ČASOPIS SMJERA PREDUZETNIŠTVO
BROJ 7 / JUN 2012.
www.preduzetnistvo.ef.ac.me
Sadržaj
Uvodna riječ
10 lekcija o porezima
Zapošljavanje - prioritet svih prioriteta
Entrepreneurship, Employment, Economy and Encouragemente
Uloga i značaj digitalnog korporativnog identiteta
Kreditor krajnje instance – teoretski i operativni pristup
Biznis zona - preduzetnički instrument
Socioekonomske posledice stečaja
Unapređenje poslovanja kroz Customer Relationship Management
Pravni i institucionalni okvir za primjenu politike konkurencije u Crnoj Gori
Poslovna etika i etički kodeks
Savremeni trendovi u primijenjenim straživanjima: Metodološki osvrt na ekonometriju panela
Katastarska evidencija nekretnina i biznis
Razvoj naučno-tehnološkog parka u Crnoj Gori
Stiv Džobs - najgori menadžer na svijetu i “ludački sjajan” lider
Cause marketing - nova biznis strategija
SDI u Crnoj Gori
Razvoj (ne)ekonomske svijesti o inovacijama i preduzetništvu
C:F Summit 2012.
Životna sredina je naše ogledalo – čuvajmo je!
Strategija i ciljevi kompanije TELEKOM koji je vode i drže na liderskoj pozicijiu
Na marginama, II preduzetnička konferencija
#EkonomijaCG - Kako su studenti tviteraši vidjeli konferenciju “Ekonomija Crne Gore 2012”
Da li je moguća budućnost biznisa bez interneta? Ako nas vole naši klijenti, voljeće nas i šef
Gerila marketing
Posjeta Montenegro berzi
Smjer Preduzetništvo: Naš gost - Novak Uskoković
O porodičnom biznisu iz studentskog ugla....
Kako Gugl regrutuje kadrove?
Konferencija Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju
Kuda sa diplomom? Koliko ona vrijedi? Koliko znamo?
Manifest kapitalizma
Vještina komunikacije kao sredstvo za postizanje cilja
Moje iskustvo na postdiplomskom studiju
Iskustvo sa razmjene
Ja poslije prve godine studija
Prvo radno iskustvo
Studenski život u Sloveniji
Utisci o fakultetu
Savjeta studenata Studija menadžmenta u studijskoj 2011-12 godini
Donacija krvi je donacija života 2
4
5
8
10
13
15
22
25
31
35
40
43
48
50
52
57
59
62
64
66
72
74
76
78
79
81
83
84
85
86
88
90
92
93
94
95
97
98
99
101
102
104
Uvodna riječ
Prof. dr Milorad Jovović, dekan Ekonomskog fakulteta
Usljed ukupnih društveno-ekonomskih
okolnosti, dugo vremena se u Crnoj Gori
nije govorilo o preduzetništvu i privatnom
biznisu. Međutim, danas se sve češće u naučnim raspravama i radovima, kao i svakodnevnim razgovorima, može čuti da su
mala i srednja preduzeća kičma privrede
a preduzetništvo fundament ekonomskog
razvoja.
U trenucima kada se sve svjetske ekonomije suočavaju sa problemima među kojima je nezaposlenost, kao posljedica recesije, jedan od najvećih,
nastupa razdoblje traženja novih rješenja, najčešće fokusiranih na preduzetništvo i njegovu ulogu
u ekonomskom rastu i razvoju društva. Više nego
ikada ranije, savremeno preduzetništvo predstavlja izazov - poziv na borbu, u kojoj, da bi uspjeli,
njegovi akteri moraju biti drugačiji.
Priroda organizacije, njen način rada i sistematizacija radnih mjesta se mijenjaju, zato pojedinci koji
ove promjene na vrijeme prepoznaju i na njih reaguju imaju najviše šansi da uspiju u novom poslovnom okruženju. Sve ovo dovodi do toga da raste
4
broj ljudi koji će se susresti sa preduzetništvom –
na tržištu novih proizvoda i usluga, ali i sopstvenog zaposlenja.
U današnjem svijetu, u kojem ideje pokreću ekonomiju, inovacije i preduzetništvo se doživljavaju
kao nerazdvojna cjelina - povećava se uloga znanja
pri postizanju konkurentskih prednosti i generisanju ekonomskog rasta. Preduzetništvo je važno za
svako društvo, a posebno za društva koja su istovremeno u tranziciji i krizi, dok je obrazovanje za
preduzetništvo jedan od ključih preduslova njegovog razvoja. U cilju razvijanja preduzetničkog
društva, neophodno je stvaranje mladih generacija sa pozitivnim stavom prema preduzetničkom
načinu razmišljanja, razvijanjem ličnih, poslovnih
i preduzetničkih vještina kroz sve nivoe obrazovanja. Zato na Ekonomskom fakultetu nastojimo da
našim studentima pružimo kvalitetnu biznis edukaciju, razvijemo njihovu inovativnost, podstaknemo ambiciju i zainteresujemo ih za privatni biznis.
Naš cilj je svakako opravdan, imajući u vidu značaj
koji preduzetništvo ima za njihov lični razvoj, buduću konkurentnost na tržištu rada i u krajnjem
- sveukupni razvoj Crne Gore.
10 lekcija o porezima
Dr Milorad Katnić, ministar finansija u Vladi Crne Gore
Da bi država postojala i vršila svoje funkcije neophodno je da posjeduje sredstva. Većina modernih
država sredstva dominantno ostvaruju putem poreza. Zato se u prilog oporezivanju može ustvrditi
da građani ne bi bili slobodni, a ekonomije ne bi
bile produktivne, kao što jesu, da nema zaštite ličnih i imovinskih prava, fizičke infrastrukture (puteva i mostova), i sličnih akcija, koje gradi i sprovodi
država. Zato, dobro uređen poreski sistem može
pojedincu i društu da donese koristi. Ipak, ako su
porezi previsoki, a sistem nepravilno postavljen, to
nije samo dodatni teret za pojedince i ekonomiju
već i pravi zločin. Zločin i prema pojedincu koji je
oporezovan ali i prema ukupnoj zajednici koja zbog
lošeg sistema neće napredovati. To je suština lekcija
o porezu, koje su prikazane u nastavku.
Druga lekcija: Porezi su cijena
Prva lekcija: Porezi su jako važni za život svakog pojedinca i društva (države)
Treća lekcija: Porezi su distorzivni – štete ekonomskoj aktivnosti
»Kako su ljudi oporezivani, ko je oporezovan i što
je bilo oporezovano govori više o društvu od bilo
čega drugog. Odnos prema porezu mogao bi za
civilizaciju biti ono što je ponašanje prema seksu
za osobnost. To su temelji za spoznavanje načina
ponašanja društva.«1
U filozofskoj i teorijskoj ravni za poreze možemo
tvrditi da su distorzivni, da remete i štete slobodnu
tržišnu utakmicu. Nerijetke su ocjene da moderni
poreski sistem destimuliše specijalizaciju i da je
baziran na oporezivanju znanja. On motiviše na samoproizvodnju, jer u tom slučaju najčešće ne plaćate nikakve poreze, a u slučaju trgovine porezi se
plaćaju od strane kupaca (porezi na potrošnju, PDV
i sl) i od strane proizvođača (porez na dohodak).
Adams upozorava da se pri oporezivanju igramo
vatrom i da bez odgovarajućeg nadzora i brige
možemo lako spaliti sve što smo izgradili, a naše
nade za bolji svijet mogu otići u dim. Istovremeno,
on svjedoči da se, počev od Egipta, starog Rima
i Grčke pad najznačajnijih civilizacija i carstava
može pripisati (i) lošem poreskom uređenju. Većina sukoba papa i kraljeva u srednjem vijeku vodila
se zbog želje Crkve da ne bude podložna kraljevim
poreznicima, a porezi su uzroci brojnih i masovnih
seoba. Na drugoj strani, “efikasni” (konkurentni)
poreski sistemi vodili su procvatu država (poput
Britanije u XVIII vijeku i azijskih tigrova u XX vijeku), koje su ih implementirale.
Istorijsku građu, o slabljenju i propasti mnogih
carstava usljed pretjeranog oporezivanja zabilježio je i Pol Kenedi koji u svom djelu “Uspon i pad
velikih sila” navodi da je zapadna strana Habzburskog carstva u drugoj polovini XVI vijeka bila
ugrožena otvorenim pobunama usljed povećanog oporezivanja. On je takođe zabilježio da su
porezi bili najveći uzrok španskog i austrijskog
neuspeha, u XVI i XVII vijeku.
U klasičnoj literaturi porezi se definišu kao
instrument za prikupljanje državnih prihoda ili instrument kojim se od poreskih
obveznika uzima novac za finansiranje državnih funkcija.
Nad ulazom u zgradu Poreske uprave u Vašingtonu ispisana je poznata rečenica Olivera Wendella
Holmesa “Porezi su cijena civilizacijskog napretka”.
Istovremeno, porezi su i cijena koja se plaća za “privilegiju” da se radi i zaradi, cijena koja se plaća kao
ulaznica za “regularno” tržište. Neolokijanskim rječnikom prevedeno, porez je prisilan rad, a poreske stope
mjera slobode da se raspolaže svojim novcem.
Četvrta lekcija: Veće poreske stope - više sive
ekonomije
Siva ekonomija je produkt komplikovane regulacije i visokih poreza. Regulacija koja postavlja ograničenja i poskupljuje zakonito poslovanje privatnih
kompanija motiviše na kršenje pravila. Porezi kao
cijena koja se plaća da bi se biznis označio kao legalni direktno utiču na visinu neregularnog poslovanja i poreske evazije. Zemlje sa konkurentnijim
poreskim sistemom imaju niže stope sive ekonomije dok države sa većim poreskim opterećenjem
bilježe veće stope sive ekonomije.
Makroekonomske i mikroekonomske studije bazirane na podacima za više država sugerišu da je
glavni pokretač visine i rasta sive ekonomije povećanje poreskog opterećenja i drugih socijalnih opterećenja na zarade. Veća razlika između ukupnog
troška rada i onoga što ostane zaposlenom kao
»zarada u džepu« znači veće podsticaje za zaposle-
5
ne i poslodavce da izbjegnu ovu razliku i učestvuju
u sivoj ekonomiji. Slični zaključci se mogu naći i u
studijama Svjetske banke i OECD-a.
Peta lekcija: Niži porezi – brži ekonomski rast,
više investicija i bolji životni standard
Studija Svjetske banke2, iz 1983. godine, koja je
obuhvatila analizu 20 zemalja dolazi do zaključaka da države sa nižim porezima bilježe značajnije
stope ekonomskog rasta, generišu više investicija
i uživaju u bržem rastu produktivnosti i životnom
standardu, u odnosu na države sa visokim porezom. Slični zaključci se mogu naći u studiji iste institucije iz 2007. godine, a koja se odnosi na države
Istočne Evrope i Centralne Azije3.
Mnoga druga istraživanja su došla do sličnih zaključaka. Martin Feldstein sa Harvarda (1997) u svojoj
analizi zaključuje: “opterećenje izazvano povećanim oporezivanjem može nadmašiti jedan dolar
za dolar prikupljenog državnog prihoda, stvarajući
troškove povećanja vladinih trošenja više od dva
dolara za svaki dolar vladinog trošenja”. U studiji u
veoma cijenjenom Journal of Monetary Economics,
ekonomisti iz Federalnih Rezervi i Univerziteta iz
Floride su zaključili da: “smanjivanje poreza značajno povećava ekonomski rast i da promjene u rasporedu poreske stope takođe imaju značajne uticaje
na ekonomski rast” (Hakkio, Rush i Schmidt, 1996).
Šesta lekcija: Porezi na dohodak (rad) imaju
najveći negativan efekat na rast i razvoj
Na osnovu empirijskog pregleda država Istočne
Evrope i Centralne Azije, studija Svjetske banke iz
2007. ukazuje da “oporezivanje koje slabi podsticaje za produktivne investicije i zapošljavnje može
ometati rast”, dok porezi koji “manje remete ekonomske podsticaje, kao što je porez na potrošnju,
imaju slabiji negativan efekat na rast”. Jedan od zaključaka studije je i da indirektni porezi mogu manje da škode rastu jer su relativno neutralni za štednju i investicije i ne umanjuju podsticaje za rad4.
6
Italijanski ekonomisti Tabellini i Daveri (1997) su
dokazivali da su “povećanje u evropskoj nezaposlenosti i usporenje u ekonomskom rastu povezani jer je u njihovoj osnovi zajednički uzrok prekomjerno visoki trošak rada. U Evropi su troškovi
rada porasli iz mnogih razloga, ali je jedan poseb-
no lako identifikovati: visoki porezi na rad. ” Koristeći složeni model opšte ravnoteže, Njemački
ekonomista Bernhard Heitger (1993) je zaključio
da je za “najvažnije zemlje OECD, oporezivanje postalo usporavač rasta”. Roubini, Milesi i Gian (1998)
su zaključili da je “generalno, oporezivanje faktora
dohodka usporavajuće za dohodak”.
Sedma lekcija: Visoke stope poreza na dohodak
obeshrabruju rad
U zemljama gdje je poreski sistem koncipiran na
način da je teško izbjeći plaćanje visokih stopa na
više nivoe dohotka od ovakve politike na gubitku
su najčešće upravo te države i njihove ekonomije.
Visoko kvalifikovani, kreativni i produktivni kadar
neće ove zemlje prepoznati kao pogodno tle za naporan rad i sticanje dohotka. Ljudi će ili biti demotivisani da rade naporno i da preuzimaju rizike ili će
»glasati nogama«.
Analiza sprovedena na uzorku od 239 rezultata iz sistematizovanih 32 empirijske studije, a koja se odnosi na čitav svijet sugeriše da povećanje zarade za 10%
nakon poreza ohrabruje od 1 do 2% povećanje u časovima rada muškarca i 5% povećava časove rada za
udatu ženu (Evers, Mooij & van Vuuren 2005).
Osma lekcija: Progresivno oporezivanje dohotka ne smanjuje nejednakosti
Kao osnovni argument za model progresivnog
oporezivanja najčešće se navodi potreba za ostvarenjem socijalnih ciljeva. U ovom smislu socijalni
ciljevi prevode se u »socijalnu pravednost«, tj. potrebu da se porez plaća shodno ekonomskoj snazi.
Operezivanje većih nivoa dohotka sa većim stopama izjednačava se sa namjerom da se bogatiji slojevi zajednice više oporezuju. Ipak, ovakva analogija
najčešće ide upravo na štetu mobilnosti među socijalnim grupama. Progresivnim porezom na dohodak ne oporezuju se stanja, već tokovi. Zamislite
bogate pojedince koji usljed svog imetka, do kojeg
su mogli doći bilo napornim radom, bilo nasljeđem,
kockom ili slično, mogu sebi priuštiti »nerad«. Progresivno oporezivanje njihovo bogatstvo - stanje ne
dotiče. Istovremeno, pojedinci koji uz to pripadaju
siromašnijim slojevima društva, koji akumuliranim
znanjem i/ili napornim radom, trenutno zarađuju veće nivoe dohotka visokim poreskim stopama
sputani su da preskoče granicu siromaštva.
Nizak proporcionalni porez nije povećanje prihoda
bogatima. To je šansa za sve. Šansa koja omogućava mobilnost među socijalnim grupama. Visoke
progresivne stope poreza na dohodak znače dodatni trošak (kaznu) za vrjednije, kreativnije, inovativnije i uspješnije.
Deveta lekcija: Visoki porezi ne preraspodjeljuju bogastvo već (bogate) ljude
Sa povećanjem bezbjednosti i slobode putovanja
seljenje u jeftinije poreske juridikscije danas je
rasprostranjeno više nego ikada. Statistika zemalja EU, a posebno SAD ovo potvrđuje. Ljudi radije
biraju sisteme sa nižim porezima, a obično najobrazovaniji i najtalentovaniji stanovnici migriraju
ka državama koje nemaju poreze na dohodak, a
najveće migracije su upravo iz zemalja koje imaju
najveće poresko opterećenje.
Engleski Independent konstatovao je da se u
2006. godini dogodio najveći egzodus Njemaca u
posljednjih 60 godina. Podaci Njemačkog Federalnog Zavoda za statistiku pokazuju da je emigriralo
155.290 Njemaca, uglavnom visokoobrazovanih,
doktora, pravnika, menadžera, naučnika. Kao finalna odredišta na prvom mjestu su: Švajcarska, SAD
i Austrija. Njemački analitičari kao glavne razloge,
pored visoke stope nezaposlenosti, koja u pojedinim oblastima iznosi 17%, vide u visokim porezima i pretjeranoj birokratiji.
Deseta lekcija: Poreska konkurencija je dio
ukupne konkurentnosti države
U današnjem globalnom svijetu kapital ne (pre)
poznaje granice nacionalnih država. Kapital se
može transferovati jednim telefonskim pozivom
ili pritiskom kompijuterskog dugmeta. Tako, sa
uspostavljanjem političke stabilnosti i vladavine
prava, poreska konkurencija postaje sve važniji
faktor ukupne konkurentnosti. Vlasnici kapitala
motivisani željom za njegovom oplodnjom biraju (kupuju) sisteme koji ih najmanje kažnjavaju,
koji imaju najmanju cijenu. Kao što pojedinci pri
jednakom kvalitetu usluge i asortimana biraju jeftinije supermarkete tako i vlasnici kapitala biraju
(kupuju) poreske sisteme koji su jeftiniji. Ono što je
Adam Smit prije par vjekova uočio kao mogućnost
u punoj mjeri je zaživjelo kao pravilo, u današnjem
modernom svijetu. Države koje su prepoznale po-
reze kao važan instrument ekonomskog razvoja, i
implementirale konkurentne sisteme, u kratkom
roku su iskusile benefite takve politike.
Države sa visokim poreskim sistemima, osim što
ostaju bez najsposobnijeg dijela stanovništva, postaju sve siromašnije i od visokih poreskih stopa
imaju sve manje poreske prihode. U situaciji visokih poreza, manje sposobni građani, ili oni čiji su
transakcioni troškovi seljenja veći od eventualnih
koristi seljenja, prestaju da rade, zapošljavaju se u
državnoj administraciji ili vrše utaju poreza. Time,
najmanje sposobni, najmanje obrazovani i najsiromašniji postaju još siromašniji, odnosno postaju
dodatno breme za poreske obveznike.
Umjesto zaključka
I dok je u prošlosti svijet osvajan veličinom i snagom vojske, danas se »osvaja« veličinom i konkurentnošću poreskog sistema. Zato i male države
danas mogu biti »moćne« i bogate. Mogu biti utočište za najbogatije, najeefikasnije i najvrijednije.
Mogu biti utočište za veliki kapital i odatle crpiti
svoju i ekonomsku i političku moć. Primjeri Švajcarske, Linhenštajna, Luksemburga, Hong Konga,
Singapura i drugih (malih) država koje su na platformi konkurentnog poreskog sistema trasirali put
ka bogatstvu ovo potvrđuju.
Konkurentni - manje kažnjavajući i obeshrabrujući poreski sistemi motivišu pojedince da rizikuju i
investiraju rad i kapital, tako što im omogućavaju
ubiranje najvećeg dijela benefita. Ovakvi poreski
sistemi doprinose pojedinačnom i opštem povećanju blagostanja, povećanju šansi da siromašni
nađu zaposlenje i da zahvaljujući svom radu i trudu
postanu bogati. Zato je sistem sa niskim i jednostavnim poreskim opterećenjem u funkciji bogatijeg društva i liječenja nezaposlenosti i siromaštva.
(Endnotes)
1 Adams C. (2006) Za dobro i zlo - Utjecaj poreza na kretanje
civilizacije, Institut za javne financije, Zagreb
2 Keith Marsden,“Links Between Taxes and Economic Growth:
Some Empirical Evidence,” World Bank Staff Working Paper
No. 605, 1983.
3 The World Bank, Fiscal Policy and Economic Growth: Lessons for Eastern Europe and Central Asia, 2007.
4 Pogledati detaljnije: The World Bank, Fiscal Policy and
Economic Growth: Lessons for Eastern Europe and Central
Asia, 2007.
7
Zapošljavanje - prioritet svih prioriteta
Dr Dragan Lajović, profesor Univerziteta Crne Gore i predsjednik Odbora direktora IRF-a
Nezaposlenost je kao fenomen poprimila
karakter ekonomske elementarne nepogode u posljednjih nekoliko godina.
Vjerovatno je u svijesti velikog broja građana Zapadnog Balkana naslijeđena struktura
nacionalnih ekonomija, sa ogromnim učešćem reprolanaca i velikih sistema u njima,
pa je proces odvikavanja dug i mukotrpan.
I pored verbalnog zalaganja za preduzetništvo,
izgleda da je na ekonomskoj sceni preovladavajući
stav da zbog nesavršenosti pojedinih tržišta ili njihovih segmenata, država ostaje jedini regulatorni
mehanizam koji uvijek podstakne socijalnu komponentu u ekonomiji, a razvojnu odloži za neka
bolja i srećnija vremena.
I tako čitave decenije socijala dominira nad rastom
i razvojem, sa uvijek novim i uvijek svježim i jačim
argumentima. I svi ih stejkholderi (Vlada, Sindikat,
menadžment, zaposleni, nevladin sektor, banke,
mediji) rado usvajaju, a ekonomski progres, posebno u uslovima krize, poprima zabrinjavajući
karakter.
Ono dobro što kriza nosi sa sobom jeste što će otporni na njene tektonske poremećaje ojačati, a oni
drugi nestati sa ekonomske scene. I što prije Vlade
zemalja koje infuzijama održavaju ekonomske mrtvace u životu to shvate, to će i njihove ekonomije
krenuti putevima oporavka.
Kad se to multiplikuje sa strukturnom nezaposlenošću, te nedostatkom ambicija i svježih ideja,
onda problem postaje kompleksniji. I gotovih rješenja i transplantacije recepata nema i ne može
biti. Treba uvijek uvažiti specifičnosti ekonomije
na koju se primjenjuje set instrumenata i mjera i
objektivno analizirati njihovu djelotvornost.
I kad analizirate kako crnogorska ekonomija podnosi teret krize, onda se brojkama valja podsjetiti:
jula 2000. godine i 86.100 nezaposlenih i danas,
njih 31.790 i stope nezaposlenosti od 13,27 odsto.
8
I umjesto da fokus pažnje svih stejkholdera bude
usmjeren ka start up i brzorastućem malom i srednjem biznisu, sve oči su uprte u ministra finansija,
premijera i budžet, kao i mogućnost i šansu da što
prije nakon rebalansa imamo rebalans rebalansa.
Umjesto da gradimo preduzetničku infrastrukturu
(biznis, naučno-tehnološke parkove, preduzetničke inkubatore, biznis zone, klastere i centre uspješnosti), mi radije pravimo planove podržavljenja i
restrukturiranja, sa akcentom na kratkoročnim benefitima i, istovremeno, bez mogućnosti da benefiti javno-privatnog partnerstva budu valorizovani
novim zapošljavanjem, rastom i razvojem.
Stoga, promjena strukture crnogorske ekonomije podrazumijeva promjenu sistema vrijednosti i
način razmišljanja i poimanja svakog njenog subjekta: građanina, preduzeća, institucije, banke,
lokalne uprave i Vlade. Umjesto budžeta - biznis,
umjesto rebalansa - nova ideja i novi biznis, umjesto socijale - preduzetništvo, umjesto prava na rad
- šansu za biznis. Kada i sa kojim resursima? Ovdje
i sa ovim konkurentskim prednostima sa kojima
Crna Gora raspolaže.
A resursi su takvi da ih treba finalizovati po standardima koji vode bilansima samoizdržavanja
svakog pojedinca, porodice, preduzeća, regije,
lokalne uprave i države. Ili, pak, država, koja ima
sjajne prirodne resurse, ima nešto manje sreće sa
ljudskim resursima. Ili je, pak, ogledalo uokvireno
input-output analizom krivo što je ekonomski lik u
njemu neprimjeren željenom.
Uspjeh malih ekonomija je u brzini, kao konkurentskoj prednosti, i mikro i malim preduzećima
koja počinju biznis i onim brzorastućim, koja hitaju
ka srednjem nivou biznisa.
Pitanje svih pitanja je ambicija i želja za samopotvrđivanjem onog ko želi radni angažman i, istovremeno, ukorijenjeno mišljenje da je država najbolji
poslodavac sa najmanjim rizikom za zaposlenog.
Mali je broj mladih koji se odlučuje da u preduzetništvu potraži svoje mjesto pod suncem. Nekada
im nedostaju znanje i vještine, a više od toga spremnost na rizik i ambicija da budu posvećeni. Najnovija lokalna istraživanja uvjeravaju u ove konstatacije i, istovremeno, prisustvo velikog broja nerezidenata koji Crnu Goru doživljavaju poželjnom
radnom destinacijom.
Humbolt je govorio da “čovječija duša nikad nije vedrija nego kad nađe pravi posao”. Ili, pak, neki traže
posao sa željom da ga nikad ne nađu. Da li se ljudi
školuju zbog diploma ili zbog sticanja znanja i vještina? Očekuju li da će diplomiranjem bez rizika ući u
biznis ili, pak, da su stekli ulaznu vizu za tržište rada
koje favorizuje najbolje i najuspješnije, a prosječne i
one koji su i nešto ispod toga surovo kažnjava.
Je li investicija u znanje najbolji put za ostavarenje dividendi ili trošak koji će teško biti nadoknađen? Možda je sivo tržište radne snage pokazalo
u godinama koje su za nama sve svoje prednosti,
pa regularno kao i da ne nudi neke benefite. Ili je
vrhunsko umijeće isplatiti plate bez poreza i doprinosa i tražiti državnu pomoć.
Sve su ovo pitanja na koja ćemo pokušati da nakon
današnje konferencije odgovorimo. I da za kraj citiram Tonija Blera, koji je prvih nedjelja poslije ustanovljavanja svoje vlade utvrdio tri osnovna priori-
teta: edukaciju, edukaciju, edukaciju i imenovao
prvog državnog sekretara za cjeloživotno učenje.
Možda učenje i sticanje znanja i vještina konačno
stane na pijedestal koji mu objektivno pripada.
Pri čemu benefiti dolaze na srednji i duži rok, pod
uslovom da se sistem pripremi na svim poljima na
inovacije. I da, paralelno sa edukacijom i inovacijama, pripremimo ekonomski sistem na investicije
kroz čitav set mjera i instrumenata i, istovremeno,
debirokratizujemo javni sektor koji protokom vremena bilježi obrnuto proporcionalnu efikasnost u
donosu na broj zaposlenih.
Preporuka Vladi je da, stvarajući ambijent, učini
ekonomski sistem stimulativnim za preduzetništvo, kako bi oni čije vrijeme dolazi mogli da računaju na ekstraprofit i dividendu iz investicija u
znanje i vještine.
9
Entrepreneurship, Employment, Economy
and Encouragement
Manijeh Reyhani, PhD, DBA, visiting Professor at the University of Montenegro, a Research Scientist
at the Centre for Entrepreneurial Management and Innovation (CEMI), Perth Australia and Executive
Director of A&M Consulting Engineers Pty Ltd, Perth Western Australia.
The importance of entrepreneurship is copiously clear. Entrepreneurship is important
for economic growth, productivity, innovation and employment. Economic growth
and development depend upon it. Entrepreneurship and technological innovation are closely
linked phenomena that are vital to the creation
and maintenance of national wealth hence economical growth. Encouragement also plays an
important role in the advancement of the entrepreneurial activities. “As globalization reshapes the
international economic landscape and technological change creates greater uncertainty in the world
economy, entrepreneurship is believed to offer ways
to help to meet new economic, social and environmental challenges. Entrepreneurship has gained additional attention in the current economic crisis, as
it is widely viewed as a key aspect of economic dynamism. Economic crises are historically times of industrial renewal, or creative destruction, as less efficient firms fail while more efficient ones emerge and
expand. New business models and new technologies,
particularly those leading to cost reductions, often
emerge in downturns. Hence, policy makers look at
entrepreneurship in combination with innovation
to return to a period of sustained economic growth.
Both entrepreneurship and innovation are associated with “doing something new” and policies, if designed appropriately, can be mutually reinforcing in
(re-)creating economic dynamism.” © OECD 2009
10
To increase entrepreneurial activities, collaborative
efforts are essential. Collaborative activities are
greatly influenced by the process of globalization.
Globalization has affected the need of firms to collaborate. Firms now seek opportunities to cooperate, rather than identify situations where they can
achieve majority control. The use of collaboration
is particularly acute in capital- and knowledgeintensive sectors. These are also the sectors where
firms have expanded internationally fastest, as
they need to compete in various markets simultaneously, but also to exploit and acquire assets
and technology that may be specific to particular
locations. The increasing similarity of technologies
across countries and cross-fertilization of technology between sectors, coupled with the increasing
costs and risks associated with innovation has led
firms to consider R&D alliances as a first-best option in many instances.
Networks play an increasing role in the generation
of economic growth. Networks are particularly
important regarding innovation and entrepreneurship. Specialized innovative clusters are present and are getting stronger in Europe. Research
shows that multidisciplinary and multi-sectoral
networks can play important roles in members’
competitiveness, provided they exhibit diversity,
coherence and complementarities. Firms and organizations more and more actively engage in
networks as a means to survive in a volatile international market and in a situation of rapid technological change. Engagement in networks has several well-documented advantages. The workforce,
suppliers, customers, universities and research industries, government bodies share the burden of
costs so innovation becomes a collaborative social
endeavour. Interactions with suppliers and clients
also assume an important role, as do specialised
business services.
In developing economies collaboration as a means
to enabling and nourishing innovation is important. Questions such as what happens to firms
that are located outside urban agglomerations or
in peripheral regions and are they less innovative,
or can information and communication technologies serve as a proxy for face-to-face collaboration
are usually explored. For example, network theory
explains that weak ties are important in terms of
refreshing a firm’s innovation capacity, by forcing it
to include ideas from the periphery. Others argue
that ICT cannot supplant face-to-face interaction
since it is not an efficient medium for transferring
tacit knowledge. Face to face meetings, workshops
and conferences encourage collaborations.
For example, frozen food was seen as a major innovation in the Swedish market. This new technology
was introduced and gained acceptance through
network of interested individuals and organizations
that formed around the Frozen Food Institute. Their
objective was to produce information and gain ac-
ceptance of the new technology. They concluded
that Clusters/networks in the previous forms might
not be replicated directly today but different actors
could take the lead and find ways to collaborate, much
in the same way as for frozen food in the past.
Regional company representatives and entrepreneurs, who respond favourably to a project and
its technology transfer goals based on their growing knowledge of the developing community
and work to link members with other people or
companies that would be motivated to work with
them to fill a need or solve a problem, are more
successful. Where appropriate, staff set up individual meetings between potential collaborators.
Before or after seminars and technology screening panels are good times to schedule these individual meetings. This helps attendees accomplish
two things at once and feel that they had spent
their time profitably. When word spread that these
company events help attendees learn about strategically important emerging technologies and
make productive and valuable contacts, other locals are motivated to attend these events to get
the same benefits.
Social networking has also become very important. Only five years ago, most people did not
use search engines. Just few years ago we did not
hear the terms “blog,”“podcast,” or “social network.”
Furthermore, few years ago, people thought that
it was impossible for a business to make money
through Internet advertising. Today, we have
Google, a company with over $200 billion market
cap that does just that. The pace of change is already so fast that the world will be a very different
place in a few years time.
The effect of networks and entrepreneurial orientation suggests, that the ‘‘fundamental’’ networks
of academics involved in the firms assists in the
identification and exploitation of initial opportunities to internationalize. In particular, it suggests
that many such firms progress through pre-internationalization behaviour, preparing them to
attempt to enter global markets. This is a result
of the nature of technology developed by these
firms being global in nature. Of particular importance is the fundamental network of the academic
who developed and commercialized the technology, and these networks can only be fully lever-
aged if the application of the technology is within
the area of the academic’s interest. Thus, the lesson for university commercialization units, is that
there may need to be trade-offs made between
the application with the maximum commercial
potential, with that which interests the academics. “Genius is one percent inspiration, ninety-nine
percent perspiration” Thomas Alva Edison has said.
The hard work of collaboration of the academics
with the practitioners in the market place and investors getting the technology into the hands of
the customers is highlighted by these words.
A modern biotechnology provides an example
of a new form of knowledge production where
university–industry collaboration has been evident in all phases of the evolution for the path
to commercialization of a new technology. Phase
one (science-driven), where primary emphasis is
placed on scientific research; phase two (technology driven), with primary emphasis on technology development and standardisation; and phase
three (commercialization), with primary emphasis
on commercial development and application.
In the knowledge economy, which is now emerging, the universities, as major centres of learning
and research, are becoming increasingly important as the sources of ideas that can be turned
into new products, processes and systems. This is
particularly so in the enabling technologies such
as information and communications technologies,
biotechnology and nanotechnology. Reflecting
this development, governments throughout the
OECD countries are investing heavily in strengthening the research capacity of their universities.
They are not doing this for its own sake, but in the
expectation that this investment will show a return
to the economy and the society through improved
innovation performance and, hence, stronger economic growth. While the universities are increasingly important as sources of ideas, those ideas
will only show an economic return if they can be
effectively applied by business and this would depend heavily on the national innovation system
and the quality of the linkages between the universities, business and finance providers.
For example, the modern U.S. University has become an enormous, complex institution, comparable in scale with a major corporation. The chief
11
cause is both evident and encouraging: in an increasingly knowledge-based society, universities
are one of the few institutions able to harbour
and nurture knowledge creators. As the value of
knowledge increases, the value of new, cuttingedge knowledge is magnified. To manage this
role, universities have evolved structures that
mediate between the core academic activities of
faculty and students and external consumers of
knowledge. In organizational terms, these structures have been called “boundary organizations”,
because for a given task, they must accommodate
the interests and reconcile the ideals of both real.
Turning ideas into intellectual property presents
many complications for universities, but it resolves
even larger difficulties. By establishing clear ownership over potentially valuable knowledge, a
separation is established between academic work
and discoveries entrusted to licensees or start-up
firms. As the shift toward the ‘‘entrepreneurial university’’ model is still at an early stage, it may be
premature to assess the impact this will have on
the university’s performance.
A longitudinal comparative analysis of university research commercialization performance in
Australia, the UK and the USA shows the strong
relationships between number of disclosures captured and spin-off and start-ups generated. This
well supports the proposition that the number of
Disclosures is an important Leading Performance
Indicator for research commercialization performance and should be monitored as such by uni-
12
versity managers working on research commercialization. It is a key indicator of whether university
policy is to focus on spin-off generation, licensing
or strategic alliances with existing companies or
all three of these strategies. There are insufficient
longitudinal data, given the delays involved in the
commercialization process to test relationships
with commercialization royalty earnings or spinoff equity sale values.
One element of these commercialization efforts is
developing and bringing to market new products
and processes based on publicly funded R&D. It is
assumed that universities, in particular, provide
large “untapped reservoirs” of potentially commercializable knowledge that just needs encouragement and incentives to be brought to market.
This thinking has underpinned three policy shifts
across most countries: closer linking of government funding for academic research to economic
objectives; fostering more long-term relationships
between firms and academic researchers; and
encouraging universities to seek more actively to
commercialise their research.
Finally, entrepreneurship education offers a solution. It seeks to prepare people, particularly youth,
to be responsible, enterprising individuals who
become entrepreneurs or entrepreneurial thinkers
by immersing them in real life learning experiences where they can take risks, manage the results,
and learn from the outcomes.
Uloga i značaj digitalnog korporativnog
identiteta
Doc. dr Biljana Rondović, Ekonomski fakultet
Rezime: Brz tehnološki napredak i prihvatanje moderne i konstantno napredujuće telekomunikacione
infrastrukture stvaraju izuzetne mogućnosti poslovanja elektronskim putem na globalnom nivou, krčeći
put ka potpuno novom obliku ekonomije – internet
ekonomiji. Igrajući katalizatorsku ulogu u organizacionim promjenama, nova ekonomija je otvorila put
novim modelima biznisa, počela da preispituje osnove za njegovo izvođenje i postavlja pitanje efikasnosti do sada važećih poslovnih politika i tradicionalnih poslovnih praksi i procedura, od kojih je većina
bila formirana sa potpuno drugačijim idejama od
današnjih. Posebnu ulogu u ponašanju preduzeća
u digitalanoj ekonomiji ima digitalni korporativni
identitet. Ovaj rad ima za cilj da pruži kratak osvrt
na značaj građenja digitalnog identiteta, kao i da
ukaže na problem otežane mogućnosti njegove potpune kontrole.
Šta je to digitalni korporativni identitet?
Digitalni korporativni identitet je, najjednostavnije
rečeno, lična karta veb prezentacije kompanije koja
nastupom na elektronskom tržistu želi da obavlja
svoje poslovanje. To je utisak koji nastup kompanije na vebu ostavlja na internet zajednicu[1]. S
obzirom da je u digitalnom društvu najčesće prvi
susret sa nekom kompanijom upravo susret sa njenom veb prezentacijom, poslu izgradnje dobre ereputacije treba prići ozbiljno i studiozno. Američki
e-marketari [2], vole da kažu: “Ako imate svoju veb
prezentaciju, nemate drugu priliku da ostavite prvi
utisak”. Na ovom polju, težnja za idealnim nikada
ne prestaje, naprotiv, raste u skladu sa brzinom
promjena u kulturološkim i internet trendovima.
Izgradnja onlajn reputacije počinje izradom veb
prezentacije, aktivnostima na društvenim mrežama, reklamom preko drugih sajtova, komunikacijom sa klijentima i sl, a završava se formiranim negativnim ili pozitivnim stavom korisnika. Da je teško izgraditi reputaciju, a lako je urušiti, pokazuju
istraživanja koja nam govore da jedan zadovoljan
internet korisnik, u prosjeku, obavijesti tri svoja
prijatelja o svom prijatnom iskustvu. Nezadovoljan klijent, u prosjeku obavijesti dvadeset sedam
prijatelja o lošim iskustvima koje je doživio[3].
Kao što u životu svaka individua ima jedinstvene
karakterne osobine, nešto što kreira tokom cijelog
svog života, tako i u biznisu na internetu preduzeće mora kreirati jedinstven, jak nastup, što drugačiji od nastupa drugih. Upravo preduzeća koja na
vebu ostvaruju najveći promet, čiji se biznisi smatraju uspješnim i čije ime je odavno postalo zvučno, imaju jak onlajn korporativni identitet.
Iluzorno je očekivati da se korporativni identitet
gradi brzo, lako, bez velikih finansijskih ulaganja i
bez poštovanja određenih pravila. Naprotiv, ovaj
put rijetko se lako prelazi. Internet je često idealan
kanal za jačanje kompanijskog identiteta, ali nije
ni mali broj primjera iz prakse koji su pokazali kako
je, zahvaljujuću upravo njemu, poljuljana nečija
reputacija.
Kada kompanija ima informacije koje želi da plasira o sebi, te informacije su njene samo do trenutka dok ne budu postavljene na njen sajt. Od tog
trenutka te informacije prestaju da budu njeno
vlasništvo, prelaze u ruke internet zajednice i svi
imaju pravo da ih tumače na svoj način. Od toga
na koji način i koliko je kompanija uspješno “upakovala” te informacije, zavisi kakav je doživljaj pojedinaca prema kompaniji.
Sve analize iz ove oblasti pokazuju da je najvažnije
stvoriti visok stepen povjerenja između korisnika
i kompanije. Više od 80 odsto kompanija koje trenutno imaju nastup na vebu nemaju zadobijeno
povjerenje korisnika. Koliko god to paradoksalno
zvuči, prosječan internet korisnik želi da “osjeti fizičku prisutnost kompanije na vebu, da osjeti miris
njenog prodajnog mesta, da osjeti toplinu njenog
glasa dobrodošlice”. Kao i u realnom okruženju,
najveći broj korisnika se može pridobiti ukoliko
kompanija insistira na istinitosti i originalnosti. Do
sada nije izmišljen bolji medij od interneta gdje se
loš glas može tako daleko čuti.
Povjerenje na vebu zahtijeva permanentnu dvosmjernu komunikaciju, pri čemu u kompaniji mora
postojati svijest da se interaktivnost najčešće ne
podrazumijeva, već mora biti inicirana.
Poseban fokus treba staviti na korisnost (usability).
Grana psihologije koja se bavi profilima korisnika
na vebu insistira na činjenici da korisnik sa svakom
sljedećom posjetom nekoj prezentaciji pomisli: “Daj
13
da vidim šta su novo pripremili za mene“. Korisnost
se, jednostavno, najbolje postiže stalnim osvježavanjem ponude. Kompanija koja ima elektronski
nastup može imati moćno i napredno back-end
rješenje, ali ono bez korisnog sadržaja kod posjetilaca neće lako kreirati impresiju i doživljaj.
Posebno mjesto u kreiranju poslovnog identiteta
treba ostaviti vizuelnom identitetu. To je oblast
koja balansira između nauke i umjetnosti, a u njoj
se prepliću dizajn, programiranje, osmišljavanje i
pisanje tekstova, i naravno, prilagođavanje sajta
pretraživačima (SEO)[4].
Prepoznatljivost na elektronskom tržištu zavisi i
od vizuelnog identiteta, ali i od načina njegovog
promovisanja. U praksi se pokazalo da su najbolje
ocijenjeni sajtovi upravo jednostavni, koji se vode
idejom: “Ako se kupac izgubi na vašem sajtu, i vi
možete izgubiti kupca”. Jednostavnost mora biti u
paketu sa sadržajnošću, ali ne i zatrpanošću sajta.
Lijep sajt je poželjan, ali dobar sadržaj na njemu je
obavezan. Poznati američki marketing guru, Seth
Godin1 je nedavno na svom blogu objavo suštinu
kreiranja sajta koji obećava dobru reputaciju. On
fokus stavlja na sadržaj. Ako je sadržaj razlog dolaska posjetioca na sajt, razlog njihovog vraćanja,
ako od njega zavisi rangiranje sajta na pretraživačima, a posljedično se mijenja i broj posjeta, onda je
jasno koliko se njemu mora posvetiti pažnje. Iz tog
razloga, on i kaže: “Za dobru e-reputaciju su bitne
3 stvari: sadržaj, sadržaj i sadržaj“[5].
prenosi u realno okruženje2. Pošto internet dugo
pamti, reputacija u elektronskom je trajnija od one
koja se stiče samo u realnom okruženju3.
Zaključak
Kako danas prosječnom internet korisniku nije
problem da neku kompaniju “izgugla“, “fejsbukuje“
ili “iztvita”, svaki biznis, mali ili veliki, mora pronaći način da zauzme što bolje mjesto pod suncem
na internetu. To što će kompanija napraviti skupu
prezentaciju ili otvoriti više Fejsbuk naloga je daleko od potreba koje nameću zahtjevi jakog korporativnog identiteta. Ljudi koji su u kompanijama
zaduženi za e-reputaciju moraju biti svesni činjenice da je bolje da kompanija nema svoj sajt, nego
da ga ima, a da on bude loš.
