, tako je moje srce bilo
zahvaćeno Duhom Svetim. Moja
vera je počela da raste. Konačno
je postala toliko jaka da sam
mislio da bih mogao pokrenuti
Zemlju. Kada sam se posle toga
okrenuo hromom mladiću i
pogledao ga, činilo mi se da nije
veći od pileta. Moliti se za njega
sada za mene nije bilo ništa.
Pošao sam prema njemu. U istom
trenutku ušli su neki lopovi u
crkveni prostor da bi ukrali
vredne predmete. Doviknuo sam
im: "Momci, dođite i uhvatite
ovog čoveka; nameravam da
molim za njega da ozdravi."
Iz radoznalosti su ostali i
čvrsto ga uhvatili. Položio sam
ruku na njegovo koleno i rekao:
"U ime Isusa, budi ozdravljen!"
Tada sam odskočio; bolesne kosti
su počele da pucaju, a mladić je
počeo da viče: "Upomoć, ovaj
čovek me ubija!"
Lopovi su zapali u takav strah
da su otrčali. Kada sam tom
mladiću pomogao da se digne,
njegova noga se još uvek njihala
tamo-amo, ali Gospod je učvrstio
moju veru. Držao sam ga čvrsto i
još jednom ponovio: "U ime
Isusa, hodaj!"
Tada sam ga ponovo ohrabrio,
odgurnuo ga malo i zažmurio.
Bojao sam se da pogledam šta će
se dogoditi. Uskoro sam začuo
topot. Kada sam otvorio oči,
14
video sam mladića kako trči
okolo po celoj crkvi! Tri lopova
su se vratila, plakali su i molili
Boga za oproštenje. Sva trojica
su se spasila, kasnije su krenuli u
biblijsku školu, a sada su poznate
Božje sluge u Koreji.
Sledeće nedelje je došao jedan
poznati lekar u crkvu koji je
potvrdio da je Bog ozdravio
hromog mladića. Doktor je
takođe bio spašen, a danas je
jedan od starešina u crkvi. Možeš
ići u crkvu, slušati propovedi, a
ipak ništa ne doživeti. Ipak, ako
služiš Gospodu i tražiš Boga,
tada će jednoga dana Njegova reč
postati za tvoje srce "posvećena
voda", a Logos će biti specijalno
za tebe Rema. Tada će Bog izliti
veru u tvoje srce, i ti ćeš moći
verovati!
Gospod je obećao da će se sve
ovo dogoditi, samo ako veruješ.
Otvori svoja usta, Bog hoće da ih
napuni. Gospodar neba i zemlje
želi da ti pokaže svoju silnu
snagu. Probudi se iz svog sna!
Pouzdaj se u Gospoda za velike
stvari. Gospod hoće da čuje tvoj
odgovor. Da li ćeš prihvatiti
Njegov poziv? Upotrebi svoju
veru, proširi svoj vidokrug. Pusti
da Bog uđe i pusti da čitav svet
vidi Božja čuda!
______________________
Yonggi Cho, Južna Koreja
broj 118
E
Ž
NJA
Č ZA BOGOM
O Bože, ti si Bog moj: gorljivo
tebe tražim; tebe žeđa duša
moja, tebe želi tijelo moje, kao
zemlja suha, žedna bezvodna.
Psalam 63:2
Boga gorljivo tražiti, za njim
žuditi i željeti iz cijelog svog
bića... ovo bi trebala biti glavna
karakteristika svakog nanovo
rođenog hrišćanina. Ako bih
mogao sve te izraze koji se ovdje
spominju (gorljivo tražiti, žeđati i
željeti) izraziti jednom riječju,
tada bi to bilo probuđenje.
Probuđenje je norma biblijskog
jul/avgust 2012.
hrišćanstva. Nažalost, danas nije
tako, danas je probuđenje
svedeno samo na poneke,
posebne, prolazne trenutke. I ti
posebni događaji su često
sumnjivog sadržaja. Bez obzira
na greške i promašaje koje smo
vidjeli i doživjeli, postoji poziv
da tražimo, čeznemo i žeđamo za
Bogom i Njegovom blizinom.
Uslov za to je jednostavan,
treba da budemo svjesni toga da
smo mi suvi, žedni i bezvodni.
Mi, odvojeni od Njega nemamo
ništa, mi smo ništa i venemo ako
15
nas ne ispunja voda života.
Trebali bismo se zamisliti nad
riječima koje uskrsli Gospod
upućuje crkvi u Laodikeji.
Ti tvrdiš: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne
treba, a ne znaš da si upravo ti
nesretan, i bijedan i siromašan, i
slijep, i go. Savjetujem ti da od
mene kupiš u vatri žeženog zlata,
da se obogatiš i da se obučeš u
bijele haljine, i da sakriješ svoju
sramotnu
golotinju,
zatim
pomasti da pomažeš svoje oči da
bi vidio.” (Otkrivenje 3:17-18)
Želim vas pozvati da se
ispitate na osnovu Riječi Božje,
da vidite da li ste u vjeri (2.
Korinćanima 13:4-5). Ili još
uvijek tvrdite da ste bogati i da
vam ništa ne treba? Ako je tako,
zaklinjem vas milošću našega
Boga da se pokajete i od Njega
kupite žeženog zlata, čiste, bijele
haljine i pomasti za oči. To je
tako važno jer je neophodno biti
bogat u Njemu, obučen od Njega
i pomazan Njegovim pomazanjem.
Smatram da je potrebno vratiti
se na prvobitno hrišćanstvo koje
je opisano na stranicama Novog
zavjeta. Bez radikalnog povratka
na izvore naše vjere i prakse,
"hrišćanstvo" je samo jedna od
16
mrtvih religija. Svijet oko nas
treba jasno vidjeti da se mi koji
nosimo Njegovo ime razlikujemo
od ostalih. Kada je izveo Izraelce
iz Egipta i krenuo sa njima prema
obećanoj zemlji, Mojsije je bio
svjestan toga da bez Božjeg
prisustva među njima njihove
riječi nemaju "težinu". Samo ih
vidljivo Božje prisustvo čini
različitim od drugih naroda. Zbog
toga se on molio Gospodu za to.
Njegova molitva je zapisana u
Drugoj knjizi Mojsijevoj.
“Mojsije oslovi Gospoda:
Vidi, ti si meni rekao: Povedi
ovaj narod, ali mi nisi objavio
koga ćeš sa mnom poslati. Još si
mi rekao: Znam te po imenu, i ti
uživaš moju blagonaklonost.
Stoga,
ako
uživam
tvoju
blagonaklonost, objavi mi svoje
putove, da te shvatim i da i dalje
uživam tvoju blagonaklonost.
Pomisli takođe da je ova svjetina
tvoj narod. Ja ću lično s tobom
poći - odgovori Gospod - i
počinak ti priuštiti. Ako ti ne
pođeš - nadoda Mojsije - odavde
ni nas ne izvedi. Ta kako će se
znati da uživamo tvoju naklonost,
ja i tvoj narod? Po tome što ideš
s nama. Time ćemo se samo
razlikovati ja i tvoj narod među
svim narodima koji su na licu
zemlje. I ovo što si zatražio,
broj 118
učiniću - odgovori Gospod
Mojsiju. Ta ti uživaš moju
blagonaklonost, jer te po imenu
poznajem."
(2. Moj. 33: 12-17)
Ova je molitva bila ugodna
Gospodu i stoga je bila uslišena.
Bog je u Mojsijevo srce stavio
čežnju za spoznajom Boga. Neka
se takva čežnja rodi i u vašem
srcu. Neka Gospod dao da prije
svega, ispred svih drugih stvari,
tražite
Njega
i
Njegovo
kraljevstvo. Gospod je ispunio
molitvu svoga sluge o čemu
možemo čitati u Psalmu 103.
“Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.”
(Psalam 103:7)
Nemojte se zadovoljiti samo
spoznajom djela Gospodnjih, već
tražite Njegove puteve. Tražite
Njega. Neka vas ta čežnja - glad i
jul/avgust 2012.
žeđ - ispuni da dolazite k Njemu i
da tražite lice Njegovo i puninu
Njegovu. Moguće je da će taj
susret
sa
živim
Bogom
uzrokovati velike i neočekivane
promjene u vašem životu. Kada
je Jov susreo Boga živoga u
poniznosti je priznao:
“Po čuvenju tek poznavah te
dosad, ali sada te oči moje
vidješe.” (Jov 42:5)
“Ušima sam bio čuo o tebi; a
sada te je vidjelo moje oko. Zato
opozivam i kajem se u prahu i
pepelu!” (Jov 42:5-6, Šarić)
Bog nas poziva i istovremeno
nam daje obećanje.
“Približite se Bogu, pa će se
On približiti vama!” (Jakov 4:8)
___________________
Stjepan Beleš, Minhen
17
S LAMANJE
PROKLETSTVA
Riječi
imaju nevjerojatnu silu i
snagu. One mogu iscijeliti ili
raniti, blagosloviti ili prokleti,
ojačati prijateljstva ili od
prijatelja napraviti neprijatelja.
Svi smo doživjeli i iskusili ovo
na različite načine. Ja znam da
sam bila nepažljiva sa svojim
riječima i da sam time ranila
druge. Moja najiskrenija molitva
je da moje riječi prije nego što
izađu iz mojih usta budu pažljivo
odmjerene i da znam koja je
njihova svrha. Božija Riječ nas
opominje i uči da kroz život
18
hodamo kao naš Otac i Gospod
Isus Hrist. Naš nebeski Otac, ne
samo da je pažljiv u izboru riječi,
već nam Biblija govori da On bdi
nad svojim riječima da bi se one i
ostvarile i ispunile.
“Tako se riječ koja iz mojih
usta izlazi ne vraća k meni bez
ploda, nego čini ono što želim i
obistinjuje ono zbog čega sam je
poslao.” (Isaija 55:11)
Šta bi se dogodilo kada bi se
mi složili sa Božjom Riječju i
usmjerili naša srca u skladu sa
Njegovom voljom i svrhom? Mi
broj 118
smo ljudska bića i naše riječi nisu
pouzdane jer ih ne ispunjavamo
baš uvijek. Zar ne?!
Božije riječi su vjerne, istinite
i uvijek se ispunjavaju. On ne
može promašiti; ne može da ne
ispuni svoju Riječ. On je siguran
i pouzdan. O tome nam Biblija
govori u 2. Korinćanima 1:20:
“Uistinu, sva Njegova obećanja
imaju u Njemu (Hristu) svoje da,
zato i mi po Njemu (Hristu)
kažemo svoj amin (neka bude
tako) na slavu Boga Oca.”
Kakva silna izjava! Bez obzira
na obim obećanja, bilo da ih je
mnogo ili malo, bilo da su manje
ili više važna, apsolutno sva
obećanja koja je dao, On ih je i
ispunio. On je rekao DA u Isusu
Hristu. Pogledajmo jedan primjer
iz Starog zavjeta koji će nam
mnogo jasnije objasniti ovo.
Bog je rekao Mojsiju da je
stavio pred Izraelski narod
blagoslov ili prokletstvo. Narod
je tada izgovorio AMIN da potvrdi
svaku izgovorenu Božiju riječ i
želju upućenu narodu. AMIN
znači neka bude tako. Mi vidimo
jedan primjer ovoga u
Ponovljenom zakonu. Gledajte,
danas stavljam pred vas
blagoslov ili prokletstvo!
Blagoslov budete li slušali
zapovijesti Gospoda Boga vašega
koje vam danas dajem, a
jul/avgust 2012.
prokletstvo, ako ne budete slušali
zapovijesti Gospoda Boga svoga
koje vam danas dajem. (4. Moj.
11:26-28)
Ovdje vidimo da svaki
blagoslov ima odgovarajuće
prokletstvo u slučaju da bi neka
Božija zapovijest bila prekršena.
Predivna vijest jeste da je sada u
Isusu Hristu, slomljena ta ista sila
prokletstva. Hrist nas je otkupio
od prokletstva zakona, i postao je
proklet umjesto nas, jer je pisano:
proklet svaki koji visi na drvetu.
