1
Hinko Pleπko
ESDEA
ISCJELJUJU∆A
SNAGA LJUBAVI
2
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Knjiæni niz
HOMILIJE
Nakladnik
ESDEA d.o.o.
Oroslavje, Hrvatska
www.esdea.com
Odgovara
Velimir ©ubert
Lektura
Ljerka Koren
Korektura
Brankica VukmaniÊ
Naslovnica
Dunja Horvatin
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Tisak
DALI-GR AF, Zagreb
3
Hinko Pleπko
ISCJELJUJU∆A
SNAGA LJUBAVI
ESDEA
2004.
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
4
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 22:286
286:22
PLE©KO, Hinko
IscjeljujuÊa snaga ljubavi / Hinko Pleπko. Oroslavje : Esdea, 2004. - (Knjiæni niz Homilije)
ISBN 953-6409-38-0
440820015
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
5
Molitva predaje
“Gospodine Isuse Kriste, priznajem Ti: grjeπnik sam.
Kao grjeπnik zasluæio sam kaznu vjeËne smrti. U svojoj
velikoj ljubavi Ti si tu kaznu za moje grijehe platio svojom krvi. Ti si umro umjesto mene. Svojom posredniËkom krvi pomirio si me s Bogom. Zahvaljujem Ti za
Tvoju veliku ljubav. Zahvaljujem Ti za taj Ëudesni dar.
Gospodine Isuse Kriste, do danaπnjeg dana sam bio
svoj gospodar, ali odsad æelim da Ti vladaπ mojim æivotom. Æelim Tebi sluæiti i Tebe slijediti. Predajem Ti
svoj razum, svoju volju, svoje osjeÊaje, svoje tijelo, svoje
sposobnosti, svoje vrijeme, svoj novac, svoju buduÊnost
i svoj æivot. Sve stavljam u Tvoje ruke. Molim Te, sve to
uporabi na svoju slavu i na blagoslov mojim bliænjima.
UËini iz svega najbolje prema svojoj boæanskoj volji i
odluci.
Ti kaæeπ: ‘Ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan,
jer Êe se sutraπnji dan brinuti za sebe.’ (Matej 6,33)
Vjerujem Tvom obeÊanju; Ti Êeπ ga ispuniti. U vjeri Ti
zahvaljujem πto si svoje obeÊanje ostvario u mojemu
æivotu.
Æelim biti Tvoje dijete i Tebi pripadati. U svojoj
RijeËi si obeÊao: ‘A onima koji ga primiπe dade vlast
da postanu djeca Boæja: onima koji vjeruju u njegovo
ime.’ (Ivan 1,12) Vjerujem da ovom predajom postajem
Tvoje dijete i u vjeri Ti zahvaljujem πto sam to doista
postao. Amen.”
(Kurt Hasel, Zauber des Aberglaubens, str. 91.92)
6
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Drugi mogu, ali ti ne moæeπ!
Ako te je Bog pozvao da budeπ sliËan Isusu, On Êe
te voditi u æivot raspinjanja i poniæenja. Od tebe Êe
traæiti takvu posluπnost da neÊeπ moÊi slijediti ljude, niti
se usporeivati s drugim krπÊanima. »esto Êe ti se Ëiniti
da drugima dopuπta ono πto tebi ne dopuπta.
Drugi krπÊani i propovjednici, naizgled vrlo vjerni i
sposobni, mogu se nametati, manipulirati i voditi stvari
tako da ostvare svoje planove, ali ti to ne moæeπ. Ako i
pokuπaπ, doæivjet Êeπ takvu sramotu i Gospodin Êe te
tako ukoriti da Êeπ se u dnu duπe duboko kajati.
Drugi se mogu hvaliti sobom, svojim radom, uspjehom, pisanjem, ali Sveti Duh tebi neÊe dopustiti takvo
πto. Ako pak poËneπ sa samohvalom, On Êe te dovesti
u takvu situaciju da Êeπ prezirati sebe i sva svoja dobra
djela.
Drugima moæe biti dopuπteno zgrtati novac, ili da im
netko ostavi nasljedstvo, ali tebe Êe Bog ostaviti siromaπna zato πto æeli da imaπ neπto mnogo bolje od zlata —
potpunu ovisnost o Njemu, da Mu pruæiπ moguÊnost da
iz nevidljive riznice svakodnevno zadovoljava tvoje potrebe.
Gospodin moæe dopustiti da drugi uæivaju Ëast, a
tebe dræati u pozadini, zato πto æeli proizvesti osobito
mirisan plod za slavu koja dolazi, a taj plod moæe dozreti
samo u sjeni. On moæe dopustiti da drugi budu veliki,
a ti Êeπ ostati malen.
Bog moæe dopustiti da drugi rade za Njega i prime
svaku pohvalu, a tebe Êe pustiti da radiπ i trudiπ se bez
DRUGI MOGU, ALI TI NE MOÆE©!
7
vidljivog rezultata svojega truda. Ali da bi tvoj rad bio
joπ vrjedniji, On moæe dopustiti da drugi prime pohvalu
za posao koji si ti obavio i tako udeseterostruËiti tvoju
nagradu kad Isus doe.
Sveti Duh Êe budno bdjeti nad tobom ljubomornom
ljubavlju i ukorit Êe te za pojedine rijeËi i osjeÊaje, za
izgubljeno vrijeme i potroπen novac, za neπto zbog Ëega
se drugi krπÊani uopÊe ne uznemiruju.
Postani svjestan da je Bog beskonaËni Vladar, da ima
pravo Ëiniti πto Mu se svia. On ti ne mora objasniti
tisuÊe stvari koje te zbunjuju u Njegovom postupanju s
tobom. Ali ako se potpuno predaπ Njegovoj ljubavi, On
Êe te njome ogrnuti i obasuti te mnogim blagoslovima
koje primaju samo oni koji pripadaju tome unutarnjem
krugu.
Zato uvijek prihvati Ëinjenicu da si u izravnoj vezi
sa Svetim Duhom i da On ima prednost vezati tvoj jezik
ili okovati tvoju ruku ili zatvoriti tvoje oËi, onako kako,
po svemu sudeÊi, ne radi s drugima. I kad budeπ toliko
proæet æivim Bogom da u tajnosti svojega srca budeπ
sretan i oduπevljen tom neobiËnom, osobnom, privatnom i ljubomornom zaπtitom i vodstvom Svetog Duha u
tvojemu æivotu, naÊi Êeπ se u predvorju Neba.
8
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Budno pazite da ... ne proklija
koji gorki korijen...”
Proizvodnja poznatog filma o Titanicu stajala je viπe
od izgradnje istoimenog luksuznog broda. Ljubavna priËa u filmu je izmiπljena, ali su okolnosti vjerno prikazane. Naravno, redatelj je, prema vlastitim rijeËima, izostavio sve πto nije posluæilo ljubavnoj priËi.
Stoga u filmu nema rijeËi o Californiji, brodu koji
je, zaustavljenih strojeva, zbog opasnosti od ledenih santa Ëekao jutro i s kojega su se vidjele samo signalne
rakete πto su svjedoËile o katastrofi koja se odigrala
gotovo u vidokrugu njegove posade. Te noÊi nitko nije
morao umrijeti da posada Californije nije bila tako
pospana. Kapetana nisu mogli optuæiti za nemar, jer u
ono doba nije postojao propis koji bi zahtijevao da
telegrafistova kabina bude deæurna dvadeset Ëetiri sata.
Neposredno prije sudbonosnog sudara s ledenom
santom California je poslala upozorenje Titanicu. Ali
telegrafist na Titanicu, jako zaposlen primanjem pozdravnih brzojava, usred vijesti upozorenja, telegrafskim signalima uzvraÊa: “Zaveæi, imam posla!”
Kolega na Californiji, srdit zbog takve reakcije, iskljuËio je odaπiljaË i pred ponoÊ legao u svojoj kabini.
Nekoliko minuta nakon toga Titanic je prvi put emitirao
SOS, ali jedini brod koji je bio dovoljno blizu da pomogne, nije Ëuo pozive za pomoÊ.
Da telegrafist Californije nije bio toliko ogorËen, da
je bio uporan znajuÊi da su ledene sante oko njih, 1495
“BUDNO PAZITE DA ... NE PROKLIJA KOJI GORKI KORIJEN...”
9
ljudi bilo bi spaπeno. Bio je ogorËen, i to je to. O tome
ima neπto reÊi Biblija:
“Budno pazite da tko ne ostane bez milosti Boæje,
da ne proklija koji gorki korijen i da ne unese zabunu
i ne zarazi cijelo mnoπtvo.” (Hebrejima 12,15)
OgorËenost je bomba s usporenim upaljaËem; leæi
beæivotno, ali u njoj otkucavaju sekunde do trenutka kad
Êe eksplodirati. Nosiπ li u sebi takvu bombu? Zloba,
zavist, mrænja i nesnoπljivost mogu biti takve bombe i
onemoguÊiti vlastito spasenje i spasenje drugih.
Korijen je obiËno nevidljiv, jer je pod zemljom, skriven. Biblija je zapisala jedan dogaaj koji pokazuje πto
ogorËenost moæe uËiniti i kakav joj je kraj.
Iza Davida su bile godine progonstva, prepune kuπnja i straha, gladi i smrzavanja, oskudice i lutanja. No sad
je Davidov sin Abπalom, nakon svojega dragovoljnog progonstva zbog ubojstva brata, veÊ Ëetiri godine u Jeruzalemu.
“Kad su proπle Ëetiri godine, Abπalom reËe kralju:
‘Dopusti da odem u Hebron i izvrπim zavjet kojim
sam se zavjetovao Jahvi. Jer kad bijah u Geπuru u
Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: Ako me Jahve
dovede natrag u Jeruzalem, iskazat Êu Ëast Jahvi u
Hebronu.’ A kralj mu odgovori: ‘Idi u miru!’ I on
krenu na put... Abπalom razasla tajne glasnike po svim
Izraelovim plemenima i poruËi im: ‘Kad Ëujete zvuk
roga, tada recite: Abπalom je postao kralj u Hebronu.’
A ode s Abπalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema;
bijahu to uzvanici, koji su bezazleno poπli, ne znajuÊi
πto se sprema. Abπalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da
pribiva prinoπenju ærtava. Urota je bila jaka, a mnoπtvo Abπalomovih pristaπa sve je viπe raslo. Tada stiæe
10
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Davidu glasnik te mu javi: ‘Srce Izraelaca priklonilo
se Abπalomu.’ Tada David reËe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: ‘Ustanite! Bjeæimo! InaËe neÊemo uteÊi od Abπaloma. Pohitite brzo,
da on ne bude bræi i ne stigne nas, da ne obori na
nas zlo, i ne pobije grada oπtricom maËa!’ A kraljevi
dvorani odgovoriπe kralju: ‘©to god odluËi naπ gospodar kralj, evo tvojih slugu!’ I kralj izie pjeπice sa svim
svojim dvorom...
David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaËuÊi,
pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio
iaπe pokrivene glave i plaËuÊi. Tada javiπe Davidu da
je i Ahitofel meu urotnicima s Abπalomom. A David
zavapi: ‘Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!’ Kad je
David doπao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu,
doe mu u susret Huπaj ArËanin, prijatelj Davidov,
razdrte haljine i glave posute prahom. David mu reËe:
‘Ako poeπ sa mnom, bit Êeπ mi na teret. Ali ako se
vratiπ u grad i kaæeπ Abπalomu: “Bit Êu tvoj sluga,
gospodaru kralju; prije sam sluæio tvome ocu, a sada
Êu sluæiti tebi“, moÊi Êeπ tada okretati Ahitofelove
savjete u moju korist. S tobom Êe biti i sveÊenici Sadok
i Ebjatar. Sve πto Ëujeπ iz palaËe, javi sveÊenicima
Sadoku i Ebjataru. S njima su ondje i dva njihova
sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima
mi javljajte sve πto Ëujete.’ Tako se Huπaj, prijatelj
Davidov, vrati u grad upravo u Ëasu kad je Abπalom
ulazio u Jeruzalem.” (2. Samuelova 15,7-16.30-37)
Zaπto je David zavapio: “Obezumi Ahitofelove savjete, Boæe”? “A savjet πto bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Boæji; toliko je vrijedio
svaki Ahitofelov savjet, i kod Davida i kod Abπaloma.”
(2. Samuelova 16,23)
“BUDNO PAZITE DA ... NE PROKLIJA KOJI GORKI KORIJEN...”
11
Ahitofel je bio mudriji od svojih suvremenika. Prema
Bibliji, mudrost je Boæji dar. Ahitofel je imao dar koji
drugi nisu imali. I David i Abπalom potvruju da su
njegovi savjeti bili vrijedni kao kad progovori Bog.
Naæalost, A hitofel je odluËio zlouporabiti svoju mudrost da bi pomogao Abπalomu i upropastio Davida.
Zaπto? Zar ga Biblija ne naziva Davidovim savjetnikom
(15,12)?
Ne znamo koliko je godina bilo Ahitofelu, ali viπe
nije bio mlad. Nalazimo ga u zaviËajnom gradu Gilonu,
koji se nalazio neπto viπe od 20 km jugozapadno od
Jeruzalema.
Zaπto nije bio u Jeruzalemu s Davidom? Zbog ogorËenosti. I mrænje. Mudar Ëovjek pa mrzi? Iz njegovih
kasnijih savjeta i postupaka izbija ogorËenost. Zaπto?
Jedan tekst nam otkriva uzrok njegove ogorËenosti:
“Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona.” (2. Samuelova 23,34)
A hitofel je, dakle, bio otac Eliamov, jednog od tridesetorice Davidovih najveÊih junaka. A Eliam je bio otac
Bat-©ebe, koju je David oteo Uriji Hetitu, poËinivπi grdne
grijehe (11,2.3).
Ahitofel pokazuje kako se ostvaruje boæanska analiza ogorËenosti iz Hebrejima 12,15. Ne samo πto je
njegova ogorËenost izazvala zabunu, veÊ je zarazila i
dobar dio naroda te zavrπila tragedijom. Tako djeluje
grijeh.
Ahitofel nikad nije oprostio Davidu i to je bio uzrok
klijanju korijena gorËine koji je donio toliko zla.
OgorËenost vodi u tragediju
Sedamnaesto poglavlje nastavlja s opisom Abπalomove pobune. Da je Abπalom posluπao Ahitofelov savjet,
12
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
David bi doista izgubio æivot i urota bi uspjela. Umjesto
toga prihvatio je savjet Huπaja ArËanina. Zaπto?
“Tada Abπalom i svi Izraelci rekoπe: ‘Bolji je savjet
Huπaja ArËanina nego savjet Ahitofelov.’ Jer Jahve bijaπe odluËio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova,
kako bi navukao nesreÊu na Abπaloma.” (2. Samuelova
17,14)
Ni Abπalom ni A hitofel nisu raËunali s Bogom. Kako
i bi kad su obojica dopustili da u njima proklije korijen
gorËine. Nitko ne moæe uspjeti u ostvarivanju svojih
nauma ako su nebeske sile protiv njega. Mudrost, veÊa
od ljudske, vodi zbivanja na ovome svijetu.
Ahitofelov kraj je tragiËan: “Kad je Ahitofel vidio da
se nije izvrπio njegov savjet, osamari svoga magarca,
krenu na put i ode svojoj kuÊi u svoj grad. Ondje se
pobrinu za svoju kuÊu, zatim se objesi i umrije. Pokopaπe ga u grobu njegova oca.” (2. Samuelova 17,23)
Ahitofel je znao kakav Êe biti ishod odluke koju je
Abπalom donio. OsvjedoËen u neuspjeh, otiπao je s dvora i vratio se kuÊi. Odbacivanje svojega savjeta primio
je kao osobnu uvredu. Duboko povrijeen, napustio je
Ëovjeka s kojim se sprijateljio.
BuduÊi da nije mogao podnijeti pomisao da je njegov savjet prezren, Ahitofel je uËinio kukaviËki korak.
Takav je bio kraj Ëovjeka koji je bio mudar u svjetovnim,
ali ne i u Boæjim stvarima.
I apostol Jakov Êe u svojemu pismu upozoriti krπÊane onoga doba na izvor ogorËenosti. Zapazimo da
pritom povezuje ogorËenost sa sebiËnoπÊu:
“Ako li u srcu svom nosite gorku zavist i sebiËnost,
nemojte se ponositi i (nemojte) lagati protiv istine! Ta,
naime, mudrost ne dolazi odozgo, veÊ je ona zemaljska, ljudska, avolska.” (Jakov 3,14.15)
“BUDNO PAZITE DA ... NE PROKLIJA KOJI GORKI KORIJEN...”
13
Ako njegujemo gorki korijen, sigurno Êe plod biti
straπan kao u Ahitofelovu sluËaju. PoËinje malim nezadovoljstvom, a prerasta u katastrofu, jer unosi zabunu i
“zarazi cijelo mnoπtvo”.
Ellen White je to istaknula rijeËima: “Molim sve koji
se prepuπtaju mrmljanju i prigovaranju zato πto je neπto
reËeno ili uËinjeno onako kako im se ne svia i zato πto
im, kako misle, nije ukazana paænja koju zasluæuju, da
imaju na umu kako rade posao koji je Sotona zapoËeo
na nebu...” Takvi “moraju reÊi drugima da se s njima ne
postupa onako kako zasluæuju. Stoga mrmljaju i prigovaraju. Tako klija korijen gorËine koji Êe mnoge zaraziti.”
(The SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 1142)
Koliko smo puta iznosili destruktivne primjedbe drugima! Pa i u samoj crkvi iskazivali smo nezadovoljstvo πto
sve nije onako kako smo oËekivali. A da ne govorimo o
odnosima. Dugo pamtimo neËiju pogreπku ili propust,
uvjereni da su namjerno uËinjeni sa svrhom da nas ponize ili povrijede.
“Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloÊe!”
(Efeæanima 4,31)
Apostol Pavao je pozvao na uklanjanje toga korijena.
Razmiπljajmo pozitivno! »ak i kad nam sve kazuje da se
nepoπteno postupa prema nama, ponavljajmo da to nije
namjerno. Prepustimo prosudbu Bogu koji poznaje srca.
Tako Êemo onemoguÊiti korijenu gorËine da proklija u
naπemu srcu. Vjerujte, bit Êemo sretniji i zadovoljniji.
14
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Obnova istinske poboænosti
“Anelu crkve u Laodiceji napiπi: Ovako govori
Amen, ‘Vjerni’ i Istiniti ‘Svjedok’, ‘PoËetak’ Boæjega ‘stvorenja’. Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruÊ! Oh
kad bi bio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak — ni vruÊ
ni studen — izbacit Êu te iz svojih usta. Ti tvrdiπ: ‘Bogat
sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba’, a
ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go. Savjetujem ti da od mene kupiπ u
vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u
bijele haljine, i da sakrijeπ sramotnu golotinju, zatim
pomasti da pomaæeπ oËi svoje da bi vidio. ‘Ja korim
i karam sve koje ljubim.’ Prema tome, budi revan i
obrati se! Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje
moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s
njim, i on sa mnom. Pobjedniku Êu dati da sjedne na
mome prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa
svojim Ocem na njegovu prijestolju. Tko ima uho,
neka Ëuje πto Duh poruËuje crkvama!” (Otkrivenje
3,14-22)
Jakov poziva na obnavljanje prave
poboænosti
Jakov je doæivio teæak udarac kad je saznao za neljudsko, podlo nedjelo svojih sinova prema πekemskim æiteljima. To ga je toliko pogodilo da nije znao πto uËiniti
i kamo se okrenuti. U tome trenutku javlja se Bog: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! NaËini ondje ærtve-
OBNOVA ISTINSKE POBOÆNOSTI
15
nik Bogu koji ti se objavio kad si bjeæao od svog brata
Ezava!” (Postanak 35,1)
Po svemu sudeÊi, Jakov je prije toga oklijevao poÊi
u Betel i ondje izvrπiti zavjet kojim se zavjetovao Bogu
kad je bjeæao pred svojim bratom.
Svjestan da se treba pripremiti za susret s Bogom,
Jakov je sazvao svoj dom: “I Jakov reËe svojoj obitelji
i svima koji bijahu s njime: ‘Odbacite tue kumire
koji se nalaze u vaπoj sredini; oËistite se i preobucite.
Idemo gore u Betel; ondje Êu naËiniti ærtvenik Bogu,
koji me usliπao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio
na putu kojim sam hodio.’ Oni predaju Jakovu sve
tue kumire πto su ih imali i nauπnice πto su bile u
njihovim uπima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod
©ekema.” (Redci 2-4)
“Jakov se ponizio i od svoje je obitelji zahtijevao da
se i ona ponizi i odbaci nakit, jer je æelio prinijeti ærtvu
pomirnicu za njihove grijehe, ærtvu Bogu da bi se zauzeo
za njih i da ih ne bi prepustio drugim narodima koji bi
ih uniπtili. Bog je prihvatio Jakovljevo nastojanje da ukloni zlo iz svoje obitelji, javio mu se, blagoslovio ga i
ponovio obeÊanje koje mu je dao, jer je Njegov strah
iπao pred njim.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1096)
Spoznaja da Êe se u Betelu sresti s Bogom izazvala
je temeljitu promjenu. Jakovljeve æene su u svojim πatorima, po svemu sudeÊi, dræale idole koje su donijele
iz Mezopotamije. SliËno su Ëinili i pastiri Jakovljevih
stada. Sad su svi odluËili baciti ne samo idole, nego i
nakit.
Uistinu je pohvalna posluπnost Jakovljeve obitelji.
OËito je da su iskreno æeljeli sluæiti Bogu. Tako je kod
svih koji upoznaju Boga. SjeÊam se kad je E. K., sad veÊ
16
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
pokojna vjernica iz Osijeka, priËala kako je ËitajuÊi Bibliju naiπla na ovaj tekst i odmah sa sebe skinula nakit.
Ima pouka i u Ëinjenici da je Jakov sve to zakopao
kako ne bi kad-tad postalo izvorom kuπnje.
Bog nas danas poziva na obnovu prave
poboænosti
U naπemu uvodnom tekstu nalazi se poruka koju
Bog danas upuÊuje svojemu narodu. Svjesni smo da pripadamo Laodiceji. Ali nije uvijek bilo tako. U proπlosti
je trebalo neko vrijeme da adventisti shvate da je poruka
Laodiceji njima upuÊena.
Meu sljedbenicima Williama Millera vladala je tolika ljubav da su na svoj pokret gledali kao na Filadelfiju
— Crkvu bratske ljubavi. Nakon razoËaranja 22. listopada 1844. oni koji su prihvatili uËenje o svetosti subote
i dalje su se smatrali Filadelfijom. One pak, koji su odbacili uËenje o suboti, smatrali su Laodicejom.
Ujesen 1855. godine uredniπtvo AdventistiËkog glasnika i tiskara preseljeni su u Battle Creek. Kad se u
studenom jedna skupina sastala da bi izradila planove i
molila se za Boæje djelo, Ellen White je dobila vienje.
Zapisala ga je i veÊ sljedeÊe subote uveËer proËitano je
vjernicima crkve u Battle Creeku. Poruka se toliko dojmila vjernika da su traæili da bude objavljena i tako
dostupna svim vjernicima. Izdana je u broπuri od πesnaest stranica. Danas tu poruku nalazimo u prvom svesku
Iz riznice svjedoËanstava. Tu je podijeljena na sedam
poglavlja.
Zavrπno poglavlje s naslovom “Pripremi se da sretneπ Boga” ozbiljan je poziv na pripremu za Kristov povratak. U vienju Ellen White govori anelu...
OBNOVA ISTINSKE POBOÆNOSTI
17
O tome Ëitamo na 14. stranici: “Vidjela sam jednog
anela koji je stajao s vagom u ruci, vaæuÊi misli i teænje
Boæjeg naroda, osobito mladih. Na jednoj zdjelici vage
nalazile su se misli usmjerene k nebu, a na drugoj misli
usmjerene k zemlji. Na tu drugu zdjelicu vage stavljeno
je Ëitanje romana, briga oko odijela, moda, taπtina, oholost i tako dalje. O, kakvog li sveËanog trenutka! Aneli
Boæji dræali su svoje vage i mjerili misli onih koji se
smatraju Boæjom djecom i tvrde da su umrli svijetu i da
æive za Boga. Zdjelica vage, natovarena zemaljskim mislima, taπtinom i oholoπÊu, brzo se spustila. A zdjelica na
koju su bile stavljene misli usmjerene k nebu uzdignula
se tako brzo kako se druga spustila. Kako je malo bilo
na toj zdjelici! Ja mogu kazati πto sam vidjela, ali nikad
neÊu moÊi opisati snaæan i sveËan dojam koji je to ostavilo na moju duπu kad sam vidjela anela kako mjeri
misli i teænje Boæjeg naroda. Aneo je rekao: ‘Zar Êe
takve osobe moÊi uÊi u nebeske stanove? Ne, ne! Nikad!
Reci im da je njihova nada uzaludna, i ako se odmah ne
pokaju, propast Êe.’”
To je vienje otkrilo da meu prvim adventistima
nije sve bilo u redu. Godinu dana poslije, 1856., objavljeno je drugo svjedoËanstvo. Sadræalo je tri poglavlja:
“Dva puta”, “Prilagoavanje svijetu” i “PropovjedniËke
supruge”. Te su vijesti ponovno ukazale na svjetovnost
i mlakost koje su uπle u AdventistiËku crkvu.
U poglavlju “Dva puta” Ellen White je istaknula razliku izmeu πirokog i uskog puta. “Mnoge” adventiste
svojega doba vidjela je na πirokom putu. O njima je
pisala: “Njihovi razgovori bili su sliËni veselim i lakomislenim razgovorima onih koji su ih okruæivali... Oni su
se nalazili na πirokom putu, iako su smatrali da se nalaze
meu onima koji putuju uzanim putem. Oni koji su se
18
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
nalazili oko njih, govorili su im: ‘Nema razlike meu
nama. Mi smo sliËni. Jednako se odijevamo, jednako
razgovaramo i jednako radimo.’” (Isto, str. 20)
Te iste godine, 9. listopada, iziπao je AdventistiËki
glasnik u kojemu je James White s pomoÊu Biblije dokazao da su svetkovatelji subote Laodiceja; pozvao ih je
na pokajanje. »itatelji su prihvatili poziv i nastalo je
obraÊenje.
SljedeÊe godine objavljeno je treÊe svjedoËanstvo
koje je sadræalo samo dva poglavlja. Prvo je imalo naslov
“Pobrini se, dakle, i pokaj se” (Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1, str. 25). U njemu je citirano viπe redaka iz
Otkrivenja 3,13-22. Tako je Gospodin potvrdio zakljuËak
brata Whitea da su adventisti, svetkovatelji subote, bili
Laodiceja. OsvjedoËeni Svetim Duhom, mnogi su adventisti prihvatili laodicejsku vijest, pokajali se i doæivjeli
novoroenje poniznosti i revnosti.
Mnogi su savjeti u tim porukama i danas aktualni.
Danas postoje sliËni problemi, a ponuena su i sliËna
rjeπenja. Uvjeren sam da su te poruke upuÊene izravno
nama. Bog nije zadovoljan naπim stanjem. Ali On nas
voli. Osobito cijenim rijeËi:
“Bog voli svoj narod koji vrπi Njegove zapovijedi i
ukorava ga, ne zato πto je najgori, nego zato πto je najbolji narod na svijetu.” (Ellen G. White, Testimonies, sv.
1, str. 569)
Upravo zato Bog otvoreno poziva: “Buenje prave
poboænosti meu nama naπa je najveÊa i najæurnija potreba.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, str.
121)
“NiËega se Sotona toliko ne plaπi koliko moguÊnosti
da Boæji narod oËisti put uklanjanjem svake zapreke,
tako da Gospodin moæe izliti svojega Duha na Crkvu koja
OBNOVA ISTINSKE POBOÆNOSTI
19
oklijeva i na vjernike koji nisu spremni na pokajanje.
Ako bi bilo po Sotoninom, do kraja vremena nikad viπe
ne bi bilo buenja, ni malog ni velikog. Ali mi nismo u
neznanju glede njegovih zamki. MoguÊe je oduprijeti se
njegovoj moÊi. Kad pripremimo put Boæjem Duhu, blagoslov Êe doÊi... Zli ljudi i demoni ne mogu zaustaviti
Boæje djelo i iskljuËiti Njegovu prisutnost iz skupova
Boæjeg naroda ako on iskrenim, skruπenim srcem prizna i odbaci svoje grijehe i s vjerom se uhvati Njegovih
obeÊanja.” (Isto, str. 124)
Smatram da je najveÊa tragedija Kristove posljednje Crkve u tome πto je Krist u poruci Laodiceji prikazan
kao Onaj koji stoji vani i kuca da Mu otvore.
©to trebamo Ëiniti?
Postoji izlaz; postoje savjeti.
“Naπ posao je da priznanjem, poniznoπÊu, pokajanjem i ozbiljnom molitvom ispunimo uvjete pod kojima
je Bog obeÊao da Êe nam dati svoje blagoslove. Buenje
treba oËekivati samo kao odgovor na molitvu.” (Isto, str.
121)
“Pod djelovanjem Svetog Duha mora doÊi do buenja i reformacije. Buenje i reformacija su razliËite stvari. Buenje je obnova duhovnog æivota, osvjeæenje silâ
uma i srca, uskrsnuÊe iz duhovne smrti. Reformacija
oznaËuje reorganizaciju, promjenu ideja i teorija, navika
i postupanja. Reformacija neÊe donijeti dobar plod pravde ako nije povezana s buenjem Svetoga Duha.” (Isto,
str. 128)
Bog nas je danas pozvao, kao nekad Jakova i njegovu
obitelj, da se pripremimo za susret s Njim — ne u Betelu,
veÊ na staklenom moru.
20
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Jesam li spreman odbaciti tue bogove, idole uz koje
mi je prionulo srce?
Jesam li voljan dopustiti Svetom Duhu da me uvjeri
u moju grjeπnost?
Jesam li spreman poniziti se i pokajati?
Jesam li voljan otvoriti vrata i dobrodoπlicom doËekati Isusa radujuÊi se πto Êe ostati sa mnom?
Neka Nebo milostivo uËini da prihvatimo Boæji poziv ljubavi!
21
Bespoπtedna borba za um
“Obucite se u bojnu opremu Boæju da se mognete
suprotstaviti avolskim napadima! Jer naπa borba nije
protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv
Vlasti, protiv Vrhovnika ovog mraËnog svijeta: protiv
zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Zato
uzmite i na se stavite bojnu opremu Boæju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, odræati
se!” (Efeæanima 6,11-13)
Kad povuËemo zavjesu, ugasimo svjetlo, spustimo
glas do πapata, to Ëinimo zato da bismo oËuvali pravo
na privatnost. Ne mora to biti zato πto bismo htjeli skriti
neπto loπe, nego zato da bismo zadræali pravo na otkrivanje svojih tajni kad mi to æelimo i kome æelimo.
Moæda mlade ljude niπta toliko ne srdi koliko spoznaja da je netko “kopao” po njihovim stvarima, da je
povrijedio njihovu privatnost. Danas je teπko saËuvati
privatnost. Sjetimo se samo prisluπnih ureaja, raËunala
i drugih sredstava. Teπko je saËuvati svoj um od raznih
uljeza.
Reklamna industrija danas nije niπta drugo nego visokorazvijena tehnika sugeriranja æelja o kojima prije
uopÊe nismo razmiπljali. Ona nas navodi da kupujemo
ono πto nam nije potrebno, ali nam je reklama to uËinila
privlaËnim.
Moæda je netko imun na reklame, ali je svakako
mnogo opasnije kad Sotona uspijeva postiÊi svoje ciljeve, odnosno “prodati” nam svoju robu. »injenica je da
smo spremni oduprijeti se svakom grubom, otvorenom,
22
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
fiziËkom napadu, ali smo isto tako nespremni oduprijeti
se lukavom, tihom, neprimjetnom ulaæenju u tvravu
naπega æivota — u naπ um.
Naπ um — Sotonina meta
Ono πto je Ivan PetroviË Pavlov uËinio prije toliko
godina, Sotoni je poznato od samog poËetka. Pokusi koje
je Pavlov izveo, pokazali su da je æiva biÊa moguÊe ref leksno uvjetovati. Danaπnja psihologija se temelji na
spoznajama koje je pruæio njegov rad.
Danas su ljudima poznate metode i naËini kako se
moæe uÊi u tui um. Ovo nije prigoda da objaπnjavamo
djelovanje ljudskog mozga, jer se to uËi na satovima
biologije i anatomije, ali podsjeÊam da mozgom prolaze
elektriËne struje koje poteku kad razmiπljamo.
»im poËnemo razmiπljati, struja poteËe i potakne
aktivnost organskih stanica. Primamo podatke, procjenjujemo ih i zatim pohranjujemo. Tijekom niza godina pretvaramo se u ono πto vidimo i Ëujemo, jer su sve informacije, pohranjene u podsvijesti, sirovi podatci na temelju kojih donosimo sudove i odluËujemo se za djelovanje
— a da Ëesto nismo svjesni πto je dovelo do neke odluke.
U knjizi Man’s Unconquerable Mind (»ovjekov neosvojivi um) Gilbert Highet kaæe da je u tkivu naπega
mozga “upisano i saËuvano milijarde sjeÊanja, navika,
instinkata, sposobnosti, æelja i nada i strahova i uzoraka
i boja i zvukova i nezamislivo delikatnih raËuna i sirovih
æivotinjskih æudnja, zvuk πapata koji smo Ëuli prije trideset godina... nadraæaj koji nikad nismo osjetili, ali smo
o njemu neprekidno razmiπljali, sloæeni podatci o optereÊenju nekog mosta, toËan pritisak jednog jedinog prsta
na æicu gitare, razvoj desetaka tisuÊa razliËitih kombina-
BESPO©TEDNA BORBA ZA UM
23
cija u πahu, neponovljiv oblik neËijih usana, breæuljak,
formula u matematici ili lopta u zraku, bezbroj nepoznatih lica, miris jednog vrta, molitve, pronalasci, poeme,
πale, melodije, svote, nerijeπeni problemi, davno izvojevane pobjede, strah od pakla i Boæja ljubav, pogled na
travku i pogled na nebo osuto zvijezdama.”
Kako objasniti um?
“©to je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te ga
pohodiπ? Ti ga uËini malo manjim od Boga, slavom i
sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku
svojih, njemu pod noge sve podloæi.” (Psalam 8,5-7)
U nekim prijevodima stoji: “Ti si ga uËinio malo
manjim od anela.” Premda je manji od Boga i anela,
Ëovjeku je namijenjena jedinstvena, slavna baπtina u svemiru (Hebrejima 2,5-16). Meutim, on treba na ovom
pokusnom poligonu, na Zemlji, pokazati moæe li razmiπljati onako kako je primjereno Boæjoj djeci. Ono πto
stavlja u um, πto dopuπta da ue u njega, uvelike odreuje πto Êe Ëovjek postati.
Jedno od najveÊih otkriÊa u svezi s Ëovjekovim mozgom bilo je otkriÊe neuronskih elektriËnih kola povezanih s naπim pamÊenjem u podruËju blizu uπiju. Poznati
neurolog dr. Penfield posluæio se elektriËnom sondom
da bi dodirnuo ljudski mozak. Takav dodir na odreenim
mjestima u mozgu pokrenuo bi sjeÊanje na davno proπle
dogaaje.
Poznata je njegova operacija izvedena na mladoj æeni
koja je bolovala od epilepsije. Kad je dotaknuo njezinu
moædanu koru, iznenada je zaËula sviranje orkestra. Upitala je lijeËnika prenosi li se glazba preko razglasnog
ureaja u dvorani. »im je kirurg prekinuo strujni krug
u sondi, glazba je prestala. Svaki put kad bi struja potekla i on dotaknuo odreeno mjesto u mozgu, orkestar bi
24
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
ponovno zasvirao u svojemu izvornom tempu, upravo
onako kako ga je Ëula godinama prije toga. »ak je osjetila iste emocije koje su je pratile dok je sjedila meu
sluπateljima. Cijeli koncert bio je neizbrisivo upisan u
mikroskopske stanice njezinoga uma.
To pokazuje koliko je vaæno shvatiti da su dogaaji
koji viπe ne postoje u naπoj svijesti ipak utisnuti u um
kao na nekoj videokaseti. Svaka televizijska emisija, radijska drama, svaki reklamni pano, svaka proËitana knjiga i Ëasopis, svaka izgovorena rijeË, naπa ili tua — sve
je to zauvijek pohranjeno. I ta nesvjesna sjeÊanja — zbir
svega πto smo stavili u svoj um — Ëini da smo ono πto
smo danas i πto Êemo biti sutra.
Dakle, ono πto gledamo i sluπamo, uËinit Êe nas
boljima ili gorima. Tu istinu krπÊanske psihologije nalazimo i u rijeËima apostola Pavla: “A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. KorinÊanima 3,18)
Sve πto ulazi u um, ostavlja neizbrisiv otisak. Niz
takvih otisaka stvara naviku razmiπljanja ili postupanja.
A zbir takvih navika Ëini karakter.
Taj proces objasnio je joπ dr. W. James, profesor
fiziologije na Harvardskom sveuËiliπtu, oko 1900. godine: “Kad bi shvatili kako Êe brzo postati hodajuÊi sveæanj
navika, mladi bi posvetili mnogo veÊu pozornost svojemu ponaπanju dok se joπ nalaze u stadiju oblikovanja. Mi
predemo svoju sudbinu, dobru ili zlu, i ne moæemo je
izbjeÊi. I najmanji dodir vrline ili poroka ostavlja ne baπ
mali oæiljak. Pijani Rip van Winkle, iz poznate Jeffersonove drame, obiËavao je nakon svakog novog propusta
reÊi: ‘Ovaj put to neÊemo raËunati!’ Da, moæda on neÊe
BESPO©TEDNA BORBA ZA UM
25
raËunati, a moæda ni milostivo Nebo neÊe raËunati, ali
se ipak raËuna. Njegove æivËane stanice i molekule tkiva
upisuju i Ëuvaju sve za sljedeÊu kuπnju. ©to god ikad
uËinili, ostaje zauvijek utisnuto, i to u doslovnom smislu
rijeËi.” (Principles of Psychology)
Biblijski primjer Samsona
Biblija sadræi niz primjera koji pokazuju istinitost
ovoga πto smo dosad rekli o umu i njegovoj aktivnosti.
Jedan od njih je i primjer Samsona, fiziËki najjaËeg Ëovjeka na svijetu.
U Knjizi o Sucima saznajemo da je Boæji narod bio
ponovno u nevolji zato πto je Ëinio “zlo pred Jahvom”.
U svojoj ljubavi prema njima Bog je pripremio mladiÊa
koji Êe ih osloboditi. Joπ prije njegova roenja aneo se
obratio buduÊoj majci: “I neka mu britva ne prijee po
glavi, jer Êe od majËine utrobe dijete biti Bogu posveÊeno — bit Êe nazirej Boæji, i on Êe poËeti da izbavlja Izraela od Filistejaca.” (Suci 13,5)
DjeËak je doπao na svijet i Bog ga je blagoslovio.
“Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. I Jahvin duh
bijaπe s njim...” (Redci 24.25)
Kao mladiÊ zaljubio se u “djevojku meu filistejskim kÊerima. Vrativπi se, povjeri to ocu i majci: ‘Opazio sam u Timni — reËe on — djevojku meu filistejskim kÊerima; oæenite me njome.’ Otac i majka rekoπe: ‘Zar nema djevojaka meu kÊerima tvoga plemena
i u svemu naπem narodu da moraπ uzeti æenu izmeu
neobrezanih Filistejaca?’ Ali Samson odgovori ocu: ‘Oæeni me njome, jer mi ona omilje.’” (Suci 14,1-3)
Ovdje primjeÊujemo ono πto smo dosad govorili o
zakonima uma. Stalno bavljenje djevojkom (sanjarenje i
26
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
razmiπljanje) onesposobilo ga je za izvrπenje povjerene
zadaÊe (vidi redak 7).
Nakon vjenËanja Samson je ubrzo shvatio da ne moæe vjerovati svojoj æeni. Razum je govorio jedno, a srce
(osjeÊaji) drugo. Emocionalno nezreo, Samson se posvaao sa æenom. Nakon πto je ispunio okladu, on “se sav
gnjevan vrati oËevoj kuÊi” (redak 19). I æena mu je bila
jednako emocionalno nezrela: “A Samsonovu æenu dadoπe drûgu koji mu bijaπe svadbeni pratilac.” (Redak
20)
Posljedice su opisane u petnaestom poglavlju. »ovjek kojega je Bog pozvao da izbavi Izraela od Filistejaca,
vodi s njima svoj privatni rat i s njima sreuje svoje
raËune.
Ubrzo primjeÊujemo kako se kod njega javlja odreeni uzorak ponaπanja. Samson odlazi drugim æenama:
“Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i ue k njoj... Poslije toga zamilova on neku æenu
iz doline Soreka, po imenu Delilu.” (Suci 16,1.4)
KonaËne posljedice su veoma pouËne za one koji su
spremni prihvatiti biblijski nauk.
Kako obraniti um?
Kako se zaπtititi od takvog utjecaja na um koji Êe nas
onesposobiti za ostvarenje velike æivotne zadaÊe koju
nam je Bog namijenio?
1. Ostanimo budni, bdijmo: “A svrh svega, Ëuvaj
svoje srce, jer iz njega izvire æivot.” (Izreke 4,23) ReËeno jezikom danaπnjih psihologa: “Iskustvo je pokazalo da
oni koji znaju πto im se moæe dogoditi kad su pod psiholoπkim pritiskom, mogu razviti tzv. perceptualnu obranu koja Êe ih saËuvati od takvih utjecaja.”
BESPO©TEDNA BORBA ZA UM
27
2. Uzmimo vremena da po uzoru na Isusa razmiπljamo u tiπini. (Marko 6,31)
3. Klonimo se zla: “Na Sionu strepe greπnici, trepet
spopada bezboænika: ‘Tko Êe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko Êe od nas opstati pred æarom vjeËnim?’ Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji
prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi
mito, koji zatiskuje uπi da ne Ëuje o krvoproliÊu, koji
zatvara oËi da ne vidi zlo: on Êe prebivati u visinama,
tvre na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe dosta
kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,14-16)
Pazimo πto nam preko osjetila ulazi u um. Ne zaboravimo: ono πto primamo, djeluje tako da se mijenjamo.
4. Razmiπljajmo o onome πto je pozitivno: “Uostalom, braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno, πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubezno, πto je na dobru glasu,
i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude
sadræaj vaπih misli! Ono πto ste od mene nauËili i
primili, πto ste od mene Ëuli i na meni vidjeli, to
nastavite Ëiniti, pa Êe Bog, izvor mira, biti s vama!”
(Filipljanima 4,8.9)
5. Sluæimo se svojom voljom: “Milje mi je, Boæe moj,
vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.”
(Psalam 40,9)
Zapamtimo, uz nas je silni Bog koji Êe nam pomoÊi
da saËuvamo iskrenost, poπtenje i ljubav prema Njemu.
On Êe saËuvati naπ um tako da ostane tvravom u kojoj
On vlada. Ako idemo s Njim, nismo sami! On Êe nam
pomoÊi da opstanemo i ostvarimo plan koji ima za nas.
28
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Budi poπten
Biblija je prepuna dramatiËnih i zanimljivih dogaaja. Marljiv istraæivaË uvijek Êe naÊi mnoπtvo novih pouka.
Negdje sam jednom Ëitao o biblijskom groblju. NeobiËno, zar ne? Kao na svakom groblju, i na biblijskom postoje nadgrobni spomenici. Ponekad na njima moæemo
naiÊi na velike istine o ljudskoj duπi. ProπeÊete li biblijskim grobljem, naiÊi Êete na spomenik s natpisom: “Zar
morade umrijeti Abner kako umire luda?” (2. Samuelova 3,33) Tko je Abner? Je li taj epitaf stvarni opis
njegova æivota?
Abner, primjer ljudi koji u æivotu gledaju
samo svoj interes
Abner nije nepoznata biblijska osoba. Bio je vojskovoa kralja ©aula koji se suprotstavio Davidu uime ©aulova sina Iπbaala. Abner je bio ohol, ambiciozan, Ëastoljubiv, ali i veoma sposoban Ëovjek. Ellen White o njemu
piπe: “Okolnosti u kojima se Abner naπao posluæile su da
otkriju njegov stvarni karakter i razotkrile ga kao ambiciozna i nenaËelna.” (Patrijarsi i proroci, str. 589)
Abner je prezirao Davida; mrzio ga je zbog prijekora
koji mu je ovaj prije uputio. Spisateljica dalje razotkriva
pravi karakter toga inaËe darovitog Ëovjeka: “Iskoristio
je predstavnika preminulog kralja da bi ostvario svoje
ambicije i namjere... Taj buntovni voa poπao je izvrπiti
svoje planove s odluËnoπÊu dostojnom boljeg cilja.” (Isto,
str. 590)
BUDI PO©TEN
29
Kad mu je Iπbaal predbacio nepoπten postupak, Abner se toliko naljutio da je odmah preπao k Davidu i
poËeo s njim pregovarati o predaji kraljevstva. KaneÊi
πto mirnije rijeπiti probleme, David je prihvatio Abnerove uvjete.