Nebitno je da li se na sajtu insistira na hladnim ili
toplim tonovima, tradicionalnom ili modernom
stilu, ozbiljnosti ili opuštenosti, sajt mora da pokaže identitet vlasnika, po mogućnosti, što jači.
Literatura
[1] Thomas J. Smedlinhoff, (2009), Introduction to Online
Identity Management, Chicago
[2] Econsultancy, (2011), Online Reputation and Buzz Monitoring, SAD
[3] http://www.iserbia.rs/page.php?tip=2&id=40
[4] http://www.totaldizajn.com/
[5] Godin, Seth (2010), Linchpin: Are You Indispensable? Portfolio Hardcove, San Francisco
Endnotes:
(Endnotes)
Iako se gradi u virtuelnom svijetu, onlajn korporativni identitet nije virtuelan, više je nego stvaran,
teško se stiče i jos teže održava. Kao što je teško
izgraditi jak onlajn identitet, još je teže njim upravljati i mjeriti njegovu efikasnost. Onlajn korporativni identitet ne ostaje samo u virtuelnom, već se
14
1 Detaljnije na http://www.typepad.com/services/trackback
2 Neke analize pokazuju da čak 60% impresija koje dolaze
do korisnika u realnom okruženju, posledica su utiska koji
je ostavljen u elektronskom okruženju.
3 Zahvaljujući internet pretraživačima svaka kompanija ima
trajan online dosije, koji se može isčitavati praktično neograničen broj puta i u neograničenom roku
Kreditor krajnje instance
– teoretski i operativni pristup
Prof. dr Slobodan Lakić
Apstrakt: Kreditor krajnje instance obezbjeđuje likvidnost pojedinačnim bankama i drugim finansijskim institucijama u neprilikama. Market mejker,
u krajnjoj instanci, pruža likvidnost tržištima za finansijske instrumente koji su uobičajeno likvidni,
ali su postali problematični i nelikvidni. Polazeći od
roka na koji se odobravaju sredstva i hartija koje se
prihvataju kao kolateral, diskontni šalter se kod pojedinih centralnih banaka (npr. Bank of England) pokazao neefektivnim kao izvor likvidnosti. Izgleda da
su centralne banke, poput FED, od početka prevazišle
bazični koncept „isuviše velik da bi propao“, stavljajući se u funkciju bankara Vol strita. Isto se odnosi i na
MMF, kao potencijalnog međunarodnog kreditorg u
krajnjoj instanci.
Ključne riječi: kreditor krajnje instance, centralna
banka, Federalne rezerve, banke, „isuviše velik da bi
propao“, moralni hazard, kamatne stope, kolateral
1. Bazični pristup mehanizmu kreditora krajnje instance
Sir F. Bering (1797) vjerovatno je bio prvi koji je
saopštio ideju „the dernier resort“, po kojoj bi Bank
of England obezbjeđivala sredstva entitetu kada
bi mu svi drugi izvori bili nedostupni. Među prvim autorima tematike kreditora krajnje instance bili su H. Tornton (1802) i V. Bedžet (1873).
Tornton je prepoznao u Old Lady of Threadneedle
Street stabilizujuću ulogu u vremenima krize, kojom bi ova spriječila rapidno smanjenje kredita
koje je prozrokovano opadanjem depozitne baze
u bankarskom sistemu. Bedžetov klasik „Lombard
Street” smatran je savršenim izvještajem o odgovornosti kreditora krajnje instance. Prema Bedžetu, Bank of England bi trebalo da pozajmljuje
likvidne izvore na osnovu pokrića finansijskim
institucijama koje imaju prihvatljiv kvalitet aktive
(solventne su), ali se suočavaju sa kratkoročnim
poteškoćama finansiranja.
Bedžetova formula ostavila je otvorenim dva bitna
pitanja: što je „dobar“ kolateral i što je odgovarajuća kamatna stopa. Kolateral ne mora da bude
standardni oblik likvidne aktive. Po definiciji, većina kolaterala mogla je biti korišćena prije nego
što je banka dosegla tačku potrebe za zajmom
u posljednjoj instanci. Tako da će aktiva koja je u
pitanju, vjerovatno, biti dio bankarske zajmovne
knjige ili neka fizička aktiva banke. Vrednovanje
koje bi se moglo realizovati pod „normalnim“ tržišnim uslovima je otežano, pogotovo u periodima ekonomskih i finansijskih poremećaja kada je
prisutna velika neizvjesnost oko toga gdje bi se
tržišno vrednovanje moglo u krajnjem izvršiti (platiti). Pitanje „penalne stope“ dovodi se u vezu sa
moralnim hazardom, tj. mogućnošću da se banke
ponašaju nepromišljeno ukoliko očekuju da će biti
spasene bez velikog troška.
Budući da je informisano tržište korektno i efikasno, objavljivanje je poželjno. Međutim, komunikacije oko pomoći za hitnu likvidnost su kritične u
determinisanju šansi za uspjeh. Informacija o pomoći Bank of England Northern Rock trebalo je da
ojača poziciju institucije, ali su novosti o zvaničnoj
pomoći sugerisali manjim deponentima da je postojao problem, i oni su reagovali u skladu sa tim.
Panika 1907. bila je prouzrokovana glasinama da
je National Bank of Commerce bila nesolventna.
Deponenti su povukli masovno svoju ušteđevinu
iz NBOC, što se proširilo i na druge banke. Vodeće
ličnosti iz politike i industrije pozvale su na stvaranje centralizovane bankarske vlasti, kao pokušaj da
se spriječi još jedna kriza. Zakon o federalnim rezervama iz 1913. implementirao je novu centralnu
banku SAD.
U novijoj literaturi su se iskristalisale lekcije iz nedavnih događaja. Adekvatan pristup likvidnosti
centralne banke u periodu nevolja, zasnovan na
dobro dizajniranim olakšicama, pomaže da se
izbjegne da vlasti sebe vide u poziciji potrebe da
razmatraju odobravanje zajma u krajnjoj instanci. Ukoliko se traži pomoć izvan normalnih kanala, centralna banka mora gotovo momentalno da
ima jasnu ideju o solventnosti problematičnog entiteta i o kvalitetu raspoloživog kolaterala. Država
iz nekoliko razloga mora rano da bude uključena,
uz jasnu i stalnu komunikaciju. Ukoliko je podrška
instituciji sa poteškoćama takva da je više od privremene, problem sa kojim se suočava javni sektor
je kako strukturisati tu pomoć. Podrškom javnog
sektora ne bi trebalo da se spasavaju privatni akcionari i oni koji su odgovorni za vođenje problematične institucije.
15
2. Teoretski koncept kreditora krajnje instance
Prethodne krize finansijskog sistema u razvijenim i zemljama u razvoju ponovo su potencirale
istraživanje o tome kako spriječiti i/ili reagovati
na takve krize, pri čemu se kao ključna potencirala bolja regulacija i supervizija. Krize finansijskog
sistema stvaraju ogromne troškove ekonomiji, ali
i smanjuju efikasnost monetarne politike.Troškovi proističu iz činjenice da se volumen i efikasnost intermedijacije smanjuje kada su banke
zatvorene ili kada ulažu napore da ojačaju svoj
portfelj. Negativan uticaj na efikasnost monetarne politike rezultat je neodgovarajućeg reagovanja problematičnih banaka na promjene kamatne stope. Takođe, centralna banka mora da ima
visoku dozu opreza u implementaciji monetarne
politike usljed bojazni od štetnih posljedica slabih banaka.
Neke bankarske krize bile su prouzrokovane pucanjem mjehura cijena aktive. Iako neodgovarajuća monetarna politika može da doprinese smjeru
cijena aktive, finansijska tržišta često „entuzijazmom“ zavedu učesnike i analitičare u pogrešnom
pravcu. Ukoliko nije uspjela da spriječi krizu, centralna banka kao kreditor krajnje instance ima
obavezu da se uhvati u koštac sa posljedicama.
U slučaju šire sistemske krize, centralna banka
može brzo da obezbijedi dodatni bazni novac na
osnovu tražnje za njim ukoliko je u pitanju šok
koji je povezan sa pouzdanošću (sigurnošću). U
ovom kontekstu, kreditor krajnje instance nije u
konfliktu sa ciljevima monetarne politike, s obzirom da je u pitanju odgovor na promjene tražnje
za baznim novcem.
16
Sva načela V. Bedžeta (Walter Bagehot) su primjenjljiva u navedenim okolnostima. Kada su u pitanju
problemi pojedinačnih banaka, ne može se sa preciznošću utvrditi da li je pristup olakšici kreditora
krajnje instance odgovarajući. Ukoliko je odgovarajući, trebalo bi da bude adekvatno kolateralizovan, uz pristup po penalnoj stopi, dok bi monetarna injekcija trebalo da se kompenzira preko
drugih operacija. Izazov za centralne banke je da
identifikuju da li je ili nije problem (ili će vjerovatno
postati) sistemski i, ako jeste, da procijene opseg i
vremenski period ublažavanja sveukupnog stanja
likvidnosti. Ovaj problem je postao evidentan nakon berzanskog sloma 1987. godine.
Ističe se da je konačna uloga monetarnih vlasti,
ili bi trebalo da bude, upravljanje i nadgledanje
(supervizija) bankarskog i finansijskog sektora,
kako bi spriječile podsticaj ili posrtanje u pravcu
finansijskih poremećaja. Sprečavanje i ublažavanje finansijskih kriza – iznenadnog ili potencijalnog sloma važnog dijela kreditnog sistema,
upućuje na ulogu kreditora krajnje instance centralne banke. Ove krize su povezane s gubitkom
povjerenja u rang pojedinih finansijskih institucija. Izbori koji se otvaraju monetarnim vlastima,
kada su u pitanju neželjene posljedice finansijskih kriza, mogu se klasifikovati kao: a) ništa ne
preduzimati – nepostojanje kriznog menadžmenta; b) postojanje olakšica kreditora krajnje
instance; c) kreiranje međunarodnog kreditora
krajnje instance.
Kreditor krajnje instance vrši makar dvije funkcije:
kreditor krize, koja obezbjeđuje finansiranje koje se
odnosi na krizu; menadžer krize, koja pretpostavlja
odgovornost za bavljenje krizom ili potencijalnom
krizom. Centralna banka generalno sprovodi obje
funkcije. U savremenom sistemu sa fleksibilnim
deviznim kursom, centralna banka je pozicionirana da funkcioniše kao kreditor krajnje instance,
budući da može kreirati likvidnost kada je to potrebno. Ovo, ipak, nije suštinski preduslov za kreditora krajnje instance, pogotovo kada djeluje kao
menadžer krize. S. Fišer predlaže mogućnost određivanja agencije koja će se baviti potencijalnim
problemima bankarskog sektora i opskrbljivati ga
sa dovoljno sredstava za pokriće anticipiranih troškova krize.
Kreditiranje u krajnjoj instanci stvara rizik moralnog hazarda. Prema Fišeru, u domaćoj ekonomiji
mogu se koristiti tri oruđa da se suzbije potencijalni moralni hazard: a) zvanična regulacija; b)
potpomaganje monitoringa privatnog sektora i
samoregulacija; c) nametanje troškova onima koji
prave greške uključujući, kada je to odgovarajuće, podršku propadanju. Kreditor krajnje instance
koji dobro funkcioniše slijedi nekoliko vodećih
principa koje je oblikovao Bedžet. Kreditiranje
bi trebalo da je uvijek na osnovu kolaterala, uz
provjeru da li je kolateral dobar u normalnim (nekriznim) okolnostima. Raspolaganje kolateralom
je, iako grub, snažan test da li će institucija u neprilikama biti vjerovatno solventna u normalnim
okolnostima.
U skladu sa drugim principom, penalna (kaznena)
stopa je potrebna da se ograniči tražnja za kreditima institucije koje nisu u nevoljama. Kreditor krajnje instance povremeno pozajmljuje individualnim
institucijama umjesto tržištu. „Eksternalnosti“ mogu
da proizađu iz neuspjeha drugih institucija i imanentnih neizvjesnosti (usljed panike) koje se odnose
na stanje na tržištu, kao posljedica panike. Ne postoji mogućnost preciznog nagovještavanja okolnosti
pod kojima će kreditor krajnje instance ispuniti svoje
dvije funkcije. Ipak, kreditor bi trebalo da specificira
opšte principe na osnovu kojih će djelovati.
Analitička osnova za dobro poznati sindrom „isuviše velik da bi propao“ i princip za „konstruktivnu
nejasnoću“ može se pronaći u modelu kreditora
krajnje instance Gudarta i Huanga (1999). Ključni
rezultati su da, ako je prenošenje panike (moralni
hazard) glavna briga, centralna banka je prekomjerno (malo) podstaknuta da spasava banke, a
rezultirajući ekvilibrijum je visok (nizak). Kada se
i zarazna panika i moralni hazard zajedno analiziraju, podsticaji centralne banke za spašavanjem
samo su neznatno slabiji nego kod same zarazne
panike. Optimalna politika centralne banke mogla
bi biti „nemonotonična“ na veličinu banke. Model
se analizira u jednom periodu ili kao dinamički.
Za razliku od jednog perioda, u dinamičkom okviru optimalna politika spasavanja centralne banke
može biti nemonotonična za veličinu banke, a sama
optimalna politika je vremenski promjenjiva. Ako je
prenosna panika glavna briga, onda će centralna
banka generalno imati prekomjeran podsticaj da
spasava banke preko KKI, mada su ti podsticaji da se
spasavaju velike (male) banke snažni (slabi), a time
je ravnotežni nivo rizika visok (nizak). Ako je moralni
hazard glavni problem, onda centralna banka generalno ima malo podsticaja da spasava banke preko
KKI, i njeni podsticaji ne zavise od veličine banke.
Kada se uzme i jedno i drugo u obzir, podsticaji su
jači nego u okviru jednog perioda, ali slabiji nego u
dinamičkom okviru samo sa prenosnom krizom.
Ključni rezultat koji proizlazi iz modela je da je prenosna kriza ključni faktor koji utiče na podsticaj
centralne banke u obezbjeđenju KKI, što ne važi
za moralni hazard. Kada je prenosna kriza (panika)
glavna briga, centralna banka ima snažan podsticaj da pruži KKI, a kada se uključi i moralni hazard,
čak i ako to slabi podsticaj centralne banke, njeni
efekti su sasvim slabi, a kvalitativne karakteristike
podsticaja centralne banke ostaju iste kada je panika glavni problem. Ovo je zbog toga što je moralni
hazard samo neugodan nus produkt panike. Kad
ne bi bilo zabrinutosti za paniku, podsticaj centralne banke da obezbijedi KKI bio bi vrlo slab, a kao
posljedica – bio bi prilično mali moralni hazard.
3. Mogućnost funkcionisanja međunarodnog
kreditora krajnje instance
Kao što je KKI važan u domaćoj ekonomiji, prema
pojedinim autorima, postoji slična potreba u međunarodnom finansijskom sistemu za nezavisnom
agencijom koja će djelovati kao KKI za zemlje u krizi1. Potreba se javlja zbog toga što međunarodni
tokovi kapitala ne samo da su ekstremno nestabilni, već i zarazni (contagious), pokazujući klasične
znake finansijskih panika, odnosno zato što međunarodni KKI može pomoći da se ublaže efekti
ovih nestabilnosti, a možda i sama nestabilnost.
Fišer ukazuje da je MMF na značajan način već
vršio ulogu međunarodnog KKI, da ima kapacitet
da djeluje i kao krizni kreditor i krizni menadžer u
pojedinim zemljama, čak iako nije međunarodna
centralna banka.
Kako je i ranije sugerisano, nije neophodno da u
zemlji centralna banka bude KKI. Finansijska struktura MMF-a blizu je onoj kod kreditne unije, a ima
pristup pulu sredstava koje može odobriti zemljama članicama. U mogućnosti je da skupi značajna
finansijska sredstva kako bi reagovao na krizu. U
slučaju sistemskih problema, MMF se može zaduživati na osnovu aranžmana o pozajmljivanju. Kao
krizni menadžer, MMF je opredijeljen da vodi pregovore sa zemljama članicama koje su u krizi, kao
i da koordinira u aranžiranju finansijske pomoći.
Iako je MMF posljednjih godina demonstrirao sposobnost brzog pomjeranja u susret krizi, glavno
ograničenje njegove sposobnosti da djeluje na vrijeme, prema Fišeru, je isuviše dugo odugovlačenje
vlada u pristupanju MMF-u.
U periodu prije aktuelne krize naglašavalo se: da
bi olakšice KKI MMF-a funkcionisale efikasno, neophodno je sprovesti glavne reforme međunarodnog sistema. Reforme koje bi smanjile frekventnost i obim kriza obuhvataju: a) poboljšanje i implemenetaciju međunarodnih standarda (poput
17
bankarskih Bazela i MMF-a) i ostalih važnih standarda koji su bili razvijeni ili su bili u procesu izrade; b) promjene na unapređenju transparentnosti
i povećanju relevantnih informacija; c) poboljšanje
procedura za primjenu u privatnom sektoru. Krajem 1997. MMF je uključio Dodatnu olakšicu rezervi (SRF), kojom se mogu odobravati zemljama koje
su u krizi krediti u velikim iznosima po penalnim
stopama, a razmatrana je i uslovna olakšica2.
Problem moralnog hazarda mogao bi biti tretiran
preko istih kanala koji su predloženi za domaćeg
kreditora krajnje instance: zvanična regulacija,
nadgledanje privatnog sektora i samoregulacija
i uvođenje troškova onima koji pogrešno postupaju. Uvođenje penalne stope obeshrabrivalo bi
moralni hazard, a nove procedure koje se odnose
na privatni sektor trebalo je značajno da smanje
moralni hazard investitora. Problem bi bio kako
podstaći zemlje da usvoje međunarodne standarde. Fišer je sugerisao da bi samo nekoliko zemalja
bilo prihvatljivo za zaduživanje kod KKI. Iako bi za
razvoj standarda i međunarodni mehanizam kontrole bilo potrebno vrijeme, u međuvremenu bi
mogao biti dizajniran tranzicioni proces u kojem
bi se zemlje kvalifikovale za novu olakšicu3.
Može se primijetiti da Fišer promoviše ekspanzivnu
ulogu MMF-a, koji je bio predmet ozbiljnih optužbi
kritičara njegovih performansi, ne samo zbog preporuka politike, već i s obzirom na bazičnu agendu
zajmova, čime je kreiran moralni hazard u zemljama koje se zadužuju i kod stranih kreditora. Glavna
razlika između centralne banke, kao KKI, i MMF-a,
prema kritikama, je da je MMF-u potrebno glasanje njegovog Izvršnog odbora da bi preduzeo
neku akciju4. Takođe, očekivalo se da dese promjene u međunarodnom finansijskom sistemu koje je
Fišer opisao: pomjeranje ka plivajućim deviznim
kursevima, veći holdinzi međunarodnih rezervi u
zemljama u razvoju, uključenost privatnog sektora
u finansijske krize, međunarodni standardi.
18
Za razliku od autora koji apostrofiraju da MMF
nema ni atribut KKI – moć da kreira neograničeni
iznos baznog novca i nezavisnu vlast da sprovede
tu moć, drugi autori (npr. Miškin) smatraju da postoji snažna utemeljenost za međunarodnog KKI.
Prema njima, u industrijskim zemljama centralne
banke imaju sposobnost da ekspanzivnom monetarnom politikom i operacijama KKI kanališu
sredstva onima s produktivnim investicionim mogućnostima. Pogled na asimetrične informacije
ukazuje da je mnogo manja vjerovatnoća da centralne banke u zemljama s mladim tržištima imaju
ovu sposobnost. U skladu s ovim pogledom, postoji jak argument da međunarodni KKI može biti
potreban da se savladaju finansijske krize u ovim
zemljama.
Međutim, uključivanje u aktivnosti KKI, uprkos
ovoj potrebi, stvara ozbiljan problem moralnog
hazarda koji finansijske krize čini vjerovatnijim.
KKI koji ne limitira dovoljno ove probleme može
situaciju učiniti lošijom. Đanini (1999) je istraživao
da li se i kako praksa nacionalnog kreditora krajnje
instance može prilagoditi međunarodnom nivou.
Na nacionalnom nivou, efikasnost takve prakse
zasnovana je na izmjeni raspoloživih resursa, tehničkoj diskreciji kada se to tiče priloženog stanja,
ex ante superviziji i moći nametanja provođenja.
Neke karakteristike međunarodnog okruženja,
ipak, otežavaju primjenu ove strukture, čime se
može objasniti zašto su svojevremeno paketi pomoći velikog obima funkcionisali slabije od zadovoljavajućeg.
Džini i Viploš (2001) su analizirali na koji način
međunarodni KKI može spriječiti bankarske i valutne krize u zemljama u razvoju. Uporedili su dva
različita aranžmana: jedan, u kojem međunarodni
KKI povećava likvidnost na međunarodnim finansijskim tržištima, i jedan u kojem se njegovi resursi
koriste da potpomognu domaće bankarske sigurnosne mreže. Oba aranžmana zahtijevala bi važne
promjene u globalnoj finansijskoj arhitekturi - prvi
bi zahtijevao globalnu centralnu banku koja emituje međunarodnu valutu, a drugi bi morao da
funkcioniše kao „međunarodni bankarski fond“
koji je blisko involviran u superviziju domaćih bankarskih sistema.
4. Kreditor krajnje instance u koncepciji Federalni rezervi
Federalne rezerve su u septembru 1998. organizovale spasavanje gigantskog i „prominentnog“
hedž fonda LTCM, koji je bio na ivici propasti. Intervencija FED je, navodno, imala za cilj da preduprijedi moguće destruktivne posljedice po svjetska finansijska tržišta. Ipak, intervencija FED je bila
pogrešno usmjerena i nepotrebna jer LTCM inače
ne bi propao. Zabrinutost za efekte sloma fonda
na finansijskim tržištima bila je preuveličana. Intervencija je kratkoročno pomogla akcionarima i
menadžerima fonda da se okoriste više nego što bi
to bilo uobičajeno. Intervencija je imala i ozbiljnije
dugoročne konsekvence, uključujući i diskreditaciju doktrine FED-a spašavanja velikih finansijskih
firmi, odnosno ponovo potkopala moralni autoritet kreatora politike FED.
Finansijski sistem SAD je nametnuo ozbiljan moralni hazard cjelokupnoj ekonomiji. FED su u dekadnom periodu održavale kratkoročne kamatne stope na rekordno niskim nivoima, dajući podsticaj Vol
stritu da kreira rizične zajmovne proizvode, poput
subprimarnih i kamatnih proizvoda koji su bili postavljeni da propadnu. Zajmovi su bili prepakovani
i prodati Vol stritu, između ostalih, u formi CDO ili
CMO. U slučaju prodaje (foreclosure), ove nove inovacije bi onemogućile pronalazak holdera instrumenta. Kada su 2006. hipotekarni zajmovi počeli da
pokazuju svoju lošu stranu, investicione banke su
ubrzano gubile svoje deponente, izazvavši prilično
brzo napad na Bear Stearns. Za razliku od 1907, kada
bi nesolventne banke propale, sada je bio prisutan
„neodgovoran“ KKI, tj. Federalne rezerve.
Posljedica snižavanja kamatnih stopa FED-a, kako bi
navodno spasile finansijski sistem, je da se bezobzirne banke nisu smatrale odgovornim za svoje akcije. Nakon što je kriza finansijskog sistema dosegla
vrhunac u jesen 2008, izrađena je strategija kojom
bi se „potpomoglo zdravlje“ bankarskog sistema i
„lansiralo“ kreditiranje. Plan rekapitalizacije je imao
sekundarni efekat – cunami merdžera kojim su najveće banke koristile novac poreskih obveznika da bi
postale još veće, udaljavajući manje, slabije banke sa
tržišta. Takođe, redukovala se konkurencija koja koristi potrošačima i omogućavala eksplozija bankarskih provizija. Postalo je jasno da preuzimanja koje
finansira država imaju manje koristan uticaj na ekonomiju u odnosu na povećanje kreditnog nivoa.
Pojedini analitičari ističu da je jeftinije za zemlju da
jednostavno spase banke. Navodi se primjer Velike
depresije, kada je između 1929. i 1933. jedna od
pet banaka propala. To je, navodno, prouzrokovalo ogromne probleme ekonomiji, uz pad realnog
BDP od 29 odsto i uz stopu nezaposlenosti od 25
procnata. Ipak, činjenica je da je tokom ove finan-
sijske krize nekoliko stotina manjih i srednjih banaka propalo u SAD. Najveće banke su u ranom periodu (do 19. septembra) dobile sredstva iz TARP
programa, i to zvanično: Bank of America5 i Citigroup po 45 milijardi dolara, JP Morgan Chase i Wells
Fargo po 25 milijardi, a Goldman Sachs i Morgan
Stanley po 10 milijardi. Nestankom nekoliko većih
banaka došlo je do veće koncentracije u ovoj industriji nego prije krize.
Najveće, najpovezanije banke – „isuviše velike da
bi propale“ – ostvaruju korist od implicitne pomoći
poreskih obveznika, s obzirom da njihovi troškovi
finansiranja adekvatno ne odražavaju rizik propasti. Te „dotacije“ zauzvrat stvaraju ekonomski podsticaj bankama da rastu još više kako bi dostigle
status „too big to fail“. Državnim spasavanjem nagrađuju se firme koje bazično propadaju po stvarnim tržišnim standardima. U namjeri FED-a da
podupire bilanse stanja gigantskih banaka i vraća
povjerenje u finansijski sistem, značajnu ulogu su
dobili i poreski obveznici, čije su stotine milijardi
dolara usmjerene ka bankama koje su prvenstveno i prouzrokovale krizu.
Kompanije poput AIG, Fannie Mae, Freddie Mac,
Bank of America i Citigroup dale su veliki doprinos
tekućem metežu u SAD, ali i šire, pomamnim učestvovanjem u špekulativnom ambijentu i okruženju (manipulativnom) sa mjehurom naduvenim
dugom. Glas-Stigelov zakon je ukinut 1999, što je
razlog zašto su banke bile u mogućnosti da trguju
hartijama pokrivenim aktivom (ABS) i izazovu pucanje sistema devet godina kasnije. Godinu nakon
tržišnog sloma, bilansi stanja mnogih finansijskih
kompanija su bili prepuni toksičnih aktiva, što znači da je problem finansijske nesolventnosti i dalje
bio prisutan. Američke banke se nisu suočile sa
krizom likvidnosti, već je realnost postala kriza solventnosti, koja je eksplodirala propašću Lehman
Brothersa.
Argument za koncept „isuviše velik da bi propao“
polazi od toga da su velike firme velike iz nekog razloga. Prevedeno, zajam od šest milijardi ne može
odobriti manja banka. No, tačno je i da šest malih banaka može odobriti po milijardu. Povećanje
broja konkurentskih banaka ne smanjuje ukupan
iznos kapitala u finansijskom sistemu. Argument
da su velike banke efikasnije, takođe, nije održiv.
Upravo je istraživanje FED-a o performansama
19
menadžera u periodu od 1980. do 1993. pokazalo
nedostatak povećanja efikasnosti ili profitabilnosti
kao rezultat bankarskih merdžera. Novija istraživanja su došla do sličnih rezultata: efikasnost se ne
povećava značajno veličinom banke, ako je ekonomija obima važna determinantna uspjeha. Slično
je i kada je riječ o poslovanju banaka.
Činjenica da je FED snažno favorizovao velike banke sa Vol strita sugeriše da im je omogućio masivan rast i veliku moć6, dok je dopustio da stotine
malih banaka nestane. Koncept „isuviše velik da bi
propao“ operativno je preformulisan u „što veće i
veće, to bolje“. 1970. godine pet najvećih banaka
držalo je 17 odsto ukupnih aktiva bankarske industrije SAD, a danas šest najvećih banaka u SAD
raspolaže polovinom aktiva7. Činjenica da su pojedine nebankarske firme, poput AIG, važne zbog
međupovezanosti u globalnom finansijskom sistemu sa bankama kao što je Goldman Sachs, upućuje
ponovo na potrebu da se GS-u omogući što bolje
funkcionisanje. FED su u tajnosti i bez javne debate (glasanja u Kongresu) odlučile koje su institucije
vrlo bitne da bi bile spasene.
20
Najveća banka na svijetu, Federalne rezerve, tokom posljednje finansijske krize tajno je sprovela
najveće spasavanje u svjetskoj istoriji. Iznos koji je
savezna država potrošila spasavajući velike banke (700 milijardi dolara, TARP) je izrazito manji od
stvarnog iznosa. Prema izvještaju o ograničenoj
reviziji GAO (strana 131), dostupnom svim članovima Kongresa, FED su u periodu od 1. decembra 2007. do 21. jula 2010. preusmjerile bankama
u SAD i širom svijeta 16.1 triliona dolara, gotovo
oslobođenih kamate. To je jedan od pokazatelja
kako funkcioniše sistem „slobodnog tržišta“. O kolikom se iznosu radi, dovoljno pokazuje podatak o
BDP SAD na nivou od 14.58 triliona dolara (2010),
dok je sadašnji nacionalni dug SAD nešto iznad 15
triliona dolara.
• Citigroup - $2.513 triliona
• Morgan Stanley - $2.041 triliona
• Merrill Lynch - $1.949 triliona
• Bank of America - $1.344 triliona
• Barclays PLC - $868 milijardi
• Bear Sterns - $853 milijardi
• Goldman Sachs - $814 milijardi
• Royal Bank of Scotland - $541 milijardi
• JP Morgan Chase - $391 milijardi
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Deutsche Bank - $354 milijardi
UBS - $287 milijardi
Credit Suisse - $262 milijardi
Lehman Brothers - $183 milijardi
Bank of Scotland - $181 milijardi
BNP Paribas - $175 milijardi
Wells Fargo - $159 milijardi
Dexia - $159 milijardi
Wachovia - $142 milijardi
Dresdner Bank - $135 milijardi
Societe Generale - $124 milijardi
“Ostali zajmoprimaoci” - $2.639 triliona
Prema izvještaju revizora GAO, približno 3.08 triliona dolara usmjereno je stranim bankama u Evropi
i Aziji. Većina zajmova za spasavanje je odobrena
po kamatnim stopama ispod tržišnih8, što je omogućilo mnogim finansijskim institucijama da brzo
ostvare ogromne profite (milijarde dolara). Osim
pomenutog, FED su platile bankama 600 miliona
dolara kako bi pomogle sprovođenje programa
vanrednog pozajmljivanja. Dalje, prema GAO, FED
su platile začuđujućih 659.4 miliona dolara „provizije“ finansijskim institucijama koje su, prije svih,
prouzrokovale finansijsku krizu9. Pomenuto je moguće ako centralna banka suštinski nije dio vlade,
odnosno ako je privatna institucija, privatni bankarski kartel, što je u slučaju FED, fakticitet.
Dodatne zamjerke koje se mogu uputiti operacionisanju FED-a odnose se na niske kamatne stope
koje se negativno odražavaju na ekonomiju i na
tzv. telegrafisanje tržištu FED-a o svojim odlukama, čime se daje špekulantima prednost u odnosu
na druge investitore. Držanjem prekonoćnih stopa
kreditiranja između 0.00 i 0.25 odsto, banke su bile
u poziciji da kupe bezrizične državne hartije SAD,
koje donose mnogo više nego što su troškovi finansiranja. Takođe, banke mogu dodatno da uzajmljuju korišćenjem državnih hartija kao kolaterala
za prekonoćne i „terminske“ zajmove. Potom koriste novac koji su uzajmile da kupe još više državnih hartija. Transakcije se nanovo odvijaju, omogućavajući bankama da same sebe leveridžuju.
Dakle, virtuelno slobodan novac dozvoljava bankama da finansiraju svoje „trgovačke knjige“10. Problem se dodatno povećava objavljivanjem namjera FED-a da drži kamatne stope ultra niskim u periodu od dvije godine. Nešto slično se dešava nakon
nedjeljnih sastanaka FOMC-a. Snalažljivi učesnici
na tržištu znaju da mogu jeftino da se zaduže kako
bi leveridžovali trgovačke knjige sve dok FED ne
nagovijesti da mijenja smjer. Tzv. „Operacija okreta“ je navodno sprovođena s ciljem stimulisanja
tražnje niskim kamatnim stopama u dužem vremenskom periodu, što nije efektuirano. Rast najvećih igrača na Vol stritu u potpunosti zavisi od
politike jeftinog novca FED-a. Vještački niske stope
negativno utiču na tržišta i ekonomiju kreiranjem
volatilnosti.
Literatura
Bernstein, Asaf, Eric Hughson, and Marc D. Weidenmier. 2008.
„Can a Lender of Last Resort Stabilize Financial Markets?
Lessons from the Founding of the FED“. Working Paper
(October). Cambridge, MA: National Bureau of Economic
Research.
Fischer, Stanley. 1999. „On the Need for an International Lender of Last Resort“. New York (3, January): Speech. American Economic Association and the American Finance Association. International Monetary Fund.
Freixas, Xavier, Bruno M. Parigi, and Jean-Charles Rochet.
2003. „The Lender of Last Resort: A 21st Century Approach“.
Working Paper (December). Frankfurt am Main: European
Central Bank.
Freixas, Xavier, and Bruno M. Parigi. 2008. „Lender of Last Resort and Bank Closure Policy“. Presented at CESifo Area
Conference on Applied Microeconomics (March). CESifo
Working Paper (April).
Giannini, Curzio. 1999. „Enemy of None but a Common Friend
of All’? An International Perspective of the Lender-of-LastResort Function“. Working Paper (January). Washington,
D.C: International Monetary Fund.
Goodhart, C. A. E. 1999. „Myths about the Lender of Last Resort“. International Finance 2:3, pp. 339-360.
Goodhart, Charles, and Hauzhou Huang. 1999. „A Model of
the Lender of Last Resort“. Working Paper (March). Washington, D.C: International Monetary Fund.
Heffernan, Shelagh. 2005. Modern Banking. London: John
Wiley&Sons.
Jeanne, Olivier, and Charles Wyplosz. 2001. „The International Lender of Last Resort: How Large is Large Enough?“.
Working Paper (May). Washington, D.C: International Monetary Fund.
Kahn, Charles M., and Joao A. C. Santos. 2001. „Allocating Bank
Regulatory Powers: Lender of Last Resort, Deposit Insurance and Supervision“. Working Paper (August). Basle:
Bank for International Settlements.
Lakić, Slobodan. 2006. Instrumentarijum monetarnog menadžmenta. Podgorica: Ekonomski fakultet.
Lakić, Slobodan. 2010. „Monetarno upravljanje i kontrola u
uslovima neizvjesnosti i krize“. Montenegrin Journal Of
Economics No11. Podgorica: ELIT.
Schwartz, Ana. 1999. „Is there a Need for an International Lender of Last Resort?“. Cato Journale No 1 (Spring/Summer).
Wshington, D.C: Cato Institute.
Endnotes:
(Endnotes)
1 Prema Ketelu i Magnusu (1986), šest trendova u međunarodnom bankarstvu od ranih 70-ih povećalo je potrebu za
međunarodnim KKI, novim oblicima međunarodne koordinacije centralne banke i supervizije: rastuća zavisnost
zemalja u razvoju od komercijalnog kreditiranja; rapidno
povećanje finansijskih potreba zemalja u razvoju; trend
rasta racija dug-usluge; koncentracija bankarskog kreditiranja; koncentracija bankarskih depozita; izmijenjene
supervizorske potrebe tržišta .
2 SRF uključuje i penalnu stopu i ideju “slobodnog kreditiranja”, koje bi se u međunarodnom kontekstu moglo odnositi na uslove koje međunarodni KKI ispunjava za rano kreditiranje i sa dovoljnim iznosima drugim zemljama koje
bi mogle biti pod uticajem prenošenja krize. Sporazum o
povećanju kvota daje kapacitet MMF-u da to ostvari.
3 Promjene, prema Fišeru, ne bi trebalo da rezultiraju povećanjem kreditiranja MMF-a, a ako bi reforme uspjele bilo
bi manje međunarodnih kriza i manje potrebe za kriznim
kreditiranjem.
4 Ratifikacija odluka u MMF-u (85% glasova) nije moguća
bez prihvatanja SAD koje kontrolišu preko 14% glasova.
To ukazuje da je MMF državni i klasni instrument privatnih
interesa SAD. MMF-ovi programi spašavanja narušavali su
ekonomske suverenitete zemalja. Desetine milijardi dolara iz programa MMF-a često nisu značile pozitivan priliv
kapitala u neku zemlju već podmirivanje zapadnih finansijskih institucija i valutnih špekulanata. Zemlja bi potom
otplaćivala dug godinama.
5 Poput Citigroup, Bank of America je dvostruki dobitnik
sredstava TARP. Prigrabila je dvije kompanije – Merrill
Lynch i Countrywide Financial Group, koje su takođe uzajmljivale milijarde kod centralne banke.
6 Veličinom dolazi moć – da se plate lobisti, zakonodavci i
da se promijeni regulacija.
7 Misli se na „super-šest“: JP Morgan, Bank of America,
Citigroup, Wells Fargo, Goldman Sachs Group i Morgan
Stanley, koje su u septembru 2011. povećale svoje holdinge za 39% (na 9.5 triliona dolara) u odnosu na 2006.
8 Na primjer, 20. oktobra 2008. centralna banka SAD je odobrila 113.3 milijardi zajma na 28 dana preko Term Auction
Facility po stopi od 1.1%. Ta kamatna stopa je bila manja
od trećine od 3.8% koje su banke obračunavale jedna drugoj za jednomjesečne zajmove tog dana.
9 Federalne rezerve plaćaju faktički banke da ne odobravaju
zajmove. U skladu sa Zakonom o vanrednoj ekonomskoj
stabilizaciji (2008.), FED-u je dozvoljeno da plati kamatu
na „viškove rezervi“ koje banke iz SAD drže kod centralne
banke. Od 2008. taj iznos prelazi 1.5 triliona dolara.
10 Banke ili korporacije uzimaju novac koji im nije potreban
jer je suštinski besplatan – 1% kamate u pojedinim slučajevima i jedna desetina procenta u drugim. Novac se investira u bilo što što donosi kamatu, a to uključuje i toksične
aktive u knjigama mnogih zajmoprimalaca, koje ovi nisu
morali da prodaju jer su obezbijedili finansiranje za držanje u knjigama. Ovo je praksa koja je i u poslednje vrijeme
bila prisutna.
21
BIZNIS ZONA - PREDUZETNIČKI INSTRUMENT
Doc. dr Dragan Lajović
Umjesto uvoda
Biznis zone su oblik preduzetničke infrastrukture
koji predstavlja građevinski uređen i komunalno
opremljen prostor, a namijenjen je za usklađeno i
plansko korišćenje od strane većeg broja preduzeća i preduzetnika, pri čemu planski i usklađen pristup omogućava zajedničko korišćenje prostora,
komunalnih, administrativnih, finansijskih, tehničkih i drugih usluga, ostvarujući tako niže troškove
poslovanja. Riječ je o dijelu gradskog prostora namijenjenom, prije svega, industrijskoj proizvodnji
u kojoj je podignut veći broj pogona. Industrijski
pogoni često imaju zajedničku infrastrukturu (željeznice, putevi, gasovod, električni vodovi, vodovod, kanalizacija, telekomunikacije itd). Prema
tome, biznis zona nije funkcionalni nego prostorni
pojam. Mogu nastati spontano, ali se najčešće to
radi planskim mjerama. U biznis zoni potencijalni
korisnici treba da imaju povoljnije uslove za rad,
prije svega zbog riješenih infrastrukturnih problema (saobraćajna, komunalna, energetska i komunikaciona infrastruktura), smanjenih troškova po
osnovu cijene zakupa poslovnih prostora i nižih
troškova administracije (zajedničke službe).
Biznis zone se formiraju kako bi se podstakao razvoj malog i srednjeg biznisa kao i povećao broj
direktnih stranih investicija kroz povoljnosti investitorima pri gradnji poslovnog prostora na potpuno infrastrukturno opremljenom zemljištu.
Biznis zone - Amerika i EU iskustva
22
Stvaranje biznis zona u Americi se ispostavilo kao
uspješna inicijativa od strane vlade država Centralne Amerike, kako bi promovisali trgovinu, privlačenje direktnih stranih investicija i uspostavljanje
komercijalne veze i poslovnih mogućnosti. Biznis
zone imaju mnoge pozitivne efekte, uključujući
doprinose u socijalnom i ekonomskom razvoju odgovarajućih zemalja i regiona, diversifikaciju izvoza,
stvaranje novih radnih mjesta i jačanja privredne
dinamike između zemalja. One su, takođe, atraktivna opcija za investitore jer omogućavaju kompanijama da povećaju konkurentnost poslovanjem pod
šemom podsticaja i benefita. Preduzeća osnovana
u okviru biznis zone dobijaju brojne podsticaje,
uključujući poreske olakšice i dr. Osnivanje biznis
zona u Americi je postalo važno sredstvo za po-
većanje privrede zemalja u regionu. Svaka zemlja
je razvila svoj poseban zakon kako bi na što lakši
način obezbijedila funkcionisanje stranih kompanija. Fiskalni podsticaji i koristi odobreni od strane
različitih zemalja Amerike su slični. Oni uključuju
potpuno ili djelimično oslobađanje od poreza na
ograničeni period, porez ana dodatu vrijednost,
carinskih dažbina, kao i na uvoz i izvoz određenih
proizvoda. Ove poreske olakšice se, generalno,
odobravaju kompanijama osnovanim u biznis zoni,
kao i kompanijama koje upravljaju biznis zonom
(obično lokalne kompanije koje iznajmljuju prostor
investitorima i prodaju im razne usluge).1
Kad se uspješno pokrenu, evropski biznis i tehnološki parkovi igraju ključnu ulogu u urbanoj ekonomiji, obezbjeđujući zapošljavanje, konkurentnost preduzeću i cvjetanje inovacija. Takođe, oni
mogu biti i mjesta koja pate od problema, kao što
su loše upravljanje životnom sredinom, zakrčenje
saobraćaja i zagađenje. Evropska unija finansira
istraživački projekat pod nazivom ECOPADEV, koji
ima za cilj da pruži takvim sredinama održivu budućnost obezbjeđujući eko biznis parkove.
Evropski gradovi su morali brzo da se razvijaju tokom prošlog vijeka, da se zapošljava što veći broj
ljudi. Sada oko 80 odsto Evropljana živi u urbanim sredinama, ali to je pritisak na lokalne resurse, uključujući i one industrijske prostore gdje bi
preduzeća trebalo da rastu i prosperiraju. Takođe,
treba naglasiti da mnoge biznis zone u Evropi postoje, iako funkcionišu u neodrživom stanju. Često
lokalne vlasti nemaju informaciju o tome kako se
upravlja ovakvim zonama.23
Benefiti za MSP u Biznis zoni
Složen program podsticajnih mjera na državnom
nivou obavezuje lokalne samouprave da u cilju
privlačenja investicija donesu odluke o olakšicama
za ulaganja. Svaka lokalna samouprava treba da
usvoji svoj program olakšica kojima teži da privuče
strane investitore da ulažu u razvoj tog područja.
Moguće povoljnosti na nivou lokalne samouprave
su:
• Olakšice u dijelu plaćanja komunalnih ili drugih naknada;
• Povoljna cijena zakupa/kupovine prostora za
•
•
•
•
•
•
biznis zone;
Mogućnost definisanja povoljnog modela privatno-javnog partnerstva;
Infrastrukturno opremanje na područijima
gdje ne postoji;
Na zemljištu i objektima koji su u vlasništvu
lokalne samouprave, a nalaze se u biznis zoni,
omogućiti investitorima povoljan paket olakšica u dijelu zakupa, korišćenja ili kupovine ;
Oslobađanje ili umanjenje plaćanja komunalnih naknada;
Organizovanje u okviru lokalnih samouprava
one stop shop tijela radi bržih i efikasnijih procedura;
Sagledavanje daljeg razvoja biznis zona u prostornim planovima i planovima razvoja.
Podsticajne mjere su jedan od glavnih faktora prilikom donošenja odluke investitora da pokrene svoj
biznis unutar zone.
Takođe, biznis inkubator predstavlja jedan od
elemenata preduzetničke infrastrukture kojim se
omogućava razvoj novoosnovanih mikro i malih
preduzeća tokom prvih godina poslovanja. Ovaj
oblik institucije obezbjeđuje preduzećima prostor,
infrastrukturu i različite oblike podrške i usluga koje
im omogućavaju da vode svoje poslove. Podsticanjem razvoja inovativnih start-up ili mikro i malih
preduzeća sa velikim potencijalom rasta i dodatne
vrijednosti, doprinosi se održivom ekonomskom
rastu lokalnih zajednica, kao i povećanoj mogućnosti zapošljavanja. Inkubator će služiti kao prva
tačka kontakta, one stop shop za svako start up ili
mikro i malo preduzeće. To će obezbijediti preduzetnicima proizvode i usluge na dva načina i to:
• Proizvode i usluge koje nudi direktno inkubator;
• Inkubator će biti središte za različite usluge i
programe koje nude druge potporne institucije i okupljaće ih na jednom mjestu.
Inkubator podstiče kompanije da postanu samostalne dok traje period inkubacije, za koji su predviđene tri godine, plus jedna ukoliko je to potrebno.
Kako bi biznis zona poslovala kao poseban entitet
predlaže se osnivanje preduzeća koje bi upravljalo
biznis zonom i koje bi bilo angažovano na implementaciji usvojenih rješenja od strane nadležnih
lokalnih i državnih institucija. Preduzeće bi odredi-
lo menadžment koji bi upravljao zonom i kontrolisao njeno formiranje. 4
Uprava biznis zone bi trebala biti one stop shop i
pružati sljedeće usluge:
• Pomoć pri osnivanju novog preduzeća i/ili zajedničkog ulaganja
• Pomoć pri pribavljanju potrebnih dozvola od
lokalnih i državnih institucija
• Pomoć prilikom zaključivanja poslova
• Pomoć pri carinjenju, otpremi i špediciji
• Povezivanje sa domaćim preduzećima i postojećim ulagačima
• Pomoć prilikom umrežavanja na lokalnom i
državnom nivou, s visokoobrazovnim institucijama, lokalnim i državnim organima uprave,
kao i provajderima poslovnih usluga
• Organizovanje programa obuke i edukacije za
zaposlene i poslodavce u biznis zoni.
Takođe, Investiciono-razvojni fond Crne Gore A.D.
podržava aktivnosti Vlade Crne Gore na implementaciji Projekta razvoja biznis zona u Crnoj Gori kao
značajnog generatora razvoja malog i srednjeg
preduzetništva i, s tim u vezi, podsticaja ravnomjernog regionalnog razvoja i povećanja zaposlenosti. IRF ima potencijal da, u zavisnosti od daljeg
razvoja biznis zona u Crnoj Gori, definiše posebnu
kreditnu liniju za investitore koji iskažu spremnost
da ulažu u biznis zone.
1. SWOT analiza za biznis zone u Crnoj Gori
Analiza snage i slabosti biznis zone, kao i prilika i
prijetnji iz okruženja, može se sumirati u tabeli na
sljedećoj strani.
Swot analiza upravo ukazuje na opravdanost poteza koji treba učiniti u budućnosti (uvođenjem
biznis zona) kako bi se minimizirale slabosti i izbjegle prijetnje koje dolaze uglavnom od tržišta, a
ujedno iskoristila sve snage i prilike.
Zaključak
Stvaranje biznis zona jedno je od najsnažnijih
sredstava u rukama opština, gradova i regija da u
svoj prostor privuku industriju. Za državu ili lokalne uprave to znači pojednostavljivanje procedure i
garanciju sprovođenja zoniranja i planiranja razvoja i zaštite okoline.
23
SNAGA

