Glasilo o duhovnom,
kulturološkom,
nacionalnom
identitetu i položaju
Bošnjaka/Muslimana
u Crnoj Gori
e-mail:
[email protected]
Oktobar, 2011. godine
Broj 19
www.forumbosnjaka.com
Godina VI
ISSN 1800-7724
Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve ratova 1991-2001.
Prvo spomen
obiježje u regionu
Strana 19
Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve
Prvo spomen obilježje u regionu
Dr. Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore
Gradonačelnik Podogrice M. Mugoša i ministar odbrane B. Vučinić
R. Rastoder, V. Lazović i R. Konjević
Ministar kulture Branislav Mićunović
Sa otvaranje spomen parka
Sa konferencije sjećanja u KIC-u, sa lijeva na desno: :
B. Raonić, T. Gorjanc-Prelević, H. Tuzović,
M.Rastoder i O. Mehmedović
Revija FORUM
FORUM
Revija
Sadržaj
IZ NAŠEG UGLA
Crne Gora u susret pregovorima o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji
Opasnost od ponavljanja grešaka...................................................................5-8
Rifat Rastoder
HRONIKA
Teroristički napad na američku ambasadu u Sarajevu
Napad na Bošnjake i Bosnu.................................................................................... 9
Dodijeljena 13-julska nagrada
Medju dobitnicima i prof.dr Šerbo Rastoder................................................ 10
Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve
Prvo spomen obilježje u regionu................................................................ 11-13
Bukovica, tužna strana naše zbilje
Zločin bez krivaca............................................................................................ 14-15
Održani i Treći susreti crnogorsko-turskog prijateljstva
Dijaspora, živi most među državama.......................................................... 16-18
Bošnjački susreti u Izmiru i Forum na susretima.................................. 19-20
Naučna Tribina “Crna Gora u doba Osmanlija I nakon toga”
Velika zajednička istorija.................................................................................... 21
Stvoreni preduslovi za izgradnju Mešihata i Kulturnog centra Bošnjaka u Podgorici
Nepotrebna politizacija........................................................................................23
KRITIČKE PARALELE
Ustavne promjene
Različiti motivi................................................................................................... 27-28
Omer Mehmedović
Crna Gora i jezička politika
Kompromis sa mnogo nedoumica................................................................ 29-30
Suljo Mustafić
Povodom preliminarnih rezultata popisa
Popis bez dijaspore.......................................................................................... 31-34
Abdulah Bato Abdić
Oktobar, 2011.
Glasilo o duhovnom,
kulturološkom,
nacionalnom
identitetu i položaju
Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori
Izdavač:
Forum Bošnjaka / Muslimana
Crne Gore
***
Predsjednik Savjeta:
Husein - Ceno Tuzović, prof.
Predsjednik Upravnog odbora:
Mirsad Rastoder
Adresa:
Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32
www.forumbosnjaka.com
E-mail:
[email protected]
Žiro račun:
550-3841-06
Podgorička banka
***
Koordinatori:
Melita Rastoder
Safet Korać
***
Grafička Priprema:
Adil Tuzović
***
Štampa:
Daily Press, Podgorica
Tiraž: 2000
Rješenjem Ministarstva kulture i
medija Crne Gore broj 582, od 6
aprila 2006. godine, revija Forum
se upisuje u evidenciju medija.
3
Revija FORUM
DRUŠTVO
Dani Borovnice u Plavu: Neiscrpno bogatstvo..................................................35
Zavičajne staze - Bihor 2011: Teferič u divan bašči................................... 36-38
Nastavljena arheološka istraživanja u Radmanskoj dolini
Mileniijumski tragovi života......................................................................... 39-42
Predrag Lutovac
Kutak za dokone: Đurumlije (dobrovoljci).................................................. 43-44
Ervin Spahić
Meridijani
Turska sve važniji partner Crne Gore: Zajednička korist............................. 45-46
Mustafa Canka
KULTURA, ZAPIS, REPORTAŽA
Nova knjiga: Mr Adnan Prekić
Zbirka dokumenata ........................................................................................ 47-48
Jasmina Kočan
Pisci u dijaspori: Pisac bez dijaspore je pisac bez osnove...................... 49-50
Kemal Musić
U KIC »Budo Tomović, promovisana studija: Umjetnost islamske kaligrafije,
autora Prof. Dr. Ćazima Hadžimjelića
Događaj za pamćenje............................................................................................51
Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka
Pjesma što dušu miluje.................................................................................. 52-53
Zerina Ćatović
Najbolji mladi pjesnik Dina Murić
STVARALAŠTVO JE U SJENCI DRUGIH OZNAKA.................................................. 54-55
Vrbički na pjesničkom kongresu u Iranu
Književno veče pred mezarjem sufijskog pjesnika....................................56
Slike Abaza Dizdarevića u galeriji “Centar”
Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu.................... 57-58
Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu
Ibrahimović ponovo u Francuskoj...................................................................59
Bijenale mladih unjetnika Evrope i Mediterana
ČUVAR RAVNOTEŽE U SOLUNU..................................................................................60
Slikar Mirsad Đurđević: Kololorit naglašenih asocijacija.............................61
PRIČA
UOČI MEVLUDA...........................................................................................................62
Ajdin Rakić
SPORT
Fudbalski As Elsad Zverotić: Nenametljivi heroj................................................63
FK Petnjica je u Drugoj ligi!
Pravi sportski podvig...........................................................................................64
U posjeti Čekićima: Stonoteniserska porodica...............................................65
VJERSKI POJMOVNIK
Sabur je hrana za duševni mir..........................................................................66
Alen ef.Hasić
4
Oktobar, 2011.
Iz našeg ugla
Revija FORUM
Crne Gora u susret pregovorima
o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji
Opasnost od
ponavljanja grešaka
Piše: Rifat RASTODER
Crna Gora je ovih dana uknjižila
još jedan istorijski datum. Evropska
komisija je, na sjednici od 12. oktobra
ove godine, preporučila za početak
pregovora o punopravnom članstvu u
Evropskoj Uniji. Istina, preporuku EK
tek treba da razmotri i, kako se očekuje, potvrdi Ministarski savjet Evropske
Unije, negdje tokom novembra ili najOktobar, 2011.
kasnije decembra ove godine. Savjet
bi tom prilikom trebao odrediti datum
početka pregovora.
Uprkos činjenici da sam početak
pregovora i ne znači mnogo, jer neki
od slučajeva – naprimjer Turske, Makedonije i slično govore da pregovori
mogu i potrajati, početak pregovora
EU sa Crnom Gorom će biti višestruko značajan čin, koji po svojoj suštini
nadilazi sam spoljnopolitički i ukupno
– državni interes Crne Gore. Moglo bi
se čak dokazivati da koliko god bi sa
punopravnim članstvom u EU dobila
Crna Gora, bar jednako toliko dobija i
Evropska Unija.
Riječ je, naime, o događaju koji
bi, naravno ukoliko sve bude teklo
kako se pretpostavlja, mogao biti
prekretnica u evropeizaciji Balkana
i definitivnoj prekompoziciji ili bar
marginalizaciji viševjekovne linije sučeljavanja na ovim prostorima različitih sfera interesa i uticaja i, u prvom
redu, tzv istočne i zapadne. Evropska
Unija, nadalje, sa Crnom Gorom dobija još jednu veoma značajnu stratešku tačku na Jadranu a i ni njeni
prirodni potencijali nijesu zanemarljivi. Konačno, Crna Gora sa takvim
potencijalima i relativno malim brojem stanovnika ni u čemu i nikome
ne može ugroziti niti jedan od iole
bitnijih interesa.
5
Iz našeg ugla
Crna Gora, pak, sa pretpostavljenim članstvom u EU, dobija u prvom
redu šansu da konačno raskrsti sa
kojekakvim mitovima i mitologijom
i utemelji se na znatno širem prostoru i u, trenutno bar, najprosperitetnijem sistemskom ambijentu
koji slovi kao univerzalni standard.
Sa članstvom CG u EU i svim građanima – pripadnicima ovdašnjih
brojčano manjinskih naroda stvaraju se uslovi da sa svojom državom
i domovinom Crnom Gorom ponovo
budu zajedno i sa sa svojim sunarodnicima iz ostalih država sa prostora bivše SFRJ.
Naravno, tek vrijeme će pokazati da li će započeti aranžman zaista
i značiti iskorak ka prosperitetnijoj
budućnosti ili tek samo korak u novi
neizvjesni idealizam. A to će, umnogome, bitno zavisiti i od spodobnosti same Crne Gore da se u novom
ambijentu izbori za adekvatno mjeste.
Nažalost, neka od aktuelnih dešavanja nijesu baš ohrabrujuća u
tom pogledu. Kao prvo, zabrinjava,
prije svega, činjenica da se u Crnoj
Gori čak i elementarne reformske
obaveze još uvažavaju i rješavaju tek
po nalogu stranih zvaničnika ili eksperata. Isuviše mnogo vremena se,
naime, izgubi na teško objašnjivom
ignorisanju određenog problema ili
pitanja da bi se potom, što se kaže,
na vrat - na nos, pokušavalo nadoknaditi propušteno. Tako se najčešće
i upadalo u zamke političkih i državnih oponenata. Eklatantan primjer su
upravo i nedavno usvojene izmjene i
dopune Zakon o izboru odbornika i
poslanika.
Iako je usaglašavanje sa novim
Ustavom i odgovarajućim evropskim
standardima bila jedna od prioritetnih - oročenih ustavnih obaveza još
od 2007. godine, ozbiljniji odnos
prema ovoj obavezi evidentan je tek
nakon što je ovu obavezu Evropska
komisija uvrstila u spisak preduslova
za početak pregovora o punorpavnom članstvu u Evropskoj Uniji. Tako
6
Revija FORUM
je propuštena i svaka od do tada realnih šansi da se Zakon usvoji sa prihvatljivijim rješenjima. To je, naravno, iskoristila tzv prosrpska opozicija
(SNP, NS i PzP) i naprosto nametnula
svoju igru.
Posredstvom pitanja tzv autentične zastupljenosti manjinskih naroda
i drugih manjih nacionalnih zajednica
u Skupštini Crne Gore i skupštinama
lokalnih jedinica, nametnuta su brojna inače još nedovršena identitetska, u prvom redu, srpsko-crnogorska pitanja. Tako, naprimjer, sve do
samog glasanja, praktično, uprkos
ustavnom konceptu Crne Gore kao
države svih građana, insistiralo se na
konkretnom imenovanju manjinskih
naroda i drugih manjih nacionalnih
zajednica ali među kojima nipošto
ne bi bili Srbi. Jer, kako ističu, Srbi
neće da budu gosti u državi za čiji su
opstanak sa Turcima ratovali njihovi
preci. Ovim državotvorcima, naravno,
i ne pada na pamet da se prisjete
nijednog od slučajeva krajnje olakog
odricanja od iste te države kao ni činjenice da je u više navrata potom
obnavljana tek uz možda i presudnu
pomoć upravo brojčano manjinskih
naroda koje oni žele proglasiti „gostima“ a sebe „domaćinima“ u zajedničkoj Crnoj Gori. Na ruku im je
zadugo išla i neobjašnjiva konfuzija
kod jednog broja visokih zvaničnika
i predstavnika SDP-a i DPS-a, koji su,
olako previđajući da je pojam „manjinski“ isključivo kvantitativna a ne
Oktobar, 2011.
Iz našeg ugla
Revija FORUM
Pravo na autentičnu
zastupljenost u Skupštini CG
“U raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su
dobile najmanje 3% od ukupnog broja važećih glasova u
izbornoj jedinici.
Izuzetno od stava 1 ovog člana:
1) izborne liste pripadnika određenog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u
izbornoj prijavi ili nazivu izborne, u slučaju da ni jedna od
njih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, a pojedinačno
dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na
učešće u raspodjeli mandata kao jedna - zbirna izborna
lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim
što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje do
najviše 3 mandata;
2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista pripadnika
hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava
1 ovog člana i tačke 1 ovog stava, najuspješnija od njih,
sa najmanje 0,35% važećih glasova stiče pravo na jedan
poslanički mandat.
nikakva statusna karakteristika, u
više navrata izjavljivali da da i sami
smatraju da „Srbi u Crnoj Gori nijesu
i ne mogu biti manjiinski narod.“
Radilo se u suštini o zajedničkom
pokušaju indirektne redefinicije držaOktobar, 2011.
Pravo iz stava 2 tačka 1 ovog člana koriste izborne
liste pripadnika određenog – istog manjinskog naroda,
odnosno iste određene – iste manjinske nacionalne zajednice, sa učešćem do 15% od ukupnog stanovništva u
izbornoj jedinici, prema podacima sa posljednjeg popisa
stanovništva.
Raspodjela mandata podnosiocima izbornih lista koji
čine jednu - zbirnu izbornu listu iz stava 2 tačka 1 ovog
člana vrši se saglasno broju pojedinačno dobijenih glasova, na način iz člana 95 stav 1 ovog zakona.
Učešće izborne liste određenog manjinskog naroda
ili manjinske nacionalne zajednice u predizbornoj koaliciji sa izbornim listama drugog manjinskog naroda ili
manjinske nacionalne zajednice ili izbornim listama političkih stranaka ili grupa građana koje ne koriste pravo
iz stava 2 ovog člana ne isključuje drugim podnosiocima
izbornih lista tog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne zajednice pravo iz stava 2 ovog člana.”
ve svih građana u nacionalnu državu.
I jedni i drugi su očigledno vjerovali
da će podgrijane srpsko-crnogorske
razlike vremenom doći na jedno te
isto. Crnogorci su vjerovali – na crnogorstvo, a Srbi – na srpstvo.
U uvjerenju da bi sa statusom
nacionalne manjine imali značajniji
udio u raspodjeli budžetskih sredstava namijenjenih za očuvanje identiteta manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, zdušno
7
Iz našeg ugla
ih je podupirao u tome i jedan, istina
manji, broj predstavnika nacionalnih
savjeta, upravo onih koji bi se trebali
boriti za odgovarajući status svakog
od ovdašnjih autohtonih naroda:
Srba, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata,
jednako kao i brojčano preovlađujućih Crnogoraca.
Do djelimičnog otrežnjenja došlo
je tek kada je kao uslov za glasanje
izmjena i dopuna izbornog zakona ispostavljen zahtjev da se Srbi i srpski
jezik po statusu, u najmanju ruku,
izjednače sa Crnogorcima i crnogorskim jezikom i kao takvi ugrade u sva
akta kojima se definiše državni i nacionalni identitet. Međutim, čak ni nakon toga se nijesmo uspjeli izboriti za
vraćanje na izvorne referendumske i
ustavne principe. Naprotiv, mnogi su
se i ne razmišljajući šta sve to znači
u kontekstu nedavno objelodanjene
nove-stare strategije Vlade Srbije o
„saradnji“ sa srpskom dijasporom
u državama bivše SFRJ, olako zadovoljili pukim formalnim priznanjem
crnogorskog jezika i nacije i uslijedio
je ustupak za ustupkom.
Kao prvo, kompromisnim rješenjem najdelikatnijeg pitanja - autentične zastupljenosti brojčano manjinskih naroda i drugih manjinskih
nacionalnih zajednica u Skupštini
Crne Gore i skupštinama lokalnih
jedinica zaista je djelimično narušeno stečeno pravo na afirmativnu
akciju u izbornom procesu. Između
ostalog, ograničena je mogućnost
učešća u raspodjeli mandata sa
zbirnim nacionalnim glasovima na
najviše tri mandata. Takođe, dok
se uspostavljanjem i tzv. gornje procentualne granice (do 15% učešća
u stanovništvu) prava na autentičnu
zastupljenost ipak ostalo na samoj
ivici ustavnosti, apostrofiranjem u
zakonu Hrvata, zasigurno je prekoračena granica ustavnosti. Bilo bi
možda ishitreno tvrditi da je to učinjeno namjerno kako bi isto rješenje analogno u slučaju dvije odredbe Zakona o manjinskim pravima,
ono prvom prilikom bilo osporeno.
8
Revija FORUM
Nesnalaženje crnogorskih zvaničnika očituje se i u nanovo usvojenim
izmjenama i dopunama opšteg zakona o obrazovanju i državljanstvu koja
su nametnuta kao uslov za glasanje
zakona o izborima.
Nažalost, očigledno u želji da
pomogne u stvaranju političkih pretpostavki za početak direktnih pregovora sa Evropskom Komisijom o
punopravnom članstvu Crne Gore
u Evropskoj uniji i Vlada je podlegla
pomenutim pritiscima i predložila izmjene Zakona o opštem obrazovanju
i vaspitanju, koje su i ustavno i suštinski veoma diskutabilne.
Predlogom zakona o izmjenama
Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, između ostalog, ističe se:
„Nastava u ustanovi izvodi sa na
crnogorskom jeziku.
Imajući u vidu istu lingvističku
osnovu nastava u ustanovi izvodi se i
na srpskom jeziku.
Poštujući prava manjinskih naroda nastava u ustanovi izvodi se i na
bosanskom, albanskom i hrvatskom
jeziku, kao jezicima u službenoj upotrebi.“
Ovom odredbom srpski jezik je,
zbog „iste jezičke osnove“ sa crnogorskim jezikom izdvojen od ostalih,
ustavom konstatovanih i lingvistički, takođe, istih jezika u službenoj
upotrebi(bosanski i hrvatski), čime je
i sistemska neravnopravnost i ovih-u
osnovi istih jezika, i pripadnika odgovarajućih jezičkih zajednica.
U stavu 3 istog člana, predlagač zakona se poziva i na ustavno nepostojeća „prava manjinskih
naroda“umjesto na „posebna- manjnska prava pripadnika manjinskih
naroda i drugih manjnskih nacionalnih zajednica“.
Citiranimm odredbama se, takođe, protivustavno i netačno apostrofiraju korisnici manjinskih prava,
čime se indirektno dovodi u pitanje
državotvornost građana – pripadnika
apostrofiranih naroda i sam ustavni
koncept države Crne Gore, kao države svih građana. Niz je još primje-
ra olakog zaboravljanja na ustav i
osnovne principe na koji se temelji
savremena Crna Gore. Još je, naprimjer svježa konfutija oko posljednjeg
popisa stanovništva. Zbrka oko regulative o lokalnoj samoupravi je, u tom
smislu, možda i još ilustrativnija. Da
se i ne govori o očiglednom upornom
zatvaranju očiju pred civilizacijskom
obavezom – suočavanja sa istinom o
zločinima počinjenim tokom posljednje jugoslovenske ratne drame ili,
pak, stvarnog priznavanja i uvažavanja realne činjenice o multivjerskom,
multinacionalnom i multikulturalnom
društvenom i, pogotovu, o državotvornom biću Crne Gore. Dok se tek
u prigodnim situacijama ponosimo
njegovim multinacionalnim i multikulturalnim identitetom, u svim drugim situacijama i dalje se insistira na
jednonacionalnom predznaku svih
mogućih institucija, agencija čak i
kojekakvih udruženja. Ovaj odnos još
je primjetniji u obrazovanju, zapošljavanju, kadrovskoj politici i slično. A
time se, zapravo, najdirektnije razara
državotvorno biće i, čak i ne želeći,
Crna Gora gura u ponavljanje istorijskih grešaka.
Sve u svemu, dosta je još razloga
za strah od ponavljanja gršaka iz bliske i dalje prošlosti kada su se iz sličnih razloga države crne gore odricali
čak i njeni izvorni tvorci. Upravo zbog
toga možda je i pravi je trenutak da
se razbistre glave i reafirmišu izvorni
principi na kojima je, poslije punog
jednog vijeka, obnovljena nezavisna
Crna Gora i izboren put do samog
predvorja EU, kako bi potom i u njoj
izborili adekvatno mjesto za zajedničkim stolom i na zajedničkom tržištu ali, istovremeno, i sačuvali sebe
sa svim našim sličnostima i specifičnostima. U protivnom, moglo bi nam
se svima pojedinačno kao i Crnoj
Gori ukupno desiti da se, umjesto za
sebe, ponovo izborimo za sopstvenu
dalju marginalizaciju.
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
TERORISTIČKI NAPAD NA AMERIČKU AMBASADU U SARAJEVU
Napad na
Bošnjake i Bosnu
U glavnom gradu Bosne i Hercegovine u petak 28.
oktobra desio se oružani napad na ambasadu SADa. Usred bijela dana, u samom centru grada, čovjek
obučen u vojničkoj jakni, duge brade i kratkih pantalona, drži pušku u ruci i puca na američku ambasadu
u Sarajevu, su slike koje su obišle svijet. Prije nego
što je pogođen snajperskim hicem u nogu i savladan
od strane pripadnika policije, uspio je da ispali, kako
su prenijeli bosanski mediji, oko 90 metaka, od kojih
je povrijeđen jedan policijac koji je radio na čuvanju
bezbjednosti ambasade. Do ovog trenutka nijesu saopšteni motivi napada.
Ukupna bosansko-hercegovačka javnost je zgrožena ovim terorističkim aktom, doduše neki su likovali,
govoreći da je Jašarević vehabija, što znači da je Bošnjak i da je to neosporna činjenica. Ovakvim izjavama
se želi reći kako Bošnjaci, koji su svi pripadnici Islamske vjeroispovjesti, imaju sklonost ka terorizmu.
Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko
Komšić i Bakir Izetbegović su osudili ovaj akt, poistovjećujući ga sa napadom na Bosnu i Hercegovinu i
sve njene građane, kao i pucnjem u odnose SAD-a i
BiH, poručujući da, Bosna i Hercegovina nije utočište
terorista, niti narodi Bosne i Hercegovine podržavaju nešto što može ugroziti mir. Napad je, doduše na
svoj način, osudio i član Predsjedništva iz Republike
Srpske Nebojša Radmanović, kazavši da se to moglo i
očekivati poslije bombaških napada u Bugojnu.
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafa Cerić najoštrije je osudio teroristički napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država
u Sarajevu. “Želim kazati da američka Ambasada u
nama ovdje ima prijatelja i da je napad na američku
Ambasadu i napad na nas” kazao je reisu-l-ulema dr.
Mustafa Cerić.
Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić
je osudio napad na američku Ambasadu u Sarajevu .
“Žao mi je što se to desilo baš u Sarajevu, gradu gdje
na svega stotinjak metara imate džamiju, katedralu,
sinagogu i pravoslavnu crkvu. Žalim zbog ovog slučaOktobar, 2011.
Zgrada američke
ambasade u Sarajevu
ja u Sarajevu. Nemam riječi da osudim taj nerazumni
i necivilizacijski čin, jer je izgledalo sve kao u filmovima strave i užasa. Žao mi je i što se to desilo baš u
Sarajevu, gradu koji je na Balkanu centar multinacionalnog i multietničkog sklada. Gradu gdje na svega
stotinjak metara imate džamiju, katedralu, sinagogu
i pravoslavnu crkvu. Ovo je za svaku osudu”, rekao je
Fejzić.
Forum Bošnjaka-Muslimana Crne Gore, najoštrije
osuđuje napad na američku Ambasadu u Sarajevu.
Ovaj napad smatramo kako napadom na Bosnu i Hercegovinu, tako i napadom na sve Bošnjake. Ovo je
takođe pokušaj da se Islam prikaže kao vjera koja podržava nasilje i teror, što bi krajnji cilj bio podsticanje
islamofobije i na ovim prostorima.
Ukoliko je Mevlid Jašarević sam došao na ideju da
počini ovaj kukavički napad, onda mu je, zasigurno,
potrebna psihijatrijska pomoć. Ukoliko je bio pomagan ili upotrijebljen radi postizanja nekih ciljeva, izražavamo nadu da će se inicijatori otkriti i izvesti pred
lice pravde.
9
Hronika
Revija FORUM
Dodijeljena 13-julska nagrada
Među dobitnicima i prof.dr
Šerbo Rastoder
Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade kojim je predsjedavao
Marko Špadijer, a članovi su bili prof, dr Šonja Tomović-Šundić, pisac Ognjen Spahić, prof, dr Dragan Koprivica i doc. dr Rifat Alihodžić, najveće državno priznanje ove godine uručio je istoričaru, prof.
dr Šerbu Rastoderu, za monografiju “Bošnjaci/muslimani Crne
Gore izm­eđu prošlosti i sadašnjosti”, kao i za doprinos crnogorskoj
istoriografiji.
Pored Rastodera, ovogodišnji laureate su i reditelj Slobodan
Milatović za režiju predstava “Kasandra, kli­šei”, “Tiresijina laž”,
“Vladimir i Kosara”, “Plan B” i “Maćado”, kao i za međunarodnu
afirmaciju autentičnih umjetničkih vrijednosti alternativnog teatra i
kompozitor Žarko Mirković za djelo “Triptih” koje je premijemo izvedeno na zatvaranju X međunarodnog muzičkog festivala “A Tempo.
Laureatima je Trinaestojulsku nagradu uručio Ranko Krivokapić, osvrćući se u svom govoru na značajne događaje iz crnogorske
istorije, kao i na veliki doprinos nagrađenih stvaralaca za istoriju i
kulturu zemlje. “Imati ovakve ljude pred sobom čije djelo je veliko u
oblasti kojoj su posvetili život, a njihovo ljudsko djelo je podijeljeno
s narodom, donosi čast i priznanje Crnoj Gori, a i čast i priznanje
nagradi koju dobijaju. Šerbo Rastoder radi ono stoje najteže u Crnoj
Gori, otkriva Crnogorcima Crnu Gora. Crnogorci su znali da pomognu dragima, ali su najčešće znali da izgube sebe. Rastoder ima
neprolaznu mudrost, mir u istoriografiji, žestinu i žar u dnevnom
iskazu. On nije dozvolio da laž prekrije istinu”, kazao je Krivokapić.
Dobitnici 13-julske nagrade: Rastoder, Mirković i Milatović
Profesor dr Sanja Tomović-Šundić, član žirija, istakla je da je
Rastoderova monografija napravljena je sa relevantnom naučnom
metodologijom, držeći se istorijskih izvora prvog reda. Da je istoričar pokazao je da, kao i svi drugi veliki segmenti naše kulture,
zapravo jesu njeni nerazlučivi djelovi, koji zajedno čine crnogorski
identitet.
U ime dobitnika nagrade zahvalio se profesor dr Rastoder, koji
je tom prilikom rekao: »Ako smo mi nešto stvorili i ostavili svom narodu, ispunili smo misiju. Ovu čast dijelimo sa svima onima koji misle
dobro svojoj državi. Profesor Rastoder je, pored mnogih dužnosti,
koje je obavljao, bio i prvi predsjednik Savjeta Foruma Bošnjaka/
Muslimana.
Husein Tuzović
Novi Pazar
Osnovana Bošnjačka akademija
nauka i umjetnosti
Početkom juna, na inicijativu Muamera Zukorlića, glavnog muftije Islamske zajednice u Srbiji u Novom Pazaru osnovana je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU). Članovi osnivačke
skupštine za predsjednika BANU imenovali su Ferida Muhića, dok
je reis ul - ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa
Cerić imenovan za predsjednika Senata. Zukorlić, koji je bio predsjednik Inicijativnog odbora za osnivanje BANU, izabran je za generalnog sekretara Akademije. Potpredsjednici Akademije su Dževad
Jahić i Lamija Hadžiosmanović.
BANU će imati dvojno sjedište - neki organi će biti u Sarajevu, a
neki u Novom Pazaru, a njen prostor djelovanja biće Bosna i Hercegovina, Sandžak i bošnjačka dijaspora. Akademija će djelovati kroz
četiri odjeljenja - Odjeljenje društveno-humanističkih nauka, Odjeljenje za islamsku tradiciju, Odjeljenje za umjetnost i Odjeljenje prirodno-matematičkih, medicinskih i tehničkih nauka. Utemeljivači
BANU-a su: prof. dr. Ferid Muhić, prof. dr. Mustafa Cerić, muftija
10
Osnivači BANU u Novom Pazaru
Muamer ef. Zukorlić, prof. dr. Dževad Jahić, prof. dr. Muhamed Filipović, prof. dr. Lamija Hadžiosmanović, prof. dr. Đenana Buturović, prof,. dr. Ibrahim Pašić, prof. dr. Omer Nakičević, prof. dr. Ismail
Čekić, prof. dr. Džemaludin Latić, književnik Alija Džogović, prof. dr.
Šerbo Rastoder, akademski slikar Mehmed Sletović, prof. dr. Hasnija Muratagić – Tuna, prof. dr. Ejup Ganić, književnik Nedžad Ibrišimović, prof. dr. Omer Ibrahimagić, akademski slikar Muradin Dino
Trtovac, prof. Ermin Sinanović i ekonomsita Haris Hromić.
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve
Prvo spomen
obilježje u regionu
Povodom Evropskog Dana sjećanja
na žrtve Srebrenice i Dana Sjećanja
na civilne žrtve ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od
1991-2001.godine ustanovljenog Deklaracijom Skupštine Crne Gore od 09.
Jula 2009.godine, predsjednik Vlade
Crne Gore, Igor Lukšić je u Podgorici
otvorio prvi u regionu spomen park sa
spomen obilježjem posvećenim civilima
stradalim u ratovima na jugoslovenskom prostoru od 1991-2001. godine.
Forum Bošnjaka/Mslimana Crne Gore
je u podgoričkom KIC-u organizovao i
skup sjećanja pod nazivom - Da se ne
ponovi.
Otvarajući spomen obilježje posvećeno civilima stradalim u ratovima
na jugoslovenskom prostoru od 19912001. godine, premijer Igor Lukšić je, između ostalog, kazao da spomen-park
ne treba samo da podsjeća na žrtve suludog rata, već i na snagu crnogorskog
društva da se suoči sa istinom.
Lukšić je rekao da Crna Gora, na
dan kada se obilježava 16 godina od
Oktobar, 2011.
stravičnog zločina u Srebrenici, ima potrebu da doprinese istini, pravdi, miru i
otkrivanju grešnih i sjećanju na nevine
podizanjem spomen-obilježja.
“Otvaranje spomenika predstavlja
čin svih, koji će obavezivati i opominjati
da se i u budućnosti promišalja o prošlosti, greškama i ljudskim slabostima
koje su odnijele živote”, rekao je Lukšić.
On je poručio da se nikada ne može
i neće zaboraviti žrtve deportacija,
stradanje putnika u vozu u Strpcima,
Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom ratištu, progon Bukovičana,
civilne žrtve u Crnoj Gori “usljed sulude
kosovske avanture koja je nekadašnju
Jugoslaviju dovela u sukob sa zapadnim svijetom 1999. godine”, ali i nijedan drugi događaj i zločin u kojem su
stradali nevini.
Samo jasnom osudom zločina i počinitelja, kako je kazao, možemo živjeti
kao normalni ljudi i dobri susjedi.
Spomen park civilnim žrtvama je,
inače, otvoren upravo na inicijativu Fo-
ruma Bošnjaka Crne Gore, naravno uz
kasniju podršku Ministarstva za ljudska
i manjinska prava, Gradonačelnika i
Skupštine Glavnog Grada, kao i Vlade
Crne Gore. Istovremeno sa ovom inicijativom Forum je predložio i da jedna
ulica u Podgorici nazove imenom Srđe
Aleksića, mladića iz Trebinja, koji je početkom devedesetih stradao u svom
rodnom gradu braneći od srpskih rezervista komšiju Bošnjaka.
