Slavko GrubiπiÊ
NAD PONOROM PAKLA
SVJEDO»ANSTVO O KOMUNISTI»KIM
ZLO»INIMA
3
Nad ponorom pakla.pm65
3
27.02.01, 16:32
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Gradska knjiænica Mostar
UDK 821.163.42 (092)
821.163.42-31
GRUBI©I∆, Slavko
Nad ponorom pakla/Slavko GrubiπiÊ. - Zagreb: Hrvatsko druπtvo
politiËkih zatvorenika Zagreb, 2000 (©iroki Brijeg: Hercegtisak). 352 str.: ilust. sa fotografijama i zemljovidima; 25 cm
Str.: 9-12 Predgovor/Boæo Markota. - str.: 319-321 Pogled unatrag kao
pogovor/Ivan AliloviÊ
4
Nad ponorom pakla.pm65
4
27.02.01, 16:32
Agresor i napadnuti
Ako pobjednik po zavrπetku rata pobijedi agresora
i nad njim primijeni silu i nasilje, tada pobjednik
postaje veliki narodni krvolok i ubojica iako se on
proglasio pobjednikom nad agresorom.
(Iz politiËkog romana Slavka GrubiπiÊa “Izmeu raja i pakla”)
5
Nad ponorom pakla.pm65
5
27.02.01, 16:32
6
Nad ponorom pakla.pm65
6
27.02.01, 16:32
Ako æeliπ upoznati i voljeti svoju domovinu, idi u tuinu.
(Borne)
Ne pitaj πto Êe za tebe uËiniti domovina radije pitaj πto moæeπ ti uËiniti za nju.
(J. F. Kennedy)
PosveÊujem ovu knjigu svima onim
koji su svoje æivote dali za domovinu Hrvatsku
i svima onim kojima je Domovina u srcu
7
Nad ponorom pakla.pm65
7
27.02.01, 16:32
8
Nad ponorom pakla.pm65
8
27.02.01, 16:32
PREDGOVOR
Nad ponorom pakla je potresna romansirana autobiografija o nedaÊama koje
glavni protagonist i autor knjige Slavko GrubiπiÊ proæivljava kroz gotovo cijeli svoj
æivot, poËev od djetinjstva, kada je kao desetogodiπnjak dopao u partizanske ruke
gdje je nemilosrdno muËen, pa sve do zrelih godina kada ga u emigraciji zlostavljaju
Udbini plaÊenici.
Knjiga obuhvaÊa i mnoge druge zloËine koje su partizani poËinili u uæoj i πiroj
autorovoj okolici, a on ih se sjeÊa iz djeËaËke perspektive, bilo da ih je sam vidio,
bilo da su o njima priËali stariji ljudi u njegovu selu. Kao stalna meta poslijeratne
jugoslavenske Ozne i Udbe, GrubiπiÊa Ëesto ispituju, do besvijesti muËe i zatvaraju
u zloglasne jugoslavenske kazamate. Usto proæivljava i neprestana stradanja svojih
sunarodnjaka, a pojedina zloËinstva, posebice ona nad neduænim civilima i djecom,
poslije je temeljito istraæio i prikazao u ovom djelu.
Na prvi pogled mnogi Êe reÊi da je do sada izaπlo previπe knjiga na temu
partizanskog i komunistiËkog nasilja i zloËina, πto je istina, no s obzirom na broj i
metode muËenja i ubijanja tzv. narodnih vlasti, ova problematika je neiscrpan izvor
zanimanja mnogih istraæivaËa, pisaca i umjetnika.
Posebnost ove knjige je u njezinoj potkrijepljenosti originalnim dokumentima i
svjedoËanstvima o straviËnim zloËinima partizanskih vlasti, a poslije kroz kronoloπki
pristup prikazivanja dugogodiπnjeg nasilja jugoslavenskog komunizma nad hrvatskim
narodom. Koliko god to vrijeme izgledalo straviËno, krvavo, sumorno, i Ëesto
mladima danas neuvjerljivo, tim viπe je potrebno sagledati to mraËno doba iz viπe
kutova dok su joπ æivi stariji Ëlanovi ovoga druπtva. Ova knjiga je svjedokom
doæivljene, autorove osobne i svehrvatske tragedije na spomen svima koji su ubijeni
i muËeni na putu ostvarenja hrvatske slobode. Ova netipiËna romansirana
autobiografija s naglaπeno dokumentiranim dokazima svjedoËi o gotovo
pedesetogodiπnjem bezobzirnom nasilju tzv. narodne vlasti Ëije je ishodiπte u
velikosrpstvu i komunizmu kao ideologiji.
Slavko GrubiπiÊ kroz vlastitu patnju i muËenje, od djeËaËkih dana do zrelih godina,
percipira surovost jugoslavenskog reæima i njegovih slugana, svojih susjeda, koji
provode teror nad vlastitim narodom kako bi zadræali svoj bijedni poloæaj
predsjednika sela.
VeÊ povrπnim listanjem ove knjige zamijeÊujemo obilje fotografija, dokumenata
i podataka kao rezultat autorova mukotrpna istraæivaËkog rada i biljeæenja svih
vaænijih dogaaja, πto knjizi daje posebnu atraktivnost i dokumentarnu vrijednost.
U drugom sloju otkrivamo nadahnut i emotivan ton kojim pisac snaæno doËarava
svoju bol, odnose meu ljudima i svoju sudbinu Ahasvera. Od poËetka do kraja
9
Nad ponorom pakla.pm65
9
27.02.01, 16:32
knjiga je proæeta iskrenom i nadasve jakom ljubavi spram Domovine koja mu kroz
sve nedaÊe, bijedu i poniæenja ulijeva nadu u æivot. Ona je u njegovoj viziji stekla
kult svetosti kad ne sumnja da Êe mu rane zacijeliti samo Domovina. ©to je viπe
patio zbog Domovine, ona mu je bila svetija, πto je duæe æivio u tuem, premda
slobodnom svijetu, sve viπe je cijenio svoju Hrvatsku, sve viπe dobijao snagu za
djelovanje na nacionalnom polju i promicanju hrvatskih ideja, i drugih vrijednosti
koje su bile zatoËene u tzv. tamnici Jugoslaviji.
Knjiga Nad ponorom pakla je koncipirana u πest glavnih poglavlja: Partizansko
nasilje i zlodjela, Oznini i Udbini zloËini, Gorak okus peËalbe, U emigraciji,
Fragmenti iz hrvatske nacionalne promidæbe i Povratak u Domovinu.
U prvom poglavlju, Partizansko nasilje i zlodjela, autor se pored vlastite patnje,
koju doæivljava kao djeËak, odluËio na prikazivanje zloËina iz bliæe i dalje okolice
za koje je kao dijete Ëuo od starijih ljudi u svom selu i onih zloËina koji su do sada
nedovoljno istraæeni i obznanjeni, prekriveni velom tajne kroz dugogodiπnje zatiranje
istine o stradanju hrvatskog naroda. Tu se, u prvom redu, radi o stradanju civila,
æena, mladih djevojaka i djece koji su umoreni na naËin nepojmljiv danaπnjem
civiliziranom Ëovjeku. Paæljivo odabrani dogaaji, potkrijepljeni potvrdama svjedoka
i fotografijama, upuÊuju na temelje na kojima je nastala zloËinaËka dræava Jugoslavija,
a kroz kronoloπki tijek zbivanja u ovoj knjizi autor je na nepretenciozan naËin dokazao
kojim su sve brutalnim sredstvima branjeni krvavi temelji te velikosrpske tvorevine.
Autor je posebno ogorËen na mjesnu tzv. narodnu vlast sastavljenu od izdajica
hrvatskog naroda koja je, dokazujuÊi odanost okupatoru, poËinila nezapamÊene
zloËine nad vlastitim narodom. Autor je dosljedan u srËanom dokazivanju istine, ne
preza od spominjanja imena hrvatskih izdajica i okupatorskih sluga koji se posebno
dokazaπe po zlu. »esto se spominju: Mirko Praljak, Vice Sopta, Mirko VujiËiÊ, Lovre
KovaËeviÊ, Petar OreË StriæiÊ, Ivan GraniÊ, Galonja i drugi.
Drugi dio knjige, Oznini i Udbini zloËini, prikazuje GrubiπiÊevo progonstvo i
stradanja mnogih iz njegove okolice Ëije je patnje glavni protagonist, na ovaj ili onaj
naËin, proæivljavao. Knjiga dokazuje da je poratno vrijeme, sve do demokratskih
promjena, bilo pogubnije za hrvatski narod nego vrijeme Drugoga svjetskog rata.
PreuzimajuÊi potpuno vlast u svoje ruke, tzv. zasluæni partizani tek tada svoju zvjersku
narav u potpunosti iskaljuju nad nemoÊnim i okupiranim narodom. Glavni
nalogodavci i izvrπitelji ovih zloËina su ponovno oni isti hrvatski izrodi kojima je
okupator, ne bez razloga, povjerio zadaÊu strahovlade nad vlastitim narodom.
TreÊe poglavlje, Gorak okus peËalbe, govori o danima provedenim u Zenici,
kada se Slavko GrubiπiÊ zajedno s mnogim mladiÊima iz svih hrvatskih krajeva
prijavio na uËenje zanata. No, to nije bilo uËenje, veÊ zlostavljanje; zatvaranje,
ispitivanje i muËenje mladiÊa koji su dolazili iz hrvatskih krajeva, posebno onih koji
10
Nad ponorom pakla.pm65
10
27.02.01, 16:32
su pripadali kotaru ©iroki Brijeg. Iza toga slijedi borba za golu egzistenciju, “potucanje
od nemila do nedraga” kako bi se naπao bilo kakav posao, ali se redovito on i svi
drugi mladiÊi sliËne provenijencije selektiraju, optuæuju, prate, u najboljem sluËaju
odbacuju. Bilo bi joπ dobro kada bi na tome ostalo. GrubiπiÊa i druge hrvatske mladiÊe
Udba neprestano prati, provocira, zatvara i muËi.
»etvrti dio, U emigraciji, naglaπava teæak æivot hrvatske emigracije u zapadnom
svijetu prouzroËen najviπe neprilikama koje su stvarale jugoslavenske obavjeπtajne
agenture. Slavko GrubiπiÊ, kao i drugi hrvatski domoljubi, ni u ©vedskoj ne pronalazi
vlastiti mir. Udbaπi su mu i dalje grËevito za vratom, prate njega i sve hrvatske
politiËke emigrante. Agenti prijete, izazivaju i namjeπtaju ubojstva. Usprkos
likvidacijama mnogih istaknutih hrvatskih domoljuba, hrvatska politiËka emigracija
postaje sve homogenija u zaπtiti i promicanju istine o Hrvatskoj i njezinu narodu.
Poglavlje Fragmenti iz hrvatske nacionalne promidæbe faktografski predoËava
osnovne smjernice na kojima se temeljila nacionalna djelatnost Hrvata u emigraciji.
Autor je u ovo poglavlje uvrstio odreene programatske tekstove pojedinih hrvatskih
intelektualaca, promidæbeni materijal o πirenju hrvatske istine i razbijanju laæi
beogradskog reæima, te razliËite tekstove iz osobne korespondencije. Spominju se
najznaËajniji dogaaji i najistaknutije liËnosti za vrijeme autorova dvadesetπestogodiπnjeg
boravka u emigraciji. Autor je u knjigu uvrstio mnoga burna zbivanja iz æivota
hrvatske emigracije u kojima je i sam sudjelovao, te razliËite nedaÊe koje su pratile
njega i njegovu obitelj. UnatoË svakodnevnim neprilikama i patnjama kroz koje
prolaze GrubiπiÊ i njegovi “suborci”, oslobaanje Domovine postaje im nasuπna
potreba i jedina opsesija. Djelatnost hrvatskih emigranata ubire prve plodove svoga
truda. Uspijevaju razbiti komunistiËke laæi u slobodnom svijetu, a istinu o Hrvatskoj
i njezinu narodu uËiniti dostupnom stranim medijima.
Povratak u Domovinu sadræi jedan intervju Slavka GrubiπiÊa iz 1991.godine,
koji s proglaπenjem hrvatske samostalnosti, u potpunosti napuπta steËevine u ©vedskoj
i stavlja se na raspolaganje svojoj Hrvatskoj, πto ga joπ jednom potvruje kao istinskog
domoljuba. S jedne strane oduπevljen odluËnoπÊu i visokim elanom domovinske i
iseljene Hrvatske da brani i ostvari svoju Domovinu, s druge strane Slavko GrubiπiÊ
je ogorËen jer nailazi na ljude, dokazane hrvatske neprijatelje, koji su se infiltrirali u
obavjeπtajne sluæbe Republike Hrvatske. No, tim pojavama ne daje mjesta u idealu
ostvarenja hrvatske dræave. Ono πto osobito zadivljuje je autorov nepokolebljiv
optimizam u buduÊnost jedine prave Domovine.
Knjiga Nad ponorom pakla nije iskljuËivo autobiografsko djelo. Pisac je samo
kroz vlastito progonstvo i kroz vlastitu teπku sudbu prikazao partizanskokomunistiËko, a poslije Oznino i Udbino nasilje nad cijelim hrvatskim narodom.
Tzv. narodna vlast nije dala mira onima koji su na neki naËin bili obiljeæeni kao
11
Nad ponorom pakla.pm65
11
27.02.01, 16:32
njezini neprijatelji; bilo roenjem, bilo da se znalo za njihovu naklonost prema
hrvatskoj dræavi. TraæeÊi posao diljem okupirane Domovine, GrubiπiÊ neprestano
nailazi na neprilike i razliËita podmetanja od strane slugu beogradskog reæima.
OdluËujuÊi se na emigraciju kako bi mogao mirno æivjeti i zaraivati kruh za svoju
obitelj, Slavko GrubiπiÊ, kao i mnogi Hrvati sliËnoga backgrounda, i u slobodnom
svijetu nailazi na stalne provokacije, prijetnje i pokuπaje likvidacije od strane
jugoslavenskih agenata. U emigraciji brutalno stradavaju mnogi njegovi prijatelji i
suborci koji su promicali hrvatske ideje i πirili istinu o Hrvatskoj diljem slobodnoga
svijeta. Usprkos teπkim patnjama koje doæivljava kao desetogodiπnji djeËak u
partizanskom zatoËeniπvu, u Udbinim zatvorima, a poslije i u emigraciji kroz razliËite
zabrane i prijetnje, knjiga odiπe velikoduπnoπÊu i neopisivom æeljom za æivotom
glavnog protagonista koji se uzdiæe iznad prizemnih, ovozemaljskih zala i jasno
vidi uzviπen cilj, a to je sloboda domovine Hrvatske. Na jednom mjestu kaæe da ga
je, uz obitelj, na æivotu odræala æelja za slobodom Domovine i djelovanje na
nacionalnom polju. UnatoË prednosti æivota u svojoj drugoj domovini ©vedskoj,
gdje je rijeπio egzistencijalna pitanja, Slavko GrubiπiÊ ne posustaje, zajedno sa svojom
subraÊom, u borbi za prava hrvatskog naroda, svjestan potrebe i neminovnosti
uspostave hrvatske dræave. Ne mireÊi se s laæima zloËinaËkoga beogradskog reæima,
kao ærtva i svjedok njegova terora, GrubiπiÊ joπ 1976. godine, nakon dugotrajnog
prikupljanja grae objavljuje opseænu knjigu Jedan dio krvave povijesti o stradanju
hrvatskog naroda od partizana utemeljenu na mnogim dokazima i vrijednim brojnim
fotografijama. Godine 1980. æestoko se obraËunava s komunizmom kao idelogijom
objavljujuÊi politiËki roman Izmeu raja i pakla. Autor u spomenutim djelima,
kao i u knjizi Nad ponorom pakla, nema ambiciju tumaËiti povijest, veÊ vlastitim
stradanjem, te obiljem fotografija, dokumenata i podataka, argumentirano ukazati
na zapanjujuÊe zloËine koje su poËinili oni koji su pet desetljeÊa dijelili pravdu
okupiranim narodima.
Knjiga Nad ponorom pakla opominje i upozorava da viπe nikada Hrvat na Hrvata,
Ëovjek na Ëovjeka, ne digne ruku. Kao pobornik istine, GrubiπiÊ se ne libi objaviti,
kako imena ærtava, tako i imena zlih i opakih ljudi; imena izvrπitelja zloËina i njihovih
nalogodavaca.
Duænu pozornost i poπtovanje pisac pridaje velikim ljudima i dobrim djelima
stvarajuÊi na taj naËin kontrast koji nas potiËe na razmiπljanje kako se trebamo vladati
u æivotu i odnositi prema bliænjemu. On smatra da se jedino iznoπenjem istine na
vidjelo mogu otkloniti stare zablude i grijesi, i sve πto πteti pojedincima i druπtvu.
Boæe Markota
12
Nad ponorom pakla.pm65
12
27.02.01, 16:32
13
Nad ponorom pakla.pm65
13
27.02.01, 16:32
14
Nad ponorom pakla.pm65
14
27.02.01, 16:32
UVOD
Bio sam tada tek polaznik puËke πkole, a sjeÊam se kao da je juËer bilo. Na Uskrs
i drugi dan blagdana zapazio sam neobiËnu radost na licima ljudi u mome selu.
Pjesma i veselje u Ëitavom Gracu, dotad nezapamÊeno okupljanje kod crkve poslije
mise. Po povratku iz πkole Ëuo sam kako stariji govore da je na Uskrs, 10. travnja
proglaπena Nezavisna Dræava Hrvatska, ne sluteÊi da Êe taj datum ostaviti neizbrisiv
trag u mome æivotu.
IduÊih dana u πkoli sam zamijetio promjene. Viπe se nije pisala omraæena Êirilica,
poËelo se uËiti po novim knjigama, a u uËionici je bio istaknut hrvatski narodni grb.
Iz πkole su nas ispraÊali novim domovinskim pozdravom: - ZA DOM SPREMNI, a
mi bismo otpozdravili sa SPREMNI, a zatim oduljeno sa ZBOGOM.
Bio sam osobito ponosan, premda sam neπto prije bio poniæen dobivπi batine od
uËitelja jer sam joπ prije proglaπenja NDH gaao i oπtetio krunu srpskoga kralja koja
se nalazila na πkolskom zidu. Nekoliko dana poslije podvornik ©antor je krunu skinuo
i stavio je iza ormara. Dok je uËitelj bio na objedu, mi smo iskoristili prigodu da je
dokrajËimo i potpuno uniπtimo, te je bacimo podalje od πkole, u IliÊa vrt. Ovoga
puta uËitelj me nije kaznio.
MladiÊi u Gracu su se veselili i pjevali kada bi dobili obavijest da se mogu prijaviti
u Hrvatsku vojnicu. Svi sposobni mladiÊi krenuli su dragovoljno u obranu domovine
Hrvatske. Iz svake obitelji bilo je najmanje jedan ili dva dragovoljca. U selu su
ostali samo djeca, starci, æene i djevojke.
Dok su stari razgovarali o ratu, razumio sam da se vode teπke borbe duæ rijeke Drine.
Æestoke borbe sa srpskim Ëetnicima i komunistiËkim partizanima koji su skupa
nastupili u ruπenju Nezavisne Dræave Hrvatske, s ciljem povratka beogradskoga
jugoslavenskog okupatorskog reæima.
Na satu vjeronauka u πkoli, fratar nam reËe:
- Sada Êemo izmoliti molitvu za duπe poginulih oËeva, braÊe i roaka koji su svoje
æivote poloæili u obrani naπe domovine Hrvatske.
Molitvu smo obavili, ali nam nitko nije rekao za koga je bila namijenjena, niti tko je
poginuo. Saznali smo to kada smo stigli kuÊi. Bili su to - Matiπa GrubiπiÊ, Tone
»uljak i Ante OreË.
Mi djeca smo uglavnom bili veseli i bezbriæni, igrali smo se, uËili, Ëistili dvoriπta
oko πkole, a πkolske godine su prolazile.
15
Nad ponorom pakla.pm65
15
27.02.01, 16:32
16
Nad ponorom pakla.pm65
16
27.02.01, 16:32
PARTIZANSKO NASILJE
I ZLODJELA
17
Nad ponorom pakla.pm65
17
27.02.01, 16:32
18
Nad ponorom pakla.pm65
18
27.02.01, 16:32
NoÊ zloËina
Koncem veljaËe 1943. godine prvi puta sam Ëuo o strahotama πto su ih Ëinili
partizani u naπim krajevima - Kupresu, Duvnu, Livnu i po planinskim selima.
Partizanske grupe bi, sakrivene u πumama, vrπile prepade, pljaËkale i ubijale
ljude ... »uo sam kako stariji ljudi pripovijedaju o zloËinima poËinjenim nad Hrvatima
u Kupresu, GlamoËu, Duvnu, Livnu, i da se priprema napad na civilno puËanstvo u
zapadnoj Hercegovini, premda u zapadnoj Hercegovini nije bilo vojarni, ni vojske.
Te veËeri saznao sam da se narod iz duvanjskih sela povlaËi prema Posuπju. Partizani
su, nekoliko mjeseci prije toga, u livanjskim selima poËinili nezapamÊene zloËine,
kada su iz sela Priluke odveli i poubijali mnoge ljude. Te noÊi u tom je selu ostalo
πezdeset udovica. SliËne zloËine partizani su poËinili i u drugim livanjskim selima.
Ljude su muËili najstraπnijim metodama, a zatim ih ubijali. Uza sva poËinjena
zvjerstva i dalje su se ponosno nazivali narodnom partizanskom vojskom.
PiπuÊi ove retke, nakon pedeset godina od straviËnog dogaaja u Livnu, odluËio
sam se obiÊi selo Priluku i potraæiti nekoga od preæivjelih svjedoka partizanskoga
krvavog pohoda iz Ëetrdeset druge godine. Upoznao sam Stanu Kriæan jednu od
πezdeset udovica kojoj su partizani ubili muæa i oca. Stana se joπ uvijek dobro sjeÊa
partizanskih zloËina iz tog doba kad je i sama jedva preæivjela najveÊi val pokolja.
Ona mi je posvjedoËila da je samo jedne noÊi ubijeno viπe od stotinu pedeset ljudi u
livanjskim selima, a u selu Priluci je ostalo πezdeset udovica meu kojima je i ona.
PriËala mi je kako su partizani, pored muπkaraca, ubijali i zvjerski muËili æene,
djecu i starije osobe. Svi su tada osobito saæaljevali jednog djeËaka koji je imao
svega dvanaest godina. Zvao se Ilija Krezin. Partizani su se nad njim zvjerski
iæivljavali, a potom ga ubili.
Poπto se bliæila zima, partizani su pustoπili i pljaËkali sve redom, oduzimali hranu i
stoku kako bi preæivjele ljude u ovim krajevima ostavili bez zimnice.
Ovaj partizanski krvavi pohod isplanirao je i zapovijedio partizanski komandant
Vice Buljan.
Razgovarao sam i s preæivjelim Jakovom Radasom koji se posve sluËajno spasio
pokolja i pobjegao u Hrvatsku vojnicu, gdje je ostao do zadnjega dana. PosvjedoËio
mi je o tom dosad nezapamÊenom zloËinu partizana nad civilima u livanjskom kraju.
Jakov tvrdi da su partizani najveÊe zloËine uvijek Ëinili u hrvatskim selima i to onda
kada tu ne bi bilo Hrvatske vojske. Jakov zna da su se te noÊi spasili samo on i
Luka BariπiÊ.