Saobraćajna povezanost

Sređeno infrastrukturno zemljište sa svim
dozvolama

Manji troškovi administracije

Manje cijene zakupa poslovnih prostora

Povezivanje komplementarnih zanimanja

Posebna kreditna linija IRF-a za investitore u zoni

Dostupnost različitih poslovnih usluga

Lakše pokretanje proizvodnje

Jeftinija i besplatna promocija preduzeća
PRILIKE

Razvoj malog i srednjeg preduzetništva u Crnoj
Gori

Podsticanje ulaganja

Povoljniji uslovi poslovanja u Crnoj Gori

Povećanje broja zaposlenih u Crnoj Gori

Privlačenje stranih Investitora

Industrijsko povezivanje

Izdvajanje firmi iz centra grada

Uvođenje novih tehnologija i opreme

Mogućnost ravnomjernog regionalnog razvoja

Kontrola očuvanja životne sredine
SLABOSTI

Velika koncetracija preduzeća na jednom mjestu

Već postojeća - nedovoljno očuvana infrastruktura

Nedovoljno zaštićena područja

Udaljenost od grada
PRIJETNJE

Globalna ekonomska kriza

Nelikvidnost crnogorske ekonomije

Nerazvijenost opština, prvenstveno u sjevernom
dijelu

Veliki troškovi u toku osnivanja biznis zone

Loša putna infrastruktura

Mogućnost neusklađenosti između politika
lokalnih samouprava i države
Biznis zone su projekt Vlade Crne Gore kojim se
želi podsticati razvoj malog i srednjeg preduzetništva na infrastrukturno opremljenom zemljištu.
Razvojem biznis zona na nivou jedinica lokalne
samouprave želi se podsticati ravnomjeran razvoj
Crne Gore i povećanje zaposlenosti.
Projekat razvoja biznis zona u Crnoj Gori predstavlja
šansu za razvoj malih i srednjih proizvođačkih kapaciteta. Ovim se doprinosi kako ekonomskom prosperitetu lokalne samouprave, tako i države u cjelini.
Da bi se osnovala biznis zona, podrazumijeva se ispunjenje sljedećih obaveza lokalne samouprave, odnosno vlasnika prostora koji je obuhvaćen zonom:
• Usvajanje pravilnika o utvrđivanju kriterijuma i postupaka za dodjelu u zakup prostora
zone;
• Usvajanje pravilnika o načinu korišćenja prostora zone;
• Izrada tipskog ugovora o odnosima operatora
i korisnika zone.
24
Osnovni kriterijumi koji predstavljaju smjernice za
definisanje biznis zone na područjima pojedinih
lokalnih samouprava su:
1. Definisanje lokaliteta
2. Infrastrukturno opremanje
3. Pravna regulativa
4. Planska dokumentacija
5. Olakšice na nivou lokalne samouprave
6. Djelatnosti u biznis zoni
7. Formiranje biznis inkubatora i tehnoloških
parkova
8. Proglašenje biznis zone.
Korisnici zone su mikro, mala i srednja preduzeća
koja se bave lakom industrijom koja ne zagađuje
životnu okolinu, inovativni preduzetnici sa naglaskom na ICT, mikro i mala preduzeća koja se bave
naučno-istraživačkom djelatnošću. Korisnici mogu
biti domaća i strana preduzeća koja obavljaju djelatnosti iz navedenih oblasti:
• Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo
• Prerađivačka industrija
• Saobraćaj i skladištenje
• Stručne, naučne i tehničke djelatnosti
• Informisanje i komunikacije
Osnovni uslovi koje preduzeće treba da ispunjava
su da ima predstavništvo u Crnoj Gori i da je u privatnom vlasništvu.
Literatura
http://www.nassarabogados.com/files/legal-free_zones.pdf
http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/procedural_aspects/imports/free_zones/index_en.htm
http://ec.europa.eu/research/environment/newsanddoc/
article_3892_en.htm
http://www.minekon.gov.me/ministarstvo
http://www.ifc.org/ifcext/fias.nsf/AttachmentsByTitle/
SEZpaperdiscussion/$FILE/SEZs+report_April2008.pdf
Endnotes:
(Endnotes)
1
http://www.nassarabogados.com/files/legal-free_zones.
pdf
2 http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/procedural_aspects/imports/free_zones/index_en.htm
3 http://ec.europa.eu/research/environment/newsanddoc/article_3892_en.htm
4 http://www.minekon.gov.me/ministarstvo
Socioekonomske posledice stečaja
Mr Vule Mizdraković, Mr Bojana Čavić, Vladimir Džamić, master
Univerzitet Singidunum
Abstract: This paper represents our attempt in highlighting the main social consequences that bankruptcy can have. As the global economic crisis spread throughout our country the importance of bankruptcy as a preventive procedure grows ever more.
Bankruptcy should avert unsuccessful transmission
of bad operations of a business entity to other entities. The literature on bankruptcy proceedings is particularly modest, so we will devote part of the paper to
explaining the bankruptcy process. We will present
statistics on bankruptcy proceedings in our country,
and the results of our research.
Key words: bankruptcy, social consequences,
economic crisis.
Uvod
Literatura o stečaju kao pravnom procesu je na zadovoljavajućem nivou u našoj zemlji, međutim literatura o socijalnim posledicama stečaja je naročito
skromna. Razlog za to leži u činjenici da privredna
društva i upravnici ne žele da razmišljaju previše
o stečaju, pogotovo u situacijama kada privredni
subjekt dobro posluje. Često se informacije o posledicama koje je stečaj velikih javnih privrednih
društava izazvao prećutkuju ili se u javnosti ignorišu kao nešto što se nije dogodilo ili se dogodilo
iz razloga koji se teško mogu utvrditi. Međutim,
bespotrebno zanemarivanje posledica koje stečaj
ima na zaposlene, upravu privrednog društva, ali i
čitavu sredinu u kojoj je privredno društvo poslovalo, može imati uticaja na dalji razvoj društva i čitave zajednice. Takođe, nedostupnost informacija
u ovoj oblasti je primetna jer se uglavnom u procesu naučnog istraživanja posledica i uzroka stečaja
nailazi na zatvorena vrata. Takođe, stečaj, odnosno
reorganizacija kao njegov oblik, trebao bi da ima i
socijalnu funkciju u vidu očuavanja radnih mesta
zaposlenima u privredi. Imajući prethodno u vidu
u ovom radu analiziraćemo posledice koje stečaj
može imati na pojedinca i čitavu zajednicu.
Pojam, cilj i istorijski aspekt stečaja
U stranoj literaturi stečaj se obično definiše kao
pravni proces kojim nelikvidni dužnik predaje
svoju imovinu sudu koji pravično i proporcionalno
deli prihode nastale od prodaje imovine poveriocima i obično proglašava izmirenje dugova stečajnog dužnika. Suštinski, stečajnim postupkom bi
trebalo postići oslobađanje stečajnog dužnika od
dugova. Reč „bankrotstvo“ potiče od italijanskih
reči banca rota, što u prevodu znači polomljena
klupa. U srednjevekovnoj Italiji je bio običaj da licu
koje je postalo nesolventno bude slomljena klupa
na kojoj je trgovao. Prvi dokaz o postajanju zakonskog uređenja stečajnog procesa može se pronaći u vavilonskom Hamurabijevom zakoniku iz XIII
veka pre Hrista (White, 1977:281). Ovim zakonom
je predviđeno izmirenje obaveza dužnika srazmerno učešću duga određenog poverioca u ukupnom
iznosu dugova. Sa druge strane, u drevnoj Atini
623. godine pre nove ere, čuvenim Drakonovim
zakonikom je uređeno da stečaj predstavlja krivični prestup za koji se obično određivala smrtna kazna kao kaznena mera, dok se sva imovina dužnika
srazmerno delila poveriocima. Kasnije je uvedena
alternativna kazna u vidu izganstva dužnika iz države, a ponekad bi dužnik pao u ropstvo i imao
obavezu služenja poveriocima do namirenja dugova. Izmenama navedenog zakona 594. godine pre
nove ere uvedeno je da dužnik i njegovi potomci
gube grčko državljanstvo (White, 1977:282).
U rimskom zakonodavstvu bilo je uobičajeno da
dužnik izmiruje svoje dugove stavljanjem svojih
usluga na raspolaganje poveriocima, odnosno
ropstvom, prema Zakonu o dvanaest tablica iz
451. godine pre nove ere. Poverioci su imali pravo
da prodaju dužnika kao roba gde bi podelili prihod srazmerno dugovima koje je dužnik imao prema njima. Tek u vreme vladavine Cezara menja se
zakon, gde se zatočeništvo isključuje iz zakona kao
kaznena mera. U srednjevekovnoj Italiji u praksi je
najčešće dužnik napuštao grad I, ukoliko se nikada
ne bi vratio, njegova imovina bila bi podeljena poveriocima, a dužnik bi bio proglašen nelikvidnim.
U Engleskoj, sve do XIX veka, bi stečajni dužnik bio
proglašen za lopova uz određenu zatvorsku kaznu.
U to vreme postojali su različiti zakoni koji su regulisali stečaj lica koji su se bavili trgovinom i lica
koji se trgovinom nisu bavili, gde su ovi prvi bili
naročito rigorozniji. Iz prethodnog se može uvideti razlog odbojnosti prema stečaju koji je sasvim
razumljiv. Lica proglašena nelikvidnim su bila obeležena od strane društva i često su apsolutno gubila status u društvu. I u sadašnjosti je stigma stečaja
25
toliko jaka, naročito među porodičnim privrednim
društvima, da vlasnici često priznaju da su u problemu tek kada je likvidacija neminovna.
Stečajni postupak se u našoj zemlji prvi put uređuje Zakonom o stečajnom postupku iz 1861. godine, u međuvremenu je usvojeno više zakona koji
uređuju ovu oblast, a trenutno važeći je Zakon o
stečaju Republike Srbije donet krajem 2009. godine. Osnovni cilj stečajnog postupka je stvaranje
što povoljnije prilike za namirenje stečajnih poverilaca i što produktivnije korišćenje imovine stečajnog dužnika kao i pokušaj njenog maksimiranja u
tom postupku. Stečajni postupak može pokrenuti
stečajni dužnik (što se smatra dobrovoljnim stečajem) ili poverioci stečajnog dužnika, što je češći
slučaj. Da bi stečaj nad određenim privrednim subjektom bio pokrenut, osim u posebnim slučajevima, potrebno je da bude ispunjen makar jedan od
sledećih uslova:
•
•
•
•
postojanje trajnije nesposobnosti plaćanja,
postojanje preteće nesposobnosti plaćanja,
prezaduženost i
nepostupanje po usvojenom planu reorganizacije i ako je plan reorganizacije izdejstvovan
na prevaran ili nezakonit način (Zakon o stečaju, 2009:3).
U slučaju otvaranja stečajnog postupka, upravljanje nad privrednim subjektom preuzima stečajni
upravnik, kojeg imenuje stečajni sudija. Stečaj ima
dva oblika: likvidaciju i reorganizaciju. Likvidacija,
ili bankrotstvo kako se navodi u Zakonu o stečaju
Republike Srbije, podrazumeva namirenje obaveza prema stečajnim poveriocima iz stečajne mase
stečajnog dužnika i prestanak poslovanja privrednog subjekta u stečaju. Reorganizacija je postupak
koji se otvara u slučaju da privredni subjekt može
nastaviti sa poslovanjem nakon namirenja dugovanja prema stečajnim poveriocima. U praksi se
uglavnom termin stečaja poistovećuje sa terminom likvidacije. Razlog za to je činjenica da veoma
mali broj privrednih subjekata u vreme pokretanja
stečajnog postupka ispunjava uslove otvaranja
postupka reorganizacije:1
26
• ako se reorganizacijom obezbeđuje povoljnije
namirenje poverilaca u odnosu na likvidaciju,
• ako postoje ekonomsko opravdani uslovi za
nastavak dužnikovog poslovanja,
• ako postoji sastavljen plan reorganizacije u pisanoj formi. (Zakon o stečaju, 2009:62)
Postavlja se pitanje zašto je u praksi potrebno toliko vremena da se otvori stečajni postupak u vidu
reorganizacije pre nego što privredni subjekt ispuni uslov za postupak likvidacije koji, pored svih
prednosti koje mnogi autori navode, ipak dovodi
do dalekosežnih negativnih ekonomskih i socijalnih posledica. Kao što Radulović u svom radu
navodi: „ ...nakon pet godina primene zakon nije
uspeo da stečaj učini atraktivnijim, niti da izmeni
strukturu stečajnih postupaka u korist reorganizacije“. Trenutno važeći zakon je imao osnovni zadatak da sva privredna društva koja su u blokadi više
od tri godine budu automatski ugašena, čime bi se
smanjili troškovi pokretanja stečajnog postupka za
privedne subjekte koji nemaju drugo rešenje osim
likvidacije. Stručnjaci iz ove oblasti kao jedan od
najboljih instrumenata borbe protiv talasa stečaja
koji će, ili je već udario Evropu i njen privredni sistem, navode dobro organizovan sistem reorganizacije privrednih društava. Što više privrednih subjekata započne proces reorganizacije ranije, više
njih izaći će iz tog procesa očuvano, za razliku od
situacija kada se u stečaj ulazi sa zakašnjenjem, pa
je likvidacija neminovna (The economist, 2008:1).
Pa, ipak, čini se da nije dovoljno urađeno u pogledu čuvanja privrednih subjekta od bankrotstva u
vidu reorganizacije.
Uticaj stečaja na zaposlene u privrednom subjektu
Otvaranje stečaja u privrednom subjektu je stresna situacija za zaposlene, što doprinosi dodatnoj
nepopularnosti stečaja u društvenoj zajednici. Po
pravilu, otvaranje stečajnog postupka predstavlja
zakonski osnov da zaposleni u određenom privrednom subjektu dobiju otkaz ugovora o radu,
pogotovo u slučaju likvidacije. Pa, ipak, prethodno
zakonsko uređenje predstavlja iskorak ka humanijem postupanju prema zaposlenima privrednog
subjekta u stečaju, imajući u vidu da je prethodnim zakonom bilo uređeno da zaposleni automatski dobiju otkaz samim pokretanjem postupka.
Stečajni upravnik odlučuje kome će dati otkaz i
ovde dolazi do izražaja njegova moć prosuđivanja, ali i objektivnost i pravičnost. Obično se sma-
tra opravdanim da zaposleni i uprava proporcionalno budu otpušteni. Ipak, važno je napomenuti
da implementacija ovakvih vrednosti u praksi zavisi u velikoj meri od kodeksa profesionalne etike
samog stečajnog upravnika, budući da zakonske
norme nisu uvek same po sebi dovoljne. Zato
prepoznajemo poseban značaj poslovne etike,
odnosno etičkog kodeksa u radu stečajnih upravnika, a i uprave uopšte.
Često se pod stečajem, a naročito likvidacijom,
podrazumeva brisanje privrednog društva iz postojanja i prekid svih njegovih aktivnosti. Međutim, imajući u vidu da se sve poslovne operacije
obično ne završavaju danom otvaranja stečajnog
postupka, lice koje sprovodi stečajni postupak,
stečajni upravnik, ima pravo da pokrene poslovne
aktivnosti u cilju naplate što većeg dela dugova
privrednog subjekta. U određenim slučajevima,
pre same rasprodaje imovine stečajnog dužnika,
stečajni upravnik može ući i u novi poslovni odnos
za čije izvršenje su potrebni zaposleni. U tim situacijama određeni broj zaposlenih može biti zadržan na poslu dok se započeta poslovna aktivnost
ne izvrši, odnosno dok se stečaj ne okonča. Međutim, to je redak slučaj, jer je zakonski uređeno da
sve zarade i doprinosi zaposlenih koji su zaposleni
nakon što je stečajni postupak pokrenut spadaju
u prvi isplatni red, odnosno predstavljaju trošak
stečajnog postupka (Stevanović, 2005:220). Time
je stečajni upravnik ograničen u neadekvatnom i
neopravdanom zapošljavanju novih radnika. Takođe, što su troškovi stečajnog postupka viši, to
je manja verovatnoća da će svi stečajni poverioci
biti isplaćeni iz stečajne mase ili da će oni prihvatiti
eventualni plan reorganizacije.
Zaposleni koji su dobili otkaz usled otvaranja stečajnog postupka u privrednom subjektu u kojem
su bili zaposleni, pored egzistencijalnih razloga
pronalaska novog posla, mogu biti u situaciji da
potražuju neisplaćena primanja, neto zarade i doprinose za periode u kojima su bili redovno zaposleni. Ova potraživanja prema privrednom subjektu u stečaju se smatraju neobezbeđenim potraživanjima, pa njihova isplata nije izvesna. Zakonom
o radu koji je prestao da važi donošenjem novog
zakona iz 2005. godine ukida se zakonsko uređenje da se ne vrši isplata otpremnine zaposlenom
koji je dobio prekid radnog odnosa usled stečaja
ili likvidacije.
Smatramo da je ovde uloga države u smanjenju
posledica stečaja na zaposlene naročito značajna.
Odgovornim ponašanjem organa državne uprave
prema stanovništvu i odgovornim poslovanjem
javnih preduzeća država može izgraditi model poželjnog ponašanja koji bi pratili i ostali privredni
subjekti. Pokretanjem i finansiranjem velikog broja projekata za rešavanje ili makar za umanjenje
društvenih problema i nagrađivanjem privrednih
društava koja ovakve projekte dobrovoljno pomažu, država može doprineti rešavanju socijalnih
problema i pokazati stanovništvu i privrednim subjektima da ove probleme smatraju važnijim u budućnosti (Ivanović, 2010:23).
Imajući prethodno u vidu, za utehu je da je Zakonom o stečaju iz 2009. godine uređeno da neisplaćene neto zarade zaposlenih i bivših zaposlenih, u iznosu minimalnih zarada za poslednjih
godinu dana pre otvaranja stečajnog postupka i
neplaćeni doprinosi za poslednje dve godine pre
otvaranja stečajnog postupka, čine prvi isplatni
red u redosledu namirenja poverilaca stečajnog
dužnika (Zakon o radu, 2005:21). Prethodnim je
predviđeno namirenje navedenih obaveza prema
zaposlenima iz stečajne mase dužnika. Pa, ipak,
može se dogoditi da je to neizvodljivo zbog niskog iznosa stečajne mase. U tom slučaju, zaposleni ima zakonsko pravo da u roku od 15 dana od
pravosnažne presude stečajnog sudije podnese
zahtev Fondu solidarnosti za isplatu potraživanja.
Fond predstavlja javnu instituciju koja je osnovana odredbama Zakona o radu2 i finansirana je
od strane budžeta Republike Srbije. U periodu
od 01.01.2011. do 21.10.2011. godine isplaćeno
je ukupno 292.347.014,00 dinara neto zarada i
135.740.494,00 dinara doprinosa, što je i prikazano na graficima jedan i dva.
Na narednim graficima možemo primetiti da je
najveći broj zaposlenih i najveći iznos isplaćenih
neto zarada i doprinosa pripao mestu Ivanjica.
Razlog za to je veliki broj privrednih društava nad
kojima je u prehodne 3-4 godine pokrenut stečaj,
kao što su: „DP Graditelj“, „Industrija tepiha Ivanjica“, „Metalac-Ivanjica“ i dr. Primećujemo da Beograd ne prednjači u isplatama neto zarada i doprinosa, iako bi se možda to moglo očekivati kada se
uzme u obzir broj privrednih društava koja u ovom
gradu funkcionišu.
27
Grafik 1: Geografska pripradnost zaposlenih kojima su isplaćene neto zarade ili doprinosi
Број запослених којима су исплаћене зараде или доприноси
400
344
350
300
233
250
230
219
200
174
150
150
90
100
50
76
27
1
19
104
58
72
129
95101
32
7 3
9
22 19
1 4
14
32 35
57
4
Алексинац
Аранђеловац
Бачка Топола
Баточина
Бечеј
Бела Црква
Београд
Ивањица
Књажевац
Ковин
Крагујевац
Краљево
Крушевац
Кула
Лесковац
Лозница
Ниш
Нови Бечеј
Панчево
Пирот
Прокупље
Рашка
Рековац
Рума
Сокобања
Сомбор
Срем. Митровица
Сврљиг
Ужице
Владичин Хан
Вучје
Зајечар
0
137
120
Izvor: prilagođeno sa sajta Fonda solidarnosti
Grafik 2: Isplata neto zarada i doprinosa prema geografskoj pripradnosti
50.000.000,00
Исплаћене нето зараде или доприноси запосленима из Фонда
солидарности према географском подручју
45.000.000,00
40.000.000,00
35.000.000,00
30.000.000,00
Исплаћене нето
зараде
25.000.000,00
20.000.000,00
15.000.000,00
10.000.000,00
5.000.000,00
0,00
28
Izvor: prilagođeno sa sajta Fonda solidarnosti
Pomenućemo i to da je Fond solidarnosti za prethodnu, 2011. Godinu, tražio dodana sredstva u
iznosu od 500 miliona dinara za isplatu potraživanja radnika. Imajući u vidu da sredstva nisu odobrena, fondu će nedostajati sredstva za isplatu
potraživanja za oko 10.000 radnika. To će, prema
njihovoj proceni koja je objavljena na internet
stranici fonda, definitivno imati loš uticaj na socijalni položaj zaposlenih.
Iako je običaj da se stečajni postupci u Republici
Srbiji pokreću na zahtev poverilaca čija potraživanja nisu izmirena, postoje situacije kada zaposleni samostalno iniciraju pokretanje stečaja. To su
obično situacije kada se jedino na taj način može
pronaći rešenje za loše poslovanje određenog privrednog subjekta. Primer za prethodno opisanu
situaciju je privredni subjekt „Rade Končar-elektrouređaji“ iz Sombora, u kome su bila zaposlena
124 radnika (što je i objavljeno na internet stranici Agencije za privatizaciju). Stečajni postupak je
otvoren 27.10.2004. godine od strane skupštine
zaposlenih zbog neisplaćenih zarada u toj godini
i teških radnih uslova, da bi godinu dana kasnije
bilo proglašeno bankrotstvo, odnosno likvidacija
privrednog društva.
Veoma mali broj istraživanja je urađen na temu uticaja stečaja na zaposlene u privrednom subjektu u
toku samog procesa stečajnog postupka, a naročito nakon njega, kada je u pitanju reorganizacija.
Karakteristično za privredne subjekte koji su u postupku reorganizacije jeste da postoje poremećeni međuljudski odnosi kao posledica čestog otpuštanja zaposlenih i eventualnog zaposlenja novih
radnika. Zaposleni koji su prošli kroz stečaj morali
su da se izbore sa stresom zbog eventualnog otkaza, lošom radnom atmosferom, niskim zaradama,
neizvesnošću primanja zarada, glasinama i neproverenim informacijama, slabom motivacijom...
Često se zaposleni zbog prethodno navedenih
razloga samostalno povlače iz radnog kolektiva,
preuranjenim odlaskom u penziju ili pronalaskom
novog zaposlenja. U istraživanju koje je sprovedeno u jednom hrvatskom privrednom subjektu
koji je bio u postupku reorganizacije, utvrđeno je
da skoro 40 odsto zaposlenih smatra da je najvažniji faktor motivacije velika plata (Topolčić i Afrić,
2000:967). Na drugom mestu je sigurnost zaposlenja, i to za jednu trećinu zaposlenih. Zatim, zaposleni su upitani šta je najvažnija i najneophodnija
promena u privrednom subjektu. Za jednu petinu
zaposlenih dobri međuljudski odnosi su najvažniji, dok jedna trećina zaposlenih smatra da su topli
obrok i korišćenje slobodnih dana promena koja
je najvažnija.
Prethodno navedeni podaci potvrđuju iznete konstatacije vezane za uticaj stečaja na psihološko
stanje zaposlenih. Interesantno je primetiti da zaposleni kao najvažniji faktor motivacije vide veća
primanja, iako mnogi autori potvrđuju da povećanje zarade predstavlja samo kratkoročni faktor
motivacije. Na primer, poznati su testovi koji su
obavljani sa studentima Univerziteta Harvard, gde
im je jedne sedmice ponuđen iznos od 10 dolara
da potroše kako žele. Naredne sedmice su studenti
upitani koliko novca bi morali da dobiju da potroše kako bi doživeli dvostruko zadovoljstvo. Odgovori studenata bili su u rasponu od 35-50 dolara
(Poundstone, 2011:43). Pa, ipak, razlog zbog kojeg
su zaposleni u istraživanju naveli da je povećanje
plate najvažniji faktor motivacije, verovatno je
više egzistencijalni faktor nego što je motivacioni.
Stečaj i društvena zajednica
Pitanje otvaranja stečajnog postupka nije samo
ekonomskog karaktera. Naprotiv, ono ima svoje
uzroke, ali i posledice u političkoj, ekonomskoj i
socijalnoj ravni uopšte. Globalna ekonomska kriza
koja je Srbiju, kao i ostatak sveta, zahvatila 2008.
godine u talasima sve do danas, samo je posebno
pojačala negativne uticaje koje stečaj ostavlja ne
samo na makroekonomsku stabilnost države i njenu reputaciju, već, pre svega, na život zaposlenih, a
konsekventno i na društveni ambijent u celini. Zato
prepoznajemo tri konkretna odnosa stečaja i društvene zajednice: ekonomsku, političku i socijalnu.
Stečaj privrednog subjekta direktno implicira veću
nezaposlenost, a samim tim i veću stopu apsolutnog siromaštva u Republici Srbiji, koje je dostiglo
vrhunac u 2011. godini. Prema nezvaničnim podacima, u 2011. godini je u Srbiji zabeleženo čak
stotinu hiljada više nezaposlenih nego prethodne
kalendarske godine, a sličan trend se beleži i kada
je reč o stopi apsolutnog siromaštva. Likvidacija
novih privrednih subjekata bi drastično povećala i
dramatičnu stopu nezaposlenosti. Time bi i ovako
osiromašena i ekonomski uzdrmana srednja klasa
29
pretrpela dodatni negativan uticaj. Otuda sam stečajni postupak, tačnije njegove posledice, imaju
veliki mikroekonomski i makroekonomski značaj
kada je reč o Srbiji.
Veliki broj socijalnih protesta, sindikalnih okupljanja na ulicama i sve veći broj štrajkova (u okvirima
zakona, ali i van njega), stvorili su veliki pritisak na
nosioce političke vlasti, koji, suočeni sa najvećom
ekonomskom krizom u savremenoj svetskoj istoriji,
moraju da pronađu adekvatne odgovore i očuvaju
političku i socioekonomsku stabilnost. Broj nezadovoljnih, tzv. gubitnika u procesu tranzicije, ali i gubitnika usled globalne ekonomske krize, drastično se
povećava, pa se stiče utisak da politička elita, imajući
u vidu aktuelnu situaciju, ali i predizborni momenat,
čini sve da sačuva privredne subjekte od velikog značaja. Jedan od najkonkretnijih primera koji svedoči o
važnosti funkcionisanja velikih privrednih subjekata
u (post)kriznim uslovima u Srbiji jesu najnovija zbivanja u privrednom subjektu „US Steel Serbia“.
Intervencija Vlade Republike Srbije u slučaju smederevske železare predstavlja jedan od najnovijih
pokušaja da se spreči veliko otpuštanje radnika i
eventualna likvidacija tog privrednog subjekta, a
konsekventno i sačuva makar deo socioekonomske stabilnosti u državi. Naime, nakon saopštavanja rukovodstva iz Pistburga (Pittsburgh), uprava
„US Steel“ u Smederevu saopštila je da, usled ekonomske krize i teške ekonomske situacije, mora
da se povuče, čime bi oko pet i po hiljada radnika
ostalo bez posla, a ekonomija ovog podunavskog
grada bila veoma uzdrmana.
30
Broj zaposlenih u ovom privrednom subjektu, ali i
uticaj koji on ima na ekonomiju Srbije, iznudio je
da Vlada Republike Srbije kupi isti za jedan američki dolar. Ovakav potez izvršne vlasti, zapravo, je
pokušaj da se aktuelna socijalna mapa ne pogoršava dodatno propadanjem privrednog subjekta
čija se privatizacija svojevremeno predstavljala
kao jedna od uspešnijih. Ipak, teška ekonomska
situacija u Srbiji verovatno će usloviti da država
ponudi ovaj privredni subjekt nekom od privatnih
vlasnika u nekom budućem procesu privatizacije,
pa ostaje da se vidi da li će ovakav vid sprečavanja
stečaja i gubitka oko pet i po hiljada radnih mesta,
uspeti da obezbedi dugoročnu socijalnu stabilnost ili će, naprotiv, dugoročno takvo rešenje biti
mnogo skuplje i nepraktičnije.
Zaključak
Iz primera navedenih u radu može se zaključiti
da je stečajni postupak u Republici Srbiji doživeo
određene izmene i unapređenja donošenjem novog zakona, gde na prvom mestu vidimo skraćenje dužine trajanja stečajnih postupaka, što je u
prošlosti bio važan problem, naročito kod javnih
preduzeća. Svakako da ove izmene pozitivno utiču
na zaposlene jer nisu retki slučajevi produbljivanja
socijalnih problema zaposlenih odugovlačenjem
trajanja stečajnog postupka. Međutim, brzo okončanje poslovanja privrednog subjekta i podizanje
efikasnosti stečajnog postupka na viši nivo ne bi
smeli da budu jedini ciljevi koje država i njeni organi treba da imaju u vidu, jer iz takvog ponašanja
proizlazi nemar i zapostavljanje socijalnog stanja
zaposlenih, odnosno stanovništva. Ovde, u prvom
redu, treba imati u vidu socijalnu zaštitu pre i nakon prestanka radnog odnosa, olakšanje pronalaženja novog zaposlenja i ubrzanje naplate zaostalih potraživanja.
Korišćena literatura
Ivanović, Đ.M., (2010), Promovisanje društveno odgovornog
poslovanja preduzeća u Srbiji. Sociologija, 53(1), str. 21-42.
Poundstone, W., (2011), Priceless, New York, Hill & Wang.
Radulović, B., (2011), Empirijska analiza bankrotstva u Republici Srbiji. Dostupno na: http://www.slideshare.net/bradulovic/empirijska-analiza-bankrotstva-u-republic-srbiji,
pristup, 13.12.2011.
Službeni glasnik Republike Srbije, (2009), Zakon o stečaju.
Službeni glasnik RS, 104/2009.
Službeni glasnik Republike Srbije, (2009), Zakon o dopuni zakona o radu. Službeni glasnik RS, 54/2009.
Stevanović, M., (2005), Priručnik za stečajne upravnike, Beograd, USAID.
The economist, (2008), European bankruptcy laws: out of
pocket. Dostupno na: http://www.economist.com/
node/12855376, pristup, 25.12.2011.
Topolčić, D. i Afrić, V., (2000), Stečaj viđen očima zaposlenih.
Društvena istraživanja, 9(6), str. 995-973.
Vasiljević, M., (2008), Trgovinsko pravo, Beograd, JP Službeni
glasnik.
White, L., (1977), Bankruptcy as an economic intervention. Journal of libertarian studies, 1(4), str. 281-288.
Endnotes:
(Endnotes)
1 U Zakonu o stečaju Republike Srbije se eksplicitno ne navode uslovi, ali se iz odredbi zakona može zaključiti da su
to navedeni uslovi.
2 Zakon o radu u svom članu 127. predviđa osnivanje Fonda
da bi se ostvarili ciljevi taksativno pobrojani članom 125.
istog zakona, tj. između ostalog prava zaposlenih na isplatu određenih naknada neposredno pre i u slučaju samog
stečajnog postupka.
Unapređenje poslovanja kroz
Customer Relationship Management
Doc. dr Boban Melović
Apstrakt
Moderne poslovne strategije i kvalitet poslovnog
okruženja su uslovi za povećanje konkurentnosti
privrednih subjekata u savremenim uslovima poslovanja. Kako bi maksimiziralo svoj profit, preduzeće sebi postavlja za cilj da ima zadovoljne i lojalne klijente, kao i da pridobije nove. To se danas
postiže, prije svega, stvaranjem i održavanjem dobre komunikacije sa klijentom, na obostranu korist
i zadovoljstvo.
Upravljanje odnosima sa potrošačima (CRM), danas ima izuzetnu važnost u poslovnom svijetu.
Ono predstavlja neizbježan dio strategije poslovanja savremenih organizacija, odnosno privrednih
subjekata, koji idu ka cilju poboljšanja svog poslovanja. Ostvarivanje bliskih odnosa sa potrošačima
predstavlja glavno oruđe za postizanje konkurentske prednosti, pa će stoga u radu biti ukazano na
značaj uspostavljanja tih odnosa sa potrošačima,
kao i na načine na koje CRM može doprinijeti unapređenju poslovanja na dugi rok.
Ključne riječi: CRM, potrošač, odnosi sa potrošačima, lojalnost potrošača....
1. Customer loyality – Stvaranje lojalnih potrošača
Potrošači su oduvijek imali veliku moć. Njima pripada središnje mjesto u savremenom poslovanju i
sam potrošač se tretira kao “kralj”. Sva pažnja kompanija usmjerena je ka njima. Potrošači su resurs u
kom kompanije vide osnovu za održanje i razvoj.1
Kreiranje poslovanja i kulture preduzeća usmjereno je na odnos sa potrošačima. Stoga je veoma
važno ostvariti bliske odnose sa njima. Ključni cilj
postojanja kompanija jeste zadovoljenje klijenata,
stvarajući im vrijednost za koju smatraju da je veća
od iznosa koji za nju plaćaju, a u isto vrijeme je veća
od vrijednosti koju im za isti iznos nude konkurenti. Takvo stanje se zove “superiorno zadovoljavanje
potreba klijenata”, što dovodi do uspješnogi poslovanja kompanije.2
Da bi kompanije opstale, moraju stalno da se prilagođavaju svojim potrošačima, moraju im svakod-
nevno dokazivati svoju lojalnost na taj način što će pronalaziti vremena da saslušaju
i riješe probleme svojih potrošača, dajući
popuste „vjernim“ kupcima i još čitav niz
radnji koje će ih izdvojiti iz “mora sličnih
kompanija”. Konkurencija na tržištu se razvija i postaje sve jača, pa se stoga zahtijeva
brz odziv i dobro poznavanje klijenata, tj. stvaranje
lojalnih potrošača. Samo zadovoljan kupac je profitabilan kupac!
Veoma je važno zadobiti povjerenje potrošača.
Tako se stiču lojalni potrošači, koji su od ključnog
značaja za dalji opstanak kompanije, kao i za njen
održiv rast i razvoj. Vjernost klijenta (customer loyality) se zasniva na iskustvu koje klijent stiče kupovinom i korišćenjem proizvoda i usluga neke kompanije, kao i na kontaktima, direktnim ili indirektnim,
koje klijent ostvari sa nekom kompanijom. Iskustvo
potrošača se definiše kao emotivna veza ili odnos
koji kompanija želi da ima sa klijentom.3 Stvaranje
konzistentnog iskustva robne marke kroz sve kanale interakcije kompanije sa svojim klijentima, osnova je za stvaranje percepcije kompanije na kojem
se temelji njen poslovni uspjeh.
Svaka kompanija koja želi da stekne konkurentsku
prednost na tržištu mora da izoštri i unaprijedi svoje prodajne vještine kako bi kupcima pružila pozitivno korisničko iskustvo i ostvarila svoje ciljeve.
Sa kupcima treba graditi odnose zasnovane na povjerenju, treba držati obećanja i pružati očekivani
kvalitet. Svakog korisnika je potrebno tretirati kao
ključnog pojedinačnog kupca i prema njegovim
individualnim potrebama se treba odnositi profesionalno. Takođe, od velikog značaja je stvaranje
“opuštene i prijateljske atmosfere” prilikom interakcije i treba imati jedinstven pristup prema njima. Ujedno, sve što se radi treba da budei jednostavno i lako razumljivo za kupca.
Međutim, uspostavljanje odnosa sa kupcima nije
baš tako lako kao što se čini, tj. kupci nijesu jednostavni za uspostavljanje saradnje. U savremenim
uslovima kupci su informisani o svemu i raspolažu
mnoštvom informacija o proizvodima i njihovim
karakteristikama i svakim danom očekuju sve više
od kompanija. U vezi sa tim, postoje i dva problema koja je potrebno imati u vidu, a to su:4
31
• Kupci često ne znaju šta zaista žele, a pogotovo koje će njihove vrijednosti biti u budućnosti.
• Njihova očekivanja od kompanija dramatično
rastu, sve do nerealnih zahtjeva.
Prema tome, kompanije koje ulažu napore u održavanje dugoročnih odnosa sa klijentima moraju
imati na umu da u današnjim uslovima klijenti postaju sve pametniji i sofisticiraniji, pa samim tim
moraju odabrati pravu strategiju kojom će pokušati da pridobiju profitabilne klijente, koji će im
omogućiti da opstanu na tržištu.
2. Implementacija novih aplikacija u savremenom poslovanju
Kako bi neka kompanija održala dugoročne
uspješne odnose sa svojim potrošačima, potrebno
je da sazna što više o njima. Te informacije je potrebno skladištiti i koristiti na pravi način kako bi
se na profesionalno poslovalo. Svaka informacija o
korisniku je veoma bitna i treba je čuvati, a nikako
zanemarivati.
32
U aktuelnim uslovima privređivanja svaka moderna
i uspješna kompanija želi što više da pojednostavi
svoje poslovanje i da ga svede na nivo na kojem
će se svi potrebni podaci dobijati na najlakši način
i najkraćim mogućim putem. Kompanije raspolažu
sa mnogo informacija o svojim klijentima koji su od
suštinskog značaja. Međutim, tradicionalan način
poslovanja kompanija je doveo do „rasipanja” informacija koje su često bile zagubljene, a takođe, lanac
dostavljanja tih informacija je bio predugačak. U savremenim uslovima stvari su drugačije. Kompanije
vrše integraciju svih podataka o klijentima u jedinstvenu bazu podataka (data warehouse), kako bi se
dobila kompletna slika o klijentima. Radi se dizajn
digitalne arhitekture kompanije koji se svodi na integraciju i umrežavanje svih aplikacija – poslovnih
i informacionih sistema kompanije. Pomoću ovoga
se dobija uvid u samo poslovanje kompanije. Takođe, zaposleni više ne moraju čekati danima, nedjeljama ili čak duže na informacije iz različitih izvora
kako bi zadovoljili klijente – zaposleni sada imaju
sve potrebne informacije „u kratkom roku i na dohvat ruke”. Uz adekvatno korišćenje, mogu djelovati
brzo i efikasno, a sve u skladu sa zahtjevima dinamike digitalne ekonomije. Aplikacije su u početku po-
državale pojedine podatke, zatim su se orijentisale
na poslovne funkcije, a na kraju su podržavale cjelokupne integrisane procese, kao i niz funkcija.5 U
prvoj fazi naglasak je bio prvenstveno na pojednostavljivanju i segmentaciji komplikovanih poslovnih
aktivnosti i podržavanju adekvatnih funkcija. Druga
faza je donijela integraciju jednostavnih aplikacija
u one koje podržavaju poslovne funkcije. U ovim
fazama akcenat je bio na reduciranju troškova. Međutim, početkom 90-ih godina prošlog vijeka, kada
dolazi do pojave reinženjeringa poslovnih procesa,
akcenat se stavlja na multifunkcionalnu integraciju,
fleksibilnost i prilagodljivost aplikacija, što je dovelo
do povećanja lojalnosti i zadržavanja klijenata.
Najaktuelnije aplikacije koje kompanije primjenjuju u svom poslovanju danas su:6
• Customer Relationship Management – sistem za upravljanje odnosom s klijentima
• Enterprise Resource Planning – sistemi za
planiranje resursa preduzeća
• Supply Chain Management – sistemi za
upravljanje lancem ponude
• Selling-chain Management – sistemi za
upravljanje lancem prodaje
• Enterprise Application Integration – sistemi
za povezivanje aplikacija preduzeća
• Business Intelligence & Analytics, Knowledge
Management & Decision Support – sistemi za
podršku organizacijskom znanju, odlučivanju,
kao i poslovnom izvještavanju i analitici
Menadžment koji se temelji na povezivanju sa
kupcima (Customer Relationship Management),
postaje ključ svih marketing procesa savremenog
preduzeća! CRM proizilazi iz nove bazične filozofije, koja ne priznaje prodaju kao kraj marketing
procesa, nego u kupcu vidi bogatstvo preduzeća!7
3. Osnove koncepta CRM-a
CRM je koncept koji se razvio tokom ranih 90-ih
godina prošlog vijeka i u to vrijeme akcenat je
bio na unapređenju kanala djelovanja i integraciji kanala. Međutim, u savremenim uslovima CRM
je više koncentrisan na predviđanje potreba korisnika, na izgradnju korisničkih servisa za pomoć,
što povećava zadovoljstvo korisnika, efikasnost
kanala i profit. Akcenat više nije na orijentisanosti kompanije na uslugu, već povećana briga za
korisnika! Kompanija koja se na vrijeme ne preorijentiše na korisnika i njegove zahtjeve, izgubiće
lako konkurentsku prednost i izgubiće „kompas”
u svom daljem poslovanju. Svaka kompanija bi
trebalo da upozna korisnike svojih usluga kako bi
otkrila njihove želje i zahtjeve. Potrebna je povratna informacija, jer jednosmjernost nije u prirodi
informacija.
ganizacijski, tehnološki i informatički preorijentisati
svoje poslovanje na način da je u središtu poslovanja korisnik i njegove potrebe koje je potrebno zadovoljiti. CRM sve više postaje strateška odrednica
u svim djelatnostima, a posebno u sektoru usluga.
CRM nije informatički pojam, iako ga mnogi tako
doživljavaju zbog intenzivnog korišćenja novih informacionih tehnologija pri njegovoj realizaciji.
3.1. Definisanje CRM-a
3.2. Otpor korisnika prema CRM-u
CRM je relativno nova skraćenica koja se pojavljuje
u modernom poslovanju. CRM (Customer Relationship Management) ili upravljanje odnosima sa
klijentima predstavlja poslovnu strategiju kojom
se stvaraju i održavaju dugoročni i profitabilni
odnosi sa klijentima, a sve u svrhu optimiziranja
dugoročnih vrijednosti za kompaniju.8 CRM zahtijeva poslovnu filozofiju koja je usmjerena ka klijentu, kao i kulturu kompanije kao podršku procesima prodaje, marketinga i usluge klijentima. Ova
poslovna strategija pruža preduzeću mogućnost
da poveća lojalnost klijenata, a sve to dovodi do
smanjenja troškova i povećanja profitabilnosti, što
je, inače, i suština i cilj CRM-a.
Sa razvojem interneta, uloga CRM-a postaje sve
veća. Međutim, postoji problem i u vezi sa njim
mnogo pitanja oko privatnosti i raspolaganja informacijama o klijentima, što je i pitanje zakonske
regulative.
Sa druge strane, CRM je i sistem kojim prilagođavamo strategiju, organizaciju i kulturu poslovanja
na taj način što svaki kontakt s korisnikom vodi ka
dugoročnom zadovoljstvu korisnika, a samim tim
i dugoročno povezanoj dobiti kompanije. U ovom
slučaju se ne razmišlja na način “šta mi možemo
ponuditi korisniku”, nego “kako upoznati korisnika
i identifikovati njegove potrebe”. Prvo pitanje se
odnosi na kompaniju i usluge koje ona nudi, kao i
na tržište koje je potrebno naći za te usluge. Drugo
pitanje se odnosi na identifikovanje potreba svakog pojedinačnog korisnika i prilagođavanje ponude kompanije njegovim potrebama.
Kompanije pokušavaju da pridobiju što veći broj
klijenata i iz dana u dan nalaze nove načine da ih
privuku. Prema tome, za implementaciju CRM-a u
određenu kompaniju, neophodno je korišćenje savremenih informacionih tehnologija i tehnika koje
omogućavaju personalizaciju odnosa prema korisniku, bez obzira na ukupan broj klijenata. Tehnologija omogućava i podržava CRM i stalno ga održava aktuelnim. Uprkos tome, CRM nije tehnologija,
već poslovni koncept, odnosno poslovna filozofija.
Kompanije u razvijenim ekonomijama nastoje or-
Neki klijenti jednostavno ne žele da im se zna ime,
niti ikakve lične informacije o njihovim kupovnim
transakcijama. Ti klijenti se zovu potpuno anonimni klijenti. Uprkos tome, svaka kompanija mora
da nađe drugi uspješan način za približavanje
ovom tipu korisnika kako bi uspjela da ih zadrži
kod sebe. Veoma je važno poštovati ovakvu njihovu želju, tj. ne treba ih “gušiti” i “zatrpavati” ponudama na osnovu saznanja o njihovim preferencijama i potrebama, jer upravo to može biti razlog
za gubljenje ovakvih korisnika, koji mogu biti od
velike važnosti. Zatim, neki kupci žele da imaju
pristup svim informacijama koje su im potrebne,
pa samim tim su spremni da daju sve potrebne informacije o sebi, što ide u korist kompaniji. Važno
je iskorisititi šansu sa ovim tipom korisnika, kako
bi izvukli što više informacija o njima i kako bi tim
informacijama kasnije raspolagali. Postoje i klijenti
koji su apsolutno raspoloženi da daju sve informacije, kako bi im kompanija prilagodila svoju uslugu
u potpunosti. Oni nijesu mnogo zainteresovani za
to čemu služe takve informacije koje se od njih traže, ali su raspoloženi da ih daju. Kompanije veoma
mudro koriste ovakve situacije sa ovim tipom korisnika i za ovaj tip saradnje sa njima imaju pokriće
iza kojeg stoje zakonski propisi koji ih štite.
3.3. Faze CRM-a
U osnovi, postoje tri faze CRM-a:9
1)Sticanje novih klijenata;
2)Povećanje profitabilnosti postojećih klijenata;
3)Zadržavanje profitabilnih klijenata kroz cijeli
životni vijek.
33
Klijente bi stalno trebalo osluškivati i prilagođavati
im se ponudom novih, prikladnih proizvoda i usluga. Takođe, neophodno je kroz adekvatne CRM
strategije kreirati programe lojalnosti i zadržavanja postojećih korisnika.
Prilikom izgradnje odnosa sa klijentom potrebno
je, prvenstveno, analizirati tipologiju korisnika i
njegove kupovne navike. Zatim je potrebno obratiti pažnju na njegove kupovne navike i preferencije u kupovini. Kada se dobiju ove informacije, koje
su od suštinskog značaja za izgradnju odnosa sa
klijentom, pažnja se usmjerava na razvoj „jedan na
jedan” personalizovanog odnosa sa klijentom.
4. Efikasnost CRM-a i njegov uticaj na unapređenje poslovanja i povećanje dobiti
Veoma je važno precizirati najvažnije aspekte poslovanja, odnosno akcenat se stavlja na to koje se
informacije servisiraju potrošačima i kakva je finansijska prošlost potrošača. Takođe, bitan aspekt
primjene CRM sistema je identifikovanje i eliminisanje nepotrebnih informacija. CRM ima ključnu
frazu customer-centered, što podrazumijeva fokusiranje na pojedinačnog kupca. Baš u ovome je
razlika između upravljanja odnosima sa kupcima
i tradicionalnog marketinga (koji odjednom cilja
veliku grupu potencijalnih potrošača).
Efikasnost CRM procesa podrazumijeva:10
• Identifikaciju faktora koji doprinose uspješnom odnosu sa kupcima;
• Razvoj prakse odnosa sa kupcima;
• Razvoj procesa koji pogoduje potrošačima;
• Formulisanje pitanja koja bi na najadekvatniji
način pomogla rješavanju potencijalnih problema potrošača;
• Preporuku rješenja za potrošače koji imaju
žalbu na proizvod, odnosno uslugu, praćenje
prodaje, kao i podršku.
34
Upoznavanje korisnika, shvatanje njihovog ponašanja i predviđanje njihovih namjera omogućava kompaniji prilagođavanje i ponudu usluga
korisnicima u pravo vrijeme i na pravi način. Tako
usredsređenost cijele kompanije na pojedinačnog korisnika, uz primjenu informacionih tehnologija, pomaže bržem i produktivnijem poslovanju. Na taj način kompanije bolje upoznaju svoje
korisnike i lako mogu povećati svoje prihode i
smanjiti troškove.
Među ključne ciljeve CRM-a spada oblikovanje dugoročnih odnosa sa korisnicima, približavanje korisnicima na svakom koraku i maksimiziranje aktivnosti svih sektora u kompaniji prema potrebama
pojedinačnog korisnika. Implementacijom CRM-a
postiže se povećanje zadovoljstva korisnika, smanjenje troškova, povećanje prodaje, pripremanje
uspješnijih marketinških aktivnosti i povećanje
produktivnosti. CRM je danas, zasigurno, jedna
od najaktuelnijih strategija koja vodi unapređenju
poslovanja kompanija u turbulentnim i rizičnim
uslovima privređivanja!
Literatura:
Adižes, I., „Upravljanje promjenama”, Asee DOO, Novi Sad,
2005.
Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interaktivnost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010.
Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interaktivnost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010.
Lovreta, S., Berman, B., Petković, G., Veljković, S., Crnković, J.,
Bogetić, Z., „Menadžment odnosa sa kupcima“, Data status
i Centar za izdavačku djelatnost Ekonomskog fakulteta,
Beograd, 2010.
Mihailović, B., „Marketing“, CPI, Podgorica, 2008.
Muller, J., Srića, V., „Upravljanje odnosom s klijentima“, ZT Zagraf, Zagreb, 2005.
Stanković, Lj., Radenković-Jocić, D., Đukić, S., „Unapređenje poslovne konkurentnosti“, Ekonomski fakultet, Niš, 2005. .
Vranešević, T., „Upravljanje zadovoljstvom klijenata“, Grafički
zavod Hrvatske, Zagreb, 2000.
http://crmcommunity.com
Endnotes:
(Endnotes)
1 Adižes, I., „Upravljanje promjenama”, Asee DOO, Novi Sad,
2005, str. 132.
2 Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interaktivnost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010, str. 97.
3 Vranešević, T., „Upravljanje zadovoljstvom klijenata“,
Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 2000, str. 32.
4 Mihailović, B., „Marketing“, CPI, Podgorica, 2008, str. 57.
5 Dašić, G., „Upravljanje odnosima sa potrošačima i interaktivnost“, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2010., str. 97.
6 Muller, J., Srića, V., „Upravljanje odnosom s klijentima“, ZT
Zagraf, Zagreb, 2005., str. 53.
7 Mihailović, B., „Marketing“, CPI, Podgorica, 2008, str. 56.
8 Stanković, Lj., Radenković-Jocić, D., Đukić, S.,
„Unapređenje poslovne konkurentnosti“, Ekonomski fakultet, Niš, 2005, str. 116.
9 Muller, J., Srića, V., „Upravljanje odnosom s klijentima“, ZT
Zagraf, Zagreb, 2005, str. 103.
10 Lovreta, S., Berman, B., Petković, G., Veljković, S., Crnković,
J., Bogetić, Z., „Menadžment odnosa sa kupcima“, Data
status i Centar za izdavačku djelatnost Ekonomskog fakulteta, Beograd, 2010, str. 183.
Pravni i institucionalni okvir za primjenu
politike konkurencije u Crnoj Gori
doc. dr Nikola Milović
Rezime: Zakonski okvir politike konkurencije Evropske unije predstavljaju četiri elementa. Prvo, to su
osnivački ugovori Evropske unije, drugo, to su regulacije i direktive Savjeta i Komisije EU, treće, to je
izvjestan broj pravila i preporuka koji nijesu obavezujući, ali koji govore o tome kako Evropska Komisija
shvata i sprovodi politiku konkurencije, četvrto, to su
presude Evropskog Suda Pravde vezane za sporove
između firmi, vlada, Evropske komisije ili drugih aktera. Postojeća regulacija odnosi se na četiri tipa aktivnosti koji su zabranjeni ili značajno ograničeni a
to su: nedopušteni trgovinski sporazumi, zloupotreba dominantnog položaja na tržištu, određeni oblici
spajanja firmi i uzajamne kupovine firmi i određeni
oblici državne pomoći. Politika konkurencije u ukupnom dijelu pojedinačnih ekonomskih politika je
od velike važnosti za dalje integracije privrede Crne
Gore. Građenjem regionalnih integracija i širih oblika ekonomskih integracija sa Evropskom unijom,
postavlja i pitanje uređenosti zakonske regulative.
Funkcionisanje privrednog sistema i povećanje ekonomske aktivnosti kao svoj preduslov imaju kvalitetnu zakonsku regulativu, odnosno institucionalni
okvir. Efikasna primjena pravila konkurencije će
obezbijediti transparentan, korisnicima pristupačan
pravni okvir koji će predstavljati osnovu izgradnje
privrede Crne Gore.
Ključne riječi: Politika konkurencije, Evropska unija,
Crna Gora, pravni okvir.
LEGAL AND INSTITUTIONAL FRAMEWORK FOR
IMPLEMENTATION OF COMPETITION POLICY IN
MONTENEGRO
Abstract: The legal framework of competition policy of the European Union represent the four elements. First, to the founding treaties of the European
Union, the second to the regulation and directives of
the Council and the EU Commission, a third to a certain number of rules and recommendations which
are not binding, but talking about how the European
Commission understands and implements a policy
of competition, the fourth, to the judgments European Court of Justice relating to disputes between
companies, governments, the European Commission
or other stakeholders. The existing regulation applies to four types of activities that are prohibited or significantly restricted as follows: certain trade agreements, abuse of dominant market position, certain
forms of company mergers and purchases
of mutual companies and certain forms of
state aid. Competition policy in the overall
economic policies of the individual is of great importance for the further integration of
the economy of Montenegro. Construction of
regional integration and broader forms of economic
integration with the European Union, sets the question of order legislation. Functioning economic system
and increase economic activity as a precondition
for a high-quality legislation and institutional framework. Effective enforcement of competition rules
will provide a transparent, accessible to users of the
legal framework which will form the basis for developing the economy of Montenegro.
Key words: Competition policy, European union,
Montenegro, legal framework.
I Politika konkurencije Evropske unije
Izgradnja jedinstvenog tržišta Evropske unije ubrzala je i pospješila uticaj na nastanak jedne od
zajedničkih politika EU, politike konkurencije. Pored zajedničke antimonopolske politike Evropske
zajednice za ugalj i čelik, sve zemlje članice imale
su tada i nacionalne politike konkurencije. S povećanjem broja zajedničkih politika, posebno stvaranjem zajedničkog tržišta, politika konkurencije
Evropske unije dobila je izuzetan značaj1.
Dobro poznavanje i razumjevanje ekonomskih integracija zahtjeva izučavanje osnove i prirode prava konkurencije Evropske unije. Ekonomske perspektive zajedničkom tržištu dala su četiri uspješna
evropska Ustava: Evropska ekonomska zajednica i
Ugovor iz 1957., Jedinstveni evropski akt sačinjen
1985., Mastrihtski Ugovor 1991. i Ugovor iz Amsterdama 19972. Zajednički ciljevi osnivača EU, u dijelu
jačanja međusobne trgovine, povećanja kvaliteta proizvoda i usluga, širenja zajedničkog tržišta,
smanjenja trgovinskih barijera, povećanja pozitivnih efekata na zajedničkom tržištu, opredjelili
su i osnovni cilj politike konkurencije. Osnovni cilj
politike konkurencije je smanjenje poremećaja na
Miroslav Prokopijević, Evropska unija- Uvod, 2 dopunjeno
izdanje, Beograd, 2009, str 263.
2
Jacques Pelkmans, European Integration, Methods and Economic Analysis, 3rd edition, Prentice Hall, FT. 2006, str. 18.
1
35
tržištu kao i maksimalna korisnost koja se postiže
na njemu uz korektivne radnje koje se odnose na
smanjenje monopolskog ponašanja u okviru EU.
Da bi se očuvalo dobro funkcionisanje tržišta, vlasti kao što su Evropska komisija moraju sprečavati
ili ispravljati ne-konkurentsko ponašanje privrednih subjekata. Komisija prati: sporazume između
preduzeća koje ograničavaju konkurenciju, zloupotrebu dominantnog položaja, određene oblike spajanja preduzeća i uzajamne kupovine kao i
odeđene oblike državne pomoći.
Preduzeća koja se nalaze na udaru antimonopolske politike EU su uglavnom velika sa izrazitim tržišnim učešćem. Međutim kako su te kompanije i
nosioci privrednog razvoja zemalja, politika konkurencije mora da balansira između suprostavljenih zahtjeva3. Primarni cilj politke konkurencije je
bio širenje tržišta i integracija istog, međutim sa
razvojem tržišta nastajale su i velike kompanije čiji
godišnji prometi su veći nego bruto društveni proizvod pojedinih članica EU. Nastanak ogromnih
korporacija otežava sprovođenje politike konkurencije ali poboljšava konkurentski položaj firmi
EU u odnosu na rivalske.
Politika konkurencije stvara pravila kako bi bila sigurna da se biznis i kompanije takmiče međusobno
u fer uslovima. Ona kao takva ima dosta pozitivnih
efekata među kojima treba istaći: podsticanje preduzetništva i efikasnosti, potrošačima stvara slobodu izbora, stvara niže cijene i veći kvalitet, podstiče
inovaciju i specijalizaciju itd. U politici konkurencije
Evropska unija je uglavnom slijedila SAD. Amerika
je određena rješenja u antimonoposkom zakonodavstvu donijela nekoliko decenija prije evropskih
zemalja. Međutim i u SAD i u Evropi antimonopolsko zakonodavstvo, kao okosnica politike konkurencije, prošlo je dvije faze. U prvoj fazi insistiralo
se na objektivnim pokazateljima: koliko firmi ima
u nekoj grani na jednom tržištu, koliko je pojedinačno učešće firmi, koliki je stepen koncentracije,
kakva je mogućnost supstitucije, kakve barijere
postoje, kakav je ulaz i izlaz itd. Taj pristup možemo nazvati kvantitativni. Od kada je u SAD Čikaška
škola počela da utiče na privredno sudstvo došlo je