Na skupu sjećanja u podgoričkom
KIC-u, govorili su: Mirsad Rastoder,
predsjednik UO Foruma, Tea GorjancPrelević, direktorica NVO Akcija za ljudska prava, Omer Mehmedović, član UO
Foruma i Boris Raonić, izvršni direktor
NVO Inicijativa mladih za ljudska prava.
Predsjednik Upravnog odbora FBM
Mirsad Rastoder podsjetio je da je samo
jedan od saučesnika zločina počinjenih
nad građanima Crne Gore osuđen u Bijelom Polju, dok su ostali na slobodi.
“Crnogorski sudovi nemaju dokaza
za etničko čišćenje Bukovice kod Pljevalja, deportaciju izbjeglica iz Herceg
11
Hronika
Novog, otmicu iz voza „Lovćen”, za stradanja u Logora Morinj, masakr nad civilima u Kaluđerskom lazu kod Rožaja
i druga nedjela. Nema utvrđivanja pune
istine i odgovornosti učesnika i nalogodavaca, pa ispada da smo svi krivi,
a iskreno suočavanje sa prošlošću se
odlaže”, rekao je Rastoder.
“A svako odlaganje, odugovlačenje utvrđivanja i opšte spoznaje istine,
samo povećava i delegira odgovornost
na nove generacije”, poručio je Rastoder.
Direktorica NVO Akcija za ljudska
prava Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je
da su poznate gotovo sve činjenice o
zločinima na teritoriji bivše Jugoslavije,
naročito o onom u Srebrenici.
“Uprkos tome, postoji mučan osjećaj da u regionu dželati još imaju svoju
publiku, jatake i apologete, i to u značajnom dijelu prvenstveno srpske, a onda i
crnogorske javnosti”, kazala je ona. Oni
se, kako je rekla, ne stide da javno podržavaju zločine. Još ima takvih političkih partija, medija, intelektualaca i crkvi”, dodala je Gorjanc-Prelević. Prema
njenim riječima, neophodno je uspostaviti povjerenje u regionu tako što će se
istrajati na zahtjevima za pravdom za
žrtve svih zločina koji su izvršeni na teritoriji nekadašnje Jugoslavije.
“Spektar te pravde čini utvrđivanje krivične odgovornosti svih koji su
učestvovali u zločinima, onih koji su
ih osmislili i naredili, onih koji ih nijesu spriječili, a isto tako obeštećenje i
olakšanje fizičke egzistencije žrtvama,
kolektivno izvinjenje i podizanje spomenika”, istakla je Gorjanc-Prelević.
Član UO FBM Omer Mehmedović
kazao je da je osnovni cilj skupa da se
oda počast nevinim žrtvama jednog bezumnog vremena, i da ukaže da još ima
nedovoljno istraženih zločina.
“Zato imamo apsurdnu situaciju da
imamo zločine, a da ne znamo ko ih je
počinio i po čijem nalogu. Do toga je
došlo jer smo dugo ćutali i pustili da
vrijeme briše tragove i dokaze, a da oni
koji su naredili ili izvršili zločine danas
tvrde da nemaju veze s tim”, kazao je
on.
Izvršni direktor Inicijative mladih za
ljudska prava Boris Raonić kazao je, između ostalog, da se ono što se deša-
12
Revija FORUM
Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore
Osuda zločina je
građanska i ljudska obaveza
Danas smo ovdje da kao građani, ali i društvo, pošaljemo poruku
svakom roditelju koji je izgubio dijete, sestri, bratu, djetetu, svakoj
porodici u kojoj je neko stradao da Crna Gora i cijeli region više neće
dozvoliti da se desi nešto slično! Svakim danom ćemo izgrađivati nove
mehanizme uzajamnog povjerenja i zajedničke sigurnosti gradeći ambijent koji će omogućiti da se ovakve stvari više nikad ne ponove.
Želim da ovdje, danas, gledajući u prošlost, a ne ona u nas, pogledamo u lice budućnosti, jer nijedan čovjek, porodica, država, a posebno
region koji je obilježila dekada stradanja nevinih ljudi ne može gledati
naprijed, ako je prošlost ostala uskraćena za odgovore! Samo jasnom
osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri
susjedi.
I to je naša građanska, a, prije svega, ljudska obaveza, da kao društvo
koje teži da uđe u evropske strukture koje počivaju na civilizacijskim
vrijednostima pravde i pravičnosti, ali i našim principima čojstva,
junaštva i suživota, damo odgovore na događaje iz prošlosti i rasteretimo se balasta koji je rat donio.
To će učiniti da nevine žrtve nađu spokoj, njihove porodice snage
da nastave, a ovaj region suočavanje sa najtežim od svih - ljudskim
zločinom!
Želim i nadam se da ćemo promovisanjem ovih postulata, ali i napornim radom, stvarati društvo najstarijih vrijednosti koje će nam dati
odgovore ko su krivci, zločinci i sudionici ovih stradanja. U tome neka
svako prepozna svoju ulogu i odgovornost u cijelom region…
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
valo Bošnjacima na prostoru bivše Jugoslavije može porediti sa stradanjem
Jevreja u Drugom svjetskom ratu, sa
tom razlikom što su Bošnjaci imali svoje predstavnike u vlasti 90-ih”, rekao je
on. On je poručio Bošnjacima da treba
da razmisle da li je ovo što imaju - ono
za šta su se zalagali i što su htjeli.
“Vi ste dali najveći doprinos 21.
maju 2006. godine, vi ste 1998. dali
ključnu podršku onome ko je to od vas
tražio - vi znate na osnovu čega. Danas
razmislite da li je ovo to što treba da
imate”, poručio je Raonić.
Skupu FBM su, između ostalih, prisustvovali predsjednik i potpredsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i Rifat
Rastoder, ombudsman Šućko Baković i
ambasador Bosne i Hercegovine u Podgorici Izmir Talić.
Mirsad Rastoder, predsjednik UO Foruma Bošnjaka CG
Opomena
- Danas treba da se prisjetimo, Šta smo? I šta bi mogli učiniti
da nevine žrtve budu trajna opomena.
Da opet i opet kažemo., Nema ovozemaljskog suda i presude
koja može prekriti uzdahe nevinih, ali su istina i presonalizacija
odgovornosti bitne za oslobadjane od kolektivne krivice, trajno
sjećanje i kajanje koje treba da postane dio društvene svijesti,
Da se slično nikad ne ponovi…
- Pozdravljajući proglašenje Spomen parka u Podgorici i
otkrivanje staklene spomen ploče, MI se nadamo, da će to biti
tek početak za detaljniju razradu spomen kompleksa na kome
će se prepoznavati obilježja žrtvama zločina za koje su odgovorni ili suodgovorni u Crnoj Gori.I da će Vlada i drugi nadležni u
Crnoj Gori izoštriti posvećenost svemu onome što je vezano za
Evropsku Deklaraciju o Srebrenici i Skupštinsku deklaraciju o
Danu sjećanja
Ljudska želja i potreba rodbine i potomaka, ali i obaveza svakog
društva i države koji drže do civilizacijskih principa obavezuju
da se podizanjem odgovarajućih spomen obilježja stvore uslovi
za dostojno sjećanje na žrtve i opomenu, da se slično nikada
ne ponovi.
To je najmanje što treba ucčniti za: deportovane izbjeglice u
Karadžićeve logore smrti, putnike voza 671 na pruzi Beograd Bar, ubijene i prognane iz Bukovice, mučene u Logoru Morinj,
ubijene u Kaludjerskom lazu, porodicu Klapuh,nestale Rožajce
na Kosovu, stradale u Andrijevici i mnoge druge nevine žrtve.
Sve to naravno može imati smisla,samo ako se PRVENSTVENO
temeljitim istragama i pravosnažnim presudama utvrdi personalna krivica učesnika i nalogodavaca.
Zato i danas ponavljamo
Može li se evropska medjudržavna saradnja u regionu graditi
Oktobar, 2011.
Sa konferencije sjećanja u KIC-u, sa lijeva na desno:
Izmir Talić, Ranko Krivokapić i Rifat Rastoder
bez pokretanja istrage i utvrdjivanja odgovornosti kao dijela
obaveze i poštovanja: ljudskih prava, časti žrtava, porodica ali i
dostojanstva naroda iz koga su.
Nijesu se slučajno dogodili, ni deportacija ni Štrpci ni Srebrenica. Sve je to produkt jedne krvomutne politike na koju treba
upozoravati sve buduće generacije.
I tek kada se u svijest naroda u CG ureže spoznaja, da je bol
majke i drugih ucvijeljenih, kojai decenijama sanjju povratak
svoga sina ili najmilijih, - Bol i trauma koja se nikome nesmije
ponoviti moćićemo da kažemo da smo kao društvo uspjeli da
se suočimo s ljudskim patnjama i s prošlošću...
Da se ne ponovi.
To izmedju ostalog dugujemo i onj časnoj Crnoj Gori koja je i
u zlom vremenu devedesetih sačuvala nadu čovjecnosti. a još
više dugujemo generacijama koje će pitati, Šta se dogodilo tih
godina i tražiti šta su rekli svjedoci?. Njih moramo ohrabriti ako
su nam motiv istina i pravda.Pozivam sve ljude u Crnoj Gori da
molitvom i ćutanjem traže oprost i pravdu, rekao je, između
ostalog, Rastoder.
13
Hronika
Revija FORUM
BUKOVICA, TUŽNA STRANA NAŠE ZBILJE
Zločin bez krivaca
Tragovi zločina u Bukovici
Piše: Omer Mehmedović
U ponovljenom suđenju za zločin u Bukovici, specijalno
vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je, zbog nedostatka dokaza, oslobodilo optužbe pripadnike bivše Vojske Jugoslavije
braću Radmila (44) i Radišu (37) D. Đukovića, Slobodana
Đ. Cvetkovića (37), Milorada B. Brkovića (38), Đorđija S.
Gogić (44). Oslobođeni su optužbe i bivši pripadnici Centra
bezbjednosti u Pljevljima Slaviša Č. Svrkota (45) i Radoman
T. Šubarić(48).
Specijalno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je 31.decembra 2010.godine donijelo je u prvom stepenu oslobađajuću presudu zbog, navodno, nedostatka dokaza. Specijalni
tužilac za ratne zločine je izjavio žalbu Apelacionom sudu
Crne Gore. Apelacioni sud je utvrdio da je vijeće nepropisno
sastavljano i predmet vratio Višem sudu u Bijelom Polju na
ponovno suđenje , što je upućivalo na to da je prvostepena
presuda bila pravilna i na valjanim dokazima donijeta.
Optuženi su se teretili da su u vrijeme rata u BIH, kršeći
pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine,
prema civilnom stanovništvu na području mjesne zajednice
Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti,
nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti.
14
Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana ubijeno je 6 osoba, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj
torture, protjerano je 90 porodica sa oko 270 članova, zapaljeno osam kuća i sva domaćinstva opljčkana. Danas na
području Bukovice živi oko 250 stanovnika, od čega samo
45 Bošnjaka.
Predsjednik vijeća Šefkija Đešević, je ukratko saopštio
razloge za donijetu odluku, ističući da dokazi izvedeni tokom glavnog pretresa nijesu bili dovoljni da bi potvrdili navode optužnice Specijalnog tužioca za ratne zločine.
“Optuženi kao pripadnici policije i Vojske Jugoslavije nijesu djelovali samoincijativno već po naređenju komandi
radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila na područje Pljevalja. U konkretnom, oni su vršili službene radnje u
okviru zakonom propisanih ovlašćenja”,kazao je u obrazloženju presude sudija Đešević.
“Sud je mišljenja da nije dokazano da su optuženi,na
području mjesne zajednice Bukovica, nehumano postupali
prema gradjanima muslimansko-bošnjačke nacionalbnosti,
vršili torturu i nasilje nad njima,te da su im prouzrokovali
teške patnje i ozbiljno im ugrožavali zdravlje i tjelesni integritet, mjerama zastrašivanja stvarali psihozu, usljed čega
je došlo do iseljavanja stanovništva sa tog područja”.
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
Zaista, kao u pravoj
“besudnoj zemlji”
Svojevremeno je Milovan Đilas o
događajima u Šahovićima iz 1924.
godine, napisao knjigu “Besudna zemlja”. Đilas je opisao događaj dvije
decenije poslije, ali sam naziv njegove
knjige nam govori sve.
Šahovići su nam se ponovili gotovo sedam decenija poslije. Ponovili su
nam se i u Herceg Novom, i u Bukovici
i u Kaluđerskom lazu kod Rožaja. I nije
dobro da o njima naše potomstvo čita
iz neke nove “Besudne zemlje”.
Viši sud nalazi da; “Optuženi kao
pripadnici policije i Vojske Jugoslavije
nijesu djelovali samoincijativno već po
naređenju komandi . . .”
Iz ovog možemo zaključiti da su
optuženi neposredni izvršioci, jer su
“djelovali”. Po svim krivičnim zakonicima i međunarodnim konvencijama,
neposredni izvršioci nijesu oslobođeni
odgovornosti, kod naših sudova izgleda jesu. Imamo slučaj iz haškog Suda
u kojem su prvo osuđeni neposredni
izvršioci za genocid u Srebrenici, danas je u toku suđenje i glavno komandujućem.
Dalje sud navodi da su oni djelovali; “Radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila
na područje Pljevalja. U konkretnom,
oni su vršili službene radnje u okviru
zakonom propisanih ovlašćenja”.
Da li čuvanje reda, mira i granice
podrazumijeva ubiti 6 ljudi , oteti 11,
a 70-tak podvrgnuti fizičkoj torturi, zapaliti osam kuća i džamija, protjerati
90 porodica, opljačkati sva domaćinstva? Po ni jednom zakonu ili međunarodnoj konvenciji nije, ali kod naših
sudova to je izgleda praksa.
Da li je Specijalno tužilaštvo za
ratne zločine optužilo one koje je trebalo? Može se zaključiti da jeste, bar
po zaključku Suda oni nijesu djelovali
samoinicijativno, dakle, djelovali su.
Drugo je pitanje zašto tužilaštvo nije
proširilo optužnicu u toku postupka i
na lica koja su davala naređenja? To
pitanje postaje nedovoljno razjašnjeno. Hoće li neko snositi posljedice
zbog ovakve optužnice.?
Mi ćemo biti jedina zemlja u kojoj
je država priznala postojanje ratnih
zločina a za njih neće niko odgovarati.
Krivična djela ratnih zločina ne zastarijevaju, ali se, izgleda, čeka da vinovnici prirodno, u slobodi, odu sa ovog
svijeta, pa da ih posthumno proglasimo krivim.
Haški tribunal
Perišiću 27 godina zatvora
Haški tribunal osudio je bivšeg načelnika
Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila
Perišića na 27 godina zatvora zbog ubistava,
progona i napada na civile u Bosni i u Hrvatskoj
1990ih godina. On je najviši oficir bivše jugoslovenske armije kojem je suđeno za ratne
zločine.
Perišić je proglašen krivim za pomaganje
srpskim snagama u planiranju i sprovođenju
ratnih zločina, uključujući ubistvo osam hiljada
Muslimana u Srebrenici i 42mjesečnu opsadu Sarajeva. Takođe je proglašen krivim za
obezbjeđivanje finansijske i logističke podrške
Srbima u Bosni i u Hrvatskoj. Oslobođen je,
međutim, direktne odgovornosti za srebrenički
masakr.
Presuda protiv Perišića je prva koju je Tribunal
izrekao protiv nekog zvaničnika Savezne ReOktobar, 2011.
publike Jugoslavije zbog zločina počinjenih u
Bosni i Hercegovini.
Pretresno vijeće utvrdilo da je Perišić nadgledao dostavljanje obimne logističke podrške
Srbima u Bosni i u Hrvatskoj, koja je uključivala
„veliku količinu pješadijske i artiljerijske municije, goriva, rezervnih djelova kao i obuku i
tehničku pomoć”. Premda je pomoć upućivana
i prije njegovog dolaska na čelo VJ 1993,
Perišić ju je učinio „centralizovanijom i koordinisanijom”.
Žrtve zločina za koje je osuđen Perišić, u
BiH nisu zadovoljne presudom jer su, kažu,
očekivali kaznu doživotnog zatvora. S druge
strane, ni pravni eksperti je ne smatraju
zadovoljavajućom naročito jer nije dokazana
efektivna kontrola nad snagama bosanskih
Srba.
15
Hronika
Revija FORUM
Održani Treći crnogorsko - turski susreti prijateljstva
Dijaspora - živi most
među državama
Na poslovnom forumu, održanom u Privrednoj komori, je razgovarano na temu: Aktuelni trenutak izazovi i mogućnosti privredne saradnje Crne Gore i Republike Turske. Pored informacija o sadašnjem
obimu i sadržaju crnogorsko–turske privredne saradnje organizovana je prezentacija djelatnosti i
potencijala od značaja za dalju saradnju privrednih komora, preduzeća i preduzetnika – učesnika
susreta. Veliki broj građana Turske porijeklom sa ovih prostora živi su most između dvije države,
istakla nj.ex. Emine birgen Kesoglu, abasadorka Turske u Crnoj Gori
Polazeći od činjenice da su nedovoljno međusobno poznavanje najčešći uzrok nesporazuma kako među
ljudima i narodima, tako i državama,
te da je dobro međusobno poznavanje
preduslov svakoj –dobroj saradnji, i pogotovu da je preduslov za otklanjanje
kojekakvih naslijeđenih predrasuda a
sa ciljem uspostavljanja što svestranijih i što sadržajnijih odnosa Crne Gore
i Turske, Forum Bošnjaka Crne Gore i
Društvo crnogorsko-turskog prijateljstva u saradnji sa Privrednom komorom Crne Gore i Kancelarijom Turske
agencije za međunarodnu saradnju i
razvoj (TIKA) organizovali su, od 07 do
10 jula, treće Susrete crnogorsko-turskog prijateljstva.
Pokrovitelj skupa je bila NJ. EX.
Emine Birgen Kesoglu, ambasadorka
Republike Turske, dok je glavni sponzor bila Kancelarija TIKA-e u Crnoj
Gori.
U ovim susretima je, inače, učestvovalo više desetina biznismena i
članova društava prijateljstva iz Crne
Gore i Turske.
U središtu pažnje bile su mogućnosti međusobne privredne saradnje.
Na tu temu je u Privrednoj komori Crne
Gore održana i posebna panel – rasprava. Za goste iz Turske, koji su bili
smješteni u Hotelu Grand na Cetinju,
organizovana je i posjeta jednnom
broju turističkih, kulturnih i istorijskih
znamenitosti Crne Gore.
16
Učesnici poslovnog foruma sa desna na lijevo: Andrija Lompar, Rifat Rastoder,
Ivan Saveljić, Emina Birgent-Kesoglu, Akin Kazancoglu i Tunzaj Cakmak
U uvodnom obraćanju učesnicima
foruma Ivan Saveljić, potpredsjednik
Privredne komore Crne Gore je kazao da imamo vrlo dobre odnose sa
Turskom i na političkom i na privrednom planu. Bezvizni režim uspostavljen između naših zemalja i potpisan
Sporazum o slobodnoj trgovini koji su
ratifikovali parlamenti obje države, očigledan su dokaz ovakve tvrdnje.
Sporazum o ekonomskoj saradnji
i Sporazum o prevozu putnika i tereta
u međunarodnom drumskom saobraćaju dodatno doprinosi snaženju ekonomskih odnosa naših zemalja.
Privredna komora Crne Gore kroz
sistem komorske mreže Evrope i regiona intenzivno sarađuje sa Unijom komora Turske. Zajedno smo pokrenuli i
niz inicijativa u snaženju regionalnih
integracija, kao i pozicioniranju regiona ka evropskim integracijama.
Saveljić je dalje govorio o brojnim
susretima sa privrednim delegacijama
Turske ističući da je ideja kojom smo
se rukovodili u pripremi ovog skupa da
jasno i nedvosmisleno naglasimo zajedničku viziju pristupa regionalnim pitanjima, zajedničkoj razvojnoj politici,
ekonomskoj međuzavisnosti, afirmaciji bogate multikulturalne društvene
srukture regiona, kako bi se ostalo na
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
Robna razmjena
Robna razmjena između Crne Gore i Turske posljednjih
godina je u stalnom porastu. Izvoz iz Crne Gore postepeno
raste dok uvoz blago pada te se i deficit iz 2008. godine u
iznosu od 31,4 mil eura smanjio na 23,2 miliona u 2010.
godini.
U periodu januar - april 2011. godine ukupna robna razmjena između Crne Gore i Turske iznosi 11,3 miliona eura
što je za 85,2% više u odnosu na isti period 2010. godine.
Ukupan izvoz iznosi 3,8 miliona eura i veći je za 216,7%,
dok je ukupan uvoz 7,5 miliona eura i veći je za 53,1% u
odnosu na uporedni period iz prethodne godine. Učešće
izvoza u Tursku u ukupnom izvozu Crne Gore je u 2008.
godini iznosilo 0,1% dok za prva četiri mjeseca ove godine
iznosi 2,6%.
prioritetnom strateškom cilju kojem
teže obje zemlje – dostizanja punopravnog članstva u EU.
Ovakvi skupovi su prilika da se potvrdi takva orjentacija i premjeri kvalitet ekonomskih odnosa dvije zemlje,
kao i postave standardi za buduća
okupljanja. Suštinsko razumijevanje
proisteklo iz dugog istorijskog pamćenja daje specifičnu težinu uzajamnim
odnosima i otvara potencijale za podizanje konkurentnosti cijelog regiona
na širem evropskom prostoru, rekao je
Saveljić.
Privrednici su pozvani da preuzmu
inicijativu i daju ton ovom procesu.
Naša zemlja konačno odredište i postojani model za kvalitetno preoblikovanje svog ekonomskog sistema vidi u
EU, kao i Turska, i na tom putu dostizanja ustanovljenih kriterija, koji nije ni
brz ni lak, obje zemlje očekuje mnogo
rada.
Strateško ekonomsko partnerstvo
sa Turskom nije alternativa članstvu u
EU , već je u punoj komplementarnosti
sa njim. Privrednici uvode novu logiku,
novo ponašanje, evropski korpus vrijednosti koji ne razumije jezik stereotipnih predstava iz prošlosti. Turska se
sve češće označava liderom u regionu,
ekonomskom snagom zemlje, brzim
razvojem i dinamičnom regionalnom
politikom potkrijepila je takav naziv
konkretnim djelovanjem. Samo takvo
liderstvo se poštuje i priznaje.
Imajući u vidu naše dugoročne interese, treba saslušati šta imaju da
Oktobar, 2011.
U prva četiri mjeseca tekuće godine ostvaren je deficit od
3,7 miliona eura, a pokrivenost uvoza izvozom je 50,7%.
Iz Turske se najčešće uvoze mašine, električne i mehaničke, zatim proizvodi od gvožđa i čelika, aluminijum i
proizvodi od aluminijuma i plastične mase, dok se izvozilo
samo pet grupa proizvoda od kojih najviše gvožđe i čelik.
Prve investicije iz Turske realizovane su 2006. godine ali
su bile na veoma niskom nivou, svega 0,7 miliona eura.
U 2007. godini investirano je 3,6 miliona eura sa trendom
rasta i u 2008. godini kada je uloženo 6,8 miliona eura.
Pod uticajem globalne finansijske krize, investicije iz Turske bilježe pad u 2009. godini i iznose 0,5 miliona eura
dok je oporavak ostvaren u 2010. godini sa neto prilivom
u iznosu 3,3 miliona eura.
Učesnici trećih susreta crnogorsko-turskog prijateljstva sa lijeva na desno:
dr. Akkan Suver, počasni konzul Crne Gore u Turskoj, Cafer Okray,
Akin Kazancoglu i Salih Akgul
ponude predstavnici privrede zemlje
koja je most orijenta i zapada, kao i
šta mi možemo da ponudimo njima.
Veliki dio napora Turska ulaže u razvoj balkanskog prostora o čemu svjedoče sve učestalije uzajamne posjete
visokih zvaničnika i porast investicija
ka zemljama šireg regiona uključujući
Crnu Goru. Turske kompanije su investirale u oblasti trgovine, turizma, građevinarstva, infrastrukture, poljoprivrede, energetike. Istovremeno naše
su uspjele da se plasiraju ili traže svoje mjesto na velikom turskom tržištu
koje bi moglo da absorbuje daleko širi
obim crnogorskih proizvoda.
Kompanije iz oblasti energetike i
poljoprivrede bi svoje strateške planove mogle da realizuju upravo preko narastajućeg potencijala turskog tržišta.
Turska privreda je u regionu ,,domaći
igrač” i sigurno bolje od većine drugih
poznaje kvalitet naših resursa i cjelovitu mapu investicionih šansi u Crnoj
Gori. Činjenica da EU i SAD u Turskoj
prepoznaju geopolitičkog stožera s
centralnom ulogom u stabilizaciji i ekonomskom povezivanju regiona daje joj
dodatni kredibilitet i značaj.
Turska predstavlja poželjnog ekonomskog partnera, a na nama koji
artikulišemo interese privrede je da
pokažemo kreativnost u poslovnoj saradnji i konkurentnim projektima ade-
17
Hronika
Revija FORUM
Dobrodošlica na Cetinje: Milo Janković, Rifat Rastoder,
Jusuf Kalamperović i dr Akkan Suver
kvatno ispratimo kompatibilnost naših
privreda, zaključio je Saveljić.
Ambasadorka Republike Turske u
Crnoj Gori Emine Birgen Kesoglu govorila je o crnogorsko – turskim susretima, koji su već postali tradicionalni,
a ove godine njihova osnovna tema
je ekonomija. Politički odnosi dvije
države su odlični, dijelimo zajedničke
vrijednosti i istoriju, a ekonomski odnosi nijesu na očekivanom nivou zato
biznismeni na današnjem sastanku
treba da se opredijele u koje oblasti je
najbolje investirati, a mi ćemo svesrdno podržati unapređenje ekonomske
saradnje. Mnogo je ljudi koji vode porijeklo iz Crne Gore, a žive u Turskoj i
oni su most koji povezuje dvije zemlje,
rekla je ambasadorka.
U ime Vlade Crne Gore učesnike
skupa pozdravio je Andrija Lompar, ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija, izražavajući zadovoljstvo
što se ukupne veze dvije zemlje inten-
Sa poslovnog foruma u Privrednoj komori
zivno razvijaju. On je, međutim, kazao
da se privredna saradnja ne unapređuje željenom dinamikom ali da obje
države posjeduju ogroman potencijal
koji je moguće kroz različite modele
saradnje ekonomski valorizovati. Lompar je podsjetio da su potpisana dva
sporazuma o saradnji Crne Gore i Turske u saobraćaju i to jedan za drumski
saobraćaj, a drugi za civilno vazduhoplovstvo, dok je u pripremi potpisivanje sličnog dokumenta za pomorski
sektor. Vlada Crne Gore je spremna
da eliminiše sve barijere na putu saradnje sa Turskom i odlučna je da nastavi njegovanje i unapređivanje ekonomskih veza, kazao je ministar. On
je saopštio da je Vlada spremna da, u
saradnji sa partnerima iz Turske, radi
na projektu rekonstrukcije aerodroma
u Beranama.
Rifat Rastoder, potpredsjednik Skupštine Crne Gore i predsjednik Društva crnogorsko – turskog prijateljstva je rekao
Poželjan partner
Strateško ekonomsko partnerstvo sa Turskom nije alternativa članstvu u EU ,
već je u punoj komplementarnosti sa njim. Privrednici uvode novu logiku, novo ponašanje, evropski korpus vrijednosti koji ne razumije jezik stereotipnih predstava
iz prošlosti. Turska se sve češće označava liderom u regionu, ekonomskom snagom zemlje, brzim razvojem i dinamičnom regionalnom politikom potkrijepila je
takav naziv konkretnim djelovanjem. Samo takvo liderstvo se poštuje i priznaje.
Imajući u vidu naše dugoročne interese, treba saslušati šta imaju da ponude predstavnici privrede zemlje koja je most orijenta i zapada, kao i šta mi
možemo da ponudimo njima.
18
da su motivi i ciljevi ovih susreta bolje
međusobno upoznavanje i zbližavanje
što je pretpostavka za dugoročno dobre
sveukupne odnose, kako ljudi tako naroda i država. Rastoder je kazao da se
aktuelni međudržavni odnosi Crne Gore
i Turske mogu smatrati gotovo besprijekornim. Organizovanjem i posvećivanjem
Trećih susreta crnogorsko – turskog prijateljstva upravo aktuelnom trenutku –
izazovima i mogućnostima saradnje privrednika dvije države, željeli smo makar
inicirati pozitivne procese iu ekonomiji
kao posebno važnom segmentu ukupnih odnosa, saopštio je Rastoder.. On
je izrazio očekivanje da će privrednici
u neposrednoj komunikaciji prepoznati
konkretne oblasti i oblike međusobne
saradnje.
Učesnike poslovnog foruma je pozdravio Tunzaj Cakmak iz turske Agencije za međunarodnu saradnju. Ekonomske potencijale Crne Gore predstavio je
Stevan Karadaglić, direktor Sektora za
analize i istraživanja Privredne komore,
a o privredi Republike Turske govorio je
Akin Kazancoglu, potpredsjednik Privredne komore Izmira.
U bilateralnim razgovorima privrednici su razmijenili informacije i najavili
realizaciju poslovnih projekata u brojnim djelatnostima. Poslovnom forumu
prisustvovali su predstavnici kompanija iz oblasti energetike, građevinarstva,
metalske industrije, telekomunikacija,
saobraćaja, turizma, prehrambene industrije, trgovine, tekstila.
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
Bošnjački susreti u Izmiru
i Forum na susretima
Prijatelji bošnjačkih susreta u Izmiru
Predstavnici Foruma BM CG,
Mirsad Rastoder i Omer Mehmedović bili su gosti konferencije na otvorenom u Izmiru, slične sa narodnim
vašarima u Crnoj Gori i Bosni. Na
brdovitom izletišta opštine Bornova
okupilo se preko 2500 posjetilaca
koji vode porijeklo sa prostora nekadašnje Jugoslavije.
U obraćanju posjetiocima i uvaženim učesnicima konferencije Mirsad Rastoder je naglasio da Forum
iuzetno cijeni poziv organizatora
ovih susreta jer otvara nove mogućnosti za upoznavanje i zajedničke
aktivnosti u interesu očuvanja bošnjačke kulturne tradicije i razvoja
neposredne poslovne saradnje
izmedju dvije drzave. Rastoder je
pozvao privrednike da učestvuju na
trećeim susretima crnogorsko-turskog prijateljstva u Podgorici.
Produblivanje prijateljskih odnosa i saradnje bili su osnov obraćaOktobar, 2011.
Prijem kod počasnog konzula BiH Kemala Bajzaka
nja i ambasadora BH u Republici
Turskoj Dragoljuba Ljepoje, gradonačelnika Novog Pazara Meha Mahnutovića, gradonačelnika Bornove,
Ćamila Sindira i Ministra kulture u
vladi Turske Ertujrul Gunaya.