Bog nas je otkupio od prokletstva
da bi u Isusu Hristu i na nas
neznabošce došao Avramov
blagoslov, da primimo obećanoga
Duha po vjeri. (Gal. 3:13,14)
U Hristu mi ne primamo
blagoslove zato što ispunjavamo
zapovijesti koje su date preko
Mojsija. Blagoslovi su dio našeg
nasljedstva.Pripadaju nam jer
smo nasljednici obećanja u
Avramu. Po Zakonu, trebalo je da
neko bude iz roda Izraelova, da bi
dobio blagoslov, ali u Hristu,
Avramov blagoslov je proširen i
na pogane. U Hristu Isusu, oni
koji su izvan Zakona, dovedeni
su kroz novi i živi savez u
poziciju da i oni mogu da budu
nasljednici blagoslova. U Hristu
mi čujemo DA (u Hristu), i to nije
uslovljeno vršenjem zakona.
Pogledajmo još jednom dio koji
19
se nalazi u 2. Korinćanima 1:20:
“Uistinu, sva Njegova obećanja
imaju u Njemu (Hristu) svoje da,
zato i mi po Njemu (Hristu)
kažemo svoj amin (neka bude
tako) na slavu Boga Oca.”
Mi
treba
da
ispovijedamo
NEKA BUDE TAKO ili AMIN. Ako
smo poslušni Riječi Božijoj i ako
u vjeri dolazimo Bogu, Riječ
dobija mogućnost da postane
tijelom u našem životu. Kada
prisvajamo Riječ Božiju, mi
podlažemo svoju volju Njegovoj
volji i usklađujemo naše živote
prema Njegovoj istini. Tada
možemo da kažemo Bogu: Ja
vjerujem i primam tvoju
neprolaznu Riječ u svoje srce.
Kada nas Riječ presvjedoči, mi
se kajemo i podlažemo Bogu i
Njegovom vođstvu. Kada nam
Riječ Božija da podstrek da
idemo za nečim što nam Bog daje
i što nam je obećao, tada mi treba
da kažemo: Ja vjerujem Gospode,
pomozi moju nevjeru.
Da li znaš da upravo sada,
Božja obećanja čekaju na tvoj
AMIN? Upravo sada, dok čitaš
ovaj tekst, sile tame se nadaju i
nastoje da ti ne uzmeš Riječ
Božju u svoj život i time
utemeljiš blagoslove Božije
(ispunjenje obećanja) u svome
životu.
20
Sile tame spremaju urotu
protiv tebe, žele da ugorze ono
što Bog ima za tvoj život; donose
zbrku, zabunu, zbunjujuće misli,
prokletstva, bol, grijeh, i na kraju
samu smrt. One znaju da su sva
obećanja Božja već pripremljena
za tebe u Hristu Isusu i učiniti će
sve što mogu, apsolutno sve, da
te zadrže i spriječe da kažeš za
svoj život: NEKA BUDE TAKO!
Prije više godina, posmatrala
sam svoj život u ogledalu Božje
Riječi. Ispitivala sam područja
svog života u kojima sam trebala
prihvatiti i doslovno prigrliti
Božija obećanja (blagoslove)
koja su mi dana u Hristu Isusu,
odnosno. Trebalo je i da se
odreknem prokletstava koja su
došla u moj život kroz moju
pređašnju uključenost u djelima
tame. Trebala sam ispovjediti ne
samo svoje grijehe, već i grijehe
mojih očeva prije mene. Mogla
sam vidjeti prisutnost
prokletstava koja su kao tamne
sjene prekrivale određena
područja mog života, života
mojih roditelja, djedova i baki.
Uisto vrijeme vidjela sam
Hristove blagoslove za moj život
koji su tu i pripremljeni su i za
živote budućih generacija koje će
izaći iz mene. Oni su samo čekali
na nekoga ko će reći: AMIN,
NEKA BUDE TAKO.
broj 118
Osjećala sam veliku
odgovornost dok sam stajala
ispred Gospoda, priznavala i
odricala se svojih grijeha i prošlih
djela tame članova moje
porodice. Osjećala sam
Gospodnju prisutnost dok su mi
odzvanjale riječi proroka
Jezekilja: “Ali sada sam odlučio
ući u savez sa Gospodom,
Izraelovim Bogom, da se odvrati
od nas Njegov žestoki gnjev” (2.
Dnev. 29:10). Jezekilj je prvo
priznao grijeh svojih predaka koji
su oni učinili protiv Gospoda i
onda je priznao i ispovijedao
svoje predanje Bogu. Moji preci
su se takođe bavili raznim
stvarima koje Biblija smatra da
jul/avgust 2012.
su gadost u Božijim očima.
Naravno da nisam bila u
mogućnosti da priznam
apsolutno svaki detalj koji su
moji preci učinili protiv Boga, ali
jesam bila u stanju učiniti to za
svoj život. Ipak, znala sam za
neke stvari koje sam morala
ispovijediti i kroz koje je
neprijatelj držao moj život u
ropstvu i pritisku. Znala sam da
smo moji preci i ja bili krivi za
otvoreno prakticiranje okultizma,
uključenost u astrologiju, kao i
druge stvari vezane za proricanje.
Znala sam za posjedovanje
predmeta koji su imali određenu
amajlijsku moć, za razne loše
filmove i poučavanja. Znala sam
21
i za zloupotrebe droge i alkohola,
sa kojima je bio povezan moj
seksualni grijeh. U svim ovim
područjima ja sam željela
Njegovu slobodu i oslobođenje, i
sva Njegova dobra obećanja za
mene, za moju djecu i porodicu.
Sigurna sam da i vi želite i
osjećate isto! Želim vas sada
potaknuti da doslovno pohrlite
Bogu, ukoliko to ranije već niste
uradili.
Nebeski Oče, dolazim u ime
tvog dragocjenog sina Isusa.
Ulazim na tvoja vrata sa
zahvaljivanjem i u tvoje odaje sa
slavljenjem. Ja sam prekomjerno
prekriven/a tvojom ogromnom
milošću i ljubavlju koju imaš za
mene. Ja ti zahvaljujem za silno
djelo otkupljenja koje si uradio u
mom životu.
Sada, ja želim napraviti savez
sa tobom, Bogom neba i zemlje,
sa velikim i silnim Gospodom koji
ispunjava svoju riječ. Neka tvoje
uho bude otvoreno za molitve
tvoga djeteta i sluge. Ispovijedam
ti svoje grijehe i grijehe mojih
predaka. Molim te oprosti nam za
svako bezakonje koje smo učinili
protiv tebe. Oprosti svaki grijeh i
našu uključenost u okultizam,
vračarstvo ili proricanje.
(Napravi pauzu sada i ostani
osjetljiv za Duha Svetoga; odreci
se stvari kao što su astrologija,
22
horor filmovi, igre povezane sa
duhovnošću, knjiga, proricanja
itd.)
Ja poričem i odričem se moje
uključenosti u pogrešne stvari,
lomim prokletstvo koje su
izazvale nad mojim životom i na
životima onih koji će doći kroz
mene.
Oče, ja priznajem svoj grijeh i
odričem ga se; kao i grijehe
mojih roditelja i generacija prije
mene. Zatvori sva vrata tom
grijehu, ropstvu i duhovnom
tlačenju. (Ako je moguće,
odrekni se i ispovijedi stvari po
njihovom imenu.)
Oče, molim te slomij snagu
prokletstava u mom životu i u
životima onih koji će doći kroz
mene.
Oče, ja priznajem i odričem se
svoga grijeha i grijeha mojih
predaka za svaki pojedini čin i
uključenost u seksualni grijeh,
nečistoću i perverziju. (Nastoj da
preciziraš svaku od ovih stvari i
dopusti Bogu da ukloni tvoju
sramotu, zato jer On čezne da te
oslobodi od krivice i srama. Kada
budeš spreman/a, nastavi).
Oče, mačem svoga Duha
presjeci svaku bezbožnu i grešnu
duševnu i emocionalnu vezu
između mene i određene osobe ili
osoba. (Budi osjetljiv/a za Duha
broj 118
Svetoga i izgovori svako ime
koje ti dolazi u misli, ime koje
čuješ u svome srcu. Moguće je da
neko nije imao fizički odnos, ali
je bio uključen emocionalno na
način koji nije primjeren i koji je
određen samo za bračnog druga i
Gospoda. Nakon izgovaranja
svakog imena moli se.)
hram Duha Svetoga. Ispuni me
Duhom Svetim. Otvori moje oči
da vidim, uši da čujem i srce da
primim sve ono što imaš za mene.
Ja sam tvoj/a!
Oče, ponovno obnovi moju
dušu i iscijeli je od svih veza koje
sam imao/la. Molim te obnovi me
svojim Svetim Duhom. Odričem
se zadržavanja bilo kog
perverznog objekta i bilo koje
misli i perverzne slike (i u mašti)
istog ili suprotnog pola. Oprosti
mi što sam dopustio da
ovakve slike uđu u moj
um i život. U skladu sa
Tvojom Riječju u
Psalmu 103:3, ja sada
odlučujem da ću da
stražarim i čuvam
svoje srce i svoje oči.
Odbijam svaki nečisti
duh i zapovijedam
mu da ode iz
moga života.
_________________
Lisa Bevere, USA
Želim da hodam tvojim putem.
U Isusovo ime.
Amin.
Priložio Igor E.
O č e ,
očisti me u
potpunosti u
k r v l j u
Isusovom.
Ja
sebe
posvećujem
da budem
jul/avgust 2012.
23
GLAD
Blago gladnima pravednosti,
jer će se nasititi.
Sjećam
se svoje pokojne bake,
koja je pred kraj života izgubila
apetit. Nije mogla ništa od hrane
da stavi u usta. Sjećam se kako ju
je moja majka tjerala da na silu
nešto pojede, da bi ojačala.
U jevanđeljima je zapisano
mnogo primjera kako je Isus
isceljivao bolesne. Dok samčitao
jevanđelja, bilo mi je čudno da je
Isus kada bi nekog podigao sa
samrtničke postelje, prvo rekao
svojim učenicima: "Dajte mu da
jede!"
24
Znam nekoliko ljudi kojima je
prvi znak ozdravljenja bila glad.
Dok imamo povišenu tjelesnu
temperaturu i bolove, nemamo
apetit. Otišao bih sada i malo
dalje: prvi znak života je takođe
glad. Dijete nakon rođenja plače i
traži majčine grudi da bi jelo i
umirilo se.
Ovdje želim da govorim o
jednoj drugoj vrsti gladi koja se
javlja kod onih koji dožive
duhovno rođenje i/ili isceljenje.
To je duhovna glad, potreba za
duhovnom hranom. Ne živi
broj 118
čovjek samo od hljeba, već od
svake riječi koja dolazi iz ustiju
Gospodnjih.
gutao sam brojne knjige. Bilo mi
je draže da čitam i utolim svoju
duhovnu glad nego li da večeram.
Sjećam se situacije kada sam
se (iako u tridesetoj godini
života)isplakao kao novoređenče.
To su bile suze pokajanja. Plakao
sam mjesec dana, ali nakon toga,
spopala me je duhovna glad.
Čitao sam Bibliju neprestano,
čitao sam sve knjige o Bogu koje
sam mogao naći. Sjećam se da
sam svoju suprugu maltretirao
pitanjima. Ona nije imala baš
mnogo strpljenja niti je znala da
mi objasni neke teološke stvari.
Nisam odustajao dok ne
bihpronašao ono za čime sam
gladovao.
Ali sit gladnome ne vjeruje!
Onaj koji nije osjetio tu glad, ne
razumije apetit za duhovne
vrijednosti. Da bi razumio ovu
glad, on mora da uđe u post.
Samo post koji vodi do duhovne
gladi ima smisla. Tada uskratiš
sebi hranu, da bi duša ogladnjela
i nasitila se onog hljeba koji
dolazi sa Neba, baš kao mana
koja je padala Izraelcima u
pustinji.