do postepene promjene antimonopolske filozofije,
koja se sastojala u prelasku sa objektivnih kriterijuma na ekonomsku procjenu posledica antimono Monti Giorgio, EC Comeptition Law, Cambridge University
Press, 2007.
3
36
polskih politika. Regulativa u Evropi znatno kasni
za ovim zaokretom, tako da se uglavnom još uvijek
oslanja na objektivna mjerila4, ali je krajem devedesetih godina započeta izvjesna reforma koja ide u
pravcu oslanjanja na analizu poslovanja.
II Pravni okvir za primjenu politike konkurencije u Crnoj Gori
Funkcionisanje privrednog sistema i povećanje
ekonomske aktivnosti kao svoj preduslov imaju
kvalitetnu zakonsku regulativu, odnosno institucionalni okvir. Efikasna primjena pravila konkurencije će obezbijediti transparentan, korisnicima pristupačan pravni okvir koji će predstavljati osnovu
izgradnje ekonomije Crne Gore. Politika konkurencije u ukupnom dijelu pojedinačnih ekonomskih
politika je od velike važnosti za dalje ekonomske
integracije privrede Crne Gore. Građenjem regionalnih integracija i širih oblika ekonomskih integracija sa Evropskom unijom, postavlja i pitanje
uređenosti zakonske regulative5.
U okviru politike konkurencije Crne Gore osnovu
zakonodavnog okvira predstavlja Zakon o zaštiti
konkurencije6, koji je stupio na snagu 1. januara
2006. godine. Ovo je inače, prvi zakon iz ove oblasti u Crnoj Gori, kojim se utvrđuju i uređuju osnovni
instituti prava konkurencije i institucionalni okvir
za njihovu primjenu. Zakon je usaglašen sa pravom Evropske zajednice, standardima prava konkurencije koji su utvrđeni u članovima 101., 102.
i 106. Konsolidovanog Ugovora o Evropskoj uniji
i ugovora o funkcionisanju Evropske unije7, kao i
ključnim uredbama i direktivama EU iz ove oblasti.
Zakon je izmijenjen u maju 2007. godine8.
Sem pomenutog u zakonodavstvu Crne Gore postoji niz zakona koji definišu pitanje konkurencije,
kao što su: Zakon o elektronskim komunikacija-
Lyons Bruce, Cases in European competition policy-the economic analysis, Cambridge University Press. 2009.
5
Nikola Milović, Konkurentnost privrede Crne Gore, Doktorska disertacija, Podgorica, 2010.
6
Zakon o zaštiti konkurencije (Službeni list RCG br. 69/05).
7
European Commission, EU Competition Law Rules Applicable to Antitrust Enforcement Volume 1: General rules,
Situation as at 1st April 2011, COMPETITION HANDBOOKS
Brussels, 2011.
8
Zakon o zaštiti konkurencije (Službeni list RCG br. 37/07).
4
• nacionalne propise: Zakon o kontroli državne pomoći20, Uredba o bližim kriterijumima,
uslovima i načinu dodjele državne pomoći21,
Uredba o načinu i postupku podnošenja prijave državne pomoći, Uredba o načinu vođenja
evidencije o državnoj pomoći, Pravilnik o sadržaju godišnjeg izvještaja o dodijeljenoj državnoj pomoći 22.
ma9; Zakon o energetici10; Zakon o bankama11 kao
i Zakon o radio difuziji12.
Najvažnija podzakonska akta donesena na osnovu
Zakona o zaštiti konkurencije odnose se na: Uredbu
o bližim uslovima za izuzeća sporazuma po vrstama
i određivanje vrsta sporazuma koji mogu biti izuzeti
od zakona13 koja je usklađena sa ključnim odredbama koje se primjenjuju u evropskom pravnom poretku; Pravilnik o sadržaju zahtjeva za pojedinačna
izuzeća14; Pravilnik o sadržini prijave sporazuma i
načinu vođenja evidencije15; Pravilnik o obliku i sadržini prijave za registraciju odobrenih koncentracija i obrascu registra i načinu vođenja16; Pravilnik o
obliku i sadržini zahtjeva za pokretanje postupka17;
Uputstvo o obliku i sadržini zahtjeva za izdavanje
odobrenja za sprovođenje koncentracije18; Uputstvo
o kriterijima za utvrđivanje relevantnog tržišta19.
Poštujući članove Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Crne Gore i EU, postoje međunarodne obaveze koje se posebno odnose na
nivoe dozvoljene državne pomoći. Svjetska ekonomska i finansijska kriza odrazila se i na crnogorsku ekonomiju i uslovila povećan broj prijava
državne pomoći za restrukturiranje privrednih
društava što je za posljedicu imalo povećanje apsolutnog iznosa državne pomoći u posmatranom
periodu. Posmatrano u odnosu na procenat učešća
u BDP-u, evidentno je da Crna Gora pokazuje veće
učešće državne pomoći u BDP-u od većine zemalja
članica Evropske unije. Zbog takvog ekonomskog
okruženja pravni okvir za primjenu pravila u oblasti državne pomoći u Crnoj Gori vezan je za:
• međunarodne obaveze: Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), član 73., alineja (iii)
Protokol br. 5 (pomoć za proizvodnju čelika) i
član 24. (posebna pravila za poljoprivredu i ribarstvo).
Zakon o elektronskim komunikacijama (Službeni list CG,
br. 50/08 i 53/09).
10
Zakon o energetici (Sl. list RCG br. 39/03, i Sl. list CG br.
53/09).
11
Zakon o bankama (Sl. list CG br. 17/08).
12
Zakon o radio difuziji (Sl. list RCG br. 51/02, 62/02, 46/04,
56/04 i 77/06. i Sl. list CG br. 50/08, 79/08 i 53/09).
13
Sl. list RCG br. 10/07.
14
Sl. list RCG br. 36/06.
15
Sl. list RCG br. 54/06.
16
Sl. list RCG br. 36/06.
17
Sl. list RCG br. 36/06.
18
Sl. list RCG br. 77/05
19
Sl. list RCG br. 77/05.
9
Postojeći Zakon o zaštiti konkurencije imao je i izvjesnih korekcija njegov predlog koji je u dobrom
dijelu usaglašen sa pravilima EU nalazi se u skupštinskoj proceduri i njegovo usvajanje se očekuje
do kraja 2011. godine.
III Institucije nadležne za primjenu politike
konkurencije
Institucionalni subjekti koji su nosioci primjene
ZZK su Ministarstvo ekonomije i Uprava za zaštitu
konkurencije. Ministarstvo ekonomije kao nadležni organ obavlja poslove predlaganja politike zaštite i razvoja konkurencije, prati sprovođenje politike zaštite i razvoja konkurencije, donosi propise
za sprovođenje zakona i utvrđuje metode istraživanja konkurencije. Uprava za zaštitu konkurencije
predstavlja operativno nezavisno tijelo za zaštitu
konkurencije.
Uprava za zaštitu konkurencije je sastavljena od tri
unutrašnje organizacione jedinice: Sektora za praćenje koncentracija, zabranjenih sporazuma, zloupotrebe dominantnog položaja i međunarodnu
saradnju, Sektora za vođenje prekršajnog postupka i Službe za opšte poslove.
Nadležnosti Uprave za zaštitu konkurencije su sledeće: prati konkurenciju na tržištu uopšte i tržištima
pojedinih privrednih sektora, odobrava izuzeća od
zabrane pojedinih sporazuma i odobrava koncentracije učesnika pod propisanim uslovima i rješava
u drugim pitanjima za koje je po zakonu nadležna,
rješava u postupku utvrđivanja povreda konkurencije propisanih zakonom, preduzima mjere prema
učesnicima i udruženjima učesnika za učinjene
povrede konkurencije ili radi njihovog sprječava Zakon o kontroli državne pomoći (Sl. list CG br. 74/09).
Uredba o bližim kriterijumima, uslovima i načinu dodjele
državne pomoći (Sl. list CG br. 27/10).
22
Pravilnik o sadržaju godišnjeg izvještaja o dodijeljenoj državnoj pomoći (Sl. list CG br. 31/10).
20
21
37
nja, prestanka već nastale povrede i otklanjanja
štetnih posljedica po učesnike i potrošače, analizira stanje na tržištu sa stanovišta slobodne i efikasne konkurencije i o utvrđenom stanju podnosi
izvještaj Ministarstvu, priprema stručne osnove za
izradu podzakonskih akata, primjene evropskih i
drugih međunarodnih standarda i instrumenata
iz oblasti zaštite konkurencije, uspostavlja međunarodnu saradnju sa ovlašćenim organima drugih
zemalja i međunarodnim organizacijama, objavljuje zahtjeve za odobrenje koncentracija (naziv,
prirodu koncentracije i privredni sektor u okviru
koga se koncentracija vrši) u Službenom listu Crne
Gore, kao i druge poslove u skladu sa Zakonom.
U okviru navedene zakonske regulative i institucionalnog okvira, u junu 2008, godine u okviru Ministarstva ekonomije sačinjena je Strategija politike
konkurencije23 koja je definisala stanje u oblasti
konkurencije, ciljeve, prioritete i način njihovog
postizanja, kao i potrebne resurse za efikasno
sprovođenje pravila o konkurenciji. Krajnji cilj ove
strategije je potpuna harmonizacija konkurencije
i pravnih odredbi sa evropskim kao i efikasna implementacija pravila kroz funkcionalnost nezavisnih nadležnih organa.
Strategija predstavlja osnov za buduće faze u razvoju politike konkurencije u Crnoj Gori, posebno
u oblasti analize napretka u primjeni pravila konkurencije i formiranja profesionalne i nezavisne institucije. Strategija razvoja konkurencije ima za cilj
da osigura transparentan, jasan i koristan Zakon o
zaštiti konkurencije usaglašen sa zakonskim okvirom EU u oblasti konkurencije.
Kako je navedeno u samoj Strategiji zadatak organa Uprave nadležnog za zaštitu konkurencije je:
“Obezbijediti da konkurencija funkcioniše u korist
potrošača, opšteg dobra i konkurentnosti privrede”. Takođe, obavljanje djelatnosti konkurencije
u korist potrošača znači obezbjeđvanje takvih
uslova na tržištu, kojim će se povećati sigurnost
potrošača i mogućnost većeg izbora, efikasnijim
određvanjem cijena, kroz inovacije, kao i bolji kvalitet i raznovrsnost proizvoda. S obzirom da su privrednici u isto vrijeme i potrošači, obezbjeđvanje
funkcionisanja konkurencije na dobrobit potrošača podrazumijeva i funkcionisanje na dobrobit
Vlada Crne Gore, Ministarstvo za ekonomski razvoj, Strategija politike konkurencije, Podgorica, 2008.
23
38
privrede a kao rezultat toga i na opšte dobro i
konkurentnost. Suštinski cilj je interes krajnjih potrošača, a ne zaštita bilo kojeg učesnika na tržištu.
Prema ovom dokumentu, politika konkurencije
predstavlja jasnu filozofiju usmjeravanja u procesu
ispravnog donošenja odluka Organa nadležnog za
zaštitu konkurencije i ima nekoliko važnih uloga.
Prvo, predstavlja put kroz fundamentalne principe
sa ciljem obezbijeđvanja efikasne primjene. Drugo, obezbjeđvanje zakonitosti kroz jasnu filozofiju
u radu Organa Uprave nadležnog za zaštitu konkurencije, i kao rezultat toga i mjerila na osnovu
kojeg će se ocjenjivati rad organizacije. Treće, dodatna motivacija i prostiranje van okvira zakonitosti fokusirajući se na rad Organa Uprave nadležnog
za zaštitu konkurencije.
Trogodišnja iskustva u funkcionisanju Uprave za
zaštitu konkurencije ispostavila su sljedeće ograničavajuće faktore njezinog razvoja: (i) nedovoljan broj kvalifikovanog kadra, koji bi garantovao
nesmetano funkcionisanje Uprave, što je u velikoj
mjeri otežano nemogućnošću planiranja povećanja broja zaposlenih i osipanja već postojećeg
kadra; (ii) pored unapređenja zakonske regulative,
potrebno je i kadrovsko jačanje u dijelu specifičnih
oblasti primjene zakona, kao što su telekomunikacije, mediji, finansijske usluge i dr.; (iii) nedostatak
finansijskih sredstava namijenjenih za funkcionisanje Uprave za zaštitu konkurencije. Međutim,
potvrda da je Zakon o zaštiti konkurencije zaživio
je broj podnesenih zahtjeva za izdavanje odobrenja za sprovođenje koncentracije kojih je bilo 46,
od kojih je u 90% slučajeva podnosilac zahtjeva
bio strani investitor. Ovo nas upućuje da je ambijent u Crnoj Gori povoljan za strane investitore, i
da oni imaju isti tretman kao i domaći investitori
na našem tržištu.
IV Zaključak
Jačanje pravnog i institucionalnog okvira politike
konkurencije u Crnoj neophodne su za integraciju
u zajedničko tržište EU. Oblasti politike konkurencije koje moraju da budu pravno harmonizovane
sa EU odnose se na:
• donošenje novog Zakona o zaštiti konkurencije , koji će biti usaglašen sa članovima
i uredbama EK 32003R0001, 32004R0139,
31965R0019, 31999R1215, 31999R2790 i
32002R1400. Novi Zakon nalazi se u skupštin-
skoj proceduri i njegovo usvajanje se očekuje
do kraja 2012. godine;
• ukidanje Uprave za zaštitu konkurencije i osnovanje Agencije za zaštitu konkurencije, predlogom novog Zakona predviđeno je formiranje
ovog nezavisnog tijela u skladu sa evropskom
praksom. Ovakav model vršenja poslova zaštite konkurencije pretpostavlja funkcionalnu i
finasijsku nezavisnost samog organa;
• obezbjeđenje tehničke pomoći u okviru IPA
programa za područje konkurencije;
• specijalizovana obuka službenika koja će će
biti namijenjena upoznavanju i sprovođenju
istražnih radnji, upotrebi ekonomskih analiza i
donošenju ispravnih odluka u postupcima;
• otkrivanju povreda pravila konkurencije, naročito prećutnih dogovora i zloupotrebe dominantnog položaja, za šta će se obezbijediti
uslovi uvođenjem “Leniency programa” (utvrđivanje povrede prava konkurencije – nadležnost EK), a na području “Competition Advocacy” (podizanje nivoa kulture konkurencije
– seminari, obuke, okrugli stolovi) najviše pažnje će biti usmjereno na obuku sudija i zaposlenih u sektorskim regulatorima.
Imajući u vidu navedene aktivnosti možemo zaključiti da se politika konkurencije EU ne može označiti
jednoznačno i jednodimenzionalno zato što je bila
razapeta između dva generalna cilja. Generalni ciljevi su prije svega bili zahtjev birokratije za regulacijom na jednoj strani kao i zahtjevi tržišta na drugoj. Iako je dosta birokratizovana i normirana ona
je i dalje jedna od najboljih zajedničkih politika EU,
prije svega zbog ogromnog značaja koji je imala u
dijelu integracije tržišta i suzbijanju monopola.
Pravni i inistitucionalni okvir za primjenu politike
konkurencije u Crnoj Gori treba da: obezbjedi usaglašenost sa ZZK, promoviše konkurenciju gdje
ona nije prisutna, gdje je ograničena ili se ne primjenjuje, podigne nivo svijesti i razumijevanje pozitivnih efekata konkurencije između zakonodavnih organa, učesnika na tržištu i krajnjih potrošača,
obezbijedi efikasno i pravovremeno servisiranje
prema učesnicima na tržištu, kako na unutrašnjem
tako i na spoljnjem tržištu, ispuni međunarodne
obaveze kao i da doprinese u razvoju i približavanju međunarodnoj praksi u sprovođenju politike
konkurencije.
Literatura:
Konsolidovani Ugovor o Evropskoj Uniji i ugovor o funkcionisanju Evropske Unije (2008/C 115/01)
Lisabonski ugovor, konsolidovana vezija, prevod, Ministarstvo
vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore. 2011.
Lyons Bruce, Cases in European competition policy-the economic analysis, Cambridge University Press. 2009.
Nikola Milović, Konkurentnost privrede Crne Gore, Doktorska
disertacija, Podgorica, 2010.
Ministarstvo za ekonomski razvoj, Strategija politike konkurencije, Vlada Crne Gore, Podgorica, 2008.
Monti Giorgio, EC Comeptition Law, Cambridge University Press, 2007.
Jacques Pelkmans, European ntegration, Methods and Economic Analysis, 3rd edition, Prentice Hall, FT. 2006.
Miroslav Prokopijević, Evropska unija- Uvod, 2 dopunjeno izdanje, Beograd, 2009.
Vlada Crne Gore,Ministarstvo za ekonomski razvoj, Strategija
politike konkurencije , Podgorica, 2008.
39
Poslovna etika i etički kodeks
mr Radivoje Drobnjak
Rezime
Poslovna etika predstavlja koncept savremenog načina poslovanja u mnogim kompanijama širom svijeta, a naročito onih uspješnih.
Jedan od trendova globalnih procesa, jeste i
razvoj koncepta poslovne etike, koji prožima
gotovo sve aspekte savremenog poslovanja, a
prvenstveno se oslanja na povjerenje i partnerski odnos. Poslovna etika pruža podršku organizacijama,
kompanijama i menadžerima prilikom upravljanja,
a ta se pomoć odnosi na poslovanje u skladu s načelima i vrijednostima morala i etike. Preduzetnička
aktivnost je najbolji okvir za razvoj kreativnog i inovativnog djelovanja, a zbog svoje specifičnosti, poslovna etika dobija sve više mjesta u malim i srednjim
preduzećima, koja takođe pokazuju veliki interes u
korištenju načela poslovne etike u svom životu i radu.
Ključne riječi: moral, etika, poslovna etika, preduzetništvo, mala i srednja preduzeća, poslovni kodeks.
Pojam poslovne etike
Kompanije, profitne ali i neprofitne organizacije
danas u svijetu imaju veliki značaj, a samim tim i
ostvaruju veliki uticaj na svoje šire i uže okruženje.
U svijetlu ove činjenice, ali i ekonomskog rasta i
razvoja, praćenog globalizacionim trendovima, u
prvi plan se ističe način njihovog poslovanja. Ovdje se prije svega misli na motive kojima se one
rukovode prilikom donošenja poslovnih ali i svih
drugih odluka. S toga ne treba da iznenađuje značaj koji poslovna etika dobija u poslednjih nekoliko
decenija, naročito ako se u obzir uzmu okolnosti i
razni uticaji, kojima su donosioci odluka izloženi.
40
Definisati poslovnu etiku jednom univerzalnom
definicijom je skoro nemoguće, ali ono što je važno istaći jeste da ona upućuje na poslovne situacije, aktivnosti i odluke kojima će se opredijeliti
poslovanje kompanije, u svijetlu onoga šta je dobro a šta je loše. U vrijeme krize mnoge kompanije
se suočavaju kako sa moralnim, tako i poslovnim
izazovima, pa se sa razlogom postavlja pitanje, da
li je poslovna etika uopšte moguća, odnosno da li
je biznis moguće obavljati u skladu sa moralnim i
etičkim principima i normama. Već je uveliko prisutna dilema da li je etički ispravno nagrađivanje
menadžmenta za uspjehe u trenucima kada veli-
ki broj radnika ostaje bez posla? Da li je opravdan
tehnološki progres i rast po cijenu povećanog zagađivanja sredine u kojoj živimo i da li su pojedinci
stvarno u stanju da odole izazovima koji se postavljaju ispred njih?
Pitanja koja danas prožimaju razmišljanja skoro svakog čovjeka, naravno nemaju jedinstven i
jednostavan odgovor. Međutim, zaključak koji se
može izvesti iz svih pojedinačnih stavova jeste, da
je prisustvo poslovne etike preporučljivo i dobro
za organizaciju u bilo kojoj mjeri osim one koja podrazumijeva njeno apsolutno odsustvo.
Razdvojiti u teoriji i praksi pojmove etičnosti i
morala može da bude izuzetno teško i kompleksno, što predstavlja veliku prepreku za potpuno i
pravo poimanje poslovne etike i njenog značaja.
Jedna od ustaljenih definicija morala se odnosi na
„norme, vrijednosti i vjerovanja koja su ugrađena u
društveni život, koji definiše šta je ispravno a šta ne,
kako za pojedinca, tako i za društvenu zajednicu“1.
Jedna od karakteristika morala, jeste zapravo njegov obavezujući karakter, kako individualno, tako i
društveno. Poslovna etika usmjerava menadžere u
kompanijama da donose odluke skladu sa moralnim načelima i normama, čime se povećava ugled
kompanija, a time se stvaraju i preduslovi za kontinuirani rast i razvoj. Poslovna etika se odnosi na
primjenu moralnih standarda i vrijednosti u odgovarajućim poslovnim situacijama, a u tu svrhu ona
se često koristi etičkim teorijama. Iz ovoga sasvim
logično proizilazi konstatacija da je poslovna etika
upravo bazirana i razvijena na osnovama vrijednosti i normi koje su ustaljene u jednom društvu, a
koje ujedno pomažu i podupiru odluke koje donose pojedinici čiji uticaj ima individualni i širi društveni karakter.
Etičke teorije pružaju pojedincima i organizacijama okvir za razlikovanje dobrog od lošeg, a često
se definišu kao „pravila i principi koja određuju dobro i loše, za bilo koju situaciju“2. Etika se odnosi na
„napore uz pomoć kojih se donosi odluka, šta raditi,
kako raditi, odnosno kako živjeti“3.
Neke od najpoznatijih teorija su svakako normativne-deskriptivne teorije koje su zasnovane na moralnom vrednovanju posledica koje prouzrokuje
određena odluka ili poslovni potez. Sa druge strane one u razmatranje uzimaju i moralno prosuđi-
vanje i sistem vrijednosti onoga ko donosi određenu odluku, kao i motivisanost za donošenje iste. U
tabeli su date neke od najznačajnijih noramativnih
teorija, kao i njihova pravila i koncepti na kojima
su zasnovane.
Značajno je naglasiti da se poslovna etika odnosi ne na ispravnost onoga što je u saglasnosti sa
komercijalnim težnjama i željama, već na moralno ispravno i neispravno. Prethodna konstatacija
svjedoči o tome da poslovna etika osim profitnih
organizacija igra veoma važnu ulogu i u neprofitnim organizacijama, državnim, paradržavnim institucijama i drugim organizacijama.
Imajući u vidu da se zakonima nastoji regulisati šta
jeste a šta nije ispravno, postavlja se logično pitanje, kakva je razlika ili kakve su sličnosti između
zakona i poslovne etike? Odgovor na ovo pitanje
se ogleda u činjenici da poslovna etika razmatra
upravo ona pitanja koja nijesu precizno i jasno definisana zakonskom regulativom. Bilo da je riječ o
testiranju proizvoda ili nekim drugim odlukama,
poslovna etika stupa na snagu, kada je potrebno
riješiti dilemu koja nije zapisana u pravnom sistemu. Nepostojanje zakonskih propisa ne predstavlja
zeleno svijetlo za zloupotrebu, već prostor u kojem
kompanija ili neka organizacija pokazuje svojim
kupcima, zaposlenima i drugim stejkholderima,
snagu svog integriteta i snagu svog karaktera. Ovo
nas navodi na logičan zaključak da se poslovna etika i zakonska regulativa udopunjuju, da su na jedan način suplementarne a na drugi komplementarne kategorije. Poslovna etika izvire iz zakonske
regulative, ali i nastavlja tamo gdje zakonom nijesu
„pokriveni“ specifični slučajevi i poslovni procesi.
Važnost poslovne etike i etičkog kodeksa
Analizirajući značaj poslovanja organizacija u današnjem vremenu, nameće se logičan zaključak,
a to je da se poslovna etika i odvijanje biznisa ne
mogu i ne smiju posmatrati odvojeno. Uzimajući
u obzir mogućnost za postojanje malverzacija i
raznih zloupotreba, poslovna etika dobija na značaju, naročito u svijetlu otvaranja ekonomija i prihvatanja tržišnih principa. S obzirom na prethodno navedeno, pojedincima ili širim grupama poslovna etika može dati odgovor na dileme koje su
prouzrokovane odlukama koje kompanije i druge
organizacije donose u kompleksnim i dinamičnim
uslovima poslovanja.
Sledeći bitan faktor za postojanje poslovne etike
jeste odbrana integriteta pojedinca u savremenoj
i globalizovanoj ekonomiji. Jedna od bitnih premisa svake uspješne kompanije jesu zadovoljni zaposleni. Primjenom principa na kojima počiva filozofija poslovne etike stvara se osjećaj potrebnosti i
vrijednosti kod svih aktera u poslovnom procesu.
Navedeno se naročito postiže primjenom principa odgovornosti, kako prema zaposlenima, tako
i prema kupcima, klijentima, dobavljačima i svim
stejkholderima zajedno. Neke od najuspješnijih
kompanija u svijetu danas svoje poslovanje zasnivaju prethodno navedenim principima. Ove kompanije poslovnu etiku ne doživljavaju kao opciju,
već kao neizbježan dio poslovne strategije.
Prisutnost poslovne etike čini menadžere sposobnijim ne samo za donošenje, već i za odbranu donijetih odluka u svojim kompanijama. Na ovaj način se najbolje vidi veza između morala i poslovne
etike, koja zapravo pomaže da pojedinac postane
ne samo dobar čovjek, već i dobar menadžer i rukovodilac. Primjena pravila poslovne etike od strane menadžmenta je na fonu kreiranja atmosfere
u kojoj zaposleni kreiraju jednu zdravu poslovnu
atmosferu ispunjenu kreativnom energijom i inovativnim duhom, kao osnovnim preduzetničkim
osobinama.
Kako smo suočeni sa sve većim uticajem koji biznis
ima na sve segmente života, sasvim je jasno da poslovna etika u tom slučaju ima sve veći značaj, jer
nam pomaže da razumijemo konkretne situacije i
imlikacije određenih odluka. Kompanije u svojem
okruženju imaju stalan rast broja stejkholdera,
koji su veoma zainteresovani za njihovo poslovanje, čime se podiže značaj poslovne etike i njenih
principa. Poslovna etika i njena primjena pomažu
mnogima da pronađu razloge za ponašanja pojedinaca ili nekih kompanija, koja nijesu u skladu sa
etičkim pravilima i normama. Na taj način se kreira
jedna vrsta „odbrambenog mehanizma“ koja za
cilj ima da se isti ili slični događaji preduprijede i
nikada više ne dogode.
Etički kodeksi su važan instrument modernih organizacija i savremenih kompanija. Kompanije koje u
današnje vrijeme nemaju u okviru svoje organiza-
41
cione strukture eitčki kodeks, u nekim zemljama
ako ne pod pritiskom komercijalnih odnosa, a ono
pod pritiskom zakona bivaju izložene jakom pritisku da formiraju isti i efikasno ga sprovode u svom
poslovanju. Sa druge strane, kompanije koje imaju
etički kodeks uložili su značajnu količinu vremena i novca na njegov razvoj i implementaciju. Sve
ovo je dovelo do toga da sve više i više kompanije
radi na razvoju vlastitih etičkih kodeksa, a sve to
se višestruko odražava i na njihovu učinkovitost
u poslovanju. Prema tvrdnjama jednog broja naučnika, kompanije bi trebale imati etički kodeks i
iz altruističkih razloga, odnosno, samo zato što je
to prava stvar koju treba uraditi. Takođe, posjedovanje etičkog kodeksa se pokazalo i kao efikasan
način za upravljanje svojom moralnom odgovornošću, koja doprinosi rješavanju socijalnih. Dobar
42
etički kodeks i njegova odgovarajuća implementacija se mogu pozitivno odraziti na ugled kompanije, na iznose koje kompanije isplaćuju povodom
izgubljenih pravnih sporova (jer preventivno utiču
na smanjenje istih), podstaći vlasti učine liberalniji
poslovni ambijent, povećanje organizacione efikasnosti, kao i poboljšati radnu klimu u i oko same
kompanije.
Endnotes:
(Endnotes)
1 BUSINESS ETHICS – Andrew Crane, Dirk Matten, Oxford
University Press, New York 2004, str. 11
2 BUSINESS ETHICS – Andrew Crane, Dirk Matten, Oxford
University Press, New York 2004, str. 76
3 A MANAGERIAL APROACH TO BUSINESS ETHICS –
A.C.Wicks; R.E.Freeman; P.H. Werhane; K.E.Martin, Prentice
Hall, New York, 2010, str. 4
Savremeni trendovi u primijenjenim straživanjima:
Metodološki osvrt na ekonometriju panela
mr Milena Lipovina-Božović, mr Julija Cerović
APSTRAKT
U akademskim krugovima, sve su češće rasprave o primjeni ekonometrije panela u empirijskim
istraživanjima, što se ogleda kroz bogatu literaturu koja je poslednjih decenija „preplavila” naučnu
oblast ekonometrije, a potvrđuje se kroz sve veći
broj radova u referentnim časopisima. Motivisani
ovim dešavanjima, u radu se želi prezentirati koncept na kome počiva razvoj ekonometrije panela,
kroz objašnjenja o specifičnostima serija panela i
ukazivanje na razloge zbog kojih je njihova primjena sve više zastupljena. Zatim se prikazuju osnove
za specifikaciju bazičnih linearnih statičkih ekonometrijskih modela serija panela.
KLJUČNE RIJEČI: serije panela, ekonometrijski modeli panela, metod fiksnih i stohastičkih efekata
I UVOD
Zahvaljujući mogućnosti da se njima obuhvate
složeni procesi ekonomskih i društvenih kretanja,
što prevazilazi mogućnosti modela sa uporednim
podacima i vremenskim serijama, modeli panela
doživljavaju sve veću popularnost u primijenjenim
istraživanjima. Kao posledica toga, sve je veći broj
teorijskih i praktičnih studija koje se bave ovim modelima, kako u svijetu, tako i na ovim prostorima.
Najpoznatije studije panela u svijetu datiraju iz sredine šezdesetih godina u SAD-u i zasnivaju se na anketama koje sadrže podatke o zaposlenosti, zaradama, potrošnji hrane i slično, a dopunjavaju se svake
godine.1 U Evropi, nekoliko država ima svoje godišnje nacionalne studije koje su formirane osamdesetih godina.2 Serije podataka panela u nedovoljno
razvijenim zemljama, iako nemaju dugu tradiciju
statističkog sakupljanja, postaju sve više dostupne.
U statistici zemalja u regionu, najpribližnije studijama panela su Ankete o potrošnji domaćinstava.
Ove studije, koje se koriste za ispitivanje prirode i uzroka
siromaštva u SAD-u kao i za ispitivanje efekata ekonomskih i socijalnih programa, su: PSID (Panel Study of Income
Dynamics) i NLS (National Longitudinal Surveys of labor
market experience).
2
U Holandiji SEP (Socio-Economic Panel), njemački GSOEP
(German Social Economics Panel), u V. Britaniji BHPS (British Household panel survey) itd.
1
U nastavku će se prezentirati koncept na kome
počiva razvoj ekonometrije panela u dva koraka.
Prvo će se govoriti o specifičnostima serija panela
i razlozima zbog kojih je njihova primjena sve više
zastupljena, a zatim o osnovim pretpostavkama
za specifikaciju bazičnih linearnih statičkih ekonometrijskih modela serija panela (modela fiksnih i
stohastičkih efekata).
II SERIJE PANELA – osobine, značaj, prednosti
i ograničenja
Sastavni dio svakog istraživanja čine podaci. Njihova uloga u ekonometrijskim istraživanjima je često
od presudne važnosti za dobijanje kvalitetnih i pouzdanih rezultata u ekonometrijskim analizama.
Prema svojim karakteristikama i načinu dobijanja, svi podaci u ekonometrijskim istraživanjima
se mogu podijeliti u nekoliko osnovnih kategorija
(Jovičić, M. [4]):
Uporedni podaci (cross section data) – vezuju
se za jedinice posmatranja u datom trenutku.
Indeks uz promjenljivu X i nema vremensku
komponentu, već se odnosi na jedinice posmatranja (i=1,2,..., N).
Podaci vremenskih serija (time series data) –
daju informacije o numeričkim vrijednostima
promjenljivih veličina iz perioda u period. Vrijednostima se pridodaje vremenski indeks X t
, t=1,2,..,T.
Podaci panela (panel data)– predstavljaju ponovljene ankete jednog istog uzorka u različitim vremenskim periodima. Njima se bilježi
ponašanje istih jedinica kroz vrijeme. Za promjenljivu X it (i=1,2,...,N, t=1,2,...,T), indeksi
označavaju i-tu jedinicu posmatranja u vremenu t.
Pored ove tri najznačajnije grupe podataka razlikujemo još i: tehničke i tehnološke podatke, razne
zakonske i institucionalne regulative, podatke koje
konstruišu sami ekonometričari (zbog potrebe da
se izmjere neki faktori koji se inače ne mogu na
konvencionalan način izmjeriti), itd.
Dakle, serije panela su specifična kombinacija uporednih podataka i vremenskih serija, što znači da
43
sadrže podatke većeg broja jedinica posmatranja
kroz određeni broj vremenskih tačaka. Drugim riječima, svaka opservacija u seriji panela ima u sebi informacije i o strukturi i o dinamici posmatrane pojave. Zbog ove osobine, serije panela postaju sve
popularnije u kvantifikovanju ekonomskih relacija.
Serije panel podataka postale su široko dostupne
u razvijenim zemljama, a sve više i u zemljama u
razvoju. Razlozi zbog kojih je, poslednjih godina,
ekonometrijska metodologija u oblasti analize
regresionih modela sa podacima panela, doživjela veliku popularnost su višestruki. S obzirom na
razlike koje postoje među jedinicama posmatranja
(grupama ispitanika, zemljama, itd.) pretpostavke
o homogenosti jedinica posmatranja, uobičajene
u klasičnoj statističkoj analizi, često u ekonomiji nijesu zadovoljene. Upravo iz ovih razloga koriste se
modeli panela, koji se zasnivaju na realnijoj pretpostavci da način uticaja ekonomskih faktora mijenja svoju prirodu i kroz vrijeme i po jedinicama
posmatranja. Ovaj varijabilitet je polazna osnova
za dalji tok istraživanja.
Važno je napomenuti da se mnoge ekonometrijske metode ocjenjivanja i testiranja hipoteza,
koje se koriste u analizi serija uporednih podataka i vremenskih serija, posebno, upotrebljavaju uz
određene modifikacije i u analizi podataka panela.
Heterogenost između jedinica posmatranja znači
da uticaj nezavisnih promjenljivih na zavisnu promjenljivu varira po jedinicama posmatranja (regresioni parametri u modelu nijesu konstantni).
Zanemarivanje heterogenosti može dovesti do
nekonzistentnih ocjena i pogrešnog statističkog
zaključivanja.
Kada znamo da podaci panela raspolažu sa dvije
dimenzije, nameće se pitanje kako razlike između jedinica posmatranja i/ili razlike kroz vrijeme
mogu biti modelirane. Izbor modela podataka
panela zavisi od rezultata testiranja heterogenosti
koje se sprovodi odgovarajućim testovima značajnosti vremenskih i prostornih uticaja i testovima
specifikacije modela.
44
Korišćenje serija panela u ekonomskim istraživanjima ima nekoliko značajnih prednosti u odnosu na
uobičajene serije uporednih podataka ili vremenskih
serija. Literatura navodi nekoliko osnovnih prednosti serija panela (Baltagi, B.H. [1] i Hsiao, C. [3]):
(1) Povećanje veličine uzorka, koje omogućava ekonometrijsku analizu koja nije izvodljiva pri pojedinačnom korišćenju samo uporednih podataka ili vremenskih serija. Na ovaj način se izvlači
maksimum informacija iz ograničenog broja podataka, i tako maksimizira broj stepeni slobode
u uzorku. Drugim riječima, obezbjeđuje se veća
efikasnost ekonometrijskih ocjena parametara
modela uz manje restriktivne pretpostavke. Prema tome, nedovoljna dužina vremenske serije ili
broj jedinica posmatranja za primjenu klasičnih
tehnika ocjenjivanja smanjuje se primjenom serija panela, a takođe se izbjegava problem izbora reprezentativnog perioda.
(2) Omogućava se analiza efekata brojnih promjenljivih koje nijesu eksplicitno uključene u
model. Naime, korišćenjem serija panela omogućuje se razlikovanje individualnih i vremenskih efekata iz modela izostavljenih promjenljivih na varijacije u zavisnoj promjenljivoj regresionog modela. Individualni efekti su efekti
promjenljivih koje nijesu direktno uključene u
model i koje uzimaju konstantne vrijednosti
tokom vremena, ali se razlikuju između jedinica posmatranja (individualne promjenljive;
eng. time invariant variable). Vremenski efekti
iz modela izostavljenih promjenljivih su efekti
promjenljivih koje imaju konstantne vrijednosti za sve jedinice posmatranja u t-tom periodu, ali se njihove vrijednosti razlikuju po vremenskim periodima (vremenske promjenljive;
eng. individual invariant variable). Korelacija
koja se javlja između navedenih promjenljivih i
regresora modela, a koja dovodi do pristrasnih
ocjena, može se otkloniti primjenom serija panela na jedan od sledećih načina (Dragutinović-Mitrović, R. [2]).
Neka je dat jednostavni regresioni model:
y it = α + β ′xit + ρ ′z it + u it ,
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T ;
(2.1)
gdje su xit i z it (k1 × 1) i (k 2 × 1) vektori nezavisnih promjenljivih; α , β i ρ (1× 1), (k1 × 1) i
(k 2 × 1) vektori nepoznatih regresionih parametara, respektivno; i u it slučajna greška sa srednjom
vrijednošću jednakom nuli i konstantnom zajedničkom varijansom σ u2 . Ako z it sadrži promjenlji-
ve koje se ne mogu uočiti, a korelisane su sa xit , tada je kovarijansa između xit i z it različita od nule.
Ocjena regresionog parametra β metodom običnih najmanjih kvadrata (ONK) daje pristrasne ocjene jer
greška obuhvata promjenljive koje se ne mogu uočiti, pa ni eksplicitno uključiti u model. Međutim, ako su
vrijednosti z konstantne tokom vremena za datu jedinicu posmatranja, ali imaju različite vrijednosti između jedinica posmatranja (individualna promjenljiva, z it = z i ), tada se korišćenjem prvih diferenci možemo osloboditi efekata promjenljive z, odnosno:
y it − y i ,t −1 = β ′( xit − xi ,t −1 ) + (u it − u i ,t −1 ) ,
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T ;
(2.2)
Slično, ako su vrijednosti z konstante po jedinicama posmatranja za dati vremenski period, ali uzimaju
različite vrijednosti tokom vremena (vremenska promjenljiva, z it = z t ), tada se korišćenjem devijacija od
prosjeka svih jedinica posmatranja u periodu t, dobija:
y it − y t = β ′( xit − x t ) + (u it − u t ) ,
gdje je y t = (1 / N )
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T ;
N
N
N
i =1
i =1
i =1
(2.3)
∑ yit , x t = (1 / N )∑ xit i u t = (1 / N )∑ uit .
Primjenom metoda običnih najmanjih kvadrata na modele (2.2) ili (2.3) dobijaju se nepristrasne i konzistentne ocjene parametra β . Kada bi se umjesto podataka panela za ocjenjivanje modela (2.1) posebno koristili uporedni podaci (T=1) za slučaj z it = z i ili podaci vremenske serije (N=1) za slučaj z it = z t , navedene
transformacije ne bi bile moguće, pa ocjene regresionih parametara ne bi bile konzistentne, sve dok postoje efekti (obuhvaćeni greškom) koji su korelisani sa nezavisnim promjenljivima modela (Hsiao, C. [3]).
(3) Primjenom podataka panela je moguće smanjiti veličinu dobro poznatih ekonometrijskih problema
kao što su: multikolinearnost nezavisnih promjenljivih, gore pomenuta korelacija između nezavisnih promjenljivih i individualnih i vremenskih efekata obuhvaćenih slučajnom greškom, itd. Naime, serije panela
pokazuju veći varijabilitet, veću efikasnost ocjena usled manjih varijansi, i manju multikolinearnost.
(4) Analiza ponavljanja anketa istih uporednih jedinica bolje pogoduje studijama koje se bave dinamičkim
promjenama. Studije o nezaposlenosti, zaradama, promjenama posla, mobilnosti radne snage, mogu se
mnogo bolje analizirati uz pomoć podataka panela. Takođe, serije panela omogućavaju mnogo bolje manipulisanje sa podacima kod analize komplikovanijih modela, npr. tehnoloških promjena i sl.
(5) Problemi agregacije i jedinica mjere koji se javljaju pri korišćenju različitih vrsta podataka, a koji mogu
dovesti do pristrasnih ocjena parametara usled grešaka mjerenja, smanjuju se korišćenjem serija panela,
budući da iste serije obuhvataju dezagregirane podatke po jedinicama posmatranja.
Pored mnogih prednosti u primjeni serija panela, postoje i neka ograničenja. Kako se ove serije sastoje od
kombinacije uporednih podataka i vremenskih serija, tako ekonometrijski problemi svojstveni i jednom i
drugom tipu podataka, kao što su heteroskedastičnost i autokorelacija, nerijetko su prisutni u panelima.
Jedan od čestih problema odnosi se na planiranje i prikupljanje podataka. Poznato je da serije panel podataka, po pravilu, sadrže informacije o velikom broju istih jedinica posmatranja u određenom nizu vremenskih tačaka. To su tzv. balansirane ili kompletne serije panela. Nerijetko se javlja problem nedostatka
podataka o istim jedinicama posmatranja u nizu perioda. Takvi paneli sa nedostajućim podacima zovu se
45
nebalansirani ili nekompletni paneli. Ovakva situacija povlači za sobom niz problema koji se manifestuju
u nemogućnosti korišćenja standardnih ekonometrijskih metoda analize koji su poznati kod balansiranih
serija panela. Rješenja ovih problema su danas predmet širokih rasprava u ekonometrijskoj literaturi3.
III POLAZNA SPECIFIKACIJA PANEL MODELA – osnovne pretpostavke
Kada se govori o modelu sa podacima panela, polaznu osnovu čine linearni statički modeli koji kombinuju
uporedne podatke i vremenske serije. Ostali modeli su uglavnom nadogradnja prethodnih.
Opšti oblik regresionog modela panela sa zavisnom promjenljivom Y, K objašnjavajućih promjenljivih i
slučajnom komponentom glasi:
K
yit = β1it + ∑ β kit xkit + uit i = 1,2,..., N ; t = 1,2,..., T ; k = 1,2,..., K ;
(3.1)
k =2
gdje se i odnosi na jedinice posmatranja, t na vremenski period, pa su:
yit – vrijednost zavisne promjenljive za i-tu jedinicu posmatranja u periodu t;
xkit – vrijednost k-te nezavisne promjenljive za i-tu jedinicu posmatranja u periodu t (x1it=1 za svako i i t)
β kit - nepoznati regresioni parametri
uit – slučajna greška.
Pretpostavićemo da promenljive x nijesu stohastične i da slučajna greška zadovoljava pretpostavku kla( 0, σ 2 ) . Međutim, jedna od osnovnih razlika u odnosu
sičnog linearnog regresionog modela E (u it ) ~ N
na klasičnu regresionu analizu tiče se varijabilnosti regresionih parametara i po jedinicama posmatranja i
po vremenskim periodima.
S obzirom na činjenicu da su u model uključene dvije dimenzije (vremenska i strukturna), postavlja se
osnovno pitanje kako modelirati i jednu i drugu zavisnost varijabli u modelu. Kako za svaku jedinicu
posmatranja i za svaki vremenski period zavisna promjenljiva različito reaguje na varijacije nezavisnih
promjenljivih, broj regresionih koeficijenata bi bio jako veliki (NTK) pa se model kao takav ne bi mogao
ocijeniti (na bazi samo NT podataka). Zbog problema koji se javljaju, moraju se uvesti pretpostavke koje
se odnose na osobine nezavisnih promjenljivih u modelu, slučajne greške, statističku zavisnost između
regresora i slučajne greške kao i na stepen varijabiliteta regresionih parametara.
U analizi podataka panela razvijen je skup modela koji zavise ne samo od gore navedenih pretpostavki
o stepenu varijabilnosti regresionih parametara već i od tipa problema koji se analizira, kao i od prirode
podataka kojima raspolažemo.
Najjednostavnija pretpostavka koja se odnosi na varijabilitet regresionih parametara jeste konstantnost
svih regresionih parametara u modelu. Ovakav regresioni model (pooled model) sadrži k regresionih parametara, koji su konstantni i može se ocijeniti metodom najmanjih kvadrata (POLS - pooled ordinary least
square) na uzorku od NT podataka panela. Zbog veoma česte neispunjenosti pretpostavki o homogenosti
regresionih parametara i stohastičnosti4 slučajne greške, specifikacija ovog modela u uslovima njihovog
Neki od radova iz ove tematike su: Baltagi, B.H., Wu.P.X. 1999. Unequally spaced panel data regressions with AR (1) disturbances.
Econometric Theory 15: 814-823; Wansbeek, T.J., Kapteyn, A. 1969. Estimation of the error-components model with incomplete
panels, Journal of Econometrics 41; Biorn, E.1981. Estimating economic relations from incomplete cross-section/time-series data.
Journal of Econometrics 16.
4
Pretpostavke o stohastičnosti, tj. o slučajnoj grešci klasičnog linearnog regresionog modela uključuju pretpostavke o grešci
kao slučajnoj promjenljivoj sa normalnim rasporedom, aritmetičkom sredinom jednakoj nuli i sferičnosti (konačna zajednička
varijansa i međusobna nezavisnost za razne opservacije, tj. odsustvo heteroskedastičnosti i autokorelacije).
3
46
neispunjenja je netačna, pa se njime nećemo detaljnije baviti (Maddala, G.S. [5]).
Specifikacije modela panela sa k nezavisnih promjenljivih, koji omogućava posmatranje razlika među jedinicama posmatranja kao i tokom vremena, mogu se podijeliti na sledeće modele:
1. Regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi se razlikuju po jedinicama posmatranja:
K
y it = β1i + ∑ β k x kit + u it , k =2
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T ;
(3.2)
2. Regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi varijaraju po jedinicama
posmatranja i tokom vremena:
K
y it = β1it + ∑ β k x kit + u it , k =2
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T ;
(3.3)
3. Svi koeficijenti variraju po jedinicama posmatranja:
K
y it = β1i + ∑ β ki x kit + u it , k =2
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T ;
(3.4)
4. Svi koeficijenti variraju kroz vrijeme i po jedinicama posmatranja:
K
y it = β1it + ∑ β kit x kit + u it , k =2
i = 1,..., N ,
t = 1,..., T .
(3.5)
U analizi serija panela, najširu primjenu imaju modeli sa konstantnim regresionim parametrima uz nezavisne promjenljive i varijabilnim slobodnim članom, kao što su modeli (3.2) i (3.3), zato što omogućavaju
da se na jednostavan način modelom obuhvate pretpostavke o varijabilitetu parametara po jedinicama
posmatranja i kroz vrijeme.5
Model (3.2) naziva se model sa individualnim efektima, a njegova osnovna karakteristika je da su svi regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi varijabilni po jedinicama posmatranja. Slobodni član i-te jedinice posmatranja β1i jednak je zbiru dvije komponente, odnosno
β 1i = β 1 + µ i . Prva komponenta β1 , predstavlja prosječnu vrijednost slobodnog člana, dok druga µ i ,
pokazuje veličinu odstupanja β1i od prosjeka i predstavlja individualne efekte, tj. efekte iz modela izostavljenih promjenljivih koje uzimaju konstantne vrijednosti tokom vremena, ali se razlikuju po jedinicama posmatranja. Preko varijabilnih slobodnih članova u model je uključena heterogenost između jedinica
posmatranja.
S druge strane, kada su svi regresioni parametri uz nezavisne promjenljive konstantni, a slobodni članovi
varijabilni po jedinicama posmatranja i vremenskim periodima, tada se razmatra model oblika (3.3). To je
5 Modeli (3.4) i (3.5), koji podrazumijevaju da i regresioni parametri uz nezavisne promenljive variraju po jednoj i/ili po obje
dimenzije, zahtijevaju dosta složenije tehnike ocjenjivanja i nijesu predmet razmatranja u ovom radu. Detaljnije vidjeti kod
Matyas, L. and Sevestre P. (1996), Baltagi, B.H. (2001) itd. Još neki radovi iz literature koji obrađuju ove modele su: Hsiao, C.1975.
Some estimation methods for a random coefficients model, Econometrica, Vol.43, No.2.; Swamy, P.A. V.B., Efficient inference in
a random coefficient regression model, Econometrica, Vol.38, No.2.
47
panel model sa individualnim i vremenskim efektima.
Slobodni član se sastoji od tri komponente,
β 1it = β 1 + µ i + λ t . Nova komponenta λt predstavlja vremenske efekte i obuhvata uticaje faktora
koji su zajednički za sve jedinice posmatranja u datom periodu t, ali se njihov uticaj na zavisnu promjenljivu razlikuje po vremenskim periodima.
U svakom od ovih slučajeva modeli se mogu klasifikovati dalje, u zavisnosti od toga da li su individualni i/ili vremenski efekti slučajne promjenljive
ili fiksni parametri. U prvom slučaju radi se o modelima fiksnih efekata, a u drugom o modelima sa
stohastičkim efektima ili tzv. modelima sa komponentama greške.
IV ZAKLJUČAK
Ekonometrijsko modeliranje upotrebom serija panela ima svoju široku primjenu u raznim aspektima analiza gdje su jedinice posmatranja pojedinci,
domaćinstva, preduzeća, različiti regioni (zemlje),
a čije se ponašanje međusobno i tokom vremena
mijenja. Razumijevanje metodološko-teorijskog
koncepta potrebnog za izgradnju modela fiksnih
efekata i stohastičkih efekata, od presudne je važnosti da bi se oni mogli adekvatno primijeniti za
potrebe modeliranja nekog ekonomskog problema. Ovaj rad je bio posvećen upravo tome.
V REFERENCE
1. Baltagi, B.H. 2001. Econometric Analysis of Panel Data. John
Wiley & Sons, London.
2. Dragutinović-Mitrović, R. 2002. Analiza panel serija. Zadužbina Andrejević. Beograd
3. Hsiao, C. 2003. Analysis of Panel Data, Cambridge University Press, London.
4. Jovičić Milena. 1989. Ekonometrijski metodi. Ekonomski
fakultet. Beograd.
5. Maddala, G.S. 1993. The Econometrics of Panel Data. Volumes I and II, Edward Elgar Publishing, Cheltenham.
48
Katastarska evidencija
nekretnina i biznis
mr Milutin Baturan
Kao jedan od preduslova grinfild investicija i razvoja biznisa u Crnoj Gori, potrebni su nam ažurni
podaci o prostoru. A ažurni podaci o prostoru dobijaju se modernim premjerom i uspostavljanjem
katastra nepokretnosti na cijeloj teritoriji Crne
Gore. Tek nakon toga dolazi nadogradnja u vidu
donošenja prostorno-planske dokumentacije,
izrada GIS-a i prezentacije između ostalih podataka i tih podataka o prostoru stranom investitoru.
Civilizovanog čovjeka, između ostalog, definiše i
to što živi u stambenom objektu. Malo je primjera, kao u oblasti Mata-Mata u Tunisu, gdje građani
žive u kućama izdubljenim u brežuljcima zemlje,
ali čak i takve kuće danas imaju satelitsku televiziju. Dok god građani budu živjeli u objektima,
mora postojati neka evidencija o njima, koju čuvaju državni organi. I svaki taj stambeni objekat ima
manju ili veću vrijednost. Dok god ti objekti imaju
vrijednost, preduzetnik će moći na osnovu procjene te vrijednosti uzeti hipotekarni kredit, koji
može koristiti za početak privatnog biznisa. Ukoliko objektivno posmatramo, najveća bogatstva
građanina su njegova porodica, njegovo znanje i,
na kraju, njegove nekretnine.
Za domaćeg preduzetnika, njegove biznis mogućnosti mogu biti usko vezane za bankarsku procjenu njegove nekretnine. Ta procjena može biti po
važećoj metodologiji, koja pokazuje znake zastarelosti, ili po statičkoj, komparativnoj ili dinamičkoj metodi. Međutim, za komparativnu metodu,
koja se najviše koristi, ne postoji baza podataka o
broju transakcija, kao i o dostignutim vrijednostima nekretnina, tako da to umnogome ograničava
nezavisnog procjenjivača. Budućnost može biti u
masovnoj procjeni vrijednosti nekretnina koja je
već sprovedena u Republici Sloveniji, a u toku je
obuka za istu u Republici Srbiji.
Grinfild investicije mogu preduzimati domaći i
strani preduzetnici.
Domaći preduzetnik je limitiran nedostatkom premjera na 48 odsto naše teritorije, kao i nedostatkom prostorno - planske dokumentacije, kako na
toj površini, tako i na velikom dijelu površine za
koju postoji moderan premjer. Ali, najviše i prije
svega limitiran je svojim poslovnim moralom. Ako
ima izgrađen poslovni moral, može se smatrati poslovno retardiranim u ovom biznis okruženju.
Sa druge strane, praksa je pokazala da će strani
investitor sprovesti svoju grinfild investiciju na teritoriji za koju ne postoji prostorno-planska dokumentacija samo ako se nekretnina nalazi u katastru
nepokretnosti, ako očekuje ekstra profit, ukoliko
sam finansira izradu DUP-a, i ukoliko je spreman
na duže čekanje za razna dokumenta i dozvole.
Ažurna katastarska evidencija i donešena prostorno-planska dokumentacija neće doći do punog
izražaja bez reformisanja državne uprave i njenog
sistema plata, nagrađivanja, unapređivanja. Jer državna uprava privlači strane investicije i daje potrebne dozvole. Nema veće greške nego kada se
na osnovu strane donacije ili kredita napravi velika
moderna zgrada ili novo krilo bolnice, sa modernim kancelarijama, klimama, računarima, odličnim
uslovima za rad, a zatim u te kancelarije postavite
ljude koji će primati platu po našem Zakonu o radu
i Zakonu o zaradama i naknadama na zarade.
Dok god ne reformišemo državnu upravu, sami ili
uz pomoć stranih konsultanata (sistematizacije,
pravilnici, protokoli, procedure, sistemi motivacije javnih službenika), državnu će upravu u Crnoj
Gori i dalje nagrizati benigni tumor, koji oduzima
ogromnu energiju. Taj tumor se zove organizaciona kultura jednakosti. Dok god taj tumor hirurški
ne uklonimo i dalje će sisati zdravu energiju iz lju-
di kojima je Crna Gora na prvom mjestu,
koji su imaoci primjenjivog znanja, imaju
izgrađeni poslovni moral i spremni su da
svakog dana stvore novu vrijednost za
državu. Spremni, kada država bude vrednovala njihov rad i znanje. Tako da od domaćeg eksperta, između ostalog, zavisi
privlačenje novih stranih investitora.
Ono što je, takođe, potrebno za bolje privlačenje
stranih investicija je izgradnja informacionog sistema, sa svim zakonima, dostupnim prostornoplanskim dokumentima i izgrađenim GIS-om. Taj
sistem treba spregnuti sa crnogorskom verzijom
varaždinskog Gric-a.
Sa tom razlikom što će se pratiti tok dokumentacije i brzina odgovora na upite, izdavanja raznih dozvola i dokumenata. Treba imati onlajn u realnom
vremenu pregled toka investicije u Crnu Goru.
Osim toga, bilo bi dobro oformiti klaster za grinfild investicije. Odabrati ključne ljude iz centara za prostorno planiranje, opština, ministarstava od čijeg rada
zavisi brzina izdavanja raznih dozvola i uvoz opreme
za nove pogone. Postaviti ih za saradnike centra za
grinfild investicije i ponuditi im bonuse, u zavisnosti
od zaključenih i implementiranih poslova...
Za više informacija o temi možete pogledati magistarski rad “Katastarska evidencija nekretnina i biznis - interakcijska veza”, koji se nalazi u biblioteci
Ekonomskog fakulteta u Podgorici.
49
Razvoj naučno-tehnološkog parka u Crnoj Gori
Velibor Bošković
Okvir
Crnogorska ekonomija, koja se još nalazi u procesu tranzicije prema preduzetničkom, tržišnom i
ekonomskom sistemu, u proteklom periodu nije
razvijala tehnološke parkove kao model efikasnog
i međunarodno prihvatljivog državnog podsticaja
ekonomskom razvoju. Sistemsko povezivanje nauke i preduzetničke prakse kroz instituciju tehnoloških parkova rezultira ubrzanim razvojem mikro,
malog i srednjeg biznisa, utemeljenog na visokim
tehnologijama, što predstavlja temelj dinamičnog
razvoja savremenih privreda. Tehnološki parkovi,
kao inkubatori inovativnosti i preduzetništva, najefikasnije su sredstvo za komercijalizaciju rezultata naučnih istraživanja i put prema efikasnijem
restrukturiranju privrede, održivom regionalnom
razvoju, efikasnijem korišćenju resursa, razvoju intelektualnih potencijala, kao i smanjenju nezaposlenosti. Nedostatak razvoja tehnoloških parkova
u Crnoj Gori rezultira brojnim zaostajanjima u razvoju privrede i zahtijeva preduzimanje mjera za
njihovo uspostavljanje i odgovarajuće pozicioniranje u stvaranju ekonomskog ambijenta u Crnoj
Gori koji podržava inovativne kompanije ili one
koje to tek treba da postanu.
Naučno-tehnološka revolucija dovela je do širenja
područja visokih tehnologija i njihove primjene. Pod
njenim uticajem mijenja se ekonomska i socijalna
struktura pojedinih zemalja. Raspolaganje savremenim tehnologijama predstavlja temeljne pretpostavke za opšti privredni razvoj, pa pojedine države
svojom ekonomskom politikom, odnosno specijalnim instrumentima svoje razvojne politike, nastoje
stvoriti povoljne uslove za implementaciju i razvoj