Predsjednica udruženja Bosna
- Sandžak Šenaj Bicer, posebno se
interesovala za prioritetne oblasti
privredne saradnje kako bi adekvatnim izborom privrednika blagovremeno odgovorili na poziv iz
Podgorice. Gradonačelnik Barnove
Ćamil Sindir priredio je i posebni pri-
19
Hronika
Revija FORUM
jem za delegacije iz Novog Pazara i
Podgorice. Istog dana delegacija je
posjetila počasnog konzula Kemala Bajzaka istaknutog privrednika i
entuzijastu koji je pokretač brojnih
aktivnosti od značaja za saradnju
Turske sa Bosnom i Crnom Gorom.
Bajsak se zahvalio na posjeti i izrazio žaljenje što saradnja sa crnogorskom amabasadom u Ankari
nije zadovoljavajuća.
U razgovoru sa delegaciom Novog Pazara, u kjoj su pored gradonačelnika Mahmutovića bili i Faruk
Suljević i Asim Prenča, dogovoreno
je da se uskoro napravi plan konkretnih aktivnosti u razmjeni kulturnih i drugih sadržaja od značaja za
prekograničnu i saradnju izmedju
Podgorice i Novog Pazara.
Prijem kod gradonačelnika Bornove
Bošnjačke porodice čiji su preci od Pepića i Kožara
20
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
NAUČNA TRIBINA: “Crna Gora u doba Osmanlija i nakon toga”
Velika zajednička istorija
U organizaciji Mešihata Islamske
zajednice Crne Gore, u amfiteatru Medrese «Mehmed Fatih», 20. oktobra,
održana je naučna tribina pod naslovom ,,Crna Gora u doba Osmanlija i nakon toga”. Tematski iz različitih fokusa
istraživanja na tribini su govorili, profesori turskih univerziteta i Istorijskog
instituta: prof Dr Kemal Çiçek, prof Dr.
Bülent Özdemir, Dr Uğur Özcan i Mr
Abidin Temizer.
Goste i veliki broj istaknutih ličnosti
iz političkog kulturnog i javnog života,
selamio je Reis efendija Rifat Fejzić i
podsjetio da je i ova tribina u funkciji
razbijanja stereotipa.
- Osmanlije dijele veliku istoriju sa
Crnom Gorom, koja u nekim periodima
nije bila mirnodopska, kazala je ambasadorka Turske u CG Eminen Birgen
Keşoğlu. Istraživanje i rasvjetljavanje
pojedinih perioda treba da doprinese
trajnom miru.Da jačamo prijateljstvo
izmedju dvije države i njihove političke
ekonomske i kulturne veze,kazala je
ambasadorka Birgen- Keşoğlu.
Govoreći o ,,Stanju muslimana u Crnoj Gori nakon ratova 1877-1878” prof
Dr. Kemal Çiçek je saopštio podatak
da se tih godina sa prostora Balkana
u Tursku iselilo 387 000 muslimana.
Ne zna se broj onih koji su pješačeći
prema Turskoj izgubili život. U kontek-
Tribina u Medresi
stu medjunarodnih odnosa i jačanja
ruskog panslavizma Çiçek je saopstio
da su glavni motivi iseljavana bili: nesigurnost u praktikovanju vjere i običaja,
obaveza služenja u vojsci i ekonomsko siromašenje stanovništva koje je
do tada imalo najbolja imanja-zemlju.
Samo iz Podgorice iseljeno je 600 porodica.
Dobri odnosi sultan Abdul Hamida
II sa knjazom Nikolom uticali su da se
popravi stanje,i poboljša obrazovanje
muslimana u Crnoj Gori,kazao je Dr
Uğur Özcan,podrobno govoreći o islamu u Crnoj Gori.
Prof Dr. Bülent Özdemir, prof Dr Kemal Çiçek i Mr Abidin Temizer
Oktobar, 2011.
Obrazlažući temu « Proces crnogorske nezavisnosti » Dr Bülent Özdemir
je podsjetio da su Osmanlije i u tom
procesu imale uticaja, te da je nakon
dobrih i loših odnosa Turska prva, nakon Berlinskog kongresa priznala crnogorsku drzavnu nezavisnost.
Kroz pitanja posjetilaca i razgovor
sa našim istoričarima, naglašena je potreba i obostrana spremnost za češće
susrete ljudi od nauke, radi uporedjivanja arhivskih istraživanja i razmjene,
kako bi se što realnije sagledali pojedini istorijski periodi.
E.P.
A. Pepić i Dr Uğur Özcan
21
Hronika
Revija FORUM
Njujork
Crnogorska kuća u Njujorku
Crna Gora će dobiti svoj objekat
u Njujorku u kojem će biti smješteni
stalna misija Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama, Generalni konzulat i
Crnogorski kulturni centar.
“Crnogorska kuća” će se kupiti od
novca Vlade i donacija iseljenika u
Sjevernoj Americi, a ako bude potrebno uzeće se i kredit. Prvo donatorsko
veče okupilo je veliki broj ljudi iz dijaspore, ali i poznatih ličnosti iz Crne
Gore, među kojima su bili umjetnica
Marina Abramović i vlasnik Atlas grupe, Duško Knežević.
Za Crnogorsku kuću Atlas Grupa
donirala je 80.000 eura, pomoć je najavio gradonačelnik Podgorice Miomir
Mugoša a donaciju je najavila i poznata umjetnica Marina Abramović koja je
napomenula da se njeni radovi prodaju između 30 i 150.000 dolara
Cilj je da se među iseljenicima ra-
zvija svijest o Crnoj Gori, rekao je Refik
Radončić iz Crnogorsko- američke fondacije za Crnogorsku kuću u Njujorku
. “U njoj nema gostiju, u njoj su svi
domaćini”, rekao je premijer Igor Lukšić u na donatorskoj večeri govoreći o
Crnogorskoj kući. Projekat bi trebalo
da košta oko 6 miliona eura, a Vlada
je kapitalnim budžetom planirala da
potroši 2 miliona. U tu svrhu je u Njujorku otvorena i Fondacija sa računom
kod Čejs banke.
Ambasada BiH u Crnoj Gori
Obilježena peta godišnjica
diplomatskih odnosa
Ambasada Bosne i Hercegovine u
Crnoj Gori obilježila je pet godina od
uspostavljanja diplomatskih odnosa
između dvije države. Na neformalnoj
proslavi kojoj su prisustvovali diplomatski predstavnici, ličnosti iz javnog i
kulturnog života, ambasador BiH Izmir
Talić poručio je da su odnosi Crne Gore i
njegove zemlje, prije svega prijateljski.
Meni i mojim kolegama to uveliko
olakšava posao i baš iz tih razloga smatram da je ovaj datum izuzetno značaja
za nas. Saradnja sa Crnom Gorom je
izuzetno pozitivna, a u prilog tome ide
i to što ubrzo očekujemo potpisivanje
sporazuma o granicama kazao je Talić.
22
Ambasador je istakao da su infrastrukturni projekti, kao što je put Sarajevo Podgorica, od posebnog značaja
i da bi uskoro trebalo da dođe do njihove konkretizacije. Talić je istakao da
je „ekonomska saradnja veoma dobra,
iako ide malo na stranu BiH, ali da je
Crna Gora zato za koplje ispred BiH u
evroatlantskim integracijama”.
U pogledu evroatlantskih integracija ste ispred Bosne i Hercegovine. Ali
i tu dobrosusjedski odnosi dolaze do
izražaja u našem zajedničkom radu da
što prije pristupimo integracijama koje
su nam od izuzetnog značaja kazao je
bosanski ambasador.
Izmir Talić
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
Stvoreni preduslovi za izgradnju Mešihata i Kulturnog centra
Bošnjaka u Podgorici
Nepotrebna politizacija
Skupština glavnog grada usvojila je
početkom septembra izmjene detaljnog
urbanističkog plana koje na mjestu igrališta u Staroj varoši predviđaju izgradnju
upravne zgrade Mešihata, sa kulturnim
centrom Bošnjaka i Muslimana.
Opozicija je bila protiv, zalažući
se za opstanak, kako su naveli, kultnog sportskog terena (poznatog kao
„Crno”) koje su koristile generacije Starovarošana, dok su pojedini bili zabrinuti da će izgradnja pomenutog objekta narušiti vjerskonacionalnu slogu u
tom dijelu grada.
U ime obrađivača plana Rifat Alihodžić objasnio da će na 2.506 kvadrata
biti izgrađen dvospratni objekat u kojem
„neće biti vjerskih obreda”, već administracija sa kulturnim sadržajima. Tu su
predviđeni sadržaji posvećeni arhitekturi, slikarstvu i to će biti mjesto susreta građana svih vjera. Sport i rekreacija
biće kompenzovani, jer plan predviđa
rekreativnu zonu u blizini objekta rekao
je Alihodžić. Dodao je da će objekat biti
uklopljen u duh Stare varoši, te da će
Idejni projekat zgrade Mešihata
i Kulturnog centra
imati na vrhu piramidu kao univerzalni
simbol „istorije i umjetnosti”.
Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša je kazao daje tačka „bespotrebno
ispolitizovana”, pa se osvrnuo kako na
emotivne diskusije odbornika, tako i na
ljetošnje proteste protiv gradnje na mjestu igrališta. Bićemo sigurno svjedoci u
kom grmu leži zec, kad su u pitanju vjerski objekat i suživot. Vidjećete ipak na
kraju da je u pitanju nešto drugo. Kad
izmjerimo i premjerimo vidjećemo kakva
je solidarnost tamo u pitanju i koje koliko oteo zemlje od tih koji su učestvovali u
manifestacijama, jer tamo fali oko 2.000
kvadrata rekao je Mugoša.
Bar
Prvi skup u novom zdanju
Islamskog centra
Proslava noći Lejletul kadra ove
godine organizovana je u zdanju Islamskog centra u Baru. Nakon večernje
molitve - teravih namaza, pred više od
1.500 vjernika. Tom prilikom prisutni su
upoznati sa aktivnostima na završetku
Islamskog centra u Baru. U dosadašnje
radove na Islamskom centru uloženo je
oko milion eura koje su prikupili vjernici iz Bara i dijaspore, a za dovršetak
kompletnog objekta od oko 4.000 kvaOktobar, 2011.
dratnih metara treba uložiti još oko dva
miliona.
Islam nas uči da se džamije grade
tamo gdje za to postoje realne potrebe,
gdje ima vjernika. Mi džamije ne gradimo iz inata ili hira, niti na mjestima
gdje nema vjernika. Islamski centar na
ovom mjestu je potreba vjernika koji
žive u Baru i u ovom dijelu Crne Gore,
onih koji dolaze u Bar, ili koji ga posjećuju. Posebno nam je drago što među
donatorima ima i pripadnika drugih vjera”, kazao je, otvarajući program, predsjednik barskog Odbora islamske zajednice Suljo Mustafić. On je podsjetio da
OIZ “već duže vrijeme traži da lokalna
uprava obezbijedi proširenje groblja
Belveder, jer je to potreba”, te da se
očekuje i ispunjenje obećanja oko lokacije za izgradnju vjerskog objekta na
Topolici, “jer su to, takođe, naše realne
potrebe”kazao je Mustafić.
23
Hronika
Revija FORUM
Pljevlja
Harem Husein pašine
džamije čeka donatore
Odbor za sanaciju Husein pašine
džamije u Pljevljima, dogovorio je nastavak izgradnje haremskog zida Husein
pašine džamije.
Ekonomska situacija je usporila
završetk radova na kompleksu Husein
pašine džamije podsjetio je predsjedavajući Đorđe Džuverović.
Izgradnja haremskog zida počela je
prije dvije godine i do sada je urađeno
oko 80 m sa zapadne strane džamije,
paralelno sa glavnom gradskom ulicom.
„Prošla godina nam je protekla u izmirivanju obaveza prema izvođačima radova, a paralelno sa tim ostvarivali smo
kontakte sa potencijalnim donatorima
i za sada imamo čvrsta uvjeravanja od
24
pojedinih subjekata da će pomoći nastavak radova, tako da sa pripremama
možemo početi odmah, a radove ćemo
nastaviti u etapama onako kako sredstva budu pristizala“, kazao je Džuverović.
Sanacija Husein pašine džamije počela je u maju 2006, i po projektu su završeni sledeći radovi: ojačavanje temelja i oštećenja na zidovima i minaretu,
zamjena krovnog pokrivača i kompletne
stolarije, restauracija -oslikavanje enterijera po uzoru na izvorni,ugradjena je
nova elektroinstalacija, hidroizolacija,
izradjene su prilaznie staze i saniran šadrvan. Građevinskie radove uspješno je
obavila sarajevska firma za tehnologiju
i materijale „SIKRA“, a slikarske „Studio
restauro“ takodje iz Sarajeva.
Projekat sanacije džamije je uradio
Građevinski fakultet iz Podgorice, a svi
radovi se izvode pod nadzorom Zavoda
za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.
Od planiranih aktivnosti preostala
je izgradnja haremskog zida, sanacija
oštećenih i iskrivljenih nišana- nadgrobnih spomenika, kao i hortikulturno uređenje mezarja.
Husein pašina džamije je izgrađena
1569 godine i zadužbina je Husein paše
Boljanića, a od 1961 godine nalazi se
pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore kao kulturno dobro prvog reda.J. Durgut
Oktobar, 2011.
Hronika
Revija FORUM
Bijelo Polje
Tribina o
stvaralaštvu
Avda Međedovića
U Bijelom Polju je i ove godine organizovana tribina o stvaralaštvu
Avda Međedovića. Tom prilikom dodjeljena je nagrada za najbolju kratku priču, u okviru književne manifestacije koja nosi ime ovog narodnog
pjesnika.
Na tribini su govoriti prof, dr Dževad Jahić iz Sarajeva i prof, dr Tatjana
Bečanović iz Nikšića.
Prvu nagradu i za kratku priču osvojio je Bjelopoljac Kemal Musić,
druga nagrada je pripala Senadu Avdoviću iz Novog Pazara a treća Marku
Đukiću iz Šapca.
Manifestaciju je organizovao NVO “Bošnjački kulturni centar Bijelo Polje” uz podršku Ministarstva kulture i Opštine.
Još jedno dobro iz Bijelog Polja
Mesoprometu dodijeljen
Halal sertifikat
Bjelopoijski Mesopromet je prva
kompanija u Crnoj Gori koja je implementirala Halal sertifikat. Generalnom direktoru i vlasniku kompanije
Hilmiji Franci svečano je sertifikat
uručio reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić, a sertifikate za
interne auditore Amir Sakić direktor
Agencije za sertificiranje Halal kvaliteta u BiH.
Marketing menadžer u Mesoprometu Ivona Bošković je objasnila da je Halal standardom utvrđeno
šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno
muslimanima i kako se provjerava
primjena odredbi Halal standarda,
kao i da je njime zabranjen veliki
Oktobar, 2011.
broj aditiva koji postoje u dragoj
hrani. Halal standard počiva na
preventivnoj proaktivnoj metodi,
kompatibilan je sa drugim međunarodnim standardima koji uređuju oblast kvalitetnog upravljanja
proizvodnjom. Preporučljivo je da
kompanije koje konkurišu za Halal
standard, već imaju ISO i HACCP
standarde. Sa ponosom ističemo
da je naša kompanija još u julu
2009. godine uspješno implementirala HACCP sistem, a od septembra iste godine nosilac je prava na
žig „Dobro iz Crne Gore”. U martu
ove godine uveden je sistem menadžmenta bezbjednosti hrane ISO
22000 što ukazuje na činjenicu da
je, pored liderstva na domaćem tržištu, strateško opredjeljenje preduzeća je izvoz i natjecanje na regionalnim tržištima, kao i na tržištu
EU i zemalja Bliskog istoka - istakla
je Bošković.
Vlasnik Mesoprometa Hilmija
Franca je podsjetio da je u proteklih
dvadeset godina kompanija rasla i
širila svoj proizvodni asortiman i da
broj konzumenata Halal proizvoda
značajno premašuje broj muslimana u svijetu. Amir Sakić je naglasio
da je u prošloj godini u svijetu proizvedeno Halal proizvoda u vrijednosti 640 milijardi dolara.
25
Hronika
Revija FORUM
Povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva
Petnjički ćilimi u
Delta centru
Povodom 17. oktobra - Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, u
Delta sitiju u Podgorici organizovana
je Izložba ćilima i suvenira sa područja
Petnjice kod Berana. Veoma šarmantnu i humanu manifestaciju upriličilo je;
predstavništvo Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori u saradnji sa njemačkom NVO
„Help” i „Centrom za seoski razvoj” iz
Petnjice. Šef predstavništva UNICEF-a
za Crnu Goru Bendžamin Perks rekao
je da je siromaštvo izazov sa kojim se
suočavaju sve zemlje svijeta, te da
samo u Evropskoj uniji 79 miliona ljudi
živi ispod granice siromaštva.
Prema njegovim riječima, i UNDP
26
je podržao 12 preduzetnika da u pet
sjevernih opština počnu da proizvode
suvenire, rukotvorine, organsku hranu
i bave se raftingom za turiste, što je
u skladu sa statusom Crne Gore kao
ekološke države.
Na štandu NVO „Centar za seoski
razvoj”iz Petnjice posjetioci su mogli kupovati suvenire od dva eura pa
naviše i ćilime, od kojih se najskuplji
mogao pazariti za 400 eura.U bogatoj
ponudi isticali su se raskošni ćilimi i
suveniri sa tradicionalnim motivima.
Ministar poljoprivrede i ruralnog
razvoja Tarzan Milošević je na otvaranju izložbe u šoping molu „Delta siti”,
istakao da je svjestan da se siromaštvo ne može preko noći iskorijeniti
jednom akcijom, ali da „uz potencijale koje imamo iz njega možemo izaći
brže i lakše nego ostali”.
Ističući da je stepen siromaštva na
sjeveru mnogo veći nego u centralnom
i južnom dijelu, Milošević je kazao da
su izlagači kao vrijedni ljudi i domaćini
pokazali da se može živjeti od sopstvenog rada i da se može napraviti dobra
mješavina poljoprivredne proizvodnje,
turizma i ručne radinosti.Ministar je
obećao intenzivniju podršku takvim i
slični naporima u cilju smanjena siromaštva.
Oktobar, 2011.
Kritičke paralele
Revija FORUM
Piše: Omer Mehmedović
USTAVNE PROMJENE
Različiti motivi
Vlada Crne Gore je utvrdila i
02.juna 2011.godine dostavila Skupštini Crne Gore Predlog za promjenu
Ustava Crne Gore.
Razlog za promjenu Ustava Crne
Gore, je preporuka Evropske komisije
koja je u svom Mišljenju preporučila jačanje vladavine prava, posebno
Oktobar, 2011.
kroz depolitizovano i na zaslugama
zasnovano postavljanje članova tužilačkog i sudskog savjeta, imenovanje
državnih tužilaca, kao i kroz jačanje
nezavisnosti, autonomije, efikasnosti
i odgovornosti sudija i tužilaca.
Dakle, ovim se preporučuju promjene Ustava Crne Gore u dijelu koji
se odnosi na pravosuđe.
Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo Skupštine Crne Gore je formirao radnu grupu koja je izradila tekst
Nacrta amandmana na Ustav Crne
Gore. Konačno, Skupština Crne Gore
je na sjednici održanoj 28.09.2011.
godine, usvojila Nacrt amandmana
na Ustav Crne Gore uz podršku Socijalističke narodne partije (glasalo 69
poslanika-57 za, 12 protiv). Usvojeni
Nacrt amandmana je stavljen na javnu
raspravu koja traje mjesec dana.
Po završetku javne rasprave nadležno radno tijelo Skupštine utvdiće
Predlog amandmana o promjeni Ustava, za koji će takođe biti potrebna podrška dvije trećine svih poslanika.
U čemu se sastoji suština
predloženih ustavnih promjena?
Ukoliko se usvoje predložene us­
tavne promjene, Skupština Crne Gore
će birati i razrješavati, četvoricu sudija Ustavnog suda, dok će trojicu birati
predsjednik Crne Gore, a trojicu Sudski savjet. Takođe, državne tužioce
neće više birati Skupština Crne Gore
već to prelazi u nadležnost Tužilačkog
savjeta.
Predsjednika Vrhovnog suda Crne
Gore će predlagati Sudski savjet uz
predhodno mišljenje Opšte sjednice
Vrhovnog suda, umjesto zajedničkog
predloga predsjednika Crne Gore,
Skupštine i Vlade, kako je trenutno
propisano Ustavom. Ubuduće isto lice,
za predsjednika Vrhovnog suda, može
biti birano najviše dva puta i mandat
će mu trajati pet godina.
Predloženim rješenjem, među četvoricom sudija koje bira i razrješava
Konferencija sudija za članove Sudskog savjeta, ne mogu mogu biti predsjednici sudova. Predsjednik Vrhovnog
suda u buduće neće biti i predsjednik
Sudskog savjeta, već će predsjednika Sudskog savjeta, koji ne može biti
predsjednik Vrhovnog suda, ministar
pravde i poslanik, birati dvotrećinskom
većinom članovi Sudskog savjeta.
Ustavni sud bi iamo devet umjesto
dosadašnjih sedam sudija. Kandidat
za sudiju Ustavnog suda bi pored 15
godina rada u struci, morao imati najmanje 40 godina života.
27
Kritičke paralele
Pokušaj redefinisanja
Crne Gore
Pored vladinog Predloga za promjenu Ustava Crne Gore, 28 opozicionih
poslanika su podnijeli svoj Predlog za
promjenu Ustava.
Kao razlog, kako su u obrazloženju
naveli, je potreba za ustavom kojim će
se svaki čovjek u Crnoj Gori poistovjetiti i prihvatiti ga kao svoj.
Predlog se odnosio na promjenu; državnih simbola, jezika i pisma,
načela zakonitosti, biračkog prava,
školovanja, posebnih-manjinskih prava, odlučivanja, predlaganja zakona,
sastava sudskog savjeta i potvrde na
referendumu.
Predloženo je, između ostalog, da
pored zvanične zastave i trobojka kao
narodna zastava postoji, zatim da srpski jezik bude uz crnogorski službeni
jezik, zatim, da se u članu 79 konačno
odredi ko su manjine u Crnoj Gori.
Rasprava o ovom Predlogu održana
je u Skupštini Crne Gore 11.10.2011.
godine. Predlog je povučen, pošto je
bilo izvjesno da ne može dobiti dvo-
28
Revija FORUM
trećisku većinu. Povlačenjem Predloga
su zadržali pravo da isti mogu ponoviti i prije isteka jedne godine od dana
kada je predlog odbijen (u slučaju da
je glasano o Predlogu).
U slučaju da je opozicioni Predlog
dobio potrebnu većinu u Skupštini,
morao bi da dobije potvrdu tri petine birača na državnom referendumu
(član 157 Ustava Crne Gore), što u
ovim uslovima predstavlja teško ostvariv cilj.
Iz razloga zbog kojih su podnijeli
svoj Predlog za promjenu ustava naslućuju se motivi, a to je pokušaj redefinisanja Crne Gore u dvonacionalnu
(crnogorsko-srpsku) ili jedne vjerske
većine.
Valja podsjetiti da je po Ustavu,
Crna Gora građanska država, tj. država svih njenih građana, nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo. Dakle, u Crnoj Gori
(iz preambule Ustava) žive: Crnogorci,
Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i drugi, privrženi demokratskoj i građanskoj
Crnoj Gori.
Predlagači su u svojim javnim nastupima navodili da, Srbi ne mogu
biti nacionalna manjina, uz konstataciju da su Srbi uz Crnogorce domaći
u ovoj kući zvanoj Crna Gora, što je
značilo da su ostali gosti, čime su pokušali odrediti građane prvog i drugog reda.
Zaboravljajući da u današnjim
granicama Crne Gore svi narodi su
tu vjekovima u nazad. Niti jedan Srbin ili Crnogorac nije duže u Crnoj
Gori od jednog Bošnjaka, Albanca ili
Hrvata, zato su svi u svojoj kući i na
svome.
Opozicionim predlozima se, takođe, pokušao poništiti 21.maja.2006.
godine, kada su bili manjina, a narodi
koje oni sada smatraju gostima, tada
bili većina.
Ne tako davno predlagačima ovih
ustavnih promjena su državna zastava i crnogorski jezik bili neprihvatljivi,
danas nemaju negativan odnos prema istim, čak naprotiv, priznaju sve uz
uslov da se srpski interesi, po navedenim kriterijumima, zadovolje.
Oktobar, 2011.
Kritičke paralele
Revija FORUM
Crna Gora i jezička politika
Kompromis sa
mnogo nedoumica
Oni koji tvrde da se jezikom trebaju baviti
samo naučnici, stručnjaci, eksperti i niko više,
definitivno nijesu u pravu.
Piše: Suljo Mustafić
Korištenje jezika u komunikaciji svojstveno je samo čovjeku i to je jedna od
najzagonetnijih čovjekovih sposobnosti.
Ta ga osobina izdvaja iz životinjskog svijeta. Jezik jeste sredstvo sporazumjevanja medju ljudima; to je najkraća definicija jezika, ujedno i sveobuhvatna; Ali,
jezik je proizvod društvenih konvencija,
odnosa u društvu, historijskih okolnosti,
političkih odnosa, socijalnog raslojavanja, trenutnih potreba zajednice i mnogo čega ostalog.
Dalibor Brozović, jedan od najvećih
hrvatskih jezikoslovaca 20.vijeka kazao je da je “ jezička politika ukupnost
raznih ideja, djelatnosti i postupaka
kojima države i druge političke snage
(stranke,oslobodilački pokreti, itd.) nastoje postići određene svoje ciljeve na
jezičnom polju”. Citirani lingvista je,
nakon dugog angažmana na nekadašnjem zajedničkom jezičkom standardu(
srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom),
dao presudan doprinos u standardizaciji
hrvatskog jezika, početkom 90-ih.
Ova definicija jezičke politike, možda
najbolje predstavlja nastojanje novonastalih južnoslovenskih država da omeđe
svoj jezički prostor.
Crna Gora, iako posljednja u nizu,
nije mogla biti izuzetak. Nakon obnove
državnosti, logično je uslijedilo ustavno
utemeljenje crnogorskog kao službenog
jezika. Iako ni na popisu 2003. godine,
niti na ovogodišnjem, crnogorski jezik
nije postao većinski, njegovo ustanovOktobar, 2011.
ljavanje kao službenog, državnog jezika
ima pun smisao. Ustavno definisanje
ostalih jezika:srpskog , bosanskog, hrvatskog i albanskog u službenoj upotrebi, predstavlja transponovanje društvene realnosti u najviši pravni akt- prava
brojčano manjinskih naroda da svoje
ime i naziv svog jezika imaju u Ustavu
svoje države.
Nakon najnovijeg popisa, sasvim je
postalo izvjesno da crnogorski jezik ponovo nije većinski (36,97%). Na drugoj
strani, izglasavanjem Opšteg zakona o
obrazovanju, uslijedio je prilično trapav i
nesmotreni pokušaj da se, u osnovnim i
srednjim školama, umjesto naziva predmeta Maternji jezik, koji je egzistirao
više godina, uvede predmet “Crnogorski
jezik i književnost”. Takođe, iz nadležnih
institucija je saopšteno da će se raditi
po novom Pravopisu, o čijim pojedinim
rješenjima ni među onima koji su radili
na normiranju crnogorskog književnog
standarda nije bilo potpune saglasnosti,
ponajprije kada je riječ o standardizovanju novojotovanih formi, kao i nekih drugih oblika, što neki smatraju povratkom
u prošlost, odnosno u arhaizam koji se
izučava u historiji jezika i dijalektologiji.
U skladu sa novoproklamovanom pravopisnom normom rađene su i čitanke,
odnosno udžbenici za učenike osnovnih
i srednjih škola.
Sve to izazvalo je prilično jaku reakciju političke javnosti, najprije onog dijela koji teško prihvata atribute crnogorske državnosti.Međutim ovog puta i ne
samo njihovu ; tihi otpor zbog primjene
Pravopisa sa dosta upitnih rješenja, te
insistiranja na arhaičnim formama, desio se i kod onih koji nijednog momenta
nijesu osporavali crnogorski jezik, pa
čak i kod dosadašnjih tvrdih zagovornika i apologeta pune reafirmacije njegovog naziva u zvaničnoj upotrebi.
Onda je nauka definitivno ustuknula pred politikom ; jezikoslovlje postaje
samo instrument za dnevno-političko
nadgornjavanje, i to usred turističke sezone.
Činjenicu da je Crna Gora morala da
ispuni prvi kriterijum Evropske komisije izborni zakon, za šta je bilo potrebno dvije
trećine glasova u Parlamentu, opozicija je
iskoristila da svoju podršku uslovi izmjenama Opšteg zakona o obrazovanju.
Sporazum sa mnoštvom
nedoumica
Ni avgustovska vrelina nije mogla
spriječiti pregovarače da, danima I nedjeljama, tvrde polazne pozicije približavaju kroz kompromis koji je, na kraju,
izrodio sporazum kojim je izmijenjen
član 11 Opšteg zakona o obrazovanju.
Njime se, pored ostalog, navodi : “Nastava u ustanovi izvodi se na crnogorskom
jeziku ; imajući u vidu istu lingvističku
osnovu, nastava se u ustanovi izvodi I
na srspskom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi; poštujući prava manjinskih
naroda, nastava se u ustanovi izvodi I
na bosanskom, albanskom I hrvatskom,
kao jezicima u službenoj upotrebi. Nastava za lica koja koriste znakovni jezik,
odnosno posebno pismo ili druga tehnička rješenja izvodi se na znakovnom
jeziku i pomoću sredstava toga jezika.“
29
Kritičke paralele
Iako je ova izmjena zakona donjela
potreban kompromis, ona je ostavila dosta nedoumica i otvorila
brojna pitanja. Primjerice,
ako je srpski jezik iste
lingvističke osnove kao
i crnogorski, a nedvojbeno jeste, zar iste
osnove i iz istoga
jezičkoga
sistema
nijesu i bosanski i hrvatski. Dalje, koji su
to kriterijumi prema
kojima su bosanski i
hrvatski jezici manjinskih naroda, a srpski i
crnogorski to nijesu, kada
ni prema zvaničnim popisima,
niti u Ustavu, u Crnoj Gori, nema
većinskih ni manjinskih naroda u apsolutnom smislu. Naime, prema popisima( i onom iz 2003. i ovogodišnjem)
postoje samo brojčano manjinske i brojčano većinske nacionalne zajednice,
dok su u Ustavu pobrojani svi narodi,
kao ravnopravni konstituenti demokratske i građanske Crne Gore. Dakle, ovakvom zakonskom rješenju,vjerovatno će
( ako je suditi prema nekim najavama)
ustavno utemeljenje biti razmatrano i
na Ustavnom sudu.
Nedugo, nakon izmjena zakona, a
opet nakon dugih pregovora, ustanovljen je novi naziv nastavnog predmeta u
školama : crnogorski-srpski, bosanski i
hrvatski jezik i književnost. Iako je slavodobitno, sa obije pregovaračke strane
naglašavan uspjeh u postizanju kompromisa, malo je ko pokušao da projektuje kako će se ovo riješenje sprovesti
u praksi?
Komisija koja treba da prati implementaciju ovog rješenja, kao i ekspertski tim koji za sljedeću godinu
treba da pripremi nove udžbenike sa
sadržajima koji će obezbijediti potrebnu ili predviđenu količinu sadržaja iz
pobrojanih jezika, teško da će biti u stanju da ovaj proces isprati do najsitnijih
detalja. Trenutno se u školama uči i iz
novih udžbenika crnogorskog jezika i iz
onih od ranijih godina kada se predmet
zvao maternji jezik. Novi udžbenici sa
novim sadržajima biće tek sljedeće godine.tek treba definisati količinu gradiva
30
Revija FORUM
iz pojedinih jezika i književnih sadržaja,
u zajedničkom udžbeniku.