Proπlo je nekoliko dana. U Hebronu se Abner sreo
s Davidom. Sklopljen je mir i Abner je krenuo kuÊi. I
tom prigodom Duh proroπtva otkriva osobitu crtu Abnerova karaktera: “Abner je bio iskren prema Davidu u
svojim pobudama, a ipak su njegove pobude bile niske
i sebiËne... Ozlojeenost, ranjeni ponos i strasti navele
su ga da odbaci cilj kojemu je tako dugo sluæio. Prelaskom k Davidu on se nadao da Êe primiti najviπi poloæaj
u njegovoj sluæbi.” (Isto, str. 591)
Poslije je naiπao Joab, Davidov dugogodiπnji vojskovoa. Ubrzo je saznao za Abnerov posjet i dogovor. Osjetio se ugroæenim. Predbacivao je Davidu zbog uËinjenog
sporazuma, ali je ovaj bio spreman pod svaku cijenu
saËuvati mir.
BuduÊi da nije mogao utjecati na Davida, Joab je
odluËio uzeti stvari u svoje ruke. Poslao je za Abnerom
zahtijevajuÊi da se vrati u Hebron da bi s njim toboæe
sklopio mir. Ne sluteÊi zamku, Abner se vratio.
Joab ga je srdaËno primio. Dok su prolazili kroz
gradska vrata, Joab je iznenada izvukao skriveni bodeæ
i ubio Abnera.
David je osudio taj podmukli Ëin. Objavio je narodnu æalost i na pogrebu izgovorio rijeËi Abnerova epitafa:
“Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?” (2.
Samuelova 3,33)
RijeË “luda”, na hebrejskom nabal, oznaËuje nerazumnog, ludog Ëovjeka. Abner nije bio psihiËki bolesnik. Zar bi inaËe mogao tolike godine voditi ©aulovu
30
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
vojsku? Dva istovjetna biblijska teksta daju tumaËenje te
rijeËi.
“Bezumnik reËe u srcu: ‘Nema Boga.”’ (Psalam 14,1
i 53,2)
Bezumnik je Ëovjek slijep za moralne i religiozne
vrijednosti. SliËan je slijepcu za boje, koji vidi, ali ne vidi
sve. To je Ëovjek koji cijeni vrijednosti prema veliËini i
moÊi, Ëovjek koji svojim rijeËima, ponaπanjem i postupcima pokazuje da Bog za njega ne postoji. Svojim se
æivotom protivi Bogu i naËelima na kojima poËiva Njegovo
kraljevstvo. On zna kako bi trebao postupati, ali postupa
onako kako mu se svia. Tako sâm sebe zavarava.
KomentirajuÊi æivot bogataπa iz Isusove prispodobe,
Ellen White je rekla: “Ovaj je Ëovjek æivio i planirao za
sebe.” (Isusove usporedbe, str. 170) Te rijeËi mogu se
primijeniti na Abnera.
Abner je bio vrlo darovit, ali ga to nije saËuvalo da
ne postane ærtvom zavidnog Joaba. Abner je uvijek birao
put koji mu se u danom trenutku Ëinio najprobitaËnijim.
Nastojao je æivjeti dvostrukim æivotom, pa je izgubio
oba. Znao je πto bi trebalo uËiniti, ali se zadovoljavao
onim πto mu je odgovaralo da uËini. Ukratko, Abneru je
nedostajala vrlo vaæna vrlina — poπtenje. Nije bio poπten
ni prema svojemu kralju Iπbaalu, u konaËnici ni prema
Davidu, a pogotovo nije bio poπten prema Bogu. Zanimao ga je poloæaj i, da bi ga se doËepao, bio je spreman
pogaziti svoja naËela.
Ovim se podsjeÊamo na Gospodnje rijeËi upuÊene
Abrahamu: “Ja sam El ©adaj — Bog Svesilni, mojim
hodi putem i neporoËan budi.” (Postanak 17,1; DaniËiÊ
prevodi: “I budi poπten.”)
Zar Abraham nije vrπio Deset Boæjih zapovijedi? Zar
nije Bogu davao πto Mu pripada? Sve je to Ëinio, pa ipak
BUDI PO©TEN
31
nije bio sasvim neporoËan. Zar nas to Ëudi? Ne bi nas
trebalo Ëuditi. U knjizi Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1,
na 344. strani Ellen White piπe: “Nepoπtenje je Ëesto u
naπim redovima, i to je uzrok mlakosti velikog dijela
onih koji kaæu da vjeruju u istinu. Oni nisu sjedinjeni s
Kristom i sami sebe varaju. Æao mi je πto moram izjaviti
da i meu svetkovateljima subote Ëesto nedostaje poπtenja.”
»itajuÊi te rijeËi, u prvi mah sam pomislio da se to
mene ne tiËe. No razmiπljajuÊi o Abrahamu i Abneru,
shvatio sam da se Bog ne zadovoljava povrπinom. On
gleda srce i vidi ono za πto nas nitko od ljudi nikad neÊe
moÊi pozvati na odgovornost.
U Ëemu trebamo biti poπteni? U svemu, svakako.
Poπteni u materijalnom
Kad govorimo o poπtenju, najËeπÊe mislimo na materijalna dobra. Ellen White govori o potrebi za poπtenjem u financijskim poslovima kako prema bliænjemu,
tako i prema Bogu. “Laæna je mjera mrska Jahvi, a
puna mjera mila mu je.” (Izreke 11,1)
No Bogu je mrsko i ono za πto nikoga ne moæemo
optuæiti. “Istinski poπten Ëovjek nikad neÊe iskoristiti
neËiju slabost ili nesposobnost da bi napunio svoj novËanik.” (Ellen G. White, Child Guidance, str. 153)
Kako se ponosimo vjernicima za koje Ëujemo da su
u svojim poslovima savrπeno poπteni! Roba koju prodaju
nema nedostatka. Posao koji preuzimaju zavrπit Êe odgovorno i pravodobno. Danu rijeË neÊe pogaziti kad vide
da bi mogla biti na njihovu πtetu.
Upravo zbog toga je apostol Pavao rekao: “Ali vas
usrdno molim, braÊo, da u tome joπ viπe napredujete
32
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
i da briæno nastojite æivjeti u miru, baviti se svojim
poslovima i raditi vlastitim rukama, kako smo vam
naredili, da se tako dostojno vladate prema onima
koji su vani...” (1. Solunjanima 4,10-12)
Poπteni i u sitnicama
U navedenom tekstu rijeË je o odnosu prema bliænjima. Pravilo krπÊanstva je biti poπten u svemu i prema
svima. Ljudi nas gledaju i odmjeravaju naπe poπtenje.
Dovoljno je poÊi u susjedstvo nekog vjernika i upitati
ljude πto misle o njemu. Ponosim se kad Ëujem: “Da,
Ëudan je s tom svojom vjerom, ali je savrπeno poπten.”
Tijekom jednog putovanja veÊe skupine mladih, kad
je odvjetnik s kojim sam u vlaku razgovarao doËuo da
smo adventisti, rekao je: “Adventisti su poπteni ljudi.”
“Hodimo poπteno kao po danu”, pisao je apostol
Pavao krπÊanima u Rimu. “Obucite se u Gospodina Isusa Krista.” (Rimljanima 13,13.14 — ©ariÊ)
“U svim pojedinostima æivota moramo njegovati stroga naËela poπtenja.” (Ellen G. White, Child Guidance,
str. 154)
Ima li potrebe za popravljanjem? Obrtnik adventist
obeÊava da Êe neki posao zavrπiti do odreenog roka.
Posudili smo neπto na odreeno vrijeme. »ime se sluæimo na ispitu? ©to odgovaramo roditeljima kad nas pitaju
gdje smo bili ili kamo idemo? Jesmo li poπteni ako o
drugome ruæno govorimo?
“Poπten je Ëovjek blagoslov za sve koji su s njim
povezani, jer se mogu osloniti na njegovu rijeË.” (Isto,
str. 153)
BUDI PO©TEN
33
Poπteni u sluæenju Bogu
Subota je sastanak Boæjeg naroda, prigoda da se poklonimo Bogu. “Obradovah se kad mi rekoπe: ‘Hajdemo u Dom Jahvin!”’ (Psalam 122,1)
“Ako vjernici s pravim poπtovanjem ulaze u dom
molitve, svjesni da se sad nalaze pred Bogom, bit Êe tihi
i to Êe svjedoËiti da razgovaraju s Njim.” (Ellen G. White,
Odabrana svjedoËanstva, str. 235)
Mnogo je onih koji su prvi put zakoraËili u naπu
crkvu i zauvijek u njoj ostali jer je na njih utjecalo
posebno ozraËje.
ObraÊajuÊi se roditeljima, Duh proroπtva savjetuje:
“UËite ih da visoko cijene Boæji dom da bi sa strahopoπtovanjem ulazili u njega i mislili: ‘Ovdje je Bog, ovo je
Njegov dom. Ja moram imati Ëiste misli i svete pobude.
Ne smijem gajiti oholost, zavist, zle misli, mrænju i laæ,
jer dolazim u prisutnost svetoga Boga... Visoki i Uzviπeni, koji æivi u vjeËnosti, gleda na mene, istraæuje moje
srce i Ëita najskrivenije misli i djela mojega æivota.”’
(Isto, str. 237)
Bogosluæje je u drevnom Izraelu bilo dobro organizirano. Svatko je imao svoje mjesto, poËevπi od sveÊenika, trubaËa, sviraËa i pjevaËa, do vratara na vratima
Doma. Zadivljuje opis bogosluæja u Nehemijino doba: “I
prvoga dana sedmoga mjeseca sveÊenik Ezra donese
Zakon pred zbor ljudi, æena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. Na trgu koji je pred Vodenim vratima poËeo je Ëitati knjigu, od ranog jutra do podneva,
pred ljudima i æenama i pred onima koji su bili zreli.
Sav je narod pozorno sluπao knjigu Zakona.” O drugom bogosluæju Nehemija izvjeπÊuje: “Stajali su, svatko
na svome mjestu, i Ëitali knjigu Zakona Jahve, Boga
svoga, Ëetvrtinu dana; za druge su Ëetvrtine ispovije-
34
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
dali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.”
(Nehemija 8,2.3; 9,3)
“Ne moæe se dovoljno jasno opisati zlo formalnog
bogosluæja. Ali nikakve rijeËi ne mogu iskazati veliËinu
blagoslova iskrene sluæbe Bogu.” (Ellen G. White, Testimonies, sv. 9, str. 143)
Vjerojatno ste doæivjeli da ste nekome neπto vaæno
govorili, a on je gledao na drugu stranu pa ste dobili
dojam da vas uopÊe ne sluπa. Nepristojan je, rekli ste.
Bojim se da smo i mi ponekad nepristojni na bogosluæju:
dosaujemo se, nismo zainteresirani za propovijed ili
pjesmu ili jednostavno ne sluπamo jer smo mislima daleko od Boga. Bavimo se svojim poslovima ili gledamo
druge oko sebe.
Jesmo li i u tome sluËaju poπteni prema Bogu?
U poglavlju “Odbacivanje ©aula” Duh proroπtva govori o tome problemu:
“Oni koji ustaju protiv Boæje vladavine, ulaze u savez
s praiskonskim otpadnikom i on Êe uporabiti svoju silu
i lukavstvo da zarobi osjeÊaje i zavede razum. Sve Êe
prikazivati u pogreπnom svjetlu. Oni koji su, poput naπih
praroditelja, pod njegovom oËaravajuÊom silom, vide
samo koristi koje Êe primiti od prijestupa.
Ne moæe se dati snaæniji dokaz o Sotoninoj prijevarnoj sili od toga da mnogi koje on vodi, varaju sami sebe
vjerovanjem da su u Boæjoj sluæbi...
Zanemariti ukore i opomene Boæje RijeËi ili Njegova
Duha opasan je korak. Mnogi, poput ©aula, popuπtaju
kuπnjama dok ne postanu slijepi za pravu narav grijeha.
Laskaju sami sebi da imaju neki dobar cilj na umu te da
nisu pogrijeπili kad su odstupili od Gospodnjih zahtjeva.
To Ëine usprkos Duhu milosti sve dok viπe ne Ëuju njegov glas...” (Patrijarsi i proroci, str. 534.535)
BUDI PO©TEN
35
Ti i ja se æelimo spasiti. Ti i ja ljubimo Boga. Uvjeren
sam: cijelim srcem. Zaπto bismo onda dopustili da nas
nepoπtenje odvoji od Boga? Zaπto bismo izgubili prigodu
da uemo u Boæje kraljevstvo? Zaπto bismo u srcu njegovali zavist ili s nekim bili posvaani? Zaπto da nam
srce bude zarobljeno materijalnim brigama?
Joπ malo i ugledat Êemo Spasitelja. “Kad Gospod
uglaËa svoje drago kamenje, istinite, prave i poπtene, na
njih Êe se gledati sa zadovoljstvom. Takvima aneli pripremaju krune. S ovih kruna, ukraπenih dragim kamenjem sliËnim zvijezdama, odsjajivat Êe svjetlost koja zraËi
od Boæjeg prijestolja.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 2, str. 15)
Ne oklijevajmo! OdluËimo da Êemo u svemu u ovome æivotu biti savrπeno poπteni! Naravno, uz Boæju pomoÊ.
36
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
»ovjek koji viπe nije ispustio kriæ
“Kada dooπe na mjesto zvano ‘Lubanja’, tu razapeπe njega i zloËince: jednoga s desne, a drugoga s
lijeve strane. A Isus je molio: ‘OËe, oprosti im, jer ne
znaju πto Ëine!’
Oni razdijeliπe njegove haljine i baciπe kocku. Narod je stajao tu i promatrao. »lanovi Velikog vijeÊa
rugali se: ‘Druge je spasio! — govorahu. — Neka spasi
sam sebe, ako je zbilja Boæji Mesija — Izabranik!’ I
vojnici mu se izrugivali. Primicali se k njemu, pruæali
mu ocat i govorili: ‘Ako si zaista kralj æidovski, spasi
sam sebe!’ Nad njim stajaπe i natpis — na grËkom,
latinskom i æidovskom jeziku: ‘Ovo je kralj æidovski.’
Jedan od objeπenih zloËinaca vrijeao ga: ‘Zar nisi
ti Mesija? Spasi sebe i nas!’ Tada drugi progovori i
ukori ga: ‘Zar se Boga ne bojiπ, ti koji podnosiπ istu
kaznu? Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla
uËinio.’ Pa nadoda: ‘Isuse, sjeti me se kada doeπ u
svoje kraljevstvo!’ On mu reËe: ‘Zaista, kaæem ti, danas Êeπ sa mnom biti u raju!’” (Luka 23,33-43)
NoÊu na 21. srpnja 356. prije Krista rodio se Aleksandar Veliki. Taj je Ëovjek s dvadeset dvije godine podignuo ratnu baklju i njome zapalio Ëitav tadaπnji svijet.
»ovjek po imenu Herostrat uπuljao se te noÊi u Artemidin hram u maloazijskom gradu Efezu i podmetnuo poæar. NajveÊi i najljepπi hram staroga svijeta, koji je bio
jedno od sedam svjetskih Ëuda, izgorio je do temelja.
StojeÊi pred sucem, Herostrat je objasnio da je poæar
»OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ
37
podmetnuo zato da bi se o njemu govorilo. Dakle, uËinio je to nedjelo iz taπtine.
Je li se Isus sâm dao razapeti na kriæ zato πto je æelio
da se proËuje Njegovo ime? Je li On bio muËenik iz
taπtine? Kad bi to bilo istina, danas viπe nitko ne bi ni
rijeËju spomenuo kriæ. Tko danas zna za Herostrata i
svjetsko Ëudo koje je u Efezu izgorjelo? Gdje je ostalo
sedam svjetskih Ëuda starog doba? Samo jedan visoki
stup svjedoËi o proπloj slavi, a i taj se, veÊ napuknut,
moæe sruπiti preko noÊi. Ali kriæ stoji otkad je podignut
na breæuljku Golgote u Jeruzalemu. Ne moæemo ga zaboraviti.
Biblijski pisac nas uvodi u dogaaj s kriæem rijeËima:
“Kada dooπe na mjesto...” Poimo zajedno na “mjesto
zvano Lubanja”! Dopuπtamo li da nas Boæja RijeË dovede
do toga mjesta, do kriæa? Moæemo se i prije povuÊi ako
nam ne odgovara ono πto se zbiva na Golgoti. Moæemo
ostati na pristojnoj udaljenosti; moæemo ostati promatraËi i kritiËari; ne moramo se uæivjeti u dogaaje vezane
uz kriæ buduÊi da on sudi i spaπava.
Neki smatraju da je sve vezano uz kriæ odviπe “sveËano”. Budimo trijezni! Kako je na Veliki petak sveËano
u crkvi kad odjekne Muka po Mateju, pjesma o kriæu?
Moæda neki ne dolaze na bogosluæje zato πto je tamo sve
tako dostojanstveno: sveËano-ozbiljna lica, tamna odijela,
zakopËani ovratnici! Pod Isusovim kriæem uopÊe nije
bilo sveËano. Pod njim nije vladalo poboæno ozraËje, veÊ
svojevrsna narodna zabava.
Tko dolazi na Golgotu, mora imati jake æivce. Tu
nema crkvenog ozraËja; tu se izvodi “paklena simfonija”.
»ujemo udarce ËekiÊa kojima vojnici zabijaju klinove u
Osuenikove ruke i noge; Ëujemo galamu mnoπtva, kletve vojnika, klopot koπtanih kocaka kojima se kockaju za
38
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
plaπt Razapetoga. Stenjanje raspetih mijeπa se s porugama dostojanstvenika i grubim πalama plaÊenika. Tu se
oËituje sva ljudska okrutnost.
Postoji unutarnja veza izmeu Golgote, srednjovjekovnih lomaËa i koncentracijskih logora dvadesetog stoljeÊa.
Golgota djeluje kao magnet. Koga sve tu moæemo
naÊi! Ljude æeljne senzacija, Ëasne graane iz Jeruzalema, Ëlanove vlade, pa visoko sveÊenstvo, inteligenciju
æidovskog naroda i, naravno, vojnike koji obavljaju pogubljenje. Svi su iziπli na Golgotu. A koliko je malo njih
razumjelo πto se zapravo zbiva! “Narod je stajao tu i
promatrao.” (Redak 35) Njima je to bila uzbudljiva kazaliπna predstava i niπta viπe.
Koliko je ljudi stajalo otad tijekom mnogih stoljeÊa
na izloæbama i u galerijama pred pasionskim slikama
velikih umjetnika! Stoje i gledaju, moæda izreknu manjeviπe logiËan komentar, a pritom ne razumiju niti shvaÊaju πto se dogodilo na kriæu. Mnogi svakog tjedna sluπaju vijest o kriæu. Sjede i sluπaju. Ali sporedno je πto mi
mislimo o kriæu. Jedino je vaæno da svojim srcem priemo mjestu zvanom Lubanja.
PromatraËi na Golgoti iznosili su svoja miπljenja. Je
li moglo biti drukËije? ZnaËajno je kako su se sloæili u
svojim ocjenama. Iz usta velikodostojanstvenika Ëulo se
bijedno: “Neka spasi sam sebe.” (Redak 35) Vojnici su
prihvatili besraman savjet: “Ako si zaista kralj æidovski,
spasi sam sebe!” (Redak 37) Jedan od onih koji su bili
razapeti s Njim, pridruæio se tome jeftinom pozivu: “Spasi
sebe i nas!” (Redak 39). A to su savjetovali Onomu koji
je za svojega æivota stalno pomagao drugima, lijeËio bolesne, dizao mrtve. Donosio je ljudima ljubav i mir, lijeËio ranjena srca. On je mogao sebi pomoÊi. Bio je Boæji
»OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ
39
Sin. Ali nije to htio. Nije htio pomoÊi sebi, veÊ nama.
Zato je ostao na kriæu.
Po Ëemu smo mi danas bolji od ljudi onoga doba?
Nakon smrtnog sluËaja ili nekog bolnog razoËaranja
kaæemo: “S time moraπ sâm iziÊi na kraj!” Kad se pojave
poteπkoÊe u braku ili se savjest javi, recept glasi: “Sâm
si pomozi!” Nismo se mnogo udaljili od jeftinog savjeta
πto su ga dijelili ljudi pod kriæem. Koliko koriste prazne
rijeËi onome tko ne moæe rijeπiti problem sa samim
sobom, koga veæe grijeh i muËi savjest? Tko je spreman
pomoÊi kad bolovi postanu nepodnoπljivi, kad osamljenost i jad prijeu granice izdræljivosti, kad grijesi progovore i optuæuju? Tko je tada doista spreman pomoÊi?
Ostanimo pod kriæem i promatrajmo »ovjeka boli!
Moæda Êe nam se otvoriti oËi pa Êemo shvatiti: Ovaj na
kriæu mi moæe pomoÊi! On me spaπava! On me moæe u
potpunosti obnoviti! U Njegovoj smrti imam æivot.
Upravo to nisu razumjeli promatraËi na Golgoti. Nakon πto su iznijeli svoja miπljenja, krenuli su dalje. Niπta
ih nije zadræavalo pod kriæem. Grlo im se sigurno stegnulo dok su promatrali πto se tamo zbiva. Ali nakon
svega “svjetina πto se bila skupila... kad vidje πto se
dogodi, vrati se kuÊi udarajuÊi se u prsa”. (Luka 23,48)
Moæda se pod kriæem nalazio neki Ëovjek i promatrao Onoga koji je visio na drvetu. Znao je dobro: Ovaj
na kriæu Ëinio je samo dobro. Tolikima je pomogao. A
kad je pogledao samoga sebe, zgrozio se. Danima nije
izmijenio lijepe rijeËi sa suprugom. Djeca ga iz straha
nadaleko zaobilaze. Pokrenut savjeπÊu, poËeo se udarati
u prsa. To se mora promijeniti, govorio je sebi “... i vrati
se kuÊi.” A kad je stigao, viπe nije ostalo mnogo od
dobrih odluka πto ih je donio pod kriæem. Sve je ostalo
po starom.
40
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Vjerojatno je pod kriæem stajao mladiÊ, ruku zabijenih duboko u dæepove, jedan od onih koji stvaraju probleme. Kako je sveËano i Ëisto ozraËje okruæivalo Onoga
koji je tamo visio! A kod njega? Kako se ponaπao prema
djevojkama, kako je olako davao laæna obeÊanja samo da
bi ostvario cilj! A onda ih je otkvaËio kao da su teretni
vagon prikopËan za lokomotivu! I dok tako razmiπlja,
udara se u prsa: Ne, tako dalje ne smije iÊi “... i vrati
se kuÊi.” A dok je koraËao prema domu, podjednako se
u duπi udaljivao od Raspetoga. Zar se mogao nadati neËemu drugom? Na putu kuÊi ugledao je djevojku koja
mu se sviala — i igra je iznova zapoËela. Sve je ostalo
po starom.
Moæda se pod kriæem naπla i mlada djevojka. Odjevena po najnovijoj modi, privlaËne vanjπtine, æeljna uæivanja. Kad joj se pogled zaustavio na Raspetome, odjednom je pred sobom ugledala oËi svoje majke: tako je
mama uvijek gleda kad naveËer oblaËi kratku suknju i
odlazi uæivati u jeruzalemskom noÊnom æivotu. Kako je
prazan i besmislen bio cijeli njezin dosadaπnji æivot!
PoËela se udarati u prsa: Ne, tako dalje ne ide “... i vrati
se kuÊi.” VeÊ na putu kuÊi zaboravila je na kriæ i na
Raspetoga. UveËer ste je opet mogli vidjeti u dijelu grada
gdje su svi posveÊeni zabavi.
Kad su nekoliko desetljeÊa poslije rimske vojske opsjele Jeruzalem, Tit je naredio da se Æidovi bjegunci razapnu na kriæ. Svakoga dana njih petstotinjak. OËevidac
Josip Flavije piπe: “U svojoj velikoj ogorËenosti vojnici su
uhvaÊene Æidove prikivali u najrazliËitijim poloæajima.
BuduÊi da ih je bilo toliko mnogo, ubrzo viπe nije bilo
mjesta za kriæeve, niti na kriæevima mjesta za tijela razapetih.” I naπ bi æivot krenuo drukËijim smjerom da
nismo proπli ispod kriæa.
»OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ
41
Mnogi su se okrenuli od njega i vratili se natrag, u
svoj stari æivot. Ali jedan se nije mogao odvojiti od kriæa.
Kako bi se rado vratio s drugima u Jeruzalem, u πarenilo
æivota! ©to bi sve dao da se mogao vratiti! Toliko je toga
bilo u njegovu æivotu: prva bezazlena laæ, nepoπtenje u
sitnicama, a onda je postao sudionik i lopov. Na kraju
ga je olako potegnut noæ iz pojasa doveo do smrti na
kriæu. Zar to nije bio proigran, upropaπten æivot? Sad se
spaπavao vjerujuÊi Isusu Kristu, Raspetome.
Isusov kriæ je posljednja, ali prolazna æivotna postaja.
Grof Zinzendorf kliËe: “Putovao sam kroz mnoga vremena, mislima Ëak i u vjeËnost. Niπta mi srce nije zarobilo
dok nisam stigao na Golgotu. Slava Bogu!”
Stigao, kaæe. A to znaËi: stigao kuÊi. Kad u æivotu
naiu sumorni i teπki dani, naπa posljednja postaja nije
oËaj, ogorËenost ili Ëeænja, veÊ: “Naeno je mjesto mira
za sve — one daleko i one blizu — u ranama Boæjeg
Janjeta, na kriæu Golgote.”
“Isuse, sjeti me se!” Tim se rijeËima jedan od raspetih razbojnika obratio raspetome Isusu. Moæe li onaj tko
tone pomoÊi Ëovjeku koji isto tako tone? Nije li se taj
razbojnik trebao obratiti rimskom prokuratoru ili rimskog cezara moliti za milost? Oni su imali vlast poniπtiti
smrtnu presudu. Ali razbojnik je htio mnogo viπe. Pred
njegovim se oËima, kao na filmu, odigravao Ëitav njegov
æivot. Vidio je svoju prvu laæ i nepoπtenje, svoje pogreπne korake i stranputice, svu prolivenu krv, veliko brdo
svojih grijeha. Savjest ga je progonila i osudila. »eznuo
je joπ samo za jednim: za oprostom, za boæanskim praπtanjem. Nije li Onaj na kriæu kraj njega govorio o tome:
“OËe, oprosti im...!” (Luka 23,34)
Razbojnik ne moli milost svjetovnog vlastodrπca. On
traæi milost od samoga Boga. Taj je Ëovjek oËekivao
42
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
spasenje od Onoga koji je sâm visio na kriæu kraj njega.
On oËekuje pomoÊ od UmiruÊeg. Dok drugi dobacuju:
“Pomozi si sam!”, on kaæe: “Gospodine, pomozi meni!”
Ispod trnova vijenca Raspetoga prepoznaje kraljevsku
krunu Onoga koji Êe ponovno doÊi. Stoga moli: “Gospodine, sjeti me se kad doeπ u svoje kraljevstvo!”
Tko u vjeri doe na mjesto zvano Lubanja, shvatit Êe
s olakπanjem: Bog je zaista mislio na mene kad je Njegov
Sin iskrvario na Golgoti. A kad Bog misli na nas, uvijek
se neπto zbiva za nas i s nama. On je mislio na naπu
krivnju, jer je se sami nismo mogli rijeπiti. On nas æeli
spasiti iz starog æivota u novi æivot. Kriæ je do danaπnjeg
dana neporeciv znak da Bog misli na nas.
Razbojnik na kriæu moli srebra, a Isus mu poklanja
zlato. Posluπajmo Isusov odgovor! “Zaista, danas ti kaæem, bit Êeπ sa mnom u raju!” (Prema izvorniku!) ©to,
zapravo, Isus kaæe tome Ëovjeku? “Zaista, danas ti kaæem...” Moæemo li uopÊe shvatiti dubinu te rijeËi: danas?
Kakav je to bio dan? Nije li to bio dan kad je mrænja
ËovjeËanstva prema Bogu slavila najveÊu pobjedu? Ljudi
su ubili Boæjeg Sina, razapeli su svojega Izbavitelja. Na
Boæju ljubav odgovorili su nezahvalnoπÊu. Doista je to
bio “dan tame” u koji je Sotona izveo svoj najveÊi udar
protiv Boga. Samo nekoliko sati prije Isus je rekao Æidovima ispunjenima mrænjom: “Ovo je vaπ Ëas i vlast
tame.” (Luka 22,53) Kao znak da je Isus govorio istinu,
nad Jeruzalemom se od podneva do tri sata popodne
spustila gusta tama (Matej 27,45). Taj je dan otkrio koliko je duboko poremeÊen Ëovjekov odnos prema Bogu.
A Bog? Na Ëovjekovo ne Bog odgovara da. Upravo
stoga Bog danas poËinje iznova s Ëovjekom. On miri
svijet sa sobom. Na neizrecivo veliku zlobu Bog odgovara neizmjernom ljubavlju. On kida naπu zaduænicu i
»OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ
43
pruæa nam ruku u znak novog poËetka. “Da, Bog je tako
ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne
pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot
vjeËni.” (Ivan 3,16) Taj je dan za ËovjeËanstvo “dan
spasenja” (2. KorinÊanima 6,2). Taj dan ne moæe pasti
u zaborav. Svojim spasonosnim djelom zauvijek ostaje
sadaπnjost, neprekidno danas.
UmiruÊi razbojnik prvi je primio spasonosnu silu
toga danas. Molio je raspetog Isusa da ga se sjeti kad
ponovno doe u kraljevskoj sili. A Isus mu poklanja
mnogo viπe: “Ne, neÊu te se sjetiti tek na kraju dana, ne
tek kod svojega ponovnog dolaska, veÊ danas, sad, u
ovome trenutku mislim na tebe i spaπavam te.” Isus nas
ne kani spasiti tek onda kad ponovno doe, On æeli biti
tvoj Spasitelj danas. Da budemo — ne sutra, veÊ danas
— Njegova djeca.
Sotona silno voli rijeË sutra. Neumorno πapÊe: “Kad
zavrπiπ πkolovanje, kad osnujeπ obitelj.” Zapravo, imaπ
vremena do prvog infarkta, do drugog moædanog udara
— joπ uvijek imaπ vremena ozbiljno se pozabaviti svojom
vjerom! Pripadamo li i mi onima kojima Krist veÊ odavno govori: “Moram danas uÊi u tvoje srce!” Ne bojimo
li se da Êe to danas jednoga dana proÊi? Isusu se uvijek
æuri kad je posrijedi naπe spasenje. “Danas kad Ëujete
glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!” (Hebrejima 3,7.8)
Tko je stigao na mjesto zvano Lubanja, za njega je
nastupilo danas. U trenutku kad je osuenik na kriæu
doæivio spasonosno danas i svoj promaπeni æivot predao
Isusu, dogaa se Ëudo. Kad se tko obrati Isusu, “biva
veselje meu Boæjim anelima zbog jednog jedinog
greπnika koji se obrati.” (Luka 15,10) Upravo o tome
Isus govori kad kaæe: “Bit Êeπ sa mnom u raju!” Ni smrt
te viπe ne moæe oteti iz ruku mojega Oca.
44
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Kakav je taj æivot s Isusom? Za onoga tko je vjerom
povezan s Isusom, æivot je raj. Isus je raspetome kraj
sebe obeÊao slavu usred jada, radost u patnji, æivot u
smrti, buduÊnost usred propasti. Dok je razbojnik vjerovao da je njegov kriæ posljednja æivotna postaja, Isusov
kriæ mu je postao novi poËetak. U trenutku kad je njegovo ime zapisano u knjigu æivota, za njega je — premda
je bio raspet na kriæu — poËeo vjeËni æivot.
Vidjeli smo ljude koji nisu mogli izdræati pod Isusovim kriæem pa su se okrenuli i otiπli kuÊi. Ali vidjeli smo
i jednoga koji viπe nije ispuπtao Isusov kriæ. U meuvremenu su mnogi doπli k Spasitelju i Ëvrsto se uhvatili
Njegova kriæa kao jedine sigurnosti i nade svojega æivota.
Pogledajmo joπ jednom Isusa koji nevin visi na stupu! Duboko u drvo kroz Njegove su ruke i noge zabijeni
klinovi koji ga ne puπtaju. To je bila pobjeda Njegovih
neprijatelja: “Druge je spasio, a sebe ne moæe spasiti!”
(Marko 15,31) Da je siπao s kriæa, kako su Mu savjetovali,
bila bi to senzacija stoljeÊa. Da je plamen siπao s neba
i uniπtio Njegove neprijatelje, da se Njegov trnov vijenac
pretvorio u kraljevsku krunu, a stup srama u vladarsko
prijestolje, to bi bilo svjetsko Ëudo. Danas bi se takvo πto
naπlo na prvim stranicama novina.
Ali takvo πto se nije dogodilo. A ipak se u biti dogodilo mnogo viπe. Tko to æeli razumjeti, mora zastati i
dublje pogledati.
Boæji Sin je mogao siÊi s kriæa. Kako su zahrali
klinovi mogli dræati Onoga koji je bio sâm æivot? Legije
anela bile su spremne na Njegov mig priskoËiti u pomoÊ. Ali On im nije dao taj znak, ostao je na kriæu. Nije
kriæ Njega dræao. On je Ëvrsto dræao kriæ. Tko god doe
na mjesto zvano Lubanja, shvatit Êe neshvatljivo Ëudo:
Njega, prikovanog na kriæ, nisu dræali klinovi, veÊ ljubav
»OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ
45
prema ljudima. On æeli i mene pomiriti s Bogom i spasiti. On je dopustio da Njegove ruke budu toliko Ëvrsto
prikovane za ljudsku bijedu da na njima moæe ponijeti
kuÊi sve izgubljene koji vjeruju u Njega. Tko bi joπ danas
govorio o kriæu da je tada siπao s njega? Nitko! Ovako
je kriæ postao najveÊe Ëudo koje Êe to uvijek i ostati.
Taj brijeg je pust i hladan, svuda raste kamen siv.
Golgotom svijet ga zove, a tko je zato kriv? ...
Ja gledam Boæjeg Sina, a ne taj kamen siv,
jer On je na Golgoti za mene raspet æiv!
Dragutin Slankamenac
Isus je ostao na kriæu, meu dvojicom razbojnika.
On, koji je bio bez grijeha, joπ je u Ëasu svoje smrti
traæio grjeπnikovu blizinu da bi ga spasio. Nije li prije
objavio: “Sin »ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je
izgubljeno.” (Luka 19,10) On je potraæio nadcarinika
Zakeja kojega su ljudi izbjegavali. On je razgovarao s
preljubnicom i poklonio joj novi poËetak. On se druæio
s carinicima i grjeπnicima, s kojima poboæni ljudi nisu
htjeli imati posla. Bio je uvijek tu kad je neko srce
teæilo za izbavljenjem. Isus nije odgurnuo te “beznadne
sluËajeve”. I mi moæemo doÊi k Njemu sa svime πto nas
tiπti.
Moramo bolje pogledati da bismo shvatili znaËenje
kriæa. Isus je nesumnjivo visio izmeu dvojice razbojnika. Obojica su bili ubojice. Ali Kristov kriæ rastavlja
jednog od drugoga. Na jednoj je strani izgubljeni, koji
ne mari za Raspetoga, a na drugoj spaπeni, koji u posljednjem trenutku hvata Isusovu spasonosnu ruku. Isusov kriæ rastavlja ljude. Rez prolazi i kroz najuæe obiteljske veze. Niπta ti neÊe pomoÊi ako je Isus spasio tvoju
46
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
suprugu. Moraπ Mu dopustiti da i tebe spasi. Spasiti se
ili propasti stvar je osobne odluke.
Dogodilo se pred uskrπnje blagdane 1942. godine.
Strahovit zraËni napad razorio je grad Lübeck. Zapaljena
Marijina crkva, jedna od najljepπih njemaËkih katedrala,
osvjetljavala je poput goleme baklje svu pustoπ i razaranje.
Te se noÊi zbio neobiËan dogaaj. Jedan mladi vojnik
uπao je, unatoË dimu i vatri, s nekoliko prijatelja u goruÊu crkvu i izvukao oltarsku sliku πto ju je u petnaestom stoljeÊu naslikao slikar Hans Memling. Slika prikazuje Isusovo raspeÊe. Pod kriæem je meteæ. Ali usred
uzavrelog mnoπtva, neposredno ispod kriæa nalazi se jedno prazno mjesto. Kao da je slikar æelio reÊi: ovdje netko
nedostaje!
Jesi li to ti, jesam li to ja, koji joπ stojimo po strani?
Isus je za nas dao svoj æivot. Ne bismo li Ga posluπali
i ostali na mjestu zvanom Lubanja?
Uz Tebe ostati æelim,
ne prezri æelju moju.
Od Tebe otiÊi neÊu
dok srce Ti se kida.
Paul Gerhardt, prema J. Mageru
47
Srce koje razlikuje dobro od zla
“Podaj svome sluzi pronicavo srce da moæe suditi
tvom narodu, razlikovati dobro od zla...” (1. o Kraljevima 3,9)
Nakon povratka iz babilonskog ropstva izraelski narod je trebao otpoËeti izgradnju razorenih gradova i
jeruzalemskog hrama. Nije bilo lako æivjeti u opustoπenoj
zemlji, okruæen neprijateljski raspoloæenim susjedima.
Godine su prolazile; neπto viπe od sto godina nakon
povratka u domovinu duhovno stanje naroda bilo je sve
loπije. Premda su se vratili u svoju zemlju, srce im je
ostalo u Babilonu. Iznevjerili su Boæji plan prema kojemu
se cijeli svijet “trebao pripremiti za Kristov prvi dolazak
kao πto se danas priprema put za Njegov drugi dolazak”
(Ellen G. White, Izraelski proroci i kraljevi, str. 449).
Bilo je sve jasnije da Hebreji nikad neÊe dostiÊi duhovnu
visinu koju je Bog od njih oËekivao.
©to je to sprjeËavalo Boæji narod da ostvari svrhu
svojega postojanja i opravda Boæje povjerenje? Svakako
Êe ovo razmiπljanje pokrenuti i jedno vrlo vaæno pitanje:
πto danas mene sprjeËava da budem ono πto Bog od
mene oËekuje?
Malahija ima poruku od Boga
Bog nije ostavio svoj narod bez opomene i upozorenja. Preko svojega izabranog proroka obratio se narodu, vjerskim voama i narodnim starjeπinama, milostivo
i strpljivo ih pozivajuÊi da se vrate k Njemu.
48
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
1. Na samom poËetku svoje Knjige prorok Malahija
navodi Boæje rijeËi: “Ljubio sam vas — govori Jahve, a
vi pitate: ‘Po Ëemu si nas ljubio?’” (Malahija 1,2)
Premda narod na izjavu ljubavi odgovara: “Gdje se
vidi tvoja ljubav?”, Bog strpljivo objaπnjava da je upravo
ljubav bila razlog πto ih je uËinio svojim narodom. Bog
to i danas Ëini u svojoj Crkvi. ObraÊa nam se i kaæe:
“Volim te!” Kako odgovaramo na Njegovu izjavu ljubavi?
Bog je preko Malahije odmah zatim ukazao na viπe
podruËja na kojima je Njegov izabrani narod zaboravio
i prezreo Njegovu beskrajnu ljubav. Osam puta Bog ukazuje na propuste, a oni ih osam puta nijeËu.
2. Bog je izrazio æaljenje πto Ga Njegov narod prezire: “Sin Ëasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja
otac, gdje je Ëast moja? Ako sam gospodar, gdje je
strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama,
sveÊenici, koji moje ime prezirete, a pitate: ‘»ime smo
prezreli ime tvoje?’” (Redak 6)
I opet Bog strpljivo odgovara i navodi primjere.
Oskvrnuli su svetu sluæbu time πto su je pretvorili u
formalnost.
3. U sedmom retku Bog nastavlja sa svojim prigovorima: “Oskvrnjen kruh na mome prinosite ærtveniku
i joπ pitate: ‘»ime te oskvrnismo?’ Time πto kaæete: ‘Stol
je Jahvin stvar nevaæna!’”
Osobito je bolna bila Ëinjenica da mnogi nisu razlikovali sveto od nesvetog. Neki su lakomisleno i bez
poπtovanja izlazili pred Boga, spremni prepirati se s Njim.
Pitam se danas: jesam li i ja ravnoduπan prema Ëinjenici da se u molitvenom domu susreÊemo sa svetim
Bogom? Da moæda i meni nije teπko radosno i cijelim
srcem sluæiti Bogu?
SRCE KOJE R AZLIKUJE DOBRO OD ZLA
49
4. Kad ih je Gospodin upozorio na uzaludnost njihovih molitava i suza, oni su se opet javili: “I ovo joπ
vi Ëinite: zalijevate suzama Jahvin ærtvenik tuæeÊi i
ridajuÊi, jer on viπe neÊe da se ærtvi prikloni, iz ruke
mu vaπe ona nije ugodna. I vi pitate: ‘Zaπto?’ Zato πto
je Jahve bio svjedok izmeu tebe i æene mladosti tvoje
kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaπe i æena
tvoga saveza... Poπtuj dakle æivot svoj i ne budi nevjeran æeni svoje mladosti. Jer ja mrzim na otpuπtanje
æena — govori Jahve, Bog Izraelov — i onog koji nevjerom haljine svoje kalja — govori Jahve nad Vojskama! Poπtujte dakle æivot svoj, ne budite nevjerni!”
(Malahija 2,13-16)
Bog je ukazao na podruËje nesreenih odnosa izmeu braËnih drugova, mladiÊa i djevojaka. Htjeli to ili ne,
moramo pomisliti na slabosti Gospodnjeg naroda danas,
na liberalna glediπta kad je rijeË o odnosima.
5. Prorok Malahija je isticao da su dosadili Bogu
svojom licemjernom poboænoπÊu. Bilo je onih koji su
zakljuËili da ne vrijedi Ëiniti dobro.
“Dosaujete Jahvi svojim rijeËima, a pitate: ‘U Ëemu mu dosaujemo?’ Time πto govorite: ‘Svi koji zlo
Ëine dobro su vieni u oËima Jahvinim i takvi su mu
mili!’ ili: ‘Gdje je Bog pravde?’” (Redak 17)
6. Bog nije htio prijeÊi preko nevjerstva πto ga je
Boæji narod onoga doba pokazivao prema materijalnim
dobrima koja su im bila povjerena kao upraviteljima
Boæjih dobara. I opet su imali primjedbu. Bog pita: “Smije li Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi mene prikraÊujete.
I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraÊujete vi,
sav narod!” (Malahija 3,8.9)
50
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
7. Bilo je i onih koji su izgovarali teπke rijeËi protiv
Boga i izricali primjedbe kojima su Ga otvoreno vrijeali. I opet su drsko postupali:
“Teπke su besjede vaπe protiv mene — govori Jahve.
Vi ipak pitate: ‘©to smo izmeu sebe govorili protiv
tebe?’ Govorili ste: ‘Zaludu je Bogu sluæiti i kakva je
korist πto njegove Ëuvamo propise i æalosni hodimo
pred Jahvom nad Vojskama. Odsad Êemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo Ëine, i premda Boga
iskuπavaju, izvuku se!’” (Redci 13-15)
8. No Bog se, unatoË svemu, nije umorio, nije okrenuo lea tome narodu. Joπ uvijek mu se obraÊao s ljubavlju i strpljivo: “Od vremena svojih otaca odstupate
od mojih uredaba i ne Ëuvate ih. Vratite se meni, i ja
Êu se vratiti vama — govori Jahve nad Vojskama.”
(Redak 7)
Na sve πto bi im Bog rekao, odgovarali su: “Zaπto to
kaæeπ?” Zar ih je Bog laæno optuæivao? Ako malo razmislimo, zakljuËit Êemo da je narod bio slijep: jednostavno
nije vidio svoje pravo stanje. Grijeh za njih viπe nije bio
grijeh.
Preko proroka Malahije Bog i danas upozorava svoj
narod na grijeh formalne, licemjerne poboænosti. Kad
ukazuje na naπe slabosti, πto Mu odgovaramo? Duhovna
sljepoÊa je straπna opasnost za danaπnji Boæji narod.
Moæemo li stanje nazvati drukËije nego duhovnim
sljepilom kad, unatoË svemu πto nam je poznato iz Boæje
RijeËi, i dalje niπta ne znaËi ako u petak naveËer joπ
uvijek obavljamo svakodnevne poslove; ako u subotu
Ëinimo ono πto znamo da Bog ne æeli; ako odnose prema
osobi drugog spola nismo uskladili s Boæjom voljom; ako
posjeÊujemo mjesta na kojima ne bismo trebali biti; ako
bez griænje savjesti krπimo zdravstvena naËela; ako naπ
SRCE KOJE R AZLIKUJE DOBRO OD ZLA
51
izgled pokazuje da smo se poistovjetili s okolinom; ako
u svojemu domu ili izvan njega postajemo robovi medija.
Zaπto to Ëinimo?
“VjeËni Bog povukao je odreenu i jasnu granicu
izmeu pravednika i grjeπnika, izmeu obraÊenoga i
neobraÊenoga. Te dvije skupine ne mogu se neosjetno
stopiti jedna u drugu, kao kod duginih boja; razlikuju se
kao podne od ponoÊi.
Oni koji traæe Kristovu pravdu razmiπljat Êe o predmetima velikog spasenja. Biblija je riznica koja njihove
duπe opskrbljuje zdravom hranom. Oni razmiπljaju o
Kristovom utjelovljenju, o velikoj ærtvi uËinjenoj da bi ih
spasila od propasti, da bi dobili oproπtenje, mir i vjeËnu
pravdu... Njihove misli su zaokupljene svetoπÊu i istinom, miloπÊu i pravdom. Ja umirem, a Krist æivi u svojim slugama.” (Ellen G. White, Testimonies to Ministers,
str. 87.88)
Ne moæemo podjednako ugaati i svijetu i Bogu. Ne
moæemo ugaati okolini u kojoj æivimo i istodobno iskreno sluæiti Bogu. Zato nam je potrebna boæanska mudrost, duhovno rasuivanje, da umijemo razlikovati dobro od zla.
