BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
V LA D A
БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА
ФЕДЕРАЦИЈА БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
В Л А Д А
BOSN IA AND HERZEGOVINA
FEDERATION BOSNIA AND HERZ EGOVINA
GO VE RNM E NT
PROCJENA
UGROŽENOSTI FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
OD PRIRODNIH I DUGIH NESREĆA
Sarajevo, juna 2005. godine
Procjenu
ugroženosti
Federacije
Bosne
i
Hercegovine od prirodnih i drugih nesreća, tvrđenu
u članu 26. stav 2. tačka 2), Zakona o zaštiti i
spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih
i drugih nesreća1 izradila je Federalna uprava
civilne zaštite, a završnu redakciju sadržaja
Procjene, pripremila je nakon usaglašavanja s
federalnim ministarstvima i drugim organima
federalne uprave, zavodima, naučnim i drugim
ustanovama Radna grupa za izradu Procjene
ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine od
prirodnih i drugih nesreća i Programa razvoja
zaštite i spašavanja Federacije Bosne i Hercegovine,
imenovana Rješenjem Vlade Federacije Bosne i
Hercegovine, V.broj: 190/2005 od 07.04.2005.
godine.
Tako oblikovani radni materijal Procjene ugroženosti
Federacije Bosne i Hercegovine od prirodnih i drugih
nesreća, u više navrata razmatrao je Federalni štab
civilne zaštite, ocijenio vrlo kvalitetnim i preporučio
Federalnoj upravi civilne zaštite dalji postupak prema
Vladi Federacije BiH.
Procjena ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine
od prirodnih i drugih nesreća urađena je u skladu sa
Metodologijom za izradu procjene ugroženosti od
prirodnih i drugih nesreća2.
U procjenjivanju ukupnog stanja ugroženosti,
spremnosti i prevenciji svih oblika prirodnih i drugih
nesreća konsultovani su i korišteni svi dostupni
podaci o tim pojavama i opasnostima na cjelokupnom
području Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno
Bosne i Hercegovine, zbog čega bi ova procjena
trebala biti dio ukupne procjene ugroženosti Bosne i
Hercegovine.
1
2
"Službene novine Federacije BiH", broj: 39/03
"Službene novine Federacije BiH", broj: 35/04
2
S A D R Ž A J
Str.
A.
B.
1.
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
1.5.
1.6.
2.
2.1.
2.2.
2.3.
2.3.1.
2.3.2.
2.3.3.
2.3.4.
3.
3.1.
3.2.
C.
1.
1.1.
1.1.1.
1.1.2.
1.1.3.
1.1.4.
1.1.5.
1.1.6.
1.1.7.
1.1.8.
1.1.9.
1.1.10
1.1.11
1.1.12
1.1.13
1.1.14
1.2.
1.2.1.
1.3.
1.3.1.
1.3.2.
1.3.3.
1.3.4.
1.4.
1.4.1.
1.5.
1.5.1.
1.5.2.
1.5.3.
1.5.4.
1.5.5.
1.5.6.
1.5.7.
1.5.8.
1.5.9.
1.5.10
1.5.11
1.5.12
UVOD………………………………………………………………………………………..
07
OPŠTI DIO………………………………………………………………………………….
Prirodna i geografska obilježja teritorije Bosne i Hercegovine…………………………
Površina………………………………………………………………………………………
Stanovništvo………………………………………………………………………………….
Klima…………………………………………………………………………………………
Društveni proizvod…………………………………………………………………………...
Zaposlenost…………………………………………………………………………………...
Zemljište……………………………………………………………………………………...
Prirodno-geografska obilježja područja Federacije Bosne i Hercegovine………………
Površina………………………………………………………………………………………
Struktura Federacije BiH……………………………………………………………………..
Razmještaj privrednih i infrastrukturnih objekata…………………………………………..
Elektroenergetska situacija u Bosni i Hercegovini…………………………………………..
Hidrološka mreža u Bosni i Hercegovini…………………………………………………..
Pregled rudnika i termoelektrana u Bosni i Hercegovini……………………………………
Željeznice u Bosni i Hercegovini…………………………………………………………….
Kulturno-historijska dobra…………………………………………………………………
Nacionalni spomenici………………………………………………………………………...
Prijedlog mjera……………………………………………………………………………….
POSEBNI DIO PROCJENE UGROŽENOSTI…………………………………………...
09
09
09
09
10
11
11
11
13
13
13
14
14
15
16
17
18
18
18
19
PRIRODNE NESREĆE…………………………………………………………………….
Zemljotresi…………………………………………………………………………………..
Podjela prema uzrocima pojave……………………………………………………………...
Podjela prema mjestu pojave…………………………………………………………………
Podjela prema pravcu prostiranja…………………………………………………………….
Podjela prema načinu opažanja………………………………………………………………
Podjela prema energiji i veličini prostiranja………………………………………………….
Podjela prema veličini i ubrzanju trusnih talasa…………………………………………….
Najveći i najpoznatiji…………………………………………………………………………
Hronološki prikaz razornih zemljotresa na teritoriji Bosne i Hercegovine………………..
Rasjedi Zemljine kore………………………………………………………………………..
Povratni period i seizmički efekti…………………………………………………………….
Osmatranje seizmičkih aktivnosti……………………………………………………………
Seizmički intenzitet teritorije Bosne i Hercegovine…………………………………………
Ideja za novi način predstavljanja seizmičnosti……………………………………………...
Zaključci …………………………………………………………………………………….
Odronjavanje i klizanje tla …………………………………………………………………
Zaključci…………………………………………………..………………………………….
Slijeganje tla…………………………………………………………………………………
Tuzlanski fenomen: upravljanje solno-mineralnim sirovinama……………………………
Strategija upravljanja solno-mineralnim sirovinama…………………………………………
Ostala slijeganja tla…………………………………………………………………………
Zaključci……………………………………………………………………………………..
Visoki snijeg i snježni nanosi………………………………………………………………
Zaključci……………………………………………………………………………………..
Poplava ……………………………………………………………………………………...
Prirodne poplave……………………………………………………………………………...
Vještačke poplave…………………………………………………………………………….
Štete od poplava……………………………………………………………………………...
Razvoj sistema i smanjenje rizika od poplava………………………………………………..
Geodetske i klimatske podloge, hidrološke i hidrauličke analize……………………………
Ocjena sadašnjeg rizika na poplavnim područjima…………………………………………..
Ravničarska područja uz rijeku Savu………………………………………………………...
Područja u dolinama rijeka- Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve……………………
Uske doline uz manje vodotoke……………………………………………………………...
Opšti koncepti rješavanja zaštite od poplava ugroženih područja…………………………
Stanje postojećeg sistema zaštite od poplava u Federaciji BiH……………………………...
Zaključci………………………………………………………………………………………
20
20
21
21
21
21
21
21
21
22
23
23
24
25
25
26
27
27
27
27
28
29
29
29
30
30
30
31
31
32
33
33
34
34
34
35
36
37
3
1.6.
1.6.1.
1.6.2.
1.6.3.
1.7.
1.7.1.
1.8.
1.8.1.
1.9.
1.9.1.
1.9.1.1
1.9.1.2
1.9.1.3
1.9.1.4
1.9.1.5
1.9.2.
1.9.2.1
1.9.2.2
1.9.2.3
1.9.2.4
1.9.2.5
1.9.3.
1.9.3.1
1.9.3.2
1.9.3.3
1.9.3.4
1.9.3.5
1.9.4.
1.9.4.1
1.9.4.2
1.9.4.3
1.9.4.4
1.9.4.5
1.9.4.6
1.10.
1.10.1
1.10.2
1.10.3
1.10.4
2.
2.1.
2.1.1.
2.1.2.
2.1.3.
2.1.4.
2.1.5.
2.1.6.
2.1.7.
2.2.
2.2.1.
2.2.2.
2.3.
2.3.1.
2.3.2.
2.3.3.
2.3.4.
2.3.5.
2.3.6.
2.3.7.
2.3.8.
2.3.9.
2.4.
2.4.1.
Suša…………………………………………………………………………………………
Deficit vode kao uzrok prirodne nesreće…………………………………………………….
Povratni period i efekti suše………………………………………………………………….
Zaključci………………………………………………………………………………………
Tuča (gräd, led)……………………………………………………………………………...
Zaključci………………………………………………………………………………………
Oluja i mraz………………………………………………………………………………..
Zaključci……………………………………………………………………………………..
Masovne pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti…………………………………
Epidemije……………………………………………………………………………………..
Epidemiološka situacija u Federaciji BiH……………………………………………………
Faktori koji pogoduju pojavi epidemija zaraznih bolesti……………………………………
Opšte mjere zaštite ljudi……………………………………………………………………..
Posebne mjere zaštite ljudi…………………………………………………………………...
Zaključak……………………………………………………………………………………..
Epizootije……………………………………………………………………………………..
Osnovni tipovi opasnosti……………………………………………………………………..
Zarazne bolesti koje su zabilježene u Federaciji BiH………………………………………….
Najčešći uzroci i pojave zaraznih bolesti…………………………………………………….
Povratni period i štetni efekti zaraznih bolesti……………………………………………...
Mjere zaštite………………………………………………………………………………….
Biljne bolesti i štetočine……………………………………………………………………...
Zdravstveno stanje, štetočine, mjere zaštite poljoprivrednih biljaka………………………...
Štetni organizmi prisutni i rašireni na poljoprivrednom bilju………………………………..
Mjere na suzbijanju opasnosti i posljedica biljnih bolesti i štetočina……………………….
Nosioci poslova za zaštitu bilja i biljnih proizvoda…………………………………………
Mjere i aktivnosti na unapređenju stanja…………………………………………………….
Stanje ugroženosti šuma……………………………………………………………………..
Pokazatelji stanja državnih šuma…………………………………………………………….
Ugroženost šuma štetnim aktivnostima………………………………………………………
Povratni period i fizički obim šteta u drvnoj masi………………………………………..
Gospodarenje šumama……………………………………………………………………….
Osnove strategije razvoja šumarstva značajne za zaštitu šuma………………………………
Zaključci……………………………………………………………………………………...
RIZIK OD MINA I NEEKSPLODIRANIH UBOJNIH SREDSTAVA (NUS-a)
Opšti pokazatelji………………………………………………………………………………
Program deminiranja u Federaciji BiH i sudjelovanje Vlade Federacije BiH………………
Površine zagađene minama i NUS-om……………………………………………………..
Zaključci……………………………………………………………………………………...
TEHNIČKO - TEHNOLOŠKE NESREĆE ………………………………………………
Veliki požari………………………………………………………………………………….
Uzroci nastanka, učestalost pojavljivanja i veličina opožarenih površina…………………...
Evidentirane posljedice po ljude i štete u materijalnim dobrima…………………………….
Normativno-pravna pitanja uređenosti zaštite od požara…………………………………….
Organizacija prevencije………………………………………………………………………
Organizacija snaga za protivpožarnu zaštitu…………………………………………………
Upravljanje i kontrola u operacijama vatrogastva i spašavanja……………………………...
Zaključci………………………………………………………………………………………
Rušenje ili prelijevanje brana na akumulacijama…………………………………………….
Mogućnosti rušenja brana i pitanje rizika……………………………………………………
Primjena propisa, pravila i tehničkih normativa u vezi s branama………………………
Ekspanzije i eksplozije gasova i opasnih materija…………………………………………..
Osnovni pokazatelji o akcidentima koje mogu izazvati…………………………………...
Gasovodni sistem Bosne i Hercegovine……………………………………………………...
Obilježja potrošnje…………………………………………………………………………...
Struktura potrošnje…………………………………………………………………………...
Sezonske varijacije potrošnje priridnog gasa u Bosni i Hercegovini………………………..
Historija korištenja prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini………………………………….
Ukratko o prirodnom gasu…………………………………………………………………...
Propisani kvalitet prirodnog gasa…………………………………………………………..
Zaključci……………………………………………………………………………………
Radioaktivno i drugo zagađenje zraka, voda, tla ……………………………………………
Mirnodopske i ratne havarije na nuklearnim postrojenjima…….…………………………..
38
38
38
40
40
41
41
42
42
42
43
44
44
44
44
45
45
45
45
46
47
48
48
49
49
50
50
51
51
52
52
53
54
54
55
55
56
57
57
58
58
58
59
60
61
61
61
62
63
63
64
64
64
65
66
66
67
67
68
69
69
70
71
4
2.4.2.
2.4.3.
2.4.4.
2.4.5.
2.4.6.
2.5.
3.
3.1.
3.1.1.
3.1.2.
3.1.3.
3.1.4.
3.2.
3.2.1.
3.2.2.
3.2.3.
D.
1.
2.
2.1.
2.2.
2.3.
2.4.
2.5.
2.5.1.
2.5.2.
2.5.3.
2.5.4.
2.5.5.
2.5.6.
2.5.7.
2.5.8.
2.5.9.
2.5.10
2.6.
3.
3.1.
4.
4.1.
4.2.
4.3.
4.4.
4.5.
4.6.
4.7.
4.8.
4.9.
5.
5.1.
5.2.
Balkanski sindrom…………………………………………………………………………...
Upotreba nuklearnog oružja u eventualnom ratu……………………………………………
Zagađenje zraka………………………………………………………………………………
Zagađenje voda………………………………………………………………………………
Zagađenje tla…………………………………………………………………………………
Rudarske nesreće………………………….…………………………………………………..
OSTALE NESREĆE………………………………………………………………………..
Velike nesreće u drumskom , željezničkom, vodnom i zračnom saobraćaju………………..
Drumski saobraćaj……………………………………………………………………………
Željeznički saobraćaj ………………………………………………………………………..
Vodni saobraćaj ……………………………………………………………………………..
Zračni saobraćaj ……………………………………………………………………………..
Osnovna obilježja stanja i refleksije društvenih procesa u BiH i okruženju od značaja za
zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara i prevenciju svih oblika nesreća……………
Opšti pokazatelji stanja………………………………………………………………………
Geopolitički aspekti………………………………………………………………………….
Zaključci……………………………………………………………………………………...
71
73
75
83
85
87
89
89
89
90
91
92
SNAGE CIVILNE ZAŠTITE I MTS-a, PREDVIĐENA ZA ANGAŽOVANJE NA
ZADACIMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA
96
Organizovanost………………………………………………………………………………
Provedba Zakona o zaštiti i spašavanju……………………………………………………
Na Federalnom nivou…………………………………………………………………………
Na kantonalnom nivou ………………………………………………………………………
Na općinskom/gradskom nivou ……………………………………………………………...
Privredna društva i druga pravna lica……………………………………………………..
Organizovanost struktura zaštite i spašavanja…………………………………………………
Unsko-sanski kanton…………………………………………………………………………
Posavski kanton………………………………………………………………………………
Tuzlanski kanton……………………………………………………………………………..
Zeničko-dobojski kanton……………………………………………………………………..
Bosanskopodrinjski kanton………………………………………………………………….
Srednjebosanski kanton……………………………………………………………………..
Hercegovačko-neretvanski kanton…………………………………………………………...
Zapadnohercegovački kanton……………………………………………………………….
Kanton Sarajevo……………………………………………………………………………...
Kanton 10…………………………………………………………………………………….
Zaključci………………………………………………………………………………………
Opremljenost………………………………………………………………………………..
Opremljenost struktura, štabova i jedinica civilne zaštite…………………………………...
Stanje organizovanosti, popunjenosti i opremljenosti informativnog i
komunikativnog sistema u funkciji podrške upravljanju akcijama zaštite i
spašavanja…………………................................................................................................
Opšti podaci………………………………………………………………………………….
Trenutno stanje i povezanost centara OiU u Federaciji BiH…………………………………
Organizacija veza, informativne i komunikativne podrške…………………………………...
Faze realizacije……………………………………………………………………………….
Izbor radio-veza i manevarska uslovljenost terena…………………………………………….
Upravljačko-komunikacijski pult za manipulativne operacije u vezama……………………
Računarska mreža u funkciji podrške komunikacijskom sistemu……………………………..
Napajanje električnom energijom……………………………………………………………
Zaključci……………………………………………………………………………………...
Obučenost i osposobljenost…………………………………………………………………..
Realizacija aktivnosti obuke u funkciji postizanja spremnosti………………………………
Međunarodni donatori i partneri koji su finansijski i operativno-stručno dali podršku i
unaprijedili proces obučavanja i osposobljavanja……………………………………………..
92
92
94
96
97
97
97
98
98
99
99
99
100
100
100
101
101
101
102
102
102
102
103
103
103
103
103
104
105
105
106
106
106
107
107
108
109
5
5.3.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Dalji planovi i aktivnosti obučavanja i osposobljavanja……………………………………...
POTREBNA FINANSIJSKA SREDSTVA…………………………………………………
Procjena stanja…………………………………………………………………………………..
Sredstva međunarodne zajednice……………………………………………………………….
Sredstva za ostvarivanje prevencije…………………………………………………………….
Evidencije šteta u finansijskom iznosu 1997.-2004. …………………………………………
Sistemsko finansiranje zaštite i spašavanja u Federaciji BiH ………………………………
Zaključci……………………………………………………………………………………….
109
110
110
111
111
111
111
112
113
1.
OPŠTI ZAKLJUČCI IZ PROCJENE………………………………………………………
Ključne opasnosti…………………………………………………………………………….
113
P R I L O Z I……………………………………………………………………………………………
120
Međunarodna saradnja……………………………………………………………………….
Nevladine strukture……………………………………………………………………….….
Pojmovi-definicije-obrazloženje…………………………………………………………….
Termini-skraćenice…………………………………………………………………………..
Pregledi epidemija u Federaciji BiH po godinama…………………………………………..
Pregled štetnih organizama na poljoprivrednom bilju u Federaciji BiH……………………
120
125
126
130
132
138
E.
F.
G
1.
2.
3.
4.
5.
6.
6
A -UVOD
Na osnovu člana IV.B.7.a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjednik Federacije BiH je
Ukazom broj: 01-543/03 od 30. jula 2003. godine, proglasio Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i
materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća kojega je donio Parlament Federacije BiH na
sjednici Predstavničkog doma od 20. maja 2003. godine i na sjednici Doma naroda od 09. jula
2003. godine.
Nadležnost i zakonska obaveza je Vlade Federacije BiH, da donese procjenu ugroženosti od
prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija BiH),
član 24. stav 1. tačka 1). Takođe, zakonska je obaveza i nadležnost Federalne uprave civilne
zaštite, da izradi Procjenu ugroženosti za područje Federacije BiH, član 26. stav 2. tačka 2).
Na osnovu člana 171. stav 3. Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih
i drugih nesreća (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti i spašavanju), direktor Federalne uprave civilne
zaštite propisao je Metodologiju za izradu procjene ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća (u
daljem tekstu: Metodologija).
Procjena ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Procjena ugroženosti),
osnovni je dokument za izradu Programa razvoja zaštite i spašavanja (u daljem tekstu: Federalni
program) i Plana zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: Federalni plan).
Procjena je plod višemjesečnih napora svih važnih faktora u Federaciji BiH, određenih
konsultacija sa bitnim državnim organima vlasti, Ministarstvom vanjskih poslova i Ministarstvom
sigurnosti. Takođe, pri izradi ovoga važnoga materijala, korištena su službena stajališta, praksa i
standardi međunarodnih institucija: Generalnog direktorata za civilnu zaštitu i zaštitu okoliša
Evropske Komisije, Komisija Evrposke Zajednice u BiH, Pakt stabilnosti za Jugoistočnu Evropu
– Radni sto-III, «sigurnosna pitanja» - podsto DPPI-Prevencija svih oblika katastrofa, Vijeće za
civilno-vojno planiranje u hitnim situacijama zemalja JEE, NATO-Partnerstvo za mir, UNDP i dr.
Radna grupa za izradu Procjene ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine od prirodnih i
drugih nesreća, nakon provedenih konsultacija i procedura konstatuje da je Federacija BiH
podložna nizu mogućih prirodnih, tehničko-tehnoloških i ostalih nesreća koje uzrokuje čovjek
svojim aktivnostima.
1. Najveću prijetnju od prirodnih nesreća predstavljaju
¾ zemljotres,
¾ odronjavanje, klizanje i slijeganje tla,
¾ visoki snijeg i snježni nanosi,
¾ poplava,
¾ suša,
¾ tuča (grad, led),
¾ oluja i mraz,
¾ pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti.
2. Prijetnju od tehničko-tehnoloških nesreća predstavljaju
¾ veliki požari,
¾ rušenje ili prelivanje brana na akumulacijama,
¾ ekspanzije ili eksplozije gasova i opasnih materija,
¾ radioaktivno i drugo zagađenje zraka, vode i tla,
¾ rudarske nesreće.
7
3. Ostale prijetnje od nesreća većih razmjera su
¾ mine i neeksplodirana ubojna sredstva (NUS),
¾ velike nesreće u drumskom, željezničkom, vodnom i zračnom saobraćaju,
¾ stanje i refleksije društvenih procesa u Bosni i Hercegovini i okruženju.
4. Podložnost bosanskohercegovačkog stanovništva i materijalnih dobara prirodnim
i drugim nesrećama manjih i većih razmjera još je povećana
¾ katastrofalnim posljedicama i stanjem velikih ratnih razaranja 1992.-1995., što je
promijenilo etničku, demografsku, ekonomsku i socijalnu sliku zemlje,
¾ psihološkom osnovom ratnog pamćenja (fizičke i duševne boli), etnokonfesionalnom i
nacionalpolitičkom zarobljenošću, geopolitički i sigurnosno nestabilnim Balkanom,
¾ sporim procesom stabilizacije, tranzicije i razvoja, na putu ekonomske, socijalne i
političke zavisnosti, s jedne, i samoodrživosti i vlastite odgovornosti za razvoj, s druge
strane,
¾ sporim provođenjem strukturalnih reformi javne uprave, odbrane i oružanih snaga
sigurnosno-policijsko-obavještajnog sistema,
¾ sporom konsolidacijom državne strukture i ispunjenja uslova iz Sporazuma o
pridruživanju i saradnji sa EU,
¾ značajnim siromaštvom,
¾ lošom infrastrukturom i komunikacijama,
¾ naglim porastom guste i neplanske izgradnje stambenih objekata u zahvatu većih gradova i
bez prethodnih ispunjenja urbanističkih zahtjeva, izgradnjom privrednih i industrijskih
postrojenja,
¾ brzo povećavanje nivoa saobraćaja, ispuštanje hemikalija i nasilnih i učestalih intervencija
u prirodnom okruženju sobom nosi nove prijetnje od nesreća izazvanih ljudskim faktorom,
¾ nizom vidova ugrožavanja životnog okoliša,
¾ nestajanjem i prekomjernim iskorištavanjem šumskog blaga,
¾ slabim upravljanjem vodenim potencijalima u Bosni i Hercegovini,
¾ posebno opasnim otpadom,
¾ oblicima socijalne patologije.
Bez pretenzije da arbitrira o stanju državnih i društvenih odnosa u kontekstu zaštite i spašavanja,
ovaj dokument upozorava i ukazuje da zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara i okoliša u
Bosni i Hercegovini ne zaobilaze društveni procesi ukupnosti socijalno-ekonomskih, političkopravnih, sigurnosnih i vojnih odnosa, međunarodnih multilateralnih pitanja regionalne saradnje,
postizanja povjerenja i stabilnosti na prostoru zemalja Jugoistočne Evrope.
Procjena ugroženosti Federacije BiH, prije svega usmjerava pažnju društvene zajednice (nosilaca
planiranja) na prirodne, tehnološke i ostale nesreće, opšte podizanje svijesti o potrebi priprema za
zaštitu i spašavanje, zatim kontinuiranu i još detaljniju analizu rizika i opasnosti od nesreća i nudi
logičke argumenate za sistemske odgovore na opasnosti i rizike konkretne prirodne i druge
nesreće u Federaciji BiH.
Buduće planiranje prostornog razvoja u Federaciji BiH i državi Bosni i Hercegovini treba se
obavezno oslanjati na kritične tačke podložnosti nesrećama kako je evidentirano u procjeni, kako
bi se što preciznije odredile mjere za kontrolu i smanjenje rizika.
U organizaciji sistema zaštite i spašavanja, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: Vlada Federacije BiH), je obavezna osigurati normativno, organizacijski i funkcionalno
samostalan i jedinstven sistem koji djeluje u redovnim i u svim promijenjenim odnosima, kao i u
vanrednim i ratnim uslovima, bez obzira na prirodu organizacije državne strukture u Bosni i
Hercegovini.
8
B - OPŠTI DIO PROCJENE UGROŽENOSTI
1. Prirodno-geografska obilježja teritorije Bosne i Hercegovine3
Bosna i Hercegovina se nalazi na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka i graniči s Republikom
Hrvatskom u dužini od 931 km, sa Državnom zajednicom: Srbijom 357 km i Crnom Gorom 249
km. Dužina granice iznosi 1.538 km, od čega kopnena 774 km, riječna 751 km i morska 23 km.
Na sjevernom dijelu, teritorij Bosne i Hercegovine izlazi na rijeku Savu, a na južnom - na Jadransko
more kod Neuma.
Slika broj 1
1.1. Površina
Bosna i Hercegovina ukupno pokriva 51 209,2 km2
Kopno 51 197 km2
More 12,2 km2
Bosnu i Hercegovinu čine dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska i
Brčko -Distrikt Bosne i Hercegovine.
1.2. Stanovništvo
Na teritoriji Bosne i Hercegovine, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je 4.377.033
stanovnika, od kojih su 43,5 % bili Bošnjaci, 31,2 % Srbi, 17,4 % Hrvati i 7,9 % ostali.
3
Podaci Federalnog zavoda za statistiku, Statistički godišnjak Federacije BiH 2004 i Podaci Meteorološkog zavoda Federacije BiH
9
Prema statističkim podacima od 30.06.2003. godine, na području Bosne i Hercegovine je
registrovano oko 3.832.000 stanovnika.
1.3. Klima
S obzirom na specifičan geografski položaj i reljef, klima Bosne i Hercegovine je dosta složena
pa se mogu razlikovati tri zasebna dijela, s više ili manje izraženim granicama i prelaznim
oblastima i to:
1. Na jugozapadu - mediteranska, odnosno maritimna klima,
2. U srednjem dijelu - kontinentalno-planinska, odnosno alpska klima, i
3. Na sjeveru - umjereno kontinentalna, odnosno srednje evropska klima.
U jugozapadnim dijelovima Bosne i Hercegovine, zbog blizine Jadranskog mora koje u zimskom
periodu zrači toplotu nagomilanu u ljetnom periodu, srednje januarske temperature su visoke (od
3 do 5 oC), dok su ljeta suha i vruća (apsolutne maksimalne temperature od 40 do 45 oC). Srednja
godišnja suma oborina kreće se između 1.000 i 2.300 l/m2, a srednje godišnje temperature od 12
do 15 oC. Snijeg je u ovom podneblju rijetka, mada ne i nemoguća pojava.
U srednjem dijelu Bosne i Hercegovine vlada kontinentalno-planinska klima, alpskog tipa.
Osnovna karakteristika ove klime je oštra zima (apsolutne minimalne temperature od -24 do -34
o
C), dok su ljeta topla (apsolutne maksimalne temperature od 30 do 36 oC). Prosječna godišnja
količina padavina je od 1.000 do 1.200 l/m2. Snježne padavine su obilne, pogotovo na višim
kotama.
Na sjeveru zemlje vlada umjereno kontinentalna klima sa dosta oštrim zimama i toplim ljetima
ali, u odnosu na alpski pojas, manji su rasponi između zimskih i ljetnih temperatura. Najtoplija
područja su na sjeveroistoku, dok srednje temperature opadaju prema jugozapadu, idući dolinama
rijeka prema srednjem pojasu. Godišnje količine oborina kreću se od 700 do 1.100 l/m2. Snježne
padavine takođe su prisutne, ali manje nego u srednjem dijelu.
Napomenimo da, zavisno od nadmorske visine, između gore navedenih osnovnih pojaseva imamo
i prelazne klimatske zone. Tako, idući od juga prema sjeveru s povećanjem nadmorske visine,
govorimo i o prelaznim oblastima, tj. o mediteranskoj klimi predplaninskog tipa, odnosno, dalje
na sjeveru o umjereno kontinentalnoj klimi predplaninskog tipa.
Navodimo, kao primjer, po dva mjesta iz svakog od navedenih klimatskih pojaseva:
Srednje godišnje
temperature (oC)
Godišnja količina
padavina (l/m2)
Broj oblačnih
dana (god.)
Broj vedrih
dana (god.)
Bihać
Tuzla
10.6
10.0
1306
895
106
95
37
47
Zenica
Sarajevo
10.1
9.6
776
931
96
97
32
46
Mostar
Livno
14.6
13.9
1493
1817
78
86
67
54
Meteorološke
stanice
10
1.4. Društveni proizvod
Društveni proizvod 1990. godine po stanovniku iznosio je oko 2.500 $, što je Bosnu i
Hercegovinu svrstavalo u red srednje razvijenih zemalja, dok je u 2003. godini iznosio 1.852 $.
Bosna i Hercegovina obiluje prirodnim bogatstvima (šumama, rudnim nalazištima i hidropotencijalom). Do 1992. godine, imala je razvijenu industrijsku proizvodnju koja se u prosjeku
povećavala po stopi od 1,5 % godišnje.
1.5. Zaposlenost
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u Federaciji BiH je krajem 2003. godine bilo
zaposleno 387.381 (139.188 žena i 248.193 muškarca), dok je u isto vrijeme evidentirano 304.830
nezaposlenih lica (140.038 žena i 164.792 muškarca). Prema tome, stopa nezaposlenosti u
Federaciji BiH je krajem 2003. godine, iznosila cca 44%.
1.6. Zemljište
Zemljište Bosne i Hercegovine je izrazito brdsko-planinsko, s prosječnom nadmorskom visinom
od 150 m. Klima je umjereno kontinentalna i u manjem dijelu mediteranska.
U Bosni i Hercegovini dominira prostor iznad 200 m nadmorske visine, što predstavlja dio
površine od 44.450 km² ili 87 %. Srednja nadmorska visina kreće se oko 525 m s većim brojem
planinskih vrhova iznad 2.000 m.
Prostor do 500 m n/m obuhvata 20.930 km² ili 41 % teritorije, od 500 – 1.000 m n/m 17.400 km²
ili 34 %, što je ukupno 75 % teritorije Bosne i Hercegovine na visini do 1.000 m n/m.
Područja do 500 m n/m najviše su zastupljena u sjevernom i južnom dijelu Bosne i Hercegovine i
dolinama rijeka: Una, Sava, Vrbas, Bosna, Drina, Spreča i Neretva.
Prostor iznad 1.000 m n/m obuhvata oko 12.900 km² ili 25 % teritorija BiH.
Najniža visinska tačka je u Neumu (Jadransko more) i iznosi 0 m, a najviši planinski vrh u Bosni i
Hercegovini je Maglić, čija nadmorska visina iznosi 2.386 metara i nalazi se na području općine
Foča.
Prema nagnutosti terena u Bosni i Hercegovini, samo 8.111 km² ili 15,8 % teritorije je manjeg
nagiba od 13 %, odnosno 84,2 % teritorija je nagiba većeg od 13 %, čime je uveliko otežana
primjena mehanizacije u oblasti poljoprivredne proizvodnje.
Udio šumskog zemljišta u ovim područjima je nešto veći od poljoprivrednog, uz napomenu da je
dobar dio šumskog zemljišta pokriven degradiranim i slabim šumama i šikarama. Izražen reljef, s
oštrim i strmim padinama, geološka građa, obraslost terena i način korištenja uz režim oborina
opredjeljuju hidrografiju vodotoka u gornjim dijelovima slivova što znatno utječe na hidrološki
režim vodotoka u središnjim i donjim dijelovima slivova.
Iako metodski različito, prikupljanje podataka o pokrivenosti šuma i šumskih zemljišta u Bosni i
Hercegovini ukazalo nam je na trend smanjenja istih. Okvirno na osnovu iznesenih činjenica
možemo zaključiti da se postotak šumovitosti u proteklih 30 godina smanjio za oko 11-12%. U
apsolutnoj veličini sada iznosi 2.017.403 ha ili oko 40% od ukupne površine Bosne i Hercegovine.
Na pitanje kako su se i uslijed čega smanjile površine pod šumskom vegetacijom i šumskim
zemljištem, mogući odgovori su:
11
¾ Nekadašnje površine pod šumama i šumskim tlom najvjerojatnije su nestale proširivanjem
gradskih zona, otvaranjem površinskih kopova, pod jalovištima rudokopa i termoelektrana, proširivanjem poljoprivrednih površina, jezerima hidroakumulacija, sportskim
terenima za zimske sportove i sada ulaze u površine drugih kategorija.
¾ Drugi razlog je tehničke prirode, uslijed nekorištenja veoma precizne geometrije snimaka,
koji se mogu koristiti i na strmim terenima, a na kojima se nalazi većina šuma i šumskih
zemljišta u Bosni i Hercegovini, površine istih su nešto umanjene (N.F.G. 2001.).
Iz naprijed navedenog da se zaključiti da se u Bosni i Hercegovini zbog specifične orografije
(sveukupnosti reljefa), oblika i građe šuma, za svrhu državne inventure šuma, ne mogu koristiti
satelitske snimke, kojima se ne mogu osigurati podaci dovoljnog kvaliteta i preciznosti (N.F.G.
2001.).
Avio-foto snimke bi se eventualno mogli koristiti u kombinaciji sa terestričkim4 istraživanjima. Da
bi eliminisali okvirne podatke i utvrdili stvarno stanje ne samo površina, nego i svih ostalih
taksacionih5 parametara, zdravstvenog stanja šuma, u Bosni i Hercegovini potrebno je obnoviti
inventuru šuma na državnom nivou.
Prema podacima iz Dugoročnog programa razvoja šumarstva 1986-2000. godine šume i šumska
tla zauzimaju 2.709.769 ha teritorije Bosni i Hercegovini (oko 53 %), od čega su šume 2.209.732
ha (oko 43 %), a goleti 500.037 ha (oko 10 %). Površina šumskog tla u državnoj svojini iznosi
2.186.332 ha (81 %), od toga je 1.806.495 ha pod šumom, sa ukupnom drvnom zalihom oko
238.600.000 m3, dok su 379.837 ha goleti. Površina šumskog tla u privatnoj svojini iznosi
523.437 ha (19 %), od čega je 403.237 ha pod šumama, čija je zaliha drveta iznosila 51.700.000
m3, dok su 120.200 ha goleti.
Kvalitet i struktura šuma su nezadovoljavajuće. Visoke ili tzv. ekonomske šume zauzimaju
1.291.924 ha, u kojima je u predratnom periodu bilo moguće racionalnije gospodarenje. Ostale
šume, čak 917.808 ha, su niske šume - panjače (lišćarske) i degradirane šume (pretežno lišćarske)
s vrlo malom zalihom drveta tako da gospodarenje ovim šumama zahtijeva dodatno ulaganje
sredstava radi njihovog prevođenja u viši, produktivniji oblik.
Što se tiče goleti jedan dio (108.500 ha) je sa degradiranim tlom nesposobnim za pošumljavanje, što
znači da je taj dio trajno izgubljen za rekultivaciju. Kao posljedica rata goleti su proširene, a na
nekim je i degradacija tla u toku.
Rat je dodatno ubrzao degradaciju šuma. Nema tačnih podataka o veličini šteta, jer ih nije moguće
sakupiti iz razumljivih razloga. Na osnovu dosadašnjih, nepotpunih analiza, procjenjuje se da su
štete u šumama vrlo velike i da su one direktnog i indirektnog karaktera. Direktne štete su nastale
djelovanjem granata i drugih projektila, mina, zatim požarima, nekontrolisanom sječom i krađom
drveta. Indirektne štete su mnogo složenije i običan čovjek ih ne zapaža. Nastale su zbog odsustva
preventivne zaštite šuma u toku rata, što je pomoglo destabilizaciji šumskih ekosistema, i teškoća da
se ove mjere izvode danas.
Pojava bolesti i štetočina, koje prijete opstanku nekih šuma danas, prirodni je slijed u procesu
ulančavanja biotičkih štetnih agensa. Postoji realna opasnost da ovi biotički štetni agensi
(potkornjaci prije svih) izmaknu kontroli, da se dalje šire i da uzrokuju još veće štete na širem
prostranstvu, pri čemu ovi agensi neće uvažavati nikakve dogovore o administrativnoj podjeli
područja.
4
5
Terestrički – lat (terestris) zemaljski, zemski, zemni, koji se odnosi na tlo
Taksacioni – lat (taxativ) - utvrđivanje cijena, procjena, ocjenjivanje
12
Topografski, geološki, klimatski i drugi uslovi i okolnosti uslovljavali su raznoliku hidrografsku
sliku Bosne i Hercegovine. Hidrografska situacija teritorije Bosne i Hercegovine nije jedinstvena,
nego su evidentne velike razlike u gustoći riječne mreže, broju izvora, jezera i drugih hidrografskih
objekata i pojava s dva slivna područja kojima gravitiraju sve bosansko-hercegovačke rijeke.
Teritorija Bosne i Hercegovine u cijelosti se nalazi u okviru planinskog masiva Dinara, kojega
obilježavaju složeni i pretežno vrlo teški geomorfološki uslovi. Prostor je komplikovan prirodnim
stanjem, u tim prostorima nalaze se najveće naslage uglja, soli, željeznih ruda, glina, kvarca,
krečnjaka, šljunka i drugih minerala.
Pri sagledavanju prirodnih i geografskih obilježja teritorije Bosne i Hercegovine mora se imati u
vidu da je ona dijelom stjenovitog sastava što pogoduje stvaranju i razvoju klizišta. Ako se tomu
dodaju složeni geo-tektonski i geomorfološki odnosi onda je razumljiv veliki broj pojava
pomicanja tla, koja uzrokuju velike ekološke, sigurnosne i ekonomske probleme u mnogim
urbanim područjima, na saobraćajnicama, u rudnicima, hidro-energetskim, vodoprivrednim i
drugim objektima.
2. Prirodno-geografska obilježja područja Federacije BiH6
2.1. Površina
Prema posljednjim statističkim podacima, površina Federacije BiH je 26.110,5 km2, što u odnosu
na ukupnu teritoriju Bosne i Hercegovine iznosi 51%.
2.2. Struktura Federacije BiH
Federacija BiH je administrativno podijeljena na 10 kantona. Kantone čine općine, kojih je na
području FBiH utvrđeno 79 uključujući i Grad Mostar sa cca 2.843.685 stanovnika,7 kako je
prikazano u tabeli broj 1.
Tabela broj 1
Ukupno stanovništvo
Prisutno stanovništvo
Izbjeglice
2.843.685
2.324.712
518.973
1
6
7
Spol
Ukupno
0-14
15-64
65 +
2
3
4
5
6
Unsko-sanski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
297.362
142.351
155.011
58.078
29.990
28.088
206.950
96.715
108.235
32.334
13.646
18.688
Posavski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
44.686
20.609
24.077
5.875
3.099
2.776
34.068
15.637
18.431
4.743
1.873
2.870
Tuzlanski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
501.638
235.527
266.111
88.870
45.709
43.161
362.673
169.731
192.942
50.095
20.087
30.008
Podaci Federalnog zavoda za statistiku, Statistički godišnjak Federacije BiH 2004 i Podaci Meteorološkog zavoda Federacije BiH
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, stanje od 30.06.2004. godine
13
1
2
3
4
5
6
Zeničko-dobojski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
401.137
193.907
207.230
79.626
40.951
38.675
278.714
133.783
144.931
42.797
19.173
23.624
Bosansko-podrinjski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
35.213
16.034
19.179
5.096
2.648
2.448
26.161
11.851
14.310
3.956
1.535
2.421
Srednjobosanski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
262.673
123.501
129.172
54.419
28.024
26.395
172.287
83.559
88.728
25.967
11.918
14.049
Hercegovačko-neretvanski kanton
Ukupno
Muški
Ženski
224.535
103.390
121.145
38.653
19.875
18.778
154.641
70.362
84.279
31.241
13.153
18.088
Zapadno-hercegovački kanton
Ukupno
Muški
Ženski
81.522
37.697
43.825
15.086
7.791
7.295
56.928
25.903
31.025
9.508
4.003
5.505
Kanton Sarajevo
Ukupno
Muški
Ženski
401.687
187.929
213.758
66.163
34.278
31.885
281.467
131.164
150.303
54.057
22.487
31.570
Kanton 10
Ukupno
Muški
Ženski
84.259
38.975
213.758
11.648
5.942
31.885
61.323
28.269
150.303
11.288
4.764
31.570
Federacija BiH
Ukupno
Muški
Ženski
2.324.712
1.099.920
1.224.792
423.514
218.307
205.207
1.635.212
768.974
866.238
265.986
112.639
153.347
2.3. Razmještaj privrednih i infrastrukturnih objekata
Privredni i infrastrukturni objekti od značaja za Federaciju BiH prikazani su u sljedećim kartama,
šemama, itd.
2.3.1. Elektroenergetska situacija u Bosni i Hercegovini
14
2.3.2. Hidrološka mreža u Bosni i Hercegovini - poslijeratno stanje
LEGENDA:
OSOBLJE ZA NADZOR VODOSTAJA
ZABILJEŽENI VODOSTAJ
AUTOMATSKA STANICA (MJERENJE
PROTOKA KOLIČINE VODE)
AUTOMATSKA STANICA SA TELEPRIJENOSOM
(KOLIČINE I KVALITETA VODE)
PROFIL KVALITETA VODE
15
2.3.3. Pregled rudnika i termoelektrana u Bosni i Hercegovini
16
2.3.4. Željeznice u Bosni i Hercegovini
H R V A T SKA
SUNJA
Volinja
H
R
Bos.Otoka
Bos.Krupa
BIHAĆ
17
A
Dobrljin
Ripač
Bos.Brod/
Srp.Brod
Prijedor
Ljubija
Tomašica
83+002
16.1
BANJA LUKA
Čelinac
T
S
-124+162
127+613
-135+827
Osječani
12
Grapska / Kostajnica
154+164
51+280
Brčko
19
78+181
Srebrenik
Bijeljina
14
103+500
Martin Brod
29+002
Duboštica
Maglaj
Una
B.Poljana
RUMA
TUZLA
Zavidovići
Bos.Osredci-Srb
14
Žepče
Živinic
17
K
Bukovac
13
DOBOJ
16
3+200
Gradačac
12.6
9+630
Kulen Vakuf
99+472
ŠID
Bos.Šamac/Šamac
Modriča
Omarska
SRBIJA I CRNA GORA
22+230
16
16.2
VINKOVCI
21+746
2+300
17
Bos. Novi / Novi Grad
19+600
V
VRPOLJE-STR.
Sl.Brod
21+236
12
Bos.Drenovac
Banovići
Jelina
-155+836
ZENICA
Zenica Želj.
Kakanj
A
Kalesija
15
90+710
69+360
ZVORNIK
Droškovac
Vareš
12.3
Visoko
12
KNIN
Podlugovi
Hadžići
Bradina
Jablanica
Konjic
BEOGRAD
Rajlovac
Rajlovac T.
SARAJEVO
Sarajevo Teretna
205+500
Jablanica
Štrbci
20
214+800
11
Drežnica
Raštani
BAR
MOSTAR
11
Mostar T.
Žitomislići
170+390
JADRANSKO MORE
Ploče
Čapljina
Metković
Neum
SRBIJA I CRNA GORA
17
3. KULTURNO-HISTORIJSKA DOBRA8
Objekti kulturnih i graditeljskih dobara znatno su ugroženiji od prirodnih i drugih nesreća, u odnosu
na objekte građene u dvadesetom vijeku. Posebno su osjetljivi na zemljotrese, s obzirom na to da
zbog vremena gradnje nisu osigurani mjerama zaštite od seizmičkih djelovanja. Zatim su ugroženi
od oružanih sukoba, poplava, požara, odronjavanja, klizišta i bujica, ekoloških incidenata i
katastrofa ili drugih vanrednih okolnosti.
U Federaciji Bosne i Hercegovine je primjena sljedećih zakonskih propisa:
¾ Aneksa 8 sporazuma o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, Daytonskog
sporazuma,
¾ Zakona o zaštiti dobara koja su odlukama Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika
proglašena kao nacionalni spomenik («Službene novine Federacije BiH», broj 2/02 od
21.01.2002. godine),
¾ Kriterija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», broj
33/02 od 12.11.2002. godine),
¾ Zakona o zaštiti i korištenju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa («Službeni list
SRBiH», broj 20/85 od 16.07.1985. godine), te
¾ Kantonalnih zakona o zaštiti i korištenju kulturno-historijske i prirodne baštine.
3.1. Nacionalni spomenici
¾ Kulturna dobra koja su Odlukom o proglašenju dobara nacionalnim spomenikom,
proglašena od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, www.aneks
komisija.com.ba.
¾ Kulturna dobra koja su upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika («
Službeni glasnik BiH», broj 33/02 od 12.11.2002. godine),
¾ Kulturna dobra koja su upisana na listu peticija za proglašenje dobara nacionalnim
spomenicima www.aneks komisija.com.ba,
¾ Kulturna dobra koja su, na osnovu zakona, pojedinačnim rješenjima nadležnog organa
registrovana kao spomenici kulture, graditeljske baštine, historijskog značaja ili
prirodne baštine prije aprila 1992. godine, sve do donošenja konačne odluke Komisije
u skladu sa članom 5. stav 4. Aneksa 8.
3.2. Prijedlog mjera
U cilju efikasnog provođenja preventivnih i operativnih mjera zaštite i/li spašavanja kulturnohistorijskih dobara u Federaciji BiH, mjerodavni federalni organi i odgovarajuće meritorne
institucije moraju pristupiti provođenju pripremnih aktivnosti, a prije svega:
¾ Potrebno je izraditi seizmološku kartu Bosne i Hercegovine s ucrtanim svim objektima
kulturne baštine, po zonama, i ažurirati je nakon svakog proglašenja spomenikom
kulture, koristeći podatke sa www.aneks komisija.com.ba.
¾ Izraditi kartu poplavnih područja sa ucrtanim akumulacijskim hidroelektranama i
ucrtanim svim objektima kulturne baštine (mostovi, arheološki lokaliteti, vodenice), i
ažurirati je nakon svakog proglašenja objekta spomenikom kulture, koristeći podatke
sa www.aneks komisija.com.
8
Podatke dostavilo Federalno ministarstvo znanosti, kulture i športa
18
¾ Izraditi studiju o stanju objekata kulturne baštine po kategorijama: porušeni,
djelimično porušeni, zapušteni, obnovljeni, ažurirati stanje godišnje.
¾ Kroz odgovarajuće propise utvrditi mjere za sprječavanje odlaganja otpada unutar
arheoloških lokaliteta, ruševina kulturnih objekata i svih drugih objekata kulturne
baštine.
¾ Kontinuirano educirati konzervatorske i restauratorske stručnjake s aspekta primjene
novih saznanja i tehnoloških rješenja obnove objekata kulturne baštine u svijetu.
Vlasnici kulturnih dobara i ustanove koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara
dužni su, u saradnji s nadležnim organom, osigurati:
¾ uslove radi zaštite i čuvanja kulturnih dobara za slučaj vanrednih okolnosti
(zemljotresa, poplava, požara, odronjavanja, klizišta i bujica, ekoloških incidenata i
katastrofa, oružanog sukoba ili vanrednih okolnosti).
Osnovati i angažovati posebne službe civilne zaštite za zaštitu kulturnih dobara Federacije Bosne
i Hercegovine, kao i za izradu programa za evakuaciju pokretnih kulturnih dobara i otklanjanje
posljedica nastalih prirodnim i drugim nesrećama, te njihovo provođenje.
C - POSEBNI DIO PROCJENE UGROŽENOSTI
Nesrećama, u smislu Zakona o zaštiti i spašavanju smatraju se: zemljotresi, poplave, snježni
nanosi i lavine, nagomilavanje leda na jezerima i većim vodotocima, odronjavanje i klizanje tla,
suša, oluja, tuča, mraz, veliki požari, ekspanzije i eksplozije gasova, saobraćajne nesreće, rušenje
brana na akumulacijama, epidemije (zarazne bolesti kod ljudi) epizootije (oboljenja ili uginuća
većeg broja kod životinja), biljnih bolesti i štetočina, radioaktivno i dr. zagađenje zraka, vode, tla
i namirnica, rudarske nesreće, slijeganje tla zbog eksploatacije ruda i drugih mineralnih sirovina,
kao i druge slične pojave koje mogu ugroziti zdravlje i život većeg broja ljudi i uzrokovati velike
materijalne štete.
Najčešće prirodne nesreće koje nanose štetu materijalnim dobrima i ugrožavaju ljudske živote, a
koje su registrovane na teritoriji Bosne i Hercegovine, pa time i Federacije BiH, odnose se na
zemljotrese, olujne nepogode praćene tučom, vjetrove razornog intenziteta, snažna električna
pražnjenja, snježne oluje, kiše jakog intenziteta i kratkog trajanja koje uzrokuju bujične poplave,
odroni zemljišta i klizišta, poplave, suše, rani i kasni mraz, šumski požari.
Osim ovih nesreća, teritorija Bosne i Hercegovine bila je izložena i djelovanju nuklearne nesreće
u Černobilu od 26. aprila 1986. godine, a zbog blizine nuklearke Krško u Sloveniji i brojnih
nuklearki u srednjoj Evropi, nalazi se u zoni izuzetnog rizika od nuklearnih udesa.
Kontaminiranost teritorije Bosne i Hercegovine minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima
(NUS)9 predstavlja jednu od najvećih opasnosti po stanovništvo, a posebno u područjima gdje su
vođena borbena djelovanja, odnosno gdje su bile crte razdvajanja. Pored gubitaka i povreda
izazvanih kod ljudi te opasnosti su direktno usporavale i onemogućavale obnovu i rekonstrukciju,
organizaciju i normalizaciju života i rada, kao i brži povratak izbjeglih i raseljenih lica, i proizvodile
nestabilno sigurnosno okruženje.
Bosna i Hercegovina je zemlja s najvećim problemom minske zagađenosti u regionu Jugoistočna
Evropa. Procijenjeno je da se na oko 10.000 lokacija nalazi oko 670.000 mina i 650.000
9
Podaci BH MAC-a
19
neeksplodiranih ubojitih sredstava. Veličina sumnjive površine procijenjena je na više od 2.000 km2
što je više od 4 % ukupne teritorije.
U industrijskoj proizvodnji u Bosni i Hercegovini – u pojedinim granama, koriste se materije koje
u procesu proizvodnje ne prati odgovarajuća tehnologija zdravstvene i ekološke zaštite te
predstavljaju direktnu opasnost kako za zaposlene, tako i za šire okruženje.
Pored toga, složeni prirodni uslovi, prisustvo opasnih (zagušljivih, zapaljivih i eksplozivnih)
gasova, agresivna zapaljiva i eksplozivna prašina, dubina eksploatacije, opasnosti od urušavanja
podzemnih prostorija, opasnost od požara, mogućnost prodora površinskih i opasnost od
podzemnih voda, pojave klizišta, veliki broj zaposlenih, jesu osnovna obilježja rudarskog rada, i
izvor opasnosti.
Poslijeratni period je period u kojemu je Bosna i Hercegovina intenzivnije izložena rizicima od
prirodnih ali i tehničko-tehnoloških nesreća.
Osnovni indikatori za to su: zaustavljen proces planiranja; zastarjeli i neaktualni planovi; razoreni
i neobnovljeni infrastrukturni sistemi; a posebno meteoroloških, hidroloških i seizmoloških
osmatračkih i komunikacijskih sistema čime je narušena i efikasnost tehničko-tehnološkog
sistema blagovremenog otkrivanja, praćenja, prognoziranja i ranije najave prirodnih nesreća, čime
je rizik dodatno uvećan; nedostatak dokumentacije (viši stepen oštećenosti ili uništenosti);
povećana osjetljivost fizičkih struktura na rizik s obzirom na njihovu ratnu razorenost i na
razorenost sistema za zaštitu od nesreća; nedostatak finansijskih sredstava; tehnička
neopremljenost postojećih institucija; nizak nivo svijesti o opasnostima; nizak nivo specijalističke
obrazovanosti ljudi u različitim sektorima vezano za zaštitu od prirodnih i tehničko-tehnoloških
nesreća.
Izvjesna mogućnost da se pobrojane prirodne i druge nesreće iznenadno, snažno i rušilački ispolje
na području Federacije BiH i u kratkom intervalu načine velike gubitke kod ljudi, životinja, u
kulturnim i materijalnim dobrima, zahtijeva konsistentno provođenje priprema za izvršenje
spašavanja, evakuacije, zbrinjavanja, intervencijama pomoći, urbanom traženju i spašavanju,
organizaciju logistike i sl.
Radi toga je potrebno ili nužno isplanirati kapacitete hotela, sportskih centara, škola i dr. za
potrebe evakuacije i zbrinjavanja ugroženog stanovništva, karantene za povrijeđenu i oboljelu
stoku uz medicinsku trijažu i njegu.
Evidenciju tih kapaciteta trebaju voditi nadležna federalna i kantonalna ministarstva i uprave
civilne zaštite.
1. PRIRODNE NESREĆE
1.1. Z E M LJ O T R E S
ZEMLJOTRES ili TRUS su nagli, iznenadni i kratkotrajni pokreti slojeva Zemljine kore, koji u
obliku udara, valova, drhtanja i tutnjave izazivaju zemljotrese. Zemljotres izazivaju aktivni
tektonski pokreti duž uzdužnih i poprečnih rasjednih linija, erupcije vulkana, obrušavanje stijena
u podzemnim kanalima, pad meteorita i dr. Pri pojavi zemljotresa razlikuje se hipocentar ili
centar zemljotresa kao mjesto začetka i početnog pokreta i udara zemljotresa u dubini Zemljine
kore do 60 km, a rjeđe i do 700 km dubine; epicentar je mjesto neposredno iznad hipocentra na
površini Zemlje s najjačim udarom. U epicentru zemljotresa javljaju se vertikalni udari sa
20
spuštanjem i izdizanjem tla (tzv. sukusorno kretanje), a dalje u okolini udari se javljaju u obliku
talasa, ili talasne oscilacije (tzv. undulatorno kretanje). Kod talasa se razlikuje amplituda kao
visinska razlika između njegovog dna i vrha, talasna dužina koja obuhvata brijeg i dolinu talasa,
talasni period vrijeme za koje talas pređe talasnu dužinu, i brzina prostiranja talasa. Pojava
zemljotresa sastoji se od: prethodne faze s tutnjavom i manjim udarima (prva prethodnica s bržim
longitudinalnim talasima i druga prethodnica sa sporijim transverzalnim talasima), glavna faza sa
najjačim udarima i završne faze sa slabijim udarima, podrhtavanjem i tutnjavom. Tim
zemljotresima stvaraju se oblici reljefa (pukotine duge i preko 600 km, široke preko 10 m i dr.).
Zemljotres se dijeli:
1.1.1. Prema uzrocima pojave: tektonski (najčešći i najjači trusovi izazvani tangencijalnim i
radijalnim tektonskim pokretima), vulkanski (snažni i razorni zemljotresi pri vulkanskim
erupcijama), urvinski (slabiji lokalni trusovi zbog rušenja i obrušavanja zidova i tavanica
podzemnih kanala i pećina), i meteorski (zemljotres izazvan udarom meteorita – u Sibiru 1908.
osjetio se na daljini 5.200 km);
1.1.2. Prema mjestu pojave – kopneni i podmorski (podmorski izazivaju morske talase visoke
do 40 m, prelaze oceane brzinom do 900 km/h); (Tsunami – 26.12.2004. Indijski ocean)
1.1.3. Prema pravcu prostiranja – centralni (kružnim oblikom zahvaćene oblasti), lateralni
(elipsastog oblika) i linearni ili aksijalni (izduženi oblik duž tektonskih rasjeda);
1.1.4. Prema načinu opažanja – makroseizmi se čulno opažaju, a mikroseizmi instrumentima.
Mikroseizmi se dijele na teleseizmičke pokrete izvan makroseizmičkih oblasti i mikroseizmičke
oscilacije slabih trusova;
1.1.5. Prema energiji i veličini prostiranja – lokalni (primjećuju se čulno do 200 km, a
instrumentima do 500 km udaljenosti), mali (čulno se osjećaju do 600 km, a instrumentima do
5.000 km), srednji (čulno se osjećaju od 300 do 1000 km, a instrumentima do 10.000), veliki
(čulno se osjećaju preko 500 km, a instrumentima do 12.000), i svjetski (čulno se osjećaju do
2000 km, a instrumentima do 20.000 km);
1.1.6. Prema veličini ubrzanja trusnih talasa. Međunarodna skala jačine zemljotresa kreće se
od I do XII stepeni, prema jačini udara i zemljotresa. Prvi stepen je čulno neprimjetan, dok je XII
katastrofalan. Od njega se ruše sve građevine, mijenja se reljef, nastaju i nestaju jezera, nastaju u
reljefu ogromne pukotine, riječni tokovi mijenjaju pravac i dr. U Bosni i Hercegovini prate se
zemljotresi do IX stepeni (vidi tabelu broj 3). Zemljotresi su na Zemlji rasprostranjeni po
oblastima tzv. trusne oblasti. Seizmičke oblasti sa čestim i jakim zemljotresima su u prostoru
Tihog oceana i duž njegove zapadne i istočne obale, zatim u prostoru Sredozemnog mora i duž
alpskih i himalajskih vjenačnih planina. Penseizmičke oblasti s rijetkim i slabim trusovima su na
granicama pomenutih oblasti, a aseizmičke oblasti bez zemljotresa su vodoravni stari geološki
slojevi (Kanadski štit, Ruska ploča i dr.)