Do tada ostaju brojne dileme.Navodimo samo neke : kako će učenici,
pogotovo u nacionalno mješovitim sredinama, u istim klupama, usvajati različite sadržaje, odnosno učiti različite jezike za koje se opredjeljuju, u nastavnom
procesu koji mora biti jedinstven? Kako
će, recimo u osnovnim školama, usvajati sadržaje iz svog maternjeg jezika, ako
se nastava odvija na crnogorskom? Ako
se pjesmica uči na crnogorskom jeziku,
može li, recimo, učenik da istu pjesmu
uči na hrvatskom ili bosanskom jeziku?
Može li profesor koji govori srpskim jezikom i ekavicom, i radi i predaje u školi
više od dvadeset godina, sada predavati djeci i na crnogorskom? Koja će
se pisma –ćirilično ili latinično korisititi
u izradi pismenog zadatka? Kojem će
jeziku u nastavi pripadati djela Iva Andrića, Krleže, Meše Selimovića, Ćamila
Sijarića, Mihaila Lalića? Pitanja i dileme
se umnožavaju sa svakom novom situacijom, bilo da je ona pretpostavljena ili
se već desila u učionicama…
Gdje je bio nacionalni svjet?
Bošnjačka intelektualna javnost ostala je prilično po strani kada se raspravljalo o ovim pitanjima. Osim nekih političkih
subjekata i pojedinačnih stavova kojima
se tražila ravnopravnost u zakonskim I
podzakonskim rješenjima za bošnjački narod i njegov bosanski
jezik, nije bilo usaglašenog
i eksplicitnog stava najmjerodavnije institucijeBošnjačkog savjeta/
vijeća. Ova institucija,
po prirodi stvari, bavi
se zaštitom identiteta nacionalne zajednice koju predstavlja. Bosanski jezik je
jedan od najbitnijih
aspekata nacionalnog
identita Bošnjaka, te su
zahtjevi za njegovu punu
afirmaciju i ravnopravan tretman u izmjenama zakona morali
doći sa ove adrese. Propuštenu šansu
teško je nadoknaditi, ali bi Bošnjački savjet/vijeće morao ubuduće biti dio procesa implementacije zakonskih rješenja.
Trebala bi ova institucija, preko mreže
svojih stručnjaka i saradnika, više pratiti
kako se kreiraju nastavni sadržaji, šta je
u udžbenicima, kako se odvija nastavni
proces na terenu, koliko se poštuje pravo na izbor bosanskog jezika onih koji to
žele u nastavi… Ne bi, recimo, mogla da
izostane reakcija Bošnjačkog savjeta/
vijeća na činjenicu da se neki bošnjački
pisci, odnosno sadržaji, u udžbenicima
štampaju po novojotovanim pravopisnim
formama ŠJ, ŽJ, a da se nigdje ne naglasi da je riječ o prijevodu sa originala koji
nema te forme. Isto tako, ne bi se neki
bošnjački pisci ili pjesnici iz Crne Gore
mogli navoditi pod nekom drugom nacionalnom odrednicom, a da Bošnjački savjet/vijeće ne reaguje prema nadležnim
institucijama.
Pitanju implementacije bosanskog
jezika i bošnjačke književnosti u nastavnim sadržajima, udžbenicima i uopšte
u praksi, treba pristupiti ozbiljno i organizovano. Ne bi se smjelo kao dosada
raditi stihijski, neusaglašeno, od slučaja
do slučaja, kroz entuzijazam ili interesovanje pojedinaca. Ničiji pojedinačni angažman, ma koliko bio jak i uporan, ne
može da zamjeni snagu djelovanja institucije. Vrijeme je da počnemo ispravljati
neke svoje dosadašnje navike, ukoliko
želimo dobro sebi i svojoj zajednici.
Oktobar, 2011.
Kritičke paralele
Revija FORUM
Povodom preliminarnih rezultata popisa
Popis bez dijaspore
Piše: Abdulah Bato Abdić
Da li je Monstat ovako provedenim popisom kojim je
izopštio iz crnogorskog društva desetine hiljada njenih
državljana u dijaspori ponudio drugim državnim
organima kvalitetne podatke neophodne za planiranje
održive reintegracije.
Dugo je po koji izblijeđeli grafit, ili
izanđali bilbord na raskršćima crnogorskih gradova svjedočio o (ne)očekivanoj snazi predpopisne kampanje
koja je imala obrise predizbornog
politikantstva.Stručna i laička javnost beskrajno je debatovala o nacionalnim identitetima, mogućnostima
njihove modifikacije, modelima poželjne društvene integracije, - na svoj
način, površno tumčeći asimilaciju,
segregaciju, multikulturalnost itd...
Kroz debate o, ljudskim i manjinskim
pravima, školstvu (dvojezičnost i sl.),
srazmjernoj zastupljenosti, afirmativnoj akciji i drugim pitanjima svi su
tražili šansu da aktueliziraju soju priču u javnosti.
Popis dodje i prodje
Popis je treba biti svojevrsno
ogledalo u kojem se crnogorsko
društvo može ogledati.Slijedi analiza podataka, s ciljem projektovanja
poželjnog razvoja ukupnoih društvenih odnosa u Crnoj Gori. Doduše ne
u cjelosti, i na način koji bi mogao
pokvariti ličnu predstavu, ili sliku
koju smo mogli nekritički projektovati o sebi, i kulturnom identitetu
kojem pripadamo. Desetine hiljada
crnogorskih državljana nijesu ušle
u opšti zbir podataka. Popisom je
ipak potvrđeno da Bošnjačka nacija
nije ideološka ni politička zajednica
koja svoju opstojnost crpi iz proklamacije sadržane u Ustavu Crne Gore
kao najširem društvenom ugovoru,
Oktobar, 2011.
već na svom vjekovnom narodnomkulturnom identitetu. U konačnici,
na popisu je iskazana opstojnost i
drugih kulturnih identiteta sa svim
razlikama koje potvrdjuju odgovor
na vapijuće pitanje o poželjnom
modelu društvene integracije. Multikulturalnost kazali su građani i ovog
puta. Ovo tim prije što su svi kulturni
identiteti Crne Gore autohtoni i vjekovima duboko inkorporirani u njeno društveno biće. Istina, Crna Gora
nikada nije bila imigrantska država
sa uvezenim kulturnim identitetima,
da bi bila u potrazi za nekim drugim
oblicima društvene integracije.
Dijalog ljudi i kultura
Multikulturalnost polazi od dvije
osnovne predpostavke. Prije svega
od činjenice da je čovjek društveno,
ali i biće kulture. S druge strane multikulturalnost ukazuje i na potrebu
dijaloga među ljudima. A dijalog građana je u stvari dijalog kultura. Razvoj demokratije u Crnoj Gori otvara
dijalog, ali ne i dovoljno pa se stiče
utisak da je prisustvo dijaloga u mul-
31
Kritičke paralele
Revija FORUM
Preliminarni rezultati popisa
Još sredinom jula MONSTAT je objavio preliminarne
rezultate ovogodišnjeg popisa stanovništva, i ponovo bez
popisa dijaspore, dakle i bez pravih rezultata . Prema
ovim nepotpunim rezultatima, Crnogorci su najbrojniji
(44, 98 odsto) dok se broj Srba (28,73), smanjio za više
od tri odsto u odnosu na 2003. godinu.
U odnosu na popis iz 2003, Bošnjaka je više za skoro jedan procenat, Albanaca i Hrvata neznatno manje,
a Muslimana manje za pola procenta. Roma sada ima
duplo više - sa 0,46 na 1,01 odsto.
Iako se u Crnoj Gori i dalje najviše govori srpskim
(42,88 odsto), rezultati popisa su pokazali da raste broj
građana koji govore crnogorskim jezikom (36,97).
Na popisu prije osam godina Crnogoraca je bilo 43
odsto, dok se 32 procenta stanovništva izjasnilo da su
tikulturalnom društvu, kakvo je inače
crnogorsko, obrnuto proporcionalno
količini priče prosute o njemu. Kultura dijaloga, po pravilu počinje preispitivanjem sopstvene uloge i mjesta
u društvu svakog konkretnog kulturnog identiteta. Da spozna i uvaži one
druge.Izostanak dijaloga pogodan je
za sumnjičenja , ili jačanje kulture
prisiljavanja, koja se svodi na otvorenu, ili sofisticiranu prisilu,koja tjera
ljude da se nekritiški poistovjećuju
sa “jakim”,- pojedincima, odnosno
jačim identitetima. To pak zakonomjerno dovodi do instrumentalizacije
nacionalnih i vjerskih osjećanja, što
u uslovima ambivalentnog karaktera
nacionalne svijesti nemalog broja crnogorskih građana realativizira pitanje kulturnih identiteta. Drugim riječima može doći do zamjene teza na
način što se ne bi postavljalo pitanje
što je to kulturni identitet, a šta ne,
već šta je korisno a što nije. A takvo
relativiziranje nagovještava opasnost
da se ukupno društvo odvuče u utilitarizam.Utilitarizam je etička,pravn
a,socijalna,ekonomska i psihološka
teorija koja smatra da je cilj moralnosti povećati ukupnu sreću u svijetu. U
svakodnevici odnosi se na društvenu
praksu maksimalizacije proizvodnje
dobara i potrošačkog društva i psihplogije, bez obzira na posljedice po
32
Srbi. Srpskim jezikom je tada govorilo 64 odsto građana,
a crnogorskim 23 odsto.
Uporedna analiza podataka sa posljednja tri popisa pokazuje da Albanci nijesu jedina nacija čiji se broj smanjuje.
Tako je najviše Crnogoraca bilo na popisu iz 1981. godine
(68,54), dok se njihov broj smanjivao na popisu iz 1991. godine (61,68), da bi ih prije osam godina bilo 43,16 odsto.
Dok je broj Crnogoraca opadao, rastao je procenat
građana koji su se izjašnjavali kao Srbi. Tako je prije tri
denecije Srba bilo 3,32 odsto, početkom devedesetih
9,34, a 2003. godine 31,99. U protekle tri decenije Albanci su sa 6,46 pali na 4,91 odsto, dok su se Bošnjaci,
pod novoobnovljenim imenom, u zvaničnim rezultatima
popisa prvi put pojavili prije osam godina kada su, bez
dijaspore, činili 7,77 odsto stanovništva.
psihofizičko zdravlje stanovništva ili
prirodu.
U uslovima utilitarizma stvaraju
se predpostavke gdje ćemo biti u
mogućnosti i de iure da se dogovorimo da je čak i ono loše u stvari dobro, samo što u datom trenutku toga
nijesmo bili svesni. U tom kontekstusvijetlu popis će ostati upamćen i po
osobenim nonsensima, koji pretenduju da obogate svjetsku teoriju nekim novim originalnim (mimo svijeta),
rješenjima, koja se ne ogledaju samo
u proizvodnji i razlikovanju osobenih
vjerskih i nacionalnih zajednica.Tako
se izgleda samo kod nas razlikuju
pripadnici islamske od pripadnika
muslimanske vjeroispovijesti.
Dijaspora nije bauk
Drugi propust, u nizu uslovio je da
nemali dio ukupnog identiteta Crne
Gore neopravdano ostane izvan ovog
popisa, pa slika poprima drugačije
obrise. Izopštena je dijaspora da bi
nekima, u ogledalu zvanom popisni
rezultati, postali samodopadljiviji..
Otkuda bauku zvanom dijaspora..
Šta je to dijaspora? Ab ovo. Dijaspora
je kulturni identitet koji za razliku od
matičnog etniciteta kraće, ili duže vrijeme boravi izvan zavičajne države,
ostajući pri tome neraskidivo vezana za svoj zavičaj. Kada je u pitanju
bošnjačka dijaspora iz Crne Gore bitno je imati u vidu činjenicu da njeni
pripadnici preferiraju uključivanje
u socijalnu strukturu države u kojoj
se nalaze,ali bez namjere kidanja
veza sa zavičajnom državom.Dakle u
njenom fokusu interesovanja, prvenstveno je ekonomski, kulturni i ukupni
društveni napredak zavičaja za koji
vezuje svoju sudbinu. Time bošnjačka dijaspora promoviše ukupne društvene interese svoje zavičajne države
u državi u kojoj boravi. Ova dijaspora
doprinosi i ekonomskom blagostanju
svog zavičaja velikim brojem malih
i velikih novčanih pomoći,donacija i
investiranjem u konkretne projekte,
ako ima poslovnog ambijenta, bez
biznis barijera. Na posljetku ukupna
ekonomska globalizacija i procesi
evro-atlantskih integracija ukazuju
na potrebu da dijaspora bude u bliskom odnosu sa vladom zavičajne
države. Afirmacija prava na slobodu
kretanja, te vizna liberalizacija usloviće da moderno doba bude prepoznato između ostalog i po masovnoj
migraciji stanovništva iz siromašnijih
u više razvijene države. Ova činjenica, kao i sve razvijenija sredstva za
održavanje kontakta sa migrantima,
dovodi do toga da vlade zavičajnih
država tretiraju svoju dijasporu na
krajnje ozbiljan način, prepoznajući
Oktobar, 2011.
Kritičke paralele
Revija FORUM
Islam i musliman su isto
Mešihat islamske zajednice reagovao je na objavljene rezultate popisa u kojima su statistički različito izražene dvije zasebne vjere Islam i
muslimanska vjera. Ovakvim činom u mešihatu su bili ogorčeni.
“Stiče se utisak da nije bilo dovoljno to što je broj pripadnika Islama
na ovom Popisu znatno umanjen, već je iskorak dalje ka nipodaštavanju učinjen dijeljenjem pripadnika Islama na dva vjerska pravca. Ovim
dijeljenjem na dvije religije, shvatamo pokušaj da se muslimani odvoje
od Islama. Da Islam kao poznata, od Boga objavljena religija bude jedno, a muslimanska vjera, bude privatni individualni proizvod pojedinih
muslimana. Želimo poručiti kreatorima ove podjele, da kao muslimani,
sljedbenici Islama, oduvjek jesmo i zauvijek bićemo zadovoljni Islamom
kao vjerom, te da spoljašnji pokušaji dijeljenja neće uticati na naše unutarnje jedinstvo”, najglašeno je u saopštenju Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, koje je potpisao reis Islamske zajednice u Crnoj Gori
Rifat ef. Fejzić.
Ističu, da žele da vjeruju da se ne radi o zlonamjernoj, već tehničkoj
grešci koja će biti ispravljena.
faktor od izuzetnog značaja za domovinu i ostvarivanje njenih ciljeva. Za
Crnu Goru to je proces stabilizacije
i pridruživanja.Upravo taj zahtjevan
put lakše se prelazi kada se ima znanja i prijatelja.Crnogorska dijaspora
je sinonim znanja, odanosti...i daje
veliki doprinos tom procesu i u državama članicama EU, i prekomorskim
zemljama.
Ne samo iz tih razloga država je
pozvana da stvara formalne okvire i
podstiče neformalne procese kako
bi sadržinski ispunila odnos sa dijasporom.
Crna Gora zavičaj
dijaspori žrtvi
Empirijsko saznanje ukazuje na
činjenicu da se savremena dijaspora obično javlja kao posljedica migracionih kretanja uzrokovanih socio-ekonomskim razlozima. Primjer
ove dijaspore može biti bošnjačka
dijaspora iz najnerazvijenih područja. Međutim od ove dijaspore treba
razlikovati takozvanu dijasporu žrtvi,
Čiji su članovi bili pokrenuti iz zavičaja mimo svoje volje, ostajući i dalje
vezana za taj isti zavičaj.
Dokaz više je sadržan u činjenici
da i druga generacija ovih nevoljnih
Oktobar, 2011.
migranata, u potrazi za svojim identitetom upravo Crnu Goru prepoznaje
kao svoju domovinu, iskazujući joj pri
tome nepodijeljenu lojalnost. Ovaj
osoben vid dijaspore prepoznat kao
dijaspora žrtvi, implicira i moralnu dimenziju, kada je u pitanju odnos prema njima. Inače, paradigma dijaspore žrtvi jeste bošnjačka dijaspora iz
Crne Gore u državama Beneluksa.
Ova dijaspora nastaje tokom 1999.i
2000. godine i čine je poglavito
žitelji,obilježenih područja u okolini
Pljevalja, Berana, Plava,Rožaja, tokom tragičnih dešavanja 1992-1993.
godine. Činjenica da oni trenutno ne
koriste infrastrukturu na određenom
geografskom području nije davala za
pravo popisivačima da ih kao gumicom izbrišu iz crnogorskog drustva.
Ono što za popisivača predstavlja
određeno geografsko područje, za
njih i njihovo potomstvo jeste zavičaj.
Jeste suočavanje s brojnim problemima, koji otežavaju, ili onemogućavaju njihovu reintegraciju.”Da li je
Monstat ovako provedenim popisom
kojim je izopštio iz crnogorskog društva desetine hiljada njenih državljana
u dijaspori ponudio drugim državnim
organima kvalitetne podatke neophodne za planiranje održive reinte-
gracije pripadnika dijaspore žrtvi”?
Kako će sada nadležni organi planirati održavanje postojeće i izgradnju ukupne infrastrukture koja život
znači na određenom geografskom
području-zavičaju, u koji se ovi crnogorski državljani namjeravaju vratiti?
Primjera radi, ko će, kako i za koliki broj lica planirati izgradnju odgovarajuće putne infrastrukture, vodovodne i kanalizacione mreže, kako i za
koliki broj lica organizovati obrazovni
i zdravstveni sistem na određenom
geografskom području- zavičaju? Ovdje je mjesto ukazati i na činjenicu
da posebno druga generacija ovih
nevoljnika raspolaže respektabilnim
stručnim i specijalističkim znanjima,
stečenim u državama boravka, a što
su nesebično spremni staviti u funkciju ukupnog društvenog razvoja zavičajne države.
U sociološkom značenju popis se
može posmatrati i kao osoben vid
komunikacije između države i njenih
podanika, u konkretnom između države i njenih podanika u dijaspori.
Kakva je poruka ovakvim odnosom
popisivača upućena crnogorskoj dijaspori, posebno pripadnicima dijaspore žrtvi, ostaje da se vidi.
Pozivanje na zakonska rješenja
neće biti dovoljnim opravdanjem za
sve učinjene propuste, koji su evidentni. Bilo je dovoljno samo konsultavati uporednu praksu i komparativno
pravo država regiona i locirati najbolja rješenja usaglašena sa standardima EU. Da su tako postupili Monstat
bi na vrijeme konstatovao da su sve
države regiona predhodno istrajavale
na uspostavi djelotvorne saradnje sa
svojom dijasporom. Iz tako uspostavljene saradnje proistećiće i konkretna korist koju su ove države imale
od svoje dijaspore, posebno kada je
u pitanju inteziviranje procesa stabilizacije i pridruživanja, ili pak jačanja
tek uspostavljene suverenosti. Tome
su nemjerljiv doprinos dali upravo pripadnici njihove dijaspore posebno u
državama članicama EU i Sjedinjenim
Americkim Drzavama. Primjer djelotvornog odnosa na relaciji zavičajna
33
Kritičke paralele
država- dijaspora, i mjerljivih, svima
vidljivih benefita proisteklih iz takvog
odnosa jeste pravno i institucionalno izgrađen odnos nadležnih organa
Hrvatske, Makedonije ili Kosova sa
Revija FORUM
svojom dijasporom. Dijaspora iz Crne
Gore, stiče se utisak čeka i osluškuje pozitivne signale iz svoje domovine
koja ima obavezu više prema dijaspori
žrtvi. Manipulacija nepotpunim broj-
kama i procentima,bez suštinskog sagledavanja, promjene odnosa prema
dijspori značiće novo iseljavanje već
iseljenih. Na štetu naroda i društva
kao multietničke cjelina.
Pljevlja - grad u izumiranju
Prema rezultatima popisa stanovništva koje je objavio „Monstat“, na teritoriji opštine Pljevlja živi 31.060 stanovnika, što je u odnosu na popis iz 2003 godine 5958
stanovnika manje, kada je u Pljevljima je živjelo 36.918
stanovnika.
Na teritoriji Opštinae ima 10.790 domaćinstava i
14.030 jedinica za stanovanje, što je poražavajući podatak, jer je 3240 stambenih jedinica napušteno, uglavnom
na seoskom području.
Na gradskom području u pet mjesnih zajednica: Centar, Golubinja, Moćevac, Ševari i Guke živi 19.622 stanovnika, što u odnosu na prošli popis kada je živjelo 21.377
stanovnika, manje za 1755. Statističari su evidentirali da
u gradu Pljevljima živi 6647 domaćinstava, smještenih u
7188 stambenih jedinica. Samo u gradu ima 541 stambena jedinica više.
Po popisu iz 2003 godine u Pljevljima je živjelo 6568
domaćinstava ili 79 domaćinstava manje nego sada, ali
sada je broj stanovnika manji za 1755, što znači da se
nastavlja migracija iz sela u grad, ali i da se sve rjeđe
stanovnici odlučuju da stupe u brak.
Na seoskom području živi 11.438 stanovnika, što je za
4103 stanovnika manje, u odnosu na 2003 godinu, kada
je na selu živjelo 15.541 stanovnik. U seoskim Mjesnim
zajednicama evidentirano je 4143 domaćinstva i 6842
stambene jedinice, što znači da 2699 stambenih jedinica
stoji prazno. Zastrašujući je podatak da je između dva
popisa 11 seoskih naselja ostalo prazno i statistički je
izbrisano jer popisivači nisu evidentirali stanovnike. Ova
seoska naselja su uglavnom na prostoru Bukovice i ako
se nastavi ovakav trend još 19 seoskih naselja će biti statistički izbrisano, jer su popisivači evidentirali stanovnike,
ali ne i domaćinstva.
34
Od 1991 godine opštinu Pljevlja je napustilo oko
10.000 stanovnika. Ovaj podatak kada su u pitanju Pljevlja je pravi izazov za stručnjake iz oblasti demografije, jer
je zanimljivo na koji će način objasniti kako je u opštini
koja daje trećinu bruto nacionalnog proizvoda države u
kojoj normalno rade lokalne, državne i javne službe, preduzeća i ustanove, u kojoj je najuspješnija kompanija
Rudnik uglja, najveći proizvođač struje Termoelektrana,
broj stanovnika za 20 godina smanjen gotovo za trećinu.
Ove godine je za 4 mjeseca zabilježeno 80 novorođenčadi, što je za desetak manje u odnosu na isti period prošle
godine.
Po poslednjem popisu je evidentirano manje stanovnika nego 1931 godine kada je u opštini Pljevlja živjelo
31436 stanovnika, što je za 376 stanovnika više nego
danas.
Oktobar, 2011.
Društvo
Revija FORUM
Dani Borovnice u Plavu
Neiscrpno
bogatstvo
U sklopu manifestacije ,,Dani Borovnice” u Domu kultur Plav likovne
radove izložili su renomirani francuski slikari Ana i Filip Pangreš, profesori umjetnosti.
- Svojim radovima nastalim u tehnici ulje na platnu, pastelu i kombinovanoj tehnici, ovi izuzetni slikari
koji godinama dolaze u Crnu Goru,
upriličili su nam jedan poseban ugođaj, kazao je Aldemar ibrahimović na
otvaranju izložbe pod naslovom “Crnogorske impresije francuskih slikara”.
Delegacija Opštine Plav, u saradnji sa Opštinom Stari grad (Sarajevo),
organizovala je najavu tradicionalne
manifestacije „Dani borovnice¨ ”Plav,
2011”, a obilježena je defileom učesnika od Vječne vatre do Baščaršijskog trga, gdje su priređeni svečani
programi.
Nakon duboko osmišljene najave
uslijedilo mega otvaranje Manifestacije u Plavu I Gusinju
- Borovnice i drugi šumski plodovi neiscrpno su bogatstvo rasuto po
našim planinama, - ponovljeno je na
otvaranju dvanaeste manifestacije
“Dani Borovnice 2011” koja je okupila mnoge predstavnike političkog,
kulturnog i javnog života Crne Gore,
brojne građane regiona i zemalja zapadne Evrope i Amerike, turiste. Na
platou ispred srednje škole „Bećo Bašić“ održan je koncert poznate pjevačice Severine Vučković gdje je, prema
slobodnoj procjeni, bilo više od pet
hiljada posjetilaca. Nastupila je i pijanistkinja Armina Nikočević, a tookm
manifestacije je održano dvadesetak
uspješnih kulturnih programa.
Oktobar, 2011.
Svečani defile u Sarajevu
Severina nastupila pred više od 5.000 ljudi
35
Društvo
Revija FORUM
„Zavičajne staze -Bihor 2011“.
Teferič u divan bašči
Pod motom „ Lijepo je kad se odlazi a ostaje u svemu“ , od 22. jula do 7. avgusta realizovan je program koji promoviše raskoš prirodne ljepote, narodne tradicije i savremenih mogućnosti.
Svečano otvaranje zavičajnih staza
Centar za seoski razvoj – Petnjica,
u sardanji sa Domom kulture, KUD-om
Bihor, Forumom BM CG, ART Centar,
Fudbalskim klubom i Udruženjima iz
dijaspore, organizovao je četvrte zavičajne susrete. Višednevnu poljoprivredno-turističku i kulturno-sportsku
manifestaciju „Zavičajne staze -Bihor
2011“.
Članovi ovog nevladinog Udruženja, saradnici i entuzijasti priredili su
bogatu i zanimljivu manifestaciju koja
je otvorena 22.jula. multimedijalnim
sajmom u centru Petnjice. Oko Divan
bašče postavljeni su štandovi na kojima su izloženi, sir, kajmak , med,
razne vrste čajeva, proizvodi od vune
36
tkano, heklano, pleteno, kao i suveniri
od drveta, kamena i drugih materijala.
U sredini, blistali su mladi; djevojke i
momci iz Kulturno umjetničkih društava: „BIHOR“, „ 27 JULI“ – iz Lukavca
kod Tuzle, KUD„VESNA” iz Mojkovca, i
„KOLO” iz Berana.
Inspirativnost početka ponukala je
mnoge da krenu pješačkim stazama
koje je Centar, (60km)prije nekoliko
godina otvorio za ljubitelje prirode pa
su u grupama stizali do Ciglena, Ladjevca, Turijaka, čudesnog vodopada
Brativir, arheološkog nalazišta u Radmanskoj Klisuri i drugih nestvarno zanimljivih lokaliteta. Podjednako oni koji
žive u blizini, na jugu Crne Gore, evrop-
skim i drugim metropolama, jer susret
sa prirodom i u prirodi otvara iskonske
pore bliskosti. Baš to je karakterisalo
Susrete u Murovskim Lukama, i Planinarski teferič na Studencu, uzvišenju
planine Ciglen. A tamo domaćini iz Vrševa, Goduše , Dobrodola.., potrudili
se, posebno Esmir i Binasa Zverotić
da ima svega: sira, kajmaka, jarduma,
surutke, meda, pite od heljde, hljeba i
pečenja.U trci konja pobijedio je sedlenik Šela Durovića iz Goduše. Najbolji
rezultat u bacanju kamena s ramena
ostvario je Nijaz Mehović sa Bora.
Zahvaljujući dobroj saradnji sa
plavljanima iz tamošnjeg Centra za
kulturu u Petnjicu je stigla ,,Ramiza”
Oktobar, 2011.
Društvo
Revija FORUM
Književnost i dijaspora
Na književnoj večeri „Faiz i prijatelji“, koju je organizovao Zavičajni klub „BIHOR“ i Centar za seoski razvoj
u Petnjici, učestvovala je elita učenjaka koja ne samo
što može reprezentovati područje, svoju državu nego i
region. Da osnaže veče Bihoraca u Luksemburgu i podijele radost zbog Faizovih književnih uspjeha, ali i da
se poklone ljudima koji čuvaju izvorište zavičaja, stigli
su: akademik Šerbo Rastoder iz Bara, Redžep Nurović
iz Novog Pazara, Safet Sijarić i Fehim Kajević iz Sarajeva, Redžep Škrijelj iz Novog Pazara, Ferhan Kočan iz
Skoplja, Kemal Musić iz Bijelog Polja, Safet Hadrović
Vrbički iz Rožaja, te nekoliko mlađih stvaraoci.
Tematski razgovor „Književnost i dijaspora - Faiz Softić
sa prijateljima“, protekao je u akademski temeljitoj
opservaciji, iz različitih uglova, a govorilo se o izdavaštvu i sve uspješnijim bošnjačkim autorima.
- Naši korijeni su dboki, isprepletani i začinjeni drugim
kulturama.Naši stvaraoci su po svijetu, upijaju savremena iskustva a ne bježe od tradicije. Ostaje samo
da IM, mnogo žešće, pušemo u jedra i da ih ističemo
zbog Zavičajnog i ukupnog bošnjačkog identiteta u
Crnoj Gori, rečeno je na kjniževnoj večeri.
Pripovjetka inspirisana Bihorom
Da Zavičajnie staze nijesu samo proctor za druženje
provod i pokazivanje onoga što imamo već i stalno oplemenjivanje novim idejama i inicijativama
potvrddio je susret ovoga ljeta. U razgovoru sa književnicima postignuta je saglasnost da se u okviru V
manifestacije organizuje Festival pripovjetke inspirisane Bihorom..Dogovoreno je da Faiz Softić, Safet Sijarić
,Fehim Kajević,Kemal Musić i Mirsad Rastoder traže i
stvore predpostavke za raspisivanje anonimnog konkursa i rad žirija, kako bi do početka V, poljoprivredno
Pozorišna predstava po tekstu Muhameda Abdagića u režiji Alije Redžematovića koja suptilno donosi bošnjačku
verziju ,,Romeo i Julija“, to jest, insenaciju drame o porodičnom sputavanju mladih koji se vole.
Posebnu atraktivnost manifestaciji
- turističke i kulturno - sportske manifestacije „Zavičajne staze -Bihor 2012“. imali izbor najboljih pripovjetki,
učešće autora i štampanje odabranih priča.
Cilj je podrška i promocija mlađih autora koji potencijalno mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila
Sijarića i drugih velikana sa ovog prostora.
Pozivamo Udruženja i pojedince da na vrijeme osmisle
i najave učešće,akobogda, narednog ljeta , posebno
DONATORE da svojim etabliranjem podrže pripremu i
realizaciju programa sa novim sadržajima.
dala je i Fudbalska utakmica FK Petnjica -Evropa u kojoj su igrači novog
drugoligaša crnogorske fudbalske lige
odmjerili snage sa fudbalerima koji
treniraju i igraju u drugim državama.
Utakmica je završena rezultatonm
2:2, a nakon izvođenja penala pehar
Ministat Tarzan Milošević otvorio manifestaciju
Oktobar, 2011.
Zavičajnih staza 2011 pripao je ekipi
Evrope.Važnije od rezultata i fudbalerima i publici bilo je nadigravanje, druženje i prisjećanje na dane kada je sedamdesetih stvaran fudbalski klub pa
će svi ovaj duel u Gusarama nositi kao
još jednu lijepu uspomenu iz Zavčaja.