“Svijetu su potrebni ljudi koji misle, ljudi naËela,
ljudi koji neprekidno rastu u razumijevanju i rasuivanju.” (Ellen G. White, Gospel Workers, str. 25)
“»ovjekove prednosti za stjecanje znanja o istini,
koliko god bile velike, neÊe mu biti ni od kakve koristi
sve dok srce ne bude otvoreno za primanje istine i dok
svjesno ne bude svladana svaka navika i obiËaj koji se
protive njezinim naËelima. Onima koji se tako pokoravaju Bogu, s poπtenom æeljom da upoznaju Njegovu volju i izvrπavaju je, istina se otkriva kao Boæja sila za
njihovo spasenje. Oni Êe moÊi razlikovati izmeu onoga
52
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
tko govori za Boga i onoga tko govori sâm od sebe.”
(Ellen G. White, Isusov æivot, str. 372)
Oni koji ne prihvate ove savjete izlaæu se opasnosti
da izgube sposobnost razlikovanja dobra od zla. U jednom svjedoËanstvu koje je uputila uËenicima naπih πkola
Ellen White je osudila sastanke radi zabave, da bi se jelo,
pilo i pjevalo, i kazala da je sve to “nadahnuto duhom
odozdo. To je prinoπenje ærtve Sotoni.” Zatim je nastavila:
“Oni koji u tome prednjaËe, nanose djelu ljagu koja
se ne moæe tako lako izbrisati. Oni ranjavaju svoje duπe
i nosit Êe oæiljke cijelog æivota. Onaj tko je uËinio zlo,
moæe uvidjeti svoje grijehe i pokajati se; Bog moæe oprostiti prijestupniku; ali sposobnost rasuivanja, koja uvijek treba biti oπtra i osjetljiva da moæe razlikovati sveto
od obiËnoga, uvelike je upropaπtena.” (Testimonies, sv.
8, str. 66)
Vijest proroka Malahije posebice je upuÊena Crkvi
danas. Vrlo je sliËna vijesti upuÊenoj Crkvi u Laodiceji
u Otkrivenju 3,14-22. Kao i Laodicejci, Hebreji Malahijinog doba nisu bili svjesni pravog duhovnog stanja, uvjereni da im “niπta ne treba”. A bili su “siromaπni” nebeskim
blagom, “slijepi” za svoje zablude, jer im je nedostajalo
duhovno razlikovanje dobra od zla, i “goli”, bez Kristove
savrπene pravde, bez Njegovog karaktera.
Kao u Isusovoj prispodobi o svadbenom ruhu (Matej
22,11-13) stajali su pred Kraljem svemira preziruÊi Njegovo ruho pravednosti, potpuno zadovoljni svojim moralnim dronjcima.
Molimo Boga da naπe oËi pomaæe duhovnom pomasti da progledamo. Uzmimo u ruke Njegovu RijeË, razmiπljajmo o Kristu i o onome πto je za nas uËinio. Otvorimo
srce istini i odbacimo sve πto nije u skladu s njom. Duh
Sveti Êe nas pouËiti; On Êe govoriti naπemu srcu.
53
HoÊemo li pristati na kompromis?
“Proπlo je mnogo vremena i rijeË Jahvina bi upravljena treÊe godine Iliji: ‘Idi, pokaæi se Ahabu, jer æelim
pustiti kiπu na lice zemlje.’ I ode Ilija da se pokaæe
Ahabu...
Kad Ahab ugleda Iliju, reËe mu: ‘Jesi li ti onaj koji
upropaπÊujeπ Izraela?’ Ilija odgovori: ‘Ne upropaπÊujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili
Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. Sada sakupi sav Izrael
preda me na gori Karmelu i Ëetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.’ Ahab
pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori
Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reËe: ‘Dokle
Êete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite
ga; ako je Baal, slijedite njega.’ A narod mu nije niπta
odgovorio. Ilija nastavi: ‘Ja sam joπ jedini ostao kao
prorok Jahvin, a Baalovih je proroka Ëetiri stotine i
pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi
jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne
podmeÊu ognja. Ja Êu spremiti drugoga junca i neÊu
podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja Êu
zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi
je Bog.’ Sav narod odgovori: ‘Dobro!’ ...
Kad bijaπe vrijeme da se prinese ærtva, pristupi
prorok Ilija i reËe: ‘Jahve, Boæe Abrahamov, Izakov i
Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam
ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uËinio sve
ovo. Usliπi me, Jahve; usliπi me, da bi sav ovaj narod
znao da si ti, Jahve, Bog i da Êeπ ti obratiti njihova
54
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
srca.’ I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva,
kamenje i praπinu, Ëak i vodu u jarku isuπi. Sav narod
se uplaπi, ljudi padoπe niËice i rekoπe: ‘Jahve je Bog!
Jahve je Bog!’” (1. o Kraljevima 18,1.2.17-24.36-39)
Taj poznati dogaaj sadræi niz vaænih pouka. U ono
doba — doba proroka Ilije, kralja Ahaba i ravnoduπnog
izraelskog naroda — doπlo je do veliËanstvenog sukoba
izmeu pravog i laænog uËenja o Bogu. S jedne strane
je bio Bog Stvoritelj, a s druge Ëovjek koji je nijekao
Njegovo postojanje. Da bi rijeπili dvojbu pred kojom se
naπao Izrael, Gospodin se posluæio troipolgodiπnjom suπom. Naravno, kanaanski bog Baal, proizvod ljudske maπte, nije mogao osigurati nuænu kiπu.
Na Karmelu je trebalo rijeπiti pitanje: Bog ili Ëovjekova tvorevina Boga. U pozadini je stajalo, zapravo, joπ
jedno vaænije pitanje: hoÊe li Ëovjek priznati Boga svojim
Stvoriteljem i Vladarom, ili je Ëovjek sâm sebi dovoljan?
Pred tim je izborom i danas svaki Ëovjek. U biti
glavno pitanje ostaje: na koga se oslanjam — na Boga ili
na sebe?
Kompromis u proπlosti
Ta dvojba se pojavila u svemiru joπ onoga dana kad
je uzviπeni aneo Lucifer ustvrdio da je Bog sebiËni tiranin koji stvara zato da bi udovoljio svojoj bolesnoj teænji
za slavom i ËaπÊu. AnalizirajuÊi svoje stanje i stanje svijeta, apostol Pavao je pravilno zakljuËio da su ljudi “Istinu
— Boga zamijenili laæju, Ëastili i πtovali stvorenje umjesto Stvoritelja” (Rimljanima 1,25 — Duda i FuÊak).
Lucifer je od samog poËetka nastojao nametnuti ËovjeËanstvu svoju sliku svijeta, u kojoj nema mjesta za
Boga. U tome je bio vrlo uspjeπan sluæeÊi se idolatrijom
HO∆EMO LI PRISTATI NA KOMPROMIS?
55
i poganstvom, koji nisu niπta drugo nego evolucijski
panteizam: Bog je riba, æivotinja, dio neËega i ograniËen
svemirom. SvemoguÊem Vladaru i Stvoritelju nije bilo
mjesta.
One koji su izjavljivali da stoje na Boæjoj strani Lucifer je neprekidno nastojao navesti na kompromis, na
popuπtanje i prilagoavanje.
Cijela je povijest do danas obiljeæena njegovim nastojanjem da ljude primora na kompromis. Neki pristaju,
drugi ne pristaju.
1. Eva u raju nije kanila odbaciti Boga. Samo je
prihvatila zmijin savjet da pokuπa saznati πto je dobro,
a πto zlo, da joj se otvore oËi. (Postanak 3,4.5) I tom je
prigodom Lucifer nudio kompromis.
2. Kain u poËetku nije ustao protiv Boga — znao je
za Njegovo postojanje — ali je prihvatio Luciferovu sugestiju o slobodi biranja naËina kako Ëovjek moæe sluæiti
Bogu. (Hebrejima 11,4)
3. Henok je ukoravao ljude prije potopa za grijehe
koje su Ëinili i za uvredljive rijeËi koje su izgovarali
protiv Boga (Juda 14.15), ali su mnogi ©etovi potomci
pristali na kompromis: “Kad su se ljudi poËeli πiriti po
zemlji i kÊeri im se narodile, opaze sinovi Boæji da su
kÊeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za æene koje
su god htjeli.” (Postanak 6,1.2)
4. Kad je Bog pozvao Abrahama, “vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je
imao primiti u baπtinu. Ode, iako nije znao kamo
ide.” (Hebrejima 11,8) Otad Êe Abraham prolaziti Palestinom — ObeÊanom zemljom — uzduæ i poprijeko. Ubrzo
je shvatio da iza Boæjeg obeÊanja stoji mnogo veÊa baπtina, “grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac”
(redak 10). On ne pristaje na kompromis, kao πto to Ëini
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
56
njegov sinovac Lot: “Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot æivio po mjestima u dolini i razapeo
svoje πatore do Sodome.” (Postanak 13,12)
Sotona se nadao da Êe preko Lota privoljeti Abrahama da se preseli u Sodomu.
5. Mogli bismo tako navesti niz drugih biblijskih
liËnosti koje su pristale ili nisu pristale na kompromis.
U jednoj osobito opasnoj prigodi, kad se Ëinilo da Êe
cijeli izraelski narod krenuti putom otpada, Mojsije ne
pristaje na kompromis.
“Stade na taborskim vratima i povika: ‘Tko je za
Jahvu, k meni!’ Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.”
(Izlazak 32,26)
To me podsjeÊa na dogaaj kad se u Ljubljani tridesetih godina proπlog stoljeÊa Crkva od πezdesetak vjernika dala zavesti od laænih uËitelja. Moj otac Janko bio
je u to doba njihov pastor. Buntovnici su u oËevoj odsutnosti zauzeli iznajmljenu prostoriju koja je sluæila kao
molitveni dom. Nakon povratka s puta po Sloveniji otac
je saznao od majke πto se dogodilo. Ne oklijevajuÊi,
otiπao je u molitveni dom, stao na vrata te glasno rekao
okupljenima: “Tko je Gospodnji, k meni.”
Samo se manji dio, njih πesnaest, odazvao tome pozivu. Usput reËeno, poslije se cijela buntovna skupina
raspala a joπ se desetak njih vratilo u krilo AdventistiËke
crkve.*
Uvijek je bilo Sotoninog nastojanja da Boæji narod
navede na kompromis.
6. Isus je u svoje doba korio ljude spremne na kompromis. A takvih je bilo i u Njegovo doba: “Ipak su
mnogi i od Ëlanova Velikog vijeÊa vjerovali u njega.
*
Prema svjedoËenju moje majke Paule.
HO∆EMO LI PRISTATI NA KOMPROMIS?
57
Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu
izopÊeni iz sinagoge. Jer viπe im bijaπe na srcu slava
ljudska nego slava Boæja.” (Ivan 12,42.43)
Isus nikad nije popuπtao niti pristajao na kompromis. “Sâm Isus nikad nije otkupljivao mir nagodbom.
Njegovo srce prelijevalo se ljubavlju za cio ljudski rod,
ali nikad nije bio popustljiv prema njegovim grijesima.
On je bio prevelik prijatelj da bi πutio kad su oni polazili
putom koji Êe upropastiti njihove duπe — duπe koje je
otkupio svojom krvlju. Nastojao je da Ëovjek postane
vjeran sebi i vjeran svojemu viπem i vjeËnom dobru.
Kristove su sluge pozvane na isti rad... Oni trebaju ‘teæiti
za onim πto promiËe mir’ (Rimljanima 14,19), ali se pravi
mir ne moæe nikad osigurati kompromisom. Nijedan Ëovjek ne moæe biti vjeran naËelu a da ne izazove protivljenje. Djeca nepokornosti protivit Êe se duhovnom krπÊanstvu.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 286.287)
Kompromis danas
Naæalost, situacija danas nije niπta bolja. Pod pritiskom istih ideja koje smo spomenuli, mnogi krπÊani pristaju na kompromis. Danas se velikim slovima piπu ideje
poput: PRILAGODI SE OKOLINI, NE BUDI VJERSKI FANATIK, NE SHVA∆AJ BIBLIJU DOSLOVNO, IDI UKOR AK
S VREMENOM, NE BUDI KONZERVATIVAN, ZASTARIO.
Pritisci tih ideja tako su snaæni da se neki meu
nama teπko mogu oduprijeti kuπnji pa pristaju na
kompromis.
»ovjekov neprijatelj koristi se svakom prigodom koja
mu se pruæa. »esto nas ljudi nude hranom i piÊem koji
nisu u skladu s naπim uvjerenjem. Da im se ne bismo
zamjerili, da bismo ostali pristojni, popuπtamo. I to je
58
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
kompromis.
SjeÊam se kako smo svojedobno jedan vjernik i ja
posjetili njegovog roaka. Prvi put sam uπao u tu kuÊu.
Naπli smo domaÊina kako sjedi za stolom nad otvorenom
Biblijom, a s Ëaπom i bocom vina pred sobom. DomaÊin
Mato bio je vrlo ljubazan. Nakon πto me naπ vjernik
predstavio, domaÊin je donio Ëaπe i htio ih natoËiti. Brzo
sam rekao:
“Hvala, ali ja ne pijem!”
“Ako neÊete piti sa mnom, van iz moje kuÊe!” rekao
je oπtro.
Zamolio sam za dopuπtenje da se prije odlaska pomolimo. U molitvi sam spomenuo i unuËicu SunËicu
koju su dotad odgajali, ali su je roditelji zbog nekog
nesporazuma odveli k sebi. To je domaÊicu jako pogodilo. Nakon molitve napustili smo dom.
SljedeÊi put su nas doËekali raπirenih ruku zato πto
je Bog usliπao jednostavnu molitvu. To je poslije dovelo
do obraÊenja domaÊina i domaÊice.
U odreenim prigodama vrlo je vaæno ostati jednak
s ostalima, niËim se ne isticati, pogotovo kad drugi govore o filmovima, o svojim nemoralnim doæivljajima, kad
priËaju neumjesne πale... Teπko je ostati po strani. Lakπe
je pristati na kompromis.
Neki se ljudi ponaπaju napuhano, bahato, pokazuju
prijezir prema ljudskim i krπÊanskim vrijednostima. A
mi æelimo biti u njihovom druπtvu, æelimo im biti prijatelji... I to je prigoda za kompromis.
Kako izbjeÊi kompromis?
Kako se oduprijeti takvim pritiscima? Kako ostati na
Boæjoj strani?
HO∆EMO LI PRISTATI NA KOMPROMIS?
59
1. Ponajprije, ne smijemo se oslanjati na ljudsku
mudrost. Ljudi danas mnogo znaju i mogu, ali je Bog
mudriji. Pavao je pozvao krπÊane: “Da se vaπa vjera ne
oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1.
KorinÊanima 2,5)
2. Pazimo da nam se srce ne veæe uz zlo u svijetu.
Apostol Pavao je govorio o razlici izmeu onih koji su
ostali vjerni Bogu i onih koji su pristali na kompromis.
“Gledaj da brzo doeπ k meni, jer me Dema ostavio
iz ljubavi prema svijetu i otiπao u Solun... Jedini je
Luka sa mnom.” (2. Timoteju 4,9-11)
3. Ne ponaπajmo se kao ostali u ovome svijetu. “Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavati
πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!”
(Rimljanima 12,2)
4. Ostanimo nepokolebljivo uz Gospodina i uz
Njegovu istinu. “Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se da ne biste zavedeni zabludom
zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav! ©toviπe, rastite u
milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasitelja
Isusa Krista!” ... “I vas, koji ste nekad bili otueni i
koji ste postali neprijatelji svojim miπljenjem i zlim
djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu,
smrÊu, da vas izvede preda se svete, neporoËne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri, utemeljeni i
postojani i neodjeljivi od nade Radosne vijesti koju ste
Ëuli, koja je propovijedana svakom stvorenju pod
nebom...” (2. Petrova 3,17.18; Koloπanima 1,21-23)
©to Êemo izabrati: nepokolebljivost ili kompromis?
Nama je ostavljeno da odluËimo.
60
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Ima li nade za mene?
“Ima li nade za mene? Volim Krista, ali nisam uvijek
onakav kakav bih trebao biti. ©to ako me iznenada snae
smrt?”
Gorske sjene su pale na grad i nagovijestile dolazak
noÊi. Na istoku, na drugoj strani Jordanske doline, moapski breæuljci su joπ bili obasjani suncem. Umorni poljodjelci su æurili prema gradskim vratima πto su se zatvarala Ëim bi pao mrak. Ionako su se svi bojali... Oko
dvadeset pet kilometara dalje utaborio se neprijatelj...
Dva stranca — to se primjeÊivalo po njihovoj odjeÊi
— uπli su zajedno s mnogima. Nisu proπli neopaæeno.
Ionako su svi u gradu bili oprezni i sumnjiËavi prema
stranim osobama. Za njihov dolazak saznao je i kralj.
Stranci su potraæili prenoÊiπte i uπli u prvu kuÊu
koja ga je mogla pruæiti. »inilo im se da Êe tako biti
najsigurniji. Ali i æena koja ih je primila odmah je znala
s kim ima posla. No znala je neπto πto oni nisu znali: da
Êe ih kod nje za koji trenutak traæiti.
O tome dogaaju Ëitamo u Joπui 2,3-6: “Tada kralj
jerihonski poruËi Rahabi: ‘Izvedi ljude koji su doπli k
tebi, koji su uπli u tvoj dom, jer su doπli uhoditi svu
zemlju.” Ali æena uze ona dva Ëovjeka, sakri ih i reËe:
‘Istina, ti su ljudi doπli k meni, ali ja nisam znala
odakle su. Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoπe, i ja ne znam kamo su krenuli. Poæurite
za njima, jer ih joπ moæete stiÊi.’ A ona ih bijaπe izvela
na krov i sakrila ih pod netrveni lan πto ga je ondje
razastrla.”
IMA LI NADE ZA MENE?
61
Nedvojbeno smo primijetili da je Rahaba lagala kraljevim uhodama. No o tome malo poslije.
Kad je ostala sama, Rahaba je iziπla na krov. “Dok
joπ oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k
njima na krov i reËe im: ‘Znam da vam je Jahve dao
ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas, i
prezaju od vas svi æitelji ovoga kraja. Jer Ëusmo kako
je Jahve isuπio vodu Crvenoga mora pred vama, kada
ste izaπli iz Egipta, i ono πto ste uËinili dvojici kraljeva
amorejskih s druge strane Jordana... Kad smo Ëuli sve
to, zastalo nam srce, i nitko da smogne snage da vam
se suprotstavi, jer Jahve, Bog vaπ — on je Bog gore na
nebesima i dolje na zemlji. Zakunite mi se, dakle,
Jahvom da Êete i vi uËiniti milost domu oca moga, kao
πto i ja uËinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak
da Êete ostaviti na æivotu moga oca i moju majku,
braÊu moju i sestre moje, i sve njihovo, i da Êete nas
izbaviti od smrti.’” (Redci 8-13)
Zanimljivo je iz njezinih rijeËi iπËitati kako je Bog
djelovao na njezino srce. Rahaba je vjerovala u izraelskog
Boga. Odjednom postajemo svjesni da je Bog namjerno
doveo dvojicu Izraelaca u njezin dom jer je poπtovao
njezinu vjeru i æelio je spasiti ukuÊane toga doma.
Zanimljivo je pratiti kako je ta æena postala vjernica.
Bila je svjesna da se ne vrijedi boriti protiv Jahve, Izraelova Boga. Odbacila je sve predrasude prema Izraelcima
i jednostavno se predala na milost i nemilost Bogu kojega je poznavala samo po onome πto je Ëula o Njemu.
Da smo bili na mjestu dvojice Izraelaca, pretpostavljam da bismo Rahabu pouËili da Bog ne podnosi laæ. A
da je doπla u naπu crkvu, nisam siguran da bismo bili
spremni druæiti se s njom. Vjerojatno bismo o njoj i
poslije nekoliko godina znali reÊi: “Znaπ, to je ona...!”
62
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Hvala Bogu πto je naπ Bog drukËiji. U poganskom
Jerihonu vidio je jedno iskreno srce. Znao je da je ona
grjeπnica, ali grijeh nije zapreka za milost niti za pokajanje. Bog je u njoj vidio æenu koja moæe postati jedna od
njegovih junakinja vjere bez obzira na svoje dotadaπnje
æivljenje. Bog ju je primio onakvu kakva je bila. Nije li
i nas tako primio? Nemojmo reÊi da smo bili bolji od nje!
Nakon Rahabinih ozbiljnih rijeËi Izraelci su s njom
sklopili dogovor: “Odgovoriπe joj ljudi: ‘Æivotom svojim
jamËimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam
Jahve dade zemlju, iskazat Êemo ti milost i vjernost.
Kad uemo u zemlju, posluæi se ovim znakom: priveæi
ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuπtaπ, i
sakupi kod sebe, u kuÊi, svoga oca i svoju majku, i
svoju braÊu, i svu svoju rodbinu. Tko god od vas stupi
preko praga tvoje kuÊe, krv njegova na glavu njegovu:
nije krivnja na nama — sam je krivac svojoj smrti; a
tko ostane s tobom u kuÊi, krv njegova neka padne
na glave naπe — mi Êemo biti krivci ako ga se tko
rukom dotakne. Ako pak izdaπ ovu naπu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela.’ A ona odgovori: ‘Neka bude kako rekoste!’ Tada ih pusti, i oni
odoπe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.” (Redci
14.18-21)
Vrpca je bila znak njezinog spasenja, simbol Kristove
krvi. PodsjeÊala je na nadvratnike i dovratnike koje su
Izraelci premazali krvlju one sudbonosne noÊi u Egiptu.
Ta krv je bila istinit znak.
Zasigurno bismo u ovom biblijskom zapisu mogli
naÊi i druge pouke, ali svrha ovoga prouËavanja jest
odgovoriti na pitanje postavljeno na poËetku.
©to bi se dogodilo s Rahabom da je umrla prije
osvajanja Jerihona? Bi li je Bog primio? Uvjereni smo da
IMA LI NADE ZA MENE?
63
bi. Zaπto? Zar je æivjela u skladu s boæanskim naËelima?
Zar su joj njezini gosti objasnili kako treba æivjeti da bi
ugodila Bogu? Zar su joj objasnili kako treba svetkovati
subotu? Da Bog ne podnosi laæ? Da je Bog objavio Deset
zapovijedi i da se moæe spasiti samo onaj tko ih vrπi?
Ima joπ jedno, sudbonosnije pitanje koje mi je postavila jedna iskrena vjernica. ©to bi se dogodilo s nama
ako bi nas sad zatekla smrt? Bismo li bili spaπeni? Uvjeren sam da smo svjesni svoje nesavrπenosti... Bi li nas
Bog ipak primio, ili bismo bili zauvijek izgubljeni?
Odgovor glasi: ovisi o nama. Ovisi o tome kome smo
se predali i u koga smo se pouzdali. Rahaba se jednostavno predala Boæjim rukama. Ellen White kaæe da su mnogi u Jerihonu dijelili njezinu uvjerenost da je izraelski
Bog pravi Bog. Ali to nije bilo dovoljno. Niπta nisu uËinili s tom spoznajom; niπta se nije promijenilo u njihovu
æivljenju. Rahaba je odmah odbacila idolopoklonstvo.
Njezino priznanje u jedanaestom retku sliËno je priznanju apostola Petra, Tome, Pavla i milijuna drugih krπÊana
koji su se svim svojim biÊem predali Bogu i oslonili se
iskljuËivo na Kristove zasluge. Rahaba se predala na milost i nemilost, nije imala πto ponuditi u zamjenu za
spasenje svojega æivota.
Da bismo odgovorili na niz naπih pitanja, pozabavimo se nekoliko trenutaka Isusom Kristom. On je na
Zemlji æivio Ëistim, svetim æivotom, ispunjen ljubavlju,
potpuno se oslanjajuÊi na Boga. Taj svoj bezgrjeπni æivot
On daje pokajanom grjeπniku kao dar.
Njegov savrπeni karakter prikazan je svadbenim ruhom (Matej 22,11). Izaija ga naziva joπ jednim imenom:
“RadoπÊu silnom u Jahvi se radujem, duπa moja kliËe
u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu plaπtem pravednosti, kao æenik kad sebi vi-
64
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
jenac stavi ili nevjesta kad se uresi nakitom.” (Izaija
61,10)
Krist daje svoju “haljinu spasenja”, svoj “plaπt pravednosti” da njime pokrije naπe prljave dronjke ljudskih
pokuπaja da osiguramo pravednost (Izaija 64,5).
Bez obzira na naπu ljudsku grjeπnost, ako se predamo i pokorimo Kristu, naπe se srce sjedinjuje s Njegovim
srcem, naπa se volja stapa s Njegovom voljom, naπ um
postaje jedno s Njegovim umom, naπe se misli usklauju
s Njegovim mislima — mi æivimo Njegovim æivotom.
Pokriveni smo plaπtem Njegove pravednosti. Kad gleda
grjeπnika koji je uzvjerovao i pokajao se, Bog ne vidi
golotinju i deformiranost grijeha, veÊ haljinu pravednosti koju je Krist stvorio savrπenom posluπnoπÊu Zakonu.
U Isusovoj usporedbi o svadbenom ruhu uzvanik
koji je ostao u svojoj odjeÊi nije izbaËen zbog nevjerstva.
On je prihvatio poziv na svadbu. Ali nije bilo dovoljno
πto je doπao na svadbu. Bilo mu je potrebno svadbeno
ruho. Tako ni vjera u kriæ nije dovoljna. Da bismo mogli
iziÊi pred Kralja svemira, potreban nam je Kristov savrπeni æivot, Njegov pravedni karakter.
Nama grjeπnicima nije dovoljno samo oprostiti dug,
nego moramo i obnoviti svoj bankovni raËun. Nije dovoljno da budemo osloboeni zatvora, nego moramo biti
prihvaÊeni i posvojeni u Kraljevu obitelj. Kristova posredniËka sluæba ima dvostruki cilj: oproπtenje i odijevanje. Golgota je oznaËila zavrπetak jednog savrπenog
æivota i savrπene ærtve. Nama je potrebno jedno i drugo.
Uvjeren sam da sad nije teπko odgovoriti na pitanje:
πto Êe se dogoditi ako iznenada umrem? Ili: πto Êe se
dogoditi ako umrem prije nego πto sam dostignuo duhovno stanje koje Bog oËekuje od mene?
IMA LI NADE ZA MENE?
65
Bog ima svoje mjerilo pravednosti: Deset zapovijedi.
Njihovo savrπeno ispunjenje mogli bismo oznaËiti kao
“mjeru punine Kristove veliËine” (Efeæanima 4,13). Tijekom æivota se razvijamo i rastemo u odnosu na mjerilo
pravednosti. PoËeli smo rasti kad smo prihvatili Krista
koji nas je preobrazio u novog Ëovjeka. Dakle, i za to
stanje u kojemu smo se naπli, moæemo zahvaliti samo
Isusu Kristu. I za rast zahvaljujemo samo Njemu.
Svi se nalazimo u razliËitim fazama rasta; dostignuli
smo razliËite “visine”. Naravno, nitko nije dostignuo Kristovu veliËinu, ali nam je to cilj. Æelimo biti sliËni Njemu. Meutim, kad nas gleda, naπ nebeski Otac ne vidi
koliko nam joπ nedostaje do cilja — ionako se nemamo
Ëime hvaliti — veÊ vidi svojega ljubljenog Sina, naπega
Spasitelja Isusa. Kako vidimo, mi nismo niπta, On je za
nas sve. Isus nadomjeπta naπe nedostatke, ono πto joπ
nismo dosegnuli.
To je radosna vijest. Nitko ne mora æivjeti u strahu
zbog svojih slabosti i nedostataka. Ali svakodnevno moramo nastojati ostati u Kristu. On se pobrinuo da imamo
snagu æivjeti æivotom ugodnim Bogu. On je jamac da
moæemo pobijediti i s Njim i po Njemu.
S Njim moæemo postiÊi stanje koje od nas oËekuje,
da naπe srce i æivot budu potpuno predani Boæjoj volji
i sluæbi, da neprekidno rastemo u boæanskoj spoznaji, da
æivimo prema svjetlosti koju smo primili radujuÊi se
æivotu pobjede.
Ako doe smrt, a nismo dostignuli “mjeru punine
Kristove veliËine”, ono πto nedostaje On Êe nadoknaditi
svojom pravednoπÊu. Najvaænije je da u naπemu æivotu
Krist uvijek bude sve i u svemu. Tada Êemo bolje razumjeti molitvu Zaharije, oca Ivana Krstitelja: “Neka je
hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostoja da
66
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
otkupi narod svoj i da nam podigne silna Spasitelja
meu potomstvom Davida, sluge svoga... da mu bez
straha, izbavljeni od ruku neprijateljâ, sluæimo u
svetosti i pravednosti pred njim u sve naπe dane.”
(Luka 1,68.69.74.75)
67
IscjeljujuÊa snaga ljubavi
“Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove,
koji te sazdao, Izraele: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode
prelaziπ, s tobom sam; ili preko rijeke, neÊe te preplaviti. Poeπ li kroz vatru, neÊeπ izgorjeti, plamen te
opaliti neÊe. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat,
mjesto tebe dajem Kuπ i ©ebu. Jer dragocjen si u mojim
oËima, vrijedan si, i ja te ljubim. Stog i dajem ljude
za tebe, i narode za æivot tvoj.
Ne boj se, jer ja sam s tobom. S istoka Êu ti dovest
potomstvo i sabrat Êu te sa zapada. ReÊi Êu sjeveru:
‘Daj mi ga!’ a jugu ‘Ne zadræavaj ga!’ Sinove mi dovedi izdaleka, i kÊeri moje s kraja zemlje, sve koji se
mojim zovu imenom, i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i naËinio.” (Izaija 43,1-7)
Ovaj tekst moæemo podijeliti na dva dijela: na retke
1-4 i retke 5-7.
Leæala je veÊ viπe tjedana u bolnici, a lijeËnici nisu
mogli ustanoviti uzrok njezine bolesti. Propovjednik koji
ju je posjeÊivao, sumnjao je da je uzrok bolesti koja je
polako gasila æivot bila neka duπevna bol.
Æena je bila rastavljena. Njezin mlai sin æivio je s
ocem u obliænjem gradu. Udana kÊi u drugom gradu
rijetko je kad posjeÊivala majku.
Prigodom jednog posjeta propovjednik ju je upitao:
“Je li vas sin koji put posjetio?” Odmah je primijetio da
je dotaknuo bolnu ranu.
68
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Vjerojatno viπe nije æiv”, rekla je. “Da je æiv, sigurno
bi me posjetio.”
Razgovarali su o njezinom djeËaku. To je bila jedina
tema za koju je pokazala zanimanje. Propovjednik se
pitao nije li njezin sin kljuË borbe za æivot. Bi li njegova
ljubav mogla izlijeËiti bolesnu majku? Zato je predloæio
da bi mogli, Ëim se oporavi, zajedno posjetiti njezinog
sina. Nakon toga razgovora poËela se naglo oporavljati.
“Nismo obavijestili djeËaka da Êemo ga posjetiti”,
prisjeÊa se poslije propovjednik, “ali sam bio prisutan
kad je taj petnaestogodiπnji djeËak silazio stubama dok
ga je majka Ëekala pred πkolom. Kako je to bio dirljiv
susret!”
Sjedinjenje sa sinom preobrazilo je tu æenu — izlijeËila ju je ljubav.
Poznati krπÊanski psiholog kaæe: “PrisjeÊajuÊi se proteklih godina, svjestan sam da je uvijek prisutna samo
jedna velika potreba — sveopÊa potreba za ljubavlju.
Ljudi ne mogu opstati bez ljubavi. Ako je ne dobiju,
propadaju.”
Æivimo u svijetu u kojemu ljubav sliËi izgubljenom
akordu u simfoniji æivota. Neprijateljstvo, sebiËnost i
strah istjerali su tu vrlinu iz mnogih srca. U Ëovjekovoj
borbi da preæivi Ëini se nemoguÊim voljeti drugoga.
“Moæda smo izgubili sposobnost da volimo”, kaæe
sveuËiliπni profesor koji se bavi tim problemom. “Moæda
je Ëovjek proπao fazu u kojoj je moguÊe voljeti.”
PriËa se kako je u nekom domu za nezbrinutu djecu
vladala velika smrtnost. »inilo se da su djeca neishranjena. U drugom domu smrtnost djece bila je vrlo mala.
Sva su djeca bila zdrava. Zdravstvena njega u obama
domovima bila je na visokoj razini. No postojala je jedna
razlika. U domu s niskom smrtnoπÊu djelatnici su svakog
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
69
dana petnaestak minuta posveÊivali djeci njegujuÊi ih s
ljubavlju. Tih nekoliko minuta njege i ljubavi bile su
jednako vaæne za æivot kao hrana.
Adventistima prijeti opasnost da se zaraze suvremenom boleπÊu nemara i ravnoduπnosti. Ne zaboravimo da
je neljudskost koju Ëovjek pokazuje prema Ëovjeku njegov najveÊi grijeh.
Psihijatar Alfred Adler zakljuËio je na osnovi tisuÊa
sluËajeva da je nedostatak ljubavi osnova svih ljudskih
promaπaja. Erich From je rekao da je u korijenu svih
simptoma koje Ëovjek otkriva njegova nesposobnost da
voli.
Kako steÊi sposobnost da volimo?
“Ljubav je temelj poboænosti”, piπe Ellen White. “©to
god tko govorio, nema Ëiste ljubavi prema Bogu ako
nema nesebiËne ljubavi prema svojemu bratu. Nikad neÊemo steÊi taj duh ako se samo budemo trudili voljeti
bliænje. Potrebno je da se Kristova ljubav useli u naπe
srce. Kad se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spontano pojaviti. Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi
Êemo kad se u naπemu srcu bude neprestano javljala
æelja da pomognemo bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko SunËevo svjetlo ispuni naπe srce
i pokaæe se na naπemu licu.” (Isusove usporedbe, str.
262.263)
Milan je prije viπe godina oËajavao pitajuÊi se vrijedi
li uopÊe æivjeti. Svi su ga napustili jer se silno zaduæio.
MuËio ga je osjeÊaj krivnje zbog svijesti da je æivio sebiËno. A onda je upoznao jednog naπeg vjernika koji je
takoer podnio mnoge nevolje i nepravde u æivotu, ali
je ostao smiren i zadovoljan.
70
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Naπ vjernik otkrio mu je tajnu: “Kad god doete u
kuπnju pomisliti da dalje ne moæete, podsjetite se: Bog
me voli, Bog me voli, Bog me voli!”
Milan je prihvatio savjet. Ubrzo je i sâm stekao novi
osjeÊaj mira i radosti. Promijenila ga je svijest da ga Bog
voli. “Odnos izmeu Boga i svake duπe tako je osoban
i potpun kao da nema nijedne druge duπe na Zemlji s
kojom bi podijelio svoju briænu paænju, nijedne druge
duπe za koju bi dao svojega ljubljenog Sina.” (Ellen G.
White, Koraci prema Kristu, str. 106)
Isus je prikazao Boæju ljubav slikom kvoËke i piliÊa.
GovoreÊi o Jeruzalemu i njegovim stanovnicima, rekao
je: “Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto
kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste!” (Matej 23,37)
OsjeÊaπ li se ponekad beznaËajnim trunom praπine
u ovom zbunjujuÊem svijetu? Jesi li jedan od milijuna
koji se smatraju nemoÊnim lutkama u rukama sudbine?
Spoznaja da je u Boæjim oËima tvoj æivot osobito vrijedan dat Êe ti novu nadu.
Bog je jednom prigodom izrazio svoju ljubav za
izraelski narod rijeËima: “Kako da te dadem, Efrajime,
kako da te predam, Izraele!... Srce mi je uznemireno,
uzavrela mi sva utroba...” (Hoπea 11,8)
Cijenu koju je Bog platio za nas shvatit Êemo samo
ako znamo da Njegova ljubav ne prestaje. Izloæimo li
svoje srce toplini Boæjeg suosjeÊanja, nestat Êe bol naπe
duπe, nestat Êe osjeÊaj krivnje i bojazni.
Na drugom mjestu Bog kaæe: “Jer dragocjen si u
mojim oËima, vrijedan si, i ja te ljubim... Ne boj se,
jer ja sam s tobom...” (Izaija 43,4.5)
Jedna je obitelj odvela na selo odgojno zapuπtenog
djeËaka. Prve nedjelje Crkva je organizirala izlet pa su
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
71
udomitelji poveli djeËaka sa sobom. Naæalost, drugi su
ga hladno primili iz bojazni da bi mogao loπe utjecati na
njihovu djecu.
Izlet je odræan pokraj jezera, pa su djeca mogla ploviti na splavi, πto im je bilo osobito uzbudljivo. Neki
maliπan se odjednom okliznuo na splavi i pao u vodu.
BuduÊi da nije znao plivati, poËeo je dozivati u pomoÊ.
Odrasli su potrËali prema obali, ali je djeËak iz grada
veÊ skoËio u vodu. Ubrzo je dovukao maliπana na obalu.
Stariji su priskoËili, izvukli dijete i odmah ga umotali u
pokrivaËe. Na njegovog spasioca nitko nije obraÊao pozornost; stajao je postrance, mokar, na vjetru.
Onda se netko sjetio prikupiti novac kao nagradu
hrabrom spasiocu. Stariji vjernik priπao je djeËaku koji
je drhtao od hladnoÊe i rekao mu:
“Evo, mladiÊu! Time æelimo pokazati da cijenimo
tvoju poærtvovnost!”
DjeËak je vidio ispruæenu ruku s novcem, a onda je
pogledao Ëovjeka u lice i rekao:
“Ne æelim vaπ novac! Ali ako æelite neπto uËiniti za
mene, poπaljite mi nekoga tko Êe me voljeti!”
VeÊina ljudi neÊe tako otvoreno izreÊi svoju potrebu. Kako se lako moæe dogoditi da budemo Laodicejci
koji se svime hvale, a izgubili su svoju prvu ljubav!
MoguÊe je da spremno prihvatimo razne odgovornosti u
Crkvi, domu i πkoli, a da nam duπa bude liπena Kristove
suÊuti koja jedino moæe ozdravljati usamljena, obeshrabrena, zanemarena i neshvaÊena srca.
Temeljita promjena u naπemu æivotu nastat Êe samo
onda ako shvatimo da nas Bog neizmjerno voli. Svijest da
smo predmet Njegove ljubavi uËinit Êe da iz nas poËne
zraËiti sigurnost i povjerenje za kojim toliki Ëeznu. Samo
Kristova ljubav moæe uËiniti tu promjenu u srcu.
72
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Odbacimo laænu sliku o sebi; nemojmo se zavaravati
da je sve u redu s naπom duhovnosti. Prihvatimo Isusovu
zapovijed: “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34)
Svijet Ëezne za ljubavlju, za onom istinskom ljubavlju
koja teËe iz Kristovog srca u naπa srca. Pokaæimo ljudima
oko sebe da ih Bog voli!
73
Slijepi kraj zdravih oËiju?
Napetost, neprimjetna ljudskom oku, sve viπe je rasla. Sotona i demoni su znali da Êe Isus uskoro dovrπiti
svoju sluæbu na Zemlji. I svemir se pripremao za divovsku bitku koja Êe se odigrati za koji dan. Sâm Isus
je obavijestio uËenike o buduÊim dogaajima: “Zatim
povede sa sobom Dvanaestoricu te im reËe: ‘Evo, uzlazimo u Jeruzalem, gdje Êe se ispuniti sve πto su Proroci pisali o Sinu »ovjeËjemu. Bit Êe predan poganima, bit Êe izrugivan, zlostavljen i popljuvan. BiËevat Êe ga i ubiti. Ali Êe on treÊi dan uskrsnuti.” (Luka
18,31-33)
SluπajuÊi to tragiËno proroËanstvo, uËenici su vjerojatno u sebi ponavljali: To se neÊe dogoditi! Moæda su
govorili da je u tome sluËaju ludost uopÊe iÊi u Jeruzalem. Zaπto se izlagati opasnosti ako se ona moæe izbjeÊi?
Pomnjivije ispitivanje biblijskih izvjeπtaja pokazuje
da je Isus to govorio negdje u Pereji prije odlaska u
Jeruzalem. Teπko je reÊi koliko su od svega uËenici uopÊe razumjeli. OËito su odbacili sve πto se nije slagalo s
njihovim uvrijeæenim idejama o kraljevstvu koje Êe Isus
uspostaviti na Zemlji.
Joπ samo nekoliko dana. Oni to nisu znali, ali je Isus
znao. Njegove misli su bile usmjerene na bitku s gospodarom bezdana koja ga je Ëekala. Sigurno se pitao
kako Êe bitka teÊi.
Odjednom je stao i pogledao u divlju smokvu pokraj
puta. Tamo, u granju, sjedio je Ëovjek. “Kad Isus doe
na to mjesto, pogleda gore te mu reËe: ‘Zakeju, sii
74
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
brzo, treba da se danas zadræim u tvojoj kuÊi.’” (Luka
19,5)
Pismo ne izvjeπÊuje o reagiranju uËenika na taj iznenadni susret. Da je postojao zapis, vjerojatno bismo
Ëitali kako su se pitali: ©to nas joπ Ëeka? Nisu shvaÊali
Isusov naËin razmiπljanja i metode kojima se sluæio. Evo,
prolaze Jerihonom na putu u Jeruzalem. Tamo ih Ëeka
neizvjesnost. A On ima vremena stajati pod drvetom i
gledati kako se omanji carinik spuπta niz deblo. K tome
idu i njegovoj kuÊi!
Zar Isus nije tri i pol godine Ëinio tako? Kamo god
iπli, uvijek bi se netko isprijeËio kad su se tome najmanje
nadali. Gubavac, pa deset gubavaca! Neke fanatiËne æene
s gomilom djece. Pa onaj momak πto su ga spustili kroz
otkriveni krov. Onda oni goli, opsjednuti demonima, koji
trËe iz grobova. Pa sumnjiva samarijanska æena na seoskom studencu. Zar se od sakupljaËa poreza moglo oËekivati neπto bolje od silaæenja s drveta?
Zacijelo je dan veÊ odmaknuo kad su konaËno iziπli
iz Jerihona i ostavili sretnog Zakeja. HoÊe li ikad biti kraj
smetnjama? ©to ih joπ oËekuje na putu prema Jeruzalemu? Kraljevstvo ili muËeniËka smrt?
Iz razmiπljanja ih je trgnula vika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” Vikanje nije prestajalo. Moæda Êe
Isus zanemariti takvu nedoliËnu viku. Moæda Êe ovaj put
ipak poæuriti na cilj. No Isus se veÊ zaustavio. Okrenuo
se prema rubu puta. “Isus se zaustavi te reËe: ‘Zovnite
ga!’ Zovnu slijepca i reknu mu: ‘Uzdaj se! Ustani, zove
te!’ On baci svoj ogrtaË, skoËi i doe k Isusu. Isus ga
upita: ‘©to hoÊeπ da ti uËinim?’ ‘Rabbuni, da progledam!’ odgovori mu slijepac. ‘Hajde — reËe mu Isus —
tvoja te vjera spasila!’ Smjesta progleda i uputi se za
njim.” (Marko 10,49-52)
SLIJEPI KR AJ ZDR AVIH O»IJU?
75
I to su uËenici mogli smatrati ometanjem. Meutim,
za Isusa je to bio put koji je vodio na Golgotu. StoljeÊima
prije Isusova dolaska na Zemlju prorok Izaija je naÊulio
uπi i zamijetio odluËnost u Mesijinu glasu: “Gospod mi
Jahve pomaæe, zato se neÊu smesti. Zato uËinih obraz
svoj ko kremen, i znam da se neÊu postidjeti.” (Izaija
50,7)
Duga sjena kriæa protegnula se preko najljepπih trenutaka Njegove sluæbe. Smirna koju su mudraci donijeli
da mu se poklone kao Djetetu pretkazivala je Njegov
pogreb. Mirisni nard koji je Marija izlila na Njegove noge
bio je predslika groba.
Isus je uvijek bio svjestan kriæa, muke koja ga oËekuje i odvajanja od Oca. Zar je mogao drukËije nego
uËiniti “obraz svoj ko kremen”? No Isus je imao dobar
vid; uvijek bi krajiËkom oka vidio nekoga kome je bila
potrebna Njegova paænja.
Na putu da pomogne umiruÊoj djevojËici stao je da
bi razgovarao s oËajnom æenom koja se dotaknula Njegova plaπta. Na putu prema sudnici, u kojoj Êe predstavnici Boæjeg naroda pogaziti pravdu, On ima vremena pogledom potraæiti svojega prijatelja koji ga je upravo izdao. Na putu prema Golgoti, dok tetura pod teretom kriæa, On ima vremena obratiti se nesretnim æenama koje plaËu zbog Njegovih patnji. Na putu da ljudskom rodu osigura izbavljenje od grijeha, dok trpi
neizrecive muke tijela i duha, On ima vremena za svoju
majku pod kriæem te je predaje uËeniku da se o njoj
skrbi u starosti. Na putu u smrt Ëuje pokajanje u glasu
razbojnika koji visi kraj Njega — i upuÊuje mu poziv da
ue u raj.
Bez obzira na vaænost svoje misije, Isus je uvijek
imao vremena koje Êe posvetiti Ëovjeku kraj sebe. Nema
76
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
sumnje da je imao osobito izraæenu sposobnost perifernog vida.
Svi koji imamo zdrav vid znamo da moæemo gledati
ravno ispred sebe, a istodobno krajiËkom oka zapaziti
neki pokret. Ta je sposobnost vrlo vaæna za svakidaπnji
æivot. Naæalost, neke bolesti, primjerice glaukom, razaraju oËne æivce odgovorne za prijenos slika s periferije.