Hvala Bogu, imao sam pastora
koji je imao strpljenja sa mnom.
Imao je živce za moja možda i
glupa pitanja. Imao sam i
nekoliko prijatelja sa kojima sam
mogao da pričam o tome. No
ipak, i danas imam tu glad, i dalje
tražim neke nove odgovore.
"Blago gladnima pravednosti,
jer će se nasititi."
Ko nije doživio isceljenje
duše, ne može da razumije glad
za duhovnim stvarima. Ja sam
bio čudan u očima svojih
roditelja, ali bez obzira na to, u
stanju te duhovne gladi ja sam
tragao za hranom i odgovorima, i
jul/avgust 2012.
Postoji nebeski hljeb i nebeska
hrana, koja može da nasiti dušu.
Siguran znak bolesti duše i
njenog mrtvila jeste
nezainteresovanost za duhovno,
gubitak apetita za nebeskim
hljebom. Ko nije jeo tu hranu, ne
razumije ni tu glad, ali blago
onome koji se nanovo rodi i
doživi isceljenje duše, koje sa
sobom nosi novu glad za
p r a v e d n o šć u i d u h o v n im
istinama. Ko jednom proba tu
hranu, on će je iznova tražiti.
Onaj koji traži, on će sigurno
i pronaći ono što će ga nasititi.
____________________
Lav Lajović, Podgorica
25
DJEČIJI BISERI
1. Ne znam koliko imam
godina. To se stalno mijenja.
2. Tata je odrastao na selu. On
je kravu vidio uživo!
6. Životno osiguranje je novac
koji dobije onaj ko preživi
smrtni slučaj.
3. Jako sam se uplašio kada se
mama razboljela. Pomislio sam
da će nam tata kuvati.
7. Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami
izabrati svoje dijete i ne
moraju prihvatiti ono koje su
dobili.
4. Ja se ne svađam s
roditeljima. Nisu moj nivo.
8. Krave ne smiju brzo trčati,
da ne bi prolile mlijeko.
5. Kada se mama posvađala s
tatom, prvi put sam vidio
leteće tanjire.
9. Crvi ne grizu jer imaju rep i
napred i nazad.
26
broj 118
10. Breskva je kao jabuka s
tepihom.
11. Proljeće je prvo godišnje
doba. U proljeće kokoši nose
jaja, a seljaci krompir.
12. Psi obično vole vodu. Neki
čak toliko, da u njoj i žive. To
su morski psi.
13. Sve ribe nose jaja. Ruske
čak kavijar.
14. Zoološki vrt je super. Tamo
možemo vidjeti životinje koje i
ne postoje.
19. Čak i dječaci imaju za reći
nesto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slušaš.
20. Za djevojčice je bolje da se
ne udaju, ali dječacima treba
neko ko će čistiti.
21. Šta moji roditelji imaju zajedničko? Paa... oboje ne žele
imati više djece.
22. Ti u stvari ne odlučuješ
sam kada treba da stupiš u
brak. Bog to odlučuje mnogo
unaprijed i ti na kraju vidiš šta
ti se dogodilo.
15. Nisam kršten, ali sam zato
cijepljen.
_________________________
Priložila Marijana J., Kanada
16. U Francuskoj su nekad
pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom.
17. Ribe se razmnožavaju
tako da nose iskre.
18. Papa živi u Vakumu.
I kažem vam zaista:
koji ne primi carstva Božijega kao dijete,
neće ući u njega.
___________
LUKA 18:17
jul/avgust 2012.
27
SADA SMO
U HRISTU
Kada si učinio Isusa Gospodarom
svoga života, nešto ti se dogodilo.
Stvoren si u Hristu Isusu. Dano ti
je nasljedstvo. Sada si u Hristu
Isusu. Rođen si od Boga.
„Ne prestajem zahvaljivati za vas
i sjećati vas se u svojim
molitvama, da vam Bog našega
Gospoda Isusa Hrista, Otac
slave, da duha mudrosti i
otkrivenja u spoznaji Njega: da
oči vašeg razumijevanja budu
prosvijetljene; da možete
spoznati koja je nada Njegovog
poziva i koja su bogatstva slave
Njegovog nasljedstva među
svetima… Njegovo smo djelo,
stvoreni u Isusu za dobra djela
koja je Bog unaprijed odredio da
živimo u njima. Zato se sjećajte
da ste u prošlosti bili pogani po
tijelu, da su vas nazivali
neobrezanima oni koji su se
zvali obrezanima u tijelu, ali
rukom; da ste u to vrijeme bili
bez Hrista, otuđeni od
građanstva Izraela, stranci
savezu obećanja, bez nade i bez
Boga u svijetu. Ali sada u Isusu,
vi koji ste bili daleko, postali ste
blizu krvlju Hrista.“ (Ef. 1:16-18
i 2:10-13)
28
U fizičkoj stvarnosti, rođen si od
svoje majke. Nisi bio stvoren, bio
si rođen. Ali u duhovnoj
stvarnosti, kad si se ‘rodio od
Boga’, Bog te ponovo stvorio.
Dogodila se promjena. Biblija
kaže, u 2. Korinćanima 5:17 da si
postao novo stvorenje, novi stvor:
„Ako je ko u Hristu on je novi
stvor, staro je prošlo, sve je
postalo novo.” Jedan prevod kaže
da je svaki čovjek koji je u Hristu
Isusu „nova vrsta života koja
nikad prije nije postojala.“
Kada si prihvatio Isusa kao
svog Gospoda, dogodilo se
stvarno stvaranje. Stari čovjek,
tvoj neobnovljeni duhovni
čovjek, zamijenjen je novim
čovjekom stvorenim u Hristu .
Novo rođenje koje se dogodilo u
tebi učinjeno je Božjom
stvaralačkom silom. Dogodilo se
u tebi, u tvome duhu.
‘Stvaranje’ koje se dogodilo
pri novom rođenju, iste je vrste
broj 118
kao i ‘stvaranje’ koje se dogodilo
u prvom poglavlju Postanka.
Riječ prevedena sa ‘stvori’ u
Postanku 1:1, ostavlja utisak da,
prije nego što je Bog doveo u
postojanje nebesa i zemlju, takvo
nešto nigdje nije postojalo. Isto je
i s „novim stvorenjem u Hristu
Isusu.“ Ti si „nova vrsta bića koja
nikad prije nije postojala.“
Biti u Hristu
Ti si potpuna i jedinstvena
jedinka. Nikada nije postojala niti
će ikada postojati osoba kao što
si ti. Kada si primio Isusa za
Gospodina, Bog te je doveo u
postojanje po Njegovoj
stvaralačkoj sili. Rođen si od
Duha Božjeg. U tvom srcu je
posijano sjeme – nepokvarljivo
sjeme Božje Riječi – a ti si
stavljen u Hrista Isusa.
Moraš znati i razumjeti
stvarnost postojanja u Hristu. To
je izvanredna objava iz Božje
Riječi koja će uticati na tvoje
razmišljanje, tvoje vjerovanje,
tvoje djelovanje i tvoj govor.
Efescima 2:13 kaže: „Ali sada
u Hristu Isusu, vi koji ste
jednom bili daleko, postali ste
blizu krvlju Hrista.“ Kada? Sada.
Kada si u Hristu Isusu? U
trenutku kada učiniš Isusa svojim
Gospodarem.
jul/avgust 2012.
Ko je u Hristu Isusu? Ef.1:10
kaže: „Da u punini vremena
može skupiti sve u Hristu, i ono
što je na nebesima i ono što je
na zemlji.“ Stoga to nisu samo
oni koji su umrli i otišli u nebo, a
koji su u Hristu Isusu. Taj stih
kaže: „…sve u Hristu, i ono što
je na nebesima i ono što je na
zemlji.“ Stih 13 govori: „U koga
takođe vjerujete, pošto ste čuli
riječ istine, Radosnu vijest
spasenja: u kojem ste, nakon što
ste povjerovali, zapečaćeni
Duhom Svetim, obećanim.“
Najdjelotvorniji način koji sam
pronašao, jeste započevši
poslanicom Rimljanima, i tražiti
kroz sva pisma Novog zavjeta
izraz ‘u Hristu‘. Na primjer, u
2.Korinćainma 5:17, možemo da
pročitamo: „Stoga, ako je ko u
Hristu on je novi stvor.“ Na 134
mjesta u Bibliji pojavljuju se
stihovi koji se odnose na biti ‘u
Hristu‘ ili ‘u Njemu’. Pronađi te
stihove i pažljivo ih pročitaj.
Proučavaj ih i potraži reference
vezane za njih. Možeš biti
siguran da šta god Riječ kaže o
bitisanju ‘u Hristu’, to pripada
tebi jer ti jesi u Hristu Isusu.
Biti u Hristu znači da si
spašen. Zašto? Zato što si svojim
ustima priznao Isusa za Gospoda
i vjerovao u srcu da ga je Bog
uskrsao od mrtvih (Rim. 10:9).
29
Biti u Hristu znači da si
izliječen. Zašto? Zato što je Isus
otišao na krst, ponio prokletstvo
zakona i slomio silu boli i bolesti.
On je našim bolestima učinjen
bolesnim, ali nije ostao bolestan.
Sada, On je izliječen, i zbog toga
što smo u Njemu, i mi smo
takođe izliječeni.
Biti u Hristu znači da si
oslobođen. Zašto? Zato što u
Kološanima 1:13 piše da nas Bog
„istrgnu iz vlasti tame i prenese
u carstvo svoga ljubljenog Sina.“
Isus je rekao da je On poslan da
p r o p o v i j e d a „o s l o b o đ e n j e
zarobljenima“ (Luka 4:18).
Sila koja je potrebna da spasi
bilo koje ljudsko biće, da izliječi
bilo koje ljudsko biće, da
oslobodi bilo koje ljudsko biće,
došla je na ovu zemlju na dan
Pentekosta. Kada bi Isus ušao na
neko mjesto, tu bi bila sila koja je
liječila ljude. Zašto? Zato što je
sila bila u Njemu. Rekao je:
„Otac koji boravi u meni čini
svoja djela“ (Jovan 14:10). Sada
je ta sila u tebi jer si ti u Njemu.
Zato što si u Hristu Isusu, možeš
živjeti kao On, govoriti kao On,
djelovati kao On. Riječ Božja će
promijeniti tvoj duh, dušu i tijelo.
Biblija kaže da je Bog poslao
Isusa da „bude prvorođenac
među mnogom braćom” (Rim.
8:29). Bog je posijao sjeme svoga
30
Sina, Isusa, da bi dobio žetvu, i
On žanje žetvu kako se nove duše
pridodaju carstvu Božjem. Zakon
stostrukog roda sada je na djelu.
Ti se nazivaš zajedničkim
nasljednikom sa Isusom. Riječ
kaže da si, kada si učinio Isusa
svojim Gospodom, postao s Njim
jedan duh. Ti si u Njemu. Bog te
vidi u Isusu. Nije On samo došao
u tebe, već si i ti došao u Njega.
Mi smo propovijedali da Isus
dolazi u osobu, ali smo jako malo
mislili o činjenici da smo mi ušli
u Njega. Ti si tijelo Hristovo.
Isus je rekao: „Ako ostanete u
meni i ako moje riječi ostanu u
vama, tražite šta god hoćete i
biće vam“ (Jovan 15:7). Ti
ostaješ u Njemu.
U Efescima 1:4 piše: „On nas
u Njemu sebi izabra prije
stvaranja svijeta, da budemo
sveti i bez mane pred Njim u
ljubavi…“ Ti si svet i bez mane
pred Njim u ljubavi. Isus je
omogućio da Bog bude tvoj
nebeski Otac. Nisi više bez nade i
bez Boga u svijetu (Ef. 2:12).
Prihvaćen si u ljubljenome
(Ef.1:6).