Veče Luksemburga - Faiz Softić sa
prijateljima, 5.avgusta, bilo je kulminacija Zavičajnih staza u protežiranju
bogatih mogućnosti Bihoraca u raznim oblastima. Samo pjesma Kaja ,u
izvođenju sestara Nedžibe Rastoder i
Fehime Agović zaslužuje sve epitete i
pohvale. A tek sve ostalo.
Razmah udruženja Bihor u Luksemburgu i nova Revija pod tim imenom o kojoj su govorili Predsjednik
Društva Ruždija Kočan, urednik Faiz
Softić i istoričar Sait Šabotić. Uspjeh
Bošnjačkog fonda da stipendira već
petu generaciju studenata i paraleno,
kako objasniše Enver Korać i Esmir
Muratović realizuje redovne aktivnosti
posvećene očuvanju bošnjačkog iden-
37
Društvo
Revija FORUM
ciljeva, da procijenimo i dogovorimo
šta možemo zajedno da uradimo u
Luksemburgu, Njemačkoj, Švajcarskoj, ili nekoj drugoj destinaciji gdje
žive i rade Bihorci,poručno je sa IV
manifestacije.
Jedna od tih zajedničkih akcija
treba da osnaži manifestaciju Zavičajne staze. Da je u ubuduće, još bolje i
uspješnije organizujemo sa svim onim
sadržajima koji će biti u funkciji očuvanja bošnjačke tradicije ali i podsticaja za razvojne projekte koji mogu
obezbijediti uslove za ostanak i rad
mladih ljudi na petnjičkom području,
konstatovano je u Petnjici.
F. Softić, R. Kočan i S. Šabotić
titeta u Luksemburgu.
– Sličan cij imaju i u Kulturnom
centru Montenegro-Študgart, ispričali
su to kroz detalje godišnjih aktivnosti
Ferid Zverotić i Šefko Balijagić.
Nastup KUD-a Evropa, u kome se
vidjelo da, pogotovu Isah Iljo Agović, te
Rafet Kožar, kao i drugi iz Asocijacije
prijateljstvo Montenegro - Luksemburg znaju, da na pravi način mlađima
prenesu ljepotu i bogatstvo narodne
tradicije, u igri i pjesmi, izazvao je posebnu pažnju, aplauze i izmamio ovacije prekobrojne publike u petnjičkom
Domu kulture.
Program je potvrdio da se zajedništvom može mnogo. Da Udruženja i
pojedinci mogu zajednički realizovati
mnoge aktivnosti od obostranog interesa za Bihor i Dijasporu.
Zavičajne staze su široke za zajedničku priču sa svim predstavnicima
udruženja i klubova koji su na bilo
koji način vezani za petnjičku ptiču.
Da jedni druge bliže upoznamo sa redovnim aktivnostima i planovima, da
se družimo i jedni druge savjetujemo
i pomognemo u ostvarenju plemenitih
Nastup KUD-a Evropa, u kome se vidjelo da, pogotovu Isah Iljo
Agović, te Rafet Kožar, kao i drugi iz Asocijacije prijateljstvo Montenegro - Luksemburg znaju, da na pravi način mlađima prenesu ljepotu
i bogatstvo narodne tradicije, u igri i pjesmi, izazvao je posebnu
pažnju, aplauze i izmamio ovacije prekobrojne publike u petnjičkom
Domu kulture.
38
Telegram sa
Kavkaza
Zavičajne
staze - Veče
dijaspore Luksemburg
Petnjica 5.avgusta 2011.
Oduševljen sam naporima koje
činite da vam zavičaj ne od u zaborav.Da svoja sjećanja i ljubav prema zavičaju prenesete svojoj djeci
i potomcima.Bori te se da kulturno
nasljeđe i tradiciju sačuvate ,u granicama svojih mogućnosti, jer je temelj identiteta svakog naroda.
Upućujem vam čestitke i lijepe
želje sa dalekog Kavkaza gdje se
nalazim na međunarodnom festivalu sa ansamblom „Vrelo Ibra“.
Da i u ovom dijelu svijeta pokažemo da postojimo, da imamo svoja kulturna obilježja kojima se možemo dičiti i da otkrijem dio svoje i
naše sehare i kulturnog blaga.
Želim da Vam kulturne manifestacije u Zavičaju uspiju u duhu rastućeg očuvanja bogate tradicije.
Ibiš Kujević,
(Etnolog i koreograf)
Oktobar, 2011.
Društvo
Revija FORUM
Nastavljena arheološka istraživanja u Radmanskoj dolini
Milenijumski
tragovi života
Piše: Predrag LUTOVAC
Na nadmorskoj visini 1200 metara,
na sjevernom obodu petnjičkog regiona,
mala i brza radmanska rijeka, tekući
kroz vjekove, presjekla je uzan kanjon
kroz Ravništa, izmedju brda Džilita i
Stubice na zapadnoj i Stolova i Klinaca
na istočnoj strani. Iz kanjona, rijeka se
strmo obrušava ka selu Radmance a potom plodnom ravnicom teče ka Petnjici
gdje se uliva u rijeku Popču. Bogatstvo
vode i prirodno okruženje uslovili su da
ova oblast bude nastanjena još u praistoriji.
Mnoštvo slučajnih nalaza iz ovog kanjona, koji se čuvaju u Polimskom muzeju u Beranama, bili su povod da se 80-ih
godina XX vijeka organizuje i sprovede
rekognosciranje terena i evidentiraju potencijalni arheološki lokaliteti. U atraktivnoj i uzanoj Radmanskoj klisuri, dugoj
oko 700 metara, ubicirano je nekoliko
pećinskih otvora i okapina u kojima je
nadjen praistorijski keramički materijal.
Svojim dimenzijama i bogatstvom arheoloških nalaza izdvaja se pećina koju
mještani nazivaju „Jerinin grad“.
Pećinski otvor se nalazi na zapadnoj, okomitoj, strani uskog kanjona, na
oko 300 metara od kaptže seoskog vodovoda. Radi se o imponzantnom objektu dubine 50, širine 25 i visine od oko
30 metara.Ulaz u pećinu, podzidan je
moćnim kamenim zidom koji je u osnovi širok 160 cm, a očuvan je u visini od
oko 8 metara. Zid je radjen od lomljenog i neobradjenog kamena spojenog
krečnim malterom sa krupnijim riječnim
Oktobar, 2011.
agregatom. Od osnove ka vrhu zid se
sužava i vjerovatno, na kruništu,nije bio
širi od jednog metra.
Na najvisočijem i najdubljem dijelu
pećine, 1987. godine, Polimski muzej u
Beranama je sproveo sondažna arheološka istraživanja i sa dvije ispitne sonde istražio površinu od 20 kvadratnih
metara. Na osnovu nadjenog materijala
bilo je jasno da je pećina nastaljena u
eneolitu i bronzanom dobu a da je podizana i korišćena kao svojevrsna utvrda
u rimskom periodu u drugoj polovini III
i početkom IV vijeka naše ere. I pored
relativno plitkog kulturnog sloja, prosječne debljine od 0,45 metara, nadjeno je mnoštvo keramičkih fragmenata,
koštačnihi kremenih alatki, fragmenata
rimske keramike, jedna krstasta fibula i
jedan bronzani novčić Konstantina Drugog.
Dubina kulturnog sloja i relativno
mala korisna površina unutrašnjosti
pećine, nesumljiv je pokazatelj da je sezonski korišćena, a tragovi povremenog
boravka ljudi postoje u svim ostalim pećinskim objektima i okapinama.
Poseban lokalitet predstavlja, relativno ravan i dominantan plato, zvani
„Torine“, koji se nalazi zapadno od ulaza
u kanjon a neposrredno ispod kamenih
kosina brda Džilita i Stubice. Plato je
dug oko 150 metara, nejednake je širine, koja varira od 30 do 50 metara, a
sa južne okomite strane podzidan je velikim kamenim blokovima. Dominantan
položaj, lak pristup u lako branjivom ka-
njonu bogatom vodom, idealni su uslovi
za formiranje naselja o čemu svjedoče
mnogobrojni fragmenti keramike i kremeni odbitci nadjeni na strminama i vododerinama ispod zaravljenog platoa.
Polimski muzej u Beranama, u periodu od 3. do 12. septembra 2007-me
godine sproveo je „Sondažna arheološka israživanja Radmanske klisure“
lokaliteta Torine. Sa pet ispitnih sondi,
dimenzija 4,00 x 2,00 metra i nekoliko
proširenja, istražena je površina od 62
kvadratna metra. Sve otvorene sonde
uklopljene su, u prethodno postavljenu,
kvadratnu mrežu, orjentisanu prema
stranama svijeta i podijeljenu na kvadrate dimenzija 1,00 x 100 metar. Sa ciljem
utvrdjivanja središta naselja izvršena je
i disperzija sondi u pravcu pružanja platoa. Tokom radova, u zavisnosti od koncentracije materijala, sonde su proširivane ili im je, bez ostavljanja kontrolnog
profila dodavana nova. Zemlja iz ispitnih
sondi pažljivo je uklanjana u otkopanim
slojevima prosječne debljine od 0,10
metara, izuzev pojedinih detektovanih
ukopa koji su posebno pražnjeni.Treba
napomenuti da se ne radi o namjerno
formiranim i funkcionalnim ukopima već
se radi o prirodnom taloženju ili namjernom nivelisanju terena tako da je došlo
do formiranja džepova sa kulturnim materijalom izmedju velikih kamenih blokova otkrienih u osnovi sondi.
Kulturni sloj, u svim ispitnim sondama, je relativno plitak i varira od 0,30
do 0,55 metara dubine. Čini ga mrka ra-
39
Društvo
Revija FORUM
Radmance kao Kavkaz
U Gornjem Bihoru, na dvadesetak kilometara od Berana, postoji selo koje prema pisanju hroničara stare Jugoslavije, dosta liči Kavkazu, a najviše po tome što se u njemu
živi stotinu godina. Riječ je o selu Radmanci u kojem sada
ima troje ljudi, koji su prevalili stotu. Najstarija medju njima
je Džemilja Kožar / 115 /, zatim Šaćir Ličina /104/ i „najmladji“ Avdul Kožar star preko 90 godina. Upravo o tome i
Radmancima,kao selu dugovječnih ljudi, piali su hroničari
ondašnjeg i ovog vremena. Djeca Radmanaca, unuci, praunuci pamte imena ljudi u tom selu kojih, na žalost, više
nema, ali su takodje prevalili čitav vijek,pa čak i 130 godina
koliko je živjela Kaja Ličina ili 120 Djula Kožar, koja je umrla
prije neku godinu. Tajna dugovječnosti ljudi u tom selu još
je nepoznata, iako zasigurno nije bilo lako opstati i trajati
u onom vremenu teškog života na selu, ratova, zbjegova,
nemaštine...
O tome najbolje svjedoči Džemilja Kožar, čija bi priča u
stvari bila jedan roman, ali ono čega se još dobro prisjeća je
da pamti kraj 19. vijeka kada je bila dijete, čitav dvadeseti i
evo već peta godina ovoga vijeka. Sve to otišlo bi u zaboav
da u Radmancima nema mladih entuzijasta koji istoriju svoga sela i njihovih žitelja brižljivo čuvaju i prenose na mlade
naraštaje.Takav je učitelj u penziji Reka Ličina koji, osim što
gaji ljubav prema prirodnim ljepotama sela, brižljivo vodi i
evidenciju o svojim nastarijim rodjacima i komšija.
On kaže da su u tom selu preko stotinu godina živjeli
Šeha /110/, Mumin /100/, Hako /100/, Bajruna /100/,
Amir /100/ i Kaja Ličina/130/ godina, Djula Kožar /120/
godina.
Tajna je u tome što su ljudi po selima ranije radili, hranili se zdravo, disali čist vazduh i pili zdravu vodu. Nijesu
imali stresova, nepotrebnih problema kao u današnje vrije-
stresita zemlja izmiješana sa mnoštvom
sitnog i krupnijeg lomljenog kamena
koji se osipao sa kamenitih platija na
sjevernoj strani. Na samom šplatou nalaze se i veći kameni blokovi koji su tu
dospjeli prilikom erozije i tehtonskih pomijeranja tla. I pored velikgo bogatstva
arheološki pokretnog materijala /keramičkihfragmenata, kamenih i kremenih predmeta i alatki, koštanih orudja i
manjih alatki/ bilo je jasno da se radi o
horizontalnoj stratigrafiji u kojoj je teško
izdvojiti odredjene hronološke periode i
faze naslojavanja.
Prilikom terenskog izdvajanja materijala vodili smo računa da se pojedini
predmeti prostorno lociraju / kote i koor-
40
me i bile su, što je najvažnije porodice na okupu. Nažalost,
i naše kao sva sela uopšte, napuštaju mladi, u potrazi za
poslom, tamo u bijelom svijetu osnivaju porodice, rade od
jutra do večeri i tako im prodje život, a na svoj rodni kraj
nemaju vremena da misle. Već je možda četvrta generacija
počela da se radja tamo, ona je ustvari, generacija zapadno
evropskih zemalja. O svojim ko-rijenima, za koju godinu, ni
znati neće. Samo iz Radmanaca u dijaspori je oko 60 odsto
stanovništa. Oni stariji koji su već u penziji kada dodju u
svoje rodno selo tokom ferija kao da ne pripadaju svojim
precima već se žale na astmu, šećer, kostobolju, vene, nesanicu i ne kriju nostalgiju koja se posebno pogadja – kaže
Ličina, dodajući da mu je u šali skoro tri puta stariji rodjak
Šaćir rekao da bi se možda i oženio nekom čorom /djevojkom/ da ga malo, gle čuda ne boli noga. Ovaj krepki starac
još nevjerovatno prebacuje duge zimske noći sam u svojoj
kući družeći se sa guslama, kada mu god tekne da zasvira.
Što se tiče starice Džemilje, ona se još sama stara o sebi, a
priskoči i snajama u pomoć u podizanju pra- pra-potomaka.
Kod ljekara ti starci, kaže Ličina, išli svega par puta, jer toliko se sami sjećaju.
Malo ko zna da u Radmancima postoji i nekoliko prirodnih znamenitosti koje i te kako utiču na klimu i prirodu sela.
To su atraktivna Radmanska klisura sa bezbroj pećina, od
kojih su najpoznatije Jerinin grad, Sobe, Mehova pećina i
druge, zatim vrelo Prskavac i rijeka Radmančica. Sve to i
te kako je uticalo na zdravlje ljudi i omogućilo im da dožive
stotu.
Vijesti, 2004. Romana Lalić
Napomena: Ovaj tekst je objavljen u „Vijestima“ 2004-te godine,
a već naredne godine preselili su Šaćir i Avdul.
Džemilja Kožar umrla je u 121-oj godini 2010.godine.
dinate/ kako bi pokušali da definišemo
pojedina vatrišta i eventualno zasebna
konačišta ili boravišta. Sve arheološke
nalaze, u zavisnosti od materijala od
kojeg su radjeni, možemo podijeliti na:
keramiku, kamene i koštane alatke i
predmete od bronze.
Keramički materijal
U ispitnim sondama nadjeno je na
stotine keramičkih fragmenata od kojih
je mnoštvo jako usitnjenih i amorfnih
komada. Od izdvojenog materiajal, više
od 50 %, pripada fragmentima posudja
grube fakture, radjene od slabo prečišćene zemlje, braon do crveno mrke
boje pečenja. Uglavnom se radi o veli-
kim loncima ovalnog ili jajolikog oblika
sa neznatno naglašenim obodom. Na
trbušastom dijelu, po pravilu nalaze se
dvije trakaste ili zaobljene, vertikalno
postavljene, drške. U više slučajeva zaravnjeni obod je ukrašen otiscima noktiju a ispod oboda se nalazi plastična traka ukrašena na isti način. Manju grupu
predstavljaju fragmenti fino obradjenih
i glačanih keramičkih posuda koje tipološki pripadaju dubokim zaobljenim
pitosima, bikomičnim loncima ili dubokim zdjelama sa visokim cilindričnim
vratom, šoljama i komičnim zdjelama.
Po pravilu, posude su radjene od dobro
prečišćene zemlje, mrke boje pečenja
do oker crvene. Sve površine su priOktobar, 2011.
Društvo
Revija FORUM
Eksponati iz arheološkog nalazišta Torine u Radmancima
glačane ili fino glačane do primjeraka
sa visokim sjajem a pojedini fragmenti
su ukrašeni snopovima širokih i plitkih
kanelura. U jednom slučaju /sonda III/
nadjen je lonac, porozne fakture, ukrašen urrezanim linijama i češljastim ornamentom. Pojedini fragmenti oboda
zdjela ukrašeni su fasetiranjem, tzv.
Horizontalnim turbanom. Na prvi pogled
bez dublje analize, keramički materijal pripada eneolitu, dijelom finalnom
bronzanom dobu, a pojedini gledjosani
fragmenti pripadau rimskom periodu /
Druga polovina III i IV vijeka/.
Eneolitu i ranom bronzanom dobu
pripadaju fragmenti koničnih i biokoničnih lanaca sa visokim cilindričnim
vratom i neznatno razvraćenim obodom. Po pravilu imaju dvije naspramno
postavljene, široke trakaste drške koje
polaze sa oboda i završavaju se na gorOktobar, 2011.
njem konusu ili ramenu. U finu keramiku
spadaju i fragmenti dubokih zdjela, fine
fakture sa trakastom drškom koja prolazi neposredno ispod oboda i završava se
na prelazu donjeg u gornji konus, ili na
gornjem konusu. Pojedini fragmenti su
ukrašeni plitkim kanelurama.
Finalnom i poznom bronzanom dobu
pripadaju fragmenti zdjela sa fasetiranim
obodom, duboki tanjiri ili zdjele sa zadebljanim i naglašenim konusom, zaobljene
trakaste drške velikih pitosa, koljenaste
drške, drške koje su ukrašene bradavičastim ispupčenjem ili se završavaju visokim
dugmetastim ukrasom. Ovom periodu pripadaju i vretenasti keramički predmeti
koji vjerovatno predstavljaju dio kalupa,
usadnika nekog orudja ili oružja / recimo
tulac za koplje/.
Antičkom periodu pripadaju fragmenti sa gledjosanim površinama, vi-
šestruko profilisani obodi lonaca i rijetki
fragmenti provincijske „Terra sigilate“.
Kameni materijal
Kameni materijal obuhvata predmete od glačanog ili priglačanog kamnena
i orudja od okresanog kremena. U glačane predmete spadaju fragmenti kamenih žrvnjeva, tačnije nakovanja,radjenih
od krupno zrnog kamena sa okresanim
bočnim stranama i konkavnom, fino
uglačanom, gornjom površinom. U ovu
grupu spadaju ručne alatke, tzv. Perkuteri, radjeni od istog ili sličnog kamena
i male nepravilne kamene gladilice radjene od plavičasto-mrkog sitnozornog
kamena. Nadjeno je i nekoliko bruseva
sa jasnim kanalima za oštrenje koštanih
a moguće i bronzanih alatki.
Pojava žvrnja, u velikom broju, i perkutera ukazuje samo na nelitske tradici-
41
Društvo
je koje su evidente u eneolitu i gotovo u
cijelom bronzanom dobu.
Kremeni materijal je zastupljen sa
velikim brojem alatki radjenim od rodjnaca različitih boja koja se kreće od
bijele i med do sivozelenkaste i mrke
boje. Pored amfornih odbitaka jasno se
izdvajaju nožići na lameli dugi i do 0,10
m, strugači na lameli, pravilni šiljci ili robadači karakteristični za bronzano doba
i dvije kremene, fino retuširane strelice.
Predmeti od kosti
Treba istaći da je lokalitet Torine
karakterističan po nalazu velikog broja
koštanih predmeta. Manje alatke, kao
što su šila, probojci i igle, radjeni su
od cijepljenih komada dugih životinjskih kostiju koji su glačanjem dovedeni do željene forme. Pod nekoliko cijelih alatki nadjeno je i mnoštvo djelova
polomljenih vrhova, tijela igala, širokih
šila i gladilica. Posebnu grupu koštanih
predmeta prredstavljaju orudja ili oružja
radjena od parošaka jelenskih rogova.
Parošci jelenskih rogova dugi od 0,10 do
0,20 metara, grubom obradom su, na
širem kraju, prilagodjeni za učvrćivanje
u odgovarajuće držanje / formiranjem
otvora ili tesanjem bočnih strana/, dok
je vrh glačanjem ili kosim zasijecanjem
formiran kao odgovarajuća oštrica.
Ovako formirane alatke mogle su
služiti i kao orudje /pijuci/ ili kao oružje
/neka vrsta sjekire/. Kao poseban nalaz
izdvajamo ogrlicu radjenu od 13 vučjih
ili pasjih zuba. Zubi su glačanjem dovedeni na istu debljinu, a otvor za nizanje
na kožnoj oputi izbušen je na korijenu
zuba.
Predmeti od bronze
Već smo napomenuli da je u keramičkom materijalu izdvojeno desetak
vretenaskih prredmeta za koje neki
istraživači smatraju da se radi o jednoj
vrsti vretenastih idola. Mišljenja smo,
sudeći po velikom broju fragmenata,
da se ipak radi o jednom dijelu kalupa
u kojem su livena koplja ili neki drugi
predmeti. Naime, vretenasti dio predmeta, ili jedan njegov konus je pažljivo
obradjen i sa zaobljenim vrhom, dok je
drugi kraj dosta grub i na njemu su vidljivi grubi ostaci prstiju. Fragmentovani su
42
Revija FORUM
polomljeni na prelazu ili spoju ova dva
konusa što jasno asocira da je dio koji
nedostaje zalomljen u metalnom odlivku a potom odgovarajućom alatkom
uklonjen.
Prilikom istraživanja nadjena je i
jedna bronzana igla sa polomljenom
ušicom. Ušice igle su grubo uradjene
ili presječene oštrom alatkom zato je i
polomljen gornji kraj. Nedostatak drugih predmeta od bakra ili bronze lako je
objasniti. Pošto se radi o rijetkoj sirovini,
svi veći predmeti su čuvani i ponovo topljeni a njihovi nalazi su pojedinačni ili
se nalaze u okviru ostava nadjenih na
pojedinim lokalitetima.
U prostornom opredjeljenju kultura bakarnog i bronzanog doba možemo reći da lokaliteti Polimlja pripadaju
istočnoj jadranskoj oblasti sa zaledjem.
S. Dimitrijević je uveo temeljni red u hronološkom vrednovanju bakarno dobskih
nalaza i nalazišta istočne jadranske
oblasti i njenog zaledja, postavio okvire za periodizaciju čitavog razdoblja od
kraja kasnog Neolita do početka bronzanog doba. Medjutim, ne radi se o homogenom prostoru jer je očigledno da
sjeveroistočni i istočni djelovi Crne Gore
gravitiraju ka Podrinju i centralno Balkanskom kompleksu. Možemo reći da
je ovim prostorima išla penetracija vinčanske kulturne grupe prema Jadranu,
imajući u obzir nalaze u pećini Odmut i
naselje Beran Krš kod Berana.
Na prelazu iz Neolita u bakarno
doba /Eneolit/, početkom indoevropskih seoba stepskih naroda, jasan je
uticaj kasno vinčanskih kulturnih grupa
na formiranje odredjenog načina ukrašavanja keramike. U tom prelaznom
miljeu kultura izdvaja se nakovanjska
kulturna grupa koja je evidentirana u
stambenom horizontu Ilc Beran Krša.
Ovi Jadranski uticaji ogledaju se u kanelovanom ukrašavanju keramike nadjenoj u kompleksu Minine pećine koja se
nalazi u kanjonu Kaludarske rijeke kod
Berana. Sve odlike nakovanjske kulture
obilježile su i keramički materijal otkriven u pećini Jerinin grad u Radmanskoj
klisuri.
Druga pojava koja je karakteristična
za bakarno i početak bronzanog doba je
način ukrašavanja grube keramike udu-
bljenjima izvedenim prstom, na obodu, i
plastične trake koje se nalaze ispod oboda a takodje su ukrašene ubadanjem
prsta. Ova pojava je široko rasprostranjena u Jadranskoj regiji, od Odmuta,
Škarinom Samogradu, u Ravlića pećini,
Zelenoj pećini i Varvari. Pojava ovog
načina ukrašavanja keramike vezuje
se za kulturne grupe istočnog Balkana
i donje podunavlje. Treća pojava karakteristična za oblast jadransko-zapadno
balkanske regije su izrazita prstenasta
zadebljanja na spoljašnjoj strani oboda,
zastupljena i na gruboj i na finoj keramici. Svi ovi tipovi i navedene karakteristike evidentne su i potvrdjene na našem
lokalitetu. Kod finije keramike uočavaju
se poznovinčanske forme sa izrazitom
bikonjijom lonca, bez ukrasa i mnoštvo
raznovrsnih formi drški koje idu sve do
srednjeg bronzanog doba. Sličnost dršaka je evidentna sa prostora prelazne
zone, sa lokaliteta Pod kod Bugojna i
Alihodže u dolini Bile. Kamena orudja i
alatke od glačanog i okresanog kamena
su karakteristika neolita koja se provlači
gotovo kroz cijelo bronzano doba. Takva
je situacija i sa pijucima od jelenskih rogova i koštanim alatkama. Analogiju za
ogrlicu od vučjih ili pasjih zuba možemo
naći u grobu Br. 27 u Mokrinu koji je datovan u rano bronzano doba.
Ovim radom, bez dublje tipološke
analize nadjenog materijala, htjeli smo
da ukažemo na raznovrsnost materijala koji pripada širokoj regiji, od centralnog Balkana do Jadrana. Medjutim
sa sigurnošću možemo tvrditi da se
radi o lokalitetu sa osobenim keramičkim materijalom nastalom sažimanjem
poznovinčanskih odlika i nakovanjske
kulturne grupe. U apsolutnoj hronologiji možemo reći da pripada periodu od
3,300 do 1,600 godine p.n.e.
Bogatstvo i raznovrnost pronadjenog arheološkog materijala na relativno
malom prostoru, pobudjuju posebnu pažnju i potrebu da se kompletan lokalitet
istraži i prezentuje široj naučnoj javnosti. Možemo istaći da se radi o lokalitetu
koji će dati nove podatke o naseljavanju
i kulturama bakarnog i bronzanog doba
koje pokrivaju prostor sjeverozapada
Crne Gore i Polimlja kao posebne marko
cjeline.
Oktobar, 2011.
Društvo
Revija FORUM
KUTAK ZA DOKONE
Đurumlije (dobrovoljci)
Piše: Ervin SPAHIĆ
Od kada je vakta i zemana vazda
smo ti bili đurumlije. Možda nam je
sudbina tu ulogu dodijelila a prije
će bit da smo je mi iz ovog ili onog
sebeta prizivali.Vazda smo ove naše
tintare pod tuđe kape stavljali - pod
tuđom se zastavom borili.Evo gle-
dam ovih dana na onom haber čekmedžetu u kome živi insani promiču i zbore( taman ko musafiri koji su
se kurisali nasred sobe pa po vazdan nešto zanovijetaju ali bez kojih
opet ne možeš),kako su se uzjogunili meštani Stare Varoši protiv namje-
re vlasti kasabe da na tom prostoru
zgradu Mešihata i Bošnjačkog kulturnog centra načine.I dok je trajala
najava tog događaja,kažem ja mojoj
hanumi:“A da smijem glavu dat, da
će prvi đurumlija koji će avaz pustiti protiv izgradnje ovih objekata biti
Muhabet - Efendija Ervin i hanuma Elvira
Oktobar, 2011.
43
Društvo
kakav naš Bošnjak“. I bi tako.Nešće
mi naš insan „hatar ištetit“.No onako bošnjačko –muslimanski oplete
po toj ideji u povoju da ga prisutni
iz ostalih vjera i nacija morahu smirivat ,vodom zalivat, kocku šećera
mu u usta gurat,a ne hesapim da se
to bez zalijevanja strave završilo.A
treba tog junaka i prvaka razumjet.
Hoće veli neko da im poremeti dobre komšijske,međunacionalne i
vjerske odnose. Neće maksumi đe
imat loptu da šutiraju,pa će im na
taj način biti ukradena budućnost.A
dobro i zbori.Kakva kultura,kakvi
bakrači,kakva
tradicija,
kakva
književnost,nek se babo češka po
glavi pečenja nama treba jarećeg.
Aferim diko naša ,ponosu naš- takvi
nama trebaju.Upravo takvi a ne ko
onaj naš avetni poslanik što stalno traži neka prava za naš narod :
te nema nas dovoljno u sudstvu,te
u tužilaštvu,te nema nas dovoljno
u državnim organima i organima lokalne samouprave, na univerzitetu
-pa nam svojom pričom jazuk čini
i koptiso da nam poremeti sklad i
zajednički suživot.Hesapim da su
njegovi prsti i ovdje umiješani preko onih katilskih organizacija: Bošnjačkog savjeta,Foruna BošnjakaMuslimana,Almanaha da bi nas
odvojio od hizmećarenja drugima
i nametnuo nam golemu muku da
sami sebi hizmet činimo.
Nama Bošnjacima nikad ugodit.
Kada su Osmanlije poslije poraza
u Balkanskim ratovima napustile
Sandžak ,dok jedni još nijesu suze
obrisali drugi su već trčali sa zdravicom da dočekaju “oslobodioce“.
Ne znam da li naš junak sa početka priče zna da su na hiljade Sandžaklija tzv. đurumlija, pristupili
osmanlijskoj vojsci te na Galiciji ratovali protiv Rusa.Broj bosanskih i
sandžačkih đurumlija(dobrovoljaca)
koji su došli na ratište Čanakkale
,a koji su i nakon toga ostali da se
bore,iznosio je oko 16 hiljada .Svi
oni su bili mlađi od dvadeset četiri
godine.Na čelu onih koji su organizovali ovu vojsku dobrovoljaca nala-
44
Revija FORUM
zili su se Riza –beg Muratbegović iz
Novog Pazara i Ahmet –aga Hamzagić iz Tutina.Borba za Istanbul doživljavana je kao borba za islam.Osim
u ljudstvu,Bošnjaci su takođe pomagali i imetkom.Novac i nakit koji
su prikupljeni od Bošnjaka poslati
su Fevzi Čakmak –paši koji je jedno vrijeme službovao u Taslidži (današnja Pljevlja).U selu Radulićima
gdje Hajdar paša po dolasku sagradi jednu od prvih džamija na ovim
prostorima,okupljale su se đurumlije iz Akova i okolnih sela kako bi organizovano pošli da brane Stambol i
da ne dozvole da posrnulog „anadolskoag tigra“(general Hamilton) sile
Antante bace na koljena.Mali je broj
ovih đurumlija uspio da preživi džehenem Čanakkalea.Doprinos Bošnjaka u odbrani dva prirodna bisera
,Bosfora i Dardanela je u toliko značajniji kada se uzmu u obzir ukupne
okolnosti i mjesto događanja.
Da nam kakav zlobnik ne bi zamjerio zbog učešća u partizanskim
jedinicama, nijesmo ostali dužnici
ni odredima ravnogorskoga pokreta. Nekoliko desetina Muslimana
se u tom periodu stavila na čelo pokreta koji je zagovarao bratimljenje
sa Srbima, preko Draže Mihajlovića
i njegovih krvavih vojvoda i četovođa na području istočne Hercegovine, sjeverne Bosne pa i Srbije, u
trenucima kada je četnička kama
osvetnički klala ”sve što je tursko i
balijsko” .