»injenica je da takve oËne bolesti napreduju tako neprimjetno da bolesnik i ne zapaæa da mu se vidno polje
suæava. Prije nego πto postane svjestan svojega stanja,
ustanovit Êe da gleda kao kroz tunel.
Moæemo reÊi da je Isus u prenesenom, duhovnom
smislu imao veoma oπtar vid, posebice periferni. A mi?
Je li s naπim vidom sve u redu? Svi imamo neke ciljeve.
Neki su meu nama zaokupljeni materijalnim ciljevima:
vide samo novËanice i teËajnu listu. Drugi su zaokupljeni
Ëuvanjem onoga πto posjeduju: kuÊama, imanjem, brakom, radnim mjestom, poloæajem. Neki svoj pogled usmjeravaju u buduÊnost; istraæuju proroËanstva æeleÊi naÊi neπto πto Êe ih uzbuditi i uzburkati im krv. Ali ima
i onih koji iz dana u dan gledaju u Krista nastojeÊi
saËuvati prisnu zajednicu s Njim. Sve je to dobro, ali na
πto je zapravo prikovan naπ pogled? ZamjeÊujemo li πto
se dogaa na periferiji naπega vidnog polja?
Doπlo je vrijeme da povjerujemo Isusovim obeÊanjima: “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo
jesti, ili πto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?! — to sve
traæe pogani — jer zna Otac vaπ nebeski da vam je to
sve potrebno. Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i
njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati! Dakle:
ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan, jer Êe se sutraπnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej 6,31-34)
SLIJEPI KR AJ ZDR AVIH O»IJU?
77
Svima nam prijeti opasnost da nam vid toliko oslabi
da oko sebe niπta viπe ne vidimo osim svojega cilja, pa
bio on i hvalevrijedan. Isus je primjerom pokazao da je
vaæno imati cilj, ali da, bez obzira na njegovu vaænost,
moramo oko sebe zamijetiti one kojima je potrebna naπa
pomoÊ.
Kaæu da je vaæno s vremena na vrijeme otiÊi na
pregled oËiju. Bilo bi dobro da poemo na pregled oËiju
velikom LijeËniku. Zapravo je On veÊ postavio dijagnozu, svima nam znanu: “Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao
sam bogatstvo; niπta mi ne treba’, a ne znaπ da si
upravo ti nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep.”
(Otkrivenje 3,17)
Pregledom se mogu utvrditi dvije mrlje ili viπe slijepih mrlja. To moæe biti dijete u crkvi koje æeljno oËekuje
tvoju paænju, lijepu rijeË; ili vjernici koji teæe za utjehom; ili suradnik na poslu koji se odjednom naπao pritisnut teπkim æivotnim teretima; ili bliænji koji jedva sastavlja kraj s krajem; ili supruænik koji nastoji privuÊi
tvoju pozornost, ali ti ne primjeÊujeπ njegovu potrebu;
ili posao u Crkvi za koji si upravo ti osposobljen.
Kako smo slijepi, jadni!
A stalno vrijedi ponuda: “Savjetujem ti da od mene
kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se
obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu
golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi
vidio.” (Redak 18)
“Oko predoËava osjetljivu savjest, unutarnju svjetlost
uma. O ispravnom vidu ovisi duhovno zdravlje duπe i
cijelog biÊa.” (Ellen G. White u The SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 965)
To je razlog zaπto Gospodin nudi pomast za oËi. “Ta
pomast je pravilno duhovno rasuivanje koje nam ne-
78
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
dostaje, jer duhovne stvari trebamo duhovno razumjeti.”
(Isto)
“Gospodin kuca na vrata tvojega srca i æeli uÊi da
bi tvojoj duπi dao duhovna blaga. On æeli pomazati tvoje
slijepe oËi da u Boæjem Zakonu moæeπ vidjeti Njegov
sveti karakter i razumjeti Kristovu ljubav...” (Isto)
Kome od nas sve to nije potrebno? Osobito me ohrabruju rijeËi: “Vidjela sam da Êe taj poziv laodicejskoj
Crkvi pokrenuti duπe. Bog od nas oËekuje posebnu
revnost. Moramo se pokajati, moramo odbaciti sve osjeÊaje, moramo shvatiti svoju bijedu i kupiti zlato da se
obogatimo, oËnu pomast da progledamo i bijele haljine
da se obuËemo.” (Isto, str. 966)
Crkva jest bolnica, ali je isto tako Ëinjenica da u
bolnicu idemo da bismo se izlijeËili. Ne moæemo ozdraviti bez lijekova koje je propisao nebeski LijeËnik. ©to
prije ih poËnemo uzimati, to prije Êemo ozdraviti.
Æeliπ li biti zdrav?
79
“Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi!”
“Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve,
Bog vaπ, zapovjedi da vas u njima pouËim, kako biste
ih vrπili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete;
da se svega svog vijeka bojiπ Jahve, Boga svoga, ti, sin
tvoj i sin tvoga sina, vrπeÊi sve zakone njegove i sve
zapovijedi njegove πto ti ih danas propisujem, pa da
imaπ dug æivot. Sluπaj, Izraele, dræi ih i vrπi, da ti
dobro bude i da se razmnoæiπ u zemlji kojom teËe med
i mlijeko, kao πto ti je obeÊao Jahve, Bog otaca tvojih.
»uj, Izraele! Jahve je Bog naπ, Jahve je jedan! Zato
ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom
duπom svojom i svom snagom svojom! RijeËi ove πto
ti ih danas nareujem, neka ti se ureæu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad
sjediπ u svojoj kuÊi i kad ideπ putem; kad lijegaπ i kad
ustajeπ. Priveæi ih na svoju ruku za znak, i neka ti
budu kao zapis meu oËima! Ispiπi ih na dovratnicima kuÊe svoje i na vratima svojim!” (Ponovljeni zakon
6,1-9)
Ne moæemo dovoljno istaknuti bogatstvo “dobra” πto
ga je Bog namijenio posluπnima. Bog je uvijek æelio da
Ëovjek ljubi svojega Stvoritelja cijelim srcem, Ëitavom
duπom te svom snagom. Bog æeli da ljubimo ne samo
osjeÊajima, nego i tjelesnom snagom: svojim rukama i
postupcima.
Da bi ostvario Boæju æelju, Ëovjek je trebao prenositi
Njegovu volju svojoj djeci — neprekidno. To je osobito
vaæno za Boæji narod danas. Tu zadaÊu Ellen White vidi
80
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
ovako: “Ako je Krist u domu... (majke) Êe svoju djecu od
samog njihovog roenja odgajati u naËelima prave religije.” (Child Guidance, str. 472)
“OËevi i majke trebaju svoje malo dijete uËiti Kristovoj ljubavi. Neka prve rijeËi koje dijete izgovara budu
o Kristu.” (Isto, str. 487)
Svoj dom danas moæemo saËuvati od teπkih razoËaranja i boli samo ako posluπamo te boæanske savjete. No
i danas meu nama ima onih koji smatraju da djecu treba
poËeti pouËavati kad budu veÊa, kad mogu shvatiti kako
se u crkvi treba ponaπati.
Na opasnost takvog glediπta upozoravala je joπ Ellen
White u svoje doba: “Roditelji, vi obiËno propuπtate dovoljno rano zapoËeti svoj posao. Dopuπtate Sotoni da
zauzme tlo srca tako πto prvi posije sjeme.” (Isto, str. 195)
Te opasnosti i potrebu za neodgodivim djelovanjem
uoËile su velike biblijske liËnosti poput Johabede, Ane,
Jedide (Joπijina majka, 2. o Kraljevima 22,1), Isusove
majke Marije i mnogih drugih. One su vrlo rano poËele
odgajati svoju djecu u vjerskom duhu.
I danas je tajna kasnijeg sretnog æivota djece rani
vjerski odgoj. Biblija s autoritetom kaæe: “UpuÊuj dijete
prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊe odstupiti od
njega.” (Izreke 22,6)
Kao Boæje stvorenje Ëovjek mora zadovoljiti svoje
potrebe na Ëetirima podruËjima: (1) tjelesnom — utaæiti
glad, æe, potrebu za toplinom i drugim; (2) osjeÊajnom
— potrebu za njeænoπÊu, ljubaznoπÊu, ljubavlju; (3) druπtvenom — potrebu za prijateljstvom, razgovorom, za
druπtvom; (4) duhovnom — potrebu duπe za lijepim,
mirom, skladom i za Bogom.
Roditelji moraju nastojati zadovoljiti potrebe djece
na svim Ëetirima podruËjima. (To Ëine dok su djeca
“JA I MOJ DOM SLUÆIT ∆EMO JAHVI!”
81
mala, ali πto rade kad djeca porastu?) Da bi to ostvarili,
Bog je osnovao dom. VeÊ to pokazuje kolika je naπa
roditeljska odgovornost. Tko nije voljan omoguÊiti u svojemu domu zadovoljavanje tih Ëetiriju osnovnih potreba,
ne bi smio zasnovati brak. Premda Crkva donekle moæe
— i treba — zadovoljiti potrebe na tim podruËjima, glavni
teret ostaje i dalje na domu i njegovim ukuÊanima. Oni
su odgovorni za skrb o nekoliko veoma vaænih ciljeva.
U svakom je domu potrebno redovito
odræavati obiteljska bogosluæja
Sámo bogosluæje ima veliku ulogu u zadovoljavanju
potreba na svim Ëetirima spomenutim podruËjima. Ne
moæemo izbjeÊi odgovornost za spaπavanje svoje djece.
Duh proroπtva kaæe da su “roditelji odgovorni za spasenje svoje djece” (Manuscript 75, 1901.). Najuspjeπnije
metode da to ostvarimo su “stalno ih pouËavati u poznanju Boæje rijeËi” (Ellen G. White, Child Guidance, str.
498).
Mnogim roditeljma koji ne znaju kako promijeniti
stanje u domu, najvaæniji Êe biti ovaj savjet: “Religija u
domu je naπa najveÊa nada... za obraÊenje Ëitave obitelji
Boæjoj istini.” (Isto, str. 475) Da bismo to postigli, bogosluæja u domu moraju doæivjeti temeljitu promjenu.
Obiteljska bogosluæja trebaju biti dobro
pripremljena, privlaËna i kratka
Pripremu za obiteljsko bogosluæje trebaju obaviti roditelji dok su djeca mala, a kad porastu — joπ i prije dobi
za πkolu — tu pripremu mogu prepustiti djeci uz svoj
nadzor.
82
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
To ne znaËi da Êemo na obiteljskom bogosluæju prouËavati sve postojeÊe pouke ako u obitelji ima predπkolske djece, manje i veÊe πkolske djece od kojih svaka dob
ima svoju biblijsku pouku, uz pouku odraslih. Takvo
prouËavanje, ako ima viπe djece, treba postati uobiËajeno za osobno bogosluæje.
Obiteljsko bogosluæje ne smije biti dosadno. Na tu
opasnost ukazuju rijeËi Ellen White: “U mnogo sluËajeva
jutarnje i veËernje bogosluæje nije niπta drugo nego formalno, dosadno, monotono ponavljanje ustaljenih fraza... Gospodin ne prima takvu sluæbu.” (Child Guidance,
str. 518)
Naπa je duænost pripremiti bogosluæja koja Êe u nama potaknuti i zadovoljiti duboku teænju za Bogom: “Kao
πto koπuta æudi za izvor-vodom, tako duπa moja Ëezne, Boæe, za tobom. Æedna mi je duπa Boga, Boga
æivoga... Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama. Duπa mi gine i Ëezne za dvorima Jahvinim. Srce
moje i moje tijelo kliËe Bogu æivomu.” (Psalam 42,2.3;
84;2.3)
S djecom trebamo redovito dolaziti u crkvu
Majka treba doÊi s djetetom u crkvu Ëim dijete to
fiziËki moæe. Pogreπno je Ëekati dok dijete bude starije.
Prorok Joel ovako je opisao pravo bogosluæje: “Trubite
u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor
sveËani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce,
skupite djecu, Ëak i nejaË na prsima. Neka æenik izie
iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje.” (Joel 2,15.16)
U svezi s time Duh proroπtva upozorava: “Joπ prije
nego πto navrπe godinu dana, maliπani Ëuju i razumiju
πto se govori o njima.” (Child Guidance, str. 91) Ellen
“JA I MOJ DOM SLUÆIT ∆EMO JAHVI!”
83
White je govorila i o utjecaju okoline na dojenËe. Moramo priznati da u crkvi Ëesto ne stvaramo ozraËje koje
je povoljno za malu djecu. Pogledajmo kako ponekad
izgledaju prostorije u kojima se okupljaju djeca! “Dijete
vrlo rano postaje primljivo za demoralizirajuÊe utjecaje.”
(Isto, str. 198) To znaËi da je veÊ i dojenËe izloæeno
snaænom utjecaju glazbe, izgovorenih rijeËi i slika — televizije, radija i zbivanja u domu. Duh proroπtva dodaje
da djetetov mozak snima svaku primjedbu. (Isto, str. 482)
Stoga je naπa duænost πto viπe izlagati dijete, od najranijih dana, utjecaju svetog ozraËja u crkvi.
Roditelji trebaju uvijek sluæiti djeci kao
primjer
Straπno je kad su roditelji dvoliËni; nedoliËnost mogu skriti pred ljudima izvan doma, ali ne i pred Ëlanovima obitelji. Neki domovi izgledaju kao kulise u filmskom studiju. SjeÊam se filmskog studija u Zagrebu: izgraena je Ëitava ulica, ali su to bila samo proËelja kuÊa
— iza vrata i prozora nije bilo niËega. Apostol Pavao je
to opisao ovako: “Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine sile.” (2. Timoteju 3,5)
“Roditelji moraju nauËiti pouke bezuvjetne posluπnosti Boæjem glasu koji im govori iz Njegove RijeËi. A
kad nauËe tu pouku, onda mogu svoju djecu uËiti poπtovanju i posluπnosti rijeËju i postupkom.” (Manuscript
84, 1897.)
Budemo li se dræali tih naËela, Ëvrsto vjerujem da Êe
Bog ispuniti svoju RijeË i obratiti srca roditelja djeci i
srca djece roditeljima. Ali do toga neÊe doÊi bez zajedniËkog truda i napora. Svi se trebamo ujediniti u tome
radu, imali djecu ili ne. Stariji vjernici mogu pokazati
84
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
strpljivost prema djeËjim slabostima, njihovoj æivosti i
nemiru. Mlai trebaju pomoÊi majkama koje nastoje svoju djecu saËuvati za Gospodina. Crkva kao cjelina treba
uËiniti sve da bi djeca u njoj mogla zadovoljiti potrebe
na svim Ëetirima spomenutim podruËjima.
Uvijek su me hrabrile rijeËi Ellen White, upuÊene
roditeljima koji se bore za svoju djecu, ali nisu slijepi za
njihove nedostatke i slabosti.
“Roditelji trebaju raditi imajuÊi na umu buduÊu æetvu. Trebaju se ozbiljno moliti dok sa suzama siju i usred
mnogih obeshrabrenja. Moæda vide samo kasnu i slabu
æetvu, ali to ih ne treba sprijeËiti da siju. Neka siju
pokraj svake vode koristeÊi se svakom prigodom da postanu bolji i korisniji svojoj djeci. Takvo sijanje neÊe biti
uzaludno. U doba æetve mnogi Êe se roditelji s radoπÊu
vraÊati noseÊi svoje snopove.” (Temelji sretnog doma,
str. 495)
“U radu za svoju djecu uhvati se za moÊnu Boæju
ruku. Svoju djecu povjeri u molitvi Gospodu. Radi za
njih ozbiljno i neumorno. Bog Êe Ëuti tvoje molitve i
privuÊi ih k sebi. I tada, u onaj posljednji veliki dan,
moæeπ ih donijeti Bogu rijeËima: ‘Evo mene i djece koju
mi je dao Gospod.’” (Isto, str. 497)
“Djelo mudrih roditelja svijet neÊe cijeniti, ali kad
sud zasjedne i knjige se otvore, njihovo djelo prikazat Êe
se pred ljudima i anelima onako kako ga Bog vidi. Tada
Êe se vidjeti da je jedno dijete, koje je vjerno odnjegovano, bilo svjetlost svijetu. Da bi se mogao izgraditi
karakter toga djeteta, stajalo je suza, briga i neprospavanih noÊi, ali je djelo mudro uËinjeno, i roditeljima Êe
UËitelj reÊi: ‘Dobro!’” (Isto, str. 498)
Vjerujem da nam je srce gorjelo dok smo razmiπljali
o ovim savjetima. Uvjeren sam da smo se u dubokoj
“JA I MOJ DOM SLUÆIT ∆EMO JAHVI!”
85
poniznosti poklonili Bogu priznajuÊi svoje slabosti i nemar u proπlosti. Znam da su se pod djelovanjem Svetog
Duha u nama raale nove odluke.
Svoju najveÊu odluku trebali bismo saæeti rijeËima
starog Joπue: “Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi!” (Joπua
24,15)
86
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Prigode i sposobnosti koje nam
je Bog dao
Na izgradnji obrambenog sustava u sjevernom dijelu
Jeruzalema radio je mladi Ëovjek koji se brzo istaknuo
marljivoπÊu i sposobnoπÊu rukovoenja. Tu ga je zapazio
kralj Salomon i ubrzo ga postavio nad radnicima iz Efrajimovog plemena, koji su obavljali prisilne radove.
Salomon je zamijetio njegove odlike: budnost, marljivost, odluËnost i smjelost u odluËivanju — sve vanjske
osobine, ali nije poznavao njegovo srce (1. o Kraljevima
11,26-28).
I Bog je zapazio mladoga Jeroboama, pa je poslao
proroka Ahiju da mu u Ëetiri oka prenese boæansku
poruku. A ona je glasila:
a) Istrgnut Êu iz Salomonove ruke deset plemena i
dati ih tebi. Naveo je i razloge za takvu odluku (11,3336).
b) Bit Êeπ kralj nad Izraelom, uz odreene uvjete:
“Ako budeπ posluπao sve πto ti zapovjedim, i stupao budeπ putovima mojim, te Ëinio πto je pravedno
u oËima mojim dræeÊi moje zakone i zapovijedi moje,
kako je to Ëinio moj sluga David, tada Êu ja biti s
tobom, i sagradit Êu ti trajan dom, kao πto sam sagradio Davidu, i dat Êu ti Izraela. Ponizit Êu potomke
Davidove; ali ne zauvijek.” (1. o Kraljevima 11,38.39)
Jeroboam je pokazao πto mu je u srcu kad nije htio
Ëekati da Bog ostvari svoje planove (kako je to David
uËinio u sliËnoj prigodi). Odmah je poËeo kovati urotu
PRIGODE I SPOSOBNOSTI KOJE NAM JE BOG DAO
87
protiv Salomona. Time je otkrio svoje ambicije i oholost.
Zbog toga je morao pobjeÊi u Egipat.
Nakon Salomonove smrti njegov sin Roboam, inaËe
sin jedne Amonke, odluËuje utvrditi kraljevstvo u ©ekemu, u samom srediπtu Izraela, poznatom po velikom
saboru u doba Joπue, te po Josipovom grobu i Jakovljevom studencu u blizini.
Roboam se nadao osigurati odanost Efrajima i ostalih
sjevernih plemena. Kad se nakon nekoliko dana deset
sjevernih plemena odluËilo odcijepiti, postavili su za kralja Jeroboama, koji se u meuvremenu vratio iz Egipta.
Kao svakom Ëovjeku, Bog je i Jeroboamu dao prigodu da pokaæe za πto se odluËio. No umjesto da postupi
prema savjetu proroka Ahije, Jeroboam uzima stvari u
svoje ruke. Njegov æivotopis pouka je da
(1) Bog svakog Ëovjeka stavlja u prigodu da pokaæe
πto mu je u srcu;
(2) Bog nikada ne otpisuje Ëovjeka koji pogrijeπi;
(3) Bog u svojoj milosti nastoji na razne naËine otrijezniti Ëovjeka;
(4) se i mi trebamo pitati kako je s nama, jer u
protivnom su posljedice tragiËne ne samo za nas osobno, nego i za naπu djecu i buduÊnost.
Izvjeπtaj Svetoga pisma pokazuje da je Jeroboam
morao doËuti kako je njegov suparnik Roboam okupio
vojsku ne bi li silom vratio deset plemena pod svoju
vlast, ali ga je Bog preko Boæjeg Ëovjeka sprijeËio u
naumu (12,21-24).
Ali to Jeroboama nije osvijestilo. Umjesto toga odluËio je uËvrstiti svoje prijestolje — na svoj naËin. Naime,
Jeroboam je brzo zakljuËio da bi se narod mogao uskoro
vratiti pod Roboamovu vladavinu ako nastavi odlaziti u
Boæji dom i Jeruzalem smatrati vjerskim srediπtem.
88
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Izvjeπtaj glasi:
“Poπto se kralj posavjetovao, naËini dva zlatna
teleta i reËe narodu: ‘Dosta ste uzlazili u Jeruzalem!
Evo, Izraele, tvoga Boga koji te izveo iz zemlje egipatske.’ Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti
u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio
jednome u Betel i drugome u Dan.
I podiæe Jeroboam hram na uzviπicama i postavi
iz puka sveÊenike koji nisu bili sinovi Levijevi. Zatim
je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao πto je blagdan koji se
slavi u Judeji... Tako je uËinio u Betelu, ærtvujuÊi teocima koje je naËinio. U Betelu je postavio i sveÊenike
uzviπica πto ih bijaπe podigao.” (1. o Kraljevima 12,2832)
Takav postupak izazvao je veliku dvojbu i uznemirenost meu iskrenim Jahvinim πtovateljima. Jahvinim
sveÊenicima i levitima, koji su ostali bez sluæbe, preostalo je samo da napuste svoju postojbinu.
“SveÊenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu,
pristupiπe k njemu iz svih krajeva. Leviti ostaviπe paπnjake i posjed te otioπe u Judeju i Jeruzalem, jer ih
je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju sveÊeniËku sluæbu Jahvi, a postavio je sveÊenike
za uzviπice, za jarce i za telad koju je napravio. Za
njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da ærtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su
srcem traæili Jahvu, Boga Izraelova.” (2. Ljetopisa 11,1316)
Bilo je to svojevrsno etniËko-vjersko ËiπÊenje. Zacijelo je izazvalo mnogo boli i stradanja. Umjesto njih
Jeroboam postavlja za sveÊenike ljude niskog morala (2.
Ljetopisa 13,9).
PRIGODE I SPOSOBNOSTI KOJE NAM JE BOG DAO
89
No Bog ne miruje. Neposredno nakon uvoenja novog bogosluæja Bog πalje proroka iz Judeje koji pred
kraljem izriËe straπno prokletstvo i proroËanstvo (1. o
Kraljevima 13,2.3).
Kad oholi Jeroboam pruæa ruku prema proroku s
naredbom da ga uhvate, ruka mu ostaje paralizirana.
Jeroboam se ponizuje i traæi od proroka da se pomoli
za njega. Obnova ruke i prorokova molitva bile su prigoda da se kralj pokaje. Joπ uvijek nije otiπao predaleko
od Boga. Da je zatraæio obnovu srca, kao πto je traæio
obnovu ruke, otvorio bi se put za povratak naroda Bogu
i u Izraelu bi nastala vjerska reforma.
Naæalost, ni smrt neposluπnog proroka nije navela
Jeroboama na pokajanje. “Ni poslije ovog dogaaja ne
obrati se Jeroboam sa svoga zlog puta.” (1. o Kraljevima
13,33)
No Bog ne miruje. Joπ uvijek nastoji doprijeti do
Jeroboamova srca. Pete godine njegova kraljevanja napao ga je, iz nama nepoznatih razloga, egipatski faraon
©eπonk (koji mu je svojedobno pruæio azil). Pritom je
pustoπio Izraela. Zapis na reljefu u Amonovom hramu u
Karnaku (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 49) govori
o ©eπonkovu pohodu i osvajanju izraelskih i judejskih
gradova.
U ratu s Judom gubi i dio teritorija, pa i sâm Betel.
Sve to nas potiËe da razmiπljamo o sebi i o svojoj
situaciji:
(1) Nije li nas Bog pozvao iz svijeta, dao nam talente
(novac, poloæaj, sposobnosti) da ih uporabimo — ne za
sebe, na slavu sebi — veÊ na slavu Njemu i na blagoslov
bliænjima? Za πto uporabljujemo svoj novac i sposobnosti?
(2) Ellen White kaæe: “Rijetki su svjesni da u svojemu æivotu stalno πire utjecaj koji Êe se oËitovati u dobru
90
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
ili zlu.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1032) Kad
idem na mjesta za koja dobro znam da me Bog u njima
ne æeli vidjeti, mislim li da Êe On prijeÊi preko takvog
utjecaja na druge?
“Danas su ljudi u opasnosti da pokaæu isti duh πto
ga je pokazao Jeroboam i da Ëine djelo koje je po karakteru sliËno onome πto ga je on poËinio... Sudac sve
Zemlje optuæit Êe Jeroboama za straπne posljedice njegova puta. A one koji slijede njegov primjer optuæit Êe za
posljedice njihova zlog puta.” (SDA Bible Commentary,
sv. 2, str. 1033)
No Bog je uporan. Ne odustaje; ne prepuπta nas zlu.
Stoga se ponekad sluæi drastiËnim sredstvima ne bi li nas
osvijestio dok je vrijeme milosti. Osobito me potreslo
posljednje zlo koje je Jeroboamu trebalo pokazati da Êe
put kojim ide zavrπiti tragedijom u njegovu domu.
Jereboamu se razbolio sin — teπko, nasmrt. Zato πalje
proroku Ahiji svoju æenu da se raspita za buduÊnost:
“U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov,
i Jeroboam reËe svojoj æeni: ‘Ustani i preobuci se da
te ne bi prepoznali da si æena Jeroboamova; i idi u
©ilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao
da Êu biti kraljem ovoga naroda... otii k njemu! On
Êe ti reÊi πto Êe biti s djeËakom.’” (1. o Kraljevima 14,13)
Poruka koju je Ëula zacijelo je duboko pogodila majku. No je li u njoj izazvala kajanje?
Premda gotovo slijep, prorok Ahija zna tko mu dolazi u posjet. U svojoj poruci podsjeÊa Jeroboama da ga
je Bog postavio za kralja nad Izraelom. Zatim mu crta
buduÊnost: upravo ono zbog Ëega je Jeroboam uËinio
niz grijeha (da bi saËuvao prijestolje potomstvu), neÊe
se ostvariti.
PRIGODE I SPOSOBNOSTI KOJE NAM JE BOG DAO
91
A onda je objavio i Boæju volju za mladiÊa:
“A ti ustani i poi svome domu; tek πto nogama
stupiπ u grad, djeËak Êe umrijeti. Sav Êe ga Izrael
oplakati i pokopat Êe ga. On Êe biti jedini iz obitelji
Jeroboamove poloæen u grob, jer se jedino na njemu
naπlo neπto πto se u kuÊi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi,
Bogu Izraelovu.” (1. o Kraljevima 14,12.13)
Zar je Bog morao dopustiti tu tragediju? TragiËno je
πto je u Ëitavom Jeroboamovom domu, ukljuËujuÊi i
majku, Bog naπao samo kod djeËaka “neπto πto se... svidjelo Jahvi”.
Kako je u naπemu domu? Ima li u njemu neπto πto
se svia Jahvi? Jesi li to ti, tvoj braËni drug, tvoje dijete?
Æalosna je Ëinjenica da sve to nije pomoglo Jeroboamu da se osvijesti. On Êe i dalje iÊi svojim putom i
njegova Êe vladavina ostati u Bibliji zapamÊena kao “Jeroboamov grijeh na koji je naveo Izraela”.
Izvjeπtaj o njemu zavrπava rijeËima:
“Æena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu,
a kad je prelazila kuÊni prag, djeËak bijaπe mrtav.
Pokopali su ga, i sav ga je Izrael oplakao prema rijeËi
koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji.” (1.
o Kraljevima 14,17.18)
Tu je Ëovjek koji je imao sve prednosti da bude
zapamÊen kao vjeran Boæji kralj. Imao je za to sve moguÊnosti i sposobnosti, ali je prokockao ponuenu milost. Moæemo samo jadikovati nad njegovim tvrdim srcem i upornim odbijanjem Boæjih poticaja.
A mi? Koliko se razlikujemo od Jeroboama? Bog se
pobrinuo da sve znamo i imamo spoznaju o buduÊnosti
koju bi nam rado priskrbio. Koliko puta razoËaramo
svojega Spasitelja iduÊi svojim putovima! Molimo Boga
da nas tragedija Jeroboamova æivota potakne na ozbiljno
92
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
samoispitivanje i u nama utvrdi odluku da Êemo slijediti
Boæje upute, savjete i propise, koliko god se to u naπe
doba Ëinilo zastarjelim.
93
Kako pobijediti sebe?
“Ja zbilja ne razumijem πto Ëinim, jer ne Ëinim
ono πto hoÊu, nego Ëinim ono πto mrzim. No, ako
dakle Ëinim ono πto neÊu, tim priznajem u skladu sa
Zakonom da je on dobar.
Onda ono viπe ne Ëinim ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne
stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti
dobro jest u mojoj moÊi, ali nije uËiniti ga, buduÊi da
ne Ëinim dobro koje hoÊu, nego Ëinim zlo koje neÊu.
A ako, dakle, Ëinim ono πto neÊu, ne Ëinim ga viπe ja,
nego grijeh koji stanuje u meni. Prema tome, otkrivam ovaj zakon: kad hoÊu da Ëinim dobro, zlo mi se
nameÊe. Istina, moj se nutarnji Ëovjek slaæe u veselju
s Boæjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi
zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me
zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima.
Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga
smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu naπem! Dakle, ja sâm umom svojim sluæim
zakonu Boæjem, a tijelom zakonu grijeha.” (Rimljanima 7,15-25)
U nekom parku nalazilo se veliko stablo æalosne vrbe, Ëije su se grane u πirokom krugu spuπtale do zemlje
tvoreÊi idealno mjesto za djeËje igre. Duguljasto, usko
liπÊe davalo je stablu izgled dame s bogato izraenom
Ëipkastom haljinom.
Djeca iz cijelog susjedstva igrala bi se pod svojim
stablom. Na njihovo iznenaenje, a poslije i na neza-
94
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
dovoljstvo, primijetili su da iz debla stalno niËu granËice
sa πirokim, okruglim liπÊem. Bilo je to liπÊe topole, drukËije od streliËastog liπÊa æalosne vrbe.
Otkud liπÊe topole na æalosnoj vrbi, pitala su se
djeca. Odgovorio im je stari vrtlar objasnivπi da je prije
mnogo godina na tome mjestu stajala topola u koju je
netko umetnuo granËicu æalosne vrbe. S vremenom je
æalosna vrba potpuno prekrila topolu svojim liπÊem. No
povremeno bi iz debla izrasle mlade granËice topole i
djeca bi ih Ëupala jer nisu htjela da im nagruje njihovo
stablo.
KrπÊanski æivot nije æivot mira
U æalosnoj vrbi s liπÊem topole moæemo vidjeti sliku
æivota. U prirodi obiËno nalazimo najbolje primjere buduÊi da je Bog stvorio prirodu, dakle i stablo, a stvorio
je i ljudsku duπu. Zakoni koji upravljaju rastom svih æivih
biÊa zakoni su Stvoritelja koji stavlja nov æivot u naπe
srce kad Mu se obratimo i kad On bdije nad njegovim
rastom.
Mnogi smatraju da nakon iskrenog obraÊenja prestaju svi sukobi u Ëovjekovoj nutrini. Prirodno je oËekivati da Êe nakon naπe predaje Bogu unutarnji sukobi
ustupiti mjesto miru. Nakon obraÊenja krπÊanin je uvjeren da Êe odsad zauvijek æivjeti smireno. Nekoliko dana,
ili tjedana, pa Ëak i mjeseci, to stvarno i bude. KrπÊanin
se osjeÊa kao na Nebu. U sebi osjeÊa snagu kojom moæe
pobijediti sve svoje slabosti i spreman je svima oprostiti.
Æeljeli bismo da takvo stanje potraje zauvijek. No
ubrzo primjeÊujemo: stare kuπnje, stari osjeÊaji i stare
misli kao da opet zahtijevaju pozornost. I krπÊanin odjednom shvaÊa da se nalazi u svojemu starom æivotu: srdi
KA KO POBIJEDITI SEBE?
95
se, spreman je svaati se, a mislio je da toga viπe neÊe
biti.
Sad je na muci. Iznenaen je i stidi se izdajniËkih
izdanaka svojega starog æivota. Pokuπava Ëupati topolino
liπÊe da ga tko ne bi vidio. OsjeÊa da je u sebi podijeljen.
Poznato mu je πto je Krist rekao: “Svako kraljevstvo u
sebi razdijeljeno opustjet Êe i svaki grad ili kuÊa u sebi
razdijeljena neÊe opstati.” (Matej 12,25)
Zbog toga se obeshrabri. Poznati nizozemski filozof
Spinoza rekao je: “Ne plaËite. Ne bjesnite. Razmislite i
shvatite!” Nije li to najbolje za onoga tko u svojoj duπi
osjeÊa podijeljenost? Plakanje ne pomaæe, srdæba joπ manje. PomoÊi Êe nam ako shvatimo problem.
Dvije naravi u Ëovjeku
Prirodno je da se, zahvaljujuÊi Ëudu obraÊenja, sve
viπe uzdiæemo. No mnogi su nespremni za visoravan
pred sobom, visoravan na kojoj ima pobjeda, ali i poraza. Uvjereni su da obraÊenje obeÊava stalnu pobjedu,
a ako je nema, duboko se razoËaraju.
Upravo je to glavni razlog πto neki pitaju: zaπto se
Ëini da onima koji svoj æivot nisu predali Bogu sve ide
od ruke? Zar u njima nema sukoba? Tko god je doæivio
novoroenje i postao krπÊanin, kao da na svakom koraku
nailazi na poteπkoÊe. Zaπto?
Odgovor je vrlo jednostavan: Ëovjek bez Krista ima
samo jednu narav, onu s kojom se rodio. “Ako ima tijelo
naravno, ima i duhovno. Tako je i pisano: ‘Prvi Ëovjek, Adam, postade æiva duπa, posljednji Adam — duh
æivotvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno
pa onda duhovno.” (1. KorinÊanima 15,44-46 — Duda
i FuÊak)
96
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
U toj naravi nema niπta πto bi se usprotivilo njoj
samoj. No u duπi onoga tko je prihvatio Krista, tko je
doæivio Ëudo obraÊenja, raa se nov æivot.
Sad imamo dvije naravi. Kao æalosna vrba i topola.
Jednu narav imamo po tjelesnom, a drugu po duhovnom
roenju. Te se naravi ne slaæu. To je razlog πto u krπÊanskom æivotu nastaju sukobi. A to je i jedan od razloga
πto nekrπÊanin nema sukoba.
Novi æivot moæe prouzroËiti neke probleme u
Ëovjekovoj osobnosti. To opisuje apostol Pavao: “Jer tijelo æudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to
se jedno drugomu protivi da ne Ëinite πto hoÊete.”
(GalaÊanima 5,17) Upravo je to razlog sukobâ u krπÊaninovoj nutrini; kod nekrπÊana (ili nazovikrπÊana) takvih sukoba naizgled nema.
Dakle, nova i stara narav se sukobljavaju. Pavao je
dobro poznavao taj problem kad je o njemu pisao: “Iz
dana u dan mrem...” (1. KorinÊanima 15,31) Kad je to
napisao? Koliko je godina proteklo od njegova obraÊenja? Poslanica je pisana u Efezu oko 57. godine. Pet
godina prije toga boravio je tijekom drugog misionarskog pohoda sâm u Korintu. Pavao se obratio vjerojatno
35. godine. To bi znaËilo da je veÊ dvadeset dvije godine
bio obraÊen krπÊanin.
Stoga je zanimljivije da nakon 7300 dana krπÊanskog
æivota piπe: “Iz dana u dan mrem...” (prezent, a ne
perfekt).
Dakle, Pavao je svakodnevno doæivljavao sukob izmeu Kristovih zahtjeva i nekih sklonosti starog Ëovjeka. Bilo je potrebno svakodnevno iznova raspinjati staru
narav: “Nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm
ne budem iskljuËen poπto sam drugima propovijedao.”
(1. KorinÊanima 9,27)
KA KO POBIJEDITI SEBE?
97
To nije teorija, veÊ gruba stvarnost. U nama djeluju
dvije naravi; jedna od njih Êe nadvladati. Shvatimo li to
praktiËno, kad ujutro ustanete, upitajte se: koja Êe od tih
dviju naravi danas nadzirati moj æivot?
Na to nije teπko odgovoriti: mojim æivotom danas Êe
upravljati narav koja je jaËa. Ako je tjelesna narav jaËa,
ona Êe sutra prevladati. A to Êe jednog dana odrediti
naπu vjeËnu sudbinu. Kad Krist doe u slavi, naπe Êe
stanje ovisiti o naravi koja upravlja naπim æivotom: jedna
ili druga, obje nikako.
Evo i male tajne: jaËa Êe biti ona narav koju hranite.
Bog je svojim Ëudom stavio u naπu duπu nov æivot i
snagu. To moæe uËiniti samo On. No sad dolazimo mi
na red. Novu narav moæemo hraniti ili ostaviti da umre
od gladi. MoguÊnost da izbjegnemo sukob ovisi o nama.
Vaæno je ne hraniti tjelesnu, veÊ hraniti duhovnu narav.
Time πto jednu hranimo, drugu osuujemo na izumiranje.
Sad nam je jasno zaπto se toliki krπÊani stalno muËe.
Pomalo hrane podjednako obje naravi, toliko da ostanu
æive. A Krist je rekao: “Dakle: po plodovima Êete ih
njihovim prepoznati.” (Matej 7,20)
Muπkarac ili æena, dijete, mladiÊ ili djevojka samo
malo popuπtaju u naËelima, uvjereni da to nitko neÊe
saznati, da bi se prije ili poslije iznenadili videÊi pojavu
izdajniËkog izdanka, kad su to najmanje oËekivali, i prljaju Boæju sliku u Ëovjeku.
Dakle, cijeli je problem lako rijeπiti. Zaπto æivjeti u
sukobu? U krπÊanstvu je tako lako imati savrπen mir i
radost.
Uzmimo da netko ima dva psa koji se meusobno
stalno bore. BuduÊi da su oba snaæna, posve su ravnopravni; nema pobjednika. No nakon nekog vremena opet
98
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
se bore. Ovaj put je jedan od njih nekoliko tjedana
gladovao. Koji Êe pobijediti?
Hranimo duhovnu narav: to je tajna mira i sreÊe u
krπÊanskom æivotu.
Kako hraniti duhovnu narav?
Zakoni odræavanja tijela zdravim jednaki su zakonima odræavanja duhovnog Ëovjeka zdravim. Da bi æivio,
Ëovjek mora disati, jesti i raditi.
1. Duhovni Ëovjek mora disati. “Molitva je disanje
duπe...” (Ellen G. White, Poruka mladim krπÊanima,
str. 173) Diπimo, braÊo i sestre!
2. Boæja rijeË je hrana. “Ne æivi Ëovjek samo o
kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.”
(Matej 4,4)
3. Ako diπemo i jedemo, imat Êemo snagu obavljati
poslove: radit Êemo za bliænje.
Neki je lijeËnik na cesti naπao psa sa slomljenom
nogom. Uzeo ga je, stavio mu nogu u daπËice i njegovao
ga dok nije ozdravio. No Ëim je pas mogao trËati, nestao
je. Evo ti zahvalnosti, pomislio je lijeËnik. Dok sam mu
trebao, bio je tu. »im mu nisam bio viπe potreban,
otiπao je.
Sutradan je Ëuo grebanje na straænjim vratima kuÊe.
Kad ih je otvorio, imao je πto vidjeti: tu je bio njegov
psiÊ, ali s njim joπ jedan koji je πepao.
Ako æivimo po Boæjoj volji, to neÊe moÊi dugo ostati
tajna.
»injenica je da Êe jaËa biti ona narav koju bolje
hranimo. Tom istinom moæemo svakodnevno rijeπiti svoje probleme. Svaki dan æivota nije niπta drugo nego niz
izbora: πto Êemo odjenuti, πto Êemo Ëitati, kojemu dru-
KA KO POBIJEDITI SEBE?
99
πtvu Êemo se prikljuËiti, kako Êemo provesti slobodno
vrijeme. Sve to ulazi u krπÊanski æivot i utjeËe na duπu.
Koju narav ti hraniπ? Hraniπ li staru, pa ostavljaπ da
nova polako, ali sigurno izumre?
U nekim cvjeÊarnicama naÊi Êete bonsai stabla, patuljasto drveÊe. Ono ima sve osobine pravog stabla: æivo
je, raste, ima deblo, razgranato je, ima grane i granËice,
liπÊe i plod — ali sve je to maleno, patuljasto, pedeset
puta manje od stvarne veliËine.
Kako struËnjaci za hortikulturu uspijevaju stvoriti
takva minijaturna Ëuda? Tako πto pomnjivo podsijecaju
glavno korijenje pa stablo æivi samo od povrπinskog korijenja. A korijenje, naravno, hrani stablo. Umjesto da se
razviju u velika, praπumska stabla, ona ostaju mala, kræljava i patuljasta zbog podrezanog korijenja.
I tvoj duhovni æivot moæe biti podrezan kompromisom s grijehom pa Êe biti patuljast, kræljav i slab, a
mogao bi biti divovski, snaæan, silan, s korijenjem duboko usaenim u Bogu.
Pjesnik je rekao: “Daj da nam sinovi budu kao
biljke πto rastu od mladosti svoje; a kÊeri naπe kao
stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja.” (Psalam 144,12)
Takvi Êe mladiÊi i djevojke moÊi pobjeivati kao i
njihovi roditelji. No duhovna narav moæe jaËati samo ako
sjedinimo troje: molitvu, Boæju RijeË i rad za bliænje.
Apostol Pavao upozorava: “Ovo, braÊo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baπtiniti kraljevstvo Boæje; niti raspadljivo baπtiniti neraspadljivo.” (1. KorinÊanima 15,50)
Tjelesna narav ne moæe uÊi u Boæje kraljevstvo. Bog
je spreman pomoÊi nam da bi nadvladala duhovna narav.
100
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Kako rasti i duhovno sazreti?
Biblija je zapisala dogaaj u kojemu susreÊemo
Ëovjeka s dvjema æenama. Jedna se zvala Ljupka, a druga
Bogatokosa, ili Ana i Penina. Jedna je imala sinove i
kÊeri, najmanje Ëetvero, a druga je bila nerotkinja.
U trenutku kad upoznajemo tu obitelj, situacija u
domu je napeta: ljubomorna Penina prezire Anu, a posebice joj zagorËava æivot na najveÊi od svih izraelskih
blagdana, na Pashu, ruganjem i zajedljivim primjedbama.
Situacija u Crkvi joπ je gora: stari, poboæni sveÊenik
ima zamjenu, dva sina koji bezobzirno grijeπe i Ëine djela
nedostojna vjernika, a kamoli sveÊenika. Duhovno stanje
veÊine vjernika je jadno; ljudi preziru ærtvu koju prinose
Bogu (1. Samuelova 2,17).
Zadivljuje spoznaja da ih Bog, unatoË svemu, sve
ljubi i godinama ne reagira. Zaπto? »eka da svatko od
njih razvije svoj karakter i cijelom svemiru pokaæe za
koga se odluËio. Usput reËeno, nije li tako i danas?
Duboko me æalosti kad Ëujem kako æive neki koji nose
Kristovo ime, a dolaze u moju crkvu. Ponekad se pitam:
dokle? A onda sâm sebi kaæem: Bog milostivo Ëeka;
karakter joπ nije sazreo.
Vratimo se 1. Samuelovoj 1,1-3:
“Bio jedan Ëovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama... Efrajimljanin. Imao je dvije æene: ime jednoj bijaπe Ana,
a drugoj bijaπe ime Penina. Penina je imala djece, a
Ana ih nije imala. Taj je Ëovjek svake godine uzlazio
KA KO R ASTI I DUHOVNO SAZRETI?
101
iz svoga grada da se pokloni i prinese ærtvu Jahvi
Sebaotu u ©ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni
i Pinhas, kao sveÊenici Jahvini.”
Elkana — ime mu znaËi “Bog je izbavitelj” ili “Bog je
Stvoritelj” — svake godine redovito dolazi u ©ilo na blagdan Pashe. On daje primjer vjernosti i spremnosti da
prinese potrebne ærtve. Taj su primjer dali Ana i ©imun
u Kristovo doba. Elkanina odanost ne ovisi o postupcima
drugih.
I sâm sam bio mnogo puta u kuπnji da kaæem: ©to
Êu ja meu onima koji preziru Boæju RijeË? Zar nije bolje
ostati kod kuÊe i uæivati Gospodnji mir, sluπati duhovnu
glazbu i u miru Ëitati Bibliju?
Svima nam je primjer Elkana.
Osim toga, Elkana zna da u ©ilu sluæe Hofni i Pinhas,
nevaljali sinovi sveÊenika Elija. No to ga ne sprjeËava da
pristupi svetom obredu πto ga je Bog propisao prije
nekoliko stotina godina. Na njegovu poboænost ne utjeËu drugi.
U sljedeÊem ulomku pisac uvodi u dogaanja nove
elemente.