Poslanica koju je Pavle
napisao Efescima napisana je
jednako i tebi zato što si u Hristu
Isusu. To je pismo od Boga za
tebe, i u njemu govori: „Prihvatio
broj 118
sam te u svom Sinu, Ti su u
ljubljenome. Ti si Moj.“
Jesi li ikada čuo izraz: „Ali ja
sam tako nedostojan!“ To je bila
istina prije nego što si se spasio.
Nisi bio dostojan primiti ono što
je Isus učinio. Ali On je to u
svakom slučaju učinio! Zato što
je umro za tebe, ti možeš živjeti u
Njemu. Učinio te vrijednim.
Stvoren si u Hristu Isusu i u
Njemu nema ničeg nedostojnog.
Nisi vrijedan zbog nečega što
si ti učinio, već zbog Isusa i
onoga što je On učinio za tebe.
Neki ljudi kažu: „Znam da smo u
Hristu Isusu, ali ja ne mogu
ustati i reći da sam izliječen. Ne
zaslužujem to.“ Ni jedan od nas
to ne zaslužuje i Bog to zna. Ako
imaš grijeh u svom životu, izađi
iz toga. Ako ne možeš primiti
iscjeljenje od Boga zbog načina
na koji živiš, prestani živjeti na
taj način! Pokaj se i oslobodi se
toga! Riječ kaže da je Bog vjeran
i pravedan da nam oprosti grijehe
kada ih priznamo (1. Jov. 1:9).
Kada priznaš grijeh, On će ti
oprostiti. Nemoj se buniti protiv
Boga. Nemoj bježati od Boga
kada pogriješiš; trči prema
Njemu! Ako se moraš buniti,
onda se buni protiv đavola, ne
protiv Boga. Biblija kaže:
„Probudite se pravednici i ne
griješite“ (1. Kor.15:34).
jul/avgust 2012.
Kao nanovo rođeni vjernik,
grijeh nema vlast nad tobom. On
ne može gospodariti tobom. On
te mora napustiti. Sotona je
poraženi neprijatelj, on nije tvoj
bog. Jakov 4:7 kaže da, ako mu
se odupreš, pobjeći će od tebe.
Trebaš sebe vidjeti ‘u Hristu’ i
poznavati svoju poziciju u
Njemu. Ako danas upitaš neke
ljude: „Jesi li ti Božji sin?“, reći
će, „Ko? Ja? Naravno da ne!“
Kada pitaš: „Jesi li spašen?“, reći
će: „O, da, hvala Bogu. Ja sam
samo stari grešnik, spašen po
milosti.“ Ne, nisi! Bio si grešnik;
spašen si po milosti! Ne možeš
biti istovremeno oboje. Ti si novo
stvorenje u Hristu Isusu. Rodio si
se u kraljevstvo Njegove ljubavi.
Što se Boga tiče, ti si svet, nevin i
besprijekoran. Stoga prestani
misliti, govoriti i djelovati kao
svijet. Ostavi sve te religiozne
„oznake grijeha.“ Počni
priznavati (ispovijedati) da si
pravednost Božija u Hristu.
_____________________
Kenneth Copeland, USA
31
ŠĆANSKA
HRIPORODICA
[O ŽENI]
Ovaj
tekst je nastavak moga
promišljanja o porodici sa
hrišćanskog, ili bolje da kažem
biblijskog aspekta. Počeću
stihom iz Novoga zaveta, iz
poslanice Efescima: “Žene da se
pokoravaju svojim muževima
kao Gospodu” (Ef. 5:22).
Pokoriti se znači dobrovoljno
se nečega odreći. Muško i žensko
su bića jednake vrednosti pred
Bogom. Zbog toga u njihovom
odnosu nema tiranske
nadređenosti, a hijeerarhijski
sklad mogu postići samo u
32
dragovoljnom odstupanju od
svojih prava – tj. u podređivanju.
Upravo onako kako se Hrist
pokorio i podredio Ocu.
Nije Otac veći od Sina – oni su
jedno! Samo je jedan Bog, ali se
Hrist ipak, u potpunosti, i što je
najvažnije, dragovoljno podredio
Ocu. On nije bio nateran na
podređenost. To je bila njegova
dobrovoljna odluka.
Znajući kako je zadatak muža
da bude glava, zaključujemo da
žena koja ne želi da se podredi
svome mužu (već sama hoće da
broj 118
bude glava) od predivnog bića
koje se zove čovek stvara
dvoglavo čudovište. (Samo
zmajevi i aždaje imaju po dve
glave – zar ne?) Praktično, to
znači sledeće:
Ako u porodici žena ima
nezahvalan stav, ona je javna
sramota za svoga muža, budući
da je očigledan dokaz njegove
nesposobnosti. Dalje, ukoliko je
nepokorna svome mužu
prouzrokovaće kod dece
neprijateljstvo prema jednome od
roditelja. Setite se Isusovih reči
da čovek ne može imati dva
gospodara. Ako mu se oni ipak
nametnu, kao što roditelji nameću
svoj autoritet deci, tada će
jednoga voleti, a drugoga mrzeti.
U duhovnom svetu žena koja
odbija i odbacuje autoritet muža
dovodi do toga da se, kako to
piše apostol Pavle Titu, “huli na
Božju Reč” (Tit 2:5).
Doslovno svaki stih u Novom
zavetu koji govori o ženi u braku
podseća da treba da bude
pokorna. “Tako i vi, žene, budite
pokorne svojim muževima”, piše
apostol Petar u svojoj prvoj
poslanici (3:1).
Otkuda tako veliki naglasak za
potrebom da žena bude pokorna?
Zapravo, to je jasan biblijski
redosled, ali zašto se žena toliko
jul/avgust 2012.
buni protiv njega. Čim Biblija
tako uporno poziva na poslušnost
i podređenost mužu, izgleda kao
da žena to ne želi da čuje. A opet,
zato što je podređenost stvar
dobrovoljnosti, žena treba stalno
da bude na oprezu kako ne bi
prekoračila svoju ulogu.
Da je kojim slučajem Eva u
Edenskom vrtu ostala podređena
Adamu, umesto što je na sebe
preuzela ulogu glave, sve bi bilo
drugačije. Mogla je na zmijin
predlog da pozove svoju glavu:
“E-hej Adame, dođi da vidiš šta
ova zverka hoće!” Adam je bio
njen zaštitnik, ali ne preko njene
volje – baš kao što je i Bog
Adamov zaštitnik, ali ne preko
njegove volje.
Upravo zato kada Pavle govori
o hijerarhiji autoriteta uvek
govori prvo podređenima, pa
nadređenima. Prvo ženama pa
muževima; prvo deci pa
roditeljima; prvo robovima pa
gospodarima. Uostalom čujte
njegove reči iz poslanice
E f e s c i ma: “ Ž e n e d a s e
pokoravaju svojim muževima
kao Gospodu, jer muž je ženina
glava kao što je i Hristos glava
Crkve, On kao Spasitelj svoga
tela. I kao što se Crkva pokorava
Hristu, tako i žene da se
pokoravaju muževima u svemu.
Muževi, volite svoje žene – kao
33
što je i Hristos zavoleo Crkvu i
sebe predao za nju” (5:22-25).
“Deco, slušajte svoje roditelje
u Gospodu, jer je to pravo.
Poštuj oca svoga i majku, to je
prva zapovest sa obećanjem, da
ti bude dobro i da dugo živiš na
zemlji. I vi, očevi, ne razdražujte
svoju decu, nego ih odgajajte u
Gospodnjoj nauci i opomeni.
Robovi, slušajte svoje telesne
gospodare sa strahom i trepetom u prostoti svoga srca - kao
Hrista... I vi, gospodari, isto tako
postupajte s njima, bez pretnje,
znajući da je i njihov i vaš
Gospod na nebesima, i da On ne
gleda ko je ko” (6: 1-5 i 9).
Šta mislite, iz kog razloga
apostol odabire upravo takav
redosled? Zato što u tom poretku
stoji svekolika vaseljena. Bog je
postojao i bez čoveka, ali čoveka
ne bi bilo da nije Boga. Adam je
postojao i bez Eve, ali Eve ne bi
bilo da nije Adama. Adam i Eva
su postojali i pre nego što su
imali decu, ali dece ne bi bilo bez
Adama i Eve, itd... Veoma
logično, zbog ove uzročnoposledične sprege, kada oni što
su u podređenom položaju ispune
svoje dužnosti, ostvaruju sva
prava koja proističu iz datog
odnosa. Zapravo to je način na
koji se oslobađa mehanizam
blagoslova. Ispuni li čovek sve
34
što Bog od njega traži, na
raspolaganju mu stoji nebeska
sila. Ovo jako dobro zna čovekov
neprijatelj, stara lukava zmija –
gospodin satana, pa ga vara na
svaki mogući način i odgovara od
dobrovoljne poslušnosti i
podređenosti svome stvoritelju.
Zato u edenskom vrtu đavo kao
žrtvu i odabire Evu. Prevario bi
on i Adama da mu je prišao sa
svojim podlim idejama, ali tada
Adam verovatno ne bi izgubio
slavu Božju. U toj prevari ne bi
učestvovala Eva, jer mislim da
ona ne bi bila kriva zbog čega
jamačno ne bi bila ni kažnjena.
Eva je umesto da bude
pokorna mužu, preuzela na sebe
ulogu glave, poremetila je
Bogom dani redosled zbog čega
su oboje izgubili slavu Božju i
bili izbačeni iz Raja. Nije ovde
reč o Božjem kapricu, jer se On
tako silno uvredio zbog jedne
male promene Njegovog plana.
Zamislite kako bi to bilo kada
bi, recimo, pluća odlučila da
umesto mozga preuzmu kontrolu
nad celokupnim telom. Čak i
kada bi bilo izvodljivo da pluća
misle, ko bi u tom slučaju
obezbedio kiseonik koji je
neophodan u procesu
razmišljanja?
_________________
Ivan Božer, Temerin
broj 118
SVETI
DUH
ISPUNJAVA VJERNIKA
"I napuniše se svi prisutni
Duha Svetoga." (Djela 2,4)
Ovako
nam Biblija objavljuje
veliko duhovsko iskustvo sto
dvadeset učenika koji su bili
sakupljeni u gornjoj sobi. Ove
riječi otvaraju mogućnost i za
svakog vjernika, da se to isto
može dogoditi i u njegovom
životu. Ovaj izvještaj poručuje da
se isto mora dogoditi u životu
svakog vjernika, ako želi da živi
jul/avgust 2012.
dostojno svoga zvanja. Riječi
koje su u naslovu su sveto
obećanje svakom vjerniku. Neka
Gospod učini da niko ne previdi
ove riječi, već da sa zahvalnošću
i molitvom svoje ime stavi u ovu
rečenicu i da prizna: Duh Sveti
ispunjava i mene!
Primjećujemo veliku razliku u
životu vjernika. Jedni imaju
unutrašnju snagu, njihov život je
svet, osjeća se kod njih prisutnost
Isusa Hrista, duboka radost zrači
35
iz njihovih bića. Drugi naprotiv,
izgledaju kao uzeti, kod njih
preovlađuje "ja", nema nikakve
sile ni radosti u njihovom životu.
Idu gore-dole, nekada se javi
polet i entuzijazam za nešto
novo, ali najčešće ubrzo nakon
toga slijedi malaksalost. To je
život poraza! Odakle dolazi ta
razlika? Svaki vjernik uprkos
tome ima oproštenje grijeha u
krvi Hristovoj i Duha Svetog,
koji u njemu prebiva, ali ipak
tako različit život!
Položaj koji smo dali Duhu
Svetom u našem srcu i životu je
mjerodavan za cio naš život.
Razlika je u tome: da li Duha
Svetoga imamo ili da li smo
Njime ispunjeni? Ja mogu imati
Duha Svetoga, ali Ga osuditi na
podređeno mjesto u svom životu.
On je tu, ali On smije samo kao
gost stanovati u jednoj maloj
sobi, dok u ostalom dijelu kuće
vlada "ja". Kad se promjeni
središte života i umjesto onog
"ja", Duh Sveti zadobije puno
pravo raspolaganja nad cijelim
čovjekom, to mijenja cijeli život.