1.1.7. Najveći i najpoznatiji zemljotresi u posljednjim vijekovima bili su u Lisabonu (1755),
Kalabriji (1783), Kaliforniji 1906), Mesini (1906), Kini (1920), Tokiju (1923), Bugarskoj (1928),
Indiji (1935), Čileu (1939), Rumunjskoj (1940), Grčkoj (1954), (Tsunami – 26.12.2004. godine,
Indijski ocean) i dr.
Na teritoriji bivše Jugoslavije trusne oblasti su: dinarska, šarsko–pindska, savska, rodopska, i
karpatsko–balkanska. Najčešći i najjači zemljotresi su u predjelima Dinare, donjeg toka Neretve,
Boke Kotorske, Dubrovnika, Podrinja, Šumadije, Metohije, Banja Luke i Skoplja. Najveći su bili u
Skoplju (1518. i 1963.), Dubrovniku (1667. i 1924.), u predjelu Resave (1911), Hercegovine
(1924), u Šumadiji (1927), Valandovu (1931), Debru (1967), Banjoj Luci (1969), Crnogorsko
primorje (15.04.1979), i dr. (stonsko područje u toku rata, i dr.)10.
10
(Vojna enciklopedija, Svezak 10, Drugo izdanje, Beograd 1975. str. 697-698).
21
Rušilački zemljotresi koji povremeno ugrožavaju pojedine dijelove Bosne i Hercegovine i
Federacije BiH, ne samo što izlažu stalnoj potencijalnoj opasnosti ljudske živote i materijalna
dobra, već ugrožavaju cjelokupnu ljudsku aktivnost i njen normalan razvoj u tim područjima.
Kako još uvijek u Bosni i Hercegovini nije moguće vršiti tačnu kratkoročnu prognozu nastanka
zemljotresa, odnosno istovremeno prognozirati vrijeme, mjesto i intenzitet njegove pojave, mada
su metode seizmičkog lociranja toliko napredovale, uz veliku vjerojatnost moguće je osigurati
efikasnu zaštitu od djelovanja zemljotresa i spriječiti njegove rušilačke posljedice. Seizmološka
karta u tom okviru predstavlja samo posljednju fazu seizmoloških, seizmo-tektonskih i drugih
odgovarajućih istraživanja kod nas, ali nije i definitivni odgovor o stanju seizmičnosti teritorije
Bosne i Hercegovine. Zato ju je potrebno, u određenim vremenskim intervalima ili stalno
dopunjavati i usavršavati, na osnovu novih naučnih saznanja.
Teritorija Bosne i Hercegovine predstavlja jedan od seizmički najaktivnijih dijelova Balkanskog
poluotoka, koja ulazi u sastav sredozemno-trans-azijskog seizmičkog pojasa.
Prema raspoloživim podacima na teritoriji Bosne i Hercegovine, u prošlosti se dogodilo više
razornih zemljotresa iz lokalnih žarišnih zona Magnitude M ≥ 5,0; Intenziteta u epicentru Io ≥ 7°
MCS skale.
1.1.8. U tabeli broj 2., hronološki su prikazani razorni zemljotresi koji su se desili na teritoriji
Bosne i Hercegovine.
Tabela broj 2
07.04.1905. Petrovac
Magnituda
(M)
M = 5,0
01.08.1907. Počitelj
M = 5,7
Io = 7-8°
25.12.1908. Vlasenica
M = 5,3
Io = 6-7°
12.03.1916. Bihać
M = 5,0
Io = 7°
06.02.1923. Jajce
M = 5,0
Io = 7°
14.02.1927. Ljubinje
M = 6,0
Io = 8°
17.12.1940. Derventa
M = 5,1
Io = 7°
31.12.1950. Drugovići
M = 5,7
Io = 8°
11.06.1962. Treskavica
M = 6,0
Io = 8°
07.03.1967. Srebrenica
M = 5,1
Io = 7°
27.10.1969. Banja Luka
M = 6,6
Io = 9°
25.08.1970. Gacko
M = 5,0
Io = 7°
29.10.1974. Lukavac
M = 5,0
Io = 7°
M = 3.6
Io = 5o
Vrijeme
10.09.2003.
Mjesto
Stolac-Hutovo blato
Intenzitet u epicentru (Io)
MCS skale
Io = 7°
Analizom podataka o zemljotresima koji su se dogodili u prošlosti, a prikazani su u tabeli 2.,
uočava se da se na teritoriji Bosne i Hercegovine dogodilo više razornih zemljotresa s najjačim
intenzitetima iz žarišnih zona Ljubinje, Treskavica i Banja Luka.
Južna i zapadna Hercegovina najugroženije su zemljotresima. Posljednji zemljotres (u Livnu
2004. godine) jačine 3,3 stepena po Richterovoj skali, te nekoliko slabijih, još jednom su
22
Livnjacima pokazali kako žive u seizmološki poprilično aktivnoj zoni. Ponovno je epicentar
zemljotresa bio u planini Goliji, pokazujući kako nekoliko prethodnih na tome području nisu bili
slučajnost.
1.1.9. Rasjedi Zemljine kore
Budući da veliki rasjed Zemljine kore, koji od Himalaja preko Irana, Turske i Grčke prelazi preko
teritorije Bosne i Hercegovine, razumljiva je tektonska aktivnost ovih prostora.
Pored toga, u Bosni i Hercegovini ima i nekoliko značajnih regionalnih rasjeda kao što su
bugojanski, višegradski, neretvanski i banjalučki, uz koje se mogu stvarati zemljotresi razorne
jačine, a često uzrokuju manja podrhtavanja tla. Tako se, po podacima seizmografa, u Bosni i
Hercegovini godišnje zabilježi oko 1.100, ili u prosjeku tri zemljotresa dnevno slabija od tri
stepena po Mercallijevoj skali. Radi se o zemljotresima koje zabilježe uređaji, dok ih ljudi ne
osjete, a oko desetak zemljotresa godišnje osjete stanovnici Bosne i Hercegovine. U posljednjih
104 godine u Bosni i Hercegovini je zabilježeno 1.084 zemljotresa jačih od tri stepena Richterove
skale.
1.1.10. Povratni period i seizmički efekti
Seizmografi tvrde da se u sljedećih 50 godina na teritoriji Bosne i Hercegovine mogu očekivati
zemljotresi maksimalnog intenziteta do sedam stepeni Mercallijeve skale, znači s mogućim
oštećenjima stambenih i drugih objekata. No za period od 100 ili više godina za područje Banje
Luke, planine Treskavice, te područje Trebinja i Neuma, prognozira se razorne zemljotrese s
velikim štetama, ali i ljudskim žrtvama.
Slika broj 2
23
Na seizmološkoj karti Bosne i Hercegovine (Slika 2.) izdvojene su zone s maksimalnim
intenzitetima zemljotresa i uočava se da se najveći dio teritorije nalazi u zoni 7, 8 i 9-og stepena
seizmičkog intenziteta MCS skale.
Banjalučko seizmogeno područje, seizmički je jedno od najaktivnijih žarišnih područja Bosne i
Hercegovine i šire. U ovom seizmogenom području dogodilo se više razornih zemljotresa u
prošlosti, i to u serijama: 1884., 1935., 1969. i 1981. godine.
Zemljotresi od 26. i 27.10.1969. godine ostvarili su značajne seizmičke efekte na širem području
Bosanske krajine. Na površini od 9.000 km², na području općina: Banja Luka, Čelinac, Laktaši,
Prnjavor, Bosanska Gradiška, Kotor-Varoš, Kneževo, Srbac, Ključ, Jajce, Prijedor, Sanski Most,
Novi Grad i Bosanska Dubica zemljotresi su ostvarili seizmički intenzitet 7, 8 i 9 stepeni MCS
skale.
Zemljotres je jednako pogodio sve oblasti društvenog života, njegova razorna snaga uništila je ili
teško oštetila materijalna dobra u oblasti privrede, stanovanja, zdravstva, kulture, socijalne
zaštite, javnih i društvenih službi, infrastrukture, 1.117 lica je teže ili lakše povrijeđeno, a 15 je
izgubilo živote. Od ukupno uništenog stambenog fonda regije 43,2 % otpada na gradska, a 56,8 %
na ostala naselja. Velika oštećenja pretrpjeli su objekti privrednih i društvenih djelatnosti među
kojima je oštećeno ili uništeno 266 školskih objekata, 146 objekata kulturnih institucija, 133
objekta zdravstvenih i 29 socijalnih ustanova, 152 objekta javne ustanove i administracije,
značajan broj objekata društvenog standarda i privrednih organizacija.
1.1.11. Osmatranje seizmičkih aktivnosti
Zbog slučajne prirode zemljotresa nameće se potreba neprekidnog osmatranja seizmičke
aktivnosti cijelog seizmičnog područja i šire, pomoću mreže seizmoloških stanica. U tu svrhu, u
Banjoj Luci je poslije katastrofalnog zemljotresa 1969. godine sagrađena savremena seizmološka
stanica za izučavanje seizmičnosti regije.
Za vrijeme ratnih djelovanja (1992.-1995.), na širem području Bosne i Hercegovine seizmološke
stanice su uništene, a instalisani instrumenti u seizmološkom centru u Banjoj Luci, radi
neodržavanja, nedostatka rezervnih dijelova i zastarjelosti opreme (30 godina) nisu više za
kvalitetnu upotrebu.
Tabela broj 3
Red.
br.
Stepen u
(MCS)
KARAKTERISTIKE OSCILACIJA I
OŠTEĆENJA KOJA MOGU IZAZVATI
AKCELERACIJA
α (m/s2)
1
2
3
4
1.
I
Oscilacije se registruju samo aparatima
< 0.0025
2.
II
Oscilacije se osjećaju izuzetno pri miru
0.0025 - 0.005
3.
III
Oscilacije osjećaju poneki ljudi ili oni koji su upoznati s eksplozijom
0.0025 - 0.010
4.
IV
Oscilacije osjećaju mnogi ljudi, stakla zveckaju
0.010 - 0.025
5.
V
Opadaju komadići maltera, javljaju se pukotine u malteru
0.025 - 0.050
6.
VI
Sitne pukotine u malteru i oštećenja slabijih zgrada
0.050 - 0.100
7.
VII
Oštećenje zgrada koje su u zadovoljavajućem stanju, pukotine u malteru,
opadanje komada maltera, pukotine na spojevima zidova
0.10 - 0.25
8.
VIII
Značajna oštećenja na zgradama, pukotine u konstrukcijskim zidovima i
velike pukotine kod pregradnih zidova i sl.
0.25 - 0.50
9.
IX
Razvaljivanje zgrada, otvorene pukotine u zidovima
0.50 - 1.00
24
Na prostorima bivše SFRJ najčešći i najjači zemljotresi, koji su svojim intenzitetom ugrožavali i
Bosnu i Hercegovinu, dešavali su se duž Jadranskog primorja, u okolini Dubrovnika, Splita, zatim
u slivu rijeke Save i dr.
1.1.12. Seizmički intenzitet teritorije Bosne i Hercegovine
Koristeći podatke iz kataloga o zemljotresima što su se dogodili u posljednjih 100 godina, uz
upotrebu matematsko-fizikalnih metoda, proračunat je, na osnovu instrumentalnih podataka,
seizmički intenzitet teritorije Bosne i Hercegovine.
Seizmičnost teritorije Bosne i Hercegovine, kao dijela Evrope, (Slika broj 3) do sada je
proučavana na više načina. Ovdje je objašnjena i primijenjena metoda proračuna seizmičkog
intenziteta na osnovu instrumentalno zapisanih seizmoloških događaja.
Slika broj 3.
1.1.13. Ideja za novi način predstavljanja seizmičnosti
Ideja novog grafičkog predstavljanja seizmičkog intenziteta bazirana je na istraživanju utjecaja svih
zemljotresa što su se dogodili, iz kataloga na svaku pojedinu tačku određenog područja. Naravno,
taj posao je moguće uraditi samo uz pomoć računara. U našem slučaju razmatran je utjecaj 1.128
jačih zemljotresa na područje između 42° 00′ i 45° 50′ sjeverne geografske širine i između 15° 50′ i
20° 00′ istočne geografske dužine.
Sljedeći korak je, da se ovo područje podijeli na manje oblasti od po 0,1° (Slika broj 4). Na taj
način je, u ovom slučaju, dobiveno 1.656 manjih oblasti, koje, s obzirom na razmjeru karte,
predstavljaju tačke. Sada se promatra utjecaj svih zemljotresa na svaku od ovih tački. Naravno,
ova podjela se može obaviti u većoj ili manjoj razmjeri, ovisno o seizmo-tektonskim,
seizmološkim, geografskim ili nekim drugim razlozima.
25
Slika broj 4
Šematski prikaz utjecaja zemljotresa (plave kružnice) na pojedinu tačku promatranog područja
(crveni pravougaonik).
1.1.14. Zaključci
¾ Da bi se posljedice po ljude i materijalna dobra od pojave zemljotresa umanjile potrebno je
preduzimati preventivne mjere koje će se provoditi kroz prostorne i urbanističke planove
kantona i općina. Pored toga, potrebno je primjenivati odgovarajuće zakone i provedbene
propise o načinu gradnje stambenih, poslovnih, industrijskih, infrastrukturnih objekata
(puteva, željeznica, vodovodne i kanalizacijske mreže i sl.).
¾ Uzimajući u obzir konkretne seizmičke uslove područja, lokacije na kojima se grade objekti
i primjenom osnovnih principa zemljotresnog inženjerstva u projektovanju u velikoj mjeri
može se direktno utjecati na smanjenje posljedica od zemljotresa. Na osnovu postojećeg
stanja može se zaključiti da postojeća struktura stambenog fonda i koncentracija zgrada na
određenim područjima ne pruža mogućnost primjene efikasne zaštite od zemljotresa, osim
zgrada građenih savremenim otpornim konstruktivnim sistemima u većim gradovima:
Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar, Zenica, Doboj i sl.
¾ U slučaju nastanka zemljotresa većih razmjera u kantonima i općinama potrebno je
preduzeti odgovarajuće aktivnosti koje se odnose na spašavanje ugroženih i nastradalih ljudi
i materijalnih dobara, a prvenstveno organizovati potragu i spašavanje zatrpanih u
ruševinama i njihovo zbrinjavanje.
¾ U ovim aktivnostima potrebno je angažovati sve raspoložive snage i sredstva za zaštitu i
spašavanje uključujući i oružane snage, kao i odgovarajuće snage i sredstva iz Republike
Srpske.
¾ S obzirom na to da će u akcijama potrage i spašavanja zatrpanih biti potrebno angažovati i
druge snage i sredstva (pse tragače, specijalne instrumente za otkrivanje zatrpanih,
specijalnih mašina za uklanjanje ruševina i sl.) potrebno je kroz planove zaštite i spašavanja
planirati traženje pomoći od susjednih općina i kantona ili šire društvene zajednice, pa i
međunarodne zajednice.
¾ S obzirom na visoku seizmičnost teritorije Bosne i Hercegovine, te nedovoljan postojeći
broj seizmoloških stanica i zastarjelost seizmoloških instrumenata, potrebno je izvršiti
modernizaciju i osuvremenjivanje mreže seizmoloških stanica, kako bi se vršilo sistemsko
registrovanje, prikupljanje, analiziranje i proučavanje seizmičkih i seizmo-tektonskih
pojava (prirodni i inducirani zemljotresi, eksplozije i gorski udari), izučavanje
seizmičnosti, seizmičke aktivnosti i učestalosti zemljotresa, kao i definisanje seizmičkih
efekata djelovanja lokalnih i udaljenih zemljotresa na izučavani prostor i prognoziranje
njihovog utjecaja na zemljište, vode, vodotoke i objekte.
26
¾ S ciljem preventive zaštite ljudi i materijalnih dobara od ove vrste prirodne nesreće,
potrebno je izraditi karte (epicentara zemljotresa, seizmičkog rizika, maksimalnih
intenziteta), seizmoloških, seizmo-tektonskih i drugih, potrebnih za prostorno planiranje i
seizmičko projektovanje i građenje.
¾ Da bi se procijenile posljedice za ljude i materijalna dobra u slučaju zemljotresa na
teritoriji Bosne i Hercegovine, potrebno je raspolagati podacima o strukturi stambenog
fonda i cjelokupne infrastrukture.
1.2. ODRONJAVANJE I KLIZANJE TLA
Bosna i Hercegovina se odlikuje izrazitom raznovrsnošću litostratigrafskog11 sastava tla, visokim
stepenom tektonske i seizmičke aktivnosti, složenim geološkim osobinama, različitim reljefnim
obilježjima, različitim klimatskim obilježjima, vodenim tokovima različitog nagiba i značajnim
utjecajem čovječjeg rada na terenu. Sve navedeno u odgovarajućem obimu ima utjecaja na
inženjersko-geološke odlike terena.
Klizišta predstavljaju posebno značajnu opasnost za materijalna dobra i ljudske živote u Bosni i
Hercegovini. Imajući u vidu činjenicu da 80% površine Bosne i Hercegovine spada u brdskoplaninsko, planinsko ili planinsko-mediteransko područje, pojava klizišta na strmim dijelovima
Bosne i Hercegovine vrlo je česta pojava, pojačana velikim brojem podzemnih tokova i velikom
količinom podzemnih voda.
Aktiviranje klizišta u Bosni i Hercegovini, najčešće se dešava uslijed povećane količine
podzemnih voda u proljetnim periodima, ali nerijetko je uzrokovano nezakonitom i neplanskom
gradnjom.
Tokom 2000. godine u zeničkom području stradalo je 7 lica uslijed aktiviranja klizišta, a veći broj
porodica ostao je bez domova, u istoj godini aktiviranje klizišta uzrokovalo je urušavanje puta
Sarajevo-Pale. U najvećem dijelu Bosne i Hercegovine nisu istražena klizišta, ali, npr. samo u
tuzlanskom području ih ima više od 130. Sanacijski radovi su vrlo mali i sporadični. Preventivni
radovi ili radovi na ublažavanju potencijalnih nesreća vrlo rijetko se provode.
1.2.1. Zaključci
¾ Broj klizišta posebno je povećan tokom i nakon rata uslijed nekontrolisane sječe šume,
eksploatacije mineralnih sirovina što je utjecalo na promjenu vodnog režima i režima tla.
¾ Aktiviranje klizišta uzrokovano je i uslijed intenziviranja nezakonite i neplanske gradnje.
¾ Nužno je kontinuirano praćenje i dokumentovanje nezakonite i neplanske gradnje
stambenih i drugih objekata, posebno u zahvatu saobraćanica (drumskih i željezničkih), te
dosljedno provođenje propisa koji regulišu uslove gradnje.
1.3. SLIJEGANJE TLA
1.3.1. Tuzlanski fenomen: upravljanje solno-mineralnim sirovinama
Slijeganje tla najčešće je uzrokovano podzemnom eksploatacijom mineralnih sirovina.
Najugroženije područje u Federaciji BiH je Tuzla – kao posljedica eksploatiranja slanice, a
posebna klizišta su na pojedinim rudnicima i to: rudnik mrkog uglja Breza – kop «Koritnik»,
rudnik i Željezara Vareš – PK «Smreka», a na ostalim površinskim kopovima javljaju se klizišta
manjeg obima.
11
Lito… kamen, stijena…
stratifikacija – slojevitost, nataloženost, naslaganost Zemljine kore
27
Štetne posljedice slijeganja tla zahvatile su više od ¼ urbanog područja Tuzle.
S obzirom na dugogodišnju prisutnost i specifičnost tog problema, u Tuzli su razvijene posebne
metode planiranja s ciljem ublažavanja posljedica koje može izazvati slijeganje tla.
Rudnik soli «Tušanj», nakon dugogodišnje izgradnje, započeo je eksploataciju kamene soli 1967.
godine i proizvedeno je preko 2,7 miliona tona kamene soli. Uslijed deformacija na tibingovoj
podgradi u izvoznom oknu jame rudnika soli 1979. godine dolazi do prodora vode u jamu, te biva
potopljen najniži horizont. Nakon zatvaranja dotoka vode i izvedene sanacije u izvoznom oknu,
prišlo se crpljenju vode iz jame te je rudnik nastavio sa eksploatacijom kamene soli. Najveću
eksploataciju kamene soli rudnik je ostvario 1991. godine, u količini od oko 140.776 tona.
Ubrzani razvoj hemijske industrije 80-tih godina doveo je do intenzivnije nekontrolisane
eksploatacije na bunarima soli i samim tim do pojačanog tonjenja grada, što je rezultiralo
potrebom za iznalaženjem novih resursa, prestanka rada bunara soli i traženju zamjenskih
kapaciteta za potrebe potrošača slane vode.
Početak investicijskih radova na novom ležištu «Tetima», pojačani intenzitet slijeganja gradskog
područja, zatim gubljenje kontrole nad procesom kontrolisanog izluživanja i stalna opasnost od
nekontrolisanog prodora vode u jamu rudnika, bile su dovoljan razlog za hitno opredjeljenje za
novu strategiju upravljanja solno-mineralnom sirovinom.
1.3.2. Strategija upravljanja solno-mineralnim sirovinama u osnovi podrazumijeva 3 faze
postupanja:
I - plansku imobilizaciju – potapanje jame Rudnika soli «Tušanj»,
II - revitalizaciju i puštanje u probnu proizvodnju Rudnika soli «Tetima»,
III - postupno obustavljanje nekontrolisane eksploatacije na bunarima soli.
Kao prva faza realizacije navedene Strategije bilo je potapanje jame «Tušanj». Pripremni radovi
za potapanje jame počeli su u septembru 2001. godine, a sami proces planskog potapanja jame
otpočeo je 12.03.2002. godine.
Tokom planskog potapanja jame «Tušanj» izvršeno je pet geodetskih mjerenja i na osnovu
numeričke analize okomitih i vodoravnih pokreta terena-geodetskih kontrolnih tački, zaključeno
je sljedeće:
¾ da je u periodu IX 2003. – VII 2004. godine došlo do smanjenja intenziteta slijeganja;
¾ da je prosječno slijeganje kamenog masiva u periodu III 2002. – VII 2004. godine iznosilo
cca 2 mm mjesečno;
¾ diferencijalne razlike pojedinih perioda u okomitom smislu su takvog karaktera da ne
ukazuju na «ekscesna ponašanja» kamenog masiva;
¾ vodoravni pokreti terena kreću se u relacijama od 2 mm do 88 mm i uopće imaju smjer ka
ventilacijskom, odnosno transportnom oknu.
Na kraju treba istaknuti da analizom numeričkih podataka geodetskih metoda posmatranja nisu
uočeni elementi deformacija koji bi doveli do destabilizacije kamenog masiva-područja koje je
obuhvaćeno geodetskim posmatranjem.
Uporedno s privođenjem kraju planskog potapanja jame «Tušanj», otpočelo se s aktivnostima na
postupnom zatvaranju bunara soli.
28
S tim u vezi, Skupština Tuzlanskog kantona donijela je zaključak broj: 01-02-338-3/04 od
19.07.2004. godine, kojim se resorno ministarstvo zadužuje da sačini Operativni program s
dinamikom realizacije obustave eksploatacije na bunarima soli. Na zahtjev Ministarstva
industrije, energetike i rudarstva Upravni odbor Rudnika soli «Tušanj» donio je Odluku o
obustavljanju proizvodnje na bunarima soli.
Prema tome, I faza strategije upravljanja resursima soli je praktično završena, čime je otklonjena
latentna opasnost od naglog prodora podzemnih voda u prazan prostor jame Rudnika soli
«Tušanj», a ujedno je omogućeno postupno podizanje nivoa podzemnih voda u bunarima soli u
okviru provođenja III faze strategije, odnosno zaustavljanja rada bunara soli.12
1.3.3. Ostala slijeganja tla
Veće nestabilnosti tla s velikim klizanjima tla pojavljivale se i u općinama:
¾ Bosanska Dubica
¾ Bosanski Novi
¾ Banja Luka
¾ Prnjavor
¾ Derventa
¾ Doboj
¾ Lopare
¾ Ugljevik
¾ Tuzla
¾ Kakanj
¾ Kalesija
¾ Olovo
¾ Zavidovići
¾ Sarajevo
¾ Goražde
¾ Gacko, Čemerno, Foča (Flis) itd.
¾ Višegrad
¾ Sapna
¾ Zenica
1.3.4. Zaključci
¾ Važno mjesto među uzrocima nestabilnosti tla imaju dugotrajne i obilne kiše, poplave,
dugotrajna eksploatacija minerala iz unutrašnjosti zemlje i sl.
¾ Zadatak inženjerske geologije je praćenje, proučavanje i prognoziranje razvoja savremenih
geoloških procesa, klizišta, odrona i drugih.
¾ Važne aktivnosti u ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje rizika od odrona, slijeganja i
klizanja tla, zatim obavještavanje javnosti kako bi se mogle preduzeti efikasne i
organizovane mjere u slučaju odrona, slijeganja i klizanja tla. Moraju postojati tehnički
osposobljene jedinice za pomoć.
¾ Nužno je kontinuirano praćenje i dokumentovanje, te iznalaženje preventivnih mjera i
drugih mjera zaštite i spašavanja.
1.4. VISOKI SNIJEG I SNJEŽNI NANOSI
Broj dana s padanjem snijega, većim od 0,1 cm (pojava samo registrovana), kreće se od
najmanjeg u Hercegovini, u dolini rijeke Neretve svega 4 cm, da bi na vrhovima planina
Hercegovine bio 60, do maksimalno 80 cm koliko se javlja na vrhovima planina srednje Bosne.
Najniže vrijednosti na planinskom području srednje Bosne su oko 30 dana sa snijegom godišnje.
Manje od 20 dana sa snijegom godišnje su vrijednosti za oblast Banje Luke, Doboja, Ugljevika do
rijeke Save.
12
Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva TK: "Izvještaj o potapanju jame Rudnika soli «Tušanj» s aktivnostima oko
zatvaranja bunara soli" - Tuzla, novembar 2004. godine
29
Srednja maksimalna vrijednost snježnog pokrivača je u južnoj Hercegovini od 5-10 cm. U dijelu
Hercegovine sjeverno od Mostara najviše vrijednosti snijega na tlu kreću se od 40 cm na nižim
kotama do preko 200 cm na vrhovima planina. Iste ove vrijednosti su i u predjelima srednje Bosne,
do ravnica uz rijeku Savu, gdje te vrijednosti padaju na interval između 30 i 40 cm. Slično vrijedi i
za doline rijeka Vrbasa, Bosne i Drine.
U većim gradovima Federacije BiH, tokom novembra 1999. godine, izmjerene su sljedeće
vrijednosti snježnih padavina: Bihać 105 cm, Bugojno 85, Sarajevo 83, Tuzla 65, Livno 64, Zenica
51 i Mostar 37 cm.
Nema strogo postavljenih graničnih vrijednosti koje određuju jake padavine snijega s
posljedicama po saobraćaj, dalekovode i sl. Može se uzeti sa sigurnošću da će 50 cm novog
snijega prouzročiti probleme u odvijanju saobraćaja.
Tako npr., u Kantonu Sarajevo je prema procjeni ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća, ta
granica 30 cm. Iskustva govore da 5 cm novog snijega za 12 sati (u nekim zemljama 2 cm/h) je
dovoljno da se javno izdaju upozorenja, tj. proglasi prirodna i druga nesreća. U planinskim
predjelima Federacije BiH (Bjelašnica, Treskavica, Igman, Ivan, Karaula, Kupres, Čvrsnica, Vran,
Podvelež) snježni pokrivač može biti od 1 do 2,5 metara.
1.4.1. Zaključci
¾ Za ovakve zadatke, odnosno spašavanje nastradalih u snježnim nanosima i lavinama
potrebno je formirati, osposobiti i tehnički opremiti odgovarajuća udruženja građana
(planinarska društva, Gorska služba spašavanja, speleolozi i sl.).
¾ U slučajevima kada snage i sredstva civilnih struktura nisu dovoljne u izvršavanju
zadataka zaštite i spašavanja te pružanju podrške u akcijama zaštite i spašavanja, tražiti
angažovanje oružanih snaga, u skladu sa Zakonom o odbrani i Standardnim operativnim
procedurama za angažovanje oružanih snaga u pružanju pomoći civilnim vlastima.
¾ S ciljem preduzimanja organizovanih i efikasnih mjera zaštite i spašavanja važne
aktivnosti u ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje rizika od snježnih nanosa i lavina,
što podrazumijeva obilazak i opserviranje, a potom obavještavanje javnosti.
1.5. P O P L A V A
Poplava je plavljenje užeg ili šireg kompleksa zemljišta, izlijevanjem vode iz riječnog korita,
jezera ili mora. Nastaje od velikih kiša, naglog otapanja snijega, jakih zemljotresa i vjetrova i
drugih prirodnih nesreća. Smanjuje se ili sprečava izgradnjom nasipa, brana, kanala ili velikih
akumulacijskih bazena koji prihvaćaju najveći dio plavne vode. Poplave mogu biti prirodne i
vještačke.
1.5.1. Prirodne poplave
Prirodne poplave nastaju najčešće u riječnim dolinama kad se voda izlije iz riječnog korita,
pokrije priobalno zemljište ili teče preko njega. Širina poplavljenog zemljišnog pojasa zavisi od
količine vode u rijeci prilikom poplave, dubine riječnog korita, nagiba strana riječne doline i
zaštitnog pojasa izgrađenog duž rijeke.
U riječnim dolinama, poplave uglavnom nastaju kao posljedica hidroloških uslova u slivu.
Nerijetko do poplave dođe nakon relativno umjerenih padavina, nisu vezane za određeno godišnje
doba (javljaju se i ljeti i zimi), voda naglo nadolazi i kratkotrajne su (nekoliko sati do 1 dan).
30
Poplave u riječnim dolinama prekidaju kopneni saobraćaj, onemogućavajući za duže vrijeme
prolaz pješaka i motornih vozila, a često otežavaju i plovni saobraćaj rijekom.
Jezerske poplave nastaju povećanim pritjecanjem vode s okolnih planina u jezerski bazen. Te
poplave pričinjavaju štetu privredi, a rjeđe ugrožavaju naselja i ljudske živote.
1.5.2. Vještačke poplave
Vještačke poplave nastaju rušenjem nasipa na riječnim obalama i brana na hidroakumulacijama.
Najčešće se takve situacije dešavaju u ratnim uslovima.
Poplave rezultiraju velikim materijalnim štetama (neposredne ili posredne) i iskazuju se trenutno,
u toku trajanja poplave ili neposredno nakon prestanka padavina ili sa vremenski odloženim
djelovanjem (naknadna slijeganja tla, gubljenje konstruktivnih odlika pojedinih elemenata u
objektu uslijed dugotrajnog djelovanja površinskih vodostaja, površinskih ili podzemnih voda,
povišenja i opadanja nivoa podzemnih voda, pojave zaraznih bolesti kod ljudi i životinja uslijed
promjena hidroloških uslova u slivu ili lokalitetu i sl.).
Štete od poplava nastaju u privrednim djelatnostima, saobraćajnoj infrastrukturi, objektima
niskogradnje, a djelovanjem erozije zemljišta i bujica nastaju višestruke štete, (uništavanje tla ili
gubitak njegove plodnosti).
Prema prirodnim uslovima u Bosni i Hercegovini ravničarski tereni, doline rijeka i kraška polja su
jedino povoljni potencijalni prostori za naseljavanje, industrijsku izgradnju, razvoj privredne
infrastrukture. Većim zaposjedanjem i popunjavanjem ovih prostora njihova upotrebna i ukupna
vrijednost se sve više povećava i s njom raste i ugroženost i potreba za zaštitom od poplava.
Godišnje u Bosni i Hercegovini padne oko 1.250 l/m2 kiše ili ukupno 64 x 106 m3 padavina. Sa
teritorije Bosne i Hercegovine godišnje otekne 1.155 m3/sec ili oko 57 % ukupnih padavina i to
62,3 % slivom Save prema Crnom moru i 37,5 % slivom rijeka prema Jadranskom moru. Uopće,
prema ukupnim godišnjim padavinama i otjecanju Bosna i Hercegovina spada u vodom bogatija
područja, a klimatski, geografski i ostali relevantni faktori utječu nepovoljno na hidrološki režim
u svim odnosima i na većini vodotoka klasificirajući ga neravnomjernim i izrazito
neravnomjernim, ne samo u prostoru nego i vremenski. Neprimjereno upravljanje vodama uz
prirodnu nepovoljnu raspodjelu voda u prostoru i vremenu, povećava rizik pojave poplava.
Hidrografska i hidrološka raznolikost Bosne i Hercegovine rezultat je vrlo složenih utjecaja
međusobno različitih komponenata prirodne sredine. Među najvažnije spadaju: klimatske
karakteristike koje određuju vodnu masu, zatim geološki, odnosno hidrogeološki uslovi i reljef
teritorije. Na hidrološke prilike utječu i drugi faktori, među kojima i čovjek.
1.5.3. Štete od poplava
Za vrijeme poplava u periodu od 1976.–1980. godine prosječne štete u Bosni i Hercegovini iznosile
su oko 162.000.000 KM godišnje, što su ogromne štete za stanovništvo. Samo u 1976. godini,
poplavama je bilo obuhvaćeno 43 općine (od 109 po popisu).
U periodu od pet godina (1976.-1980.) desile su se tri katastrofalne poplave u raznim vremenskim
intervalima, što znači svake druge godine. Ni poplave ostalih godina nisu bile male kao niti
nastale štete.
Poplave koje su se dogodile tokom juna 2001. godine, kada je prema podacima
Hidrometeorološkog zavoda Federacije BiH palo između 50 i 100 litara vode po 1 m2, zahvatile
31
su Posavski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski i Srednjobosanski kanton, i izazvale ogromnu štetu u
poljoprivredi, na stambenim objektima, opremi, saobraćajnicama i objektima niskogradnje.
Vlada Federacije BiH je za saniranje posljedica izdvojila 6.730.178,00 KM, a šteta je iznosila
preko 50.000.000,00 KM.
Uslijed dugotrajnih proljetnih kiša u Federaciji BiH, u proljeće 2004. godine, poplave su zahvatile
područja svih kantona s nešto različitim intenzitetom. Poplavom je zahvaćeno 13.455,95 ha
poljoprivrednih površina, a šteta prouzrokovana poplavama iznosila je 23.933.792,86 KM.
Poplave koje su se dogodile u 2003. i 2004. godini na području Federacije BiH, potvrđuju da su
ove prirodne pojave na našim prostorima neizbježne i opominju da smo izašli iz ciklusa
umanjenih velikih voda (koji, na sreću, traje već oko 20 godina) i ušli u hidrološki ciklus i
značajno većih i češćih pojava velikih voda.
1.5.4. Razvoj sistema i smanjenje rizika od poplava
Ove okolnosti nameću potrebu aktivnog poboljšanja sistema zaštite od poplava i smanjenja rizika
od poplava na području Federacije BiH. Za provođenje ovog pristupa potrebna je koordinacija i
na nivou Bosne i Hercegovine i na međunarodnom planu, na nivou zajedničkih riječnih bazena,
što se vremenski i sadržajno podudara s obavezama iz Zajedničkog akcionog programa održive
zaštite od poplava na riječnom bazenu Dunava koji je u decembru 2004. godine prihvatilo 13
zemalja članica Dunavske konvencije, među kojima je i Bosna i Hercegovina.
Rješavanje problema zaštite od poplava u Federaciji BiH, koji je već duži niz godina (od 1992.
godine) u stagnaciji, zasniva se na osiguranju podataka o izgrađenim objektima za zaštitu od
poplava i njihovom stanju, ocijenjenom stepenu ugroženosti riječnih dolina poplavama, te
procjeni potencijalnih šteta, kao i stepenu ugroženosti ljudskih života, tehničke alternative i ocjeni
opravdanosti ulaganja u objekte zaštite od poplava na pojedinim područjima u dolinama rijeka i
kraškim poljima.
Na osnovu prikupljenih podataka iz do sada urađene projektne dokumentacije, obilaska i
rekognosciranja terena, te analize hidroloških podataka, studija «Procjena sadašnjeg stanja nivoa
zaštite od poplava u Federaciji BiH i izrada programa poboljšanja» identifikovala je sljedeća
područja ugrožena poplavama na području Federacije BiH. (tabela broj 4).
Tabela broj 4
Red.
br.
Vodotok
Ugroženo područje
1
2
3
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Sava
Sava
Una
Una
Una
Una
Šire područje Odžaka (od Šamca do Svilaja)
Šire područje Orašja (od Domaljevca do Vučilovca)
Područje grada Kulen Vakuf
Šire područje Bihaća (od Ripča do Pokoja)
Područje grada Bosanska Krupa
Područje mjesta Bosanska Otoka
32
1
Vrbas
Vrbas
Bosna
Bosna
Drina
Glina
Korana
Spreča
Spreča
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
Tinja
Tinja
Usora
Sana
Lašva
Lašva
Neretva
Neretva
Neretva
Trebižat
Trebižat
R.
br.
1.
2.
2
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
3
Područje grada Gornji Vakuf-Uskoplje
Područje grada Donji Vakuf
Dio Sarajevskog polja od Plandišta do Reljeva
Priobalje donjeg toka rijeke Bosne nizvodno od Modriče do Bosanskog Šamca
Područje grada Goražde
Priobalje Gline u Federaciji BiH i donji tokovi Glinice i Kladušnice
Priobalje Korane u Federaciji BiH i donji tok Mutnice
Dolina nizvodno od akumulacije Modrac (od Lukavca do Brijesnica)
Dolina uzvodno od akumulacije Modrac (od Osmaka do ušća Spreče u
akumulaciju)
Područje grada Srebrenik
Šire područje naselja Tinja
Dolina Usore u Federaciji BiH od Kaloševića do ušća u r. Bosnu
Šire područje grada Sanski Most
Grad Travnik i područje Doca
Područje Viteza
Dio doline od granice Federacije BiH kod Metkovića do Gabele
Dolina Neretve od Gabele do Čapljine
Dolina Neretve od Čapljine do ušća Bune
Dolina Trebižata od Koćuše do Humca
Dolina Trebižata nizvodno od ušća Studenca
Kraško polje
Mostarsko blato
Imotsko-Grudsko
polje
3.
Duvanjsko polje
4.
Livanjsko polje
5.
Glamočko polje
Ugroženo područje
Ravni dio u cjelini – od Uzarića do ponorskih zona na jugoistočnom dijelu
Jugoistočni dio polja – zona izložena poplavama zbog nedovoljnih
kapaciteta ponora i postojećeg tunela za evakuaciju voda
Šire područje Kovači – zona predponorske retencije Kovači na južnom
dijelu polja
Šira područja Čaprazlija i Kazanaca – područja predponorskih retencija
kod ponora Čaprazlije i Kazanci
Šira područja Mladeškovci i Pučine – područje predponorskih retencija
Od navedenih područja u Federaciji BiH (31), doline vodotoka i kraška polja najugroženija su
poplavama.
1.5.5. Geodetske i klimatske podloge, hidrološke i hidrauličke analize
Poplavna područja Federacije BiH su po klimatskim karakteristikama svrstana u četiri
karakteristične grupe i to:
1)
2)
3)
4)
područja koja gravitiraju u Tuzlanskom i Posavskom kantonu,
područja koja se nalaze ili gravitiraju Unsko-sanskom kantonu,
područja koja se nalaze na području Hercegovine i
područja koja se nalaze na području srednje Bosne (Sarajevski, Srednjebosanski,
Bosanskopodrinjski i Zeničko-dobojski kanton).
1.5.6. Ocjena sadašnjeg rizika na poplavnim područjima
Sadašnjem riziku od poplava, u Federaciji BiH izložena su sljedeća područja:
33
¾ ravničarska područja uz rijeku Savu,
¾ područja u dolinama većih rijeka - Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve,
¾ uske doline uz manje vodotoke.
1.5.7. Ravničarska područja uz rijeku Savu
Karakteristika područja čitavog priobalja Save od Beograda do Jasenovca je usvojena strategija
zaštite od poplava formiranjem kaseta-poldera, a uzvodno od Jasenovca primjenjuje se koncept
zaštite od poplava realizovanjem rasteretnih-kompenzacijskih bazena.
Na području Federacije BiH, u priobalju Save, nalaze se područja Odžačke i Srednje Posavine
svako sa po dva posebna poldera. Do 1992. godine ovo je područje uspješno štićeno od stogodišnjih
velikih voda rijeka Save i Bosne. Branjena površina na ovom području iznosi 7.750 ha na
Odžačkom području i 22.000 ha - na području Srednje Posavine.
Studijom iz 1972. godine, po kojoj je uspostavljen sistem zaštite od poplava u sadašnjem obliku,
bila je predviđena izgradnja više velikih akumulacija u slivu Save u svrhu poboljšanja prirodnog
hidrološkog režima. S obzirom na to da nema izgleda za izgradnju tih akumulacija u narednim
godinama i postojećeg stanja objekata, i dalje postoji rizik od plavljenja ovih područja.
Zbog toga je prioritet postojeće objekte dovesti u punu funkciju i stalno povećavati stepen njihove
sigurnosti (zaštitno nadvišenje nasipa od 1,2 m prema Sporazumu s Republikom Hrvatskom prije
1992.godine).
1.5.8. Područja u dolinama većih rijeka - Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Drine i Neretve
Karakteristika ovih područja jeste da je do sada malo rađeno na rješavanju problematike zaštite od
poplava dolina većih rijeka u Federaciji BiH, osim:
¾ minimalnih radova na prosijecanju sedrenog praga rijeke Une u Kulen-Vakufu,
¾ nasipa u koritu Sane u užem gradskom području Sanskog Mosta,
¾ regulacije korita Vrbasa u užim gradskim područjima Gornjeg Vakufa-Uskoplja i Donjeg
Vakufa,
¾ regulacije rijeke Bosne u gradskoj zoni Zenice i minimalnih radova na ovom vodotoku u
Visokom i Maglaju, i
¾ regulacije Drine u Goraždu, radi utvrđivanja obala.
U gornjim tokovima Une, Sane, Vrbasa i Bosne nisu izgrađeni akumulacijski bazeni, tako da ni u
najmanjoj mjeri nije izvršeno korigovanje prirodnog hidrološkog režima i smanjenje maksimalnih
protjecanja. Rizik od poplava u dolinama ovih rijeka vrlo je visok. Situacija u Goraždu je
povoljnija zbog uzvodne akumulacije Mratinje na rijeci Pivi.
Na Neretvi je situacija u zadnjih 40 godina znatno poboljšana jer su izgradnjom akumulacija
reducirani valovi velikih voda, a regulacionim radovima zaštićena su sva naselja nizvodno.
1.5.9. Uske doline uz manje vodotoke
Karakteristika ovih područja je da se u uskim dolinama manjih vodotoka u Federaciji BiH nalaze
značajni gradovi, industrijska sjedišta, saobraćajnice. Ukupna dužina tih vodotoka i dolina je
velika, tako da je front odbrane od poplava dugačak. U ovim dolinama su za zaštitu od poplava
izvođeni radovi na regulisanju - kanaliziranju vodotoka i to uglavnom u do tada urbaniziranim
34
površinama i to u: Sarajevu (Miljacka i Željeznica), Tuzli (Jala i Solina), Travniku (Lašva),
Zenica (Babina rijeka i Kočeva), Tešnju (Tešanjka), Olovu (Stupčanica i Krivaja), Bihaću
(Drobnica), Gračanici (Sokoluša), Ljubuški - Vitina (Trebižat), Višići (Krupa) i drugi u manjim
mjestima.
U nekim mjestima nije izveden rang zaštite na stogodišnje vode. U međuvremenu je došlo do
širenja urbanih površina i značajno je povećana vrijednost dobara u ugroženim područjima. Zbog
toga je danas visok rizik od poplava u uskim dolinama malih vodotoka.
Spomenuti visoki rizik od poplava u većini ugroženih područja ima trend rasta iz sljedećih
razloga:
¾ Neodržavanja u posljednjih desetak godina i oštećenja izazvanih ratnim dejstvima čime je
znatno smanjena i ugrožena funkcionalnost izgrađenih objekata.
¾ Divlje i neplanske gradnje stambenih i privrednih objekata u priobalju i samim koritima
vodotoka čime su znatno smanjeni profili protjecanja i propusna moć vodotoka,
¾ Vodotoci kao i prostor uz njih je napadnut i velikim brojem divljih odlagališta različitih
vrsta otpada (komunalni, građevinski, industrijski i dr.) čime su u znatnoj mjeri pogoršani
sanitarno-higijenski uslovi uz vodotoke.
Posebnu prepreku redovnom održavanju objekata odbrane od poplava čini i podatak da
zakonskom legislativom nisu osigurana dovoljna sredstva pomoću kojih vlasnik objekata može
osigurati upravljanje objektima i brinuti se za njihovu funkcionalnost.
1.5.10. Opšti koncepti rješavanja zaštite od poplava ugroženih područja
Borba s poplavama u dosadašnjem periodu dovela je i do razvitka više tehničkih i institucionalnih
koncepata zaštite od poplava koji imaju različite karakteristike i primjenu.
Na području Federacije BiH, aktualna je primjena sljedećih strateških koncepata zaštite od
poplava i to:
¾
¾
¾
¾
regulisanje korita vodotoka i izgradnja nasipa,
uspostava poldera,
regulisanje prirodnog hidrološkog režima i
smanjenje predponorskih retenzija u kraškim poljima.
Izbor koncepta rješenja za svako poplavno područje izvršen je na osnovu tehno-ekonomskih
analiza, uključujući i ekološki aspekt rješenja.
S obzirom na to da pojave poplava, pored toga što izazivaju velike materijalne štete i ugrožavaju
ljudske živote, u mnogo slučajeva i drastično narušavaju karakteristike ambijenta riječnih dolina i
svih drugih prostora gdje se pojave, razmatrani su utjecaji poplava na:
¾
¾
¾
¾
rušenje obala vodotoka i uništenje vegetacije na njima,
izazivanje velikih klizišta na priobalnim površinama,
rušenje prirodnih kaskada u dnu rijeka i totalnom promjenom morfologije korita,
donošenje u korito velikih količina otpadnog materijala - koji se dugo zadržava, posebno
utječe na vegetaciju u koritu,
¾ rušenje mostova i drugih građevina u dolini vodotoka,
¾ totalno uništenje vegetacije na inundacionim13 područjima,
13
Inundacija – poplavljeno, preplavljeno
35
¾ nanošenje blata i zasipanje nanosa na poljoprivrednim i urbanim površinama,
¾ izlijevanje otpadnih voda na inundacionim područjima - kontaminacija,
¾ zagađenje izvorišnih zona uz vodotoke.
1.5.11. Stanje postojećeg sistema zaštite od poplava u Federaciji BiH
Naslijeđeni sistem zaštite od poplava u Federaciji BiH iz perioda prije 1992. godine je, Zakonom
o vodama iz 1998. godine, prilagođen Daytonskom uređenju Federacije BiH. Ovim zakonom
postojeći objekti zaštite od poplava, za područja uz rijeke Savu i Neretvu utvrđeni su kao objekti
od značaja za Federaciju BiH, a objekti na drugim vodotocima utvrđeni su kao objekti od značaja
za kantone. Zbog međunarodnog karaktera sistema zaštite od poplava uz rijeke Savu i njihove
investicijske vrijednosti i kompleksnosti njihovog održavanja, Federacija BiH je određena kao
vlasnik zaštitnih vodoprivrednih objekata uz Savu i Neretvu.
Za druge objekte zaštite od poplava kao vlasnici su utvrđeni kantoni, odnosno općine za
regulisana korita vodotoka u naseljenim mjestima ili treća lica za objekte koje su iste izgradile za
svoje potrebe.
1.5.11.1. Vodoprivredni objekti u slivu rijeke Save u vlasništvu Federacije BiH
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
4 crpne stanice (ukupni kapacitet 26,9 m3/s),
odbrambeni nasip uz rijeku Savu dužine 59.475 m,
odbrambeni nasip uz rijeku Bosnu dužine 6.905 m
4 obodna kanala dužine 21.217 m,
7 obalo-utvrda na rijeci Savi dužine 6.119 m,
dva centra odbrane od poplava (Prud i Orašje),
6 čuvarskih kuća,
2 nasute brane "Hazna" i "Vidara" u Gradačcu.
1.5.11.2. Zaštitni vodoprivredni objekti u slivu Jadranskog mora
crpna stanica "Sjekose" Svitava sa čuvarskom kućom (ukupni kapacitet 4 x 1 m3/s),
odbrambeni nasipi uz rijeku Naretvu 14.692 m,
odbrambeni nasip uz rijeku Bregavu dužine 3.091 m,
odbrambeni nasip uz rijeku Krupu dužine 12.212 m,
obodni kanal Dračevo-Svitava i nasip uz obodni kanal dužine 4.080 m,
centar odbrane od poplava u sklopu Upravne zgrade u Čapljini,
odbrambeni nasipi uz rijeku Tihaljina- Mlade-Trebižat, dužine 19.822 m,
odbrambeni nasip uz rijeku Vriošticu, dužine 7.441 m,
obodni kanal Probojska jaruga i nasip uz obodni kanal dužine 1300m,
kanal Parilo-Brza voda dužine 4.090 m,
kanal Grudsko Vrilo-Vrlika dužine 11.264 m,
kula zatvaračnica u Drinovcima (Grude) s pripadajućim objektima, čuvarska kuća i
magazin,
¾ kula zatvaračnica u Kruševu (Mostarsko blato) s pripadajućim objektima, čuvarska kuća i
magazin,
¾ glavni odvodni kanal u Mostarskom blatu, dionica kanala OK 1-1’, dužine 1.108 m.
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
Objekti uz rijeku Neretvu su u funkciji i osiguravaju zaštitu područja do nivoa njihove
izgrađenosti.
36
Objekti uz rijeku Savu su tokom rata značajno oštećeni i ne osiguravaju izvršavanje funkcije za
koju su izgrađeni.
1.5.11.3. Objekti koji su minirani a služe za zaštitu od poplava na području Odžačke Posavine
¾ Savski odbrambeni nasip na dionici od km 17+500 ili na potezu od ušća obodnog kanala
Svilaj-Potočani do sela Kadar, dužine 9.630 m. Površina koju je potrebno deminirati iznosi
ukupno 172.970 m2 i odnosi se na površine branjene i vodne kosine nasipa s pojasom od
10 m u prostoru inundacije.
¾ Lijevi Bosanski nasip, na dionici od km 1+250 do km 6+905 ili na potezu Prud - Neteka
dužine 5.655 m. Površina koju je potrebno deminirati iznosi ukupno 163.700 m2 i odnosi
se na površine krune nasipa, vodne i branjene kosine nasipa sa pojasom širine od 6,0 m
lijevo i desno od nožica nasipa.
1.5.11.4. Objekti koji su minirani a služe za zaštitu od poplava na području Srednje
Posavine
Savski odbrambeni nasip na dionicama od km 13+970 do km 17+000, od km 39+450 do km
40+390 i od km 42+100 do 43+150, ukupne dužine 5.020 m. Površina koju je potrebno deminirati
iznosi ukupno 101.000 m2 i odnosi se na površine vodne kosine nasipa sa pojasom od 20 m u
prostoru inundacije.
Zbog toga je njihovo dovođenje u funkcionalno stanje najveći prioritet zaštite od poplava u
Federaciji BiH.
Dovođenjem u funkciju objekata zaštite od poplava uz rijeku Savu bio bi postignut značajan
korak u unapređenju odbrane od poplava u Federaciji BiH.
1.5.11.5. Tri prvorangirana ugrožena područja na kojima su objekti u vlasništvu
Federacije BiH
¾ Orašje - branjena površina 12.108 ha,
¾ Mostarsko blato (ravni dio) - branjena površina 2.550 ha,
¾ Odžak- branjena površina 6.037 ha.
1.5.12. Zaključci
¾ Osigurati sredstva i izvršavanje redovnog održavanja izgrađenih objekata za zaštitu od
poplava i jasno utvrditi stepen zaštite kojega oni osiguravaju.
¾ Administrativnim mjerama osigurati poštivanje propisanog upravljanja i korištenja
objekata i prostora u cijelini, a koji imaju utjecaja na nastanak poplava. Pritom posebno
voditi računa o stanju u širem slivnom području (kontrolisana sječa šuma i pošumljavanje,
način korištenja zemljišta i način obrade, uspostavljanje odgovarajućih uslova vezano za
vodni režim kod izgradnje bilo kojih objekata, dosljedna primjena svih predviđenih mjera,
radova, postupaka kod izgradnje objekata i sl.).
¾ Kod izgradnje novih ili rekonstrukcije ranije izvedenih objekata za zaštitu od poplava
treba nastojati poboljšati stepen zaštite i spašavanja.
¾ U područjima koji ostaju izvan zaštite (prostori predviđeni da prihvate velike vode
plavljenjem – inundacioni dio riječnog korita, retenzija), kao i u prostorima koji još nisu
obuhvaćeni zaštitom od poplava izvršiti kategorizaciju i propisati namjensko korištenje.
Namjenu utvrđivati prema visini štete, koja bi u vremenu korištenja prostora mogla nastati
pojavom poplave – prirodne i druge nesreće.
37
¾ Stalnim i rigoroznim kontrolama provjeravati stanje, upravljanje i korištenje vode i
vodoprivrednih objekata.
¾ U kantonima i općinama osiguravati uslove za preduzimanje mjera, kroz donošenje
preventivnih i operativnih planova odbrane od poplava, u skladu s odgovarajućim
propisima kojima se uređuje ova oblast.
1.6. SUŠA
Nedostatak vode za podmirenje normalnih potreba (za život i razvoj, za obavljanje djelatnosti, i sl.),
u pravilu, podrazumijeva nastanak suše.
Unificirana definicija suše ne postoji, jer ovisno od objekta na koji se odnosi ima različito
značenje. Uglavnom, može se odrediti kao:
¾ meteorološka suša, kada na velikoj površini za određeno područje i godišnje doba padne
znatno manja količina padavina u odnosu na normalnu vrijednost;
¾ hidrološka suša, podrazumijeva pad nivoa vode u vodenim akumulacijama, rijekama,
jezerima, kao i pad nivoa podzemnih voda, što pogađa ne samo industriju nego i
poljoprivredu;
¾ poljoprivredna suša, pojavljuje se kada su u vegetativnom periodu vlažnost zemljišta i
padavine nedovoljne da zdrave biljke dođu u fazu zrenja, uzrokujući oštećenje biljaka i
uvelost. Ova suša može postojati čak i u slučaju da nema meteorološke suše i obratno.
Duži period bez dovoljnih količina padavina za normalan razvoj i sazrijevanje poljoprivrednih
kultura, čija posljedica negativno utiče na visinu prinosa i kvalitet proizvoda s bitnim odstupanjem
od trogodišnjeg prosjeka, smatra se sušom.
Svaki deficit vode izvan konvencijom utvrđenih normi ili odstupanja označava se kao element koji
proizvodi prirodnu nesreću. Suša kao prirodna nesreća javlja se uglavnom za oblasti korištenja i
upotrebe voda.
1.6.1. Deficit vode kao uzrok prirodne nesreće
1. Može nastati kada se u uslovima nepovoljnog hidrološkog režima na izvorištima vode pojavi
ekstremno mala voda rjeđeg ranga pojave male vode od predviđenog za datu namjenu,
odnosno, kada se izdašnost izvorišta smanji tako da se u dužem periodu ne može osigurati ni
minimalna reducirana specifična potrošnja (vrijedi za organizovane zahvate javnih
vodovoda, kao i za individualna i grupna rješenja).
2. Može nastati kada se dogodi havarija u sistemu, pa nema alternativnog rješenja u dužem
periodu.
3. Može nastati kada se dogodi incidentno zagađenje izvorišta ili vodotoka koji ga prehranjuje
preko propisane mjere i u dužem trajanju što uslovljava isključenje izvorišta iz sistema
vodosnabdjevanja.
1.6.2. Povratni period i efekti suše
U srednjim (planinskim) dijelovima zemlje, u zadnjih 50 godina, zabilježena su tri ekstremno
sušna perioda. Na sjeveroistoku i jugozapadu zemlje znatno je veći rizik od suše, tj. u posljednjih
50 godina, zabilježeno je 7 izrazito sušnih perioda.