Po preporuci mjeπtana susreo sam se i s Jozom BaraÊem koji je, takoer, bio
odreen za partizansku klaonicu, a tada je imao svega petnaest godina. Spasio se
bijegom sa stratiπta dok su za njim pucali. Jozo mi je kazao da su partizani najprije
uhvatili dvanaest muπkaraca u Priluci, odveli ih u GlamoË i ubili. Narod je poËeo
19
Nad ponorom pakla.pm65
19
27.02.01, 16:32
bjeæati prema Livnu. U drugom naletu, 15. prosinca 1942. partizani su zauzeli Livno
i poubijali sve pohvatane muπkarce, meu kojima je bilo najviπe PriluËana. Prema
Jozinim rijeËima, u livanjskom kraju 1942. harale su dalmatinske i IV. crnogorska
brigada. On, kao i drugi Livnjaci s kojima sam razgovarao, tvrdi da su Crnogorci
bili bolji od drugih partizana.
Svjedoci o zloËinu partizana u selu Priluci
( slijeva na desno: Jozo BaraÊ, Stana Kriæan i Jakov Radas )
U partizanskom zatoËeniπtvu
U ranu zoru probudio me strah, ali i topot konjskih kopita πto su udarale po æivcu
kamenu. »uo sam povike: - Ija, Dorote, Zekane, Mrkove... Sjetih se sinoÊnjeg
razgovora ispred kuÊe i shvatih da su pored naπih kuÊa prolazili izbjeglice/muhadæiri/
koje su krvoloËni partizani natjerali u bijeg. Oca i majku je iznenadio moj rani dolazak
u kuÊu. Odmah rekoh ocu: - Nemoj se Ëuditi, Iko, ja neÊu Ëekati partizane, Ëuo sam
vaπ razgovor sinoÊ, zato Êu i ja biæat’.
Otac je shvatio, jer se i sam planirao zaputiti s kolonom prema Ljubuπkom. U mnoπtvu
ljudi teπko je bilo koga slijediti. Sunce je bilo pri zalazu kada sam se pribliæio zaseoku
MariÊa Draga. Tu sam susreo roaka Ikiπu koji je kopao duboki teg za duhan na
njivi. Kod njegove obitelji sam zanoÊio. Spavao sam s roakom Æivkom u pojati.
Ujutro sam krenuo dalje i naπao se u druπtvu poznatih ljudi u selu RuæiÊi.
Sutra me noÊ uhvatila u selu Duæice, u kuÊi brojne obitelji. Za veËeru je bilo
zelje, ali bez kruha, jer nisu mogli pripremiti kruh za toliki broj prolaznika. Ujutro
sam krenuo dalje na put prema ©irokom Brijegu po uputama vrπnjaka koji su mi
savjetovali kuda je najbolje iÊi. Zvizdan je upekao, æe me savladala... traæio sam
kamenicu.... Tek pred kraj dana, skoro na zalasku sunca, ugledao sam dva jablana.
Kada sam priπao bliæe vidio sam poveÊu lokvu vode. Sagnuo sam se i napio vode,
malo se odmorio i nastavio dalje.
20
Nad ponorom pakla.pm65
20
27.02.01, 16:32
U sumrak sam zalutao u nepoznato selo. Oblaci, grmljavina i kiπa su me dodatno
ometali, jedva sam se snalazio. U jednoj kuÊici spazih kako treperi tanka svjetlost
luÊerde. Na vratima zamijetih osobu u vojnoj odori. Vojnik se pozdravio s domaÊinom
i æurno krenuo niz put u smjeru ©irokog Brijega. Potpuno umoran i gladan nadao
sam se da Êe u kuÊici biti mjesta i za mene. Od domaÊina, koji me uljudno primio u
kuÊu, saznao sam da je tu prije mene bio Gabro Pejuπin. DomaÊin mi odmah ponudi
da tu prespavam πto sam prihvatio. Imao je viπe djece, meu njima jednu kÊer koja
je bila nepokretna. Na knjigama koje smo gledali vidio sam prezime KolobariÊ i
shvatio sam da sam u KolobariÊa Dolcu. Loπe sam spavao jer su cijelu noÊ grmjeli
bacaËi. U svanuÊe sam krenuo prema ©irokom Brijegu i susreo roj vojnika. Jedan
me vojnik upita:
- Zaπto ideπ na Brig?
Rekao sam da traæim oca.
- Ja poznajem tvoga oca i braÊu, ali ih ne moæeπ naÊi. Oca ti nisam vidio, a braÊa su
na bojiπtu - rekao mi je on.
Vojnik je zahtijevao da se vratim kuÊi u selo, i ja sam pristao.
U Duæicama nas je uhvatila noÊ. U svanuÊe novog dana krenuo sam s rojem
vojnika na put. Kretali smo se tijesnim brdskim puteljcima, a onda nadomak jednog
poljca jedan vojnik me pozva sebi i reËe:
- Ovo sada pred nama je Raπko poljce. Ispod brijega se nalazi selo Grude, u blizini
su ToliÊa kuÊe, gdje imaπ rodbinu. S desne strane je GradaËko brdo, a najveÊi vrh
brijega zove se Krstina. Na Krstini su sigurno partizani, vjerujem da ih nema ovamo
dolje niæe. U sluËaju da padneπ u partizanske ruke, moraπ znati πto Êeπ im reÊi. Ti
svakako reci partizanima da si bio kod rodbine u Grudama. Ne smijeπ nikako priznati
niti reÊi da si bjeæao pred partizanima. Najgore za tebe je πto izgledaπ krupan za
svoje godine, ali ti njima kaæi neka pitaju nekoga u selu za tebe, jer svako zna da ti
nemaπ joπ ni punih deset godina. Sada se najedi koliko moæeπ i napij se vode, ne nosi
niπta sa sobom jer partizani ne smiju znati da si bio s nama. Ako bi priznao da si bio
s nama, onda je s tobom gotovo, jer kod partizana nema milosti.
- A sada poi - reËe drugi vojnik i doda: - Neka te SvemoguÊi Bog prati da sretno
stigneπ u Gradac.
Pozdravismo se sa Zbogom i Za Dom spremni!
Izaπao sam na put koji je vodio lijevom stranom polja, naiπao na jednu Ëatrnju,
napio se vode i malo odmorio. Prema uputi krenuo sam prema brdu, proπao Vukove
njive i ©uπnjare, te se pribliæio naπim Lazinama. Teren mi je dotuda bio dobro
poznat. U Lazinama sam naiπao na kamenicu s vodom i osvjeæio se.
Sunce je veÊ padalo za Biokovo, kada sam prilazio brdu Krstina. Od starijih sam
Ëuo da je u prvim danima krπÊanstva na ovom brdu bio podignut veliki kriæ po
kojem je brdo dobilo ime. Prema vjerovanju Mongoli su po dolasku u ove krajeve
21
Nad ponorom pakla.pm65
21
27.02.01, 16:32
ruπili sve bogomolje, pa tako i kriæ. Kada sam uskim krivudavim kozjim putem
skoro stigao na vrh Krstine, kod poveÊeg kamena preplaπi me uzvik : - Stoj!
- Stao sam! - odgovorih.
Potom je slijedila oπtra naredba:
- Dolazi ovamo!
Na glavi sam imao liËku kapu ukraπenu resama, dar starijeg brata Mate. Dok sam
prolazio ispod klisure, neprimjetno sam je sakrio ispod manjeg kamena i krenuo
ravno k neznancima.
DoËekala me partizanska straæa. Jedan od njih me upitao tko sam, Ëiji sam i od
kuda sam. Odgovorio sam da sam iz Graca i da sam bio kod rodbine u Grudama.
Nisu mi vjerovali, misleÊi da sam ustaπki kurir. Potom su me poËeli æestoko tuÊi.
Jedan od njih doviknu: - Druæe, da li mu ja smijem koji πamar opaliti? Zaπto ne odgovori mu strojniËar.
- Sada nam je u rukama i moæemo od njega Ëiniti πto god hoÊemo.
Slijedili su novi udarci u trbuh od kojih sam pao. Nastavili su me tuÊi, psujuÊi mi
majku ustaπku i πpijunsku. Nisam tada razumio πto znaËi rijeË πpijun. Shrvanog od
boli odveli su me u kolibu od suhozidine pokrivenu granama i slamom. U kolibi se
nalazila komanda straæe. Unutra sam zatekao jednog Ëovjeka. Od ozljeda po licu i
tijelu teπko je bilo razaznati o kome se radi. Uz vatru, Ëovjek je leæao na kamenim
ploËama. Jecao je od uæasnih bolova, zapomagao je sav u krvi.... Nastavili su ga
tuÊi... i prisiljavali ga da kaæe kojoj Hrvatskoj vojsci pripada i kojoj satniji. »ovjek
nije progovarao, samo je teπko jecao.
Od prizora koje sam gledao obuzimao me strah. Nisam mogao vjerovati da se
tako postupa sa æivim biÊem.
Jedan partizan me upitao jesam li gladan. Slegnuo sam ramenima, bilo me strah
reÊi. Donio je preda me kotao s kuhanim krumpirima koji su veÊ bili napukli i suhi.
Uzeo sam jedan napola oguljen krumpir i zahvalio se. Jednog je partizana to razljutilo
pa mi je na silu u usta stavio poveÊi krumpir. To je napravio tako da nisam mogao
gutati ni disati. Od boli sam klonuo i izgubio svijest, pao sam na kamenje. Tek πto
sam prikupio malo snage i doπao k svijesti, priπla mi je jedna partizanka i udarila me
nogom u straænjicu. Ponovno sam se naπao na kamenitom tlu. Na to je ona uzviknula:
- Sada Êe komandir da doe pa Êemo da ti sudimo!
IzmuËenog civila dvojica partizana su iznijeli iz kolibe. Kratko potom Ëuo sam
pucanj. Pomislio sam da i meni spremaju istu kaznu nakon πto doe komandir i
osudi me. Drhtao sam nemoÊan i preplaπen. Sam s razbojnicima u mrkloj noÊi, nitko
za mene ne zna. Molim Boga da umrem, da me ne muËe. U mislima o najgorem
prekinu me partizanka kojoj je upomoÊ doπao joπ jedan zlikovac od Ëijih sam udaraca
padao viπe puta. Bio sam obliven krvlju po cijelom tijelu. Razmiπljao sam o svojoj
majci, koja je udaljena od mene tek jedan kilometar. Ni ona me viπe ne bi prepoznala.
22
Nad ponorom pakla.pm65
22
27.02.01, 16:32
Dok me jedan partizan vodio u kolibu, partizanka Duπka me je neprestano udarala
i prijetila da Êe me ubiti. U kolibi je sjedilo nekoliko partizana, a jedan od njih povika:
- Drugarice Duπka, ako ti misliπ ubiti ovoga mladiÊa bez osude, moæeπ i mene!
Bio je to partizan Stipe. Na te je rijeËi partizanka vrisnula i pala na kamenje. PoËela
je mlatarati rukama i nogama, histeriËno viËuÊi kako je ona sve radila, ubijala i
razna zla Ëinila. Rekla je:
- Znam, druæe Stipe, da ti braniπ ovog ustaπu, ali ako zatreba ubit Êu i tebe i njega!
Dvojica su je partizana pokuπala sprijeËiti, ali ih je ona drsko odgurnula od sebe i
nastavila se hvaliti svojim zloËinima prijeteÊi svima. Pretrnuo sam od straha ... Sklonili
su me u kolibu da ne sluπam daljnju provalu bijesa i oËaja.
Stigao je komandir. Raportirao mu je jedan partizan rijeËima:
- Druæe komandire, straæa je na svojim mjestima, civil je strijeljan. Uzalud su bili
svi pokuπaji da saznamo tko je i otkuda je i zato smo nakon Ëetiri dana rijeπili da ga
streljamo. Drugarica Duπka htjede ubiti ovoga mladiÊa, ali joj je zabranio drug Stipe
i jedva je uspio sprijeËiti da ga ubije. Zato je drugaricu uhvatila æivËana bolest i sva
se ozlijedila o kamenje. Sada je nesposobna za sluæbu!
Komandir je poËeo vikati:
- Zaπto ste sprijeËili drugaricu Duπku da ubije ovo dijete? Znate li vi da je Duπka
postala æivËana poslije onih straπnih borbi na Kupresu, Duvnu i ostalim mjestima.
Svima je vama poznato da je ona u tim mjestima radi uniπtavanja neprijatelja postigla
zasluge i da Êe biti proglaπena narodnim herojem. Jedno dijete ne predstavlja niπta,
a radi njega ste vi upropastili naπu drugaricu koja je sada nesposobna za borbu!
Partizan Stipe mu odgovori:
- Znam, druæe komandire, ali sva rodbina od maloga zna da je otiπao kuÊi, a πto bi
bilo da se sazna da smo ga ubili.
- Znam ja, druæe Stipe, na πto ti pucaπ - reËe komandir, pa nastavi: - Ti si traæio da i
one πto smo ih zarobili u Duvnu zajedno s tobom primimo u partizane. Duπka to nije
dozvolila i to je dobro uËinila.Trebali smo i tebe streljati kao i njih.
Ubrzo su u jedan bunker zatvorili i partizana Stipu koji me πtitio i bio na strani
pravde. Meutim, Stipe im je ubrzo pobjegao niz padinu, prema πikari. Pucali su za
njim iz strojnica, ali se ipak spasio. Bio sam radostan zbog toga.
Komandir me, zatim, izveo iz kolibe i upitao:
- Da li voliπ æivjeti ili umrijeti?
- ©ta god hoÊe dragi Bog, neka Ëini od mene - rekoh mu.
Na te me rijeËi komandir krvniËki udario po licu i zatiljku, a zatim i po leima.
- Ja Êu tebi dati Boga! Kakav Bog! Ja sam ti Bog! - vikao je na mene.
Bio sam sav modar od udaraca po tijelu. Poslije muËenja uveli su me u kolibu.
IduÊeg dana, kad se sunce visoko popelo na nebu, Ëuvar me izveo na brijeg i priupitao:
- Kazuj, koja je tvoja kuÊa?!
23
Nad ponorom pakla.pm65
23
27.02.01, 16:32
Traæio je i da mu kaæem koga imam od rodbine.
Rekao sam da imam oca i majku, maloga brata i da otac radi u Mostaru.
- Ti mladiÊu laæeπ! - reËe mi partizan i doda: - Tvoj otac nije u Mostaru, nego u
Hrvatskoj vojsci, u ustaπama.
Zaprijetio mi je da Êu zavrπiti u rivini gdje je i onaj juËer zavrπio. Rekao sam mu samo:
- Hvala Bogu, Ëini od mene πto god ‘oÊeπ.
Kao dijete, Ëvrsto sam vjerovao u Boga i vjeËno mislio na Njegovu pomoÊ. Bog mi
je u svim teπkim trenucima bio u pomoÊi, davao mi je potrebnu snagu da na sva
pitanja zlikovaca odgovoram kao zrela osoba. Istina je da me je bilo strah, ali me
strah nije mogao pobijediti. Sa mnom je stalno bio SvemoguÊi u svim mojim mukama.
U Njega se uzdam i nadam da Êe me On Ëuvati do kraja ovozemaljskog æivota. Kada
me partizan pustio, prepun radosti i sreÊe, krenuo sam niz breæuljke i vrtove Krstine.
Zaboravio sam na glad i pospanost. Prije ulaza u selo, kod Dugog vrtla iznad Lavine
kuÊe, predao sam partizanima propusnicu koju mi je komandir potpisao i neometano
doπao kuÊi.
Slavko GrubiπiÊ kao desetogodiπnjak, πest mjeseci nakon partizanskog muËenja.
Fotografirao Franjo Sesar Velaga 1943.
Pred kuÊom sam zatekao mnogo æena, meu njima i majku u suzama. Primila me
u zagrljaj i od radosti i sreÊe me nije upitala jesam li gladan. Upitala me to strina,
koja me voljela kao svoje dijete. Kad sam rekao da sam gladan, majka je poËela joπ
jaËe plakati i kroz suze govoriti da su prokleti partizani odnijeli posljednju oku braπna
iz ambara i otjerali svo blago iz πtale. Strina Sedluπa me spasila, odvela me u svoju
kuÊu i dala mi jesti zaæiÊenoga divljeg zelja. Mama mi je ispriËala kako su partizani
doπli noÊu i stali lupati na vrata, viËuÊi:
24
Nad ponorom pakla.pm65
24
27.02.01, 16:32
- Je li ovo kuÊa Ivana GrubiπiÊa zvanog Dulan, πto je u ustaπama s trojicom sinova?!
Kad im je ona odgovorila potvrdno i otvorila vrata, okrenuo se jedan partizan i
drugom naredio da pokupe i otjeraju sve blago, æito, meso i sve πto ima u ovoj kuÊi.
Poveli su je do pojate i istjerali ovce, koze, kravu, konja i tele. U ruci je dræala
nejakoga sina Vladu i nije ga puπtala iz svojih ruku. VideÊi da je partizan veÊ poloæio
moju majku i izvadio noæ, KovaËuπa Cikeljina viknula je iz svega glasa:
- Aaa... CvitanoviÊu, partizani zaklaπe Vranjkuπu!
Drugi partizan je skoËio na krvnika tjerajuÊi ga od majke. Majka je nad sobom vidjela
noæ u partizanskoj ruci i zanijemila, ali ni suzu nije pustila. Mislila je samo na dijete
i zato nije plakala. Izmeu dva partizana naπao se jedan dobar koji joj je spasio æivot.
Onako izmuËen i ispaÊen jedva sam doËekao da neπto prezalogajim. Moja je
strina jedina u zaseoku joπ imala kravu koja je ostala nakon partizanskog pustoπenja.
Nakon jela odmah sam zaspao na stroπku u strininoj kuÊi.
Partizani prisilno napuπtaju Gradac
Jedan je omanji partizan dobio zadatak da svako jutro dolazi kod strine po mlijeko.
Uæasavala me istina da zlotvori odnose posljednje kapi te tekuÊine koja nam je æivot
znaËila. OdluËih ga napasti. Procijenio sam da bih se mogao i potuÊi s njim, premda
je bio puno stariji od mene. Znao sam da su partizani zauzeli æupni ured i da u njemu
stanuju. Odatle je svakodnevno dolazio najmlai od njih u selo po mlijeko. Poπto ga
zbog majke nisam smio napasti odluËio sam se sakriti u ZeliÊa tor i Ëekati da naie
partizan s mlijekom. Bacio sam kamen i pogodio zingeni bronziniÊ. Partizan je u
strahu pustio posudu i pobjegao prema crkvi. Poslije toga dolazio je drugi partizan
koji je bio naoruæan, pa mu nisam smio spremati zasjedu ni napad ....
Za par dana okolna brda nadletjela su tri zrakoplova. Partizani ih nisu ni
pokuπali gaati, veÊ su se sklonili u crkvu i æupni ured. Nalazio sam se na njivi
zvanoj Jarinica na kojoj sam s mlaim bratom Ëupao korjenice i kupio kamenje.
Vidio sam kako zrakoplovi nadlijeÊu naπu crkvu i neπto izbacuju. Zagrmjele su
bombe, jedna serija je pala usred crkve, a jedna je bomba zavrπila na ∆uÊinoj mejani.
Sklonio sam se s bratom pod veÊ ozelenjelu liskovinu. U strahu mi je mlai brat
Vlado πaptao:
- ©uti Slavko, nemoj puvati!
U naletu zrakoplova k nama pod ljeskove grane sklonio se i Frano ©ibonjin koji je
sijao jeËam na obliænjoj njivi. On je odmah poËeo moliti, a mi djeca smo odgovarali
na njegove molitve.
Iz crkve je kuljao gust dim pa smo htjeli vidjeti πto se dogodilo. Na crkvenim
vratima stajala je jedna partizanka i vikala:
- Drugovi, nemojte me ostaviti!
25
Nad ponorom pakla.pm65
25
27.02.01, 16:32
Potom joj je priπao jedan partizan i ispalio u glavu nekoliko hitaca iz samokresa....
Nakon toga dolazili su drugi partizani s Ëetverim zapreænim kolima i odvozili mrtve
partizane iz crkve. Vidjelo se da se kolona sa zapregom zaputila prema VraniÊu, ali
se nikada nije saznalo gdje su pokopani. Nagaa se da su baËeni u neke jame. Prema
drugim tvrdnjama pobacani su u ponore na okrajku polja. Crkva je bila puna krvi,
sve do praga. Ni jedan partizan koji se nalazio u crkvi nije preæivio, a zaËudo ni
jedna svetinja nije bila oπteÊena, osim kipa sv. Ante na kojemu je bio oπteÊen samo
mali prst. Krov na crkvi bio je potpuno uniπten, dok su zidovi bili cijeli, kao da i nije
bilo bombardiranja.
Naravno, ove, kao i ostale navode u mome kazivanju mogu potvrditi i danas æivi
svjedoci iz sela Graca.
Po protjerivanju partizana narod se vratio svojim svakodnevnim poslovima i u
selo su doπli civili koji su pobjegli pred πumskim razbojnicima. Odmah se krenulo s
akcijom popravka crkve i πkole koje su partizanski razbojnici uniπtili. Hrvatske su
vlasti dijelile narodu æito jer je iza partizana ostala samo pustoπ. U selo se vratio i
sveÊenik fra Milivoj NuiÊ koji je pobjegao pred partizanima. PoËela je i obnova
crkve koju su vodili moj stric Peπa i Jozo VoljiÊ. To je bio znak da se u Gradac æivot
polako vraÊa. Nedugo zatim, naπu kuÊu je ponovno pogodio tragiËan dogaaj. Moj
stric je na gradnji crkve dobio jaku prehladu od koje je za kratko vrijeme i umro.
Okrutna smrt Ivana GrubiπiÊa /Ike ZeliÊa/
Godine 1943. partizani su zarobili Ivana i dvojicu njegovih kolega u blizini
Tomislav Grada. U jednoj πtali su povezali trojicu muËenika i æivima im poËeli
skidati koæu od noænih nokata, preko Ëitavog tijela. Uz njih su ostavili poruku napisanu
na papiru :
- Lica vam nismo ogulili, neka vas vaπe æene mogu prepoznati.
Vijest o Ikinoj tragiËnoj smrti brzo se pronijela selom. Tuæno je odjeknula kod rodbine,
ali i kod ostalih jer je Iko bio izniman Ëovjek i dobrotvor. BuduÊi da je redovito
tjerao blago u planinu, imao je dobra sira, pa bi ga nama djeci uvijek donosio.
Osobito smo se veselili siru iz miπine. Mnogi ljudi, od Ljubuπkog do Tomislav Grada,
Iku su poznavali po dobru i svima je teπko pala njegova muËeniËka smrt.
Njegova je supruga Iva ostala sa dva nejaka muπka djeteta. Æalostan plaË mlade
æene u teπkom bolu, rasplakao bi sve æene u zaseoku, a napose sestre pokojnog Ike.
Dobro se sjeÊam nekih dijelova tuænoga plaËa, πto ih je Iva govorila:
“Dragi Iko, moja lipa diko
moja diko, moja zeleniko,
duπmanin nas mlade rastavio,
tvoje æivo tilo ogulio.
26
Nad ponorom pakla.pm65
26
27.02.01, 16:32
Jadan ti si, moj Ivane bio,
dok se nisi s duπom rastavio.
S tebe æiva koæu oderali
mene mladu u crno zavili.
U crnome do groba Êu biti
tebe Iko neÊu preæaliti.
»uvati Êu dva sirotka svoja
kazat Êu im kakva bi bol tvoja.”
Nakon okupacije NDH, 1945. godine, mlada sirota udovica muËila se i borila za
æivot svojih sinova Jerke i Vinka, i bez Ëije pomoÊi. Shrvana teπkim bolovima, ubrzo
je i ona umrla. Partizanski zlotvori nisu dopustili da joj se pruæi medicinska pomoÊ
i da joj se ublaæe nesnosni bolovi.