Koji su bili motivi sudije Mustafe
Pašića iz Mostara, doktora Ismeta
Popovca iz Konjica, Mustaj-bega
Hadžihuseionovića, domobranskog
poručnika Husnije Čengića, Smaje Ćemalovića iz Mostara, Mustafe Berberovića iz Blagaja, Abida
Prgude i Omera Kalajdžića, zatim
Muhameda i Abida Mehmedbašića
iz Stoca, Mustafe Lehe iz Blagaja,
Džemala Kršlakovića - imama - muderisa iz Konjica, Fehima Musakadića iz Sarajeva, Mustafe Mulalića
sa područja Livna, koji je bio čak
član Centralnog nacionalnog komi-
teta Ravnogorskog četničkog pokreta Draže Mihajlovića, hafiza i člana
uleme medžlisa u Sarajevu Muhameda Pandže, doktora Mehmeda
Begovića profesora Univerziteta u
Beogradu, imama Abdulaha Hodžića u Beogradu, upravnika ”Gajretovog” doma u Beogradu Muhameda
Ćemalovića, i mnogih drugih sami
će ga šejtan znati ?
Helem obrni, okreni mi smo
ti askeri za jednu heftu.Ma kakvi
askeri olovni vojnici smo ti mi.No da
se vratimo onom haber čekmedžetu sa početka priče i mom sugrađaninu koji došavši kući iz čaršije ne
nađe ukućane u kući već poruku na
hastalu:”Ja i snaha smo otišle na
posedak kod Hajrije a đuveč ti je u
rerni”!
Kako se poduže zadržao u čaršiji i poprilično ogladnio lice mu se
ozari ne zbog toga što hanuma nije
kući, koliko zbog đuveča kojeg je
mnogo hajao.Izvadi đuveć iz rerne i
onako sa tepsijom stavi ga na sto.
Da bi sve bilo potaman uze te nasu
u maštrafu šurup i upali haber čekmedže da vidi šta se dešava po
dunjaluku.
Insanu kad uđe u duboke godine
nekada i male stvari pričinjavaju zadovoljstvo.Helem na onom šejtanskom čekmedžetu ušapilo se dvoje
u malo slobodnijim scenama a moj
sugrađanin zinuo da stavi kašiku đuveča usta ali onako zabezeknutom
to mu nije uspjevalo.U takvom položaju nađe ga hanuma po povratku iz
mahale.Usta otvorena kašika puna
đuveča pred njima a ljubavne scene
još u toku.Hanuma pogleda u muža
pa u čekmedže pa da snaha ne vidi
tu scenu potrča te brže bolje ugasi
TV.Tek tada se davranisa moj sugrađanin te prozbori:”Pali! Gasi !Pali!
Gasi! Dohakaste televizoru!
Što ti je život ! Kuvet prođe ali
lezet ostane! A imamo li mi kuveta
i lezata da mijenjamo sebe ili nam
je suđeno da sami sebi dohakamo?
Život je kratak ali trag života može
dugo trajati ! Izbor je na nama!
Allahimanet!
Oktobar, 2011.
Meridijani
Revija FORUM
Turska sve važniji partner Crne Gore
Zajednička korist
Piše: Mustafa Canka
Turska se vratila na Balkan kao moderna i snažna
država, uključena u sve oblike regionalnih integracija,
kao povjerenik SAD u ovom strategijski
važnom dijelu svijeta
“Sve što se proizvede u Crnoj Gori
može se prodati u Turskoj, kaže predsjednik Tursko-crnogorskog poslovnog
savjeta Musa Serdar Čelebija.
Brojke govore da je to zaista moguće. Samo lane spoljnotrgovinska razmjena Turske sa svijetom premašila je
300 milijardi eura, dok robna razmjena Crne Gore i Turske iznosi tek 0,01
odsto od te sume.
Bilans u razmjeni je veoma negativan za Crnu Goru: ona daleko više uvo-
zi iz Turske nego što izvozi u tu zemlju.
Ali, to je razumljivo ukoliko se poznaju
strukture privrede ovih država: turska
ekonomija je vrlo dinamična i složena
kombinacija moderne industrije, trgovine i turizma, te tradicionalne poljoprivrede i zanatstva.
Gotovo 60 odsto bruto-društvenog
proizvoda ostvaruje se od usluga. Podaci OECD pokazuju da je, po snazi,
turska privreda na 15-tom mjestu na
svijetu.
Oktobar, 2011.
SARADNJA: Nakon obnove crnogorske nezavisnosti učinjeni su značajni koraci u uspostavljanju bolje
saradnje ovih dviju zemalja na svim
poljima. „Na osnovu iskustava u Srbiji
i u Crnoj Gori skloni smo da zaključimo da su vlasti u Podgorici otvorenije
ka turskom narodu i da se više trude
da privuku turske investicije u svoju
zemlju“, kažu u ambasadi Republike
Turske u Crnoj Gori.
Na stogodišnjicu prvog trgovinskog
45
Meridijani
ugovora između Knjaževine Crne Gore
i Otomanske imperije, potpisan je u
novembru 2008. godine Sporazum o
slobodnoj trgovini, između dvije države postoji bezvizni režim, potpisan je i
plan bilateralne vojne saradnje.
Renomirana turska kompanija Gintaš je izgradila zelenu pijacu u Podgorici, u njenoj blizini podigla veliki poslovni kompleks Mal of Montenegro, a
gradi i južni krak regionalnog vodovoda
za Crnogorsko primorje. Značajan dio
sredstava vlade Turske se u Crnu Goru
usmjerava u obrazovni i zdravstveni
sistem preko državne agencije za međunarodni razvoj i saradnju TIKA, koja
ima predstavništvo u Podgorici.
Mnogo novaca Turska i njene institucije uložile su i ulaže u obnovu i izgradnju vjerskih objekata u Crnoj Gori,
od čega najviše (oko 1,5 miliona eura)
za završetak radova na Medresi, kao i
za izgradnju Džamije pomoraca u Ulcinju i Sultan Mehmed Fatihove džamije u Tuzima, te izgradnju nove zgrade
Mešihata Islamske vjerske zajednice
Crne Gore.
Na taj način se smanjuje uticaj na
crnogorske muslimane onih islamskih organizacija i fondacija, posebno
iz Saudijske Arabije, koje promovišu
„smrknuti“ islam.
PREPREKE: Javnosti nije saopšteno zašto nije došlo i do velikih in-
Revija FORUM
vesticija koje je najavljivao najveći turski biznismen Šarik Tara. Prije svega,
gradnje autoputa od jadranske obale
do granice sa Srbijom. Vlasnik kompanije Enka, (koja ima godišnji promet
od čak šest milijardi eura, ili dva godišnja bruto-društvena proizvoda Crne
Gore!?) inače, odlično govori bosanski,
odnosno crnogorski. Njegovi preci su
izbjegli iz Nikšića, 1878. godine. No,
bilateralna saradnja se sigurno širi.
Uvedena je avio-linija od Podgorice do
Istanbula, najavljuje se da bi turska
državna aviokompanija mogla kupiti
Montenegroerlanjz, čak se govori i o
mogućnosti da se aktivira aerodrom u
Beranama.
Iz Bošnjačke stranke su odavno
pokrenuli inicijativu da se otvori konzularno predstavništvo ili kulturni
centar Turske u Rožajama ili u nekom
drugom gradu u Crnoj Gori.
Zvaničnici u Ankari smatraju da
multietničke, multikulturalne i multikonfesionalne vrijednosti imaju dublje
utemeljenje u crnogorskom društvu,
te da Bošnjaci, kao i svi muslimani u
Crnoj Gori, predstavljaju dobar most
približavanja dviju zemalja.
Svi crnogorski čelnici koji su ovih
godina boravili u Turskoj i razgovarali
sa vladinim funkcionerima mogli su
se uvjeriti da postoje velike simpatije
prema državi Crnoj Gori i njenom narodu.
INTEGRACIJE: Turska odlično razumije situaciju na Balkanu i od početka krize na prostoru bivše Jugoslavije vodila je dosljednu politiku trudeći
se da ne iskoči iz kolosijeka zapadne
linije prema ovom prostoru.
Bivši jugoslovenski ambasador u
Istanbulu Darko Tanasković tvrdi da
se Turska sada vraća na ovaj dio Balkana kao moderna i snažna država,
uključena u sve oblike regionalnih
integracija, kao povjerenik SAD u
ovom strategijski bitnom dijelu svijeta. „Ona ima ambicije regionalne sile
i ne više samo mosta između Zapada
i Istoka, već srca Evroazije“, ističe on
i dodaje da je na djelu neoosmanizam
Na početku trećeg milenijuma sve
zemlje „zapadnog Balkana“ teže ulasku u EU. Iako je prva krenula na taj
put, Turska još čeka na “zeleno svjetlo” iz Brisela.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ova država je potpisala daleke
1963. godine, 1999. priznat joj je status kandidata, a 2004. godine počela
je pregovore o pristupanju.
,,Danas niko više ne može poreći
da tursko i evropsko društvo dijele iste
vrijednosti”, smatra turski ambasador
u Crnoj Gori Mehmet Murat Oguz. Ali,
Turska kao velika sila može sebi dozvoliti taj luksuz da aktivno čeka na
odluke Brisela. Crna Gora ne!
Povodom Palestinskog zahtjeva za punopravno članstvo u UN
Čudna crnogorska uzdržanost
Crna Gora će biti uzdržana prilikom eventualnog glasanja o zahtjevu Palestinaca da postanu članica UN rekao
je u Njujorku crnogorskim novinarima naš ambasador
pri UN Milorad Šćepanović. On je kazao da naša zemlja
ima diplomatske odnose i sa Izraelom i sa Palestinom,
da „iz principijelnih i istorijskolegitimnih razloga ne
može biti protiv prava jedne zemlje da ostvari svoj cilj”,
ali da isto tako mora da uvaži i „vrlo ozbiljnu argumentaciju izraelske strane”.
Stavu ministarstva vanjskih poslova usprotivila se
Bošnjačka stranka. U saopštenju te stranke se navodi
da pravo palestinskog naroda na formiranje vlastite
46
države ne smije da bude dovedeno u pitanje, jer se
radi o pravednom rješenju višedecenijske nepravde
koja je nanijeta ovom narodu, kome je oduzeta država
u poznatim prilikama.„Nakon toga je palestinski narod pretrpio ogromne žrtve i stradanja na okupiranim
teritorijama, mada nijednog trenutka nije odustao od
svog cilja - povratka slobodne i nezavisne države”.u
toj stranci smatraju da bi Crna Gora, zbog svoje prošlosti, dobro trebala da razumije potrebu palestinskog
naroda za povratkom i reafrimacijom državne nezavisnosti, koja im je nepravedno oduzeta voljom moćnih
i jakih političkih faktora.
Oktobar, 2011.
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Nova knjiga: Mr Adnan Prekić, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori
1918-1941, Istorijska istraživanja i zbirka dokumenata, Podgorica 2011, 391 str.
Zbirka dokumenata
Piše: Jasmina Kočan
Studija mr Adnana Prekića „Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 19181941.”, je dobrodošla da se što bolje upozna jedna institucija crnogorskog
društva čije je djelovanje u prošlosti bilo veoma bitno, a traje i danas.
Dobrodošla je i zbog svoje izvornosti, originalnog stila i izraza, ... što se
pomenutoj instituciji daje jedan širi kontekst u kome se ona posmatra.
U savremenoj istoriografiji koja nastaje na tlu Crne Gore
malo je izdanja koja su tretirala ili tretiraju pitanja koja se
tiču Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori, iako se radi o
instituciji koja je stara (mlada), koliko i Crna Gora od njenog
de jure priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine. S
toga bi se moglo lako zaključiti da jedna tako složena tema
do sada nikada nije konkretno izdvojena i objašnjena u jednoj cjelini, bez obzira na hronološki raspon, a razloga za to je
mnogo i o njima bi se posebno moglo govoriti. Da bi taj nedostatak unekoliko bio izbalansiran pobrinuo se istoričar mlađe generacije mr Adnan Prekić. Za temu svog magistarskog
rada on je izabrao Islamsku vjersku zajednicu i to u jednom
vrlo zanimljivom hronološkom rasponu, od 1918-1941. godine. Predstavljajući Islamsku vjersku zajednicu u Crnoj Gori
u naznačenom periodu, on je pružio odgovore na niz veoma
zanimljivih pitanja međuratnog perioda koja su se uglavnom
prelamala i kroz prizmu Islamske vjerske zajednice. Sasvim
pouzdano bi se moglo reći da mr Adnan Prekić nije imao ni
malo lak posao, jer je prošlu stvarnost trebalo vjerodostojno
rekonstruisati, iznijeti i prokomentarisati činjenice, sto je on
svakako učinio i na opšte zadovoljstvo svoj rad uspješno priveo kraju. Zaokružujući jednu cjelinu, autor se potrudio da
istovremeno otvori i neka nova istorijska pitanja i nove teme
za buduća istraživanja.
Svoj istraživački zamah mr Adnan Prekić je struktuirao
u pet tematskih cjelina: PRAVNI OKVIR; INSTITUCIONALNA OSNOVA; ISLAMSKA VJERSKA ZAJEDNICA I POLITIČKE
STRANKE; EKONOMSKI OKVIR I ISLAMSKA VJERSKA ZAJEDNICA I DRUŠTVENI ŽIVOT.
Prva tematska cjelina sa naslovom Pravni okvir (str.
26-40), pruža mogućnost upoznavanja sa pravnim okvirom
Islamske vjerske zajednice do 1930. godine. U ovom poglavlju autor je, koristeći raspoloživu arhivsku građu, u prvom
planu fokusirao potragu za rješavanjem pitanja unutrašnje
organizacije Islamske vjerske zajednice odmah nakon formiranja Ministarstva vjera u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
U vrlo složenim političkim okolnostima u kojima je trebalo
voditi borbu za očuvanje vjerske posebnosti, istovremeno je
Oktobar, 2011.
trebalo voditi računa i o pitanju administrativne organizacije
sopstvene vjerske zajednice koja je trebala da ispuni očekivanja najvećeg broja vjernika muslimanske konfesije koji su bili
nastanjeni ne samo na tlu Zetske oblasti, već i mnogo šire.
Naime, stvaranjem novog pravnog subjektiviteta – Kraljevine
SHS, iznova je trebalo regulisati pravni položaj i odnos države
prema crkvama i vjerskim zajednicama među koje je spadala
i Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori, koja je u Knjaževini/
Kraljevini Crnoj Gori imala precizno regulisan pravni položaj a
47
Obrazovanje, kultura, baština
samim tim i svoje unutrašnje uređenje.
Prvi pokušaj rješavanja pravnog položaja manjinskih vjerskih zajednica nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je sa
potpisivanjem mirovnog ugovora u SenŽermenu (10. septembar 1919.), kojim
je regulisano i pitanje zaštite manjina
između dva svjetska rata. Tim činom je
zapravo inicirano i pitanje unutrašnjeg
uređenja Islamske vjerske zajednice
koje će biti dopunjeno donošenjem Vidovdanskog ustava 1921. godine. Ukazom kralja Aleksandra od 22. marta
1921. godine za sjedište Islamske zajednice u Kraljevini SHS određen je Beograd. Pod nadležnošću Vrhovnog muftije nalazilo se i muftijstvo Crne Gore,
čiji je položaj preciznije bio definisan
ukazom Ministarstva vjera br. 11330 iz
1921. godine. Na mjestu muftije tada
se u Crnoj Gori nalazio Murtezir efendija Karađuzović koji je tu dužnost obavljao i u nezavisnoj crnogorskoj državi.
Posebno zanimljiv dio ovog poglavlja odnosi se na dobijanje prvog Ustava
Islamske vjerske zajednice koji je donijet 1930. godine. Autor se u ovom dijelu pobrinuo da objasni način i primjenu
odredaba pomenutog Ustava i pratećih
zakonskih akata. Kao generalni zaključak ovog poglavlja mogla bi se iznijeti
konstatacija da ni zakonom o izboru
najviših vjerskih organa, Islamska vjerska zajednica nije dobila nezavisnost
jer je kralj bio taj koji je na prijedlog ministra pravde imenovao većinu članova
koji su birali Reis-ul-ulemu, što se takođe odnosi i na vjersko zakonodavstvo
iz vremena šestojanuarske diktature
gdje mr Adnan Prekić iznosi činjenicu
“da su sve vjerske zajednice postale
dio državnog sistema i da država vrši
kontrolu njihovog rada”. Jedno od posebnih pitanja ovog poglavlja kojim se
pozabavio autor ove studije je pitanje
zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice usvojenog 1936. godine. Apsolvirajući ovo pitanje autor je zaključio da
je Ustav iz 1936. godine neznatno dopunjena verzija Ustava iz 1930. godine.
Ipak, mr Adnan Prekić se potrudio da
analitičkim metodom ukaže na prednosti i nedostatke Ustava iz 1936. godine
u odnosu na onaj iz 1930.
Druga tematska cjelina Institucio-
48
nalna osnova (str. 51-78), čini se da je
najkompleksniji dio studije o kojoj govorimo. Vjerujemo da će zbog obilja iznijetih
podataka ovaj dio rada zainteresovati ne
samo profesionalne istoričare i kritičare
već i čitaoce i to u prvom redu zbog svoje
složenosti i razuđenosti kao i podataka
koje nam autor nudi u njemu. Počevši od
institucije Reis-ul-uleme, koji je prvi put
izabran 1930. godine, što je konkretno
označilo utemeljenje jedinstva Islamske
vjerske zajednice jugoslovenskog prostora, pa preko Ulema-medžlisa, organa, koji
se sastojao od četiri člana koji su međusobno birali predsjedinka, zatim muftija,
vakufsko-mearifskih odbora, vakufskomearifskih vijeća, sreskih vakufsko-mearifskih povjereništava i džematskih
medžlisa, autorova priča ne prestaje biti
interesantna. Ono što se posebno može
konstatovati jeste da je u ovom poglavlju saopšteno dosta novih podataka koji
pomažu da se razumije institucionalna
osnova uz pomoć koje je djelovala Islamska vjerska zajednica u periodu od 1918.
do 1941. godine. U tom smislu pažnju bismo zadržali na poslovima muftije, koji
je u periodu od 1918 do 1941. godine,
generalno posmatrano, obavljao sljedeće funkcije: “...izdavanje fetvi, briga
o kulturnim i prosvjetnim ustanovama
svog muftijstva, nadzor vjerskih službenika u autonomnoj državnoj službi, slanje
izvještaja Ulema-medžlisu i sprovođenje
disciplinske vlasti nad vjerskim službenicima svog područja u prvoj instanci”.
Treća tematska cjelina koju je istoričar Prekić razmatrao u svom radu je
Islamska vjerska zajednica i političke
stranke (str. 85-96). U sklopu ove tematske cjeline nalaze se dva podnaslova koji dovoljno govore sami za sebe,
a to su:
1. Politički ambijent 1918-1941:
uslovi i ograničenja
2. Političke partije i Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori.
Ekonomski okvir djelovanja Islamske vjerske zajednice (str. 108-122) je
četvrta tematska cjelina kojom se bavio mr Adnan Prekić u svom radu. Kao
što je i sasvim logično, autor je posebnu pažnju, pored ekonomskog položaja
Islamske vjerske zajednice, posvetio
vakufima kao posebnoj instituciji unu-
Revija FORUM
tar Zajednice, oslikavajući naročito vakufe u Crnoj Gori. Pored opštih konstatacija u radu se mogu uočiti i detalji o
definisanju vakufa, njihovom položaju i
društvenoj ulozi, koja je, kako kaže istoričar “imala značajnu ulogu u prelasku
stanovništva u islamsku vjeru, jer je vakuf zasnovan na osnovu šerijata”.
Islamsko školstvo; državne osnovne
škole; niže i više vjerske škole; državni
i vjerski koncept, kulturno-prosvjetne
politike; sličnosti i razlike; kao i svakodnevnica, su takođe teme kojima se mr
Adnan Prekić bavio u petom poglavlju
koje nosi naslov Islamska vjerska
zajednica i društveni život (str. 136152).
Nakon pomenutih poglavlja, kako
autor u svom predgovoru kaže: “poseban dio ove knjige čini hronološko-tematski izbor dokumenata, koji je podijeljen u prvi dio u kome se nalaze zakoni
i Ustavi i drugi dio tematske arhivske
građe”. Svakako da ovako sakupljeni
na jednom mjestu, prezentovani dokumenti, kojih je ukupno 62, čine posebnu dragocjenost za istražiovače, jer ih
sad mogu pronaći na jednom mjestu.
Studija mr Adnana Prekića „Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 19181941.”, je dobrodošla da se što bolje
upozna jedna institucija crnogorskog
društva čije je djelovanje u prošlosti bilo
veoma bitno, a traje i danas. Dobrodošla
je i zbog svoje izvornosti, originalnog stila
i izraza, kao i zbog istraživačkog zahvata
kojim nam se predstavio istioričar mlađe generacije pred kojom tek predstoje
krupni istoriografski zahvati. Ako se ovome doda namjera i uspješna realizacija
projekta kojim se pomenutoj instituciji
daje jedan širi kontekst u kome se ona
posmatra, onda se ovom obuhvatnom
rukopisu daje i potrebna edukativna i
naučno-stručna dimenzija. Svakako da
u ovom dijelu treba pomenuti i zasluge
stručnih recenzenata, dr Radmile Radić
i dr Zvezdana Folića, koji su svojim stručnim savjetima pomogli da ova knjiga
zadobije sve potrebne naučne kvalitete.
Zbog svih navedenih razloga ovu studiju
toplo preporučujemo čitalačkoj i stručnoj
javnosti koja će o njoj donijeti svoj sud.
U Nikšiću, 20. oktobra 2011. godine.
Oktobar, 2011.
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Pisci u dijaspori
Pisac bez zavičaja je
pisac bez osnove
Piše: Kemal Musić
Sve ono što ovdje vidite a ne sviđa vam se, kada se izmaknete odavde to potone, to se zaboravi, a vidi se samo
ono lijepo. Neko je rekao da vrijeme pozlati djetinjstvo, tako i
daljina pozlati i ono što nije zlatno u zavičaju
„Knjige objavljene u našoj zemlji i knjige prevedene
na strane jezike, sve je to moj zavičaj. Pisac bez zavičaja je pisac bez osnove. Gnijezdo ptice je moj zavičaj.
Kao da se sve ovo ispililo iz gnijezda ptice. I sve je to
Bihor, a Bihor je čitav svijet, čitav moj svijet“, govorio je
Ćamil Sijarić.
Danas je Bihor, možda baš zahavljujući Ćamilu, postao književna republika. Bihorci bi, komotno, mogli
napraviti sopstveno udruženje pisaca, jer u tom besputnom karaju „da vrat slomi čovjek i konj“ osim Ćamila, danas ima još značajnih pisaca, ali je malo onih koji
su ostali da češljaju jesenje bihorske magle.
FAIZ - ČOVJEK S TRI DOMOVINE
Sajo i Feša „spučili šipke“ za Sarajevo, Faiz „spučio“
za Luksemburg, Ilja poodavno u Švedskoj, Refik Ličina,
takođe, u Skandinaviji... Samo još Redžo i Slađo ostali
da pričaju priče i slažu stihove na busenu bihorskome.
A sretnu se, tako, na stazi zavičajnoj, sa svojim kolegama što sanjaju šipurke pod skladom i trešnje aršlame,
otud iz tuđine.
„Nije mi zavičaj isto iz Luksemburga kao kad sam
ovdje. Sa udaljenosti od 2.000 kilometara zavičaj
izgleda nekako ljepši. Sve ono što ovdje vidite a ne
sviđa vam se, kada se izmaknete odavde to potone,
to se zaboravi, a vidi se samo ono lijepo. Neko je rekao da vrijeme pozlati djetinjstvo, tako i daljina pozlati i ono što nije zlatno u zavičaju“, kaže Faiz Softić.
Za njega je u katalogu ovogodišnjih Ratkovićevih večeri poezije pisalo da je pisac iz Bosne i Hercegovine
i Luksemburga. Ipak, Faiz je rođen u Vrbama kod Bijelog Polja. „Međutim, životne prilike su me otjerale
Oktobar, 2011.
u Sarajevo, iz Sarajeva u Luksemburg. Uvijek me je
nešto tjeralo i ništa to nije mojom voljom. Kada sam
završio školu u Bijelom Polju morao sam ići negdje
dalje da studiram, da radim. Prilike su bile takve da
se moralo ići. Kada sam se našao u Sarajevu tamo se
desio pogrom - izbio je rat i morao sam i odatle nekuda ići. I otišao sam u Luksemburg. Ali podjednako
volim Crnu Goru, Bosnu i Luksemburg. To su moje tri
domovine. No, moja glavna domovina, moje izvorište
je sjever Crne Gore“, ističe Softić.
A neko je još davno, lijepo, rekao: „Svuda pođi, ali
kući dođi“. Slično mi je jedan put rekao i pisac Safet
Sijarić: „Zavičaj je čovjeku posljednja odstupnica“. I
jeste. Tu, na rodnom grumenu, čovjeku je lijepo i sa
busenom ispod glave. Ipak, ljetos na književnoj večeri
„Faiz i prijatelji“ u Petnjici, Softić je imao tremu. Prije svega, nastupa u zavičaju, drugo: „Bihor je kraj u
kojem se teško živi i lijepo govori“. Zbog toga Faiz, za
razliku od nastupa u Roterdamu ili Briselu, u Petnjici
ima tremu.
„Ako pisac uspije u zavičaju, uspio je u književnosti. Ljetos sam se u Petnjici izvanredno osjećao. Godilo
mi je ono što su ljudi govorili o meni. Uvijek godi kada
vas neko hvali, a mene su te večeri hvalili. Tako na pozornici, a isto i u publici, osjećate da su to vaši ljudi i
da si ti njihov. Nastupati u zavičaju je jedna posebna
odgovornost i poseban rizik. Ono što meni u, recimo,
Roterdamu ili u Briselu, gdje nastupam zadnjih godina,
ne primijete, ako napravim neki propust, u zavičaju mi
primijete. Nije uzalud rečeno da je najteže biti prorok
u svom selu. Poteško je uspjeti i zavrijediti pažnju zavičaja“, priča Faiz.
49
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Safet Sijarić bere zavičajne jagode
BIJELI TRN
Čovjek kada počne stariti zavičaj ne samo što mu
se javlja u snovima, nego mu se jednostavno i priviđa,
kažu svi koji su napustili svoj vatan. I svi oni žele da zatvore krug i vrate se na kraju odande odakle su krenuli.
Jednom davno, razgovarao sam sa pjesnikom rahmetli
Ismetom Rebronjom iz Goduše kod Bijelog Polja, koji je
živio u Novom Pazaru. Pitao sam ga otkuda to da je sve
češće u zavičaju:
„Čovjek što bliže grobu, to bliže zavičaju“, rekao
je tada Ismet, pripalio još jednu „drinu bez filtera“
i nastavio: „Sjećam se jednog mačeta, bilo je cijelo
šareno, izvezeno, a na glavi je imalo šare u obliku
velikog slova A. Dali smo ga jednoj ženi, jer smo znali da će mu kod nje biti dobro. Puno godina kasnije,
mačka se razboljela, ostarala. Našli smo je mrtvu
50
pet koraka od legla gdje se rodila. Imala je snage da
bolesna i stara dođe do svog rodnog mjesta“, pričao
je Ismet.
„Iz tuđine se domovina mnogo više voli“, kaže književnica Bisera Suljić Boškailo. „Vjerovatno daljina utiče
da imamo žudnju za rodnim krajem. A ja, što sam dalje
od zavičaja, sve ga više volim. Zavičaj je nešto posebno. Živim u Njemačkoj, a kad sanjam lijepe stvari onda
sanjam svoju planinu i ona brda i to je nešto iskonsko,
to je nešto što je posebno“, kaže Bisera. Tako kaže ona,
a Ilja Sijarć, ljetos, došao iz Švedske i, bezbeli, otišao
na Dobraču česmu šipovačku da se umije, da se napije
hladne vode gromovnjače, a poslije, posjetio i „duvarine“ gdje je bila njegova kuća. Na mjestu gdje mu je
bila postelja, do samog uzglavlja, porastao bodljikavi
bijeli trn. Sa tim trnom, Ilja se zaputi k Skandinaviji, pa
dokle stignu...
Oktobar, 2011.
Revija FORUM
Obrazovanje, kultura, baština
U KIC »Budo Tomović, promovisana studija: Umjetnost islamske
kaligrafije, autora Prof. dr Ćazima Hadžimjelića
Događaj za pamćenje
Govorili: prof. dr Dragana Kujović, i prof.
dr Rešid Hafizović
Poklonici nauke, kulture, umjetnosti, arheologije, etnologije, orjentalne arhitekture i ogromne baštine koja nam je ostala
iz prethodnih stoljeća, imali su rijetko zadovoljstvo da 5. oktobra 2011. godine budu svjedoci jednog nesvakidašnjeg događaja. Te večeri promovisana je studija »Umjetnost islamske
kaligrafije«. U ime domaćina, KIC »Budo Tomović« gospodin Miloš Vukčević, menadžer u toj oblasti, predstavio je autora prof.
dr Ćazima Hadžimejlića, akademika prof. dr Rešida Hafizovića,
prof. dr Draganu Kujović i marketing menadžera gospođu Sedžidu Isaković-Beganović. Pomenuo je naše poznate stvaraoce
Iva Andrića, Avda Međedovića, Mevlake Dželaludina Rumija,
Omera Hajama, Orhana Pamuka i naglasio da je kaligrafija
(umjetonost lijepog pisanja) posebno cijenjena u islamu, pa
se smatra najplemenitijom od svih umjetnosti, budući da ima
tu privilegiju da govor Kur'ana pretvara u vizuelne oblike. Priznanja i zahvalnost pripadaju i izdavaču ove vrijedne knjige
IDT »Sedam« iz Sarajeva sa direktorom Anisom Aljićem, čiji su
saradnici imali sluha da prepoznaju istinsku kulturnu i stvaralačku vrijednost, koja trajno obogaćuje veze među ljudima i
narodima – kazao je gospodin Vukčević. Nakon toga mikrofon
je prepustio gospođi Sedžidi. Ona je program vodila na vrlo
zanimljiv način i u svakoj kratkoj pauzi biranim riječima isticala
naučne domete autora studije prof. dr Ćazima Hadžimejlića,
te govornike o djelu prof. dr Draganu Kujović i prof. dr Rešida
Hafizovića. Interpretator sevdalinki Armin Muzaferija očarao je
prisutne lijepim pjevanjem.
Nakon toga u holu KIC-a prikazana je kaligrafska izložba,
koju je trebalo da otvori ekselencija ambasador BiH gospodin
Izmir Talić. Međutim, on je zamolio ambasadorku Turske gospođu Eminu Birgen Kešoglu da ona to učini. Prisutni su taj gest
toplo pozdravili, a ekselencija gospođa Košoglu zahvalila na
pažnji i prigodnim riječima čestitala domaćinu KIC-a i autoru
gospodinu profesoru dr Hadžimejliću na svemu što je učinio na
unapređenju nauke BiH, posebno djelom »Umjetnost islamske
kaligrafije« i ovom izložbom.