38
Štetom od prirodne nesreće mogu se proglasiti i posljedice dugoročne nestašice vode u sistemu
osiguravanja i snabdjevanja vodom, koje se javljaju kao ograničenje razvoja, pad proizvodnje,
pojave hidričkih oboljenja, epidemija i sl.
U biljnoj proizvodnji suša kao prirodna nesreća javlja se kada nastane deficit vlage u vrijeme
pripreme za sjetvu, odnosno, u određenim fazama vegetacijskog ciklusa biljke.
Pri tome, odlučujuću ulogu ima ukupna vodna bilanca biljke, a u tome samo indirektno i hidrološka
bilanca.
Zahtjevi biljke definišu pojam suše i nije rijedak slučaj da hidrološki bezvodni period uzrokuje i
pojavu suše kao prirodne nesreće.
Zavisno od klimatskih osobina podneblja, plodoreda (jedna, dvije ili više kultura godišnje) suša se
može javiti u različitom godišnjem dobu i različitim intenzitetom. Nije svejedno uništava li suša
čitavu sjetvu ili samo smanjuje prinos.
Zbog toga, u mediteranskom podneblju period kada se može pojaviti suša traje 5–6 mjeseci
godišnje, a u kraškim poljima i sjevernim dijelovima Federacije BiH u periodu avgust-oktobar (3
mjeseca).
Ukupan deficit vlage zavisi od klime i kultura i kreće se u prosjeku od 3 - 6.000 m/ha godišnje, a u
sjevernom dijelu od 1.500 - 4.000 m/ha godišnje.
U ukupnoj bilanci redovno bi godišnje trebalo osigurati od 120 - 240 miliona m vode, a u ostalom
dijelu Federacije BiH od 300 - 600 miliona m vode.
Prirodna nesreća bi nastupila ako se u sušnim godinama ne osigura 120 do 300 miliona m3 vode na
oko 230.000 ha jedanput u 10 godina ili rjeđe, a u češćim slučajevima štete od deficita vode bi se
manifestovale u smanjenju prinosa 5-30 % na nekim kulturama i na pojedinim područjima.
Intenzitet suše se najčešće procjenjuje prema smanjenju prinosa, pod uslovom da na to nisu uticali
drugi štetni faktori. Ako je prinos smanjen do 20 % riječ je o slaboj suši, od 20-50 % o srednjoj
suši, a preko 50 % o jakoj suši.
Pojava suše najčešća je na području Hercegovine i to u ljetnim mjesecima. S obzirom na to
intenzitet i dužinu trajanja, posebno je izražena u južnoj Hercegovini.
U ravničarskom dijelu Federacije BiH suša je slabije izražena nego u Hercegovini, dok je najmanje
izražena u brdsko – planinskom dijelu Federacije BiH.
Na području Posavskog kantona zabilježene su višemjesečne suše u periodu mart, april i maj 2003.
godine, a dnevne temperature u prvoj su polovini maja prelazile i 34°C.
Bezvodni period imao je za posljedicu stradanje žitarica, krmnih kultura i industrijskog bilja.
Procijenjene štete od navedene suše na području Posavskog kantona iznosile su preko 8.000.000,00
KM.
Pored toga, i na području općine Čelić, u Tuzlanskom kantonu, u 2003. godini zabilježene su suše,
tako da su procijenjene štete iznosile preko 2.000.000,00 KM.
39
1.6.3. Zaključci
¾ Kako bi se prevenirale opasnosti od nastanka i štete od suše velikih razmjera koje mogu
ugroziti ljude i materijalna dobra, osigurati smanjenje gubitaka u vodovodnim sistemima,
rekonstrukcijom i bržim protokom kroz sistem.
¾ Uvođenjem novih tehnologija u proizvodnim procesima, smanjiti potrebu za dodatnim
količinama vode uz istovremeno poboljšanje kvaliteta korištene i ispuštane vode (veliki
industrijski potrošači, navodnjavanje).
¾ Osigurati dovoljne količine vode za navodnjavanje obradivih površina, čime bi bili stvoreni
uslovi za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.
¾ Zahvaćanje dodatnih količina voda iz raspoloživih ili pripremljenih novih izvorišta
poboljšati opskrbljenost stanovništva kroz već obuhvaćene javne vodovode i proširivanjem
istih na veći broj naselja u kojima je došlo do smanjenja priliva u rezervoare.
¾ Štititi i razvijati postojeća izvorišta i pronalaziti nova, radi osiguranja dodatnih količina vode
u ugroženim područjima.
¾ Vršiti prihvat i kaptiranje velikih voda, kada ih ima i stavljanje na raspolaganje u uslovima
potrebe, putem izgradnje vještačkih akumulacija čime se pored proizvodnje električne
energije stvaraju i uslovi za razvoj turizma, vrši zaštita od poplava nizvodnog područja,
osigurava voda za navodnjavanje.
¾ Planirati i osigurati transport vode cisternama za saniranje potreba najugroženijih potrošača,
za što je potrebno sistemski nabavljati i čuvati dovoljan broj transportnih sredstava.
¾ Potrebno je osigurati rezervne količine vode, izgradnjom ili postavljanjem spremnika za
vodu i dr. za efikasnu zaštitu od požara (posebno na otvorenom prostoru).
1.7. TUČA (gräd, led)
Tuča predstavlja atmosfersku padavinu u čvrstom stanju (led) promjera 5 mm ili više koji svojim
udarom izaziva velika oštećenja ili uništenja poljoprivrednih i šumskih kultura, a može
prouzrokovati štete i na drugim objektima (građevinskim i dr.).
Grmljavinske nepogode, bučno praćene jakim olujnim vjetrom, odnosno jakim padavinama s
tučom i bez nje, uzrokuju probleme u saobraćaju, štete na zgradama i u zemljoradnji. U
planinskim područjima izazivaju jake bujice, poplave na manjim rijekama i klizišta na mekanu
tlu.
Ovakve nepogode najčešće se javljaju u periodu od aprila do oktobra, a rjeđe u zimskom dijelu
godine.
Najveći broj dana s tučom ima regija od Sarajeva, dolinom Neretve do njenog ušća i okolina
Trebinja 3, a ostatak centralne Bosne ima jedan dan godišnje, dok usko ravničarsko područje uz
rijeku Savu, sve do Doboja i Tuzle ima 2 dana godišnje.
Na prostoru Bosne i Hercegovine godišnje se javlja 30 do 40 dana s grmljavinskim olujama, a tuča
kao štetna pojava javlja se jedan do dva puta godišnje. Prosječne godišnje štete od tuče iznose 30
miliona KM i naročito se odnose na primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Tuča ugrožava i ostala
materijalna dobra, a štete desetostruko nadmašuju ulaganja u zaštitu od tuče. Zaštita od tuče,
indirektno smanjuje razorne olujne vjetrove a nešto malo povećava količinu padavina. U
posljednjim godinama prisutan je porast opasnosti od tuče zbog povećanja srednje godišnje
temperature i naglih temperaturnih amplituda.
Unazad 30 godina na ovim prostorima postoji organizovana služba za zaštitu od tuče. Sistem zaštite
od tuče ne otklanja tuču-led kao pojavu, već smanjuje štete. To znači da u izuzetnim i složenim
40
vremenskim situacijama, kada su tučonosni procesi jakog intenziteta, može i pored djelovanja
zaštite od leda doći do padanja leda i nastanka šteta. Međutim, i tada se štete znatno smanjuju jer se
prirodni proces stvaranja tuče u znatnoj mjeri smanjuje. Ocjena efikasnosti je teška i komplikovana
zbog složenosti procesa stvaranja leda u atmosferi i njegove velike prostorne i vremenske
promjenjivosti, a zasniva se na podacima koji se obrađuju odgovarajućim statističkim metodama.
Krajnji cilj sistema zaštite od tuče je izgradnja sistema na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine kompatibilnog sistemima u okruženju. Prate se promjene i metodologije rada u organizaciji zaštite
od tuče u drugim zemljama, a «Protugradna zaštita» Republike Srpske ostvarila je neposrednu
saradnju s Republičkim hidrometeorološkim zavodom Srbije (RHMZS) i Državnim hidrometeorološkim zavodom Republike Hrvatske (DHMZ RH). Međutim, iako se planira zaštita od
tuče, instaliranje sistema prema svojim ovlastima zabranjuje SFOR (EUFOR) čime se onemogućava
blagovremena i efikasna zaštita od tuče.
Važne aktivnosti u ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje rizika od tuče (grada, leda), te
obavještavanje javnosti kako bi se mogle preduzeti efikasne i organizovane mjere zaštite u slučaju
nastanka nesreće.
1.7.1. Zaključci
¾ Po uzoru na «Protugradnu zaštitu» kako je to organizovano u Republici Srpskoj, u skladu sa
odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju i provedbenim propisima koji regulišu ovu oblast,
ustanoviti službu za protugradnu zaštitu.
¾ O naletima tučonosnih oblaka i neposredne prijetnje po ljude i materijalna dobra,
blagovremeno izvršiti obavještavanje i uzbunjivanje građana, kako bi mogle preduzeti
odgovarajuće mjere zaštite.
1.8. OLUJA I MRAZ
Grmljavinske nepogode, bučno praćene jakim olujnim vjetrom, odnosno jakim padavinama, s
tučom (grädom) i bez nje, mogu prouzrokovati probleme u saobraćaju, štete na zgradama i u
poljoprivredi. U planinskim područjima mogu izazvati jake bujice, poplave na manjim rijekama i
klizišta na mekanom dijelu.
Olujom se smatra vjetar brzine 17,2 m/sec, odnosno 82 km/sat (jačine 8° po Boforovoj skali ili
više), koji lomi grane i stabla, valja i lomi usjeve, otresa plodove voća i nanosi štetu dobro
održavanim građevinskim objektima koje se najčešće javljaju u periodu od aprila do oktobra, a
rjeđe u zimskom dijelu godine.
Dana 23.07.2003. godine, općine Maglaj, Zavidoviće i Tešanj, u Zeničko-dobojskom kantonu,
zahvatilo je olujno nevrijeme praćeno jakim vjetrom i tučom (grädom) koje je prouzrokovalo velike
materijalne štete (na krovovima i prozorima zgrada, na poljoprivrednim usjevima, nasadima
šumskog drveća, automobilima, i dr.). Procijenjene štete za općine Zavidovići i Maglaj, pogođene
ovim nevremenom, iznosile su oko 2.000.000,00 KM.
U 2003. godini i općinu Gračanica (Tuzlanski kanton) zahvatilo je olujno nevrijeme praćeno jakim
vjetrom i gradom koje je prouzrokovalo velike materijalne štete koje su procijenjene na 900.000,00
KM.
Mraz, slana i inje nastaju pri temperaturi zraka nižoj od 0°C. Tada se stvaraju ledeni kristali koji se
u različitim vidovima hvataju i slažu na vodoravnim i uspravnim površinama. Na stranama
41
okrenutim sjeveru led može stvoriti vrlo debele naslage. Mraz, slana i inje mogu prouzrokovati
znatne štete na poljoprivrednim kulturama i građevinskim objektima.
Na području Hercegovačko-neretvanskog i Zapadno-hercegovačkog kantona (općine: Čapljina,
Neum, Ravno, Mostar, Stolac i Ljubuški), između 6. i 8. aprila 2003. godine, uslijed inverzije zraka,
došlo je do ekstremno niskih temperatura i do -7°C, koje su pričinile štetu na voćnjacima,
vinogradima, ratarskim kulturama i djelimično u plastenicima. Procijenjene štete od niskih
temperatura u navedenim kantonima iznosile su preko 20.000.000,00 KM.
1.8.1. Zaključci
¾ Unaprijediti hidrometeorološki informacijski sistem i odgovarajuće uključiti Bosnu i
Hercegovinu u operativne sisteme i naučno-tehničke programe Svjetske meteorološke
situacije - WMO, (Regionalni i globalni osmatrački sistem, Svjetski klimatski program,
Program globalnog praćenja promjena hemijskog sistema atmosfere i sadržaja ozona u
atmosferi, praćenja radijacijske aktivnosti, rane najave i prognoze atmosferskih nepogoda i
klimatskih ekstrema u cilju zaštite od prirodnih nesreća i zaštite u slučaju tehnoloških
katastrofa i industrijskih nesreća).
¾ Istraživati osjetljivost pojedinih privrednih aktivnosti na klimatske promjene.
1.9. MASOVNE POJAVE LJUDSKIH, ŽIVOTINJSKIH I BILJNIH BOLESTI
U proteklom periodu u Bosni i Hercegovini pa i Federaciji BiH, po pitanju epidemija i epizootija
nije bilo katastrofalnih posljedica. Pojedine bolesti sporadično se pojavljuju svake godine, ali to
nije značajno ugrozilo brojniju populaciju ljudi i životinja. Međutim, postoji stalna opasnost od
unosa pojedinih uzročnika koji mogu dovesti do ugrožavanja zdravlja i života ljudi i životinja i/li
dovesti do velike materijalne štete za državu.
Prateći situaciju možemo konstatovati da se iz godine u godinu pojavljuju nove i sve opasnije
zarazne bolesti životinja koje značajno mogu ugroziti zdravlje ljudi i životinja i/li poljuljati
ekonomiju Federacije BiH. Suština problema je, da moramo biti svjesni, kako opasnost od ovakve
pojave postoji i da se moramo spremati za sprečavanje takvih nesreća i saniranje eventualne
pojave istih.
1.9.1. Epidemije - Zarazne bolesti ljudi
Epidemije zaraznih bolesti predstavljaju nagle pojave više slučajeva nekog zaraznog oboljenja ljudi
u određenom vremenskom periodu na nekom području. Za nastanak neke epidemije postoji uvijek
više uslova kao na primjer: loše opšte higijenske prilike (stanovanje, neprimjerena ishrana,
neprimjereno snabdjevanje vodom, dispozicija otpadnih materijala), zatim neplanirane migracije
stanovništva, a posebno prirodne i druge nesreće (poplave, zemljotresi, vanredna i ratna stanja). U
svim nabrojanim situacijama dolazi do poremećaja stanja i izgleda ekološke sredine, a naročito
zagađenja vode za piće, poremećaja distribucije otpadnih materija, deficitarne ishrane i
nehigijenskih uslova stanovanja.
Prema epidemiološkim procjenama, za vrijeme trajanja prirodnih i drugih nesreća, epidemije
zaraznih bolesti mogu se javiti i deset puta češće nego za vrijeme normalnih prilika.
Obavezu u sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti imaju Federalno ministarstvo zdravstva,
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, odgovarajuća kantonalna ministarstva, zavodi za
42
zdravstvenu zaštitu Federacije BiH i kantona, općine i njihovi organi, zdravstvene i druge ustanove
i preduzeća.
Zarazne bolesti, za čije se sprečavanje i suzbijanje preduzimaju posebne mjere zaštite, su:
tuberkuloza, bjesnilo, Bril Cincerova bolest, bruceloza, crni prišt, crvenka, dječja paraliza, difterija,
dizenterija, ehinokokoza, gonoreja, gripa, guba, infektivna mononukleoza, kolera, kuga, legionarska
bolest, leptspiroza, malarija, male boginje, menigokokni meningitis, ovčje boginje, pjegavac,
povratna groznica, Q groznica, salmoneloza, sifilis, streptokokna upala ždrijela, šarlah, šuga,
tetanus, trbušni tifus, trihinoza, tularemija, veliki kašalj, hepatitis, virusne hemoragične groznice,
virusni meningitis, zarazna trovanja hranom izazvana bakterijom, zarazna zapaljenja mozga,
zaušnjaci, žuta groznica, borelioza, klamidijaza, lajmanijaza, sindrom stečenog nedostatka imuniteta
(AIDS).
U proteklom periodu od oko 20-ak godina, do početka rata u Bosni i Hercegovini registrovan je
veći broj epidemija zaraznih bolesti, kao što su:
¾ 1972. godine, registrovana je epidemija velikih boginja (varičela) na širem području bivše
SFRJ, koja je zahvatila i Bosnu i Hercegovinu,
¾ 1989. godine, registrovane su 103 različite epidemije u kojima je oboljelo ukupno 5.402
lica. Iste godine u epidemiji gripa oboljelo je 59.655 lica.
¾ 1990. godine bilo je 70 epidemija s ukupno 2.422 oboljela lica. Iste godine od gripe je
oboljelo 36.168 lica.
¾ U 1991. godini14 registrovano je ukupno 25 epidemija sa 395 oboljelih lica. Od gripa u
istom periodu oboljelo je 15.043 lica, što se može vidjeti iz tabele broj 5, gdje je prikazana
struktura epidemija i zaraznih bolesti.
VRSTE EPIDEMIJA U TOKU 1991. GODINE
Tabela broj 5
Red.
br.
VRSTA EPIDEMIJE
BROJ
EPIDEMIJA
UKUPNO OBOLJELIH
1
2
3
4
10
11
2
1
1
25
79
240
42
5
29
395
1.
2.
3.
4.
5.
Virusni hepatitis «A»
Zarazno trovanje hranom
Enterocollitis
Trichinellosis
Vodene kozice
U K U P N O:
1.9.1.1. Epidemiološka situacija u Federaciji BiH nije dostigla povoljne prijeratne trendove.
Među zaraznim bolestima najčešće se registruju respiratorna, crijevna i parazitska oboljenja.
Otežani socio-ekonomski uslovi utiču na visoku i ujednačenu incidencu plućne tuberkuloze, a
virusni hepatitisi B i C predstavljaju sve veći javno-zdravstveni problem.
Registrovane epidemije gripe, parotitisa, varičela, hemoragične groznice, virusne žutice A,
zaraznog trovanja hranom, Q groznice, bruceloze i trihineloze uspješno su stavljene pod nadzor,
dok se najteže zarazne bolesti kao difterija, neonatalni tetanus i poliomielitis do sada nisu javljale.
U Federaciji BiH se svake godine registruje veći broj epidemija zaraznih bolesti što se vidi iz
zbirnih pregleda za period 2000. – 2004. godine (Prilog broj 5).
14
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, stanje od 30.06.2004. godine
43
1.9.1.2. Pojavi epidemija zaraznih bolesti pogoduje niz faktora od kojih su najvažniji sljedeći:
¾ u Federaciji BiH postoje ozbiljni problemi u oblasti snabdjevanja vodom za piće, nizak je
vodostaj rijeka zbog povećane koncentracije krutog otpada, fekalija i sl., rijeke i vodotoci su
mikrobiološki zagađeni zbog čega u vodu mogu prodrijeti uzročnici crijevnih zaraznih
bolesti koji mogu uzrokovati epidemije zarazne žutice, enterokolitisa, trbušnog tifusa i sl.;
¾ odlagališta smeća;
¾ u oblasti životnih namirnica prisutan je intenzivan uvoz hrane, stanovništvo se sve više
kolektivno hrani, a u porastu je i potrošnja gotovih i polugotovih oblika hrane, što povećava
rizik od ugrožavanja zdravstvene ispravnosti hrane u procesu proizvodnje, prerade i
distribucije, postoji opasnost od pojave masovnih trovanja hranom;
¾ intenzivan razvoj saobraćaja, trgovine i turizma, povećava rizike od unošenja novih sojeva
uzročnika gripe i širenja ove bolesti u epidemijskom obliku;
¾ prirodna žarišta zaraznih bolesti životinja također predstavljaju potencijalnu opasnost od
pojave i širenja epidemija zaraznih bolesti kod ljudi, a rijetko može doći i do smrtnog
ishoda, na primjer hemoragična groznica s bubrežnim sindromom (mišja groznica);
¾ većina prirodnih i drugih nesreća (zemljotresi, poplave, suše i sl.), u pravilu dovode do
narušavanja higijenskih uslova života stanovništva, što povećava mogućnost pojava i širenja
velikog broja bolesti u epidemijskom obliku.
1.9.1.3. Opšte mjere zaštite ljudi
1. Osiguravanje higijenski ispravne vode za piće, kao i sanitarna zaštita izvorišta i
objekata za javno snabdjevanje vodom za piće.
2. Uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija na način i pod uslovima kojima se
osigurava zaštita od zagađenje voda iz tla.
3. Održavanje sanitarno-tehničkih uslova u javnim zgradama, sredstvima javnog
saobraćaja i na javnim mjestima.
4. Osiguravanje zdravstvene ispravnosti životinjskih namirnica i predmeta opšte
upotrebe.
5. Vršenje preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije.
1.9.1.4. Posebne mjere zaštite ljudi
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Rano otkrivanje izvora zaraze i puteva izvora i prenošenja zaraze.
Laboratorijsko ispitivanje uzoraka.
Prijavljivanje zaraznih bolesti.
Izolacija, prevoz i liječenje oboljelih lica.
Zdravstveni odgoj.
Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija.
Imunizacija, seroprofilaksa, hemioprofilaksa.
Karantena, zdravstvena kontrola i druge mjere određene zakonom.
1.9.1.5. Zaključak
U slučaju većih epidemija kao i u slučaju prirodnih i drugih nesreća (poplave, zemljotres, požar)
koje mogu dovesti do epidemije, ovlašteni općinski organi moraju mobilisati zdravstvene
djelatnike, ali i druge građane, osigurati odgovarajuće zalihe krvi i krvne plazme, te ostalih
potrebnih lijekova i sanitetskog materijala.
Nevladine strukture, koje se u ovim slučajevima uključuju, su: Crveni križ Federacije BiH i druge
humanitarne organizacije u saradnji sa štabovima civilne zaštite.
44
1.9.2. Epizootije - Zarazne bolesti životinja
Epizootija, odnosno epidemija je pojava zarazne bolesti koja, s obzirom na učestalost, vrijeme,
mjesto i ugrožene vrste životinja, odnosno ljudi, nadilazi očekivani broj slučajeva.
Pojava zaraznih bolesti kod životinja osim ekonomskih šteta, može uzrokovati opasnost po
zdravlje ljudi u slučaju pojave zoonoza kao što su bruceloza, tuberkuloza, antraks itd.
1. 9.2.1. Osnovni tipovi opasnosti
a) pojava zaraznih bolesti s liste A prema kodeksu O.I.E. (Ured za zarazne bolesti u Parizu);
b) pojava zaraznih bolesti s liste B i C prema kodeksu O.I.E.;
c) unos štetnih agensa s namirnicama životinjskog porijekla koji mogu dovesti do masovnog
obolijevanja ljudi:
¾
¾
¾
¾
¾
živi agensi: mikroorganizmi, paraziti, plijesni,
teški metali (živa, olovo, kadmij i dr.),
ugljeno-hlorni pesticidi i druge hemikalije,
rezidue antibiotika, hormona, anabolika i sl.,
rezidue radionuklida.
d) Ishrana životinja hranjivima koja sadrže štetne agense.
1.9.2.2. Zarazne bolesti koje su zabilježene u Federaciji BiH
Na osnovu laboratorijskih ispitivanja dijagnostičkog materijala u Federaciji BiH, proteklih godina je
utvrđeno 17 zaraznih oboljenja, i to:
1. Američka kuga pčelinjeg legla
2. Bedrenica,
3. Bjesnilo,
4. Bolest plavog jezika,
5. Bruceloza goveda,
6. Bruceloza ovaca,
7. Enzootski pobačaj ovaca,
8. Klasična kuga svinja,
9. Infektivna anemija konja,
10. Influenca konja,
11. IBR/IPV (Infektivni bovini rinotraheitis / Infektivni pustularni vulvovaginitis)
12. Leptospiroza,
13. Nozemoza pčela,
14. Q groznica,
15. Trihineloza,
16. Tuberkuloza,
17. Varooza.
1.9.2.3. Najčešći uzroci i pojave zaraznih bolesti
a) Oslabljena kontrola prilikom uvoza životinja, njihovih proizvoda kao i stočne hrane,
b) slabo materijalno stanje i nepoštovanje osnovnih zoosanitarnih mjera prilikom uzgoja
životinja, transporta životinja, proizvoda životinjskog porijekla i stočne hrane,
45
c) nedovoljan broj zaposlenih u inspekcijskim službama, što uzrokuje slabiju kontrolu u
unutrašnjem saobraćaju, posljedica čega može biti širenje zaraznih oboljenja,
d) nepostojanje Veterinarskog instituta u Bosni i Hercegovini, a samim tim i u Federaciji BiH i
rad veterinarskih laboratorija koje još uvijek nisu uvele ISO standarde,
e) pojava zaraznih oboljenja može biti posljedica namjernog unošenja uzročnika oboljenja;
f) svijest ljudi, posebno u ruralnim područjima ljudi nemaju znanje o posljedicama zaraznih
bolesti.
1.9.2.4. Povratni period i štetni efekti zaraznih bolesti
U postojećoj epizootiološkoj situaciji, koja je više godina prilično nestabilna, kao najznačajniji
zdravstveni problem isticali su se: dalje širenje bjesnila životinja, prisustvo bruceloze i trihineloze,
redovno utvrđivanje zaraznih bolesti pčela i lokalne pojave tuberkuloze i kolere peradi.
Cjelokupan stočni fond Federacije BiH (podaci iz 2002. godine: goveda 223.684, svinje 80.707,
ovce 375.082, konji 13.032, perad 4.514 (u hiljadama grla), košnice 124.837 komada) ugrožen je,
ovisno o vrsti zarazne bolesti, kao i zdravlje ljudi kod zoonoza, bilo kontaktom sa životinjama,
bilo upotrebom mesa i drugih proizvoda animalnog porijekla.
Pojedina prirodna žarišta zaraznih bolesti životinja, takođe, predstavljaju opasnost od širenja
epidemija zaraznih bolesti ljudi kao što je hemoragična groznica s bubrežnim sindromom (mišja
groznica) koja je odnijela dva ljudska života. Na području Federacije BiH 2002. godine
registrovano je 81 oboljelo lice.
Poseban problem je pojava antraxa ili «crnog prišta» u 2002. godini u Tuzlanskom i Unskosanskom kantonu, od kojega je nastradalo jedno lice. Najveći intenzitet zaraze od antraxa na
našim prostorima bio je sredinom prošlog vijeka kada je u periodu od 1930. do 1960. godine na
području ex-Jugoslavije oboljelo oko 20.000 ljudi, od čega je 1.300 umrlo. Od antraxa je otprilike
obolijevalo dvostruko više životinja. Bolest je, dakle, u našim krajevima bila prilično česta, ali je
sedamdesetih godina potpuno iskorijenjena. U godinama nakon rata (1992.-1995.), antrax se
ponovno pojavio u Bosni i Hercegovini. U posljednje dvije godine u Bosni i Hercegovini su
registrovana tri lica oboljela od antraxa, jedno u Kalesiji, po jedno u Cazinu i Kiseljaku, a godinu
dana ranije zabilježen je slučaj kod Velike Kladuše.
Tri godine ranije, tokom 1996. godine, zabilježeno je pet oboljelih lica, po dvoje u Zenici i
Kaknju (prvi put 1992. godine u ovom mjestu je zabilježen slučaj kožnog antraxa) i jedna u
Gračanici. Tokom 1995. godine, antrax je zabilježen u Živinicama, ali nije bilo oboljelih lica.
Područje, distrikt podrazumijeva geografsko područje u kojem je u posljednjih dvadeset godina
ustanovljen barem jedan pozitivan slučaj kod životinja. Distriktima antraxa kod nas su proglašena
mjesta: Gračanica, Kalesija, Živinice, Kakanj, Zenica, Velika Kladuša, Cazin i Kiseljak.
U proteklim godinama akcent je stavljen na dijagnostičko ispitivanje bruceloze i to po principu
slobodnog uzorka i na taj način je obuhvaćeno 10-15 % populacije životinja koje mogu oboljeti
od ove zarazne bolesti, prije svega goveda, ovce, koze i svinje.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina jedinstveno epizootiološko područje, problem
zaraznih bolesti nije samo problem Federacije BiH, pa bi se ta problematika trebala razmatrati i
rješavati na nivou države, kako bi se kontrola odvijala na području čitave države.
46
U 2004. godini dijagnosticirano je 12 zaraznih i parazitarnih bolesti domaćih i divljih životinja,
od kojih su šest bile zoonoze (bruceloza, Q groznica, leptospiroza, bjesnilo, tuberkuloza i
trihineloza), tabela broj 6.
Tabela broj 6
R.b.
Oznaka
Bolesti
1
2
1
2
3
4
5
6
7
8
9
B 103
B 057
B 056
B 058
B 454
B 455
A 130
B 105
B 205
10
B 452
11
B 110
12
B 255
Naziv zarazne ili parazitarne bolesti
3
Brucellosis / Bruceloza
Q fever / Q groznica
Leptospirosis / Leptospiroza
Rabies / Bjesnilo
Nosemosis / Nozemoza pčela
Varroosis / Varoza pčela
Pestis suum clasica / Klasična kuga svinja
Tuberculosis / Tuberkuloza
IAK / Infektivna anemija konja
American foul brood /
Američka kuga pčelinjeg legla
IBR / IPV
Infektivni bovini rinotraheitis / Infektivni pustularni
vulvovaginitis
Trichinellosis / Trihineloza
Broj
žarišta
Broj
pozitivnih
slučajeva
Broj negativnih
slučajeva
4
5
6
82
50
19
17
76
18
3
1
4
726
180
34
17
245
58
7
2
4
66598
5562
4698
10
496
916
115
14950
107
6
19
19
1
36
184
5
5
945
U 2004. godini, epizootiološka situacija u Federaciji BiH bila je alarmantna, posebno kada su u
pitanju bruceloza i Q groznica posebno u proljetnom periodu, kada je velika najezda krpelja koji su
osnovni prenosioci bolesti među životinjama, a za ljude je najveći izvor zaraze zrak, te mlijeko i
proizvodi od nepasteriziranog mlijeka.
1.9.2.5. Mjere zaštite
Mjere zaštite su preventivne i neposredne mjere s ciljem sprečavanja ili umanjenja posljedica na
životinje i namirnice životinjskog porijekla. Veterinarska služba je organizovana na cijelom
području Federacije BiH i njena svrha je zdravstvena zaštita životinja, zaštita zdravlja ljudi,
provođenje profilakse i dijagnostike, asanacija terena i uklanjanje leševa, provođenje mjera
dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije i drugo.
1.9.2.5.1. Opšte mjere zaštite životinja
1. osigurati higijenski ispravnu vodu za napajanje životinja, kao i sanitarnu zaštitu izvorišta;
2. uklanjanje otpadnih voda i drugih otpadnih materija na način i pod uslovima kojima se
osigurava zaštita od zagađenja voda iz tla;
3. osiguravanje zoohigijenskih i drugih veterinarsko-zdravstvenih uslova uzgoja i korištenja
životinja i očuvanja zdravlja i pravilne ishrane, njege i držanja životinja;
4. vršenje preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije;
5. osiguravanje dovoljne količine imunoloških sredstava.
1.9.2.5.2. Posebne mjere zaštite životinja
1. provođenje mjera na ranom otkrivanju i sprečavanju pojave, zaraznih, parazitskih i drugih
oboljenja;
2. liječenje oboljelih životinja;
3. laboratorijsko ispitivanje uzročnika zaraznih bolesti odnosno epidemija zaraznih bolesti,
laboratorijska pretraga vode, laboratorijska pretraga sirovih koža na bedrenicu;
47
4. dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija, te radijacijska dekontaminacija životinja,
proizvoda životinjskog porijekla, zemljišta, objekata, opreme;
5. zaštitna cijepljenja;
6. posebne uslove, ograničavanje ili zabrana uvoza i prevoza životinja i proizvoda
životinjskog porijekla.
1.9.3. Biljne bolesti i štetočine
1.9.3.1. Zdravstveno stanje, štetočine, mjere zaštite poljoprivrednih biljaka
Zdravstveno stanje poljoprivrednih biljaka ugroženo je od uzročnika biljnih bolesti, štetočina i
korova, kao i fizičkih i hemijskih abiogenih faktora. Fiziopatski agensi (visoke temperature,
enorman nedostatak vode – suše, suvišak vode ili pojava ranih proljetnih mrazeva) dodatno ih
ugrožavaju. Štete koje pričinjavaju ovi agensi su velike i ogledaju se u smanjenju prinosa
poljoprivrednog bilja po jedinici površine i u lošem kvalitetu proizvoda.
Sagledavajući problematiku zaštite bilja i biljnih proizvoda, procjenjuje se da je ona vrlo složena,
posebno s aspekta broja biljnih bolesti i štetočina koliko ih po podacima postoji u svijetu (oko
10.000 vrsta kukaca, oko 1.500 vrsta parazitskih (patogenih) gljiva, oko 1.500 vrsta nematoda,
grinje, oko 200 vrsta parazitskih (fitopatogenih) bakterija, virusi i viroidi, mikoplazme, parazitske
biljke cvjetnice, korovske biljke kao i više desetina vrsta štetnih glodara). Tako je biljna
proizvodnja i u Federaciji BiH ugrožena od velikog broja štetnih organizama, pa je problem
zaštite usjeva složen.
Na teritoriji Bosne i Hercegovine utvrđeno je stalno prisustvo jednog broja biljnih bolesti i
štetočina, koje se po značaju dijele na karantenske i ekonomski štetne.
Budući da je hrana kao strateški proizvod bitan uslov za održanje i reprodukciju ljudi, bez obzira da
li se radi o uslovima mira ili rata, to se njenoj proizvodnji i čuvanju mora posvetiti posebna pažnja.
Iskustva iz nedavne agresije na Bosnu i Hercegovinu su to potpuno potvrdila.
Zaštita i spašavanje bilja i biljnih proizvoda od radijacijske, hemijske i biološke kontaminacije i
svih drugih oblika zagađenja, kao i zaraznih bolesti i štetočina ima veliki značaj u Federaciji BiH.
Poljoprivredne kulture i uopšte sve biljke, kao i svi proizvodi od bilja, koji se čuvaju do trenutka
upotrebe u različitim skladištima, neprestano su podložni napadu uzročnika bolesti i štetočina. Štete
od navedenih faktora vrlo često dostižu do 30%, a česte su godine kada bolesti i štetočine naprave i
veće štete.
Pojedine biljne bolesti i štetočine (šarka šljive, kalifornijska štitasta uš i gar crnog luka i dr.)
pričinjavaju velike ekonomske štete i predstavljaju stalnu opasnost za uzgoj pojedinih kultura,
naročito šljive požegače i sjemenskog luka na području Federacije BiH.
Takođe, treba istaknuti da je nepreduzimanje odgovarajućih i blagovremenih fitosanitarnih mjera
dovelo do proširenosti zlatice kukuruza, Diabrotica virgifera virgifera Le Conte, na svim
kantonima (nešto manje u Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu) čije prisustvo ugrožava
proizvodnju kukuruza. Odgovornost za takvo stanje u dobroj mjeri snose i Federacija BiH i
kantoni, ali i država Bosna i Hercegovina, te sami proizvođači koji ignorišu preduzimanje
preporučenih mjera. Bitno je istaći da je u Federaciji BiH (na području Unsko-sanskog kantona)
utvrđena prisutnost Erwinia amylovora, uzročnika opasne biljne bolesti - bakterijalne plamenjače
jabuke i kruške (istina, kao pojedinačni slučajevi). Potrebno je preduzimanje hitnih interventnih
48
mjera za sprečavanje njenog daljeg širenja (najbolje je krčenje i spaljivanje stabala, ako treba i
čitavih nasada).
Na području Federacije BiH utvrđeno je stalno prisustvo određenog broja biljnih bolesti i štetočina.
Prikazani su u pregledu štetnih organizama prisutnih i raširenih na poljoprivrednom bilju u
Federaciji BiH (na otvorenom i u zaštićenim prostorima).
1.9.3.2. Štetni organizmi koji su prisutni i rašireni na poljoprivrednom bilju, (Prilog broj 6).
Meteorološki faktori su jako bitni za rast, razvoj i disimanaciju uzročnika bolesti biljaka i
štetočina. To se odnosi na visine temperatura i količine padavina u najkritičnijim mjesecima
vegetacijskog perioda. Tako npr., visoke vrijednosti temperature zraka u vrijeme vegetacije mogu
biti nepovoljne za normalan rast i razvoj biljaka, posebno u ljetnim mjesecima, a da istovremeno
jako pogoduju razvoju štetočina, dok su s druge strane nepovoljne za razvoj biljnih bolesti. To
praktično znači da, osim biljnih bolesti i štetočina, poljoprivredne usjeve ugrožavaju i nepovoljni
uslovi sredine, pa i prinosi mnogih kultura i kvalitet krajnjeg proizvoda mogu podbaciti. Doda li
se tomu i prisustvo bolesti i štetnika, zdravlje poljoprivrednog bilja može biti ozbiljno ugroženo
ako se blagovremeno ne preduzimaju odgovarajuće mjere agrotehnike (kao preventivne) i mjere
suzbijanja zaštitnim sredstvima kao direktne mjere zaštite bilja.
1.9.3.3. Mjere na suzbijanju opasnosti i posljedica biljnih bolesti i štetočina
S obzirom na opasnosti i posljedice koje nastaju djelovanjem biljnih bolesti i štetočina, stalno se
preduzimaju mjere na njihovom suzbijanju. Suzbijanje biljnih bolesti i štetočina provodi se
organizovano u pravnim licima koja se bave proizvodnjom i preradom bilja i biljnih proizvoda, a u
privatnom sektoru (individualni poljoprivredni proizvođači) ove aktivnosti su povremene i nisu
dovoljno organizovane.
Poseban problem predstavlja nedovoljno organizovana kontrola nad korištenjem sredstava za zaštitu
bilja i drugih hemijskih i bioloških sredstava koja se koriste u poljoprivredi (posebno kod
individualnih proizvođača).
Sredstva za zaštitu bilja se ne proizvode u Federaciji BiH, pa se sve količine uglavnom uvoze iz
Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Uvoz insekticida, fungicida, herbicida, te sredstava
protiv klijanja i za regulaciju rasta biljaka obavlja se na osnovu saglasnosti koje izdaje Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, registrovanim predstavništvima ili
zastupnicima stranih proizvođača i dozvole za uvoz koju izdaje Ministarstvo vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa BiH. Svaki uvoz ovih preparata prati i odobrenje za njihovo stavljanje u
unutarnji promet. Na osnovu izvještaja Poljoprivrednog inspektorata u 2003. godini, uvezeno je
403,15 tona sredstava za zaštitu bilja. Prema podacima koje su dostavila tri regionalna centra
(Bihać, Mostar i Sarajevo) za područje 7 kantona, utrošeno je oko 146 tona fungicida, 111 tona
insekticida i 74 tone herbicida.
Kako ovi preparati mogu štetno djelovati na zdravlje ljudi, a isto tako mogu izazvati zagađenje
voda ili zemljišta, zabrinjavajuća je nestručnost individualnih proizvođača prilikom izbora i
upotrebe sredstva, nepoštivanja toksikološke karence, korištenja sredstava s proteklim rokom
upotrebe kao i vjerovanja kod ljudi da je usjev bolje zaštićen ako se tretira više puta, a ne onda
kada zaštitno sredstvo može biti efikasno. Zbog navedenih razloga, potrebna je stalna edukacija
individualnih poljoprivrednih proizvođača, što bi trebao biti zadatak kantonalnih stručnih službi
koje su svakodnevno u kontaktu s proizvođačima. Specijalistička edukacija je potrebna i za
zaposlenike u poljoprivrednim apotekama koji su zaduženi za izdavanje sredstava za zaštitu bilja.
49
Prema propisima, sredstva za zaštitu bilja mogu se prodavati samo u specijalizovanim
prodavnicama – poljoprivrednim apotekama, izuzev preparata iz I grupe otrova. Međutim, česte
su pojave da se pesticidi prodaju na pijacama ili u prodavnicama mješovite robe, zajedno s
prehrambenim artiklima. Prema nepotpunim podacima iz kantona, broj poljoprivrednih apoteka u
Federaciji BiH je 163, a u svim apotekama prema saznanjima nisu ispunjeni svi propisani uslovi
(uslovi smještaja, skladištenja, manipulacije, odgovarajući stručni kadar i dr.)
1.9.3.4. Nosioci poslova za zaštitu bilja i biljnih proizvoda
Nosioci poslova za zaštitu bilja i biljnih proizvoda su Federalno i kantonalna ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, odnosno službe za privredu u općinama, pravna lica u
oblasti poljoprivrede i šumarstva, specijalizovane naučne ustanove (Poljoprivredni institut,
Poljoprivredni fakultet u Sarajevu, u čijem je sastavu Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi,
Šumarski fakultet i dr.), poljoprivredne zadruge, individualni poljoprivredni proizvođači.
Kao snage za zaštitu bilja i biljnih proizvoda, mogu se formirati i posebne jedinice civilne zaštite,
koje se formiraju zavisno od potreba koje bi trebale proisteći iz odgovarajućih procjena ugroženosti
na određenom području.
1.9.3.5. Mjere i aktivnosti na unapređenju stanja
U cilju sagledavanja stanja u oblasti zaštite poljoprivrednog bilja na području Federacije BiH,
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva finansijski podržava projekt
zaštite bilja od štetnih bioloških agensa. Osnovni cilj projekta je utvrđivanje prisustva uzročnika
biljnih bolesti i štetočina, njihove rasprostranjenosti, te pričinjenih šteta na poljoprivrednim
usjevima. On praktično predstavlja pokušaj da se angažmanom svih relevantnih institucija u
Federaciji BiH koje sudjeluju u njegovoj realizaciji uspostavi izvještajno-prognozna služba. Na
implementaciji projekta angažovani su stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, stručnjaci
dva poljoprivredna instituta (Mostar, Sarajevo) i dva poljoprivredna zavoda (Bihać, Tuzla), pa je
njime obuhvaćeno područje cijele Federacije BiH.
Sadašnje stanje zaštite bilja i biljnih proizvoda na području Federacije BiH odlikuje se i po tome što
je prisutna neujednačenost na pojedinim područjima, a što u najvećoj mjeri zavisi od prirode
poljoprivredne proizvodnje. U područjima u kojima prevladava intenzivna poljoprivredna
proizvodnja, zaštiti bilja pristupa se znatno organizovanije, postižu se određeni rezultati (Posavski,
Tuzlanski i Hercegovačko-neretvanski kanton). Međutim, u krajevima u kojima dominira
ekstenzivna poljoprivredna proizvodnja prisutne su mnoge poteškoće i problemi, od nedostatka
organizovane aktivnosti do kadrovskih i materijalnih problema.
Obučavanje i osposobljavanje individualnih poljoprivrednih proizvođača za izvršavanje zadataka na
zaštiti bilja i biljnih proizvoda, samo je manjim dijelom organizovano i ne zadovoljava stvarne
potrebe.
Osim toga, posebno je važno provoditi kontinuirane mjere nadzora i kontrole unošenja štetnih
organizama u Bosnu i Hercegovinu. Država i njeni entiteti moraju izgraditi i uspostaviti sve
potrebne instrumente u fito-sanitarnoj oblasti kako bi odgovorili na obaveze preuzete
ratificiranjem međunarodnih konvencija iz oblasti zaštite zdravlja bilja, a time i zaštitili zdravlje
ljudi i osigurali zdravstvenu ispravnost hrane. Bosna i Hercegovina je, a ne samo Federacija BiH,
ugrožena je u cijelosti potiskujući u drugi plan značaj inspekcija u unutrašnjosti i na granici. Bez
jakog inspekcijskog nadzora i jakih stručnih službi na terenu, odgovarajućih laboratorija, te stalne
edukacije proizvođača i stručnjaka, neće biti učinjen značajan napredak u zaštiti zdravlja bilja, a
time ni zaštiti zdravlja ljudi.
50
1.9.4. Stanje ugroženosti šuma
Bosna i Hercegovina je zemlja koja spada među prve države u Evropi po prirodnom bogatstvu u
šumama (bogatije su samo Finska i Švedska). Stvarno stanje naših šuma je znatno lošije po
strukturi, prirasnoj snazi i kvalitetu, po obrastu i u prostornom izgledu šume čine zaštitni pokrov,
koji apsorbira kišu, reguliše vodene tokove, sprečava bujice i poplave.
Šume i šumska zemljišta u Federaciji BiH prostiru se na površini od 1.473.481 ha, od čega su u
državnom vlasništvu 1.195.793 ili 81,15%, a u privatnom vlasništvu i vlasništvu drugih pravnih
lica 277.304 ha ili 18,15%. Iako su šume na nekim dijelovima Federacije BiH u periodu «planskih
sječa» (1970-1992) i u ratnom periodu znatno devastirane, ipak su zadržale prirodnu strukturu,
koja pravilnim gospodarenjem osigurava prirodno podmlađivanje, potrajnost gospodarenja, te
značajne opštekorisne funkcije.
Zbog značajne devastacije, dugog produkcijskog perioda, gospodarskog značaja šumarstva,
povećanih zahtjeva za korištenje opštekorisnih funkcija šuma kroz izdvajanje zaštitinih šuma
(zaštita izvorišta i vodotoka, zaštita od erozije, klizišta i drugo) i šuma s posebnom namjenom
(prirodni rezervati, nacionalni parkovi, spomenici prirode, zaštićeni pejsaž i dr.), u narednom
periodu šumama treba posvetiti posebnu pažnju svih segmenata društva, radi preduzimanja
potrebnih aktivnosti i mjera na unapređenju organizacije gospodarenja šumama, očuvanju
strukture, opštekorisnih funkcija šuma, zaštite okoliša i dr.
1.9.4.1. Pokazatelji stanja državnih šuma
Radi potpunijeg uvida u stanje državnih šuma u Federaciji BiH, na bazi podataka dobivenih od
šumsko-gospodarstvenih društava, daju se sljedeći pokazatelji:
1.9.4.1.1. Struktura površina šuma i šumskog zemljišta
Tabela broj 7
Šira kategorija šuma i šumskih zemljišta
Visoke šume s prirodnom obnovom
Visoke degradirane šume
Šumske kulture s procijenjenom drvnom masom
Šumske kulture bez procijenjene drvne mase
UKUPNO visoke šume
Izdanačke šume
UKUPNO obraslo šumsko zemljište
Goleti sposobne za pošumljavanje
Goleti nesposobne za pošumljavanje
UKUPNO neobraslo šumsko zemljište
UKUPNO za gospodarenje
Minirane površine (na svim površinama)
S V E U K U P N O nesporno
Površina ha
539.948,5
12.624,4
40.912,1
27.734,8
621.219,8
240.960,1
862.179,9
174.598,6
72.694,1
247.292,7
1.109.472,6
85.822,6
1.195.295,2
%
45,17
1,06
3,42
2,32
51,97
20,16
72,13
14,61
6,08
20,69
92,82
7,18
100,00
Sporne površine (uzurpacije) do rješavanja se ne tretiraju, jer je to nadležnost sudskih organa i do
okončanja spora nije definisan vlasnik (korisnik).
Iz tabele broj 7 se vidi da je struktura šuma i šumskih zemljišta vrlo nepovoljna. Veliki je udjel
izdanačkih šuma (20,16%) i goleti sposobnih za pošumljavanje (14,61%) – pretežno područje
krša), što daje obavezu preduzećima koja gospodare šumama, ali i ostalim segmentima društva,
da u narednom periodu više pažnje posvete uzgojnim mjerama u izdanačkim šumama i
51
pošumljavanju krša i goleti. Sredstva proširene reprodukcije šuma koja se prema Zakonu o
šumama izdvajaju, u iznosu od 3% od prihoda ostvarenog od prodaje šumskih drvnih proizvoda i
ostalih proizvoda šume, su mala za iskazane potrebe, te treba iznaći druge izvore finansiranja.
Ovdje prvenstveno treba usmjeravati sredstva koja se prikupljaju u Budžetu Federacije BiH, i
budžetima kantona za korištenje opštekorisnih funkcija šuma.
Poseban problem predstavlja 86.000 ha šuma i šumskog zemljišta, za koje se sumnja da su
minirane. S obzirom na to da deminiranje šuma nije prioritet, ova površina je za duži vremenski
period izgubljena za gospodarenje.
1.9.4.1.2. Stanje drvnih zaliha
1.9.4.1.3.
Vrsta sastojine
Sve visoke šume
Izdanačke šume
SVEUKUPNO
Četinari m3
69.784.180
0
69.784.180
Lišćari m3
85.639.318
17.789.386
103.428.704
Ukupno m3
155.423.498
17.789.386
173.212.884
m3/ha
%
250,19 89,73
73,83 10,27
324,02 100,00
1.9.4.1.4. Stanje godišnjeg zapreminskog prirasta
Vrsta sastojine
Četinari m3
Lišćari m3
Sve visoke šume
2.086.814
2.128.385
Izdanačke šume
0
707.676
SVEUKUPNO
2.086.814
2.836.061
Ukupno m3
4.197.199
707.676
4.904.875
m3/ha
%
6,76 85,57
2,94 14,43
9,70 100,00
1.9.4.1.5. Stanje godišnjeg sječivog eteta
Vrsta sastojine
Četinari m3
Lišćari m3
Sve visoke šume
1.401.932
1.715.861
Izdanačke šume
0
310.959
SVEUKUPNO
1.401.932
103.428,704
Ukupno m3
3.117.793
310.959
3.428.751
m3/ha
%
5,02 90,93
1,29
9,07
6,31 100,00
Uzimajući u obzir naprijed navedeni period devastacije šuma, ipak se može reći da je prosječna
drvna zaliha od 250,19 m3/ha, za visoke šume, relativno dobra i da se u narednim ophodnjicama
može znatno popraviti. Ova tvrdnja je potkrijepljena i time da se godišnjim sječivim etatom može
sjeći 80,61% godišnjeg zapreminskog prirasta, a u poslijeratnom periodu ni jedne godine u
Federaciji BiH nije realizovan mogući godišnji sječivi etat.
1.9.4.2. Ugroženost šuma štetnim aktivnostima
Ugroženost šuma u stalnom je porastu. Razne štete odnesu godišnje velike količine drvne mase.
Ove štete nastaju kao rezultat različitih štetnih aktivnosti, a posebno od:
¾
¾
¾
¾
¾
požara;
biljnih bolesti i štetočina;
drugih prirodnih nesreća;
neplanska i nezakonita sječa šuma;
pojava sušenja šuma uslijed «kiselih kiša».
1.9.4.3. Povratni period i fizički obim šteta u drvnoj masi
U posljednjih nekoliko godina, prema izvještajima ovlaštenih organa za zaštitu šuma u Federaciji
BiH, šume su, posebno autohtone (domaće vrste jele, smrče, bora, hrasta, bukve i brijesta) ugrožene
52
od potkornjaka, gubara i u manjoj mjeri i drvenara na cijelom području Federacije BiH. U 2004.
godini zapažena je ugroženost jele i smrče od potkornjaka na području Kantona 10 i Unsko–
sanskog kantona, a prijeti opasnost širenja gubara iz Republike Srpske na područje Federacije BiH,
zbog čega je potrebno preduzeti preventivne mjere zaštite.
Ips typographus L. (potkornjak) najčešće se masovno javlja u šumama smrče koje rastu izvan
optimalne visinske zone njene prirodne rasprostranjenosti i u pravilu onda kada nastanu jači
poremećaji djelovanjem vanjskih utjecaja (loša higijena šuma, suša, mehaničko oštećivanje
stabala itd.). Tada je ovaj potkornjak prvorazredni štetnik Zbog odsustva sistemskog praćenja
razvoja ovog potkornjaka, njegova gustoća populacije u našim uvjetima uvijek je blizu granice
štetnosti, tako da se štete javljaju i tamo gdje je smrča u optimumu, što potvrđuju istraživanja o
pojavi ranijih masovnih pojava ovog potkornjaka u Bosni i Hercegovini.
Prva takva masovna pojava ovog štetnika kod nas zabilježena je 1925-1935. Tom prilikom je
stradalo oko 5,5 miliona m3 četinarskog drveta, od čega je 79% (oko 4,4 miliona m3) bila smrča.
U velikoj masovnoj pojavi potkornjaka u četinarskim šumama BiH koji se desio nakon II
svjetskog rata (1945-1950.) stradalo je oko 3 miliona m3 četinarskog drveta, od čega je 50% bila
smrča. Tokom pomenute dvije masovne pojave, stradalo je preko 8 miliona m3 drvne mase
četinara, što je tada bilo više od 4 godišnja plana sječa četinarskog drveta u Bosni i Hercegovini.
Danas je u našim četinarskim šumama u toku masovna pojava potkornjaka, jer su za to opet
stvoreni preduslovi. Tokom istraživanja na terenu, obavljenih u maju i junu 1998. g.,
konstatovano je da u šumama smrče (Picea abies) najznačajnije štete uzrokuje Ips typographus,
koji je inače prateći potkornjak na ovoj šumskoj vrsti drveća i koji je u Evropi često u
prenamnoženju ukoliko se njegova dinamika populacije ne drži pod kontrolom. Na bijelom boru
(Pinus. sylvestris L.) najčešći je Ips acuminatus, a na crnom boru (P. nigra Arn.) Blastophagus
piniperda. Na jeli (Abies alba) je najčešći krivozubi jelin potkornjak I. curvidens, obično u
sukcesiji sa imelom (Viscum album). Međutim, na tanjim granama jele, smrče, kao i na borovima,
utvrđen je i napad Pityogenes spp., koje su danas, takođe, u prenamnoženju i često su
konstatirani kao primarni štetnici.
1.9.4.4. Gospodarenje šumama
Pored administrativno-političke podjele bivše Republike na općine (prije rata u SR Bosni i
Hercegovini bilo je 109 općina), postojala je i druga podjela - ona koja se tiče šuma i
gospodarenja sa njima. Za ovu namjenu teritorij Republike Bosne i Hercegovine bio je podijeljen
na 44 šumsko-gospodarska područja (ŠGP), uključivo i dva nacionalna parka, unutar kojih je
zatvaran ciklus proizvodnje u šumarstvu i preradi drveta. Ove dvije podjele nisu bile u
međusobnoj vezi. Za razliku od administrativno-političke podjele na općine, podjela na šumskogospodarska područja je mnogo složenija, jer je uslovljavaju mnogi faktori (prirodni, ekonomski,
socio-politički, itd.). Osim toga, niže jedinice unutarnje podjele svakog šumsko-gospodarskog
područja (gospodarske jedinice, odjeljenja, odsjeci) osnovane su u prirodnim granicama, tj. na
osnovu orografskih karakteristika terena i sastava šuma, što je ovu podjelu činilo relativno
stabilnom.
Opšta politika gospodarenja šumama vođena je na nivou države, dok je utjecaj općinske vlasti u
ovom pogledu bio ograničen. Kao što niti jedna podjela nije savršena, tako nije bila ni ova o
šumsko-gospodarskim područjima, ali je ona funkcionisala najviše zbog toga što bi eventualna
njena promjena uzrokovala mnoge teškoće, među kojim i moguće socijalne nemire. Šumarstvo i
prerada drveta zapošljavalo je prije rata oko 110.000 radnika, što je, imajući u vidu i članove
njihovih porodica, podrazumijevalo osiguranje životne egzistencije za oko 600.000 stanovnika
(oko 15% tadašnje populacije Republike Bosne i Hercegovine).
53
Novom administrativno-političkom podjelom Bosne i Hercegovine, ignorisani su neki stručni
principi gospodarenja šumama, što će uzrokovati nove teškoće i moguće nove štete u
gospodarenju ovim prirodnim resursom. Podjelom na entitete i kantone naglo je prekinut stari
koncept gospodarenja šumama, a nije utvrđen novi. Snažno je porastao utjecaj lokalne vlasti u
ovoj oblasti, a istovremeno je oslabila državna vlast, što u prelaznom periodu, prije nego što se
uspostavi koordinacija između entiteta i kantona, može dovesti do greški u gospodarenju šumama
čije se štetne posljedice neće moći ispraviti. Ovakvo stanje neorganizovanosti u šumarstvu Bosne
i Hercegovine pogoduje onim građanima koji krađom drveta u šumi stječu nezakonit profit, ali
više od toga uzrokuju opći nered u šumama sa brojnim pratećim negativnim posljedicama.
Dijagnostičko-prognozna služba za zaštitu šuma u Bosni i Hercegovini (Centar za zaštitu šuma)
Šumarskog fakulteta u Sarajevu, koja je bila moderno opremljena, uništena je u toku rata, onda kada
i zgrada Fakulteta. Stručna pomoć koju ova služba danas pruža je nepotpuna, jer se ne vrše
laboratorijske analize uzoraka. Prekinuta je i međunarodna saradnja u oblasti zaštite bilja
(karantena) - dio međunarodne obaveze države da otkriva i prati pojave opasnih bolesti i štetočina i
da o tome obavještava ostale zemlje.