Kakav život očekujemo od
jednog vjernika? Da li smatramo
da je potpuno u redu ako neko
priznaje Hrista, a vodi tjelesan
život, pod vlašću grijeha i svoga
"ja"? Ne, tada smo u takvog
vjernika razočarani, očekujemo
36
od njega nešto sasvim drugo život u kome se vidi Hrist.
A šta očekujemo od svog
vlastitog života kao vjernici?
Jesmo li zadovoljni životom
poraza i nedostataka? Ili, ne
uzdišemo li mnogo više nad
svojom slabosti, ne tražimo li
više sile, zadovoljstvo i pobjedu
nad grijehom? Koliko često
poslije obraćenja nastupa veliko
razočaranje i obeshrabrenje, zbog
toga što vjernik uzalud traži silu
za novi život!
Šta očekuje Riječ Božja od
života jednog vjernika? U Hristu
nam se postavlja pred oči život
normalnog vjernika. Hrist se sam
sebe odrekao. On je bio Sin
Božiji, a umjesto toga je postao
Sin čovječiji i živio kao jedan od
nas. Nad Njegovim životom su
stajale riječi: "Ovo je Sin moj
ljubazni koji je po mojoj
volji" (Mat. 3:17). Kako je
takvim životom mogao živjeti
Onaj koji je našao potpuno
broj 118
odobravanje od Oca? On je bio
pun Duha Svetoga (Luka 4:1), i u
toj sili mogao je nadvladati
sotonine kušnje. Isus je na zemlji
imao sposobnost da pobjeđuje
samo iz jednog razloga, zato što
je bio pun Duha Svetoga.
Kako onda mi možemo proći
kroz život bez takvog
“naoružanja”? Radi toga su bili
potrebni Duhovi, radi toga su bili
puni Duha Svetoga svi oni koji su
trebali predstavljati prvu crkvu.
On im je bio potreban da bi
postali sljedbenici i svjedoci
Isusa Hrista.
posvjedočiti Hrista svojom smrću
(Djela 7:55). I Filip, koji je
doživio veliko probuđenje u
Samariji, bio je pun Duha
Svetoga (Djela 6:3-5; 8:12).
Pavle koji je vidio uskrslog Isusa
u nebeskoj svjetlosti, postao je
svjedok kad je bio ispunjen
Duhom Svetim (Djela 9:17).
Nisu samo apostoli primili
ovaj divan dar Božji za svoj
poseban zadatak, već i obične
žene i ljudi u gornjoj sobi. I
njima je bila potrebna sila za
njihov sasvim svakodnevni
posao. Nije to bilo nešto
neobično. Bilo je normalno i
neophodno za život jednog
vjernika da bude pun Svetoga
Duha. Svi oni koji su, prema
Djelima apostolskim, bili
upotrebljeni od Gospoda da tvore
Njegova djela, našli su pomoć
samo u sili Duha Svetoga koji ih
je ispunjavao.
Nalog koi se nalazi u poslanici
Efescima 5:18: "Ispunjavajte se
Duhom!" - upućen je svakom
vjerniku i očekujemo da on primi
isti dar kao i učenici u
vrijemeprve crkve. Ove se riječi
tiču i tebe, i budući da Gospod u
zavjetu milosti nikada ne traži od
nas nešto što ne možemo ispuniti,
to nam ove riječi daju mogućnost
da proživimo svoj lični Pentekost
i da primimo potrebnu opremu za
svoju službu. To je temelj Pisma
za naše traženje i našu molitvu,
da možemo biti ispunjeni Duhom
Svetim. Riječ nam stavlja pred
oči najveći Božji dar za naš život,
i u tom daru leži velika sila za
vjernike. Mnoga pitanja, koja bi
nas mogla razdvajati, nestaju
kada se na jednoj mnogo višoj
ravni, pri primanju dara Božjeg,
osjetimo povezani.
U Djelima apostolskim 6:3
čitamo o onima koji su dijelili
hranu, da su morali biti puni
Duha Svetoga i premudrosti, i
samo u toj sili mogao je Stefan
Što to sada znači biti ispunjeni
Svetim Duhom? To je djelo Duha
Svetog. Duh Sveti zauzima naše
srce. U Starom zavjetu imamo
divan prikaz ovoga u događaju
jul/avgust 2012.
37
koji je opisan u 2. Car. 4:1-7.
Udovica je bila u oskudici i
nevolji, jer se ono što joj je
trebalo nje moglo uskladiti sa
onim što je ona imala.
koji ispunjava ono što Mu
nudimo i daje život i izobilje
ondje gdje Mu se načini mjesta.
Jesi li ti kao onaj prazan vrč za
ulje, koji još samo nosiš natpis
"ulje", a znaš da zahtjeve koji se
pred tebe postavljaju ne možeš
ispuniti? Praznina u tebi je tome
kriva, jer bi mogao biti bogat.
Duh Sveti će te ispuniti ako Mu
se otvoriš kao prazan sud.
Sveto Pismo govori i o
vladavini Duha Svetoga, da nam
objasni što znači biti ispunjen
Svetim Duhom. (2. Kor. 3:17)
"Šta imaš u kući?" - pitao je
prorok Jelisej, a ona je morala
odgovoriti: "Samo jedan vrč za
ulje." Vrč sa natpisom "ulje"
pripada njoj, ali je prazan. Onda
joj je prorok dao savjet: "Idi i
zatvori se u kuću i nalijevaj!" I u
tišini, na riječ proroka, desilo se
ondje nešto veliko: vrč ulja je
postao izvor. Svi sudovi koji su
stajali potpuno prazni pred
udovicom bili su napunjeni!
Nije li to ista tajna o kojoj
govori Isus u Jovanu 4:14: "Voda
što ću mu Ja dati biće u njemu
izvor!" On govori o Duhu
Svetom (uporedi, Jovan 7:39)
38
Gospod je Duh! Gdje je Duh
Gospodar, tamo je sloboda! U
Galatima 5:18 piše: "Ako li vas
Duh vodi..." To zvuči malo
osjetljivo: ispunjen Duhom
Svetim znači vladavinu Duha.
Bezuslovna vlast je stvarnost,
koja stoji pred našom voljom i
izaziva je. Ako želiš znati da li si
ispunjen Duhom Svetim, onda se
pitaj da li stojiš potpuno pod
Njegovom vlašću. Danas znamo
iz političkog života što znači
bezuslovna vlast: jedna volja,
koja u svemu odlučuje, jedna
moć, pod kojom se sve saginje.
Da li nama upravlja Duh
Sveti? Jesmo li ispunjeni Duhom
u tom smislu da je čitavo naše
biće ovladano jednom voljom, da
se podvrgava jednoj vlasti i iz
jednog centra se upravlja? Da li
broj 118
upravlja Duh Sveti u svim
područjima našeg života - u
području volje, u našem
misaonom svijetu, u našem
osjećajnom životu, u našem
zvanju i u našem slobodnom
vremenu, sa našim novcem i
našim navikama? Gdje je Duh
gospodar, tamo je sloboda! U
tome se razlikuje diktatura
čovjeka i vladavina Duha. Gdje
čovjek postaje tiranin, tu je
ropstvo. Gdje je Duh Sveti
vladar, tu je sloboda. Ako si na
nekom području svog života
vezan, dozvoli Svetom Duhu da
upravo na tom području preuzme
vlast, i bićeš slobodan!
Duh Sveti u nama uzdiše za
oslobođenjem, ako On u nama
nema mjesto koje Mu pripada;
ako On ima sporednu vladavinu u
odnosu na naše "ja", onda On
trpi, ali nikada ne prisvaja vlast
protiv naše volje. On nije
provalnik. On čeka dok Mu mi ne
načinimo mjesta, ali zbog toga na
nama leži odgovornost ako On u
našem životu još nije sve doveo
pod svoje vodstvo.
Da li ima neograničenu vlast?
Ako On ukazuje na područja gdje
mi još sami određujemo stvari i
odlučujemo, hoćemo li se očistiti
od ovog grijeha u krvi Isusovoj?
Hoćemo li tada odlučno da Mu
ustupimo ono što smo Mu
uskratili? Samo se vjernik može
stvarno predati Bogu. Od
vjernika se traži: "Dajte sebe
Bogu!" i "Dajte svoja
tjelesa!" (Rim. 6:13; 12:1). Nije
dovoljno da smo se jednom
predali; predanje mora postati
život predanja.
Pomislimo na brak. Žena
predaje svoj život mužu u
svečanom času vjenčanja. Da li je
time sve svršeno, može li ona
sada opet živjeti kao da je sama?
Ne, najsretniji brak je onda kad
žena i muž dan za danom radosno
potvrđuju svoje svečano dato
"da" u hiljadu malih stvari tokom
dana. Tada njihov zajednički
Sporedna vladavina je Duha u
našem životu je naš grijeh.
Hoćemo li se ovdje za časak
zaustaviti i upitati se što nam ima
reći Duh Sveti kao Gospodar
našeg života? Da li On kod nas
uzdiše ili je slobodan da djeluje?
jul/avgust 2012.
39
život postaje predanje. Nažalost,
Gospod nam često govori: O,
zašto si ostavio svoju prvu
ljubav!? O, zašto je tvoje
sadašnje predanje manje i
površnije od nekadašnjeg!? Žrtva
paljenica je žrtva predanja.
U 3. Moj. 6:2-6 (ili 9-13)
čitamo da je sveštenik morao
prinositi svakog jutra novu žrtvu
paljenicu, jer je žrtva paljenica od
prethodnog dana bila pretvorena
u pepeo. Zatim je trebalo
odstraniti pepeo sa oltara. Naše
jučerašnje predanje danas je
40
pepeo. Kako su mnogi oltari
vjernika puni pepela, jer je žrtva
paljenica od prethodnog dana još
na njima, ali nema svježe žrtve
od danas. Nema ništa divnije
nego svakog jutra u tišini staviti
svoj život kao potpunu žrtvu na
očišćen oltar. To je neophodno
ako želimo ostati trajno ispunjeni
Duhom Svetim.
__________________
Gertruda Wasserzug
broj 118
MOJ PUT
SA ISUSOM
Rođena
sam kao Romkinja i
odgojena sam u muslimanskoj
tradiciji. U našem domu se slavio
Bajram i kao dijete radovala sam
se tom prazniku, jer je tada bilo
više hrane i kolača na stolu.
Potičem iz siromašne porodice.
Više puta nismo imali šta da
jedemo i često sam odlazila na
spavanje bez večere. Moji
roditelji su se razveli. Moj otac
nije imao posla i predao se
alkoholu. Moja mama se brinula
oko mene, moga brata i kuću.
jul/avgust 2012.
Kada sam imala 19 godina,
udala sam se i dobila sam
prekrasnu kćerku. Ona je imala 6
godina kada nas je rat zatekao u
Sarajevu. Rat u BiH je velika
nesreća koja je pokucala na vrata
mnogih ljudi. Moj muž je
poginuo druge sedmice rata. Taj
dan ne mogu opisati jer ne znam
kako sam
uopšte preživjela.
Pokušala sam sebi oduzeti život.
Moja mama je plakala i rekla mi
je: „Dijete, treba da živiš jer imaš
kćerku kojoj si potrebna.“
41
Uprkos svim nedaćama,
nastavila sam da živim i da se
borim za sebe i svoje dijete da
opstanemo. U to vrijeme je bila
velika nestašica hrane, vode, i
drugih stvari potrebnih za
normalan život. Sve vrijeme rata
sam provela u Sarajevu.
Preživjela sam velike strahove i
stresove.
Rat se završio i ja sam
upoznala čovjeka za kojeg sam se
udala. On je prihvatio moju
kćerku kao da je njegova. Ubrzo
smo dobili i našu zajedničku
djecu, dva sina. Nakon nekoliko
godina braka, moj muž je obolio.
Imao je emboliju pluća i nastale
su razne komplikacije sa
njegovim zdravljem. Tako
bolestan nije mogao da radi. Ja
sam radila na pijacama da bih nas
prehranila.