Æena Ike ZeliÊa, Iva, ostala je mlada udovica s dvoje nejake djece
Partizanski zloËini se nastavljaju
Veselo i bezbriæno, kako to samo djeca znaju, igrali smo se pred πkolom, kada se
pojavio Drago BegiÊ zvani CrnkiÊ sav uplakan. Nismo znali o Ëemu se radi, ali nam
je dobri uËitelj Ante EriÊ objasnio da svi moramo biti obzirni prema Dragi jer je on
ostao sirotan bez oca. Roditelji su mu æivjeli na planinskom paπnjaku SvinjaËa, gdje
su jednom upali partizani koji su ga nakon uæasnog muËenja ubili. UËitelj je joπ
dodao kako Êe odsada Drago æivjeti ovdje, u Gracu kod strica.
Od tog dana svakodnevno smo sluπali starije kako priËaju samo o teπkim i mraËnim
dogaajima, uglavnom o muËenjima i ubojstvima koja su partizani izvrπavali nad
nezaπtiÊenim narodom.
27
Nad ponorom pakla.pm65
27
27.02.01, 16:32
Godine 1943. priËalo se da je u mjestu Tihaljina odmah ispod izvora rijeke
Tihaljine, skupina partizanskih odmetnika zaustavila samovoz u tjesnacu, kojim se
vozio trgovac Vrdoljak zvan BiπËeviÊ s bratom i πurom gimnazijalcem Veselkom
BegiÊem. VozaË je bio Ljubo Glibota iz sela Slivna. Banda ih je opljaËkala, pobila,
potom polila benzinom i zapalila. Partizani su se poslije ovoga straπnog zloËina
povukli u biokovska brda, gdje su se pripremali za druga zlodjela nad hrvatskim
puËanstvom. Ovakvih razbojstava bilo je viπe u jugoistoËnom dijelu domovine
Hrvatske. Nerijetko su bili pljaËkani radnici koji su radili na isuπenju Imotskobekijskog polja u Nuglu, izmeu Drinovaca i Ploca. Kada bi radnici primili plaÊe,
odmetnici bi se spuπtali iz biokovskih staja i otimali ljudima teπko steËenu zaradu.
Meu razbojnicima svakako treba spomenuti Glavaπa Belca s druæinom iz SoviÊa.
Bio je dobro poznat po nadimku Smrad i rodom je iz Drinovaca. Po zlu je poznat i
Ivan PrliÊ VabiÊ. PrliÊa je uhitilo hrvatsko redarstvo, ali ga je spasio Franjo Penava
»uniÊ koji je bio glavar u Batinu. Njih dvojica su bili kumovi, pa je PrliÊ ostao bez
osude zahvaljujuÊi kumu Franji.
Vlado Vrdoljak (BiπËeviÊ) kojega su partizani ubili, a potom zapalili
Partizani su imali dobro rasporeene ilegalce za praÊenje terena po planinama.
Imali su jasno odreene zadaÊe, meu ostalim, da prate prinudno spuπtanje pogoenih
zrakoplova. Planinska polja izmeu Vrana i »vrsnice bila su osobito pogodna za
spuπtanje. Kada bi piloti sletjeli s padobranima, doËekali bi ih partizani i pobili,
poslali bi izvjeπÊe u svoju komandu s naglaskom da su hrvatske snage pobile engleske
i ameriËke pilote. Na taj naËin bi prikazivali NDH kao onu koja krπi meunarodni
ugovor o ratnim zarobljenicima. Zapravo, piloti su padali na viπe mjesta - na Risovac,
28
Nad ponorom pakla.pm65
28
27.02.01, 16:32
Blidinje, Bare i druga polja. Pastiri bi nalazili padobrane u kojima je bilo puno svilenog
platna i od toga bi platna pravili odjeÊu. Kad su hrvatske vlasti saznale za partizanske
zloËine nad engleskim i ameriËkim pilotima, redarstvo se dalo u akciju hvatanja
zlikovaca. Trojicu su uspjeli æive uhvatiti, a Ëetvorica su ubijena pri pruæanju otpora
Hrvatskoj vojsci /redarstvu/. U toj je skupini bio i Sosa iz Gorice kod Imotskoga.
Sosa je priznao da je postavljen po zadatku da likvidira pilote kako ne bi upali u ruke
Hrvatske vojske. Poznato je da je Sosa æivio sa skupinom partizana i pljaËkao hrvatske
pastire u planinama, oduzimajuÊi im blago i hranu. Prema pripovijedanju moga
strica Peπe o njemu se pjevalo:
“Sosa, Sosa,
‘oÊeπ li ti mesa,
janjetine ili teletine”.
©esnaestogodiπnji Veselko BegiÊ sa sestrama Zorom i Frankom.
Zajedno s ostalima, partizani su i djeËaka Veselka ubili i zapalili.
U tom ratnom sivilu i vrtlogu mraËnih zbivanja obasjalo me jedno poznanstvo i
jedna osoba koja Êe mnogo godina poslije u mnogome utjecati na moj æivot. Bio je
to fra Lucijan KordiÊ koji je u Gradac stigao u ljeto Ëetrdeset treÊe. On je vodio
brigu o vjeronauku i nama puËkoπkolcima koji smo se pripremali za krizmu. Fra
Lucijan je odabrao nas nekoliko koji smo bili malo bolji u uËenju vjeronauka i dao
nam svakome po jedan roj za obuËavanje loπijih aka. Jednom djeËaku je loπe iπlo.
29
Nad ponorom pakla.pm65
29
27.02.01, 16:32
Nije nikako mogao izmoliti OËenaπ. Postupio sam malo oπtrije prema njemu i rekao
mu da gleda u mene kao u svetoga Petra i dao mu do znanja da Êe morati sve nauËiti.
Nisam vidio da iza mene stoji fra Lucijan s Matom VijariÊa i joπ nekolicinom
gimnazijalaca i studenata bogoslovije. Fra Lucijan mi tada reËe:
- Ti si od danas rojnik. Samo nastavi tako.
Od tada su me studenti bogoslovije zvali Rojnik.
Krizma u Gracu
Vrijeme krizme u Gracu se poklopilo s borbama na Kupresu. Moj dogovoreni
kum, Mate PrliÊ iz SoviÊa, bio je sprijeËen ratnim obvezama, pa ga je zamijenio
Ante GrubiπiÊ DureπiÊ. Kum DureπiÊ, stasit dvadesetogodiπnjak ljepotom se izdvajao
meu mnoπtvom momaka koji su taj dan doπli na dernek kod crkve.
Bilo je nezapamÊeno narodno veselje. SveÊenici i pripravnici za sveÊeniÊki red
su od crkve do kapele poravnavali krizmanike. Sve je bilo spremno za dolazak
biskupa. Narod je zaposjeo sva guvna oko VranjkoviÊa pojate, ogradu iznad crkve i
kapele, te cijelu cestu od kapele do BegiÊa kupuπnjaka, i sve dolje oko Mejane i
Æupanove pojate. Po zavrπetku obreda, slijedilo je ono najvaænije za krizmanike,
kupovanje darova kumËadi. Neki su imali prigodu dræati i po petero krizmanika u
nedostatku kumova.
Joπ za vrijeme derneka naπa je vojska oslobodila Kupres i spustila se u Gradac na
krizmano veselje. Veselje se nastavilo do kasno u noÊ. Fra Lucijan je, od skupine
koja je veÊ pjevala crkvene pjesme, po prvi puta u naπoj æupi poËeo osnivati pjevaËki
crkveni zbor kojega su u poËetku Ëinile djevojke iz Batina.
Kako su muËili mojega oca
Pred BoæiÊ Ëetrdeset Ëetvrte u selu se proËulo da se partizani namjeravaju spustiti
u naπe selo. Nastao je strah i panika. Naπa vojska se nalazila na cesti Posuπje Mostar, a partizani su izbili iznad naπih kuÊa na Visoku glavicu kako bi mogli
kontrolirati teren /Radin zeselak/. Upravo iznad naπih kuÊa zagrmjele su puπke,
strojnice i bacaËi jer su naπe postrojbe znale da su tu neprijateljske horde. Prepucavanje
je trajalo do kasno u noÊ, a sutradan ponovno nastavljeno. Partizani su se uspjeli
spustiti u naπ zaselak - GrubiπiÊi. Kada su uπli u naπu kuÊu, njihov komesar je
proËitao imena nekoliko ljudi iz sela meu kojima i ime mojega oca. Moj je otac
odmah rekao: - Ja sam taj Ivan GrubiπiÊ Dulan.
Komesar ga je potom upitao za neke ljude iz OreËova zaseoka koji su preπli
partizanima. Uslijedila je oπtra komesarova naredba:
- Ja odlazim i ovaj ustaπa ide sa mnom!
30
Nad ponorom pakla.pm65
30
27.02.01, 16:32
Otac je krenuo za njim, a za ocem joπ dvojica naoruæanih partizana. Pred kuÊom su
oca svezali uæetom i krenuli u smjeru sela Batina. Ostao sam u kuÊi s majkom i
mlaim bratom Vladom. S nama je bila strina i njezine kÊerke Iva, Mila te sin Ante.
Poslije je u kuÊu doπla i tetka Maca sa svojom kÊerkom i unucima. Svi smo plakali
dok nas partizani nisu rastjerali. IduÊeg dana naπ zet, kojega su partizani poπtedjeli
jer je bio bolestan, ode kod komandira i zamoli ga da nam dopusti da moæemo u
crkvi zvoniti za mojega oca. Komandir Ante ToliÊ je pozvao kurira i rekao mu:
- Dovedi onoga Ëovjeka πto ga je komesar otjerao iz kuÊe - æivoga ili mrtvoga!
TreÊega dana otkako su oca odveli, u kuÊu je doπao partizan po imenu Luka MaduniÊ
i izvadio iz njedara medaljicu s likom Gospe Blaæene. Tada nam on reËe da vjerujemo
da Êe ga ova naπa Majka spasiti od onoga zlikovca koji ga je otjerao. Joπ je dodao
kako je komandir dobar, ali ne smije pisnuti jer s njim uvijek ima neki pratilac.
PredveËer se pojavio otac u pratnji tekliÊa. Previjao se i jecao od bolova
zadobijenih udaranjem i muËenjem proteklih dana. IspaÊenog i krvlju oblivenog,
naposljetku su ga zavezali za jedno drvo i ostavili da se pati na hladnoj jesenskoj
kiπi u Batinskim ogradama. Partizan Luka je te noÊi razgovarao s mojim ocem
pravdajuÊi se da mu nije mogao pomoÊi, jer je bio prvi na listi kojega je komesar
traæio. Paæljivo sam sluπao njihov razgovor πÊuÊuren pored πporeta na drvenoj dasci.
Baπ kada je otac poËeo pripovijedati svoje muke, u kuÊu je uπla majka i upitala ga
gdje je bio tri dana i Ëetiri noÊi. On je odgovorio da je bio u OreËovoj dragi kod
MaËice. Nije htio reÊi πto se s njim dogodilo. Rekao je samo da se zbog kiπe nije
mogao vratiti. Tada mi je otac zapovijedio da izaem pred kuÊu. Partizan Luka je
inzistirao da i ja ostanem sluπati, premda to ocu nije bilo drago. Luka je htio da sve
Ëujem kako bih mogao prenijeti rodbini istinu o oËevu muËenju.
Iko je priËao kako su ga iza »uljkovih kuÊa na putu prema ∆esiÊa ogradama
odmah poËeli tuÊi kundakom puπke, te πakama po licu. U Batinskom brdu na putu za
SoviÊe su ga ispitivali vezanog za jedan hrast. Luka je dodao da je znao kako Êe ga
komesar muËiti na najgori naËin.
- Taj ima obiËaj svezati Ëovika za drvo, udaljiti se stotinjak metara i tako gledati dok
se divlje zviri ne namire na Ëovika i ne rastrgaju ga - objaπnjavao je Luka.
PriËalo se da komesar ima osobito jezovite metode muËenja u moËvarnim krajevima.
Vezana gola Ëovjeka ostavljao bi na nemilost komarcima, sve dok ne ispusti duπu.
Taj sadist, prema Lukinu kazivanju, osobno bi uæivao u prizoru kad vidi milijune
komaraca na goloj osobi, svejedno o kojem se spolu radilo. Kad bi osoba klonula
glavom na prsa, komesar bi tjerao partizane da je skinu i zakopaju tako da se o
umorenoj osobi niπta ne dozna. Ovi zloËini najËeπÊe su se dogaali u blizini rijeka i bara.
- Eto takva ti je ta narodnooslobodilaËka vojska, moj Ivane. I ja sam s njima, ali, Isukrsta
mi dragoga, Luka Êe se od nje spasiti, pa makar i æivot izgubija. Ali neÊu izgubiti barem
duπu koju sam priporuËio majci Isusovoj da se moli za me i da Ëuva moju dicu i æenu kod
kuÊe. Ali πta Êe biti sa mnom, to sam dragi Bog znade - nastavio je Luka sjetno.
31
Nad ponorom pakla.pm65
31
27.02.01, 16:32
Luka je zatim obeÊao ocu da ga nitko neÊe prstom taknuti dok je tu njegova Ëeta,
te da Êe se pobrinuti da barem jednom dnevno ima πto jesti, a æena i djeca neka se
snalaze, nije im mogao jamËiti jelo. Oni bi se, prema njegovim rijeËima, trebali
nekako snaÊi u susjedstvu. Svidjelo se ocu ono πto Luka zbori, pa mu je srdaËno
zahvalio. Partizan Luka nije mogao viπe ostati jer se bojao da ga ne vide u naπoj
kuÊi. Oprostio se i otiπao.
Poπto su partizani harali selom, mene je odjedanput obuzeo strah od moguÊeg
njihova posjeta. Sjetio sam se svojih knjiga gore na tavanu, koje mi je otac kupio za
prvi razred niæe gimnazije. Zajedno s njima bila je i Poglavnikova fotografija zbog
koje su partizani skidali glavu. U trenutku kada sam knjige htio baciti u vatru, netko
me uhvati za ruku i reËe:
- Ove knjige nemoj spaliti, ali ih moæeπ sakriti, samo pazi da do njih ne bi doπli miπevi !
Skamenio sam se prepoznavπi partizanskog komandira. Otiπao je odmah. Ohrabrio
me njegov savjet i bio sam sretan πto ne moram paliti Poglavnikovu fotografiju, jer
smo se njome ponosili. Poglavnika sam sakrio za sebe, a knjige su poslije okupacije
Hrvatske koristile Zori BegiÊ ∆uÊinoj.
Godina gladi
Bila je to godina velike gladi, kruha nije bilo ni za lijeka. Partizani bi dovozili
ovce iz drugih sela i klali ih iznad naπe kuÊe, gdje su postavili kazan. Kuhar je bio
jedan Talijan, zarobljenik. Jednom sam se prilikom pribliæio kazanu i gledao kako
bi se dokopao komada mesa. Nisam znao ni rijeËi talijanskog , ali mi je Talijanovo
bambino, bambino zvuËalo kao da mi govori da se udaljim od kazana. Kad je najbolje
kuhalo, spazih jedan janjeÊi but. Onako vruÊeg, zgrabio sam ga velikom brzinom i
dao se u bijeg prebacujuÊi vrelo meso iz ruke u ruku, jer me præilo. Htio sam ga
pojesti iza naπe kuÊe, ali me spazio partizan, doπao do mene i oteo mi komad. Ponovno
sam otiπao do kazana, uzeo novi komad mesa i podijelio ga s majkom i mlaim
bratom. Komandir je odmah saznao da sam iz kazana tzv. narodne vojske na silu
uzimao meso. Partizan Luka me branio govoreÊi kako glad nema oËiju.
PriËalo se da se Talijan, zajedno s joπ dvojicom partizana, nakon nekoliko dana
prikljuËio Hrvatskoj vojsci koja je iπla od Posuπja prema Mostaru.
ToËno na BoæiÊ 1944. godine u selo kod crkve doπlo je nekoliko partizana. Uπli
su u crkvu, sluπali svetu misu i normalno se ponaπali. Fra Milivoj NuiÊ koji je bio
uplaπen njihovim ulaskom, nastavio se moliti viπe nego obiËno. Mislio je da je i
njemu doπao zadnji Ëas. Odmah ispred crkve, po zavrπetku mise, jedan partizan je
postavio strojnicu i gaao u jednu stijenu iznad kuÊe Matiπe VidoviÊa. Dok ga je
zaËueno mnoπtvo svijeta gledalo, on je kroz suze progovorio:
- Bog zna hoÊu li ikada viπe doæivjeti BoæiÊ.
32
Nad ponorom pakla.pm65
32
27.02.01, 16:32
Nekoliko dana poslije BoæiÊa u naπu kuÊu su doπla dvojica partizana, Luka
MaduniÊ i mladiÊ koji je pucao iz strojnice na BoæiÊ ispred crkve. Bio je rodom iz
Drniπa, ali mu prezime nisam upamtio. U razgovoru je Luka ohrabrio oca rijeËima
da se ne boji jer su njih obojica pobjegla iz partizana.
- Partizani su prevrπili svaku miru. Isukrsta mi, Ivane, ja viπe nisam moga’ pucat’ u
braÊu Rvate. - Sluπaπ li ti mali sve ovo πto govorim? - upitao je, okreÊuÊi se prema meni.
- Jesam, Luka, sluπam te taman k’o pratra u crkvi - odgovorih ja.
- Ivane, miloga mi Isukrsta, vidim da Rrvacka pada u ruke neprijatelja, ali neÊu da
joj nanosim zlo mojom rukom, neÊu da ubijam svoj narod, neÊu da na mene plaËu
mnoge majke k’o πto plaËu zbog Lovre KovaËeviÊa, Vice Buljana i drugih zloËinaca
koji ubijaju Rvate u ime nekakva bratstva i jedinstva. Oni su mnoge majke u crno
zavili, dici roditelje poubijali i mnoge mlade udovice bez muæeva uplakane ostavili.
Znam, Ivane, da me Ëeka smrt ako me partizansko komunistiËke zviri uvate, ali se
nadam spasu jer me prati i Ëuva naπa majka, majka sviju nas, Gospa Blaæena.
Luka potom pokaza Gospinu medaljicu i suze obori.
Luka i mladiÊ koji je pucao na BoæiÊ pred crkvom poπli su svojim kuÊama
presvuËeni u opravu koju su dobili od moje striËevke Ive. Poslije sam saznao da je
Luka æiv i zdrav stigao svojoj kuÊi i da mu susjedi nisu vjerovali da je mogao pobjeÊi
sa ©irokog Brijega. InaËe je ©iroki branjen najboljim borcima.
Partizani su na ©irokom Brijegu imali velike gubitke. Nisu ga mogli zauzeti sve
dok Hrvatska vojska nije dobila nalog za povlaËenje. Tada su veÊ naπli svoje slugane
koji su poËeli raditi na strani okupatora domovine Hrvatske. Bila je to tzv. narodna
vlast koja je sve otimala narodu i davala okupatoru. Zavladala je velika neimaπtina i
opÊa glad. Poslije stvaranja tzv. narodne vlasti osjetio se joπ veÊi teror, progonstvo i
ubijanje neduænog naroda koji nije uspio pobjeÊi pred partizanima. Odrasli mladiÊi
i mlai ljudi, koji se nisu htjeli predati okupatoru, krili su se po brdima. Neki su u to
doba bili u Rakitnu, jer je Rakitno bilo slobodno. Partizani ga nisu mogli osvojiti jer
su ga branile najelitnije postrojbe Hrvatske vojske. Time su stvarali moguÊnost da
se civilno puËanstvo toga kraja spasi i prikljuËi koloni koja se povlaËila i kretala
prema Sarajevu. Bila je jaka zima i snijeg je duboko napadao. Tzv. narodna vlast je
naredila da sva djeca i odrasle djevojke krenu prema ©irokom Brijegu. Od VraniÊa
prema ©irokom morali smo Ëistiti snijeg s ceste da bi kolone mogle prolaziti. Poslije
nekoliko dana opet je po nas doπla tzv. narodna vlast i naredila nam da iz jedne
Ëatrnje, koja je bila vlasniπtvo braÊe DraËiÊa s VraniÊa, vadimo municiju i nosimo je
u smjeru Duvna, do Studenih vrila. Iz tog smjera su partizani navaljivali na selo Rakitno.
Pod teπkim teretom na mladim, krhkim leima, jedva smo hodali. Na putu dugom
oko dvadeset kilometara dopustili su nam samo dva puta da se kratko odmorimo.
Skojevci i skojevke su iπli praznih ruku, opominjuÊi nas neprestano da se poæurimo,
jer su tzv. drugovi hitno trebali municiju. Slaba je bila korist od municije jer je
33
Nad ponorom pakla.pm65
33
27.02.01, 16:32
onako vlaæna, tek izvaena iz vode, oslabila partizanski napad na Rakitno. To je
pomoglo da se Rakitno zadræi koji dan duæe u naπim rukama. Jednoj djevojci imenom
Matija GrubiπiÊ zvanoj Malija dosadila je skojevkina vika, pa joj je rekla:
- Sluπaj, bona ti ne bila, znaπ li ti di su naπa braÊa, a ti ovako nas progoniπ.
- Kakva braÊa! Ako joπ samo jednu rijeË reËeπ predat Êu te komesaru! Ako nam se
predaju neÊemo im niπta, ako se ne predaju pobit Êemo bandu! - æestoko je
dreknula skojevka.
Malija je od straha zaπutjela.
Okupatorske vlasti su kasnije zagrijanim metalnim πipkama præile ruke onim
djevojkama koje su imale ucrtan hrvatski grb ili kriæ na rukama. Najviπe su propatile
Iva BegiÊ Madeælijina, udovica Ruæa BegiÊ, Iva ©imariÊa i mnoge druge.
Svjedokinja partizanskog nasilja, Matija GrubiπiÊ (ud. BegiÊ)
Duvno - VedaπiÊ i Letka (ljeto 1944.)
U godini Ëetrdeset Ëetvrtoj, koju su posebno obiljeæili partizanski zloËini i
pustoπenja hrvatskih krajeva u Hercegovini i Bosni, navodim jedan zloËin koji se
dogodio u Paklinama, u duvanjskom kraju, a kojega su poËinili partizanski πumski
razbojnici. Naime, radi se o pokolju osamnaest osoba koje su krenule u potragu za
stokom koju su partizani oteli u VedaπiÊu, Letki i drugim selima u podnoæju Ljubuπe.
Pastiri iz VedaπiÊa i Letke su bile osobe starosne dobi izmeu trinaest i πezdeset
godina. Kako nije preæivio ni jedan svjedok straviËnog pokolja civila u Paklinama
opisujem stanje osoba pronaenih nakon pokolja, na temelju pripovijedanja danas
æivih svjedoka koji su pronaπli umorene sumjeπtane.
34
Nad ponorom pakla.pm65
34
27.02.01, 16:32
Ivan MiπkiÊ Milan r. 1886. Pronaen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju
potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreÊi.
Mirko MiπkiÊ, sin Ivanov (Milanov) r. 1929. Pronaen slomljenih kostiju i glave
potpuno smrskane.
Ilija MiπkiÊ r. 1923. Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na
pronaenom tijelu nije bilo vidljivih tragova muËenja.
Josip Gudelj r. 1891. Takoer odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom
MiπkiÊem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova muËenja.
Anica Gudelj r.1914. Pronaena iznakaæena tijela, slomljene vilice koju je dræala
samo koæa. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani noæem.