1.9.4.5. Osnove strategije razvoja šumarstva značajne za zaštitu šuma
Za unapređenje šumarstva, popravljanje produkcije drveta u šumama i rast njihovih ekoloških
vrijednosti, što podrazumijeva i bolje zdravstveno stanje šuma, značajni su sljedeći strateški
pravci razvoja:
1. Donošenje opšte zakonske regulative o šumama (krovnog zakona) koja će podrazumijevati
prihvaćanje međunarodnih konvencija koje se tiču šuma i uvođenje Fonda za zaštitu šuma;
2. Izgradnja jedinstvene organizacije integralnog šumarstva;
3. Utvrđivanje stvarne zalihe drveta u šumama (inventura šuma);
4. Uvođenje jedinstvenog informacijskog sistema u šumarstvu;
5. Povećanje obima pošumljavanja goleti i rekonstrukcije degradiranih šuma;
6. Obnova sjemenske i rasadničke proizvodnje u šumarstvu;
7. Poboljšanje metoda gospodarenja šumama i poticaj prirodne obnove šuma;
8. Zaustavljanje procesa daljeg ulančavanja šteta, kontrola bolesti i štetnih insekta;
9. Uvođenje nadgledanja u zaštiti šuma u Bosni i Hercegovini;
10. Obnova naučno-istraživačkog rada u šumarstvu, posebno u zaštiti šuma;
11. Deminiranje šuma.
Svako od ovih strateških opredjeljenja razvoja šumarstva, u direktnoj je vezi i sa zaštitom šuma.
1.9.4.6. Zaključci
¾ Aktualno zdravstveno stanje šuma u Bosni i Hercegovini, koje se ocjenjuje kao loše,
rezultat je mnogih negativnih utjecaja, objektivne i subjektivne prirode. Objektivni uzroci
su direktno ili indirektno u vezi s ratom (oštećivanje stabala projektilima i minsko
eksplozivnim sredstvima, požari, sječa drveta za potrebe vojski i preživljavanje građana),
što je u procesu ulančavanja štetnih faktora dovelo do prenamnoženja nekih insekata i
masovne pojave bolesti. Subjektivni uzroci su posljedica neorganizovanosti države,
odsustva jedinstvenog koncepta gospodarenja šumama, jačanja utjecaja lokalne vlasti pri
korištenju ovog prirodnog resursa, nekontrolisana sječa (krađa) drveta itd. Radi očuvanja
šuma, najvažnijeg prirodnog resursa u Bosni i Hercegovini, potrebno je utvrditi
strategijske osnove razvoja šumarstva, donijeti krovni (opći) zakon o šumama koji će
54
¾
¾
¾
¾
uvažavati međunarodne konvencije koje se tiču šuma, ali više od toga, nužno je mijenjati
shvaćanje o šumama i jače afirmirati njihove općekorisne funkcije.
U šumskim požarima svake godine izgori velika površina pod šumama različitih
kategorija, a što je posebno izraženo u ljetnim mjesecima i sušnim periodima. Najveći broj
šumskih požara u proteklom periodu desio se u južnim dijelovima Federacije BiH
(Hercegovačko-neretvanski, Zapadno-hercegovački kanton i dr.). Pojava šumskih požara
izaziva velike ekonomske štete kao i smanjenje drvnog fonda.
Štete koje šumama neposredno nanosi čovjek rezultat su neprovođenja Zakona o šumama i
provedbenih propisa, što ima za posljedicu neuspostavljanje odgovarajućeg šumskog reda,
mehaničkih oštećenja stabala uslijed nepažljive upotrebe mehanizacije, nekontrolisanog
deponiranja otpadnih materija i dr.
Kao posljedica nezakonite sječe šuma evidentirani su erozivni procesi, a posebno su
izraženi na svim terenima sa jako strmim nagibima na cijelom području Federacije BiH.
Pojava sušenja šuma uzrokovana je i velikom onečišćenošću zraka i tzv. «kiselim kišama».
Na bazi analiza došlo se do zaključka, da je najveći broj kiselih padavina funkcionalno
vezan s pojavom padavina koje dolaze zračnim masama sa sjeverozapada, tj. evropski
kiseli oblaci, koji sakupljaju zagađenje nad Evropom, a istresaju svoj sadržaj i nad našom
teritorijom.
Nosioci poslova za zaštitu šuma su Federalno i kantonalna ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede
i šumarstva, odnosno službe za gospodarstvo u općinama, pravna lica u oblasti šumarstva,
specijalizovane naučne ustanove i Šumarski fakultet.
1.10. RIZIK OD MINA I NEEKSPLODIRANIH UBOJNIH SREDSTAVA (NUS-a)
1.10.1. Opšti pokazatelji
Bosna i Hercegovina je zemlja s najvećim problemom minske kontaminiranosti u regionu
Jugoistočna Evropa. Procijenjeno je da se na oko 10.000 lokacija nalazi oko 670.000 mina i
650.000 neeksplodiranih ubojnih sredstava. Veličina sumnjive površine procijenjena je na više od
2.000 km2, što je više od 4 % ukupne teritorije.
Prema podacima BHMAC-a, u Bosni i Hercegovini je u različitim minskim poljima ostalo oko 1
milion mina. Trenutno je u Bosni i Hercegovini negdje oko 18.600 registrovanih minskih polja,
od toga 74% su na području Federacije BiH.
Svega je 50-60% registrovanih minskih polja, a najveća oblast onečišćenja minama i NUS-om
nalazi se u nekadašnjim zonama razdvajanja: 1.100 km dugim i do 4 km širokim.
Prema podacima BHMAC-a, u periodu od 1996. do prve polovine 2004. godine, od mina i
neeksplodiranih ubojnih sredstava stradalo je oko 1.485 lica različite starosne dobi, od toga 311
djece.
Najugroženija kategorija stanovništva prema podacima Međunarodnog Crvenog križa jesu
muškarci starosne dobi od 19-39 godina života (40 %).
Postoji nekoliko grupa koje se izlažu visokim rizicima stradanja od mina. U najveću grupu
spadaju interno raseljena lica i povratnici, koji se vraćaju u svoje domove i koji iz ekonomskih
razloga svjesno ulaze u rizična područja izlažući opasnostima i sebe i svoje bližnje.
55
Kapaciteti civilne zaštite za deminiranje imaju veliku ulogu u čišćenju domova povratnika i
smanjivanju rizika povratka posebno ukoliko se namjeravaju baviti poljoprivredom ili
stočarstvom.
Iz tih razloga potrebno je educirati stanovništvo o opasnosti od mina na čemu se i do sada radilo,
ali ne dovoljno, te provođenjem obuke za stanovništvo i djecu u školama, putem medija, kao i
pomoći razvijanju svijesti o opasnostima od mina.
Podaci BHMAC-a pokazuju da su kapaciteti civilne zaštite za deminiranje uglavnom radili na
deminiranju područja koja su bitna za ostvarivanje povratka, a koja nisu bila u interesu
komercijalnim firmama.
1.10.2. Program deminiranja u Federaciji BiH i sudjelovanje Vlade Federacije BiH
Dana 2. aprila 1998 godine, između Vlade Federacije BiH i Vlade Republike Srpske na jednoj
strani i Evropske komisije na drugoj strani, potpisan je Memorandum o razumijevanju (MOR) o
"Stvaranju održivih TUN timova15 (u daljem tekstu: timovi za deminiranje).
Do sada je potpisano i implementirano šest ugovora ili Faza programa deminiranja.
Vrijeme trajanja ugovora (Faza), finansijsko sudjelovanje Evropske komisije, Vlade Federacije BiH
i drugih donatora, prikazano je u tabeli broj 8, kako slijedi:
Tabela broj 8
FAZA
TRAJANJE
FAZE
1
2
I
II
1.11.1998. 01.07.1999.
1.10.1999 30.09.2000.
SUDJELOVANJE
EVROPSKE
KOMISIJE
3
SUDJELOVANJE
VLADE F BiH
(EURO)
4
1.611.000,00
105.975,00
164
1.330.000,00
119.185,00
164
III
1.10.200029.10.2001.
1.330.000,00
264.438,00
IV
29.10.200131.10.2002
1.926.000,00
492.361,00
V
28.11.200228.10.2003
1.526.000,00
511.291,00
VI
20.11.2003.19.12.2004.
1.000.000,00
1.478.294,00
8.723.000,00
2.972.544,00
UKUPNO
OSTALE DONACIJE
(EURO)
BROJ
ZAPOSLENIH
5
6
UNHCR-153.387,56 (timovi
za deminiranje) Evropska
komisija 183.369,21
(mašinski tim za uklanjanje
ruševina)
"CIDIC"-51.129,19 (tim
pasa)
VLADA JAPANA 143.780,90 (mašine za
deminiranje) EVROPSKA
komisija -159.479, 81
(DPPR-centar za OiU i
edukaciju, motori za mašine
za deminiranje i šljemafoni
EVROPSKA KOMISIJA 103.000,00 (nabavka
opreme za deminiranje)
794.146,67
220
227
210
187
Tokom proteklih faza od 01. novembra 1998., pa sve do 31. avgusta 2004. godine16, Federalna
uprava civilne zaštite je obavila 15.353 zadataka, u sklopu kojih je očišćeno 1.896.542 m2
površine, 698 kuća, uklonjeno 18.141 komad mina i uništeno 201.068 komada NUS-a.
15
16
TUN je skraćenica od riječi: timovi za uklanjanje NUS-a i mina
Podaci za Fazu VI obrađeni su zaključno s 31.12.2004. godine
56
1.10.3. Minama i NUS-om zagađene površine prema procjenama iz aprila 2004. godine (km2)
Entitet/Distrikt
Ukupna sumnjiva rizična
površina (km2)
Prioritet 1
Prioritet 2
Prioritet 3
Federacija BiH
Republika Srpska
Brčko Distrikt
BiH - ukupno
1,758.0
964.4
57.7
2,780.1
207.6
171.6
16.7
395.9
500.0
314.9
17.3
832.2
1,061.4
478.0
23.7
1,563.1
Prioritet 1: Zemljište koje redovno koristi civilno stanovništvo, zemljište potrebno za povratak
izbjeglica ili obnovu infrastrukture
Prioritet 2: Područja koja se nalaze u blizini prioriteta 1, poljoprivredno zemljište i šume
Prioritet 3: Sva preostala područja
Karta minske situacije u Bosni i Hercegovini17
1.10.4. Zaključci
¾ U Bosni i Hercegovini je potrebno još bolje pravno dograditi zakonsku i stručnu
problematiku deminiranja.
17
Izvor BH MAC
57
¾ Objediniti resurse za deminiranje u Bosni i Hercegovini i osigurati efikasnost svih
kapaciteta, osloncem na vlastite finansijske mogućnosti i upravljanje.
¾ Provesti sve aktivnosti iz Strategije za protuminske akcije, u funkciji smanjenja rizične
površine radi omogućavanja ekonomske osnove održivog povratka i stabilnog sigurnosnog
okruženja.
¾ Razviti sve oblike prevencije o minskim opasnostima u organima vlasti i svjesnosti kod
građana.
¾ Osigurati održivost timova za deminiranje u civilnoj zaštiti Federacije BiH i oružanim
snagama Bosne i Hercegovine.
2. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE NESREĆE
2.1. VELIKI POŽARI
Požarom se smatra svaka vatra koja je nastala izvan kontrolisanog ognjišta ili vatra koja je ovo
mjesto napustila i sposobna je da se dalje razvija vlastitom snagom, pri čemu nanosi materijalnu
štetu i opasnosti po zdravlje i život ljudi.
Naime, svako prisustvo zapaljivih i opasnih materija u određenoj količini predstavlja latentnu
opasnost za nastanak prirodne nesreće, posebno kad se ima u vidu bezbroj uzroka njihovog
nastanka ne isključujući ljudski faktor i namjeru iz bilo kojih pobuda.
Prema prostornim uslovima, požari se dijele na požare na otvorenom i zatvorenom prostoru.
Podaci o vrstama i količinama opasnih materija, koje imaju visoku tačku paljenja i mogu lako
izazvati eksploziju, a koje se koriste u proizvodnim procesima na području Federacije BiH nisu
poznati i o njima se ne vode konkretni statistički podaci. Međutim, o ovim nesrećama precizne
podatke trebaju dati mjerodavni organi ovlašteni za uvoz, proizvodnju i promet ovih materija.
Veliki požari su se u Bosni i Hercegovini, pa tako i Federaciji BiH, do sada pojavljivali uglavnom
kao posljedica tehničko-tehnološke ili prirodne nesreće (suša).
Poznato je da se na području Federacije BiH, u industrijskim oblicima djelatnosti, koristi niz
opasnih materija (tečna goriva, plin, hemijske materije s visokom tačkom paljenja i dr.)18
Gašenje požara, spašavanje ljudi ugroženih požarom uz provođenje prevencije, glavni je zadatak
snaga protivpožarne zaštite i vatrogasnih jedinica.
2.1.1. Uzroci nastanka, učestalost pojavljivanja i veličina opožarenih površina
Uzroci i pojave koje mogu dovesti do velikih požara, eksplozija gasova i drugih akcidentnih
situacija s opasnim materijama, mogu biti raznovrsni i praktično se ne mogu potpuno eliminisati,
vezani su za građevinske i tehnološke nedostatke ili razne instalacije, kao i za aktivnosti ljudi.
Izrazito sušno vrijeme pogoduje nastanku šumskih požara. Uz pomoć vjetra i zbog nepristupačnosti
terena, požari često zahvaćaju velike površine, traju i po više dana i u tim uslovima se otežano gase.
18
Skladišta tečnih goriva (Energopetrola, INA, Zovko - Žepče, ) Federalnih robnih rezervi naftnih derivata, gasovodi,
naftovodi,
58
Vrste mogućih požara zavise od niza specifičnosti, kao što su osobine šumskih kompleksa,
tehnoloških procesa u svim privrednim djelatnostima, rudarstva, saobraćaja, poslovno-stambenih
kompleksa, gdje je u pojedinim sredinama enormno prisustvo zapaljivih i opasnih materija, te je
stepen opasnosti od nastajanja požara vrlo visok.
Uzroci eventualnih havarija i nesreća u svakodnevnom životu i procesu proizvodnje, mogu biti
raznovrsni, a navodimo samo neke:
¾ Procesi koji se odvijaju na višim temperaturama, sagorijevanjem određenog goriva uz
prisustvo zraka su kontrolisani procesi, a provode se s ciljem oslobađanja toplote potrebne
procesu kao cjelini. Ovdje mogu nastupiti neželjeni efekti, ako sagorijevanje pođe
nekontrolisanim tokom. Količina zraka koja se dovodi može biti tolika da omogućava
postizanje temperatura znatno iznad onih koje može izdržati primijenjeni konstrukcijski
materijal. U tom slučaju dolazi do progorijevanja materijala i otvoren je put požaru manjih
ili većih razmjera.
¾ Kada se u procesu proizvodnje koriste gasovi, zapaljivi ili eksplozivni materijali, gdje
uslijed nepažnje može doći do požara ili eksplozije s velikim materijalnim štetama i
ljudskim žrtvama.
Poznavanje fizičko-hemijskih osobina gasova, otrovnih i eksplozivnih materija, repromaterijala i
gotovih proizvoda koji predstavljaju stalnu opasnost, a koji se koriste u procesu proizvodnje, pruža
realne mogućnosti da se te opasnosti po ljudske živote i materijalna dobra u cijelosti ili djelimično
spriječe.
2.1.2. Evidentirane posljedice po ljude i štete u materijalnim dobrima
Prije rata 1992. godine, u posljednjih 30 godina na području Bosne i Hercegovine prosječno se
dešavalo oko 9.500 požara u kojima je stradalo preko 120 i povrijeđeno oko 500 ljudi.
Tokom proteklog rata desio se niz požara uzrokovanih eksplozijom plinskih boca u
domaćinstvima i nestručnim rukovanjem plinskim instalacijama, kao i nestručno priključivanje na
plinske instalacije, koje je izazvalo pored materijalnih šteta i ljudske žrtve.
U proteklih nekoliko godina, na području Kantona Sarajevo i grada Zenice zbog neispravnih
plinskih instalacija i nestručnog rukovanja plinskim uređajima došlo je do niza eksplozija koje su
prouzrokovale smrtonosne i teže povrede ljudi koji su se nalazili u blizini, ili su rukovali plinskim
uređajima i veće materijalne štete.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u periodu od 1996. do 2003. godine bilo je
ukupno 4.238 šumskih požara, a ovi podaci ne obuhvaćaju privatne šume nekih općina
Hercegovačko-neretvanskog i Zapadnohercegovačkog kantona. Šumskim požarima u navedenom
periodu zahvaćeno je ukupno 64.402 ha šume.
U periodu, od 1997. godine do 2003. godine, šteta nastala uslijed šumskih požara iznosi
86.004.000,00 KM.
Pregled šumskih požara i šteta19 u periodu od 1996. do 2003. godine, prikazan je u tabelama 9 i
10.
19
Podaci Federalnog zavoda za statistiku koji ne obuhvataju privatne šume nekih općina Hercegovačko-neretvanskog i
Zapadnohercegovačkog kantona
59
Tabela broj 9
GODINA
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
UKUPNO
ŠUMSKI
POŽARI
broj
195
353
430
189
940
246
602
1.203
4.238
ha
1.162
700
4.541
808
31.700
3.567
1.544
20.380
64.402
visoke
broj
ha
129
1.020
209
400
192
1.878
63
244
598
9.769
71
462
249
667
533
4.802
2.044
19.242
Vrsta šume
niske
broj
ha
52
68
82
137
134
921
41
116
208
7.409
87
960
263
619
326
7.964
1.193
18.194
ostale šume
broj
ha
8
68
28
79
48
110
47
346
102
5.578
23
27
41
50
157
4.079
454 10.337
Ostale površine
broj
6
34
56
38
32
65
49
267
547
ha
6
84
1.632
102
8.944
2.118
208
3.535
16.539
Štete u šumama prouzrokovane požarom u periodu od 1997. do 2003. godine
Tabela broj 10
GODINA
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
UKUPNO
ŠTETA
m3
000 KM
1.833
36.962
3.773
640.431
15.282
5.674
202.507
703.955
1.034
8.901
461
52.823
795
1.785
20.205
86.004
S obzirom na to da nije razvijen sistem zaštite od požara u tehničkom smislu (upravljanje i
kontrola), s obzirom na složenu administrativno-teritorijalnu i političko-pravnu organizaciju države
Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, slabu koordinaciju djelovanja između pojedinih
administrativnih jedinica, požari izazvani sušom i visokim temperaturama tokom ljeta 2000. godine
obuhvatili su područje skoro cijele Federacije BiH i prouzročili ogromne štete.
Za gašenje šumskih požara koji su zahvatili više općina u Federaciji BiH, bilo je potrebno
angažovanje većeg broja vatrogasaca i stanovništva, kao i upotreba znatnih tehničkih sredstava.20
2.1.3. Normativno-pravna pitanja uređenosti zaštite od požara
Provođenje preventivnih mjera od požara i eksplozija, gašenje požara, spašavanje ljudi i
materijalnih dobara ugroženih požarom i eksplozijom, ostvarivanje i svih drugih pitanja od značaja
za funkcionisanje i razvoj u ovoj oblasti u Federaciji BiH je otežano, ponajprije zbog pravne
neuređenosti i funkcionalne neizgrađenosti. Naslijeđena prijeratna zakonska riješenja nisu
prilagodljiva karakteru novih, na Dejtonskom mirovnom sporazumu zasnovanih ustavnih rješenja
organizacije državnog i entitetskih uređenja.
20
Npr. u Federaciji: tijekom 2000. godine bilo je 520 šumskih požara zbog kojih je ova oblast imala štete od oko 45 milijuna KM.
Šume i šumska zemljišta u Federaciji BiH zauzimaju površinu od 1.151.200 hektara. Šumarstvo ima izuzetno veliki značaj za
ukupni razvoj Federacije BiH, pa zbog toga i zaslužuje znatno veću pozornost šire društvene zajednice.
60
Ukoliko i postoje određeni oblici pravne konsekvencije u ovoj oblasti na kantonalnom nivou (kao
što su kantonalni zakoni zaštite od požara i na njima donešeni provedbeni akti, pravilnici, planovi i
procjene od požara i tehnoloških eksplozija), na federalnom, a još manje na državnom nivou, nije
konsekventno sankcionisana ova problematika.
Takvo stanje onemogućuje postizanje sistemnog odgovora na ove probleme i sa aspekta nastajanja
mogućih posljedica je nedopustivo.
Ne ulazeći u probleme struke, dinamike nastajanja i fizičko-hemijskih osobina požara, taktike
gašenja požara i tehnoloških eksplozija, postojeće stanje pravne izgrađenosi i usklađenosti
djelovanja u prevenciji i represiji, razvijenosti infrastrukture snaga i materijalno-tehničkoj
opremljenosti i osposobljenosti, ne samo da traži hitnu reviziju stanja već hitno pravno,
organizacijsko i funkcionalno usklađivanje i sankcionisanje u svim kantonima i Federaciji BiH.
Nastojanja Vlade Federacije BiH da se unaprijedi stanje u oblasti pravne uređenosti ove
problematike nisu urodila plodom. Naime, Radna grupa koju je imenovala Vlada Federacije BiH
trebala je na osnovu člana 84. stav 2. Zakona o zaštiti i spašavanju, izraditi rješenje Zakona o
vatrogastvu i protupožarnoj zaštiti (PPZ) u Federaciji BiH, nije uspjela u tome isključivo zbog
divergentnog pristupa izvan same struke, odnosno zbog istrajavanja na zadržavanju postojećih
statusnih i personalnih rješenja.
2.1.4. Organizacija prevencije
Prevencija u zaštiti i spašavanju od požara u mnogim sredinama življenja i rada nije razvijena i
prepoznata kao oblik sigurnosno-tehničke kulture, odnosno kao osobna i uzajamna zaštita samih
građana. Ovakva ocjena zasniva se na identičnim stajalištima koja su data u odnosu na pitanja
pravne uređenosti protupožarne zaštite i vatrogastva.
2.1.5. Organizacija snaga za protivpožarnu zaštitu
Postojeća organizacija snaga bazira se na mogućnostima koje pružaju Zakon o zaštiti od požara
(«Službeni list SRBiH» br.: 15/87, 37/88, 38/89, 36/90 i «Službeni list RBiH» br: 13/93 i Zakona o
vatrogastvu Hrvatske Republike Herceg-Bosna («Narodni list HRHB» br.: 35/94) i obuhvata organe
uprave i druge institucije, profesionalne i dobrovoljne vatrogasne jedinice.
Stanje organizovanosti, opremljenosti, obučenosti i osposobljenosti različito je od kantona do
kantona. Profesionalne vatrogasne jedinice organizaciono su dio upravne strukture kantonalne
uprave sa svim prinadležnostima kao i ostali zaposlenici Federalne, odnosno kantonalne uprave.
Dobrovoljna vatrogasna društva i jedinice, iako od izuzetnog značaja, znatno zaostaju po svim
statusnim pitanjima u odnosu na svoje mjesto i ulogu u sistemu zaštite i spašavanja od požara i
tehnoloških eksplozija.
2.1.6. Upravljanje i kontrola u operacijama vatrogastva i spašavanja
Elementi upravljanja i kontrole u operacijama vatrogastva i spašavanja u Federaciji BiH postoje i
razvijeni su po principu «odvojenih posuda», omogućuju eksploataciju samo pojedinačnih resursa
sadržanih u materijalnoj i ličnoj formaciji profesionalne vatrogasne jedinice, bez mogućnosti
sistemnog vođenja, kordinacije, upotrebe i brzine reakcije ukupnih ljudskih i materijalnih resursa u
složenijim oblicima akcija zaštite i spašavanja i djelovanja i na većem prostoru.
61
Što kod nas nije slučaj, u mnogim zemljama službe vatrogastva i spašavanja su se objedinile
stvarajući tako povezan sistem koji ima zajedničke osnovne principe: jedinstveno planiranje,
jedinstvo cilja i organizacije u svim redovnim i promijenjenim uslovima u funkciji spečavanja i
ograničavanja povrjeđivanja ljudi i šteta na imovini i okolišu, s prioritetom očuvanja života.
2.1.7. Zaključci
1. Zaštita i spašavanje od požara zahtijevaju temeljitu rekonstrukciju u svim važnim pitanjima
bitnim za kvalitetno uspostavljanje organizacije, funkcionisanja i razvoja, usklađivanje i
objedinjavanje postojećih resursa u organima uprave, pravnim licima, privredi,
profesionalnim jedinicama, dobrovoljnim vatrogasnim jedinicama i društvima i povećanje
svjesnosti o razvoju lične i uzajamne zaštite od ovih opasnosti kod građana, u mjestu gdje
žive i rade, kao dio ukupnog sistema zaštite i spašavanja.
2. Imajući u vidu činjenicu da se za uspješnu intervenciju u velikim požarima, eksplozijama
gasova, akcidenata s opasnim materijama kad prerastu u prirodnu nesreću, mora osigurati u
izuzetno kratkom roku veliki broj osposobljenih ljudi, specifičnu opremu i sredstva, koji bi
po unaprijed utvrđenom planu trebali intervenisati, može se konstatovati da u Federaciji
BiH nema dovoljno i na optimalan način organizovanih snaga, opreme i sredstava za
uspješne intervencije u ovoj vrsti prirodne i druge nesreće.
3. Potrebno je realizovati Program dodatnog opremanja ovih struktura u Federaciji BiH.
4. Urbana izgrađenost područja Federacije BiH, raspored privrednih objekata, vodoprivrednih,
energetskih, saobraćajnih i drugih objekata sa gledišta zaštite od požara i eksplozija
razrađena je u općinskim planovima zaštite od požara i planovima zaštite svakog privrednog
društva. Navedeni elementi koji se odnose na ekonomsku i urbanu izgrađenost i dr. sa
stanovišta mogućih eksplozija gasova ili akcidentnih situacija s opasnim materijama, koje
mogu prerasti u prirodnu i drugu nesreću, izuzev kod pojedinih korisnika gdje je to
samoinicijativno urađeno, praktično nisu cjelovito razrađeni, te će se u tom smislu predložiti
dopuna normativno-pravnog regulisanja kod izrade budućih zakonskih i podzakonskih akata
o opasnim materijama.
5. U postratnom periodu, postrojenja se rekonstruiraju, pa je primjera radi, industrijska
proizvodnja u avgustu 2004. godine, u odnosu na mjesečnu proizvodnju iz 2003. godine
veća za 19,4 %. Procesi proizvodnje tokom rada koriste gasovite, otrovne i eksplozivne
materije, koje se uskladištavaju u velikim količinama, (propan-butan, acetilen, aceton,
natrij karbid i tečni kiseonik, hlor, hlorovodik, hlorovodonična kiselina, živa, natrij
hidroksid, sumporna kiselina). Zapaljive tečnosti i gasovi kao produkti sirove nafte imaju
osobinu da njihove pare, odnosno gasovi pomiješani sa zrakom čine eksplozivne smješe,
čemu treba posvetiti posebnu pažnju.
6. Izrazito sušno vrijeme pogoduje nastanku šumskih požara, dužini trajanja požara i otežava
gašenje požara. Za gašenje šumskih požara koji su zahvatili više općina u Federaciji BiH,
angažovane su bile vatrogasne jedinice i stanovništvo, upotrijebljena su znatna tehnička
sredstava, a bili su angažovani i helikopteri Vojske Federacije BiH. Otežavajući faktori u
lokalizovanju i gašenju požara bile su mine i nepristupačnost požarištima i neizgrađenost
protivpožarnih prosjeka i puteva.
7. Zakon o šumama uređuje, između ostalog, i zaštitu šuma od požara, a nadzor nad
provođenjem navedenog Zakona i propisa koji proizlaze iz ovoga zakona, vrši Federalno
ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, zbog čega je potrebno uskladiti
planove zaštite i spašavanja, ne samo na nivou šumskih javnih gazdinstava, već i na nivou
nosioca planiranja političkih zajednica, kantona i općina.
8. Nužno je, čim prije izraditi i donijeti Zakon o zaštiti od požara i Zakon o vatrogastvu u
Federaciji BiH, kojima bi se ova oblast uredila na novim savremenim osnovama i uskladio
odnos svih subjekata u sistemu zaštite i spašavanja prema ogromnom prirodnom bogatstvu
ove zemlje koje svake godine, nažalost nezaštićeno, nestaje u vatri i dimu.
62
9. Nužno je potom preduzimati i sljedeće mjere:
¾ Provođenje preventivnih mjera u svim sredinama, objektima i prostorima gdje postoji
mogućnost nastanka požara;
¾ Organizovano osmatranje šuma, redovno praćenje i blagovremeno o nastanku požara u
cilju što hitnijeg otklanjanja, u skladu sa Zakonom o šumama («Službene novine
Federacije BiH, broj: 20/02);
¾ U skladu s procjenom ugroženosti u kantonu, općini i privrednim društvima organizovati i
obučiti snage za uspješne intervencije od požara (vatrogasne jedinice, dobrovoljna
vatrogasna društva);
¾ Postojeća MTS-a sredstva i opremu u vatrogasnim jedinicama i dobrovoljnim vatrogasnim
društvima koja je zastarjela potrebno je obnoviti nabavkom nove opreme;
¾ Angažovanje stanovništva, vatrogasnih jedinica, dobrovoljnih vatrogasnih društava i
drugih pravnih lica u slučajevima nastanka požara koji ugrožavaju ljude i materijalna
dobra;
¾ Poštivanje procedura o prevozu opasnih materija u drumskom saobraćaju (obučeni ljudi,
ispravna vozila i dr.).
2.2. RUŠENJE ILI PRELIJEVANJE BRANA NA AKUMULACIJAMA
2.2.1 Mogućnost rušenja brana i pitanje rizika
Do rušenja brana može doći u slučaju katastrofalnih zemljotresa (u seizmički nestabilnim
područjima), zatim u drugim, procjenama neobuhvaćenim, slučajevima (naknadna slijeganja,
gubljenje konstruktivno-nosivih osobina tla (u zoni brane i akumulacije) i u ratnim dejstvima.
Specifičnosti visokih brana kao objekata od opšteg interesa i od čije sigurnosti ovise životi ljudi i
privreda cijelog nizvodnog područja, uslovljavaju da se građenje ovih objekata mora obaviti s
potpunom sigurnošću uz isključivanje svakog rizika. Pitanje sigurnosti visokih brana i
akumulacija dobiva sve veći značaj i zbog psihološkog momenta, koji se posebno iskazuje kod
stanovništva nizvodnih regija velikih vodnih akumulacija.
Plavni val koji nastaje rušenjem brane narasta postupno. Rušenje ne može biti trenutno širinom
čitave brane (bilo da je zemljana, betonska, masivna ili olakšana, monolitna ili u blokovima –
segmentima) nego postupno, dio po dio, tako da se ukupna količina i zapremina vode koja istječe
kroz nastale otvore postupno povećava. Od početka istjecanja do maksimuma prođe izvjesno
vrijeme, uglavnom dovoljno dugo da se može alarmirati stanovništvo za evakuaciju nizvodno od
brane
Pri proračunu brana obavezno treba računati i posljedice koje nastaju pri rušenju brane.
Slične ili čak i teže posljedice mogu nastati ako se korištenje i upravljanje akumulacijama ne
odvija striktno po planu i organizovano (dolina Neretve, decembar 1999. godine). Ovakvi
slučajevi nastaju ako se ne poznaje prognozni hidrološki režimi punjenja akumulacije i njemu ne
prilagođava plan pražnjenja. U tim slučajevima nivo vode u akumulaciji trebao bi biti takav da se
može blagovremeno i neometano prihvatiti talasi velikih voda, odnosno, izvršiti transformacija
vodnog talasa.
Ukoliko upravljanje (pražnjenje) akumulacijom nije u skladu sa nadolaskom velikih voda iz sliva
koje akumulacija koristi ili u skladu sa nizvodnim kapacitetima korita vodotoka, može doći do
63
forsiranog prelijevanja suvišnih voda i stvaranja poplavnog talasa nizvodno, koji može imati i
nepovoljnije utjecaje nego oni izazvani rušenjem brana.
U visokim branama koje postoje u Bosni i Hercegovini: Bočac, Višegrad, Grnčarevo, do sada nije
bilo većih incidenata koji bi ukazivali na značajnije opasnosti. U Federaciji BiH su evidentirana
dva slučaja oštećenja na HE Mostar (95.) i HE Jajce II (96.).
2.2.2. Primjena propisa, pravila i tehničkih normativa u vezi s branama
Međutim, imajući u vidu da će se u narednom vremenu graditi više brana na slivovima rijeka:
Vrbas, Drina, Trebišnjica, to postoji potencijalna opasnost od brana. S obzirom na ozbiljnost
problema, u primjeni su odgovarajući propisi:
¾ Tehnički propisi za projekovanje i građenje brana;
¾ Uputstva za tehnička osmatranja visokih brana;
¾ Pravilnik o tehničkim normativima za seizmičko osmatranje visokih brana.
U cilju zaštite stanovništva i materijalnih dobara, posebno nizvodno od visokih brana i
akumulacija za koje postoji potencijalna opasnost, potrebna je dosljedna primjena važećih:
«Tehničkih propisa», «Uputstva» i «Pravilnika» kojima se definišu:
¾ Fizikalna (izvidnička: vizualna i optičkim instrumentima) osmatranja;
¾ Geodetska osmatranja;
¾ Seizmološka osmatranja.
Za područje akumulacije i prostor neposredno oko buduće brane treba prije projektovanja i
građenja definisati stanja i pojave koje se odnose na sve tipove brana i to:
¾ Klimatološke pojave;
¾ Hidrološke pojave;
¾ Seizmološke pojave.
U cilju blagovremene intervencije na eventualnu incidentnu opasnost od brane i akumulacije
potrebno je organizovati kontinuirana fizikalna, geodetska, seizmološka, klimatološka, hidrološka
osmatranja i mjerenja i obavljati permanentnu analizu i interpretaciju rezultata i upoređivati s
projektnim parametrima.
2.3. EKSPANZIJE I EKSPLOZIJE GASOVA I OPASNIH MATERIJA
2.3.1. Osnovni pokazatelji o akcidentima koje mogu izazvati
Za razliku od drugih prirodnih nesreća, veliki požari, eksplozije gasova i drugih nesreća
prouzrokovanih opasnim materijama u određenim okolnostima, iznenada i u vrlo kratkom
vremenu mogu prerasti u prirodnu i drugu nesreću.
S obzirom na poznavanje fizičko-hemijskih osobina gasova, otrovnih i eksplozivnih sirovina,
repromaterijala i gotovih proizvoda koji predstavljaju stalnu opasnost, a koji se koriste u procesu
proizvodnje, to postoje realne mogućnosti da se te opasnosti po ljudske živote i materijalna dobra
u cijelosti ili djelimično spriječe.
Posljedice koje bi nastupile u slučaju nekontrolisanog izljeva gasova, otrovnih i eksplozivnih
materija, odrazile bi se na zaposlenike, stanovništvo, čovjekovu okolinu i materijalna dobra.
64
Visina nanesenih šteta, eventualne ljudske žrtve i broj povrijeđenih, zavisio bi od mnogih faktora
(intenzitet havarije, broj zaposlenih, gustoća naseljenosti, čvrstoća objekta, itd.).
U procesu proizvodnje fabrika koje koriste razne opasne materije mogu u slučaju havarija ugroziti
šire područje, zgrade, vodotoke i zrak, što može dovesti do ugrožavanja zdravlja ljudi, životinja i
vegetacije. Činjenica da se u većini tvornica ne odvija tehnološki proces i da se instalacije s
opasnim materijama neredovno održavaju, ukazuje da postoji mogućnost akcidenta na
instalacijama. Posebno su rizične tvornice koje nisu u pogonu duži vremenski period, koje kod
početka proizvodnog procesa predstavljaju opasnost od pojave akcidenata.
Akcidenti na ovim objektima mogu ugroziti ne samo lica zaposlena u ovim preduzećima koje
koriste zapaljive gasove, već i šira područja i stanovništvo. U proteklom periodu nije bilo
akcidenata na ovim instalacijama, ali postoji rizik od korištenja ovih instalacija na koji treba
računati i pripremati se za eventualne intervencije.
Trenutno u Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena baza podataka o opasnim materijama, koja
bi se koristila u slučaju akcidenta s opasnim materijama, niti su vatrogasne jedinice ili druge
službe osposobljene za intervenciju na pretakanju opasnih materija u slučaju nesreća, ili zaštite
vodotoka kod izlijevanja pojedinih opasnih materija u rijeke pored kojih se prevoze.
Uzroci ekspanzije gasova i nekontrolisanog izlijevanja otrovnih i eksplozivnih materija koje se
tokom proizvodnog procesa koriste mogu biti izazvani požarima, saobraćajnim udesima,
zemljotresima i drugim prirodnim nesrećama (poplave, pucanje, rušenje ili prelijevanje brana na
vodotocima i hidro-akumulacijama, odronjavanje i klizanje zemljišta, snježni nanosi i lavine).
Poseban uzrok može biti tzv. ljudski faktor gdje do havarije može doći uslijed neznanja ili
nemarnog odnosa u samom procesu proizvodnje. (Najbolji primjer za to je istjecanje hlora iz
cisterne u Hemijskom kombinatu u Tuzli 1980. godine).
Važne aktivnosti u ovoj oblasti su nadgledanje i proučavanje rizika od eksplozija gasova i drugih
opasnih materija, obavještavanje javnosti kako bi se mogle preduzeti efikasne i organizovane
mjere u slučaju nesreća. Moraju postojati tehnički osposobljene jedinice za pomoć.
2.3.2. Gasovodni sistem Bosne i Hercegovine21
Sve količine prirodnog gasa za Bosnu i Hercegovinu uvoze se iz Ruske Federacije. Gas se do
Bosne i Hercegovine transportuje gasovodnim pravcem preko transportnih sistema Ukrajine,
Mađarske, te Srbije i Crne Gore.
Transportni sistem prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini ima sljedeće glavne karakteristike:
¾
¾
¾
¾
dužina gasovoda 191 km
polumjer gasovoda 406,4 mm
projektovani pritisak 50 bara
projektovani kapacitet 1 milijarda m3/godišnje
Sadašnji zakupljeni transportni kapacitet do Bosne i Hercegovine je 750 miliona m3/god, a
pritisak preuzimanja prirodnog gasa u primopredajnoj stanici u Zvorniku je 26 bara.
Gasovod je projektovan i izgrađen prema propisu ANSI B31.8; čelične cijevi su tvornički predizolirane polietilenom, a kompletan sistem je pokriven katodnom zaštitom.
21
Podaci Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije
65
Na transportnom sistemu postoji 9 mjernih stanica, 12 blok stanica i 4 čistačke stanice.
Šema transportnog sistema gasovoda Bosne i Hercegovine
BH-Gas (na području Federacije BiH) upravlja dužinom gasovoda od 135 km.
2.3.3. Obilježja potrošnje
Potrošnja prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini, 1990. godine iznosila je oko 610 miliona m3 sa
stalnim trendom daljeg rasta. U godinama nakon rata, potrošnja se kreće u granicama 150-200
miliona m3, što je najvećim dijelom posljedica nemogućnosti pokretanja ratom razorene
industrije.
Potrošnja prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini za period: 1984-1991 i 1996-2001. godine
2.3.4. Struktura potrošnje
U prijeratnom periodu, u strukturi potrošnje prirodnog gasa industrija Bosne i Hercegovine je, kao
kontinuiran potrošač, bila zastupljena sa cca 85%. Nakon rata, ovaj se odnos promijenio u izrazitu
korist sektora široke potrošnje i centralnih toplinskih sistema, pri čemu je industrijska potrošnja vrlo
nestabilna zbog učestalih zastoja u proizvodnim procesima.
66
Struktura potrošnje prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini za 1990, 1998, 1999, 2000 i 2001 godinu
2.3.5. Sezonske varijacije potrošnje prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini
Promjena u strukturi potrošnje, odnosno pad potrošnje u industrijskom, a porast u rezidencijalnom
sektoru dovela je do pojave izrazitog sezonskog dispariteta. To iziskuje potrebu poravnanja
sezonskih oscilacija kroz obavezu pokrivanja troškova za neiskorišteni kapacitet ljeti ili kroz
kupovinu dodatnih količina u zimskom periodu.
Dijagram krive potrošnje u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu
2.3.6. Historija korištenja prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini
Inicijativa za uvođenje prirodnog gasa u Bosni i Hercegovini pokrenuta je strateškom odlukom
gradskih vlasti grada Sarajeva o gasifikaciji gradskog područja s ciljem poboljšanja kvaliteta
zraka. Naime, ubrzanom industrijalizacijom, zagađenje zraka je u gradu Sarajevu šezdesetih i
sedamdesetih godina poprimilo vrlo dramatične dimenzije, s mogućnošću još težih posljedica.
Sarajevo prije gasifikacije
Sarajevo poslije gasifikacije
Bosna i Hercegovina nema vlastitih nalazišta prirodnog gasa, te je oslonjena na uvoz ovog
energenta. U trenutku donošenja odluke, optimalno je rješenje bilo da se potpuno snabdjevanje
obavlja uvozom iz Rusije.
67
Odlukom o izgradnji Energoinvestove Tvornice glinice Birač u Zvorniku,
odnosno opredjeljenjem da Tvornica koristi gas u proizvodnom procesu,
na tom pravcu snabdjevanja, osiguran je još jedan veliki potrošač.
Projekt je finansirala Svjetska banka, i to magistralni gasovod od
Batajnice do Sarajeva, kao i distributivnu mrežu u gradu.
Prve su aktivnosti na realizovanju projekta vođene kroz firme
Energoinvest i Petrolinvest, tako što je Energoinvest vodio magistralne
gasovode do Sarajeva, Petrolinvest je bio glavni projektant, a nizozemska
firma HAK izvođač.
Unioninvest je bio nosilac svih radova na realizovanju gradske distributivne mreže i svih pratećih
objekata.
Davalac kredita je već od 1976. godine uslovljavao prisustvo ino-konsultanta iz
zapadnoevropskih zemalja, tako da je taj zadatak za magistralne gasovode obavljala firma
Sofregaz iz Pariza, a za distributivnu gradsku mrežu Nizozemska gasna unija.
Prvi potrošač prirodnog gasa bila je Fabrika Birač u Zvorniku 1979. godine. Iste godine završena
je izgradnja gasovoda Zvornik-Sarajevo, te je i grad Sarajevo priključen na gasovodnu mrežu.
Nakon toga, 1983. godine, izgrađen je gasovod Semizovac-Zenica, te je otpočela potrošnja
prirodnog gasa i u Željezari Zenica.
Put prirodnog gasa od velikih nalazišta zemnog gasa u dalekom Sibiru na sjeveru Rusije do
krajnjih korisnika ukupno je dugačak oko 5.000 kilometara, i ide preko Ukrajine, Mađarske i
susjedne Srbije i Crne Gore, a u Bosnu i Hercegovinu ulazi u mjestu Šepak kod Zvornika.
Put gasa od Sibira do Bosne i Hercegovine
2.3.7. Ukratko o prirodnom gasu
Prirodni gas je prirodno nastala mješavina ugljikovodonika i drugih gasova, i u poroznim
formacijama Zemljine kore često se nalazi zajedno sa sirovom naftom. Glavni sastojci većine
68
prirodnih gasova su metan i drugi ugljikovodonici, a manji sadržaj čine hemijski elementi i
jedinjenja kao što su N2, CO2, H2S, Hg i O, te H2O.
Komercijalni prirodni gas uglavnom sadrži 80-95% metana, pa se često naziva metanom,
hemijska formula CH4. Takođe se u svakodnevnoj upotrebi koristi naziv zemni gas.
Slobodni prirodni gas se dobiva iz gasnih i gasno-naftnih ležišta, bušenjem u Zemljinu utrobu do
dubina najčešće većih od 1000 metara, gdje se nalaze depoziti stari stotinama hiljada godina.
2.3.8. Propisani kvalitet prirodnog gasa
Nakon što se crpljenjem dovede na Zemljinu površinu, prirodni gas se čisti od primjesa kao što su
voda, drugi gasovi, ostaci nafte i mehaničke nečistoće, da bi se doveo u granicu propisanog
kvaliteta.
Nakon pročišćavanja, prirodni gas se transportuje gasovodima velikih promjera u čijem sastavu su
kompresorske stanice, skladišta, mjerne i regulacijske stanice do primopredajnih stanica, a zatim
se sistemima distribucije transportuje do krajnjih korisnika.
Pročišćeni prirodni gas je lakši od zraka, bez boje, mirisa i okusa. Iz sigurnosnih razloga, prije
nego što stvarno i dođe do krajnjeg korisnika, prije svega u sistemu distribucije, vrši se
odorizacija prirodnog gasa, a to je proces u kojem se prirodnom gasu dodaju određene primjese
kako bi imao prepoznatljiv miris.
2.3.8.1. Izgaranje prirodnog gasa
Za potpuno sagorijevanje jedinične zapremine (1m3) prirodnog gasa potrebno je približno 2m3
kisika.
Prirodni gas sagorijeva bez dima, bez imalo čađi i ne stvara pepeo. Takođe, u produktima
sagorijevanja nema sumpor-dioksida niti ugljen monoksida, te sagorijevanjem ne uzrokuje
onečišćenje zraka.
2.3.8.2. Osnovne termoenergetske karakteristike
U ovisnosti od njegovog kvaliteta, osnovne termoenergetske karakteristike prirodnog gasa kreću
se u sljedećim granicama:
¾
¾
¾
¾
¾
Wobbeov indeks
Gornja toplotna vrijednost
Donja toplotna vrijednost
Relativna gustoća
Temperatura paljenja
W= 44,6 do 54,0 MJ/m3
Hg = 30,2 do 47,2 MJ/m3
Hd = 27,2 do 42,5 MJ/m3
d= 0,55 do 0,75 kg/ N m3
T= 595 do 640 °C
U području korištenja gasa kao goriva u sistemu zaštite evidentne su određene zakonske
nedorečenosti koje se moraju dograditi, a u cilju provođenja mjera zaštite ljudi i imovine.
69
2.3.9. Zaključci
¾ Plinske aparate moraju servisirati, odnosno opsluživati samo serviseri ovlašteni od
proizvođača ugrađene plinske opreme.
¾ Zamjena neispravnih dijelova mora biti izvršena novim originalnim dijelovima za koje je
aparat dobio certifikat.
¾ Potrebno je hitno uvesti bar jednom godišnje servisni pregled plinskih bojlera i potrošača
značajnije potrošnje ne samo plinskih kotlovnica. Prilikom servisnih pregleda u skladu sa
«Zakonom o kvaliteti zraka», potrebno je provoditi i mjerenja polutanata sagorijevanja,
kako bi se preventivno moglo intervenisati na «zagađivače» bilo provođenjem regulacije
ili zamjenom dijelova aparata postrojenja.
¾ Uz obavezne godišnje servisne preglede bojlera potrebno je obavljati i kontrolu uzgona
dimovodnog sistema.
¾ Svi pregledi i preventivni radovi moraju biti praćeni određenim zapisnicima i
dokumentacijom o ustanovljenom stanju i mjerama koje treba preuzeti.
¾ Osigurati potrebne uslove i mjere za sigurno rukovanje opasnim materijama u proizvodnji i
prometu, skladištenju, odnosno deponovanju i uništavanju opasnih materija u Federaciji
BiH;
¾ Osigurati stručne kadrove i opremanje svih objekata hemijske, petrohemijske, farmaceutske
industrije i dr., tehničkim sredstvima za automatsku dojavu požara, detektorima
eksplozivnosti, stabilnim instalacijama za gašenje požara, sredstvima lične i kolektivne
zaštite.
2.4. RADIOAKTIVNO I DRUGO ZAGAĐENJE ZRAKA, VODE I TLA
Mjere zaštite života i zdravlja sadašnjih i budućih generacija, mjere očuvanja okoliša od štetnog
djelovanja jonizirajućeg zračenja i potrebne radijacijske sigurnosti pri upotrebi jonizirajućeg
zračenja regulisano je Zakonom o zaštiti od jonizirajućeg zračenja i radijacijskoj sigurnosti
(«Službene novine Federacije BiH» broj: 15/99) i određenim propisima donesenim na osnovu
ovoga zakona.
Ovim zakonom utvrđene su mjere zaštite života i zdravlja ljudi i zaštite životne sredine od štetnog
djelovanja jonizirajućeg zračenja i mjere sigurnosti pri korištenju radioaktivnih materija, kao i pri
korištenju uređaja koji proizvode jonizirajuće zračenje.
U skladu s ovim zakonom, pod zaštitom životne sredine od štetnog djelovanja jonizirajućeg
zračenja podrazumijeva se zaštita zraka, tla, biljnog i životinjskog svijeta, ljudske i stočne hrane
predmeta opšte upotrebe i zaštite okoliša u kojem se radi ili na drugu način dolazi u dodir sa
izvorima jonizirajućeg zračenja, odnosno u kojima se upotrebljavaju ti izvori.
Postojeće stanje organizovanosti i ostvarivanje postojeće, a posebno preventivne zaštite, u oblasti
zaštite od jonizirajućeg zračenja nije primjereno, niti na nivou realnih mogućnosti.
Federalna uprava za zaštitu od jonizirajućeg zračenja, Vladi Federacije BiH predlaže Plan i program
mjera zaštite i života i zdravlja ljudi i zaštite okoline od štetnog djelovanja jonizirajućeg zračenja u
slučaju nuklearne nesreće, a u skladu sa međudržavnim sporazumima iz ove oblasti.
Navedenim Planom i programom utvrđuju se intervencijski i intervencijsko-izvedeni nivoi za
zaštitu i spašavanje ljudi, te preduzimanje mjera za zaštitu i spašavanje stanovništva, domaćih
životinja i poljoprivrede od strane organa nadležnih za provođenje ovih mjera, način
obavještavanja javnosti i dr. (član 24. Zakona o zaštiti od jonizirajućeg zračenja i radijacijskoj
sigurnosti).
70
Nepostojanje ovih planova i njihove materijalizacije u slučaju akcidenta dovelo bi do teških
posljedica po stanovništvo i materijalna dobra u cijeloj Federaciji.
Prisutni problem u funkcionisanju zaštite od jonizirajućeg zračenja ogleda se u nedovoljnom
adekvatnom i nepotpunom informisanju javnosti o djelovanju i efektima jonizirajućeg zračenja i
mjerama zaštite koje se mogu preduzimati u slučaju akcidenata. Značajan problem je nepostojanje
koordinacije između svih subjekata koji bi morali provoditi mjere zaštite, počevši od resornih
ministarstava (zdravstva, poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, prostornog uređenja i zaštite
okoliša).
Uzroci i pojave koje mogu dovesti do ugroženosti područja Federacije BiH jonizirajućim
zračenjem:
1. Mirnodopske i ratne havarije na nuklearnim reaktorima, elektranama i dr. neuklearnim
postrojenjima.
2. Upotreba nuklearnog oružja u eventualnom ratu.
2.4.1 Mirnodopske i ratne havarije na nuklearnim postrojenjima
Eventualne havarije na nuklearnim postrojenjima u pojedinim zemljama imale bi utjecaja na
ugrožavanje životne sredine i u drugim zemljama.
Naime, meteorološki uslovi i drugi faktori koji bi u tom trenutku vladali, te geografski položaj
Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, bez obzira gdje bi se taj akcident desio, doveli bi do
opasnosti da i naša teritorija bude zahvaćena radioaktivnim padavinama.
Akcident na nuklearnoj elektrani u Černobilu (1986. godine), definitivno je upozorio da se mogu
očekivati sveobuhvatna onečišćenja radioaktivnim materijama kontinentalnih razmjera.22
Treba napomenuti da je Cs137 prisutan širom planete. Gama-spektro-metrijskom analizom Zavoda
za javno zdravstvo Federacije BiH utvrđeno je da je u svim uzorcima zemlje na području
Federacije BiH prisutan vještački radionukleid Cs137, a u nekim Cs134. Njegovo prisustvo je
posljedica Černobilske nesreće. Provedena ispitivanja Portugalske naučne misije (17. aprila
2001. godine) ukazuju da pronađene koncentracije Cs137 u zraku, vodi i hrani nisu znatnije
povećane, odnosno da nema povećanog radiološkog rizika po zdravlje ljudi uslijed prisustva ovog
elementa
U slučaju kvara na nuklearnim elektranama u našem susjedstvu, Krško - Republika Slovenija i dr.,
zavisno od kvara, slično kao kod Černobila, od čestica radioaktivnog materijala stvorio bi se
oblak koji bi nošen zračnim strujama zahvatio našu zemlju i mnoge zemlje Evrope.
Uspostavljenim nadgledanjem gama zračenja (na 10 lokacija u Bosni i Hercegovini), mjerenja bi
pokazala da je došlo do radioaktivnog kontaminiranja vodotoka, nezaštićenih bunara za
snabdjevanje vodom za piće, livada i pašnjaka. Kontaminirani bi bili i nadzemni dijelovi raznih
vrsta povrća, voća i dr., koje se koristi u ishrani ljudi.
22
Krajem aprila 1986. godine došlo je do akcidenta u nuklearnoj elektrani, nedaleko od Kijeva. Tom prilikom oslobođena je velika količina
radioaktivnosti. Pored ozračenosti nekoliko stotina ljudi od kojih je jedan broj podlegao, kontaminirane su ogromne površine obradivog zemljišta,
a stepen kontaminacije je bio takav da je nekoliko hiljada ljudi moralo biti iseljeno s kontaminiranog područja. Oblak iznad Černobila nošen
zračnim strujama zahvatio je mnoge zemlje Evrope i drugih kontinenata, što je prouzrokovalo povećanje razine radioaktivnosti i u našoj zemlji.
71
U zavisnosti od nivoa radioaktivnosti i utjecaja zračenja na čovjeka, preduzimale bi se mjere zaštite
od zračenja.
2.4.2. Balkanski sindrom
Posljednjih 20 godina svjetsku vojnu industriju obilježilo je korištenje nagomilanog nuklearnog
otpada nastalog u nuklearnim elektranama, metalnog uranijuma osiromašenog izotopom uranijuma
235 u različite namjene. Tako je danas, pored ostalog, osiromašeni uranijum u moderno
opremljenim vojskama našao primjenu i koristi se kao efikasna municija protiv oklopnih borbenih
sredstava.
U septembru 1995. godine, na teritoriji Bosne i Hercegovine Zračne snage NATO-a su u određenim
situacijama, za onesposobljavanje ratne tehnike Vojske Republike Srpske, koristile municiju sa
osiromašenim uranijumom. Kada se javila iznenadna i povećana smrtnost kod pripadnika SFOR-a,
koji su službovali na našim prostorima (Balkanski sindrom), međunarodna zajednica je alarmirala
javnost da u Bosni i Hercegovini postoji opasnost od velikog zračenja, bez navođenja izvora te
opasnosti.
U periodu od 12. do 24. oktobra 2002. godine na traženje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, u
Bosni i Hercegovini boravila je ekipa stručnjaka Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša
(UNEP), radi utvrđivanja prisustva radioaktivnih materija na prostorima i lokacijama u Bosni i
Hercegovini, na kojima su borbeno djelovale NATO snage u navedenom periodu.23
Na osnovu izvršenih mjerenja radijacije u TRZ Hadžići, stručnjaci UNEP-a pronašli su ukupno 233
tačke s povećanom radijacijom iz prašine sa osiromašenim uranijumom, koja je bila stvorena u
vrijeme udara ili fragmentima ili cjelokupnim radioaktivnim zrnima blizu ili ispod površine zemlje
(69 tački kontaminacije pronađeno je u dvorištu blizu velikih radionica u zapadnom dijelu
postrojenja, 160 tački kontaminacije je bilo locirano na betonskoj podlozi u sjeveroistočnom dijelu
TRZ Hadžići, gdje su bili smješteni tenkovi i vozila u vrijeme NATO udara. Tri tačke su pronađene
unutar zgrade s radionicama, a samo jedna je bila pronađena na zemljištu.24
Navedene lokacije i druge površine u TRZ Hadžići i lokalitet skladišta municije u Hadžićima u više
navrata obišli su stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, koji su potvrdili stanje
kontaminacije nađeno od strane UNEP-a.
2.4.2.1. Potencijalni rizici pronađene kontaminacije za zdravlje ljudi
¾ unutrašnja kontaminacija izazvana unošenjem korodiranog uranijuma u organizam
gutanjem,
¾ udisanjem značajnih doza aerozola osiromašenog uranijuma (više od 1mSv),
¾ vanjsko zračenje kože beta radijacijom, kontinuiranim izlaganjem kože,
¾ kontaminacijom podzemnih voda i voda za piće.