Ekonomska kriza je bila sve
teža i, kao i svi drugi, mi smo bili
u teškoj situaciji i jedva smo
sastavljali kraj s krajem. U tom
periodu sam bila veoma
depresivna. Osjećala sam se sve
gore; činilo mi se i osjećala sam
se kao da ludim. Moja komšinica
je znala puno o mome životu.
Jednoga dana smo zajedno pile
kafu i ona mi je tada rekla da Bog
ima rješenje za moj život i da mi
može olakšati moje muke i
pomoći da izađem iz depresije.
42
„Šta pričaš? Kakav Bog? Ako
i postoji, na mene je zaboravio!“
- rekla sam joj.
Bila sam ljuta na Boga. Moja
komšinica se samo smireno i
ljubazno nasmijala. Taj njen gest
me toliko iznervirao da sam
počela jos više da hulim na Boga.
Moja komšinica je smireno
nastavial: „Danas možeš doći
kod mene, imamo kućnu grupu.
Тo je zajedništvo sa Bogom,
braćom i sestrama. Čitaćemo
Bibliju i moliti se Isusu.“
Rekla je da je Isus njen Bog i
da Оn ima rješenje za svakogа i
svaki problem. Opet se nasmijala
i ponovila mi: „Dobrodošla si.
Isus čeka na tebe.“
Tada ništa nisam razumjela.
Bila sam zbunjena i ljuta. „Ma
šta ova priča. Otkud joj pravo da
mi govori o Isusu, pa ja vjerujem
u Alaha.“
Nisam imala mir poslje tog
razgovora. Puno sam razmišljala
o svemu. Nešto je prevladalo u
meni i otišla sam na taj sastanak.
Bilo je prisutno oko 30 osoba.
Svi su bili veseli, nasmijani i iz
njih je zračila nekakva toplina ,
meni nepoznata. Osjećala sam da
mi je to potrebno i da želim i ja
tako da se osjećam. Obraćali su
mi se sa puno razumijevanja i
broj 118
ljubavi. U njihovim pogledima
osjetila sam dobrotu i ljubav.
Čitali su Bibliju i molili se. Ja
sam zatražila molitvu. Molili su
za mene. Odjednom sam počela
plakati kao nikada do tada.
Poslije molitve sam osjetila
veliko olakšanje. Teret koji sam
nosila je nestao. Kao da sam bila
zarobljena problemima koje sam
nosila. Osjećala sam slobodu i
uživala sam u tome. U jednom
trenutku sam čula svoje srce kako
kuca i kako se raznježilo. Bilo je
kao sunđer koji upija sve što
dopre do njega. U tom momentu
sam shvatila da želim da je Isus i
moj Bog i moj Spasitelj. Nisam
razmišljala šta će neko drugi da
kaže. Samo sam silno željela da
je Isus moj Bog. Prihvatila sam
Ga u svoj život i u svoje srce da
živi sa mnom, da bude moj Bog i
moj Spasitelj. Od tada nisam
propuštala ni jedan sastanak ni
jednu molitvu. Božiju Riječ sam
upijala i čitala svakodnevno.
Jednostavno hranila sam se
Božijom Rječi.
Moj muž se protivio tome i
branio mi je da idem na kućne
grupe i molim se u ime Isusa
Hrista. Nisam obraćala pažnju na
njegovo protivljenje. Molila sam
Isusa da promjeni mišljenje moga
muža. Voljela sam ga i bilo mi je
stalo do njega i našeg braka, ali
jul/avgust 2012.
bilo mi jejoš više stalo do Isusa.
Što se više moj muž protivio, ja
sam još više imala žeđ u svom
srcu za Isusom.
Onda je moj muž odustao i
pomislio da sam luda, da sam
pukla, i da mi je potreban dobar
psihijatar. Zvao je moju mamu i
rekao joj da sam poludjela, da mi
je potrebna doktorska pomoć.
Moja mama je jednog dana
došla sa mojom sestrom kod nas.
Taj dan je bila služba. Rekla sam
mami: „Sjedi ti a ja moram ići,
Isus me čeka.“ Moja mama je
plakala jer je i ona pomislila da
sam poludjela. Rekla mi je: „Bog
s tobom sine. Šta ti je?“ Ja sam
odgovorila: „Jeste mama, Bog je
sa mnom. Oprosti mi molim te,
Isusa bih iznevjerila kada bih
ostala s tobom. Idem i za dva
sata ću se vratiti kući.“
Moja sestra je pošla sa mnom
jer je htjela da vidi i čuje šta se
dešava na službi. Bila je
iznenađena dobrodošlicom ljudi
iz crkve, i toga dana je i nju Bog
dotaknuo. Kada smo došle kući,
moja sestra je rekla mami da je
sve u redu u crkvi i da se i ona
osjećala super.
Mama i sestra su počele da
dolaze u crkvu. Ubrzo nakon
toga, moja mama i sestra su
predale život Isusu. Bog je
43
promjenio moje psihičko stanje.
Dao mi je mir, radost i nadu.
Vjerom u Isusa izgradila sam
strpljenje koje nisam imala do
tada, i svo svoje povjerenje sam
stavila u Njega. Znala sam da je
uvijek dostupan i da je tu za
mene, da je moj prijatelj,
utješitelj i zaštitnik. Poslije
nekoliko mjeseci sam se krstila.
Danas mi je Isus na prvom
mjestu i za sve što želim da
uradim, prvo se obratim Njemu
za vodstvo. Život sa Isusom je
trnovit i nije lak. Imala sam
padove, ali Isus je tu da nas
ohrabri i pruži ruku kad ne
možemo više trpiti. Svako od nas
nosi svoj krst.
Moj muž je umro. Ja danas
živim sa sinovima i oni su
sljedbenici našeg Gospoda Isusa.
Kćerka se udala, i ima svoju
porodicu i svoj život. Kada mi je
muž umro, imala sam Isusa i
svoju djecu. Moj život se
mijenjao i često mi je bilo jako
teško. Puno puta sam duhovno
pala i bila izgubljena, ali Isus mi
uvijek pružio ruku i podigao me.
Crkva mi pomaže u vezi
školovanja i svega ostalog. Moja
mama je umrla. Njena želja je
bila da bude sahranjena kao
sljedbenik Isusa Hrista. Zahvalna
sam Isusu za svoju mamu i puno
me hrabri njena vjera koju je
imala u Isusa do zadnjeg dana na
44
zemlji. Bog mi je dao ljubav za
djecu. Jedno vrijeme sam vodila
dječiji čas u našoj crkvi. Imala
sam radost u tome. Molim se da
me Bog upotrijebi za Njegovu
slavu. On to radi na čudesan
način. Bog me je upotrebio. U
mojoj crkvi imam odgovornost i
vodim kućnu grupu. Zahvalna
sam Isusu što mogu širiti
Evanđelje da Ga i drugi upoznaju
i budu spašeni.
Božji planovi su čudesni.
Dobila sam posao u jednoj
pekari. U svakom području mog
života, Isus se brine i zahvalna
sam na svemu što mi pruža i daje.
Imam radost sa Gospodom i
blagoslovima ispunjen život.
Zahvalna sam našem nebeskom
Ocu što se izmirio sa nama
grešnicima preko svoga sina
Isusa. Zahvalna sam što se Isus
žrtvovao radi nas i Njegova
dragocjena krv nas čisti od
svakog grijeha. On je moj
spasitelj i prijatelj. Zahvalna sam
Duhu Svetom za Njegovo
vodstvo i što me tješi ma u
kakvoj situaciji se našla.
Draga moja braćo i sestre,
budite pozdravljeni i neka na vas
siđe Duh sveti, donese vam mir i
radost i blagoslovima ispunjen
život koje je Isus providio za vas.
_______________________
Indira Osmanović, Sarajevo
broj 118
OČEVO VOĐSTVO
Otac bira put kojim će ići njegova porodica
U
službi koju je dao očevima,
Bog je spojio najveće privilegije i
odgovornosti koje vođstvo nosi
sa sobom. Ova tema se proteže
kroz Pismo od početka do kraja.
U periodu velikog zla,
neposredno prije potopa, bio je
Noje, čovjek koji je našao milost
u Božijim očima. Bog mu je
rekao: "Uđi u kovčeg ti i sav
dom tvoj; jer te nađoh pravedna
pred sobom." (1. Moj. 7:1). Zbog
Nojine pravednosti njegov dom
je bio spasen. Zato što je zauzeo
jul/avgust 2012.
mjesto koje mu pripada pred
Bogom, kao glava porodice, Noje
je imao privilegiju da povede
cijelu svoju porodicu sa sobom
na brod.
Preuzimanje vođstva u domu
Kasnije - poslije potopa - Bog je
počeo da traži čovjeka koji će
postati vođa izabranog naroda,
određenog da donese jedinstvene
blagoslove cijelom čovječanstvu.
Konačno je Bog našao čovjeka
45
koga je tražio. Taj čovjek je bio
Avram. U 1. Mojsijevoj 18:19 se
vidi zbog koje osobine je Bog
izabrao baš Avrama: "Jer znam
da će zapovjediti sinovima
svojim i domu svom nakon sebe
da se drže puteva Gospodnjih i
da čine što je pravo i dobro, da
bi Gospod navršio na Avramu
šta mu je obećao."
Nekim ljudima riječ zapovijedati
zvuči nedemokratski. No, to je
ključna riječ u ovom stihu.
Ponekad čovjek ima istovremeno
i pravo i obavezu da zapovijeda.
Kada on stoji kao Božiji
predstavnik i upravitelj u svojoj
kući, on ne smije biti nesiguran i
sklon kompromisu. On mora
odlučno reći svojoj ženi i djeci:
"Zahtijevam da uradiš/te to i to."
Bog je izabrao Avrama iz
jednog jedinog razloga: On je
znao da može da računa na njega
da će vaspitati i poučiti svoju
djecu i porodicu na Božiji način.
Kako veliku važnost Bog pridaje
ovom aspektu ljudskog karaktera!
Bog je očekivao od Avrama da
"zapovijeda" svojoj porodici.
Neki muškarci mogu pitati:
"Šta će moja žena i djeca na to
reći? Oni nisu navikli da im se
obraćam na taj način."
46
Mogu li da ti kažem kako će
odreagovati? Trebaće im
nekoliko minuta da se oporave od
šoka, ali na kraju će reći:
"Napokon imamo muškarca u
broj 118
kući!" I žena i djeca znaju u srcu
ko je vođa, i oni će biti poslušni
ocu koji je zauzeo mjesto koje
mu pripada. Mnoge žene su
preuzele vođstvo u domu kako bi
ispunile obavezu koju njihovi
muževi nisu, i rado bi tu obavezu
da prepuste muškarcu kada bi je
on prihvatio.
Lotov neuspjeh
Vidjeli smo da je Avramov
karakter i način na koji je
upravljao svojim domom razlog
zbog koga je Bog izabrao baš
njega. Međutim, Avramov nećak
Lot je njegova sušta suprotnost.
Lot je krenuo sa Avramom. On je
vidio Božije blagoslove i čuo
Božija obećanja. I pored toga on
je donio lošu i glupu odluku.
Odlučio je da vodi svoju
porodicu u grad grijeha - Sodomu
(1. Moj. 13:10-13).
Ovaj odlomak o Lotu duboko
me dirne svaki put kad
razmišljam o njemu. On je odveo
svoju porodicu u Sodomu, ali
nikada nije uspio da je i izvede
odatle! Kada je Božija osuda pala
na grad, Lot je izgubio cijelu
svoju porodicu u Sodomi, osim
dvije kćerke (1. Moj. 19:15-26).
Očevi, dozvolite mi da kažem
ovo jasno: ako znate put
Gospodnji, nemojte ići putem
jul/avgust 2012.
kojim je išao Lot. Možda vodite
svoju porodicu u Sodomu - u
svijet sa grešnim zadovoljstvima
i požudama. Ovaj svijet može biti
centar vašeg porodičnog života.