novih tehnologija. Tehnološki parkovi djeluju kao
razvojni centri i kao posrednici između visokoobrazovnih ustanova i preduzeća, odnosno poduzetnika.
Oni predstavljaju efikasnu spregu za prenos rezultata naučnih istraživanja u privredu neke zemlje.
sti i usluge. Slični poslovnim parkovima ili biznis
inkubatorima, koji su prvenstveno okrenuti biznisu i proizvodnji, tehnološki parkovi naglasak
daju razvoju i naučno-istraživačkim aktivnostima.
Osnivaju se, uglavnom, u blizini visokoobrazovnih
institucija i istraživačkih centara, te privlače vrhunske stručnjake, ali i mlade talente koji se u njima
dalje usavršavaju i obrazuju. Tehnološki su parkovi
svojevrsni biznis inkubatori, u kojima se osigurava koncentracija znanja, visoke tehnologije, obrazovanja i povezanosti sa nacionalnim i svjetskim
obrazovnim institucijama, kao i lokalnom i međunarodnom privredom.
Jasno je da TP, u konstelaciji svih novih organizacionih formi koje se pojavljuju u sadašnjem trenutku privrede regiona Zapadnog Balkana, ima svoje
mjesto. I pored stvaranja lokalnih i nacionalnih
razvojnih agencija, biznis inkubatora, biznis centara i slično, formiranje tehnoloških parkova nije
dupliranje kapaciteta na istom zadatku. Polje djelovanja jeste slično, ali su djelatnosti NTP mnogo
sofisticiranije i kompleksnije od pomenutih organizacionih formi. Jasno je da su očekivanja velika,
posebno danas, u fazi kada zemlje regiona prolaze
kroz teške ekonomske trenutke i gdje bi TP trebalo
da bude generator razvoja sektora mirko, malih i
srednjih preduzeća.
Dakle, uloga TP trebalo bi da bude podsticaj privredi, kako bi ona bila kompetitivna u vremenu sveopšteg procesa koji se naziva globalizacija. Privreda u
regionu je, trenutno, u najvećoj mjeri nesposobna
da se uopšte uhvati u koštac sa ovakvim izazovima
i nesposobna da definiše i finansira projekte koji bi
joj u tome pomogli. Osnivanje TP mora imati za cilj
da: zadrži najkreativniji potencijal u zemljama regiona, omogućavajući mu standard sličan onom na
Zapadu, uz izazovne, kreativne i motivirajuće poslove. Pomenuti potencijal, prekaljen u oštrim tržišnim
uslovima, može nakon određenog vremena značajnije uticati na rast i razvoj ekonomija regiona i na
tom putu mu je potrebna sveobuhvatna podrška.
Šta, zapravo, predstavlja tehnološki park?
50
Tehnološki park je mjesto na kojem se povezuju
stručnjaci i preduzetnici koji žele ostvariti svoje
ekonomske ciljeve utemeljene na novim tehnologijama. Tehnološki park je, po pravilu, planski
organizovan, infrastrukturno opremljen, te u ekološki uređenom prostoru nudi različite pogodno-
Tehnološki park u Crnoj Gori?
Ministarstvo nauke Crne Gore jer 2011. godine
usvojilo studiju izvodljivosti za uspostavljanje naučno-tehnološkog parka u Crnoj Gori, na osnovu
kojeg se radi na biznis planu koji bi pokazao eko-
nomsku opravdanost pomenute investicije. Osnivanje NTP u Crnoj Gori predstavlja izuzetno važan
razvojni potencijal i potrebno je uložiti sve raspoložive snage sistema, kao i privrede, kako bi se na
što kvalitetniji način NTP mogao uvesti u naučnoprivredne tokove.
Međutim, u tom procesu bi trebalo voditi računa
o više tržišnih i sistemskih parametara, kao što su:
visina investicije, veličina i obim NTP, raspoloživi
ljudski resursi, raspoloživi finansijski resursi, tržišna tražnja, modeli sistemske podrške razvoju mirko i malih preduzeća, podsticajne mjere i slično.
Sve navedeno bi u značajnoj mjeri moglo uticati
na uspješnost budućeg NTP u Crnoj Gori. S toga
se sa posebnom pažnjom mora pristupiti analizi
svih parametara kako bi se osigurala uspješnost
budućeg NTP. U suprotnom, moglo bi se desiti da
kompletan projekat bude iskompromitovan i da
se uložena sredstva trajno izgube. Takav scenario
nije isključen, jer se u mnogim zemljama to, zapravo, i desilo.
Ono što je činjenica jeste da Crna Gora ima potencijal za uspostavljanje jednog NTP umjerene veličine, čiji bi se dalji rast i razvoj bazirao isključivo na
temeljima uspješnosti i tržišnih potreba. Međutim,
i pored potencijala, treba pažljivo kreirati modele
podrške i podsticaja kako bi se pomenuti potencijali na najbolji način iskoristili i kako bi crnogorska
ekonomija imala dugotrajne pozitivne efekte. Ono
što je, takođe, važno jeste i kreiranje jednog ambijenta u kojem se mladi, obrazovani i kreativni ljudi
osjećaju kao dio sistema u kome mogu ostvariti
svoje ideje i na taj način doprinijeti spostvenom i
društvenom napretku.
U pomenutoj studiji izvodljivosti koju je usvojila
Vlade Crne Gore, kao infrastruktura za uspostavljanje NTP govori se o formiranju centralne jedinice
NTP u Podgorici, kao i dvije pridružene jedinice u
Pljevljima i Baru. Procijenjena potreba za poslovnim prostorom se kreće oko 5000m2, dok bi struktura investicije i troškova mogla biti sljedeća:
• Infrastruktura: 6.800.000 € (jednokratno)
• Oprema: 4.700.000 € (jednokratno)
• Operativni troškovi:
• Osoblje centara: 102.000 € – 144.500 € (godišnje)
• Podrška spin off i MSP: 170.000€ - 230.000 €
(godišnje)
Što se tiče usluga, slično kao i u ostalim NTP-ovima, planirani NTP u Crnoj Gori bi trebalo da nudi
usluge i infrastrukturu, kao i potrebno znanje koje
će rezultirati iz saradnje između visokoškolskih institucija i privrede. Centralna jedinica bi trebalo da
nudi sljedeće usluge, koje bi bile na raspolaganju
svim regijama, a ne samo Podgorici:
• Savjetovanje/ mentorstvo/obuka na području
visokih tehnologija/ tehnologije/ I&R
• Savjetovanje/podrška na području finansiranja i finansijske podrške
• Pravna služba
• Marketing i umrežavanje
• Administracija i IT podrška
• Tehnološki audit
• Tehnološki transfer
• Zaštita intelektualne svojine
Tematski fokus budućeg NTP-a bio bi dosta širok i
kretao bi se od razvoja ICT rješenja, zatim energetske efikasnosti, do poljoprivrede, šumarstva, kao i
zdravstveno-medicinskih tehnologija. Ono što bi,
zapravo, trebalo da bude zajednički imenitelj svih
tematskih cjelina jeste inovacija, to jest komercijalizacija inovativnih rješenja i najnovijih tehnologija
u pojedine segmente crnogorske ekonomije. Takav
fokus NTP-a bi za rezultat imao okretanje jednog
dijela naše privrede ka modernim tokovima, što bi
stepen konkurentnosti crnogorske ekonomije u
regionu podiglo na veći nivo. Međutim, Crna Gora,
ipak, kasni i za zemljama regiona kada se radi o tehnološkim parkovima i uopšte sistemskim modelima
podrške mirko i malom biznisu baziranom na znanju i inovacijama, te je stoga od izuzetne važnosti
da se prvi NTP postavi na zdravim osnovama koje
će osigurati njegovu uspješnost i mogućnost rasta
i razvoja. Jedan od načina da se taj cilj i ostvari jeste
fazni pristup uspostavljanju NTP, koji bi na taj način
efikasno koristio uložena sredstva i koji bi uvažavao
trenutne ekonomske i razvojne šanse. Međutim,
svjedoci smo da je ekonomska kriza pogodila sve
sektore društva u proteklih par godina i kreirala neizvjesnost na tržištu, što dodatno usložnjava proces
uspostavljanja NTP u Crnoj Gori.
Uprkos ovim navedenim činjenicama, uspostavljanje stabilnog NTP-a jeste strateški prioritet Crne
Gore na putu ekonomskog oporavka i prestrukturiranja privrede, što predstavlja preduslov budućeg
razvoja nauke i preduzetništva, to jest sveukupnog
ekonomskog i društvenog razvoja naše zemlje.
51
Stiv Džobs - najgori menadžer na svijetu
i “ludački sjajan” lider
mr Vladimir Vulić, Ekonomski fakultet Podgorica, Univerzitet Crne Gore
Od propalog studenta do direktora najvrijednije kompanije na svijetu
Priča o Stivu Džobsu je priča o propalom
studentu iz Silicijumske doline koji je postao preduzetnik i popeo se na vrh tehnološke industrije, doživio da ga iz svoje kompanije
istjera direktor kojeg je on zaposlio, da bi se nakon
toga trijumfalno vratio u “Apple”, koji je bio na ivici
bankrota, i za 14 godina ga učinio najvrijednijom
kompanijom na svijetu! Njegov drugi boravak na
čelu kompanije “Apple”, u periodu od 1997. do
2011. godine, je označen kao “najbolji povratak u
istoriji biznisa”.
Stiv Džobs je jedan od najvećih preduzetnika našeg doba - vizionar koji je redefinisao pojam inovacija na način što je razmišljao unaprijed, mnogo
više nego što se zahtijevalo, i to mnogo ranije nego
što je bilo neophodno. Njegov preduzetnički uticaj
na industriju tehnologije se može uporediti sa uticajem koji su nekada imali Tomas Edison i Henri Ford. Džobs je u potpunosti promijenio izgled
četiri različite industrije – personalnih kompjutera,
muzike, mobilnih telefona i animiranih filmova.
Kako ističe Tim Bajarin, predsjednik konsultantske kuće, Creative Strategies: “Ako pratite lidere u
oblasti tehnologije, oni su pravi srećnici ako imaju
jedan hit u životu. Stiv Džobs je imao “apple II”, mekintoš, iPod, iPhone, iPad i Pixar.”
“Dobar Stiv” i “loš Stiv”
U biografiji Stiva Džobsa, novinar Alan Dojčman
navodi dvije strane Džobsove ličnosti - mogao je da
bude “dobar Stiv”, ali je mogao da bude i “loš Stiv”.
Dobar Stiv je bio briljantan, harizmatičan i u stalnoj
potrazi za izvrsnim – alhemičar koji je uspio da pretvori kompaniju koja je bila na samrti u zlato.
52
Loš Stiv je bio mrzovoljan, nepristojan, pakostan,
spreman da javno ponižava svoje zaposlene, da
preuzima zasluge za stvari koje nije uradio, da daje
otkaze zaposlenima koje slučajno sretne na hodniku, da dobija napade bijesa kada stvari ne idu onako kako je on zamislio, da parkira svoj “mercedes”
na mjesto koje je rezervisano za ljude sa invalidi-
tetom zbog toga što je bilo bliže ulazu u poslovnu
zgradu kompanije “Apple”, da tri puta vraća hranu u
restoranu jer nije spremljena tačno po njegovom
ukusu, da traži u 10 sati uveče da se klavir u njegovoj hotelskoj sobi premjesti, jer je raspored stvari
“odvratan”, da godinama odbija da prizna očinstvo
nad kćerkom dok su ona i njena majka živjele od
socijalne pomoći, da javno prizna da je upotreba
halucinogenih sredstava (LSD) bila jedna od dvijetri najznačajnije stvari koje je uradio u životu, da na
operacionom stolu skida masku za kiseonik, jer mu
se ne sviđa njen dizajn i traži da isproba još pet različitih modela ili da u posljednjim nedjeljama svog
života traži da vidi 67 medicinskih sestara kako bi
izabrao tri koje mu odgovaraju. Kako navodi Dojčman: “Kada je bio loš Stiv, nije vodio računa o tome
koliko će povrijediti nečiji ego ili emocije, sve dok
mu je to moglo pomoći da ostvari svoju viziju”.
Kada bi osjetili sav bijes lošeg Stiva, zaposleni u
“Apple” su bili spremni da prevaziđu sve lične granice izdržljivosti kako bi udovoljili Džobsovim zahtjevima i povratili, makar na trenutak, njegovu
blagonaklonost. Ovaj proces se stalno ponavljao,
pa zaposleni nikada nisu bili sigurni u kakvom će
raspoloženju sresti Džobsa. Njemu je bilo potpuno svejedno da li ga zaposleni vole ili ga se plaše,
sve dok je to davalo željene rezultate. Inženjerima
u kompaniji “Apple” je bilo jasno da Džobs od njih
zahtijeva fanatično zalaganje i da ne mogu biti
aljkavi u bilo čemu što rade, iako su bili svjesni da
Džobs neće biti u mogućnosti da pogleda 99 odsto toga što urade.
Autor zvanične Džobsove biografije, Volter Ajzakson, je u popularnoj emisiji “60 Minutes” koja se
emituje na američkom TV kanalu CBS, rekao: “Džobs nije bio najbolji menadžer na svijetu. Zapravo,
on je vjerovatno bio jedan od najgorih menadžera
na svijetu”. Ubrzo nakon Džobsove smrti, na Tviteru su počeli da se pojavljuju izmišljeni nadimci
osnivača kompanije „Apple“: “Tiranin Stiv“, „Zli šef
Stiv“ i „Mikromenadžer perfekcionista Stiv“. Američki novinar koji piše o tehnologiji, Dejvid Korsi
je u poznatom poslovnom časopisu, “Forbs”, jednostavno, rekao: “Stiv Džobs je bio kreten svjetske
klase”. Majk Dejzi, američki pisac i glumac, je u
članku za ugledne dnevne novine, “Njujork tajms”,
napisao: “Pravi Stiv Džobs, onaj koji je osnovao
“Apple” kao anarhičnu kompaniju koja promoviše
slobodu, čiji su prvi projekti sa Stivom Vozniakom
bile piratske kutije i kompjuteri sa slobodnim šemama za sklapanje, bio bi zapanjen budućnošću
koju ‘Apple’ stvara. Danas ne postoji nijedna tehnološka kompanija koja više podsjeća na Velikog
brata iz kultne reklame ‘1984’ kompanije ‘Apple’
nego sam ‘Apple’, što je samo potvrda koliko brzo
moć može da vas pokvari”.
Mnogo tekstova je napisano o karakteru i temperamentu Stiva Džobsa. Zbog boljeg razumijevanja
Džobsovog načina upravljanja bilo je neophodno
ukratko pomenuti osnovne crte njegove ličnosti,
ali će se nastavak ovog eseja baviti liderskim kvalitetima osnivača kompanije “Apple”.
“Apple” filozofija
Kada je u januaru 1984. godine Stiv Džobs predstavio originalni Apple mekintoš kompjuter pred
više od 3.000 oduševljenih ljudi, na monitoru ovog
računara je bilo ispisano – „Ludački sjajan“ To je
bio izraz koji je Džobs koristio za vrijeme razvoja
mekintoša, kako bi svom timu objasnio da želi da
„Apple“ kompjuteri budu ne samo „sjajni“, već da
moraju biti toliko dobri da budu „ludački sjajni“.
Prilikom predstavljanja prvog iPoda, Džobs je opisao ovaj proizvod kao kombinaciju tri karakteristike koje, na najbolji mogući način, predstavljaju
filozofiju kompanije „Apple“, tj. njegov razlog postojanja – “nevjerovatna tehnologija, legendarna
jednostavnost i fantastičan dizajn“.
Stiv Džobs nije bio pravi programer ili inženjer, posebno ne na način na koji su to bili Stiv Vozniak, Bil
Gejts i Pol Alen, Vilijam Hevlet i Dejvid Pakard ili
Gordon Mur i Endi Grouv. Međutim, imao je intuitivno razumijevanje tehnologije i dizajna, što mu
je omogućilo da promijeni način na koji gledamo
kompjutere. Članovi originalnog mekintoš tima
su često izjavljivali da nisu imali predstave što to
znači da kompjuter treba da bude prilagođen korisnikovim potrebama dok im Džobs nije objasnio.
Džobs je stalno isticao da tehnologija, sama po
sebi, ne znači ništa: “Ono što je važno je da imate
povjerenje u ljude, da su vaši ljudi dobri i pametni
i da će, ako im obezbijedite alate, napraviti fanta-
stične stvari. Alati su samo alati, u njih ne možete
da imate povjerenje. Oni ili rade ili ne rade. Ljudi su
ti u koje imate ili nemate povjerenje“.
Džobs je bio u neprestanoj potrazi za vizijom jednostavnosti. Bio je “laserski” fokusiran, a njegovi zaposleni su imali običaj da kažu da je izgledao kao
da ga je nemoguće zbuniti. Ciljevi koje je postavljao pred “Apple” uvijek su bili jasni. Džobs je često
isticao da je jednostavnost teža od kompleksnosti:
“Morate naporno da radite kako biste mogli jasno
da razmišljate i napravite nešto jednostavnim. Većina ljudi jednostavno ne ulaže dovoljno vremena
i energije da bi to postigla”. Džobsova sposobnost
da sprovede u djelo svoju viziju jednostavnosti je
bila jedinstvena u poslovnom svijetu. Očigledno je
da je slijedio misao najpoznatijeg fizičara u istoriji, Alberta Ajnštajna, koji je rekao: „Napravite sve
tako da bude najjednostavnije moguće, ali ne jednostavnije od toga“. U vremenu u kojem potrošači
pate od preopterećenosti svih čula, zbog ogromnog broja informacija, reklama i proizvoda kojima su bombardovani sa svih strana, “Apple” proizvodi su ponudili jasnoću, jednostavnost i smisao.
Kao što kažu Džonas Riderstrejl i Kjel Nordstrom
u svom biznis bestseleru, “Funky Business”: “Brendovi su valijum (diazepam) za našu dušu – svetionici u ovom haotičnom svijetu“. „Apple“ je danas
osmi najvrijedniji brend na svijetu i svetionik za
milione ljudi širom naše planete.
Proces proizvodnje u kompaniji “Apple” se protivi
uobičajenoj praksi koja decenijama preovladava u
velikim kompanijama. Proizvodnja svakog “Apple”
proizvoda počinje od dizajna. Kompanija se ponaša
prema svojim dizajnerima kao prema kraljevima, a
sve osobine proizvoda moraju biti uklopljene u njihovu viziju. Umjesto da je sektor dizajna podređen
sektoru proizvodnje ili finansija, kao što je to slučaj
u većini drugih kompanija, dizajneri u kompaniji
“Apple” nemaju apsolutno nikakav kontakt sa finansijama i mogu da razmišljaju o razvoju novog proizvoda bez ikakvih ograničenja u pogledu troškova
nabavke i proizvodnje i materijala koji im stoje na
raspolaganju. Razlika je i u tome kako u “Apple” gledaju na dizajn: “Dizajn nije kako nešto izgleda. Dizajn je kako nešto radi. Kada pogledate bilo koju stvar
koju je napravio čovjek – dizajn je njena duša”.
Važan aspekt dizajna, na koji su u „Apple“ posebno ponosni, je fanatična posvećenost detaljima. I u
53
ovom slučaju, sve polazi od osnivača. Kada preduzetnik sam radi na projektu, a dovoljno je motivisan
da uspije, spreman je da radi satima i danima sve
dok proizvod ne bude izgledao tačno onako kako
je on to zamislio. Preduzetnik ne može da zamisli
da izbaci na tržište proizvod koji ima neke nedostatke, bez obzira na to koliko je vremena i energije
uložio, jer je u pitanju njegovo ime. Međutim, kako
kompanija raste, broj zaposlenih se povećava, projekti postaju veći i komplikovaniji, organizaciona
struktura postaje složenija, a broj organizacionih
nivoa između preduzetnika i samog proizvoda se
povećava. U jednom trenutku, preduzetnik će se
naći pred dilemom – da li da nastavi da radi i zahtijeva izmjene sve dok proizvod ne bude savršen ili
da se, jednostavno, pomiri sa situacijom i da prepusti nekom drugom da riješi probleme? Najveći broj
preduzetnika odluči da odustane, pa proizvodi od
vrhunskih, postepeno, postaju prosječni.
vjekova godišnje. Nije potrebno komentarisati da
li je ubrzo nakon ovog objašnjenja proces uključivanja mekintoš računara skraćen.
Kada su inženjeri kompanije „Apple“ koji su radili na
prvom iPodu završili prototip, predstavili su Džobsu
svoje rješenje. On se poigrao sa uređajem i odmah
ga odbacio uz jednostavno objašnjenje – iPod je
bio suviše veliki. Inženjeri su mu objasnili da su morali da osmisle potpuno novi proces proizvodnje
kako bi proizveli iPod i kako je prosto nemoguće
da ga naprave manjeg. Džobs je, za trenutak, zaćutao, prišao akvarijumu i bacio iPod u njega. Kada
je iPod dotakao dno, balončići su počeli da izlaze
na površinu. Džobs je pokazao rukom i uzviknuo:
„To su balončići vazduha. To znači da unutra postoji
prazan prostor. Napravite ga manjeg“.
Pronalazač ili inovator?
Stiv Džobs se nikada nije predao. Zadržao je isti stepen strasti i predanosti kao kada je u garaži svojih
roditelja sastavljao „apple I“ sa Stivom Vozniakom.
Što se tiče kvaliteta „Apple“ proizvoda, Džobs nije
dozvoljavao bilo kakve kompromise. Bio je poznat
po svojim ispadima i previše emotivnim reakcijama.
Kada je u pitanju razvoj novih proizvoda, kod Džobsa su postojala samo dva odgovora – nešto je bilo ili
fantastično ili katastrofalno loše. Sredina nije postojala. I najmanja moguća pogrešna sitnica je izazivala
ogroman bijes, a komentari su se ređali na skali od
„užasno loše“, preko„umobolno“, do„nesvarljivo“. Način na koji je metal bio ispoliran, oblik glave zavrtnja,
nijansa plave boje koja se koristi na kutiji proizvoda su bili tragično loši, sve dok ih poslije nebrojeno
mnogo promjena odjednom ne bi proglasio „apsolutno perfektnim“. Postoje razne priče koje ilustruju
Džobsovu posvećenost detaljima, a neke od njih su
prepričavaju kao legende u Silicijumskoj dolini.
54
Jednom prilikom, kada je bio nezadovoljan brzinom uključivanja mekintoša, Džobs je upitao svoje
zaposlene: „Kada bi to moglo da spase nečiji život,
da li biste pronašli način da smanjite proces podizanja sistema za 10 sekundi“. Nakon što je dobio
odgovor da bi vjerovatno pronašli, Džobs je otišao
do table i pokazao da, ako pet miliona ljudi koristi mekintoš, i ako im je svakog dana potrebno
dodatnih 10 sekundi da bi uključili kompjuter, to
bi značilo da bi ljudi godišnje štedjeli 300 miliona
sati, što je jednako spasavanju barem 100 životnih
Stiv Džobs nikada nije bio pronalazač (inventor), a
“Apple” nikada nije bio pronalazačka kompanija i
nikada nije prva izbacila na tržište neki proizvod
u okviru nove kategorije. Ali, Džobs je bio sjajan
inovator, a “Apple” je jedna od najinovativnijih
kompanija na svijetu. Džobs je imao fantastičnu
sposobnost da prepozna postojeće ideje i pronalaske koji mogu imati perspektivu, da ih izmijeni i
dopuni na način na koji je on smatrao da treba i da
im pruži odgovarajuću marketinšku podršku, što
im je (uglavnom) obezbjeđivalo uspjeh na tržištu.
Prema Džobsu, inovacija je ključna stvar koja pravi
razliku između tržišnog lidera i sljedbenika.
Džobs je pozajmio ključne karakteristike originalnog mekintoša iz 1984, miša i grafički korisnički
interfejs, od inženjera iz Kseroksovog istraživačkog centra u Palo Altou u Kaliforniji (Xerox PARC),
nakon njegove čuvene posjete ovom centru 1979.
godine. Prvi prenosivi digitalni muzički uređaj je
bio dostupan na tržištu još 1996. godine (Audio Highway Listen Up kojeg je napravio Nathan Schulhof ), a ubrzo su uslijedili SaeHan/Eiger MPMan, Diamond Rio i HanGo Personal Jukebox. Stiv Džobs
je smatrao da su svi postojeći uređaji bili užasno
loši, pa je “Apple” 2001. godine predstavio svoj
iPod, koji je ubrzo postao apsolutni tržišni lider.
Prvi “pametni” telefoni su počeli da se pojavljuju već krajem 90-ih godina XX vijeka. „Apple” je
predstavio svoj iPhone 2007. godine, čitavu deceniju nakon što su kupcima bili dostupni nokia
9000 i ericsson GS88. Džobsov komentar je bio
da su svi pametni telefoni koji su bili prisutni na
tržištu bili užasno loši, kao što je bio slučaj i sa
prenosivim digitalnim muzičkim uređajima prije
nego što se pojavio iPad. Ideja za iPad je došla od
inženjera “Majkrosofta”, koji je bio oženjen porodičnom prijateljicom Džobsovih. Ovaj inženjer je
nekoliko puta ubjeđivao Džobsa kako će tablični
računari promijeniti svijet personalnih kompjutera i kako bi “Apple” trebalo da licencira “Majkrosoftov” softver. Ali, kada je Džobs vidio uređaj, i
kada je shvatio da ima elektronsku olovku koja je
neophodna da bi uređaj radio, bilo mu je jasno
da je ovakav tablet mrtav. Kada je inženjer predstavio uređaj Džobsu deseti put, ovaj je bio toliko revoltiran da je otišao kući i rekao: “Neka ide
dođavola! Pokazaću mu što tablet stvarno može
da bude”. iPad je lansiran 2010. godine i odmah
postao tržišni lider.
Kupci ne znaju što žele
Džobs nikada nije vjerovao u moć istraživanja tržišta – vjerovao je svojim instinktima. Sada je već
legendarno njegovo pitanje: “Da li je Aleksandar
Grejem Bel obavio neka istraživanja tržišta prije
nego što je izmislio telefon“. Džobs je bio duboko
ubijeđen da će se, ako je njemu nešto dopadljivo,
sviđati i kupcima: “Nije posao kupca da zna što on
želi. U većini slučajeva, ljudi ne znaju što žele sve
dok im to ne pokažete. Ne možete tek tako da pitate kupce što oni žele i da onda pokušate da im to
ponudite. Dok vi uspijete da napravite to, kupci će
željeti nešto novo“.
Džobs je dijelio mišljenje dva velikana poslovnog
svijeta. Henri Ford, osnivač „Ford Motor Company“ i čovjek koji je svojim inovacijama napravio
revoluciju u automobilskoj industriji, je poznat
po izjavi: “Da sam pitao svoje kupce što je to što
oni žele, jednostavno bi rekli - bržeg konja”. Akio
Morita, jedan od osnivača “Sonija”, je izjavio da
ova japanska kompanija ne pita kupce što oni
žele, iz razloga što ne znaju: „Umjesto toga, mi
koristimo naše mozgove da bismo otkrili što je
kupcima potrebno i što će jednog dana poželjeti, a onda se potrudimo da imamo spremno
rješenje“.
Zašto zaposliti igrače prve klase?
Menadžeri i kompanije se obično zadovoljavaju
angažovanjem prosječnih zaposlenih. Stiv Džobs
je imao drugačiji pristup:„Za većinu stvari u životu, razlika između najboljeg i prosječnog je oko 30
odsto. Najbolji let avionom ili najbolji obrok mogu
biti 30 odsto bolji od prosječnog. Kada sam upoznao Stiva Vozniaka, shvatio sam da je on 25 do 50
puta bolji od prosječnog inženjera. Otkrio sam da
postoje ljudi koji su sjajni u određenim stvarima i
koje ne možete da zamijenite sa 50 prosječnih ljudi. Oni, jednostavno, mogu da urade stvari koje ma
koliko velika grupa prosječnih ljudi ne bi mogla.
Mekintoš tim je bio pokušaj da se napravi čitav tim
takvih, vrhunskih ljudi – ‘igrača prve klase’. Neki
su mi prigovarali da će se takvi igrači loše slagati,
da će mrzjeti da rade jedni sa drugima. Međutim,
shvatio sam da igrači prve klase vole da rade sa
igračima prve klase - oni samo ne vole da rade sa
igračima druge i treće klase“.
Džobsu je potpuno jasno kako kompanije postaju
prosječne i propadaju i kako prave proizvode koji
su bezlični i dosadni. Njegova izreka da „igrači prve
klase zapošljavaju igrače prve klase, da igrači druge
klase zapošljavaju igrače treće klase, a da igrači treće klase zapošljavaju igrače četvrte klase“ u prevodu znači da jedino sjajni ljudi zapošljavaju ljude bolje od sebe. Za tako nešto je potrebno samopouzdanje, ali je to jedini način da se napravi sjajan tim.
Osrednji ljudi zapošljavaju kandidate koji su slabiji
od njih, kako bi mogli da se osjećaju superiorno.
Vremenom, kompanija postaje prepuna ljudi čiji su
kvaliteti ispod prosjeka, ali je menadžment zadovoljan, pošto se ne osjeća ugroženim. Proizvodi postaju sve manje kreativni, kupci su sve više nezadovoljni i kompanija ubrzo upada u „spiralu smrti“.
U poslovnom svijetu, ali i u akademskim krugovima, postoji dilema između toga koji je ključni faktor u selekciji novih zaposlenih - da li bi kompanije
trebalo da zapošljavaju ljude na osnovu njihovih
vještina ili zbog njihovih stavova. Stiv Džobs nije
imao dilema kada je birao nove ljude za svoju
kompaniju – uvijek je u prvi plan stavljao organizacionu kulturu. Džobs je to slikovito opisao: „Glavno
pitanje za mene je bilo da li će se oni zaljubiti u
’Apple’, jer ako se zaljube, onda će sve druge stvari
doći kao posljedica toga. Njihova želja će biti da
urade ono što je najbolje za ’Apple’, a ne ono što je
55
najbolje za njih“. Džobsov stepen fokusiranosti na
„Apple“ je bio prosto zarazan – osjećali su ga zaposleni na svim organizacionim nivoima. Zbog toga i
nije čudo što je Gaj Kavasaki, jedan od zaposlenih
u kompaniji “Apple” koji je bio zadužen za marketing originalnog mekintoša i čovjek koji je uveo
koncept „poslovnog jevanđelja“ u Silicijumsku dolinu, rekao: “Raditi za ‘Apple’... To je kao da idete u
Diznilend svakog dana. I još vas plaćaju za to”.
Da li će „Apple“ ostati sjajna kompanija?
Istinski test kvaliteta svakog lidera je odgovor na
pitanje što će se desiti sa njegovim preduzećem u
budućnosti. Čak i vrhunske kompanije imaju loše
periode u poslovanju, a neke i propadnu. „Majkrosoft“ je dostigao svoju najveću tržišnu vrijednost u
istoriji 2000. godine i u narednih 12 godina cijena
njegovih akcija se skoro prepolovila. Za prethodnih 12 godina tržišna kapitalizacija „Dženeral elektrika“ se smanjila na samo jednu trećinu. Vrijednost
kompanije „Apple“ se od 2000. do 2012. godine
povećala nevjerovatnih 13 puta, a „Apple“ je danas
kompanija sa najvećom tržišnom vrijednošću na
svijetu! Stiv Džobs je ostavio „Apple“ kao izuzetno dobro pozicioniranu kompaniju. Promijenio je
način na koji doživljavamo tehnologiju - napravio
je revoluciju u oblasti personalnih kompjutera, u
industrijama muzike, mobilnih telefona i animiranih filmova, a na kraju je još jednom promijenio
naše shvatanje personalnih računara. Stiv Džobs je
iznova dokazivao svoju genijalnost, a evo kako je
vidio „Apple“ u budućnosti:
“Moja strast je bila da napravim kompaniju koja
će trajati i u kojoj će ljudi biti motivisani da prave
sjajne proizvode. Proizvodi, a ne profit, su bili naša
motivacija. Džon Skali je preokrenuo ove prioritete, tako da je cilj ‘Apple’ postao da pravi što više
56
novca. U pitanju je suptilna razlika, ali na kraju, ta
razlika znači sve. Nadam se da će moja zaostavština biti kompanija koja će nešto značiti i narednoj
generaciji ili dvije. To je ono što je uspio Volt Dizni,
što su uspjeli Hevlet i Pakard i ljudi koji su osnovali
‘Intel’. Svi oni su stvorili kompaniju koja će trajati, a
ne samo kompaniju koja će praviti novac. To je ono
što ja želim ‘Apple’ da bude”.
Stiv Džobs nije bio anđeo, već vizionar koji je kompanijom upravljao čeličnom pesnicom. Bio je preokupiran mijenjanjem svijeta i nije dozvoljavao da
mu sitnice, kao što su osjećanja drugih ljudi staju
na put. Džobsove želje u vezi sa budućnošću kompanije „Apple“ su bile jasne, a eventualni pokušaj
da se predvidi što će se u narednim godinama i decenijama dešavati sa njom bi u industriji tehnologije bio jednak proročanstvu. Ostaje nam samo da
se nadamo da je Džobs svom menadžment timu
bio podjednako “ludački sjajan” mentor, kao što je
bio i lider.
Literatura
• Deutschman, Alan. The Second Coming of Steve Jobs. Broadway, 2001
• Freiberger, Paul and Michael Swaine. Fire in the Valley:
The Making of The Personal Computer. McGraw-Hill Trade,
1999
• Isaacson, Walter. Steve Jobs. Simon & Schuster, 2011
• Lashinsky, Adam. Inside Apple: How America’s Most Admired
and Secretive Company Really Works. Business Plus, 2012
• Levy, Steven. Insanely Great: The Life and Times of Macintosh, the Computer that Changed Everything. Penguin Books, 1994
• Young, Jeffrey S. and William L. Simon. iCon: Steve Jobs, The
Greatest Second Act in the History of Business. Wiley, 2006
Napomena: Ovaj tekst je originalno pripremljen za specijalni 11. broj časopisa za istraživanje medija i društva, “Medijski Dijalozi”, koji je posvećen Steveu Jobsu
Cause marketing - nova biznis strategija
mr Magdalena Raičković
APSTRAKT
Tradicionalni faktori konkurentske prednosti postali su dostupniji liberalizacijom tržišta i naglim
rastom internet tehnologije, pa tako i manje značajni izvori prednosti. Kao odgovor na to, menadžment kompanija je u stalnoj potrazi za efikasnijim
poslovnim strategijama koje se ne mogu lako imitirati. Primjena koncepta korporativne društvene
odgovornosti, prema kojem se kompanije opredjeljuju za unapređenje dobrobiti zajednice kroz diskrecione poslovne prakse, postala je značajan faktor konkurentske prednosti zbog mogućeg uticaja
na bolji korporativni imidž i reputaciju. Istraživanja
pokazuju da je sve više potrošača spremno da proizvod koji trenutno koriste zamijene proizvodom
kompanije koju vezuju za rješavanje određenog
društvenog problema.
Ključne riječi: korporativna društvena odgovornost, društveni marekting, korporativni imidž
Prije skoro tri decenije kompanija American Express, u cilju povećanja broja korisnika, pokrenula je
marketinški jednostavnu inicijativu - prikupljanje sredstava za obnovu Kipa slobode, jednog od
najvažnijih simbola Sjedinjenih Američkih Država.
Svaki put kada korisnik upotrijebi svoju American
express kreditnu karticu, jedan cent je doniran za
ovu akciju, a za svakog novog korisnika kartice,
kompanija je donirala dolar. Na ovaj način, kompanija je sakupila 1,7 miliona dolara za obnovu Kipa
slobode i dokazala poslovnom svijetu da se marketing povezan sa društvenim ciljem isplati: korišćenje kartica se povećalo za 27 odsto, a broj novih
korisnika se povećao za čak 45procenata. Ovom
uspješnom inicijativom, American Express je skovao termin “marketing povezan sa društvenim ciljem” (cause marketing) koji prerasta od marketinške taktike do moćne biznis strategije (Cone, 2008).
Preuzimanje odgovornosti za svoje aktivnosti, svijest da njima utiče na potrošače, zaposlene, lokalnu zajednicu, javnost i ostale interesne grupe, čini
preduzeće odgovornim prema zajednici u kojoj
posluje. Međutim, savremena preduzeća sve više
prevazilaze ovakav formalni pristup društvenoj
odgovornosti i čine korak više, svjesni činjenice
da društvenom angažovanošću ostvaruju dugoročnu konkurentnost i tržišni uspjeh. Korporativna
društvena odgovornost postala je važan predmet
pažnje među kompanijama, pa tako 76
odsto ispitanih izvršnih direktora tvrde da
društveno odgovorne aktivnosti pozitivno doprinose vrijednosti akcija kompanije na duži rok, dok njih 55 odsto smatra da
ovakve aktivnosti pomažu izgradnji dobre
reputacije (McKinsey, 2009). Osim toga,
sa razvojem različitih oblika društveno
odgovornih inicijativa, sve više kompanija
strateški pristupa društvenoj angažovanosti, pa
tako više od polovine ispitanika, njih 57 odsto, je
potpuno ili djelimično integrisalo održivi razvoj
zajednice u strateško planiranje (McKinsey,2011).
Sve više savremenih potrošača prevazilazi „praktična pitanja“ koja se odnose na funkcionalnost ili
racionalne koristi od proizvoda i više pažnje poklanjaju emocionalnim i psihološkim aspektima
fizionomije i imidža brenda. Prema nekim autorima, potrošači se sve brže uspinju ka vrhu piramide koja pokazuje Maslovljevu hijerarhiju potreba
ka samoostvarivanju. Ono što ih danas privlači je
rad u korist dobra. Više nego ikada ranije, podrška kompanije nekom društvenom cilju je povezana sa kupovinom. Više od 40 odsto ispitanika
je izjavilo da su tokom prethodne godine kupili
proizvod ili koristili uslugu zato što je povezana
sa nekim društvenim ciljem, što je duplo više u
odnosu na 1993. godinu, kada je prvi put rađeno
istraživanje na ovu temu. Razvoj brendiranja povezanog sa društvenim ciljem (Cause branding)1,
osim što utiče na prodaju, ima značajan uticaj i na
diferencijaciju brenda, tako je 80 odsto potrošača
spremno da zamijeni brend koji trenutno koristi
brendom slične cijene i kvaliteta ukoliko je on
povezan sa nekim društvenim ciljem, za razliku
od njih 66 odsto koji su to bili spremni da učine
prije skoro dvije decenije (Cone, 2010). Podrška
kompanija društvenim ciljevima značajan je faktor
odluke potrošača, međutim, oni zahtijevaju dublju
i dugoročnu posvećenost problemima zajednice.
Za kompanije koje preduzimaju društveno odgovorne inicijative, od posebnog značaja su dva
tržišna segmenta: majke i pripadnici generacije
Y (Millenials).2 Ovo su dva najtraženija tržišna segmenta, i to sa razlogom. Naime, majke određuju
80 odsto kupovine jednog domaćinstva, dok pripadnici milenijumske generacije, samo na teritoriji SAD-a, godišnje troše blizu 40 milijardi dolara
diskrecionog dohotka (Cone, 2010). Polovina
57
ispitanika koji pripadaju milenijumskoj generaciji su tokom prethodne godine kupili proizvod
povezan sa društvenim ciljem, a to je učinilo i 61
odsto ispitanih majki, za razliku od nacionalnog
prosjeka SAD-a, koji iznosi 41odsto. Skoro trećina ispitanika koji čine ova dva tržišna segmenta
spremna je da kupi skuplji brend ukoliko je on na
neki način povezan sa društvenim ciljem (Cone,
2010). Pripadnici ova dva tržišna segmenta, više od
ostalih demografskih grupa, vode računa o tome
koliko su kompanije kojima ukazuju povjerenje
društveno odgovorne. Ovo je veoma značajno za
kompanije, jer prihodi i kupovna moć milenijumske generacije rastu, pa tako predstavljaju značajnu, rastuću šansu kompanija.
Da društveno odgovorni postupci kompanije pozitivno utiču na njen imidž i reputaciju, dokazuje
primjer kompanije McDonald’s. Naime, veza između korporacije McDonald’s i Kuće Ronald Mekdonald (Ronald McDonald house) potiče od njenog
osnivanja. Danas korporacija McDonalds, njene
franšize, zaposleni, dobavljači, poslovni partneri
pomažu mnoge dobrotvorne akcije na lokalnom
i nacionalnom nivou. Suština programa je sama
“Kuća Ronald Mekdonald”, koja je privremeni dom
porodica ozbiljno bolesne djece koja se liječe u
bolnicama daleko od svojih domova. Prva takva
58
kuća bila je otvorena u Filadelfiji 1974. godine a
danas ih ima više od 230 u 25 zemalja (Kotler,Lee
2009). Tokom pobune u južnom Los Anđelesu
1992. godine vandali su nanijeli ogromne štete
vlasnicima biznisa u tom području, dok je svih šest
McDonalds restorana pošteđeno uništenja zahvaljujući vezi koju je ova kompanije izgradila sa zajednicom, kroz stvaranje mogućnosti za zaposlenje i kroz humanitarni rad Kuće Ronald Mekdonald
(Hess,Rogovsky,Dunfee 2002).
Zaključak:
Marketing povezan sa društvenim ciljem je od
kratkoročnih taktika za povećanje prodaje prerastao u mehanizam stvaranja odnosa sa različitim
stejkholderima koji se bazira na povjerenju i dugoročnosti. Marketinške inicijative koje uključuju veći
društveni sadržaj imaju pozitivniji efekat na mišljenje o brendu i na osjećanja koja on izaziva, nego
inicijative slične veličine i obima sa manje društvenog sadržaja, pri čemu se pod „društvenim sadržajem“ podrazumijevaju aktivnosti čija je svrha da
konkretno doprinesu dobrobiti društva. Svjesnost
javnosti o društvenoj angažovanosti određenog
preduzeća može doprinijeti povećanju kupovine njegovog proizvoda, ali i vrednovanju brenda
i samog preduzeća. Osim toga, ove
aktivnosti mogu pozitivno uticati i na
kupovinu ostalih proizvoda iz portfolija, kao i prilikom predstavljanja novog proizvoda na tržištu. Pored značajnog uticaja na prodaju, društvena
angažovanost preduzeća ima potencijal da presudno utiče na izgradnju
korporativnog imidža, bitnog faktora
konkurentske prednosti kompanije.
Međutim, istraživanja pokazuju da
se potrošači, između dva proizvoda
sličnog kvaliteta i cijene, odlučuju
za proizvod kompanije koja je dugoročno posvećena određenom društvenom cilju. Ovo je posebno važno
pomenuti imajući u vidu činjenicu da
nije rijedak slučaj da kompanije tretiraju društveno odgovorno poslovanje kao sredstvo za kratkoročne PR
aktivnosti i jačanje reputacije, ulažući
u njega onoliko koliko je potrebno za
pozitivno izvještavanje o kompaniji u
SDI u Crnoj Gori
Sanja Bracanović
medijima. Osim vraćanja duga prema zajednici u
kojoj posluje, primjena koncepta društvene angažovanosti može biti značajan izvor konkurentske
prednosti za kompaniju kada želi da svoje poslovanje proširi na novo tržište. Tako 90 odsto majki
koje su učestvovale u istraživanju i 88 procenata
pripadnika milenijumske generacije prihvataju da
kompanija koja je društveno odgovorna posluje u
njihovoj zajednici (Cone, 2010). Društveno odgovorne inicijative pomažu kompaniji da stvori bliske
veze sa potrošačima, lokalnim vlastima i da razumije lokalnu kulturu i norme ponašanja.
U budućnosti, kompanije će sve više biti svjesne
toga da su društvene potrebe i rast biznisa blisko
povezani.
Literatura:
Cone LLC, (2010.) Cone Cause Evolution Study, Boston:
Cone
Cone LLC.,(2008.) Past. Present. Future.The 25th Anniversary of Cause Marketing, Boston:Cone
Hess, D., Rogovsky, N. i Dunfee, Thomas W. (2002.) “The
Next Wave of Corporate Community Involvement: Corporate Social Initiatives”: California Management Review;
Vol. 44 Issue 2
Kotler, P. i Lee, N. (2009.) Korporativna društvena odgovornost – učiniti najbolje za svoju kompaniju i za izabrani
društveni cilj, Beograd: Hesperiaedu
www.coneinc.com
http://www.mckinseyquarterly.com/Valuing_corporate_social_responsibility_McKinsey_Global_Survey_Results_2309,
http://www.mckinseyquarterly.com/The_business_of_
sustainability_McKinsey_Global_Survey_results_2867
Endnotes:
Svi smo svjesni značaja koje strane direktne investicije (SDI) donose jednoj zemlji
u razvoju. Opšti trend na svjetskom tržistu stranih direktnih investicija je brisanje
geografskih granica između zemalja u razvoju i razvijenih zemalja. Ovo je veoma
značajno za male zemlje, kao što je Crna
Gora, koje bi trebalo da otvaraju i proširuju vidike, naročito sada kada pokušavamo
da idemo u korak sa evropskim zemljama i težimo
njihovom standardu.
Bitno je shvatiti, na samom pocetku, da su investicije dobre i poželjne zato sto stvaraju dobit svima.
Naime, stranci ulažu da bi ostvarili profit, a zemlja
u koju su uložena strana sredstva ostvaruje mnogobrojne pogodnosti, počevsi od povećanja zaposlenosti, dobijanja novih tehnologija, upoznavanja
novih tehnika rada, pa do povećanja društvenog
proizvoda i ubrzanja privrednog razvoja. Prije svega, ovdje mislimo na zdrave investicije, tj. dobro organizovane i kvalitetno obavljene investicione projekte. U vezi s tim, važno je usvajati i donositi zakone i propise u kojima će biti detaljno definisana ova
procedura i propisana pravila ponasanja za sve učesnike, kao i sankcije za nepostovanje pravila. Upravo, slabost Crne Gore je ta što su zakoni kojima su
obuhvaćene strane investicije nedovoljni, nejasni i
konfuzni, pa se stvaraju zablude kod investitora, što
rezultira loše obavljenim i zaključenim investicionim projektima, a to uzrokuje negativan ekonomski
učinak, napetost u zemlji, kao i nepovjerenje građana u isplativost stranih direktnih investicija.
CRNA GORA KAO TURISTIČKI ATRAKTIVNO
PODRUČJE ZA INVESTITORE
(Endnotes)
1 Cause branding – poslovna strategija koja omogućava
organizacijama da se zalažu za rješavanje društvenih problema, dok istovremeno stvaraju emocionalnu povezanost sa relevantnim stejkholderima.( http://www.coneinc.
com/content1889)
2 Generacija Y, poznata i kao milenijumska generacija, Net
generacija ili Echo boomers generacija, obuhvata demografsku skupinu koja je naslijedila generaciju X. Smatra se
da ovoj generaciji pripadaju oni koji su rođeni u perodiodu od sredine 1970-ih godina do početka 2000-ih godina. S obzirom na to da su većina njih djeca generacije
baby-boomers-a, nazivaju ih Echo boomers-ima. Osnovna
karakteristika generacije Y je povećana upotreba kompjutera, digitalne tehnologije i različitih vrsta medija. U većini dijelova svijeta ovu generaciju krakteriše neoliberalni
pristup politici i ekonomiji. (http://en.wikipedia.org/wiki/
Generation_Y)
Crna Gora, iako svojom povrsinom mala zemlja, veoma je bogata, smještena između planina i mora,
što je svrstava u red turistički atraktivnih zemalja.
Primorje je, a vjerovatno će i nastaviti da bude,
glavni element crnogorske turističke privrede.
U zemlji postoji nekoliko jedinstvenih atrakcija,
kao sto su Boka Kotorska, Skadarsko jezero, kanjon
rijeke Tare i Ulcinj (jedna od malog broja preostalih velikih, relativno netaknutih pješčanih plaža
na Jadranskom moru). Ostale poznate destinacije
i kapaciteti: Sveti Stefan, neke atraktivne istorijske
lokacije, kao sto su prijestonica Cetinje, manastir
Ostrog. Zatim, najegzotičnije planinsko ljetovalište
59
u Crnoj Gori, Nacionalni park Durmitor bogat je jezerima, kanjonima, šumama i sniježnim cirkovima,
Crno jezero je lokalitet poznat na čitavom Balkanu.
Međutim, postavlja se pitanje - da li su navedene
oblasti dobro i na pravi nacin iskorišćene? Nijesu,
nekima se posvećuje prevelika pažnja, dok se druge zapostavljaju ili se nedovoljno ulaže u njih. Zbog
odsustva snažne posvećenosti Vlade da iskoristi
ove potencijale, vrijednosti, može doći do njihovog unistenja u bliskoj budućnosti kroz neplanski,
lose realizovani razvoj turizma i druge uticaje (npr.
zagađenost i lov na Skadarskom jezeru). Akcenat
se stavlja na primorje, dok se sjeveru ne posvećuje
dovoljna, zaslužena pažnja.
“Crna Gora ima potencijala da povrati značajan dio
rastućeg regionalnog i međunarodnog turističkog
tržista. Razvoj diversifikovane turističke ponude je
ključ za osvajanje takvog tržiša, uz poseban akcenat na nautičkom turizmu na primorju i na turizam
orijentisan na prirodu u unutrasnjosti. Veća podrška turističkom razvoju u unutrašnjosti zemlje
je, takođe, važna zbog njegovog potencijala da
stimuliše ekonomski razvoj i smanjenje siromaštva u ovim regijama. U obje regije, i na primorju
i u kontinentalnom dijelu, neophodno je pažljivo
planiranje turističkog rasta i upravljanje njegovim
ekoloskim i socijalnim uticajima, kako bi se osigurala njegova održivost.”
STRANE I DIREKTNE INVESTICIJE
Strane direktne investicije (SDI) predstavljaju jedan od najvažnijih instrumenata posredstvom
kojih jedna nacionalna ekonomija podstice proizvodnju, uvoz know how, rast zaposlenosti, razvoj
infrastrukture, smanjenje siromastva...
Pod direktnim stranim investicijama podrazumjievamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjedjuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad
firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.
60
Investicije ne treba gledati samo sa stanovišta finansijskih transakcija, jer SDI podrazumijevaju,
osim transfera kapitala, i transfer u zemlju domaćina novih tehnoloških procesa, organizacionih
sposobnosti, menažmenta i sl. U nasem slučaju to
znači, prije svega, ono što je potrebno za kvalitet-
niji start crnogorske privrede uz koju će se indirektno pokrenuti i drugi procesi, posebno ekonomski
i politički i uticati na bolji životni standard, a kao
posljedica toga, kvalitetniji život u Crnoj Gori.
Kao prvi korak u realizaciji politike SDI u Crnoj Gori,
marta 2005. godine počela je da radi Agencija za
promociju investicija Crne Gore (Montenegrin Investment Promotion Agency- MIPA), koja je preuzela ulogu promotera investicionih projekata, a koja
će se bazirati na implementaciji strategije podsticanja SDI u Crnoj Gori. Rad ove organizacije je fokusiran na ključna pitanja investicione politike, usmjeravanje stranih investitora u finansijski najisplativije
projekte, takođe, rad ove organizacije uključuje i
definisanje ključnih promotivnih aktivnosti.
Turizam je uvijek predstavljao važan dio crnogorske privrede i uglavnom se fokusirao na privlačenje lokalnih i regionalnih turista. Nakon skoro
deset godina oštrog pada tokom 90-ih godina
prošlog vijeka, došlo je do snažnog oporavka u
turizmu u prethodnih četiri-pet godina. Turizam
se, uglavnom, smatra glavnom perspektivom Crne
Gore. Postoji mnogo zanimljivih područja koja bi
mogla da privuku strane investitore i atraktivnih
dešavanja tokom godine, isplativih i vrijednih da
neko uloži svoj novac u našu zemlju.
,, Iako se turizam u Crnoj Gori oporavio od 2001. godine, a ostvaren je i značajan napredak u unapređenju infrastrukture i hotelskih kapaciteta, još postoji
niz izazova koje treba prevazići, uključujući obezbjeđivanje ekološke održivosti primorskog turizma
i postizanje veće diversifikacije. Crna Gora trenutno
investira malo u javnu infrastrukturu i usluge radi
podrške sektoru turizma. Za uspjeh će biti potrebne
dobro ciljano planiranje investicija u infrastrukturu,
jasni prioriteti i privremeni ciljevi u skladu sa raspoloživim resursima turistickih proizvoda”.
Prema ‘’Strategiji podsticanja stranih direktnih investicija’’, Ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske integracije, akcenat se stavlja
na povećanje konkurentnosti, obraćajući pažnju na
povećanje kvaliteta i smanjenje cijena. Predviđaju
da će kapitalne investicije u turistički sektor, kao
procenat od ukupnih kapitalnih investicija, rasti po
stopi od 7.4 odsto godišnje do 2014. godine.
Države koje žele da privuku strane investitore mo-
raju uspostaviti jasan koncept promocije, ciji je cilj
kreiranje imidža koji će biti prilagođen zahtjevima
i potrebama stranih investitora. To se posebno
odnosi na države kao sto je Crna Gora, koja nema
veliko domaće tržiste, koje predstavlja glavnu lokacijsku prednost za strane investitore, a koja se
pritom nalazi u regionu gdje je konkurencija, zbog
sve veće otvorenosti država, veoma oštra.
KO SU NAJVEĆI INVESTITORI U CRNOJ GORI?
Kao sto i sami možemo da vidimo, značajne investicije dolaze od ruskih velikih kompanija. U mnogim preduzećima Rusi su većinski vlasnici, partneri
sa ovdašnjim vlasnicima ili sa državom. U periodu krize mnogi su prodavali svoje posjede, velike
zemljišne površine, upravo ruskim državljanima,
gdje su ovi isplanirali izgradnju zgrada, luksuznih
objekata, SPA centara, agencija, rančeva, komplekse hotela… Tako da se u jednom period osjetio
značajan priliv stranih direktnih investicija sa ovog
područja. Zatim, mnogi arapski investitori, zadovoljni bezbjedonosnom situacijom u Crnoj Gori,
smatraju da je interesantno područje za ulaganja.
Konkretno, First golf banka, jedna od vodećih u
Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sa sjedištem u
prijestolnici Abu Dabiju i ograncima u Dubaiju i
ostalim emiratima, rasopolaže fondom za investicije od 10 milijardi eura. Oni su saopštili da je ta
banka opredijelila milijardu eura za investicije u
Crnoj Gori. Arapski investitori zainteresovani su za
kupovinu i gradnju hotela na Adi Bojani, ulcinjskoj
rivijeri i planinama, ali i za ulaganja u energetski
sektor i istraživanja gasa i nafte u crnogorskom
podmorju. Među brojnima investitorima postoji
i Aman Resort, takođe, lider u proizvodnji zlata,
Mank, koji želi graditi najveću marinu na Mediteranu, kompanija koja ulaže milijardu eura u projekt
na Lustici. Kompanije iz Mađarske i Britanije su
među najvećim strani investitorima u Crnoj Gori,
sa ukupno 169 miliona eura.
Prema preliminarnim podacima Centralne banke
Crne Gore, ukupan priliv stranih direktnih investicija u 2010. godini iznosio je 643,1 milion eura,
dok je, istovremeno, odliv iznosio 100,7 miliona
eura. U CBCG kažu da je rezultat takvih kretanja
ostvareni neto priliv od 542,4 miliona eura, sto
Crnu Goru i dalje svrstava u sam vrh privreda u
tranziciji kada se posmatraju strane direktne investicije po glavi stanovnika.
Međutim, da li je u 2011. godini trend rasta stranih
direktnih investicija nastavljen, veliko je pitanje.
Posljedice svjetske krize, imam osjećaj, nikad se
nisu jace osjećale negu u toku 2011. a mislim da
predstojeći period ne donosi bas dobre vijesti kad
su SDI u pitanju. Ostaje nam samo da cekamo da
nadležne institucije objave rezultate i da se nadamo da predstojeći period neće biti onakav kakvim
ga najavljuju. A najavljuju ga kao veoma težak i neizvjestan kada je rijec o SDI u Crnoj Gori.
Literatura:
• Dr. Slobodan Unković, Dr. Bojan Zecević, 2009, ‘’Ekonomika turizma’’, Centar za izdavacku delatnost Ekonomskog
fakulteta u Beogradu, Beograd
• Doc. dr. sc. Niko Koncul, 2009, ‘‘ Ekonomika i turizam’’, Sveuciliste u Dubrovniku, Zagreb
• Publikacija: strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do
2020. godine
Internet izvori
• www.siteresources.worldbank.org
• www.gov.me
GREENFIELD INVESTICIJE
Greenfield projekti
Porto Montenegro
Velika plaža
Ada Bojana
Valdanos
Kumbor
Lustica
Skociđevojka-Budva
Maljevik-Bar
Bigova
Planina Bjelasica
Ostrvo cvijeća
Odmr. na Žabljaku
Sveti Marko
Royal Montenegro
Ukupno: Greenfield
Pocetna godina
2008.
2010.
2010.
2010.
2010.
2009.
2009.
2009.
2009.
2010.
2010.
2010.
2010.
2010.
Zavrsetak projekta
2012.
2020.
2014.
2014.
2013.
2018.
2012.
2016.
2013.
2018
2014.
2013.
2015.
2014.
Ulaganje (mil. eura)
400
6500
150
150
250
1100
200
500
37,5
600
200
50
250
50
10,437,5
61
Razvoj (ne)ekonomske svijesti
o inovacijama i preduzetništvu
Olja Stanković
Potreba za kreativno-inovativnim aktivnostima i inoviranjem je trajna. To je uslov ekonomske uspješnosti i razvoja savremenog
preduzeća. Preduzetničke ideje i inovacije, uz
obavezu njihovog uspješnog uvođenja na tržište, su osnova savremenog preduzetništva.
Preduzetništvo postaje posebno važno i odlučujuće
u društvima koja se nalaze pred velikim i značajnim
promjenama. To se može objasniti “organskom potrebom” za “strukturnom formulom” razvoja društva
u razdoblju tehnoloških, ekonomskih, političkih, kulturnih, institucionalnih i idejnih promjena. Te procese vode određeni ljudi koji se ponašaju na specifičan
način i koji imaju specifičan sistem vrijednosti.
Savremeno preduzetništvo se pojavljuje kao dinamična razvojna kombinacija ideja, talenta, kapitala, znanja i rizika. Ono je novi sociokulturni fenomen koji omogućuje ostvarenje sposobnosti ljudi u
ekonomskoj sferi. Stoga je ishodište preduzetničke
funkcije ljudski kapital (human capital) jer je u stvarnosti svaki čovjek potencijalni preduzetnik. Njegova
uspješnost ili neuspješnost, pored njegovih individualnih sposobnosti i poslovne sreće , prvenstevno će
zavisiti od njegovog šireg okruženja (društva) i užeg
(preduzeća). Ukoliko pojedinac živi i radi u sistemu
koji omogućuje i stimuliše ljudsku kreativnu djelatnost, tada su mogućnosti preduzetničke afirmacije i
uspješnog poslovanja na duži rok mnogo veće nego
u sistemima u kojima to nije slučaj.
Ako se do sada živjelo u sistemu koji nije stimulisao
preduzetništvo, treba se nadati ulasku u period razvijanja tržišne ekonomije, koja će po svojim osnovnim
karakteristikamabiti preduzetnička ekonomija. To
podrazumjeva i izgradnju infrastrukture za podršku
šireg okruženja preduzetništvu.
62
Preduzetništvo se javlja sa prvim oblicima razvoja
ljudske aktivnosti, pa i ako nije isključivo vezano
samo za ekonomske aktivnosti, ono je i ekonomski