Iz tih razloga, stručnjaci UNEP-a su preporučili, uklanjanje radioaktivnih zrna koja su još ležala na
površinama koje nisu minirane, da se sve obilježene tačke očiste od kontaminacije i da se
23
Tokom misije u BiH, UNEP je istražio slijedeće lokacije, u Federaciji BiH: nekadašnji objekt za popravku tenkova u
Hadžićima, kasarna u Hadžićima, skladište municije u Hadžićima, nekadašnji objekt za proizvodnju municije u Vogošći,
lokacija za uništenje municije na platou Bjelašnica; u Republici Srpskoj: Lukavica, brdo kod Pjelugovića, kasarna u Han
Pijesku, skladište u Han Pijesku, kasarna Koran na Palama, lokacija kasarne u Ustikolini, most u gradu Foči, lokacija
rezervoara vode u Kalinoviku, lokacija za uništenje municije u Kalinoviku,
24
Izvještaj UNEP-a «Osiromašeni uranijum u BiH», 2003. godine.
72
udubljenja u tvrdim podlogama pokriju novim slojem betona i asfalta, što je i učinjeno na lokalitetu
TRZ Hadžići u okviru realizacije Programa Evropske komisije za deminiranje i dekontaminaciju
navedenog prostora, kao i Zaključaka Vlade Federacije BiH o odobravanju finansijskih sredstava.
Izvršenom dekontaminacijom smanjena je radioaktivnost na površini ugroženog područja, dok su
veće količine radioaktivne municije i dijelova ostali duboko u zemlji, i oni će dalje predstavljati
određene rizike za zdravlje ljudi, posebno sa stanovišta toksičnosti teških metala.
Na betonskoj pisti registrovano je oko 640 tački kontaminacije, iz udubljenja su izvađena 32
penetratora ili njegova dijela. Najveći broj penetratora nije mogao biti izvađen jer je probio
betonsku ploču (20-25 cm) ili se nalazi duboko u zemlji. U ovim udubljenjima bio je njegov vidljiv
trag. U manjem broju udubljenja trag je bio ljevkastog oblika što je ukazivalo na ulazak penetratora
i njegov izlazak iz udubljenja.
Na betonskom platou-pisti korištenoj za tenkove, instrumentima za detekciju izvršena su mjerenja
radioaktivnosti tački kontaminacije-udubljenja nastalih u betonu prekrivenih pijeskom i krupnijim
komadima betona, nastalih djelovanjem municije sa osiromašenim uranijumom.
U dvorištima blizu velikih radionica na kaldrmisanoj površini nađena je 71 tačka kontaminacije.
Ovdje je pronađeno 40 penetratora koji su uglavnom bili u dijelovima i korodirali su, obloženi su
prepoznatljivim žutim prahom uranovog oksida, koji se nalazio u udubljenju i koji je, skupa sa
zemljom, uklonjen.
Slika 5. Mjesto gdje je pronađen penetrator
Slika 6. Izgled pronađenog penetratora
U okolnim porušenim objektima nađeno je 15 tački kontaminacije.
Penetratori ili njihovi dijelovi nisu pronađeni, jer su završili duboko u zemlji.
U navedenom periodu vršena su mjerenja radioaktivnosti svih udubljenja načinjenih navedenom
municijom, bez obzira što većina njih nisu bile ranije označene, što se pokazalo opravdanim.
Naime, mjerenjima se pokazalo da je svako udubljenje načinjeno navedenom municijom
kontaminirano radijacijom (beta i gama).
2.4.3. Upotreba nuklearnog oružja u eventualnom ratu
Nuklearna borbena sredstva imaju jako razornu i uništavajuću moć. Velika energija koja se oslobodi
prilikom eksplozije, u kratkom vremenskom intervalu nanosi vrlo teške posljedice neinformiranom i
73
nezaštićenom stanovništvu. Oslobođena energija manifestuje se u vidu udarnog vala, toplotnog
dejstva i nuklearnog zračenja. Broj ljudstva zahvaćenog nuklearnom dejstvu, kao i težina i stepen
povreda zavisi od jačine i vrste nuklearne eksplozije, sastava i pokrivenosti zemljišta, meteoroloških
uslova, zaštićenosti i informiranosti ljudstva.
Učestalost pojavljivanja, intenzitet djelovanja, vrijeme trajanja, mir i moguće posljedice teško su
predvidivi. Sve veći je broj zemalja u svijetu koje razvijaju programe za proizvodnju nuklearnog
naoružanja, a one koje ga posjeduju rade na sistemima većeg dometa i mogućnosti balističkih raketa
i širenje sistema i proizvodne tehnologije.
Intenzitet djelovanja, vrijeme trajanja kao i moguće posljedice po ljude i materijalna dobra bi u
svakom slučaju daleko nadilazili eventualnu ograničenost sukoba samo na zaraćene strane. S
obzirom na meteorološke uslove i druge faktore koji bi u tom momentu vladali, te geografski
položaj države Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, bez obzira gdje se takav akcident desi,
postoji opasnost da i područje Federacije BiH bude obuhvaćeno radioaktivnim padavinama.
Otuđenja materijala pogodnog za izradu nuklearnog oružja i njegova dostupnost drugim zemljama
koje ga ne posjeduju, ukazuje da se u svijetu povećava opasnost od upotrebe oružja za masovno
uništavanje, kako nuklearnog oružja, tako i namjernih napada na nuklearne objekte u svrhu
psihološkog pritiska i postizanja ciljeva na drugi način. Bez obzira gdje se desi takav akcident i na
to kako je izazvan, postoji opasnost da i teritorij naše zemlje bude zahvaćen radioaktivnim
padavinama.
U slučaju neposredne opasnosti od radioaktivne kontaminacije područja Federacije BiH najvažnija
materijalna dobra koja bi trebalo zaštititi su poljoprivredne kulture i stočni fond s obzirom na
potrebu osiguranja radijacijsko-hemijski ispravne hrane za ishranu ljudi i životinja. Sklanjanje s
otvorenog prostora poljoprivrednih kultura i stoke prije nailaska radioaktivnog oblaka potrebno je u
prvim danima i realno izvodljivo, sve dok se ne izvrši procjena radijacijske situacije i na osnovu nje
ne predlože dalje mjere zaštite. Mjerenja bi pokazala da je došlo do radijacijske kontaminacije
vodotoka, nezaštićenih bunara za snabdjevanje vodom za piće, livada i pašnjaka. Kontaminirani bi
bili i nadzemni dijelovi raznih vrsta povrća, voća i dr. koje se koristi u ishrani ljudi.
Stanje organizovanosti i osposobljenosti nosilaca radijacijsko-hemijsko-biološke (RHB) zaštite na
području Federacije BiH je posebno sagledano u kontekstu novih pojavnih oblika terorizma u
svijetu, kao i različitih akcidentnih situacija u kojima dolazi do ozbiljnog narušavanja stanja
životne sredine: «Balkanski sindrom» (radijacijsko zračenje), teroristički napadi hemijskim i
biološkim sredstvima, onečišćenje zemljišta i atmosfere odlaganjem tečnog i krutog otpada,
saobraćajni udesi uz sudjelovanje cisterni sa zapaljivim ili otrovnim tečnostima i dr., a s ciljem
preduzimanja odgovarajućih mjera i postupaka sigurnosti i zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara od navedenih i drugih opasnosti.
RHB zaštita Federacije BiH, u kontekstu zakonskih rješenja, obuhvata mjere i postupke koji se
organizovano provode radi sprečavanja, ublažavanja i otklanjanja posljedica od RHB dejstava na
stanovništvo, životinjski i biljni svijet, materijalna dobra, kao i ublažavanje i otklanjanje
posljedica tehnoloških havarija i drugih akcidenata od RHB agensa u miru.
Materijalno-tehnička osnova funkcionisanja i rada jedinica RHB zaštite, formiranih od strane
kantona i općina, je slaba ili nikakva, uglavnom uslovljena posljedicama ratnog stanja, isteka
rokova trajanja opreme i MTS, nemogućnosti servisiranja opreme i sl. Navedena konstatacija se
odnosi i na ličnu zaštitu, koja se ostvaruje upotrebom određenih ličnih zaštitnih sredstava.
74
Svim laboratorijima (radiološkim, hemijskim, mikrobiološkim) u Federaciji BiH nedostaje
suvremenija oprema, a posebno kompleti za uzimanje uzoraka (voda, zrak, zemlja) i određena
zaštitna oprema, koja je potrebna za rad s opasnim (otrovnim) materijama, jer nedostatak
prikladnih zaštitnih sredstava uzrokuje opasnost od infekcije zaposlenog osoblja i okoliša.
Samo u Sarajevskom kantonu postoje laboratoriji koji su opremljeni i osposobljeni za
kvantitativno i kvalitativno utvrđivanje prisustva prirodnih i vještačkih radio-nukleida u svim
dijelovima životne sredine. Tako Veterinarski fakultet Sarajevo ima ovaj laboratorij, koji je
kadrovski osposobljen i materijalno dosta dobro opremljen, kao i laboratoriji Zavoda za javno
zdravstvo Federacije BiH u kojemu je oktobra 1999.godine, Uredbom Vlade Federacije BiH
formirana Služba za radijacijsko–hemijsko–biološku zaštitu Federacije BiH. Služba je formirana
od zaposlenih stručnjaka Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, čija je redovna djelatnost, za
slučaj potrebe, prilagođava potrebama RHB zaštite.
Kroz program dodatnog opremanja civilne zaštite u Federaciji BiH, koji je podržan od strane
Vlade Federacije BiH u 2001. godini, planirano je dalje organizovanje službi RHB zaštite u
Federaciji BiH i njihovo opremanje. Tako je planirano formiranje 5 kantonalnih službi koje bi
pokrivale čitavo područje Federacije (Sarajevo, Mostar, Tuzla, Travnik i Bihać). Planirano je
opremanje ovih službi minimumom sredstava i opreme potrebne jednoj službi za radijacijsko–
hemijsko–biološko izviđanje. Ovaj projekt realizovao bi se u zavisnosti od mogućnosti kantona i
Federacije BiH i donacije drugih zemalja i na taj način proširio i dalje na sve kantone u Federaciji
BiH.
Radijacijski detektori M-3, kojih ima u općinskim štabovima civilne zaštite, koji bi bili
popravljeni poslužiti kantonalnim timovima za prva trijažna mjerenja. Ukoliko se ovo ne može
realizovati preko kantonalnih štabova civilne zaštite inicirati da vlade kantona osiguraju sredstva i
nabave bar jedan radijacijski detektor za jedinicu RHB zaštite.
2.4.3.1. Zaključci
¾ Na osnovu Zakona o zaštiti od jonizirajućih zračenja i radijacijske sigurnosti («Službene
novine Federacije BiH», broj:15/99), na prijedlog Federalne uprave za zaštitu od zračenja i
radijacijsku sigurnost, Vlada Federacije BiH treba donijeti Plan i program mjera zaštite
života i zdravlja ljudi i zaštite okoline od štetnog djelovanja jonizujućeg zračenja u
slučaju nuklearne nesreće, a u skladu sa međudržavnim sporazumima iz ove oblasti.
¾ Ovim Planom i programom treba, u skladu sa Zakonom utvrditi intervencijske i izvedbene
intervencijske nivoe za zaštitu ljudi, te preduzimanje mjera za zaštitu stanovništva,
domaćih životinja i poljoprivrede od strane organa odgovornih za provođenje ovih mjera,
načinu obavještavanja javnosti, kao i program periodične provjere djelotvornosti.
¾ S obzirom na to da je u toku deminiranje prostora TRZ Hadžići, uporedo s tim poslovima
potrebno je obaviti uklanjanje ostataka municije sa osiromašenim uranijumom i redovno
obavljati praćenja određenih parametara radioaktivnosti zraka, površinskih i podzemnih
voda i zemljišta.
¾ Kako su ostaci municije sa osiromašenim uranijumom prisutni i na lokalietetu nekadašnjeg
skladišta municije u Žunovnici Hadžići, u cilju zaštite zdravlja stanovništva takođe treba
izvršiti dekontaminaciju ovoga prostora i druge navedene mjere.
¾ U vezi s navedenim, potrebno je sačiniti dugoročni program ispitivanja mogućih utjecaja
osiromašenog uranijuma na zdravlje ljudi, posebno djece u saradnji sa Svjetskom
zdravstvenom organizacijom i drugim međunarodnim institucijama na navedenim
lokalitetima.
75
¾ Organizovati, opremiti i obučiti službe RHB zaštite u Federaciji BiH, 5 kantonalnih službi
(Sarajevo, Mostar, Tuzla, Travnik i Bihać) koje bi pokrivale čitavo područje Federacije
BiH.
2.4.4. Zagađenje zraka
Kvalitet zraka u Federaciji BiH uslovljen je gustinom i karakterom izvora emisije materija
zagađivača i prirodnim faktorima (meteorološkim, klimatološkim, orografskim). Teritorijalno su u
većem dijelu Federacije BiH ovi faktori takvi da ne prouzrokuju značajno pogoršanje kvaliteta
zraka.
Zagađenje zraka naročito je prisutno u industrijskim zonama i većim urbanim naseljima kao
posljedica emitiranja štetnih materija iz industrijskih i termoenergetskih postrojenja, motornih
vozila, kotlovnica, toplana, domaćinstava koja za loženje koriste fosilna goriva i dr.
Svi veliki termoenergetski objekti koriste, kao glavni energent, ugalj iz Federacije BiH, čije su
karakteristike: niska kalorična vrijednost, veliki sadržaj nesagorivog elementa i visoki postotak
sumpora. Iako su termoenergetski objekti, po pravilu, locirani u blizini rudnika, opremljeni
modernim filtrima za prečišćavanje ispušnih gasova i snabdjeveni visokim dimnjacima, ipak oni
emituju u atmosferu značajne količine produkata nepotpunog sagorijevanja koje treba mjeriti,
kontrolisati i nadzirati, a nadgledanje emisije uvedeno je u TE Kakanj i TE Tuzla.
Uzroci prekomjernog zagađenja zraka (emisija iz procesa sagorijevanja), između ostalog, su:
¾ Karakter industrije (veliki kapaciteti energetike i metalurgije za potrebe većeg dijela bivše
Jugoslavije - Bosna i Hercegovina je sa 18% jugoslavenskog stanovništva sudjelovala u
jugoslavenskom bruto proizvodu samo sa 13%, a u jugoslavenskoj emisiji sumpordioksida
sa 28%);
¾ Neodgovarajućim konstrukcijama ložišta (sobne peći i kotlovi male snage uglavnom su
pravljeni po zapadnoevropskim licencama, konstruirani za druge vrste uglja i nisu
omogućavali efikasno i malozagađujuće sagorijevanje domaćeg uglja);
¾ Nepostojanje usmjeravanja potrošnje uglja zavisno od kvaliteta uglja i lokalnih ekoloških
uslova,
¾ Nepostojanje oplemenjavanja uglja za potrebe malih ložišta;
¾ Veliki sadržaj sumpora (SO2) i pepela uglja, kao i manja kalorična vrijednost uglja koji se
proizvode u Federaciji BiH, u odnosu na evropske;
¾ Slabo održavanje energetskih i industrijskih postrojenja, posebno one opreme od koje
zavisi emisija materija zagađivača;
¾ Neracionalno korištenje energije.
Osnovna mjera zaštite od pretjeranog zagađenja zraka je racionalna potrošnja energije, odnosno
efikasno sagorijevanje goriva u ložištu. Ukoliko ti uslovi nisu ostvareni, dolazi do pojave čađi,
karbonoksida i drugih proizvoda nepotpunog sagorijevanja. U svijetu se kod kotlova velike snage
(termoelektrane) ugrađuju uređaji kojima se vrši izdvajanje većeg dijela sumporoksida i
nitrogenoksida iz dimnih gasova.
Zbog opšte privredne recesije (posljedice rata) industrijski objekti u Federaciji BiH rade sniženim
kapacitetom ili su potpuno izvan pogona. Rezultat toga stanja je smanjenje štetnih emisija u zrak,
a kvalitet zraka, sa stanovišta pojedinih polutanata, čak se poboljšao.
Nasuprot tome, saobraćaj je u vrlo lošem stanju. Željeznički, dakle elektrificirani, saobraćaj je u
početnoj fazi obnavljanja, a sav lokalni, te putnički i lični saobraćaj obavlja se cestama.
76
Poseban problem predstavlja povećana emisija iz mobilnih izvora - automobila kojih se Evropa
riješila, (cca. 380.000 u Federaciji BiH, pretežno starijih godišta), loš i nekontrolisan kvalitet
tekućih goriva i sl.
Saobraćaj, posebno u užim gradskim jezgrama značajan je zagađivač zraka u Federaciji BiH,
(posebno na saobraćajnim raskršćima u velikim gradovima) zato što je odvijanje saobraćaja
nedovoljno regulisano; male su brzine i česta zaustavljanja, što predstavlja opasnost po zdravlje
ljudi, jer je visoka emisija produkata nepotpunog sagorijevanja.
Federalni meteorološki zavod (u daljem tekstu: FMZ) prati kvalitet zraka na pet stanica i ovi podaci
su uključeni u razmjenu s Evropskom agencijom za okoliš.
Naredni značajni izvori emisije SO2 u Federaciji BiH su crna metalurgija, odnosno proizvodnja i
prerada željeza i čelika, kao i proizvodnja celuloze.
Prema podacima o emisiji i zagađenju i kvalitetu zraka u Federaciji BiH, najveća emisija S02 je (po
padajućem nizu) u Kaknju, Tuzli, Zenici, Mostaru. U ovim gradovima je, zajedno s Lukavcem i
Jajcem, najčešće i najveća emisija čestica materija zagađivača.
Emisija materija zagađivača u Federaciji BiH prostorno je vrlo neravnomjerna. Najveće opterećenje
trpe centralni i sjeveroistočni dijelovi Federacije BiH, dok je opterećenje južnih dijelova znatno
manje. Sjeverni i zapadni dijelovi Federacije BiH predstavljaju najčistije dijelove zbog relativno
male emisije glavnih polutanata zraka.
Neki od gasova djeluju na šira područja (atmosfere), kao što su SO2 i nitrogen oksidi, koji u
procesu čišćenja atmosfere izazivaju kisele kiše što štetno djeluje na tlo, šume i usjeve. Neki gasovi
djeluju štetno na ozonski omotač (haloni) ili izazivaju povišenje temperature (karbondioksid i drugi
više-atomski gasovi) što dovodi do klimatskih promjena.
Pored ugroženosti zagađenim zrakom kojem je izloženo stanovništvo većih urbanih centara, u
nekim industrijskim centrima u Federaciji BiH stalno je prisutna potencijalna opasnost i od
prekomjernog zagađenja atmosfere izazvanog potencijalnim havarijama na tehnološkim
postrojenjima. Tu spadaju gradovi Tuzla (moguće zagađenje hlorom i organskim jedinjenjima iz
poliuretanske hemije), Goražde (onečišćenje amonijakom iz fabrike Pobjeda), Zenica (zagađenje iz
BH Steel željezare), Lukavac (zagađenje iz Koksare i Fabrike sode), te neki drugi gradovi.
2.4.4.1. Upravljanje kvalitetom zraka25
Tabela broj 11
Automatska stanica Sarajevo – Bjelave
Prosječne dnevne vrijednosti kvaliteta zraka za dan: 18.10.2004
POLUTANT:
sumpor
dioksid
(SO2)
Ugljen monoksid
(CO)
Azotni oksidi
(NOx)
Azotni
monoksid
(NO)
Azotni
dioksid
(NO2)
crni
dim
19
219
29
15
18
43
Vrijednosti jonizirajućeg zračenja :
25
0.17
mSv/h
Podaci Federalnog meteorološkog zavoda
77
Polazne osnove za upravljanje kvalitetom zraka uključuju uspostavljanje kontrole i mjerenja na
mjestima gdje nastaju emisije gasova koji se ispuštaju u atmosferu. U Federaciji BiH to su
uglavnom stacionarni izvori u koje spadaju termoenergetski objekti i industrija, (tabela broj 11) kao
i pokretni izvori gdje je saobraćaj glavni proizvođač emisija.
Briga o zaštiti zraka počela se u Bosni i Hercegovini ozbiljnije voditi nakon niza akcidentnih stanja
i protesta u velikim industrijskim centrima i Sarajevu tek početkom 70-ih. U poslijeratnom periodu,
kada su nadležnosti na zaštiti okoliša bile podijeljene između Federacije BiH i kantona, u dva
kantona se donose zakoni koji se odnose na kvalitet zraka - u Sarajevskom i Zeničko-dobojskom
kantonu.
Nakon usvajanja Zakona o zaštiti zraka na nivou Federacije BiH i donošenja provedbenih akata
tokom 2003/2004. godine, očekuje se bitan pomak u sistemu upravljanja kvalitetom zraka.
Primjena alata, u upravljanju kvalitetom zraka u Federaciji BiH, nedovoljno je poznata. Prostorni
planeri i urbanisti ne koriste katastre emisije i atmosferske modele raznošenja. Koriste se jedino
metode za bilansiranje emisije za potrebe izvještavanja međunarodnih agencija: koriste se
metodologije razvijene u Bosni i Hercegovini prije rata, koje uvažavaju domaće specifičnosti
(kvalitet goriva, mogućnosti prikupljanja podataka), a usvajaju se i metodologije propisane od
strane međunarodnih organizacija (CORINAIR, IPCC).
Institucija na nivou Federacije BiH, a i cijele Bosne i Hercegovine, koja koristi alate Evropske unije
(EU) za procjenu inventara emisije jeste Federalni meteorološki zavod (FMZ).
Djelatnost Federalnog meteorološkog zavoda na praćenju stanja kvaliteta zraka je sljedeća:
¾ Uključivanje Federacije BiH u informativni sistem o stanju kvaliteta zraka u Evropi.
Ovi poslovi se rade korištenjem software-a DEM, kojega je usvojila Evropska agencija
za zaštitu okoliša i kojega koriste sve zemlje Evropske unije, kao i PHARE zemlje.
Izvještaji se za svaku godinu putem FTP servera, preko interneta šalju na srednji
evropski server – srednju evropsku bazu podataka: (AIRBASE).
¾ Takođe se svakodnevno informiše javnost o stanju kvaliteta zraka. Aktualni podaci se
mogu naći na web stranici Zavoda i na web stranici EONET servera BiH, koji je
smješten u Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša.
¾ FMZBiH prati kvalitet zraka na pet stanica i one su uključene u ovu razmjenu sa
Evropskom agencijom za okoliš (EEA).
78
Na prikazanom dijagramu dati su podaci o kretanjima koncentracija azotnog dioksida tokom
2002. godine, obrađeni softwareom DEM, koji je usaglašen s direktivama i drugim propisima EU
u ovoj oblasti.
2.4.4.2. Praćenje kvaliteta zraka
Praćenje kvaliteta zraka u Bosni i Hercegovini FMZ kontinuirano obavlja od 1967. godine.
Utvrđivanje kvalitativnih i kvantitativnih osobina zraka i padavina FMZ obavljao je u osnovnoj
mreži meteoroloških stanica.
Obavljano je objedinjavanje i analiziranje svih prikupljenih podataka koji se odnose na zagađenje
zraka-emisija i stanje zagađenosti zraka-imisija, kao i redovno davanje informacija
odgovarajućim institucijama.
U prethodnom periodu sa aspekta zraka, posebno se obavljalo redovno praćenje stanja
zagađenosti- imisija na području Sarajeva i Tuzle.
Analize ovih podataka ukazuju da poslije rata opet dolazi do postupnog rasta koncentracija
sumpordioksida u atmosferi grada Sarajeva, u periodu 1995. - 2004. godina, da bi u toku 2001.
godine došlo do manjeg pada koncentracija sumpordioksida i dima, što se može vidjeti na
priloženom grafikonu. Nešto niže vrijednosti ovih supstanci mogu se objasniti povoljnim
meteorološkim uslovima. U zimskom periodu 2001. godine, nije bilo dugih perioda sa
temperaturnim inverzijama, a temperature su bile u prosjeku veće, tako da se sigurno trošilo manje
energije za zagrijavanje, a samim tim je i emisija materija zagađivača u atmosferu bila manja.
Statistički podaci ukazuju da je zrak poslije rata "čist" u odnosu na normative o stanju zagađenosti,
kao i stanje zagađenosti prije rata, kada je Sarajevo svrstavano među najzagađenije gradove u
Evropi.
79
PROSJ EČNE GODIŠNJ E KONCENTRACIJ E SUMPOR DIOKSIDA I DIMA
Stanica : Bjela ve-Sara jev o
Perio d: 1 97 5-2 00 4.go dina
1 80
1 60
1 40
g /m
3
1 20
1 00
SO2
80
DIM
60
40
20
2004
2002
2000
1998
1996
1991
1989
1987
1985
1983
1981
1979
1977
1975
0
GODINA
Praćenje koncentracija sumpordioksida i dima u zraku grada Tuzle ponovno je otpočelo 2002.
godine. Upoređujući rezultate mjerenja u periodu 2002. - 2004. godina s mjerenjima 1990. - 1991.
godine, koncentracije sumpordioksida su nešto niže dok su koncentracije dima veće, ali još uvijek
ispod normi o stanju kvaliteta zraka.
PROSJEČNE GODIŠNJE KONCENTRACIJ E SUMPOR DIOKSIDA I DIMA
GRAD: TUZLA (METEO. STANICA)
PERIOD: 19 90 -1 99 1 i 2 00 2-20 04.go d.
60
50
g/m
3
40
30
20
10
0
19 90
1 991
200 2
200 3
20 04
GODINA
SO2
DIM
Novina je, također, automatska stanica za praćenje kvalitete zraka koja mjeri trenutne
koncentracije pet parametara onečišćenosti zraka.
Simptomatično je postupno povećavanje kiselosti padalina, koje istražuje ovaj sektor. Ilustrativno
je to prikazano na grafikonu, koji pokazuje učestalost pojava kiselih padalina.
BROJ KISELIH UZORAKA PAD AVIN A
Stanica: Bjelave, Sarajevo
Period: 1996 - 2004. godina
50
BROJ KISELIH UZORAKA
45
40
35
30
25
20
15
10
5
0
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
GOD IN E
80
% KISELIH PADAVINA
Stanica: Bjelave, Sarajevo
Period: 1996 - 2004. godina
JANUAR
14%
DECEMBAR
13%
FEBRUAR
10%
NOVEMBAR
12%
MART
4%
OKTOBAR
9%
APRIL
8%
SEPTEMBAR
10%
AVGUST
4%
JULI
5%
JUNI
5%
MAJ
6%
Kisele padaline se pojavljuju tijekom cijele godine. U ljetnom razdoblju registrirano je 4 % i 5 %
kiselih padalina, a mjeseci s najučestalijim pojavama kiselih padalina su siječanj i prosinac sa 13 %,
kako se to vidi na slici.
Najveći broj pojava kiselih padalina može se objasniti već poznatom činjenicom daljinskim
transportom. Analizirajući pravce vjetra, preko 60 % kiselih padalina dolazi sa zračnim masama
koje stižu sa sjeverozapada u odnosu na Sarajevo. Ovo potvrđuje činjenicu da lokalno onečišćenje
atmosfere na području Bosne i Hercegovine bitno ne utječe na učestalost pojave kiselih padalina.
Naime, ona je posljedica frontalnih masa koje su onečišćivane krećući se preko Europe.
FUNKCIONALNA OVISNOST PRAVCA VJETRA I KISELIH
PADAVINA
STANICA: SARAJEVO (BJELAVE) PERIOD: 2002 - 2004. god:
ESE
S
SSW
NNW ENE
9%
3%
NW
3%
2% 2%
SW
15%
2%
WSW
7%
W
6%
WNW
51%
Proračun emisije štetnih materija u zrak, na području Bosne i Hercegovine, Zavod obavlja već duži
niz godina. Primjenom evropskih konvencija Zavod je dužan dostavljati ove podatke, kao i sve
ostale zemlje Evrope.
Za ove potrebe, kao i za potrebe kompatibilnosti emisionih podataka, Evropska zajednica je usvojila
računalne software pakete, pomoću kojih vrši kompletan proračun svih komponenti koje zagađuju
zrak na jednom području. Ovi paketi i sam pristup obrade podataka poznati su pod nazivom
CORINAIR metodologija.
81
Tu se posebno radi o sljedećim software paketima:
¾
¾
¾
¾
Collecter - kompletna obrada emisionih izvora zagađivača zraka,
Reporter - komplet tabelarnih prikaza saznanja zagađivanja u skladu s konvencijama,
Importer - paket za povezivanje s drugim software,
Copert - kompletna obrada zagađivanja atmosfere od vozila.
S obzirom na to da se radi o vrlo kompleksnim software, to se ovi paketi već duže analiziraju i
proučavaju. Ostvarivana je i međunarodna saradnja u vezi ovih software-a preko PHARE topic
linka.
Sada je moguće vršiti proračune emisije od vozila, kao i emisije od velikih izvora zagađivanja zraka
-Termoelektrane. Ograničavajuća okolnost su nedostaci kvalitetnijih statističkih podataka.
Međutim, u posljednje vrijeme se stanje i na tom polju poboljšava, tako da smo već izvršili
proračune emisije od vozila, kao i TE za 2000. godinu. Kada se prikupe i ostali statistički podaci, za
naredne godine takođe ćemo izvršiti odgovarajuće proračune.
Na kantonalnom nivou, kvalitet zraka se prati u Tuzli (pet automatskih stanica-nova mreža),
Sarajevu, Zenici i Kaknju. Kada se steknu uslovi i ove stanice bit će uključene u izvještavanje
EEA.
Broj stanica u Federaciji BiH, na kojima se sada prati kvalitet zraka je nedovoljan, i mrežu
postojećih stanica treba modernizovati i proširiti na veće urbane centre, kao i ugrožene zone u
blizini većih izvora emisije.
2.4.4.3. Praćenje radioaktivnosti atmosfere
Federalni meteorološki zavod, kao institucija od interesa za Federaciju BiH, svakodnevno prati i
mjeri apsorbovane doze jonizirajućeg zračenja. Prema podacima kontinuiranih višegodišnjih
mjerenja i testnih mjerenja na području srednje Bosne i području Hercegovine, obradom godišnjih
doza, apsorbovana doza jonizirajućeg zračenja iznosi 0.88 do 1.40 milisiverta godišnje (mSv/y).
Svakako da iz ovog podatka građani ne mogu ocijeniti veličinu radijacije i zato ćemo pokušati na
popularan način objasniti neke pojmove i norme jonizirajućeg zračenja.
GODIŠNJE ABSORBOVANE DOZE JONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA
mSv/y
2,00
1,50
1,00
0,50
0,00
GODINA
2001
SARAJEVO-BJELAVE
2002
N.SARAJEVO
2003
B.LUKA
2004
MAX.DOZV.ABS.DOZA
82
Prema svjetskim istraživanjima i standardima, prirodna radijacija Zemlje iznosi 1.2 mSv/y, a
prirodna kozmička radijacija iznosi 0.3 mSv/y, tako da ukupna prirodna radijacija iznosi 1.5
mSv/y.
Odmah se može uočiti da su izmjerene vrijednosti, apsorbovane doze kod nas, ispod standardnih
svjetskih normativa.
Iako nije popularno tehnički detaljisati, mora se ukazati na razliku između raznih tipova
radijacije. Naime, apsorbovana doza radijacije iskazuje se u jedinicama Grey/godinu (Gy/y).
Biološki efekti apsorbovane doze jonizirajućeg zračenja na organizme iskazuje se u jedinicama
Sivert/godinu (Sv/y). Činjenica je da biološki efekti radijacije zavise od tipa radijacije, odnosno
od energije čestica koje uzrokuju jonizirajuće zračenje.
Najmanje biološke efekte imaju X-zraci, gama i elektronsko zračenje, dok veliki štetni biološki
efekat izazivaju brzi neutroni, protoni i alfa čestice, a najveći teška jezgra.
Ilustracije radi, navodimo podatke komparativnim radijacijskim dozama prirodnog zračenja:
Prirodno zračenje u Australiji iznosi 2 mSv/y, u Sjevernoj Americi 3 i veće je u odnosu na
izmjereno kod nas (cca 1.4 mSv/y).
Vrlo opasne doze su npr. 5.000 mSv apsorbovane tokom jednog mjeseca, a smrtonosna doza je
10.000 mSv apsorbovana tokom jednog dana ili sedmice.
Upoređujući ove podatke sa izmjerenim kod nas, sigurno da nema mjesta ni za kakvu paniku niti
za neke špekulacije o ugroženosti gradova Bosne i Hercegovine.
Svakako da ovdje nisu uključena razmatranja pitanja postojanja područja na kojima se eventualno
nalaze ostaci materijala sa osiromašenim uranijumom.
Ovi problemi su svakako aktualni ali su sigurno, ako postoje, usko lokalnog karaktera i mogu se
izolirati tako da ne utječu bitno na opštu situaciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Imajući u vidu da u Evropi radi veliki broj nuklearnih centrala i da to povećava mogućnost
akscesnih situacija, Federalni meteorološki zavod planira uspostavljanje mreže stanica za
praćenje radioaktivnosti. Planirano je u prvoj fazi, da se mjerenja uspostave u regionalnim
meteorološkim centrima: Sarajevo, Mostar, Tuzla i Bihać, a kasnije i na većem broju glavnih
meteorološkim stanica.
Iskustvo iz incidenta tipa "Černobil" pokazuje da nuklearni "oblak" može preći preko više
zemalja i primarno ugroziti ljudske živote.
Blagovremenim upozoravanjem, primarni štetni efekti na zdravlje mogu se bitno smanjiti.
Takođe, treba istaknuti nedostatak registara zagađivača, nepostojanje jedinstvenog sistema detekcije
i mjerenja osnovnih pokazatelja, nedostatak savremene opreme za detekciju polutanata i dr.
2.4.4.1. Zaključci
¾ Uspostaviti katastar emisije polutanata i zagađivača u atmosferu prema međunarodnoj
metodologiji CORINAIR, uz primjenu protokola PRTR i softverskih paketa COLECTER i
83
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
SELECTER, uključujući i informacije o vrstama i količini emisija štetnih gasova i
prekograničnom prijenosu štetnih materija.
Organizovati registre industrijskih zagađivača s podacima o vrsti zagađenja i potencijalnoj
opasnosti za okoliš, kao i kontinuirani nadzor nad njima.
Ustanoviti standarde za količine štetnih materija koje se ispuštaju u zrak.
Uspostaviti sistem kontrole efikasnosti izgaranja fosilnih goriva.
Uspostaviti nadzor nad emisijom i imisijom polutanata i istraživanja njihovog utjecaja na
zdravstveno stanje stanovništva; provesti državni program eliminacije ODS materija koje
oštećuju ozonski omotač.
U sistem nadgledanja zraka uvesti sljedeće parametre: CO, NO, NO2, ozon i respirabilne
čestice uz uvođenje automatskih mjernih stanica.
Uspostaviti nadzor štetnih noksi na radnim mjestima na kojima su zaposlenici izloženi
udisanju štetnih gasova i prašina, uz sistemno izvještavanje o morbiditetu i mortalitetu
vezanom za ta radna mjesta.
Odgovarajućim propisima regulisati korištenje i uvoz okolinskih prihvatljivih motornih
vozila.
Provesti državni program eliminacije ODS materija koje oštećuju ozonski omotač.
Razviti i primjenjivati upravljačke standarde ISO 14000 i specifične međunarodne
standarde i metodologije koje se odnose na atmosferu (klimatske promjene i kvalitet
zraka).
Postojeće mreže stanica za praćenje radioaktivnosti proširiti na sve veće urbane centre u
Federaciji BiH.
Probleme nabavke opreme za detekciju zračnih polutanata riješiti izradom projekata koji
će imati za cilj nabavku savremene opreme, kao i edukaciju odgovarajućeg kadra.
2.4.5. Zagađenje vode
Hemijska zagađenja od industrije opasnija su od bakterioloških, pošto su trajna i uzrokuju štetne
posljedice niz godina poslije kontaminacije.
Kod procjene kvaliteta vode važno je odrediti količinu polutanata koji imaju toksično djelovanje,
troše kiseonik iz vode, izazivaju eutrofikaciju i druge neželjene posljedice.
Naime, ovdje ćemo napomenuti da postoje sintetički površinski aktivne materije razgrananog niza,
hlor-ugljikovodonici, spojevi koji sadrže aromatične ili heterociklične prstene, kondenzovani eteri i
neki drugi organski spojevi. Ako su ovi spojevi prisutni u vodi, najkorisniji način određivanja nivoa
zagađenja je preko određivanja koncentracije ukupnog ugljenika (TOC).
FMZ je nastavio svoju djelatnost i pratio zagađenost površinskih vodotoka pri različitim
meteorološkim uslovima.
Ovom prilikom ćemo prikazati nivo zagađenosti rijeke Bosne, kako pri ekstremno niskom tako i
visokom vodostaju.
Osnovni parametri prikazani su na grafikonu.
84
Grafikon
Zagađenje površinskih vodotoka je vrlo složen proces, a može u nekim slučajevima biti i vrlo
opasan.
Razvoj industrije i gradova, u zadnjih 50 godina, koji su koncentrisani pored rijeka i
neodgovarajući tretman otpadnih voda doveo je na pojedinim rijekama do visoke degradacije
kvaliteta površinskih vodotoka.
Prema analizama, rijeke su podjednako opterećene organskim i anorganskim zagađenjima.
Organska zagađenja dolaze od gradskih kanalizacija, farmi i prehrambene industrije. Važno je
naglasiti da zagađivači rijetko imaju ili koriste svoje sisteme za prečišćavanje.
Vode Bosne i Hercegovine su, prema analizama FMZ-a, u značajnoj mjeri zagađene. Glavni
pokazatelj kvaliteta vode je rastvoreni kiseonik, a bez kiseonika nema života ni u vodi. Promjene
kiseonika se dešavaju s povećanjem temperature u vodi kao i dešavanja biohemijskih procesa koji
koriste kiseonik.
2.4.5.1. Zaključci
¾ Uspostaviti jedinstvene registre objekata za vodosnabdjevanje i donijeti mjere za
poboljšanje sistema vodosnabdjevanja.
¾ Utvrditi potencijalne rizike zbog nepostojanja ili nedovoljne uređenosti zona sanitarne
zaštite kod lokalnih objekata vodoosnabdjevanja i zastarjelih postupaka hloriranja kod
većine vodotoka.
¾ Opremiti i osposobiti laboratorije u Federaciji BiH za ispitivanje značajnih pokazatelja
higijenske ispravnosti vode, izuzev zavoda za javno zdravstvo i nekih drugih laboratorija.
¾ Regulisati područja sanitarnih zona oko vodozahvata gradskih vodovoda i sanaciju ovih
područja prema sanitarno-higijenskim principima i zakonskim propisima.
¾ Izvršiti sanaciju postojećih kanalizacijskih sistema i osposobljavanje postrojenja za tretman
otpadnih voda naselja, te otpočeti plansku izgradnju novih, u skladu s politikom održivog
razvoja i obavezama Bosne i Hercegovine prema međunarodnim konvencijama o vodama.
¾ Osigurati odgovarajuće aparature za kontinuisanu dezinfekciju vode u gradskim
vodovodima.
¾ Probleme detekcije polutanata u vodi (teški metali, pesticidi i radioaktivne materije)
riješiti izradom projekata koji će imati za cilj nabavku unificirane opreme, kao i edukaciju
odgovarajućeg kadra.
2.4.6. Zagađenje tla
85
Tlo, odnosno zemljište, može biti zagađeno direktnim odlaganjem otpadnih materija po površini
ili deponovanjem zagađenja iz atmosfere. U prvi slučaj spadaju nekontrolisane deponije gradskih
i industrijskih otpadaka kojih ima u svakoj općini, a u drugi kiseljenje okoline kao rezultat suhog i
mokrog deponovanja kiselih padavina iz atmosfere. Dok se problem zagađenja tla otpadnim
materijama može uspješno rješavati skupljanjem, transportom, reciklažom i sanitarnim
odlaganjem otpadaka prema pravilima tehničke struke, zagađenje tla kiseljenjem, odnosno
deponovanjem drugih hemijskih materija u slučaju havarija (npr. hlorom, amonijakom, kiselinama
ili lužinama), je mnogo ozbiljnije, jer zahvata veliku površinu. Ova vrsta zagađenja tla je često
neuočljiva, pa se otkriva tek detaljnim analizama uzoraka tla. Problem zagađenja tla
deponovanjem iz atmosfere je davno prisutan u Evropi zbog postojanja prekograničnog transporta
zagađenosti zraka. Rješenja se nalaze samo u užoj i efikasnijoj međunarodnoj saradnji na zaštiti
atmosfere od zagađenja, što se već čini i u što je uključena i naša zemlja.
Broj uzoraka kiselih kiša na području Sarajeva u 2001. i 2002. godini26
Tabela broj 12
Broj uzoraka
Mjesec
Broj kiselih uzoraka
1
2001
2
2002
3
2001
4
2002
5
I
II
III
IV
V
VI
VII
VIII
IX
X
XI
XII
UKUPNO:
10
7
9
11
10
9
9
6
11
5
11
6
104
4
4
6
13
12
5
10
10
11
9
6
11
101
5
4
1
2
1
4
2
2
4
1
7
2
34
4
1
4
8
2
1
4
2
5
6
1
6
44
Dinamičan razvoj gradova imao je velikoga utjecaja na povećanje obima raznih vrsta otpadaka.
Količine raznih vrsta opasnih otpadaka rastu sa rastom industrijalizacije, urbanizacije i
deagrarizacije. Poseban problem u tome predstavljaju tzv. posebni (specijalni) otpaci iz jednog
broja industrijskih pogona: metalske, kovinoprerađivačke, hemijske, namjenske i industrije
saobraćajnih sredstava koji, ukoliko se pravilno ne uskladište i čuvaju, mogu izazvati štetne
posljedice po okoliš, koje se tretiraju kao prirodne nesreće.
Takođe, treba napomenuti da je u ratnim dejstvima (1992.-1995.), došlo do oštećenja znatnog broja
trafo i kondenzatorskih stanica, te izlijevanja štetnih materija, kao što su polihlorirani bifenili koji
su toksični i kancerogeni. U vezi s tim radi se na Projektu utjecaja ratnih šteta uzrokovanim
oštećenjima i razaranjem trafostanica s uljem s polihloriranim bifenilima na okoliš u koji je
uključena i Bosna i Hercegovina. Cilj je ispitivanje ranjivosti i zaštite podzemnih voda i ekosistema
na lokacijama trafostanica gdje je došlo do izlijevanja ovih ulja.
Tlo je na području Federacije BiH, degradirano uslijed različitih okolnosti kao što su: degradiranje
tla uslijed podzemnih i površinskih kopova pijeska i uglja, slijeganje tla uslijed eksploatacije soli
(preko 560 ha), odlaganja šljake i pepela iz termoelektrana, deponovanja gradskih otpadaka (javna
odlagališta), stvaranja divljih deponija raznih vrsta otpadaka, erozije zemljišta kao posljedice
26
Podaci Federalnog meteorološkog zavoda
86
nekontrolisane sječe šuma, klizišta, minskih polja, zaštitnih pojasa na cestama, dalekovodima i
drugim infrastrukturnim sistemima, nekontrolisane upotrebe vještačkih gnojiva i sredstava za
zaštitu biljaka, prevrtanja cisterni s raznim vrstama goriva i dr.
2.4.6.1. Problemi upravljanja otpadom
Otpad predstavlja jedan od prioritetnih problema zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini i Federaciji
BiH. Problemi pri upravljanju otpadom potiču, između ostalog, iz dosadašnjeg društvenog odnosa
prema otpadu i načina upravljanja, pomanjkanja horizontalne i vodoravne upravljačke strukovne
usklađenosti i organizovanosti, pomanjkanja pravnih propisa i ekonomskih mjera. Problem
migracije stanovništva uslijed ratnih razaranja je dodatno utjecao na pogoršanje stanja.
Praktično, u Bosni i Hercegovini se kao jedina mogućnost upravljanja kako komunalnim tako i
opasnim otpadom (industrijskim, medicinskim i ostalim opasnim otpadom) nudi odlaganje na
postojeće lokalne (općinske) deponije, pri čemu je većina tih odlagališta na nepovoljnim lokacijama
i/ili tehnički neopremljena. To praktično znači da su postojeća odlagališta otpada i deponiji bez
odgovarajućeg projektnog rješenja, neograđeni, neodplinjeni, ne pokrivaju se inertnim materijalom,
neriješeni problemi procjednih voda i potrebnih infrastrukturnih sadržaja, itd.
U Bosni i Hercegovini je vrlo malo deponija koje se, s izvjesnim nedostacima, mogu uključiti u
sanitarne deponije. To su velika deponija Smiljevići kod Sarajeva, Uborak kod Mostara, Krivodol
kod Bosanske Krupe i mali deponij u Tešnju.
U Bosni i Hercegovini ne postoji kontrolisan sistem upravljanja opasnim otpadom, što znači da ne
postoji registar generatora opasnih otpada u Bosni i Hercegovini, ne postoji katastar generisanih
opasnih otpada, fizičke i hemijske osobine, agregatno stanje, količina opasnih otpada, itd., osim u
Kantonu Sarajevo, gdje je napravljen katastar opasnog otpada u sklopu kojega je izrađen i
katastar za komunalni otpad. Država Bosna i Hercegovina ne posjeduje kapacitete za preradu i
ekološki prihvatljiv tretman pojedinih vrsta opasnog otpada, niti ima ekonomsku moć da sama
izgradi postrojenja za termički tretman ove vrste otpada. Ovdje treba napomenuti da medicinski
otpad ima značajan udjel u ukupnoj količini opasnog otpada.27
Ipak, proces uspostave reda u ovoj oblasti pokrenut je tako da je donesen dokument na državnom
nivou Strategija upravljanja krutim otpadom u Bosni i Hercegovini, kao i Zakon o upravljanju
krutim otpadom sa nizom provedbenih propisa, te je prihvaćena varijanta izrade 16 (šesnaest)
regionalnih sanitarnih deponija komunalnog otpada na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
Trenutno su počele aktivnosti na pripremama i izgradnji sanitarnih deponija u regijama Tuzle,
Banja Luke, Zenice, Sarajeva, Bihaća, Bijeljine i Mostara, a finansiranih sredstvima Svjetske
banke i vlada entiteta. Takođe, pripravni su projekti koji će biti finansirani sredstvima Evropske
unije.
Usvojena zakonska regulativa u ovoj oblasti, trebala bi uspostaviti red u tretmanu novih
regionalnih sanitarnih deponija i starih divljih deponija, međutim zakonske odredbe se ne
provode, kako na lokalnim tako i na višim nivoima organizacije u Federaciji BiH, što pokazuje i
podatak o postojanju cca 4000 većih i manjih divljih deponija na području Federacije BiH.
Usporenost rješavanja ovoga problema predstavlja nerazumijevanje značaja i neprihvatanje
izgradnje sanitarnih regionalnih deponija od strane lokalnog stanovništva.
Nosioci poslova za zaštitu zemljišta su Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša,
kantonalna ministarstva, nadležne službe u općinama, pravna lica koja su potencijalni zagađivači
27
Prema Direktivi EU91/689/EEC, otpad koji nije razdvojen, smatra se opasnim otpadom
87
zemljišta, javna komunalna preduzeća, specijalizovane naučne ustanove (Zavod za agropedologiju,
Zavod za geologiju) i dr.
2.4.6.2. Zaključci
¾ Zakonske odredbe o kolekciji, transportu i odlaganju komunalnih i industrijskih otpadnih
materija uskladiti sa standardima Evropske unije.
¾ Izraditi registar odlagališta, tj. uspostaviti kontinuirani nadzor nad specifičnim otpadom.
¾ Problem uništavanja specifičnog otpada riješiti nabavkom mobilnog postrojenja za
spaljivanje, koje bi se po potrebi premještalo s jedne na drugu lokaciju.
2.5. RUDARSKE NESREĆE
Rudarstvo obuhvata eksploataciju minerala (ruda) koji se u prirodi nalaze kao: čvrsti (ugalj i
druge rude), tekući (nafta) ili gasoviti (zemni gas).
Eksploatacija minerala (ruda) može se vršiti podzemnim ili površinskim načinom ili bušenjem.
Ovo područje uključuje i dodatne djelatnosti na pripremi sirovih materijala za tržište: mljevenje,
drobljenje, desalinizaciju i oplemenjivanje.
U eksploataciji uglja, jamski požari su stari koliko i rudarstvo. Ovi požari uvijek su imali za
posljedicu velike materijalne štete, kroz urušavanje jamskih kopova koje su redovno pratile i
velike ljudske žrtve.
Zbog velike koncentracije eksplozivnih materija (metan) požari su česta pojava u rudnicima s
podzemnom eksploatacijom, izazivajući jake eksplozije.
Svi rudarski objekti u rudnicima uglja, a naročito jamske prostorije, separacije, deponije uglja i
jalovine, skladišta eksplozivnih sredstava i goriva i maziva, ugroženi su od požara.
Svi rudnici s metanom i opasnom ugljenom prašinom podložni su eksplozijama. Takođe, rudnici u
kojima se u tehnološkom procesu koriste eksplozivna sredstva ugroženi su u zonama skladišta
eksplozivnih sredstava od eksplozije.
Svi elektroenergetski objekti su u određenoj mjeri izloženi opasnosti od izbijanja požara ili
eksplozija, a u tom pogledu, najizloženije su termoelektrane (Tuzla, Kakanj, Gacko, Ugljevik).
Bosna i Hercegovina raspolaže s više vrsta mineralnih sirovina čija se eksploatacija obavlja na
više lokacija. U eksploataciji se koriste značajna tehnička sredstva uz veliki broj zaposlenih (oko
50.000).
Za proizvodni rad u Bosni i Hercegovini do 1992. godine koristio se 841 objekt (631 veći i 203
pomoćna objekta) rudnika uglja, metala i nemetala.
Karakter eksploatacije mineralnih sirovina i narušavanja prirodnog odnosa u Zemljinoj kori uz
složene geotektonske i geomorfološke zakonitosti mogu biti uzroci rudarskih nesreća sa velikim
posljedicama po ljude i materijalna dobra.
U složenim geološkim i hidrološkim uslovima, u rudnicima s podzemnom eksploatacijom, često
dolazi i do iznenadnog prodora vode u jamska okna koja uzrokuje velike materijalne štete na tim
objektima. U nekim slučajevima može doći i do ljudskih žrtava u tim prostorima.
Predviđanja rudarskih nesreća nisu moguća, ali je činjenica da u svim rudnicima s prisustvom
metana i ugljene prašine može doći do rudarske nesreće većih razmjera.
88
Najviše nesreća u rudnicima s podzemnom eksploatacijom nastalo je eksplozijom metana,28
prodorom gasova (ugljen-dioksida) i produkata gorenja gasova i uglja nakon eksplozije metana i
ugljene prašine i ugljen-monoksida koji se javlja kao produkt jamskih požara, što se vidi iz
prikazanog pregleda rudarskih nesreća (tabela broj 13.) u periodu od 1902.-1990. godine.
Pregled rudarskih nesreća u periodu od 1902.-1990. godine
Tabela broj 13
NAZIV RUDNIKA
VRIJEME
NESREĆE
UZROK NESREĆE
2
1902.
1905
1914
1916
1921
1934
1954.
1962.
1962.
1965
1970
1976
1982.
1983.
1983
1985
1985
1985
14.02.1986
1990
1
Jama "Barbara" Zenica
Jama "Barbara" Zenica
"Stara jama" Zenica
"Stara jama" Kakanj
"Stara jama" Zenica
"Stara jama" Kakanj
Jama "Raspotočje" Zenica
Jama "Radina" Banovići
"Stara jama" Zenica
Jama "Orasi" Kakanj
Jama Breza
Jama "Kamenica" Breza
Jama "Raspotočje" Zenica
Jama "Mramor" Tuzla
"Stara jama" Zenica
Jama "Bukinje" Tuzla
Jama "Omazići" Banovići
Jama "Lipnica" Tuzla
"Stara jama" Zenica
Jama "Dobrnja" Tuzla
POSLJEDICE
Lakše povrijeđ.
Teško povrijeđ.
3
4
5
6
Metan
Metan
Metan
-
1
1
1
1
8
5
19
8
127
8
52
128
50
17
39
5
2
7
5
1
3
182
1
Metan
Metan
Požar metan
Metan
Metan
Metan
Metan
Metan
Ugljični-monoksid
Ugljični -monoksid
Ugljični -monoksid
Ugljični -monoksid
Požar ugljični-monoksid
Metan
64
15
9
29
4
19
15
-
2
5
11
10
4
1
1
Mrtvi
Razlozi koji su prouzrokovali niz rudarskih nesreća uglavnom su bazirani na nepoštivanju propisa i
nepridržavanju predviđenih mjera zaštite na radu u rudnicima.
Da ne bi došlo do ovakvih i sličnih nesreća, u svim rudnicima se vrše odgovarajuće procjene stanja
ugroženosti, na osnovu kojih se izrađuju odgovarajuća normativna akta koja uređuju pitanja
osiguranja-sigurnosti rudnika tokom eksploatacije, kako bi se izbjegla svaka improvizacija koja
može prouzrokovati bilo kakvu nesreću i ugroziti ljude i materijalna dobra, odnosno dovesti do
pogibije ili nestanka rudara i prouzročiti velike materijalne štete.
Pa i nakon takvih opsežnih radnji zbog nemara ljudi i nedostatka finansijskih sredstava za
modernizaciju rudničkih jama podgradama, čelima, trakama za izvoz rude, mjernim instrumentima
prisustva velikih količina zapaljivog i eksplozivnog gasa u jamama i sl., može doći ili je već
prouzrokovana nesreća u rudnicima.
3. OSTALE NESREĆE
3.1. Velike nesreće u drumskom, željezničkom, zračnom i saobraćaju na vodi
28
Rudnici u kojima je prisutna velika koncentracija metana: rudnici mrkog uglja - (Kakanj, Banovići, Zenica, Breza), rudnici lignita
(Mramor, Dobrinja, Bukinje, Lipnica), rudnik Kamengrad - Sanski Most, rudnik Đurđevik, Rudnik soli Tetima
89
Oblast saobraćaja i veza posebno je osjetljiva na dejstvo prirodnih i drugih nesreća, koje
otežavaju normalno odvijanje saobraćaja, posebno drumskog, željezničkog, vodnog i zračnog,
čime direktno utječu na sigurnost saobraćaja, a najčešće su uzrok saobraćajne nesreće.
3.1.1. Drumski saobraćaj
Najosjetljivija grana saobraćaja na djelovanje vremenskih uslova odnosno prirodnih i drugih
nesreća su saobraćajnice, odnosno drumski saobraćaj. Razgrananost putnih pravaca (od čega je
4.698 km magistralnih i regionalnih puteva), klimatski uslovi, konfiguracija zemljišta i geografski
položaj saobraćajnica u Federaciji BiH, neposredno uslovljavaju odvijanje i utječu na sigurnost
odvijanja saobraćaja. Putevi i objekti na njima izloženi su odronima koji ugrožavaju putnu
infrastrukturu.
Odroni na magistralnim i regionalnim putevima pojavljuju se kao posljedica tehničke
nedovršenosti pojedinih putnih pravaca.
Nepropisano izvedene kosine i strmine i drugi elementi najčešće su uzroci pojavama odrona.
Uslijed većih padavina, kada dođe do izlijevanja rijeka, u prvom redu rijeke Save, donjeg dijela
rijeke Bosne i Neretve, kao i nekih manjih rijeka, postoji mogućnost plavljenja puteva i prekida
saobraćajnih komunikacija.
Održavanje puteva u zimskom periodu uključuje obavezu redovnog uklanjanja snijega sa
kolovoza i druge radnje koje imaju za cilj sprečavanje poledice, postavljanje vještačkih objekata
za odbranu od smetova i nanosa i sl.
Pored prirodnih nepogoda, uzroci saobraćajnih nesreća na putevima su tehničke neispravnosti
puteva (crne tačke) i putne signalizacije, tehnička neispravnost motornih vozila, neizgrađenost
autobusnih stajališta, neregulisani priključni putevi, neprilagođenost brzine uslovima puta i drugo.
BROJ REGISTROVANIH MOTORNIH VOZILA I SAOBRAĆAJNE
NEZGODE NA CESTAMA
Tabela broj 14
Godina
1998
1999
2000
2001
2002
2003
Registrovana
motorna vozila
343.974
416.758
417.784
426.618
443.794
429.451
Putnička
vozila
278.293
362.879
366.670
374.224
374.381
367.999
Saobraćajne
nezgode
S mat.