Možda će doći dan kada ćete se
umoriti od tog svijeta i vratiti se
Bogu. Međutim, upamtite ovo:
možda vaša porodica neće više
željeti da vas slijedi!? Vi koji ste
ih odveli u Sodomu možda nećete
moći da je izvedete odatle!
Izbor Isusa Navina
Hajde da pogledamo još jednog
vođu Božijeg naroda - Isusa
Navina (Jošuu). Pred sam kraj
života, dovevši izraelski narod u
Obećanu zemlju, Isus Navin je
pred njih stavio izbor: "Izaberite
sebi danas kome ćete služiti" - ili
paganskim bogovima Egipta i
Hanaana, ili samom Bogu, vašem
Spasiocu. Isus Navin je dodao:
"A ja i dom moj služićemo
Gospodu " (Isus Navin 24:15).
Godinama sam se divio ovim
Navinovim riječima. Očigledno
je da je on za sebe mogao da
donese odluku da će služiti
Gospodu. Ali kako je mogao biti
tako siguran da će i njegova
porodica služiti Bogu? Jednog
dana sam shvatio zašto je Isus
Navin bio tako siguran. On je
uzeo Bogom danu ulogu
sveštenika, proroka i kralja u
47
svom domu. Zbog toga je on
znao da može računati na Božiju
vjernost, da će ga blagosloviti u
toj situaciji tako što će odgovoriti
na njegovo svešteničko zalaganje
za svoju porodicu, potvrđujući
njegovu proročku izjavu datu u
njegovo ime, kao i podržavajući
njegov kraljevski autoritet nad
njima. Njegova sigurnost nije bila
zasnovana na onome što je Isus
Navin mislio o sebi, već na tome
da je Bog vjeran službi koju mu
je dao.
Očeva vjera
Hajde da pogledamo jedan od
najčešće citiranih pasusa u
Novom zavjetu - Djela 16:30-31.
Tamničar u Filipima je duboko
potresen pitao Pavla i Silu:
"Gospodo! Šta mi treba činiti da
se spasem?"
Njihov odgovor je bio:
"Vjeruj Gospoda Isusa Hrista i
spašćeš se ti i sav dom tvoj."
Jednog dana, kada sam citirao
ovo obećanje jednoj gospođi koja
je bila zabrinuta za spasenje svoje
porodice, Duh Sveti mi je nježno,
ali odlučno rekao: "Ti pogrešno
tumačiš to obećanje. Ono nije
upućeno ženi, već muškarcu. Kao
suprug i otac, tamničar je imao
Bogom dano pravo da zahtijeva
spasenje cijele svoje porodice."
Bog je dao svakom ocu, na
osnovu njegovog položaja, i
pravo i odgovornost da vjeruje u
spasenje svoje porodice.
Da li ovo znači da drugi
članovi porodice mogu biti
spašeni jedino na osnovu očeve
vjere, bez mogućnosti da sami
vjeruju u sopstveno spasenje? Ne,
48
broj 118
to ne znači to, već znači da kroz
vjeru i službu oca u Bogom danoj
službi svaki član njegove
porodice će povjerovati u Hrista i
tako će biti spašen.
Ovim ne želim da kažem da
porodica ne može biti spašena
kroz vjeru obraćene majke ili
nekog drugog člana. Rava
bludnica iz Jerihona, je primjer
žene čija je vjera i hrabrost
donijela spasenje cijeloj njenoj
porodici. Čak i usred totalnog
uništenja grada u kom je ona
živjela.
"I otišavši momci što uhodiše
zemlju, izvedoše Ravu i oca joj i
mater joj i braću joj i šta god
bješe njeno, i sav rod njen
izvedoše, i ostaviše ih iza logora
Izrailjevog." (Isus Navin 6:23)
Ovo spasenje je bilo plod Ravine
vjere.
Ipak, otac ima drugačiji odnos
prema svojoj porodici od bilo kog
drugog člana. Ako on preuzme
Bogom danu ulogu kao glava
porodice, sa Bogom danim
pravom može da zahtijeva
spasenje svoje porodice. Ovo
pravo nije zasnovano samo na
očevoj ličnoj vjeri, već na službi
koju vodi. Bog ima obavezu
prema toj službi a ne samo prema
čovjeku.
jul/avgust 2012.
Posljedice nemarnosti očeva
Božija Riječ nudi mnogo
upozorenja koja se odnose na
posljedice koje će uslijediti kada
roditelji - pogotovo očevi - ne
uspiju da ispune Bogom dane
dužnosti u domu. U 5. Mojsijevoj
28:15-68, pronalazimo dug
spisak prokletstava, koja će doći
na Izrael ako bude neposlušan
Božijem zakonu. Dok sam jednog
dana čitao ovu listu, zaustavio
sam se kod 41 stiha: "Rodićeš
sinove i kćeri, ali neće biti tvoji;
jer će otići u ropstvo." (Ovo se
prvenstveno odnosi na očeve, a
riječ "rađanje" opisuje očev udio
u rađanju.)
Jednostavna misao mi je pala
na pamet da nam je Bog dao
djecu da bismo "uživali" u njima.
Njihova uloga je da zauvijek
budu izvor radosti svojim
roditeljima. Koliko roditelja
danas zapravo uživa u svojoj
djeci? Sjećam se da sam jednom
slušao jednog baptističkog
propovjednika dok se molio:
"Gospode, pomozi nam da se
uvijek sjetimo da su naša djeca
blagoslov, a ne teret." Nekako
sam stekao utisak da on nije ni
očekivao da će mu Bog
odgovoriti na ovu molitvu i da će
se u njegovom životu bilo šta
promijeniti.
49
Kao roditelji, možemo biti
sigurni u jednu stvar: naša djeca
će osjetiti šta stvarno mislimo o
njima - bez obzira da li mi
mislimo da su nam oni teret ili
blagoslov. I oni će reagovati u
skladu sa tim.
Ako ne uspijemo da
disciplinujemo djecu u ljubavi i
ne stvorimo odnos koji pokazuje
da uživamo u njima, šta će biti
alternativa? Peta Mojsijeva 28:41
nam jasno govori - "oni će otići
u ropstvo". Zar se ovo danas ne
dešava milionima djece širom
svijeta? Ona su robovi droge,
prostitucije, okultizama i
bezbrojnih drugih sotonskih
zamki. Ovu djecu kao da neka
sila drži zarobljenima. Za to su
odgovorni očevi koji nisu
izgradili odnos sa svojom djecom
i nisu ih naučili Božijem zakonu.
Prenositi Božiji zakon
U Malahiji 2:7 sveštenik je
opisan kao čuvar i interpretator
Božijeg zakona: "Jer usne
sveštenikove treba da čuvaju
znanje i zakon da se traži iz
njegovih usta, jer je anđeo
Gospoda nad vojskama." (Ovdje
se "znanje" odnosi na znanje
Božijeg zakona.) Kao sveštenik u
svome domu, svaki otac ima
odgovornost da čuva i interpretira
Božiji zakon svojoj porodici.
50
Šta ako očevi/sveštenici ne
ispune ovu obavezu? U Osiji 4:6
Bog je ukratko izložio posljedice
koje će proisteći iz takvog
ponašanja: "Izgibe moj narod,
jer je bez znanja; kad si ti
odbacio znanje, i ja ću tebe
odbaciti da mi ne vršiš službe
svešteničke; kad si zaboravio
Boga svog, i ja ću zaboraviti
sinove tvoje."
Kako strašno zvuči kada sam
Bog kaže da će "zaboraviti" našu
djecu! Kada otac odbaci
poznavanje Božijeg zakona, on
više ne može da sprovodi u djelo
ulogu sveštenika u ime svoje
porodice. Kao rezultat toga, djeca
gube zaštitu očevog autoriteta i
postaju plijen sotonskih zamki i
prevara. Zašto je danas zemlja
puna djece koju je Bog
zaboravio, djece koja ne poznaju
Božija obećanja i odredbe? Zato
što su njihovi očevi zaboravili
Božiji zakon.
Obećanje
Posljednje riječi koje su zapisane
u Starom zavjetu su prokletstvo,
ali one istovremeno znače i
obećanje: "Evo, ja ću vam
poslati Iliju proroka prije nego
dođe veliki i strašni dan
Gospodnji. I on će obratiti srce
otaca k sinovima, i srce sinova k
ocima njihovim, da ne dođem i
broj 118
zatrem zemlju." (Malahiji 4:5-6 )
Prorokovim otkrivenjem,
Biblija ovdje ukazuje na najveći
društveni problem vremena koje
prethodi sudnjem danu:
rastavljene, svađom razorene
domove u kojima su roditelji i
djeca otuđeni jedni od drugih.
Kako je precizna Božija riječ!
Upravo ovo se danas dešava. Sve
dok se to ne promijeni, postoji
samo jedan ishod - prokletstvo
nad cijelom zemljom.
Kako bilo, Bog je obećao da
će poslati proroka koji će:
"obratiti srce otaca k sinovima, i
srce sinova k ocima njihovim".
Hvala Bogu, situacija nije
beznadežna! Izmirenje i obnova
naših domova je još uvijek
moguća. Ovo je poruka Božijeg
Duha nama danas.
jul/avgust 2012.
No, moramo se pridržavati
reda koji je Božija riječ utvrdila.
Prvo, očevi se moraju okrenuti ka
svojoj djeci. Izmirenje u svakom
domu mora inicirati otac. Ako će
se očevi pokajati i poniziti pred
djecom, onda će se dječija srca
takođe okrenuti ka očevima. Ali
očevi moraju da naprave prvi
korak.
Očevi, izazivam vas da budete
muškarci! Podignite se i zauzmite
svoja mjesta pred Bogom. Budite
glava svoje kuće! Ako ste bili
otpadnici, pokajte se i zamolite
svoju ženu i djecu da vam
oproste. Izmirite se sa njima.
Zatim povedite svoju porodicu ka
punini koju Bog ima za njih.
_______________
Derek Prince, UK
Priložio Igor E.
51
U ISUSOVOJ KLINICI
Gospod
Isus Hrist me primio u
svojoj klinici. Napravio mi je
sistematski pregled i otkrio da
sam bolestan.
Kada mi je izmjerio pritisak,
vidio sam da mi je nivo nježnosti
veoma nizak.
Kada mi je izmjerio
temperaturu, toplomjer je
pokazao 40 stepeni anksioznosti i
tjeskobe.
Napravio mi je EKG i
dijagnoza je bila da mi je
potreban bypass ljubavi, jer su
moje arterije godinama
začepljene samoćom i moje srce
je potpuno prazno.
Otišao sam na ortopediju, jer
nisam mogao hodati pored svoga
brata i nisam mu mogao dati
bratski zagrljaj, zato što sam na
tijelu imao mnogo fraktura
nastalih zbog zavisti.
Otkrio je i da imam miopiju,
odnosno kratkovidost, jer kod
bližnjih nisam mogao vidjeti
ništa osim loših strana.
Rekao mi je i da sam gluv.
Ustanovio je da često ne čujem
Njegov glas.
52
Na kraju pregleda mi je dao
jednostavne besplatne savjete i
prirodne lijekove.
1. Čim ustaneš iz kreveta popij
čašu „Zahvalnosti“.
2. Prije nego što odeš na
posao, uzmi kašiku „Mira“.
3. Svakoga sata progutaj
tabletu „Strpljenja“ i čašu
„Poniznosti“.
4. Kad se vratiš kući, ubrizgaj
dozu „Ljubavi“.
5. Prije nego što odeš na
spavanje uzmi dvije tablete
„Mirne savjesti“.
Napuštajući kliniku obećao
sam da ću koristiti lijekove koje
mi je preporučio.
____________________________
Priložila Biljana Marić, Beograd
broj 118
SUKKOT U IZRAELU
Praznik šatora (senica)
Na
ovaj veliki i najradosniji
Božiji Praznik prave se
improvizovani šatori u dvorištima
pod kojima je svakodnevna
gozba i neprestano slavljenje
Gospoda, a glavni materijal za
pokrivanje šatora je palmino
granje uz ostale prirodne
materijale.