Jakov BokanoviÊ r. 1889. Po svjedoËenju oËevidaca iznakaæen do te mjere da
ga se od straha nije moglo gledati.
Jozo BokanoviÊ r. 1910. MuËen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri.
Naen s odrezanom glavom koja je naena podalje od tijela . Ruku svezanih uzicom
od pregaËe pokojne Ive ©teko.
Ante BokanoviÊ Antuka r. 1903. Pronaen neπto podalje od ostalih, ispod jedne
litice gdje je baËen u πumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teπko muËen
i polomljen.
Ruæa BokanoviÊ Kriπtuπa r. 1910. Naena na ledini sklopljenih ruku, pa se
pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s poËupanom kosom
koja je bila baËena pored njezina tijela
Iva ©teko r. 1897. Pronaena iznakaæena s oËenaπima u ruci. Grudi su joj bile
probodene i tijelo iznakaæeno, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teπkim
mukama sklopljenih ruku.
Jozo PapiÊ Jokica r. 1917. Pronaen zajedno s ostalima sa straπnim ranama po
tijelu koje su bile nanesene noæem. Noge i ruke su mu bile prebijene.
Boæe PapiÊ Boko r. 1907. Pronaeno tijelo bilo je zvjerski unakaæeno. Noge su
mu oderali sve do nokata.
Boæe PapiÊ Boπkica r. 1899. Iznakaæena i polomljena tijela, s glavom bez vilice,
pronaen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvedeset sedam godina, pronalazi njegov
sin Petar PapiÊ i polaæe je u grob svoga oca.
Jozo PapiÊ Jozuka r. 1922. Takoer krvniËki unakaæen, oderane koæe s
nagorjelim tijelom πto bi moglo znaËiti da je stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili
razliËitim metodama muËenja.
Stojan PapiÊ Stole r. 1904. Unakaæena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koæi
pronaen na zajedniËkom mjestu straviËnog zloËina.
35
Nad ponorom pakla.pm65
35
27.02.01, 16:32
Blaæ BiliÊ r. 1926. Njegovo tijelo je pronaeno potpuno golo. Umoren na vrlo
Ëudan naËin, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobiËajeno dugaËko i
tanko πto upuÊuje na to da su ga krvnici muËili rastezanjem. Pretpostavlja se da je
umro u straπnim mukama.
Andrija Radoπ r. 1931. Naen potpuno satrven u vlastitoj koæi. Bio je dijete od
trinaest godina, a muËen na najgori naËin. Njegov otac je muËeniËko tijelo svog
djeteta s mjesta zloËina odnio u vreÊi.
Miπko LjubiËiÊ r. 1924. Pronaeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeæa, a
nogu oguljenih do nokata.
Ruæa i Boæo BokanoviÊ, svjedoci partizanskih zloËina u Paklinama
Sve navedene ærtve partizanskoga straviËnog zloËina bile su iz sela VedaπiÊa,
osim Blaæa BiliÊa i Andrije Radoπa koji su iz Letke. Sva tijela su nakon zloËina
sakupljena i prevezena zapreænim kolima do sela, a potom pokopana u mjesna groblja.
Jedino je tijelo djeËaka Andrije Radoπa njegov otac donio u vreÊi i ukopao u groblje.
O ovom nezapamÊenom zloËinu koji je nepojmljiv civiliziranom Ëovjeku
svjedoËili su mi stariji ljudi u selu VedaπiÊu, a osobito precizne podatke su mi dali
Ruæa BokanoviÊ ro. ©teko Ëija je majka Iva ©teko takoer zvjerski umorena s ostalim
ærtvama u Paklinama, i njezin muæ Boæo BokanoviÊ. Ruæa je prva naiπla na
izmasakrirana tijela i prva ih prepoznala, osim Antuke BokanoviÊa koji je bio baËen
niz liticu, a kasnije pronaen.
36
Nad ponorom pakla.pm65
36
27.02.01, 16:32
Malo je hrvatskih sela u kojima nije poËinjen zastraπujuÊi partizanski zloËin nad
neduænim civilima i svi su oni izvrπeni na zvjerski naËin, ali su metode muËenja i
iæivljavanja posvuda bile razliËite, πto znaËi da su krvnici uæivali u smiπljanju πto
krvoloËnijeg muËenja i ubijanja nemoÊnih ljudi. Mnogi od tih zloËina su do danas
istraæeni i opisani u raznim knjigama o stradanju hrvatskog æivlja od partizanske
ruke, ali ovaj zloËin do sada je bio nepoznat ili malo poznat πiroj javnosti. Stoga
sam ga, barem u osnovnim naznakama, uspio istraæiti i prikazati u ovoj knjizi.
Masovni zloËini pod velom tajne
Kad je Grgo BegiÊ uspio pobjeÊi iz mnoπtva zarobljenih hrvatskih domobrana
koje su partizani doveli na masovno gubiliπte u blizini Aræana, u naπem kraju se
proËula istina o joπ jednoj masovnoj likvidaciji Hrvata. Grgo je s joπ jednim
muËenikom iz Vira uspio pobjeÊi u zadnji trenutak. Kad su stigli do Vira, obojica su
bila potpuno ispaÊena, prestraπena i bez odjeÊe. Grgo BegiÊ, nakon dolaska u Gradac,
dugo je bio pod jakim stresom od onoga πto je vidio i proæivio.
PriËao je tada u selu da je mnogo domobrana zarobljeno, a bili su uglavnom iz
Duvna, Ljubuπkog i Imotskog. SjeÊao se da su ih odveli na stratiπte pored jedne
jame. No, poπto se on uspio spasiti, nije znao toËno reÊi koliko je domobrana pobijeno,
a koliko ih se spasilo, jer su ih odvodili po desetoricu, ubijali i bacali u jamu.
O ovome postoji saËuvan zapis πto ga je saËinio logornik Ivo PetriËeviÊ iz Imotskoga
na temelju svjedoËenja joπ jednog zarobljenika iz Imotskoga koji je, takoer, uspio
pobjeÊi s gubiliπta potpuno gol.
Po okupaciji dræave Hrvatske o ovom i sliËnim partizanskim zloËinima nije se
smjelo govoriti, sve do pada komunizma. Meutim, u pamÊenju naroda nije se
izbrisala usmena predaja o zvjerstvima, masovnim grobnicama i jamama u koje su
partizani zatrpavali tijela na tisuÊe Hrvata kako bi se zataπkao stvarni broj ærtava
njihova nasilja. Tek u posljednje vrijeme se poËelo javno govoriti o partizanskim
zloËinima, te otkopavati jame i grobnice. Tako su samo iz jedne jame na Podima u
blizini Aræana izvaeni ostaci sto dvije ærtve partizanskog zloËina.
Na temelju saznanja preæivjelih svjedoka smatra se da takvih jama i masovnih
grobnica ima nebrojeno duæ cijele tadaπnje dræave Hrvatske, poËev od Istre, preko
Like, Æumberka, Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Slavonije, sve do Srijema.
Dosada je istraæeno samo nekoliko masovnih grobnica Hrvata u Sloveniji, Austriji,
Æumberku, Aræanu. Postoje nagovjeπtaji da Êe se uskoro istraæivati masovne grobnice
u Zadvarju i Golubinka u srednjoj Dalmaciji, uz pomoÊ preæivjelih svjedoka.
Do podataka o poubijanim domobranima u Aræanu doπao sam preko æupnih ureda
koji su vodili popise svojih poginulih æupljana.
37
Nad ponorom pakla.pm65
37
27.02.01, 16:32
Imena ærtava partizanskoga zloËina u Aræanu godine 1944.:
(Brojka nije cjelovita jer, unatoË trudu nisam uspio prikupiti sve podatke o stradalnicima)
OP∆INA GRUDE
1. BukiÊ, Jerko
Matin i Ivin, ro. IvandiÊ. Roen u Tihaljini, 20. oæujka 1911. Supruga Veronika
ro. MikuliÊ. Otac Ëetvero djece. Domobran. Poginuo u Aræanu 27. svibnja 1944.
Za posmrtne ostatke mu se ne zna. Vjerojatno ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima
(æupa Grab, opÊina Sinj).
2. ∆utuk, Jozo
Antin i Ivin, ro. ©imiÊ. Roen u RuæiÊima 7. prosinca 1921. Neoæenjen. Domobran.
Zarobljen u Aræanu 26. svibnja 1944. i ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima.
3. Kolak, Mirko
Ivanov i Ruæin, ro. PeriÊ. Roen u Tihaljini 20. svibnja 1915. Supruga Milka, ro.
PeriÊ. Domobran. Poginuo u Aræanu 27. svibnja 1944. i ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima.
4. KordiÊ, Jure
Stipin i Janjin, ro. OpaËak. Roen u Tihaljini 2. svibnja 1918. Neoæenjen. Domobran.
Poginuo u Aræanu 27. svibnja 1944. Partizani su mu tijelo izmasakrirali. Pokopan je
u Tihaljini.
5. MajiÊ, Marko
Ivanov i AniËin, ro. Tomas. Roen u Drinovcima 15. lipnja 1920. Neoæenjen.
Domobran. Stradao u Aræanu u svibnju 1944. i ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima.
6. MijatoviÊ, Jozo
Jagin i Ruæin, ro. KordiÊ. Roen u Tihaljini. 14. prosinca 1915. Supruga Bara, ro.
Vranjeπ. Otac dvoje djece. Domobran. Poginuo u Aræanu 27. oæujka 1944. Pokopan
je u Tihaljini.
7. Primorac, Andrija
Petrov i Katin, ro. ToliÊ. Roen u Tihaljini 10. studenog 1913. Supruga Milka, ro.
Kolak. Otac Ëetvero djece. Domobran. Stradao u Aræanu 26. svibnja 1944. i ubaËen
u MarkoviÊa jamu u Podima.
8. Primorac, Marko
Jozin i Marin, ro. RaπiÊ. Roen u Tihaljini 17. oæujka 1908. Supruga Ruæa, ro.
Rudeæ. Otac dvoje djece. Domobran. Stradao u Aræanu u svibnju 1944. i ubaËen u
MarkoviÊa jamu u Podima.
9. Roso, Ivan
Jozin i Ivin, ro. Roso. Roen na DrinovaËkom Brdu 22. rujna 1924. Neoæenjen.
Ustaπa. Stradao u Aræanu u svibnju 1944. i ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima.
38
Nad ponorom pakla.pm65
38
27.02.01, 16:32
10. ToliÊ, Petar
Markov i Ivin, ro. MlinareviÊ. Roen u Tihaljini 1. rujna 1912. Supruga Luca, ro.
PeriÊ. Otac dvoje djece. Domobran. Stradao u Aræanu u svibnju 1944. i ubaËen u
MarkoviÊa jamu u Podima.
11. Zadro, Ante
Tomin i Lucin, ro. LovriÊ. Roen u Donjim MamiÊima 2. svibnja 1919. Supruga
Matija, ro. BandiÊ. Otac jednog djeteta. Domobran. Stradao u Aræanu 26. svibnja
1944. i ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima.
OP∆INA IMOTSKI
1. Buljan, Ivan
Matin (VugiÊ). Domobran. Partizani ga ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima u
svibnju 1944.
2. BudiÊ, Ilija
Ilijin i AniËin, ro. »ondiÊ. Roen u Aræanu 15. svibnja 1919. Domobran. Zarobljen
u Aræanu 25. svibnja 1944. Partizani ga ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima kod Aræana.
3. BudiÊ, Filip
Mihin i AniËin, ro. »ondiÊ. Roen u Aræanu 15. svibnja 1919. Domobran. Zarobljen
na Aræanu. Partizani ga bacili u MarkoviÊa jamu u Podima kod Graba. Filip je tri
dana bio æiv u jami i dozivao upomoÊ. »obanice koje su Ëule taj poziv sakupile su
uæad i pokuπale ga izvuÊi iz jame. Kad su ga izvukle do vrha, naiπao je neki mlad
partizan i prerezao im uæe, te ga na taj naËin ponovno bacio u jamu i dokonËao mu æivot.
4. Burazin, Stipan
Petrov i Marijin, ro. MilardoviÊ. Roen u Dobranjima 7. listopada 1910. Otac Ëetvero
djece. Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i ubacili u
MarkoviÊa jamu u Podima.
5. »apin, Ivan
Josipov. Roen u Podbablju Gornjem 1912. Domobran. Partizani ga ubacili u
MarkoviÊa jamu u podima u svibnju 1944.
6. ∆ubeliÊ-BruciÊ, Ante
Jozin i Ivin, ro. MilardoviÊ. Roen u Dobranjima 31. oæujka 1911. Otac dvoje
djece. Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i ubacili u
MarkoviÊa jamu u Podima.
7. ∆ubeliÊ, Mate
Pavlov i Matijin, ro.Kutleπa. Roen u Dobranjima 23. rujna 1914. Domobran.
Partizani ga zarobili na Aræanu u svibnju 1944. i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
8. ∆ubeliÊ-Jaman, Boæe
Ivanov i Anin, ro. BiskupoviÊ. Roen u Dobranjima 1925. Partizani ga zarobili u
svibnju 1944. kod Aræana i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
39
Nad ponorom pakla.pm65
39
27.02.01, 16:32
9. ∆ubeliÊ-TokuπiÊ, Bariπa
Jurin i Matijin, ro. »uliÊ. Roen u Dobranjima 14. studenoga 1916. Domobran.
Otac troje djece. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
10. ∆ubeliÊ-TokuπiÊ, Jakov
Petrov i Ivin, ro. ∆ubeliÊ-LauπkiÊ. Roen u Dobranjima 3. studenoga 1914. Otac
troje djece. Domobran. Partizani ga ubili i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima
27. svibnja 1944.
11. Domljan, Luka Danijel
Antin. Roen u Poljicima 21. svibnja 1923. Domobran. Partizani ga zarobili i ubacili
u MarkoviÊa jamu u svibnju 1944.
12. DujmiÊ, Jakov
Nikolin i RuæiËin, ro JurkoviÊ. Roen u Aræanu 24. oæujka 1904. Civil - hrvatski
domoljub. Partizani ga ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima (æupa Grab) 26. svibnja 1944.
13. Gabelica, Jure
Antin. Roen u Podbablju Gornjem 1909. Domobran. BaËen u MarkoviÊa jamu u
Podima 1944.
14. Gudelj, Mate
Roen u Podbablju Gornjem 1912. Hrvatski vojnik. Poginuo je 31. svibnja 1944.
15. Gudelj, Mate
Jurin. Roen u Podbablju Gornjem 1913. Domobran. BaËen u MarkoviÊa jamu u
Podima 1944.
16. JonjiÊ, Ivan
Matin (IvaËa). Roen u Grubinama 1923. Domobran. Partizani ga ubili i ubacili u
MarkoviÊa jamu u Podima 28. svibnja 1944.
17. Karin, Jure
Ivanov. Roen u Grubinama 1924. Partizani ga zarobili i ubacili u MarkoviÊa jamu
u Podima u svibnju 1944.
18. LjubuËiÊ-»okaroviÊ, Ilija
Matin i Marin, ro. LjubuËiÊ. Roen u Aræanu 21. kolovoza 1914. Domobran. Poslije
borbe u Aræanu, uhvatili ga partizani na Kamenskome i tu ga izmrcvarili i ubili 26.
svibnja 1944.
19. MeπtroviÊ, Mirko
Antin. Roen 5. studenoga 1920. u Studencima. Domobran. Partizani ga ubacili u
MarkoviÊa jamu u Podima kraj Graba u svibnju 1944.
20. Milas, Marko
Ivanov. Roen u Zmijavcima 1914. Domobran. BaËen u MarkoviÊa jamu u Podima
u svibnju 1944.
40
Nad ponorom pakla.pm65
40
27.02.01, 16:32
21. MrkonjiÊ, Mijo
Pavlov. Roen u Zmijavcima 1925. Domobran. BaËen u MarkoviÊa jamu u Podima
u svibnju 1944.
22. MilardoviÊ, Mate
Andrijin i Stanin, ro. VuletiÊ. Roen 4. listopada 1916. u Dobranjima. Domobran.
Partizani ga ubili u svibnju 1944. u Podima kraj Graba.
23. Piπtelek, Ivan
Boæin i AniËin, ro. CikojeviÊ. Roen u Aræanu 11. lipnja 1924. Domobran.
Zarobljen je kod Aræana, partizani su ga bacili u MarkoviÊa jamu u Podima 25.
travnja 1944.
24. Prka, Jure
Stipanov. Roen u Studencima 3. kolovoza 1914. Domobran. Partizani su ga ubili
28. travnja 1944. godine i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
25. ©oπiÊ, Frano
Mihin i Marin, ro. Brekalo. Roen u Aræanu 7. kolovoza 1909. Domobran. Partizani
su ga odveli iz kuÊe i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima 25. travnja 1944.
26. ToliÊ, Ante
Matin. Roen u Podbablju 1913. Domobran. UbaËen u MarkoviÊa jamu u Podima
25. svibnja 1944.
27. ToliÊ, Mijo
Matin (Glavanov). Roen u Podbablju 1922. Domobran. Partizani su ga ubili i ubacili
u MarkoviÊa jamu u Podima u svibnju 1944.
28. Trutin, Ante
Matin (©eviÊ). Roen u Podbablju Gornjem 1909. Domobran. BaËen u MarkoviÊa
jamu u Podima u svibnju 1944.
29. UjeviÊ, Stipe
Josipov. Roen u PodrogaËu 1917. Domobran. BaËen u MarkoviÊa jamu u Podima
u svibnju 1944.
30. UjeviÊ, Stjepan
Josipov. Roen u Zmijavcima 1917. Domobran. BaËen u MarkoviÊa jamu u Podima
u svibnju 1944.
31. VukoviÊ, Ante
Josipov. Roen u Grubinama 1908. Domobran. Partizani ga ubili i ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima 28. svibnja 1944.
32. VrliÊ, Boæo
Stjepanov i Lucijin, ro. Burazin. Roen u Dobranjima 10. veljaËe 1911. Otac dvoje
djece. Domobran. Partizani ga zarobili u Aræanu i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima
27. svibnja 1944.
41
Nad ponorom pakla.pm65
41
27.02.01, 16:32
33. VuletiÊ, Ivan
Stipanov i RuæiËin, ro. Kekez. Roen u Dobranjima 13. oæujka 1915. Domobran.
Partizani su ga zarobili u Aræanu 27. lipnja 1944. i ubacili u MarkoviÊa jamu kraj Graba.
34. VukoviÊ, Ivan-Josip
Lukin. Roen u Grubinama 1923. Domobranski Ëasnik. Partizani ga ubili i ubacili u
MarkoviÊa jamu u Podima 28. svibnja 1944.
35. Æuæul, Jakov
Jurin. Roen u Grubinama 1923. Domobran. Partizani ga ubacili u MarkoviÊa jamu
u Podima 28. svibnja 1944.
OP∆INA LJUBU©KI
1. BiliÊ, Ivan
Antin i Matijin, ro. »uvalo. Roen u Lisicama 23. oæujka 1913. Otac dvoje djece.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana. Æiv ubaËen u MarkoviÊa
jamu u Podima (æupa Grab, opÊina Sinj).
2. Boras, Ante
Lovrin i Ivin, ro. BarbariÊ. Roen u Vitini 26. srpnja 1915. Otac dvoje djece.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva bacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
3. BrkiÊ, Marijan
Kriæanov i Katin, ro. Kolak. Roen u Vitini 30. travnja 1923. Neoæenjen. Domobran.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
4. BrkiÊ, Stojan
Kriæanov i Katin, ro. Kolak. Roen u Vitini 27. prosinca 1920. Neoæenjen.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
5. »uljak, Nikola (AnelkiÊ)
Anelkov i Ivin, ro. »uljak. Roen u VojniËima 11. srpnja 1910. Otac πestero djece.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
6. »uvalo, Markan
Franjin i AniËin, ro. BrkiÊ. Roen u Proboju 2. srpnja 1923. Neoæenjen. Domobran.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
7. ∆uæe, Ante
Jurin i Marin, ro. PetruπiÊ. Roen u BijaËi 15. oæujka 1908. Otac troje djece.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
42
Nad ponorom pakla.pm65
42
27.02.01, 16:32
8. Grbavac, Jakov ©mago
Franjin i Marin, ro. VukojeviÊ. Roen u ©ipovaËi 16. prosinca 1919. Neoæenjen.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
9. Grbavac, Marko
Franin i Marin, ro. PavloviÊ. Roen u ©ipovaËi 8. rujna 1912. Otac dvoje djece.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
10. Herceg, Ante
Lukin i Katin, ro. Skoko. Roen u Klobuku 27. sijeËnja 1915. Neoæenjen. Domobran.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
11. MarkotiÊ, Pero Nosuπin
Stjepanov i Katin, ro. NosiÊ. Roen u Grabu 29. lipnja 1913. Neoæenjen. Domobran.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. i æiva ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
12. MihaljeviÊ, Pavo
Antin i Matijin, ro. Kolak. Roen u Grabu 26. svibnja 1913. Otac jednog djeteta.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
13. MihaljeviÊ, Stjepan
Petrov i Marin, ro. MarkotiÊ. Roen u Grabu 19. rujna 1921. Neoæenjen. Domobran.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
14. PetruπiÊ, Mate Maπanov
Jozin i Marin, ro. MatiÊ. Roen u Crvenom Grmu 14. oæujka 1913. Otac dvoje
djece. Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u
MarkoviÊa jamu u Podima.
15. Skoko, Ivan
©imunov i Ivin, ro. BarbariÊ. Roen u Klobuku 25. lipnja 1923. Neoæenjen.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i ubili u kolovozu
iste godine.
16. ©iljeg, SreÊko
Vidov i Janjin, ro. PetruπiÊ. Roen u VaπaroviÊima 1919. Otac dvoje djece.
Domobran. Partizani ga zarobili 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
17. Tolj, Ivan
Matin i Ruæin, ro. Tolj. Roen u Gredi 15. lipnja 1910. Otac troje djece. Domobran.
Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
43
Nad ponorom pakla.pm65
43
27.02.01, 16:32
18. VukojeviÊ, Stanko
Nikolin i Ivin, ro. ©oπiÊ. Roen u VaπaroviÊima 16. svibnja 1914. Otac troje djece.
Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju 1944. kod Aræana i æiva ubacili u MarkoviÊa
jamu u Podima.
OP∆INA POSU©JE
1. Bago, Ivan
Jozin. Roen u Posuπju 1919. Domobran. Posljednji put vien u Aræanu u svibnju
1944. Vjerojatno ubaËen u MarkoviÊa jamu u Podima.
2. BaπiÊ, Ante
Ivanov. Roen u BroÊancu 1919. Domobran. Partizani ga zarobili kod Aræana i
ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima u mjesecu svibnju 1944.
OP∆INA TOMISLAV GRAD
1. BagariÊ, Ante
Tomin. Roen u Duvnu 11. listopada 1909. Domobran. Partizani ga zarobili kod
Aræana u svibnju 1944. i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
2. BagariÊ, Josip
Ivanov. Roen 19. oæujka 1913. u Duvnu. Domobran. Partizani ga zarobili u Aræanu
u svibnju 1944. i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
3. KovaËeviÊ, Andrija Jambo
Jozin. Roen 27. srpnja 1913. u Duvnu. Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju
1944. i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
4. SkoËibuπiÊ, Marijan
Jakovljev. Roen 6. srpnja 1912. u Duvnu. Domobran. Partizani ga zarobili u svibnju
1944. i ubacili u MarkoviÊa jamu u Podima.