Ukupno
štetom
25.248
24.585
28.548
25.491
21.846
22.855
20.957
24.507
24.172
20.905
20.325
21.704
Poginuli i ozlijeđeni
Ukupno
6.559
7.032
7.141
7.297
6.216
7.079
Poginul
o
Ozlijeđeno
296
268
302
254
227
263
6.263
6.764
6.839
7.043
5.989
6.816
CESTE I REGISTROVANA MOTORNA VOZILA
Tabela broj 15
90
Godina
Ceste, km
Magistralne
Cestovna motorna vozila
Regionalne
Ukupno
Putničk
a vozila
889
4.752
278.293
1.835
889
4.752
362.879
149
1.835
889
4.752
366.670
1.879
149
1.835
889
4.752
374.224
2002
1.913
95
1.892
798
4.698
374.381
2003
1.913
96
1.947
746
4.701
367.999
Asfalt
Makadam
Asfalt
Maka
–dam
1998
1.879
149
1.835
1999
1.879
149
2000
1.879
2001
Teret.
vozila
Autobusi
Moto
cikli
Ostala
vozila
Ukupno
29.48
1
35.12
2
35.97
8
34.19
2
39.39
5
37.03
1
2.113
550
7.172
343.974
2.837
1.585
14.335
362.879
2.505
2.061
10.570
366.670
2.678
2.806
12.718
374.224
2.571
3.707
23.740
374.381
2.835
3.801
17.785
367.999
3.1.2. Željeznički saobraćaj
Željeznice Federacije BiH raspolažu mrežom dužine 716 km na koridoru Vc: Bosanski Šamac –
Sarajevo – Mostar – Čapljina – Ploče i liniji paralelnoj koridoru X: Dobrljin – Banja Luka – Doboj
– Tuzla – Zvornik, te pravcima Brčko – Tuzla - Banovići, Bosanski Novi – Bihać – Knin i
Podlugovi – Vareš. Elektrifikovano je 545 km, dvokolosječno je 68 km pruge (na dionici DobojZenica), sa ukupno 76 željezničkih stanica. Osnovu procjene ugroženosti u oblasti željezničkog
saobraćaja čine: stanje željezničke infrastrukture, mobilnih sredstava, održavanja funkcionisanja
sistema i sigurnosti željezničkog saobraćaja. Željeznička infrastruktura je u stanju velike potrebe za
održavanjem, značajnom obnovom i rekonstrukcijom. U oblasti mobilnih sredstava u toku su veliki
zahvati na modernizaciji lokomotiva i teretnih vagona, a u fazi pripreme su značajni projekti
modernizacije putničkih vozova.
Federacija BiH, iz razloga budžetskih ograničenja, ne izvršava zakonsku odredbu po kojoj
Željeznice Federacije BiH planiraju, a Federacija BiH alimentira troškove održavanja željezničke
infrastrukture, što uzrokuje situaciju otežanog održavanja poslovnih funkcija i izvršavanja odredbi
Zakona o sigurnosti saobraćaja.
Željeznice Federacije BiH su u 2004. godini prevezle 5,3 miliona tona robe, od toga 2,1 mil t u
međunarodnom saobraćaju, nastavljajući trend snažnog oporavka prevoza roba. Prevoz robe iskazan
u netotonskim kilometrima iznosi 445,2 miliona NTKM i predstavlja udvostručenje u odnosu na
2003. godinu. U putničkom saobraćaju ukupno je prevezeno 231 hiljada putnika, ostvareni putnički
kilometri iznose 19,6 miliona i u stagnaciji su. Ukupno ostvareni reducirani tonski kilometri iznose
464,8 miliona RTKM i veći su za 103%.
Zalaganje menadžmenta Željeznica Federacije BiH i zaposlenih presudno utječe da se u
materijalnoj oskudici, uz krajnje napore, primjenjuje i poštuju odredbe Zakona o sigurnosti u
željezničkom saobraćaju, pravilnici i normativna akta iz ove oblasti. U oblasti sigurnosti
željezničkog saobraćaja dogodila su se 453 vanredna događaja u 2004., za 70 ili 18,2 % više nego
prethodne godine. Usmrćeno je 12 lica, što je povećanje za 7 ili 40 %, 12 je teže povrijeđeno kao i
prethodne godine, a nije bilo vanrednih događaja uzrokovanih krivicom željeznice koji su za
posljedicu imali ugrožavanje života i ljudi i veću materijalnu štetu.
Vlada Federacije BiH donijela je Uredbu o radu Željeznica Federacije BiH i organa uprave pri
istrazi vanrednih događaja. Ovom uredbom određuje se koordinacija rada između željezničke
istražne komisije i organa uprave kod vanrednih događaja na Željeznicama Federacije BiH u
pogledu utvrđivanja uzroka, posljedica i odgovornosti željezničkih zaposlenika i trećih lica koja su
91
sudjelovala u nastanku vanrednog događaja, što je duže vrijeme bilo problem, posebno iz razloga
složenosti pravnog sistema Federacije BiH.
Znatni napori i sredstva ulažu se u obnovu željezničke infrastrukture, te pripreme novih projekata
obnove, kako bi se željeznička infrastruktura tokom slijedeće dekade dovela na potreban nivo.
ŽELJEZNIČKE PRUGE I ŽELJEZNIČKE STANICE
Tabela broj 16
Dužina pruga, km
Godina
2000
2001
2002
2003
Jednokolosječne
elektrificirano
Dvokolosječne
elektrificirano
540
540
540
540
372
372
372
372
68
68
68
68
68
68
Ukupno
Željezničke
stanice
608
608
608
608
66
66
66
61
3.1.3. Vodni saobraćaj
Federacija BiH raspolaže impresivnim vodnim površinama: rijekama, prirodnim i umjetnim
jezerima i morskim prostorom Jadranskog mora. U odvijanju vodnog saobraćaja na vodama koje
teritorijalno pripadaju Federaciji BiH, zabilježeno je više nezgoda koje su za posljedice imale i
ljudske žrtve.
Nesreće su se, uglavnom, dešavale uslijed prevrtanja ili sudara plovnih objekata (čamaca, brodova,
jedrilica i dr.). Kao uzroci ovih incidenata bili su loši vremenski uslovi (vjetar, slaba vidljivost
uslijed magle, visoki talasi i dr.), neprilagođenost brzine uslovima plovidbe, neobučenost upravljača
plovnih objekata-vožnja čamca bez položenog ispita, kao i neispravnosti čamaca.
U Federaciji BiH, u pripremi je Zakon o unutarnjoj i pomorskoj plovidbi, kao i niz pravilnika koji
će na zakonit način regulisati ovu oblast u cilju smanjivanja rizika i povećavanja sigurnosti plovnih
sredstava tako i ljudstva.
3.1.4. Zračni saobraćaj
Od zračnih luka u Federaciji BiH, za zračni saobraćaj otvorene su tri i to: Sarajevo, Tuzla i Mostar.
I pored primjene svih tehničkih pomagala, prisutni su određeni problemi zbog magle i drugih
atmosferskih nepogoda.
U odnosu na druge vrste saobraćaja, zračni saobraćaj je najsigurniji, a zračne nesreće su rijetke
zbog primjene vrlo strogih mjera sigurnosti zračnog saobraćaja i sigurnosti civilnog i vojnog
zrakoplovstva općenito.
Ipak, zračne nesreće se događaju:
¾ 18.01.1977. godine, na planini Inač kod Kreševa – zbog slabe vidljivosti poginuo je
predsjednik SIV-a bivše SFRJ Džemal Bijedić sa saputnicima i posadom;
¾ nakon proteklog rata nad planinom Vranica, uslijed nepovoljnih meteoroloških uslova
poginuo je Prvi zamjenik Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini,
¾ 26.02.2004. godine, na lokalitetu Rotimlja kod Stoca, ponovno se desila zračna nesreća u
kojoj je poginulo 9 članova delegacije Republike Makedonije na čelu s Predsjednikom.
92
3.2. OSNOVNA OBILJEŽJA STANJA I REFLEKSIJE DRUŠTVENIH PROCESA U
BOSNI I HERCEGOVINI I OKRUŽENJU, OD ZNAČAJA ZA ZAŠTITU I
SPAŠAVANJE LJUDI I MATERIJALNIH DOBARA I PREVENCIJU SVIH OBLIKA
NESREĆA
3.2.1. Opšti pokazatelji stanja
Rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao skoro četiri godine, promijenio je socijalnu i ekonomsku
sliku zemlje. Od 4,4 miliona predratnih stanovnika, preko 200.000, pretežno muškaraca, je
poginulo ili se vodi nestalim. Više od polovine predratnog stanovništva pomjereno je sa svojih
ognjišta i vodi se kao raseljeni unutar zemlje, ili kao izbjeglice u inostranstvu. Više generacija
izgubilo je godine školovanja, a na destine hiljada lica izašlo je iz rata sa značajnim stepenom
invaliditeta. Veliki je broj porodica sa samo jednim roditeljem, a veliki je i broj djece koja su
ostala siročad.
Rat je uništio veći dio infrastrukture i razorio privredu. Direktne materijalne štete pretrpljene
tokom rata procjenjuju se između $ 50 i 70 milijardi, od čega $ 15-20 milijardi otpada na
industrijske objekte. Ako se uzme u obzir i neostvareni GDP od 1992. godine do danas, ukupne
štete prelaze $ 100 milijardi. GDP je pao sa $ 8,7 milijardi (oko $ 2000 per capita) u 1991. na
samo 1,5 milijardi (oko $ 500) u 1994. Industrijska proizvodnja pala je na samo 10 % od
predratnog nivoa.29
Zaustavljanjem rata i potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma (1995.) dolazi do
obnavljanja privrednih aktivnosti. Prosječna stopa ekonomskog rasta u zadnjih 5 godina iznosila
je nešto preko 30 %. Nezaposlenost je prepolovoljena sa oko 80 % na današnjih oko 38 %. Stopa
inflacije značajano je smanjena i u ovom momentu iznosi oko 5 % na nivou cijele zemlje. Visoka
stopa ekonomskog rasta uticala je na porast ukupnog društvenog proizvoda sa oko $ 1,8 milijarde
sa kraja rata, na oko $ 4,3 milijarde danas.30
Bosna i Hercegovina je poslije velikih ratnih razaranja i velike međunarodne podrške usmjerene
na obnovu i rekonstrukciju, na prekretnici između ekonomske, socijalne i političke zavisnosti, s
jedne, i samoodrživosti i vlastite odgovornosti za razvoj, sa druge strane.
Na državnom nivou ostvaruju se funkcije: vanjska politika, carinska politika, monetarna politika,
vanjski dug, pitanje imigracije i azila, međuentitetska infrastruktura, a značajno se razvijaju
funkcije državnog budžeta usvajanjem Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine
kojim se precizno definišu procedure i postupci godišnjeg planiranja budžeta, izvršenje budžeta,
obavezno uvođenje interne kontrole i interne revizije i inventura javnih sredstava.
Usvajanjem Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja i PDV-u omogućena je reforma carinskog
i poreznog sistema i stabilniji izvori prihoda i refleksija budžetskim korisnicima, ali i moguća
pojava većeg socijalnog raslojavanja.
Postignuti su određeni napreci u oblasti strukturalnih reformi u odbrani, oružanim snagama i
policiji u početnom objedinjavanju kapaciteta, pri čemu je značajno potisnut funkcionalni princip
jedinstva cilja i organizacije, u korist nacionalnog i entitetskog, umjesto državnog.
29
30
Srednjoročna razvojna strategija BiH (2004.-2007.)
Srednjoročna razvojna strategija BiH (2004.-2007.)
93
Zaštita i spašavanje ljudi i materijalnih dobara razvijena je normativno, organizaciono i
funkcionalno na entitetskom nivou, ali slabo opremljena i nedovoljno osposobljena i obučena za
izvršavanje složenijih zadataka.
Na državnom nivou, u okviru Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine situiran je dio
poslova i zadataka zaštite i spašavanja, na nivou Odsjeka. U toku je organizovanje Sektora za
civilnu zaštitu, personalna popuna i donošenje zakona o zaštiti i spašavanju na nivou države.
Procjena ugroženosti nije sačinjena, niti druga važna dokumenta kao što je Strategija
opštenacionalne sigurnosti čiji sastavni dio treba biti i Procjena ugroženosti od prirodnih i drugih
nesreća.
U postojećoj situaciji ne samo što nije moguće upravljati prirodnom i drugom nesrećom sa
državnog nivoa, već je nemoguće integrirati već postojeće elemente sistema zaštite i spašavanja
(vojska, policija, organi državne uprave) radi efikasnog odgovora na izazove prirodnih i drugih
nesreća.
Samim tim, Bosna i Hercegovina nema operativno stručni tim (Štab civilne zaštite) za upravljanje
prirodnim i drugim nesrećama, zbog čega je krajnje otežano efikasno i blagovremeno pružanje i
primanje pomoći na unutarnjem i međunarodnom planu.
3.2.1.2. Zaključci
¾ Bosanskohercegovačka obilježja društvenih procesa uglavnom su određena katastrofalnim
posljedicama ratne destrukcije države i društva, strašnim gubicima ljudskih života i
materijalnih dobara, opustošenim i etnički očišćenim područjima i ogromnim oštećenjima
prirodnog okoliša kontaminiranog minama i NUS-on, osiromašenim uranijumom, opasnim
otpadom, antagoniziranim političkim matricama i rastućim siromaštvom, s jedne strane i
nastojanjima da se pravi zaokret u postizanju stabilizacije, sigurnosti, učvršćenja mira,
jačanju demokracije, ekonomskog razvoja, međususjedske i regionalne saradnje i
tranzicije cjeline društvene i državne zajednice u pravcu ispunjenja uslova i postizanja
standarda evropskih i evroatlantskih integracija, s druge strane.
¾ Aktivnosti koje se provode u stvaranju pretpostavki pravnog sankcionisanja područja
zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara na državnom nivou mogu se poistovjetiti sa
ukupnim nastojanjima konsolidacije i razvoja državne strukture općenito, takođe, okrenuti
postizanju standarda evropskih i evroatlantskih integracija, a odnose se na civilnu zaštitu i
zaštitu okoliša.
3.2.2. Geopolitički aspekti
Predsjedništvo, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Ministarstvo vanjskih poslova (MVP),
vode dobru regionalnu politiku koja doprinosi održavanju i povećanju regionalne stabilnosti, ali i
među susjedima. Istina, postoji još mnogo otvorenih pitanja zbog kojih geopolitičke opasnosti za
Bosnu i Hercegovinu još neće prestati. Te opasnosti će prestajati ukoliko se Bosna i Hercegovina
strateški spremi za odlazak međunarodne zajednice, EU ubrza homogenizaciju postdejtonske Bosne
i Hercegovine, a SAD pojačaju politički utjecaj na regionalnu stabilnost na Balkanu.
Zbog opterećenih i divergentnih političkih i nacionalnih interesa i odnosa unutar Bosne i
Hercegovine nisu se uspostavili snažni elementi otvorene bosanskohercegovačke strategije prema
susjedima, kojom bi se odupirala vanjskom ili unutarnjem derogiranju suvereniteta. Bosna i
Hercegovina ima sistemske probleme i treba sistemska rješenja: jačanje ideje
bosanskohercegovačke demokratske države i izgradnja građanskog društva.
94
Nakon hladnog rata, nakon rata u Bosni i Hercegovini, nakon proširenja NATO-a, priključivanja
Bosne i Hercegovine Vijeću Evrope, Paktu o stabilnosti zemalja JEE, SECI-ju, ispunjavanju uslova
iz Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji kao koraku prema ulasku u EU, u procesu globalizacije
i regionalnih integracija, Bosni i Hercegovini je nužna finansijska potpora kako bi se unaprijedila
kao multinacionala i multidemokratska paradigma i da iznutra obnovi razrušeno društvo.
Ulaskom u EU, Bosnu i Hercegovinu će kao malu državu dočekati borba za ravnopravnost unutar
dominacije velikih država. Da bi se već sada odgovorilo na probleme tog vremena, treba proučavati
komparativna rješenja drugih država, jer Bosna i Hercegovina kasni u EU i mora planirati kako da
smanjuje to zaostajanje.
Pozitivno je za Bosnu i Hercegovinu da je u vanjskim politikama velikih država ojačala važnost
kontrole prostora u strateškom upravljanju geopolitičkim interesima. To znači da će Bosna i
Hercegovina, bez obzira na transformaciju, u međunarodnim odnosima ostati SAD i EU zanimljiva
kao prostor održavanja mira i prevencije međunarodnog terorizma. Time je mogućnost izbijanja
otvorenih oružanih konflikata znatno umanjena, ali nije isključena.
Geopolitičke promjene nastale u Evropi i svijetu nakon pada socijalizma, izbijanja regionalnih
kriza u Jugoistočnoj Evropi učinile su da članice EU u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne
politike odlučnije investiraju svoje političke, ekonomske i sigurnosne potencijale prema zemljama
u Procesu stabilizacije i pridruživanja, čime je obuhvaćena i Bosna i Hercegovina u statusu
potencijalnog kandidata.
Odnosi koji vladaju između svjetskog i regionalnih hegemonizama razvijaju se u podršci tzv.
“globalizacije” i proizvode nove okolnosti za tranzicije nacionalnih sistema, američkog,
evropskog, balkanskog, time i bosansko-hercegovačkog.
Koliko su god međunarodno ovjerovljeni ti procesi, sa bosansko-hercegovačkog stajališta i sa
stajališta ostvarivanja zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara u tim procesima
nezamjenjiva je autentična bosanskohercegovačka uloga u iznalaženju realne strategije za
odgovor na efekte dinamike i interakcije svih tih tranzicija.
Direktna involviranost međunarodne zajednice u mirovni i tranzicijski proces u Bosni i
Hercegovini uveliko uslovljava njen statusni obrazac. Ta involviranost je trenutno potrebna, ali i
inhibirajući faktor, koji zadržava Bosnu i Hercegovinu u stanju tutorstva.
Procesi mijenjanja tog stanja izlaska iz tutorstva odvijaju se na dva načina: izvana i iznutra.
Vanjski je izražen u političkim zahtjevima svestrane tranzicije u regiji Jugoistočne Evrope u
političkom, ekonomskom i sigurnosnom smislu, evropskim i evroatlanskim integracijama koje je
Bosna i Hercegovina prihvatila kroz Deklaraciju sa sastanka na vrhu EU-zemlje zapadnog
Balkana (ZZB), 21.06.2004. godine u Solunu.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine dokumentom “Opšti pravci i prioriteti za provođenje vanjske
politike Bosne i Hercegovine”31 (noveliranim 2003.), definiše načela, pravce i prioritete vanjske
politike. To je značajan dokument koji usmjerava nadležne strukture vlasti na međusobno
poštivanje tih principa i Zajedničke vanjske i sigurnosne politike zemalja Evropske unije.32
31
Integralni tekst ovog dokumenta dostupan je na internet portalu Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine pod br. 01645-30/03 od 25. ožujka 2003.god.)
32
Zajednička vanjska i sigurnosna politika Europske unije (Common Foreign and Securitu Policy – skr. CFSP) ustanovljena je
1992. kao «Drugi stup Europske unije» u okviru Sporazuma EU potpisanog iste godine Mastrihtu (Nizozemska). U tekstu ovog
dokumenta, dopunjenom tzv. Sporazumom iz Amsterdama 1999. god., EU ističe 5 temeljnih ciljeva CFSP: (1) Očuvanje
95
U odgovorima na 364 pitanja u okviru pripreme za izradu Studije izvodljivosti u okviru Procesa za
stabilizaciju i pridruživanje, (skr. SAP), Bosna i Hercegovina je već krajem 2003. godine dala
elaboriran uporedni pregled stajališta po nizu najznačajnijih međunarodnih pitanja uključivo:
odnosima sa trećim partnerima-susjedima, Sjedinjenim Američkim Državama (SAD); Ruskom
Federacijom; regionalnoj saradnji u okviru Pakta stabilnosti za JIE, Procesom za saradnju u JIE
(SEECP); NATO; OESS; Vijećem Evrope, zemljama ASEAN-a, Pokretom nesvrstanih zemalja;
članicama OIC; te specifičnim pitanjima u oblasti borbe protiv međunarodnog terorizma,33 saradnje
s Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije (ICTY); saradnje s
Međunarodnim kaznenim sudom (ICC), borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, viznog
režima, reforme pravosuđa i dr.
Po pitanjima iz oblasti sigurnosti, stajališta Bosne i Hercegovine i većine zemalja članica EU se
poklapaju (EU nije imala jedinstveno stajalište po pitanju Iraka). Bosna i Hercegovina sudjeluje u
mirovnim misijama u Kongu (MONUC), Siera Leone (UNAMSIL), Etiopiji (UNMEE), Liberiji
(UNMIL), Timor Leste (UNMISET), priprema se i sudjelovanje u Iraku.
Po pitanju razoružanja Bosna i Hercegovina i EU imaju slična stajališta, posebno po pitanju
smanjenja i sprečavanja nelegalne trgovine lakim naoružanjem, kao i unaprjeđenja Programa
akcije o nezakonitoj trgovini lakim naoružanjem na nivou regije u okviru OESS-a. Bosna i
Hercegovina i EU imaju identična stajališta u oblastima: zabrane razvoja, proizvodnje,
skladištenja i upotrebe hemijskog oružja; sveobuhvatne zabrane nuklearnih proba; prevencije trke
u naoružanju u svemiru; transparentnosti vojnih izdataka i kontrole oružja za masovno
uništavanje.
Unutarnji način odnosi se na strukturalne reforme, prilagođavanje standardima, zahtjevima i
ralizaciji zadataka iz «IZVJEŠTAJA o ostvarenom napretku u šesnaest prioritetnih oblasti iz
Izvještaja Evropske komisije Vijeću ministara Evropske unije o izvodljivosti pregovaranja između
Bosne i Hercegovine i Evropske unije o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju i u šest
kratkoročnih prioriteta iz Evropskog partnerstva» (26.10.2004. - 04.03.2005.)34
-
-
zajedničkih vrijednosti, osnovnih interesa, nezavisnosti i integriteta EU sukladno s principima Povelje Ujedinjenih naroda; (2)
Ojačanje sigurnosti EU u najširem smislu; (3) Očuvanje mira i unaprjeđenje međunarodne sigurnosti, sukladno s poveljom UN;
(4) Unaprjeđenje međunarodne suradnje; i (5) Razvoj i učvršćenje demokracije i vladavine zakona, poštivanje ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
33
BiH je, sa svoje strane, usvojila, 24.09.2001.godine «Plan aktivnosti o prevenciji terorističkih aktivnosti» i formirala zajedinčki
koordinacioni tim. Aktivnosti BiH u realizaciji «Plana aktivnosti institucija BiH u prevenciji terorističkih aktivnosti» su opisane u
informaciji navedenog tima. Prema navedenoj informaciji, poduzete aktivnosti BiH na međunarodnom planu, komplementarne
aktivnostima EU, su bile:
Revizija bankovnih računa, koju su poduzimali Ministarstva financija i Agencija za bankarstvo Bosne i Hercegovine, sukladno
Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN broj 1333;
Suradnja sa SECI centrom u Bukureštu na analizi baze podataka o kriminalnim aktivnostima;
Potpisivanje i ratifikacija Konvencije o suzbijanju borbe protiv financiranja terorizma, te pokretanje procesa ratifikacije pet
srodnih Konvencija;
Kroz inicijative Pakta stabilnosti, aktivnosti na uspostavi Regionalnog centra za azil i migraciju;
Inicijativa na uspostavi Centra za obuku specijalnih policijskih snaga za borbu protiv organiziranog kriminala, pod
pokroviteljstvom EU.
34
Prioritetno područje 1: Ispuniti preostale uslove i međunarodne obaveze; 2: Djelotvornija uprava; 3: Djelotvornija javna
uprava; 4: Evropske integracije; 5: Djelotvorne zakonske odredbe kojima se garantuju ljudska prava; 6: Djelotvorno sudstvo; 7:
Borba protiv kriminala, posebno organizovanog kriminala; 8: Migracije i azil; 9: Reforma carinskog i poreskog sistema; 10:
Budžeska legislativa; 11: Budžetska praksa; 12: Pouzdana statistika; 13: Cjelovita i konsistentna trgovinska politika; 14:
Integrirano energetsko tržište; 15: Razviti jedinstveni bh ekonomski prostor; 16: Javni RTV-sistem.
Kratkoročni prioritet A: Priprema izbora; B1: Nastavak sigurnosnih reformi (Implementirati bh Zakon o odbrani); B2: Nastavak
sigurnosnih reformi (u domenu policijsko-obavještajno-sigurnosni ); C: Osiguranje makroekonomske stabilnosti; D: Poboljšanje
poslovne klime; E: Poštivanje međunarodnih standarda; F: Potvrde o porijeklu
96
Uporedno sa ispunjavanjem uslova iz Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji kao koraku prema
ulasku u EU još važnije je izraditi «Strategiju za samostalnu i održivu Bosnu i Hercegovinu» koja
mora biti ne samo izrađena prije okončanja «protektorata», nego i postati doktrinarni spiritus
movens kreiranja države i društva slobode za sve njene narode, manjine i pojedince, neovisno od
integracijskih procesa.
Od strategijske je važnosti pitanje prevencije svih oblika katastrofa, koje kao takvo, apsolutno
uključuje i analizu stanja i kretanja društvenih procesa u zemlji, regiji i šire, koji pored prirodnih
nesreća najznačajnije utječu na proizvođenje direktnih, ali i naknadnih opasnosti koje mogu
ugroziti život i zdravlje ljudi, materijalnih dobara i okoliša.
3.2.3. Zaključci
¾ Kako procesi globalizacije, transatlantske i evropske političke, ekonomske, sigurnosne i
društvene integracije, u kojima sudjeluje Bosna i Hercegovina, političko-sigurnosno,
socijalno i ekonomsko stanje u Bosni i Hercegovini, kod susjeda i regiji, uslovljavaju
postizanje određenih standarda u upravljanju prirodnim i drugim nesrećama, pružanju i
davanju pomoći, civilno-vojnoj saradnji, prelasku granica, neupitna je potreba za
izgradnjom savremenog, jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini,
optimiziranog po uzoru na evropski koncept upravljanja i programe zaštite i spašavanja,
vlastite potrebe i konceptualne resurse.
¾ To je prvi korak ka smanjivanju mogućih gubitaka i šteta nastalih djelovanjem prirodnih i
drugih nesreća u budućnosti.
D
-
SNAGE CIVILNE ZAŠTITE I MATERIJALNO-TEHNIČKA SREDSTVA
PREDVIĐENA ZA ANGAŽOVANJE NA ZADACIMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA
Prethodno pobrojane prirodne i druge nesreće, a posebno zemljotresi, poplave, epidemije, klizanje
tla i odronjavanje zemljišta, kao i rušenja visokih brana na akumulacijama, požari, eksplozije i dr.
mogu izazvati posljedice većih razmjera.
Očekivati je velike posljedice na objektima i materijalnim dobrima, oštećenje stambenih, javnih i
drugih zgrada; oštećenja drumskih i željezničkih saobraćajnica i oštećenja objekata na njima
(mostovi, propusti, tuneli, stanice); električne i telekomunikacijske mreže; djelimično ili potpuno
razaranje vodoprivrednih i energetskih objekata – hidro i termoelektrana s objektima za prenos
električne energije, toplana, objekata bazične, hemijske, automobilske i druge industrije; uništenja
vitalnih materijalnih dobara – skladišta hrane, stočnog fonda, biljnih kultura i dr.
1. Organizovanost
Obaveze i potrebe organizovanja, pripremanja i provođenja mjera zaštite i spašavanja ljudi i
materijalnih dobara u Federaciji BiH, utvrđene su u Zakonu o zaštiti i spašavanju, kao i u čitavom
nizu provedbenih propisa koji proistječu iz ovoga zakona.
Ovim zakonom su propisana i definisana prava i dužnosti organa vlasti Federacije BiH, kantona,
gradova i općina u oblasti zaštite i spašavanja. Svi navedeni nivoi vlasti, zakonom i drugim
propisom formiraju odgovarajuće organe civilne zaštite, kao što su:
¾ Federalna uprava civilne zaštite – za područje Federacije BiH,
¾ kantonalne uprave civilne zaštite – za područja kantona, te
97
¾ općinske/gradska/ službe za civilnu zaštitu – u svim općinama (gradu).
U sastavu navedenih organa civilne zaštite za sve nivoe, predviđeno je formiranje i funkcionisanje
centara za osmatranje i uzbunjivanje, u skladu sa Pravilnikom o organizovanju i funkcionisanju
centara osmatranja i uzbunjivanja na području Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH»
broj 9/05).
2. Provođenje Zakona o zaštiti i spašavanju
Osim formiranja navedenih struktura civilne zaštite, predviđenih za obavljanje upravnih, stručnih i
drugih poslova iz područja zaštite i spašavanja, svi nivoi vlasti na području Federacije BiH donose
odgovarajuće akte o osnivanju stručno-operativnog organa za upravljanje akcijama zaštite i
spašavanja, tj. štabova civilne zaštite.
Unatoč prikazanim rizicima, evidentiranim mnogobrojnim opasnostima i daljim mogućim
posljedicama, zatim obavezama svih nivoa vlasti za organizovanje određenih struktura, snaga i
njihovo opremanje, obučavanje i stavljanje u funkciju zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara, rezultati u provođenju navedenoga Zakona i podzakonskih propisa su sljedeći:
2.1. Na federalnom nivou
1) Civilna zaštita kao organizovani oblik planiranja, pripremanja i provođenja mjera zaštite i
spašavanja, egzistirala je kao sektor u sastavu Federalnog ministarstva obrane-odbrane i
njezin djelokrug rada i obaveze bile su utvrđene Zakonom o odbrani Federacije BiH iz 1996.
godine;
2) Nakon izdvajanja Sektora civilne zaštite, iz sastava Federalnog ministarstva obrane-odbrane i
osamostaljivanja, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o federalnim ministarstvima i
drugim organima federalne uprave («Službene novine Federacije BiH», broj 48/99) od
03.12.1999. godine, formirana je Federalna uprava civilne zaštite, a Zakonom o federalnim
ministarstvima i drugim organima federalne uprave («Službene novine Federacije BiH», broj
19/03), utvrđen je djelokrug i uređena su druga pitanja od značaja za organizovanje i
funkcionisanje. Mada još uvijek nije popunjena prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji, u
dobroj mjeri ispunjava djelokrugom predviđene zadatke;
3) Dalje, Uredbom o Federalnom štabu civilne zaštite («Službene novine Federacije BiH», broj
54/03) imenovan je Federalni štab civilne zaštite, koji funkcioniše u punom sastavu i uspješno
izvšava svoju funkciju;
4) Slijedom obaveza koje su proistekle iz Uredbe o jedinstvenoj metodologiji za procjenu šteta
od prirodnih i drugih nesreća, («Službene novine Federacije BiH», broj 75/04), Rješenjem
Vlade Federacije BiH, V.broj: 190/2005 od 07.04.2005, imenovana je Federalna komisija za
procjenu šteta;
5) I na kraju, na federalnom nivou preostalo je provesti odredbu člana 127. Zakona, o formiranju
jedinica civilne zaštite i njihovom opremanju materijalno-tehničkim sredstvima i opremom:
¾ Jedinice specijalizovane namjene (član 132. stav 1. Zakona), bit će formirane, nakon
usvajanja Procjene ugroženosti Federacije BiH. Iz Procjene će proisteći i stvarne potrebe
za formiranjem ovakvih jedinica na federalnom nivou.
2.2. Na kantonalnom nivou
1) Prema Zakonu o odbrani Federacije BiH iz 1996. godine, na kantonalnom nivou bili su
formirani štabovi kao upravni i stručno-operativni organi za obavljanje poslova civilne zaštite,
98
2)
3)
4)
5)
odnosno u nekim kantonima je u okviru Uprava za odbranu djelovao odjel civilne zaštite s
istim nadležnostima;
Donošenjem Zakona o zaštiti i spašavanju, formirane su uprave civilne zaštite u svim
kantonima u Federaciji BiH, ali još uvijek nisu popunjene kadrovski i materijalno, odnosno
nisu osposobljene i stavljene u funkciju zaštite i spašavanja u punom kapacitetu;
U svim kantonima imenovani su štabovi civilne zaštite kao stručno-operativni organi za
upravljanje akcijama zaštite i spašavanja, mada još uvijek nije okončan proces kadrovske i
materijalne popune i osposobljavanja za obavljanje funkcionalnih zadataka;
Međutim, u većini kantona još uvijek nisu imenovane komisije za procjenu šteta od prirodnih
i drugih nesreća, što umnogome usložnjava procjenu stanja i predlaganje mjera za otklanjanje
i sanaciju nastalih šteta;
Jedinice civilne zaštite (član 127. stav 2. Zakona), na području kantona nisu formirane iz
razloga što još uvijek nije završen postupak utvrđivanja procjena ugroženosti i što nije
zaokružena normativno pravna regulativa za formiranje, opremanje i način djelovanja tih
jedinica. Zakonom je predviđeno da se na nivou kantona formiraju sljedeće jedinice civilne
zaštite:
¾ Jedinice opšte namjene (član 127. stav 2.; i
¾ Jedinice specijalizovane namjene (čl. 130.-131.).
2.3. Na općinskom/gradskom nivou
1) Prema Zakonu o odbrani iz 1996. godine, na općinskom nivou bili su osnovani štabovi kao
upravni i stručno-operativni organi za obavljanje poslova civilne zaštite, a u nekim dijelovima
Federacije BiH, poslovi civilne zaštite bili su situirani u sklopu ureda za odbranu;
2) Od stupanja na snagu Zakona o zaštiti i spašavanju, sve do danas traje proces formiranja
općinskih/gradskih/ službi za civilnu zaštitu, kao samostalnih općinskih službi za upravu, i isti
još uvijek nije okončan. Tako su u pojedinim kantonima Federacije BiH, formiranje samostalne
općinske službe, ali su u velikom broju općina, čak u okviru istog kantona, umjesto tih službi,
formirani odjeli ili odsjeci za poslove civilne zaštite u okviru drugih, već postojećih općinskih
službi, čime se odstupilo od uspostave Zakonom predviđene jedinstvene strukture u sistemu
zaštite i spašavanja; opstrukcija.
3) Takođe, na nivou općina, nisu imenovani ni svi štabovi civilne zaštite, što dodatno utječe na
efikasnost djelovanja ovih struktura u uslovima nastanka prirodne i druge nesreće, odnosno to
se pokazalo kao manjkavost;
4) Prema dostupnim podacima, većina općina nisu imenovale niti Komisiju za procjenu šteta, što
su takođe obavezni u skladu sa članom 7. stav 2. Uredbe);
5) Jedinice civilne zaštite (član 127. stav 2. Zakona), na području općina takođe nisu formirane,
jer nisu izrađene procjene ugroženosti niti usvojeni prijedlozi za formiranje tih jedinica.
Zakonom je predviđeno da se na nivou općine/grada/ formiraju sljedeće jedinice civilne
zaštite, odnosno iste formira načelnik općine/grada/:
¾ Jedinice opće namjene (član 129. stav 2. Zakona, i
¾ Jedinice specijalizovane namjene (član 130. Zakona).
2.4. Privredna društva i druga pravna lica iz člana 32. Zakona
1) Službe zaštite i spašavanja (čl. 122. st. 1. Zakona), formiraju se u privrednim društvima i
drugim pravnim licima iz oblasti: zdravstva, veterinarstva, stambenih i komunalnih poslova,
vodoprivrede, šumarstva, poljoprivrede, hemijske i petrohemijske industrije, rudarstva,
građevinarstva, transporta, snabdjevanja, ugostiteljstva, vatrogastva, hidrometeorologije,
seizmologije, ekologije i dr.
99
2) Vlada Federacije BiH, na prijedlog Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), određuje pravna
lica i udrženja građana od kojih će se organizovati službe zaštite i spašavanja, (čl.123. st.3.
Zakona);
3) Vlada kantona, odnosno općinski načelnik određuje pravna lica i udruženja građana u kojima
će se organizovati službe zaštite i spašavanja koje će djelovati na području kantona, odnosno
općine (čl.123. st. 3. Zakona).
Dalje, iako su u skladu sa čl. 29.-31., Zakona, općine bile obavezne formirati općinske službe
civilne zaštite, iz različitih razloga to u većem broju općina nije učinjeno, pa na tim područjima
trenutno nema organizovane civilne zaštite, što samo po sebi predstavlja veliki rizik. To u velikoj
mjeri slabi spremnost zajednice u organizovanju i pripremanju efikasnog odgovora na sva
iskušenja prirodnih i drugih nesreća koja se po pravilu dešavaju iz godine u godinu i nanose
ogromne materijalne štete upravo na tim područjima. Odgovor leži u činjenici da u tim općinama
nema efikasnog djelovanja stručnih i organizovanih snaga civilne zaštite na provedbi preventivnih
mjera, niti na osposobljenosti za operativno postupanje.
2.5. Organizovanost struktura zaštite i spašavanja
U skladu sa obavezama iz Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i
drugih nesreća i provedbenih propisa koji su proistekli iz ovoga zakona, a nakon prikupljanja i
analiziranja pokazatelja provođenja tih obaveza, konstatujemo: da je stanje organizovanosti
strukture sistema zaštite i spašavanja na području Federacije BiH neujednačeno po kantonima i po
općinama i samim tim ne pridonosi efikasnosti djelovanja sistema zaštite i spašavanja u fazi
prevencije, spašavanja i otklanjanja posljedica, što se vidi iz sljedećeg analitičkog prikaza:
2.5.1. Unsko-sanski kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite, usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji, a kadrovska popunjenost po Pravilniku je 79%;
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je: Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Formiran je Centar OiU kantona, koji radi 24 sata dnevno;
¾ U svih 8 općina kantona formirane su Općinske službe civilne zaštite. Do sada, samo je
općina Bosanski Petrovac donijela novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji, i popunila
službu civilne zaštite do 50%;
¾ Sve ostale Općinske službe civilne zaštite, u ovome kantonu, rade u skladu sa starim
pravilnicima;
¾ Osim toga, u 7 općina ovoga kantona, imenovani su i Općinski štabovi civilne zaštite, dok
isti nije imenovan u V. Kladuši;
¾ Centri OiU nisu formirani u sljedećim općinama: Bihać, Sanski Most i Velika Kladuša
2.5.2. Posavski kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite, usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji, a od predviđenih 10, uposleno je 5 ili (50%) uposlenika;
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Formiran je Centar OiU kantona, koji je samo 20 % popunjen i radi 8 sati;
¾ U općini (Orašje) formirana je Općinska služba civilne zaštite, kao samostalna služba, a u
2 općine nisu osnovane službe civilne zaštite, već je ova problematika situirana u sastavu
drugih općinskih službi;
¾ 2 općine donijele su Pravilnik o unutarnjoj organizaciji, a općina (Odžak) radi po starom
Pravilniku;
100
¾ U sve 3 općine ovoga kantona imenovani su Općinski štabovi civilne zaštite, koji su 100%
popunjeni;
¾ Centar OiU formitran je u općini (Domaljevac-Šamac), a nisu formirani u općinama
Orašje i Odžak.
2.5.3. Tuzlanski kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite, usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji, a od predviđenih 20 zaposlenika, uposleno je 10 ili (50%);
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Formiran je Centar OiU kantona, koji je popunjen samo 20 % i radi 8 sati dnevno;
¾ U 8 općina kantona, formirane su Općinske službe civilne zaštite kao samostalne službe,
dok je u 5 općina, civilna zaštita situirana u sastavu drugih općinskih službi;
¾ 7 općina kantona donijelo je Pravilnik o unutarnjoj organizaciji, a 6 općina još uvijek radi
po starim pravilnicima;
¾ U 12 općina ovoga kantona imenovani su Općinski štabovi civilne zaštite, dok u općini
Sapna to nije urađeno;
¾ Centri OiU formirani su u 12 općina, dok u općini Živinice nije formiran, (centri OiU u
općinama Banovići, Doboj-Istok, Gradačac, Srebrenik i Teočak - nisu popunjeni prema
organizaciji).
2.5.4. Zeničko-dobojski kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite i usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji (popunjenost po Pravilniku je 100%);
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Centar OiU kantona nije formiran;
¾ Formirano je 12 Općinskih službi civilne zaštite, 9 kao samostalne službe i 3 koje nisu
samostalne (Breza, Maglaj i Žepče - vode se u sastavu druge službe), a 5 općina je
donijelo novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji;
¾ Ostalih 7 službi u ovome kantonu radi u skladu sa starim Pravilnikom;
¾ U svih 12 općina ovoga kantona, imenovani su i Općinski štabovi civilne zaštite;
¾ Centri OiU nisu formirani u sljedećih 8 općina: Breza, Doboj-Jug, Maglaj, Olovo, Usora,
Vareš, Visoko i Žepče.
2.5.5. Bosanskopodrinjski kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite i usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji, po kojem je predviđeno 10 zaposlenika. Za sada je popuna izvršena sa 6
zaposlenika, odnosno 60%;
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite (popunjen 63%);
¾ Formiran je i Centar OiU kantona, koji radi 8 sati, a popunjen je 50%;
¾ Od ukupno 3 općine, koje su donijele i novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji, formirane
su 3 Općinske službe civilne zaštite. Općinske službe civilne zaštite u općinama FočaUstikolina i Pale-Prača popunjene su 100%, dok je Služba civilne zaštite općine Goražde
popunjena 66%;
¾ U sve 3 općine ovoga kantona, imenovani su i Općinski štabovi civilne zaštite, koji su
popunjeni 100%;
¾ Centri MiU nisu osnovani u sve tri općine.
2.5.6. Srednjebosanski kanton
101
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite i usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji, po kojem je predviđeno 16 službenika i namještenika. Za sada je popunjena s
11 zaposlenika što iznosi 69% po Pravilniku;
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Formiran je Centar OiU kantona, koji radi 24 sata;
¾ Od ukupno 12 općina formirano je 7 samostalnih Općinskih službi civilne zaštite, dok ih 5
nije samostalno, u općinama: Busovača, G. Vakuf-Uskoplje, Kreševo, Vitez i Dobretići vode se u sastavu druge službe;
¾ Općinske službe civilne zaštite u općinama Travnik i Bugojno, 100 % su popunjene;
¾ Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donijelo je 10 općina (novi Pravilnik nisu donijele
općine Busovača i G. Vakuf-Uskoplje);
¾ U 11 općina ovoga kantona imenovani su i Općinski štabovi civilne zaštite, dok u općini
Kiseljak nije imenovan Općinski štab civilne zaštite;
¾ Centri OiU, u skladu sa Zakonom, nisu formirani niti u jednoj od 12 općina, (općine:
Travnik, Bugojno, N. Travnik i Kiseljak preuzele su po jednog službenika iz FMO).
2.5.7. Hercegovačko-neretvanski kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo i usvojen je Pravilnik o
unutarnjoj organizaciji. Kadrovska popuna je nedovoljna;
¾ Imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite i popunjen 100%;
¾ Formiran je i Kantonalni centar OiU i kadrovski je popunjen sa 66%;
¾ Od ukupno 9 općina kantona, formirano je 8 službi civilne zaštite, od kojih čak 5 nije
samostalno i vode se u sastavu druge općinske službe (Čapljina, Čitluk, Neum, ProzorRama i Stolac);
¾ Pravilnik o unutarnjoj organizaciji donijelo je 6 općina (općina Konjic i Prozor-Rama rade
po starome Pravilniku);
¾ U 8 općina ovoga kantona, imenovani su i Općinski štabovi civilne zaštite, (štab nije
formiran u općini Ravno);
¾ Centri OiU, u skladu sa Zakonom, formirani su u 6 općina (Grad Mostar, Jablanica i
Ravno nisu formirali centre)
2.5.8. Zapadnohercegovački kanton
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite i usvojen je Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji;
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Formiran je Centar OiU kantona, koji je 100 % popunjen i radi 24 sata dnevno;
¾ U svim općinama kantona formirane su službe civilne zaštite, 2 kao samostalne općinske
službe, a 2 u sastavu drugih općinskih službi;
¾ 2 općine (Široki Brijeg i Grude), donijele su Pravilnik o unutarnjoj organizaciji, dok 2
općine (Ljubuški i Posušje) rade po starom Pravilniku;
¾ Služba civilne zaštite općine Široki Brijeg, popunjena je 100%;
¾ U 3 općine ovoga kantona, imenovani su i Općinski štabovi civilne zaštite, a u općini
Ljubuški u toku je imenovanje Štaba;
¾ Centri OiU formirani su u 2 općine, dok u općinama Grude i Posušje nisu formirani.
2.5.9. Kanton Sarajevo
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite, ali nije usvojen Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji;
102
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite, predviđeno je 18
članova, ali još nije popunjen;
¾ Formiran je Centar OiU kantona, koji je 100 % popunjen i radi 24 sata dnevno;
¾ U svim općinama kantona formirane su Općinske službe civilne zaštite. Pravilnik o
unutarnjoj organizaciji donijelo je 6 općina;
¾ Službe civilne zaštite općina Centar Sarajevo, Hadžići i Trnovo popunjene su 100 %;
¾ Službe civilne zaštite općina Novo Sarajevo, Stari Grad i Ilijaš rade u skladu sa starim
Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji;
¾ U 8 općina ovoga kantona imenovani su Općinski štabovi civilne zaštite, a u općini
Hadžići još uvijek nije imenovan;
¾ Centri OiU formirani su u 8 općina, dok u općini Trnovo nije formiran.
2.5.10. Kanton 10
¾ Formirana je Kantonalna uprava civilne zaštite i usvojen Pravilnik o unutarnjoj
organizaciji. Uprava je za sada popunjena s 3 zaposlenika ili 50%;
¾ U skladu sa Zakonom, imenovan je Kantonalni štab civilne zaštite;
¾ Nije formiran Centar OiU kantona;
¾ Od ukupno 6 općina kantona, služba civilne zaštite formirana je samo u općini Livno.
Međutim, ni ona nije samostalna (situirana je u sastavu druge općinske službe);
¾ Služba civilne zaštite općine Livno radi u skladu sa starim Pravilnikom o unutarnjoj
organizaciji, a popunjena je jednim zaposlenikom;
¾ U svih 6 općina ovoga kantona nisu imenovani Općinski štabovi civilne zaštite;
¾ Centri OiU takođe, nisu formirani u svih 6 općina.
2.6. Na osnovu izvedene analize prikazanih pokazatelja, došli smo do sljedećih zaključaka:
¾ Ako se izvede analiza kadrovskog i stručnog profila zaposlenih u navedenim strukturama
zaštite i spašavanja, doći ćemo do porazne ocjene o spremnosti za preventivno i
operativno suprotstavljanje obrađivanim opasnostima i rizicima koji iz njih proistječu:
kako po ljude tako i po materijalna dobra.
¾ Dostignuti stepen razvoja institucionalne infrastrukture na nivou Federacije BiH, kantona i
općina, udovoljava osnovnim zahtjevima državnog servisa prema građanima.
¾ Mnoge oblasti se tek pravno uređuju kako bi provedbeni aspekti djelokruga rada nosilaca
planiranja dobili na operativnosti.
¾ Istovremeno, na djelu je društvena, pravna, politička i ekonomska tranzicija državne
strukture time i kantona i općina uz prikladnu reformu javne uprave.
¾ U tim procesima svoju misiju ispunjavaju i organizovane upravne i stručno-operativne
strukture civilne zaštite.
¾ Dostignutim stepenom organizovanosti, funkcionalnosti i popunjenosti izvršiocima ne
možemo biti zadovoljni jer u kvalitativnom smislu malo gdje ispunjava zahtjeve za
izgradnjom sistema zaštite i spašavanja. Ima izuzetaka, ali oni potvrđuju pravilo.
3. OPREMLJENOST
3.1. Opremljenost struktura štabova i jedinica civilne zaštite
S obzirom na to da je civilna zaštite do 1992. godine bila u potpunosti opremljena materijalnotehničkim sredstvima i opremom potrebnom za rad i djelovanje u slučaju prirodnih i drugih
nesreća, u toku proteklih ratnih dejstava navedena MTS su otuđena, uništena ili zastarjela.
Trenutno, civilna zaštita, odnosno organizovane snage zaštite i spašavanja imaju neznatna
103
materijalna sredstva i opremu u vidu ručnih alata i lakih ručnih mašina i aparata koji su
nedovoljni da bi snage civilne zaštite mogle efikasno djelovati u akcijama zaštite i spašavanja u
nastalim prirodnim i drugim nesrećama.
Nabavka odgovarajućih MTS i opreme, uglavnom se svodila na izdvajanje minimalnih sredstava
iz budžeta općina, kantona za opremanje za rad i djelovanje i na donatorska sredstva.
U narednom periodu potrebno je blagovremeno planirati odgovarajuća finansijska sredstva za
nabavku i opremanje, te obučavanje struktura zaštite i spašavanja u skladu sa Zakonom o zaštiti i
spašavanju.
4. STANJE ORGANIZOVANOSTI, POPUNJENOSTI I OPREMLJENOSTI
INFORMATIVNOG I KOMUNIKACIJSKOG SISTEMA U FUNKCIJI
PODRŠKE UPRAVLJANJU AKCIJAMA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
4.1. Opšti podaci
Usvajanjem Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća
predviđeno je, osim osnovne strukture civilne zaštite, formiranje centara za osmatranje i
uzbunjivanje u Federaciji BiH (centara OiU) i to na svim nivoima od Federacije BiH do općine.
U funkciji osmatranja i uzbunjivanmja po potrebi se obrazuju i Službe osmatranja i uzbunjivanja
(OiU), koje vrše osmatranje, otkrivanje i praćenje opasnosti od prirodnih i drugih nesreća, te
blagovremeno putem centara OiU izvještavaju mjerodavne organe i uzbunjuju stanovništvo o
predstojećoj ili nastaloj opasnosti.
4.2. Trenutno stanje i povezanost centara OiU u Federaciji
Centar OiU Federacije BiH popunjen je odgovarajućim brojem zaposlenika (1+5) i sofisticiranim
tehničkim sredstvima rađenim po najvišim industrijskim standardima (otpornim na vlagu, toplotu,
vibracije, kišu, maglu, tolerantnim na interferenciju), raspolaže namjenskim prostorom. Sistem
radiokomunikacija koristi frekvencije od 3.000-5.196 MHz.
Federalni Centar OiU u normalnim uslovima povezan je sa centrima OiU Tuzlanskog, Zapadnohercegovačkog, Srednjebosanskog, Unsko-sanskog i Hercegovačko-neretvanskog kantona, Centrom
OiO Republike Srpske i Centrom OiU Distrikta Brčko BiH. Od navedenih centara svakodnevno se
dobivaju redovni a po potrebi i vanredni izvještaji. Kod prenosa podataka i komuniciranja načelno
se koriste sva raspoloživa sredstva (telefon, telefaks, radio-veza, Internet, GSM - kao neobavezno
sredstvo). Planirano je korištenje interneta i za prikupljanje, distribuciju i razmjenu podataka i
komuniciranje s ustanovama izvan sistema zaštite i spašavanja na lokalnom, regionalnom,
državnom i međunarodnom nivou.
Trenutno, formirani centri OiU u naprijed navedenim kantonima djelimično su popunjeni
ljudstvom (Tuzlanski, Unsko-sanski i Bosanskopodrinjski kanton) i materijalno-tehničkim
sredstvima (Hercegovačko-neretvanski, Zapadnohercegovački), a centar Srednjebosanskog
kantona u potpunosti je popunjen ljudstvom i tehnikom, ali nema adekvatnog prostora za
obavljanje djelatnosti. Centri OiU u kantonima su po Zakonu dužni raditi 24 sata dnevno, što nije
slučaj kod svih kantona.
Centri OiU formirani u općinama popunjeni su sa po jednim izvršiocem, izuzev općine Ilidža, u
kojoj je formiran centar OiU i popunjen s 4 izvršioca i radi neprekidno 24 sata. Međutim, kada se
104
govori o popunjenosti pomenutih centara OiU isti nisu opremljeni materijalnim-tehničkim
sredstvima i opremom.
Zbog evidentnih zastoja u primjeni odredaba Zakona o zaštiti i spašavanju koje se odnose na
obrazovanje ovih elemenata centara OiU na nivou kantona i općina značajno su umanjene
pretpostavke efikasnog djelovanja na pružanju pomoći u vođenju akcija zaštite i spašavanja za
vrijeme prirodne i druge nesreće.
U telefonskim centralama javnih preduzeća za telekomunikacije na području Federacije BiH
osigurava se poseban pozivni broj 121 za centre OiU kantona, putem kojeg građani i pravna lica
mogu javiti centru OiU informacije o svim vrstama opasnosti i pojavama prirodnih i drugih
nesreća koje primijete ili za koje saznaju.
Informacijska i komunikacijska povezanost centara OiU za sada se ostvaruje samo u uslovima
redovne situacije i ne može poslužiti podršci vođenju akcija zaštite i spašavanja ukoliko je ugrožen
jedan ili više kantona, područje entiteta ili države pogotovu.
U slučaju nastanka prirodne ili druge nesreće na području Federacije BiH, Federalni štab civilne
zaštite ima određene, ali ne potpune mogućnosti da putem centra OiU, a preko Ministarstva
sigurnosti BiH, zatražiti međunarodnu pomoć, jer na državnom nivou nisu razvijeni pravni i
organizacijski elementi upravljanja akcijama zaštite i spašavanja, time ni informacijskokomunikacijska podrška nadležnom operativno stručnom organu.
S tim u vezi i postojeći sistem veza civilne zaštite Federacije BiH nije razvijen organizaciono, niti
tehnološki i ne osigurava informacijsku i komunikacijsku podršku za potrebe nosilaca zaštite i
spašavanja (službi, štabova, jedinica) i na federalnom, kantonalnom i općinskom nivou u vođenju
akcija zaštite i spašavanja.
4.3. Organizacija veza, informacijske i komunikacijske podrške
Polazeći od važnosti informacijske i komunikacijske podrške u upravljanju prirodnim i drugim
nesrećama u civilnoj zaštiti Federacije BiH, a posebno Centra za osmatranje i uzbunjivanje
Federacije BiH, kao i unaprijed definisanih korisnika tog sistema, tehnička rješenja moraju
zadovoljiti potrebu maksimalne funkcionalnosti bez obzira na utjecaje i okolnosti koje na sistem
mogu djelovati.
Polazeći od činjenice da se sistem veza civilne zaštite u Federaciji BiH ne može uspostaviti
odjedanput, u kratkom vremenskom periodu, sistem veze mora biti koncipiran tako da omogućuje
etapnu, odnosno faznu realizaciju.
4.4. Faze realizacije
Važnost ovog pitanja zahtijeva krajnje seriozan i stručan pristup, vođenu i etapnu realizaciju, izradu
odgovarajućeg projekta i angažovanje naučnih ustanova i stručnjaka vrhunskog ranga, poznavaoca
ove problematike.
Prema tome, prva faza realizacije je opremanje, obučavanje, funkcionalno uvezivanje i
uspostavljanje sistema veza na nivou Centra za osmatranje i uzbunjivanje Federacije BiH.
105
Imajući u vidu kompleksnost i složenost obaveza i aktivnosti vezanih za opremanje i
uspostavljanje cjelokupnog sistema veza civilne zaštite Federacije BiH, Federalna uprava civilne
zaštite će u drugoj fazi realizacije opremanja centara OiU, pokrenuti aktivnosti na izradi Projekta
sistema veza CZ Federacije BiH, koji će biti završen do kraja 2005. godine i koji se, kao takav,
za ove potrebe tehničko-tehnološki može jednostavno razviti na državnom nivou.
U smislu ekonomičnosti, tehnička rješenja moraju biti odabrana tako da se maksimalno iskoriste
postojeći sistemi i uređaji koji mogu zadovoljiti potrebe eksploatacije u krajnje otežavajućim
uslovima. Svakako, ne treba duplicirati kapacitete uz princip da se što manjim ulaganjima ostvari
potrebna funkcionalnost sistema.
Prilikom nabavke i instalisanja opreme potrebno je voditi računa o standardizaciji tipova uređaja
u sistemu, kako u smislu izbora proizvođača opreme, tako i u smislu opremljenosti centara OiU,
od nivoa Federacije BiH do općina. Oslanjanje na, kod nas već prisutne vrhunske i u svijetu
priznate proizvođače opreme, opredjeljenje je koje treba zadržati.
4.5. Izbor radioveza i manevarska uslovljenosti terena
Zbog konfiguracije zemljišta i terena u Federaciji BiH vrlo su pogodne radioveze HF opsega koje
omogućuju neprekidno, pouzdano i kvalitetno održavanje veza između Centra za osmatranje i
uzbunjivanje Federalne uprave CZ i centara za osmatranje i uzbunjivanje kantona, a po potrebi i
uključivanje u radiomrežu općina.
Radi održanja neprekidnosti radioveze civilne zaštite između Federalne uprave CZ i kantona
potrebno je ovu vrstu veza na HF opsegu organizovati u jednoj radiomreži (RMr) i to po liniji
stacionarnih i pokretnih (mobilnih) radiostanica, uređaja.
To znači da bi se u Centru za osmatranje i uzbunjivanje Federacije BiH nalazila dva kompleta
uređaja HF opsega, jedan u samoj prostoriji Centra, a drugi montiran na terenskom motornom
vozilu (m/v) tipa džip ili nekom sličnom (koji već postoji u Federalnoj upravi CZ).