fenomen, a takođe i evolutivni fenomen. Kao takvo, preduzetništvo nije bilo, a i danas se ne tretira
kod svih ekonomista na isti način. Pojedini ekonomisti preduzetništvo tretiraju kao poseban faktor
proizvodnje, a drugi kao skup, prije svega, specifičnih funkcija u oblasti rukovođenja, organizovanja i
upravljanja, usmjerenih na pravilno kombinovanje
prozvodnih faktora.
Preduzetništvo u najširem smislu, prema etimološkom značenju riječi, znači sposobnost da se pokrene neka akcija, da se nešto preduzme u svrhu
postizanja određenog cilja. Ovome treba dodati
da se ovdje ne radi samo o znanju već, prije svega,
o preduzetničkom mentalitetu, kakav se kroz generacije razvija u određenom društvu.
Pojedini ekonomisti preduzetništvo predstavljaju
kao osnovu ekonomske evolucije. Preduzetništvo
je aktivnost koja se sastoji u izvođenju i realizaciji
inovacija uz angažovanje pojedinaca kao nosilaca
tih aktivnosti.
Mnoge današnje rasprave preduzetništvo tretiraju kao nešto prilično misteriozno, kao dar, talenat,
inspiraciju ili “bljesak genijalnosti” kako je to rekao
Drucker. I preduzetništvo, zajedno sa inovacijama,
predstavlja svrsishodne zadatke koji se mogu na
organizovan način izvršiti, odnosno moraju tako
biti organizovani i na sistematičan način obavljeni.
Kada se govori o potencijalnim preduzetničkim
preduzećima, nije istina da je “veličina” prepreka
za uspjeh u domenu preduzetništva i inovacija.
Prilikom rasprava o preduzetništvu, dosta često se
može čuti negativna ocjena “birokratije” u velikim
organizacijama, ili njihovog “konzervativizma”. Pa
ipak, podaci pokazuju nedvosmisleno da su među
postojećim preduzećima, bilo da se radi o privrednim organizacijama ili institucijama javnih službi,
najmanje preduzetnička i najmanje inovativna
upravo ona najmanja.
Svakako da sama “veličina” nije po sebi prepreka
za preduzetništvo i inovacije; to je sam način operativnog vođenja i funkcionisanja preduzeća, a
posebno postojeći način tog vođenja. Tu prepreku
zaista lakše može da savlada veće ili bar preduzeće
srednje veličine, nego neko malo preduzeće.
Operativno vođenje bilo čega - proizvodnog pogona, tehnologije, proizvodne trake, distributivnog
sistema - zahtijeva konstantni napor i neprestanu
pažnju. Jedina stvar koja se može garantovati da
će postojati u bilo kojoj vrsti operativnog djelovanja, jeste dnevna kriza.
Dnevna kriza se ne može odložiti, ona se mora
rješavati onog časa kada se pojavi. Postojeće operativno funkcionisanje zahtijeva visok stepen prioriteta i zaslužuje ga. Na taj način, postojeće preduzeće mora da ulaže posebne napore da bi postalo
preduzetničko i inovativno. “Normalna” reakcija
bila bi u tome da se raspoloživi proizvodni resursiraspodijele za postojeće poslove, na rješavanje
dnevnih kriza i na dobijanje nečeg samo malo višeg nego što već imamo.
Kada jedna organizacija posmatra ili opaža inovaciju kao nešto što ide protiv volje organizacije, kao
što se pliva protiv struje (sem ukoliko to nije slučajno ostvarenje nekog herojskog podviga), onda u
takvoj organizaciji zaista neće biti inovacija.
Inovacije moraju da budu dio običnog, svakodnevnog i operativnog djelovanja organizacije, čak u
neku ruku i rutinski dio njenih aktivnosti. To, opet,
zahtijeva usvajanje i sprovođenje specifičnih, posebnih poslovnih politika. Najzad, potreban je plan
rada na inovacijama, koji će sadržati tačno utvrđene ciljeve i modalitete njihovog ostvarivanja.
Tamo gdje konvencionalna mudrost griješi jeste
njena pretpostavka da su preduzetništvo i inovacije nešto prirodno, kreativno i spontano. Koliko smo puta čuli ili pročitali ovu tvrdnju? Ukoliko
preduzetništvo i inovacije ne donose napredak
i korist jednoj organizaciji u kojoj se primjenjuju,
onda sigurno postoji nešto što ih koči. Tada se lako
dolazi i do pogrešnog zaključka da samo manji dio
postojećih uspješnih preduzeća ima preduzetnički i inovativni karakter, odnosno da većina njih, u
stvari, sputava preduzetnički duh. Međutim, preduzetništvo isto tako nije ni “prirodno”, ono nije ni
“kreativno”. Ono je rad, trud, napor.
Da bi neko preduzeće stvarno moglo da radi na
inovacijama, mora da bude sposobno da oslobodi
svoje najbolje kreativne kadrove da se koncentrišu
na izazove inovacija. Isto tako, ono mora da bude
sposobno da izdvaja sredstva za inovacije. Ukoliko
izvršni rukovodioci organizacije znaju da je politika
kompanije definitivno usmjerena na odbacivanje tih
starih tereta, onda će, prije svega, oni sami, a zatim i
ostali radnici, biti motivisani da traže novo, da podstiču preduzetništvo, pa će i sami prihvatiti potrebu
da rade i ponašaju se preduzetnički. To je samo prvi
korak - stvaranje “organizacione higijene”.
Odatle i potiče nesporazum, odnosno korektan bi
zaključak trebalo da bude suprotan onom koji je
obično šire poznat i prihvaćen. On bi glasio: činjenica da značajan broj postojećih preduzeća jesu
uspješni preduzetnici i inovatori pokazuje da se preduzetništvo i inovacije mogu primjenjivati u svakom
preduzeću, bez obzira na njegovu veličinu i vrstu.
• Ball, D.A., Mcculloh, W.H. (1996) International business,
the challenge of global competicion. Homewood, IL, itd:
Irwin
• Chaganti, R. & Chaganti, R., Malone, S. (1991) Hight Performance Management Strategies for EntrepreneurialCompanies/Research findings from Over 500 Firms/, New York:
Quorum Books
• Deželjin, J., Deželjin, J., Dujanić, M., Tadin, H., Vujić, V.
(2002) Poduzetnički menadžment - izazov, rizik, zadovoljstvo. Zagreb: M.E.P. Consult
• Draker, P.F. (1991) Inovacije i preduzetništvo - praksa i
principi. Beograd: PS Grmeč - Privredni pregled
• Kotter, J.P. (1995) Leading change: Why transformation
efforts fail. Harvard Business Review, Mar-Apr
• Lajović D.: “Preduzetničko restrukturiranje”, CID- Podgorica (2006)
Literatura:
Međutim, za sve njih važi jedan uslov: moraju da
svjesno rade na njihovoj primjeni. Ona se mogu
tome i učiti, ali to zahtijeva određene napore sa
njihove strane. Preduzetnička preduzeća zaista
tretiraju preduzetništvo kao svoju preventivnu
obavezu.
Rukovodeći ljudi u preduzećima često postavljaju
pitanje: “Kako možemo da prevaziđemo otpor prema inovacijama u postojećoj organizaciji?”. Čak i da
znamo pravi odgovor, to je još pogrešno pitanje.
Pravo pitanje bi glasilo: “Kako možemo da organizaciju učinimo prijemčivom za inovacije, željnom
inovacija, kako da učinimo da ona stalno traga za
inovacijama, da radi na njihovom stvaranju?”
63
C:F Summit 2012.
Jovana Đurković
Od 16.do 21. marta imala sam priliku da
učestvujem na Challenge Future samitu na
Bledu, zajedno sa još šezdesetak studenata
iz 45 zemalja. Samit je organizovan od strane Third Millenium Knowledge, IEDC Bled
school of management, CEEMAN, a pod
pokroviteljstvom UNESCO-a i predsjednika
Slovenije, koji su prepoznali značaj C:F takmičenja.
Nakon toga, imala sam priliku da upoznam mnogo
sjajnih kolega, pretežno sa smjerova preduzetništvo i marketing, koji su bili najaktivniji u takmičenju, jer su ih asistenti Vanja Vulić i Bojana Popović
motivisali da se prijave. Kao Chapter, bili smo među
5 najboljih u challengu o predlozima za rešavanje
korupcije mejl našeg chaptera gdje studenti mogu
da pitaju bilo šta vezano za takmičenje ili da nam
se pridruže je [email protected] i
moj je: [email protected]
Kako je moja C:F avantura počela i šta je C:F ?
C:F (www.challengefuture.org) je online takmičenje za mlade, sa akcentom na inovacije i održivi
razvoj. Ali i više od takmičenja. To je platforma koja
kroz takmičenje pruža mogućnost da upoznate
kolege iz cijelog svijeta i naučite više o svemu što
vas zanima.
Moja C:F avantura je počela marta 2011. godine,
kada sam na Fejsbuku vidjela da je prof. Vladimir
Vulić postavio link za prijavljivanje za glavno C:F
takmičenje u kome je nagrada 20.000 eura. Sam
naziv Challenge Future i poruka: „Present is yours to
challenge, Future is yours to imagine!“ su mi privukli
pažnju i tako odlučih da se prijavim.
Ubrzo sam vidjela da tu ima studenata iz čitavog
svijeta iz raznih oblasti i kao ljubitelj stranih jezika polako počeh da vježbam malo više engleski,
španski, ruski, ali i da zahvaljujući sjajnim takmičarima i prijateljima iz Indije učim hindi.
Za takmičenje sam kreirala tim „The Positive Thinkers“ i zajedno sa Vesnom (II godina ekonomije) i
Fahdom (tada studentom iz Pakistana, a sada radi
u SC banci u Pakistanu) počela da radim na projektu koji je bio vezan za energiju - smart homes
sa solarnim panelima, malim vetrenjačama i malim kantama za reciklažu. Svima bih preporučila
da, kad budu kreirali timove za sljedeću sezonu
takmičenja, ubace i nekog člana koji nije iz Crne
Gore, sigurno ćete mnogo toga naučiti.
64
Osim u glavnom, učestvovala sam i u brojnim manjim takmičenjima, gdje su nagrade knjige ili majica. Moja aktivnost je bila uočena od strane C:F menadžmenta i tako jednog dana stiže mi pozivnica
da postanem C:F Montenegro Chapter President
(koordinator za Crnu Goru, ali sa bazom na Ekonomskom fakultetu).
U C:F avanturi sam napredovala, i od marta
2012. sam potpredsjednica za razvoj globalne
chapter mreže, koja se već sada prostire na 5
kontinenata.
Samit je organizovan da bi superfinalisti (timovi iz
Kanade, Venecuele, Nigerije, Indije i Rusije) predstavili finalne faze svojih ideja i da bi sudije odlučile ko je pobjednik. Cilj samita je da se dovedu
najaktivniji članovi iz čitavog svijeta na jedno mjesto i da time budu nagrađeni za svu tu aktivnost
šestodnevnim nezaboravnim iskustvom.
Samit se sastojao iz nekoliko djelova: Educators Forum, Business Forum, TEDx Bled event i C:F Gala.
Tokom Educators Foruma, imali smo priliku da čujemo niz impresivnih predavanja i učestvujemo u
brojnim diskusijama. Sjajna Nađa Zhexembayeva
(Coca Colla Chair of Sustainability i prof. IEDC škole) sa temom „You as a brand“ uvela nas je u novi
svijet učenja. Podijeljeni u grupe, često smo imali
zadatak da za 10-ak minuta smislimo neko rješenje
zajedno sa ljudima koje smo upoznali prije samo
par sati ili dana.
Na panel diskusijama smo davali predloge za unapređenje obrazovnog sistema; slušali smo primjere nekih projekata u tom cilju od rektora i profesora koji su bili gosti, Prof. Milenko Gudić nas je
upoznao sa pojmom homo ludens = oni koji žele da
uživaju. Zatim nam se na par minuta obratio i pijanista (zaposlen u IEDC) sa riječima: „Everyone is
a leader and everyone is a follower, if you want to
succeed, you need to have both of it.“
Svakog dana smo imali i aktivnosti napolju - od
starog kartona smo pravili neku temu vezanu za
Bled 2030. godine; u muzeju na Bledskoj tvrđavi
smo učestvovali u kvizu i na kraju svi dobili čokolade jer su sve ekipe bile sjajne.
TEDx događaj nas je sve inspirisao.
(link:http://www.youtube.com/pl
aylist?list=PL6DEB14F7FF22E319)
Business forum okupio je više stotina ljudi iz svijeta biznisa. Tu smo slušali o socijalnom preduzetništvu, kreativnom razmišljanju i održivom razvoju. Business forumu je prisustvovao i prof. Dragan
Lajović. Futurista Joel Barker nam je poručio: „You
can and should shape your own future, because if
you don’t, someone else will“.
Kulturno veče je bilo predivno jer smo svi predstavili ponešto iz zemlje iz koje dolazimo. (slika: ja
i gusle – koje su nakon toga poslate prijateljima
iz Indije)
C:F Gala, momenat svečanosti i uzbuđenja, kome
su prisustvovali predsjednik Slovenije, brojni ambasadori, rektori, profesori i C:F samit učesnici.
Veče prije gala događaja glasali smo ko će da nas
predstavlja kao gala speaker. Imala sam čast da me
učesnici samita odaberu, ali i samo par sati da pripremim govor, pa su mi svi pomagali. Bio je to moj
prvi javni govor na engleskom jeziku i dobila sam
mnogo aplauza i čestitki.
Nagrada od po 20.000 eura uručena je timovima iz
Rusije i Nigerije, a zatim i nagrada „The most innovative school in C:F competition in 2011/12“ koja
je pripala Ekonomskom fakultetu, uručila mi je Danica Purg, osnivač IEDC Bled škole menadžmenta
i Olga Veligurska (CEEMAN)
http://videolectures.net/challengefuture_veligurska_purg_school/
Nakon samita uslijedili su pozivi na brojne konferencije (uglavnom samo da platim putne troškove), popust za ljetnju školu na Bledu, ali i planovi
o budućem biznisu sa prijateljima iz Indije. Samit
je poslužio da steknem prijatelje sa svih kontinenata, ali i da naučim dosta toga. Karlo i Izabela iz
Venecuele su me učili latino plesove, Šin Šian da
napišem ime na kineskom, Ivan je pomagao da
vježbam ruski, a Indijci su mi poslali sari – njihovu
tradicionalnu nošnju i još par stvari karakterističnih samo za Indiju. I naravno, svi su oni naučili par
riječi na našem jeziku.
65
Životna sredina je naše ogledalo – čuvajmo je!
dipl. ecc Snežana Bulatović
Apstrakt: Još od vremena kad je nastao na
Zemlji, čovjek je neprestano mijenjao svoj
odnos prema prirodi, uništavajući njenu ljepotu, vrijednost i jedinstvenost. Boreći se za
sopstveni opstanak i ne misleći na posljedice,
čovjek je (vremenom) sve više i više intezivirao
iskorišćavanje prirodnih resursa, da bi zloupotrebom nuklearne energije doveo u pitanje
i sam opstanak planete. Istovremeno, čovjek je sve
više i više shvatao jedinstvenost i odnose interakcije
živih bića u prirodi. U ovom radu biće predočeno šta
je to životna sredina, osnovni pojmovi koji se odnose
na životnu sredinu, kao i problemi sa kojima se Crna
Gora i njeni stanovnici suočavaju u XXI vijeku, kako
su ti problemi nastali i moguća, eventualna rješenja
za njihovo ublažavanje. Povod za ovu temu je i Dan
planete Zemlje (22. april), koji promoviše značaj očuvanja životne sredine u cijelom svijetu.
Ključne riječi: životna sredina, održivi razvoj, globalizacija, očuvanje životne sredine.
UVOD
Pritisak čovjeka i društva na životnu sredinu je
sve veći, nedovoljno osmišljen, često nerazuman,
uslovljen željom čovjeka i društva za što većim
profitom. Primjera za to ima svugdje u svijetu. Taj
problem je globalan, u tom smislu da se uzroci i posljedice osjećaju svugdje na planeti Zemlji. Remećenjem prirodnog ili socijalnog sistema u jednom
dijelu svijeta, mogu se očekivati brojne nepredvidive posljedice u drugim sistemima, ponekad sa
odloženim dejstvom, u nekom kasnijem vremenu
i udaljenom prostoru. Može se zaključiti da život
svih ljudi zavisi od skupa povezanih sistema. Bilo
da se nešto dešava ovdje i sada, odraziće se u nekom drugom vidu svuda, u nekom bližem ili daljem
vremenu. Međutim, jednom ugroženi elementi životne sredine teško da se mogu vratiti u prvobitno
stanje. Čini se da već sada čovječanstvo mora uvažiti one polazne činjenice koje ukazuju da životno
vrijednog prostora nema dovoljno, posebno za one
djelatnosti koje zahtijevaju visok kvalitet prostora.
POJMOVNO ZNAČENJE ŽIVOTNE SREDINE
Početkom XX vijeka zaštita životne sredine podrazumijevala je zaštitu divljina, smatrana je privilegijom manjine i bila je posmatrana kao oblast prestiža. Međutim, imajući u vidu sve veće ugrožavanje
životne sredine, kao posljedicu neodgovornog i
neracionalnog korišćenja prirodnih bogatstava,
tokom šezdesetih godina XX vijeka širom svijeta
javljaju se organizovani ekološki pokreti, ukazujući
na dramatičnost problema i želju da se organizovanom akcijom doprinese njihovom hitnom rješavanju. Sedamdesetih godina ovi pokreti sve više
dobijaju na značaju. Godine 1972. u Stokholmu
održana je prva konferencija UN o životnoj sredini.
’’Samo jedna Zemlja’’- glasio je koncept koji je tom
prilikom promovisan. Pitanja zaštite i unapređenja
životne sredine od tada postaju sve više aktuelizovana, predstavljajući snažnu i ozbiljnu inicijativu
za nove mostove saradnje među zemljama.
Za čovjeka, kao i za svako živo biće, životna sredina predstavlja ekološki prostor u kome ono zadovoljava svoje životne potrebe i zahtjeve, koristeći
raspoložive resurse. Iskorišćavanje biosfere i njenih
bogatstava dobilo je tolike razmjere da se više ne
može govoriti o netaknutoj prirodi bilo gdje na
Zemlji. Izvorni oblici prirode održavaju se samo zahvaljujući zaštiti ili na nepristupačnim mjestima i
na mjestima koja su nepogodna za čovjekov život.
Zaštita životne sredine podrazumijeva skup različitih postupaka i mjera koje sprečavaju ugrožavanje životne sredine s ciljem očuvanja životne
ravnoteže. Ekološka odbrana je multidisciplinarna
i treba da predstavlja trajnu obavezu svih članova
društva. Njena multidisciplinarnost proističe iz činjenice što zdravlje, života sredina i socijalni uslovi
predstavljaju kompleks oblasti i problema koji su
u stalnoj interakciji. Stoga, svaki poremećaj stanja
životne sredine dovodi do ekoloških poremećaja i
poremećaja socijalnih odnosa, koji su međusobno
povezani i uslovljeni. [1]
ZNAČAJ ŽIVOTNE SREDINE
66
Cilj ovog rada je da se prikaže realno stanje životne sredine i metodologija uspostavljanja informacionog sistema životne sredine, čovjek i zdravlje,
kao i da naglasi značaj i korisnost ovog sistema u
prevenciji i procjeni rizika za zdravlje i budućnost
čovječanstva.
Životna sredina predstavlja sve ono što nas okružuje, odnosno sve ono sa čime je direktno ili indirektno povezana čovjekova proizvodna i produktivna aktivnost. Održivi razvoj u prvi plan ističe
kvalitet životne sredine, kao osnovni element ra-
zvoja, koji treba da doprinese kvalitetnijem načinu života svih, u skladu sa potrebama i ograničenjima/mogućnostima prirode. To podrazumijeva
da čovjek prirodu sačuva na održivim osnovama
i da je koristi onoliko koliko dozvoljava njeno reprodukovanje. U suprotnom, sukobljavajući se sa
zakonima življenja i postojanja, čovjek će svojim
ponašanjem uništiti svoju budućnost. Ukoliko se
priroda eksploatiše nekontrolisano i prekomjerno
u odnosu na kapacitet životne sredine, onda to
vodi narušavanju ekološke ravnoteže i ekološkim
katastrofama.
Čovjek je samo dio života i životne sredine, ni
iznad, ni mimo njih. Preduslov opstanka čovjeka,
kao i ostalog živog svijeta, vezan je za sunčevu
svjetlost i toplotu, vazduh, vodu, zemljišni sloj, floru, faunu. Čovjek je konzument ovih faktora, ali i
činilac njihovog održanja. Otuda trovanje bilo kog
od njih znači i sopstveno trovanje.
Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka glasi:
’’Svako ljudsko biće ima pravo na održavanje ekološke ravnoteže u svojoj životnoj sredini, koju dijeli
sa svim ostalim živim bićima, životinjama i biljkama, čiji opstanak kao jemstvo vlastitog opstanka
treba da bude osiguran.’’ Navedeni razlozi su presudni za opstanak žive prirode i humaniteta, pa
je radi izbjegavanja ekološke katastrofe i rađanje
jedne ekološke etike potrebno ograničiti i delegirati neka od postojećih ljudskih prava, naročito
’’neuračunljiva’’ vlasnička, proizvodna i potrošačka
ovlašćenja. [2]
Politika zaštite životne sredine ne ograničava se
samo na kontrolu zagađivanja na lokalnom nivou,
već ima opšti globalni karakter, koji je, po pravilu,
veoma teško kontrolisati. Globalna ekološka ravnoteža svakim danom postaje sve aktuelnija. Iako
je globalno zagađivanje problem svjetskih razmjera, u njegovom rješavanju primarna odgovornost
leži na visokorazvijenim industrijskim zemljama.
OSVRT NA CRNU GORU
Dа bi Crnа Gorа dostiglа stаtus rаzvijene,
dinаmične i moderne držаve, i odgovorilа
izаzovimа Milenijumskih ciljevа, njen rаzvoj u
svim elementimа trebа dа počivа nа znаnju, а
nаročito nа nаuci, tehnologiji i inovаcijаmа. Dobrobiti koje proizvodi znаnje zа nаrod i držаvu su
nezаobilаzni. Više nego ijednа drugа silа, nаukа je
oblikovаlа sudbinu ljudske vrste u posljednjа dvа
stoljećа. Postаlа je ključni fаktor održivog rаzvojа.
Onа kreirа dobrа kroz izvrsnost. Zbog togа je nužno pospješivаti i stimulisаti izvrsnost u oblаstimа
nаukа, inženjerstvа i tehnologijа u cilju rаzvojа
držаve, kаo i koristi sveukupnoj ljudskoj vrsti.
Nаukа je nаjčešće onа kojа će obezbijediti nаjboljа
rješenjа zа nаjkompleksnije probleme nа koje, u
svom rаzvoju, nаilаzi nаšа držаvа.
Mnogi izаzovi sа kojimа smo suočeni u oblаstimа
kаo što su održivi rаzvoj, rаst stаnovništvа, ekonomski rаst, rаzlike u stepenu rаzvijenosti djelovа
čovječаnstvа, brigа o zdrаvlju, obrаzovаnje,
klimаtske promjene, obezbjeđivаnje dovoljno
energije, poljoprivrednа proizvodnjа i drugo,
od kojih mnogi rаnije nepoznаti, suočili su ovu
civilizаciju sа krupnim problemimа i izаzovimа,
čаk i pitаnjem njenog opstаnkа. Odgovor nа
ovа pitаnjа jedino se može trаžiti u postojećim
i novim znаnjimа kojа postаju nаjvаžniji resurs
sаvremenog svijetа. Uspješno suočаvаnje sа tim
izаzovimа, kаo i uspješno rješаvаnje problemа u
pomenutim djelаtnostimа, zаvisi, kаko globаlno,
tаko i nа nivou svаke zemlje, od nаporа koji se
čine u rаzvoju, uprаvljаnju i isprаvnoj primjeni
odgovаrаjućih znаnjа.
U Crnoj Gori još nijesu dovoljno prepoznаti ulogа
i vаžnost znаnjа kаo osnove njenog rаzvojа. Nekа
drugа opredjeljenjа, kаo, nа primjer, političko
аngаžovаnje, mnogo su više vаlorizovаnа. Tаkođe,
domаće znаnje i iskustvo koristi se dаleko ispod
kаpаcitetа i mogućnosti i u mnogim slučаjevimа
potiskuje se u korist inostrаnog, koje je često nižeg
nivoа. U uslovimа u kojima se nаlаzi Crnа Gorа
potrebno je upošljаvаti znаnjа kojа posjeduje
njeno stаnovništvo kroz koordinirаne аktivnosti,
kаko bi se povećаli i bolje koristili njegovi
potencijаli. Svаko kаšnjenje u ovim аktivnostimа
može rezultirаti ireverzibilnim posljedicаmа, te
znаčаjnim i nenаdoknаdivim zаostаjаnjem u
rаzvoju. Ustаnovljаvаnje znаnjа kаo ključnog
resursа, pri čemu će nаrod biti njegov kreаtor
i disiminаtor, trebа prepoznаti kаo osnovnu
pokretаčku silu rаzvojа Crne Gore.
U situаciji kаdа su zаhtjevi zа očuvаnjem životne
sredine svаkodnevno rigorozniji, potrebno je dа
Crnа Gorа nаprаvi trаnziciju sа ekonomije kojа je
67
bаzirаnа nа rаspoloživosti njenih fizičkih resursа
i mogućnosti njihovog korišćenjа, kа ekonomiji
kojа će počivаti nа sposobnostimа i kreаtivnosti
stаnovništva više nego nа njenim kompаrаtivnim
prednostimа. Uspjeh tаkve trаnzicije jаsno će
uticаti nа kvаlitet životа u Crnoj Gori: otvаrаnjem
novih rаdnih mjestа zа mlаde, višim kvаlitetom
rаdnih uslovа zа zаposlene, boljim životnim
stаndаrdom i zdrаvljem crnogorskih porodicа, kаo
i boljom brigom o životnoj sredini. U ostvаrivаnju
ove trаnzicije kritičnа je nаšа sposobnost dа
inovirаmo, dа generišemo novo znаnje i koristimo
postojeće, stvаrаmo ideje i tehnologije nа osnovu
visokokvаlitetnih istrаživаnjа i komercijаlizujemo
njihovа dostignućа, kаo i nаšа vezа sа znаnjem u
čitаvom svijetu.
bave životnom sredinom, pored Vlade, su Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine
i Nacionalni savjet za održivi razvoj. [3]
Kvаlitet životne sredine osnovа je zа ljudski život
i ekonomske аktivnosti, i u Crnoj Gori nаcionаlno
bogаtstvo je i znаčаjаn resurs zа rаzvoj zemlje i
regionа. Obаlski pojаs, plаninski predjeli, kаo i
bogаtstvo biodiverzitetа, mogu se tretirаti kаo
nаšа nаcionаlnа, pа čаk i internаcionаlnа vrijednost. U održivom društvu, koje želimo dа grаdimo,
trebа dа koristimo i investirаmo u nаše nаjvаžnije
resurse: nаrod i životnu sredinu.
Mogući pravci razvoja:
• Sprovođenje Nacionalne strategije održivog
razvoja
• Izrada akcionog plana zaštite životne sredine
• Jačanje inspekcijskog nadzora
• Uvećanje finansijskih sredstava za zaštitu životne sredine
• Unapređenje učešća javnosti i dostupnost informacijama o životnoj sredini
• Poboljšanje koordinacije među resorima
• Podsticanje novih „zelenih” poslova
• Specijalističko usavršavanje kadrova
• Usavršavanje statističkih kapaciteta
UOČENI PROBLEMI I MOGUĆI PRAVCI RAZVOJA
68
Nakon usvajanja Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori (1991), Crna Gora se prva u svijetu,
u svom Ustavu iz 1992. godine (što je potvrđeno
i Ustavom iz 2007. godine), proglasila ekološkom
državom. Krajem 2005. godine osnovana je Kancelarija za održivi razvoj, a 2009. godine formirana je
Agencija za zaštitu životne sredine. Crna Gora je u
procesu usklađivanja nacionalnih propisa sa zakonodavstvom EU. Crna Gora je usvojila Nacionalnu
strategiju održivog razvoja, Zakon o životnoj sredini, Zakon o zaštiti prirode, Nacionalnu politiku zaštite životne sredine, zakone o strateškoj i procjeni
uticaja na životnu sredinu, kao i niz sektorskih zakona i strateških politika u oblasti voda, vazduha,
biodiverziteta, upravljanja čvrstim otpadom, otpadnim vodama i slično. Ova dokumenta su bazirana na načelima iz Deklaracije sa konferencije o
životnoj sredini i razvoju Ujedinjenih nacija u Rio
de Žaneiru, Johanesburškog plana implementacije sa Svjetskog samita o održivom razvoju UN, kao
i principima Milenijumske deklaracije UN i Milenijumskih razvojnih ciljeva. Državni organi koji se
Uočeni problemi
• Nedovoljno osposobljeni administrativni i
tehnički kapaciteti na nacionalnom nivou
• Nedovoljno angažovanje lokalne samouprave
• Nedovoljna razgraničenja nadležnosti u oblasti zaštite životne sredine
• Nedovoljan stepen integrisanosti zaštite životne sredine u sektorske politike
• Nedostatak sredstava za finansiranje projekata Nacionalne strategije održivog razvoja
• Slaba svijest o očuvanju životne sredine
PROSTOR (ZEMLJIŠTE, TRANSPORT, GRAĐEVINARSTVO)
Stanje: Namjena površina (PPCG)
• Poljoprivredno zemljište 516.297ha; (37,40%);
0,82 ha/st
• Urbana naselja 66.345ha; (4,80%); 0,11 ha/st
• Ruralna naselja 14.363ha; (1,04%); 0,02 ha/st
• Putevi i ostala tehn. infrastruktura 11.000ha;
(0,80%); 0,02 ha/st
• Kopnena površina po glavi stanovnika (43 stanovnika/km)
• Kvalitet životne sredine (GCI: 29 od 133 zemlje)
• Dužina željezničkih pruga u Crnoj Gori je 250
km, a sa staničnim kolosjecima 330 km. Mreža puteva je ukupne dužine oko 7.000 km, od
čega je 1.847 km magistralnih i regionalnih
• U Crnoj Gori ima 120.000 registrovanih vozila,
a u turističkoj sezoni oko 250.000.
• Funkcionišu dva aerodroma – Tivat i Podgorica
• Na Jadranskom moru funkcionišu četiri luke
za međunarodni saobraćaj – Bar, Kotor, Zelenika i Risan
• Gradove karakteriše pretjerana gustina objekata, nedostatak prostora za parking, nedostatak zajedničkih sadržaja
• Prenamjena poljoprivrednih površina u građevinske
Uočeni problemi
• Neefikasno korišćenje prostora
• TEN-T (Transevropska transportna mreža) nije
direktno pozicionirana kroz CG
• Saobraćajnice i saobraćajna sredstva su veoma zastarjela; značajan je zaostatak u odnosu
na tehničko-tehnološke standarde EU
• Za vozila i izduvne gasove nijesu ostvareni EU
standardi
• Gradnja objekata bez poštovanja standarda o
energetskoj efikasnosti
• Loša infrastruktura (GCI 93 – prosjek EU 38)
• Nepovoljan odnos GCI (Global Competitiveness Index) i infrastructure (62/93) u odnosu
na EU (35 / 38)
• Nepostojanje adekvatnih principa i standarda
u arhitekturi i građevinarstvu koji obezbjeđuju održavanje identiteta sredine
• Neplanska izgradnja sa posljedicama konurbacije
• Vrlo nizak procenat korišćenja poljoprivrednog zemljišta
Mogući pravci razvoja
• Prostorni plan Crne Gore redovno ažurirati u
skladu sa endogenim i egzogenim promjenama – najmanje jednom u dvije godine
• U potpunosti eliminisati nedozvoljenu gradnju
• Poreskim mehanizmima sankcionisati nekorišćenje ili neadekvatno korišćenje prostornih
resursa
• Građevinski sektor, kao dominantan oblik
nadgradnje prostora, uskladiti sa FIDIC- ovim
uzansima (International Federation of Consulting Engeneers)
• Uspostaviti pravila građenja (building code) i
dosljedno ih primijeniti
• Osposobiti inspekcijske službe
• Zabraniti gradnju objekata za stanovanje koji
proizvode CO2
• Na jezerima zabraniti plovila koja proizvode
CO2
• Trajno zabraniti preusmjeravanje poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, za stambenu i industrijsku gradnju
• Poboljšati standard putne mreže i putne signalizacije
VODE
Stanje:
• Prema specifičnom oticaju, Crna Gora spada
među vodom najbogatije zemlje svijeta. Crna
Gora ima zahvaćenih preko 4 m3/s u izgrađenim vodovodnim sistemima i značajan neiskorišćen potencijal
• Od procijenjenog energetskog potencijala
koristi se svega oko 20 odsto
• U izgrađene akumulacije je moguće zahvatiti
sedam odsto ukupnog površinskog oticaja,
dok se za efikasnu vodoprivredu optimalnim
smatra preko 50 procenata
• U Crnoj Gori navodnjava se tri odsto poljoprivrednih površina (1.7 m3/s), dok sistemi za
odvodnjavanje nijesu u funkciji. Na polovini
poljoprivrednih površina namijenjenih za navodnjavanje potrebna je i odvodnja
• Dodijeljene koncesije za vodu za flaširanje
iznose oko 500 miliona litara godišnje
• Potencijal za flaširanje kiselih voda je preko 30
miliona litara godišnje, a trenutno se proizvodi svega 3-5 miliona litara godišnje
• Teritorijalne vode i epikontinentalni morski
pojas zauzimaju 6.334 km2 ili 45,9 odsto kopnene površine Crne Gore
• Skadarsko jezero zahvata površinu 305–506
km2. Sva ostala prirodna jezera zahvataju oko
14 km2, vještačka jezera, bez Bilećkog, zahvataju oko 46 km2
• Za rekreaciju se koriste plaže (57.5 km), jedrenje, veslanje, skijanje na vodi, sportski ribolov,
eko-turizam, splavarenje vodnim tokovima i dr.
• Ispitivanja kvaliteta površinskih voda pokazuju na određenim lokalitetima povremena odstupanja kvaliteta od klase koja je normirana
• Vode iz Zetske ravnice su pretežno van propisanih normi
• Veliki procenat uzoraka vode za piće je mikrobiološki neispravan zbog neadekvatne dezinfekcije, a ponekad i fizičko-hemijski neispravan (mutnoća i sl)
69
Uočeni problemi
• Ne postoji odgovarajući katastar i zaštita izvorišta
• Nezadovoljavajuće tehničko stanje vodovodnih sistema, sa gubicima od 30 do blizu 80
odsto
• Mala iskorišćenost hidroenergetskih potencijala
• Negativna percepcija javnosti o izgradnji brana i akumulacija
• Netransparentnost podataka o životnoj sredini
• Nedovoljna primjena hidromelioracionih mjera
• Nedovoljna organizovanost i iskorišćenost
lova i uzgoja ribe
• Nedovoljna organizovanost turističko-putničke plovidbe, nautičkog turizma i rekreacije
• Mali akumulacioni prostor upravljanja vodama i neregulisan nivo visokih voda
• Neadekvatna regulacija i zaštita rječnih korita
• Nizak nivo prečišćavanja otpadnih i atmosferskih voda
• Nedovoljno sistematsko ispitivanje kvantiteta
i kvaliteta voda
• Izraženo preklapanje nadležnosti institucija
• Nedostatak katastra zagađivača
Mogući pravci razvoja
• Ustanoviti katastar i mjere zaštite vodoizvorišta
• Sanirati gubitke i smanjiti potrošnju
• Graditi seoske vodovode
• Povećati proizvodnju stonih ugljeno-kiselih
mineralnih voda
• Koristiti neiskorišćene ljekovite mineralne
vode
• Obezbijediti kvalitet plaža i njihovo proširenje
za 32 km i formirati 14 km novih
• Proširiti i opremiti male luke i privezišta za nautički turizam (i srednjoročno)
• Definisati mjere protiv degradacije rječnih korita
• Uskladiti crnogorsko zakonodavstvo o vodama sa evropskim
• Uspostaviti jedinstveni monitoring voda
• Monitoring koncentrisanih izvora zagađenja
na mjestu nastanka (naselja, industrijska postrojenja, deponije otpada), kao i monitoring
difuznih izvora zagađenja
70
VAZDUH
Stanje:
• Vazduh u Crnoj Gori generalno je dobrog kvaliteta
• Kontrola kvaliteta vazduha u Crnoj Gori sprovodi se na tri načina: realizacijom Programa
kontrole kvaliteta vazduha, realizacijom aktivnosti mjerenja zagađenja na samom izvoru,
programom sistematskog ispitivanja sadržaja
radionuklida u životnoj sredini Crne Gore / ispitivanja koncentracije radona u boravišnim
prostorima
• Najznačajnije crne tačke – potencijalni izvori
zagađenja u Crnoj Gori su: Kombinat aluminijuma Podgorica (nekontrolisana emisija fluorida iz fabrike Elektrolize, povećana emisija policikličnih aromatičnih ugljovodonika iz fabrike
Anoda zbog nepostojanja adekvatnih sistema
za prečišćavanje otpadnih gasova, povećana
emisija ukupnih praškastih materija peći za
kalcinaciju, rotacione peći); Termoelektrana
Pljevlja (SO 2 je pokazivao rastući trend u periodu od 2003. do 2008. godine, a 2010. godine
je izvršena odgovarajuća ekološka sanacija otpadnih gasova); Željezara Nikšić (elektrolučne
peći su najznačajniji emiteri praškastih materija, pored ostalih, sa visokim sadržajem teških
metala i poliaromatskih ugljovodonika); industrijske deponije Brskova i Šuplje stijene; Brodogradilište Bijela.
• Vazduh ima narušen kvalitet i zbog zastarjelih
tipova automobila
• Dominantan štetan uticaj saobraćaja na kvalitet vazduha u urbanim naseljima naročito je
izražen na raskrsnicama koje se nalaze na magistralnim pravcima
• Nedovoljno i neblagovremeno je obavještavanje stanovništva o stanju kvaliteta vazduha
u Crnoj Gori
Uočeni problemi
• Tehnologije koje se primjenjuju u industriji
Crne Gore karakteriše visok stepen emisija u
životnu sredinu i velike količine stvorenog otpada
• Prisustvo velikog broja zastarjelih vozila na crnogorskim putevima, korišćenje goriva neodgovarajućeg kvaliteta i neadekvatna kontrola
izduvnih gasova u XXI stoljeću – u er 54 i kompetitivnosti vozila rezultirali su povećanim sa-
držajem lebdećih čestica, kao i neadekvatna
kontrola izduvnih gasova kod vozila
• Zagađenost vazduha sa deponija
Mogući pravci razvoja
• Usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa
zakonodavstvom EU i njegova implementacija
• Formiranje katastra zagađivača vazduha
• Pooštriti uslove kontrole kvaliteta goriva za
motorna vozila, kvaliteta i starosti motornih
vozila, posebno sa aspekta sistema za sagorijevanje goriva
• Obavezna kontrola izduvnih gasova vozila dva
puta godišnje
• Obaveza izvještavanja građana o kvalitetu
vazduha
• Ugrađivanje filtera u postrojenjima koja sagorijevaju naftu, kao i u industrijskim
• Izgradnja stanova uz primjenu standarda za
bezbjednost od radona
• Ispitivanje kancerogenosti i dekontaminacija
fasada zgrada
BIODIVERZITET
Stanje:
• Crna Gora ima veoma bogat biodiverzitet:
preko 2.700 vrsta algi, više od 3.200 vrsta vaskularnih biljaka, 2.000 vrsta gljiva, preko 700
vrsta kičmenjaka i više od 26.000 vrsta beskičmenjaka
• U pogledu diverziteta flore Crna Gora je na prvom mjestu u Evropi
• U cilju pripreme za uspostavljanje mreže Natura 2000, na teritoriji Crne Gore je identifikovano 30 EMERALD područja, koja nijesu još
potvrđena
• Crna Gora ima pet nacionalnih parkova i zaštitila je nekoliko važnih prirodnih oblasti, od
kojih su neke u međunarodnim konvencijama
ili zaštićene putem međunarodnih ugovora.
Oko osam odsto teritorije Crne Gore je pod
nacionalnom zaštitom, a znatan dio teritorije
je i pod internacionalnom zaštitom (17,2%).
• U Crnoj Gori se godišnje iskorišćava ljekovitog bilja 100-150 t (oko 660 vrsta vaskularnih
biljaka se koristi u tradicionalnoj medicini),
šumskih plodova 400-500 t, gljiva 100 t, slatkovodnih riba 400-500 t, morske ribe 500-600
t, slatkovodih rakova 10-20 t, školjki 5 t, sipe i
lignji 100-150 t, dok za divljač nema pouzdanih podataka
• Nedovoljno je efikasna zaštita divljači
• Ne postoji proizvodnja na bazi ljekovitog bilja
Uočeni problemi
• Degradacija habitata (nekontrolisana eksploatacija šljunka i pijeska, nekontrolisana sječa i
krčenje šuma, urbanizacija i razvoj infrastrukture, pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište)
• Nekontrolisani lov, ribolov, sakupljanje jestivog i ljekovitog bilja, gljiva, šumskih plodova
• Razvoj alohtonih invazivnih vrsta
• Zagađenje zemljišta, vode i vazduha
• Eksploatacija određenih ekonomski značajnih
vrsta morskih riba dostigla je tačku prekomjernog ulova
• U Skadarskom jezeru drastično je smanjena
brojnost, pa je evidentan i nestanak nekih vrsta riba i porast brojnosti malo cijenjenih vrsta
• Broj određenih odstrijeljenih životinja čini oko
25 odsto od ukupno procijenjene populacije u
lovištima, što je neodrživi obim lova
• Biodiverzitet je nedovoljno istražen, posebno
ekonomski važne vrste
Mogući pravci razvoja
• Usklađivanje nacionalnog sa EU zakonodavstvom u oblasti zaštite životne sredine uz
usvajanje i implementaciju Predloga Nacionalne strategije biodiverziteta sa Akcionim
planom za period od 2010. do 2015. godine i
Nacionalne stategije za integralno upravljanje
obalnim područjem Crne Gore (NS IUOP)
• Povećanje efikasnosti zakonskog i institucionalnog okvira u oblasti zaštite biodiverziteta
• Osposobljavanje institucionalnih i kadrovskih
kapaciteta za zaštitu biodiverziteta, uključujući i Vladin i civilni sektor
• Integracija mjera zaštite biodiverziteta u druge sektore, naročito turizam, prostorno planiranje i izgradnja krupne infrastrukture
• Podsticati dijalog sa civilnim sektorom. [3]
ZAKLJUČAK
Zaključuje se da je pitanje dalje strategije opstanka
jedino drugačiji odnos čovjeka prema životnoj sredini, da je nužno da ljudi shvate da jedino oni svojim ponašanjem mogu smanjiti stepen zagađenja
71
Strategija i ciljevi kompan
Nenad Rakić, Crnogorski Telekom AD, SME Coordinator
i ugroženosti životne sredine jer samo ljudi svojim
djelovanjem dovode do njenog uništavanja. Kao što
je u radu prikazano, najveći globalni problemi, kao
što su gubitak biodiverziteta, zagađenje vode, degradacija zemljišta i mnogi drugi, isključivo su djela
samog čovjeka. Ljudi su po svojoj prirodi pohlepni
i zbog toga ne shvataju da je jednom ugrožen element životne sredine veoma teško, u nekim slučajevima gotovo nemoguće vratiti u prvobitno stanje.
Kod ljudi treba da se stvori ekološka svijest, da
shvate koliko je štetan njihov uticaj na životnu sredinu, da steknu znanja o mjeri uticaja djelatnosti
koje obavljamo. Prvenstveno, moramo biti svjesni
da degradacija životne sredine može imati ozbiljne implikacije na ljudsko zdravlje, siromaštvo, ekonomski razvoj. Možda se do sada još nijesmo sreli
sa nekim ozbiljnim posljedicama, ali to ne znači
da ovaj problem treba potcjenjivati, naprotiv, treba preventivno djelovati, kako bismo smanjili ili u
najboljem slučaju eliminisali probleme zagađenja
životne sredine. Upravo su preventivne mjere najefikasniji metod da se poveže zaštita životne sredine sa privrednim i društvenim razvojem.
Obrazovanje i vaspitanje za zaštitu životne sredine
ne podrazumijeva samo upoznavanje prirodnih i
društvenih nauka neophodnih za razumijevanje i
rješavanje ekoloških problema i zagađivanja životne sredine, već pretpostavlja i dogradnju moralnih
principa i formiranje novog sistema vrijednosti čovjeka u odnosu na prirodu i okruženje. Zato je usklađivanje ljudskog ponašanja sa ekološkim zakonitostima prirode uslov za opstanak čovječanstva.
LITERATURA:
[1] Milenović B., ’’Ekološka ekonomija: ekonomski razvoj i životna sredina’’, Niš, 1996.
[2] Stevanović B., ''Encikopedija: Životna sredina i održivi razvoj'', Beograd 2003.
[3] Deklaracija o pravima čovjeka, Član 31.
Godina 2010. bila je godina brojnih poslovnih izazova, intezivne cjenovne konkurencije u mobilnom segmentu poslovanja i najavljenih promjena u regulatornom režimu. Uprkos racionalizaciji
korisničke potrošnje, odloženim efektima krize i
krhkosti privrede, Crnogorski Telekom je uspješno
realizovao svoju strategiju i uz značajno smanjenje
troškova, uspio očuvati svoju profitabilnost.
Ostvarili smo sjajne poslovne rezultate: CT je postao lider na tržištu TV provajdera, završivši godinu
sa tržišnim učešćem od 37odsto, osnažili smo dominaciju u postpejd segmentu mobilne telefonije
sa tržišnim udjelom od 45 odsto, a na kraju 2010.
broj ADSL korisnika je bio 55.000. Ovi podaci govore o našoj najvećoj vrijednosti, a to je stabilna i
lojalna korisnička baza.
Nastavili smo sa diversifikovanjem i inoviranjem
portfolija usluga, unapređujući Extra Trio, proširivši Ritam klub i za pripejd korisnike, promotivnom
ponudom za mala i srednja preduzeća, uvođenjem
Biznis tria, konvergentnih servisa, restrukturiranjem LL portfolija... I, što je najvažnije: CT je uspješno komercijalno predstavio ICT baziran portfolio
rješenja za biznis korisnike, INTEGRIS.
Značajan napredak je postignut u segmentu mobilnog interneta zahvaljujući privlačnim pripejd
cijenama, postpejd paketima sa neograničenim
protokom podataka i ekskluzivnoj ponudi mobilnih uređaja iPhone i blackberry.
Uprkos poteškoćama, ispunjena su očekivanja naših akcionara i isplaćena je najveća dividenda u CT
u iznosu od 37 miliona eura.
Za 2011. unaprijedili smo našu strategiju sa konciznom vizijom i misijom i sa šest strateških ciljeva
tj. sa Big 6. Jedna kompanija postaje jedna kultura,
koja se bazira na inovativnom duhu, vrhunskom
kvalitetu pružanja usluge i upravljanju zasnovanom na performansama.
Zacrtali smo sebi velike ciljeve za 2011:
1. Ojačati tržišnu poziciju
72
Crnogorski Telekom je usmjeren na povećanje
tržišnog udjela u svim uslužnim segmentima. Regulacija tržišta u segmentu veleprodaje i pripejd
ije TELEKOM koji je vode i drže na liderskoj poziciji
registracija će u narednom periodu restrukturirati
tržišni potencijal i postaviti nove biznis modele.
Crnogorski Telekom će nastaviti sa širenjem integrisanih i komplementarnih servisa i sa programima lojalnosti za sve svoje korisnike.
2. Poboljšati efikasnost
Uspješna realizacija trogodišnjeg programa kontrole troškova (S4S), je generisala održive uštede
i obezbijedila konkurentnu strukturu troškova u
2010. Dalja optimizacija resursa i puna iskorišćenost kapaciteta doprinijeće rastu efikasnosti i unapređenju kvaliteta.
3. Pružati vrhunsku uslugu
Pojednostavljeni tarifni planovi, integrisane ponude i brzi internet su ključ za postizanje superiornog
korisničkog doživljaja i uspostavljanje dugoročnog odnosa sa klijentima. Crnogorski Telekom će
konstantno nastojati da unaprijedi sve korisnički
usmjerene procese i da u svakoj interakciji sa korisnicima pokaže superiorne performanse.
ma i velikim kompanijama u Crnoj Gori, uz
stratešku saradnju sa lokalnim IT kompanijama. Ponuda Integrisa (infrastruktura,
outsorsing, SaaS, hosting, dodatne usluge...) zajedno sa inovativnim finansijskim
rješenjima, predstavlja integrisani ICT
portfolio dizajniran za ekonomične biznis
modele za biznis subjekte.
Kao vodeći broadband provajder u državi, Crnogorski Telekom ima odgovornost u smislu prvog
partnera države na njenom putu da postane informaciono društvo. Da bi se omogućilo da internet
postane dio svakodnevnog života većine crnogorskih građana, kompanija je pokrenula nekoliko
projekata u partnerstvu sa relevantnim tijelima i
organizacijama – Vladom Crne Gore, obrazovnim
institucijama, NVO, itd.
Četvrtu godinu zaredom, Crnogorski Telekom
omogućava besplatan internet pristup putem ADSL-a svim osnovnim i srednjim školama u zemlji.
Tokom 2010. godine, oko 150 crnogorskih škola
koristilo je ovu ponudu. Projekat je realizovan zajedno sa Ministarstvom prosvjete.
4. Razvijati informaciono društvo u Crnoj Gori
Uporedo sa unapređivanjem tehnologije i modernizacije mreže, CT obezbjeđuje i najbolju povezanost i pristup mreži. Razvoj optičke mreže i unapređenje mobilne na HSPA+ omogućavaju velike
brzine prenosa podataka bilo gdje i bilo kada. Prelazak na na ALL IP platforme će omogućiti napredne servise i interaktivne funkcionalnosti.
Zajedno sa Vladom Crne Gore, kompanija je pokrenula projekat u cilju povećanja nivoa IT pismenosti
i prodora interneta u Crnoj Gori.
5. Uvećati prihode kroz nove servise
Projekat je započet 2008. i planirano je njegovo trajanje do 2012. godine, sa ciljem povećanja
kompjuterske pismenosti, poboljšanja poznavanja
i korišćenja interneta, podizanja opšteg nivoa svijesti o značaju interneta i promocije informacione
kulture u Crnoj Gori.
Crnogorski Telekom će nastaviti sa integrisanim ponudama za svoje korisnike, tako što će unapređivati
IPTV platformu, podsticati smartphone penetraciju
i poboljšati pristup multimedijalnim i digitalnim
sadržajima posredstvom 3 ekrana. Puni potencijal mobilnog i fiksnog interneta, ekspanzija onlajn
usluga i korišćenje šansi koje donose nove industrije, predstavljaju buduće izazove za kompaniju.
U toku 2011, besplatan bežični internet omogućen
je na 20-ak lokacija širom Crne Gore, uključujući i
lokacije u okviru nacionalnih parkova. U saradnji
sa Nacionalnim parkovima Crne Gore, Telekom će
ubuduće nastaviti praksu pokrivanja nacionalnih
parkova bežičnim internetom kako bi domaćim
posjetiocima, ali i stranim turistima, boravak u prirodnim rezervatima učinili što prijatnijim.
6. Biti lider u biznis rješenjima
Cilj Crnogorskog Telekoma je da postane lider u
biznis rješenjima po principu ključ u ruke, kao i pouzdan biznis partner malim i srednjim preduzeći-
73
Na marginama, II preduzetnička konferencija
Vladislav Stanišić
Upoznajući se prvi put sa osnovama preduzetništva u tekućem semestru, pritom
konstantno učeći o njemu, bio sam prijatno
iznenađen kada sam saznao da se organizuje druga preduzetnička konferencija na
našem fakultetu. Na moju žalost, nijesam
prisustvovao prvoj konferenciji i stoga sam
imao razlog više da ovu, koja je za nama,
ispratim u potpunosti. Priznajem moju početnu skeptičnost samom pristupu konferencije jer
nijesam bio siguran šta sve bitno mogu saznati u
roku od par sati trajanja izlaganja koje se, pritom,
odvija uporedo u tri konferencijske sale. Ozbiljnost
i profesionalnost organizatora moje mišljenje je
jako brzo promijenila. Izuzetan broj eminentnih
i priznatih ljudi je svojim prisustvom i izlaganjem
doprinio sveukupnoj slici koju sam stekao po završetku konferencije.
snaga koja nas vodi naprijed svojim ogromnim
uticajem na rast, oporavak i društveni progres kroz
podršku inovacijama, generisanju zapošljavanja i
snaženju socijalne osnove društva, ali i podsticanjem vrijednosti slobode i samoodgovornosti. Praćen uvodnim izlaganjima prof. dr Milorada Jovovića i doc. dr Dragana Lajovića, konferencija je i
zvanično otvorena.
Riječ preduzetnik (eng. entrepreneur) još nije odomaćena u crnogorskom vokabularu. Često je poistovjećuju sa riječju biznismen, koja kod nas, takođe, nema pozitivnu konotaciju. Preduzetnik je osoba koja radi za dobrobit, prvo svoju, a onda i ljudi
oko sebe. Osoba koja snosi rizike koje većina nas
sigurno ne bi. Osoba koja iz korijena osniva start
up biznis i ulazi u vrtlog neizvjesnosti, u kojem mu
niko ne garantuje da će izaći kao pobjednik. Preduzetnik inovira, smišlja nove ideje, koristi resurse na
novi način, daje novu upotrebnu vrijednost istima.
Piter Draker kaže da su inovacije specifično oruđe
u rukama preduzetnika, koje oplemenjuju resurse
novim kapacitetima stvaranja bogatstva.1 Upravo
to je bila jedna od glavnih poruka većine izlagača
preduzetničkog okruglog stola. Približiti dati pojam
široj javnosti, ohrabriti javnost da pokuša da materijalizuje svoje ideje, da preuzme rizik i da predvidi
the next best thing crnogorske ekonomije.
Konferencija je bila podijeljena u tri sale, kojim su
rukovodila tri moderatora - prof. dr Gordana Đurović, doc. dr Ana Lalević-Filipović i specijalna
gošća iz Australije, dr Manijeh Reyhani.
Sama konferencija je započeta, pred velikim auditorijumom, govorom predsjednika Vlade Crne
Gore dr Igora Lukšića što, samo po sebi, govori
o važnosti i ozbiljnosti samog događaja. Premijer
Lukšić je prepoznao značaj preduzetništva u našoj
državi, zadržao se na ulozi mladih ljudi u biznisu,
ohrabrio nas da izaberemo svoj put i pružio podršku i garanciju Vlade da će pomoći najboljima u
ostvarenju ideja. On je naglasio da je mladim ljudima sada, više nego ikada ranije, potrebna podrška. Takođe, smatra da je preduzetništvo izuzetna
74
1 Peter Drucker, Innovation and Entrepreneurship (1985)
Primarni cilj je bilo zajedničko razmatranje aktuelnih izazova pred kojima se nalazi crnogorsko društvo, kao i sagledavanje aktivnosti koje sprovodimo
na planu ublažavanja negativnih efekata ekonomske krize i smanjenja nezaposlenosti. Upotpunjeno izlaganjima gostujućih predavača, imali smo
priliku da uporedimo stanje u državama regiona
(Srbije, Hrvatske, Bosne...) i stvorimo sliku položaja
koji Crna Gora trenutno zauzima.
Sva tri okrugla stola imala su specifičnu temu izlaganja, pri čemu je svaki izlagač imao 3 do 5 minuta
za svoj elaborat. Mogućnost uporednog praćenja u
svim salama dala je priliku da se upoznamo sa velikim dijapazonom tema, problemima sa kojim se
suočavamo i njihovim rješenjima. Iako je nezahvalno upoređivati kvalitet održanih prezentacija, ali s
obzirom da sam se tu i najviše zadržao, smatram
da se izlaganja u sali 202 bila najbolja na konferenciji. Profesorka Filipović, kao moderator, uz pomoć
gostujućih i domaćih predavača, uspjela je da zaokupi pažnju većine gostiju i posmatrača. Dodajmo
na to i da je sala bila suviše mala da primi sve zainteresovane, te je stoga većina slušalaca stojeći pratila izlaganja. Smatram da je elaborirana tematika
bila najbliža studentskom nivou znanja, te i u tome
vidim razlog velike posjećenosti, prevashodno ljudi moje generacije. Posebno bih izdvojio radove dr
Srđana Redžepagića i dr Leposave Grubić-Nešić
sa izlaganjima na teme „Evropska trzišta u nastajanju i perspektive za razvoj biznisa u uslovima
globalne krize: Evropska unija i Zapadni Balkan“ i
„Personalni preduslovi preduzetničkog angažovanja“, respektivno. Uzimajući u obzir da je obrađena tematika bila u fokusu rada našeg smjera, imali
smo priliku saznati, između ostalog, na šta trebamo obratiti pažnju u daljem usavršavanju, kako da
se borimo sa konkurencijom i kako da isplivamo u
današnjem tranzicionom periodu naše države.
U sali „Mediteran“ je protokolom predviđen najveći broj izlagača i lično sam očekivao da ću tu provesti najviše vremena. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, interesovanje slušalaca je opadalo i polako
su prelazili u sale 202 i 203. Izdvojio bih predavanje dr Bobana Melovića na temu „Preduzetničko
obrazovanje kao faktor uticaja na zapošljavanje”,
gdje je posebno naglašen uticaj ulaganja u ljudske
resurse, tj. u znanje pojedinaca. Nažalost, limitiranost vremenom, nepoznavanje tematike, ali i visoki kvalitet drugih predavanja me je spriječio da
ispratim dio konferencije u sali 203.
Na zatvaranju konferencije sumirana su sva izlaganja, donijeti su zaključci i date smjernice našeg
daljnjeg djelovanja u cilju ostvarenja zadataka koji
su nam postavljeni. Najsnažnija poruka koju je da
je vrijeme da se okrenemo privatnom, a ne javnom
sektoru. Ne možemo očekivati da država rješava
sve naše probleme, bilo koje magnitude, počev od
trivijalnih, materijalnih i do čisto egzistencijalnih.
Ne možemo tražiti od države sve, a istovremeno
biti spremni da ospemo drvlje i kamenje po njoj.
Nije mi cilj da glorifikujem ulogu države, već samo
želim da ukažem na to da je došlo vrijeme da se
okrenemo sebi. Da ne zavisimo ni od koga do od
sebe samog. Da budemo gospodari sopstvene
sudbine.
Budimo kreativni, stvarajmo ideje, generišimo ih.
Budimo istrajni i spremni na žrtve. A rezultati će
sami po sebi doći.
75
#EkonomijaCG - Kako su studenti tviteraši
vidjeli konferenciju “Ekonomija Crne Gore 2012”
Tahir “Taško” Mujić, Vučić “Vučko” Popović
Da mi je neko rekao prije jednu godinu
da ću biti aktivan član skoro svih mogućih
društvenih mreža, ne bih mu vjerovao, iako
sam oduvijek bio totalni ludak koji ne funkcioniše bez interneta. Imao sam klasičan crnogorski pristup tome - gubljenje vremena,
špijunaža, priče za malu djecu i “nerdove”...
Međutim, u posljednjih nekoliko mjeseci počeo sam drugačije da gledam na to. Upoznao
sam grupu ljudi koji su veoma angažovani na
društvenim mrežama i koji su mi pomogli da
sagledam povoljnosti koje one nude.
Fejsbuk mi više nije samo: “kupao/la sam se”,
“joj kako sam zaljubljen/a”, “bla bla bla”... već
mi je postao i mjesto na kojem mogu da završim
cijeli seminarski ili pripremu za ispit. Tviter nalog
sam otvorio odavno i tada mi je izgledalo kao “statusi za FB” (izvinjavam se na mojoj tadašnjoj neukosti). Sada je Tviter prva stvar koju upalim kada se
probudim. Nego, da ne smaram više sa ovim što i
nije tema teksta. :)
Naime, Privredna komora Crne Gore, koja je i organizator konferencije “Ekonomija Crne Gore 2012”,
je za 15 studenata Ekonomskog fakulteta iz Podgorice obezbijedila besplatan prevoz i učešće na
ovom jako bitnom događaju. Time su pokazali da
im je stalo do mladih ljudi, tj. do budućnosti naše
zemlje. Za nas studente je veoma korisno čuti mišljenja iskusnih ekonomista, privrednika i ljudi iz
drugih sfera povezanih sa ekonomijom. Bilo da
smo saglasni sa njima ili ne, bile to mudre riječi