Ante Zadro
Mate PetruπiÊ
Ivan VuletiÊ
44
Nad ponorom pakla.pm65
44
27.02.01, 16:32
Boæe ∆ubeliÊ-Jaman
Nikola »uljak
Ivan Buljan
Bariπa ∆ubeliÊ-TokuπiÊ
Ivan-Josip VukoviÊ
Ivan JonjiÊ
Jure Karin
Jozo ∆utuk
Marko Primorac
45
Nad ponorom pakla.pm65
45
27.02.01, 16:32
Nad ponorom pakla - Prof. Ivan AliloviÊ i Jakov GiliÊ promatraju
MarkoviÊa jamu u koju su partzani ubacili 103 domobrana
46
Nad ponorom pakla.pm65
46
27.02.01, 16:32
Kako je Ivan GrubiπiÊ ©uπter odbio partizanski napad na Posuπje
Koncem Ëetrdeset Ëetvrte partizani su iz smjera Duvna izvrπili napad na Posuπje,
ali su naiπli na otpor seoske zaπtite u Studenim vrilima. Kako su partizani bili daleko
brojniji, mjesna zaπtita se pred njima ubrzano povlaËila prema Posuπju, procjenjujuÊi
da se partizanima ne moæe dati odgovarajuÊi otpor. Tako je Ëinio i Ivan GrubiπiÊ
©uπter. TrËeÊi s ostalima ©uπter nije dugo izdræao jer je imao diπnih smetnji. Pao je
u zaklon za jedan zid. VideÊi da Êe pasti u ruke neprijatelju koji se pribliæavao,
©uπter se odluËio na æivot ili smrt. Sam na prvoj crti obrane, otvorio je vatru iz
strojnice skidajuÊi nadiruÊe partizane. Kad je ostatak partizana uvidio da im se pruæa
snaæan otpor i da masovno ginu, dali su se u bijeg. Nedugo potom, kada je pucnjava
prestala, hrvatski branitelji su se vratili traæeÊi zaostalog ©uπtera misleÊi da je poginuo.
Naπli su ga iza jednog zida gdje leæi, kaπlje i teπko diπe. Niπta im nije bilo jasno.
DreËan i ostali su ga upitali za partizane. ©uπter je odgovorio: - Jedni leæe na
proplanku, a drugi su pobjegli.
Ivan GrubiπiÊ ©uπter
Pere GrubiπiÊ DreËan - svjedok dogaaja
Tad je Posuπje obranjeno zahvaljujuÊi ©uπterovoj astmi koja ga je prisilila na
nadljudsku borbu za spas æivota, Ëime je spasio i æivote mnogih ljudi.
Mnogi iz ©uπterove grupe su poslije okupacije preπli na stranu okupatorskih
vlasti i nisu nikada spominjali ©uπterovu obranu jer su se bojali da ih tko ne bi
prijavio za sudjelovanje u borbi protiv partizana. Ti su poslije imali veliku vlast u
opÊini Posuπje i ©uπtera nikada viπe nisu spominjali. Premda je dugo vremena radio
kao obuÊar u posuπkoj zadruzi, nikada nije dobio zasluæenu mirovinu.
47
Nad ponorom pakla.pm65
47
27.02.01, 16:32
Krvnik Lovre KovaËeviÊ
Teror, progoni i nasilje nastavljaju se nad neduænim ljudima. Ako su partizani
planirali nekoga ubiti, odmah su to i ostvarili. Tako je bilo i s muËenikom Matom
∆esiÊem zvanim JovuπiÊ. Partizani su Matu doveli u Posuπje i predali ga u tzv.
komandu. Do njega je odmah doπao zloglasni partizanski koljaË Lovre KovaËeviÊ,
te mu zaprijetio da Êe ga svojom rukom zaklati i to s najveÊim uæitkom. Nekoliko
dana prije toga KovaËeviÊ je svojom rukom zaklao trideset dvije osobe. On nije
dopustio da ih civili iz okolice Posuπja pokopaju, veÊ su to uËinili njegovi partizani.
Nitko ni do danas nije saznao gdje su pokopani. Kad je pao mrak, KovaËeviÊ je
naredio da se nove ærtve povedu za njim. Na izlazu iz Posuπja, u Procipu, gdje su se
nalazile opÊinske Ëatrnje, krvnik KovaËeviÊ je na nevelikoj udaljenosti zaklao
dvanaest osoba, meu njima i Matu ∆esiÊa. Na njemu se posebno iæivljavao, onako
kako su to znali partizanski sadisti. OËevidac Tadija MiliËeviÊ je ovako opisao
sluËaj Matina pogubljenja:
Mate ∆esiÊ JovuπiÊ muËen na najokrutniji naËin, a potom zaklan
- Onako mlad, Mate ∆esiÊ JovuπiÊ, je izdræao teπka muËenja sve dok mu krvnik
KovaËeviÊ nije odrezao glavu. Ni jednom nije zaplakao ni viknuo. Svi smo bili
zaËueni. Dok je KovaËeviÊ oblizivao krvavi noæ svojim jezikom, hvatala me
jeza. Nama je potom naredio da Matino tijelo bacimo u jednu, a glavu u drugu
Ëatrnju. Na kraju nam je joπ zaprijetio: - Znat Êete vi πto znaËi partizanska brigada!
48
Nad ponorom pakla.pm65
48
27.02.01, 16:32
Osim Marijana Budimira, Tadija nikada nije kazao tko je od poznatih bio s njim.
Kad se malo primirilo i kada su krvnici napustili Posuπje, ljudi su Matino tijelo i
glavu izvadili iz Ëatrnje i zakopali uza zid koji ograuje Procip. Gdje je pokopano
ostalih jedanaest muËenika, ostalo je nepoznato jer okupatorska vlast nije dopuπtala
da se tijela muËenika zakopaju u groblje. Poznato je samo to da je dvanaest osoba
odvedeno u partizansku klaonicu.
Ubojstvo mladiÊa u MamiÊima
Jedne zimske noÊi u sijeËnju 1945. godine mladiÊi su se okupili i krenuli na
sijelo kod Ivana GrubiπiÊa TomiÊa. Ivan je imao sina Matu i tri kÊeri - djevojku Milu
i dvije nejake kÊeri Zorku i Katu. Na sijelo je stigao i Franjo Sesar Velaga iz
PodvraniÊa, a bio je prijatelj naπih mladiÊa iz Graca. Tu su joπ bili nazoËni Ljubo
OreË IkuloviÊ, Ivan GrubiπiÊ Zlojo, Ante GrubiπiÊ DureπiÊ. Za kratko vrijeme
premjestili su se kod djevojaka u susjedstvo jer su Ëuli da su doπle dvije djevojke iz
SoviÊa. Nisu znali da su ih pratili domaÊi izdajnici. Pomalo u strahu mladiÊi su uπli
u Jurlinovu kuÊu i s djevojkama zapoËeli razgovor. Poslije su se rasporedili: Zlojo je
otiπao na silo kod Malije u ©ibonjinu kuÊu, Ljubo Ikulov kod Mile IviËine, a ostala
trojica su ostala kod Mare Jurlinove i Matije Gadæine u mladenaËkom razgovoru.
Matija je zajedno s Milom PejiÊ ToπiÊa doπla iz SoviÊa kako bi se spasila partizana
koji su tada harali po SoviÊima. Mila PejiÊ je tu veËer sluËajno otiπla kod tetke u
BroÊanac, a Matija je ostala s prijateljicom Marom, odbornikovom sestrom u kuÊi.
Najednom su se u kuÊi Jurlinovoj otvorila vrata, a u kuÊu su upali naoruæani partizani.
Uperili su oruæje u mladiÊe i povikali: - Ruke uvis! Predajte oruæje!
Kod mladiÊa nije bilo oruæja, veÊ su pokazali pozive za okupatorsku vojsku koje
su dobili prije par dana. Nisu im puno pomogli pozivi za vojsku, uhvatili su Franju
Sesara Velagu, Antu GrubiπiÊa DureπiÊa i Matu GrubiπiÊa TomiÊa. Drugi okupatorski
vojnici su uhvatili Ljubu OreËa IkuloviÊa i Ivana GrubiπiÊa Zloju. Svu petoricu
pohvatanih mladiÊa oznaπi su doveli kod IliÊa pojate i krenuli prema BegiÊima. Na
tom putu koji vodi prema VraniÊu pobjegao im je Ljubo OreË. Kada je kolona zastala
u BegiÊa zaseoku zvanom Zagranice /Gornji BegiÊi/, Ozna je nadomjestila bijeg
Ljube OreËa zarobivπi jednog mlaeg Ëovjeka, Jozu BegiÊa JarËeviÊa, kojega je
prikljuËila ostaloj Ëetvorici. Jozo BegiÊ JarËeviÊ je bio muæ Janje Vrdeljakuπine.
Okupatori su krenuli s robljem prema BroÊancu. U BaπiÊa zaseoku uzeli su joπ jednu
ærtvu Matu BaπiÊa, Seizova brata, i sve ih poveli prema ©irokom Brijegu. Ispod
VraniÊa skrenuli su putem prema selu MamiÊi. U blizini mamiÊkoga groblja htjeli
su pobiti svu πestoricu mladiÊa. Prvi s lijeva bio je Ante GrubiπiÊ DureπiÊ, a prvi s
desne strane Franjo Sesar Velaga. U kasnim poslijepodnevnim satima zalajala je
strojnica i prvi krvniËki hici pogodili su DureπiÊa. Mlada tjelesa, kao pokoπena, pala
49
Nad ponorom pakla.pm65
49
27.02.01, 16:32
su na snijegom pokrivenu zemlju. Kad je doπao red na Ivana GrubiπiÊa Zloju osjetio
je da mu je ruka odsjeËena, pao je na Franju Sesara - pretvarajuÊi se da je mrtav.
Tako je preæivio. Kad su okupatori napustili stratiπte i otiπli u nepoznatom smjeru,
Ivan je upitao Franju - je li æiv i je li ranjen. Franjo mu je rekao da nije ranjen, na πto
mu je Ivan predloæio da se sakrije iza zida i pokrije snijegom dok ne padne mrak.
Savjetovao je Franji da se, kad padne mrak, prebaci u brda na drugu stranu, misleÊi
na Rujan i ostala sela.
Ivan se morao prebaciti do prve kuÊe kako bi mu se ukazala pomoÊ za presjeËenu
ruku. Napustio je svoju mrtvu braÊu i otiπao u selo zatraæiti pomoÊ. Po dolasku u
prvu kuÊu, prema kazivanju svjedoka, zatekao je jednu æenu. Nosio je desnu u lijevoj
ruci. Æena je brzo skinula s njega koπulju i zavila mu ruku, napravila mu leæaj i
polegla ga. Nedugo potom, okupatori su saznali za ranjenika u kuÊi i doπli po njega.
Odveli su ga malo dalje od kuÊe i ponovno u njega sasuli cijeli rafal strojniËkih
naboja. Ivan je inaËe imao sreÊu izvuÊi æivu glavu iz koncentracijskog logora u
NjemaËkoj 1943. godine, ali je eto, naæalost, stradao pred kuÊnim pragom. Tako su
oba brata, Ivan GrubiπiÊ Zlojo i brat mu Matiπa, koji je joπ u prvim danima 1941.
poginuo u obrani domovine, dali svoje æivote za slobodu Hrvatske.
GradaËki mladiÊi muËki ubijeni u MamiÊima 21. 1. 1945.
Ante BegiÊ JarËeviÊ ro. 1910.
Ivan GrubiπiÊ Zlojo ro. 1915.
Ante GrubiπiÊ DureπiÊ ro. 1921.
Mate GrubiπiÊ TomiÊ ro. 1922.
Mate BaπiÊ, (Seizov brat) ro. 1917. (nedostaje fotografija)
Franjo Sesar je postupio kako mu je Ivan rekao. Kada je pao mrak on se prebacio
na drugu stranu zida i pobjegao u brdo. Teπko se probijao zbog jake zime i duboka
snijega. Kad se uspio vratiti kuÊi i kad se dobro ugrijao, prsti na nogama su mu
poËeli otpadati. Od tada je invalid, viπe nije mogao normalno hodati. Pretrpio je
uæasne bolove jer nikakve lijeËniËke pomoÊi nije mogao dobiti. Kad je Franjo malo
50
Nad ponorom pakla.pm65
50
27.02.01, 16:32
prizdravio, prijavio se okupatorskim vlastima. Osuen je na pet godina robije koju
je izdræao u Zenici. Kad sam se 1950. godine naπao u Zenici na naukovanju prepoznao
sam u koloni zatvorenika Franju Sesara Velagu. Bio sam sav ushiÊen prepoznavπi
starog poznanika. Majstori kod kojih sam naukovao, Nikola BariπiÊ i Franjo PavliÊ,
su mi viπe puta omoguÊili razgovor s Velagom, jer su poznavali Ëuvare koji su pratili
kolonu zatvorenika. Sve πto sam naveo o poginulim mladiÊima, Velaga mi je tad u
Zenici potanko opisao.
Naglasio je da su ubojstvo poËinili pripadnici II. dalmatinske brigade kojom je
zapovijedao Bruno VuletiÊ.
Krvava ispovijed fra Vale Zovke i njegova sestriÊa fra Andrije TopiÊa ubijenih u æupnom stanu na KoËerinu
U druπtvu fratara: Fra Valentin Vale Zovko (drugi slijeva), Fra Andrija TopiÊ (Ëetvrti slijeva)
Baπ na dan teπkoga krvavog zloËina u æupnom stanu u KoËerinu godine Ëetrdeset
pete, fratrima u posjetu bila je ©ima, fra Valina sestra i majka fra Andrije TopiÊa.
©imu je obuzeo strah pri pomisli da bi partizani mogli upasti u æupni stan. Zagrlila je
sina fra Andriju i brata fra Valu. Slutnja se obistinila. U stan su uπli partizanski
zlikovci koji su po partijskom nalogu trebali ubiti fra Valu i fra Andriju. Prije upada
zlikovaca fratri su brzo klekli i ispovijedili jedan drugoga. »im su partizani uπli u
51
Nad ponorom pakla.pm65
51
27.02.01, 16:32
æupni ured, naredili su obojici sveÊenika da stanu uza zid. ©ima je u trenu zgrabila
sina i sjela ga u krilo, moleÊi ih da odustanu od uæasnih nakana. Ali u krvnika nije
bilo milosti. Oni su odmah svoje namjere proveli u djelo, obojicu su pred ©imom
ubili, zatim su napustili æupni stan. ©ima je skamenjena ostala kleËati sklopljenih
ruku sama uz mrtva tijela dvojice svojih muËenika.
S GrubiπiÊima iz Posuπkog Graca ©ima je vezana prijateljski. Njezin sin je oæenjen
MatiËuπinom kÊerkom, striËevkom fra Zvonka GrubiπiÊa. Ona im je priËala da u toj
teπkoj situaciji nije ni suze pustila. Rekla je da bi se rado isplakala, ali nije mogla.
©ima TopiÊ sa sinom Andrijom
Ubojstvo oca i sina
Te straπne zime, godine Ëetrdeset pete skupina zloglasnih partizana upala je u
kuÊu Bogdana MiliËeviÊa i odvela njega i njegova petnaestogodiπnjeg sina. Zatim
su uzeli i jednog TomiÊa. Poveli su ih do sela KoËerina, uveli ih u jednu ogradicu
izvan sela, nemilosrdno ih muËili, te ih na kraju ubili i izmasakrirali. Za Bogdana se
priËalo da je bio rijetko duπevno dobar Ëovjek, a uz to neobiËno razvijen i snaæan.
Imao sam ga priliku vidjeti nekoliko dana prije smrti dok je s mojim ocem razgovarao
o mom bratu Mati i njegovu sinu Petru, jer su njih dvojica zajedno sluæili hrvatsku
Ëasnu vojnicu.
Njegov petnaestogodiπnji sin imao je izgled razvijenog mladiÊa. Mrtva i
unakaæena tijela oca i sina sluËajno je naπao jedan djeËak imenom Boæo Suton koji
je sav preplaπen tu vijest pronio selom. Kad su partizani napustili selo, ljudi su ih
prenijeli i ukopali u KoËerinu.
52
Nad ponorom pakla.pm65
52
27.02.01, 16:32
U BroÊancu je bilo joπ zloËina. Partizani su poubijali civile u Cerovim Docima i
drugim zaseocima, a u KnezoviÊa zaseoku iznad ©iriÊa pojata ubili su trojicu Filipa, Franju i Ivana KnezoviÊa. Okupatorske vlasti nisu ih dale zakopati u groblje.
SvjedoËenje o stradanju fratara na ©irokom Brijegu
Fra Marko DragiÊeviÊ - krunski svjedok πirokobrijeπkih dogaanja 1944.
i 1945. godine
- Niti se moglo, ni smjelo pisati o ovom dogaaju. Toliko je toga o ©irokom
Brijegu nalagano i izmiπljeno - kaæe fra Marko - da se ne da izreÊi i opisati. Govorilo
se i pisalo da su fratri na ©irokom Brijegu pucali na partizane, da su ih vrelom
vodom i uljem polijevali, a da ne govorim koliko je slagano da su nas odgajali u
mrænji i πovinizmu.
Svjesno i odgovorno tvrdim da nikada nitko iz samostana i crkve nije pucao. Iz
gimnazije se nije ni moglo pucati jer se nalazi iza crkve i crkva ju zaklanja. Oni koji
tvrde ili vjeruju, koji su nasjeli laæima, neka dou na ©iroki Brijeg i vide gdje je bio
poloæaj, pa Êe se lako razuvjeriti, ali i uvjeriti da su laæ lansirali oni koji su htjeli
opravdati svoja zlodjela.
O dolasku partizana u ©iroki Brijeg 1944. godine fra Marko kaæe:
- Koncem listopada i poËetkom studenoga 1944. godine partizani su doπli nadomak
©irokoga Brijega. Prema kasnijim saznanjima bile su to jedinice 29. hercegovaËke
udarne divizije. Borbe su voene izmeu partizana - napadaËa i hrvatskih oruæanih
snaga - branitelja do konca sijeËnja 1945. godine. Napominjem posebno napad
tenkovima koji je bio, Ëini mi se koncem studenoga ili poËetkom prosinca 1944.
godine. Prvi tenk napadaËa pogoen je u Klancu i tako je osujeÊen ulaz napadaËa u
©iroki Brijeg. Branitelja je bilo malo i bili su slabo naoruæani. Koncem sijeËnja
1945.godine hrvatske snage odbacile su partizanske jedinice sve do MetkoviÊa i
Vrgorca, no veÊ 5. veljaËe 1945. spomenute oruæane snage vratile su se prema
©irokom Brijegu i Mostaru, a s njima je poπlo veliko mnoπtvo naπega svijeta iz
straha pred partizanima. Mnogi su nastradali jer su napadaËi svim sredstvima
uniπtavali sve πto se miËe. Izjutra oko pola osam, dana 6. veljaËe, zatutnjalo je i
zagrmjelo sa svih strana. Ujutro, 7. veljaËe, bilo je dosta mirno i oko deset sati. Bio
sam u samostanskom podrumu skupa s fratrima sveÊenicima i kolegama klericima,
Ëulo se s Bakamuπe: -Uraaaaaaaaaaa! Pomalo smo kroz podrumski prozor vidjeli
partizane. Meπtar, otac fra Borislav PandæiÊ otiπao je otvoriti samostanska vrata da
ih napadaËi ne bi razbili i uniπtili. Nakon nekog vremena pozvani smo i izaπli smo
na hodnik. Neki partizanski oficiri vikali su na nas. Bacili su pred nas Poglavnikovu
sliku, da je gazimo. Jedan od njih nam je pritom rekao: - Ako ne pogazite tog krvnika,
sve Êu vas postreljati! Otiπao je nakon toga.
53
Nad ponorom pakla.pm65
53
27.02.01, 16:32
Nakon nekog vremena Ëekanja u hodniku, uvedeni smo u zbornicu. Straæar je
postavljen pred vrata. Oficiri su dolazili i razgovarali s fratrima - sveÊenicima,
odnosno s profesorima. Bilo je æestokih rijeËi. BuduÊi da je u javnost baËena izjava
da su fratri pucali na partizane i da su zbog toga poubijani, spomenuo bih da je meu
njima bilo staraca na samrtnoj postelji, bez vida, a jedan je bio takva duπevnog
stanja da nije ni znao da se vodi borba. Pa ipak su proglaπeni krivim i pod tim
optuæbama poubijani. Voeni su na ubijanje jedan po jedan. Poubijani su u skloniπtu
i to njih dvanaestorica, po kojem redu su ubijani, ne bih znao reÊi.
Fra Marko DragiËeviÊ jedini preæivjeli
svjedok ubojstva franjevaca na ©irokom Brijegu
Na pitanje kako je preæivio, fra Marko kaæe:
- Ja sam ostao æiv posve sluËajno, ako se smije tako reÊi. Naime, znanstvenici tvrde
da sluËaja nema. Prije nego πto Êemo izaÊi iz podruma na hodnik, netko je od fratara
predloæio da obuËem habit, za koji ne znam Ëiji je bio, visio je na zidu u podrumu.
To je reËeno s tom nakanom da me ne bi mobilizirali ako budem u habitu. Meutim,
prevladalo je drugo miπljenje da me ne oblaËe jer nemaju dopuπtenje iz Provincijata.
Tako sam izaπao u civilu, bez habita, i hvala Bogu ostao æiv, pa sve ovo mogu
posvjedoËiti. Napominjem, da sam imao na sebi habit, bio bih sigurno ubijen skupa
s mojom braÊom.
54
Nad ponorom pakla.pm65
54
27.02.01, 16:32
FRANJEVCI SAMOSTANSKE OBITELJI
NA ©IROKOM BRIJEGU UBIJENI
OD JUGOSLAVENSKIH PARTIZANA - KOMUNISTA 1945. GODINE
o. fra Marko BarbariÊ /1865.-1945./ - Klobuk
o. fra Jozo Bencun /1969.-1945./ - Meugorje
o. fra Stanko KraljeviÊ /1871.-1945./ - Mokro
o. fra Ivo SliπkoviÊ /1877.-1945./ - Mokro
o. fra Bonifacije MajiÊ /1883.-1945./ - Vitina
o. fra Augustin Zubac /1890.-1945./ - »itluk
o. fra Kreπimir PandæiÊ / 1892.-1945./ - Drinovci
o. fra Krsto KraljeviÊ /1895.-1945./ - GrljeviÊi
o. fra Arkaneo NuiÊ /1896.-1945./ - Drinovci
o. fra Fabijan Paponja /1897.-1945./ - Livno
o. fra Marko DragiËeviÊ /1902.-1945./ - Meugorje
o. fra Andrija JelËiÊ /1904.-1945./ - Meugorje
o. fra Dobroslav ©imoviÊ /1907.-1945./ - HamziÊi
o. fra Leonard RupËiÊ /1907.-1945./ - Hardomilje
o. fra Bruno AdamËik /1908.-1945./ - Konjic
o. fra Tadija Koæul /1909.-1945./ - TurËinoviÊi
o. fra Borislav PandæiÊ /1910.-1945./ - Drinovci
o. fra Nenad Pehar /1910.-1945./ - Stubica
o. fra Ronald Zlopaπa /1912.-1945./ - Posuπje
o. fra Mariofil SivriÊ /1913.-1945./ - Meugorje
fra Fabijan KordiÊ /1890.-1945./ - Drinovci
fra Melhior PrliÊ /1912.-1945./ - SoviÊi
fra Viktor Kosir /1924.-1945./ - UzariÊi
fra Miljenko IvankoviÊ /1924.-1945./ - Tubolja
fra Stjepan MajiÊ /1925.-1945./ - Vitina
fra Ludovik Radoπ /1925.-1945./ - Blaæuj - Duvno
fra Kornelije Suπac /1925.-1945./ - Cerno
“Bog ih je stavio na kuπnju i naπao da su ga dostojni. Primio ih je kao ærtvu
paljenicu, za malo muke zadobiπe dobra velika.”