S obzirom na prednosti veza na VKV/UKV opsegu u odnosu na druge vrste veza (veća brzina
prenosa, veća manevarska sposobnost, mala potrošnja energije, itd.) za potrebe službi, štaba,
jedinica i drugih organa civilne zaštite, potrebno je organizovati i ovu vrstu veza kao autonoman
podsistem u ukupnom sistemu veza civilne zaštite Federacije BiH.
Veze civilne zaštite Federacije na VHF/UHF opsegu na cijelom području Federacije BiH
organizovati kao jedinstveni sistem, koji omogućuje vezu od Centra za osmatranje i uzbunjivanje
Federacije BiH do kantona, a preko njih i do općina.
Ova vrsta veza će biti organizovana preko određenog broja releja koji će biti postavljeni na
najpovoljnijim lokacijama u Federaciji BiH.
U prvoj fazi realizacije i opremanja sistema veza civilne zaštite Federacije BiH, izvršiti nabavkom
samo VHF/UHF radiostanica za opremanje Centra za osmatranje i uzbunjivanje Federacije.
4.6. Upravljačko-komunikacijski pult za manipulativne operacije u vezama
U Centru za osmatranje i uzbunjivanje Federacije BiH, sve žične - telefonske veze će biti
dovedene do pojedinih sudionika u vezi. Da bi se omogućio nesmetan i efikasan rad ovog centra
potrebno je na upravljačko-komunikacijski pult dovesti (priključiti) najmanje dva PTT priključka
106
(po mogućnosti sa različitih centrala), potreban broj direktnih veza i lokala kao i priključke sa
radiokanala HF i VHF/UHF veza.
Zbog toga je potrebno nabaviti tehnološki savremen upravljačko-komunikacijski pult koji
omogućava niz manipulativnih operacija (najmanje 5 - 10 jednovremenih veza, prihvat radioveza,
snimanje razgovora, itd.).
4.7. Računarska mreža u funkciji podrške komunikacijskom sistemu
Računalna mreža treba biti projektovana za kapacitete koji će odgovoriti postavljenim zahtjevima
za obradu podataka i podršku komunikacijskom sistemu i biti u mogućnosti da podrži u narednim
fazama integraciju u jedinstvenu područnu (LAN) mrežu i prenos govora i slike na tranzitnim
pravcima, u svim uslovima, naročito za efikasno i učinkovito upravljanje akcijama zaštite i
spašavanja ljudi i materijalnih dobara.
4.7.1. Osnovni ciljevi koje treba postići izgradnjom računarske mreže su
¾ integracija lokalnih LAN mreža (podrška servisima lokalnih korisnika);
¾ Internet servisi i usluge.
4.7.2. Rješenje računarskih mreža u konačnom će podržavati
¾ međunarodne standarde i preporuke;
¾ rješenja i tehnološke novine koji su u potpunosti standardizovani.
4.8. Napajanje električnom energijom
S obzirom na to da se od sistema veza civilne zaštite Federacije BiH traži neprekidan i kvalitetan
cjelodnevni rad, razumljivo je da je za takav rad potrebno kvalitetno i stabilno napajanje
električnom energijom. Osnovni i najvažniji izvor takvog napajanja je iz gradske mreže naponom
i frekvencijom koji zadovoljavaju evropske standarde.
S obzirom na činjenicu da često dolazi do prekida u napajanju iz gradske mreže, naročito u
uslovima prirodnih i drugih nesreća, potrebno je osigurati i alternativne izvore napajanja kako bi
se osigurala neprekidnost u napajanju uređaja i sistema veza, a time i neprekidnost veza.
Zbog toga je za opremanje Centra za osmatranje i uzbunjivanje Federacije BiH potrebno nabaviti
elektroagregat snage 3-4 KW i određen broj akumulatora kapaciteta od 180 Ah.
4.9. Zaključci
¾ Nedostatke navedene u prijedlozima za organizovanje snaga za zaštitu i spašavanje i
potrebna MTS i oprema za njihovo opremanje, treba otkloniti potpunom provedbom
Zakona o zaštiti i spašavanju, posebno u dijelu koji se odnosi na osnivanje, popunu i
funkcionisanje centara OiU u kantonima i općinama, odnosno Službe OiU.
¾ Provođenje ovoga zakona dužni su osigurati vlade kantona i općinski načelnici.
¾ Pored toga, nakon formiranja centara OiU u kantonima i općinama primjenom
provedbenih propisa koji proizlaze iz Zakona potrebno je donijeti odgovarajuće odluke,
izvršiti popunu ljudstvom i MTS-om i opremom za nesmetan i funkcionalan rad ovih
centara.
107
¾ U situacijama gdje se sjedište kantona i općine podudaraju po lokalitetu, potrebno je
usaglasiti formiranje jednog zajedničkog centra za tu općinu i kroz kantonalni centar OiU,
što treba urediti donošenjem odluke od strane vlade kantona.
¾ gdje još nisu formirani, nabavkom i instalisanjem unificirane opreme i MTS-a,
organizovanjem i izvođenjem specijalističke obuke za djelatnike centara, kao i
instruktivno-nadzornim aktivnostima u kantonalnim upravama-centrima OiU kantona, od
strane FUCZ .
¾ Opremanje komunikacijskom i informacijskom opremom i sredstvima, obučavanje i
osposobljavanje i uspostavljanje organizacije veza i komunikacija vršiti na jedinstvenim
osnovama i u okviru namjenskih projekata, programa i planova razvoja sistema zaštite i
spašavanja u Federaciji BiH, kako bi se svi elementi ovog informativno komunikativnog
sistema mogli integrisati u namjenski funkcionalan sistem.
5. OBUČENOST I OSPOSOBLJENOST
Da bi sistem civilne zaštite u Federaciji i Bosni i Hercegovini bio efikasan i svrsishodan potrebno
je štabove, službe, jedinice i specijalnosti civilne zaštite opremiti i obučiti shodno procijenjenom
riziku opasnosti od prirodnih i drugih nesreća.
Ako je spremnost odgovora na prirodne i druge nesreće pokazatelj uspješne prevencije i planski
provedenih priprema i ako je u ublažavanju i otklanjanju posljedica «pola posla», onda je obuka i
osposobljavanje uslov bez koga se ne može govoriti o spremnosti. Stoga je za potrebe obučavanja
i osposobljavanja struktura zaštite i spašavanja, na osnovu člana 165. Zakona, formiran Federalni
centar za obuku za zaštitu i spašavanje, koji se nalazi u sastavu Federalne uprave civilne zaštite i
koji je u fazi materijalno-tehničkog osuvremenjavanja, kadrovske popune i odgovarajućeg
certificiranja za svrhu za koju je formiran.
Prema trenutnoj situaciji osposobljenost i obučenost nije pozitivnom referencom spremnosti za
odgovor na nesreće, već je indikator za zaokret ka mijenjanju i unaprjeđenju stanja.
Aktivnosti obučavanja i osposobljavanja su intenzivirane u 2003. godini, kada je na osnovu
finansijskog sudjelovanja Vlade Federacije BiH dovršena izgradnja Federalnog centra za obuku
za zaštitu i spašavanje, a sredstvima iz Projekta pripravnosti i prevencije katastrofa (u daljem
tekstu: DPPR) u okviru Programa deminiranja kojega finansira Delegacija Evropske komisije (u
daljem tekstu: DEK), ovaj centar je opremljen savremenim tehničkim sredstvima i opremom
(fonolaboratorij) za izvođenje djela nastave iz oblasti zaštite i spašavanja za upravne i operativnostručne organe civilne zaštite.
5.1. Realizacija aktivnosti obuke u funkciji postizanja spremnosti
Hronološki gledano, od 1999. godine do danas realizovane su brojne aktivnosti obučavanja i
osposobljavanja u domaćoj i stranoj organizaciji, među kojima su najznačajnije:
- U periodu od 1999. do 2003.godine35 dominirale su aktivnosti instruktivnih seminara za
rukovodioce upravnih struktura civilne zaštite na temu donošenja Zakona i unapređenje sistema
civilne zaštite.
35
- 2003. godina Izvršena je obuka i osposobljavanje dijela odgovornih lica nosilaca planiranja i izvođenja obuke u zaštiti i
spašavanju na entitetskom nivou sa temom:» Obuka instruktora zaštite i spašavanja u Bosni i Hercegovini».
- 2004.godina
- Izvršena je obuka operativaca entitetskih centara osmatranja i uzbunjivanja na opsluživanju savremenih sredstava veze i
opreme, koja je nabavljena iz sredstava Programa DPPR;
108
Navedene aktivnosti realizovane su s ciljem edukacije i razmjene iskustava u pogledu izrade i
donošenja planova i programa zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih
nesreća u Federaciji BiH, kantonima i općinama, čiji efekat je provjeravan kroz ocjenjivanje,
odnosno davanje ocjena i iznošenje značajnih informacija, utisaka, prijedloga, sugestija i
mišljenja sudionika obuke u svrhu unaprjeđenja planova i programa edukacije, obučavanja i
osposobljavanja.
Aktivnosti obuke međunarodnog značaja
Ovlašteni djelatnici Federalne uprave civilne zaštite redovno su i aktivno sudjelovali na svim
radnim sastancima i instruktivnim seminarima regionalnih inicijativa za pripravnost i prevenciju
katastrofa (DPPI, CMEP SEE, UNDP, OCHA, MFCK, NATO/EADRCC i druge).36
Naučno-istraživačka djelatnost i izdavaštvo
Naučno-istraživački rad i izdavačka djelatnost37 imaju veliki značaj i njoj će u narednom periodu
biti posvećena veća pažnja. Tendencija je ustrojiti stručnu biblioteku civilne zaštite i uključiti u
istraživački rad stručnjake iz struktura civilne zaštite na višim i nižim nivoima i naučne djelatnike
u stvaranju naučno-istraživačke baze razvoja cjelokupnog sistema zaštite i spašavanja u Federaciji
BiH i državi Bosni i Hercegovini.
5.2. Međunarodni donatori i partneri koji su finansijski i operativno-stručno dali podršku i
unaprijedili proces obučavanja i osposobljavanja.
Efikasan sistem civilne zaštite zahtijeva postojanje raspoloživih finansijskih sredstava za osoblje,
opremu i obuku na svim nivoima, s ciljem omogućavanja vlastima civilne zaštite da
implementiraju svoje zakonske zadaće. Federalnoj upravi civilne zaštite u realizaciji aktivnosti
- Obuke medicinara timova za deminiranje i instruktora Programa «Svjesnost o postojanju mina» (stručna lica iz institucija,
vladinih i nevladinih organizacija koje se po prirodi djelatnosti bave zaštitom stanovništva od NUS-a);
- Obuka Federalnog i kantonalnih štabova civilne zaštite na temu:«Planiranje i upravljanje akcijama zaštite i spašavanja u slučaju
prirodnih i drugih nesreća»;
- Instruktivni seminar za rukovodioce općinskih službi civilne zaštite i direktore kantonalnih uprava civilne zaštite na
temu:«Primjena propisa iz oblasti zaštite i spašavanja»;
- Okrugli stol za direktore kantonalnih uprava civilne zaštite, komadante kantonalnih štabova civilne zaštite, rukovodioce
općinskih službi civilne zaštite i komadante općinskih štabova civilne zaštite na temu: « Priprema i donošenje procjene
ugroženosti, programa i planova zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća».
- 2005. godina
-Jednodnevni instruktivni seminar za nosioce najodgovornijih funkcija vlasti na nivou kantona i općina o izgradnji i razvoju
sistema zaštite i spašavanja;
- Pripremna konferencija inicijative civilno-vojnog planiranja za djelovanje u vanrednim situacijama za JI Evropu (u daljem
tekstu: CMEP SEE), održana u Sarajevu u svrhu iniciranja pristupa BiH ovoj regionalnoj inicijativi i organizacije predstojeća
regionalne komandno-štabne vježbe za prostor JI Evrope;
- Organizacija za zabranu hemijskog oružja (u daljem tekstu: OPCW) i Švedska agencija spasilačkih službi (u daljem tekstu:
SRSA) realizovali su pripremni sastanak sa predstavnicima struktura za RHB zaštitu u BiH, osnovnu i naprednu obuku spasilaca
prvog odgovora RHB zaštite, kao i obuku rukovodioca struktura prvog odgovora, uz koordinaciju s državnog nivoa.
36
U toku je i realizacija značajnih regionalnih projekata u kojima je BiH jedan od implementatora (Projekat zajedničke
vatrogasne jedinice za BiH, SCG i RH, Projekat obuke regionalnih trenera DPPI za upravljanje u katastrofama), ili od njih ima
značaja i prati njihovu realizaciju ( Projekat regionalne seizmičke mreže za JI Evropu, Projekt zaštite od poplava u slivu Dunav,
Tisa, Sava, Projekat EENA -112, Projekat obuke regionalnih trenera DPPI za upravljanje u katastrofama, i drugi). 37
U okviru naučno-istraživačke djelatnosti i izdavaštva, zahvaljujući finansijskoj podršci DEK kroz Program DPPR napisana je i
u izdanju Federalne uprave civilne zaštite oštampana terminološka publikacija «Rječnik Civilne zaštite» u autorstvu domaćeg
stručnjaka iz oblasti civilne zaštite. Iz namjenskih sredstava istog programa DEK Tim za program DPPR (sastavljen od 3
djelatnika iz dvije entitetske uprave civilne zaštite čiji izbor je odobrila DEK) u saradnji sa Sektorom za strukturu i obuku
Federalne uprave civilne zaštite preveo je i jezično adaptirao u toku 2004.godine osam (8) relevantnih publikacija iz oblasti
upravljanja u katastrofama.
109
obuke pomogle su brojne vlade država, svjetske i regionalne organizacije i institucije, te brojne
vladine i nevladine organizacije. Proces obučavanja i osposobljavanja ne bi bio moguć da ovakve
aktivnosti nisu finansijski i organizacijski podržali brojni donatori.38
5.3. Dalji planovi aktivnosti obučavanja i osposobljavanja
Federalna uprava civilne zaštite će izraditi fleksibilne i prihvatljive Nastavne planove i programe
obučavanja i osposobljavanja snaga civilne zaštite i drugih snaga zaštite i spašavanja i civilnog
stanovništva, Metodologiju ocjenjivanja obuke (u svrhu procjene uspješnosti obuke) i na osnovu
toga Strategiju razvoja sistema obučavanja i osposobljavanja snaga civilne zaštite i civilnog
stanovništva u Federaciji BiH.
Navodimo samo neke od najznačajnijih aktivnosti koje treba da sadrže spomenuti dokumenti o
obučavanju i osposobljavanju za zaštitu i spašavanje:
5.3.1. U skladu sa zakonskim ovlastima, nakon što Vlada Federacije Bosne i Hercegovine usvoji
Program razvoja zaštite i spašavanja i Plan zaštite i spašavanja u Federaciji BiH, pristupiti
utvrđivanju, odnosno donošenju osnova Nastavnih planova i programa obuke struktura civilne
zaštite za petogodišnji period.
5.3.2. Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ) će u saradnji s Federalnim ministarstvom
obrazovanja, nauke, kulture i sporta i odgovarajućim organima uprave kantona nadležnim za
obrazovanje, utvrditi programske sadržaje i fond sati za obučavanje za zaštitu i spašavanje u
osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju.
5.3.3. U svrhu pune kapacitiranosti za realizaciju zakonom utvrđenih obaveza obučavanja i
osposobljavanja potrebno je da Federalna uprava civilne zaštite izbori kod Vlade Federacije BiH
certificiranje Federalnog centra za obuku za zaštitu i spašavanje za namjenski centar za obuku i
osposobljavanje kadrova za zaštitu i spašavanje. Ovdje je značajno istaći činjenicu da je
Federalna uprava civilne zaštite kadrovski popunjena stručnjacima koji imaju/ili će imati u
procesu obučavanja priznate certifikate za regionalne i međunarodne trenere za ovu oblast koji će
moći izvoditi obuku u cijeloj regiji JI Europe i šire;
5.3.4. U saradnji s Univerzitetom u Sarajevu i drugim univerzitetima u Federaciji BiH, uspostaviti
dugoročnu saradnju na teorijsko-praktičkom educiranju i osposobljavanju kadrova civilne zaštite
(Fakultet političkih nauka- Odsjek sigurnosti) i drugih u oblasti zaštite i spašavanja, kroz srodne
nastavne predmete na drugim fakultetima i višim školama, a saradnju razviti i sa srodnim
fakultetima na području Republike Srpske.
5.3.5. U svrhu razvoja naučno-istraživačkog rada i izdavaštva, organizovati naučno-stručne skupove
iz oblasti zaštite i spašavanja, uključivati u procese obuke i osposobljavanja unutar strukture
Federalne uprave civilne zaštite i drugih subjekata sistema zaštite i spašavanja i naučno-stručne
djelatnike iz visokoškolskih ustanova koji su stručnjaci za različite oblasti zaštite i spašavanja, bilo
da se skupovi organizuju kod nas ili vani. Također, u svrhu razvoja ZIR-a organizovati u sklopu
Federalnog centra za obuku za zaštitu i spašavanje i biblioteku, koja će sadržavati stručne knjige i
ostalu stručnu literaturu (i u formi PC medija), a koje je Federalna uprava civilne zaštite priredila na
osnovu realizacije programa DPPR, ali i na druge načine.
5.3.6. U svrhu praktičnog obučavanja i osposobljavanja za zaštitu i spašavanje učiniti potrebne
mjere i radnje i privući investicije Vlade Federacije BiH i donatora za uređenje odgovarajućeg
38
Delegacija Evropske komisije Evropske unije – u okviru CARDS Programa rekonstrukcije za BiH, implementacijom
programa deminiranja i pod-programa DPPR omogućila je finansiranje ove značajne i složene misije, zbog postojanja velikog
broja mina u BiH koje sprječavaju i otežavaju obnovu BiH ekonomije. U toku je VII faza Programa deminiranja, a podrška DEK
će trajati do kraja 2006.godine, od kada slijedi preuzimanje finansiranja programa deminiranja u isključivoj nadležnosti i iz
budžeta entitetskih uprava CZ u BiH.
110
poligona za praktičnu obuku za osposobljavanje u vođenju akcija zaštite i spašavanja po
različitim mjerama zaštite i spašavanja.
5.3.7. Federalna uprava civilne zaštite treba da potiče kod domaće mreže informativnih kuća i
sistem masovnog i institucionalnog komuniciranja o oblasti cjelokupnog sistema zaštite i
spašavanja, kako bi se izgradila i razvijala svijest stanovništva i institucija vlasti o potrebi
postojanja ovog sistema i o potrebi očuvanja životne okoline u svrhu redukcije rizika nastanka
prirodnih i drugih nesreća.
E - POTREBNA FINANSIJSKA SREDSTVA
1. Procjena stanja
Od zaustavljanja rata i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma (1995.) do donošenja
Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća (2003.) u
Federaciji BiH nije postojao nikakav sisteman način finansijskog tretmana posljedica po ljude i
materijalna dobra nastalih djelovanjem prirodnih i drugih nesreća. Vlada Federacije BiH, po
preporuci Federalnog štaba civilne zaštite najčešće je intervenisala po principu solidarnosti i na
osnovu aproksimativnih procjena šteta, iz budžetskih sredstava tekuće rezerve i sa pozicije
«Transfer za posebne namjene-elementarne nepogode». Kantonalni i općinski nivoi, skoro da i
nisu imale interventnih sredstava za ove namjene, tako da je zahtjev za namjenskim sredstvima sa
lokalnog nivoa prema Federalnoj upravi civilne zaštite i Vladi Federacije BiH, istovremeno sličio
na izraziti pritisak za kakva-takva sredstva na računima lokalnih budžeta.
Nedostatak većeg broja sistemskih i prikladnih provedbenih propisa u oblasti zaštite i spašavanja i
finansija na lokalnom nivou, isto kao i na državnoj, uslovili su nestabilan tok resursa za ove
namjene i dovodili u pitanje finansijsku transparentnost, što je u više navrata bilo otvorenim
pitanjem parlamentarnih rasprava.
Bez obzira što su jačale pretpostavke ubiranja javnih prihoda, njihova finansijska osnovica,
cirkulacija, raspodjela i upotreba sredstava, u kontekstu ove procjene, nisu bili usklađeni za
ciljanom i sistemnom finansijskom refleksijom prema zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih
dobara.
2. Sredstva međunarodne zajednice
Finansijska sredstva međunarodne zajednice, država, bilateralnih i multilateralnih programa za
društvenu i ekonomsku stabilizaciju, osim razminiranja, nisu usmjeravana u programe i projekte
zaštite i spašavanja, izuzev za administrativne troškove asocijacija civilnog društva i neka
strukovna udruženja građana. Ispoljene slabosti su prije svega kod domaćih nosioca planiranja
koji nisu ozbiljno shvatili važnost ove problematike i nisu uskladili projektno kandidiranje
potreba i prioriteta za zaštitom i spašavanjem, uz objektivne limite, koji su usmjeravali plasman
sredstava za egzistencijalne potrebe, obnovu i rekonstrukciju države, ekonomije, povratak,
izgradnju institucija vlasti, razvoj demokracije i sl.
3. Sredstva za ostvarivanje prevencije
111
Prevencija kao jedna od najvažnijih strateških mjera zaštite i spašavanja, finansijski je prepoznata
samo kao administrativno birokratska aktivnost federalnih ministarstava i drugih organa federalne
uprave, a ne kao nezamjenjiv oblik postizanja spremnosti u pripremama za odgovor na izazove
prirodne i druge nesreće iz djelokruga rada nosioca planiranja na svim nivoima državne strukture.
4. Evidencije šteta u finansijskom iznosu 1997-2004.
Do donošenja sistemskih i prikladnih provedbenih propisa u oblasti zaštite i spašavanja i finansija
od 1997 – 2004. godine, zahtjevi općina i kantona za izračunatim štetama po raznim osnovama
(požari, poplave, suša, grad-tuča, mraz, led) iznosili su preko 190.937.792,86 KM.
U ovaj iznos nisu uračunate štete od klizišta, opasnog otpada, osiromašenog uranija, bruceloze i
q-ju groznice i dr., jer se saniranje posljedica obavljalo preko drugih izvora, pozicija i nosioca
planiranja finansijskih sredstava, iako se i to može podvesti pod isti bilans finansijskih
opterećenja svih nivoa budžeta u Federaciji BiH.
5. Sistemsko finansiranje zaštite i spašavanja u Federaciji BiH
Prvi sistemski odgovor finansiranja sistema zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u
Federaciji BiH sadržan je u spomenutom Zakonu o zaštiti i spašavanju koji navodi izvore,
uvođenje posebnog poreza na neto plaće od 0,5% i način raspodjele tih sredstava kojima po
Zakonu pripadaju.
Prema članu 179. Zakona o zaštiti i spašavanju, finansiranje se ostvaruje iz sljedećih izvora:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
budžeti Federacije BiH, kantona i općina;
sredstva pravnih lica;
osiguranja;
dobrovoljni prilozi;
međunarodna pomoć - donacije;
drugi izvori utvrđeni ovim i drugim zakonom.
U članu 180. istog Zakona predviđeno je dobrovoljno izdvajanje, odnosno plaćanje posebnog
poreza za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća u visini od 0,5% od neto plaća svih zaposlenih u
privrednim društvima kao i građani koji obavljaju samostalnu djelatnost.
Zakonom i Uputstvom o načinu obračunavanja i uplati posebnog poreza za zaštitu od prirodnih i
drugih nesreća,39 Federalnog ministarstva financija-finansija, regulisane su obaveze svih poreznih
obaveznika i potvrđen je omjer pripadanja ovih sredstava:
¾ 20 % pripada Federaciji BiH i služe isključivo za namjene iz člana 182. tač. 2. - 5.
Zakona;
¾ 30 % kantonu i služe isključivo za namjene iz člana 183. tač. 2. - 6. Zakona;
¾ 50 % općini u kojoj su ta sredstva ostvarena i služe isključivo za namjene iz člana 184.
Zakona.
39
«Službene novine Federacije BiH», broj: 44/04
112
Visinu ukupno ostvarenih sredstava na ovaj način dobijemo tako što: broj zaposlenih u Federaciji
BiH x prosječna neto plaća u Federaciji BiH x 12 mjeseci x 0,5%.
S obzirom na to da je u značajnoj mjeri prisutan rad nacrno, ne može se tačno utvrditi ukupan broj
zaposlenih ili onih koji po ugovoru na određeno vrijeme ili po ugovoru o djelu ostvaruju plaće i
druga primanja, teško je precizno obračunati iznos ostvarenih prihoda.
Procjene Federalne uprave civilne zaštite i Federalnog ministarstva finansija govore, da bi ta
sredstva iznosila od 12-14 miliona KM godišnje.
6. Zaključci
1. Prethodne analize i konstatacije upućuju da i pored velikih poteškoća u konsolidaciji
političkih, ekonomskih, sigurnosnih i drugih pitanja državne strukture, postoji formalnopravna pretpostavka dostupnosti finansijskih sredstava, iako je njihova prihodovna
osnovica dosta slaba u odnosu na potrebe uspostave organizacije i funkcija elemenata
sistema zaštite i spašavanja, otklanjanja i saniranja posljedica od prirodnih i drugih
nesreća.
2. Radi stvaranja pretpostavki za planiranje razvoja zaštite i spašavanja na realnim
projekcijama prihoda po osnovu člana 180. Zakona, transparentnog izvršenja budžeta po
ovim stavkama na svim nivoima federalne vlasti, potrebno je da Vlada Federacije BiH,
donese «Odluku o uslovima i načinu korištenja sredstava ostvarenih po osnovu posebnog
poreza za zaštitu i spašavanje».
3. Sredstva ostvarena po osnovu člana 180. Zakona su kolateralno dobro, nisu i ne mogu biti
jedina sredstva za sveukupne namjenske potrebe zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara. Potrebno je voditi računa i o svim drugim izvorima sredstava po članu 179.
Zakona, koja kao objedinjena voditi na računu trezora Federalnog i kantonalnih
ministarstava finansija i općina.
4. Planiranjem finansijskih sredstava nosioca planiranja u budžetima političkih zajednica u
Federaciji BiH, višestruko je isplatnije, svrsishodnije i moralnije ulagati u prevenciju
(sprečavanje nastajanja posljedica) nego ulagati u posljedice koje se usljed izostale
prevencije multipliciraju.
5. Prevencija u zaštiti i spašavanju na nivou Federacije BiH, kantona i općina treba biti
finansijski podržana u okviru redovnog planiranja budžeta za potrebe osnovne djelatnosti,
usaglašeno s prioritetima Godišnjeg plana provođenja mjera iz Programa razvoja zaštite i
spašavanja u Federaciji BiH. Pored budžetskih sredstava za zaštitu i spašavanje u okviru
redovnog planiranja budžeta, izuzetno će se koristit i dio sredstava izdvojen po osnovu
0,5% za potrebe preventivnih mjera zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara.
6. Sredstva iz posebnog poreza treba dakle planirati i kroz programe zaštite i spašavanja,
realizovati u okvirnom omjeru:
¾ 50 % za opremanje struktura civilne zaštite i prevencije;
¾ 30 % za saniranja šteta; i
¾ 20 % za obuku struktura civilne zaštite (povjerenika, službi, uprava, štabova, službi za
zaštitu i spašavanje, jedinica civilne zaštite i stanovništva.
7. Upravljanje raspoloživim finansijskim i materijalnim resursima uputno je i jedino
izvodljivo izradom proračuna na svim nivoima od općine, kantona i Federacije i njihovim
optimiziranjem, po načelu povezivosti, poštujući okvirne uslove koji trebaju biti, strateški
oblikovani u Programu razvoja sistema zaštite i spašavanja u Federaciji BiH, što se odnosi
i na sredstva po članu 180. Zakona.
113
8. Program razvoja zaštite i spašavanja za sve nosioce planiranja, posebno za upravne i
stručne organe civilne zaštite, stvara osnovu za obaveznu izradu Godišnjih planova u
provođenja razvojnih mjera za postizanje spremnosti sistema zaštite i spašavanja za
odgovor na izazove prirodne i druge nesreće.
9. Za potrebe zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća potrebno je na nivou
godišnjeg Budžeta Federacije BiH od GDP-ja izdvojiti minimum 0,1% , na nivou kantona
0,5% i u budžetima općina 1% od svojih Godišnjih budžeta. Za općine i kantone koji su u
nemogućnosti osigurati sredstva na ovaj način primjenjivati načelo povezivosti.
10. Kako je stanje opremljenosti snaga civilne zaštite za izvršenje namjenskih zadataka
nedopustivo loše, potrebno je donijeti političke odluke na svim nivoima njene
organizovanosti da se realizuje Program dodatnog opremanja struktura civilne zaštite koji
je Vlada Federacije BiH usvojila još 2001. godine. Finansijska sredstva potrebna za ove
namjene iznose minimalno 45.000.000,00 KM za područje cijele Federacije BiH.
11. Raznovrsni poslovni interesi kompatibilni interesima zaštite i spašavanja mogu biti oblik
sufinansiranja ove djelatnosti, posebno ukoliko promiču razvijanje svjesnosti o
opštenacionalnim vrijednostima u Bosni i Hercegovini, zaštiti i spašavanju ljudi,
materijalnih dobara i okoliša.
F – OPŠTI ZAKLJUČCI IZ PROCJENE
1. Ključne opasnosti za područje Federacije BiH proizlaze iz podložnosti jakim zemljotresima,
velikim poplavama, visokim snježnim nanosima, posebno u planinskim dijelovima, odronima
i klizanjima tla, povremenim sušama, kao i tučom (grädom) i ledom, u ljetnim mjesecima
većim šumskim požarima. Tokom jeseni i zime dolazi do velikih hladnoća i olujnih vjetrova
koji prouzrokuju velike materijalne štete na infrastrukturi. Procjenom su prepoznate moguće
nesreće u odnosu na specifičnosti okoliša u zahvatu hidroakumulacija, klizišta, zemljotresa i
drugih nesreća. To obavezuje dodatno i konkretno procjenjivanje osjetljivosti i podložnosti na
sve opasnosti i rizike tih kritičnih tački i objekata prema savremenim standardima o sigurnosti
i preduzimanje konkretnih mjera poboljšanja spremnosti i odgovora na nesreće.
Redni
broj
Vrsta opasnosti – prirodne i
druge nesreće
1
2
1.
2.
Zemljotresi
Rušenja
Ugroženo područje – kanton(i)
3
Ovoj opasnosti i rizicima podložne su sve urbane sredine, dakle stambeni
konglomerati na području kantona 1, 2, 3, 4, 5, 7, 8, 9 i 10 – intenziteta 7,8 i 9
0
MCS a prema seizmološkim pokazateljima podložna su posebno područja kantona
7 i 8, što se vidi iz Seizmološke karte.
U većim urbanim i naseljenijim sredinama - sjedišta kantona, i visoke brane: na
vodotocima i akumulacijama jezera (Modrac, Jablaničko, Buško, Plivsko i dr.):
kantoni 2, 5, 6, 7 i 10;
U zadnjih 5 godina, intenzivno pogađaju područje Federacije BiH, nanose velike
materijalne štete, a zabilježene su na području kantona: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 9;
3.
Velike poplave
4.
Visoki snježni nanosi
Posebno su bili zabilježeni 1999. i 2005. godine u zimskom periodu i to na
području kantona: 1, 4, 5, 6, 7 i 9;
5.
Odroni i klizanja tla
Ova se pojava javlja kao posljedica velikog broja uzroka, a zabilježena je posebno
na području kantona: 3, 4, 5, 6, 7, i 9;
114
Suša, kao prirodna nesreća koja nanosi velike štete na ratarskim i voćarskim
kulturama, najčešće je pogađala područja kantona: 2, 7, 8 i 10 nanijevši velike
materijalne štete.
Prirodna nesreća koja nastaje iznenadno i kratko traje, a njezin negativni učinak je
najizraženiji na voćarskim i ratarskim kulturama na području kantona: 2, 7 i 8;
6.
Suša
7.
Tuča (gräd) i ledom tokom proljetnih i
jesenjih mjeseci
8.
Velike hladnoće i olujni vjetrovi
prouzrokuju velike materijalne štete na
infrastrukturi:
9.
Požar
10.
Masovne ljudske, životinjske i biljne
bolesti
11.
Ekspanzija i eksplozije gasa
12.
Rudarske nesreće
13.
Radijacijsko-hemijsko-biološko
onečišćenje zraka, vode i tla
Izložena su sva veća naseljena mjesta: zagrijavanje stambenih i dr. objekata,
intenzivniji drumski saobraćaj, smješteni industrijski kapaciteti i sl., uglavnom su
to kantoni: 2, 4, 6, 7 i 9
14.
MES i NUS
Ugrožena su područja uz nekadašnje bojišnice (crta razdvajanja), uglavnom
kantoni: 1,2, 3, 4, 5, 6, 7, 9 i 10
15.
Saobraćajne nesreće
16.
Društveno uslovljeni procesi
U proteklom periodu (nažalost i sa smrtnim posljedicama), zabilježeno je
ekstremno dejstvo na području kantona: 4, 6 i 7;
To je pojava-opasnost koja se javlja skoro svake godine i koja nema samo jedan
uzročnik, a u obliku požara otvorenog prostora i s najvećim štetama zabilježen je na
području kantona: 1, 7, 8 i 9;
Registrovane su kao učestale i s velikim negativnim efektima na području kantona:
4, 6, 7 i 9;
Područje koje je posebno ugroženo, uglavnom je to gasna mreža u Kantonu i Gradu
Sarajevo (računajući i infrastrukturu dovoda gasa);
Ova se opasnost zbog smanjenja intenziteta eksploatacije nije manifestovala u
obliku nesreća, ali postoji kao stalna opasnost - uglavnom na područjima kantona
gdje se i nalaze rudnici: 2, 3, 4, 5 i 6,
Ugroženo je područje cijele Federacije BiH: razlozi su višestruki – starost i
neispravnost vozila, loši i oštećeni putevi, saobraćajna rascjepkanost i dr.;
Od destrukcije prema konstrukciji; od disolucije prema izgradnji institucija pravne
države; mir umjesto rat; od destabilizacije prema stabilizaciji; od nestabilnosti
prema sigurnosti; od etničkog čišćenja prema povratku raseljenih i prognanih; od
socijalnog i privrednog siromaštva i zaostalosti prema razvoju i prosperitetu; od
dezintegracija saradnjom prema integracijama u državi, regiji, evropskim i
evroatlantskim; od ugrožavanja prema ostvarenju ljudskih prava i sloboda; od
oštećenosti i ugroženost prema zdravom okolišu i ekosistemu.
115
2,4,5,6
1,2,4,5,6,7
1,2,3,4,5,6,7
1,2,3,4,5,6,7
1,3,5,6,7
1,2,3,4,
1,2,6,7
1,2,3,4,5,6,7
LEGENDA:
1 . P O T R E S (Z E M L J O T R E S ),
2 . P O P L AV E ,
3 . K L IZ IŠ T A ,
4. SU ŠA ,
5. P O Ž A R ,
6 . T U Č A (G R A D , L E D )
7 . T E H N IČ K O - T E H N O L O Š K E N E S R E Ć E
2. Aktivnosti koje se provode u stvaranju pravnog okvira zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih
dobara na državnom nivou mogu se poistovjetiti sa ukupnim nastojanjima konsolidacije i
razvoja državne strukture, a odnose se na civilnu zaštitu i zaštitu okoliša. Potrebno je izraditi
integralnu državnu procjenu ugroženosti ljudi, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša koja
će biti podlogom institucionalnoj izgradnji jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja u državi i
sastavnim dijelom opštenacionalne strategije sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Za sada se
sistem zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća zasniva na obavezi Federacije BiH,
kantona i općina da spriječe i uklone opasnosti i da primjene pravovremene mjere ako se
nesreća desi. Stalna je obaveza i pravo i svih drugih pravnih lica i građana ostvarivanje mjera
zaštite i spašavanja odnosno lične i uzajamne zaštite.
3. Federalna uprava civilne zaštite i Federalni štab civilne zaštite upravno, planski i operativno
stručno promovišu zakonsku odgovornost Vlade Federacije BiH za ostvarivanje priprema za
zaštitu i spašavanje kojima se postiže umanjenje rizika od nastajanja nesreća, smanjenje broja
ljudskih gubitaka, efikasnog djelovanja u spašavanju, otklanjanju i sanaciji posljedica,
rekonstrukciji, stabilizaciji i normalizovanju stanja nakon nesreće do naučno-stručnih analiza
pojava i događaja, vezanih za nesreću i spremnosti zajednice za efikasan odgovor na moguće
nesreće sada i u budućnosti. Potrebno je objediniti napore svih odgovornih institucija, naučnih
ustanova, javnih preduzeća i relevantnih pojedinaca u Federaciji BiH u cilju postizanja
animacije društvene zajednice na postizanje odgovora u slučaju nastanka prirodne i druge
nesreće, čime bi bio napravljen početni korak ka postizanju racionalne spremnosti društvene
zajednice za sprečavanje nastajanja, ublažavanju i sanaciji posljedica, djelovanje i upravljanje
u prirodnim i drugim nesrećama.
116
4. Na nivou Federacije BiH, postoje određeni kapaciteti koji još uvijek nisu funkcionalno
integrisani u sistemu zaštite i spašavanja za planski odgovor na pojedine prirodne i druge
nesreće, a odnose se na postojeće službe hitne pomoći, profesionalne vatrogasne jedinice i
dobrovoljna vatrogasna društva, upravne i operativno-stručne organe civilne zaštite kantona i
općina, policijske snage (saobraćajna policija i specijalne policijske jedinice), kapaciteti
javnih preduzeća, te Vojska Federacije BiH. Saradnja sa svim nosiocima planiranja u
organima federalne uprave, drugim institucijama i ustanovama je imperativ, isto u
ostvarivanju strateške prevencije, izradi i usklađivanju planova zaštite i programa razvoja, kao
i u stvaranju povjerenja građana u institucije pravnog sistema. Ove složene zadatke je moguće
izvršiti samo ukoliko se osigura kvalitetan servis u obavljanju ovih poslova i zadataka u
okviru svih organa federalne uprave.
5. Procjene rizika i opasnosti od prirodnih i drugih nesreća obaveze su kantonalnih i općinskih
organa vlasti, koje ovisno od konkretnih pokazatelja trebaju biti vrlo detaljne i precizne i u
funkciji postizanja svjesnosti o značaju priprema za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih
dobara kod organa vlasti i svjesnosti o ličnoj i uzajamnoj zaštiti i spašavanju kod građana.
Improvizacije u primjeni Zakona o zaštiti i spašavanju treba hitno nadići i pristupiti
formiranju upravnih i operativno-stručnih organa civilne zaštite, kod kantona i općina koje
otežavaju ostvarivanje priprema za zaštitu i spašavanje i razvoj elemenata sistema zaštite i
spašavanja kako je Zakonom predviđeno. Imajući u vidu ukupne prirodne, geografske,
urbanističke, privredne, socijalne, migracijske i karakteristike složenih društvenih procesa u
uslovima postojeće državne organizacije u Bosni i Hercegovini, tranzicije i reforme, potrebno
je još detaljnije i stručno kvalitetnije procijeniti rizike od prirodnih i drugih nesreća, na svim
nivoima (od općine, kantona do Federacije BiH) i kao takve uskladiti na federalnom i
državnom nivou. Ishodišta tih serioznijih analiza rizika trebaju biti preduslov u planiranju i
uspostavljanju prioriteta postizanja spremnosti u slučaju prirodnih i drugih nesreća.
6. Informativno-komunikativnu podršku upravljanju akcijama zaštite i spašavanja pruža Centar
osmatranja i uzbunjivanja Federacije BiH koji je u procesu organizaciono-tehničke izgradnje
u skladu sa procjenom ugroženosti i zahtjevima za funkcionalnim povezivanjem sa
kantonalnim i općinskim centrima osmatranja i uzbunjivanja. Navedeni pokazatelji u Procjeni
upućuju na potrebu ustanovljenja kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja u okviru
jedinstvene baze podataka, ne samo radi razumijevanja prirodnih i drugih procesa, već radi
stvaranja podrške upravljanju procesom akcija zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih i
kulturnih dobara i okoliša. Te podatke trebaju osigurati resorna ministarstva i drugi organi
federalne uprave, druge relevantne institucije, zavodi, naučne ustanove i strukture civilne
zaštite. Federalni, kantonalni i općinski centri za osmatranje i uzbunjivanje trebaju voditi bazu
podataka o pojavama nesreće, opasnostima i rizicima, čime će se omogućiti usmjeravanje
djelovanja cijelog sistema i korištenje resursa na stanje izazvano nesrećom.
7. Spremnost odgovora na nesreće pokazatelj je uspješne prevencije i planski provedenih
priprema na ublažavanju i otklanjanju posljedica, a obuka i osposobljavanje uslov je bez koga
se ne može govoriti o spremnosti. Sistemski odgovor u vezi sa problematikom obučavanja i
osposobljavanja zasniva se na stvaranju programsko-planskih i stručnih dokumenata za
izvođenje nastavnog procesa obuke, ostvarenje procedura njihove verifikacije, osiguranju
tehničkih, pedagoških i metodičko-didaktičkih uslova za izvođenje nastavnih sadržaja,
praktične i teorijske obuke za potrebe operativno-stručnih organa, službi, jedinica i
specijalnosti civilne zaštite.
8. Privredna dobra (industrijski kapaciteti, naftne i gasne instalacije, poljoprivredna dobra,
hidrocentrale, termocentrale, šumski resursi, saobraćajnice i objekti na njima i drugi
infrastrukturni objekti), trebaju sa aspekta zaštite i spašavanja biti direktno obuhvaćeni
vrednovanjem parametara mogućih nesreća i rizika, formiranjem baze podataka u resornim
ministarstvima i drugim organima federalne uprave, ustanovama, zavodima i javnim
preduzećima. Mnoga područja u Federaciji BiH (Hadžići, Žunovnica, i dr.), zbog
kontaminiranosti zemljišta s osiromašenim uranijumom, a Tuzla, Jajce, Lukavac, Vareš i
117
Čitluk i ostali zbog industrijskog otpada, predstavljaju područja za ozbiljno istraživanje na
uklanjanju ili ublažavanju ovih rizika. Potrebno je u odnosu na ove rizike razviti poseban
katastar ovih područja radi izbora što preciznijih metoda i tehnika mogućeg odgovora.
9. Suštinska pitanja problematike okoliša i stvaranja preduslova za izbalansirano korištenje
prirodnih resursa i uspostavljanja održivog razvoja, pitanje je upravljanja životnom sredinom i
strategijom prostornog planiranja u zemlji i regiji. Problem opasnog (industrijskog,
medicinskog, i dr.) otpada jedan je od prioritetnih problema zaštite okoliša. U Bosni i
Hercegovini ne postoji kontrolisan sistem upravljanja opasnim otpadom, ali postoji registar
generatora opasnih otpada. Nekontrolisano odlaganje opasnog otpada (4.000 manjih ili većih
deponija) i nepravilno odlaganje na lokalne deponije posljedica je odsustva svjesnosti i
drastičnog odstupanja od obaveza primjene zakonskih odredbi na svim nivoima u Federaciji
BiH. Takve deponije bez odgovarajućih projektnih rješenja, bez tehničke opremljenosti, bez
fizičko-tehničke zaštite, bez tehnologije otplinjavanja, bez pokrivanja inertnim materijalima,
bez regulacije procjednih voda i infrastrukturnih sadržaja, su ekološka atomska bomba.
Odgovor na ove izazove nalazi se u pravilnom kreiranju politike, programiranju i
implementaciji programa održivog razvoja, upravljanju nacionalnim bogatstvima i zaštiti
okoliša, uključivanjem svih struktura bosanskohercegovačkog društva i međunarodnoj
saradnji po suštinskim pitanjima zaštite okoliša.
10. Priroda prijetnje zemljotresa u Bosni i Hercegovini, naročito u velikim gradovima i ratom
izazvane prevelike koncentracije stanovništva u njima, uz postojeću intenzivnu gradnju i
dogradnju stambenih i poslovnih objekata, često bez odgovarajućih urbanističkih planova i
dozvola, zahtijeva reviziju i kontrolu primijenjenih standarda gradnje i preduzimanje
odgovarajućih mjera na postizanju spremnosti (otpornosti na rušenje). Procjenu otpornosti
postojećih velikih stambenih i drugih javnih objekata (škole, fakulteti, bolnice, željezničke
postaje, aerodromi i sl.), na seizmičke zemljotrese, moguće je odrediti samo aproksimativno,
jer su objekti građeni u različitim vremenskim periodima, na različite načine i s različitim
stepenom otpornosti. Potpuna procjena rizika ovih kompleksa potrebna je, posebno u
područjima s visokim seizmičkim rizikom.
11. Šume, vode i drugi ekosistemi značajni su za ekonomsko stanje u zemlji, a ujedno su resursi
koji su učestalo skloni gubicima od prirodnih i drugih nesreća. Ukoliko gubici nisu odmah
vidljivi i ne predstavljaju direktnu opasnost za građanstvo redovno izostaje efikasan odgovor
na nesreće i oporavak od nesreća. Primjer tome su, veliki šumski požari koji se dese u
nepristupačnim i predjelima kontaminiranih minama, kao i gubitci u poljoprivredi izazvani
plavljenjem ili podizanjem nivoa podzemnih voda. Posljedice poplava mogu biti višestruke i
dugoročne od šteta u okolišu, eroziji tla, naročito oporavku poljoprivrednih proizvođača, koji
uslijed šteta ostaju bez mogućnosti finansijskog oporavka, zbog slabih mogućnosti naplate
šteta osiguranjem imovine i slabim državnim subvencijama.
12. S obzirom na to da je na teritoriji Bosne i Hercegovine poslije ratnih dejstava ostala velika
površina onečišćena minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima, u provođenju je koncept
protivminskih akcija u Bosni i Hercegovini koji polazi od jasne pretpostavke da karakter
minskog problema zahtijeva efikasnije upravljanje rizikom i to kroz: neprekidno
procjenjivanje minske situacije, efikasno planiranje i koordinaciju i povezivanje svih
komponenti protivminskih akcija u jedinstven integralan proces. Smanjenje rizika od mina i
njegovog društveno ekonomskog uticaja će se rješavati kroz integralni pristup protivminskim
akcijama u visoko ugroženim područjima i kroz preduzimanje potrebnih pojedinačnih
aktivnosti u ostalim ugroženim područjima sa ciljem da se rizik svede na prihvatljiv nivo ili da
se stvore uslovi za korištenje određenih resursa, omogući ekonomska obnova i održivi
povratak. Ovom načinu rješavanja problema prilagodit će se operativni planovi humanitarnog
deminiranja i postavljanje prioriteta. Upravljanje ovim procesima vrši BHMAC. Čišćenje i
tehničko izviđanje vrše organizacije za deminiranje akreditovane za rad u Bosni i
Hercegovini, među kojima su timovi za deminiranje i timovi za uklanjanja NUS-a civilne
zaštite i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Kako će deminiranje u Bosni i Hercegovini biti
118
dugotrajan proces, a finansiranje operacija deminiranja i upozoravanja na minske opasnosti
sve više biti usmjereno na domaće izvore, izuzetno je važno postojeće kapacitete za
deminiranje civilne zaštite i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, učiniti održivim, jer
komercijalno deminiranje država neće moći finansirati. Održivost vladinih timova moguće je
ostvariti ukoliko se primjene rješenja predviđena Izlaznom strategijom, koju je donijela Vlada
Federacije BiH 2003. godine. Ekonomsku osnovicu unaprjeđenja procesa deminiranje i akcija
obilježavanja i upozoravanja na minske opasnosti moguće je pronaći i u okviru aranžmana
naplate klirinškog duga, resursima namjenskih sredstava i opreme.
13. Privredna situacija u Federaciji BiH uslovljava mogućnosti, dinamiku i nivoe izgradnje
elemenata sistema zaštite i spašavanja i postizanje spremnosti da se odgovori na izazove
prirodne i druge nesreće. Ekonomska ograničenja direktno utiču na prihodovnu osnovicu
izvora sredstava koja je slaba u odnosu na potrebe uspostave organizacije i funkcija elemenata
sistema zaštite i spašavanja. Zbog toga je važno racionalno odrediti tekuće i razvojne
prioritete funkcionisanja i izgradnje sistema, na osnovu procjene ugroženosti za sve oblasti od
prevencije, planova i programa, strukture operativnih snaga, opremanja sredstvima i
opremom, stvaranje zaliha u robnim rezervama. Radi racionalnog i korektnog planiranja
finansijskih sredstava potrebno je, ekonometrijskom analizom, za svaku vrstu nesreće odrediti
tzv.”povratni period”, kao ekonomski opravdanu osnovu za izračunavanje šteta i svih drugih
posljedica. To je važno i sa stajališta načina osiguranja finansijskih i materijalnih resursa.
Upravljanje raspoloživim finansijskim i materijalnim resursima uputno je i jedino izvodljivo
kroz budžete na svim nivoima od općine, kantona i Federacije BiH i njihovim optimiziranjem,
po načelu povezivanja, poštujući okvirne uslove koji trebaju biti strateški oblikovani u
Programu razvoja zaštite i spašavanja u Federaciji BiH, što se odnosi i na sredstva po članu
179. i 180. Zakona. Za potrebe zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća opravdano je
na nivou godišnjeg Budžeta Federacije BiH od GDP-ja izdvojiti minimum 0,1% , na nivou
kantona 0,5% i u budžetima općina 1% od svojih Godišnjih budžeta. Za općine i kantone koji
su u nemogućnosti osigurati sredstva na ovaj način, primjenjivati načelo povezivanja.
14. Oružane snage Bosne i Hercegovine, Vojska Federacije BiH i policijske snage dio su sistema
zaštite i spašavanja. Policijske snage u odnosu na svoju zakonsku ulogu i namjene,
osposobljenost i opremljenost u uslovima prirodne i druge nesreće osiguravaju javni red, ličnu
i imovinsku sigurnost, odvijanje saobraćaja i vrše upozoravanja na opasnosti u pogođenim
područjima. Na osnovu Zakona o odbrani BiH «Službeni glasnik BiH», broj 43/2003, i
entitetskih zakona o zaštiti i spašavanju, odbrambenoj politici Bosne i Hercegovine, i
usvojenih «Operativnih procedura za angažovanje entitetskih oružanih snaga Bosne i
Hercegovine u slučaju prirodnih i drugih nesreća i u slučaju redovnih mirnodopskih potreba»,
vrši se angažovanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u pružanju pomoći civilnim
vlastima Bosne i Hercegovine u otklanjanju i sanaciji posljedica prirodnih i drugih nesreća.
Na istim zakonskim i provedbenim osnovama i na osnovu ovjerenih međunarodnih pravila i
procedura UN-a, vrši se angažovanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i u okviru
međunarodnih humanitarnih aktivnosti pružanja pomoći u nesrećama. Oružane snage Bosne i
Hercegovine, odnosno njihovi elementi i jedinice ove zadatke izvršavaju u skladu sa svojom
organizacijsko-formacijskom strukturom i namjenom.
15. Stalna i neposredna prijetnja od prirodnih i drugih nesreća izazvanih nadprirodnim
djelovanjem ili ljudskim djelovanjem, zahtijeva saradnju Bosne i Hercegovine sa susjednim i
drugim zemljama u zajedničkom planiranju akcija zaštite i spašavanja, primanju i pružanju
međunarodne humanitarne pomoći u slučaju većih nesreća. Bosna i Hercegovina je prihvatila
međunarodne humanitarne standarde sadržane u okviru: Ureda UN za koordinaciju
humanitarnih poslova - UN OCHA, Program UN za razvoj - UNDP, UNICEF - Fondacija UN
za djecu i UNCHR/HELP- Visoki komesarijat UN za izbjeglice /Program pomoći - HELP,
DPPI Pakta stabilnosti za Jugoistočnu Evropu - Inicijativa pripravnosti i prevencija katastrofa
Pakta stabilnosti, CMEP SEE - Civilno-vojno planiranje za vanredne situacije za JI Evropu,
OPCW i SRSA – međunarodne organizacije za uspostavu sistema zaštite i spašavanja od
119
hemijskog oružja i drugih hemijskih otrova, MFCK- Međunarodna federacija Crvenog
križa/polumjeseca, NATO/EADRCC - Evroatlantski koordinacijski centar za pružanje pomoći
u katastrofama i dr. Sadašnja saradnja na međunarodnom planu u planiranju prevencije,
pružanju i primanju pomoći u slučaju nesreća nije na potrebnom stepenu sistemskog
izvođenja. Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine nadležno je da preduzima sve mjere i
postupke ostvarivanja međunarodne saradnje iz oblasti zaštitite i spašavanja, odnosno civilne
zaštite. Na državnom nivou, iako je pokrenuta inicijativa na donošenju, još uvijek nisu
doneseni sistemski propisi kojima bi se pored ostalih pitanja, regulisalo i pitanje pružanja i
davanja međunarodne humanitarne pomoći. Takvo stanje umanjuje efikasne reakcije
upravljanja prirodnim i drugim nesrećama i ostavlja mogućnost dužem djelovanju posljedica.
Osim sporazuma o međusobnoj saradnji za vrijeme prirodnih i civilizacijskih nesreća između
Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nisu sačinjeni drugi konkretni sporazumi koji su
prošli proceduru zakonodavne verifikacije. U cilju unapređenja zajedničkog djelovanja,
planiranja mjera za sprječavanje nesreća, unapređenja naučno-istraživačkog rada i
osposobljavanja u zaštiti od nesreća potrebno je pažnju međunarodne saradnje usmjeriti na:
regionalnu i subregionalnu saradnju po svim važnim pitanja prepoznavanja opasnosti,
osmatranju i praćenju, prognoziranju i predviđanju opasnosti i nesreća, planiranju mjera
prevencije, informacijsko-komunikacijskom sistemu kao podršci upravljanja u nesrećama,
civilno-vojnoj međunarodnoj saradnji, procedurama prelaska državnih granica, povećanju
lične zaštite građana, razvoju i proizvodnji zaštitne i spasilačke opreme.
16. Nevladine i organizacije civilnog društva imaju posebnu ulogu u podizanju svjesnosti o
značaju zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i
opasnosti, upotpunjavanju i ostvarenju sadržaja svih mjera zaštite i spašavanja. Zbog
raznolikosti sadržaja djelovanja (pružanju pomoći u pronalaženju, spašavanju i zbrinjavanju
ugroženog i nastradalog stanovništva, osiguranju raznovrsne humanitarne pomoći u slučaju
masovnih prirodnih i drugih nesreća, gašenju požara i dr.) potrebno je afirmirati društveni
značaj nevladinog humanitarnog sektora i organizacija civilnog društva.
17. U okviru mjera zaštite i spašavanja potrebno je izraditi svrsishodna i prihvatljiva (doktrinarna)
rješenja po svim mjerama zaštite i spašavanja, radi uspostavljanja prepoznatljivog
organigrama dijela sistema kojeg zahtijeva sadržaj konkretne mjere, u nadležnosti jednog ili
više nosilaca planiranja u institucijama federalne, kantonalnih i općinskih nivoa vlasti.
18. Procjena ugroženosti stvara osnovu za izradu Federalnog programa razvoja zaštite i
spašavanja i Federalnog plana zaštite i spašavanja, analogno tome kantonalnih i općinskih
programa i planova i njihovo međusobno usklađivanje uz procedure osiguranja finansijske
podrške njihovoj realizaciji, parlamentarnu odnosno skupštinsku verifikaciju. Nakon usvajanja
Procjene ugroženosti područja Federacije BiH, od strane Vlade Federacije BiH, potrebno je
pristupiti izradi dugoročnog Programa razvoja zaštite i spašavanja u Federaciji BiH za period
2006 - 2010. godine. U istom tom periodu, potrebno je pripremiti program aktivnosti i
pristupiti izradi planova zaštite i spašavanja na svim nivoima.
120
PRILOZI
Prilog broj 1
1. MEĐUNARODNA SARADNJA
U međunarodnoj saradnji, a posebno sa susjednim zemljama, ne postoje usvojeni programi i
procedure za pomoć u slučaju katastrofa. Mogu se evidentirati samo neki slučajevi inicijativa i
začetka saradnje u oblastima:
¾
¾
¾
¾
¾
nadgledanje i razmjena informacija Službi osmatranja i uzbunjivanja,
razmjene informacija Hidrometeorološkog i Seizmološkog zavoda,
razmjene informacije i iskustava u protivgradnoj zaštiti,
zaštite od voda u međugraničnim područjima,
saradnje društava Crvenog križa.
Smatramo potrebnim da se u okviru potpisivanja bilateralnih i multilateralnih sporazuma obuhvati
i problematika međusobne saradnje i pomoći u: nadgledanju, obuci, opremanju, prevenciji,
sprečavanju i otklanjanju posljedica.