“Kad god bi Elkana prinio ærtvu, mogao je svojoj
æeni Penini, sa svima njezinim sinovima i kÊerima,
dati viπe ærtvenih dijelova, a Ani bi dao dvostruko
viπe, jer je viπe ljubio Anu, iako ju je Gospod uËinio
nerotkinjom. Usto ju æalostila njezina takmica i draæila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece. Tako je
iπlo iz godine u godinu, kad god je iπla u kuÊu Gospodnju, ona bi je tako jako æalostila, da je plakala i
niπta nije jela. Njezin muæ Elkana gledao ju tada utjeπiti: ‘Ana, zaπto plaËeπ? Zaπto niπta ne jedeπ? Zaπto si
tako turobna? Zar ti ja nijesam viπe vrijedan nego
desetoro djece?’” (Redci 4-8 — ©ariÊ)
102
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Ovdje nailazimo na problem ljubomore, zavisti, prkosa, mrænje, ukratko: “pakla u kuÊi”. ©esti redak u
izvornom tekstu glasi: “Njezina protivnica ju je nastavila
izazivati, da bi je draæila.” Da, Penina je Anu svakako
nastojala poniziti. Zaπto? Zato πto je bila nerotkinja? Ne,
veÊ zato πto se Elkana trudi pokazati Ani da nije manje
vrijedna od Penine dajuÊi joj dio kao da ima dijete.
Koliko je to dugo trajalo? Biblija izvjeπÊuje da je
trajalo godinama. Kad god bi polazili u Gospodnji dom,
Penina bi Anu izazivala, a Ana bi plakala i odbijala jesti.
Koliko se jada i gorËine nakupilo u Aninom srcu!
Ellen White piπe: “Taj se prizor stalno ponavljao, ne
samo prigodom godiπnjih blagdana, nego kad god bi
okolnosti Penini pruæile prigodu da se uzvisi na raËun
svoje suparnice. Postupci te æene Ëinili su se Ani kuπnjom koju je bilo gotovo nemoguÊe podnijeti. Sotona ju
je uposlio kao svoje orue da muËi i, ako je moguÊe,
dovede do oËaja i uniπti jedno od Boæje vjerne djece.”
(The SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1008)
Zaπto se Bog nije umijeπao, pitamo se. Zato πto su
i Ana i Penina trebale sazreti.
Meu nama ima onih koji godinama pate. »ini im se
da nema kraja njihovoj muci. »esto su to obiteljski problemi, problemi s djecom, braËnim drugom, ponekad i
sa susjedima; problem sa stanom, sa zdravljem, zaposlenjem, mirovinom, s buduÊnosti. »ini se da nema zore
na obzorju; sve je mraËno, turobno, izgubljeno...
Kad joj se muæ obratio, Ana se nije prepustila tuzi
i samosaæalijevanju. Nije dala maha mrzovolji, veÊ je
pokazala pohvalan stupanj samosvladavanja.
“Ali Ana ustade, poπto su jeli i pili u sobi, i stupi
pred Jahvu — a sveÊenik Eli sjeaπe na stolici na pragu
svetiπta Jahvina. I ojaena u duπi pomoli se Ana Jahvi,
plaËuÊi gorko.” (Redci 9.10)
KA KO R ASTI I DUHOVNO SAZRETI?
103
Ana je naπla utjehu u Svetiπtu i ondje izlila srce pred
Gospodinom. Tu Êe Ana zavjetovati dijete Gospodinu.
Toga je dana uzvratila Bogu za duhovni dar koji je primila u svetom obroku.
Svjetovni ljudi tvrde da molitva nema vrijednosti, da
ne moæe biti pravog odgovora na nju, da se takvo πto
protivi prirodnim zakonima, da ne postoje Ëuda. Ali svi
poznajemo blagoslovljene rijeËi Duha proroπtva u Velikoj borbi, str. 451: “Dio je Boæjeg plana da nam kao
odgovor na molitvu vjere dade ono πto nam ne bi dao
da Ga nismo molili.”
Zaπto nam to Bog ne bi dao? Jer je dio nebeskog
plana da se dragovoljno pokorimo utjecaju i djelovanju
Svetog Duha, kako je Ëinio Krist dok je boravio na Zemlji. ©to se Boga ticalo, Abraham nije trebao Ëekati dvadeset pet godina na ispunjenje boæanskog obeÊanja. Kad
se patrijarh konaËno uspio potpuno uklopiti u nebeski
plan, Bog je sve prijaπnje pogreπke mogao pretvoriti u
stube blagoslova. Tako je bilo i s Anom.
“U molitvi je silna moÊ. Naπ veliki protivnik stalno
nastoji odvojiti izmuËenu duπu od Boga. Sotona se mora
viπe bojati poziva najskromnijeg sveca upuÊena Nebu,
nego ukaza vladina kabineta ili kraljevih zapovijedi.” (Ellen
White, The SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1008)
Zanimljivo je Ëitati izvjeπtaj o roenju malog Samuela i trenutka kad ga je majka dovela u Boæji dom da do
kraja æivota sluæi Gospodinu. No ËitajuÊi taj izvjeπtaj,
Ëesto prelazimo preko Anina hvalospjeva u drugom poglavlju. A upravo on pokazuje svu ljepotu predanog krπÊanskog æivota.
“Nato se Ana pomoli ovako: ‘KliËe srce moje u
Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. ©ire mi se usta
na duπmane moje, jer se radujem pomoÊi tvojoj. Nitko
104
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
nije svet kao πto je Jahve (jer nema nikoga osim tebe),
i nema hridi kao πto Bog je naπ.” (1. Samuelova 2,1.2)
Kakva razlika izmeu proπlog i ovog posjeta Boæjem
domu! Tada je posredovala za sebe, a sad proslavlja Boga
veliËanstvenom himnom hvale. Ana uzdiæe Boga kao
izvor svake milosti otkrivene u Njegovoj suÊuti prema
bespomoÊnima. Ona proriËe i dolazak Davida i Mesije
(Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 480)
A Penina? Anino iskustvo moglo se pokazati najveÊim blagoslovom za Peninu. Bogu je bilo stalo do Peninina spasenja jednako kao i do Anina. Kako je to mogao
djelotvornije provesti nego pokazati uzvisivanjem duπe
koja se pouzdala u Njega i nije uzvratila zlom na zlo?
“Ne govorite mnogo hvastavih rijeËi, neka ne izlazi drskost iz usta vaπih.” (Redak 3)
ZahvaljujuÊi Ëudesnom iskustvu, Ana se mogla osjeÊati osobno nadmoÊnom nad Peninom. Ali upravo redci
njezine hvale otkrivaju kako Ana æeli da njezina suparnica vidi ljepotu potpune pokornosti Bogu (O, Boæe,
slomi me da se mogu potpuno pokoriti Tebi!) i shvati
bezvrijednost svoje oholosti.
Ako su u Kristovu glasu bile prisutne suze dok je
izricao “jao vama” nad farizejima, moæda bi Anin duh
samopoærtvovnosti davanjem Samuela Gospodinu tako
ganuo Peninino srce da bi iznova shvatila kako Bog ocjenjuje naπe postupke.
One koji se kao Penina osjeÊaju jaki u svojoj snazi,
Bog puπta da æanju plod svoje sebiËnosti — duhovnu
smrt. Ali Bog moæe oæiviti Ëak i duhovno mrtve.
“Lomi se luk junacima, nemoÊni se snagom opasuju. NekoÊ siti sad se za kruh muËe, nekoÊ gladni ne
gladuju viπe. Nerotkinja raa sedam puta, majka brojne djece svjeæinu izgubi. Jahve daje smrt i æivot, ruπi
KA KO R ASTI I DUHOVNO SAZRETI?
105
©eol i odande diæe. Jahve Ëini uboga i bogata, obara
Ëovjeka i uzvisuje.” (Redci 4-7)
Ana priznaje da je njezino izbavljenje od prezrenosti
doπlo od Gospodina koji ju je uzdignuo iznad Peninina
izazivanja. Jad proteklih godina sad se okrenuo u uzvisivanje Gospodina. NekoÊ stisnute usne sad su se otvorile da slave Boæju svemoÊ.
Zapazimo da su upravo ruganje i nevolje u domu
bile tlo na kojemu se mogla zaËeti takva vizija Boæjeg
izbavljenja da stvori nebo na Zemlji. Ana je u svojemu
srcu imala nebo jer je nauËila voljeti svijet kao πto ga
Krist voli. (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 265.532)
“Diæe slabiÊa iz praπine, iz bunjiπta izvlaËi uboga,
da ih posadi s knezovima i da im odredi poËasna
mjesta... Korake Ëuva svojih vjernika, zlikovce stiæe
propast u mraku (svojom snagom Ëovjek ne stjeËe
pobjede). Koji se protive Jahvi, padaju, Sveviπnji grmi
s nebesa. Jahve sudi meama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiæe snagu pomazanika svoga.” (Redci
8-10)
KrπÊaninova duπa, svjesna svoje nemoÊi, uzdiæe se
Boæjom snagom iznad sila sebiËnosti. Opasana snagom
odozgo, takva duπa se oslobaa dotadaπnjih sumnji,
strahova i kuπnji. Umjesto poraza dolazi pobjeda i u
punini radosti oblikuje se u Kristovo obliËje.
Zar neÊe i mnogi koji pripadaju posljednjem naraπtaju dopustiti Gospodinu da ih tako uzdigne iz njihove
zle okoline da Êe, kao Ana, na staklenom moru zapjevati
pjesmu hvale i zahvalnosti (Otkrivenje 14,3)?
Kako je Bog dobar! Kako je strpljivo Ëekao da Ana
duhovno sazre! Ne sumnjam da smo i mi duboko u srcu
poæeljeli iskusiti ono πto je iskusila Ana: potpunu predanost Bogu da moæe ostvariti plan koji ima za nas.
106
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Moæda upravo prolazimo dolinom plaËa kao Ana. Moæda
smo ravnoduπni i samouvjereni kao Penina. Bog nas æeli
izbaviti od nas samih, od naπe tvrdoglavosti, samovolje
i prkosa, jer zna da smo u dubini duπe nezadovoljni,
jadni i bespomoÊni.
Zahvaljujem Bogu πto Njegovoj milosti joπ nije kraj,
πto nas joπ Ëeka da duhovno sazremo. Tada Êe se iz
naπega srca uzdizati hvala Isusu i Bogu.
107
Kucnuo je Ëas kuπnje
“Tada Jahve, Bog, uËini te iz zemlje nikoπe svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu
— i stablo æivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra
i zla... Jahve, Bog, zapovjedi Ëovjeku: ‘Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra
i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ,
zacijelo Êeπ umrijeti!’ ...
Zmija bijaπe lukavija od sve zvjeradi πto je stvori
Jahve, Bog. Ona reËe æeni: ‘Zar vam je Bog rekao da
ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’ Æena odgovori zmiji: ‘Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
Samo za plod stabla πto je nasred vrta rekao je Bog:
Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Nato
Êe zmija æeni: ‘Ne, neÊete umrijeti! Nego, zna Bog:
onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se
oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i
zlo.’ Vidje æena da je stablo dobro za jelo, za oËi
zamamljivo, a za mudrost poæeljno: ubere ploda
njegova i pojede. Dade i svom muæu, koji bijaπe s
njom, pa je i on jeo... Uto Ëuju korak Jahve, Boga, koji
je πetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se —
Ëovjek i njegova æena — pred Jahvom, Bogom, meu
stabla u vrtu.” (Postanak 2,9.16.17; 3,1-6.8)
©to se sve moæe dogoditi u jednom trenutku! Potres
u Agadiru trajao je samo osamnaest sekundi i od prekrasnog grada ostala je tek gomila ruπevina. VozaË je
samo na trenutak bio neoprezan — i dogodila se nesreÊa!
108
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Majka je samo na trenutak ispustila djetetovu ruku — i
ono je otrËalo u smrt! Kako jedan jedini trenutak moæe
biti sudbonosan za cijeli naπ æivot!
To i Ëini potresnim izvjeπtaj o padu u grijeh, kad je
Ëovjek u jednom jedinom trenutku proigrao svu svoju
sreÊu. Pogreπna odluka jednog trenutka raskinula je
njegovu zajednicu s Bogom i uËinila ga tuincem. Tko
shvati, ËitajuÊi povijesni zapis o padu u grijeh, da je tu
rijeË o njemu, da nije samo promatraË, veÊ aktivan sudionik, da je tu rijeË o pogreπnim odlukama i porazima
u njegovu æivotu, njemu Êe na usnama zamrijeti osmijeh
zbog te “stare priËe”.
Da, prva kuπnja se odigrala pod drvetom koje je
nazvano “stablo spoznaje dobra i zla”. Poimo zajedno
k tome stablu! Nije to put maπte koja nas vraÊa tisuÊljeÊima unatrag; to je put u vlastito srce. Gdje se nalazi
to stablo? “Nasred vrta”, okruæeno mnogim drugim stablima. UopÊe se nije moglo vidjeti s kraja vrta. Skrivala
su ga druga stabla. Ali Eva je toËno znala gdje se nalazi
— usred vrta.
I mi znamo gdje se stablo kuπnje nalazi u naπemu
æivotu. Svatko od nas zna gdje je najranjiviji. Ali da drugi
to ne bi otkrili, sadimo mnogo drugog lijepog drveÊa
oko onoga stabla usred vrta. Nitko ne treba vidjeti skriveni jad naπega srca, poraze i okove, taj æar pod pepelom. Koliko nam jada zadaje grijeh! A uvijek mu iznova
dajemo mjesto u svojemu srcu. Da, Ëak nam je drag!
Zbog toga je borba tako teπka i zamorna.
Ali ima Netko tko kroz πipraæje naπega æivota vidi to
stablo koje nas Ëini nesretnima i unosi nemir. Kad stane
pred nas, Isus ne razgovara o vremenu ili o modi, o
novim πportskim rezultatima ili o drugim nevaænim novostima, veÊ o onome stablu usred naπega æivota. On
KUCNUO JE »AS KU©NJE
109
govori o najbitnijem u æivotu: “Joπ ti jedno nedostaje!”
(Matej 19.20.21; Luka 10,41.42)
Eva stoji pod drvetom nasred vrta. Moæda je ËeπÊe
bila ondje. Nikada dotad nije se suoËila s kuπnjom. Bez
najave, kao grom iz vedra neba, nailazi kuπnja s nevjerojatnom silinom i lukavoπÊu. Iznenada je kucnuo Ëas
odluke. “Iznenada je u srce posijana sumnja, iznenada je
sve nesigurno, besmisleno je sve πto Ëinim, iznenada u
meni oæivljuju davno poËinjeni grijesi kao da su se danas
dogodili pa me muËe i optuæuju, iznenada se probudila
poæuda.” (Bonhoeffer)
Biblija poznaje tri izraza za trenutak kuπnje: “Ëas
kuπnje” (Otkrivenje 3,10), “zli dan” (Efeæanima 6,13) i
“vlast tame” (Luka 22,53).
Kucnuo je Ëas kuπnje za prve ljude, ali oni to vjerojatno nisu znali. Uostalom, kako bi obiËan razgovor
pod stablom mogao ikoga zavesti? ToËno! Da im je kuπaË
doπapnuo: “Kanim vas navesti na neposluπnost. Zajedno
Êemo skrenuti u grijeh!”, kod njih ne bi imao uspjeha.
Ali Sotona nikad ne prilazi tako. U tome je opasnost
kuπnje; prilazi neduæno, ne otkrivajuÊi svoje nakane. KuπaË naizgled ne æeli niπta drugo nego razgovarati s Evom.
Æeli s njom popriËati o stablu nasred vrta.
“Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s
jednog drveta u vrtu?” Tako Sotona poËinje razgovor.
SliËi prvom potezu u πahovskoj partiji u kojoj je posrijedi æivot. Kako je svaka rijeË prepuna lukavstva!
KuπaË ima dvije vrste pristupa. Ili nas uvjerava da ne
smijemo jesti ni s jednog drveta πto ga je Bog stvorio,
ili nam πapÊe: “Slobodno jedi sa svakog drveta u vrtu.
Bog nije toliko sitniËav i uskogrudan da stalno postavlja ograde, granice i zabrane. Kako moæe biti loπe
i opako neπto πto je sâm stvorio?!”
110
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
A kad nas ne uspije natjerati da bez sustezanja jedemo sa svih stabala, onda nam nastoji zabraniti da jedemo
s bilo kojega drveta ne bi li nam æivot liπio radosti i
zadovoljstva. Sotona nas æeli uËiniti grjeπnicima koji oËajavaju nad samima sobom ili nas æeli pretvoriti u “svece”
kojima Isus nije potreban. Æeli nas robovski vezati uz
Zakon ili uvjeriti u praktiËnost “jeftine” milosti. Æeli nas
obeshrabriti ili u nama izazvati samouvjerenost. Nastojat
Êe nas vezati kao robove ili pustiti da radimo kako æelimo. Njegov je cilj pretvoriti nas u zanesenjake ili u
bezosjeÊajne koristoljubljivce.
A Eva? Zar nije prozrela pokvarenu igru? Ona revno
raspravlja sa zmijom. “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla πto je nasred vrta
rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne
umrete!” (Redak 3)
Onda je doπao na red drugi Sotonin πahovski potez:
nakon πto je s njim razgovarala o stablu, slobodno ga i
dodirne. Ne jesti od njegova ploda, ne, samo dodirnuti.
Ima li neπto loπe u tome da opipa stablo i poigra se
njegovim liπÊem? Je li dodirivanje drveta grijeh? Koliko
Ëesto mladi pitaju: je li grijeh plesati? Treba li odbiti
ponuenu Ëaπicu alkoholnog piÊa?
Kad se pribliæimo tome drvetu, krv poËne bræe kolati, znatiæelja raste, a strasti se bude. Na podruËju visokog napona toga opasnog stabla oslabljena je naπa sposobnost odluËivanja. Tko oËijuka sa stablom nasred vrta,
izloæen je velikoj opasnosti. Zapovijed: “Ne diraj stablo”
znaËi: ne pribliæuj mu se, nemoj se dati navesti na tanak
led, jer tko se izlaæe opasnosti, stradat Êe. U blizini toga
drveta ne moæeπ se slobodno moliti niti svoje misli usmjeriti k Bogu. A tko dopusti svojim oËima da promatraju to opasno drvo, ubrzo Êe poæeljeti viπe od “gleda-
KUCNUO JE »AS KU©NJE
111
nja” koje mnogo obeÊava, naime, sâm “trenutak zadovoljenja poæude”.
“Vidje æena da je stablo dobro za jelo...” Nijednom
rijeËju kuπaË ne nagovara Evu da jede zabranjeni plod.
Ali mu je poznato: ako bude stajala pod drvetom, ako
njezine ruke dodirnu drvo i liπÊe, pogled Êe joj se prikovati uz plod. A onda dolazi treÊi korak: ubrat Êe ga i
pojesti.
“Stani! Natrag! Ni koraka dalje!” najradije bismo joj
doviknuli i zaustavili njezinu ruku. Kako je sudbonosna
svaka sljedeÊa rijeË: “Ubere ploda njegova i pojede.
Dade i svom muæu, koji bijaπe s njom, pa je i on jeo.”
(Redak 6)
TragiËan dogaaj zbiva se pred nama brzinom od
koje zastaje dah.
No mi nismo samo promatraËi, veÊ i krivci πto stoje
pod svojim stablom. Koliko puta nas je Sotona nadmudrio svojom logikom malih koraka! Koliko puta smo
pruæili ruku, poπli za æeljom srca, a ne za Boæjom zapovijedi, za glasom savjesti! Svi smo jeli od zabranjenog
ploda, bili smo neposluπni, grijeπili smo. Pavao je u pravu: “Kao πto po jednom Ëovjeku ue grijeh u svijet a
po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi
sagrijeπiπe.” (Rimljanima 5,12)
Nakon te sudbonosne odluke Adam i Eva s optereÊenom savjesti traæe grm iza kojega bi se skrili. Kako je
Sotona pokvaren: blizu svakog drveta kuπnje pripremio
je grm iza kojega se moæemo skriti. Tu trebamo ostati
sami sa svojim grijehom. Meutim, dokle god ostaje u
tajnosti srca, grijeh se πiri, zahvaÊa sve oko sebe, svladava i vezuje Ëovjeka. Grijeh nam zatvara usta da ne
bismo izgovorili rijeËi koje bi nam donijele veliko olakπanje. Grijeh optereÊuje srce i savjest i ne æeli napustiti
112
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
svoje skroviπte. Kako je straπno kad Ëovjek ima joπ samo
sebe i svoj grijeh koji ga uznemiruje i optuæuje!
Evanelist H. Kemner u svojoj knjizi iznosi dogaaj
iz djetinjstva: “Kad je naπa majka jednom otiπla od kuÊe
u neki posjet, mi djeca iskoristili smo prigodu. U sobi
smo, zajedno s djecom iz susjedstva, upriliËili indijanske
bitke preodjeveni u svu moguÊu odjeÊu. Ne treba se
Ëuditi πto je soba ubrzo sliËila razbojniËkoj πpilji. Usred
igre primijetili smo kroz prozor da se majka vraÊa.
©to sad? ©to uËiniti? Sjetili smo se garderobe koja je
bila zastrta lijepom novom zavjesom. Brzo smo skupili
sve razbacane krpe i strpali ih iza zavjese. Kad je majka
uπla u kuÊu, dobili smo po Ëokoladicu, kako to zasluæuju
dobra djeca. Misli su mi se stalno vraÊale na nered iza
lijepe zavjese i bojao sam se trenutka kad Êe mama saznati
istinu, pa mi Ëokolada nije baπ iπla u têk. I doista, doπao
je trenutak kojega smo se bojali: majka je povukla zavjesu
i otkrila nered. Joπ uvijek vidim njezine tuæne oËi i Ëujem
rijeËi: ‘Zar se tako jeftino prodajete? Zaπto niste poπteni?’
Rijetko kad sam se u æivotu toliko silno sramio!”
Dokle god iza zavjese skrivamo “prnje svojega æivota”, naπa savjest neÊe imati mira. Skupimo hrabrosti da
sredimo stvari! Nije li vrijeme da napiπemo pisma πto
smo ih davno trebali napisati, da pruæimo ruku pomirnicu, da konaËno povuËemo zavjesu u stranu?
Kad bi barem postojalo stablo s Ëijih grana se kuπaË
viπe ne javlja, Ëijim bismo se plodovima mogli oduprijeti
u svakoj kuπnji! Koliko mladih i starih ne izlazi na kraj
sa “stablom nasred vrta” i podlijeæe “u Ëasu kuπnje”!
Nema nikoga tko ne bi pao. Svjesni smo da nam je
potreban netko pred koga bismo mogli poloæiti svu krivnju svojega æivota, netko tko nas zbog toga ne bi prezreo.
KUCNUO JE »AS KU©NJE
113
Hvala Bogu πto taj Netko postoji! To je Isus Krist,
Spasitelj i Izbavitelj. “Spasenja nema ni po jednom drugom”, stoji u Bibliji, “jer je pod nebom to jedino ime
dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela
4,12). Moramo usmjeriti pogled na Njega jer je jaËi od
kuπaËa: jedino nas On moæe saËuvati u “Ëasu kuπnje”
(Otkrivenje 3,10).
Kad se rodio u Betlehemu, Isus joπ nije bio Spasitelj.
To je tek morao postati. A postao je tijekom mnogobrojnih kuπnja u svojemu æivotu. Sotona je napadao Isusa
kao nijednog drugog Ëovjeka. Isus se u pustinji naπao
licem u lice s kuπaËem. U tome je trenutku bio slab i
gladan. Sotona je vidio prigodu da Ga porazi. Meutim,
Isus nije posegnuo za ponuenim plodom. Novozavjetni
izvjeπtaj o Isusovoj kuπnji (Matej 4,1-11) izaziva divljenje.
Na kocki je bilo neπto mnogo veÊe od raja. Ulog je bio
mnogo veÊi: biti ili ne biti. Tu je Isus za nas utro put
osloboenja od kuπnje.
“–avao, poπto je iscrpio sve moguÊe kuπnje, udalji
se od njega do pogodna Ëasa.” (Luka 4,13) »ekao je
novu prigodu. KuπaË je kojekako pokuπao sruπiti Isusa.
Jednom je to pokuπao preko oduπevljenog naroda koji
Ga je htio uËiniti kraljem, drugi put preko knjiæevnika
koji su se pokazali “sinovima avolskim”. I sâm Petar je
postao nesvjesno orue kuπaËa kad je Isusa kanio odvratiti od puta stradanja. “Idi od mene, Sotono”, rekao mu
je Isus. Naπ je Gospodin doista bio “iskuπan u svemu
(kao i mi), samo πto nije sagrijeπio” (Hebrejima 4,15).
Ali najteæa kuπnja tek je trebala doÊi. Sotona je odluËio izloæiti Isusa na stupu srama. Isusovo je srce drhtalo
pred tim posljednjim Ëasom kuπnje. “Æalosna je duπa
moja do smrti”, rekao je uËenicima (Matej 26,38). Dopustio je bez otpora da Ga pribiju na kriæ i ubiju. U
114
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
trenutku kad je Njegov æivot utonuo u noÊ i zaborav, kad
je Sotonina kuπnja dosegnula vrhunac neodoljivosti, Isus
je slomio silu tame i kuπnje. Tamo na kriæu zgazio je
zmiji glavu. Tamo je Razapeti za nas postao “drvo æivota”.
Svojom smrÊu na kriæu Isus je unio nadu u svijet.
“BuduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi
onima koji stoje u kuπnji.” (Hebrejima 2,18) Postoji
Netko pred koga moæemo poloæiti terete svojega æivota
i sve promaπaje. “A tko doe k meni, sigurno ga neÊu
izbaciti van.” (Ivan 6,37)
Zapravo, u Bibliji nalazimo samo dva izvjeπtaja o
kuπnji — prvog ljudskog para i Isusovu kuπnju. Prva je
dovela do pada iskuπanih, a drugo do pada kuπaËa. U biti
postoje samo dvije kuπnje: ili si iskuπan “u Adamu” i
padaπ, ili si iskuπan “u Kristu” i pobjeujeπ. U tome
sluËaju pada Sotona.
Vratimo se kuπnji u raju. Tamo je Sotona davno uporabio svoje lukavstvo da bi obmanuo Ëovjeka i naveo ga
da jede sa stabla i tako pokaæe neposluh prema Bogu.
U tome je uspio.
Ali u raju se nalazilo joπ jedno drvo, “stablo æivota”.
U povijesti tumaËenja Biblije ono je Ëesto objaπnjavano
kao simbol Krista. Sotona se danas ne sluæi s manje
lukavstva i prijevare kako bi Ëovjeka sprijeËio da uspostavi vezu s Kristom. Zapravo se pod stablom æivota
dogaa joπ jedna drama kuπnje. S obrnutim predznakom
sliËi dogaaju u raju. Tamo je Sotona nastojao nagovoriti
Ëovjeka da jede sa zabranjenog stabla. Ondje moæe uËiniti sve da bi Ëovjeka dræao πto dalje od ploda sa stabla
æivota.
Ne prepoznajemo li glas kuπaËa koji dopire ispod
stabla æivota: “Slobodno jedi sa svakog stabla. Samo ne
s ovoga!” Na njegove rijeËi odgovara zbor mnogih glaso-
KUCNUO JE »AS KU©NJE
115
va: “Jedemo sa svih stabala u vrtu, sa stabla moÊi i Ëasti,
lagodnog æivota i uæivanja, ljubavi i erotike, radosti i
zabave. VeÊ smo se prejeli svih tih plodova. Samo s
jednog stabla ne jedemo, sa stabla æivota, jer stalno Ëujemo glas: ‘Ne dirajte ga! Ne jedite od njegova ploda!’”
Sotona nas æeli udaljiti od Isusa, Njegove ljubavi i
oprosta, od prekrasnog obeÊanja Svetog pisma: “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije
oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu
sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2)
U povijesti naπih praroditelja stoji: “Vidje æena...”
Sotona nam predoËava tisuÊe πarenih slika. »ini sve da
bismo Isusa smetnuli s uma. A samo nam jedno moæe
pomoÊi: “Tko gleda pod kriæem na Isusa sad, on vjerom
prima svoj spas.” (KrπÊanske himne, broj 134) Biblija
nas poziva i opominje: “Uprimo pogled u zaËetnika i
zavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,2)
Boæji sluga bio je prezren i odbaËen od svih. Na
Njemu nije bilo ljepote u koju bismo se zagledali (Izaija
53,2.3). Bio je prezren zato da mi viπe ne bismo bili
prezreni pred Bogom; odbaËen, da mi viπe ne bismo bili
odbaËeni. Tko gleda u Isusa, viπe se ne mora skrivati. U
Njemu æivot dobiva smisao.
Na poËetku smo Ëitali kako je æena ubrala plod sa
stabla. Eva je svojom rukom dodirnula zabranjeni plod.
Sotona nam danas puni ruke sjajnim niπtetnostima da ne
bi bile slobodne dodirnuti Isusa. Svoje prvo pismo Ivan
poËinje rijeËima: “©to smo svojim oËima vidjeli, πto
smo promatrali i πto su naπe ruke opipale o RijeËi
æivota.” (1. Ivanova 1,1) Opipati znaËi shvatiti, iskusiti,
dodirnuti, dræati u rukama, ne ispustiti. Ne oklijevajmo
prihvatiti vjeËni æivot (1. Timoteju 6,12)!
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
116
“... i pojede.” Jednako kao onom bogataπu u Isusovoj
prispodobi, Sotona i naπoj duπi nudi “mnogo dobra u
zalihi za brojne godine”, da moæemo jesti i piti (usp.
Luka 12,16-21). Kako hrana i piÊe, novac i imetak, kuÊno kino i automobil, videorekorder i raËunalo mogu
utaæiti æe duπe? “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu.” »ovjeku je potreban “kruh æivota”. “Tko jede tijelo moje i pije
krv moju, ima æivot vjeËni.” (Ivan 6,54) Nije vaæno
znati sastojke kruha; vaæno je uzeti ga i jesti. Golemu
glad svojega æivota neÊe zasititi ono πto znamo o Isusu.
Nasitit Êemo se samo ako svoj æivot predamo Gospodinu
Isusu da moæe djelovati u nama.
(Prema J. Mageru)
117
Laæna svetost
Spasenje je moguÊe samo u Kristu
U novom crkvenom okrugu prvo bih nastojao posjetiti sve vjernike. Tako sam posjetio i jednoga kojega sam
veÊ upoznao u crkvi. »im smo sjeli, poËeo je govoriti
da propovjednik treba biti Ëvrst u obrani istine i da se
ne smije obazirati na ono πto Êe drugi reÊi.
“Ne treba popuπtati! Nema kompromisa!” rekao je.
Imao sam Ëudan osjeÊaj hladnoÊe. Znam da svaki
dom ima svoje ozraËje. No u tome sam se domu osjeÊao
kao da se nalazim u izlogu prodavaonice namjeπtaja, ili,
joπ bolje, bijele tehnike. Bilo je joπ prigoda da ga bolje
upoznam.
Brat Mirko je cijelog æivota iπao uskim putom — u
doslovnom smislu. Nije imao televizor. Na radiju je sluπao samo vijesti. U njegovom domu nije se Ëuo smijeh,
nije bilo nikakve razonode. NaveËer bi rano odlazio na
poËinak s jednom od knjiga Ellen White te bi Ëitao dok
ga ne bi svladao san.
Æivio je prema slovu tih knjiga. Podcrtavao je sve πto
se smjelo, odnosno πto se nije smjelo Ëiniti. Najviπe biljeæaka bilo je u knjizi Savjeti o æivotu i prehrani. Ona mu
je bila æivotni priruËnik, nacrt za izgradnju karaktera
kojim Êe zasluæiti Nebo.
U njegovoj prehrani nije bilo mjesta ni mlijeku ni
siru ni jajima. ©eÊer da i ne spominjemo. UnatoË takvoj
prehrani, brat je imao problema s probavom. Usto je bio
toliko zaokupljen legalistiËkim glediπtima da nikad nije
118
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
osjetio pravu slobodu u Kristu. Njemu je, kako je govorio, zdravstvena reforma bila evanelje. Optuæivao bi
zbog nedovoljne duhovnosti vjernike koji bi se razboljeli.
Govorio je da nijedna od tih bolesti ne bi doπla na njih
da su æivjeli prema naËelima kojih se on dræao.
A onda se dogodilo nemoguÊe. Brat Mirko se razbolio od raka. LijeËnik je rekao da neÊe dugo. No brat je
drukËije mislio. Bog dopuπta da ga avao kuπa. Bog neÊe
dopustiti da tako vjeran Ëovjek umre izloæen duhovnoj
sramoti. On Êe ga sigurno izlijeËiti kao dokaz njegove
uzviπene vjere.
Pokuπao sam ga pripremiti za æivot ili smrt, ovisno
o Boæjoj volji. Æelio sam da se na kraju ipak pouzda u
Boæju milost, a ne u laæne zasluge svojega osobnog savrπenstva. Tako bi bio spreman za Nebo, a srce bi mu
u tim posljednjim Ëasovima ispunio mir. Naæalost, nisam
uspio. Brat Mirko je tvrdio da je to “jeftina milost”. »ak
mi je zabranio da ga posjeÊujem, jer moje evanelje
otvara vrata grijehu. Tako su mu vrata milosti ostala
zatvorena.
BuduÊi da nisam mogao dopustiti da umre u takvoj
duhovnoj bijedi, zamolio sam jednog akona da ga posjeÊuje.
“»itaj mu Psalme”, savjetovao sam.
I akon me posluπao.
Brata Mirka su posjeÊivale i njegove dvije odrasle
kÊeri, premda nisu imale lijepih uspomena na svoje
djetinjstvo. Uvijek je bio strog i kaænjavao je za svaku
sitnicu. Tako je u njima uguπio svaki osjeÊaj ljubavi i
radosti. No one su ga vjerno njegovale do kraja.
Kako je vrijeme prolazilo a bolest napredovala, brat
Mirko je poËeo shvaÊati da ga Bog neÊe izlijeËiti. Njegov
“Ëvrsti temelj” preobrazio se u æivi pijesak. Kako je brzo
LA ÆNA SVETOST
119
tonuo, tako je rasla uvjerenost da je prevaren i napuπten,
Ëak i od Boga. Postao je teæak pacijent.
Jednog popodneva njegovo je ogorËenje nezadræivo
izbilo. KÊi mu je ponudila komad domaÊeg kruha namazanog maslacem od kikirikija, koji je uvijek toliko
volio.
“HoÊeπ, tata?” upitala je.
“NeÊu!” viknuo je i stisnuo πake. “Dovraga s time!
Ispeci mi jaje na oko!”
Svi su bili zaprepaπteni. Brat Mirko je zatraæio jaje?
Kao da je zatraæio svinjetinu! To je bilo izraæavanje ogorËenosti πto Bog nije priznao njegovu pravednost. Pobunio se protiv duhovnog æivota koji ga je potpuno osiromaπio.
Nije li to tragiËan sluËaj? Sve te godine brat Mirko
je naizgled bio postojan adventist i uæivao u Boæjoj snazi
da usavrπi æivot i oËisti tijelo. Jadan svatko tko bi mu se
suprotstavio! Ali Ëas smrti otkrio je njegovu osobnu,
jadnu, nedostatnu vjeru.
Biblija nam pomaæe razumjeti svete slabiÊe kakav je
bio brat Mirko. Takve se osobe smatraju duhovno jakima
zato πto podræavaju snaæna naËela, ali su zapravo u vjeri
slabe. Njihova se nada temelji na neËemu drugom, a ne
na Isusovoj krvi i pravednosti:
“Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv,
koji je slab u vjeri, jede samo povrÊe”, pisao je apostol
Pavao. (Rimljanima 14,2) ©to znaËi da slabi jedu samo
povrÊe? O Ëemu govori Pavao?
U Poslanici Rimljanima Pavao ne raspravlja o vegetarijanskoj prehrani ni o biblijski Ëistoj i neËistoj hrani.
Problem s kojim su se suoËavali prvi krπÊani iz poganstva bila je hrana prinesena idolima. O tome Ëitamo:
“Dakle, πto se tiËe blagovanja mesa ærtvovana idoli-
120
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
ma, znamo da idol nije niπta na svijetu i da nema
drugog Boga osim jednoga.” (1. KorinÊanima 8,4)
Drugim rijeËima, buduÊi da priznaje samo jednog
Boga, Pavla nije uznemirivala savjest ako bi jeo πto od
onoga πto je ærtvovano idolima. S pravom je zakljuËio:
“Jelo nas neÊe pribliæiti Bogu: niti πto gubimo ako ne
jedemo, niti πto dobivamo ako jedemo.” (Redak 8)
No apostol priznaje da svi ne misle tako. Slabiji krπÊani, u iskrenom neznanju, smatrali su da Êe uvrijediti
Boga budu li jeli hranu ærtvovanu idolima. Stoga su svoju
hranu ograniËili na povrÊe. “Tako kaljaju svoju savjest,
buduÊi da je slaba.” (Redak 7) Slabe savjesti, slabi u
vjeri, optereÊeni strahom i osjeÊajem krivnje, bavili su
se nevaænim, a zanemarivali ono πto je doista vaæno.
Ovi tekstovi ukazuju na znaËajno novo shvaÊanje
duhovne slabosti. ObiËno smatramo slabim vjernika koji
pristaje na kompromis, koji popuπta u naËelima. No
kako vidimo, postoji i suprotna vrsta slabosti, kad savjest
postaje tiranin i stalno prijeti prstom. Ta “svetost” oduzima Ëovjeku sigurnost u Krista i dovodi do razoËaranja.
Vjera viπe nema snage.
Mnogi krπÊani s takvom slabom savjesti na prvi pogled izgledaju jaki zato πto se odluËno protive grijehu.
No razmislimo! Jesmo li automatski na Boæjoj strani ako
osudimo ono πto je grjeπno? Ne ustaju li ajatolasi protiv
svjetovnosti, protiv alkohola i nemorala? Jesu li zato duhovni?
©to je onda krπÊanstvo? Netko Êe reÊi: krπÊanstvo je
biti sliËan Isusu, æivjeti kako je On æivio. No to nije
krπÊanstvo. To je viπe hinduizam.
Isusov primjer snaæno se dojmio Gandhija, pa je i on
krenuo praπnjavim putovima Indije i æivio kako je Isus
æivio. Prihvatio je Krista kao uzor, ali ne i kao svoju
LA ÆNA SVETOST
121
zamjenu. Gandhi je posebice odbijao zasluge Kristove
prolivene krvi. UËio je da je spasenje postupan proces
koji vodi usavrπavanju karaktera, oËiπÊenju od zle karme.
Slabi krπÊani nisu u svemu sliËni Gandhiju. Oni vjeruju u Kristovu ærtvu za grijeh, ali im je vjera slaba.
Uzdaju se u istinu da Kristova krv pokriva njihove grijehe, ali ne vjeruju da ih ona osposobljuje za Nebo. Uvjereni su da vjeËni æivot mogu dobiti stjecanjem savrπenog karaktera — isto πto je vjerovao i Gandhi.
Izloæeni smo dvjema opasnostima: permisivnosti i
legalizmu. Permisivnost pokazuju oni koji govore: “Ne
treba biti tako strog! Nije sve grijeh!” Biblija pokazuje da
je Boæji narod svih vremena imao problema i s permisivnoπÊu i s legalizmom.
Prvi Izraelci su prihvatili filozofiju permisivnosti. Zato
su zaplesali oko zlatnog teleta. Postupno su padali sve
dublje, dok na kraju nisu zavrπili u babilonskom progonstvu. Ondje su nauËili gorku lekciju. Nakon povratka
iz progonstva preπli su u drugu krajnost — u legalizam.
U Isusovo doba bili su toliko ogrezli u legalizam da su
u Mojsijevo ime ubili svojega Mesiju. Njihovo stanje bilo
je gore nego u doba kad su sluæili svijetu. Isus je rekao
da su Ëak i bludnice bliæe Boæjem kraljevstvu od samopravednika onoga doba.
KrπÊanska Crkva krenula je stopama æidovskog otpada. Laodiceja je utonula u permisivnost, dok su u
drugim mjestima, primjerice u Efezu, vjernici pali u
zamku legalizma. ©to Isus kaæe o toj Crkvi?
“Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost.
Znam da ne moæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one
koji tvrde da su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su
laπci.” (Otkrivenje 2,2) Ti su ljudi dræali Zakon, no to je
bila krinka za veliki problem: “Ali imam protiv tebe to
122
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
πto si svoju prvu ljubav ostavio. Prema tome, sjeti se
odakle si pao, obrati se i opet poËni Ëiniti prva djela!
InaËe, ako se ne obratiπ, doÊi Êu k tebi i ukloniti tvoj
svijeÊnjak s njegova poloæaja.” (Redci 4.5)
Od Ëega da se obrate? Od svjetovnosti? Ne, veÊ od
legalizma. Ostavivπi svoju prvu ljubav prema Isusu, postali su slabi krπÊani. Nestalo je radosti spasenja. Trebali
su sluæiti Gospodinu zato πto su Ga voljeli, a ne zato da
bi Mu ugodili.
Tijekom vremena Crkva je sve dublje tonula u legalizam. U raznim krajevima svijeta nicale su samostanske zajednice u kojima su redovnici nastojali usavrπiti
svoj karakter da bi izbjegli Ëistiliπte.
Tek Êe Luther upoznati svijet s Boæjom spasiteljskom
miloπÊu i unijeti svjetlo u srednjovjekovni mrak. Rim je
odbio reformirati se pa je svoj legalizam saËuvao do
naπih dana.
Brate moj i sestro moja! Istina je: moæeπ svako jutro
ustati u pet i moliti se, ali i dalje biti slab krπÊanin — ako
se ne uzdaπ da te Kristova krv stalno miri s Bogom.
Legalisti koji se trude postiÊi stanje kad ih Bog moæe
prihvatiti, isto su tako slabi u vjeri kao krπÊani koji nemaju vremena za osobnu poboænost.
Slabi u vjeri nisu licemjeri; oni se iskreno uzdaju u
Isusa. Ali se kolebaju izmeu Zakona i milosti, kao πto
se drugi kolebaju izmeu grijeha i pokajanja. Samo Bog
zna kad takvi prijeu granicu i odbace vjeru: permisivni
se predaju grijehu, a oni drugi legalizmu.
Crkva u Galaciji preπla je tu graniËnu crtu jer se
odmetnula od Kristove milosti i prihvatila “drugo ‘evanelje’” (GalaÊanima 1,6).
Time su se “otuili” od Krista: “Prekinuli ste s Kristom svi koji se hoÊete opravdati u Zakonu; ispali ste
LA ÆNA SVETOST
123
iz milosti.” (GalaÊanima 5,4) Zapravo su prestali biti
krπÊani.
Kako se to moæe dogoditi? Svi mi æelimo preæivjeti
u ovome zlom svijetu. Æelimo nadvladati grijeh i postati
sliËni Isusu. No neprijatelj duπa je lukav: navodi nas da
se natjeËemo s Kristovom pravednoπÊu umjesto da prihvatimo ono πto je Gospodin uËinio za nas. Sotona odvraÊa naπu pozornost od kriæa da bismo se zabavili svojim dostignuÊima u duhovnom rastu.
Ljubav je naπa jedina sigurnost. Stoga Isus kaæe: “Ako
me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15)
Posluπnost iz ljubavi koja je spremna prihvatiti oprost
jedina je vrsta ljubavi koju Bog traæi. Sve drugo su samo
mrtva djela. To najbolje opisuje Ellen White.
“Vjera je uvjet pod kojim je Bog obeÊao da Êe oprostiti grjeπniku. U samoj vjeri nema nikakve vrline kojom bi bilo moguÊe dobiti spasenje, ali se vjera moæe
osloniti na Kristove zasluge, na lijek za grijeh. Vjera
moæe ponuditi savrπenu posluπnost umjesto grjeπnikova
prijestupa i otuenja. Kad grjeπnik uzvjeruje u Krista
kao svojega osobnog Spasitelja, onda Bog, sukladno svojim neporecivim obeÊanjima, praπta njegov grijeh i besplatno ga opravdava. Onaj tko se kaje, shvaÊa da mu je
opravdanje osigurano zato πto je Krist, njegova zamjena
i jamac, umro za njega, da je On njegova okajnica i
pravednost...
Zakon zahtijeva pravdu i grjeπnik je duguje Zakonu,
ali je ne moæe pruæiti. Jedino moæe postati pravedan
preko vjere. Vjerom moæe pred Boga iznijeti Kristove
zasluge i Gospodin stavlja posluπnost svojega Sina na
grjeπnikov raËun. Bog prihvaÊa Kristovu pravednost
umjesto Ëovjekova pada te prima, opraπta i opravdava
onoga tko vjeruje i kaje se, smatrajuÊi ga pravednim.
124
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Bog ga ljubi kao svojega Sina. Tako se vjera uraËunava
u pravdu.” (“Christ the Way of Life”, Review and Herald,
4. studenoga 1890.)
(Prema M. Weber, Adventist Hot Potatoes, str. 52—
63)
125
Ljubav na djelu
“Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po
tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35)
U ovome ulomku Isus je nekoliko puta uporabio
rijeË “ljubav” kao imenicu i kao glagol. Ta je rijeË danas
svuda prisutna, osobito u knjiæevnosti i medijima; joπ
uvijek je aktualna, premda otrcana. Zanimljivo je da se
Ivan posluæio jednom od triju grËkih rijeËi koje opisuju
ljubav, ali joj daju odreena znaËenja. To su filein, eran
i agápê.
Prva — filein — uporabljena je dvadeset dva puta kao
fileo i oznaËuje osjeÊajnu, sentimentalnu ljubav, zasnovanu na emocijama. Isus uporabljuje tu rijeË kad govori
o djetetovoj ljubavi prema roditelju, ili o ljubavi roditelja
prema djetetu (Matej 10,37). To je za Isusa i ljubav
prema prijateljima (Ivan 11,3.36).