55
Nad ponorom pakla.pm65
55
27.02.01, 16:32
Ubojstvo sveÊenika u æupi Mostarski Gradac
/ 8. veljaËe 1945. godine/
Fra Kornelije Suπac
Fra Kreπimir PandæiÊ
Fra Leopold Augustin Zubac
Fra Roland Zlopaπa
Fra Zvonko GrubiπiÊ
Fra Rudo JuriÊ
Kako mi je ostalo u sjeÊanju, Mate GrubiπiÊ zvani Cik - otac fra Zvonka GrubiπiÊa
dotrËao je kuÊi sav u suzama sluteÊi da je fra Zvonko ubijen. Fra Milivoj NuiÊ je
rekao Ciku da je saznao za ubojstvo πestorice sveÊenika u Gornjem Gracu. Cik je tu
tragiËnu vijest prenio ukuÊanima. Nastao je bolan plaË jer je fra Zvonko bio kapelan
u Gornjogradskoj æupi.
Prema kazivanju Ivana Zelenike partizani su okupili πestoricu sveÊenika, dvojicu
vojnika i dva civila. S njih su poskidali odjeÊu, postrojili ih na jedno mjesto i potom
strijeljali. Ni to im nije bilo dovoljno, pa su mrtva tijela probadali puπËanim noæevima.
Bog je htio da ni ovaj zloËin ne ostane bez svjedoka. Zelenika mi je kazao da se
spasio jedan mladiÊ iz Pologa koji je bio sav obliven krvlju. Nije mi znao reÊi njegovo
ime. Ovaj razgovor je obavljen u Münchenu 1974.
Poslije sam saznao da su preæivjela dvojica - Stipan KovaË i Petar VrljiÊ, koji su
se potpuno krvavi oslobodili mrtvih tijela i uspjeli se spasiti. Jedan za drugoga nije znao.
56
Nad ponorom pakla.pm65
56
27.02.01, 16:32
Imena ubijenih franjevaca u Mostarskomu Gracu:
1. Fra Zvonko /Pero/ GrubiπiÊ - roen 1915. u Posuπkom Gracu,
2. Fra Rudo JuriÊ - roen 1925. u selu Radeπine, Konjic,
3. Fra Kreπimir PandæiÊ - roen 1892. u Drinovcima,
4. Fra Kornelije Suπac - roen 1925. u selu Cerno,
5. Fra Leopold Augustin Zubac - roen 1890. u mostarskom »itluku,
6. Fra Roland /Mate/ Zlopaπa- roen 1912. u Posuπju
Mjeπtani su ih pokopali u Mostarskom Gracu.
Petar VrljiÊ KraljuπiÊ preæivjeli svjedok zloËina u æupi Mostarski Gradac
Petar VrljiÊ KraljuπiÊ, koji je bio odreen za strijeljanje zajedno sa sveÊenicima,
danas æivi u Mostaru, a o tom kobnom dogaaju mi je nerado posvjedoËio:
- Uvatili su me u blizini Gornjeg Pologa zajedno s joπ trojicom mladiÊa i odveli
nas u komandu u Polog, gdje su nam prikljuËili Slavka MarkiÊa. VodeÊi nas odatle
prema Gornjem Gracu, na izvoru Grguπa su odmah ubili Matu KovaËa MarinËiÊa.
Moj roak Drago VrljiÊ je bio sa mnom svezan rukom za ruku. Kada su nas doveli u
Gradac, u jednu πtalu u kojoj je bio zatvor, prikljuËili su nam joπ pet fratara i
nekoliko vojnika. Kada se smrklo odveli su nas u grabovu πumu i tu nas poËeli
ubijati. Zapucale su maπinke, a moj roak Drago je pao i mene za sobom povuka’ na
zemlju. Drago je bio mrtav. Jedan je fratar dugo i teπko jeËao. Nije mu bilo pomoÊi.
57
Nad ponorom pakla.pm65
57
27.02.01, 16:32
Dosta dugo sam tako primiren leæao, a kada sam primijetio da viπe nikog nema u
blizini sjetio sam se roakove Ëakije koju je uvijek imao u dæepu. Izvadio sam Ëakiju
i prerezao telefonsku æicu s kojom smo bili vezani. Bio sam obliven krvlju koja je
tekla iz muËenika. Moj roak Drago bio je maloljetan, imao je tek πesnaest godina.
Njegova smrt me teπko pogodila, ali ja sam se morao dalje spaπavati. Nisam nikome
kazivao πto se sa mnom dogodilo kao i s drugim muËenicima, iako su mnogi znali da
su me odveli partizani.
Spasio sam se.
Grgo Poljak spasio kriæare
Kao dvanaestogodiπnji djeËak uputio sam se u brdo donijeti malo drva. Iznenada
sam zaËuo jauk u Donjim BegiÊima. Po povratku kuÊi saznao sam da je Ivan BegiÊ,
koji je bio odbornik u tom zaseoku, ubijen.
Prije nego su okupatori zauzeli sela, on se oæenio i vjenËao u crkvi. Za vrijeme
NDH bio je u zatvoru zbog ubojstva. BuduÊi da je bio maloljetan /petnaestogodiπnjak/
, hrvatske vlasti su ga oslobodile zatvorske kazne. Ivan se, saznavπi da su mu brata
Filipa zaklali komunisti, potpuno okrenuo - radio je protiv okupatora. On je po svojoj
funkciji seoskog odbornika trebao pokorno sluæiti tzv. narodnoj vlasti. Kad su saznali
da ne izvrπava njihove zadaÊe, okupatori su ga ubili na guvnu kod AriÊa kuÊe, u
njegovu zaseoku. Kako bi zametnula tragove ubojstva, Ozna koja je imala
apsolutnu vlast u rukama putem svojih plaÊenika, skupila je sve ljude u seosku
πkolu “da istraæi i sazna ko je ubio naπega druga”.
Oficir Ozne pitao je tko ima sina, a da ne zna za njega. Ljudi su πutjeli jer je
svatko imao sina za kojeg se ne zna. Javio se moj otac i rekao: - Ja imam dva sina za
koja se ne zna!
Potom su se javljali i drugi koji su imali sinove a za njih nisu znali. Ali nitko nije
pitao niti odgovarao za smrt Ivana BegiÊa Ikibe. Stoga su ljudi odmah ustanovili da
je izvrπitelj zloËina bila Ozna koja je neprestano prijetila narodu.
Neπto ranije dogodio se sliËan sluËaj s odbornikom Matkom VranjkoviÊem.
Matko do tada nije izdavao ljude, ali su ga jedne noÊi prisilili, rekli mu da mora
kazati gdje su kriæari. Okupatorski vojnici su doπli pohvatati kriæare kojih je u tom
zaseoku bilo mnogo. Meu partizanima je bio Grgo Poljak koji je poznavao nekoliko
GraËana, a koji se u partizanima naπao prisilno. Kada je Grgo uvidio da Êe Matko
odati kriæare partizanima, odluËio je ubiti Matka kako bi spasio mnoge æivote. Ovaj
plan je izveo s jednim svojim sudrugom. Kad se Matko pojavio nad Kulom s puπkom
u ruci dajuÊi signal partizanima, jedan vojnik poviËe: - Stoj!, i nastavi pucati iz
strojnice. Matko je ubijen. Grgo Poljak spasio je kriæare. Kasnije sam saznao da je
Grgo Poljak prijateljevao s GraËanima osobito s Aleksom BegiÊem i Ivanom
VranjkoviÊem Ikanicom.
58
Nad ponorom pakla.pm65
58
27.02.01, 16:32
Izvrπitelji zloËina iz “Male Moskve”
Tih dana u Donjim BegiÊima poginuo je Skojevkin otac Stipan BegiÊ ∆ipuka.
∆ipuka je imao sina Ljubu u hrvatskim postrojbama, koji je nestao u kolonama
smrti. Umoren je na Ëudan naËin pod izgovorom da mu ni æena ni djeca nisu Ëuli kad
je bomba u njegovim ustima eksplodirala. Saznalo se kasnije da je ubijen vani i
donesen kod æene i sina, te postavljen meu njih kao da spava. Æena je morala πutjeti
i nije to smjela nikome ispriËati. Ipak se povjerila mojoj majci, jer nije mogla izdræati,
a da to nekome ne kaæe. Majka mi je rekla da to nije bilo onako kako narod govori.
Ne æelim o tome opπirnije pisati, jer vjerujem da je posve jasno u ranije navedenim
sluËajevima. Ljudi znaju da ga je ubila Ozna. Kad se saznalo da je ∆ipuka ubijen,
Ivan Miloπuπin je javio okupatorskim vlastima, ali te tzv. narodne vlasti nisu htjele
Ëuti ni doÊi na uviaj.
Ranije se proπirila vijest o ubojstvu dvojice mladiÊa u ToliÊa Docima u blizini
Biskupova groba. Bilo je to drugi dan Uskrsa 1945. kad su ubijeni Mile ToliÊ
AnturinoviÊ (r. 1926.) i Pere ToliÊ BobanoviÊ (r.1924.). Kako je tih dana po selima
harala i ubijala ljude zloglasna Ozna, mladiÊi su se sklonili u brdo, ali su ih oznaπi
primijetili, opkolili i poubijali.
Nedugo potom, partizani ubiπe i Stipana BegiÊa u Gracu na Tomilju, a u
Zabriæanskim ogradama jednog Bobana iz sela SoviÊi.
U borovoj πumici izmeu Lipovica i Bobanove Drage ubijeni su Stjepan Logara
∆ipa (r.1926.) i Jozo ZoriÊ (r.1926.). Oznaπi su ih najprije muËili, potom ubili i
objesili za noge o borove grane. Odrezali su im nos i uπi, a oËi iskopali. Bili su
unakaæeni po Ëitavu tijelu.
Nekoliko mjeseci poslije oznaπi su u Gornjim SpajiÊima, bez ikakva povoda i
objaπnjenja, rafalnim hicima usmrtili Ivana SpajiÊa StipinoviÊa dok je nizao duvan
u kuÊi. Naime, ubio ga je predvodnik Ozne Ivan GraniÊ koji je, prolazeÊi pored
njegove kuÊe, kroz prozor ugledao Ivana SpajiÊa. Pucao je u njega iz strojnice i ubio
ga pred oËima njegovih ukuÊana.
Ovo su samo zloËini iz neposredne blizine koji su se prenosili od usta do usta.
Ubojstva su se nastavljala iz dana u dan. Partizani su samo zaπtitili one koji su u
prvim danima 1945. godine preπli u njihove redove.
Ovdje treba spomenuti nekoliko OreËa koji su najsramnije sluæili okupatoru
domovine Hrvatske. Njihova imena pojedinaËno ne volim ni spominjati jer su se
ponaπali gore od okupatora. Obilazili su okolna sela i ubijali Hrvate koji nisu bili
skloni partizanima. Tjerali su svoje sumjeπtane i prisiljavali ih da do iznemoglosti
rade na izgradnji putova i mostova, zadruænih domova, pruga, itd. Osobito su se
isticali u prikupljanju ljudi u prisilne omladinske brigade. Meu tim prodanim
duπama, po zlu posebno poznati, bili su Ivan OreË zvani Ika i zloglasni oznaπ
Petar OreË JudiÊ, poznat po svojim zlodjelima u selima Vir, Zagorje, Roπko
Polje, a RakiÊani ga se sjeÊaju kao najveÊeg zloËinca i krvoloka.
59
Nad ponorom pakla.pm65
59
27.02.01, 16:32
Miting u Posuπju
Bio je prvi svibanj, Ëetrdeset πeste, kad sam s ocem orao na KolobardiÊa njivi.
Bila je to njiva Joze Mrljine koju je otac obraivao napola s vlasnicom. Tek πto smo
zaorali prvu brazdu, pred nama se pojaviπe skojevci i zaustaviπe konje. Jedan od
njih reËe mome ocu:
- Dulane, danas je praznik Federativne Narodne Jugoslavije! Danas se ne smije raditi,
jer danas je praznik rada i veliki je miting na Posuπju! Trebate iÊi i vi!
Otac mu odgovori:
- Dobro kumoviÊu, evo samo da ovo uzorem, neka mali ie svama, a ja Êu doÊ’ posli.
- E ne more tako, Dulane! Ispregni konje i s nama na Posuπje!
Kad smo ispregnuli konje i odveli ih na guvno, otac mi reËe:
- Ti idi na Posuπje, a ja moram ostat’ kod kuÊe.
S ostalim mladiÊima i djevojkama iz Graca sam otiπao prisilno na Posuπje. Doveli
su nas kod posuπke crkve gdje su bili prireeni neki igrokazi, a kraj puta su bile
poredane baËve s vinom koje su skojevci oteli u imotskim selima. Vino se dijelilo, a
skojevke i skojevci su nam neprestano nudili bukare s vinom bez obzira πto smo joπ
bili premladi. Pili smo. Uslijedio je jedan igrokaz kojega smo morali gledati. Vidio
sam kako je jedna partizanka osuena na smrt. Kada je izvrπitelj uperio piπtolj u
partizanku i opalio, mi djeca smo se razbjeæali misleÊi da je stvarno ubijena. Skojevke
i skojevci, naoruæani puπkama, trËali su za nama viËuÊi: - Ne bojte se, to je skeË!
Nismo znali πto znaËi rijeË skeË. Mislili smo da nam govore kiË kao kuπ , bjeæ’, itd.
Ipak su nas uspjeli vratiti natrag da gledamo predstavu. Dalje u strahu smo gledali te
igrokaze potpuno zbunjeni i isprepadani. Po zavrπetku programa, skojevci su nas
htjeli napiti. Nekolicina nas je bila veÊ pijana od vina. Po zapovijedi skojevaca
krenuli smo do TaliÊa Ëatrnje gdje je tzv. narodna vlast dræala govore. SjeÊam se
nekih govornika meu kojima je bio i Mirko Praljak. On je pred sobom dræao Anicu
GrubiπiÊ VoljiÊa rekavπi pred narodom:
- Ona zna di su kriæari!
Anica je stavila ruke na prsa i rekla:
- Ne znam, duπe mi.
Ona je bila vrlo sitna, a Praljak krupan. Povukao ju je za Ëermu i odveo je nekamo.
Kasnije smo saznali da ju je tukao i muËio na VraniÊu.
SjeÊam se da je u jednom trenutku za govornicu izaπla Praljkova æena Milka i
predstavila se rijeËima:
- Drugovi i drugarice, ja sam æena Mirka Praljka, rodom iz Rame.
Govorila je neπto o æenama i AFÆ-u. Kada je zavrπila svoje izlaganje, nastupio je
Mile OreË sa svojim uobiËajenim rijeËima:
- Drugovi i drugarice, kakav Bog, kakva Gospa, πto piπamo to pijemo. Isus i Marija
doli, Tito i partija gori.
60
Nad ponorom pakla.pm65
60
27.02.01, 16:32
TaliÊa Ëatrnja na Posuπju
Kako je bio malen, popeo se na vratnice Ëatrnje i u svom zanosu æestoko poskoËio,
te prolomio stare daske na vratima Ëatrnje. Propao bi da se nije rukama zadræao na
kruni Ëatrnje. Dok su mu pomagali da se iπËupa iz otvora Ëatrnje, Ëuo sam uzvik
Frane FilipoviÊa Pidæe:
- Doli ga, doli!
Nakon par godina Mile se povukao i napustio sve πto je partizansko i komunistiËko;
izvukao kajiπ iz gaÊa i ponovno uvukao uËkur, te se posvetio seoskim poslovima
mirnoga seljaka. Seljani ga poznaju kao jednog od najredovitijih u crkvi, molio je
jasno i glasnije od svih.
Kada sam 1950. godine doπao kuÊi iz Zenice i krenuo nedjeljom u crkvu, kod
gradaËke πkole susreo sam nekoliko OreËa, a meu njima i Milu OreËa koji je u
rukama nosio velike oËenaπe-verugaπe. Upitao sam ga:
- Zar i ti, Mile, ideπ u crkvu?
- IÊi Êeπ i ti kad ti bude pedeset godina - odgovorio mi je.
Bijeg iz Mostara
U jesen Ëetrdeset πeste reæimski slugani su krenuli po selu skupljati djecu, uz
obeÊanje da Êe nas voditi na izuËavanje zanata. Uspjeli su sakupiti mnogo djevojaka
i mladiÊa, strpati nas u teretne automobile i odvesti u Mostar. Kad smo stigli na
61
Nad ponorom pakla.pm65
61
27.02.01, 16:32
odrediπte, bila je noÊ. Poskidali su nas i odveli na kupanje u gradsko kupatilo. Nitko
nakon toga nije dobio svoju odjeÊu. Pobunio sam se i traæio svoju odjeÊu. Dobio
sam odgovor da Êu je dobiti u domu kad tamo stignemo. Bilo mi je æao jer sam imao
novo lijepo odijelo koje mi je poËeo prikrajati moj pokojni kum Ante od odijela
moga starijeg brata Mate, ali ga nije dovrπio, jer su ga partizani ubili. Poslije ga je
dovrπila jedna æena u KovaËa. Poπao sam traæiti odijelo kod neke πefice koju smo
morali oslovljavati s drugarice. Partizanka me upitala:
- Gdje ti je brat?
Rekao sam joj da ne znam za njega.
Partizanka me istjerala vani viËuÊi da Êe mi skinuti i ono πto imam, a imao sam na
sebi joπ kratke hlaËe i drvene cipele s platnenim oblogom. –on se sastojao od tri
dijela drveta kako bi se mogao pregibati.
Sa mnom je bio moj πkolski kolega i brat mog pokojnog kuma Ante, Ljubo
GrubiπiÊ s kojim sam dijelio dobro i zlo, i u selu, i u domu. U prostoriji za jelo neki
su nas Srbi pitali odakle smo, a mi smo odgovorili da smo od ©irokog Brijega. Na to
Êe jedan Srbin:
- Da li vi poznate Milu Badæaka - psujuÊi mu majku ustaπku.
Rekao sam da ga poznam, ali je on daleko od nas jer smo mi iz Posuπja. Utajili smo
mu da ga dobro poznamo jer je Mile Badæak bio oæenjen sestrom mog kolege Ljube
GrubiπiÊa. Srbin nas je provocirao i psovao nam majku ustaπku, sve dok se nismo
potukli. Povremeno bi izlazili u dvoriπte obraËunavati se. Nisam imao drugog izbora.
Iz doma sam vidio samo visoke zidove i vrhove brda koja okruæuju Mostar. Dok bi
gledao Æovnicu, na pameti mi je stalno bila misao kako pobjeÊi iz ovog doma sliËnog
zatvoru.
Dosadili su mi sastanci i komunistiËko-partizanske laæi koje su nam skojevke
svaki dan pripovijedale. Jednom sam se za vrijeme sastanka digao i rekao:
- Vi govorite da Êete nekom pomoÊi, a moje ste jedino odijelo oteli i ne vraÊate ga
nazad, a ja evo vidite skoro sam potpuno gol. Govorite da partizani nisu pljaËkali, a
moju su kuÊu potpuno opustoπili. Sve su pokupili i otjerali. Tako je bilo u Ëitavom
selu i okolici.
Skojevka je na mene viknula i rekla mi da πutim, jer sam premlad da bih mogao
znati πto se radilo:
- Zato sam ja ovdje da vam istinu govorim! - viknula je.
Jedan mladiÊ koji je sjedio uz mene πapnuo mi je da je bolje da πutim. On je bio veÊi
i stariji od mene, pa je znao da je opasno govoriti istinu. Poslije pranja mozga krenuli
smo na objed. Skojevkini douπnici su me poËeli izazivati. No, mladiÊ koji me
upozoravao da πutim povjerljivo mi reËe:
- Ja sam Ramo od Stoca. Znam sve πto se ovdje zbiva i vjeruj mi, prijatelju Slavko,
za nas tu hljeba nema. Vidiπ da nas progone i psuju ustaπku majku.
62
Nad ponorom pakla.pm65
62
27.02.01, 16:32
Poπli smo na objed, svatko je sa svojom Ëanjom stao u red. Priπao mi je jedan
SrbijanËiÊ i opsovao mi ustaπku majku. Teπko sam se kontrolirao, ali sam znao da
ima joπ dvojicu starije braÊe u domu. Sutradan, ponovno mi prie mali Srbin i reËe
mi da sam ustaπki sin. Odmah sam mu odgovorio da jesam i pitao ga πto æeli time
reÊi. Tvrdo sam odluËio, ako me joπ jednom napadne, obraËunat Êu se s njim bez
obzira kakvu zaπtitu imao. Imao sam tada dvanaest godina. OsjeÊao sam u sebi takvu
snagu da se nisam bojao ni najjaËeg mladiÊa u domu. Istoga dana, odmah poslije
objeda, ponovno me izazivao rijeËima kako Êe Srbi poubijati svu hrvatsku djecu.
Ovoga puta nisam imao strpljenja. Oborio sam ga na ploËnik. Odmah su doπla
njegova dva brata, ali sam i njih savladao prije nego su me dotaknuli. Branio sam se
svom æestinom imajuÊi stalno na pameti njihove prijetnje hrvatskoj djeci. Znao sam
da sam na strani pravde i da me ne mogu savladati. Nastala je guæva i galama. Pozvana
je drugarica. Nitko me viπe nije napadao. Tada je do mene dotrËao Ramo, zgrabio
me za ruku i pozvao me na bijeg. Dok smo trËali preko dvoriπta, pridruæio nam se i
Zdravko ZlomisliÊ iz Rakitna, koji se, takoer, odluËio na bijeg. Popeli smo se na
zid tako πto je Ramo napravio æive skale, a nas dvojica smo potom izvukli Ramu i
pobjegli iz kruga. Za nama su trËale skojevke, viËuÊi da se vratimo. Spustili smo se
do Neretve i ubrzo se naπli na Starom mostu nastavljajuÊi bijeg prema ©irokom
Brijegu. Ramo je otiπao svojim putem za Stolac, a mi s Boæjom pomoÊi prema
©irokom Brijegu. Na putu prema Æovnici nikoga nismo sreli. Promatrali smo
Mostarsko blato s lijeve i gola brda s desne strane.....
PriliËno umorni, s teπkim drvenim cipelama, jedva smo vukli nogu za nogom.
Poπto je bio prosinac, a mi obuËeni u kratke hlaËe, osjeÊali smo neopisivu hladnoÊu.
Na izlasku iz Æovnice, u selu Polog, susreli smo pijane okupatorske vojnike koji
su pjevali razliËite pjesme. ZaËuo se snaæan povik: - Stoj!
Zaustavili smo se.
Ponovno je netko povikao:
- StaÊete!
Zapucalo je s obje strane. U prvi tren nismo znali πto se dogaa. Bila je to kriæarska
zasjeda. Okupatorski vojnici su se razbjeæali. Kriæari su nam tada priπli i pitali Ëiji
smo, a onda su nam dali savjet da πto prije bjeæimo kako bi prije mraka stigli u
©iroki Brijeg. Neπto prije mraka stigli smo na ©iroki. Na ulazu u mjesto bilo je dosta
okupatorskih vojnika. Znao sam da nam prenoÊiπte moæe osigurati moja susjeda u
Oklajima koja je bila udana za brata pokojnog fra Andrije TopiÊa, ali do Oklaja
nismo mogli stiÊi prije mraka. Sjetih se da u fratarskoj mlinici radi jedan Ëovjek iz
Graca, Pere BegiÊ. Pronaπli smo ga u mlinici. Pero je znao da tu ne smijemo ostati,
pa nam je dao po deset dinara da platimo prenoÊiπte u gradu. Dobili smo kruha i sira,
napili se vode i krenuli prema VraniÊu. Pero nam je skrenuo pozornost da se u vrijeme
mrtve straæe nikamo ne smijemo kretati.