Prethodno je važno osigurati namjenska sredstva na državnom nivou kako bi se mogli sklapati
međudržavni dogovori o traženju i pružanju pomoći u prirodnim i drugim nesrećama velikih
razmjera.
Saradnja se može poboljšati samo donošenjem odgovarajućih propisa, zajedničkim planiranjem
provođenja mjera zaštite i spašavanja, užom međusobnom saradnjom sudionika u zaštiti i
spašavanju ali i osiguravanjem tehničkih sredstava i opreme za zaštitu i spašavanje.
Iskustva u vezi s prihvatanja međunarodne pomoći
U vezi prihvatanja međunarodne pomoći u Bosni i Hercegovini može se konstatovati da osim
pozitivnih aspekta, ona nije bila organizovana na jedinstven način, nego su sve humanitarne i
druge organizacije pomoć dostavljale i distribuisale u vlastitoj režiji čime smo na (terenu) dobili
svojevrsnu anarhiju u postupanjima pojedinih subjekata. Neke međunarodne organizacije su
djelovale netransparentno i potpuno neovisno od svih postojećih planova, pravila i procedura u
Bosni i Hercegovini, pa su posljedice njihovog djelovanja velika utrošena sredstva u
rehabilitacija, nekvalitetno izvedeni radovi, koji mogu predstavljati potencijalni uzrok rušenja
objekta, ne-sanitarnih uslova života, uništavanja okoliša, itd.
Pored toga, na prostorima Federacije BiH mnoge međunarodne organizacije su napuštajući
određene lokacije ostavljale velike količine otpadnih materija, koje su zagađivale određeni
prostor.
Kroz razne humanitarne donacije u Federaciju BiH su upućene velike količine lijekova i
sanitetskog materijala kojima je istekao rok valjanosti i sad predstavljaju balast - velike ekološke
bombe koje je teško neutralisati bez odgovarajućih materijalnih sredstava (Mostar, Sarajevo i dr.).
Radi isteka roka valjanosti, uglavnom, prehrambenim artiklima koji su dopremljeni kao
humanitarna pomoć, organi svih nivoa vlasti: od općine do Federacije BiH, našli su se u nevolji,
što činiti s velikim količinama ovih artikala, s obzirom na to da nema sredstava za njihovo
121
neškodljivo uništavanje. Stoga se ista nekontrolisano odlažu na divlje deponije po gradovima i
naseljima ili u njihovoj blizini i u blizini vodotoka čime uzrokuju zagađenje voda i okoliša.
Isto tako, ispuštanjem velikih količina otpadnih voda od raznih subjekata u vodotoke dolazi do
zagađenje vodotoka, okoliša, a samim tim i voda za piće i druge potrebe.
Bosna i Hercegovina je u poratnom periodu primila međunarodnu pomoć za otklanjanje
posljedica rata i poboljšanje uslova života i rada. Posebno bi naznačili pomoć u revitalizaciji
objekata vodosnabdjevanja gradova i naselja što je bitno doprinijelo normaliziranju snabdjevanja
stanovništva pitkom vodom.
Međunarodna pomoć u slučaju prirodnih i drugih nesreća
U slučaju nastanka prirodne i druge nesreće na području Federacije Bosne i Hercegovine,
Federalni štab civilne zaštite ima mogućnost, nakon što Vlada Federacije BiH proglasi stanje
prirodne ili druge nesreće, da zatraži međunarodnu pomoć, ali samo pod uslovima:
¾ da su općine i kantoni – pogođeni prirodnom i drugom nesrećom, iscrpili sve resurse i
mogućnosti za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara;
¾ da je Federacija BiH iscrpila sve vlastite resurse, civilne i vojne;
¾ da su iscrpljene mogućnosti i resursi drugog entiteta koje je Štab civilne zaštite Republike
Srpske stavio na raspolaganje Federalnom štabu civilne zaštite, na osnovu «Sporazuma o
saradnji u ostvarivanju zadataka civilne zaštite»,40 i preko Ministarstva sigurnosti BiH. Pri
tome treba imati u vidu da se međunarodna pomoć mobilizira u slučaju prirodne nesreće
takvih razmjera da se procjenjuje da, na osnovu broja žrtava i evakuiranog stanovništva,
broja uništenih objekata za stanovanje, materijalnih dobara i infrastrukture, kao i štete na
ekonomiji, Federacija BiH i država Bosna i Hercegovina nisu u mogućnosti postojećim
kapacitetima održati situaciju pod kontrolom i otkloniti posljedice nastale nesreće. Pri
tome se najčešće polazi od procjene da, u skladu sa ekonomskim mogućnostima, svaka
država stvara pretpostavke kapacitiranosti za zaštitu i spašavanje planskim i
organizacijskim mjerama prevencije i pripravnosti resursa.
Pomoć izvana, čiju proceduru traženja koordinira Ministarstvo sigurnosti BiH, adresira se u
slučaju BiH i njenih entiteta, u obliku zahtjeva:
¾ na multilateralnoj osnovi - Ujedinjenim narodima, ali i Međunarodnoj federaciji CK/CP
(MFCK/CP) preko sekretara Crvenog križa - člana nadležnog organa/ Štaba CZ iz Pokreta
Crvenog križa koji na jednostavno zasnovanim procedurama zahtjeva MFCK/CP-u, može
brzo pribaviti pomoć po procijenjenim potrebama;
¾ na bilateralnoj osnovi- državama s kojima je BiH sklopila sporazum o saradnji i pomoći u
katastrofama (R Hrvatska), državama pripadajućih regionalnih inicijativa (DPPI),
državama UN-a ili NATO-a;41 ali i
¾ na regionalnoj osnovi- preko regionalne Inicijative pripravnosti i prevencije katastrofa
(DPPI) Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu, moguće je očekivati koordiniranu pomoć
država članica Inicijative: (Albanija, Bugarska, Grčka, Hrvatska, Mađarska, Makedonija,
Moldova, Rumunjska, Slovenija, Srbija i Crna Gora i Turska) na konsolidirani apel za
pomoć državi pogođenoj nesrećom, preko Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova
(OCHA) ili direktno, ali uz znanje OCHA-e;
40
41
«Službene novine Federacije BiH», broj 36/01
«Službeni glasnik BiH», broj 7/01
122
UN OCHA djeluje operativno po zahtjevu Rezidentnog / humanitarnog koordinatora UNDP za
Bosnu i Hercegovinu (koji koordinira Timom UN za upravljanje u katastrofi-UNDMT, uslijed
prisustva i dolaska velikog broja agencija UN-a), ili Rezidentnog nacionalnog predstavnika
UNDP u BiH, a na osnovu:
¾ prvenstveno «Rezolucije Generalne skupštine br.46/182 od 19.12.1991.godine», i
¾ «Smjernica o upotrebi resursa vojne i civilne odbrane u katastrofama» iz Osla, maja
1994.godine; ali i
¾ «Konvencije o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih naroda», usvojene od GS UN 13.
februara 1946.godine (o dodjeli pripadnicima UNDAC i osoblja zaštite i spašavanja
statusa «eksperta na misiji za UN»), ako je alarmiranje, mobilizaciju i angažman
međunarodnog vojno-civilnog (MCDA) osoblja zatražila OCHA.
Pomoć od NATO-a nije moguće očekivati direktno, ali je to izvodivo bilateralno (na osnovu
sporazuma o pružanju pomoći u snagama i sredstvima države - članice NATO-a državinečlanici), ili zahtjevom Generalnom sekretaru NATO-a za pomoć državi - nečlanici NATO-a
preko neke od moćnih međunarodnih organizacija (UN OCHA-e, MFCK/CP ili Svjetske
zdravstvena organizacija-WHO, ili pak UNHCR, i sl.), na osnovu Povelje UN-a i Smjernica o
vojnoj i civilnoj odbrani (MCDA) iz Osla, te NATO-vih strateških dokumenata kao i operativnih
dokumenata (zasnovanih na Smjernicama iz Osla):
¾ «Standardne operativne procedure za saradnju u pružanju pomoći u katastrofi u doba
mira», iz 1953.godine;
¾ «Politika pomoći u katastrofi u doba mira», odobrenu od Sjevernoatlantskog vijeća, maja
1995.godine;
¾ «Evroatlantska sposobnost odgovora na katastrofe», (kojim su uspostavljeni mehanizmi
odgovora na katastrofe - EADRCC i EADRU), odobrena od Evroatlantskog partnerskog
vijeća maja 1998.godine;
¾ «Standardne operativne procedure za Evroatlantski centar za koordinaciju djelovanja u
katastrofi (EADRCC)» i «Standardne operativne procedure za upotrebu EADRU u
međunarodnoj pomoći u katastrofi» iz juna 1998. godine.
Koordiniranim naporima Generalnog sekretara UN-a, preko Ureda za koordinaciju humanitarnih
poslova (OCHA), čiji predstavnik operativno djeluje u Evroatlantskom centru za koordinaciju
djelovanja u nesreći NATO-a (NATO EADRCC), moguće je, konačno, očekivati da Federacija
BiH preko zahtjeva na državnom nivou za većom koordiniranom pomoći, dobije pomoć i od
NATO-a, odnosno neke njene članice.
Svaka država, bilo da je članica UN-a ili/i NATO-a, u svrhu stvaranja pretpostavki za brzu i
ciljanu pomoć mora blagovremeno u okviru programa pripravnosti i prevencije katastrofa
dostaviti podatke o svojim vojnim i civilnim resursima za Centralni registar državnih kapaciteta
država– članica UN za upotrebu/ upravljanje u katastrofama. Ovaj (UN-ov) i njemu slični registri
(NATO-ov) služe kao operativna alatka za podršku sistemu UN i međunarodnoj zajednici u
njihovim nastojanjima da poboljšaju efikasnost hitne humanitarne pomoći. Centralni registar
sastoji se od sljedećih elemenata/registara:
¾ registar s imenicima međunarodnih timova za traženje i spašavanje;
¾ registar s podacima o državnim oficirima/državnim službenicima - centralnim kontakt
tačkama za hitni odgovor na nesreće;
¾ registar s podacima o državnim službama za pomoć u nesrećama, vlada zemalja - velikih
donatora;
¾ registar s podacima o skladištima resursa za pomoć u nesrećama;
¾ registar s podacima o ekspertima za upravljanje u nesrećama (akcijama i snagama zaštite i
spašavanja) i
123
¾ registar s podacima o snagama i sredstvima vojne i civilne odbrane.
Potrebe pogođenog područja koje je procijenio nadležni štab civilne zaštite (Federalni štab civilne
zaštite - FŠCZ) i Tim za procjenu nesreće i koordinaciju humanitarnih aktivnosti (UNDAC tim),
kroz situacijske izvještaje s terena koja se upućuju OCHA-i tokom istog dana od dolaska na
pogođeno područje, upravo se većim dijelom zadovoljavaju na osnovu podataka iz spomenutog
Centralnog registra i baze podataka o resursima kojima raspolaže nadležna lokalna agencija za
upravljanje u nesrećama - LEMA (što se ustvari odnosi na nadležni, FŠCZ) ili drugi štab s kojim
UNDAC tim koordinira operacije pomoći). Ovaj tim UN-a koga sačinjavaju civilno-vojni
stručnjaci iz države koja je mobilizirala svoj stručni tim, ima zadatak registovati nastali događaj,
sve njegove posljedice i kada zatreba da pomogne lokalnim vlastima u određivanju potrebe za
međunarodnom asistencijom i nadgledanje terena, kao i da koordinira takvu asistenciju
neposredno nakon velike nesreće.
Ocjena stanja u pogođenom području i procjena realnih potreba, kao i dugotrajnost humanitarnih
napora kojim koordinira OCHA, u potpunosti zavise od procjene razmjera nesreće koju sačini
UNDAC tim, kao i njegovih ocjena uspješnosti koordinacije operacija pomoći na terenu koje tim
izvodi s ostalim domaćim snagama i snagama međunarodne asistencije. Za potrebe koordinacije
operacija na terenu UNDAC tim najčešće, mada ne i uvijek, uspostavlja Centar za koordinaciju
operacija na terenu (OSOCC), čiji je zadatak da vlastima države - žrtve nesreće pomogne u
zadovoljenju povećanih potreba za upravljanjem koje pred njih stavlja pristizanje međunarodne
pomoći.
Smjernice iz Osla predviđaju više sadržaja civilno-vojnih resursa pomoći (u snagama i
materijalno-tehničkim sredstvima) pogođenom području, odnosno:
¾ izviđanje iz zraka, s kopna i mora i procjenjivanje, radi određivanje veličine nesreće i štete
- žrtava;
¾ blisko izviđanje u području nesreće i izviđanje puteva unutar njega i puteva koji vode tom
području;
¾ organizovana i mobilna ljudska snaga (direktno angažovana i/ili dodijeljena Ogranku DHA
za koordinaciju pomoći) za pomoć u traženju, spašavanju, evakuaciji, koordinaciji i
osiguranju usluga (npr. zaliha medicinske pomoći, vode, hrane, skloništa za beskućnike i
unesrećene, i dr.);
¾ asistencija u inženjerijskim operacijama;
¾ asistencija u komunikacijskim objektima, sredstvima i uslugama/ ekspertizi;
¾ osnovna kopnena logistička podrška;
¾ medicinska podrška civilnim službama;
¾ asistencija u zračnom transportu pomoći do pogođenog područja ili izbacivanje iz zraka
pomoći iznad područja operacije dostave humanitarne pomoći;
¾ osiguravanje resursa morskim putem;
¾ osiguranje koordinacije, podrške u transportu, snaga pomoći, objekata za hranu i ishranu,
objekata za pitku vodu i popravku vodne infrastrukture;
¾ asistencija u slučaju RHB kontaminacije i onečišćenja okoliša;
¾ uklanjanje neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS-a) i zaštita civilnog stanovništva.
Iz navedenih dokumenata kojima se uređuju pitanja operativnih procedura saradnje u slučaju
nesreća, proistječe nekoliko faza međunarodne operacije asistiranja žrtvi nesreće, odnosno:
¾ Faza pripravnosti (blagovremeno zaključivanje bilateralnih sporazuma o uzajamnoj
saradnji i pomoći u nesrećama/katastrofama, te identifikacija prvobitnih tački kontakta
svake od zainteresiranih strana u operaciji pomoći, ažuriranost baze podataka Centralnog
registra, kao i osiguranje aranžmana za brzo raspoređivanje pomoći koja će biti
124
¾
¾
¾
¾
dostavljana: vize, modeli prelaska granica, oslobađanje od carina i poreza, status osoblja,
eventualni tranzit kroz teritorij za treće zemlje, pitanje komunikacija i osiguranje protoka
informacija, i sl.);
Faza nastanka nesreće/katastrofe (aktivnosti i procedure traženja pomoći, procjene
nesreće/katastrofe, priprema za raspoređivanje snaga pomoći, koordinacije operacija
pomoći na pogođenom području, prelaska granice i koordinacije kretanja);
Faza raspoređivanja (izvršenje kretanja državnog elementa međunarodne pomoći i
aktivnosti tokom izvršenja zadatka);
Faza povlačenja (aktivnosti priprema za povlačenje i samog toka kretanja državnog
elementa međunarodne pomoći); i
Faza nakon povlačenja (faza završnih izvještaja, deminiranja i izvlačenja pouka i
naučenih lekcija iz završenog zadatka).
Svaka država će za svoje niže nivoe - štabove civilne zaštite, u skladu sa procjenama i
kapacitiranosti za prmanje i pružanje pomoći, po aspektima međunarodno važećih standardnih
operativnih procedura o primanju, dostavi i tranzitu pomoći u nesreći, organizovati obučavanje o
standardizovanim procedurama međunarodne pomoći: od alarmiranja i traženja pomoći (aspekt
osmatranja i uzbunjivanja - OiU), preko primanja/dostave ili slanja pomoći od graničnog prelaza
do mjesta nesreće, do koordinacije operacija zaštite i spašavanja i izvršenja misije do povlačenja.
Čim preko Centra za OiU primi poruku od međunarodnog subjekta - davaoca pomoći o slanju
odgovarajuće pomoći (u traženom broju i količini), nadležni štab CZ, u državi-primanja pomoći u
koordinaciji s OSOCC-om, prosljeđuje sve relevantne podatke nadležnim ministarstvima
(vanjskih poslova i sigurnosti, saobraćaja i komunikacija, unutrašnjih poslova, finansija, kao i
referentnim zdravstvenim, veterinarskim i sanitarnim inspekcijama) o dolasku timova i sredstava
pomoći na dogovorene granične prelaze uz odgovarajuću dokumentaciju, u svrhu regulisanja:
¾ dozvole ulaska stranih vojnih transportnih sredstava s ljudstvom i MTS na državnu
teritoriju;
¾ dolaska međunarodne pomoći (ljudi i sredstava) zračnim putem;
¾ dozvole upotrebe radiokomunikacija i frekvencija;
¾ prevencije proceduralnih zadržavanja i oslobađanja od plaćanja putnih taksi i drugih
obaveza (svih postojećih);
¾ dopuštenja uvoza opasnih materija / eksploziva;
¾ osiguranja policijske pratnje do ciljane lokacije;
¾ osiguranja uvoza i prevoza goriva kroz državnu teritoriju;
¾ saglasnosti za oslobađanje od carinskih i poreznih dažbina na teretna vozila i goriva;
¾ osiguranja drugih sigurnosnih aranžmana, kao i osiguranja prateće logistike za konvoje
pomoći (punktovi točenja goriva, pokretni timovi za servisiranje i održavanje vozila iz
konvoja pomoći, osiguranje vučne službe, policijska pratnja konvoja i osiguranje druge
potrebne logistike – hrana, smještaj, medicinska pomoć, gorivo, oprema za spašavanje, i
slično).
Federalni štab civilne zaštite u slučaju neke velike prirodne nesreće na području Federacije BiH
koja nadilazi mogućnosti i kapacitiranost civilne i vojne odbrane za kontrolu situacije, može,
dakle, tražiti međunarodnu pomoć, ali samo preko nadležnog organa (štaba) na državnom nivou,
ili uz znanje višeg nivoa (u slučaju da to čini Sekretar Crvenog križa Federacije BiH - CK FBiH,
kao član FŠCZ u obraćanju MFCK-u za pomoć). Mnogo je važnije da pod određenim navedenim
uslovima i pod uređenim procedurama na državnom nivou, FŠCZ stvori sve navedene pripremne
pretpostavke uspješne terenske koordinacije međunarodne pomoći (nadležni štab CZ –
UNDAC/OSOCC), koja će na zahtjev biti upućena od država i organizacija (pripremom baze
podataka o resursima za zaštitu i spašavanje, te obučavanjem kroz teoretsko- praktične oblike
specijalističke obuke i opremanjem snaga zaštite i spašavanja za ovakve složene zadatke).
125
Prilog broj 2
NEVLADINE STRUKTURE
U Federaciji BiH postoji i djeluje više nevladinih organizacija i udruženja koje sudjeluju u
poslovima: nadgledanja, osiguranja veza, preduzimanja preventivnih mjera, sprečavanja,
smanjenja ili otklanjanja posljedica u slučaju nesreća, edukacije stanovništva i slično:
Crveni križ Federacije BiH je nevladina organizacija koja je prihvatila načela Međunarodnog
crvenog križa, a svoju djelatnost obavlja u skladu sa zakonom, statutom i drugim aktima kojima
je ova djelatnost utvrđena. Sarađuje sa svim vladinim i nevladinim organizacijama uključenim u
odgovore na katastrofu i u tom smislu razvija vlastitu strukturu djelovanja, upravljanja, saradnje i
koordinacije.
Savez radioamatera je nevladina organizacija koja se uključuje u osiguranje sistema veza za sve
strukture koje sudjeluju u prevenciji sprječavanja katastrofa.
Zrakoplovni savez, preko aeroklubova i padobranskih klubova osigurava prevoz i brzi dolazak
ljudi i najhitnijih materijalnih sredstava na mjesto katastrofe.
Vatrogasni savez Federacije BiH i Vatrogasni savez Herceg-Bosne u Federaciji BiH su udruženja
profesionalnih i dobrovoljnih vatrogasnih društava koji se bave prevencijom, obukom,
sprečavanjem i otklanjanjem opasnosti od požara.
Savez ronilaca BiH,
Caritas,
Gorska služba spašavanja,
Spasitelj 2000,
Planinarski savez(i),
Izviđači,
Gorani i druge društvene organizacije koje se organizuju prema Zakonu o udruženjima građana i
fondacija.
126
Prilog broj 3
POJMOVI – DEFINICIJE – OBRAZLOŽENJE
1. RIZIK
a) Šta je to rizik?
To je vjerojatnost trpljenja /neke/ štete ili gubitaka /materijalnih ili ljudskih/ u slučaju prirodne ili
druge nesreće.
b) Šta je to prihvatljiv rizik?
Svaki pojedinac i svaka zajednica mora naučiti živjeti s nekim oblikom rizika. Nemoguće je sve
rizike ukloniti i Vlada Federacije BiH u područjima koja su izložena opasnostima mora odlučiti
koji je stepen rizika «prihvatljiv» na federalnom nivou. Troškovi ponavljanih apela za pomoć i
saniranja moraju se uskladiti s troškovima ulaganja u ublažavanje i pripravnost prije samog
događaja. Prihvatanje ili tolerisanje rizika je dinamičan društveno-politički postupak koji se
odvija unutar drugog dinamičkog postupka, a to je promjenjiva priroda opasnosti i izloženosti
riziku.
Ono što će biti prihvatljivo za jedan kanton ili općinu, ne mora biti prihvatljivo za druge, ono što
je prihvatljivo u jednoj fazi razvoja zajednice i vrijednosnog sistema može se znakovito
promijeniti u kasnijoj fazi.
Analiza rizika zahtijeva upoređivanje niza podataka iz različitih oblasti. Primjer je razumijevanje
svih dugoročnih i kratkoročnih efekata poplava i za sastavljanje odgovarajućih planova nužno je
kombinovati podatke iz meteorologije, topografije, strukture tla, vegetacije, hidrologije, naselja,
nivoa vode koju zemlja ne može upiti, infrastrukture, prevoza, stanovništva, društveno-privrednih i
materijalnih sredstava.
Karte su jedan od najefikasnijih načina prikazivanja tih podataka. U ovom kontekstu, karte s
prikazom opasnosti, izloženosti i rizika mogu se sakupiti i nanizati jedan na drugoga u obliku
slojeva. Slojevi se odnose na opasnosti i izloženosti istima. Obično se tako dobiva slika područja
koja su izložena najvećem riziku i time se omogućava utvrđivanje područja koja omogućuju
najbolji odnos troškova i koristi, tzv. «vrlo isplativa» područja.
2. OPASNOST
a) Šta je to opasnost?
Opasnost je zajednički nazivnik «mogućih događaja» koji mogu uzrokovati gubitak života
ili nanijeti štete na imovini i okolišu.
Prirodne i druge nesreće nastaju uslijed djelovanja neke opasnosti. Stoga, u procjenu treba
uključiti odnosno identifikovati koje će opasnosti biti analizirane, do kakvog će događaja
vjerojatno doći (prirodnog ili civilizacijskog).
127
Procjena opasnosti je proces u kojem se bavimo karakteristikama same opasnosti, na
primjer, ciklonama, zemljotresima, olujama, hemijskim akcidentima, industrijskim požarima, ali
ne i njihovim učinkom na zajednicu i okolinu. To je predmet analize izloženosti opasnostima.
Analiza bi trebala pokrivati sljedeće: kakva je priroda, žestina i učestalost opasnosti; koje
područje je zahvatila; vrijeme nastajanja i trajanja; širenje opasnosti – ako se ništa ne preduzme –
da li će se ista pogoršati; skupljanje podataka i bilježenje na karti; vođenje zabilješki o prošlim
događajima i prethodnim iskustvima (na dotičnom području ili drugdje); bilježenje i uvažavanje
spoznaja lokalnog stanovništva; korištenje naučnih istraživanja i sl.
b) Šta je to izloženost opasnostima?
To je stepen do kojega su neko područje, ljudi, objekti svih vrsta ili privredna imovina
izloženi gubicima, povredama ili štetama uzrokovanim udarom opasnosti.
Procjena izloženosti je prikaz fizičke, društvene i privredne izloženosti nekoj opasnosti;
procjena gustoće naseljenosti stanovništva i markiranje posebno izložene grupe. Treba procijeniti
mogućnosti smještaja grupe stanovništva s obzirom na opasnost; mogući efekat na privredu –
direktni, sekundarni, finansijski; skupljanje podataka u pogledu: infrastrukture, okoliša,
demografije, kulture, privrede.
c) Šta je to mogućnost upravljanja?
To je stepen (pokazatelj snage i umijeća) do kojega određena zajednica može intervenisati ili
upravljati s opasnošću u svrhu smanjivanja mogućih efekata opasnosti, odnosno to je: svjesnost o
postojanju opasnosti; sankcionisanost iste u zakonu i provedbenim i drugim propisima;
provođenje potrebnih preventivnih mjera i mjera ublažavanja posljedica (npr. izrada planova,
formiranje odgovarajućih službi i jedinica, nabavka opreme i sredstava, edukacija i obuka);
predviđanje nastajanja opasnosti i uzbunjivanje stanovništva; organizovanje snaga u pripravnosti;
sposobnost intervencije (snagama i sredstvima), te plansko uključivanje i sudjelovanje javnih,
vladinih i nevladinih organa u upravljanju u nesreći.
Zbog nepredvidivosti opasnosti, a i zbog složenosti i značaja posljedica koje prirodne i druge
nesreće imaju na život i zdravlje ljudi, životinja i bilja, te na sigurnost njihove imovine, analiza
rizika i mogućih posljedica opravdano zaslužuje punu pažnju.
S obzirom na to da posljedice nastaju kao rezultat djelovanja prirodnih i drugih nesreća, a one
najčešće ne pogađaju samo usko područje nego se reflektuju na širu regiju, nužno se nameće
potreba čvršće i intenzivnije saradnje između svih organa i institucija u zajednici koje se bave
ovom problematikom ali i međusobne saradnje zemalja u regiji.
U tome smislu definisana su tri osnovna pravca djelovanja:
¾ Preventivno djelovanje,
¾ Djelovanje u slučaju prirodnih i drugih nesreća, i
¾ Saniranje posljedica.
Najčešće prirodne i druge nesreće koje nanose štetu materijalnim dobrima i ugrožavaju ljudske
živote, a koje su do sada registrovane na području Federacije Bosne i Hercegovine, odnose se na:
zemljotrese, rudarske nesreće, olujno nevrijeme praćeno tučom, vjetrovima razornog intenziteta i
električnim pražnjenjem, snježne oluje, kiše jakog intenziteta i kratkog trajanja koje uzrokuju
bujične poplave i poplave u zahvatu vodotoka, odroni zemljišta i klizišta, suše, rani i kasni
mrazovi, te šumski požari.
128
Pojava navedenih prirodnih i drugih nesreća negativno se odražava na ukupno stanje društva, čija
je spremnost za primjeren odgovor u datom trenutku izrazito mala.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina Daytonskim mirovnim sporazumom administrativno
podijeljena na dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine 51% i Republika Srpska 49 % teritorije
– te na činjenicu da ne postoje valjani - izdvojeni podaci za Federaciju BiH po svim elementima
Procjene, u dijelu ove Procjene bit će korišteni podaci za cijelu Bosnu i Hercegovinu, što je i
prirodno, jer je teritorija Bosne i Hercegovine i po ovom pitanju nedjeljiva.
3.
RAZLIKE
a) Razlika između opasnosti i katastrofe
Jasno govoreći, ne postoji stvar koja se zove prirodna katastrofa, ali postoji prirodna opasnost.
Katastrofa je rezultat uticaja opasnosti na društvo. Tako su efekti katastrofe određeni prema
veličini ranjivosti društva na opasnost (ili suprotno tome, njena sposobnost, ili kapacitet da se
nosi sa opasnošću). Ova ranjivost nije prirodna, nego je rezultat cijelog obima stalno promjenjivih
fizičkih, socijalnih, ekonomskih, kulturnih, političkih, čak i psiholoških faktora koji oblikuju
ljudski život i stvaraju okruženje u kome ljudi žive. "Prirodne" katastrofe su sud prirode o onome
što su ljudi uradili.
b) Šta je prirodna opasnost?
Prirodne katastrofe uključuju fenomeni kao što su: zemljotresi; vulkanske aktivnosti; klizišta;
tsunami;, tropski cikloni i druge ozbiljne oluje; tornada i jaki vjetrovi; poplave na rijekama i
obalske poplave; divlji požari i slične pojave; suša; pješčane oluje; pustošenje područja
djelovanjem insekta kao biološka katastrofa. Drugi tipovi opasnosti uključuju ljudski izazvana
dešavanja, kao što su tehnološke opasnosti i degradacija okoline.
c) Šta je katastrofa?
Ozbiljno narušavanje funkcionisanja zajednice ili društva uzrokovano široko rasprostranjenim
ljudskim, materijalnim, ekonomskim ili okolišnim gubicima koji nadilaze sposobnost
zajednice/društva da se nose s njima korištenjem vlastitih sredstava.
d) Šta je ranjivost na katastrofe?
Ranjivost na katastrofe je proces koji rezultira iz ljudskih djelovanja ili nedjelovanja ili iz
inherentne situacije kao što je siromaštvo. Ona opisuje stepen do kojega je društvo ugroženo od
strane utjecaja prirodnih opasnosti u socijalnim, ekonomskim, političkim ili okolišnim sferama.
Stepen ranjivosti zavisi, između ostalog, od stanja ljudskih naseobina i njihove infrastrukture,
načina na koji je disaster management adresiran od strane javne politike i stepena dostupnih
informacija i edukacije o opasnostima i kako rukovati njima.
e) Zašto ciljati na ranjivost društva na katastrofu?
Iako su društva oduvijek bila izložena utjecaju prirodnih katastrofa, ona su, posljednjih godina,
bila više izložena utjecaju njihovih negativnih utjecaja. Samo početkom 2001. godine tri
uzastopna zemljotresa u El Salvadoru i jedan u Indiji, zajedno sa ponovljenim poplavama u
Mozambiku, uzrokovali su značajne gubitke u životima i velike štete na ekonomskoj i socijalnoj
infrastrukturi u tim zemljama. Ovaj globalni razvoj je direktno vezan za broj trendova, kao što su
129
povećanje bogatstva i siromaštva, porasta populacije i njene gustoće, posebno u kontekstu brze
urbanizacije, degradacije okoline i klimatskih promjena.
f) Šta je smanjenje katastrofa (rizika)?
Rješenja protiv povećanog utjecaja prirodnih opasnosti postoje. Znanje i tehnologija koje je
potrebno primijeniti u ovim rješenjima su široko dostupni. Smanjenje katastrofa – ili radije
smanjenje rizika od katastrofa – je zbir svih mjera koje mogu biti preduzete s ciljem smanjenja
ranjivosti socio-ekonomskog sistema na prirodne opasnosti. Mjere pokrivaju širok spektar
aktivnosti koje se kreću od sprečavanja katastrofa sve do mjera čiji je cilj limitiranje ozbiljnosti
katastrofe kada se ona već desi. Jasne informacije i političko angažovanje su osnova uspješnih
mjera za sprečavanje katastrofa.
Ovo je stalno tekući proces, koji nije ograničen na jednu katastrofu. On traži da motivira društva u
riziku da se uključe u svjesni disaster management, pored tradicionalnog odgovora na katastrofu.
Smanjenje katastrofe je po prirodi multi-sektorsko i interdisciplinarno i uključuje mnogo varijanti
međusobno povezanih aktivnosti na lokalnoj, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.
130
Prilog broj 4
TERMINI ( SKRAĆENICE )42
Skraćenica
1
ICDO
DHA
OCHA/ DHA
Ured za koordinaciju humanitarnih
pitanja
UNDP
UN program razvoja
NATO
Sjevernoatlantski vojni savez
Vlasti odgovorne za menadžment
lokalnih vanrednih situacija
Procjena i koordinacija katastrofa
Sredstva vojne i civilne odbrane
Inicijativa o spremnosti i prevenciji
katastrofa
Program obuke rukovođenja
katastrofama
Evroatlantski koordinacioni centar
za odgovor na katastrofe
Program Ujedinjenih naroda za
zaštitu životne sredine
Nevladine organizacije
LEMA
UNDAC
MCDA
DPPI
DMTP
EADRCC
UNEP
NVO
FAO
UNHCR
Udruženje za prehranu i
poljoprivredu
UN-ov Visoki povjerenik za
izbjeglice
WHO
Svjetska zdravstvena organizacija
MES
NUS
Minsko eksplozivno sredstvo
Neeksplodirano ubojno sredstvo
Minsko-akcioni centar Bosne i
Hercegovine
Memorandum o razumijevanju
Federalni meteorološki zavod
Republički hidrometeorološki zavod
Srbije
Državni hidrometeorološki zavod
Republike Hrvatske
Međunarodni ured za epizootije–
Pariz
BHMAC
MOR
FMZ
RHMZ S
DHMZ RH
O.I.E.
42
Međunarodna humanitarna
i dr. organizacija
2
Međunarodna organizacija civilne
zaštite
Odjel za humanitarne poslove –
preteča OCHA
NAPOMENA
3
1. uključuje smanjenje katastrofe u razvojnom planiranju;
2. finansiranje sporazuma za upravljanje katastrofom;
3 pomaže koordinatoru na terenu i UN-ovom timu za
upravljanje katastrofom.
1. uključuje smanjenje katastrofe u razvojnom planiranju;
2. finansiranje sporazuma za upravljanje katastrofom;
3. pomaže koordinatoru na terenu i UN-ovom timu za
upravljanje katastrofom.
1. tehnički savjeti radi smanjivanja izloženosti;
2. pomaganje u ponovnom pokretanju prehrambene
proizvodnje;
3. uslovi predviđanja za pružanje posebne prehrambene
pomoći.
1. štiti izbjeglice;
2. traži trajna rješenja za problem izbjeglica;
3. pomaže pri pružanju nužne pomoći.
1. pruža pomoć u svim aspektima prevencije i liječenja
zdravstvenog stanja uključujući i spremnost zdravstvenih
službi za brzo intervenisanje u slučaju katastrofa.
Dodatni pojmovi u Rječniku civilne zaštite, izdanje 2004. godine
131
1
UNEP
TRZ
MTS
CORINAIR
IPCC
PHARE
AIRBASE
EEA
TOC
GSS
CAP
DRB / OCHA
FCSU
GPS
ICRC
IFRC
INSARAG
INTERFAIS
MCDU
MIS
OSOCC
SAR
UN CIMIC
UNICEF
US AID
WFP
WHO
mSv
2
Program Ujedinjenih naroda za
zaštitu okoliša
Tehničko-remontni zavod
Materijalno-tehnička sredstva
Međunarodna organizacija
Međunarodna organizacija
Centralna evropska baza podataka
Evropska agencija za okoliš
Koncentracija ukupnog ugljika
Gorska služba spašavanja
Konsolidirani proces apela za
pomoć
Odjel (OCHA-e) za djelovanje u
katastrofama
Jedinica (Ujedinjenih naroda) za
podršku koordinaciji na terenu
Sistem globalnog pozicioniranja
Međunarodni komitet Crvenog
križa
Međunarodna federacija
organizacija Crvenog križa i
Crvenog polumjeseca
Međunarodna savjetodavna grupa
za traženje i spašavanje
Kompjuterizirani informacioni
sistem međunarodne pomoći u
hrani
Vojno-civilna jedinica za pomoć u
katastrofi
Sistem informativnog
menadžmenta
Centar za koordinaciju operacija na
terenu
Traženje i spašavanje
Civilno- vojna saradnja
Ujedinjenih nacija/ naroda
Fondacija za djecu Ujedinjenih
nacija / naroda
Agencija SAD za međunarodni
razvoj
Svjetski program hrane
Svjetska zdravstvena organizacija
milisivert
3
Mjera za ozračenost
132
Prilog broj 5
ZBIRNI PREGLEDI EPIDEMIJA U FEDERACIJI BiH PO GODINAMA
U 2000. GODINI
R.
BOLEST
br.
1
2
KANTON
Općina
3
4
Naselje
Broj
oboljelih
Prijavaodjava
5
6
7
Duboki potok,
Bjelave
Kiseljak
Perutac
Gradište
Babino polje
Blatuša
Simetrale
Grad
Ljetovik
Malo čajno
Pridražići Tetovo
Brezovača
1.
Hepatitis virosa A
Tuzlanski
Srebrenik
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
Hepatitis virosa A
12 epidemija
Tuzlanski
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
ZE-DO
Tuzlanski
Visoko
Zenica
Zenica
Zenica
Tešanj
Zavidovići
Visoko
Visoko
Zenica
Banovići
13.
Parotitis epidemica
Tuzlanski
Živinice
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
Parotitis epidemica
13 epidemija
Varicellae
Varicellae
Varicellae
Varicellae
4 epidemije
Tuzlanski
Tuzlanski
Tuzlanski
Tuzlanski
Tuzlanski
ZE-DO
Unsko-sanski
Srednjobosanski
ZE-DO
Tuzlanski
ZE-DO
ZE-DO
Kladanj
Banovići
Kalesija
Tuzla
Gradačac
Zenica
Cazin
G. Vakuf
Visoko
Sapna
Kakanj
Zenica
Đurđevik, Bašigovci,
Lukovica, Gračanica
Grad
Grad
Grad
Grad
Srnice G. Bib. polje
Perin Han, Gorica
SŠ Centar
Voljevac, Zastinje
Selo Kalići
g.Sapna, lisa
Grad
Grad
Srednjobosanski
Unsko-sanski
Tuzlanski
Unsko-sanski
Donji Vakuf
Bihać
Maoča, Brka
Ključ
Grad
Ozimice I, II
G.Rahić, Brka
Vrtić «Ljiljan»
26.
27.
28.
29.
30.
Meningitis virosa
HNK, ZHK, HBK
Mostar,
Čitluk,
Posušje,
Gradska naselja
11
31.01.2000
12
6
34
53
13
538
215
10
7
16
4
919
13.03.2000
21.08.2000
25.08.2000
06.12.2000
06.09.2000
01.09.2000
14.09.2000
09.10.2000
17.10.2000
03.11.2000
12.12.2000
296
10.01.2000
327
508
25
43
32
97
15
25
27
20
220
126
1.761
42
363
16
41
462
08.02.2000
10.02.2000
08.03.2000
26.04.2000
23.05.2000
15.01.2000
18.05.2000
03.08.2000
19.10.2000
31.10.2000
08.11.2000
28.11.2000
24
04.07.2000
05.04.2000
19.04.2000
10.05.2000
26.05.2000
Tomislavgrad
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
1 epidemija
Q groznica
HNK
Mostar
Goranci, Bogodol
Q groznica
HNK
Konjic
Vrdolje
Q groznica
ZE-DO
Kakanj
Grad
3 epidemije
Brucelosis
HNK
Mostar
Bogodol, Goranci
1 epidemija
Toxiinfectio alim.
Unsko-sanski
Bihać
Ribić
Intoxicatio alim.
ZE-DO
Zenica
Obrenovci
Toxiinectio alim.
ZE-DO
Zenica
KP Zavod
Intoxicatio C.ignata
Unsko-sanski
V. Kladuša
Osn. škola
4 epidemije
Influenza
Federacija Bosne i Hercegovine
UKUPNO FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
24
54
2
59
115
10
10
8
6
15
49
78
39.245
42.614
24.05.2000
24.05.2000
25.05.2000
05.05.2000
27.06.2000
22.06.2000
23.03.2000
04.10.2000
1.-12.2000
133
Prosječan broj oboljelih po jednoj epidemiji:
™ bez epidemije gripa: 86,39
™ s epidemijom gripa: 1.092,67
U 2001. GODINI
R.
br.
BOLEST
KANTON
Općina
Naselje
Broj
oboljelih
1
2
3
4
5
6
1.
Hepatitis virosa A
ZE-DO
Tešanj
Piljušići
41
2.
Hepatitis virosa A
ZE-DO
Zenica
Stranjani
23
3.
Hepatitis virosa A
USK
Bihać
Čekrlije, Vinica
245
4.
Hepatitis virosa A
USK
Bihać
Založje
18
5.
Hepatitis virosa A
ZE-DO
Zenica
Ćerići
6.
Hepatitis virosa A
USK
Bihać
MZ Čavkiji
11
7
7
345
7.
8.
9.
10.
11.
6 epidemija
Parotitis
epidemica
Parotitis
epidemica
Parotitis
epidemica
Parotitis
epidemica
Parotitis
epidemica
5 epidemija
UKUPNO:
ZE-DO
Olovo
Solun, Ol. Luke
53
ZE-DO
Breza
Breza
51
Tuzlanski
Lukavac
Grad
7
Unsko-sanski
Cazin
Grad
9
Srednjobosanski
N. Travnik
Grad
85
UKUPNO:
Trichinelosis
Tuzlanski
Kladanj
Stupari, Tarevo
16
13.
Trichinelosis
Unsko-sanski
S. Most
Čaplje
12
14.
Trichinelosis
HNK
Konjic
Mokro, Bjelimići
3
UKUPNO:
15.
Varicellae
Tuzlanski
Tuzla
16.
Varicellae
Tuzlanski
Banovići
Grad
16
17.
Varicellae
Unsko-sanski
B.Petrovac
TC Gorinčani
19
18.
19.
20.
Varicellae
Varicellae
Varicellae
Unsko-sanski
Unsko-sanski
Unsko-sanski
Ključ
Bos.Krupa
B.Petrovac
Grad
Grad
Grad
16
14
14
21.
Varicellae
Tuzlanski
Kladanj
Grad
20
22.
23.
24.
01.02.2001
28.06.2001
04.04.2001
08.06.2001
15.05.2001
24.07.2001
10.07.2001
09.11.2001
08.01.2001
07.02.2001
13.03.2001
05.04.2001
02.04.2001
03.04.2001
31
Grad-Dom za
djecu
7 epidemija
Intoxicatio
aliment.
Intoxicatio
aliment.
Intoxicatio
aliment.
7
07.02.2001
07.06.2001
18.04.2001
12.09.2001
13.03.2001
26.11.2001
16.05.2001
01.09.2001
08.11.2001
29.11.2001
28.02.2002
205
12.
3 epidemije
Prijavaodjava
UKUPNO:
28
23.02.2001
09.04.2001
05.06.2001
16.08.2001
01.11.2001
07.12.2001
21.11.2001
22.11.2001
03.12.2001
04.12.2001
04.03.2002
113
Tuzlanski
Kalesija
Mahmutovići
4
20.02.2001
21.02.2001
ZE-DO
Zenica
Nemila
17
27.03.2001
Tuzlanski
Lukavac
Gnojnice
7
30.07.2001
06.08.2001
134
1
25.
26.
2
3
Intoxicatio
aliment.
Intoxicatio
aliment.
5 epidemija
4
5
Unsko-sanski
Bihać
Poduzeće
Krajinametal
6
71
Tuzlanski
Kalesija
Naselje Janjići
9
UKUPNO:
108
27.
Enterocollitis
ZE-DO
Kakanj
Dubovo brdo
33
28.
Enterocollitis
Tuzlanski
Lukavac
Gnojnica, Murgiji
29
2 epidemije
UKUPNO:
15.05.2001
28.05.2001
19.06.2001
24.07.2001
62
29.
Micetizmus
Tuzlanski
Sapna
Vinica
9
30.
Micetizmus
Tuzlanski
kladanj
MZ Tarevo
4
31.
7
03.08.2001
06.08.2001
19.09.2001
03.10.2001
2 epidemije
UKUPNO:
Influenza
Federacija Bosne i Hercegovine
UKUPNO FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
08.06.2001
14.09.2001
04.07.2001
27.08.2001
13
35.695
36.572
Prosječan broj oboljelih po jednoj epidemiji: 1.180
Prosječan broj oboljelih bez epidemije gripa: 29
U 2002. GODINI
R.
BOLEST
KANTON
Općina
Naselje
br.
1
2
3
4
5
1.
Parotitis epidemica
Unsko-sanski
Bihać
Vojarna Grmeč
2.
Parotitis epidemica
Unsko-sanski
V. Kladuša
Škole
3.
Parotitis epidemica
Unsko-sanski
Bužim
Grad
4.
Parotitis epidemica
Unsko-sanski
B.Petrovac
Grad
5.
Parotitis epidemica
Srednjobosanski
5 epidemija
Busovača,
Travnik,
G.Vakuf
UKUPNO:
Više općina
Broj
oboljelih
6
Prijavaodjava
51
16
32
25
39
7
10.01.2002
05..06.200
2
13.05.2002
13.05.2002
23.09.2002
10.06.2002
26.08.2002
204
01.01.2002
01.05.2002
7
84
410
23
34
82
13
12
96
15
04.01.2002
20.03.2002
18.06.2002
11.10.2002
19.10.2002
28.03.2002
6.
Varicellae
Unsko-sanski
Bihać
o. š. Pokoj
7.
8.
Varicellae
Varicellae
Unsko-sanski
Unsko-sanski
S.Most
Cazin
Vrtić
Vrtić
9.
Varicellae
Tuzlanski
Tuzla
O.Š.
10.
Varicellae
Unsko-sanski
Bos.Krupa
O.Š.
11.
Varicellae
Unsko-sanski
S.Most
O.Š.
29
47
27.12.2002
16.02.2003
12.
Varicellae
Srednjobosanski
Jajce,
Travnik,
O.Š.
496
01.01.2002
15.11.2002
135
Kreševo,
Bugojno
UKUPNO:
7 epidemija
1
3
4
5
6
7
13.
Q groznica
1 epidemija
Kanton 10
Livno
Zgrada APTF-a
19.03.2002
14.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Tuzla
Studentski dom
15.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Kalesija
Tojšići, Lipovača
16.
Intoxicatio aliment.
ZE-DO
Zenica
Naselje Bilmišće
17.
Intoxicatio aliment.
ZE-DO
Zenica
Babišnica
24
115
18
18
33
38
6
6
9
18.
Intoxicatio aliment.
Unsko-sanski
Ključ
D. Vojići
Velagići
19.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Tuzla
Stari dio grada
20.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Gradačac
21.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Tuzla
22.
8 epidemija
Intrahospitalna
influenca
1 epidemija
23.
2
681
Grip
Meningitis seroza
Unsko-sanski
Mostar
Unsko-sanski
Febris haemorrhag
Tuzlanski
26.
Febris haemorrhag
Srednjobosanski
2 epidemije
Banovići
N.Travnik,
Travnik, G.
Vakuf
UKUPNO:
Unsko-sanski
Bos.Krupa
28.
Enterocollitis ac.
ZE-DO
Zenica
2 epidemije
Grad
Grad
Sela i zaseoci
Više općina
Studentski
kamp
UKUPNO:
ZE-DO
1 epidemija
1 epidemija
3
Cazin
Enterocollitis ac.
Antrax
17.05.2002
Bihać
27.
30.
3
UKUPNO:
25.
Virusni hepatitis A
Kirurgija i urol.
KCM
UKUPNO:
1 epidemija
29.
08.08.2002
08.08.2002
05.07.2002
27.08.2002
29.10.2002
27.11.2002
13.11.2002
09.12.2002
UKUPNO:
1 epidemija
24.
Zelina srednja
8
8
4
5
18
26
4
4
114
UKUPNO:
HNK
Maglaj
Gornji Bradići
UKUPNO:
Tuzlanski
Gračanica
05.06.2002
12.06.2002
03.09.2002
12.09.2002
24.07.2002
03.12.2002
06.08.2002
Zaselak Delići
UKUPNO:
UKUPNO FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE:
1193
07.02.2002
10.05.2002
1.193
8
14
14
6
8
09.07.2002
15.08.2002
41
18.06.2002
49
27
27
4
4
31
9
9
9
2
2/1 umro
14
05.07.2002
27.08.2002
11.07.2002
17.07.2002
27.11.2002
08.01.2003
22.07.2002
26.08.2002
09.08.2002
09.08.2002
2530
136
U 2003. GODINI
R.
br.
1
BOLEST
KANTON
Općina
Naselje/objekat
2
3
4
5
1.
Varicellae
Unsko-sanski
Bihać
O.Š.
2.
Varicellae
Unsko-sanski
Ključ
Vrtić
O.Š
3.
Varicellae
Unsko-sanski
V. Kladuša
Vrtić
4.
Varicellae
Tuzlanski
Banovići
Grad i selo Bilavac
5.
Varicellae
Tuzlanski
Lukavac
N. Grad
6.
Varicellae
Tuzlanski
Kladanj
MZ Stupari
7.
Varicellae
Unsko-sanski
Sanski Most
Čaplje, Vrhpolje,
Kijevo
7 epidemija
UKUPNO:
8.
Intoxicatio aliment.
Sarajevski
Sarajevo
VF Komerc
9.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Kalesija
Vukovije
10.
Intoxicatio aliment.
Unsko-sanski
Bužim
Zaradostovo
11.
Intoxicatio aliment.
Tuzlanski
Tuzla
Obitelj
4 epidemije
UKUPNO:
12.
Grip
ZE-DO
Kakanj
Grad
13.
Grip
Tuzlanski
Tuzla
Grad
14.
Grip
Tuzlanski
Lukavac
Grad
15.
Grip
Tuzlanski
Živinice
Grad
16.
Grip
Tuzlanski
Gradačac
Grad
17.
Grip
Tuzlanski
Kladanj
Grad
18.
Grip
Tuzlanski
Banovići
Grad
19.
Grip
Unsko-sanski
Sanski Most
Grad
20.
Grip
Unsko-sanski
23.
24.
9 epidemija
Trichinell.
Trichinell.
2 epidemije
Enterocollitis
Enterocollitis
25.
Enterocollitis
21.
22.
Scarlatina.
Grad
ZE-DO
Tuzlanski
Zavidovići
Kladanj
ZE-DO
ZE-DO
Visoko
Zenica
UKUPNO:
Vukovići dolina
s. Plakovići
UKUPNO:
Tvrtka «Prevent»
Moščanica
ZE-DO
Kakanj
s. Bištrani
3 epidemije
26.
V.Kladuša
UKUPNO:
Tuzlanski
Tuzla
Lipnica, Š.Brod,
Plane
Broj
oboljelih
6
29
129
12
48
38
65
11
14
35
66
21
82
38
38
442
3
3
5
5
11
11
15
16
35
342
630
1307
2138
372
1067
1059
1641
340
771
235
383
250
397
231
528
282
461
8016
18
6
24
38
6
15
22
66
12
14
Prijavaodjava
7
10.01.2003
23.06.2003
05.02.2003
23.07.2003
10.03.2003
28.07.2003
02.04.2003
05.05.2003
19.05.2003
28.072003
11.11.2003
09.03.2004
11.12.2003
09.03.2004
24.02.2003
26.02.2003
08.06.2003
25.06.2003
09.07.2003
18.07.2003
20.08.2003
30.10.2003
12.03.2003
10.04.2003
19.03.2003
21.04.2003
21.03.2003
21.04.2003
19.03.2003
21.04.2003
24.03.2003
22.04.2003
27.03.2003
22.04.2003
02.04.2003
23.04.2003
01.04.2003
30.05.2003
11.04.2003
05.05.2003
14.03.2003
01.04.2003
04.07.2003
27.06.2003
17.08.2003
26.08.2003
15.12.2003
20.01.2004
137
1 epidemija
UKUPNO:
14
UKUPNO FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE:
8597
U 2004. GODINI
BOLEST
KANTON
Općina
Naselje
Broj
oboljelih
Prijavaodjava
1
2
3
4
5
6
7
1.
Influenza
Unsko-sanski
Bihać
Općina Bihać
2.
Influenza
Unsko-sanski
Sanski
Most
Općina S.Most
729
4352
217
601
16.01.2004
31.03.2004
06.02.2004
06.04.2004
3.
Influenza
Bosanskopodrinjski
Goražde
Općina Goražde
311
10.02.2004
4.
Influenza
ZE-DO
Olovo
Dolovi, Olovske
Luke, Solun
204
09.02.2004
R.
br.
4 epidemije
5.
Varicellae
UKUPNO:
Unsko-sanski
1 epidemija
6.
Trichinell.
Bos.Krupa
5468
Bos. Otoka,
Hodžinac
UKUPNO:
Tuzlanski
1 epidemija
Gračanica
Općina
Gračanica
UKUPNO:
7.
Toxiinfectio alim.
Tuzlanski
Lukavac
Poljice
8.
Toxiinfectio alim.
Tuzlanski
Kalesija
D. Ruinci
9.
Toxiinfectio alim.
Unsko-sanski
V.Kladuša
Dom zdravlja
10.
Toxiinfectio alim.
Tuzlanski
Tuzla
Rest. «Saranda»
4 epidemije
11.
Brucellosis
12.
Brucellosis
2 epidemije
UKUPNO:
HNK
ZE-DO
Konjic
Zenica
UKUPNO:
Boračko jezero,
Borci, Vrdolje
Naselje Šerići
UKUPNO FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE:
30
30
10
21
21
5
6
5
5
4
4
24
89
104
14.01.2004
05.03.2004
07.04.2004
20.04.2004
10.05.2004
21.05.2004
16.06.2004
07.05.2004
10.05.2004
11.06.2004
30.06.2004
6
08.02.2004
5
11
18.05.2004
5.634
138
Prilog broj: 6
PREGLED
ŠTETNIH ORGANIZAMA NA POLJOPRIVREDNOM BILJU U FEDERACIJI BiH
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
¾
Na otvorenom:
Phytophthora infestans
Alternaria solani
Venturia inaequalis; Venturia pirina
Monilia laxa; Monilia fructigena
Fusarium spp.
Blumeria graminis f.sp.tritici; B. hordei
Podosphaera leucotricha
Plasmopara viticola
Peronospora destructor
Peronospora parasitica
Oidium tuckeri
Unincula necator
Botritis cinerea
Aphididae
Elateridae
Tortricidae
Acarinae
Carpocapsa pomonella
Grapholita funebrana
Diabrotica virgifera virgifera
Leptinotarsa decemlineata
Rhagoletis cerasi
Polystigma rubrum
Puccinia spp.
Oulema melanopus
Ostrinia nubilalis
Hylemia antiqua
Hoplocampa spp.
Psilla spp.
PPV (plum pox potyvirus)
U zaštićenom prostoru:
¾ Fusarium spp.
¾ Pythium spp.
¾ Liriomyza spp.
¾ Thrips
¾ Tetranychus urticae
¾ Phytophthora spp.
¾ Botrytis spp.
¾ Verticilium spp.
139
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
V LA D A
БОСНА И ХЕРЦЕГОВИНА
ФЕДЕРАЦИЈА БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ
В Л А Д А
BOSN IA AND HERZEGOVINA
FEDERATION BOSNIA AND HERZ EGOVINA
GO VE RNM E NT
Na osnovu člana 24. tačka 1. Zakona o zaštiti i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih i drugih nesreća («Službene novine Federacije BiH», broj 39/03), Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine, donosi
ODLUKU
O PROCJENI UGROŽENOSTI FEDERACIJE BOSNE
I HERCEGOVINE OD PRIRODNIH I DRUGIH NESREĆA
I
Ovom odlukom donosi se Procjena ugroženosti Federacije Bosne i Hercegovine od
prirodnih i drugih nesreća (u daljem tekstu: Procjena ugroženosti).
II
Procjena ugroženosti nalazi se u prilogu ove odluke i čini njen sastavni dio.
III
U skladu sa Procjenom ugroženosti, federalna ministarstva i drugi organi federalne uprave
dužni su, učestvovati u izradi Programa razvoja zaštite i spašavanja Federacije Bosne i
Hercegovine i Plana zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća Federacije Bosne i
Hercegovine, svaki u pitanjima iz svoje nadležnosti.
Organizaciju i koordinaciju izrade dokumenata iz stava 1. ove tačke, u skladu sa zakonom
i drugim propisima vrši Federalna uprava civilne zaštite.
IV
Zadužuje se Federalna uprava civilne zaštite da primjerak Procjene ugroženosti dostavi
svim federalnim ministarstvima, federalnim upravama i federalnim ustanovama, radi obavljanja
zadataka koji su u Procjeni ugroženosti utvrđeni za te organe, kao i svim vladama kantona i
načelnicima općina i Grada Mostara, radi usklađivanja svih pitanja važnih za organizovanje,
funkcionisanje i razvoj sistema zaštite i spašavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine.
V
Kantoni i opštine dužni su svoje procjene ugroženosti uskladiti sa Procjenom ugroženosti
iz tačke II ove odluke, u pitanjima od zajedničkog interesa.
Rješavanje pitanja usklađivanja iz stava 1. ove tačke, ostvaruje se u saradnji sa
Federalnom upravom civilne zaštite.
VI
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenim novinama
Federacije BiH».
V.broj: 328/05
30. juna 2005. godine
Sarajevo
PREMIJER
dr. Ahmet Hadžipašić, s. r.
140
Download

PROCJENA UGROŽENOSTI FEDERACIJE BOSNE I