No tu vrstu ljubavi Biblija nigdje ne zapovijeda, πto
je logiËno, jer je proizvod srca, osjeÊaja. NemoguÊe je
zapovjediti srcu koga Êe voljeti. Zato se ta ljubav moæe
i promijeniti, jednako kao πto se mijenjaju osjeÊaji. Usto
filein moæe biti i sebiËna ljubav.
RijeËju eran Grci su oznaËavali strastvenu, osjetilnu
ljubav, koja djeluje na tjelesnoj razini i Ëisto je sebiËna
jer vodi raËuna samo o svojim interesima. Takvu vrstu
ljubavi ne nalazimo u Novom zavjetu.
RijeË agápê (agapao — ljubav 135 puta; agápê —
ljubav 27 puta) stalno je prisutna u Novom zavjetu. To
126
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
je ljubav u svojemu najuzviπenijem i najiskrenijem obliku. Od nje nema veÊe, jer potiËe Ëovjeka da se ærtvuje
za drugoga (Ivan 15,13). Zasniva se na naËelu pa je
moæemo smatrati ljubavlju koja poπtuje i cijeni drugoga, pogotovo zato πto proistjeËe iz viπih sila uma i rasuivanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama i nadzire strasti i osjeÊaje.
Kad govori o ljubavi prema æeni, apostol Pavao se
posluæio rijeËju agápê: “Muæevi, ljubite svoje æene kao
πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju.”
(Efeæanima 5,25) BuduÊi da nije rijeË o osjeÊajnoj, veÊ
o razumskoj ljubavi, muæ koji tako voli svoju æenu ne
moæe biti grub ni nasilan, ne moæe joj biti nevjeran.
O svojemu suradniku Demi apostol Pavao je u 2.
Timoteju 4,10 pisao: “Jer me Dema ostavio iz ljubavi
prema svijetu i otiπao u Solun.” Dema je “zavolio” svijet, πto znaËi da ga svijet nije samo primamio svojim
laænim sjajem, privukao kao magnet, nego je Dema razumom odluËio da je bolje i probitaËnije sluæiti svijetu
nego Bogu.
Bog oËekuje od Ëovjeka agápê ljubav
Nakon dubljeg spoznavanja rijeËi “ljubav” bolje moæemo razumjeti Isusa kad zapovijeda da ljubimo drugoga: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po
tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35)
“Ljubav nije neki impuls, prolazan osjeÊaj koji ovisi
o okolnostima; ona je æivo naËelo, trajna sila. Duπa se
napaja rijekama Ëiste ljubavi koja teËe iz Kristova srca
kao izvora koji nikad ne presuπuje... ZahvaljujuÊi odgoju
LJUBAV NA DJELU
127
i stezi Svetoga Duha, Boæja djeca vole jedni druge istinski, iskreno, prirodno... I to zato πto je srce zaljubljeno
u Isusa.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary,
sv. 5, str. 1140)
“Voljeti kao πto je Isus volio, znaËi pokazati nesebiËnost u svakom trenutku i na svakom mjestu — ljubaznim rijeËima i blagim pogledom... Takva Êe nas ljubav
pokrenuti da Ëinimo mala djela paænje, ustupke i ljubazna djela, da upuÊujemo njeæne, istinite i ohrabrujuÊe
rijeËi. Navest Êe nas da suosjeÊamo s onima Ëije srce
Ëezne za suÊuti.” (Isto)
DræeÊi na umu sve πto smo dosad saznali o ljubavi,
neÊe biti teπko razumjeti Isusov nalog: “A ja vam kaæem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas
progone.” (Matej 5,44)
“Prava ljubav nastaje spontano, kad naπe ja utone u
Kristu. Ona nije osjeÊaj ili impuls, veÊ odluka posveÊene
volje. Nije vidljiva u osjeÊajima, veÊ u preobraæaju cijelog srca, duπe i karaktera, πto znaËi umrijeti sebi, a
æivjeti Bogu.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 1200.1201)
Evo i treÊeg teksta: “Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto
sviju, dakle, oni su svi umrli.” (2. KorinÊanima 5,14)
Jasno je da nitko ne moæe voljeti neprijatelja ljubavlju filein, jer prema njemu ne moæemo osjeÊati emocionalnu toplinu kakvu osjeÊamo prema Ëlanovima obitelji. Pokazati agapan prema najveÊim neprijateljima znaËi
odnositi se prema njima s poπtovanjem i pristojnoπÊu,
gledajuÊi ih onako kako ih Bog gleda.
128
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Kako djeluje takva ljubav?
“Kad Sin »ovjeËji doe sa svojim sjajem u pratnji
svih anela, sjest Êe na prijestolje svoje slave. Tada Êe
se pred njim skupiti svi narodi, a on Êe ih razluËiti
jedne od drugih kao πto pastir luËi ovce od jaraca.
Postavit Êe ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve.
Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane:
‘Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed
kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah æedan,
i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah gô,
i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u
tamnici, i dooste k meni.’ Tada Êe mu reÊi pravednici: ‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili æedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te doosmo k tebi?’ Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem
vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od
ove moje najmanje braÊe.’” (Matej 25,31-40)
“Njegovi se sljedbenici ne trebaju iskljuËiti iz svijeta
koji propada oko njih. Oni su dio velikog mozaika ljudskog roda, i Nebo na njih gleda kao na braÊu grjeπnicima, a isto tako i svetim ljudima. Kristova ljubav privija
k sebi pale, zabludjele i grjeπne i svako djelo ljubaznosti
uËinjeno da se podigne neka posrnula duπa, svako djelo
milosra prihvaÊa se kao da je uËinjeno Njemu.” (Ellen
G. White, Isusov æivot, str. 529.530)
“Mnogi smatraju velikom prednoπÊu posjet mjestima
iz Kristova æivota na Zemlji, hodanje stazama kojima je
On proπao, promatranje jezera kraj kojega je volio pouËavati, brda i dolina na kojima je Ëesto poËivao Njegov
pogled. Ali ne moramo poÊi u Nazaret, Kafarnaum ili
LJUBAV NA DJELU
129
Betaniju da bismo iπli Isusovim stopama. Njegove stope
naÊi Êemo kraj bolesniËke postelje, u bijednim kolibama,
na prepunim ulicama velikog grada i svugdje gdje se
nalaze ljudska srca gladna utjehe. IÊi Êemo Njegovim
stopama ako Ëinimo ono πto je On Ëinio dok je bio na
Zemlji.” (Isto, str. 531)
“Zajednica vjernih moæe biti siromaπna, neobrazovana i nepoznata, ali u Kristu oni mogu obavljati rad u
domu, susjedstvu, crkvi, pa Ëak i u ‘drugim krajevima’...”
(Isto)
Kako se to moæe ostvariti u svakodnevnom æivljenju?
Hajdemo zajedno sanjati!
Spontano susreÊem suvjernika razdragana srca sa
πirokim osmijehom, jer mu æelim pokazati da ga volim
ljubavlju agápê. »ak i onda kad me oæalostio ili sam Ëuo
da me ogovara.
Osim πto Ëlanove obitelji volim osjeÊajnom ljubavlju
(πto je prirodno), volim ih i ljubavlju agápê, jer kad
uËine neπto πto mi se ne svia, ne reagiram prema osjeÊajima, veÊ prema razumu.
U susjedstvu, na ulici, na radnom mjestu zraËim
ljubavlju agápê zato πto mi je æao bliænjih koji nisu
upoznali Spasitelja i Njegovu neizmjernu ljubav. Upravo
ta ljubav odreuje moje ponaπanje prema njima.
No odluku o tome hoÊemo li Bogu dopustiti da u
nama razvije tu ljubav, donosimo slobodnom voljom koju Êe Bog posvetiti ako Mu je predamo. Onda Êemo
spontano moÊi voljeti sve onako kako je Isus volio.
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
130
Moje srce — Isusov stan
Jedne veËeri pozvao sam Isusa Krista u svoje srce.
I kako je to On samo uπao! Nije to bila dojmljiva prigoda,
izgraena na osjeÊajima, veÊ stvarnost. Dogodilo se u
dubini moje unutraπnjosti. Doπao je u mrak mojega æivota i upalio svjetlo. Zapalio je vatru i odagnao hladnoÊu. Tamo gdje je dosad vladala tiπina, odjeknula je glazba
i Njegovom dragom prisutnoπÊu ispunila prazninu. Nikad se nisam pokajao πto sam Isusu otvorio vrata i zbog
toga mi cijele vjeËnosti neÊe biti æao.
Iz radosti prema novom poznanstvu rekao sam Isusu
Kristu: “Gospodine, æelio bih da Ti pripada moje srce,
da se u njemu smjestiπ i da se osjeÊaπ kao kod kuÊe. Sve
πto imam, pripada i Tebi. Evo, da Ti pokaæem!”
Prva je na redu bila radna soba, knjiænica. Ta
prostorija uma je vaæna. U odreenom smislu iz nje se
upravlja kuÊom. Uπao je sa mnom i bacio pogled na
knjige na policama, Ëasopise na stolu i slike na zidu. Kad
mi je pogled poπao za Njegovim, postalo mi je neugodno.
Bilo je tu knjiga koje svojim Ëistim oËima nije mogao
gledati. Na stolu je bila gomila materijala koja ne bi trebala
zanimati krπÊanina. A πto se tiËe nekih slika na zidovima
— preslika moje unutraπnjosti — osjeÊao sam stid.
“PomoÊi Êu ti!”
Okrenuo sam se k Njemu i rekao: “Gospodine, znam
da u ovoj sobi treba uËiniti temeljite promjene. HoÊeπ
li mi pomoÊi urediti je kako bi trebalo?”
MOJE SRCE — ISUSOV STAN
131
Isus je rekao: “Vrlo rado! Prvo uzmi sve te stvari koje
Ëitaπ i gledaπ, a nisu korisne, Ëiste, dobre ni istinite, i
baci ih. Na prazne police stavi biblijske knjige. Ispuni
knjiænicu Svetim pismom i prouËavaj ga dan i noÊ. ©to
se tiËe slika na zidovima, imat Êeπ odreenih poteπkoÊa,
ali evo ti pomoÊi.”
Dao mi je svoj portret u naravnoj veliËini i rekao:
“Objesi ga nasred zida svojega uma.”
UËinio sam kako je rekao i tijekom svih ovih godina
iskusio sam da Njegova ËistoÊa i snaga uklanjaju neËiste
misli ako pozornost usmjerim samo na Njega. Tako mi
je pomogao da ovladam svojim mislima.
Iz radne sobe smo poπli u blagovaonicu, prostoriju
æelja. Tu sam provodio dosta vremena i nisam πtedio
truda da bih zadovoljio svoje potrebe. Rekao sam Mu:
“Ovdje imamo mjesta i Ti Êeπ uæivati u mojim omiljenim jelima.”
Potjecala su iz Egipta i bila svjetovna hrana.
Kad sam posluæio jelo, nije niπta rekao. Ali vidio sam
da nije niπta uzeo. To me uznemirilo pa sam rekao:
“Gospodine, zar Ti se hrana ne svia? ©to nije u redu?”
Nato je progovorio: “Imam jelo o kojemu niπta ne
znate... ako æelite moje jelo koje stvarno siti, Ëinite OËevu volju; ne idite za svojim æeljama i zadovoljstvima.”
Tu, za stolom, dao mi je predukus radosti koju dobivamo vrπenjem Boæje volje.
Iz blagovaonice smo preπli u dnevnu sobu. U njoj
je vladalo opuπteno, ugodno ozraËje. Meni je bila lijepa.
Imala je kamin, bila je opremljena naslonjaËima i jednim
kauËem; zraËila je mirom.
A On je rekao: “Ovo je stvarno prekrasno mjesto.
Hajdemo se ovdje ËeπÊe sastajati. Tu moæemo na miru
ostati zajedno.”
132
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Kao mladog vjernika to me oduπevilo. Nisam mogao
zamisliti neπto ljepπe nego ovdje provesti nekoliko minuta s Isusom u prisnoj zajednici.
On mi je obeÊao:
“Bit Êu ovdje rano svakog jutra, pa Êemo zajedno
otpoËeti dan.”
Predivni trenutci
Tako sam svako jutro odlazio u dnevnu sobu, uzeo
Bibliju s police i poËeo Ëitati. On mi je prikazao svoje
bogatstvo, svoju istinu i milost. Srce mi se zagrijalo kad
sam shvatio Njegovu veliku ljubav prema meni. Bili su
to predivni trenutci.
No pod pritiskom mnogih obveza sve viπe sam
skraÊivao to jutarnje vrijeme. Ne znam zaπto, ali mislio
sam da sam prezaposlen da bih imao vremena za Isusa.
Nije to bilo namjerno; dogodilo se samo po sebi. Uostalom, ne samo πto je to vrijeme bilo sve kraÊe, nego se
dogodilo da sam neki dan Ëak i izostavio. Vjerojatno su
bili posrijedi neki posebni zahtjevi. Ukratko, izostavio
bih Ëak dva dana, a ponekad i viπe.
Je li to sve?
Joπ uvijek se sjeÊam jednog jutra dok sam æurio
hodnikom da iziem iz kuÊe. Vrata dnevne sobe bila su
poluotvorena. Pogledao sam i vidio kako u kaminu gori
vatra i Gospodina kako sjedi. Odjednom sam se uznemirio i pomislio: On je moj gost; ja sam Ga pozvao u
svoje srce. Doπao je, a ja sam Ga zanemario.
Spuπtenih oËiju rekao sam: “Gospodine, oprosti. Jesi
li tu bio svakog jutra?”
MOJE SRCE — ISUSOV STAN
133
“Da”, odvratio je, “pa rekao sam ti da Êu svakog jutra
biti ovdje i Ëekati te. Ne zaboravi, volim te i za veliku
sam te cijenu otkupio. Stalo mi je do tvojega prijateljstva. »ak i kad ti se Ëini da ovo vrijeme ne moæeπ poπtivati zbog sebe, poπtuj ga zbog mene.”
Nedugo zatim pitao me: “Imaπ li u kuÊi radnu prostoriju?”
Poveo sam Ga u podrum. Primijetio je stolarsku klupu i rekao:
“Ovo je baπ lijepo ureeno. ©to Ëiniπ svojim æivotom
za Boæje kraljevstvo?”
Primijetio je jednu ili dvije male igraËke.
“Je li to sve πto si u svojemu krπÊanskom æivotu
izradio?”
“O, Gospodine”, rekao sam, “znam da nije mnogo i
stvarno bih volio viπe uËiniti, ali Ëini se da baπ nemam
mnogo snage i spretnosti.”
Daj mi svoje ruke
“Stvarno bi volio uËiniti neπto bolje?” upitao je.
“Svakako”, odgovorio sam.
“Dobro, daj mi onda svoje ruke, opusti se i dopusti
mojemu Duhu da radi preko tebe. Znam da si nespretan
i spor. Ali Sveti Duh je pravi majstor pa kad bude upravljao tvojim rukama i srcem, radit Êe preko tebe.”
Stao je iza mene i poloæio svoje jake ruke na moje.
Alatom i svojim spretnim prstima poËeo je raditi preko
mene. ©to sam se viπe prepuπtao i pouzdavao, to viπe je
mogao otpoËeti s mojim æivotom.
Jedne veËeri, kad sam se spremao u posjet svojim
prijateljima, zaustavio me svojim pogledom.
“Izlaziπ veËeras?”
134
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Da”, dogovorio sam.
“Dobro”, rekao je. “Volio bih poÊi s tobom.”
“O”, odgovorio sam osjetivπi nelagodu, “ne vjerujem
da bi stvarno æelio poÊi sa mnom. IÊi Êemo sutra naveËer. Sutra Êemo iÊi na molitveni sastanak, ali danas imam
drukËiji plan.”
“©teta”, rekao je. “Kad sam doπao u tvoju kuÊu, mislio sam da Êemo sve zajedno raditi i da Êu biti tvoj
suradnik. Æelim ti reÊi da volim s tobom izlaziti.”
“Lijepo”, promrmljao sam i kliznuo kroz vrata, “sutra naveËer iziÊi Êemo zajedno.”
NeobiËan miris
Te veËeri proveo sam nekoliko bijednih sati. Bio sam
nesretan. Kakvo me to prijateljstvo povezuje s Isusom
ako Ga namjerno nisam upoznao s krugom svojih znanaca i odlazio sam na mjesta gdje se On, znao sam, ne
bi ugodno osjeÊao?
Kad sam se vratio kuÊi, primijetio sam svjetlo u
Njegovoj sobi pa sam otiπao porazgovarati s Njim. Rekao
sam: “Gospodine, dobio sam lekciju. Bez Tebe ne mogu
provesti ugodnu veËer. Odsad Êemo sve raditi zajedno.”
Jednoga dana naπao sam Ga kako me Ëeka na vratima. Kad sam uπao, rekao je:
“U kuÊi je neki neobiËan miris. Neπto se raspada.
Gore je. Siguran sam da dolazi iz ormara na tavanu.”
I prije nego πto je izgovorio te rijeËi, znao sam na
πto misli. Da, gore na tavanu bio je nevelik ormariÊ. U
tome sam ormariÊu, dobro zakljuËanom, dræao nekoliko
osobnih stvari i nisam æelio da ih Isus vidi. Znao sam da
su mrtve i trule, ali bilo mi je do njih toliko stalo da sam
se bojao priznati njihovo postojanje.
MOJE SRCE — ISUSOV STAN
135
Poπao je sa mnom stubama. Bio sam srdit. Dopustio
sam Mu da ue u sve prostorije, a sad me zbog siÊuπnog
ormariÊa poziva na odgovornost. U sebi sam rekao: To
prelazi sve granice. NeÊe dobiti kljuË.
A On je, ËitajuÊi moje misli, odgovorio:
“Ako misliπ da Êu ostati ovdje, na prvom katu, s tim
smradom, u zabludi si.”
Vidio sam da je naumio siÊi niz stube. Slomio sam
se. Kad upoznaπ i zavoliπ Isusa, onda je nepodnoπljivo
vidjeti da se On povlaËi. Morao sam se predati.
“Evo Ti kljuË”, rekao sam æalosno, “ali moraπ sâm
otvoriti i srediti ormar. Ja to jednostavno ne mogu.”
“Daj mi kljuË”, rekao je, “daj mi dopuπtenje i ja Êu
ga srediti.”
DrπÊuÊim rukama predao sam Mu kljuË. Uzeo ga je,
otkuËao ormar i izbacio natrulu i smrdljivu stvar. Onda
je oËistio i obojio ormar. To je uËinio u hipu. O, kakva
pobjeda, kakvo osloboenje πto je onaj mrtvi predmet
nestao iz mojega æivota!
Potpuna odgovornost
A onda mi je na um doπla misao.
“Gospodine, je li moguÊe da preuzmeπ upravljanje
Ëitavom kuÊom i srediπ je tako kao πto si to uËinio s
ormarom? Bi li preuzeo odgovornost da moj æivot teËe
onako kako bi Ti æelio?”
Njegovo je lice bilo ozareno dok je odgovarao:
“Svakako, upravo sam to æelio. Svojom snagom ne
moæeπ biti pobjedonosan krπÊanin. Dopusti da djelujem
za tebe i preko tebe. Ali”, dodao je polako, “ja sam samo
gost. Nemam pravo stvarati red, nisam vlasnik.”
Spustio sam se na koljena pred Njim i rekao:
136
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Gospodine, Ti si bio gost, a ja domaÊin. Odsad
æelim biti Tvoj sluga, a Ti budi gospodar.”
©to sam bræe mogao, otvorio sam trezor i izvadio
vlasniËki list s opisom mojega vlasniπtva. Brzo sam prepisao kuÊu na Njega.
“Evo”, rekao sam, “tu je sve πto jesam i πto imam —
zauvijek. Sad si Ti gospodar kuÊe. Ja Êu ostati samo Tvoj
sluga i prijatelj.”
Otkad je Isus uredio moju kuÊu, sve se promijenilo.
Doi u moje srce, Gospodine Isuse! Doi danas;
neka bude Tvoje. O, doi u moje srce, Gospodine Isuse!
(Prema Aller Diner, br. 3 i 4, 1991., str. 106—109)
137
Katedrala bez zidova
U maloj knjizi proroka Obadije/Abdije nalazi se kratko, ali ozbiljno proroËanstvo o Edomu, narodu koji je
bio u rodbinskim vezama s Izraelom (preko Ezava).
“Za pokolj i nasilje nad bratom svojim Jakovom
sram Êe te pokriti, i nestat Êeπ zasvagda. U dan onaj
kad stajaπe postrance, dok mu tuini blago odvodiπe,
dok stranci ulaæahu na vrata njegova i ædrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaπe kao jedan od njih. Ne naslauj se bratu u dan nesreÊe njegove! Ne likuj nad
sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreÊe njegove! Ne naslauj se
njegovom propaπÊu u dan nesreÊe njegove! Ne pruæaj
ruku na imanje njegovo u dan nesreÊe njegove! Ne
stoj na raskrπÊima da pobijeπ njegove bjegunce! Ne
izdaji preæivjelih njegovih u dan tjeskobni! Jer blizu
je Jahvin dan svima narodima! Dat Êe ti milo za
drago, tvoja Êe djela na tvoju glavu pasti.” (Obadija
10-15)
©to je izazvalo toliku Boæju srdæbu? ©to Ga je navelo
na tako straπnu osudu? Odgovor nazrijevamo iz samog
teksta: bezosjeÊajnost, neosjetljivost na patnje bliænjega.
Jesmo li se kad suoËili s bezosjeÊajnoπÊu? Nekim si
lijeËnicima samo broj meu pacijentima koje je danas
primio. Uspostavio je dijagnozu: tlak, puls, odreeni simptomi, terapija ili operacija. I to je sve.
Poznajemo i bezosjeÊajne nastavnike. Jednostavno
izrecitiraju gradivo (podatke), a ti se snalazi.
138
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
A πto reÊi o bezosjeÊajnim trgovcima? O osoblju u
uredima koje obavlja privatne telefonske razgovore dok
ti Ëekaπ?
No mnogo bezosjeÊajnosti moæe biti u domu, meu
braËnim drugovima, od roditelja prema djeci, od djece
prema roditeljima.
Svijet je danas pun bezosjeÊajnosti. Svijet je bezosjeÊajan. A Isus je to prikazao u prispodobi o milosrdnom Samarijancu (Luka 10,30-35).
Uvodni tekst pokazuje koliko Bog mrzi bezosjeÊajnost i ravnoduπnost prema drugima. On zna odakle ona
potjeËe.
Isus je to jasno rekao u prispodobi o sijaËu koji je
noÊu sijao: “Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ga posija
jest avao.” (Matej 13,28.39)
Rezultati te sjetve svuda su oko nas.
“Mnogi skrivaju glad svoje duπe... Neki su u velikoj
nevolji, a nisu toga svjesni... Mnogi su na pogreπnom
putu i svjesni su svoje sramote i ludosti. SjeÊaju se svojih
pogreπaka i zabluda sve dok ih ne obuzme oËaj.” (Isusove usporedbe, str. 265)
Edgar N. Jackson, psiholog, specijalist za pastoralnu
sluæbu, kaæe da se dvadeset od sto osoba oko nas bori
s tugom zbog gubitka voljene osobe, dvadeset tri osobe
bore se s problemima u braku, dvadeset osoba s blagim
neurozama, a tri do osam osoba muËi osjeÊaj krivnje i
usamljenosti zbog impulsa homoseksualnosti.
©to mi Ëinimo? Jesmo li iπta uËinili ovoga tjedna da
bismo umanjili patnju oko sebe? Jesmo li i mi, koji smo
pomilovani od Boga i kojima je On pokazao svoju suÊut
i suosjeÊanje, bezosjeÊajni i ravnoduπni prema onima
oko sebe?
KATEDR ALA BEZ ZIDOVA
139
Na ameriËkom visokom teoloπkom uËiliπtu profesor
je od studenata traæio da za sljedeÊe predavanje obrade
Isusovu prispodobu iz Luke 10,30-37.
Nekoliko studenata je doπlo na zamisao da naprave
pokus. Na putu do zgrade u kojoj se odræavala nastava
studenti su morali proÊi kroz omanji park. Jedan od
mladiÊa obukao je staru, poderanu odjeÊu i, glumeÊi
ranjenika, legao pokraj puta. Svi koji su ujutro æurili na
predavanja, morali su ga vidjeti i primijetiti crvene mrlje
(od soka rajËice) na vratu i prsima. Nitko nije zastao da
mu pomogne.
DomaÊoj zadaÊi mladih teologa neπto je nedostajalo.
Neπto πto je Isus imao. “A kad vidje mnoπtvo naroda,
saæali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapuπteni kao
ovce bez pastira.” (Matej 9,36)
Isus se nije zadovoljio onim πto je vidio.
“Kako je Bog Isusa iz Nazareta ‘pomazao Duhom’
Svetim i snagom te kako je Isus proπao ËineÊi dobro
i ozdravljujuÊi sve koje avao bijaπe tlaËio, jer ‘Bog
bijaπe s njim’.” (Djela 10,38)
©to vrijede prekrasne biblijske istine o kojima raspravljamo, πto vrijedi osvjedoËenost da smo djeca Boæja
ako ostanemo postrance kraj tolikih potreba oko sebe?
“Mnogi su malaksali i obeshrabrili se u velikoj borbi
æivota, iako bi ih samo jedna rijeË ljubazne potpore i
ohrabrenja mogla ojaËati da pobijede. Nikad, nikad ne
budite bezosjeÊajni, hladni, nemilosrdni i kritiËki raspoloæeni. Nikad nemojte propustiti nijednu prigodu da
kaæete neku rijeË ohrabrenja i da oæivite nadu. Nismo
svjesni kako dalekoseæan utjecaj mogu imati naπe njeæne
i blage rijeËi, naπi napori sliËni Kristovima da olakπamo
neki teret.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava,
sv. 2, str. 208)
140
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
SjeÊam se filma koji sam vidio prije mnogo godina.
Uz pratnju glazbe, bez rijeËi, kamera vas vodi u prirodu,
meu puste breæuljke s oskudnom travom. U dolini stoje
Ëetiri stupa, propovjedaonica, stol s postavljenim kruhom i Ëaπom te desetak klupa. To je crkva u prirodi.
Film se zove Katedrala bez zidova.
Na klupama sjede ljudi: æena u godinama, mladiÊ,
braËni par srednjih godina, majka s djetetom... I pastor
najavljuje pjesmu Stijeno Spasa, Boæe moj. Orgulje prate i vjernici pjevaju. PrimjeÊujete kako se s brijega spuπta pripit Ëovjek. Zastaje desetak metara od crkve. Promatra. Ubrzo nailazi mladiÊ obojene koæe. I on zastaje
na drugoj strani crkve. Pjesma je zavrπena. Molitva takoer. Propovjednik poËinje propovijed i Ëita tekst: “Pustite djecu...”
S druge strane se pribliæava majka s djeËakom. I ona
zastaje. Vjernici pogledavaju sve troje i onda prate pastora i njegove rijeËi: “Isus prima sve ljude...”
Tijekom propovijedi nailazi mladi par na motorkotaËu. Gase motor nekoliko metara od crkve. Svi ih gledaju. Vjernici pjevaju pjesmu “Ja idem takav kakav sam”.
Zatim pastor uzima kruh. Govori o Isusu koji nam se
predao. PromatraËi stoje i gledaju. Pastor Ëita tekst o
lomljenju kruha, silazi i poËinje dijeliti... Svi jedu dok on
govori o potrebi da nas treba meusobno povezivati
Boæja ljubav, da budemo jedno s Njim.
Na red dolazi Ëaπa. Svi je primaju, piju iz nje. OsjeÊa
se napetost. Pastor govori o potrebi da ljubimo jedni
druge... Na kraju dolazi do postarije æene. Ona se vrpolji. Uzima Ëaπu iz pastorove ruke, gleda u pijanca, pa u
Ëaπu... Polako pije i kad je popila, izlazi iz crkve i prilazi
pijancu. Svi su zaprepaπteni. Stavlja ruku na njegovo
rame i poziva ga da im se pridruæi.
KATEDR ALA BEZ ZIDOVA
141
U tome trenutku kao da je neka Ëarolija skinuta s
cijele crkve. Odjednom svi odlaze k promatraËima: majka s djetetom prilazi mladoj majci s djetetom, braËni par
odlazi paru s motorkotaËa, mladiÊ prilazi obojenom posjetitelju. Svi razgovaraju, svi se smijeπe, svi gestikuliraju, svi su sretni. — I to je kraj filma.
Joπ uvijek se sjeÊam svoje reakcije na pitanje: je li
ta crkva imala zidove?
Ellen White vrlo ozbiljno govori o ravnoduπnosti i
tvrdi da je ravnoduπnost koju pokazujemo prema svijetu “grozna”, da je Bog “mrzi”. Ravnoduπnost je uzrok πto
Boæji narod nema sile Svetog Duha, i “vidljivog odricanja
od Krista”, πto Êe dovesti do “gubitka Neba”. (7T 103;
1TT 477; 6BC 1055; 8T 45; 1SM 196)
©to uËiniti? Samo jedno: slijedimo Krista! Ako poemo za Njim, poËet Êemo primjeÊivati ljude i njihove
potrebe. Oni nas neÊe moÊi zavarati svojom prividnom
ravnoduπnoπÊu ili odbijanjem.
Dva su psihologa istraæivala kad su ljudi spremni
pomoÊi drugima u krizi. ZakljuËili su da moraju biti
ispunjena tri uvjeta:
1. moramo primijetiti da se neπto dogaa,
2. moramo zakljuËiti da je pomoÊ potrebna i
3. moramo preuzeti odgovornost da neπto uËinimo.
Dakle, prvo moramo primijetiti znakove nevolje u
kojoj se drugi nalazi. Moramo se probiti kroz zidove
svojega privatnog svijeta, svojih misli i preokupacija.
Zatim moramo zakljuËiti da je rijeË o ozbiljnoj potrebi, a to znaËi da moramo biti spremni i pogrijeπiti, da
nas drugi iznenadi, Ëak i povrijedi.
Nakon toga moramo zakljuËiti: “Za to sam ja odgovoran. Moram neπto uËiniti. Ako nitko drugi neÊe, ja
moram!” To je riziËno, ali je tako.
142
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Apostol Ivan je pisao: “Mi znamo da smo preπli iz
smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje
u smrti. Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi
svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce —
kako Êe ljubav Boæja ostati u njemu? DjeËice, ne ljubimo rijeËju i jezikom, nego djelom i iskreno. Po tome
Êemo poznati da smo od istine i pred njim umiriti
svoju savjest — ma za πto nas naπa savjest osuivala
— jer je Bog veÊi nego naπa savjest. On poznaje sve.”
(1. Ivanova 3,14.17-20)
Kakvu viziju Crkve imamo? Ja sanjam o Crkvi prepunoj topline, zajedniπtva, u kojoj mogu naÊi osjeÊajnost, suÊut i ljubav svoje braÊe i sestara. Tada Êe se ta
toplina preliti u naπe svakodnevno æivljenje i biti dostupna drugima oko nas.
143
Ne idi preËacem, idi putom!
Prije nekoliko godina imao sam prigodu putovati
automobilom preko Sjedinjenih AmeriËkih Dræava s istoka na zapad. TreÊega dana poËeli smo se uspinjati
istoËnim padinama Sierre. Prolazili smo prekrasnim divljim predjelima sa stoljetnim πumama. Gotovo na samom
prijevoju naiπli smo na spomenik. Tu se zimi s 1846. na
1847. zbila teπka tragedija.
U proljeÊe te godine sve je lijepo poËelo. Donnerova
skupina kola krenula je iz savezne dræave Missouri u
Kaliforniju. Nakon nekoliko mjeseci naπli su se pod planinskim lancem Sierre u istoËnoj Kaliforniji. PoËeo je
muËan uspon. Nadali su se prije zime prijeÊi preko prijevoja.
No zima je rano stigla. Snijeg je ubrzo pokrio sve
putove, a nanosi su bili tako visoki da su prekrili konje.
Dalje se nije moglo. Ni povratak nije bio moguÊ. Preostalo je samo da se ukopaju i Ëekaju da zima proe.
Nadali su se da Êe nakon rane zime uslijediti rano proljeÊe.
Snjeæne oluje ubrzo su prekrile kolibe i πatore. Da
bi iziπli na povrπinu, trebalo je kopati tunele. Kola su bila
pokrivena snijegom. I æivotinje. Ljudi su motkama traæili
one koji su podlegli straπnoj zimi.
S nadolazeÊom zimom povukla se divljaË pa nije bilo
ulova. Snijeg je dosegnuo visinu od sedam metara, a na
povrπini su virili vrhovi jelki i smreka.
Zima nije popuπtala. Ljudi su pojeli posljednje zalihe
hrane. PoËeli su slabjeti i nisu mogli dulje ostati na
144
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
nogama. U kolibama su traæili neπto za jelo. Kuhali su
remenje da bi ga omekπali kako bi se moglo jesti.
Glad je prvo pokosila najslabije. Od osamdeset sedam osoba koje je zima tu prikovala, samo Ëetrdeset
sedam izmuËenih i izgladnjelih moglo je poÊi sa skupinom spasilaca koji su ih u proljeÊe pronaπli.
Kako se mogla dogoditi takva tragedija? U Ëemu su
ti iskusni ljudi pogrijeπili? Bilo je nekih progreπaka u
planiranju, ali je jedna od njih bila sudbonosna. Kad je
velika povorka stigla do male trgovaËke postaje u saveznoj dræavi Wyoming, putnici su Ëuli da postoji kraÊi put
do Velikog slanog jezera. »uli su da se put moæe skratiti
za 450 kilometara.
Nekoliko dana je proπlo dok nisu odluËili kamo Êe.
VeÊina je odluËila krenuti starim, provjerenim putom.
Bez veÊih poteπkoÊa sretno su stigli u Kaliforniju. Meutim, osamdesetak njih odluËilo je poÊi nepoznatim
putom.
Ustanovili su da je put vodio kroz podruËje koje je
Ëesto bilo neprohodno za kola. Na putu je znalo biti
velikog kamenja o koje su se lomili kotaËi. Puno je vremena potroπeno za popravke. Osim toga, strmine su iscrpljivale konje pa se vozilo sporije. KraÊi put je prouzroËio
zakaπnjenje od mjesec dana, i to se pokazalo pogubnim.
Mi krπÊani smo na putu u nebeski Kanaan. Pisac
Poslanice Hebrejima kaæe da su patrijarsi priznali da su
na ovoj Zemlji samo prolaznici. “U vjeri umrijeπe svi ovi
ne primivπi πto je obeÊano, veÊ to izdaleka vidjeπe i
pozdraviπe te priznadoπe da su tuinci i putnici na
zemlji.” (Hebrejima 11,13)
U sljedeÊem retku pisac prelazi s patrijarhâ na danaπnjicu: “Oni koji tako govore pokazuju da traæe domovinu. A da su pod tim joπ mislili na onu iz koje su
NE IDI PRE»ACEM, IDI PUTOM!
145
iziπli, joπ bi imali vremena da se vrate. A sad, oni teæe
za boljom, to jest nebeskom (domovinom). Zato ih se
Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom.
Zbilja im je pripravio grad.” (Redci 14-16)
Kako je s nama? Nismo li i mi ostavili ovu zemaljsku
domovinu kad smo se odazvali Boæjem pozivu? Danas
putujemo u nebesku domovinu.
Kojim putom? Sâm je Isus zacrtao put: “Tamo kamo
ja idem veÊ znate put. ‘Gospodine — reËe mu Toma —
ne znamo kamo ideπ. Kako bismo mogli poznavati
put?’ ‘Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko
ne dolazi k Ocu osim po meni.’” (Ivan 14,4-6)
O tome putu govorila je i robinja koja je u Filipima
vikala za apostolima Pavlom i Silom: “Ovi su ljudi sluge
najuzviπenijeg Boga; oni vam navjeπÊuju put spasenja.” (Djela 16,17)
Kad su Akvila i Priscila u Efezu sreli rjeËitog i uvjerljivog Apolona, biblijski izvjeπtaj kaæe: “Bijaπe pouËen o
Putu Gospodnjemu te je, sa æarom u duπi, govorio i
uËio πto se odnosilo na Isusa, iako je poznavao samo
krπtenje Ivanovo. On poËe smjelo propovijedati u
sinagogi. Kad ga Ëuπe Priscila i Akvila, uzeπe ga k sebi
te mu toËnije izloæiπe put Boæji.” (Djela 18,25.26)
Apostol Pavao analizira taj put: “Imamo dakle, braÊo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj — put
nov i æiv πto nam ga On ostvori kroz zavjesu, to jest
svoje tijelo.” (Hebrejima 10,19.20 — Duda, FuÊak)
Kome od nas nije poznat taj put? Naæalost, Sotona
se uvijek trudio zavesti nas s pravog puta. Rijetko kad
mu uspije nekoga vratiti na stari put, jer znamo kakav
je æivot na njemu. Zbog toga ima lukavo pripremljenu
zamku: sugerira nam da poemo drugim, lakπim, kraÊim
putom.
146
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Ne treba sve uzeti tako ozbiljno, strogo”, govori.
“Bog je milostiv, Ëeka nas i ljubi”, πapÊe.
Mnogo je takvih preËaca: zanemarivanje molitve,
razmiπljanja i prouËavanja; zanemarivanje zdravstvenih
propisa, samovolja u prehrani; izbjegavanje krπÊanskog
svjedoËenja; zanemarivanje sastanaka Boæjeg naroda. Sve
to i mnogo drugog smanjit Êe i iscrpiti naπe duhovne
priËuve. I kad nam budu najpotrebnije, morat Êemo
gladovati.
Zato Bog savjetuje: “Ne idi stazom opakih i ne
stupaj putem zlikovaca... Pazi na stazu kojom kroËiπ,
i neka ti svi putovi budu pouzdani. Ne skreÊi ni desno
ni lijevo, dræi svoj korak daleko odà zla.” (Izreke
4,14.26.27)
Jesmo li zapazili upozorenja? Ne idi... ne stupaj...
Pazi na stazu... Ne skreÊi... dræi svoj korak...!
Bog je voljan odgovoriti na naπu molbu za pomoÊ.
Psalmist je bio siguran da Êe mu Bog pokazati put æivota
(Psalam 16,11). Nemojmo iÊi nekim novim stazama, preËacima! Bog nije na tome putu pa Êemo doæivjeti razoËaranje.
Bog nam povjerava joπ jednu zadaÊu: “Zato uspravite mlitave ruke i klecava koljena i pravo hodite
svojim nogama da se hromi ud ne iπËaπi, nego radije
da ozdravi.” (Hebrejima 12,12.13) Pomozimo jedni drugima da bismo na tome putu ustrajali! Neka πto prije
doe dan kad Êemo ugledati kraj toga puta i uÊi u naπu
pravu domovinu!
147
“Ne zabaci me u starosti ...
ne zapusti me!”
Izvjeπtaj o golemom Salomonovu bogatstvu — skupljenom zlatu i srebru — oduvijek sam shvaÊao kao opis
uspjeha i slave, a zapravo je bio upozorenje na nevolje
koje dolaze. Izvjestitelj o Salomonovu æivotu navodio je
Ëinjenice, a Ëitatelju ostavio da ih prosudi i ocijeni.
Tako je, primjerice, poznavatelju Starog zavjeta, a
osobito Petoknjiæja, bilo poznato Boæje upozorenje u
Ponovljenom zakonu 17,16.17: “Samo neka ne dræi mnogo konja, i ne πalje naroda u Egipat da poveÊa broj
konja. Jer vam je Jahve rekao: ‘Ovim se putem nikada
viπe ne vraÊajte!’ I neka nema mnogo æena, da mu
srce ne poe stranputicom.”
Salomon je izravno prekrπio oba Boæja naloga. I tako
je nastao problem opisan u 1. o Kraljevima 11,1-4: “Kralj
je Salomon — uz kÊer faraonovu — volio mnoge æene
tuinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke,
od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima:
‘NeÊete odlaziti k njima i oni neÊe dolaziti k vama;
oni Êe zacijelo okrenuti vaπa srca svojim bogovima.’
Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. Imao je
sedam stotina kneæevskih æena i tri stotine inoËa. Njegove su æene zavodile njegovo srce. I kada je Salomon
ostario, njegove su mu æene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije viπe potpuno pripadalo Jahvi kao πto je pripadalo srce njegova oca Davida.”
148
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Najmudriji je postao najlui. Umjesto da bude uzviπen primjer posluπnosti Bogu, postao je javni krπitelj
Boæjih svetih propisa. Dogodilo se upravo ono πto je Bog
rekao — æene su okrenule njegovo srce svojim bogovima.
©to se zapravo dogodilo? Kako je Salomon mogao
πtovati druge bogove?
Danas poznajemo pojam sinkretizma. Sinkretizam
je vrlo popularan i suvremen. To je put kojim srce, koje
nije potpuno okrenuto k Bogu, odlazi od Boga. Sinkretizam je tvrdnja: sve su religije dobre i sve imaju dijelove
Boæje objave. KrπÊani mogu uËiti od drugih, od nekrπÊana. Svatko moæe imati svoju religiju — vaæno je da
bude iskren.
Zapravo su istoËnjaËke religije sinkretistiËke, jednako
kao i liberalno krilo suvremenog protestantizma.
Salomon je zakljuËio da klanjanjem pred idolima
svojih æena pokazuje koliko ih voli. (Piπe da ih je sve
ljubio!) Naravno, Jahve je bio najviπi Bog, ali πto smeta
ako nazoËi nekoj sveËanosti prireenoj u Ëast moapskom
Kemoπu, edomskom Kausu ili amonskom Milkomu te
hetitskoj boæici Sunca! Znao je Salomon da to nisu æivi
bogovi, veÊ samo ljudski prikazi Jedinog, moÊnog Boga
Svedræitelja.
Upravo je sinkretizam pripomogao okretanju njegova srca za drugim bogovima.
I danas postoji ista opasnost za nas u dodiru s drugim vjerskim zajednicama za koje nam se Ëini da imaju
dijelove istine, ljepπe i privlaËnije prikazane. Pazimo da
nam druæenje s njima ne okrene srce pa ono viπe neÊe
cijelo pripadati Bogu!
U navedenom biblijskom izvjeπtaju osobitu pozornost izaziva poËetak Ëetvrtog retka: “I kada je Salomon
ostario...” Vrlo je vaæno znati πto se dogaa u starosti.
“NE ZABACI ME U STAROSTI ... NE ZAPUSTI ME!”
149
Ellen White u Selected Messages, sv. 2, str. 78 kaæe:
“Onaj tko je ostario u sluæbi Bogu, moæe zakljuËiti da
nije sposoban uvijek pratiti ono πto se zbiva oko njega
niti pamtiti ono πto se nedavno dogodilo, ali Êe njegov
um pamtiti prizore i postupke iz djetinjstva. O, kad bi
mladi shvatili koliko je vaæno saËuvati Ëist um, neokaljan
iskvarenim mislima, a duπu Ëistu od svih poniæavajuÊih
postupaka, jer se ËistoÊa i neËistoÊa mladosti odraæavaju u starosti.”
Upravo o tome mladi ne razmiπljaju. Ne znaju da
ljudi u starosti zaboravljaju sadaπnjost, ali odliËno pamte
proπlost. Ne ulazim u psiholoπko objaπnjenje te pojave,
no ona je prisutna. Ono Ëime smo zaokupljeni u mladosti, pojavit Êe se u starosti.
David je to dobro razumio. Njegov sedamdeset prvi
psalam je izvanredno ganutljiva molba za Boæju milost u
starosti:
“Tebi se, Jahve, utjeËem, ne daj da se ikada postidim! U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho
k meni i spasi me! Budi mi hrid utoËiπta i Ëvrsta
utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja... Na te
se oslanjam od utrobe; ti si mi zaπtitnik od majËina
krila: u te se svagda uzdam... Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakπu sile, ne zapusti me!... Boæe, ti mi
bijaπe uËitelj od mladosti moje, i sve do sada navijeπtam Ëudesa tvoja. Ni u starosti, kad posijedim, Boæe,
ne zapusti me, da kazujem miπicu tvoju naraπtaju
novom i svima buduÊima silu tvoju.” (Psalam 71,1-3.
6.9.17.18)
U svezi s ovim psalmom osobito iznenauje komentar Ellen White. Njezine rijeËi su snaæno upozorenje,
posebice mladima. Stariji Êe teπko moÊi πto promijeniti,
osim uz djelovanje osobite Boæje milosti.
150
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“David je molio Gospodina da ga ni u starosti ne
zaboravi. Zaπto se tako molio? Vidio je da je veÊina starih
oko njega nesretna jer s godinama jaËaju i nesretne crte
njihova karaktera. Ako su po naravi bili zatvoreni i
pohlepni, u zrelim godinama su postali nepodnoπljivi.
Ako su bili ljubomorni, razdraæljivi i nestrpljivi, u starosti
su to postali joπ viπe.
David je bio uznemiren kad je primijetio da se Ëini
da je one koji su Ga se naizgled nekad bojali, Bog zaboravio i izloæio poruzi Gospodnjih neprijatelja. Zaπto je
doπlo do toga? Kako je starost stizala, Ëinilo se da gube
nekadaπnju sposobnost rasuivanja pa su bili spremni
sluπati savjete stranaca o tome kome se trebaju povjeravati. Njihova neobuzdana zavist ponekad bi buknula
kao vatra, jer se nisu svi sloæili s njihovim sve slabijim
rasuivanjem. Neki su bili uvjereni da njihova vlastita
djeca i rodbina priæeljkuju njihovu smrt da bi mogli
zauzeti njihovo mjesto i dobiti njihov imetak te steÊi
poπtovanje koje je njima bilo ukazivano. A drugima su
toliko zavladali njihovi zavidni, pohlepni osjeÊaji da su
bili spremni uniπtiti vlastitu djecu.”