63
Nad ponorom pakla.pm65
63
27.02.01, 16:32
U jednoj kuÊi, na desnoj strani puta, u blizini Trna gorjela je lampa. Pokucali smo na
vrata. Pojavila se mlada æena. Uπli smo u kuÊu, nazvali Hvaljen Isus i Marija, a
ukuÊani su odgovorili sa: - Uvijek hvaljen. Vladala je zamjetna tuga. Muπkarci su
pognute glave duboko uvlaËili dimove duhana, a æene i djevojke su plakale. U
prostoriji je sjedilo dosta svijeta. Vidio sam πiru dasku na kojoj je netko leæao. Jedan
nas je Ëovjek upitao Ëiji smo i odakle smo. Kad smo mu sve rekli on zapovijedi da
nam se da jesti. Kad sam upitao tko leæi, Ëovjek mi odgovori da je ubijen njegov
roak. Unesen je u kuÊu dok se joπ vidjelo. »ovjek je joπ dodao:
- Djeco moja, vas je sreÊa posluæila da i vas nisu ubili ove noÊi jer je svuda mrtva
straæa. Kad nekoga zadesi noÊ na putu mora stati i prenoÊiti ili Êe biti ubijen.
Jedna je æena poËela moliti. U molitvi sam od umora zaspao. Spavao sam sve dok
nisam usnuo da me u Mostaru muËe i tuku. SkoËio sam u snu, a poslije su mi ispriËali
da sam psovao i da sam rekao da me puste ma miru. Viπe nisam mogao zaspati.
Zahvalili smo domaÊinu i u svanuÊe krenuli prema KoËerinu. U ©ariÊa Dubravi,
odakle se odvaja put za Crne Lokve i Rakitno, rastao sam se i sa Zdravkom. On je
krenuo prema Rakitnu poznatim putem, jer je tuda tjerao ovce u proljeÊe i vraÊao ih
u jesen ljudima u niæu Hercegovinu.
Proπlo je, eto, pedeset tri godine od kada smo se rastali i viπe se nikada nismo vidjeli.
Proπao sam KoËerin i nastavio putem prema VraniÊu. Pod VraniÊem sam skrenuo s
glavne ceste, presjekao Veliku okuku, krenuo uz Piπala i ponovno izbio na cestu.
Tako sam znaËajno skratio put. U sumrak sam bio na VraniÊu. Pokucao sam na vrata
Joze BegiÊa. U kuÊi je bio Jozo, njegova starija kÊer Milena, udovica kojoj su partizani
ubili muæa, te joπ dvije kÊeri, Branka i Zora. Zajedno smo veËerali makarone sa
sirom. Kad sam Jozi ispriËao kako se s nama postupalo u domu, kroz suze mi je rekao:
- Ja san zna kako Êe partizani postupati s naπon dicom, zato ,moj Slavko, pazi da te
oni ne zgrabe u svoje ruke, jer kod vraga nema milosti!
Te noÊi sam kod njih prespavao, a ujutro krenuo kuÊi gdje sam zatekao roditelje
i mlaega brata Vladu. Bili su sretni πto sam æiv stigao. Vidjevπi da su na meni samo
kratke hlaËe i veÊ poderane drvene cipele, majka me upitala za odijelo. Rekao sam
joj da su ga otele skojevke u Mostaru, te ga dale nekom skojevcu. Bilo mi je æao
odijela jer to je bila uspomena na mog brata Matu, koji je naredio da se to njegovo
odijelo od plavog kangara prekroji za mene. Odijelo mi je poËeo prekrajati kum
Ante DureπiÊ, ali su ga partizani ubili. Odijelo smo poslije odnijeli u KovaËa gdje ga je
jedna mlada æena dovrπila. Sudbina nije htjela da ga nosim ja, veÊ neko okupatorsko dijete.
Slovo U
U proljeÊe sam s ocem morao kupiti stijene koje je voda preko zime nanijela na
naπu njivu iz ©iroke Drage. Kad smo doπli kuÊi, dok je majka kuhala puru, ja sam
otiπao u pojatu i iza grede izvadio dva slova U, jedno veliko i jedno malo. Kako je
64
Nad ponorom pakla.pm65
64
27.02.01, 16:32
mali orah rastao uz ulicu, izrezao sam noæem mjesto za slova i ugradio ih u orah.
Nije proπlo puno vremena, kad je Ëitava kolona Ozne koja je traæila kriæare proπla je
ulicom, ali nitko nije primijetio slova koja sam ja ugradio u stabla oraha. Kada smo
pokusali puru, Ikan ZeliÊa pozva moga oca:
- Dulane! Dulane! ...
Nakon πto se otac odazvao, upitao ga je:
- Aa, miloga ti Isukrsta, πto ti je na oraπku ?
Svi su izletjeli iz kuÊe, a na orahu se ne vidi niπta.
Ikan pokaza ocu ugraena slova na drvetu. Otac se okrenuo prema meni, a ja pobjegoh
u stranu, da se spasim batina.
Kad sam se vratio kuÊi, otac me istukao prutom, ali ja mu nisam priznao πto sam
uËinio. Kada mi je naredio da moram izvaditi slova U iz orahova stabla, izrezao sam
komadiÊ orahove kore i napravio poklopac. Tim sam malim poklopcem zatvorio
slova U koja su ostala u orahu. Æivjela su ta slova dok je æivio i orah. Otac mi je
pomirljivo rekao:
- Znaπ li ti, sine, da su to oznaπi vidili da bi me obisili na oraπku, a moæda ni tebi ne
bi bilo bolje.
ObeÊao sam ocu da viπe neÊu praviti neprilike.
- To je bilo samo ‘nako - rekao sam s osjeÊajem krivnje.
Susret s kriæarima
Jednom u ljetno jutro reËe mi otac da uzmem kroπnju, napunim je krumpirima i
odnesem Franji Bobanu zvanom IviπeviÊ u SoviÊe. U zaselak Bobanova Draga stigao
sam u doba objeda. »anjak sa skuhanom purom veÊ je bio na siniji. DomaÊin me
ljubazno pozvao za stol. Za vrijeme objeda domaÊin je naredio djeci da uberu pola
kroπnje murava. Nisam shvaÊao zaπto moram nositi pola kroπnje murava, ali sam
πutio. IgrajuÊi se s roacima nisam ni primijetio da se sunce veÊ spustilo nad
Biokovom. Tada me domaÊin pozva i reËe da nosim kroπnju kuÊi, i da moram stiÊi
prije mraka. Hrabrio me da se ne plaπim ako bi me tko na putu zaustavio.
- Idi ravno uz dragu, jer ako bi iπa’ okolo kraj Vitroπa, ne bi zavidila stiga’ kuÊi savjetovao mi je Franjo Boban.
Krenuo sam uz Bobanovu Dragu. Glava mi je pucala od vruÊine noseÊi teπku kroπnju
uz veliki uspon. Kada sam stigao na vrh Bobanove Drage, odmorio sam se, te nastavio
uskim puteljkom kroz πikaru. Najednom spazih tri nepoznata Ëovjeka koja me
pozdraviπe sa Hvaljen Isus.
- Uvijek hvaljen - odgovorih i pooh naprijed.
65
Nad ponorom pakla.pm65
65
27.02.01, 16:32
- »ekaj mladiÊu, skini tu kroπnju, jer u njoj ima neπto za nas - reËe mi jedan od
trojice. Okrenuo sam se i stao dok mi je jedan pomagao skinuti kroπnju, drugi je
Ëovjek zavukao ruku u murve, izvukao komad prπuta, slaninu i kruh.
- Hvala ti, mladiÊu, ovo je za nas poslano, niπta se ne boj. Tebi ÊaÊa neÊe niπta zbog
ovoga, mi Êemo se s tobom sresti viπe puta radi ovoga. Pozdravi sve kod kuÊe i kaæi
da su te srela tri Ëovika.
Sada mi je bilo jasno da su to kriæari i viπe nisam imao nikakva straha. Od njih sam
dobio upute u sluËaju susreta s Oznom, trebao bih reÊi da nikoga nisam vidio.
Ovakvih susreta je bilo puno. Nosio sam hranu i ostavljao je na odreena mjesta.
Nekada bi je preuzeli kriæari, a nekada djevojke iz Lipovica koje bi je nosile
dalje do kamiπara. Spomenuo bih Katu Grginu, Ivu DelivuπiÊa, Ruæu MatiËuπinu i
Ivicu Madeælijinu....
Hrana je najËeπÊe bila maskirana grozdovima i smokvama, ili murvama.
Franjo Boban IviπeviÊ
Krsto KnezoviÊ
Okrutni zloËini predstavnika tzv. Narodnog odbora
Punih Ëetrdeset pet godina gotovo je prisilno zaboravljena sudbina πest osoba
kojima su udbaπi priprijeËili put prilikom bijega u inozemstvo. Pogubljeni su i potom
pokopani na jednoj njivi u blizini Imotskoga.
Naime, u BlaæiÊa dubravi 19. rujna 1947. Predstavnici tzv. Narodnog odbora
zvjerski su ubili Krstu KnezoviÊa iz Proloπca (20 godina), Ivana MlinariÊa iz Tihaljine
(23 godine) i Zvonku BrnadiÊa iz Mostara (21 godina).
Tri dana poslije, u RabotiÊa oblogu, ubijeni su Mate KnezoviÊ (63 godine), njegova
kÊi Joza Joka KnezoviÊ RabotiÊ iz Proloπca i Petar Laæeta iz RiËica.
66
Nad ponorom pakla.pm65
66
27.02.01, 16:32
O ovim zloËinima tzv. Narodne vlasti nad neduænim ljudima govorilo se πapatom
punih Ëetrdeset pet godina, i to samo u krugu njihovih obitelji. Joπ manje se smjelo
govoriti o razlozima njihova ubojstva, ako je uopÊe razlog za bilo kakvu kaznu, a
ponajmanje ubojstvo, Ëinjenica da su ovi ljudi krenuli preko granice u bolji svijet
kako bi preæivjeli.
(Prema kazivanju Jure KnezoviÊa iz Proloπca kod Imotskog.)
67
Nad ponorom pakla.pm65
67
27.02.01, 16:32
68
Nad ponorom pakla.pm65
68
27.02.01, 16:32
OZNINI I UDBINI ZLO»INI
69
Nad ponorom pakla.pm65
69
27.02.01, 16:32
70
Nad ponorom pakla.pm65
70
27.02.01, 16:32
Prepad na misi
U rano ljeto, kada se obavlja blagoslov polja, bila je misa na BaπiÊa groblju. U
tijeku misnog slavlja pojavili su se oznaπi. Poπli su u smjeru mladiÊa Ljube OreËa.
»im je Ljubo primijetio da mu se oznaπi pribliæavaju, dao se u bijeg kroz narod,
preskoËio je zid i nestao u gustoj πumi. Skojevci su se dali u potjeru, ali ovaj put nisu
uspjeli. Ljubu su partizani planirali likvidirati, ali ga nisu uspjeli uhvatiti. Tu je
nedjelju sluπao svetu misu i odbornik Pero BegiÊ zvani MrljiÊ. Iako je imao zadaÊu
sluæiti Ozni, nije htio trËati za Ljubom, sluπao je svetu misu do kraja i krenuo kuÊi.
Navratio je, poslije mise, kod jedne obitelji u BaπiÊa zaseoku. Kad je krenuo kuÊi i
proπao BaπiÊa ograde, na jednoj krivini, na putu VraniÊ - Gradac doËekali su ga
oznaπi i ubili. Nitko ovaj zloËin nije vidio, samo su seoske æene pri povratku kuÊi s
mise ugledale Ëovjeka kako leæi, a pored njega puπku. Bio je to siguran znak da su
ga ubili oznaπi jer nije izvrπavao njihove zadaÊe. Oni su rekli da su ga ubili kriæari.
Ozna je sazvala ljude u πkolu i zaprijetila svima onima koji su imali sinove za koje
se nije znalo gdje su. Ljudi su se odmah uvjerili da je odbornika Peru BegiÊa ubila
Ozna jer nikoga nisu okrivljavali za to ubojstvo, tim viπe πto su mu veÊ prije partizani
ubili dvojicu braÊe, Filipa i Ikibu.
Dobro se sjeÊam jednog dogaaja koji se zbio kod πkole u Gracu. Bila je duboka
noÊ i svi su veÊ spavali kada se zaËula jaka pucnjava. Nastala je æestoka borba izmeu
kriæara i okupatora. Okupatori su imali priliku pobjeÊi, jer su kriæari s glavnog puta
izvrπili napad na πkolu. Tom prigodom nitko nije poginuo, ali je bilo ranjenih na
obje strane. Bio sam u ogradi sa svojim vrπnjacima kada su paniËno bjeæala dvojica
OreËa - skojevaca s puπkama u ruci, a jedan od njih je hrabreÊi se govorio da Êe
juriπati na kriæare. Smijali smo se i dobacivali im: - Vidi junaka kako bjeæe. Svi su
pobjegli osim Mile OreËa, kojeg su kriæari uhvatili æiva i sa sobom poveli na VraniÊ.
Mile je bio hrabar, ali i ponizan Ëovjek. Kriæarima je tvrdio da je viπe uËinio za spas
naroda na tome terenu nego itko drugi. Istina, on je dosta ljudi spasio od sigurne
smrti. Putar Dane ∆uk s VraniÊa je to potvrdio πto je prihvatio i Franjo Penava koji
je bio u toj skupini kriæara. Kriæari su pustili Milu, a on je nakon dvije godine napustio
sve πto je okupatorsko i nastavio æivot obiËnoga hercegovaËkog seljaka. Svoju je
unuËad nauËio kako æivjeti i raditi na poπten, human i ljudski naËin.
Skojevkina kuÊa - oznaπko leglo
Ozna je te 1947. godine harala i Ëinila razliËita zla. Narod se zbog straha najËeπÊe
skupljao na silu u jednoj od kuÊa u selu. Ubojstva i zlostavljanja ljudi bila su
svakodnevna. Strah se pojaËao nakon zatvaranja fra SreÊka GraniÊa. Naπao sam se i
ja jedanput uveËer na silu, meu mnoπtvom ljudi i djevojaka koji su sjedili u naπoj
71
Nad ponorom pakla.pm65
71
27.02.01, 16:32
kuÊi. U tiπini se Ëulo istucanje lula, kad bi ih stariji ljudi tresli o koljeno ili o dlan.
Tiπinu je prekinulo lupanje na vratima u gluho doba. Kad je mama otvorila, na vratima
su se pojavila tri vojnika u okupatorskoj odori sa zvijezdama na kapi. Jedan je
zatraæio vode za piÊe i majka mu je dala. Drugi je zapitao gdje se nalazi OreËova
mahala i gdje je Skojevkina kuÊa. Svi su πutjeli, a on je ponovno upitao:
- Ko je ovdje domaÊin?
- Ja sam - javio se moj otac.
Slijedila je naredba da im se treba pokazati put do OreËa ili do Skojevkine kuÊe u
BegiÊa. Ja sam se ponudio da im pokaæem put. Ohrabrilo me to πto sam vidio
dugaËku kosu zbijenu ispod kape. Znao sam da su to kriæari. S nama se uputio i moj
zet ©kica i rekao:
- Bolje da i ja idem s vama.
Pred kuÊom sam bio posve siguran da su to naπi vojnici, ostaci hrvatskih oruæanih
snaga. Jedan poπirok u koænom kaputu s parabelom na prsima me upitao:
- Di nas kaniπ voditi, kod Skojevke ili u OreËovu mahalu?
Odgovorio sam da je najbolje da idemo kod Skojevke, moæda je naemo kod kuÊe,
a poslije bismo krenuli u OreËov zaselak.
Kriæari su me usput pitali zaπto su neki ljudi zatvoreni i tko je izdao fra SreÊka te je
zavrπio u zatvoru. Objasnio sam im da su ga skojevci pritvorili i da je to njihovo
djelo. Zatvoren je zato πto se usprotivio sjeËi borova za kiÊenje πkole i æestoko im priprijetio.
Prije ulaska u BegiÊa zaselak odmorili smo se i malo zastali. Stajao sam na nogama
i brojio kriæare. Bilo ih je dvadeset osam. Svi su imali parabele, samo trojica lake
strojnice. VeÊina je bila obuËena u kratke koæne kapute. Od radosti sam poskakivao
oko njih, a zet bi me opomenuo:
- Stani mali, πto si se ti uzigrao?!
Uzvratio sam da i ja æelim poÊi u kriæare.
Zastali smo na putu prije Skojevkine kuÊe, a ja sam rekao satniku da Êu provjeriti je
li ona u kuÊi. Tek πto sam preskoËio preko zida i krenuo ledinom u smjeru kuÊare u
kojoj je Skojevka spavala, netko povika:
- Stoj, ko je to?!
- Naπi - odgovoriπe kriæari.
Odmah se zapucalo s obje strane. Zatekao sam se tako meu æestokim okrπajem
bjeæeÊi natrag kriæarima. Kamenje i praπina su mi zasipali oËi i lice, kugle su se
odbijale o zid, sreÊom ni jedna me nije pogodila. Legao sam ispod zida dok su po
meni padale vruÊe ispaljene Ëahure. U æestokoj grmljavini zaËujem glas jednog kriæara:
- Bjeæi mali, poginiÊeπ!
Okretao sam se, a zeta nisam vidio, nestao mu trag. SkoËio sam preko puta i upao u
jedan jarak koji je sluæio za skupljanje stajskog gnojiva. Odatle sam skoËio preko
zida koji je bio ograen bodljikavom draËom. Preletio sam vrt, ponovno preskoËio
72
Nad ponorom pakla.pm65
72
27.02.01, 16:32
zid i dospio na ledinu, guvno Mate »uturuπiÊa. Tu sam uz pojatu primijetio sklupËanog
zeta. Zvao me k sebi uza zid jer je æestoka pucnjava joπ trajala. ZaËula se tada straπna
eksplozija bomba, oznaπi su ih bacili desetak. Borba je trajala viπe od sat vremena.
Kad je okupatorskoj vojsci nestalo streljiva, povukla se prema VraniÊu. Poloæaj im
je bio u kuÊi zvanoj ©imariÊ i kod Skojevkine kuÊe, koju su Ëuvali. Kriæari su se
poslije okrπaja okupili na ledini, na guvnu Mate »uturuπiÊa. Netko je upitao
pokazujuÊi na mene i zeta:
- Ko je to?
- To su naπi, πto su nam pokazali put - reËe jedan od kriæara.
Zet se uplaπio i samo πutio, jer nije znao πto Êe biti s nama. Priπao mi je satnik i rekao
da Êe on dati znak sa dva hica iz samokresa jednoj osobi, a ta Êe osoba u selu odmah
znati da smo nas dvojica joπ æivi. Nikada nisam saznao tko je ta osoba u selu.
- Uvjeren sam da svi vaπi misle da ste poginuli u ovoj borbi, ali hvala Bogu i ovim
zidovima koji su zaπtitili sve nas koji smo se borili - rekao je jedan kriæar, opraπtajuÊi
se od nas.
Htio sam poÊi s kriæarima, ali mi satnik nije dopustio jer sam bio premlad. Dao nam
je savjet i rekao da noÊas ne smijemo iÊi kuÊi, nego da uemo u prvu kuÊu i da
zatraæimo zobnicu i æaku.
Ruæa BegiÊ GrubiπiÊ
Ivan GrubiπiÊ ©kica
Ako bi nas srela okupatorska vojska, trebali smo, prema uputama, reÊi da smo
bili u Posuπju zbog pomoÊi i da nismo stigli na red. Krenuli smo kuÊi, i kad smo
naiπli kroz ovaj zaselak Ëuli smo pucnjavu i sklonili se u najbliæu kuÊu.
Svratili smo u kuÊu Mate »uturuπiÊa. Uza zid smo zatekli mladu udovicu Ruæu
kojoj su komunistiËke zvijeri zaklale muæa samo par dana nakon njihova vjenËanja,
73
Nad ponorom pakla.pm65
73
27.02.01, 16:32
skupa s Filipom MrljiÊem. Ruæa je Ëula borbu i pucnjavu, vjerovala je da Êe se
pojaviti njezin muæ. »ula je satnikove rijeËi i odmah pronaπla za nas dvije zobnice i
dvije æake, ako nam ustreba da moæemo zavarati okupatora.
Na niskom tronoπcu pored πporeta je sklupËan sjedio stari Mate. Njegova æena
KovaËuπa stalno je molila, a njihova kÊi Mila je leæala na postelji. Kada je Ruæa
zakljuËala vrata i sjela, stari je Mate upitao πto se dogodilo te je borba toliko dugo
trajala. Zet je πutio, ni rijeËi nije zborio, jer je znao da bi prav i zdrav nastradao ako
bi okupatori saznali da smo doveli kriæare. Kad sam pripovijedio πto se dogodilo,
stari Mate samo otpuhnu. Srcu mu je laknulo jer je i njegova dva sina okupator
zvjerski ubio.
- Tribali ste znati - veli Mate - da se Skojevkina kuÊa Ëuva i da je u nas ovdje stalno
mrtva straæa.
Polegli smo po kuÊi, a zatim stari Mate ugasi luÊerdu. Nisam mogao zaspati, jer se
svakog Ëasa oËekivao upad okupatorske vojske. Potiho smo razgovarali. Znali smo
da Êe okupatorska vojska, ako upadne u kuÊu, traæiti hrvatske kriæare i njihove
suradnike. Takoer smo znali da Êe biti premetaËina i da Êe prevrnuti cijelu kuÊu.
Po obiËaju, okupatorske vlasti Êe pokupiti ljude, momke i djevojke, te ih muËiti i
prisiljavati na razliËita priznanja.
Pola noÊi je veÊ bilo proπlo kad se zaËuo snaæan udarac na kuÊnim vratima. Preplaπeni,
svi smo πutjeli. Onda se javio Mate i upitao:
- ‘ko lupa?
- Narodna vojska - Ëuo se odgovor.
Odmah pomislih:
- Oslobodi nas, Boæe, narodne vojske.
»im su uπli u kuÊu, okupatori su poËeli æestoko vikati, prijetiti i pitati jesmo li vidjeli
narodnoga neprijatelja. Svi smo odgovorili da nismo nikoga vidjeli. Zatim su upitali
Matu jesu li sva Ëeljad njegova. Ja sam odgovorio da nismo ja i moj zet. Zatim im
sve ispriËao onako kako mi je satnik savjetovao. Kao dokaz o odlasku u Posuπje po
namirnice, pokazao sam na torbice koje su visjele o zidu. Te noÊi okupatorski vojnici
su pokupili ljudstvo po BegiÊa zaseoku i odveli ih prema ©irokom. U toj skupini su
bile i neke djevojke koje su muËili i zlostavljali na najgori naËin. Ovaj put najveÊu
muku je podnijela Iva ©imariÊa koja je prkosila okupatoru rijeËima i pjesmom. Iva
se kasnije udala, rodila dosta djece, ali je mlada podlegla posljedicama batina koje
su joj zlotvori nanijeli.
Kad je svanulo, krenuo sam kuÊi. Po dolasku u kuÊu zatekao sam oca kako gradi
postelju za mene i najmlaega brata. To me je obradovalo, pa sam i ja pomagao ocu.