Promociji i izložbi prisustvovali su reis u Crnoj Gori Rifat ef.
Fejzić, sekretar Mešihata Islamske zajednice Bajram ef. Agović i drugi.
Izložba je pobudila veliko nteresovanje. Mnogima se to
veče pružila prilika da prvi put vide kaligrafsko pismo, koje je
kroz istoriju odigralo ogromnu ulogu u razvoju islamske civilizacije, nauke i pismenosti uopšte.
Na nedavnom sajmu knjiga u Podgorici knjiga prof. dr ĆaziOktobar, 2011.
Prof. dr Ćazim Hadžimjelić
ma Hadžimejlića dobila je prvu nagradu, što
potvrđuje njenu naučnu vrijednost.
Nekoliko riječi o
autoru. Prof. dr Hadžimejlić rođen je u Zenici (BiH) 1964. godine.
Poslije srednjeg obrazovanja, nastavio je
školovanje na univerzitetu »Mimar Sinan« u Istanbulu (Turska). Studirao je primijenu
umjetnost, odsjek Kaligrafija i umjetnost knjige. Potom se dalje
usavršavao. Doktorirao je na temu »Umjetnost knjigovodstva i
unikati u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu, njihov značaj, zaštita i čuvanje ». Na univerzitetu »Mimar Sinan« u Istanbulu proveo je deset godina i ostavio duboke tragove.
Uporedo radi i u umjetnosti kaligrafije, različitih kaligrafskih stilova i pisama, kao i ostalih pratećih elemenata. Mnogo
saznanja dobio je od Hasana Čelebije i najpriznatijeg majstora
ovog pisma Ali Alparslana. Uporedo, dvije godine predaje na
Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
U dosadašnjem radu imao je desetine samostalnih i kolektivnih izložbi. Za takav svoj rad dobio je brojna priznanja iz
oblasti restauracije, konzervacije i umjetnosti.
Husein Tuzović
51
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka
Pjesma što dušu miluje
Sevdah je u dubini jedan specifičan dozivljaj života
koji se vidi kao duboka emocija pri izvodjenju i slušanju
divnih tonova
Piše: Zerina Ćatović
Čini li vam se da je kulturološki jaz
izmedju različitih naroda veliki? Pomislite li da vam je,na primjer afrička kultura totalno strana? Ili japanski mentalitet čudan? A tek indijski običaji?
Svaki narod i nacija ima utkane
vrijednosti i ciljeve,koji su drugima
mozda i smiješni. Istina je da svi imamo karakteristična svojstva,koja treba
slaviti. Svi smo braća,ali to ne znači da
se ne smijemo razlikovati.
Ipak,iako će djelovati čudno-svi
mi imamo isti korijen.Postoji jedan
segment života koji nam je svima zajednički. Sve kulture imaju… muziku.
Jezik koji,bez obzira na različitosti,svi
razumijemo.
Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka.Komplikovana je to
struktura,ali milozvučna. U njoj će te
uživati bez obzira ko ste i što ste,ali će
te se naježiti samo ako imate balkanske krvi.
Čitajući spise Ničea, Lorke, Omera
Pobrića i Dušana Puvačića shvatila sam
da naš jezik (sevdalinka) spada u jednu
posebnu grupu jezika(karakteristična
po buri osjećanja),te da zajedničke
korijene dijelimo sa mnogim civilizacijama širom svijeta. Da,mi Bošnjaci,
Španci,Korejci,Afrikanci…smo braća.
Čudno naizgled,ali protiv istorije se ne
moše,a evo i kako.
Obično,termin sevdah vezuje se
za muziški žanr. Sevdalinka je izvorna
bosanska pjesma,iz vremena turske
vladavine,koja se originalno izvodila
na žičanom instrumentu,zvanom saz.
Popularna širom Jugoistočne Evrope
sevdalinka je prvenstveno gradska
narodna pjesma. Ne može se odrediti
52
tačan vremenski period nastanka sevdalinke, ali se pretpostavlja da je ona
nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne Bosne i drugih balkanskih država u kojima se transformišu
i formiraju prva gradska naselja pod
uticajem orijentalne kulture. Autori
sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu,u osami kao
pjevana ispovijest, te se generacijama
prenosila i uobličavala, da bi do nas
došla kao savršeno izbrušen i for-
miran oblik. Sawda je na arapskom
crnilo,crna žuč. Na turskom,odakle je
riječ i došla ,to je melanholična ljubav.
Otuda i sevdalinka-ljubavna pjesma.
Ovdje,kudikamo sevdah upotrebljavamo u širem kontekstu od puke ljubavne čeznje. Čak i veselije medju tim
pjesmama zapadnjaku zvuči tužnokao da neko jadikuje nad svojim životom. Mnogi etnomuzikolozi smatraju
da je to tako zbog teškog vremena i
istoriskih obrta u kom su te pjesme
Oktobar, 2011.
Revija FORUM
nastajale. Ili, bolje reći nevremena.Goran Gocić je zapisao da ako ste Jugosloven, vrlo lako ćete se sjetiti nečeg
za čim će te žaliti,pa onda i zaplakati.
Ali,mi…koji ovu muziku doživljavamo
kao svoju,mi…kojima srce brže udara
kad čujemo taktove,,,Čudna jada..Došla voda od brjega do brjega,,..i slično.
Mi mladi…koji se i danas,nakon toliko
godina vraćamo toj muzici, znamo da
je u sevdalinkama sačuvana najfinija
poruka suptilnih duša koje su kroz vjekove: voljele, čeznule, patile, radovale
i stvarale.
Sevdah se u ovim krajevima koristi
kao pojam kojim se objašnjava povišena emotivnost-zanos. A sevdah je u
dubini jedan specifičan dozivljaj života koji se vidi kao duboka emocija pri
izvođenju i slušanju divnih tonova.
Istina je da, iako to mnogima nije
poznato… padanje u neku vrstu transa uz muziku poznato je velikom broju
kultura. Plemenske kulture ovo praktikuju prilikom religioznih obreda,kao
i američki Crnci (što nam je svima poznato iz filmova). Sjetite se njihovog
gospela,kada nedjeljom odu u crkvu.
To je mješavina duhovne i svjetovne
muzike,koja izražava ljubav prema
Bogu, prirodno. Ali, i to je sevdah.
Bluz,muzika koju su razvili Afroamerikanci ne bi li olakšali sebi radove
na plantažama na jugu SAD, nikada
ne pjeva o sreći i zadovoljstvu. Naprotiv, to je poezija čežnje, rastanaka i
očekivanja, ličnih katastrofa i padova.
Bluz predstavlja neizbježnost i nužnost, i nikada ne gubi vezu sa životom.
Oktobar, 2011.
Obrazovanje, kultura, baština
Napaćeni crnci se u njemu pronalaze i
daju sebe kada izvode pjesme.
Dalje, kod Španaca,a posebice
Andalužana, javlja se jedan poseban
osjećaj žudnje (oni to zovu duende).
Kada slušaju flamenco,usudjem se
reći,ne znaju za sebe. Ne, ne… nije to
sam zvuk gitare, to seže mnogo dalje
od same muzike. Duende se može zateći ne samo u muzici,već načinu njegovog izvodjenja. ,,Sve što je crno ima
i duende,, zapisao je Lorka.
Portugalci nacionalnu muziku zovu
fado. A fado je mnogo više od muzike.
Na taj način, naša braća sa Pirineja
opisuju kako je kad te ljubav ostavi,..
Kako je kad te progone iz zemlje,pa
čak i kako je kad ti ugine bik. Fado
je jedinstven osjećaj tuge,koji obuzme Portugalce.Štaviše,oni kažu da
izvodjač nije uspješan,ako publici ne
izmami suze. Fado znači sudbina,a
kad ga slušaju dožive saudade. To
je ekvivalent sevdahu. A,zbog blizine
Portugala sa islamskom kulturom, to
je čak i etimološki blisko sa našom
riječju.
Ekvivalente sevdahu imamo i na
istoku…Bliskom i Dalekom.U Izraelu
se gaji sefardska muzika a nju su stvarali stari Jevreji,primorani da napuste
maternju zemlju. Da bi po svijetu
očuvali svoju tradiciju,kombinovali su
svoj jezik sa jezikom zemlje u koju su
pobjegli. Na taj način nastao je ladino
jezik,pa onda i muzika. Danas jedva
deset hiljada ljudi govori tim jezikom,ali
način na koji u pjesmama prepričavaju svoje nevolje tokom istorije,bolan je
i srceparajući. Pravi,pravcati sevdah.
I Korejci imaju srodan pojam za
osjećaj duboke, neobjašnjive tuge.
Njihove pjesme nastale su za vrijeme okupacije (oni su gotovo dva vijeka bili pod Japanom),a kad padnu
u zanos,slušajući muziku, kažu han.
Bošnjaci to stanje imenuju ,,kara sevdah,,.
Iz svega ovoga, jasno je da je sevdah (sevdalinka, gospel, flamenco,
fado, ladino i han) sinteza bola i zadovoljstva. Takoreći, to je neizdrživi emotivni naboj koji se iskazuje pjesmom
i traži razumejevanje i smiraj. ,,Bez
sevdaha nema živovanja” pa nije čudo
što se i mi mladi prepoznajemo u njemu. Uz kahvu, harčalije i sabur priče,
uzdah se protegne u tihanu pjesmu
što dušu miluje. A Ljudsku dušu je teško razumjeti, ali ako iskažete emocije
na neki način, onda je sevdah u punom zamahu, a ako osjećanja ostanu
neispoljena, onda ste običan pjevač
, običan pijanac, običan čovjek. Ne
umijete da uživate u životu.
53
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Najbolji mladi pjesnik Dina Murić
Stvaralaštvo je u sjenci
drugih oznaka
Dina Murić
Umjetnost, kao i ostale sfere života u Crnoj Gori, još uvijek
se označavaju po vjeri i naciji. To je dobro oprobani sistem
kulturnog geta, gdje se stalno naglašava da je manjinskom narodu “dozvoljeno” da se bavi svojom kulturom, što
se koristi kao alibi, odnosno služi kao privid liberalizma,
kazala je za Forum pjesnikinja Dina Murić.
Dobitnitnica nagrade, 40. jubilarnih “Ratkovićevih večeri poezije” za mlade pjesnike 2010. pjesnikinja Dina Murić
iz Rožaja živi i radi u Njemačkoj gdje priprema doktorat iz
ekonomskih nauka.Objavila je dvije zbirke pojezije a intenzivno traga za savremenim izrazom u likovnoj i filmskoj
umjetnosti.Počastvovana je nagradom i nadom da će se u
Crnoj Gori ozbiljnije prepoznavati stvaralaštvo bez obzira
gdje nastaje i pod kojim predznakom. Risto Ratković je pjesnik koji je oblikovao generacije stvaralaca poslije njega.
Ovo mi je prva književna nagrada i ogroman podstrek kazala je Dina.
Već dugo živim na Zapadu, ali Crnu Goru smatram svojom polaznom tačkom i glavnom okosnicom identiteta, a
doživljaj života u Crnoj Gori (sa svim prednostima i traumama) vjerovatno glavnim razlogom zašto sam uopšte počela
da pišem,kazala je za Forum mlada pjesnikinja
Smatram da je moja dužnost da ukažem na stvari koje
bih voljela da su drugačije kada je u pitanju odnos države
prema stvaralaštvu.Naglašavam riječ “stvaralaštvo” umjesto “stvaralac”, jer u tome leži ključ problema. Stvaralac,
odnosno njegovo porijeklo, društvena pozadina i politički
uticaj se stavljaju ispred stvaralaštva toliko da ono polako
počinje da gubi značaj. I to se nameće ne samo kroz odnos
države prema stvaralaštvu u dijaspori nego i stvaralaštvu
uopšte.
Biću direktna i konstatovati da se umjetnost, kao i ostale sfere života u Crnoj Gori, još uvijek označava po vjeri i
naciji, čak više nego u susjednim zemljama. Stvaralaštvo
umjetnika iz manjinskih naroda zbog toga ostaje u okviru
nacionalne niše, čak i ako tematski nema veze sa nacionalnim. Šta više, samo ako to stvaralaštvo ima nacionalni prizvuk dobiće šansu da postoji. To je dobro oprobani sistem
kulturnog geta, gdje se stalno naglašava da je manjinskom
narodu “dozvoljeno” da se bavi svojom kulturom, što se koristi kao alibi, odnosno služi kao privid liberalizma.
S druge strane,nažalost ni u mainstream kulturi nije ništa bolja situacija.Jedna zbirka poezije, roman ili bilo koje
54
Najbolji mladi pjesnik
Dina Murić
“Slike koje su ubile smrt”,naslov je zbirke pjesama Dine Murić za koju je dobila prvu nagradu na 40.
jubilarnim “Ratkovićevim večerima poezije” za mlade
pjesnike 2010.u Bijelom Polju. Druga nagrada pripala
je Mariju Glavašu iz Splita za rukopis “Grad”, a treća
Katarini Fiamengo iz Beograda za rukopis “Kolaži samoće”.
- Risto Ratković je pjesnik koji je oblikovao generacije stvaralaca poslije njega. Ovo mi je prva književna
nagrada i ogroman podstrek kazala je Dina Murić.
Oktobar, 2011.
Revija FORUM
Obrazovanje, kultura, baština
Lice Denira
Porijeklo
Nekada sam željela pisati uzvišeno
Ja poznajem one koji su zaboravili dan
mladiće iznevjerene ratnim pokličima
kao pjesnik koji se žrtvuje zbog emocija poput ljubavi.
Željela sam u poeziji zaobići popularne referense
djevojke koje nude svoje grudi mjesečini
prljave postelje i košmare u kojima ljudi sanjaju
i biti high na jezerskim lokvanjima na kojima prebivaju
prozračna šumska bića što udovoljavaju gladnoj muškoj mašti.
Ja dolazim iz njihovih košmara.
Željela sam koristiti pernicu, pisati haiku iz stida
ili prestati da pišem jer se istim zanimanjem bave vladike,
erotskih prodavnica i prašnjavih azijskih izloga
generali i ostale balkanske zvijeri.
Željela sam voljeti radi mita i prezreti status.
Uzalud!
Iako sam sanjala da stihom širim poruku nade
već razmišljam o prelaženju na stranu neutralnosti
jer su ljudi umorni od čežnje za ovalnim tijelima
sa tv ekrana, zašto im i dalje dosađivati.
Željela sam biti lijepa iznutra, ali od kada ne želim više u raj
sve se završava na tjelesnim željama
i na potrebi za izbjegavanjem političke filozofije.
Jedino što nijesam željela je da slomim srce zbunjenom čovjeku sa licem Denira
koji je u neprospavanim noćima sanjao o tome kako se držimo za ruke
u samo-izazvanoj životnoj komi.
drugo umjetničko djelo radije će biti promovisano ako je
njegov autor neka medijska ličnost, popularni političar ili
estradna zvijezda. Kvalitet pri tome ima sekundarnu ulogu.Estrada nemilosrdno prekriva umjetničku kreaciju. To je
jako obeshrabrujuće za sve one koji se žele posvetiti ozbiljnom umjetničkom stvaralaštvu, a koji mu ne prilaze u cilju
narcisoidne samopromocije. Naravno, u svemu ovome ima
izuzetaka, i ti izuzeci su ono što daje nadu i optimizam kaže Dina.
Potencirajući neprikosnovenost individualnosti u stvaralaštvu Dina Murić ističe važnost etabliranja kvaliteta,
umjetničke iskre, bez predrasuda iz kojeg predznaka autor
dolazi.
Rastužuje me činjenica da se podrška umjetnosti u našoj državi svodi na ustaljeni krug ljudi.Takvo stanje unazađuje idejnu i stvaralačku različitost i u potpunosti obesharbruje sve one koji imaju da kažu nešto novo i na drugačiji
način. Kada sam čula da je 2010. godine, Velika njemačka
književna nagrada dodijeljena rođenoj srpkoj državljanki,
Melindi Nadj Abonji, koja živi i stvara u Švajacarskoj i piše
na maternjem jeziku, shvatila sam da smo mi u Crnoj Gori,
gdje se još uvijek svaka sfera života povezuje sa nacionalnim i vjerskim identitetom, jako daleko od savremenog i realnog doživljaja književne i bilo koje druge kulturne scene.
Zapanjena sam,recimo potpunim nedostatkom zainteresovanosti države za Sjever, toliko da se može već govoriti o
nekoj vrsti „kulturnog geta”. Pri tome mislim da bi u institucjama morali češće i ozbiljnije da se prisjete medjunarodOktobar, 2011.
snove užasa.
Stranih ulica i uzanih getoa
uplašenih djevica pod naletom strasti
svilenih jutara u kojima djeca šapuću iz zemlje
koju sam ostavila uobičajenim patriotskim zvijerima.
Ja dolazim iz pobijeđenih gradova
u one čiji su zidovi izdržali
gdje plavooki ludak pjeva o mržnji
gdje niko ne uzima sporedni put
iz fabrike, ruševine, šume u kojoj je žena molila
za život svog jedinog sina.
Ja dolazim odatle gdje ljubavnici lažu svojim poljubcem
gdje usamljene ponoćne šetnje postaju jedini momenat istine
istine, ne sreće
ona je odavno ismijana u crvenoj zori
kada nijesam pronašla utjehu.
no priznatih pisaca kao što su.Ćamil Sijarić, Risto Ratković,
Mihajlo Lalić, Husein Bašić...idr. Konačno, ako je mitomanskim tumačenjem Njegoša prilično doprineseno idejno-civilizacijskoj atrofiji stvaralačke misli u Crnoj Gori, onda se dolazi do zaključka da su upravo istorijski najvrjednije stvari u
umjetnosti, ipak, došle sa sjevera Crne Gore. To je još jedan
razlog za temeljitu promjenu odnosa . .Možda je i to povod
što ovih dana privodim kraju roman koji obrađuje zanimljive
psihološko - socijalne teme. Namijenjen je globalnoj publici, a kao i svakom piscu i meni bi bilo drago da bude čitan
u mojoj domovini,poručila je Dina Murić.
E. Pašić
BILJEŠKA O PISCU:
Dina Murić je rođena 1982. godine u Crnoj Gori. Magistrirala je na smjeru ekonomija preduzetništva, na Bečkom
ekonomskom univerzitetu. Objavila je tri knjige poezije:
Suza na Kamenu /1999/, Amarilis /2001/ i Slike koje su
ubile mit /2010/ godine.
Njena poezija je objavljivana u različitim izborima: književni časopis Almanah, Ars – časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja, kao i u više antlogija poezije.
Za neobjavljenu knjigu poezije Slike koje su ubile mit, dobila je “Ratkovićevu Nagradu” /2010/ godine.
Pored književnosti objavljuje i stručnu ekonomsku literaturu u Njemačkoj, gdje doktorira. Njena dalja interesovanja su film, slikarstvo i fotografija.
55
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Vrbički na pjesničkom kongresu u Iranu
Književno veče pred
mezarjem sufijskog pjesnika
Utisak je da tu društvo karakteriše,”iskrena gostoljubivost, čistoća, i ljepota. Iskazano jezikom simbola, moglo bi se reći: cvijet,
ptica i žena. Sve je to prikazano u najljepšoj formi, kroz: pjesmu,
arabesku, muziku.
Na poziv iranskog Ministarstva za kulturu, Safet Hadrović Vrbički učestvovovao je na Drugom konkresu iranskih i svjetskih
pjesnika koji je od 5 do 16.oktobra održan u istorijskom Širazu,
rodnom gradu dva najveća iranska pjesnika Hafiza i Sa’di-a.
- Za svakog pjesnika, poziv iz svijeta, da negdje boravi i gostuje, neizmjerna je radost i neizrecivo zadovoljstvo, pa tako i za
mene.kazao je za Forum Vrbički.
To je dokaz više da ono čime se pjesnik bavi, civilizovani svijet
ne samo da uvažava, već i cijeni.
- Gostovao sam u Iranu, kao zvanični učesnik Drugog kongresa Iranskih i svjetskih pjesnika. Na veličanstvenoj manifestaciji
kulture, medju preko 50 pjesnika iz 33 države svijeta: Indonezije, Kine, Indije, Pakistana, Azerbejdžana, Sjeverne Afrike, SAD-a,
Etiopije, Uzbekistana, Jermenije, Alžira, Engleske, Urugvaja, Bangladeša, Bosne i Hercegovine, Pakistana, Tajlanda, Tataristana,
Turske, Tunisa, Danske, Sirije, Srbije, Iraka, Palestine, Filipina,
Hrvatske, Sjeverne Koreje, Libana, Norveške i dr.
Radni dio Manifestaciji trajao je, četiri dana u Teheranu, a
dva u Širazu, rodnom gradu Hafiza Širazija i Sadi’a Širazija.
Gostovali smo na pet velikih univerziteta Teherana, u klubu
mladih književnika Irana, i jednom od Centara kulture grada Teherana.
U Širazu sam imao čast da otvorim književno veče pred mezarjem jednog velikog iranskog sufijskog pjesnika što je za njihovo poimanje pjesničke riječi posebna svečanost, kaže Hadrović.
Centralna manifestacija posvećena poeziji i poetskom govoru, održana je pred mauzolejem Hafiza Širazija 12. oktobra,
gdje je bila prisutna sva kulturna i politička elita Republike Iran, I
brojni učesnici ovog festivala poezije. Prisutnima se nadahnutim
govorom obratio i Predsjednik Republike Iran, Ahmadinedžad.
Safet kaže da bi se moglo dugo pričati o posjetama drevnom
bazaru u Širazu, mauzoleju; Hafiza i Sadija, ali posebno o zidinama nekada moćnog antičkog grada Persepolisa, koji i sada
nakon duže od tri hiljade godina, inpozantno djeluje na posmatrača, ushićeno priča Vrbički.
- Ako se za vrijeme od 12 dana boravka u jednoj nepoznatoj
zemlji, kakva je za mene do sada bila i država Iran, može sažeti
šta bi tu državu karakterisalo, jeste sljedeće: iskrena gostoljubivost, čistoća, i ljepota. Iskazano jezikom simbola, moglo bi se
reći: cvijet, ptica i žena. Sve je to prikazano u najljepšoj formi,
kroz: pjesmu, arabesku, muziku.
56
Vrbički: Posjeta spomeniku Omeru Hajanu
Safet Hadrović Vrbički duže od trideset godina piše:
poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku.Objavljivao je na
stranicama mnogih književnih glasila širom ondašnje
Jugoslavije i dobio više književnih nagrada i priznanja,ka
što su:Književna nagrada „Sabit Užičanin“ za tragediju
„Žrtva“, koja je proglašena knjigom godine u Sandžaku,
za 1994. godinu.Književna nagrada: „Blažo Šćepanović“,
za zbirku pjesama: „Lovci na školjke“, koja je na anonimnom konkursu izabrana za najbolju pjesničku zbirka iz
Srbije i Crne Gore, za 2000. godinu.
Neke pjesme su mu prevođene na: engleski, turski,
bugarski, makedonski, albanski, njemački, francuski,
slovenački ..idr.
Predsjednik je Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore.
Glavni je i odgovorni urednik revije „Bošnjačke novine“..
Živi I radi u Rožajama.
Bilo je to pravo kulturno hodočašće. Neposredno i potpunije
prijateljstvo stekao sam sa više pjesnika iz: Uzbekistana, Tataristana, Sirije, Danske, i dr. koji su iskreno zainteresovani da u
svojim državama, u časopisima koje oni uređuju, objave radove
naših pjesnika,(ukoliko ima valjanih prevodilaca)kazao je za Forum Safet Hadrović Vrbički.
Organizatori su štampali knjigu u više hiljada primjeraka,
dvojezičnio,na ebgleskom I persijskom. Svi pjesnici su zastupjeni
sa po 3 pjesme, fotografijom I biografskim podacima.Na kraju uz
primjerke knjiga učesnicima su uručene Diplome manifestacije i
gravirane persijske vaze. E.P.
Oktobar, 2011.
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Slike Abaza Dizdarevića u galeriji “Centar”
Dosljedni tumač svjetla u
crnogorskom stvaralaštvu
A. Dizdarević: “Dobro drvo” - ulje na platnu
Abazove stvaralačke opsesije, zalaze u unutrašnjost bića,
ostavljajući nas da se odredimo
prema prizorima koji nijesu niotkuda došli. Riječ je o slikaru koji
je dosljedni tumač svjetla, slikar
koji na poseban način pokazuje
da je slikarstvo umijeće osvajanja svjetlosti i prostora.
Deseta izložba slika Abaza Ditdarevića
Piše: Mirsad RASTODER
Samostalnu izložbu slika Abaza Dizdarevića u podgoričkoj galeriji “Centar”,
početkom septembra činili su radovi nastali u različitim periodima pa se može
reći da je svojevrsni presjek njegovog
dosadašnjeg stvaralaštva. Riječ je o slikaru koji je dosljedni tumač svjetla, slikar koji na poseban način pokazuje da
je slikarstvo umijeće osvajanja svjetlosti
i prostora,kazao je na izuzetno posjećenom otvaranju književnik Pavle Goranović Ovo je deseta samostalna izložba
Abaza Dizdarevića, a njegove stvaralačke opsesije zalaze u unutrašnjost bića,
ostavljajući nas da se odredimo prema
prizorima koji nijesu niotkuda došli.
- Tu tihu borbu Dizdarević obavija
mističnim štitom. Tamo, (na slikama)
vidimo sklupčana bića što žele izaći iz
svojih ljuštura, vidimo i trajne ogrebotine po njima, kao mjesta na kojima se
vješto zapisuju znakovi njihovih, ali i
naših sudbina .Ali će prije biti da nam
Cetinjski akademac
Abaz Dizdarević je rođen 1978. godine u Bijelom Polju. Urednik je likovnih programa u Centru za kulturu u Bijelom Polju. Docent je na Internacionalnom Univerzitetu u Novom Pazaru. Završio je Fakultet likovnih umjetnosti na
Cetinju 2002. kao i postdiplomske studije na istom fakultetu 2010. godine.
Potpredsjednik je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i član Sandžačkog
udruženja likovnih umjetnika. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Podgorici,
Kotoru, Plavu, Priboju na Limu, Rijeci, Skoplju, Antaliji (Turska). Učestvovao
je na brojnim kolektivnim izložbama kao i u radu kolonija i na panel diskusijama organizovanim na području Crne Gore.
Oktobar, 2011.
umjetnik sugeriše da je čovjek, a stvaralac posebno, uvijek u nekom grču i da
se to utišano sučeljavanje dešava ispod
sveprisutne mjesečine.- Jer, i stvari i pojave, i umjetnikova viđenja u funkciji su
svjetla. Ili mjesečine kao nezaobilaznog
dijela slike – rekao je Goranović.
- I stvari i pojave, i umjetnikova viđenja u funkciji su svjetla. Ili mjesečine
kao nezaobilaznog dijela slike. Pristup
metafizičkoj dimenziji svjetlosti mjeri se
i rasporedom boja na Dizdarevićevim
radovima. Iz njih isijava i neka unutrašnja svjetlost i zato se posmatraču može
pouzdano ukazati da jedna iz druge slike izlaze. Možda i nije tako, ali igrama
s neuhvatljivim valerima, ovaj umjetnik
predstavlja se svakako nesvakidašnjim
koloritom. U taj rizičan postupak, pri
mogućnosti da sklizne u ležerne zone
57
Obrazovanje, kultura, baština
svakidašnjosti, u predjele nezahvalnih
boja, Dizdarević ulazi samosvjesno. I
sa sigurnošću svojih osjećaja - rekao je
Goranović.
Metafizika svjetlosti
- Mnoge od ovih slika su već poznata
javnost ali sam želio da ovom izložbom
pokažem tu svjetlost koja ih povezuje i
način na koji sam došao do određenih
rješenja – kazao je za Forum Abaz Dizdarević.- Te figure mogu se tumačiti kao
emotivna stanja osoba koje su oslikane
i one nose određenu dozu melanholije ali i plava boja koja preovladava na
platnima nosi istu simboliku. Kao što
ni život ne čini isključivo dobro raspoloženje, tako ni slikarstvo ne može predstavljati samo jednu stranu života. Neko
će primijetiti melahnoliju, ja vidim i optimizam, koji se očituje kroz svjetlost, a
svjetlosti nijedan drugi princip ne može
biti suprotstavljen. Svjetlost, kao temelj
svih ovih slika, mora nositi tu dozu entuzijazma i pozitivne energije – kazao je
Dizdarević.
Izložbu su organizovali, Centar savremene umjetnosti Crne Gore i Centar
za očuvanje i razvoj kulture manjina.
Revija FORUM
Internacionalni
susreti umjetnika
Abaz Dizdarevic je i predsjednik NVO “Stari Most”koja je i ovog ljeta uspješno
organizovala VII internacionalne likovne susrete u nesvakidašnjem prirodnom
ambijentu Bistrice kod Bijelog Polja . U ovoj,već prestižnoj koloniji do sada je
gostovalo preko 200. profesionalnih umjetnika, afirmisanih u zemljama iz kojih
dolaze, ali i koji su svojim stvaralaštvom potvrđeni na svetskoj likovnoj sceni.
Ovi Internacionalni sureti u Bijelom Polju okupljaju umjetnike različitih interesovanja i profilacija, sa jednim ciljem-da svoje impresije bjelopoljskim ambijentom, predjelom, ljudima, uopšte atmosferom crnogorskog sjevera transponuju u
umjetnički iskaz.
Susreti „Stari most 2011.“, okupili su od 10.do 20.jula umjetnike iz Švedske,
Danske, Francuske, Njemačke, Poljske, Rusije, Bugarske, Turske, Albanije, Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Crne Gore.
Pored toga što domaća javnost i medjunarodne organizacije zapažaju i podržavaju stvaraoce u Bijelom Polju i likovni kritičari bilježe da se nešto kvalitetno
dešava pored Starog mosta na lijevoj obali rijeke Bistrice. Istoričarka umjetnosti
Ljiljana Zeković konstatuje da je „Stari most“, ustvari, „most prijateljstva koji premošćuje granice i povezuje umjetnike iz raznih zemalja i sredina, i uspostavlja
neposredan kontakt stanovništva sa tajnama umjetničkog čina“, a Nikola Mršulja, istoričar, Likovne susrete „Stari most“, naziva „crnogorskim brendom“.
Slike Abaza Dizdarevića ,po dubini podsjećaju na palimpsest, prvotne hartije
na kojima pažljivi čitaoci pronalaze naslage rukopisa o vremenima i kulturnim
slojevima.Kao da među porama moždane kore ili kroz pukotine osušene zemlje
Abaz traga za onim što je uzidano u kodove ljudskog roda na ovom prostoru.
Murali pod Obrovom
Akademski slikari ukrašavaju
Bijelo Polje
Dvadesetak slikara započelo je u septembru oslikavanje Bijelog Polja na više lokacija.
Na inicijativu predsjednika Opštine Aleksandra Žurića akademski slikar iz Bijelog Polja
doc. Abaz Dizdarević okupio je 20-ak kolega
sa Likovne akademije na Cetinju, Internacionalnog univerziteta – Departmanta za
likovne umjetnosti u Novom Pazaru, ALUakademije likovne umjetnosti iz Trebinja
i Fakulteta vizuelnih umjetnosti „Atlas“ iz
Podgorice, da bi na više lokacija u gradu
naslikali murale - zidne slike.“Cilj je da se
neka mjesta ukrase i postanu interesantna za sve putnike dobronamjernike koji
posjećuju naš grad, kazao je Dizdarević.