Festival je ispunjen slavljem,
veseljem i radošću jer govori o
najvećoj radosti - činjenici da
Gospod dolazi da prebiva među
svojim narodom. Ovaj praznik
podjednako predstavlja i slavi
Gospoda za dva velika Božija
jul/avgust 2012.
dela i vernost svome narodu:
1.) Sećanje na četrdesetogodišnji boravak Izraelaca u pustinji.
To se dogodilo nakon bekstva iz
Egipta a pre ulaska u Obećanu
zemlju. Tada je Gospod silazio u
svojoj slavi i prebivao ispod
Šatora od sastanka u sred svog
izabranog naroda. Vodio ih je,
štitio i pokazivao im put kroz
pustinju - danju u obliku
ogromnog gustog oblaka, a noću
u obliku ognjenog stuba koji se
dizao nad Šatorom visoko u
nebo.
53
2.) Proročka slika Hristovog
drugog dolaska na zemlju i
Njegovog nastanjivanja u
izabrani narod u Jerusalimu,
odakle će vladati celom zemljom.
Ova vladavina će trajati hiljadu
godina, a na nju će se nadovezati
veliki i strašni sud Božiji. Ljudi
će preći u večnost, jedni u večni
život u Božijoj prisutnosti, drugi
u večne muke pakla.
Dobro je znati da jevrejski
jezik (jezik našeg Gospoda Isusa)
govori u slikama i metaforama.
Jedna od Božijih slika za praznik
senica govori o vremenu bogate
žetve. To je proročka slika
poslednje velike žetve duša za
Božije carstvo. Biće to najveće i
masovno pokajanje ljudi širom
sveta. Ljudi iz svih nacija,
plemena i jezika će se doslovce u
5 do 12 (pred sam Hristov drugi
dolazak) masovno obraćati živom
Bogu Izraelovom.
"Praznik senica" je treći ili
glavni žetveni praznik. On se ne
odnosi samo na sakupljanje
pšenice, već svih vrsta plodova,
pa i voća i grožđa. (Ovo je slika
svih nacija, plemena i jezika
uključujući i Izraelce. Pogledaj 5.
Mojsijeva 16:13-15). Vinograd i
vinova loza je poznato znamenje
za Izraelski narod. Tako čitamo u
Svetom Pismu: "Da, vinograd je
Gospoda nad vojskama dom
Izraelov..." (Isaija 5:7).
54
Vredno je zapitati se, gde se
svako od nas kao pojedinac
nalazi u ovim slikama. Da li
znamo na kojoj i na čijoj smo
strani? Da li naša pojava, reči,
dela, misli, želje i motivi srca, stil
života, ciljevi, ambicije,
najdublje čežnje našeg bića... naši
životi u celini, da li jasno svedoče
da smo se obratili živom Bogu?
Da li svojim životima donosimo
rodove dostojne pokajanja? Da li
svako za sebe može čiste savesti
reći: "Da, ja sam taj zreo plod,
spreman za veliku žetvu; da, plod
moga života će doneti veliku
radost mome Gospodaru. Ja ne
moram da se bojim žetve jer sam
svestan da pripadam u pšenicu a
ne u kukolj koji će biti spaljivan
večnim ognjem pakla."
Ako nisi u stanju da na svako
od ovih pitanja odgovoriš
pozitivno, krajnje je vreme da se
zapitaš gde će te odvesti put na
kome se upravo nalaziš, tj. tvoj
način života. Naša je molitva i
iskrena želja za svakoga od vas
da Gospod da, da možete dati
pozitivane odgovore, jer jedino
tada ćemo imati sigurnost da
ćemo večnost provoditi zajedno u
nebu u Božijoj svetoj prisutnosti,
u slavljenju i veselju zauvek i
doveka.
Večnost, kako to neograničeno
zvuči. Gde ćeš je provoditi?
___________________________
Jaroslav i Tanja Hajek, Kanada
broj 118
ABORTUS, I ŠTA SAD?
Abortus
je ubijanje nedužnih,
nerođene djece. To je nemoral
čin kojim se narušava, oduzima i
negira tuđe pravo na život. Sa
hrišćanskog stanovišta, abortus je
grijeh i ništa manje od toga!
U današnjem društvu se oštro
reaguje na bilo kakvo
ugrožavanje
ljudskih prava
(prava na slobodu štampe i
mišljenja, prava na vjerske
slobode itd.), a naročito kada se
ugrožavaju ljudski životi ili
zdravlje. U takvim se situacijama
pokreću brojne organizacije i
bore se za ostvarenje ili odbranu
ugroženih prava.
Interesantno je da kada je
abortus u pitanju, nema mnogo
onih koji podižu svoj glas, i
zastupaju one koji ne mogu sami
zastupati svoja prava.
Hrišćani imaju odgovornost
pred Bogom da podignu svoj glas
i koliko je god moguće, da zaštite
nerođene bebe.
Prema podacima Svjetske
zdravstvene
organizacije,
u
svijetu se svake minute ubije oko
100 dece putem obavljanja
abortusa. Na području bivše
jul/avgust 2012.
Jugoslavije u prosjeku to se desi
otprilike svakog minuta. Nije li
ovo dovoljno alarmantno da nas
pokrene iz naše nezainteresovanosti za ovu problematiku
ka razmišljanju i konkretnim
akcijama
zaštite
nerođenih,
zaštite naše sutrašnjice i budućnosti?
Ovo treba da bude zadatak
svakog hrišćanina. Šta ti radiš po
pitanju abortusa?
_____________________
Branko Erceg, Banjaluka
55
RAZBOJNIK SA KRSTA
„A jedan od obješenijeh
zločinaca huljaše na njega
govoreći: ako si ti Hristos
pomozi sebi i nama. A drugi
odgovarajući šutkaše ga i
govoraše: zar se ti ne bojiš Boga,
kad si i sam osuđen tako? Mi
smo još pravedno osuđeni; jer
primamo po svojim djelima kao
što smo zaslužili; ali on nikakva
zla nije učinio. I reče Isusu:
opomeni me se, Gospode kad
dođeš u carstvo svoje. I reče mu
Isus: zaista ti kažem, danas ćeš
biti sa mnom u raju.“
Luka 23:39-43
Ovo je jedan od najboljih dokaza
opravdanja grešnika – kroz vjeru
u Isusa Hrista, bez ikakvog djela
Zakona. Opravdati znači proces
po kojem grešna ljudska bića
postanu prihvaćena od Boga.
Opravdati znači: božansko
legalno djelo Božje, utemeljeno
56
na Hristovom djelu na krstu, po
kojemu je grešnik proglašen
pravednikom: uračunavajući mu
Hristovu pravednost . Grčka riječ
koja se prevodi sa "opravdan",
može se još prevesti "učinjen
pravednim." Opravdan: kao da
nikada nisam zgriješio.
Božija Riječ nam otkriva
interesantne činjenice o ovom
događaju. Pismo nam kaže da su
dva razbojnika bila razapeta sa
Isusom – jedan sa desne, a drugi
sa lijeve strane (Matej 27:38).
Isto tako, Pismo nam otkriva da
se nije samo jedan razbojnik
rugao Isusu, nego su oba
razbojnika to učinila (Marko
15:32). Očigledno je da se jedan
razbojnik na krstu pokajao i
obratio, jer je ukorio drugoga
zato što je vrijeđao Isusa. Nakon
toga je pokazao svoju vjeru u
Isusa Hrista riječima koje su
broj 118
izašle iz njegovih usta. Nakon
toga primio je oproštenje svojih
grijeha koje je počinio, i sa krsta
je otišao u raj.
carstvo pripremljeno za tebe od
postanka svijeta! (Matej 25:34)
Razbojnik koji je čitav svoj
život činio zlo, kršio zakon, a
možda čak i ubijao nevine ljude
je otišao u raj. Rekli bismo ološ
društva jer je dobio najgoru
kaznu: smrt razapinjanjem na
krst. Danas bi takav zločinac bio
kažnjen slanjem na električnu
stolicu. Nekoliko sati prije smrti,
on je stavio svoju vjeru u Isusa
Hrista, primio je oproštenje
svakoga grijeha koji je počinio i
otišao je u raj sa Isusom. Kako je
velika Božija milost! Neko bi
rekao da ovaj zločinac to nije
zaslužio. I bio bi u pravu. Ali
Svemogući Bog ne oprašta
grijehe po zasluzi, nego po
milosti kroz vjeru u Isusa Hrista.
2. Nikad te nisam poznavao!
Nosi se od mene, ti bezakoniče...
(Matej 7:23)
Šta želim pokazati ovim
primjerom? Ako Vi danas ne
vjerujete u Isusa Hrista, pa čak i
sat ili minut prije vaše smrti nije
kasno da stavite svoju vjeru u
Njega. Ali, možda to vrijeme
iznenada dođe… Zato je bolj ene
čekati poslednji trenutak.
Recite mi: ako biste danas
umrli i stali pred Isusa, šta bi On
Vama rekao?
1. Dođi, blagoslovljeni od Oca
mojega! Primi u nasljedstvo
jul/avgust 2012.
ili
Ako je Vaš odgovor broj 2,
želim Vam reći da je Isus Hrist
umro na krstu i uskrsnuo treći
dan, i sada želi oprosti svaki
grijeh koji ste počinili. Uputite
ovu molitvu Bogu i primićete
oproštenje svakoga grijeha koji
ste počinili.
Oče nebeski, ja vjerom
dolazim k Tebi kroz Hristovu krv.
Bože, ja se kajem i obraćam od
svojih grijeha i molim Te da mi
oprostiš sve moje grijehe i
prestupe. Bože, ja ustima svojim
priznajem da je Isus Gospod i
srcem vjerujem da si ga Ti
uskrsnuo od mrtvih. Gospode, ja
se pozivam na Tvoje ime da me
spasiš. Bože, ja priznajem da je
Isus Hrist Tvoj Sin i ja vjerujem u
ime Isusa Hrista iz Nazareta.
Bože, zapečati me i ispuni me
Svetim Duhom. Zapiši moje ime u
knjigu života. Sve Te ovo molim u
ime Gospoda Isusa Hrista. Amin.
Isus je rekao: „Tvoje će te
riječi opravdati, tvoje će te riječi
osuditi.“ (Jovan 12:37)
____________________
Damir Blažić, Karlovac
57
PRIHVATI ISUSA
Ako još ne poznaješ Isusa Hrista kao svog Spasitelja i Gospoda
Isus kaže:
"Ja sam vrata, ako ko uđe kroz mene, biće spasen." Jovan 10,9a
Biblija kaže:
"Svako ko prizove ime Gospodnje biće spasen." Rimljanima 10,13
"Dragi Gospode, ja vjerujem u Tebe. Vjerujem da si poslao svoga
Sina da umre na krstu za moje grijehe, da je On sahranjen i da je
vaskrsnuo treći dan, baš kao što je i napisano u Bibliji. Kajem se za
stvari koje sam učinio a koje su Te povrijedile. Molim Te oprosti mi
moje grijehe. Molim Te dođi u moje srce i u moj život. Očisti me i
pomozi mi da živim ispravno. Želim da se i moje ime nađe zapisano
u knjizi života. Priznajem da si Ti moj Gospod i Spasitelj. Molim Te
ispuni me Svetim Duhom kao što si obećao u svojoj riječi. Hvala Ti
Gospode. U Isusovo ime. Amin."
Jednostavno moli ovu molitvu u vjeri
i Isus će postati tvoj Spasitelj i Gospod.
58
broj 118
NIJE LAKO
... tražiti oproštenje
... započinjati iznova
... priznati pogrešku
... primiti savete
... biti shvaćen
... izdržati uspeh
... ostaviti loše navike
... oprostiti i zaboraviti
... napustiti rutinu
... izvući korist iz malog
... zadržati visok standard
... otkriti dobru stranu stvari
... voleti čak i svoje neprijatelje
... uzeti krst svaki dan i slediti Isusa
ALI ISPLATI SE!
Download

07 08 korice