ili “biseri”, sve to doprinosi našem znanju koje će
nam trebati u budućnosti. Takođe, to je i prilika da
se upoznamo sa raznim ljudima koji dolaze iz različitih zemalja i onako, uz piće, porazgovaramo o
onome što nas zanima. Poziv organizatora učinio
je da se osjetimo počastvovanim i mnogo smo im
zahvalni na tome!
76
Vođeni našim guruom, Vladimirom Vulićem, odlazimo na konferenciju sa misijom da čujemo neku
ekonomsku mudrost, ali i da doprinesemo razvoju
naše Tviter zajednice tako što ćemo live tvitovati
pod hashtagom #EkonomijaCG i prenositi šta se
dešava onima koji nisu imali tu čast da prisustvuju
ovom događaju.
Čim je ekipa stigla u hotel “Splendid” (5*) (usput
rečeno, najluksuzniji u Crnoj Gori) i smjestila se u
udobne stolice u divnoj sali za konferencije, počela je priprema “naoružanja” u vidu naših smartphoneova i tableta. Prva stvar, kao pravi dobri
nerdovi, odmah ‘”Scan Wi-Fi networks”, prikopčali
se na “Splendid CONFERENCE” (ful signal) i, naravno odmah na Foursqare kad... “Your connection
is wonky! Try again!” (ko koristi #4sq, zna o čemu
pričam) :)
Je li realno da na konferenciji čija je tema razvoj, a
pritom smo u XXI vijeku i znamo što znači internet
za razvoj jedne pekare (a kamoli države), ne radi
internet? Ovu situaciju je najbolje je opisao sada
već kultni tvit jednog od kolega: “#onokad si u najluksuznijem hotelu u Crnoj Gori, a wireless kao na
etno-selu.”... Možda i gori.
Ali neka, svakome se desi propust. Na sreću, nekako smo se snašli - portable hotspot “Nekolegijalni
Vajrles” by Tasko Mujic saves the day! :) A onda smo
počeli sa prenosom dešavanja.
Znate već kako ide, spasite dan, ali vam ode baterija na telefonu za dva sata. Ustanem da stavim
telefon na punjač. Prvi utikač - ne radi. Drugi - ne
radi. I tako redom... Vraćam se na svoje mjesto, i na
Tviteru kucam: “#fail!”. Još jedan propust najluksuznijeg hotela na ovom dijelu Jadrana - organizovati konferenciju, a nemati power outlete!
Čuli smo dosta mišljenja, obećanja, planova, predviđanja... Međutim, u toku čitavog prvog dana
konferencije niko preko usta nije prevalio riječ internet, a da ne govorim o društvenim medijima.
Bilo je, međutim, i finih stvari kao što su npr. riječi guvernera Centralne banke Crne Gore, Radoja
Žugića: “Strane direktne investicije su nam donijele velike količine novca, ali nije došlo do transfera
znanja, tj. nisu nam donijele nikakve nove tehnologije”. Ili izjava Vujice Lazovića, potpredsjednika
Vlade Crne Gore: “Za Crnu Goru je veoma značajna
saradnja sa Kinom i Turskom”. Prvi put čujemo nešto što se vezuje za tehnologiju ili da se pominju
dvije države koje se izuzetno brzo razvijaju, za što
je u velikoj mjeri zaslužna tehnologija.
I tako čekamo, i čekamo, i čekamo da neko pomene važnost tehnologije i interneta. Zar je moguće
da pričamo o razvoju bez ta dva pojma? I eto - kao
šlag na torti, da zasladi prvi dan, završno izlaganje
profesora Jovana Mirkovića koji, uz salve oduševljenja Tviter zajednice, kako prisutnih u sali, tako i
onih koji su nas pratili preko #EkonomijaCG, izgovara magične riječi - “Vlada Crne Gore trebalo bi
da obezbijedi besplatan internet svim građanima”.
Mislim da je upravo ovo bio tvit sa najviše retweetova! :)
Drugog dana ekipa dolazi sa istim zadatkom. Ovog
puta se počinje sa manje hejterskim tvitovima
nego prvog dana. Štaviše, dijelile su se sve same
pohvale na račun učesnika odličnog prvog panela. Naš profesor, Predrag Ivanović, je imao sjajno
izlaganje, koje je, makar nas studente, bacilo u
razmišljanje na neko vrijeme. Posebno je bila upečatljiva misao (koja je retvitovana mnogo puta) da
je “razlika između razvijenih i nerazvijenih država
u kvalitetu menadžmenta”. Ali, ta idila je trajala
sve dok pojedini panelisti nisu počeli da govore o
tome kako treba razvijati HELIKOPTERSKI turizam
ili kako je Danilovgrad biznis Meka Crne Gore.
Na drugom panelu, koji je bio planiran da traje dva
sata i da za to vrijeme čujemo izlaganje devetoro
panelista, za oko sat i 15 minuta svoje izlaganje
je završilo ukupno TROJE panelista. Toliko o tome
koliko su se pripremili za konferenciju i koliko su
poštovali njen program.
Ipak, kao poklon za naše strpljenje i za blizu dva
sata slušanja raznih priča, dobijamo mogućnost
da čujemo prvo profesora Sašu Popovića (koji je
na kraju izlaganja dobio najveći aplauz od svih panelista na konferenciji), a onda i našu koleginicu
tviterašicu (jedinog tviteraša među svim govornicima na konferenciji), programsku menadžerku
NVO Expeditio iz Kotora, Biljanu Gligorić, koja je jedina govorila o značaju interneta i društvenih mreža i koja je pomenula nas u sali koji smo nesebično
tvitovali i istakla značaj našeg truda.
nepoznati gospodin (uzgred, niko, osim studenata, nije ni pomislio da se predstavi prije nego li da
komentar ili postavi pitanje) sa svojim maestralnim komentarom da se “ne možemo etički ponašati kada nemamo para”. Mislim da to, ustvari, najbolje opisuje mentalitet našeg naroda. Društvene
mreže će možda morati da pričekaju...
U jednom trenutku moj komentar je bio: “Ovaj Tviter je od mene napravio hejtera!” Mada, sada kad
bolje razmislim, samim načinom rada Tvitera, povezivanjem svog uz pretres tuđih mišljenja, čini mi
se da nam je pomogao da bolje sagledamo stvarnost.
Sve pohvale idu Privrednoj komori Crne Gore, koja
je organizovala dobar skup, i da nije bilo propusta
DRUGIH ljudi (hotel “Splendid”, audio-video oprema Dragutinović, pojedini panelisti), skup bi bio
odličan. Ovo je primjer kako se uz mnogo truda
može organizovati događaj od kojeg će svi imati
koristi. Respect i hvala još jednom! :)
“Što to cukate cijeli dan?” – bilo je pitanje jednog
od prisutnih u konferencijskoj sali, a na odgovor
da “tvitujemo”, uzvratio je pitanjem: “A što vam je
to?”. Siguran sam da bi nam isto pitanje postavila
ubjedljiva većina učesnika na konferenciji, što je
jako tužno, iako smo se tom dijalogu siti ismijali.
Izgleda da će još dosta vode proteći ispod Milenijuma dok oni koji vode ovu zemlju shvate značaj
interneta i društvenih medija danas. Ali, mi koji
smo ih slušali smo se još više uvjerili u taj značaj,
jer smo tog dana dosta naučili jedni od drugih,
sjajno se družili, kako na Twitteru tako i u “realnom
svijetu”, a to druženje i dalje traje i trajaće!
Vidimo se na “Ekonomija Crne Gore 2013”! :)
Nakon toga je uslijedio ručak, na bazi švedskog
stola, a o našoj skromnosti u jelu se i dalje ispredaju priče. ;)
Uslijedio je radni sto sa temom “Poslovna etika”,
koju je, makar po mišljenju Tviter ekipe, obilježio
77
Da li je moguća budućnost biznisa bez interneta?
Biljana Pavićević
Mnogi ekonommisti se pitaju kakav učinak
ostvaruje korišćenje interneta na ekonomiju, tj. kakve ekonomske mogućnosti se ovim
putem pružaju.
Do 2016. internetom će se služiti tri milijarde
ljudi i to će predstavljati ogroman ekonomski potencijal. To pokazuju rezultati istraživanja koji su predstavljeni na sastanku predstavnika
zemalja G20 u Meksiku.
SVE ĆE BITI DIGITALNO
Predstavnik konsultantske firme Boston Consulting Group, David Dean i predstavnica kompanije
Googl za Latinsku Ameriku, Ariana Norena, predstavili su u Meksiku na forumu ekonomista zemalja
G20 istraživanje koje se bavilo upravo pitanjem interneta i njegovog uticaja na ekonomiju. U budućnosti, uvjereni su autori ovog istraživanja, poslovi
se više uopšte neće obavljati bez interneta.
INTERNET BIZNISI RASTU DEVET PUTA BRŽE
“Svaki biznis biće digitalni biznis”, tvrde oni. I toj činjenici se moraju prilagoditi kako pojedina preduzeća, tako i cijele zemlje. “Već danas u grupi G20, u
zemljama u razvoju ima oko 800 miliona korisnika
interneta, što je više nego ukupan broj korisnika u
razvijenim zemljama zajedno”, kaže David Dean.
Pri tome se često previđa brzina kojom se sve razvija. “Zamislite, u Argentini ili u Brazilu je već danas više od 80 odsto ljudi na neki način povezano
s digitalnim medijima”, izjavila je Ariana Norena.
U Argentini, na primjer, kompanija E-commerce
Mercado libres svake sekunde obavi dvije prodaje
i preduzeća koja se baziraju na internetu rastu devet puta brže od ostalih.
KOLIKO VAM VRIJEDI INTERNET?
78
Tokom istraživanja širom svijeta, korisnici su ispitivani o tome koliku vrijednost polažu na internet.
U razvijenim zemljama korisnici su tu vrijednost
prijocenili na oko 5.000 dolara, ali i u zemljama u
razvoju taj iznos je već između 300 i 400 dolara.
“To su vrlo visoke vrijednosti. Kompanije se moraju
zapitati kako one u skladu s tim moraju usmjeravati svoje poslove”, ističe David Dean. Ljudi se preko
interneta informišu, slijede savjete koje tamo nađu
od prijatelja ili smjesta naručuju robu.
LOŠA INFRASTRUKTURA NE KOČI POSLOVANJE
Pri tome, slaba infrastruktura ne mora predstavljati
prepreku za razvoj ovakvih poslova. Tako se, recimo, u Meksiku brojni artikli naručeni preko interneta, zbog loše infrastrukture, dostavljaju u najbližu prodavnicu američkog lanca trgovina “7eleven”.
Tamo kupci mogu podići svoju robu koju su naručili preko interneta.
“Moramo se popraviti”, kaže Kolumbijka Ariana Norena i time malo obuzdava euforiju koja se među
publikom proširila nakon što su predstavljeni rezultati istraživanja. U Latinskoj Americi internet
ekonomija trenutno čini 2,5 odsto bruto nacionalnog proizvoda. Prosjek u zemljama G20 je 4,1 odsto. Infrastruktura je čak i u zemljama poput Brazila
još nezadovoljavajuća. U Meksiku ljudi još velikim
dijelom nemaju brzi pristup internetu.
Predstavnica kompanije Googl za Latinsku Ameriku pozvala je da se ulaže u razvoj internet mreže.
To će stvoriti i nova radna mjesta. Posebno dobru
priliku pri tome ona vidi za mala i srednja preduzeća. “Trenutno tek desetak odsto takvih preduzeća
svoje poslove obavlja i preko interneta. Pri tome,
internet nudi dodatne mogućnosti poslovanja i
omogućuje direktan dodir s klijentima”, objašnjava Norena.
MOBILNI INTERNET
Ipak, mnoga preduzeća se uzdaju u mobilni internet. Za to više nije potreban ni kompjuter, jer ga je
zamenio mobilni telefon. Upravo za zemlje u razvoju to je idealan put kako razviti internet ekonomiju.
Jer preko mobilnog telefona dostupni su svi slojevi
društva. Tako se može razviti i sistem plaćanja.
“Internet ne samo da pruža mogućnost za poslovanje, već i daje priliku pristupu mobilnom obrazovanju”, zaključuje Ariana Norena.
Ako nas vole naši klijenti, voljeće nas i šef
Ana Đuričić
Vođenje biznisa danas, umnogome se razlikuje od
načina vođenja biznisa prije pet, deset ili dvadeset
godina. Napredak na svim poljima, a u prvom redu
internet revolucija, doveli su do potpunog preokreta kada je riječ o uspostavljanju biznisa i kasnijem poslovanju organizacije. Koncept uspješne
kompanije se potpuno mijenja, pa velike firme sa
jasnom organizacionom šemom više ne predstavlja garant upjeha, a kao gotovo najvažniji parametar se nameće fleksibilnost.
Kada govorimo o fleksibilnosti, kao neupitnom parametru za uspjeh biznisa, posebno bih istakla njenu važnost u odnosu sa klijentima. Naime, izučavajući brigu o kupcima, zaključila sam da je u vremenu
globalizacije i širokog izbora gotovo svih vrsta dobara i usluga, naš krajnji odnos prema klijentima taj
koji će ih opredijeliti da sa nama ostvare saradnju.
Ova oblast me je posebno zainteresovala kada
sam se zaposlila u Adriatic Marinas Services d.o.o.
- Porto Montenegro, u Tivtu, kao član Yacht Assist
tima, čija je neprestana obaveza bila da vode računa o svim potrebama i zahtjevima klijenata
marine 24/7. Tada sam uvidjela koliko je važno da
kompanije i klijenti imaju dobar odnos, a da bi se
taj odnos ocijenio kao ,,dobar”, važno je razumjeti
da se do njega ne stiže preko noći, niti u ograničenom vremenskom periodu, već predstavlja rezultat konstantnog usavršavanja, sticanja novih
znanja i njihove svakodnevne implementacije. On
mora postati dijelom organizacione kulture i načinom ponašanja ne samo menadžmenta, već i zaposlenih, a ponajviše zaposlenih tzv. front desk-a.1
S obzirom da je moj posao bio upravo ovog tipa,
sugerisaću šta je to što mi je u praksi bilo od velike koristi da svoj odnos sa klijentima dovedem na
nivo ranije pomenutog ,,dobrog”.
Nama, kao budućim preduzetnicima, zaposlenim
u bankama, osiguravajućim kućama ili marketinškim agencijama, važno je razumijeti da je briga
o kupcima ili Customer Service bitna karika, ne
samo između kompanije i sadašnjih klijenata, već
i između kompanije i buduće, potencijalne klijentele. Ukoliko se vodi postulatima uspješnog CS,
koji podrazumijevaju potpunu dostupnost i stalnu predusretljivost, kompanija može računati ne
samo na zadržavanje sadašnje klijantele, već i na
njihove preporuke čitavoj mreži saradnika. Upravo
mi smo ti čija uloga može biti od ključne važnosti
pri činu eventualne preporuke i zato je spoznaja o
važnosti naše uloge prilikom stvaranja klijentove
slike o kompaniji za koju radimo, kao i trud da tu
sliku svakodnevno unapređujemo, ono zbog čega
ovaj tekst može biti koristan.
Da bismo bili u mogućnosti da pružimo klijentu
upravo ono što želi, trebamo biti u stanju da saslušamo njegove potrebe. Naime, s obzirom da
se percepcija velikog broja ljudi razlikuje, često
se nalazimo u situaciji da su klijentova i naša slika o stvarnosti bitno drugačije. To nerijetko zna
biti kamen spoticanja u saradnji. Najbolji način da
uspješno izbjegnemo ovaj problem, jeste da nakon pažljivog slušanja klijenta i hvatanja bilješki
napravimo kratak rezime i ponovimo kako smo mi
shvatili njegove želje i potrebe. Ukoliko i postoje
različitosti u našem i klijentovom poimanju stvarnosti, na ovaj način one već na samom početku
bivaju revidirane.2 Klijent želi da ga u potpunosti
razumijemo, a mi da ne traćimo vrijeme na obavljanje krivo shvaćenih zadataka.
Prilikom komunikacije, osim pažljivog slušanja i
još pažljivijeg biranja riječi, trebalo bi da se služimo adekvatnom gestikulacijom, kao i prigodnim
tonalitetom. Kompletan klijentov utisak se formira
na osnovu tri komponente – onoga što govorimo,
tona kojim to kažemo i načina na koji se ponašamo.3 Iako zvuči nevjerovatno, ponekad je najmanje
bitno ono što smo rekli, stoga, obratimo pažnju na
visinu tona i bespotrebno mahanje rukama.
Bilo da je riječ o direktnom kontaktu ili kontaktu
putem telefona ili interneta, klijentu se trebamo
obraćati sa punim uvažavanjem, u trećem licu, bez
obzira na njegovu starost. Iako nam većina ne bi
zamjerila, i mi volimo kada nam persiraju. Osjećaj
važnosti je nezamjenjiv.
Oni su kao razmažena, nestrpljiva djeca. Iako je
teško istovremeno odgovoriti na zahtjeve velikog
broja klijenata, najvažnije je da im stavimo do znanja da smo svjesni da postoje, te da ćemo im se
posvetiti u najkraćem mogućem roku. Kakav je
osjećaj biti ignorisan? Onakav kakav ne želimo da
iskuse naši klijenti.
Još jedna stvar koju uvijek moramo imati na umu
je da postoje određene riječi, koje makar i slučajno
pomenute u kontekstu, kod klijenata mogu izazva-
79
ti sumnju i rezultirati odustajanjem od saradnje. To
su tzv. ,,negativne riječi” poput ne može, ne smije,
problem I sl. Obavezno ih izbjegavajte ukoliko ne
želite da klijent nestane i prije nego saznate šta je
htio da učinite za njega!
Ažurnost prilikom odgovaranja na telefonske pozive, poruke i mejlove klijenata, ali i poštovanje
datog obećanja da ćemo ih pozvati je neophodno
ukoliko ne želimo ostaviti neozbiljan dojam. Čak i
kada ne uspijevamo da obavimo dogovoreno, povratna informacija je nešto što će klijenti cijeniti. U
suprotnom, rizikujemo da se desi upravo ono od
čega zaziremo - trajno narušavanje našeg i kredibiliteta kompanije.
Klijenti ne vole da ih ,,šetamo”, to ih frustrira i čini da
se osjećaju bespomoćno i nebitno. Ukoliko su nam
se obratili za pomoć i zahtijevali nešto što prevazilazi naš opis posla i stručnost, ne smijemo ih pustiti
da tek tako odu. S obzirom da se klijent nama obratio, postajemo ,,vlasnik problema”, te nam je zadatak da za njega saznamo sve što mu može biti od
koristi i da u njegovo ime kontaktiramo relevantne
osobe. Ni u kom slučaju ga ne smijemo jednostavno uputiti na drugog kolegu ili poslati na drugu
adresu bez pružanja maksimalne pomoći.
Bilo kakva prisna komunikacija sa ostalim klijentima je još jedna stvar koja može učiniti da se kupac
osjeti loše i zapostavljeno. Od nas se očekuje da,
bez obzira na rodbinske, prijateljske ili neke druge
veze, prema svakom postupamo jednako. Bilo kakvo favorizovanje drugih će kod klijenta posmatrača izazvati bijes i netrpeljivost, te sumnju ne samo
u našu profesionalnost, već i profesionalnost svih
naših kolega. Ukoliko smo mi njihova veza sa preduzećem, naše neadekvatno ponašanje biće shvaćeno kao uobičajeno u firmi u kojoj radimo.
80
Izuzetno je važno voditi računa i o vremenu potrebnom da se realizuju zahtjevi kupaca. S obzirom da se oni uvijek razlikuju, te samim tim i iziskuju različitu količinu vremena i zalaganja, važno
je da vrijeme koje protekne od obraćanja klijenta
do realizacije bude u granicama prihvatljivog. Iako
ne vole da čekaju, klijenti su često svjesni težine
sopstvenih zahtjeva, te razumiju realne rokove za
njihovo izvršenje. Iskrenost po pitanju rokova, ali i
po pitanju grešaka koje načinimo je izuzetno važna ukoliko ne želimo da ,,upadnemo u problem”.
Suština dobrog CS leži i u tome što ćemo za klijenta uraditi i ono što nije naša obaveza, poput
sitnih usluga, pojašnjenja ili upućivanja u pitanja
koja se ne tiču konkretnog posla. Sa njima ćemo
ponekad voditi i neobavezne razgovore, dok god
se oni kreću u granicama pristojnog trajanja i sadržine. Klijenti se tada osjećaju prijatno i uvaženo,
a mi možemo steći još jedan koristan kontakt za
kompaniju ili nas same.
Ljubazni i nasmijani zaposleni sa visokim nivoom
znanja i spremnošću da izađu u susret klijentima
su ne samo ključ uspieha na današnjem tržištu, već
i sjajan emiter slike o preduzeću kao respektibilnom učesniku. Korisnike naših proizvoda ili usluga
ne zanima ko nam vodi računovodstvo, finansije ili
ko je direktor firme, dok god su njihovi zahtjevi ispunjeni na najbolji mogući način i dok god mogu
računati na spremnost preduzeća da im u svakom
trenutku bude na raspolaganju.
Ne zaboravimo, kupac je zaista kralj modernog
doba i uvijek bira onu kompaniju koja vodi računa
o njegovim potrebama i željama, a naš interes je
da to bude upravo kompanija za koju mi radimo.
(Endnotes)
1 Zaposleni koji su u stalnom kontaktu sa klijentima i koji
kroz komunikaciju sa njima šalju sliku o preduzeću.
2 Online Sandlers Saile Training, pohadjan u februaru 2012.
godine
3 Isto
Gerila marketing
Itana Prljević
Nekada je bio čudan pokret, uvek izvan margina
konvencionalnog. Danas je to najpopularniji vid
oglašavanja. Ali šta je, zapravo, gerila marketing?
Originalni termin je 1984. godine u svet marketinga uveo Jay Conrad Levinson, svojom knjigom
Guerrilla Marketing, u kojoj objašnjava gerila marketing kao strategiju oglašavanja koja koristi minimalna nekonvencionalna sredstva u cilju dobijanja
maksimalnih rezultata. Levinson je inspiraciju za
sam naziv našao u gerilskoj vojnoj strategiji, koja
podrazumeva korišćenje malih, ali pokretljivih jedinica za izvođenje zaseda, prepada i sabotaža,
nastojeći pri tome izbeći veća borbena delovanja,
a u svrhu slabljenja neprijateljske logistike i morala kako bi ga se dugoročno onesposobilo za dalje
vođenje ratnih operacija. Svi vole priču o Davidu i
Golijatu. Kada neki naizgled naivni start up šokira
svet kampanjom koja ne košta ništa, a pri tom se o
njoj priča mesecima, to je gerila marketing.
Vratimo li se malo dalje u prošlost, shvatamo da
oglašavanje datira još iz doba pronalaska papirusa, kada su ga stari Egipćani koristili za prodajne
poruke i zidna obaveštenja. Ono što danas nazivamo konvencionalnim marketingom razvijalo se
vekovima i konačno evoluiralo početkom dvadesetog veka. U to vreme, glavni cilj oglašavanja bilo
je edukovanje potrošača o proizvodu i uslugama.
U 60-im godinama prošlog veka, kampanje se masovno fokusiraju na različite medijske kanale, radio
i štampane medije, a već 80-ih i početkom 90-ih
fokus je na TV reklamama koje za cilj imaju vezati
potrošača za samu reklamu, a ne za stvarni proizvod ili uslugu.
Prvobitna ideja J.C. Levinsona za cilj je imala strategije malih biznisa, koji se finansijski ne mogu meriti
sa velikim korporacijama, započinjući novu eru inovativnog i ponekad ekstremnog marketinga. On je
shvatao da je zasićenom tržišu i sve zahtevnijim
potrošačima neophodan korak dalje. Njegove kampanje ne podrazumevaju samo privlačenje pažnje,
već su podržane i kvalitetom proizvoda i usluga.
Levinson identifikuje sledeće principe kao temelj
gerila marketinga :
• Gerila marketing je posebno prilagođen malim preduzećima i preduzetnicima
• Treba da se zasniva na ljudskoj psihologiji, pre
nego na iskustvu i pretpostavkama
• Umesto novca, primarne investicije u marketingu trebaju biti vreme, energija i imaginacija
• Marketing treba biti koncentrisan i na broj
konekcija koje se naprave u toku jednog vremenskog perioda
• Kreiranje standarda izvrsnosti sa akutnim akcentom, umesto diversifikovanje nudeći različite proizvode i usluge
• Usredsređivanje na postojeće klijente, veći
broj transakcija sa njima, na što više referala, a
ne na što više novih kupaca
• Bolja saradnja sa konkurencijom umesto takmičenja sa njima
• Korišćenje postojećih tehnologija za izgradnju biznisa
• Poruke su usmerene na pojedince ili manje
grupe, manje je veće
• Fokusirati se na pull marketing radije nego na
push
• Posvećenost kampanji. Korišćenje postojećih
efektivnih kanala, a ne stvaranje posebnih za
svaku novu poruku
Kako je gerila marketing postao tako popularan?
Guerrilla Marketing je samo deo jednačine, glavni
razlog je efikasnost uklanjanja oglašivačkih zavesa, na neočekivan i nesvakidašnji način, potencijalno interaktivan, da bi se stvorio jedinstven i provokativan koncept o kome će se pričati. Jer najbolja
reklama je „od usta do usta”.
Ideje koje su mali preduzetnici dobili iz ove knjige potpuno su promenile pravila igre oglašavanja.
Iako je prvobitno bio namenjen malim preduzetnicima, njegova efikasnost je prepoznata i podržana
od strane velikih. Prvi slučajevi gerila marketinga
bili su radikalni za to doba, ali su se tehnike vremenom razvijale i napredovale.
U trenutku kada je “Adidas” bio na vrhuncu uspeha,
kada su svi olimpijci rado potpisivali ugovore sa
njima, dolazi do velikih izmena top menadžmenta i
velikih preokreta u kompaniji, što rezultira velikom
krizom. Sredinom 80-ih Bernard Tapie preuzima
kompaniju, svestan činjenice da joj je potrebna
drastična promena. Njegovo rešenje je poklanjanje patika reperima Njujorka. U početku je ideja
nazivana besmislenom, jer kakve veze uopšte reperi imaju sa patikama. Međutim, vizionarska ideja je dala rezultate. Godine 1986. reper Run DMC
objavljuje singl „My Adidas“, koji “Adidas” bukvalno
81
preko noći vraća među najbolje. Poruka je poslata i svi mladi širom Njujorka, a ubrzo i celog sveta,
nose patike sa prepoznatljive tri linije.
Po današnjim standardima, ovakva ideja je već
zastarela i verovatno ne bi dobila takav odjek kao
tada. Specifičnost gerila marketinga i jeste u tome
što taktika kao takva, čim postane poznata, nestaje i njena efektivnost, pa gerilci uvek moraju biti u
pokretu, inicirati promene, a ne čekati na njih, izbegavati detekcije i stvarati nove staze.
Levinson u svojim knjigama posebno naglašava
važnost kreativnosti u marketingu, i navodi pet
pravila kreativnosti kojih se treba držati :
• Kreativnost u marketingu treba meriti isključivo količinom njene profitabilnosti, U
koliko je kampanja profitabilna, onda je i kreativna, u suprotnom kreativnost ne postoji.
• Kreativna je ona kampanja koja može podneti ponavljanje, jer prva kupovina se može
obaviti nesvesno, ponovljena je ona svesna. U
koliko kampanja postaje jača ponavljanjem,
onda je to uspešna kreativna kampanja.
• Kreativnošću ne treba pokazati sebe, već
prodati proizvod i uslugu. Marketing je biznis, a ne zabava. I ako reklama treba da zabavi njen primarni cilj je da proda.
• Kreativnost u marketingu je izazov predstavljanja na način na koji će biti upamćen.
Važno je da potencijalni kupci upamte naziv
i jednako je važno da upamte zašto je baš taj
proizvod važn i drugačiji od ostalih.
• Kreativnost ne dolazi samo i isključivo iz
inspiracije već iz znanja. Više znanja znači i
veću kreativnost, potrebno je poznavanje proizvoda i usluge, poznavanje tržišta, industrije,
konkurencije, medija. Što je više znanja, veće
su i mogućnosti.
Legendarni primer jeste Linford Kristi 1996. sa
“Puminim” očima. Slika sa logo-sočivima na konferenciji za novinare u Atlanti za vreme Olimpijskih
igara obišla je svet i osvojila izuzetnu pažnju i interesovanje. I sve to uz veoma male troškove.
82
Gerila marketing je proslavljen kao odmetnuti kralj
reklamnih metoda. Ali, kao i svi reklamni modeli, i
ovaj će na kraju izgubiti svoju efikasnost i zameniće ga neki novi. Budući da smo u današnje vreme
preplavljeni reklamama, većina nas je naučila da ih
ignoriše. Prolazimo pored bilborda megalomanskih razmera koji nose nazive i slike sjajnih proizvoda, ali nismo ni svesni da su ti bilbordi tu. Tehnologija je napredovala do te mera da reklame na
televiziji možemo jednostavno premotati. Kada se
pojavio gerila marketing, bio je to način da se zaobiđu te barijere. Gerila reklama je uspešna ako nas
makar i na par sekundi ubedi da nije reklama i da
je prihvatljivo obratiti pažnju. Gerila taktike omogućavaju preduzetnicima da budu korak ispred
svih koristeći metode do tada nepoznate.
Ali, da li je tržište zasićeno novim inovativnim marketingom? Već smo sumnjičavi prema ljudima koji
nas na ulici zaustavljaju i nude besplatne uzorke.
Da li strancu u supermarketu zbilja treba pomoć
u dilemi između dva proizvoda ili pokušava jedan
da vam proda?
Vreme vladavine dosadnih reklama se bliži kraju, i
jedno je sigurno - u budućnosti nećemo moći razlikovati oglašavanje od običnog razgovora. Čuvajte
se gerila zaseda 21. veka.
Posjeta Montenegro berzi
Tamara Bekan
Montenegro berza, smještena u Moskovskoj ulici
77, radi pod nadzorom svega sedam radnika. Primjenjuje se slovenački sistem, takozvani BTS sistem koji podrazumijeva čitav proces koji počinje
od brokerske kuće, preko potpisivanja ugovora,
zatim davanja naloga koji se unosi na berzu da bi
se konačno izvršila neka transakcija.
Na samom otvaranju posjete, jedan od zaposlenih je govorio o istorijatu, da bi nas konkretno sa
funkcionisanjem berze upoznala zaposlena, koja
je završila Ekonomski fakultet i već neko vrijeme
bavi se ovim poslom. Prije svega, pokazala nam je
da svako preduzeće koje je akcionarsko društvo
ima određeni simbol i pod tom oznakom se nalazi
na spisku. U zavisnosti od same moći preduzeća i
vrijednosti akcija, u mogućnosti smo da odaberemo top 10 i top 50 firmi koje se najbolje kotiraju u
Crnoj Gori. Zatim, ovdje je takođe prikazana kako
kupovina, tako i prodaja naloga, koja ne zavisi od
količine, već prvenstvo imaju oni nalozi koji su prvi
unešeni na berzu, dok sama ponuda zavisi od najviše cijene. Uputila nas je kako postoje liste gdje
se vrši klasifikacija preduzeća, pa tako, na primjer,
imamo A listu, B listu, slobodnu listu (i podsegment
slobodne liste). Na prve dvije liste se unose najprestižnija akcionarska društva, gdje postoji uslov da
cijena nikako ne smije da varira više od 10 odsto.
Slobodna lista obuhvata emitente koji ne potpisuju ugovor, pa samim tim ni ne učestvuju svaki dan.
Oni imaju određeni termin, i to samo četvrtkom,
kada se njihove akcije postaju vidne i dostupne
samo par časova. Ono što smo naučili jeste da crveni krstić pored određenih transakcija označava
da su one suspendovane i da treba da se brišu iz
registra CD-a.
Nakon iscrpnog predavanja, uslijedilo je nešto kraće
objašnjenje samog sajta koje je pružio jedan zaposleni koji nam je ukazao na edukaciju, rječnik, vodič
za investitore i ono što je najinteresantnije – virtuelnu berzu, gdje se može otvoriti korisnički nalog. Za
vrijeme naše posjete odvile su se samo tri transakcije, što je veoma loše u poređenju sa stanjem iz 2006.
i 2007. godine, mada ni tada nije bilo najsjajnije, jer
smo saznali razne priče iz prakse koje su tipični reprezenti tadašnjih špekulacija i prevara.
Generalno, utisci su odlični, jer nam se konačno
pružila prilika da vidimo nešto o čemu samo čitamo protekle četiri godine i popričamo sa ljudima
koji su bili krajnje ljubazni i ukazali nam na to da
možemo da se obratimo, ukoliko nam to bude potrebno za seminarske ili diplomske radove.
Na samom kraju, jedino što bih izdvojila da je bilo
neočekivano jeste činjenica da zaposleni na berzi nije znao da nam objasni logo (značenje bika i
medvjeda), što se pominjalo negdje na drugoj godini našeg školovanja, ali smatram da smo svi izašli
iz tih prostorija sa jednim značajnim iskustvom i
novim saznanjima.
83
Smjer Preduzetništvo: Naš gost - Novak Uskoković
Marija Krgović
Jednog četvrtka ugostili smo novinara Novaka Uskokovića, urednika “Dnevnih novina”. Vrlo vjerovatno jedno od najinteresantnijih gostujućih predavanja, na kome smo
pažljivo slušali Novaka, a kasnije se utrkivali
u postavljanju pitanja, od ličnih do poslovnih. Novak je vrlo lako i vješto davao odgovore, iako je u nekim trenucima dobijao i sugestivna i oštra pitanja od studenata.
Kada smo ga pitali da li bi objavio vijest nakon koje
očekuje da će biti napadnut, Novak je odgovorio:
„U ovom poslu ide se do kraja. Nikada ne znate šta
se može desiti“. Za očekivati je da možete biti napadnuti, ali novinar radi svoj posao i preuzima odgovornost. Različite poruke koje je dobijao nakon
objave nekog članka doživljava kao bunt. Nije ni
moguće da svima sve i odgovara. Može biti objavljeno sve što sadrži etički kodeks, naravno, precizno i tačno, ali ako smatra da će tekst nekome naškoditi, neće ga ni objaviti.
• Jedno od pitanja je bilo i o korupciji. Korupcija
je prisutna kako u novinarstvu, tako i u drugim poslovima i neophodno je svaku korupciju prijaviti nadležnim organima - istakao je
Novak. Kao novinar radio je u više redakcija.
Izvještavao sa lica mjesta više puta. Jedno od
izvještavanja bilo je i sa refrenduma, kao i sa
željezničke nesreće kod Bioča.
• Izvještavati sa lica mjesta nije lako, ali, ako isključimo subjektivnost pri iznošenju informa-
84
cija i ako više vjerujemo u sebe, lako se rješava
problem - rekao je Novak.
Praveći razliku između tabloida i dnevnih novina,
dao je prednost ozbiljnoj štampi. Lako se prelazi u
tabloid. U svakom slučaju, mediji profitiraju. Najbolji put da bi mediji u Crnoj Gori profitirali je da se
primijeni moderniji pristup novinarstvu. Usavršavanje i razvoj su nephodan preduslov za nešto bolje,
uspješnije, a u novinarstvu i čitanije. Da bi bili čitani
i prihvaćeni od javnog mnjenja, plasirane informacije moraju biti tačne, objektivne, precizne. Kako je
novinar nekada smatran za najobjektivniju osobu,
a i sinonim tačnosti, pri čemu se zaista i vjerovalo
svemu pročitanom u novinama, tako treba da ostane i danas, s obzirom da se sa pojavom žute štampe
gubi povjerenje u vjerodostojnost informacija.
“U novinarstvu treba uvijek da idete korak dalje“.
Neophodno je uvijek biti drugačiji, originalan, često i iznenaditi sebe. Da dobro radite svoj posao
vidite u trenutku kada „sami sebi postanete idol”.
U slobodno vrijeme mnogo čita, komunicira sa ljudima. Od svjetskih televizijskih kanala prati ArenaSport. Koristi Fejsbuk, koji smatra vrlo korisnim izvorom informacija, koje, međutim, treba provjeriti.
Ako želite da budete među onima kojima će Novak
dati šansu za rad u njegovoj redakciji, neophodno
je da posjedujete znanje, komunikativne sposobnosti i znate šta je profesionalizam.
O porodičnom biznisu iz studentskog ugla....
Nataša Gredić
Zahvaljujući predavačima sa našeg fakulteta, kao
i gostujućim predavačima iz Crne Gore i regiona,
imali smo mogućnost da čujemo, a sjutra i primijenimo njihova iskustva. Primjere iz prakse, njihov
trnoviti put do uspjeha, suočavanje sa brojnim
problemima, iskorištavanje, a ne bježanje od promjena, suočavanje sa rizikom, neke su od stvari
koje tokom prethodnih godina na studijama nijesmo imali prilike da čujemo.
U preduzeću je zaposleno 50 kvalifikovanih radnika, ekonomista i inženjera sa tendencijom rasta. Sjedište i dio proizvodnog
pogona firme nalazi se u prostorijama
Sportskog centra u Nikšiću, od maja 2007.
i u magacinu Generalnog tereta robnih rezervi u Kličevu, koje koristimo pod zakup,
a od 2010. godine u svojoj proizvodnoj hali
“Javorak”.
Za mene je iskustvo ovakvog tipa bilo od velike
važnosti, jer nakon završenih studija počinjem da
radim u porodičnoj firmi, i svakodnevno ću primjenjivati veliki dio stečenog znanja.
S ponosom ističemo naše angažmane, poput rada
na:
Takođe, istakla bih sjajan, u dovoljnoj mjeri neformalan odnos sa našim profesorima, što je umnogome doprinijelo osjećaju jedinstva i slobode.
Slobode izražavanja misli i davanja sugestija.
Vjerujem da ćemo i u budućnosti biti podrška
jedni drugima, kako u ličnom, tako i poslovnom
životu. Sumirajući utiske, mogu reći da najveće
bogatstvo ostaju naša poznanstva i stečena prijateljstva.
Dobro osmišljena predavanja, poput simulacija,
igara, debata, grupnog i individualnog rada, razlog su našeg svakodnevnog prisustva već u ranim
jutarnjim časovima.
Posjeta nekim važnim institucijama, kao i radna
praksa, još su neki od razloga zbog kog bih svima
toplo preporučila ovaj smjer.
Porodična firma “VH Montenegro” je preduzeće
u okviru koga se vrši projektovanje, proizvodnja
i montaža građevinske stolarije (PVC, aluminijum, drvo-aluminijum sistem, staklo-aluminijum).
Osnovana je u decembru 1998. godine pod nazivom “WINKHAUS”- Montenegro, kao ovlašćeni
distributer njemačke firme “WINKHAUS”. Firma je
počela sa tri radnika, uključujući i direktora. Od
2000. godine firma mijenja ime u “VH-Montenegro” i nabavlja liniju za proizvodnju građevinske
stolarije i organizuje proizvodnju. Permanentnim
praćenjem svjetskih trendova, usavršavanjem
zaposlenih i tehnološko-proizvodnih kapaciteta
preduzeće je u mogućnosti da ponudi kompletna
rješenja za svoje kupce.
• Graničnom prelazu Debeli brijeg
• Autobuskoj stanici u Nikšiću
• Stambeno-poslovnoj zgradi Montenegro-projekta
• Većini srednjih i osnovnih škola, gdje su investitori bili Svjetska banka i Ministarstvo prosvjete i nauke
• Univerzitetu u Budvi
• Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice
• Fakultetu “Mediteran” Budva
• Školi za osnovno i srednje muzičko obrazovanje u Nikšiću
Ovim predstavljanjem naše firme samo želim da
pokažem koliko je meni zaista važna, i koliko mi je
bitno da doprinesem njenom budućem opstanku
i razvoju.
Namjeravam da svoje obrazovanje dalje nadogradim i na master studijama, na istom fakultetu, na Preduzetništvu, kako bih bila spremna da
se suočim sa brojnim izazovima i na taj način
doprinesem svojoj kompaniji u što većoj mjeri.
Praćenje trendova, iskorištavanje promjena, jedini je način da se izbori za svoje mjesto u tržišnoj
utakmici.
Druga preduzetnička konferencija pod nazivom
„Zapošljavanje kroz prizmu preduzetništva“, bila
je još jedna od prilika da ostvarimo neke važne
kontakte i da se upoznamo sa mogućnostima koje
nam pruža sopstveni biznis.
Nakon završenih 100 radnih dana, mogu sa punim
pravom da kažem da sam napravila pravi izbor
upisavši smjer Preduzetništvo.
85
Kako Gugl regrutuje kadrove?
Marko Radović
Regrutovanje kadrova predstavlja proces
pribavljanja kadrova u tolikom broju da firma koja vrši regrutovanje dolazi u poziciju
da izabere najbolje kandidate. Regrutovanje može biti eksternog i internog karaktera.
Renomirana preduzeća današnjice jednaku
pažnju posvjećuju svojim proizvodima, kupcima i regrutovanju kadrova. Interno regrutovanje predstavlja zapošljavanje postojećih
kadrova na druga, zahtjevnija radna mjesta, dok
eksterno regrutovanje predstavlja orijentisanje preduzeća ka kadrovima koji se nalaze na tržištu rada.
ličnosti i testovi sposobnosti. Da li Vas iznenađuje
to što Gugl primjenjuje sasvim drugačije metode?
Gugl je izradio mašinu za regrutovanje. Doktor
Džon Salivan, stručnjak za ljudske resurse, u svojoj studiji slučaja iz 2005. godine naveo je da se
regrutovanjem u Guglu bavi 350 osoba. Gugl je
tada imao oko 5000 zaposlenih. To bi značilo da se
tada na svakih 14 radnika jedan bavio tim poslom.
U većim kompanijama broj radnika koji učestvuju
u regrutovanju je stalan, dok u Guglu većina radnika obavlja taj posao na neodređeno vrijeme. Pro-
Gugl (Google) jasno na svojim veb stranicama iskazuje
želju da zaposli samo najbolje.Vaše šanse za zaposlenje u ovoj firmi su minimalne ukoliko nemate doktorat
iz neke oblasti ili ukoliko
nemate diplomu nekog od
prestižnih fakulteta. Ključ
uspjeha u ovom procesu je
pronalaženje ljudi kojima
je kvalitet radnih zadataka
iznad svega,čak i iznad ličnih interesa.Smiju li ljudi koji
se nalaze na čelu kompanije dozvoliti sebi određenu
dozu arogancije i ignorisati
najbolje? Očigledno, Gugl
ima odgovor i na ovo pitanje. Kris Anderson, autor
knjige “Dugi rep” (The Long
Tail), kaže da Gugl nije samo
firma, već posve nov način
razmišljanja.
U vremenima recesije zapošljavanje najboljih
obično košta manje nego što je inače slučaj. Kriza
u IT sektoru je počela znatno ranije u odnosu na
recesiju svjetskih razmjera čiji smo svjedoci danas.
Naime, početkom 21. vijeka na tržistu rada se pojavljuje sve veći broj IT stručnjaka jer skoro sve vodeće kompanije smanjuju broj radnika.Gugl koristi
tu situaciju i zapošljava najbolje od njih za relativno male izdatke.
86
Kada apliciramo za neki posao, šaljemo CV, imamo
intervju ili radimo psihometrijske testove. Psihometrijski testovi se mogu javiti u dva tipa: testovi
ces regrutovanja ne smije biti površno odrađen.
O tome koliko je on bitan za firmu najbolje govori
jedan od prvih Guglovih investitora Ram Shriram
koji kaže:”Zaposlite samo A ljude i oni će zaposliti
ostale A ljude. Ako zaposlite B ljude, oni će zaposliti C ili D ljude”. Na pitanje kako prepoznaje A ljude,
Shriram odgovara:”Priprema je dio toga. Trudim
se da saznam ko su njihove majke. Ako su dobro
odgojeni, veća je vjerovatnoća da će postati dobri
građani, zaposleni i preduzetnici”.
Gugl je, svakako, jedna od brzorastućih kompanija. Krajem 2003. godine zapošljava 1628 radnika,
taj broj je u junu 2008. iznosio 19.604 i svi oni su
radili puno radno vrijeme. Broj radnika se za pet
godina uvećao više od 12 puta. Do pada broja zaposlenih u okviru kompanije za 1.9 odsto u odnosu na prethodnu godinu prvi put dolazi 2009. Gugl
tada zapošlljava 19.835 radnika. Gugl je jedna od
rijetkih firmi koja može da se pohvali činjenicom
da broj njenih zaposlenih raste za 2.452 u periodu
od samo tri mjeseca krajem 2011. godine. Na svjetskom nivou 31. marta 2012. godine, Gugl zapošlja
33.077 stalno zaposlenih radnika.
Gugl nudi niz tradicionalnih testova kandidatima
koji pokušavaju da se zaposle kod njih. Vjerovalo
se da je brošura od 21 problema sa ponuđenim
odgovorima, koju je Gugl objavio u vodećim tehnološkim časopisima korišćena za zapošljavanje
novih radnika.Čitaoci su trebali da odgovore elektronskom poštom na pitanja i Gugl je obećao da će
stupiti u kontakt sa najuspješnijima.
Kasnije je Judy Gilbert, Guglov direktor programa
za kadrove demantovao da su pitanja zaista korišćena za zapošljavanje i rekao da je to bio veliki PR
potez i da su njime privukli dosta pažnje.
Google Summer of Code je globalno takmičenje koje
finansira Gugl. Summer of Code nudi mogućnost brucošima i starijim studentima da pišu kodove za različite open source projekte, koje oni realizuju u saradnji
sa svojim mentorima. Od svog osnivanja 2005. program je okupio više od 6000 učesnika i 3000 mentora
iz 100 zemalja širom svijeta. Summer of code pruža
priliku studentima da svojim radom skrenu pažnju na
sebe i da sebi omoguće zaposlenje u Guglu.
Jedina slaba tačka procesa regrutovanja u Guglu je
njegovo trajanje. O tome koliko on traje i šta sve podrazumijeva najbolje govori Milena Đuričić, prva
žena iz Srbije zaposlena u
Guglu. Ona je morala da
prođe 19 intervjua za sedam mjeseci kako bi se zaposlila u najboljoj i najpoželjnijoj kompaniji za rad
na svijetu. Milena je prije
zaposlenja u Guglu radila u
firmi koja se bavi veb dizajniranjem i programiranjem
i do iskustva koje je imala
sa Guglom nije znala da
tako izgledaju razgovori za
posao. Suština je, kako ona
kaže, da poslodavci vide
kako razmišljaš!
LITERATURA:
• Jeff Jarvis, 2010 , Što bi napravio Google?, Profil
Multimedija,Zagreb.
WEB IZVORI:
• http://battellemedia.com/archives/2004/10/ram_shriram_on_google_mistakes.php
• http://investor.google.com/earnings/2012/Q1_google_
earnings.html
• http://googlesystem.blogspot.com/2005/12/google-labsaptitude-test.html
• http://www.drjohnsullivan.com/articles-mainmenu-27/
hr-strategy-mainmenu-33/81-a-case-study-of-google-recruiting
• http://code.google.com/soc/
• http://www.blic.rs/IT/319991/Milena-iz-Beograda-prvazena-iz-Srbije-zaposlena-u-Guglu
87
Konferencija UN o trgovini i razvoju
Sanja Bracanović
Na globalnom nivou, protivrečnosti procesa razvoja
doprinose odavno započetom rastućem trendu povećanja razlika između dostignutih stepena razvoja
između zemalja. Najekstremniji pojavni oblik ovih
razlika predstavlja siromaštvo, kao najveći problem
savremenog doba, koje je najizraženije u nerazvijenim i zemljama u razvoju. Stoga je u okviru Ujedinjenih nacija stvoreno više međunarodnih institucija koje pokušavaju da riješe probleme sa kojima se
susreću nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju.
„Problemi zemalja u razvoju su, iz godine u godinu,
iz decenije u deceniju, rasli, a procjep (GEP) između
razvijenih i nerazvijenih država se nije smanjivao
nego čak povećavao. Zbog toga su na zasjedanju
Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2000. godine usvojeni novi ciljevi pomoći zemljama u razvoju
koji su nazvani Milenijumski razvojni ciljevi (The Millennium Development Goals), a koji uključuju:
1. iskorjenjivanje ekstremnog siromaštva;
2. ostvarivanje univerzalnog osnovnog obrazovanja;
3. promovisanje jednakosti polova i poboljšanje
položaja žena;
4. smanjenje smrtnosti djece;
5. poboljšanje zdravlja majki;
6. borba protiv HIV-a/SIDE, malarije i drugih bolesti;
7. obezbjeđivanje ekološke održivosti;
8. stvaranje globalne saradnje na polju razvoja
održivi razvoj i slično;
•• regionalne komisije, koje postoje za sve veće
regione u svetu, kao Ekonomska komisija za
Evropu (ECE), Ekonomska komisija za Afriku
(ECA), Ekonomska komisija za Latinsku Ameriku i Karibe (ECLAC), Ekonomska i socijalna
komisija za Aziju i Pacifik (ESCAP), Ekonomska
i socijalna komisija za Zapadnu Aziju (ESCWA)
•• specijalizovane (nezavisne) agencije, koje
predstavljaju međunarodne međudržavne organizacije koje imaju nadležnost u pojedinim
oblastima saradnje svojih država članica, a sa
UN imaju zaključen sporazum o statusu specijalizovane agencije, kao što su Svjetska banka (WB), Međunarodni monetarni fond (IMF),
Međunarodna organizacija rada (ILO), Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO), Organizacija UN za industrijski razvoj (UNIDO).
U okviru sistema UN najznačajnija organizacija u
oblasti međunarodne trgovine je UNDP (United
Nations Development Programme). Ovaj program
za razvoj je osnovan radi koordinacije programa
pomoći članicama UN i danas je prisutan u 166
zemalja. Njegov fokus je na programima pomoći,
iskorjenjivanju siromaštva, uvođenju demokratske
vlasti, sprečavanju širenja bolesti i slično.
Konferencija UN o trgovini i razvoju (UNCTAD)
Milenijumska deklaracija, zapravo, sugeriše nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju u kojima
je prisutan problem siromaštva i isključenost ugroženih grupa, odnosno regiona, da usvoje i primijene nacionalne strategije razvoja, kako bi se postigli
postavljeni ciljevi. Njom je, takođe, istaknuta potreba za integracijom na regionalnom i međunarodnom nivou.
Sistem UN i međunarodna trgovina
88
U ekonomskom domenu UN glavni organ koji
koordinira aktivnosti je Ekonomski i socijalni savet (ECOSOC). Njegova koordinacija se ogleda u
usklađivanju rada organa u ekonomskoj sferi koje
možemo grupisati u sljedeće kategorije:
•• programi i fondovi, od kojih su najznačajniji u
ekonomskoj oblasti Konferencija UN o trgovini i razvoju (UNCTAD) i Program UN za razvoj
(UNDP);
•• funkcionalne komisije, od kojih su najznačajnije Komisija za socijalni razvoj, Komisija za
Konferencija UN o trgovini i razvoju (UNCTAD) (United Nations Conference on Trade and Development)
je osnovana 1964. godine na inicijativu zemalja u
razvoju. Osnovni cilj UNCTAD-a je da promoviše
razvoj i integraciju nerazvijenih zemalja i zemalja u
razvoju u svjetsku privredu. UNCTAD je postepeno
evoluirao u autoritativnu institucija zasnovanu na
znanju, čiji rad ima za cilj da pomogne u oblikovanju tekuće političke debate i razmišljanja o razvoju,
sa posebnim fokusom na tome da se domaće politike i međunarodne akcije međusobno podržavaju u
donošenju odluka o održivom razvoju.
Mandat UNCTAD-a sastoji se u vršenju tri ključne
funkcije:
1. „Ona funkcioniše kao forum za međuvladine rasprave, uz podršku diskusije sa stručnjacima i razmjene iskustava u cilju izgradnje konsenzusa;
2. Preduzima istraživanja, analizira poslovne politike i prikuplja podatke koje kasnije koristi u debatama sa predstavnicima vlasti i stručnjacima
zemlje kojoj je potrebna pomoć.
3. Ona pruža tehničku pomoć koja je prilagođena
specifičnim zahtjevima zemalja u razvoju, sa posebnim osvrtom na potrebe nerazvijenih zemalja
i privreda u tranziciji. Kada je to potrebno, UNCTAD-a sarađuje sa drugim organizacijama i zemljama donatorima u pružanju tehničke pomoći”.
U obavljanju svojih funkcija, Sekretarijat sarađuje
sa vladama zemalja članica i integriše se sa organizacijama sistema Ujedinjenih nacija i regionalnih
komisija, kao i sa državnim institucijama, nevladinim organizacijama, privatnim sektorom, uključujući trgovinu i industriju udruženja, istraživačke
institute i univerzitete širom svijeta.
UNCTAD je poluautonomni međunarodni organ jer
predstavlja stalno tijelo Opšte skupštine UN zaduženo za trgovinu, investicije i pitanje razvoja. Ova
poluautonomnost, odnosno zavisnost UNCTAD-a
od Opšte skupštine UN, u praksi se ogleda u tome
da na rezolucije UNCTAD-a saglasnost mora da da
ova skupština, potvrđivanjem rezolucije UNCTADa. Ova organizacija predstavlja međudržavno tijelo
u kome učestvuju one članice UN koje za to imaju
interesa, a trenutno učestvuju sve članice UN i jedan posmatrač u UN (Sveta stolica), tako da ukupno članstvo UNCTAD-a broji 193 zemlje. Sjedište
UNCTAD-a je u Ženevi (Švajcarska).
UNCTAD predstavlja globalni forum u kome države
članice razmjenjuju mišljenje o pitanjima trgovine,
investicija i razvoju, a ova razmjena mišljenja potkrijepljena je savjetima eksperata iz najznačajnijih
oblasti. On je forum u kome se u svijetu najjače čuje
glas zemalja u razvoju. U okviru UNCTAD-a postoji
posebno odjeljenje za prikupljanje statističkih podataka i istraživanje i razvoj i oni objavljuju veliki
broj izvještaja, studija, radnih studija i slično. Ova
poluautonomna organizacija na osnovu finansijskih sredstava donatora pruža tehničku pomoć
zemljama u razvoju. UNCTAD je, takođe, centralni
organ UN za nadzor nad najmanje razvijenim državama (Least Developed Countries).
„Vrhovni organ UNCTAD-a je Konferencija (The
Conference). Ona okuplja ministre država članica
jednom u četiri godine koji odlučuju o najznačajnijim pitanjima vezanim za funkcionisanje UNCTAD-a i ove odluke predstavljaju smjernice za
rad ostalih organa”. Na ovim konferencijama dr-
žave članice iznose trenutne procjene trgovine i
razvoja i pregovaraju o prioritetnim koracima koje
je potrebno preduzeti i opcijama za formulisanje
globalne strategije održivog razvoja. Konferencije
kao važne političke funkcije putem međuvladinih
konsenzusa usvajaju izvještaje o stanju svjetske
ekonomije. Istovremeno, one imaju ključnu ulogu
u identifikovanju Ujedinjenih nacija i UNCTAD-a
kao organizacija usmjerenih na rješavanje problema ekonomskog razvoja.
„UNCTAD Sekretarijat pruža materijalne i tehničke
usluge za međuvladine organe UNCTAD u svojim
diskusijama i razmatranjima. Od svog osnivanja
do sada, Sekretarijat je servisirao dvanaest sjednica Konferencije Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju, sastanak svake četiri godine, sa dvanaestim
zasjedanjem do kojeg je došlo u Akri, Gana u aprilu 2008. godine.” Sekretarijat u okviru svojih zaduženja vrši različita istraživanja i prikuplja podataka
koji se kasnije koriste kao materijalni inputi za diskusije stručnjaka u raznim međuvladinim tijelima.
Odbor za trgovinu i razvoj (Trade and Development
Board) nadgleda rad Konferencije. Ovaj odbor na
svojim redovnim zasjedanjima u Ženevi razmatra
hitna politička i institucionalna pitanja. Izvještaji
sa redovnih sastanaka Odbora za trgovinu i razvoj,
uključujući sve rezultate i zaključke, dostavljaju se
Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, koji pomažu
u radu i Komitetu za ekonomska i finansijska pitanja.
U sastavu UNCTAD-a nalazi se i Komisija za investicije i razvoj, koja okuplja sve zainteresovane strane
širom svijeta, radi podrške investicionim projektima
i razvoju tehnologije. Tom prilikom agencije za promociju investicija, poslovne zajednice, akademske
institucije, pa i predstavnici civilnog društva, dogovaraju zajedničku strategiju razvoja informacionih i
komunikacionih tehnologija, razmatraju pitanja poslovnih olakšica ili razmjenjuju iskustva o srodnim
finansijskim problemima sa kojima se susreću.
Problemi sa kojima se susreću nerazvijene zemlje
su mnogobrojni. Kao primjer može da se navede
globalna kriza hrane koju je UNCTAD identifikovao u svom izvještaju 2008. godine. Ovaj izvještaj,
istovremeno, ukazuje i na mogućnosti i prilike za
zemlje u razvoju da revitalizuju svoju poljoprivredu i time isprave sistemsku neravnotežu globalne
proizvodnje hrane. Odgovori na ovu krizu moraju
89
obuhvatiti i kratkoročne i dugoročne mjere, što se
ogleda u činjenici da kriza ima strukturalne uzroke
i posljedice. Prvenstveni prioritet je, svakako, da se
hitno obezbijedi nedostajuća količina hrane tamo
gdje je potrebna i ovaj zadatak je misija za humanitarne agencije. „Smatrajući da je nakon toga bitno da se duboko ukorijenjeni problemi riješe na
dugoročni način, UNCTAD je preporučio niz mjera
i konkretnih akcija u pogledu trgovine, investicija
i razvoja poljoprivrede na nacionalnim, regionalnim i međunarodnim nivoima”.
Zaključak
UNCTAD je važna međunarodna organizacija u
okviru Ujedinjenih nacija, koja pomaže nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju da se integrišu
u svjetsku ekonomiju. Ona omogućava uključivanje u tokove međunarodne trgovine, bilo putem
povećanja proizvodnih kapaciteta ili putem kreiranja nove razvojne politike.
Osnovni cilj UNCTAD-a je da se prevaziđu problemi koje imaju zemlje u razvoju na međunarodnom
tržištu radi stvaranja dugoročne održivosti ekonomije i društva. Omogućavajući svojim aktivnostima ekonomski razvoj, ova organizacija uvodi veliki
broj preduzeća na globalno tržište, povećava obim
trgovine i investicija, poboljšava kupovnu moć i životni standard svojih klijenata, obezbjeđuje obrazovanu, zdravu i dobro obučenu radnu snagu,
istovremeno smanjujući poslovne rizike.
Kroz institucije Ujedinjenih nacija, od kojih je
među najznačajnijima UNCTAD, rješavaju se problemi trgovine i razvoja na globalnom nivou. To se
postiže putem istraživanja o širokim trendovima i
perspektivama u svjetskoj ekonomiji; primjenom
uspješnih razvojnih iskustava, promocijom politike i strategije na nacionalnom i međunarodnom
nivou koje doprinose razvoju, analizom uzroka i
posljedica finansijskih kriza i mjerama za prevenciju; upravljanjem i rješavanjem takve krize; pružanjem tehničke i finansijske podrške i putem predloga dugoročnih rješenja zemljama u razvoju.