58
Oktobar, 2011.
Revija FORUM
Obrazovanje, kultura, baština
Ibrahimović ponovo u
Francuskoj
Istaknuti Slikar Aldemar Ibrahimović gostovao je pčetkom jula u Francuskoj. U organizaciji Asocijacije DPI,
samostalna izložba njegovih slika priređena je na sjeverozapadu Francuske, u Dol de Bretagne nedaleko od
čuvenog ont Sent Mišela.
Desetodnevna izložba 25.slika ,rađenih u tehnici ulje na platn,
otvorena je u galeriji Turističke organizacije grada, koja se nalazi u samom centru ispred drevne gradske
katedrale.U prisustvu brojnih posjetilaca i uz tradicionalnu bretanjsku muziku koju je svirao Filip Montode na
otvaranju izložbe govorili su Guverner
8. gradova Bretanje, Gradonačelnik
Dol de Bretagne i predsjednik asocijacije DPI Žak Ruket.
Podsjećajući da je Ibrahimović,prije
šes godina izlagao u Parizu i iste te
godine u Bretanji oni su istakli da se
raduju što je ovaj umjetnik ponovo u
njihovom gradu.
- Aldemarove slike imaju simboliku
Oktobar, 2011.
Otvaranje izložbe u Bretanji
isprepletanih kultura u Crnoj Gori,a
ovakvi događaji imaju veliki značaj za
uspostavljanje što bolje saradnje i ra-
zumijevanje medju raznim narodima
i njihovoim kulturama kazao je Žak
Ruket.
59
Obrazovanje, kultura, baština
Revija FORUM
Bijenale mladih unjetnika Evrope i Mediterana
Čuvar ravnoteže
u Solunu
U Grčkoj se od 7.oktobra do 6.novembra održava XV Bijenale mladih umjetnika Evrope i Mediterana, na kome su učestvovali naši akademski
umjetnici Adin Rastoder i Tijana Gordić.
Umjetnički savjet Udruženja likovnih
umjetnika Crne Gore odabrao je
skulpturu „Čuvar ravnoteže“ Adina Rastodera
da predstavlja crnogorsku likovnu scenu
na bijenalu u Solunu.
Tema ovogodišnjeg bijenala je SIMBIOZA pa je
skulpturu Rastodera neobičnom paletom odslikala mlada
umjetnica Gordić
Adin Rastoder je završio vajarstvo
u klasi profesora Pavla Pejovića na FLU
Cetinje gdje pohađa završni program magistrature.
Tijana Gordić je takodje diplomirala
na FLU Cetinje u klasi profesora Rajka Todorovića Todora i radi u Centru za Kulturu
Bijelo Polje.
Tokom desetodnevnog boravka, pod
pokroviteljstvom crnogorskog Ministarstva
kulture i organizatora,umjetnici su prezentirali i druga svoja umjetnička ostvarenja.
Rastoder kaže da je bilo, zaista impozantno sresti se sa preko 300 učesnika i čuti
svjetski poznate umjetnike koji su na simpozijskim sesijama govorili u savremenoj umjetnosti. Organizator ove globalne manifestacije
umjetnosti je Medjunarodni savez za bijenale
mladih umjetnika iz evrope i mediterana.
Sama postavka našeg rada „Čuvar
ravnoteže“u centralnom salonu dugog niza
galerijskih prostora, potvrda je rejtinga u
kontekstu teme bijenala.
na našem radu kako rekoše prepoznata je ,,kultivizacija demonskih
ostataka
prošlosti
koja frustrira, optere-
ćuje ljudski rod”.
Moguće da Čuvar provocira obavezu svakog
od nas da suzbijamo ono vandalističko u svakom
pogledu,kazao je za Forum Rastoder.
Savez za Mediteran osnovan je 2001 u
Sarajevu,ima 73 člana iz 22 zemlje, i
ima za cilj medju kulturni dijalog u evropi i mediteranu.
BJCEM je umjetnička i
kulturna mreža koja djeluje od početka 80-tih, i sa
posebnom pažnjom ističe
političke i socijalne teme. Organizuje
događaje,ohrabruje
razmjenu, promoviše okupljanja, podržava stvaranje novuih kreativnih projekata
i umjetničkih djela.Glavna aktivnost Saveza
je samo bijenale, a prvo je bilo u Barseloni
1985, potom: Solun 86, Barselona 87, Bolonja
88, Marsej 90, Valensija 92, Lisabon 94, Torino
97, Rim 99, Sarajevo 2001, Atina 2003, Napulj
2005, Bari 2008, Skoplje 2009, i Solun 2011.
godine. Tokom 26. godina svoje istorije, bijenale
se smatralo kao glavni prozor stvaranja na Mediteranu.Prezentujući radove umjetnika izmedju
18 i 30 godina starosti iz različitih polja ili oblasti:
arhitektura, film, video, digitalna industrijska kreacija, fotografija, gastronomija, muzika, teatar,ples i
ostalo, postalo je promoter umjetničkih ideja.
Na Bijenalu je do sada učestvovalo oko sedam hiljada umjetnika a pratilo ga je preko
700,000 posjetilaca.
Počev od 2011.Savez je pokrenuo novu strategiju razvoja,koja se zasniva na dugorošnom
procesu,koji ima za cilj da kontinuiranim aktivnostima i dogadjajima otvara mogućnost zbližavanja
umjetnika u razvoju
U Solunu je po prvi put manifestacija imenovana Bienale De la Mediterranee
kako bi se sve više i više fokusirali na područje mediterana
i na njegov socijalni politički i
kulturni sadržaj.
Z.Ć.
Skulptura “Čuvar ravnoteže”
60
Oktobar, 2011.
Revija FORUM
Obrazovanje, kultura, baština
Slikar Mirsad Đurđević
Kololorit naglašenih
asocijacija
Pažnju likovne publike u Podgorici, krajem septembra privukla je
izložba Mirsada Djurdjević koji je u
Umjetničkom paviljonu predstavio
32 djela, - slike nastale u periodu
od 2007 do 2011.godine. Izložbu
je otvorio predsjednik ULUCG Igor
Rakčević.
Kroz tri faze: geometrijska apstrakcija, lirska apstrakcija i uslovno nazvan pravac „Total paintings“
umjetnik prepliće razne motive inspirisane tradicijom i urbanim vrtlozima. Sam naslov izložbe „Weatherproof“ - zaštitnik, proističe
iz stvaralačke potrebe da svoje
figure žena u pokretu ili u stanju
mirovanja - spokojstva sačuvam
od nepogoda kazao je za Forum
Djurdjević.
- Žena je inspiracija, simbol
nježnosti, materinstva, ljubavi... Metaforično želim da ukažem da u vremenu društvenih “vremenskih” nepogoda prije svega umjetnost treba
ostati “mirna”, zaštićena i iskrena,
jer i ona je ženskog roda.
Moje slike proizilaze iz lirske
apstrakcije, ali ne isključuju figuru
koja se javlja kroz asocijaciju da
proizvede vizuelizaciju koja se nastavlja u mašti posmatrača. Đurđević je diplomirao i magistrirao
na FLU u Prištini u klasi profesora
Hilmije Ćatovića. Bavio se pedagogijom, a doktorant je na Univerzitetu Educons u Sremskoj Kamenici.
Kao nezaposleno lice živi i slika u
Podgorici.
O njegovim slikama likovni kritičari su zapisali.
- Slikarstvo Mirsada Đurđevića
Oktobar, 2011.
Igor Rakčević i Mirsad Đurđević
je cjelovito i jasno,oslanja se na
logičan likovni postupak i smjelost
zapisao je Milan Coko Marović.
Đurđevićevo slikarstvo je oslonjeno na one suštinske sadržaje,koji
se iskazuju i osjećaju u relativno
naglašenim i asocijativnim prostorima.
Oni u isto vrijeme funkcionišu
kao realnost i apstrakcija...Tema je
lagano naglašena, a slika sadrži sve
one bitne karakteristike postupka
do onih sadržaja koji se mogu osjetiti kao asocijacija i lagano potcrtavanje sadržaja.
- Koloristički gejziri Mirsada Đurđevića razlivaju se poput lave na
površini slike.
Stvarajući neponovljivi likovni
doživljaj - zapisala je Olivera Vukotić
iz Novog Pazara.
- Srđan Marković iz Zvečana
konstatuje, ,,U slikarstvu Mirsada
Đurđevića postoji dosta slikarskog
naboja i postoji jedan dobar odnos
poklapanja s prirodom ili slikanje
onih oblika koji egzistiraju u njegovoj duši... I pored stilske raznolikosti on ima jednu finu crvenu nit koja
vezuje sve što imamo pred sobom.
Ta crvena nit bi se i mogla definisati
jednim nastojanjem da naslika pejzaže koji egzistiraju u njegovoj duši,
a koji su jedan realan povod i u jednom realnom svetu...
U vremenu poplave televizijskih
serija, tv-shopova, video igrica, bizarnih rijaliti programa, petparačkih
filmova u kojima dominira nasilje
itd, Djurdjević je u Podgorici ponudio uzburkane talase boja koje
provociraju povratak prirodnosti i
životu.
E.Pašić
61
Priča
Revija FORUM
Uoči mevluda
Piše: Ajdin Rakić
Te večeri kandili na munari Glavatovića džamije gorjeli su do kasno u noć.
Razišle su se i posljednje podgoričke
džematlije,a stari hafiz Suka, nakon što
je ostavio đugum čiste vode i peškir nad
bašlakom turbeta, koji je stajao pored
glavnog ulaza u džamiju, sa desne strane, pokušavao je da zamandali teška
avlijska vrata. Mevlud u čast rođenja
najodabranijeg Poslanika, svečano je
obilježen u Glavatovića džamiji te 1341.
godine, gdje je prisustvovala najuglednija ulema, muftija i kapetan grada, a mi
softe stajali smo poređani pored mihraba, prateći hodže u njihovom glasnom
učenju mevluda i ilahija.
Naša kuća se nalazila uz samu džamiju, tako da su prozori od naše velike
odaje pružali pogled na dio džamije i
munaru.Ujak, koji je stajao pored prozora, posmatrao je hafiza kako gura
teške kanate.Ujak me je zamolio da pomognem i otpratim hafiza do njegovog
doma, koji je se nalazio sa suprotne
strane. Uzeo sam fenjer i uputio se ka
hafiz efendiji. Nazvao sam selam i pomogao mu da zatvori avlijska vrata, a
zatim sam ga otpratio do njegove kuće.
U jednoj ruci je držao štap, a sa drugom
rukom se oslanjao na moje rame. Hafiz
Suka je od sve djece u Kiš mahali najviše volio mene. Možda zbog obećanja
koje sam dao majci, a možda i zbog njega samog koji je bio pun ljubavi - imao
sam veliko poštovanje prema hafizu.
Rado sam ga slušao. Pozvao me je u
kuću, a ja sam sa zadovoljstvom prihvatio. Kad se smjestio na velikom šiltetu,
ugledao sam suze na njegovim očima.
Nije mi puno trebalo da shvatim da su
suze koje su kvasile naborano lice starog imama bile zbog mene.
Ova noć bila je noć Poslanikovog
rođenja, a dijelili smo slično djetinjstvo.
Poslanik je ostao bez majke sa šest godina, a ja sa isto toliko godina bez oca.
Njega je odgajao stric, a mene ujak. Za
dijete rođeno u dalekoj Meki, okruženoj
pustinjama, na samo par stotina meta-
62
ra od časne Kabe, u mahali Hašimovića
nije postojala prepreka za veliku misiju,
za uputu, za pravdu, za ljubav, za toleranciju, za život, za vjeru, za mir, za čast
i za sve ono što će ga krasiti kroz život i
nakon njega.
,,Vidiš, Hasane”, počeo je hafiz, ,,i
Poslanik nije imao oca. Ostao je i bez
majke. A bio je i ostaće primjer cijelom
čovječanstvu. Vole ga i slijede svi muslimani.” Zatim je nastavio: ,,život Poslanika, njegov sunet, treba uvijek da ti bude
primjer i putokaz”.
Navikao sam da budem siroče, bez
oca, a hafiz je pokušavao da me svakog
puta utješi, ojača i da mi pokaže pravi
put.
Poljubio sam mu ruku i došao sam
kući. Sjutradan sam saznao da je hafiz
Suka preselio. Duga povorka sa dženazom napuštala je Kiš mahalu, dok
tmurni oblaci začas prekriše nebo nad
Podgoricom.
Prošlo je mnogo godina, a život me
često vrati u staru mahalu, koja danas
postoji samo u mojim sjećanjima. Iako
bivam u njoj, osjećam istu onu žal za
rodnim krajem koju je osjećao i Poslanik
a.s nakon velike hidžre. Sjetim se velikog učitelja hafiza Suke, kome nema ni
mezara, velike džamije kojoj nema ni temelja, Kiš mahale koju više ne krase bogati čardaci koje skrivaju veliki bedemi;
i sjetim se jednog dječaka, sitnog softe
koji je žurio svakog dana u mekteb, sa
Kur’anom u ruci, i crvenim fesom koji
mu je padao na guste crne vljeđe.
Sjetih se onih primjera iz života Pejgamberova, na koje me je Hafiz upućivao.
Iznad jednog ulaza u učionicu pisalo je da nauku treba tražiti i ako treba
za njom tragati čak i do Kine.Poslanik
je isto govorio: „Traženje nauke je najbolji ibadet. Ko krene na put u namjeri
da traži nauku, on je na Allahovom putu
sve dok se ne vrati. Traženje nauke je
dužnost svakog muslimana.Vrijednost
učenog nad pobožnim je kao vrijednost
moja nad jednim od vas. Najbolji ti je prijatelj onaj ko te nečemu nauči... “
Hafiz je na svakom predavanju podsjećao na važnost nauke. Da bi zavoljeli
nauku pričao nam je o velikim dženetskim stepenicama, napravljenim od baklave i šadrvanima iz kojih teče šerbet.
Samo par godina kasnije, radi nauke obišao sam mnoge carigradske dvorove. U meni je žudjela želja za naukom,
a glad i žeđ gasio sam mislima o baklavi
i šerebtu o kojim je govorio jedan stari
hafiz, nekim softama, u jednoj velikoj
medresi koja se nalazila u staroj Kiš mahali, na obali Ribnice, u gradu Podgorici,
želeći da nam ukaže time na put ka Božijem zadovoljstvu,kroz velikog učitelja
Muhameda a.s.
Oktobar, 2011.
Sport
Revija FORUM
Fudbalski As Elsad Zverotić
Otvorio vrata
Evopskog prvenstva
Crna Gora je remijem sa Engleskom obezbijedila plasman u baraž za Evropsko prvenstvo, a jedan od heroja istorijskog boda bio je
Elsad Zverotić.
Efektnim golom u sudijskoj nadoknadi prvog poluvremena, Elsad je načeo Engleze, i
vratio nadu u mogući preokret u nastavku
meča i značajno doprinio da Crna Gora ostane neporažena.U baražu će igrati sa repreyentaciom Češke.
Pamtiće se i Elsadov gol u Sofiji kojim je
Crna Gora srušila Bugarsku i najavila veliki
uspjeh u kvalifikacijama.
Tihi i nenametljivi internacionalac u
švajcarskom Jang bojsu prešao je put od
anonimusa, kapitena mlade reprezentacije
do jednog nezamenljivih članova nacionalnog tima.
U mladoj reprezentaciji debitovao je u
Skadru, 2. maja 2007. godine, pobjedonosnim golom u prijateljskom meču sa Albanijom.
Kvalifikacioni ciklus sa mladom reprezentacijom završio je sa kapitenskom trakom.
U seniorskom timu debitovao je 27. maja
2008. godine protiv Kazahstana, a dres A
selekcije nosio je na 28 utakmica.
Reprezentativnu karijeru počeo je u
Švajcarskoj, u selekciji do 18 godina, a nakon referenduma i sticanja nezvisnosti Crne
Gore nije imao dilemu.
Zverotić, Bihorac iz petnjičkog sela Vrševo,
karijeru je počeo u švajcarskom Bazenhajdu,
četiri sezone proveo je u Vilu, u ljeto 2008.
godine preselio se u Lucern, iz kojeg je u junu
prešao u Jang bojs iz Berna.
Racionalan je fudbaler bilo da igra na
poziciji desnog beka ili zadnjeg veznog, borben i hrabar za svaku loptu.
Van terena tih, nenametljiv, stidljiv i zato
vješto izbjegava kontakt sa medijima.
Emil Ličina
Oktobar, 2011.
Elsad Zverotić
63
Sport
Revija FORUM
FK Petnjica je u Drugoj ligi!
Pravi sportski podvig
Iako trenutni rezultati Fudbalskog
kluba Petnjica i nisu toliko ubjedljivi, ne
može se zaboraviti da je ova generacije
fudbalera ostvarila san svih navijača FK
Petnjice!
Bihorski fudbalski klub je dokazao
da je uz volju, rad, red i disciplinu, svaki
sportski uspjeh realan.
Nakon duže pauze, nekoliko fudbalskih zaljubljenika 2006. godine ponovo
je pokrenulo klub, poslije čega je četiri
sezone bio u vrhu tabele Sjeverne fudbalske regije. Kao rezultat upornog rada
i zalaganja kako uprave tako i igrača
kluba ove sezone ostvaren je istorijski
uspjeh, FK Petnjica se plasirala u Drugu
crnogorsku fudbalsku ligu.
Imajući u vidu preskromne uslove
za rad, može se čak reći da je riječ o
pravom sportskom podvigu, jer je plasmanu u Drugu ligu predhodio rezultat
kakvim se malo ko može pohvaliti, u
Sjevernoj regiji, a i ukupno crnogorskom fudbalu. Sa 17 pobjeda u nizu i
jednim neriješenim rezultatom protiv
Brskova u Mojkovcu, ligaško takmičenje Petnjica je završila sa samo pet primljenih i više od 60 postignuti golova.
Kvalitet, polet i ogromnu želju veoma
talentovana ekipa dokazala je i u baražu. Pobjeda protiv podgoričkog Blu
stara na startu baraža pokazala je da
ova ekipa ima kvalitet za Drugu ligu, a
remiji protiv Igala i podgoričkog tima u
gostima potvrdili su da su realne ambicije. Uspjesima fudbalera radovalo se
i staro i mlado, a svi u Bihoru disali su jednom dušom. Bilo je za ponos gledati kako se raduju i strepe i oni koji su
odavno prešli šestu deceniju, ali i oni
koji još nijesu pošli u školu. Navijači bihorskog kluba, poznatiji kao Dilberi, na
svim utakmicama pokazali su kako se
dostojanstveno navija i voli svoj klub,
poštujući i protivnike.
Klub su stvorili entuzijasti, a opstaje
zahvaljujući dobrim ljudima, koji su donacijama pomogli da FK Petnjica uopšte
može da se takmiči. U Klubu se nadaju da u Drugoj ligi neće imati epizodnu
ulogu i pozivaju ljubitelje sporta da daju
svoj doprinos budućim uspjesima bihorskog drugoligaša.
Istorijski uspjeh ostvarili su: Mekić
Haris, Muratović Avdulah, Šćekić Nenad, Dabetić Rajko, Adrović Nermin,
Jokić Marko, Muratović Adel, Kolenović
Šaban, Adrović Emil, Korać Kemo, Muratović Haris, Deletić Milosav, Agović
Nusret, Cikotić Adnan, Ramčilović Arin,
Ćorović Eldin,Muratović Anel, Pramenko Rifo, Ćorović Almir, Rastoder Amar,
Adrović Dino, Rastoder Amer, Ajdarpašić
Alen, Latić Asfar i Šabotić Admir.
S.Korać
Dobrotvor
Izet Rastoder
Nakon što je u više navrata pomagao
FK Petnjicu, Izet Rastoder je donirao i komplet sportsku opremu klubu, a ovih dana
je poklonio novčana sredstva za izgradnju
ograde i tribina klubskog stadiona.
Izet Rastoder je jedan od najuspješnijih biznismena u Sloveniji, porijeklom sa ovog područija. Između ostalog je i predsjednik i jedan od vlasnika Fudbalskog kluba Olimpija iz Ljubljane.
Ekipa “FK Petnjica” 2011.
64
Oktobar, 2011.
Sport
Revija FORUM
U posjeti Čekićima
Stonoteniserska porodica
Kada namjernik krene iz centra
Podgorice prema naselju Konik, naići će i na Ulicu braće Ribar. U sredini,
sa desne strane, na broju 94, nalazi
se kuća Šabana Čekića. Čim kročite
u kuću, nailazite na pravi sportski
muzej od desetina medalja i oko 80
pehara. Ta znamenja osvojio je Šaban
sa svoje četvoro djece. Oni predstavljaju istorijsku baštinu stonog tenisa
Crne Gore. Kćerke – Mirela, Mersika,
Zana i sin Irfan nastavljaju očevim
putem, koji je 10 godina igrao sa za
Podgoricu, a potom kao trener, sve do
današnjeg dana prenosio svoje stonotenisko znanje i iskustvo na svoju
djecu i druge takmičare svih utrasta u
klubovima Podgorica i Budućnost.
O uspjesima Šabanove djece,
osobito Zane i Irfana, svjedoče novinski naslovi »Afirmacija Ćekića tek
predstoji«, »Iz Osijeka sa medaljama«,
»Medalja za anale«, »Pobjednici Irfan
i Sunčica«, »Koliko muke za bronzu«,
»Čuće se za Čekića«, »Želim medalju
u Beogradu«, »Irfanu dosta bronza«,
»Istorijski uspjeh Irfana Ćekića« i još
mnogo drugih. Zana je bila među najboljim đevojkama u svim kategorijama. Po pet puta bila je sudionik na
balkanskim i evropskim prvenstvima
na kojima je postizala zapažene rezultate. Kao član Budućnosti bila je
prvak Crne Gore u svim kategorijama.
U seniorskom sastavu Budućnosti, u
zajedničkoj državi, je 1991/92 postala prvak SFRJ.
Ali, sin Irfan je nadmašio svoje sestre. U sedmoj godini pošao je očevim
stopama i počeo igrati stoni tenis u
klubu Podgorica pod trenerskim nadzorom oca Šabana, koji je uspješno
pomagao Irfanu da shvati finese stonog tenisa. Sa 13. godina postao je
prvak Crne Gore u seniorskoj konkurenciji. Osvaja srebrnu i zlatnu (dubl)
medalju na Balkanskom prvenst vu.
Godine 2005. i 2006. u pojedinačOktobar, 2011.
Irfan Čekić
nom nastupu osvojio je kadetsku, juniorsku i seniorsku titulu u svim kategorijama. U miksu dublu takođe je bio
prvi u svim kategorijama. Tada je bio
član kluba Podgorica. Od 2009. godine igra u Zrenjaninu za klub STENSA
i učestvuje u takmičenju ekipne lige
Srbije. Odatle ga porodični prijatelj
Izet Beganović vodi u Berlin, gdje
postaje član Herte, u kojoj uspješno
igra. Sada je aktivan u kampu Bremena i nastupa za ekipu Seik iz Hamburga. To su klubovi Druge bundes lige.
Trenutno su prvi na tabeli sa dobrim
izgledima da uđu u Prvu bundes ligu.
Na takmičenju malih država ove
2011. Godine, Irfan je član reprezentacije Crne Gore i osvaja tri medalje:
pojedinačno srebro, u dublu sa Lukom Bakićem bronzu i ekipno.
Krunu dosadašnjih uspjeha predstavlja učešće na Evropskom prvenstvu u Kazanju (Rusija). U juniorskom
miks dublu s Eminom Hadžiahmetovićem iz Bosne osvojio je bronzanu
medalju. Tako će Irfanovo ime biti
upisano zlatnim slovima u istoriji crnogorskog stonog tenisa.
Srećan sam što sam osvojio prvu
evropsku medalju za Crnu Goru. Nadam se srebru i zlatu – kazao je Irfan,
uzbuđen i prezadovoljan time.
Po mišljenju Dušana Simonovića,
predsjednika Crnogorskog olimpijskog komiteta, Čekiću tek predstoji
afirmacija.
On je nosilac olimpijske stipendije. Stonoteniski savez je napravio veliki napredak, uprkos teškoj situaciji u
kojoj funkcioniše. COK će mu ubuduće pružati podršku i davati svoj doprinos kako bi crnogorski stonoteniseri
nastavili da s uspjehom predstavljaju
našu državu na važnim međunarodnim takmičenjima – rekao je Simović.
Legenda našeg stonog tenisa Milutin Maroš, koji je ušao u osmu deceniju života, aktivan u takmičenjima
veterana, o Irfanu veli:
Nema porodice koja je Crnu Goru
i ovaj sport toliko zadužila, kao što je
Šabanova. A Irfan je »čudo od igrača«.
Sve je do sada prevazišao.
Husein Tuzović
65
Vjerski pojmovnik
Revija FORUM
Sabur - hrana za
duševni mir
Sabur je arapska riječ čiji korijen znači “zadržati, ustezati se,
prestati“. U duhovnom i vjerskom
smislu, sabur znači ne očajavati
i ne paničiti, ne jadati se i ne
tužiti, kada zadesi neka nevolja ili
poteškoća. „Allah-Bog je na strani
strpljivih.“
Piše: Alen ef. Hasić
Živimo u vremenu punom raznih blagodati, imamo svega, osim vremena i duševnog mira. Da bi osoba mogla normalno
da funkcioniše, neophodno je da redovno
hrani svoje tijelo, hranom i pićem. No, kaoko je osoba sastavljena od tijela i duše,
neophodno ih je oboje hraniti kako nebi
došlo do poremećaja. Zato, i u današnjem vremenu, uspijeva onaj koji zna šta
je hrana za dušu i njome se hrani.
Učenjaci savjetuju da je psihologija
ljudske prirode i ponašanja odraz dva
suprostavljena principa koja su duboko
ukorijenjena u našoj prirodi. Prvi je onaj
koji nas pokreće na djelovanje, a drugi je
onaj koji nam pomaže da se uzdržavamo.
Sabur utiče na oba tako Što princip djelovanja usmjerava na dobročinstvo a princip uzdržavanja stavlja u službu čuvanja
od loših dijela i svega što može načiniti
štetu nama samima ili drugim ljudima.
Neki od nas su strpljivi u pogledu onog
što bi nam donijelo dobro ali zato nemaju
sabura kada je u pitanju činjenje harama. Ne kontrolišu svoju strast,pohlepu.
ili, Allah nas sačuvao od toga, nemaju strpljenja ni u čemu.
Nekada je bio glavni problem i preokupacija, kako obezbijediti imetak za
egzistenciju svoje porodice, i drugih problema kao da nije ni bilo. Međutim, danas, kada uživamo u mnoštvu hrane i napitaka, ne znamo šta ćemo sa ostacima,
sve više se dešavaju duševni nemiri koji
rezultiraju ,čak i samoubistvima. U hadi-
66
sima piše: ,,Onaj koji izvrši samoubistvo
ući će u džehenem i tamo će vječito biti
kažnjavan načinom na koji je sebi oduzeo
život.“
Dakle, kazna samoubici je vječiti boravak u vatri, praćen mnoštvom drugih
kažnjavanja. A izgubio je i ovaj svijet, uništavajući sebe i svoju porodicu.
Razlozi naših problema i nemira,
su iz naših grijeha, počinjenih prema
Uzvišenom,ljudima, prema sebi. Dolaze i
kao proba, koliko smo u stanju da od Alaha dž.š. tražimo pouku, oprost i nagradu.
Od Allaha dž.š. je ,,Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što će te gubiti imanja i
živote, a ti obraduj strpljive.“
U ovoj poruci trebamo razumjeti da
svaka osoba na ovom svijetu ima problema, a ujedno ima i rješenje, a to je sabursrpljenje.
Sabur je arapska rijec čiji korijen
znaći “zadržati, ustezati se, prestati“. U
duhovnom i vjerskom smislu, sabur znači ne očajavati i ne paničiti, ne jadati se
i ne tužiti, kada zadesi neka nevolja ili
poteškoća. Sabur znači spasavanje duše
od beznađa.To je uzvišeno svojstvo duše
koje daje snagu da se lakše nosimo sa
životnim izazovima. Zato sa strpljenjem
dolazi nagrada ,,a ti obraduj strpljive”
olakšanjem i brzim rješavanjem problema. „Allah je na strani strpljivih“.
Vjera nas uči da je naš najbolji prijatelj upravo naš Stvoritelj, Allah dž.š.
Njemu svaki problem možemo ispričati ,
u dovi-molbom i nama razumljivim jezikom. Od srca, iskreno i neboj se, ne tuguj,
Allah dž.š. će ti sigurno pomoći da nađeš
izlaz. “Pozovite me i zamolite ja ću vam
se sigurno odazvati!“ I to je sabur.Vjernici znaju da se dova posebno prima kada
imamo neki problem pa se strpimo.
Kada govorimo o strpljenju, govorimo
o polovini vjere i osnovi na kojoj počiva
vjera Islam. A ono što će nam pomoći da
izgradimo strpljenje, jeste da prvenstveno
spoznamo njegovu vrijednost. Trebamo se
prisjetiti da je čitav kosmos uspostavljen
na strpljenju. Sunce ne izlazi odjednom
na sred neba, već izlazi sa istoka postepeno i strpljivo. Poljoprivredni proizvodi
ne sazrijevaju odjednom već polako i strpljivo, pa tako i čovjek odrasta postepeno
i dužan je da se hrani strpljenjem.
Jedno od Allahovih lijepih imena jeste
Strpljivi. Da Alla dž. Š. Nije strpljiv, svakodnevno bi nas kažnjavao. Međutim, pored
mnoštva grijeha, poput ogovaranja, laži,
prevare, krađe, prostitucije, abortusa,
drogiranja i drugih grijeha, Allah, Strpljivi
nam daje zdravlje, imetak, porodicu itd.
Pa zar da i mi ne budemo strpljivi i postepeno rješavamo probleme.
U tom duhu Muhammed a.s. u hadisu
je rekao: ,,čudan li je slučaj s vjernikom!
Sve što mu se desi za njega je dobro. A
tako nije nikom osim vjerniku, jer ako ga
zadesi sreća zahvali se pa dobije nagradu, a ako ga zadesi nesreća, strpi se, pa
ponovo dobije nagradu za to“.
Sreća i zadovoljstvo nije u novcu i zlatu, već je sreća u zadovoljstvu duše. Sabur je hrana za duševni mir. Ko po svojoj
prirodi nije strpljiv onda neka se trudi da
izgradi tu osobinu tako što će se truditi
da reaguje i ponaša se kao oni koji imaju
sabura sve dok mu vremenom sabur ne
postane navika.Tome, posebno treba podučavati evlad-djecu.
Bože naš dragi smiluj se nama i našim porodicama, daj nam zdrav, dug i koristan život! AMIN!
Oktobar, 2011.
„Zavičajne staze -Bihor 2011“.
Teferič u divan bašči
web: www.forumbosnjaka.com
mail: [email protected]
[email protected]
MIRSAD ĐURĐEVIĆ
MELANHOLIJA, ulje na platnu
SAN, akrilik i ulje na platnu
Download

Prvo spomen obiježje u regionu Strana 19