To je ruæna, ali Ëesto realna slika. Ellen White nastavlja: “Davida se to duboko dojmilo. Bio je zbunjen.
Gledao je pred sobom vrijeme kad Êe sâm ostarjeti;
bojao se da Êe ga Bog napustiti i da Êe biti nesretan kao
drugi koje je promatrao, pa Êe biti prepuπten prijekorima Gospodnjih neprijatelja. OptereÊen tim teπkim teretom, David se moli (citiran Psalam 71,9.17.19). OsjeÊao je potrebu obraniti se od zala koja prate starost.
»esto se dogaa da starije osobe nisu spremne priznati opadanje svojih umnih snaga i zbog toga skraÊuju
svoje dane brinuÊi se za ono πto pripada njihovoj djeci.
Sotona se Ëesto poigrava njihovom maπtom pa ih navodi
“NE ZABACI ME U STAROSTI ... NE ZAPUSTI ME!”
151
da gomilaju svoja sredstva tjeskobno se brinuÊi i tako
stvaraju stalnu zabrinutost za svoja zemaljska dobra. Neki se Ëak liπavaju mnogih udobnosti u æivotu i rade iznad
svojih snaga umjesto da troπe ono πto imaju. Zbog toga
su stalno zabrinuti i uplaπeni da Êe u buduÊnosti biti
izloæeni oskudici.
Kad bi takvi prihvatili glediπte koje bi bilo po volji
Bogu, njihovi posljednji dani mogli bi im biti najljepπi i
najsretniji. Oni koji imaju djecu, u Ëije se poπtenje i
razumno upravljanje dobrima mogu pouzdati, trebaju im
dopustiti da upravljaju umjesto njih i da se pobrinu za
njihovu sreÊu. Ako to ne uËine, Sotona Êe iskoristiti
nedostatak njihove umne snage i upravljati mjesto njih.
Stoga trebaju odloæiti zabrinutost i terete, a vrijeme provoditi πto sretniji, sazrijevajuÊi za Nebo.” (Signs of the
Times, 19. veljaËe 1880.; usporedimo Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1, str. 112.113)
Zar je uistinu sve tako tragiËno? Zar nema moguÊnosti da se promijenimo dok smo æivi? Radosna je vijest da
ima nade: Boæja milost nas moæe promijeniti ako to doista æelimo. Biblija nam daje primjere koji pokazuju da
je takva promjena moguÊa i ostvariva.
Primjer apostola Ivana
Ivan je mogao imati dvadesetak godina kad je upoznao Isusa. U Evaneljima Ëitamo kakav je bio njegov
karakter. Opis nije laskav: bio je ambiciozan, ratoboran,
sklon kritiziranju, ohol, osvetoljubiv, plah i kivan na sve
koji bi ga uvrijedili (vidi Ellen G. White: Isusov æivot,
str. 233; Odgoj, str. 77; Koraci prema Kristu, str. 77).
“»ak ni Ivan, omiljeni uËenik, koji je najpotpunije
odraæavao Spasiteljevu sliku, nije sâm po sebi imao tu
152
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
ljepotu karaktera. Bio je ne samo nametljiv i Ëastohlepan, veÊ i æestok i kivan na sve koji su ga vrijeali. Ali
kad se upoznao s karakterom boæanskog Sina, postao je
svjestan svojih nedostataka i ta ga je spoznaja uËinila
poniznim. Snaga i strpljvost, sila i njeænost, veliËanstvo
i krotkost — a to je svakodnevno gledao u æivotu Boæjeg
Sina — ispunili su njegovu duπu divljenjem i ljubavlju. Iz
dana u dan Krist je sve viπe privlaËio njegovo srce, sve
dok nije, ispunjen ljubavlju prema UËitelju, izgubio sebe
iz vida. Njegova gnjevna i Ëastoljubiva narav doπla je pod
utjecaj Kristove preobraæavajuÊe sile... Sila Kristove ljubavi preobrazila je njegov karakter. To je prava posljedica sjedinjenja s Isusom. Kad Krist boravi u srcu, narav
se mijenja.” Ellen G. White, Koraci prema Kristu, str.
77.78)
Sâm Ivan je to opisao nezaboravnim rijeËima: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet
nas jer njega nije uznao. Ljubljeni, sada smo djeca
Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo:
kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga
vidjeti onakva kakav jest. Tko god je poloæio ovu nadu
u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1.
Ivanova 3,1-3)
Kakvo upozorenje svima nama!
“No Salomonov primjer nam sluæi kao upozoravajuÊi
svjetionik. Kad ti, ostarjeli putniËe, koji si vodio æivotne
bitke, misliπ da stojiπ, Ëuvaj se da ne padneπ... Kakvo
upozorenje svima koji æele spasiti svoje duπe, da stalno
bdiju u molitvi! Kakvo upozorenje da u srcu stalno Ëuvaju Kristovu milost, da se bore s unutarnjom pokvarenoπÊu i vanjskim kuπnjama!” (Ellen G. White, The SDA
Bible Commentary, sv. 2, str. 1031)
“NE ZABACI ME U STAROSTI ... NE ZAPUSTI ME!”
153
Hvala Bogu πto za stare ima nade iako su u mladosti
iπli drugim putovima. Isto tako hvala Bogu πto je upozorio mlade da paze kako æive, svjesni da Êe ono πto posiju
donijeti plod u starosti. Iznad svega hvala Bogu na Njegovoj beskrajnoj milosti i ljubavi.
154
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Ohrabrimo se u svojoj “πpilji” —
Bog je i u njoj
Uvijek sam se divio poukama πto ih pruæa Davidov
æivot. Ljetos sam Ëitao knjigu u kojoj se pisac pozabavio
jednim isjeËkom iz æivota toga Boæjeg Ëovjeka. Mislio
sam da bi bilo dobro da zajedniËki podijelimo njegove
blagoslove.
Svima nam je znano kako je David od mladog pastira
preko noÊi postao slavljena liËnost u Izraelu. Neko vrijeme Davidu se Ëinilo da bolje ne moæe biti. Pobijedio
je Golijata, narod ga je slavio i uzdizao, postao je proslavljeni vojskovoa, oæenio se voljenom kraljevnom —
sve je sliËilo bajci.
A onda se odjednom sve sruπilo. Postao je bjegunac,
ni kriv ni duæan, zbog ©aulove bolesne zavisti i ljubomore.
Besumnje je David bio silno zbunjen ponaπanjem
Boæjeg pomazanika ©aula. Zaπto je Bog dopustio da ©aul
i dalje vlada? Je li Bog pristran? Je li napustio svoj narod?
Svetiπte i njegova sluæba viπe nisu bili u ©ilu; kovËeg
Saveza nalazio se u domu jednog levita u Karijat-Jearimu.
Je li moguÊe da su kroz sva ta stoljeÊa bogosluæje i
religija bili prijevara? Ima li zaista Boga na Nebu? Ima
li On doista plan za Izraela? Zaπto je David morao napustiti svoje mjesto pastira i pomoÊi u ostvarenju kraljevstva
ako su uzviπena naËela πto ih je uvijek gajio trebala biti
pogaæena? ©to je vrijedilo boriti se protiv Filistejaca ako
je kralj odluËio ubiti onoga koji ih je pobijedio? David
OHR ABRIMO SE U SVOJOJ “©PILJI” — BOG JE I U NJOJ
155
se nije usuivao dignuti ruku na Boæjeg pomazanika, ali
nije znao πto bi uËinio.
Bojao se otiÊi Samuelu, uvjeren da bi ugrozio æivot
toga Ëasnog starca. Ako se vrati kuÊi u Gabu, mogao bi
izloæiti pogibelji æivot svoje æene. Æelio je upitati Gospodina, pa je zakljuËio da je jedino mjesto svetiπte u
Nobu.
Ali tu je pogrijeπio: lagao je sveÊeniËkom poglavaru
koji ga je doËekao oËito uplaπen. Ta vidio je na Davidovu
licu strah i zabrinutost. Znao je da neπto nije u redu. (1.
Samuelova 21,1.2)
Nakon πto je dobio hranu i Golijatov maË, David je
nastavio bijeg u Filisteju, u Gat, kralju Akiπu. (1. Samuelova 21,11) Tu Êe poËiniti drugu pogreπku (redci 13 i
14).
“Davidova je prva pogreπka bila nepovjerenje u Boga
u Nobu, a druga njegova pogreπka bila je prijevara Akiπa. David je pokazao plemenite karakterne osobine, a
njegova moralna vrijednost pribavila mu je naklonost
naroda, ali kad ga je stigla kuπnja, njegova je vjera posrnula i pojavile su se ljudske slabosti... David je u velikoj
krizi gledao na Boga i porazio filistejskog diva... Ali kad
su ga hvatali i progonili, nedoumica i æalost uËinili su
da izgubi svojega nebeskog Oca iz vida.
... (David je morao shvatiti) svoje slabosti i nuænost
neprekidne ovisnosti o Bogu. Kako je dragocjen utjecaj
Boæjeg Duha kad doe na depresivnu i oËajnu duπu,
hrabreÊi obeshrabrene, jaËajuÊi slabe i dajuÊi hrabrost i
pomoÊ umornim Gospodnjim slugama. O, kakav je naπ
Bog...!” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 554)
Iz toga iskustva nastao je 34. psalam. Kad ga je Akiπ
(hebrejski Abimelek) otjerao, David je shvatio da se mora viπe osloniti na Boga. U tome novom odnosu Davidovo
156
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
je srce bilo ispunjeno zahvalnoπÊu pa je ispjevao 34.
psalam.
U njemu Êe se David osvrnuti na steËeno iskustvo
rijeËima:
“Doite, djeco, i posluπajte me, uËit Êu vas strahu
Gospodnjem. O ËovjeËe, ljubiπ li æivot? Æeliπ li dane
mnoge uæivati dobra? Jezik svoj odà zla suspreæi i
usne svoje od rijeËi prijevarnih! Zla se kloni a Ëini
dobro, traæi mir i za njim idi!” (Psalam 34,12-15)
Kad smo izloæeni velikoj kuπnji i nevolji, kad se neprijatelj isprsi, a prijatelji nas ostavljaju, kad nemamo,
kamo god se okrenuli, od koga dobiti ni savjet ni pomoÊ,
sjetimo se kako je David uspio pobjeÊi ©aulu, preæivjeti
nakon susreta s Ahimelekom i Doegom Edomcem, skloniti se kod Filistejaca i saËuvati æivot. »itajmo u takvim
trenucima 34. psalam.
Dvadeset drugo poglavlje 1. Samuelove nastavlja opisivati Davidov bijeg i poËetak njegova lutalaËkog æivota.
“David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A
kad su to Ëula njegova braÊa i sva njegova obitelj,
dooπe onamo da mu se prikljuËe.” (1. Samuelova 22,1)
RijeË je o πpilji blizu grada Adulama, koja je postala
Davidovo tajno skroviπte. I danas se to podruËje doima
divlje i sablasno, prepuno πpilja, od kojih su neke zaista
goleme.
Za jednu od njih misli se da je bila Davidova πpilja.
Nalazi se na dugom uskom izdanku stijene visoko iznad
doline. Svuda je razbacano golemo kamenje, a jedan je
kameni blok, teæak nekoliko tona, gotovo zatvorio ulaz
u πpilju. U blizini je izvor bistre vode tekuÊice.
U πpilju se moæe uÊi samo kroz kruæni otvor na visini
od oko 2,5 metra. Jedan uzak, niski prolaz u njoj vodi
u malu πpilju iz koje vijugavi prolaz vodi u prostoriju
OHR ABRIMO SE U SVOJOJ “©PILJI” — BOG JE I U NJOJ
157
veliËine oko 460 m2. Uski prolazi granaju se i vode u
druge velike prostorije, od kojih su neke niæe od ostalih.
Tu se slobodno moæe smjestiti tisuÊu ljudi.
Davidovi roditelji i braÊa znali su da Êe ih zavidni
kralj sigurno nastojati uzeti za taoce. Stoga su pobjegli
k Davidu.
U svezi s time Ellen White piπe o obvezi djece da
se skrbe za svoje roditelje (2BC 1018). U knjizi Patrijarsi i proroci, str. 555, ona kaæe da se u Adulamskoj
πpilji cijela obitelj sjedinila u ljubavi i slozi. David je
osjetio gorËinu nepovjerenja od svoje braÊe pa je srce
progonjenog obradovala sloga koja je zamijenila razdor.
Premda skriveno, to mjesto postalo je tajna lozinka
mnogima Ëiji je æivot bio optereÊen problemima.
“Osim toga skupiπe se oko njega svi koji bijahu u
nevolji, svi zaduæeni, svi nezadovoljni, i on im posta
voom. A bijaπe ih oko njega Ëetiri stotine ljudi.” (1.
Samuelova 22,2)
Ubrzo se u toj πpilji oko Davida okupilo Ëetiristotinjak ljudi. Kakvo je to bilo druπtvo! Ljudi u nevolji,
zaduæeni, nezadovoljnici! To nisu nikako bili njeæni, blagi, smireni prognanici i izbjeglice. Odjednom se David
naπao okruæen ljudima o kojima Êe u 57. psalmu reÊi:
“Smiluj mi se, Boæe, o smiluj se meni jer mi se
duπa utjeËe tebi!... Leæim usred lavova koji proædiru
ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im
maË je naoπtren. Uzvisi se, Boæe, nad nebesa, slava
tvoja nek je nad svom zemljom.” (Psalam 57,2.5.6)
©to uËiniti s takvim oËajnicima? David se neÊe uplaπiti; prionut Êe na posao. Postat Êe im majka, vojni
instruktor, rame za plakanje i duπobriænik. Iz skupine
oËajnika on Êe ubrzo stvoriti dobro organiziranu gerilsku vojsku.
158
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Ti Êe ljudi do kraja ostati uz njega. Njihov Êe se broj
poveÊati na πest stotina. Oni Êe ga pratiti dok ne preuzme prijestolje. Biblija ih poslije naziva “junacima” (2.
Samuelova 23,8 i dalje; 1. Ljetopisa 11,10).
Kad god se Ëovjek, izloæen nevolji, trgne i osloni na
Boga, On Êe mu priteÊi u pomoÊ. Nema sumnje da je
Davidu u tome itekako pomogao prorok, mladi Gad, koji
je doπao vjerojatno po naputku proroka Samuela.
Gad Êe postati njegov doæivotni prijatelj. Bog je tako
osigurao Davidu proroËko vodstvo, kao πto je uËinio i
sa ©aulom. Iz toga zakljuËujemo da Bog ne gleda tko je
tko. Oni koji ne dostignu mjerilo boæanske visine, ne
mogu optuæivati Gospodina da nije uËinio sve πto Nebo
moæe uËiniti za uspjeh, veÊ mogu optuæivati sebe, zato
πto dosljedno odbacuju nebeske planove.
David je u adulamskoj πpilji ispjevao 57. psalam. U
njemu je pokazao da je povratio vjeru i hrabrost. Tu je
iskazao svoje pouzdanje u Boæje izbavljenje.
“Postojano je srce moje, Boæe, postojano je srce
moje; pjevat Êu i svirati. Probudi se, duπo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit Êu zoru jutarnju.
Hvalit Êu te, Gospode, meu narodima, meu pucima
pjevat Êu tebi: jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka
vjernost tvoja. Uzvisi se, Boæe, nad nebesa, slava tvoja
nek je nad svom zemljom!” (Psalam 57,8-12)
I mi smo ponekad izloæeni razliËitim nevoljama.
Vjernica koja æivi u domu nevjernih, svakodnevno
izloæena sluπanju psovki, prostota i uvreda na raËun svoje vjere; vjernik koji je uπao u neki posao s iskrenim i
poπtenim namjerama, a sad ga, Ëini se, Ëeka financijska
propast; mladiÊ i djevojka koji su imali odreene planove i snove, molili se da ih Bog vodi i pokaæe im put,
a odjednom se Ëini da sve ide naopako; moæda se æeliπ
OHR ABRIMO SE U SVOJOJ “©PILJI” — BOG JE I U NJOJ
159
πkolovati, ali ne prolaziπ na prijamnom ispitu ili nemaπ
novca; zategnuti odnosi u obitelji, nevaljala i neposluπna
djeca, nerazumijevanje braËnog druga i πtoπta drugo.
Ohrabrimo se! Ako je David uspio iziÊi na kraj sa
πpiljom punom oËajnika, i ti moæeπ stisnuti zube, zasukati rukave i prihvatiti se posla u svojoj “πpilji”. ©to ti
za to treba? Snaga? Hrabrost? Mir? Discipliniranost? Traæi
ih od Onoga koji toga ima u izobilju. Bog Êe te Ëuti! On
obraÊa osobitu pozornost na svaki krik koji dolazi iz
πpilje.
To savjetuje i Pavao:
“Dakle, stojte Ëvrsto! Opaπite svoje bokove istinom,
obucite oklop — pravednost, obujte noge ‘spremnoπÊu
za Radosnu vijest — mir!’ U svemu uzmite veliki πtit
— vjeru; njime Êete moÊi ugasiti sve goruÊe strijele
Zloga! Prihvatite kacigu — ono Ëim se spasava — i maË
Duha, to jest rijeË Boæju, sa svakovrsnom proπnjom i
molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnoπÊu i svakovrsnom
molitvom za sve svete.” (Efeæanima 6,14-18)
Posluπajmo, i neÊemo se razoËarati!
160
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
»uvajmo se vlastitih rjeπenja!
(1. Samuelova 27—29)
U æivotu se Ëesto suoËavamo s problemima koji nam
se Ëine nerjeπivi. Postoje razliËiti problemi, ali nam se
svi Ëine vaæni jer se tiËu nas i naπega æivota. Kako se
postaviti? ©to uËiniti? Kako se ponaπati? Gdje potraæiti
rjeπenje?
Katkad se Ëini da poteπkoÊama koje nas snalaze nema kraja. Molimo Boga da nas izbavi, a On kao da se
ogluπio. Pitamo se πto smo skrivili pa optereÊujemo i
svoju savjest, πto ne bismo trebali.
Potraæimo u Svetom pismu odgovore na takva pitanja. Razmotrimo jedan isjeËak iz Davidova æivota i pogledajmo koje sve pouke iz njega moæemo crpiti za sebe.
Svi se sjeÊamo kako je David od pastira doπao na
©aulov dvor i vodio Gospodnje bitke protiv Izraelovih
neprijatelja. UnatoË svemu πto je uËinio za svoj narod,
nije pokazao suÊut prema njemu kad je izgubio kraljevu
naklonost. Od toga naroda doæivio je samo prijezir i
nezahvalnost, a njegov je æivot postao stalna noÊna mora. Oskudno se hraneÊi, æivio je po πpiljama i u πumama,
u pustinji i na liticama; bio je Ëovjek izvan zakona.
Progonjen kao zvijer od ©aula, David se umorio od
skrivanja. Dugotrajna kuπnja iscrpila je njegovu vjeru u
Boæja obeÊanja. UnatoË svim ispjevanim psalmima, David je zakljuËio da Êe na kraju ipak pasti kao ærtva
kraljeve zlobe. I drugi put je odluËio potraæiti zaklon u
filistejskoj zemlji (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci,
str. 566).
»UVAJMO SE VLASTITIH RJE©ENJA!
161
“David reËe u sebi: ‘Ipak Êu jednoga dana poginuti
od ©aulove ruke. Zato nema niπta bolje za me nego
da se spasim u zemlji Filistejaca. Tada Êe ©aul odustati
da me dalje traæi po svim krajevima Izraelovim, i
izbavit Êu se iz njegove ruke.’ Kad je ©aul doznao da
je David pobjegao u Gat, nije ga viπe progonio.” (1.
Samuelova 27,1.4)
Ljudski gledano, bilo je to jedino realno rjeπenje.
Meutim, “Davidov zakljuËak da Êe ©aul sigurno ostvariti
svoju ubilaËku namjeru donesen je bez savjetovanja s
Bogom” (Patrijarsi i proroci, str. 566).
Zanimljivo je da se Bog nije umijeπao. Zaπto? Jer Ga
David nije ni pitao. Ne zaboravimo, tako je i u naπemu
æivotu.
“Dok je ©aul kovao zavjeru i nastojao ga uniπtiti, Bog
je radio da Davidu osigura kraljevstvo. Bog ostvaruje
svoje planove premda su oni pred Ëovjekovim pogledom
zavijeni tajnovitoπÊu. Ljudi ne mogu razumjeti Boæje
putove i, gledajuÊi ono πto se vidi, oni tumaËe kuπnje i
poteπkoÊe koje Bog dopuπta da dou na njih kao neπto
πto je usmjereno protiv njih te Êe im donijeti samo
uniπtenje. Tako je David gledao ono πto se vidi, a ne
Boæja obeÊanja. Sumnjao je da Êe ikad doÊi na prijestolje.
Duge kuπnje su oslabile njegovu vjeru i iscrpile mu strpljenje.” (Isto)
1. POUKA: Ne donosimo odluke a da nismo Boga pitali za savjet.
“Gospodin nije poslao Davida da zaπtitu potraæi kod
Filistejaca, Izraelovih najogorËenijih neprijatelja... Davidova nevjera je obeπËastila Boga... David je bio pomazan da stoji u obrani Boæjeg naroda i Gospod nije æelio
da Njegov sluga hrabri bezboænike tako πto Êe im otkriti
162
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
slabosti Njegovog naroda... Tim Ëinom dao je povoda
za pogreπno tumaËenje njegovih pobuda...” (Isto, str.
566.567)
“David se nije odrekao πtovanja Boga, niti se odrekao
djelovanja za Njegovu stvar, ali je ærtvovao svoje povjerenje u Njega zbog svoje osobne sigurnosti i tako okaljao
pravedan i vjeran karakter koji Bog zahtijeva da ga njegove sluge imaju.” (Isto, str. 567)
2. POUKA: Dræimo na umu Boæju Ëast, a ne svoje osobne interese. Zaboravimo na sebe i oslonimo se na Boæja obeÊanja.
Pomnjivim Ëitanjem ovoga poglavlja (1. Samuelova
27) nalazimo nove elemente koji nas upozoravaju da se
u ostvarenju Boæjih planova ne smijemo sluæiti nepoπtenim sredstvima.
Filistejski kralj Akiπ srdaËno ga je primio kao vazala
i na njegovu molbu mu darovao grad Siklag u kojemu
Êe ostati 16 mjeseci (redak 7). David sa svojim ljudima
odlazi u ratne pohode na jugu Palestine provodeÊi etniËko ËiπÊenje. Kad bi ga Akiπ pitao za pljaËku — jer je
redovito dobivao plijen — David bi lagao i tako stjecao
Akiπovo neograniËeno povjerenje. Time je neizravno pomogao Filistejcima, koji su imali sve izglede za uspjeh,
u kovanju planova protiv Izraela.
“Protivno Boæjoj volji David je krenuo trnovitim putom dvoliËnosti i spletke. ÆrtvujuÊi pouzdanje u Boga za
svoju ideju o vlastitoj sigurnosti, David je okaljao vjeru
koju Bog oËekuje da sve Njegove sluge pokaæu pred
ljudima i anelima.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str.
580)
»UVAJMO SE VLASTITIH RJE©ENJA!
163
3. POUKA: Ne smijemo se sluæiti sredstvima koja Bog ne moæe odobriti, a da ne snosimo posljedice.
Kad su filistejski planovi sazreli... “U ono vrijeme
Filistejci skupiπe svoje Ëete za rat protiv Izraela. I Akiπ
reËe Davidu: ‘Znaj da Êeπ iÊi sa mnom na vojsku, ti
i tvoji ljudi!’ A David odgovori Akiπu: ‘Dobro! Sad Êeπ
vidjeti πto Êe uËiniti tvoj sluga!’ A Akiπ odvrati Davidu:
‘Dobro! Zato Êu te postaviti da budeπ mojim Ëuvarom
zauvijek.’” (1. Samuelova 28,1.2)
To su posljedice dvoliËnosti!
“David je osjeÊao da je promaπio put. Bilo bi mu
kudikamo bolje da je naπao utoËiπte u Boæjim moÊnim
planinskim utvrdama nego meu zakletim neprijateljima
Jahve i Njegova naroda. Ali Gospod u svojoj velikoj milosti nije kaznio tu pogreπku svojega sluge prepuπtajuÊi
ga samom sebi u brizi i nedoumici, jer premda je David
gubio dodir s boæanskom silom, nakana je njegova srca
joπ uvijek bila da ostane vjeran Bogu.” (Patrijarsi i proroci, str. 581)
“David je uËinio prvu pogreπku kad je napustio Judeju. Uz grijeh πto je bez boæanskog dopuπtenja napustio
svoje sunarodnjake, dodao je i grijeh dvoliËnosti. Da je
ostao u Judeji, Bog bi ga mogao izbaviti kao πto je to
prije uËinio. Kad se Izrael okupio u Gilboji da se odupre
filistejskom napadu (1. Samuelova 28,4), Gospod je mogao
uporabiti Davida da izvojuje pobjedu kojom bi stekao
popularnost cijele zemlje. Dok je ©aul uËinio veliku pogreπku nastojeÊi Davida liπiti æivota, David je sad uËinio
gotovo kobnu, glupu pogreπku kad je svoju zemlju ostavio
bez odreenog savjeta od Boga.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 583)
164
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Davidovi grijesi nisu bili toliko svjesno i samovoljno
napuπtanje putova pravde, koliko posljedica slabe vjere
i pogreπne prosudbe... Besumnje je cijelim srcem sad
æalio πto nije drukËije postupio.” (Isto, str. 591)
4. POUKA: Kako je Bog milostiv! Ne gleda na
naπe slabosti; vidi srce koje teæi sluæiti Bogu. UnatoË naπim oËitim promaπajima, nepovjerenju i samopouzdanju, Bog kao dobri otac ispravlja naπe
nespretne pokuπaje da sami rijeπimo probleme.
U 29. poglavlju Ëitamo kako su Boæji aneli onemoguÊili Sotonin plan da stavi Davida u bezizlaznu situaciju, tako πto su utjecali na filistejske knezove koji su
Akiπu postavili ultimatum (redak 4) — David ne moæe s
njima iÊi u boj.
“Tada Akiπ dozva Davida i reËe mu: ‘Æivoga mi
Jahve, ti si poπten, i meni bi bilo drago da me pratiπ
u pokretima moje vojske, jer nisam naπao nikakva zla
na tebi od onoga dana kad si doπao k meni pa do
danaπnjega dana. Ali nisi drag u oËima knezova. Zato
se sada vrati i otii s mirom kuÊi da ne ozlovoljiπ
filistejske knezove!’
David odvrati Akiπu: ‘Ta πto sam uËinio i πto si
zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio
u tvoju sluæbu pa do danaπnjega dana, da ne mogu
iÊi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?’ A Akiπ odgovori Davidu: ‘Ti znaπ da si mi drag
kao aneo Boæji, ali su filistejski knezovi rekli: Neka
ne ide s nama u boj! Zato ustanite rano ujutro, ti i
sluge tvoga gospodara koji su doπli s tobom, i otiite
na mjesto koje sam vam oznaËio. I nemoj gajiti u
svom srcu nikakve mrænje, jer si mi mio. Ustat Êete
dakle u rano jutro, Ëim svane, i otiÊi Êete!’ Tako David
»UVAJMO SE VLASTITIH RJE©ENJA!
165
sa svojim ljudima ustade rano, i krenu odmah ujutro,
i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoπe u Jizreel.”
(1. Samuelova 29,6-11)
Akiπov postupak izazvao je u “Davidovu srcu stid i
griænju savjesti kad je mislio kako su nedostojne bile
prijevare Jahvinog sluge kojima je pribjegao” (SDA Bible
Commentary, sv. 2, str. 582).
“Izvjeπtaj u ovome poglavlju pokazuje kako Bog radi
na spaπavanju svoje djece. On nastoji navesti ljude da
prihvate Njegove putove, ali im ostavlja slobodu da, ako
æele, odbace Njegove prijedloge. To vrijedi ne samo za
prvobitnu odluku da Ëovjek sluæi Bogu, veÊ i za sve
velike ili male odluke kojima ljudi odluËuju æivjeti u
skladu s Boæjim naËelima. Neizbjeæivo je da Êe svaki
Ëovjek pogrijeπiti, a nevolje koje iz toga proizlaze pokazat Êe pogreπku u rasuivanju.
David je potraæio zaklon u Filisteji da bi se zaπtitio
od ©aula. Prilagodivπi postupke svojim osjeÊajima, ubrzo
je ustanovio da je sjeme vlastitih interesa donijelo æetvu
laæi i dvoliËnosti. No David je priznao svoju zabludu
i cijelim srcem nastojao slijediti Boæji plan. Takvo
glediπte omoguÊilo je Bogu da oblikuje okolnosti koje su
mu donijele izbavljenje, premda je nevolja u kojoj se
naπao bila posljedica njegove vlastite pogreπke.” (Isto, sv.
2, str. 591)
AnalizirajuÊi taj dio Davidova æivota, jasno zakljuËujemo da smo Ëesto sami krivi za poteπkoÊe s kojima se
susreÊemo u æivotu. Ali smo isto tako razumjeli da nas
Bog neÊe nikad napustiti ako mi ne napustimo Njega. U
svojoj beskrajnoj ljubavi Bog Êe i dalje Ëekati da razumijemo kako nam æeli dobro ako smo spremni posluπati
Njegove zapovijedi. I kako smo Ëitali na poËetku naπega
prouËavanja, nauËimo da “Bog ostvaruje svoje planove
166
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
premda su oni pred naπim pogledom zavijeni tajnovitoπÊu. Mi ne moæemo razumjeti Boæje putove i, gledajuÊi
ono πto se vidi, kuπnje i poteπkoÊe koje Bog dopuπta da
dou na nas tumaËimo kao neπto πto je usmjereno protiv
nas te Êe nam donijeti samo uniπtenje” (parafraza na
Patrijarsi i proroci, str. 566), a zapravo bismo se trebali
osloniti na Boæja obeÊanja.
Nemojmo se obeshrabriti onim πto nam se dogaa.
Slijedimo Boga bez obzira na cijenu. On Êe na kraju sve
izvesti na naπe dobro, za naπe spasenje.
167
Sad je prigoda!
“Objavljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve
traæi od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i
smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6,8)
Ovaj tekst sadræi nekoliko velikih istina: Bog oËekuje
od Ëovjeka da Ëini πto je pravo, da bude milosrdan i da
æivi smjerno pred Njim. »ini li tako, Bog ga moæe uporabiti u ostvarenju svojih planova za spaπavanje ljudskog
roda.
Petar se pokorio, Juda nije. David se pokorio, ©aul
nije. Svaki od njih imao je istu prigodu. No Bog moæe
pouËiti i voditi samo one koji Mu se pokoravaju.
©aul je potjecao iz imuÊne obitelji. Lijep, visoka stasa, sigurno je privlaËio pozornost svih koji su ga vidjeli.
Kad su oËeve magarice odlutale, poslao je sina sa slugom
da ih potraæi. Nakon dva dana, preπavπi Ëetrdesetak kilometara, naπli su se pred Ramom, prebivaliπtem proroka Samuela. ©aul je na nagovor sluge pristao da odu
u grad Boæjem Ëovjeku kaneÊi pitati za odlutale magarice.
“Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete... A kad
je Samuel ugledao ©aula, Jahve mu progovori: ‘Evo ti
Ëovjeka za koga ti rekoh: Taj Êe vladati nad mojim
narodom’... Samuel odgovori ©aulu: ‘ Ja sam vidjelac.
Poi preda mnom na uzviπicu, danas Êete sa mnom
jesti. Sutra Êu te ujutro otpustiti i sve Êu ti kazati πto
ti je na srcu.’”
©aul je toga dana bio poËasni gost na pripremljenoj
gozbi. Tu je noÊ prespavao kod Samuela. Rano ujutro
168
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Samuel je probudio ©aula kaneÊi ga otpustiti. Kad su
iziπli iz grada, ©aul je trebao poslati momka naprijed. “A
ti stani sada, da ti objavim rijeË Boæju.” (1. Samuelova
9,14-27)
“Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na
glavu ©aulu.” (1. Samuelova 10,1)
©aul je zacijelo bio zbunjen tim dogaajem. On, seljaËki sin, odjednom sjedi na Ëelu stola meu uglednicima i dobiva najbolji komad mesa. ©aul je svakako morao zapaziti da je sve bilo pripremljeno za njega i da je
prorok unaprijed znao da Êe on stiÊi u grad.
Dakako, pri Ëitanju ovoga ulomka pojavljuju se
pitanja: kako je Samuel znao da kuharu treba reÊi da
pripremi but? O Ëemu su razgovarali Samuel i ©aul te
veËeri na krovu? Je li ©aul nakon toga mogao odmah
zaspati? Je li nemiran san bio razlog da ga je Samuel
morao buditi? ©to donosi buduÊnost? Zaπto je Bog baπ
njega izabrao za vou Izraela?
©aul nije znao odgovoriti na veÊinu pitanja koja su
ga zaokupljala. »injenica je da ©aul nije bio spreman za
zadaÊu koju mu je Bog kanio povjeriti. U knjizi Patrijarsi i proroci, str. 523, Ellen White piπe: “©aul nije u svojoj
mladosti ljubio i bojao se Boga, i takav je neobuzdan
duh, nenaviknut na pokornost, uvijek bio spreman na
pobunu protiv boæanskog autoriteta. Oni koji u svojoj
mladosti njeguju sveti obzir prema Boæjoj volji i vjerno
vrπe duænosti svojega poloæaja, bit Êe spremni za uzviπeniju sluæbu u buduÊem æivljenju. Meutim, ljudi ne
mogu godinama zlouporabljivati sile koje im je Bog dao,
a onda, kad se odluËe promijeniti, imati te sile svjeæe i
spremne za sasvim suprotan naËin æivljenja.”
Kad pozove koga u sluæbu, Bog Êe se pobrinuti da
ga za nju i osposobi. To je vidljivo i u ©aulovu æivotu.
SAD JE PRIGODA!
169
Ne smetnimo pritom s uma naπ uvodni tekst. Da bi
uvjerio ©aula kako sve to nije bilo sluËajno, Bog je
preko proroka Samuela otkrio ©aulu neposrednu buduÊnost.
“Kad odeπ sada od mene, naÊi Êeπ dva Ëovjeka kod
Rahelina groba... Oni Êe ti reÊi: ‘Naπle su se magarice
koje si poπao traæiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na
magarice, a zabrinut je za vas...’ A kad odeπ odande
dalje i doeπ do Taborskog Hrasta, srest Êeπ ondje tri
Ëovjeka koji Êe iÊi gore k Bogu u Betel... Oni Êe te
pozdraviti i dat Êe ti dva kruha, a ti ih primi iz
njihove ruke. Poslije toga doÊi Êeπ u Gibeu Boæju... Kad
ueπ u grad, namjerit Êeπ se na povorku proroka koji
Êe silaziti s uzviπice, a pred njima harfe, bubnjevi,
frule i citre; oni Êe biti u proroËkom zanosu. Tada Êe
na te siÊi duh Jahvin, te Êeπ pasti u proroËki zanos s
njima, i promijenit Êeπ se u drugog Ëovjeka. A kad ti
se ispune ti znakovi, onda Ëini kako ti se prilika pruæi,
jer je Bog s tobom.” (1. Samuelova 10,2-7)
Posebice istiËemo πesti redak: “Tada Êe na te siÊi
duh Jahvin, te Êeπ pasti u proroËki zanos s njima, i
promijenit Êeπ se u drugog Ëovjeka.”
U æivotu ima trenutaka kad promjena okolnosti ili
neki boæanski dar oslobaa ljude od dotadaπnjih ograniËenja, pa ustanove da je u njima doπlo do nagle, iznenadne i zapanjujuÊe promjene, sliËne onoj kad iz kukuljice izlazi leptir ili kad kaktus preko noÊi procvjeta te
pokaæe svoju osobitu ljepotu i proπiri Ëudesan miris, a
samo sat prije toga nije bilo niËega.
Stvarnost preobraæaja oËituje se u mislima, navikama
i æivotu. Staro nestaje, a sve novo nastaje. No ne smijemo
smetnuti s uma da takva promjena postaje trajna samo
svakodnevnim potvrivanjem donesene odluke. Naæalost,
170
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
mnogi danas, kao u stara vremena, nose bedæ s natpisom: “Moglo je biti.”
Zastanimo na trenutak i razmislimo o sebi. Nismo li
ponekad sliËni ©aulu? Nije li nas Bog pozvao da Mu
sluæimo, premda za to nismo bili spremni? Zar Bog nije
i nama pokazao da Êe nas voditi kad god se budemo
pouzdali u Njega, a ne u sebe? Nismo li i mi iskusili da
je sve lakπe, ljepπe i bolje kad rjeπavamo s Bogom?
©aul je u svemu πto se dogodilo trebao vidjeti da mu
Bog pruæa dokaze u prilog njegovom imenovanju. Zaπto
nije prije naπao magarice? Zaπto je lutao da bi na kraju
doπao k Samuelu i tek onda saznao za njih? Bog mu je
time æelio reÊi da je, premda nevidljiv, stalno bio s njim.
»itavo je Nebo bilo zainteresirano da mu pomogne
u odluci da svoj æivot prepusti Bogu. On je u svakodnevnim prigodama trebao vidjeti Boæje vodstvo. Imao
je dokaze da je Bog pripremio okolnosti vezane uz povratak kuÊi. Bilo mu je reËeno πto Êe se sve dogoditi da
bi ga Bog ohrabrio na suradnju, dopuπtajuÊi Svetom
Duhu da ga pouËava, πtiti i usmjerava njegove postupke.
Zar Bog tako ne radi i s nama? Ali gdje potraæiti
snagu za takvo pouzdanje?
Vratimo se ©aulu. Osobito mi je drag redak: “»im je
©aul okrenuo lea da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce.” (Redak 9)
Ellen White piπe o tome: “Bog je dao ©aulu novi duh,
druge misli, druge ciljeve i teænje. To prosvjetljenje, uz
duhovnu Boæju spoznaju, πto je svakako bila osobita prednost, trebalo je povezati njegovu volju s Jahvinom.” (The
SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1013)
Promjena srca znaËila je i promjenu razmiπljanja.
Umjesto da razmiπlja o magaricama i o svojemu imanju,
©aul je trebao nauËiti razmiπljati o problemima s kojima
SAD JE PRIGODA!
171
se suoËava dræavnik, general i kralj. Bog je bio spreman
dati mu sposobnost koja bi bila sukladna njegovim odgovornostima. Kakve su misli morale zaokupljati ©aula
nakon πto se zbio dogaaj za dogaajem, kako mu je
Samuel prorekao!
Bog je bio spreman preobraziti ©aulovu viziju, ambicije i teænje tako da mu najvaænije u æivotu postane
ono πto je Boæje. ©aul je preko Samuela potraæio Boga
da bi rijeπio svoje osobne probleme. Bog prvo odgovara
na njegovu molbu za osobno vodstvo, a onda ga poziva
da prihvati Njegovo vodstvo u onome πto se ticalo dobra
cjelokupnog Izraela. Tako je i danas. Bog uzima ljude
gdje ih nalazi i poziva ih da ostvare Njegov plan za
njihov æivot.
Ponavljam: Bog uzima ljude tamo gdje ih nalazi, nespremne i Ëesto nedostojne, a onda ih poziva da ostvare
Njegove planove. HoÊe li ih doista ostvariti, ovisi o tome
hoÊe li oni prihvatiti uvodni tekst: poniziti se pred Bogom i Ëekati da On pokaæe πto i kako treba Ëiniti.
“I svi se oni znakovi ispuniπe onaj dan. Kad su
naime doπli u Gibeu, gle, doe mu u susret povorka
pororoka, i duh Boæji sie na njega, i on pade u
proroËki zanos usred njih. I kad su ga svi koji ga
poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima,
poËeπe govoriti jedan drugome: ‘©to se to dogodilo sa
sinom Kiπevim? Zar je ©aul meu prorocima?’” (Redci
9-11)
©aul meu prorocima? Takvo πto ljudima se Ëinilo
nevjerojatno. Bilo je Ëudo πto je ©aul postao prorok,
premda ne u smislu proricanja. On je sad s ostalima
uzvisivao Boæju snagu i moÊ te nadahnuto govorio o
svetim istinama. Nosio je u sebi tajnu koju je s mukom
zadræavao za sebe, a nedavni dokazi boæanske milosti i
172
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Promisli dotaknuli su dubinu njegove duπe. Njegove suzdræavane emocije odjednom su provalile u proslavljanju
Boga.
Njegovo iskustvo svjedoËi o Ëinjenici da ljude koji
niπta ne obeÊavaju Bog moæe preobraziti u korisne pomagaËe. Bog Ëesto djeluje potpuno suprotno ljudskom
planiranju.
U ovome primjeru vidljivo je da sve ovisi o predaji
Bogu da On upravlja naπim postupcima, vodi ih i usmjerava. Ne smatrajmo druge nesposobnima za ovo ili
ono. Ako se budu pouzdali u Boga, On Êe ih osposobiti
za zadaÊu koju im je povjerio. Ne mislimo o sebi da
nismo sposobni ostvariti ono πto nam je povjereno. Bog
Êe nas voditi budemo li se pouzdali u Njega.
173
Zaπto nije posluπao?
Na prijelazu iz sedmog u osmo stoljeÊe prije Krista
judejsko se kraljevstvo naπlo pritisnuto izmeu dviju
velesila onoga doba: Egipta na jugu i Babilona na istoku
(premda je vojska s istoka uvijek dolazila u Palestinu sa
sjevera).
U to doba je babilonski kralj Nabukodonozor zaratio
s Egiptom koji se nije htio odreÊi utjecaja u Palestini.
EgipÊani su bili potuËeni, a Nabukodonozoru je judejski
kralj Jojakim sveËano izjavio odanost (2. o Kraljevima
24). Vazalstvo je trajalo tri godine, a onda se Jojakim
pobunio protiv Babilonaca. Htio je izvojevati neovisnost
svoje zemlje.
Bila je to iluzija, jer je Ëitav Kanaan, sve do Egipta,
bio u Nabukodonozorovim rukama. Kad je doπao,
Nabukodonozor je okovanog Jojakima odveo u Babilon,
gdje je i umro.
Na judejsko prijestolje dolazi njegov osamnaestogodiπnji sin Jojakin. Nakon neπto viπe od tri mjeseca on
Êe iziÊi pred Nabukodonozora koji ga odvodi u ropstvo
s deset tisuÊa ljudi: vojskovoa, odliËnika, vrsnih ratnika
i svih obrtnika. S njima je i prorok Ezekiel. Postoje
babilonski zapisi o obrocima koje je u Babilonu dobivao
kralj Jojakin. U Judeji ostaje uglavnom sirotinja.
Nabukodonozor postavlja na judejsko prijestolje Sidkiju koji je tada imao dvadeset jednu godinu, a vladao
je jedanaest godina. Naæalost, Sidkija nastavlja stopama
svojih prethodnika.
174
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“»inio je πto je zlo u oËima Jahvinim, sve kao πto
je Ëinio Jojakin.” (2. o Kraljevima 24,19)
Prilike u zemlji bile su katastrofalne. Premda kraljevo ime u prijevodu znaËi “Jahve je pravedan”, preostali
narod sliËi “pokvarenim smokvama” (Jeremija 24; 29,17).
U to doba Bog neumorno govori preko proroka Jeremije
da se narod treba promijeniti, pokajati i obratiti se Bogu.
No rijetko je tko bio spreman posluπati.
Jeremija je pokazao πto sve treba promijeniti: “Ovako
govori Jahve: Svako jutro sudite pravedno, izbavite
potlaËene iz ruku tlaËitelja, ili Êe moj gnjev planuti
poput vatre, raspalit se neugasivo zbog vaπih opaËina.”
U pismu πto ga πalje prognanicima u Babilonu prorok otvoreno govori: “Jer ne posluπaπe mojih rijeËi —
rijeË je Jahvina — premda sam im svejednako slao
sluge svoje proroke, ali ih oni ne posluπaπe — rijeË je
Jahvina. Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema
u Babilon, posluπajte svi rijeË Jahvinu!” (Jeremija
29,19.20)
U istom poglavlju Jeremija proriËe da Êe Nabukodonozor ispeÊi na vatri dvojicu pokvarenih buntovnika
u Babilonu (redci 21-23). Meu njihovim grijesima
spominje preljub. Ni proroci u Jeruzalemu nisu bili bolji: “Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi
zemlja u crno zavila, a ispaπe u pustinji sagorjeπe.
Njihova je trka zloba, a moÊ im je nepravda. Da, i
prorok i sveÊenik zlikovci su, Ëak i u Domu svome
naoh im pakost — rijeË je Jahvina. ... Ali u proroka
jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jaËaju ruke zloËincima, te se nitko od zloËina
svojih ne obraÊa. Svi su mi oni kao Sodoma, a æitelji
kao Gomora.” (Jeremija 23,10.11.14)
ZA©TO NIJE POSLU©AO?
175
No usred tako straπnog stanja prorok vidi da Êe se
neki prognanici pokajati: “Ima nade za tvoje potomstvo
— rijeË je Jahvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj.