Literatura
90
• Predrag Bjelić, „Međunarodna trgovina”, Beograd: Centar
za izdavačku delatnost Ekonomski fakultet, 2008.
• Internet izvor: http://www.unctad.org
• Dr Branislav Pelević, Dr Vladimir Vučković, Međunarodna
ekonomija, Ekonomski fakultet Beograd, 2007
Kuda sa diplomom?
Koliko ona vrijedi?
Koliko znamo?
Dženan Jusović
Kao i većina studenata, nakon diplomiranja sam iz
amfiteatra izašao pun ideja i želja, a opet zamišljen
i zabrinut da li će sve ići kako ja želim i kakve je
sve probleme na tržištu rada donijela svjetska ekonomska kriza.
Moja prva odluka je bila da se vratim u svoje rodno
Prijepolje i tu započnem karijeru. Međutim, vrativši se u svoj rodni grad primjećujem da su nestala
mnoga preduzeća, da mnogo ljudi traži posao i da
je, generalno, situacija daleko od dobre.
Ima li mjesta za još jednog mladog ekonomistu?
Naravno da ima! Siguran u kvalitet stečenog znanja i vještina na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, sigurno sam koračao ka svom prvom zaposlenju. Ekonomski fakultet u Podgorici u mom gradu
je vrlo cijenjena visokoškolska ustanova, s obzirom
da je mnogo slučajeva kako su vrijedne karijere, od
profesorskih, preko bankarskih, do saradnika ministara, napravili upravo moji sugrađani, istovremeno kolege sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici.
S obzirom da sam diplomirao na smjeru preduzetnistvo, možda je bilo logično da nakon diplomiranja krenem u privatni biznis. Iako ovo jeste moja
želja odlučio sam da svoje ideje ostavim da miruju
neko vrijeme, a da se ja bavim stvaranjem kontakata, upoznavanjem privrednih činilaca i pripremanjem stejkholdera za svoj biznis.
Odlučio sam da se oprobam u bankarstvu, misleći da ću iz finansijskog sektora uvidjeti krvnu sliku
gradske privrede, ali i napraviti najbolje kontakte.
Ubrzo je došlo i do prvih razgovora sa službenicima više banaka koje posluju u mom gradu, a moje
interesovanje je bilo najveće za UniCredit banku.
Nakon CV-a i motivacionog pisma, uslijedio je i prvi
razgovor sa šefom ekspoziture u Prijepolju, potom
testiranje od strane regionalnog direktora, a onda
i niz testiranja u kadrovskoj službi u Beogradu. Primljen sam u radni odnos i već na prvom koraku sam
uvidio koliko vrijedi moja diploma i bio sam ponosan na nju i znanje koje sam sa fakulteta ponio.
UniCredit banka, sa 162.000 zaposlenih i 9500
ekspozitura je ogroman sistem, tačnije najveća
bankarska grupacija u Evropi, sa sjedištem u Beču.
Ovakav jedan gigant je u svrhu što efikasnijeg poslovanja morao biti unificiran na nivou grupe, centralizovan i maksimalno uređen.
Ulaskom u banku nisam previše poznavao način
funkcionisanja bankarskog poslovanja, a o banci u
kojoj počinjem raditi sam znao malo više od toga
da je generalni sponzor EUFA Lige Šampiona i da
je ekspozitura u Prijepolju relativno mlada.
Ubrzo sam shvatio da je, osim mnoštva šablona
koji se vremenom nauče i stalno ponavljaju u radu,
bankarstvo u stvari timski rad. Ukoliko nisu svi posvećeni istom cilju, rezultat neće doći!
Od prvog radnog dana, kada sam ušao među potpuno nepoznate ljude, pun nedoumica kako će sve
da se odvija, od kolega sam dobio ogromnu podršku i bezrezervnu pomoć u radu. Ubrzo sam shvatio
i da je bankarstvo posao za koji morate imati širok
dijapazon interesovanja, izuzetne pregovaračke
sposobnosti, a često morate biti i psiholog, kako
biste imali uspješnu saradnju sa klijetima.
Prednost ovako velikog sistema kao što je UniCredit banka jeste, prije svega, u tome što poseduje
resurse za stalne obuke i usavršavanja zaposlenih,
uz mogućnosti dodatnog školovanja, a sve u cilju
što efikasnijeg rada, ali i u cilju napredovanja unutar banke.
Kroz rad u banci primjećujem mnoštvo problema,
kako na lokalnom, gradskom nivou, tako i na nivou države, regiona... Za mene kao ekonomistu
poražavajuća je činjenica da se, kako ekonomskim
poslovima, tako i poslovima rukovođenja
u raznim institucijama države, od odborničkih klupa do fotelja u parlamentu i ministarstvima, bave ljudi koji nisu stručni
za vršenje tako odgovornih poslova, dok
moje kolege čekaju na birou rada, ili svoju
šansu traže u inostranstvu.
Sve češće primjećujem da ekonomija i ne
funkcioniše previše po tržišnim principima, već se
tržište gubi u rukama monopolista koji u okviru
svojih interesnih krugova određuju sudbinu svih
ekonomskih parametara.
S obzirom da težimo uspjehu, jedino što nam je
garant bolje budućnosti jeste naporan rad, konstantno učenje i, pored svega, upornost. Koliko
god da je problema donijela svjetska ekonomska
kriza, isto tako je i odnijela sa sobom nelikvidne
firme, pa je ostao prostor za sve one koji svojom
konkurentnošću žele napraviti rezultate na tržištu.
Na nama mladim stručnjacima je velika odgovornost, pred nama je mnoštvo nagomilanih problema, ali sam siguran da imamo i dovoljno kapaciteta za njihovo rješavanje istih, naravno.
Često se sjetim riječi dekana Milorada Jovovića,
nakon moje odbrane diplomskog rada, koji nam je
rekao: „Iz ove ustanove ste ponijeli onoliko koliko
ste sami htjeli” i svojim kolegama poručujem da
uvećaju ulog, rezultati neće izostati!
Kao ekonomisti, mi moramo biti optimisti, moramo raditi sa ubjeđenjem da smo baš mi oni koji će
donijeti rješenje, jer
„Nema ništa jače od ideje čije je vrijeme došlo”
91
Manifest kapitalizma
Ivan Martinović
U najopštijem smislu, kapitalizam označava ekonomski sistem u kojem su sva ili veći dio sredstava
za proizvodnju u privatnom vlasništvu, i u kojem
se investicije, proizvodnja i plasman dobara raspoređuju, prije svega, po zakonima slobodnog tržišta. Ovo znači da je opšte opredjeljenje i primarni cilj vlasnika kapitala, prije svega, ostvarivanje
profita. Svi poznati teoretičari kapitalizma će se
saglasiti u jednom - da karakteristike kapitalizma
predstavljaju :
• kapital koji je u privatnom vlasništvu
• odluke koje se donose u odnosu na tržište
• trgovina koja je rezultat dobrovoljnog ugovora između prodavca i kupca
• prisustvo tržišnog, preduzetničkog mentaliteta
u drugačijem obliku? Bačeni smo u takav život koji
neće sam od sebe ograničiti naše neprilike i naše
robovanje, s toga je neophodno kreiranje novih
ekonomskih rješenja.
Da li su se promijenile percepcije potrošača i njihovi motivi prilikom kupovine proizvoda i usluga postali sve više neracionalni? Imamo jednu situaciju
u kojoj Vol strit osuđuje takve postupke i svu svoju
(ne)odgovornost preusmjerava na potrošače. Ovu
situaciju vizuelno opisuje sljedeća fotografija.
Sa druge strane, tu je i slikovita priča iz “Helginog
bara” o gomili prezaduživanja, padu likvidnosti banaka, povećanju nezaposlenosti i stvaranju krize
globalnih razmjera. Kao heroj spasa, naravno, pojavljuje se država, sa svojim već ustaljenim mjerama restriktivne ekonomske politike.
Međutim, da li bi se svi oni saglasili oko toga:
• da li je kapitalizam “stvarni” sistem ili samo
ideal
• da li je isključivo ekonomski sistem, ili je i politički, socijalni i kulturološki
• da li je samoodrživ ili nije
• da li je racionalan ili nije
• da li ima tendenciju da obogaćuje šire slojeve
ljudi ili da ih osiromašuje
Sve gore navedene osobine kapitalizma mogu se
objasniti citatom osnivača Svjetskog ekonomskog
foruma, profesora Klausa Švaba: “Imamo opštu
krizu morala, nismo voljni da investiramo u budućnost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti
smo da u potpunosti izgubimo povjerenje budućih generacija”.
92
Da li je ovo zaista surova istina kapitalizma? Da li je
kapitalizam samo spona između neoliberalizma i
liberalizma, ili već čisti liberalni sistem odlučivanja
u kojem ulogu imaju monopolističke, oligarhske i
slične strukture sa državnom podrškom u formiranju krupnog kapitala, kojim na kraju raspolažu
pojedinci. Svakodnevno smo svjedoci polakog,
ali sigurnog potonuća kapitalizma, sistema koji
je sam sebe doveo do tačke nesavršenstva. Svi su
pokazatelji da je kapitalizam uljez koji se uvukao
u naše dvorište, na prevaru, ne otkrivajući svoje
zle namjere, poput virusa u organizmu. Robovlasničko vrijeme je odavno za nama, ali zar sadašnja
situacija ne liči pomalo na robovlasničku, doduše
Ovakav splet okolnosti ponovo vodi do državnog
intervencionizma i njene uloge u dopunjavanju i
korigovanju tržišnog mehanizma.
Kapitalizam bi mogao opstati u idealnim tržišnim
uslovima, gdje postoji idealna tačka ravnoteže,
u kojoj se kriva ponude i tražnje za proizvodima
i uslugama sijeku u centru grafikona, gdje postoji racionalno iskorišćavanje i upotreba resursa.
Ovdje, zapravo, nikakvog lijeka nema. Ono što se
predstavlja kao lijek samo je nastavak i radikalizacija logike ovakvog sistema. Kapitalizam je poslužio
svojoj svrsi i samim tim je došlo vrijeme za pronalaženje novog ekonomsko-regulatornog sistema,
ili možda povratak na neka prethodna vremena i
njihove sisteme.
Ovaj manifest najzahvalnije je završiti riječima filosofa Lucija Aneja Seneke: “Prirodne potrebe i
želje imaju svoje granice, a ono što se rađa iz nesređenih misli ne zna gdje da se završi, jer ne zna ni
za kakve granice. Onaj ko ide putem, taj nalazi svoj
cilj, a lutanje je beskrajno”.
LITERATURA
• L. Annaeus Seneca –Epistulae morales ad Lucilium, Paris
1887
• http://wikipedia.org
• http://webpublicapress.net
• http://crisiscartoon.blogspot.com
Vještina komunikacije kao sredstvo
za postizanje cilja
Milica Kovačevič
Nijedan čovjek nije ostrvo za sebe. On postaje
potpun tek u komunikaciji sa okolinom. Ni veliki
sistemi, poput država, ne mogu samostalno bitisati. Kriza je stavila akcenat na njihovu međuzavisnost, objelodanila taj začarani krug. Formulacija
“svijet je globalno selo“, nije fraza, već naša realnost. I kako bi pronašli svoje mjesto u njemu, moramo savladati vještinu komunikacije.
Tehnološki bum proširio je naše vidike, pospješio
brzinu komunikacije. Facebook, Twitter, i slične socijalne mreže znatno su doprinijele njenom razvoju,
dajuci joj neslucene razmjere i mogucnost da jednim klikom na racunaru putujemo s kraja na kraj
svijeta donoseci i prenoseci informacije – znanje.
Upravo je ZNANJE uslov naseg opstanka na Zemlji,
a njegovo prenosenje – nas plemeniti i konacni
CILJ. Samo njegovim umnozavanjem mi mozemo
stvoriti napredniju drustvenu zajednicu i okolinu u
kojoj zadovoljstvo provesti svoje VRIJEME.
S obzirom da dolazim sa smjera Preduzetnistvo sa
Ekonomskog fakulteta u Podgorici, pitanje koje se,
po meni, samo namece je KAKO VJEŠTINU KOMUNIKACIJE ISKORISTITI ZA STVARANJE CRNE
GORE KAO KONKURETNIJEG DRUŠTVA, BIZNIS
ORIJENTISANOG DRUŠTVA, DRUŠTVA USPJEŠNIH MALIH I SREDNJIH PREDUZEĆA, PROBUDJENOG DRUŠTVA, DRUŠTVA KOJE U POTPUNOSTI KORISTI SVE SVOJE KAPACITETE...
Vještina komunikacije je, smatram, nešto
što se neprestano uči, koriguje i nadgrađuje. Možemo je vježbati sa svojim bližnjima, ali i sa bilo kojom drugom osobom koju srećemo i sa kojom stupamo u
kontakt u toku dana.
Ako želimo napredak na polju komunikacija, nijesu nam potrebna i neophodna velika novčana
sredstva. Bitna je naša želja za usavršavanjem,
upornost, koncentracija i osjećaj za trenutak u
kome se nalazimo.
Takođe, Crna Gora kao prevashodno elitna turistička destinacija, ali i kao država koja pretenduje
da postane član jedne velike i lijepe zajednice kao
što je Evropska unija, mora kao uslov svih uslova
postaviti cilj da opismeni stanovništvo na engleskom jeziku.
Holandija je npr. zemlja u kojoj se 98 odsto ljudi
koristi engleskim jezikom i gdje djeca od druge
godine počinju da ga izučavaju. MOJE PITANJE ZA
VAS JE: ŠTA VI MISLITE? DA LI BI USVAJANJEM TAKVOG PROGRAMA CRNA GORA ŽIVJELA BOLJE?
Nadam se da dijelimo isto mišljenje, a ukoliko i ne dijelimo, sigurna sam da ćemo svi zajedno (kao društvo) u KOMUNIKACIJI doći do najboljeg rješenja .
Komunikacija je verbalni, ali istovremeno i neverbalni čin. Rezultat je našeg vaspitanja, obrazovanja i kulture. Crna Gora, kao donedavno izrazito
patrijarhalno društvo, nije u potpunosti koristila
sve svoje kapacitete.
Kako u privatnom, tako i u poslovnom životu
PREVAZILAŽENJE RAZLIKA, u cilju stvaranja
kompromisa, je od suštinskog značaja. Svi mi se
suočavamo sa dilemom, kako doći do obostrano
prihvatljivog rješenja. Moramo naučiti da postavljamo prava pitanja, ukoliko želimo doći do željenih odgovora. Npr. siguran i vedar stav, uvježbana
prezentacija i ,naravno, dobar biznis plan će nam
u razgovoru sa bankarskim činovnikom pomoći
da lakše, brže i po, možda, povoljnijim uslovima
dođemo do željenih tj. traženih sredstava za otpočinjanje sopstvenog posla.
93
Moje iskustvo na postdiplomskom studiju
Mira Trebješanin
Postdiplomske studije, smjer Preduzetništvo, kod doc dr. Dragana Lajovića, započela
sam, ili bolje reći, odlučila se započeti i završiti popriličan broj godina nakon mog osnovnog studija na Ekonomskom fakultetu.
kad priča ima i šta da kaže i zna da kaže o predmetu o kojem je riječ. On je širio svoje interesovanje,
ne samo na usko stručnu oblast finansiranja malih i
srednjih preduzeća, nego i baveći se i mnogim gorućim ekonomskim temama naše svakodnevnice.
Kao žena i majka, sa mnogo i poslovnih i
privatnih obaveza, odlagala sam ovaj dio
„gradacije više“, za neko bolje vrijeme. I tako,
dan po dan, nasložiše se i godine, tako da me na
postdiplomi, bezmalo, dočeka grupa vršnjaka mog
sina (ili i mlađih od njega).
Sve sam to pratila, imala svoj put i usmjerenja, ali
kao svaka žena, balansirajući između uloge poslovne žene i majke, sa akcentom na ulogu majke,
jer je moj sin Borko moj najveći i najdraži kapital!
Lijepo, simpatično, neobično.....
Međutim, kako je svako vrijeme, ujedno, i pravo
vrijeme kad se donesu odluke da smo za nešto
spremni, tako sam i ja osjetila da je baš ovo izabrano vrijeme za nastavak učenja, zapravo, to
pravo vrijeme.
Prosto se tako poklopilo. Bez mnogo planova, razmišljanja i kao da se baš tada i podrazumijevalo.
A kako je sve u životu i slučajno i nije, jedan neobavezan razgovor sa profesorom Lajovićem je to
pravo vrijeme za započeti i nastaviti nametnuo
kao pravo vrijeme.
Odluka je bila donešena nakon jedne posjete predavanju iz Preduzetništva i veoma dobre i interesantne priče profesora i njegovog saradnika, mr
Radivoja Drobnjaka.
Kako je vrijeme odmicalo i više se materijala skupljalo, slušalo, radilo.....sve više sam bila zadovoljna
svojim odabirom, kao i donešenom odlukom.
Grupa se sastojala od nas dvadesetak, gdje sam ja
bila najstariji član, uz profesora, koji je inače moja
generacija, moj školski drug i „glavni krivac“ za
ovu priču.
Profesor Lajović (ili moj školski drug, kako mi je
nekako draže da ga svojatam) i ja smo proveli zajedno neke srednjoškolske dane, s tim što je život
napravio različite okolnosti i pretpostavke za svakog od nas.
94
On je ulagao mnogo u sebe i svoje obrazovanje,
postajući neko ko se sluša sa pažnjom i neko ko
Elem, u finansijskom sektoru sam već nekih 20-ak
godina poprilično uspješna, ali potreba za novim,
za mijenjanjem i spoznajama je veća nego ikad.
Tako da, kad se kaže da je „učenje stalan proces“,
zaista je riječ o velikoj istini. Onaj koji misli da je
sve naučio i usavršio jednom za svagda kao svršen
proces, u grdnoj je zabludi i ima veliki problem.
Tehnička dostignuća, novi stilovi studiranja, dostupnost širokog spektra informacija i sl. stvara jednu
novu hiperaktivnu i ambicioznu mladu populaciju
koja, naprosto, ruši sve pred sobom.
To, naravno, ima i dobrog i lošeg u sebi, valjda, kao
i svaka druga pojava.
Ja sam lično, u ovoj priči sa postdiplomom i sa izabranom grupom tog podmlatka bila zaista zadovoljna, jer sam naišla na veoma obrazovane, ambiciozne, inteligentne, pametne mlade ljude....
Većina njih me je oduševila snagom novog i svježeg, a opet sa svjesnošću da ima mnogo i da se
radi i uči (ali ne samo školskog gradiva) da bi se
ispekao i zanat i život. Bila sam i uvažena i osjećala
se sa svima njima zaista lijepo.
Nesebično su mi pomogli da se u susretu sa novim snađem i prilagodim i da se negdje ta generacijska razlika ne javlja kao problem. Čak naprotiv,
sinergija mladosti i iskustva dobila je jednu lijepu
dimenziju.
Kako i sama imam prilike da u svakodnevnom radu
sarađujem sa mlađim kolegama, pa i nemam uvijek pozitivne impresije ni o njihovom radu, a još
manje o ponašanju, ova mlada grupa mi je vratila
poljuljano povjerenje. Kvaliteta uvijek ima, mada
jeste doziran, pa se valjda ne kaže uzalud da se
otrov pakuje u malim flašicama (naravno, u ovom
kontekstu otrov je pozitivna kategorija).
Iskustvo sa razmjene
Jovana Vujisić
Doduše, ova naša mala i odabrana grupa nije ni
tako jednoobrazna, niti homogena, kako bi se to,
nakon ovih redaka, moglo i dalo zaključiti.
Varijacija postoji, tako da su različitosti u energiji,
prezentovanju, retorici, smjelosti, pozitivnoj drskosti, dolazile do izražaja.
Iskreno se nadam da sam cijeloj priči dala i svoj
skromni doprinos.
Odabir profesora predavača i izabrane teme su, takođe, bile jako interesantne i stručne. Moje pohvale idu i našem glavnom koordinatoru na smjeru,
mr Radivoju Drobnjaku, koji je smjer učinio i organizovanim i interesantnim, dajući doprinos i svojim predavanjima i svojom pozitivnom energijom.
Zaključak se sam od sebe nameće - nikad nije kasno i uvijek je pravo vrijeme.
Vrijeme da radite na sebi, na svom obrazovanju,
informisanosti, stručnosti.....sebi kao kompletnoj
ličnosti.
U vremenu raznih turbulencija, nepredvidivosti,
stalne dinamike, jedina konstanta su promjene
(Heraklit).
Mijenja se sve oko nas i ako stojiš, onda nazaduješ.
Svako od nas pravi sopstvene odabire za naprijed
ili nazad.
Ja sam svoj iskorak napravila i potvrdila „promjenjivu konstantu“.
Posljednjeg novembra koji je za nama dobila
sam prihvatno pismo sa Ekonomskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu. Time je započeo proces
mog prijavljivanja za dobijanje stipendije preko
CEEPUS programa.
Nakon otprilike mjesec dana i prikupljenih
neophodnih dokumenata, dobila sam konačni
pozitivni odgovor. Tako sam, 15. februara 2012,
došla u sniježni grad koji sam birala na osnovu
ličnih zelja. Sada ovaj tekst pišem iz svoje
studentske sobe, uzimajući u obzir vrijeme koje
je iza mene, a i period koji mi predstoji. Moja
želja je bila da osjetim kako funkcionišu stvari
na nekom drugom području, da tamo ostanem
duži vremenski period, nisam željela turističko
putovanje. Naravno, za dobijanje svake stipendije
postoje uslovi. Neki od najvažnijih su prethodno
ostvareni uspjesi, kako po pitanju formalnog, tako
po pitanju neformalnog obrazovanja, preporuke
od profesora i jaka motivacija.
Da bismo sebi obezbijedili jednostavnost i lakoću
življenja, moramo se truditi. Za to je neophodno
da prođemo ne nužno komplikovane situacije, već
samo situacije. Na osnovu njih vidimo dalje, šire…
Mogu da priznam da sam na samom početku bila
suočena sa birokratskim poslovima, vozeći se
tramvajima sa jednog na drugi kraj grada. Ubrzo
su na red došle i druge obaveze. Već nakon prvog
vikenda počela su predavanja. Novi fakultet, nova
lica i sa jedne i sa druge strane katedre. Naprosto
je sve drugačije. Mnogo ljudi koji su takođe na
razmjeni studenata, koje upoznajem u hodu, jer
slušam predmete na hrvatskom.
Za dobro snalaženje u novoj sredini neophodne su
informacije. Dakle, morate biti prisutni, uvijek u toku
i spremni na komunikaciju. Sistem funkcionisanja
fakulteta je i sličan našem, ali i različit - studenti izlaze
na kolokvijume, ali imaju i mogućnost izlaska na
ispit koji, po pravilu, obuhvata cijelo gradivo i dosta
podsjeća na polaganja ispita kod nas po starom
sistemu. Postoji više ispitnih rokova u toku godine,
najmanje dva po semestru. Fakulteti u okviru
Sveučilišta imaju autonomiju da odlučuju o ispitnim
rokovima i uslovima školovanja pojedinačno.
Najčešće ne postoje popravni kolokvijumi, mada
profesori to mogu sami urediti na način koji
odgovara njihovoj dinamici predavanja i samoj
materiji. Jako je važno prisustvovati predavnjima,
95
posebno vježbama za koje se formira veliki broj
grupa od najviše tridesetak studenata. Zavisno od
profesora, a i same naše volje za radom, može se
ostvariti veliki broj bodova kroz aktivno prisustvo.
Kvalitet predavanja je na visokom nivou, uprkos
tome što je Ekonomski fakultet u Zagrebu jako
velik i upisuje ga nezanemarljiv broj maturanata.
Cjelokupna atmosfera na fakultetu je izrazito radna
i dinamična. Asistenti su voljni da saslušaju, jasno se
vidi njihova sposobnost da prenesu znanje, često
sa nekom vrstom prijateljskog pristupa. Svakako,
dobri rezultati zahtijevaju posvećenost i učenje.
Pošto se bliži kraj predvanjima, svaki profesor je
tražio feedback od studenata, za svaki predmet
smo popunjavali anketu čiji se rezultati objavljuju
javno i sigurno su dobar način za eventualno
poboljšanje kvaliteta nastave. Fakultet je jako
otvoren za međunarodnu saradnju, studenti su u
mogućnosti da učestvuju u brojnim seminarima,
slušaju predavanja gostujućih profesora i time
prošire svoja znanja u svim aspektima ekonomije i
biznisa. Jako je jednostavno aplicirati za ljetnje škole
u okviru Evrope, a teme koje se nude su raznovrsne;
naravno, ECTS krediti se priznaju na fakultetu.
Fakultet se stvarno brine za studente koji dolaze iz
inostranstva, postoji studentska organizacija koja
organizuje različita okupljanja i omogućava lakše
upoznavanje ljudi iz svih krajeva svijeta.
Kada obaveze dozvoljavaju, možete provesti dane u
skladu sa svojim željama. Zagreb je jako lijep, dosta
lak za snalaženje, u velikoj mjeri planski građen, a
gradski prevoz je odlično organizovan. Treba se
navići na grad i na to da je potrebno odgovorno
planirati vrijeme. Ako ne, kasnićete. S obzirom da
postoji veliki broj muzeja i galerija, kao i mnogo
ostalih kulturno-istorijskih spomenika, možete
birati da li otići u Muzej suvremene umjetnosti,
96
Klovićeve dvore ili se samo šetati Maksimirom. Sami
centar dijeli se na Gornji i Donji grad. Posebno je
lijep pogled koji se pruža sa Gornjeg grada. Noćni
život je raznovrstan, možete birati između lokalnih
pabova koji proizvode i poslužuju svoja pića, jako
modernih i popunjenih klubova, kao i onih starih,
dobro poznatih mjesta, na kojima su sjedjeli i pisali
oni kojih sada odavno nema…kavana “Gavella”,
Gradska kavana, kavana hotela “Dubrovnik”…
Ovaj grad i sve u njemu dozvoljavaju čovjeku da
bude slobodan. Ipak, konstantno podsjeća da se
moramo brinuti sami o sebi i da ništa za šta se
istinski zalažemo ne može biti izlišno. Bez obzira
što je blizu Crne Gore i što se ovdje govori jezik
koji u potpunosti razumijemo, ovaj grad je nešto
drugačije. Vidite drugačije ideje, poglede na život,
organizaciju. Vodi se računa o detaljima. Mladi
ljudi su jako ambiciozni i razmišljaju o svojoj
budućnosti. Često me pitaju zašto sam došla baš
u Zagreb, a ne u neki nama dalji grad, misleći na
sličnosti i samu povezanost zemalja. Ja smatram
da, gdje god da se nalazite, učite. Korak je svakako
korak, a početna tačka je jako važna.
Naprosto, bez obzira na to koliko ste ranije bili
ozbiljni, odgovorni, spremni za prihvatanje novih
znanja i pogleda na svijet, ovakvi boravci nauče
čovjeka da još više radi na sebi, da se trudi i u velikoj
masi izdvoji. Mijenjaju se uslovi života. Mijenjamo
se i mi sami; kao da smo ubačeni u mašine koje
obavljaju svoj posao i očekuju od nas da ih pratimo,
prepustimo im se, a pri tome budemo oprezni. Već
sada mogu da osjetim razliku dok upoređujem
svoj život kod kuće i ovdje. Kada bih birala, opet
bih odabrala ovaj grad, fakultet, ljude i vrijeme.
Valjda je to suština: saznati i prikupiti dovoljno
sveobuhvatnog znanja i iskustva i iskoristiti to na
pravi način i na pravom mjestu.
Ja poslije prve godine studija
Miloš Tanasijević
Od početka srednje škole imao sam potpuno definisan stav o tome koja će profesija biti moj izbor.
Doživljavao sam sebe kao farmaceuta, koji će svoje
opredjeIjenje i profesionalnu radoznalost zadovoljiti u privatnom biznisu. Razmišljao sam i u pravcu
da je biti farmaceut deficitarno zanimanje zbog kojeg će moj ulazak u sferu rada biti rasterećen.
Ovakvo moje opredjeljenje bilo je zasnovano na
činjenici da sam bio uspješan iz školskih predmeta koji su od suštinskog značaja za ovu profesiju,
a raspolagao sam i informacijom da je na tržištu
rada Evropske unije farmaceut jedno od rijetkih
zanimanja koje ima potpunu prohodnost.
Takođe, želim da naglasim da se u toku mog srednjoškolskog obrazovanja nije posvećivala dovoljna
pažnja profesionalnoj orijentaciji, tako da je najveći
broj učenika bio u dilemi oko izbora fakulteta. Smatram da maturanti moraju imati više informacija o
tome u kojoj mjeri je neko zanimanje atraktivno,
koje su mogućnosti zapošljavanja, koji su uslovi
studiranja i slično. Ja sam bio jedan od rijetkih koji
su imali privilegiju da ne moraju balansirati u okviru
ponuđenih mogućnosti i jedan od onih koji nijesu
strahovali od pogrešnog izbora.
Bio sam rasterećen u smislu pritiska roditelja koji
često zbog sopstvenih, nerealnih ambicija usmjeravaju svoju djecu na zanimanja za koja ona nijesu
dovoljno talentovana i motivisana. U mojoj porodici se razgovaralo o mom izboru, ali je na kraju
odluka o mom usmjerenju prepuštena meni. To mi
je prijalo, jer je to pokazatelj da me roditelji uvažavaju i podržavaju, ali je sloboda da ja donesem
odluku za mene bila veliko opterećenje i odgovornost. Tada sam čak poželio da oni budu uključeni
u donošenje konačne odluke, jer sam prvi put u
životu osjećao da moram da se ponašam odraslo,
da se suočim sa sobom i snosim posljedice eventualne sopstvene greške. Kada je došlo vrijeme upisa, kod mene se desilo nešto neočekivano. Došao
sam u istu situaciju u kojoj su prethodno bili moji
školski drugovi. Opterećen dilemama, počeo sam
da razmišljam o motivima koji su me opredijelili za
Farmaceutski fakultet. Shvatio sam da me farmacija
ne privlači toliko koliko me privlači biznis, odnosno
poslovna politika u ovoj oblasti. Prepoznao sam
ekonomistu u sebi, koji želi da se bavi farmacijom,
ali iz ugla preduzetnika. Predao sam dokumenta
i na jedan i na drugi fakultet, priželjkujući da ne
budem primljen na farmaciju, da o mojoj sudbini
odluči „viša sila“. Ali, kad su izašli spiskovi primljenih studenata, bio sam i na jednom i na drugom.
Ja sam već bio potpuno ubijeđen da je ekonomija
moj izbor, ali je pred sobom i roditeljima trebalo
opravdati promjenu odluke koja se gradila četiri
godine. Rasterećenje je nastalo onog momenta
kada su roditelji sa potpunim odobravanjem prihvatili moju argumentaciju i podržali me u stavu
da je ekonomija uvijek pravi izbor. Sada sam tu da
sa ostalim studentima ovog fakulteta dijelim ideje,
nade i probleme budućih ekonomista. Međutim,
ono što mi je poslije nekoliko mjeseci provedenih
na ovom fakultetu najvažnije – shvatio sam da moj
izbor nije greška. Ono što me učvrstilo u tom ubjeđenju su i moja prva iskustva kao studenta.
Nije mi bilo potrebno mnogo vremena da formiram mišljenje da je Ekonomski fakultet u organizacionom smislu na izuzetnom nivou, da je naučno nastavni kadar visokog renomea, a prostorni
uslovi prilagođeni savremenom obrazovanju. To je
stvorilo mogućnost da studenti ovog fakulteta idu
u korak sa studentima razvijenih zemalja svijeta.
Smatram da je poseban kvalitet Ekonomskog fakulteta posvećenost studentima u smislu njihovog
podsticanja na što bolje rezultate. To je u potpunosti u skladu sa motom fakulteta: „BUDITE MEĐU
NAJBOLJIMA“. Iako studiranje ovog fakulteta zahtijeva veliko ulaganje i kontinuiran rad, omogućava i sticanje širokog fonda znanja neophodnog
za uspješnu karijeru u ovoj oblasti. Shvatio sam da
je biti dobar student na Ekonomskom fakultetu težak zadatak, ali se isplati.
Pošto je perspektiva Crne Gore ulazak u Evropsku
uniju, prepoznao sam da Ekonomski fakultet ima
kapacitet da studentima obezbijedi obrazovanje u
skladu sa evropskim standardima i principima.
Ono što bi moglo biti otežavajuća okolnost u tom
smislu je veliki broj studenata i veliki broj grupa sa
kojima se radi. Iz tog razloga izostaje mogućnost
posvećivanja pažnje svakom studentu pojedinačno, odnosno mogućnost rada sa malim grupama
studenata koji pokazuju posebne sklonosti, talenat i interesovanje za neku ekonomsku oblast.
Pošto sam na samom početku studiranja i imam
još mnogo toga da prođem do sticanja akademskog zvanja, nadam se da će moja dalja iskustva na
ovom fakultetu ostati makar na sadašnjem nivou.
Nastojaću da tome dam sopstveni doprinos pridržavajući se poruka Majke Tereze:
• ŽIVOT JE SREĆA - ZASLUŽI JE!
• ŽIVOT JE ZADATAK - IZVRŠI GA!
• ŽIVOT JE PRILIKA - ISKUSI JE!
• ŽIVOT JE BORBA - PRIHVATI JE!
97
Prvo radno iskustvo
Jevrosima Zogović
„Kada radiš za druge, radi tako posvećeno kao da radiš za sebe“
Konfučije
23. decembar 2011. godine, prvi radni dan u
„Oxford Bookshop“, knjižari specijalizovanoj za distribuciju i prodaju izdanja Oxford
University Press za učenje engleskog jezika.
Pozicija:menadžer prodaje.Uh, lijepo zvuči
,ali je i odgovornost velika. Za sad možda ne tolika
na papiru, koliko je prisutna u svijesti. Sopstveni
ključ, četiri zida i već nekako u glavi uobličen plan
razvoja. Miriše na pravu preduzetničku priču.
•
Nebrojeno puta imala sam priliku da na predavanjima slušam nevjerovatne priče o ljudima koji su
vjerovali u sebe, počeli da se bore za svoje mjesto
na tržištu rada i, što je najvažnije, imali su strpljenja
da čekaju uspjeh.
•
Sve je počelo javljanjem na oglas u novinama.
Uslijedio je razgovor. Ne znam šta je moglo biti
presudno - puka sreća ili jedini izraz lica koji se
može imati kada govorite o poslu koji spaja vaše
dvije velike ljubavi - ekonomiju i knjige. Rukovanje
i dogovor o početku.
Sada, nakon nekoliko mjeseci rada, mogu se pohvaliti svime što sam naučila o poslovanju i sa
ponosom ističem činjenicu da mi je olakšavajuća
okolnost za snalaženje u tome to što sam „diplomirani preduzetnik“. Kroz dosadasnji rad uspjela
sam da iskristališem 10 zapovijesti koje su temelj
uspješnog poslovanja u oblasti prodaje:
• Kupac je kralj!
• Kupce ne treba čekati skrštenih ruku, već samoinicijativno ići ka njima.
• Svakom kupcu treba pristupiti drugačije, u zavisnosti od njegovih afiniteta, uz preduslov da
98
•
•
•
•
•
ste sposobni da ih prepoznate.
Svakog pojedinačnog kupca treba njegovati
da bi vam se opet vratio i, eventualno, doveo
nove kupce.
Menadžer prodaje treba u prste da poznaje
asortiman proizvoda čiju prodaju nastoji unaprijediti.
Prodajni prostor treba urediti tako da je asortiman pregledan, da bukvalno mami i bez dodatnih objašnjenja prodavca.
U savremenim uslovima poslovanja neophodno je izgraditi imidž na društvenim mrežama,
jer se na taj način dopire do velikog broja potencijalnih kupaca.
Ono što treba maksimalno iskoristiti jeste
iskustvo kupaca sa proizvodima-ništa bolje ne
može prodati neku knjigu od činjenice da su
prethodni kupci oduševljeni njome.
Prema kupcu budite iskreni (npr. u situaciji iz
pravila br.8).To je jedan od preduslova uspješnog poslovanja na dugi rok.
Imperativno se pridržavajte prethodno navedenih pravila.
Kada se želite ostvariti na poslovnom planu, neophodne su vam interne i eksterne pokretačke snage
da biste bili istrajni u tome. Pored lične komponente, ja sam na svom poslu pored fiksne plate motivisana i ulaganjem poslodavca u moju edukaciju,
konkretno u oblasti engleskog jezika, rada na računaru i kroz seminare koje drže strani predavači,a
takođe i kroz potencijalne bonuse i druge beneficije koje zavise od mog konkretnog učinka.
Nadam se da ću za neki od sljedećih brojeva „Preduzetnika“ imati priliku da pišem o ostvarenom
poslovnom uspjehu.
„Kocka je bačena!“
Studenski život u Sloveniji
Božidar Perović
CEEPUS (Central European Exchange Program for
University Studies) je program za razmjenu studenata i profesora na univerzitetima u Centralnoj
Evropi. Program je namjenjen svima koji su spremni da na određeni vremenski period napuste
svoju rodnu zemlju i koji žele da iskuse studentski život van državnih granica. Program CEEPUS
trenutno broji 16 zemalja članica, među kojima
su: Crna Gora, Slovenija, Poljska, Češka, Slovačka, Albanija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Mađarska, Makedonija, Moldavija, Bugarska,
Rumunija i Kosovo. Prijaviti se mogu studenti sa
skoro svih fakulteta, jedino što im je potrebno je
da odvoje malo vremena i popune onlajn aplikaciju na CEEPUS sajtu. Program raspisuje konkurs
dva puta godišnje, za zimski i za ljetnji semestar.
Velika prednost ovog programa za razmjenu u
odnosu na druge (kao na primjer ERASMUS) je što
su vam skoro svi troškovi plaćeni – plaćen vam je
put, školarina, smještaj (za većinu zemalja) i dobijate mjesečni džeparac, čija suma zavisi od toga
u kojoj zemlji želite da studirate (više informacija
na www.ceepus.info).
Za studente Ekonomskog fakulteta i Studija menadžmenta u Podgorici, prijava za ovaj program
ide po unaprijed definisanoj proceduri. Prvo je potrebno sačekati da uprava fakulteta objavi konkurs
na sajtu, gdje svi zainteresovani studenti mogu vidjeti na koje univerzitete se mogu prijaviti i koliko
ima slobodnih mjesta. Nakon toga, mogu početi
sa onlajn prijavama. Studenti se prijavljuju preko
dvije mreže - AMADEUS i REDENE, pri čemu imaju
pravo da se prijave na najviše dva univerziteta u
okviru jedne mreže.
Upravo tako sam i ja u oktobru prošle godine,
kada je bio objavljen konkurs, odlučio da odem
do kancelarije za međunarodnu saradnju na fakultetu i raspitam se kako se mogu prijaviti. Dobio sam dosta korisnih informacija, mada sam
ponešto već i znao, jer su me informisali prijatelji
koji su imali iskustva sa CEEPUS programom za
razmjenu. Popunio sam onlajn aplikaciju i prijavio se na Fakultet za menadžment, Univerzitet
Primorska (Univerza na Primorskem/University
of Primorska) u Sloveniji, grad Kopar. Izabrao sam
Sloveniju zato što sam čuo da je upravo tamo
jedan od najboljih fakulteta za menadžment;
takođe, najviše su mi se svidjele studentske pogodnosti koje je nudila Slovenija, a i već neko vri-
jeme sam planirao da posjetim tu državu. Nakon
toga, uslijedio je period čekanja koji je trajao dva
mjeseca i krajem decembra dobio sam imejl u
kojem su me obavijestili da sam primljen na fakultet i ostalo je još samo da potvrdim svoj dolazak. Ubrzo su uslijedili brojni mejlovi od strane
fakulteta u Sloveniji kako bih izabrao predmete
koje ću polagati i sredio ostale stvari neophodne
za studiranje (popunio formulare za studentsku
karticu, smještaj u domu i sl). Nakon što sam u
dogovoru sa doc. dr Draganom Lajovićem, koji
je upravnik Studija menadžmenta, izabrao predmete koje ću polagati potvrdio sam svoj dolazak.
Potom je bilo potrebno sačekati dokumentaciju
iz Slovenije koju sam trebao da predam Ambasadi Slovenije kako bih dobio dozvolu za privremeni boravak u trajanju od četiri mjeseca. Nažalost,
zbog vanredne situacije koja je uslijedila zbog
snijega koji je pao u cijeloj Crnoj Gori, moja boravišna dozvola je kasnila, pa sam, shodno tome,
morao sam odložiti put za Sloveniju. Ono što moram da napomenem je da sam cijelo vrijeme bio
u kontaktu sa ljudima sa fakulteta u Sloveniji i da
zaista u kratkom vremenskom periodu možete
dobiti sve infornacije koje vas interesuju, nezavisno od toga da li ćete na kraju otići ili ne. Zaista
se radi o odgovornim i ozbiljnim ljudima, koji završavaju posao na način koji je potpuno u skladu
sa njihovim radnim obavezama. Takođe, potrebno je da naglasim da zajedno sa dokumentacijom koju treba da predate amabasadi, dobijate
i informacije o tome ko je vaš mentor, osoba za
kontakt i tutor. Ove tri osobe vam stoje na raspolaganju tokom cijelog boravka u Sloveniji i sa
njima možete riješiti sve nedoumice i možete se
dogovoriti oko svega.
Kada je konačno moja boravišna dozvola bila gotova, krenuo sam na putu za Sloveniju. Odlučio
sam se da odem avionom do Ljubljane, odakle
sam do Kopra stigao autobusom. Put nije mnogo trajao i odmah pošto sam sletio u Ljubljanu
i uzeo gradski autobus do autobuske stanice,
shvatio sam da će ovdje stvari biti mnogo drugačije nego u Crnoj Gori. Putevi izgledaju drugačije,
grad je i više nego sređen, vozač autobusa je jako
ljubazan, pa čak i putnici u autobusu izgledaju i
ponašaju se drugačije. U Kopar sam stigao oko
11 sati uveče i prijavio sam se u hostelu u kojem
sam imao obezbijeđen smještaj. U pitanju je hostel „Prisoje“, koji se nalazi izvan starog grada, a
99
prvi sprat je obezbijeđen samo za studente na
razmjeni. Hostel je zaista dobro opremljen, posjeduje internet, kablovsku teleiziju, kupatilo u sobi
i odvojenu kuhinju koju dijele sve sobe na tom
spratu. Takođe, postoje čistačice koje čiste sobu
svaki drugi dan.
Kada se odlučite da odete na razmjenu, osobina
koju morate posjedovati je druželjubivost. Morate biti druželjubivi iz razloga što ste okruženi studentima iz različitih zemalja Evrope, a ako dolazite iz male zemlje kao što je Crna Gora, najčešće
ste vi i jedini student iz vaše zemlje i jednostavno se morate sprijateljiti sa drugim studentima,
kako bi vaš boravak bio ugodniji. Ono što je dobro je to što su i ostali studenti spremni za nova
poznanstva i iz dana u dan upoznajete sve više
novih ljudi.
100
U Sloveniji su stvari zaista dobro organizovane,
grad Kopar broji nešto više od stotinu studenata koji su na razmjeni i studentska organizacija
u Kopru (ŠOUP) za svoje studente obezbjeđuje
brojne događaje i jednodnevne izlete, kako bi se
studenti brže upoznali kako sa državom Slovenijom i njenim običajima, tako i sa ostalim studentima na razmjeni, pa čak i sa slovenačkim studentima. Primjera radi, svakog ponedjeljka organizuje se Polyglot Café, gdje studenti na razmjeni
jedni druge uče svoj maternji jezik, a zatim svi
zajedno ispijaju piće i igraju pikado, stoni fudbal
i sl. Još jedan zanimljivi događaj jeste International Evening, koji se organizuje svake srijede, pri
čemu po unaprijed određenom rasporedu studenti iz odgovarajuće zemlje moraju da naprave
prezentaciju o svojoj državi i moraju pripremiti
neko od nacionalnih jela za studente iz drugih
država. Crna Gora je svoje veče imala 11. aprila,
ja i još jedan student koji je, takođe, iz Crne Gore,
a studira u Portorožu (grad blizu Kopra) napravili smo prezentaciju i spremili kačamak, poslužili
kobasicu iz Pljevalja, sir i nešto od brendiranih
crnogorskih pića (Nikišićko pivo, vino Plantaža).
Da je prezentacija bila uspješna, govori činjenica
da su tri studenta posjetila Crnu Goru za vrijeme proljećnog raspusta. Ovo su primjeri samo
nekih od događaja koji se organizuju više puta
tokom sedmice. Ono što moram da naglasim je
da i ljubiteljima dobrih studentskih žurki ovdje
ne može biti dosadno, jer se organizuju tri-četiri
puta sedmično.
Međutim, pored dobre zabave, Slovenija nudi
zaista dobre uslove studiranja. Fakultet za menadžment u Kopru se nalazi u blizini Titovog trga
i namijenjen je svim budućim menadžerima, marketing menadžerima, preduzetnicima i računovođama. Ono što je zaista velika prednost ovog
fakulteta je u tome što ima posebne predmete
na engleskom jeziku, tako da kada ste ovdje na
razmjeni, možete da učite i slušate predavanja
na engleskom, a ne na slovenačkom jeziku, što
nije slučaj sa ostalim fakultetima u ovom gradu.
Predmeti na ovom fakultetu se izučavaju dva
mjeseca, a ono što se ovdje najviše boduje i što
ima najveću vrijednost jeste prisustvo na času,
aktivnost i zalaganje na času, pri čemu veliki broj
bodova nose eseji, prezentacije i domaći zadaci.
Naravno, polažete pismeni i usmeni ispit, ali ne
možete očekivati visoku ocjenu, pa nekad čak ni
prolaz, ako ne ispunjavate studentske dužnosti
(prisustvujete predavanjima, radite eseje, aktivni
ste na času i sl). Koliko je prisustvo na času važno
dokazuje i činjenica da ne možete položiti predmet ako niste bili prisutni na minimum 80 odsto
predavanja. Kao i na fakultetu u Podgorici, i u Kopru su profesori spremni da vam pomognu oko
svega i stoje vam na raspolaganju za sve što vam
je potrebno.
Moj boravak na razmjeni se bliži kraju i mogu reći
da je svaki dan bio poseban i drugačiji od prethodnog. Iskustvo studiranja van rodne zemlje je
teško opisati u nekoliko pasusa, jer toliko toga se
doživi i toliko toga se može reći i ispričati. Možda
je najbolji način da se prijavite i iskusite sve ovo
na sopstvenoj koži; vjerujte mi, nećete se pokajati. Studiranje u inostranstvu nosi brojne prednosti kao što su upoznavanje se sa kulturama
različitih zemalja, ostvarivanje brojnih kontakata, činjenica da postajete nezavisniji, proširujete
vidike i, što je najvažnije, vaš engleski postaje
bolji iz dana u dan. Svi smo svjesni činjenice koliko je engleski jezik danas bitan, a pogotovo u
poslovnom svijetu. Ukoliko ste čitajući ovaj tekst
odlučili da se prijavite na neki od programa za
razmjenu studenata, moja topla preporuka je da
izaberete Sloveniju, jer ova država zaista nudi sve
što je potrebno jednom studentu – dobru zabavu i dobro obrazovanje.
Utisci o fakultetu
Božica Vujović
Polazak na fakultet, let ka nebeskom prostranstvu.
Nesigurno i bojažljivo širimo svoja krila, napuštamo
svoja gnijezda i spremamo se za najtežu borbu u
životu - borbu sa samim sobom.
Ulazimo u novo jato, sačinjeno od mnoštva ptica,
tako različitih, a opet tako sličnih, u to jato ulaze
ptići koji svoja krila tek šire, a to jato predvode
ptice koje su raširile i učvrstile krila mnogim pticama čiji su let usmjerile tako da neke od njih sada
i vladaju na određenim djelovima tog nebeskog
prostranstva.
A mi tako mali, nesigurni, nejaki, a sa druge strane tako
veliki, sigurni i jaki, ali u svom buntu prema zakonima
i pravilima koji su osnov našeg leta, ne pronalazimo
na samom početku prave putokaze, zapravo smo ih
pronašli, ali ne želimo da ih slijedimo.
Na tom letu svjesni smo da naša krila neće biti
sputavana od vjetra, kiše ili, pak, oluje već od
drugih ptica, čiji se razlog postojanja ogleda upravo u ometanju leta drugih.
Nažalost, na početnom letu susrećemo se sa raznim
iskušenjima, problemima, preprekama; razlog
tome jesu određene predrasude, kao što su nečije
gnijezdo, nečija krila i nečiji let. Nečiji let poštujemo,
a nečiji podcjenjujemo, tako to, valjda, uvijek biva.
Već na prvim preprekama posustajemo, zastajemo,
gubimo snagu i volju, neshvatajući da je i pad let
i da je, zapravo, jedini način da očvrsnemo svoja
krila da doživimo padove, ali i da ustanemo i opet
nastavimo let, bogatiji za još jednu životnu pouku.
Međutim, kako svako zašto ima svoje zato, ubrzo
shvatamo razlog i poentu našeg pada.
Fakultet doživljavamo kao utakmicu, a najveći
strah u nama bude sudije, umjesto da se posvetimo treningu i da radimo na našim vještinama kako
bismo izdržali igru tokom cijele utakmice, a jednog
dana i dobili zvanje konačnog pobjednika.
Na fakultetu saznajemo da su naše granice nebo,
da svaka pročitana knjiga predstavlja stepenicu
više ka ispunjenju naših ciljeva, kao i stepenicu više
u kreiranju naše ličnosti, jer samo velikim trudom,
borbom, učenjem ona može postati jedinstvena.
I tako mi letimo, a onda i doživimo pad i opet sve
u krug, to je taj lavirint, to je taj život. Zahvaljujući
mnogim poukama saznajemo da uz znanje, borbu, vjeru, upornost i sunce ljepše sija, da mrak ima
svoju boju, a bol svoje zašto.
Ono što nas uče ptice predvodnice jeste da nije bitan samo dolazak do cilja već i način na koji stižemo
do njega, kao i da je naš cilj ispunjen samo ako na
putu ka njemu ne ostavimo ni jednu mrlju koja bi
bila loš trag, kako na toj putanji, tako i na našim
krilima. Naša krila moraju postati čvrsta i jaka, ali
ono što ne smiju promijeniti od samog početka
jeste njihova čistoća i vrijednost kao takvih.
Svaki dan je još jedna nova stranica dnevnika našeg
života, i zato moramo nastojati da ga ispišemo
najljepšim djelima i najljepšim riječima, da iz svega izvučemo neku životnu pouku kako bismo bili
dostojni pridruživanju jednom takvom jatu.
Ako sebe posmatramo kao na razlomak A/B, gdje
je brojilac ono što jesmo, a imenilac ono što mislimo da smo, naši brojioci su dovoljno veliki da
mi ulivaju nadu da ćemo jednog dana i mi širiti
nečija krila, praviti gnijezda i predstavljati najjače
i najčvršće gnijezdo, imati od koga da učimo, pa
smo na dobrom putu ka ostvarivanju istog.
101
Savjeta studenata Studija menadžmenta
u studijskoj 2011-12 godini
Jelušić Stefan, predsjednik SSSM
Studentska organizacija na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, Savjet studenata Studija menadžmenta, Vam predstavlja dio svojih najznačajnijih
aktivnosti koje je sproveo ili u kojima je učestvovao u studijskoj 2011/12 godini. Za ovu studijsku
godinu, imali smo velike planove, želje i ideje ali
neke od njih nismo bili u mogućnosti da realizujemo. Ipak, trudićemo se da u narednoj studijskoj
godini učinimo više za naše studente, Studije menadžmenta, Ekonomski fakultet i za naše društvo.
Kada: oktobar/novembar 2011;
Gdje: Ekonomski fakultet Podgorica;
Aktivnost: fotografsko takmičenje na temu „Studentski život“
Na raspisanom konkursu za studente Ekonomskog
fakulteta, pristigla je 31 fotografija. Fotografije su,
kao što su pravila takmičenja nalagala, bile objavljene na društvenoj mreži Facebook gdje su slike
sa najviše ‘’lajkova’’, nakon nedjelju dana od objavljivanja, ušle u drugi krug takmičenja. U drugom
krugu, odluku o izboru tri fotografije koje će biti
nagrađene donio je žiri u sastavu:
• Rajko Todorović - Todor, redovni profesor na
FDU na Cetinju;
• Saša Popović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici;
• Relja Eraković, dipl. filmski i televizijski snimatelj, umjetnički fotograf, predavač na studijskom programu Režija, na FDU na Cetinju;
• Balša Rakočević, dipl. producent i umjetnički
fotograf.
Žiri je izabrao tri najkreativnije fotografije a nagrade su dodijeljene u petak 2. decembra 2011. sledećim studentima:
• Prvo mjesto: Dijana Ločar (Fotoaparat + poklon paket firme Foto BONI)
• Drugo mjesto: Filip Rogošić (Dva parfema
BAR-KOD Parfimerije)
• Treće mjesto: Milica Janković (Večera za dvije osobe u cafe-pizzeriji Venom)
102
Kada: 22. decembar 2011;
Gdje: JU Zavod za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju djece i omladine;
Aktivnost: „Njihov osmijeh, naša radost!“
Došli smo na ideju da realizujemo humanitarnu
akciju za djecu sa posebnim potrebama, koja se
nalaze u JU Zavod za školovanje i profesionalnu
rehabilitaciju djece i omladine. Tu se školuju djeca uzrasta od 6 do 18 godina, koja su mentalno
zdrava, ali imaju neki fizički nedostatak. Savjet je u
saradnji sa kompanijom “Klikovac DOO”, u čijem je
vlasništvu hipermarket “Gold”, obezbijedio 64 novogodišnja paketića sa slatkišima za djecu koja su
korisnici navedene ustanove, a na Ekonomskom
fakultetu, u trajanju od dva radna dana (19. i 20.
decembar), organizovano je i prikupljanje slatkiša
od strane profesora i studenata. Željeli smo da budemo ujedinjeni u našoj različitosti i da stavimo do
znanja da su djec sa posebnim potrebama prihvaćena kao dio društva.
Kada: 12. i 13. mart 2012;
Gdje: Investiciono Razvojni Fond;
Aktivnost: Posjeta preduzećima
U dogovoru sa našim rukovodiocem Studija menadžmenta, dr Draganom Lajovićem, koji je ujedno i predsjednik odbora direktora u IRF-u, realizovali smo ovu aktivnost za 10 studenata završne
godine. Razgovarali smo sa pomoćnicima izvršnog direktora mr Branislavom Jankovićem i mr
Nemanjom Nikolićem. Dublje su nam objasnili šta
je zapravo IRF i kakva je njegova funkcija u crnogorskog privredi. Saznali smo da je Fond, iako ga
neki smatraju malim, ipak jedan od bitnih činilaca
našeg privrednog razvoja. Sa vrijednošću kapitala
od oko 100 mil. eura i nizom uspješnih projekata
iza sebe, a takođe i sa opuštenom radnom atmosferom, ali u kojoj se znaju određena pravila, ovo je
jedno od preduzeća koje sadašnji studenti, a budući zaposleni prosto moraju da posjete i da vide
šta ih jednog dana može očekivati na tržištu rada.
Kada: 12. april 2012;
Gdje: Montenegroberza A.D. Podgorica;
Aktivnost: Posjeta preduzećima
Razgovarali smo sa vršiocem dužnosti izvršnog
direktora gospodinom Gojkom Maksimovićem, sa
savjetnikom za listing i statistiku gospođom Milankom Šćekić i savjetnikom za informativne tehnoligije gospodinom Mirkom Markovićem.
Posle uvodnog istorijata gospodina Maksimovića
i razbijanja određenih tabua na temu berze, studentima je demonstrirano funkcionisanje same
berze. Na velikom ekranu ispred sebe imali su uvid
u srž tržišta crnogorskog kapitala, mogli su da vide
trgovanje akcijama, obveznicama, ponudu jednih i
tražnju drugih akcionara. Uz sve to gospođa Šćekić
se potrudila da nam ništa od toga ne ostane nejasno. Objasnili su nam šta je zapravo Montenegroberza i kakva je njena uloga u crnogorskoj privredi.
Studenti su paralelno sa tim dobili i objašnjenje šta
znači tržište kapitala u globalu i njegovu ulogu u
svjetskoj privredi.
Nakon ekonomske suštine berze, hardver tj. infrastrukturu same berze objasnio nam je gospodin
Marković. Na jedan veoma praktičan način studenti su bili u prilici da saznaju funkcionisanje tržišta kapitala, dobili su mnogo znanja na tu temu,
na kojem posle holivudskih kultnih filmova „Wall
Street“ bi im možda i neki laik pozavidio.
Kada: 22. i 24. mart i 28. april 2012;
Gdje: Park na Kruševcu, park šuma Gorica, Njegošev park;
Aktivnosti: Pošumljavanje i pripremanje terena za
pošumljavanje
Našu pažnju je privuklo zimsko nevrijeme a pogotovo posljedice koje je ostavilo na naše parkove. S
toga smo se pridružili akciji u parku na Kruševcu
(organizatori - Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i list Dnevne Novine), a na Gorici smo
bili samoinicijativno. Takođe, učestvovali smo i u
DrvoUp akciji koji su organizovali „Tviteraši“ u Njegoševom parku. Zasadili smo oko tridesetak sadnica na pomenutim lokacijama. Najbitnije je da smo
se družili, stekli nova poznanstva i da smo uradili
nešto korisno za našu zajednicu. Mislimo globalno,
djelujemo lokalno!
Na kraju, želimo da se zahvalimo svim studentima
i profesorima koji su učestvovali u našim aktivnostima, a posebno i našim sponzorima i medijskim
pokroviteljima. Ostaje nam želja da se i naredne
godine družimo u okviru naših projekata, koji su
već sada u fazi izrade.
103
Donacija krvi je donacija života 2
Jelušić Stefan, predsjednik Savjet studenata Studija Menadžmenta
U susret 14. junu, svjetskom Danu dobrovoljnih
davalaca krvi, Savjet studenata Studija menadžmenta je i ove godine dao svoj doprinos, u utorak 12. juna. Nastavili smo saradnju sa Zavodom
za transfuziju krvi, Kliničko-bolničkog centra Crne
Gore želeći da našu aktivnost učinimo tradicionalnom i iz godine u godinu uspješnijom.
Tridesetak studenata i četvoro zaposlenih sa Ekonomskog fakulteta, odazvali su se našem pozivu da
dobrovoljno daju krv, i time spasu nekome život.
Zadovoljni smo što se ove godine povećao broj davalaca, i što su nam se pridružili i zaposleni sa Fakulteta. Cilj nam je da podignemo svijest, posebno
studentskoj populaciji, o pozitivnim efektima dava-
104
nja krvi, kako bi nas svake godine bilo sve više i više
za donaciju ove najdragocjenije tečnosti.
Cjelokupna aktivnost je trajala od 09 do 11h i protekla je uz dobro raspoloženje davalaca i bez većih
problema. Nažalost, kao i ranije, bilo je i onih koji iz
zdravstvenih razloga nisu mogli u tom trenutku da
daju krv, ali i oni su podjednako doprinijeli akciji,
svojom željom da daju dio sebe, za sreću drugih.
Zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem pozivu i nadamo se da ćemo se družiti i na „Donacija
krvi je donacija života 3“, ali i na ostalim aktivnostima koje budemo organizovali u sledećoj studijskoj godini.
Izdavač
Ekonomski fakultet Podgorica
Glavni i odgovorni urednik
Doc. dr Dragan Lajović
Uređivački kolegijum
Prof. dr Milorad Jovović
Prof. dr Nikola Gradojević
Prof. dr Radmil Polenakovik
Prof. dr Srđan Redžepagić
dr Dušan Dobromirov
mr Nemanja Nikolić
mr Radivoje Drobnjak
mr Vladimir Vulić
mr Nikola Vulić
Olja Stanković
Bojan Tomčić
Adresa redakcije
Jovana Tomaševića 37
81000 Podgorica, Crna Gora
Štampa
3M Makarije
Tiraž
300
105
www.ekonomija.ac.me
Download

SDI u Crnoj Gori - Ekonomski fakultet