Dobro Ëujem Efrajimov jecaj: ‘Ti me pokara, i ja se
popravih kao june joπ neukroÊeno. Obrati me, da se
obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. Odvratih se od tebe,
ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuËem. Stidim
se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!’ (Jeremija 31,17.19)
Nato Bog odgovara: “Zar mi je Efrajim sin toliko
drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez
prestanka æivo na njega mislim, i srce mi drπÊe za
njega od njeæne samilosti — rijeË je Jahvina.” (Redak
20)
“Svi koji prihvate vijesti πto ih Bog πalje da bi ih
oËistio od svih navika neposluπnosti svojim zapovijedima
i prilagoavanja svijetu, koji se pokaju za svoje grijehe
i promijene traæeÊi pomoÊ od Boga i hodeÊi putom
posluπnosti Njegovim zapovijedima, primit Êe boæansku
pomoÊ da isprave svoje zle postupke. Ali oni koji se
prividno kaju i traæe Gospodina, ali ne uklone zlo svojih
postupaka, sami Êe se razoËarati; a kad im u simbolima
i prispodobama bude prikazano njihovo stanje, osjetit Êe
stid i tugu πto su razoËarali Gospodina. Uzdali su se u
svoje postupke. Bili su kao narod opomenuti, ali nisu
ostavili svoja zla djela koja su izazvala ukor.” (Ellen G.
White, The SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 1159)
No Sidkija i njegov narod nisu se pokrenuli. Oni Êe
se pouzdati u savez s okolnim narodima (inaËe svojim
neprijateljima). U nastaloj pobuni oslanjat Êe se na Egipat. No Nabukodonozor Êe brzo uguπiti pobunu. Uæasnuti njegovim pohodom i nemoÊi Egipta, kralj i narod
oËajniËki pokuπavaju steÊi Boæju naklonost. U sveËanom
176
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
savezu s Bogom obeÊavaju osloboditi sve hebrejske robove u Jeruzalemu.
“RijeË koju Jahve uputi Jeremiji, poπto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio
savez da im proglasi slobodu, da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da
viπe ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.
I svi odliËnici i sav narod koji uoπe u ovaj savez
pristadoπe te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju
ropkinju da im viπe ne robuju. Pristadoπe, dakle, i
pustiπe ih.” (Jeremija 34,8-10)
Nakratko. »im se Nabukodonozor privremeno povukao, pogazili su danu rijeË, svetu prisegu (redci 11.19).
“A potom se okrenuπe i uzeπe opet svoje robove i
ropkinje koje bjehu oslobodili, pa ih prisiliπe da im
opet robuju. Tada Jahve uputi rijeË Jeremiji govoreÊi:
Ovako govori Jahve, Bog Izaelov: Ja sam sklopio Savez
s ocima vaπim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz
zemlje ropstva... A vi se bijaste obratili i uËinili πto je
pravo u oËima mojim, proglasivπi slobodu za svakoga
bliænjega svoga, i preda mnom ste sklopili savez u
Domu koji se zove mojim imenom. A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet
uveo svoga roba i ropkinju koje ste veÊ oslobodili, i
ponovo ste ih prisilili da vam robuju.” (Redci 11.12.
15.16)
Kako primjeÊujemo, Jeremija ne govori o svetkovanju subote i odræavanju Jahvina bogosluæja. Forma religije je saËuvana.
U to tragiËno doba, dok su se oblaci suda sve viπe
gomilali na obzorju, Sidkija traæi od Jeremije poruku od
Boga. Koliko puta mu je Bog slao poruke! To Êe biti
posljednji razgovor s prorokom.
ZA©TO NIJE POSLU©AO?
177
“Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju, te ga
pozva da doe k njemu na treÊi ulaz πto vodi u Dom
Jahvin. Kralj reËe Jeremiji: ‘Htio bih te neπto upitati,
nemoj mi ni rijeËi zatajiti!’ Jeremija, dakle, reËe Sidkiji: ‘Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: Ako izaeπ pred vojskovoe kralja babilonskoga,
spasit Êeπ glavu, i ovaj grad neÊe biti uniπten poæarom;
æivjet Êete ti i tvoj dom. Ako pak ne izaeπ pred vojskovoe kralja babilonskoga, ovaj Êe grad pasti u ruke
Kaldejaca, i oni Êe ga spaliti, a ti se neÊeπ spasiti iz
ruku njihovih’. ... Da, sve Êe æene tvoje i djecu tvoju
odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neÊeπ umaÊi rukama
njihovim; dospjet Êeπ u ruke kralju babilonskom, a
grad Êe ovaj biti spaljen.’”(Jeremija 38,14.17.18.23)
Babilonci su opsjeli Jeruzalem. Opsada je trajala trideset mjeseci. Bilo je to uæasno razdoblje. Kad je nestalo
hrane, zavladala je glad. Jeremija Êe u Tuæaljkama opisati
strahote opsade: “Ko vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiæi ruke i traæi milost za svoju nejaËad koja od glada obamire po uglovima ulica... Jezik
dojenËeta za nepce se lijepi od æei. Djeca vape za
kruhom, a nikog da im ga pruæi... Sad im je obraz
crnji od Ëae, ne prepoznaju se viπe na ulici. Koæa im
se lijepi za kosti, suha kao drvo... Æene, tako njeæne,
kuhaπe djecu svoju, njima se hraniπe za propasti KÊeri
naroda moga... Koæa nam gori kao peÊ uæarena, ognjicom od plamena gladi.” (Tuæaljke 2,19; 4,4.8.10; 5,10)
Zaπto je sve to doπlo? Jer do gorkog kraja nisu htjeli
sluπati. Na kraju su Babilonci provalili u grad. Te noÊi
Sidkija bjeæi, ali ga brzo hvataju u Poljanama jerihonskim. Odvode ga u Riblu, daleko na sjeveru; ondje izlazi
na sud pred samog Nabukodonozora kojemu se prije
“bjeπe zakleo Bogom” (2. Ljetopisa 36,12-15).
178
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Nabukodonozor je na njegove oËi dao zaklati djecu
i pogubiti sve judejske odliËnike. Zatim je dao Sidkiji
iskopati oËi i okovanog ga odveo u Babilon. Sve πto je
ostalo od naroda, odveo je u ropstvo u Babilon. Jeruzalem je razorio i spalio.
Zaπto je to ostalo zapisano u Svetom pismu? Mi nismo zli kao ti Judejci. Pa ipak su ovdje pouke koje ne
bismo smjeli zanemariti.
1. Sve πto smo upravo prouËili, zbilo se u samo
dvadeset dvije godine. Bilo je dovoljno vremena da
posluπaju πto Bog kaæe. Ni mi ne znamo koliko Êe joπ
vremena proteÊi do Isusova dolaska.
2. Naπa neposluπnost nije tako vidljiva kao u Judejaca. No kakvi se grijesi kriju u privatnom æivotu pojedinaca? Ova æalosna povijest upuÊena je nama kao upozorenje.
3. Kralj i narod odbacili su poruke Boæjih proroka.
Mi smo drukËiji: jednostavno se ogluπujemo na pozive
za promjenom srca i æivota. Zanemarujemo poruke Duha proroπtva.
4. Bog je prepun milosra i strpljenja. “Srce mi drπÊe
za njega od njeæne samilosti” (Jeremija 31,20), kaæe
Bog za mene i za tebe. Zaπto ne bih odgovorio na Njegovu ljubav? ©to imam tako vaæno i znaËajno u svijetu?
5. Bog nas ne ostavlja bez upozorenja na posljedice.
Ako bolje pogledamo, vidjet Êemo da se oblaci kraja
nadvijaju nad ovaj svijet. Iz tjedna u tjedan dolazimo u
crkvu i tvrdimo da slijedimo Boga. To je sliËno onome
savezu Sidkije i naroda. Bog trpi, ali dokle? NeÊe li sud
doÊi? Mnogo govorimo o Boæjoj ljubavi i milosti, ali
zaboravljamo da je prijeko potrebna posluπnost. Trgnimo se! Bog nas poziva na promjenu srca i æivota. HoÊemo li odgovoriti?
179
Tko gospodari tvojim æivotom?
Ivan 20,19.20.24-28
OsvjedoËen u boæansku Isusovu narav, Toma je
izgovorio priznanje svoje vjere, koje danas uzimamo kao
predmet ovoga razmiπljanja. Izjava: “Gospodin moj i Bog
moj!” pokazuje da je Toma priznao Isusa svojim Gospodinom i svojim Bogom.
Da bismo bolje razumjeli vaænost te izjave, objasnimo znaËenje rijeËi GOSPODIN. Onima koji Bibliju Ëitaju
na njezinim izvornim jezicima objaπnjenje nije potrebno, ali nama koji je Ëitamo na naπemu jeziku, nije uvijek
sve jasno. Ne vidimo uvijek sve πto bismo trebali vidjeti.
Naime, svi Ëitamo u Bibliji (bez obzira na prijevod)
Boæje ime Gospodin ili Gospod. Neki misle da bi u
Starom zavjetu trebalo Ëitati Gospod, a u Novome Gospodin. No u izvornim jezicima ime Gospod/Gospodin
uporabljeno je u dva smisla. U prijevodu KrπÊanske sadaπnjosti prevedeno je kao Jahve i Gospod/Gospodin.
Ime Gospod/Gospodin u Starom zavjetu zapravo znaËi
gospodar, knez, glava, veliki, a u Novom zavjetu gospodar, osobito kad je rijeË o Bogu i Kristu.
Po svojoj naravi Ëovjek teæi biti svoj gospodar. Pogledajmo djecu! Odmalena nastoje ostvariti svoju volju.
Poznato je da mnogim roditeljima gospodare djeca. U
svojoj (nerazumnoj) ljubavi ispunjavaju svaku njihovu
æelju i tako ih pripremaju da poslije u æivotu, kad se
suoËe s realnoπÊu, ne mogu biti sretni, zadovoljni i korisni Ëlanovi ljudskog druπtva.
180
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
I mi odrasli æelimo gospodariti svojim æivotom. Sigurno smo dosad iskusili da nam to nije uvijek na blagoslov. U Hrvatskoj imamo reklamu jedne banke koja
vabi klijentelu pjesmicom: “Idem tamo gdje je sve po
mom.” Da, u naπoj je naravi da sve bude “po mom”.
No kad uzmemo u ruke Bibliju, ustanovit Êemo da
je takvo razmiπljanje suprotno nakani koju Bog ima s
Ëovjekom. Pogotovo nakon pada u grijeh Ëovjek se nije
mogao sâm oduprijeti kuπnjama koje su ga uËinile Sotoninim podloænikom. Dok se hvalio kako je samostalan
i neovisan, zapravo je bio rob.
Apostol Pavao to je zorno prikazao u Efeæanima 2,1.3
i Koloπanima 3,7:
“(S Kristom oæivi) i vas koji ste bili mrtvi zbog
svojih prekrπaja i grijeha... Meu ovima smo nekoÊ i
mi svi æivjeli u svojim tjelesnim poæudama vrπeÊi prohtjeve tijela i svog samovoljnog miπljenja i bili po naravi djeca srdæbe kao i svi ostali.”
“Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad ste provodili æivot
u tim neurednostima.”
A onda je Bog u svojoj ljubavi i milosti ponudio
izbavljenje od robovanja grijehu — uz uvjet da Isusa
priznamo Bogom i Gospodarom u svojemu æivotu. (Koloπanima 3,4-8)
Biblija je zapravo povijest o ljudima koji su prihvatili
Boga kao svojega Gospodara i o onima koji su to odbili.
Uzmimo primjer proroka Daniela. U svojoj Knjizi Ëesto
spominje Boæje ime. Meutim, Daniel naziva Boga Gospodarom samo u svojoj najljepπoj molitvi:
“Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu...”
(Daniel 9,3);
“Ah, Gospodine moj, Boæe veliki i strahoviti...” (Redak 4);
TKO GOSPODARI TVOJIM ÆIVOTOM?
181
“U tebe je, Gospodine, pravednost...” (Redak 7);
“U Gospodina je Boga naπega smilovanje i oproπtenje...” (Redak 9);
“A sada, Gospode, Boæe naπ...” (Redak 15);
“Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj
gnjev...” (redak 16);
“Neka tvoje lice zasja... zbog tebe, Gospode!” (Redak 17);
“Gospode, Ëuj! Gospode, oprosti! Gospode, posluπaj
i Ëini!” (Redak 19).
(Isto je ime u Danielu 9,2.8 prevedeno s Jahve.)
Dræimo na umu znaËenje rijeËi Gospodar dok Ëitamo te tekstove. BOG JE DANIELU BIO GOSPODAR. MoÊni dræavnik Daniel smatra se slugom/robom SvemoguÊega!
Kad je Daniel priznao Boga svojim Gospodarom? Na
samom poËetku svojega suæanjstva “Daniel je u srcu
odluËio da se neÊe okaljati kraljevim jelima i vinom
s njegova stola.” (Daniel 1,8)
Daniel je naumio, odluËio u svojemu srcu da se
neÊe okaljati. ©to iz toga zakljuËujemo? Daniel je dopustio Bogu da gospodari njegovim zdravljem. Poznato
nam je iskustvo πto ga je pritom stekao zajedno sa svojim
prijateljima.
Drugom prigodom se Daniel suoËio s problemom
zbog sna πto ga je Nabukodonozor zaboravio, a Ëinio mu
se vaænim. BuduÊi da je Bog bio njegov Gospodar, Daniel traæi rjeπenje kod Njega.
“Daniel ue u svoju kuÊu te sve kaza Hananiji,
Miπaelu i Azarji, svojim drugovima, da mole milosre
u Boga Nebeskoga radi te tajne.” (Daniel 2,17.18)
A Gospodar je odgovorio: “I objavi se tajna Danielu
u noÊnom vienju. A Daniel blagoslovi Boga Nebes-
182
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
koga.” (Redak 19) Daniel je time pokazao da Bog gospodari njegovim odnosima. Nijedan problem nije kanio rijeπiti sâm; to je bio posao njegovog Gospodara.
U sljedeÊem sluËaju Daniel je ustanovio da je izdana
zapovijed prema kojoj se trideset dana nitko ne smije
moliti nikome osim kralju. Ta zapovijed nije mu problem
jer on ima drugog, veÊeg Gospodara.
“Saznavπi Daniel da je spis potpisan, otie u svoju
kuÊu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena
blagoslivljajuÊi, moleÊi i hvaleÊi Boga, kako je to uvijek Ëinio.” (Daniel 6,11)
Bez obzira na posljedice (uostalom, Bog nije morao
izbaviti Daniela iz lavske jame), Daniel sluæi svojemu
Gospodaru. Tako je Daniel dopustio Bogu da gospodari
njegovim vremenom. A odreeno je vrijeme bilo rezervirano za zajedniπtvo s Bogom.
Mogli bismo kod Daniela naÊi joπ dokaza koji potvruju da je Boga smatrao svojim Gospodarom. No pogledajmo sebe!
Tko gospodari naπim æivotom? MILIJUNI PRIHVA∆AJU ISUSA ZA SVOJEGA SPASITELJA, ALI TO NIJE DOVOLJNO. Najvaænije je prihvatiti Isusa za svojega Gospodara ako æelimo biti u Njegovu kraljevstvu.
Isus se nikad neÊe zadovoljiti samo time da nosimo
Njegovo ime. On æeli potpun nadzor nad naπim æivotom.
Ako Ga prihvatimo za svojega Gospodara, On Êe gospodariti naπim zdravljem, odnosima, vremenom, planovima, novcem, snagom, mislima, razonodom, ponaπanjem, onim πto Ëitamo, sluπamo i gledamo, odgojem
— ukratko, Bog Êe biti “Gospodin moj i Bog moj”.
Svatko se u æivotu suoËava s tom odlukom. Ostaje
pitanje: tko gospodari tvojim æivotom? Mnogi prihva-
TKO GOSPODARI TVOJIM ÆIVOTOM?
183
Êaju Isusa ne samo za svojega Spasitelja, nego i za svojega Gospodara. A ima i onih koji, kao bogati mladiÊ,
pokazuju da to ne æele.
©to Êemo odluËiti?
184
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
“Je li malo onih koji se spasavaju?”
RijeË je o 388 mjesta, ili o desetak viπe ili manje,
toËan broj nitko ne zna. Ta su mjesta ostala prazna u
Ëamcima za spaπavanje putnika s Titanica. Nevjerojatno,
ali istinito.
U filmu, Ëija je proizvodnja bila skuplja od troπkova
izgradnje poznatog luksuznog broda, nema spomena o
brodu California koji je zbog opasnosti od ledenih santi
Ëekao jutro zaustavljenih strojeva, a od katastrofe koja se
odigrala gotovo u njegovu vidokrugu, posada je vidjela
samo signalne rakete.
Nitko nije trebao umrijeti te noÊi da posada Californije nije bila toliko pospana. No brodskog se kapetana
nije moglo optuæiti za uskraÊivanje pomoÊi, jer u to doba
joπ nije bilo propisano da telegrafska sluæba mora deæurati 24 sata dnevno. Neposredno prije sudbonosnog sudara California je prenijela Titanicu upozorenje o blizini ledenih santi. Ali telegrafist na Titanicu, previπe
zaokupljen primanjem pozdravnih brzojava, uzvratio je
neugodnom porukom: “Zaveæi, imam posla.”
Kolega na Californiji, uvrijeen takvim postupkom,
iskljuËio je radio i neposredno pred ponoÊ ispruæio se
na leæaju. Nekoliko minuta poslije Titanic je prvi put
poslao signal za pomoÊ, ali jedini brod koji je bio dovoljno blizu nije Ëuo poziv.
BuduÊi da se brod poËeo opasno naginjati, zakljuËeno je da se ljudi prebace u Ëamce za spaπavanje. No
od 2207 osoba, koliko ih je bilo na brodu, u Ëamcima
je bilo mjesta samo za polovinu, uz geslo: “Prvo æene i
“JE LI MALO ONIH KOJI SE SPASAVAJU?”
185
djeca!” John Jacob Astor, najbogatiji Ëovjek Amerike u
ono doba, dopratio je suprugu do Ëamca i upitao smije
li je pratiti buduÊi da je bila u drugom stanju. Odbili su
ga. Ida Strauss, supruga kralja robnih kuÊa, ostala je
dragovoljno uz svojega muæa. Smatrala je da mora ostati
vjerna braËnom obeÊanju da Êe u dobru i u zlu biti uz
njega.
Kad se pribliæio kraj, brodski je orkestar zasvirao
duhovnu pjesmu “Tebi, o, Boæe moj!” Postala je stvarnost
za 1495 ljudi preostalih na brodu.
Mnogi su se nadali slobodnim mjestima u Ëamcima,
ali su, ukrcani u njih, odveslali od broda. Neki su se
zbog preoptereÊenosti Ëamaca bojali za vlastiti æivot, a
æene je muËila spoznaja da njihovi muæevi na brodu viËu
za pomoÊ. Kad su se konaËno sloæili i prijelazom u druge
Ëamce oslobodili poluprazni Ëamac, bilo je prekasno.
Tijekom potrage za preæivjelima u pojasevima za spaπavanje naπli su stotine umrlih od hladnoÊe.
Stvara li svijest da je netko spaπen æelju za spaπavanjem drugih? Ne uvijek.
Spasilo se joπ pet brodolomaca. Ostalo je prazno 388
mjesta.
“Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?”
(Luka 13,23)
Jesi li naπao spasenje u Kristu?
Svaki je dan vaæan.
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
186
»uvajmo se Boæje srdæbe
Uza i Bog
Viπe od 30.000 ljudi toga je dana krenulo iz KirjatJearima, mjesta udaljenog oko Ëetrnaest kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema, praÊeno klicanjem, pjevanjem i svirkom raznovrsnih glazbala. Srediπte toga slavlja bio je Boæji KovËeg koji je David naumio prevesti u
Jeruzalem. Sve je bilo temeljito organizirano.
Biblija izvjeπtava da su kola pratila dva Abinadabova
sina, Uza i Ahjo.
“Uza je stupao kraj KovËega Boæjeg, a Ahjo iπao
pred njim.” (2. Samuelova 6,4) Kakva prigoda da ih
drugi vide!
Biblija ne kazuje koliko dugo je KovËeg putovao, ali
izvjeπtava o incidentu koji je izazvao tragediju.
“Kad su doπli do Nakonova gumna, posegnu Uza
rukom za KovËegom Boæjim da ga pridræi, jer ga volovi umalo ne prevrnuπe. Ali Jahve se razgnjevio na
Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da
je umro ondje, kraj KovËega Boæjega. Toga se dana
David uplaπi Jahve i reËe u sebi: ‘Kako bi mogao doÊi
k meni KovËeg Jahvin?’” (Redci 6.7.9)
Moæda su volovi kod gumna potegnuli u stranu da
bi se domogli kojega zrna æita te su tako izazvali zbrku.
Nema sumnje, tko god proËita ovaj izvjeπtaj, smatra
da je Bog bio nepravedan πto je Uzu tako straπno kaznio
za sitan prijestup. Je li uopÊe rijeË o prijestupu? Zaπto
»UVAJMO SE BOÆJE SRDÆBE
187
je Bog tako reagirao? Koje pouke u tome dogaaju nalazimo za sebe? ©to nam Bog danas æeli reÊi?
1. »injenica je da krπÊani danas Ëesto spominju Boæju ljubav i milost. To je u redu. No nije u redu kad pod
ljubavlju i miloπÊu razumiju da Êe Bog prijeÊi preko
grijeha.
2. Starozavjetni propis nalagao je prenoπenje, a ne
prevoæenje KovËega (Brojevi 4,4-15; 7,9). KovËega se
usto nije smio dotaknuti nitko osim sveÊenika (Brojevi
4,15; Elen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 705). To
su svi dobro znali.
3. Frazu “ali se Jahve razgnjevi” (redak 7) nalazimo
uvijek tamo gdje su se ljudi otvoreno suprotstavljali jasno otkrivenoj Boæjoj volji. (U Bibliji je nalazimo u tome
obliku viπe od dvadeset puta.)
Vratimo se Uzi. Oni koji su ga promatrali, mogli su
njegovu nakanu smatrati savrπeno Ëasnom — samo je
pokuπao pomoÊi kad je pruæio ruku da bi osigurao
KovËeg. Ali njegovo srce nije bilo u skladu s Bogom. To
je njegov postupak uËinilo drskim. Bog nije mogao
dopustiti da se olako prijee preko Njegove izriËite zapovijedi.
Da su Uzini grijesi proπli nekaænjeno, njegova bi
krivnja zarazila mnoge. One koji su ga poznavali, Uzino
ponaπanje jako bi ohrabrilo u grijehu. ZakljuËili bi da
pogreπke poput Uzine mogu proÊi bez ukora i da Bog
prima prijestupnika. Uzina smrt sluæila je kao opomena
mnogima da je Gospodin pravedni Bog koji od svih
oËekuje savrπenu posluπnost.
4. Na prvi pogled se Ëini da je bez primisli pruæio
ruku kako bi sprijeËio pad KovËega, no trebamo znati
da je KovËeg bio u Uzinoj kuÊi oko dvadeset godina na
skrbi njegova oca Abinadaba (1. Samuelova 7,1; 2. Samu-
188
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
elova 6,3). Tijekom toga razdoblja Uza je oËito izgubio
osjeÊaj svetosti za sveti KovËeg; prisnost se izrodila u
nepoπtovanje.
5. “Na Uzi je poËivala najveÊa krivnja drskosti. Prekrπaj Boæjeg Zakona umanjio je Uzin osjeÊaj o njegovoj
svetosti te s nepriznatim grijesima na sebi on se, usprkos
boæanskoj zabrani, drznuo i dodirnuo simbol Boæje prisutnosti. Bog ne moæe prihvatiti djelomiËnu posluπnost
ili opuπteno postupanje s Njegovim zapovijedima. Kaznom nad Uzom Bog je kanio usaditi u cijeli Izrael vaænost strogog pridræavanja Njegovih zahtjeva. Tako je smrÊu jednog Ëovjeka narod potaknut na pokajanje i sprijeËena je potreba da se kazne tisuÊe.” (Patrijarsi i proroci, str. 596)
6. Joπ jednu pouku nalazimo u tome dogaaju:
“Toga se dana David uplaπi Jahve i reËe u sebi:
‘Kako bi mogao doÊi k meni KovËeg Jahvin?’” (2. Samuelova 6,9)
“SmatrajuÊi da njegovo srce nije u cijelosti ispravno
pred Gospodom, David se, videÊi Uzinu smrt, uplaπio
KovËega, da neki grijeh ne bi na njega navukao kaznu.”
(Patrijarsi i proroci, str. 596)
Zastanimo! Pogledajmo se! Æivimo i ponaπamo se
kao da Uzina pogibija u Bibliji ne postoji kao opomena.
Istina, Sveto pismo je puno tekstova koji kazuju da je
Bog prepun ljubavi, milosra, spor na gnjev i milostiv.
Ali zaboravljamo da je u svima spomenuta i Boæja srdæba.
“Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moÊi. Ne, Jahve
neÊe pustiti krivca nekaænjena.” (Nahum 1,3)
“Jahve se osveÊuje, gospodar srdæbe!” (Redak 2)
“Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve!
Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubav-
»UVAJMO SE BOÆJE SRDÆBE
189
lju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekaænjena ne ostavlja...” (Izlazak 34,6.7)
VeÊ ova dva teksta pokazuju da su ljubav i srdæba
lice i naliËje Boæjeg karaktera.
Varamo se ako mislimo da Êemo olako proÊi nastavimo li sa svojim grijesima. Njihovo nabrajanje zahtijevalo bi dosta vremena. No dovoljno je proËitati samo
Psalam 50,16-23: “A greπniku Bog progovara: ‘©to tumaËiπ naredbe moje, πto meÊeπ u usta Savez moj? Ti,
komu stega ne prija, te rijeËi moje iza lea bacaπ? Kad
tata vidiπ, s njime se bratimiπ i druæiπ se s preljubnicima. Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete
prijevare. U druπtvu na brata govoriπ i kaljaπ sina
matere svoje. Sve si to Ëinio, a ja da πutim? Zar misliπ
da sam ja tebi sliËan? Pokarat Êu te i stavit Êu ti sve
to pred oËi.’ Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste,
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neÊe. Pravo me
πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu: i onomu koji
hodi stazama pravim — njemu Êu pokazati spasenje
svoje.”
Ovdje govori sâm Bog i ukazuje na nekoliko podruËja prisutnih u Boæjem narodu:
1) TumaËiπ Boæje naredbe, govoriπ o Zakonu, a... 2)
... mrziπ, licemjeran si, 3) radi dobitka odræavaπ prisne
veze s lopovima i preljubnicima, 4) ogovaraπ i kleveÊeπ
braÊu i sestre.
Bog sigurno neÊe πutjeti. Pitanje je samo s koliko Êe
to milosti zaËiniti.
Da Boæja srdæba nije saËuvana samo za posljednji
dan, vidljivo je iz Rimljanima 1,18: “S neba se zaista
oËituje gnjev Boæji na svaku bezboænost i nepravednost ljudi koji istinu prijeËe nepravednoπÊu.”
190
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Shvatimo: Bog neÊe πutjeti kad Njegova djeca svojim
æivotom postanu zapreka istini. Nismo li zapreka ako
ljudi oko nas kaæu: “A, onaj vaπ pije...”, “Onu susreÊem
u...”; kad prijateljica kaæe kako se iznenadila kad je ovdje
vidjela vjernika koji je kod nje pokuπao...; kad brata/
sestru vidimo s tuim braËnim drugom na nekom izletiπtu ili u gradu; kad nam govore da su naπu sestru/
naπega brata doveli kuÊi jer od pijanstva nije mogla/
mogao stajati na nogama; kad mi kaæu: “Ali onaj vaπ
psuje...” Ili: “Oni vaπi se rugaju: ‘Sektaπi...’”; kad dolaze
u naπ ured i mole (i prijete) da interveniramo zbog
prijevare ili dugova koje je netko od nas uËinio...
Pogledajmo πto kaæe Sveto pismo. Nakon πto je zakljuËio da ima onih koji svojim nedosljednim æivljenjem
pogaze Boæjeg Sina, koji svojim postupcima pokazuju da
smatraju neËistom krv Saveza kojom su posveÊeni i
teπko uvrijede Duha milosti, apostol dodaje:
“Straπno je upasti u ruke Boga æivoga.” (Hebrejima
10,31)
“Bogatstvo, moÊ, genijalnost, rjeËitost, oholost, iskvaren um i strast Sotonina su orua kojima πiroki put
Ëini privlaËnim posipajuÊi ga cvjetovima kuπnje. Ali oni
Êe se sjetiti svake rijeËi koju su izgovorili protiv Otkupitelja svijeta i one Êe se jednog dana utisnuti u njihove
duπe optereÊene krivnjom kao rastaljeno olovo. Spopast Êe ih strah i stid kad budu promatrali Uzviπenog
kako dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom
slavom... Pogled na neizrecivu slavu Boæjeg Sina bit Êe
osobito bolan onima kojima je karakter uprljan grijehom.” (Ellen G. White u Review and Herald, 1. travnja
1875.)
Danas diæem svoj glas kao upozorenje i opomenu
Boæjem narodu. Ne igrajmo se s Bogom; “straπno je
»UVAJMO SE BOÆJE SRDÆBE
191
upasti u ruke Boga æivoga.” Zato pozivam na pokajanje
i promjenu æivljenja.
NeËistoÊa je prirodno stanje ljudskog srca. Kad sagrijeπimo, prijeko je potrebno ËiπÊenje, a ono je dostupno zahvaljujuÊi Kristovoj krvi.
“Ali vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj dan
mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste svi sinovi svjetla
i sinovi dana. Ne pripadamo noÊi niti tami, prema
tome, ne spavajmo kao ostali, veÊ bdijmo i budimo
trijezni... Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni;
‘obucimo se u oklop’, to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao ‘u kacigu’, jer nas Bog nije odredio
za svoju srdæbu, veÊ za postignuÊe spasenja po naπemu Gospodinu Isusu Kristu.” (1. Solunjanima 5,4-9)
Bog je joπ uvijek u svojemu Svetiπtu. Krist kao sveÊenik joπ uvijek prinosi svoju krv za mene i za tebe. Joπ
uvijek nas Njegova skupocjena krv moæe oËistiti od grijeha i neËistoÊe. Isus nas joπ uvijek Ëeka raπirenih ruku
kao svoju izgubljenu i zabludjelu djecu. HoÊeπ li doÊi k
Njemu?
192
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Tko je moj bliænji?
“Poslije toga Ëuh neπto kao glasno pjevanje golemog mnoπtva gdje u nebu viËe: ‘Alleluja! Spasenje,
slava i moÊ pripadaju naπem Bogu!’...
Uto Ëuh neπto ‘kao glas’ golemog mnoπtva, ‘kao
πum velikih voda’, kao prasak jakih gromova: ‘Alleluja!
jer se domognu kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi. ‘Veselimo se, kliËimo od veselja’ i zahvalimo Bogu,
jer doe Janjetova svadba! Njegova se zaruËnica opremila; dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan!’ Lan,
zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih. Tada mi aneo reËe: ‘Piπi: Blago onima koji su pozvani na Janjetovu gozbu!’ I nadoda: ‘Ove su rijeËi istinite rijeËi
Boæje.’” (Otkrivenje 19,1.6-9)
Tko je taj veliki narod? Tko je Janjetova zaruËnica?
Kako se pripravila za svadbu? Tko su uzvanici? ©to predoËava njezina odjeÊa? O kakvoj je pravdi ovdje rijeË?
Na sva ta pitanja imamo odgovor u Isusovoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu: Luka 10,30-37.
Jednoga dana Isus je ispriËao prispodobu teologu
koji Ga je namjeravao kuπati o milosru koje ne poznaje
nacionalne, etniËke, staleπke i druπtvom nametnute granice.
Prema Isusovim rijeËima, neki je Ëovjek putovao
cestom koja je iz Jeruzalema vodila u Jerihon. Na tome
pustom putu bio je ærtva razbojniËkog napada. Nije bilo
svjedoka nasilja niti ikoga tko bi nesretniku pritekao u
pomoÊ. Teπko povrijeen, ostao je leæati na cesti. A onda
su naiπla dvojica humanista po struci — i nastavila put.
TKO JE MOJ BLIÆNJI?
193
Nakon njih je naiπao treÊi, od kojega bi se najmanje
moglo oËekivati da Êe pomoÊi. A njegova pomoÊ nadmaπuje sva oËekivanja. U svratiπtu, kamo prenosi teπko ranjenog Ëovjeka, obvezuje se platiti za njega zdravstveno
osiguranje.
Ta prispodoba bila je dojmljivo predavanje odræano
teologu onoga doba.
Prispodoba o nama i naπoj Crkvi
©to ta prispodoba govori o nama i o naπoj Crkvi?
1. Nema nijednog Ëovjeka koji nije postao ærtva
starog Razbojnika. Naravno, to se nije dogodilo na cesti
izmeu Jeruzalema i Jerihona, veÊ na tvojemu i mojemu
æivotnom putu.
To su trenuci kad “gubimo tlo pod nogama”, kad
viπe nismo naËisto sami sa sobom. Moæda ti se to dogodilo zbog malog pogreπnog koraka. Moæda Ëak i bez
tvoje krivnje. I sad leæiπ ranjen, bez odjeÊe, ismijan.
Leæiπ bespomoÊan, a po tebi pljuπte udarci predbacivanja: “Trebalo je posluπati!” “Da si barem...” “Zaπto nisi
pazio?” “Kamo si gledao?” “Na πto si mislio?” Nemilice
te udaraju preziranjem i predrasudama. Stvorili su nepromjenjivo miπljenje o tebi: “Dakle, takav si ti?” ©to god
rekao ili uËinio, prosudili su te i osudili.
A onda prilaze suvremeni sveÊenici i leviti. Prolaze
pokraj tebe ponosno i uspravno. Svakim svojim korakom i pogledom kao da æele reÊi: “Vidiπ, tako se to
radi!” A tebi nitko ne priskaËe u pomoÊ. Najmanje oni
koji su te opljaËkali, koji su te doveli u takvu situaciju.
I tako ostajeπ sâm samcat. Moæda Ëak pokuπavaπ podignuti glavu, opet postati Ëovjek, ali ne ide, nemaπ za to
snage.
194
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
To moæe biti jedno razmatranje Isusove prispodobe.
2. Drugo razmatranje je Samarijanac. Bez obzira
na kojoj cesti leæiπ i u kakvom si stanju, jedno je sigurno:
Netko te prati na tvojemu æivotnom putu. »ak i onda kad
to ne primjeÊujeπ ili kad toga nisi svjestan, Isus Krist te
traæi, ide za tobom tvojim æivotnim putom. Ako doista
svi prou pokraj tebe i puste te leæati polumrtva, On se
zaustavlja. Isus ima sve potrebno da te oæivi. Pa ipak ne
Ëini Ëudo da zacijeli tvoje rane, ali ih Ëisti, povezuje i
ublaæuje bol. Zatim te podiæe, podupire, nosi i vodi
onamo gdje Êe ti drugi pruæiti pomoÊ.
3. TreÊi je element ove prispodobe konaËiπte. Isus
te donosi u konaËiπte, gdje su oni koji mogu nastaviti
zapoËetu njegu. Sâm Gospodin se pobrinuo da konaËiπte
ima sve πto je potrebno za tvoje ozdravljenje. Ondje te
povjerava ljudima koji Êe te njegovati dok se On ne vrati.
Prema tako shvaÊenoj prispodobi konaËiπte predoËava Crkvu. Nije bitno oËekujeπ li ti neπto od konaËiπta
— Crkve, vaæno je πto Isus od njega oËekuje. On svakako
oËekuje da u njemu budu ljudi koji Êe se posvetiti njezi
onih koje On dovodi. Svatko tko je u konaËiπtu ozdravio,
postaje njegovatelj novih ranjenika koje Isus dovodi.
Kako je dobro πto na æivotnom putu svakog Ëovjeka
postoji konaËiπte! Kako je dobro πto je Bog postavio u
naπ svijet Crkvu! UopÊe nije vaæno uklapa li se zgrada
— konaËiπte u okolicu. Vaæna je njegova funkcija: da ljudi
u njemu mogu ozdraviti. Svijet ne moæemo niËim zadovoljiti. Kad dolaze grjeπnici, kaæu: “Vidi kakav oloπ
okupljaju!” Sagrijeπi li neki vjernik, kaæu: “Kakva je to
Crkva koja njeguje takve...!” Usred opasnosti ovoga svijeta i moguÊnosti razbojniËkog prepada postoji kuÊa
sigurnosti i zaπtite. Usred svijeta — u kojemu svatko gleda
πto moæe uzeti drugome da bi napunio svoje dæepove,
TKO JE MOJ BLIÆNJI?
195
u kojemu svatko gleda samo sebe — postoji kuÊa u kojoj
se brinu o onome πto je drugome potrebno i gdje je
pomoÊ potrebna, u kojoj se nastoji zadovoljiti potreba.
Kakva suprotnost!
Tko sam ja? ©to je moja Crkva?
Jesmo li svjesni da uopÊe nije vaæno osjeÊamo li se
kao Crkva uklopljeni u druπtvo ili ne? Bitno je da budemo spremni pomoÊi zalutalima, ranjenima, onima πto su
ostavljeni polumrtvi, a Isus ih dovodi k nama da pomognemo njihovu ozdravljenju. Bog je zamislio Crkvu tako
da je u njoj Ëovjek na raspolaganju Ëovjeku. Neki misle
da Crkva treba biti dobrotvorna ustanova. Ne zaboravimo da oprema i obnavljanje sluæbe dolaze od samog
Isusa. U Njegovom konaËiπtu njeguje se onim πto je On
stavio u ruke njegovatelja.
Apostol Pavao to Êe drugim rijeËima naglasiti Timoteju: “... znaj kako ti se treba vladati u kuÊi Boæjoj,
koja je Crkva æivoga Boga, stup i podloga istine.” (1.
Timoteju 3,15)
Je li naπe konaËiπte takvo? »ini mi se da nedostaje
mnogo toga πto je naπ Gospodin Isus za njega zamislio
i planirao. Prije desetak godina AdventistiËka crkva u
zapadnoj Australiji objavila je u najveÊim i najpoznatijim
novinama, Sunday Timesu, reklamni Ëlanak o Crkvi. Uz
Ëlanak je bio dodatni kupon kojim su Ëitatelji mogli
zatraæiti dodatne informacije o raznim podruËjima djelovanja Crkve. Odaziv je bio zadovoljavajuÊi.
Izmeu ostalih, jedan je Ëitatelj uputio vrlo konstruktivnu i dobronamjernu kritiku. U svojemu je pismu rekao: “Piπem vam o tome zato πto vjerujem da morate,
ako u javnosti æelite stvoriti bolju sliku o sebi, otpoËeti
s odgajanjem cjelokupnog vjerniπtva i crkvenih zajednica
kako bi bili spremni druæiti se, iskazati dobrodoπlicu i
196
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
pokazati iskreno zanimanje za posjetitelje... Moj je dojam da su adventisti klika. ZahvaljujuÊi tome oglaπavanju, neki ljudi mogu doÊi u vaπu Crkvu, ali Êe, na nesreÊu, vjerojatno primijetiti ono πto sam i ja primijetio, pa
Êe to biti njihov jedini posjet.”
Pogreπno shvaÊeno konaËiπte
Tijekom niza stoljeÊa konaËiπte je uvijek bilo u
opasnosti da postane neπto drugo no πto je Isus planirao.
Jedna od opasnosti jest da na konaËiπte stavimo natpis:
“Zatvoreno druπtvo.” U stilu: “Crkva treba voditi raËuna
o sebi. Trebamo paziti koga primamo.”
SjeÊam se kako je prigodom razgovora s krπtenicima
u jednoj crkvi starjeπina upitao: “Jesi li uvjeren da ova
prijateljica neÊe pasti na teret Crkvi?”
Uvjeren sam da Bogu nije potrebna Crkva sliËna
odmaraliπtu.
Druga je opasnost da model Isusovog konaËiπta smatramo zastarjelim. Sad su druga vremena. Mnogo toga se
promijenilo. Æivot u druπtvu je zanimljiv. Tamo puπu
drugi vjetrovi. Tamo se neπto dogaa. Neki su zbog toga
napustili konaËiπte. Ali Bog pita: “Kome Êu dovesti ranjene? Uvjereni ste da ste zdravi, da vam viπe nije potrebna zaπtiÊenost konaËiπta. Ali drugima je potrebna
sigurnost koju ono pruæa. Jeste li spremni pruæiti je
drugima?”
Postoji joπ jedna opasnost: da konaËiπte pretvorimo
u policijsku postaju. Duænost je policije ispitivati i nadzirati. Policija ponekad i puca. Sve se dogaa uime “reda
i sigurnosti”. No Isus je rekao da Ëovjek nije stvoren radi
zapovijedi, veÊ su zapovijedi naËinjene radi Ëovjeka.
Nismo li u tome sluËaju zamijenili teze?
TKO JE MOJ BLIÆNJI?
197
»ini se da se danas najveÊa opasnost krije u sumnji
u svrhu konaËiπta. Mnogi kaæu: “Nije li se Isus pobrinuo
za nesretnika, oËistio i zavio mu rane te ga podignuo na
noge? Zar to nije dovoljno?” Ne smijemo zaboraviti da
je Isus doveo nesretnika u konaËiπte kako bi mu drugi
pruæili potrebnu njegu. Sredstvima koja im je Isus
osigurao, trebali su dati Ëovjeku volju za æivot.
©to je Crkva danas bez tebe? Koju ulogu imaπ u njoj?
Ubrajaπ li se meu njegovatelje ili...?
AdventistiËka crkva je moj dom. Tu je moje mjesto.
Jedan vjernik mi je rekao:
“NeÊeπ mi vjerovati, ali tijekom protekle godine lomio sam se hoÊu li ostati u Crkvi.”
“I zaπto si ostao?”
“Zato πto promjene mogu nastati jedino ako se
ukljuËimo, a ne ako se iskljuËimo.”
To je istina. ZahvaljujuÊi takvom razmiπljanju, Bog je
u njemu naπao joπ jednog predanog njegovatelja. No
najviπe me iznenadilo πto mu Bog svakog mjeseca dovodi
novog bolesnika da ga njeguje. Crkva zasigurno moæe
opstati samo kao mjesto njege, a ne kao odmaraliπte.
Kao propovjednik upoznao sam razliËite crkve: one
koje sluæe i one koje se odmaraju. Upoznao sam one koje
svim silama nastoje biti prihvaÊene od druπtva pa se
stoga boje da bi ranjenici mogli ugroziti red i ËistoÊu.
Upoznao sam one koje su zbog svoje otvorenosti doπle
na zao glas i bile optuæene da prelaze granice koje je Isus
postavio. No bez obzira na razlike, na dojam koji ostavljaju, sve su one Boæje djelo i Njegovo orue. Bog Êe
ostvariti svoje djelo u Crkvi i preko nje.
Pavao je to znao i stoga je napisao: “... kao πto je i
Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je
posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz pratnju rijeËi, da
198
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore,
bez iËega tomu sliËna, da bude sveta i bez mane.”
(Efeæanima 5,25-27)
Svjestan sam da nema propovijedi ni primjera, koliko god bili πokantni, da nikakve molbe i savjeti neÊe
moju i tvoju crkvu uËiniti konaËiπtem onima koje je
Razbojnik ranio na æivotnom putu i ostavio da leæe polumrtvi. To moæe samo sila Svetoga Duha u tvojemu i
mojemu srcu. Samo ona moæe u nama zapaliti plamen
ljubavi i potaknuti nas da se ne bavimo sobom i svojom
klikom, veÊ zadaÊom koju nam je Isus povjerio kad nas
je doveo u to svoje konaËiπte.
Molimo Boga za to nebesko pomazanje naπega srca!
199
Kazalo
Molitva predaje .............................................................. 5
Drugi mogu, ali ti ne moæeπ! ...................................... 6
“Budno pazite ... da ne proklija koji gorki
korijen...” ................................................................. 8
Obnova istinske poboænosti ....................................... 14
Bespoπtedna borba za um .......................................... 21
Budi poπten ................................................................. 28
»ovjek koji viπe nije ispustio kriæ ............................. 36
Srce koje razlikuje dobro od zla ............................... 47
HoÊemo li pristati na kompromis? ............................ 53
Ima li nade za mene ................................................... 60
IscjeljujuÊa snaga ljubavi ............................................ 67
Slijepi kraj zdravih oËiju? ........................................... 73
“Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi!” ............................. 79
Prigode i sposobnosti koje nam je Bog dao ............. 86
Kako pobijediti sebe ................................................... 93
Kako rasti i duhovno sazreti? ................................... 100
Kucnuo je Ëas kuπnje ............................................... 107
Laæna svetost ............................................................. 117
Ljubav na djelu .......................................................... 125
200
ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI
Moje srce — Isusov stan ........................................... 130
Katedrala bez zidova ................................................. 137
Ne idi preËacem, idi putom! ................................... 143
“Ne zabaci me u starosti ... ne zapusti me!” ......... 147
Ohrabrimo se u svojoj “πpilji” — Bog je i u njoj... 154
»uvajmo se vlastitih rjeπenja! ................................... 160
Sad je prigoda! .......................................................... 167
Zaπto nije posluπao? .................................................. 173
Tko gospodari tvojim æivotom? ................................ 179
“Je li malo onih koji se spasavaju? .......................... 184
»uvajmo se Boæje srdæbe ......................................... 186
Tko je moj bliænji? .................................................... 192
201
Æivimo u svijetu u kojemu
ljubav sliËi i zg ubljenom
akordu u simfoniji æivota.
Neprijateljstvo, sebiËnost i
strah istjerali su tu vrlinu iz
mnogih srca. U Ëovjekovoj
borbi da preæivi Ëini se nemoguÊim voljeti drugoga.
Prijeti nam opasnost da se
zarazimo suvremenom boleπÊu nemara i ravnoduπnosti. Ne zaboravimo da je
neljudskost koju Ëovjek pokazuje prema Ëovjeku njegov
najveÊi grijeh.
9 789536 409389
ESDEA
ISBN 953-6409-38-0
Download

PDF