Priznao mi je tada kako nije vjerovao da smo nas dvojica preæivjeli, pa nije znao
hoÊe li trebati postelje koje je napravio za mene i brata.
74
Nad ponorom pakla.pm65
74
27.02.01, 16:32
Predsjednik sela Ika OreË
Neπto poslije objeda stiæe pred naπu kuÊu jedan roj okupatorskih vojnika. Sa
sobom su nosili velike kotlove koje su oteli narodu. U njima su kuhali hranu u πkoli,
gdje su se istoga dana smjestili. Jedan od njih upita oca:
- Gdje ti je sin?
Otac je upro prstom u mene.
Drugi ga je okupatorski vojnik snaæno udario kundakom, od Ëega je otac pao.
Podignuli su ga i ponovno upitali je li vidio kriæare. Otac je rekao:
- Ovdje je bila vojska.
Na to je razbojnik ponovno udario oca, a otac se jedva zadræao na nogama od boli. I
ja sam rekao da je ovdje bila vojska, ali vani su bili kriæari, te da su samo trojica u
vojniËkoj odori uπla u naπu kuÊu. IspriËao sam oznaπima πto mi je satnik savjetovao.
Nije puno vrijedilo moje uvjeravanje, zgrabili su me za ruku i poveli prema πkoli.
Sada mi je tek sinulo u glavu da me netko prijavio Ozni kada sam se vraÊao od
BegiÊa kuÊa. Na oËevu zamolbu da i on poe s nama, dopuπteno mu je. Na putu smo
sreli jednog roaka, ali nismo smjeli razmijeniti ni jednu rijeË. Oznaπ je naredio ocu
da ostane ispred πkole. Mene su uveli unutra u prostoriju gdje je nekada stanovao
uËitelj. Unutra je sjedio predsjednik sela, Ivan OreË Ika, pravi zlotvor, progonitelj
naroda, tzv. narodna vlast. S njim je sjedilo nekoliko okupatorskih vojnika, koji su
me istog trena poËeli provocirati i udarati. Traæili su informacije o kriæarima.
Predsjednik nije znao da je otac ostao sjediti u πkolskom dvoriπtu. Jedan od oznaπa
naredi da se ocu kaæe da ide kuÊi i da Êe i mene brzo pustiti. Predsjednik je pobjesnio
kada je Ëuo da je moj otac vani. Pomislio je da je Ëuo sve πto je on govorio. Poslije
sam saznao da otac nije Ëuo niπta. Otac je poπao kuÊi, a mene su nastavili tuÊi.
Æestoko su me udarali po leima. Predsjednik je bio jako ljut na mene i naredio je
oznaπima da me nastave tuÊi. Od nemilosrdnih udaraca okrvavljen sam pao na pod.
Poslije joπ nekoliko udaraca, pao sam u nesvijest. Ne znam koliko sam dugo tako
onesvijeπten leæao. Kad sam se osvijestio, jedan mi je oznaπ opsovao ustaπku majku
i dodao:
- Sve Êeπ ti nama kazati πto te budemo pitali!
Drugi mi reËe da je ovo samo igra sa mnom i da Êu tek vidjeti πto su muke kad stigne
komandir. Dok mi je on prijetio, jedan od razbojnika me udari u lea kundakom. Od
æestine udarca oteturao sam prema zidu, licem udario o zid i ponovno pao na pod.
Kad sam ustao na noge, jedan mi je razbojnik dao ogledalo da se mogu vidjeti.
Kad sam ugledao svoje krvavo lice, zaplakao sam. Ponovno su slijedile pljuske po
licu i zahtijevi da priznam. Od bolova sam jedva disao, jer mi je i nos bio smrskan.
Vidjevπi moje muke, predsjednik me upita:
- Zaπto ti, mali DulanoviÊu, ne plaËeπ?
Uzvratio sam mu oπtro da nisam kukavica kao on.
75
Nad ponorom pakla.pm65
75
27.02.01, 16:32
Kad sam pomislio da Êe me pustiti, na vratima se pojavio komandir, visok mladiÊ,
mogao je imati oko dvadesetak godina. PoËelo je novo ispitivanje. Iza svakog pitanja
slijedio je udarac po licu ili leima. Kazao sam komandiru istinu, prema uputama
satnika koji mi je rekao da oni njih neÊe lako uhvatiti.
- Ali samo reci da ne znaπ kuda smo otiπli - rekli su mi kriæari.
Ja, zapravo, to nisam ni znao.
Jecao sam od iznemoglosti, suze su mi navirale na oËi, ali nisam plakao.
- Ti si taj ustaπa koji si molio kriæare da ubiju naπu drugaricu - reËe mi komandir.
Priznao sam da sam vodio kriæare kod Skojevke, te rekao da je bolje da sam ih
odveo kod Skojevke nego u OreËov zaselak, jer bi u OreËovoj dragi kriæari pohvatali
viπe tzv. narodne vlasti.
Komandir se ponaπao gore od zvijeri. Najgore metode muËenja je primijenio na
meni. Trpio sam sve najteæe udarce, i dok bi bio pri svijesti, uvijek bih bacio pogled
na predsjednika sela koji je sjedio u sobi i dræao puπku pred sobom. Svaki puta kad
bih ga pogledao, on bi spustio glavu. Znao sam da je on opak okupatorski sluga.
Premda me on osobno nije tukao, s uæivanjem je promatrao kako me zlotvori muËe.
Komandir je uzeo πirok vojni opasaË, te me poËeo udarati po leima i zaprijetio:
- Ako nam ne reËeπ istinu, bit Êeπ ubijen i razapet!
ObeÊao sam da Êu govoriti istinu, jer se ne bojim istine. On je naredio dvojici vojnika
da me Ëuvaju u sobi i da me ispituju. Potom su komandir i predsjednik sela otiπli
vani, a dvojica zlotvora su me nastavila tuÊi. Nekoliko puta sam udario glavom o
zid. Od ozljeda glave krv je curila po licu i podu.
Kad je komandir ponovno uπao u prostoriju i vidio u kakvom se stanju nalazim,
naredio je vojnicima da me operu kako se ne bi vidjeli tragovi njihovih udaraca.
Vojnici su izvrπili naredbu. Na meni nije bilo viπe tragova krvi, ali su ostali oæiljci,
modrice i rane. Ispod oËiju sam bio potpuno modar. Po licu su mi stavljali mokre
hladne krpe, ali mi to nije pomoglo. Izgubio sam snagu i jedva sam se dræao na nogama.
U tom trenu komandir mi reËe:
- Sad Êeπ nam pokazati put kuda si vodio kriæare.
Krenuli smo odmah u smjeru Skojevkine kuÊe. Usput sam pokazao gdje smo se
odmarali, u ogradici zvanoj KrstaËe. Tu su okupatori mogli vidjeti otiske stopala, te
otiske triju strojnica koje su bile na nogarama. Rekao sam da ih je bilo dvadeset
osam, svi sa parabelama osim trojice koji su nosili strojnice. Napomenuo sam i to da
su bili fino odjeveni u koæne kapute. Kad smo stigli na sredinu ledine ispred
Skojevkine kuÊe, zaËulo se: - Stoj!, pa sam pobjegao nazad naπima. Komandir je
upitao koji su to naπi. Odgovorio sam oni s kojima sam doπao. Upitao je vojnike koji
su Ëuvali Skojevkinu kuÊu je li istina πto govorim. Vojnici su potvrdili da je sve istina.
- MladiÊu, kad si kazao istinu, sada Êemo te pustiti kuÊi - bio je zadovoljan komandir.
76
Nad ponorom pakla.pm65
76
27.02.01, 16:32
Jedan je oficir dodao:
- Ako bi se neπto ovako opet desilo, onda kriæare nama prijavi.
Na komandirovo pitanje tko je bio sa mnom dok smo kriæare vodili u Skojevkinu
kuÊu, odgovorio sam mu da je to bio Ivan GrubiπiÊ ©kica koji je otiπao u Posuπje
prijaviti vlastima da smo kriæare, na njihov zahtjev, vodili do Skojevkine kuÊe.
Komandir je traæio da sve dojave dostavljamo tzv. narodnoj vlasti i vojsci koja Êe se
nalaziti u πkoli. Ta je moja izjava spasila ©kicin æivot. Uvjerio sam komandira da je
©kica doista otiπao u Posuπje prijaviti vlastima da smo morali voditi kriæare do
Skojevkine kuÊe. Kad su me pustili kuÊi rekli su mi da trËim πto bræe, ali da ne
smijem reÊi da su me oni linËovali, veÊ da kaæem da sam dva puta pao preko zida i
rasjekao se o kamenje. Nisam znao πto znaËi rijeË linËovanje.
©kola u kojoj je muËen Slavko GrubiπiÊ. - Nakon mnogo godina u istoj je zgradi ustrojio
postrojbu iz koje je iznikla danaπnja 1. Gardijska brigada HVO-a “A. B. BuπiÊ”
Kad sam stigao kuÊi, otac me upitao:
- ©to ti je bilo, sine, pa si tako izranjavan?
Rekao sam mu da sam pao s Jurlinova zida dva puta i ozlijedio se.
- Ako si pao jednom, zaπto si pao i drugi put? - priupitao je otac.
77
Nad ponorom pakla.pm65
77
27.02.01, 16:32
Susret sa Skojevkom
U zimu Ëetrdeset sedme na osmu tzv. narodna vlast je bila posebno aktivna oko
organiziranja tzv. slobodnih aktivnosti koje su se uglavnom sastojale od nekakvih
neukusnih zabava u duhu navodnog bratstva i jedinstva. Izdajice hrvatskog naroda
i okupatorske sluge zalazile su po selima i silom okupljali mladeæ, tjerali ih u πkole
na zabavu s okupatorskom vojskom.
Tako se jedne veËeri naem i ja u πkolskoj dvorani gdje su predstavnici tzv.
narodne vlasti dræali govor i upoznavali nas πto trebamo Ëiniti; kako pjesmom
razveseliti tzv. narodnu vlast. Na licu su mi modrice bile zarasle, ali su me rane
zadobivene od navodne narodne vojske joπ uvijek boljele. Skojevka je povela kolo i
pjesmu, a s njom je bio i Mile OreË ispred te iste narodne vlasti. Tu je bilo mnoπtvo
naoruæanih skojevaca i vojnika, meu kojima i neπto starijih ljudi koji su se
prikljuËili okupatoru.
Jedan je vojnik upro prstom u mene i pokazao Skojevki da sam ja onaj koji je doveo
kriæare. Skojevka mi prie i upita:
- Zaπto ti ne igraπ i ne pjevaπ?
- Ako ti se igra i piva, ti igraj i pivaj, ja ne mogu jer sam bolestan! - rekoh ljutito.
Potom ju je vrag odnio podalje od mene, ponovno je nastavila igrati najomraæenije
kozaraËko partizansko kolo, koje je svaki poπten domoljub mrzio. I Mile OreË mi je
rekao da igram i pjevam u kolu pjesme o Savi KovaËeviÊu. Rekao sam mu da ja to
ne znam. Mile je to preπutio znajuÊi πto su od mene uËinili prije nekog vremena.
Nije me prisiljavao na pjesmu i igranje.
Ubojstvo djevojaka u Oklajima ( ©iroki Brijeg )
U jesen godine 1947. dogodio se joπ jedan u nizu straviËnih zloËina kojeg su
poËinili udbaπi. Bilo je to ubojstvo djevojaka u selu Oklajima.
Prema kazivanju Ive TopiÊ Ice, zloËin se dogodio pred kuÊom broj 66, ispred
murve koja je poslije posjeËena. U svrhu zastraπivanja naroda ovog kraja ubijene su
djevojke: ©ima TopiÊ iz Oklaja i Iva Soldo iz sela DobrkoviÊi. Dok je ©ima radila u
Duhanskoj stanici, Ozna ju je odvela s radnog mjesta i dovela u Oklaje. U Oklajima
su cure tukli, vezali i svakojako muËili. Iva TopiÊ nam je pokazala ostatke murve
pred kojom su cure ubijene. Ubijene su automatskim oruæjem - parabelom. Sasuli su
po jedan rafal u svaku curu i tako im raznijeli glave. Kada se Iva s mjesta zloËina
vratila u kuÊu, od zaprepaπtenja nije mogla izreÊi πto je vidjela.
- Kasnije su moja majka i ostali seljani iziπli iz kuÊe i vidjeli straviËan prizor
izmasakriranih djevojaka. Njihova trupla su polegli na dvije daske pored kuÊe.
Moja majka Janja je pokupila mozak ubijenih cura i stavila ga u jednu posudu uz
78
Nad ponorom pakla.pm65
78
27.02.01, 16:32
njihova tijela. Krvnici nisu dali da se cure zakopaju u groblje, nego su rekli: “Ako
vam smeta da ih zakopate pred kuÊom, moæete ih odnijeti malo dalje, ali u groblje
nikako”. Ivin brat Stanko, Nikola VuletiÊ, Pero MaruπiÊ i Jure Perko zakopali su
cure pod jednim drinom. U najveÊoj tuzi, doπao je πef Ozne Mirko Praljak zajedno s
ubojicama mojih kolegica i rodica: Lovrom KovaËeviÊem i Antom Primorcem,
nagoneÊi nas da iz πtala izbacujemo svu stoËnu hranu i sve πto je bilo unutra. Kad bi
se neko od nas samo okrenio, jedan od njih bi nas udario nogom ili nekim æeljeznim
predmetom. Joπ smo plakali za svojim kolegicama kad su nas upitali:
- A to sigurno za njima plaËete?!
- Jesam, æalim ih - rekla sam.
©ima TopiÊ s majkom neposredno prije ubojstva
- U velikoj tuzi morali smo joπ prisilno raditi ja, Kata ∆avar, Milka TopiÊ i Marko
GrbeπiÊ - rekla je Iva TopiÊ na kraju sva uplakana, sjeÊajuÊi se teπkih zloËina πto su
ih poËinili okupatori i njihovi slugani.
79
Nad ponorom pakla.pm65
79
27.02.01, 16:32
Svjedokinja Iva TopiÊ Ica pokazuje mjesto gdje su ubijene ©ima TopiÊ i Iva Soldo
ZloËin nad SliπkoviÊa djecom - KuljiÊima (©iroki Brijeg)
Jedan od najstraviËnijih zloËina koji je naprosto zapanjio sve ljude u kotaru ©iroki
Brijeg i u drugim sredinama gdje se Ëulo za ovaj tragiËan dogaaj, koji me i danas,
piπuÊi ove retke, proæima jezom, jest ponovno iæivljavanje na neduænim i
nezaπtiÊenim. Naime, udbaπi su dvadeset treÊeg svibnja 1946. godine na KuljiÊa
brigu usmrtili petero mlade i nevine djece SliπkoviÊa - KuljiÊa, na najokrutniji naËin.
Ovaj straπan zloËin zbio se godinu i pol dana nakon Drugoga svjetskog rata, a izvrπili
su ga Ante Primorac, Mirko Praljak i Marko KnezoviÊ. U neobjaπnjivoj mrænji prema
svemu πto je hrvatsko, zloËinci su toga svibanjskog jutra izvrπili svoj naum pod
izgovorom da su mlade ærtve odræavale potajne veze s neprijateljima Jugoslavije. O
ovom dogaaju su mi pripovijedale kÊeri Marka SliπkoviÊa, Pava i Slavka - sestre
ubijenih Ivana, Mile i Ane, te Boæo SliπkoviÊ Ferdin - brat ubijene Ive. U njihovu
kazivanju nije bilo razlike jer su zajedno promatrali taj krvavi prizor. Ovdje navodim
rijeËi Markove kÊeri Slavke, udane BarbariÊ:
- Krvnici su bili rasporeeni posvuda okolo kuÊe. Dok su Primorac i KnezoviÊ
ubijali nevinu djecu Ruæa i Ivan poËeli su bjeæati ali ih je sustigao Praljak. Ivan je
glasno traæio pomoÊ i vikao: “Mama ... Marko....! Spasite me!” OËuli su se pucnji.
©esnaestogodiπnji Ivan je poginuo. Ruæa je pobjegla, ali su nas partizani nastavili
okrutno muËiti prijeteÊi nam da Êe nas pobiti ako se Ruæa ne vrati. Zabijali su nam
igle pod nokte i zastraπivali na razne naËine ucjenjujuÊi nas za Ruæu.
80
Nad ponorom pakla.pm65
80
27.02.01, 16:32
OËevice sam pitao sjeÊaju li se po imenu joπ nekoga od zloËinaca, ali, meu
mnoπtvom vojnika nisu prepoznali nikoga osim veÊ spomenute trojice zloËinaca Mirka Praljka, Antu Primorca i Marka KnezoviÊa.
Nakon pedeset dvije godine od ove straπne tragedije, posjetio sam u Iloku
profesora Duju SliπkoviÊa, brata ubijene Zore SliπkoviÊ, te Dragu i Dobroslava,
njihove roake. Profesor Dujo SliπkoviÊ mi je rekao da je ovaj udbaπki zloËin poËinjen
nedaleko od πirokobrijeπkog samostana, petnaest mjeseci nakon πto su partizanski
zloËinci pred tim samostanom pomorili i spalili neduæne πirokobrijeπke franjevce. U
neposrednom susjedstvu, u kratkom vremenskom razmaku, oba su zloËina jednako
straviËna i zdravom su razumu jednako neshvatljiva:
- No, moæda je ipak onaj zloËin na KuljiÊa brigu zbog okolnosti u kojima je
poËinjen, joπ straviËniji i joπ neshvatljiviji nego onaj πto je poËinjen nad
πirokobrijeπkim franjevcima. Jednostavno zato πto je zloËin na KuljiÊa brigu poËinjen
godinu i pol dana nakon zavrπetka Drugoga svjetskog rata i πto su sve njegove ærtve
bile iskljuËivo djeca - razmiπlja Dujo.
Imena petero usmrÊene nevine SliπkoviÊa djece su: Ana, Mila i Ivan - djeca Marka
SliπkoviÊa, Zora - kÊerka Markova brata Nikole SliπkoviÊa i Iva - kÊerka Ferde
SliπkoviÊa, njihova roaka.
Prema pripovijedanju i biljeπkama profesora Duje, udbaπi su ovaj straπan zloËin
htjeli uËiniti joπ straπnijim, pa su naredili da se poubijana KuljiÊa mladost pokopa
toËno na mjestu ubojstva, pred kuÊnim pragom. Ipak, nakon vapaja ucviljene rodbine,
“Udba se smilovala”, pa je naknadno dopustila da se pogubljena mladost pokopa
desetak metara dalje od kuÊnog praga, u susjednom vrtu.
Pokopani su bez sveÊenika, bez krπÊanskog znakovlja, bez sprovodne povorke.
Da bi πto viπe ponizili i rastuæili rodbinu, ondaπnji udbaπki moÊnici nisu dopustili da
se mrtvaci prije pokopa unesu u obiteljske kuÊe, nego su njihova tijela sve do pokopa
ostala tamo gdje su im i oduzeti mladi æivoti.
Duje mi je rekao i slijedeÊe:
- Protiv smrti se treba boriti æivotom, raanjem novih æivota. To je moja mama
Slavka doslovno shvatila. Ubili su roaka Ivana, a ona raa sina Ivana. Ubili su
njezinu kÊerku i moju sestru Zoru, a ona raa novu Zoru. Udaje se moja sestra
Mara, a mama raa novu djevojËicu Maru, zatim Jelicu. Tako ja imadoh dvije sestre
Zore i dvije sestre Mare. Jasno je kao dan da je jedini lijek za smrt novi æivot.
Radi vjerodostojnosti opisa ovog tragiËnog dogaaja donosimo izvadak iz pisma
kojega je majka profesora Duje SliπkoviÊa i ubijene Zore napisala u bolnici 1983.
godine i poslala sinu u Ilok. U pismu, meu ostalim stoji:
... za nekoliko vremena, iza toga doπlo ih kako se zna pedeset vojnika i sve kuÊe
opkolili i onda su ih poËeli i skupljat na jedno mjesto izmeu kuÊa, i tako znaπ kako
je bilo, Ivu su neπto ispitivali neznam πta je rekla, njusu prvu ubili pa Anu pa Zoru
81
Nad ponorom pakla.pm65
81
27.02.01, 16:32
Preslik pisma majke Slavke sinu Duji
pa Milu, Ivana malo kasnije onje tijo pobiÊ na vrata pokraj πtale, i jasam mu Ëula
glas, mama Marko braniteme utomje bilo sve gotovo, e onda iza toga do nekoliko
doπli su po mene dva vojnika jasam poπla snjima do iza velike murve prama njiovoj
kuÊi a odonud su doπla isto dva pridnas tu smo stali onda su oni mene ispitivali
jesuli dolazili πkripari jesmo li im hranu davali i tako, ja vidim u jednoga levorver
u ruci a jasam im tako pravo rekla mislila sam daÊe me ubiti.... ja ih nisam nikad
vidila niti sam πta davala niti su u ovu kuÊu ulazili i tako su mene pustili, .....
Spomen ploËa ubijene SliπkoviÊa djece podignuta poslije pada komunizma
82
Nad ponorom pakla.pm65
82
27.02.01, 16:32
Na slici se vidi pet SliπkoviÊa djevojaka od kojih su Ëetiri muËki ubijene. U pozadini slike
vidi se djeËak Ivan kojega su, takoer, ubili oznaπi dok je bjeæao
Ana SliπkoviÊ Markova,
ubijena 23. svibnja 1946.
Troje svjedoka ubojstva nevine djece:
Pava i Slavka - sestre ubijenih Ivana, Ane i
Mile i njihov roak Boæe (u sredini) brat ubijene Ive
83
Nad ponorom pakla.pm65
83
27.02.01, 16:32
Profesor Duje SliπkoviÊ, brat ubijene Zore, u
razgovoru sa Slavkom GrubiπiÊem
Ivan Iko SliπkoviÊ, brat
ubijene Zore (Nikoline)
Svjedoci, Drago i brat mu Dobroslav SliπkoviÊ
Udba na djelu u SoviÊima
Smrt Frane Penave
(Prema kazivanju Pere VlaπiÊa VidiÊa - AmbroæiÊ)
Frano se krio kod viπe ljudi, a najviπe kod Vraniπe PrliÊa i kod Frane AmbroæiÊa
sve dok mu Frano nije rekao da bi bilo dobro da se krije kod kuma Stjepana PrliÊa
VabiÊa koji je bio povezan s okupatorskim vlastima. Zapravo, Frano mu je savjetovao
da ide kod svoga duænika jer je i on spasio Stjepana za vrijeme NDH.
84
Nad ponorom pakla.pm65
84
27.02.01, 16:32
Marko GrubiπiÊ MarkoË i sin Ivan, kojega su kao devetnaestogodiπnjaka
osudili u Mostaru na smrt strijeljanjem
Jedanput, kada je Frano bio u kuÊi svoga kuma VabiÊa, taj tzv. vjerni kum doveo
je okupatorsku vojsku koja je uhitila Franu Penavu. Odveli su ga u soviÊku kasarnu
gdje je muËen, a sutradan su ga vodili prema GaliÊa bristu i nad njim se iæivljavali na
najokrutniji naËin. ZloËinci su na njemu jaπili, iskopali mu oËi, uπi i nos odrezali, i
naposljetku ubili ili je podlegao tim okrutnim muËenjima. Naen je izmasakriran s
prosutim crijevima na putu do Brista, na jednom grabovu busu.
Ubojstvo Rafe VuliÊa Barabe (1946.)
(Prema kazivanju Ivanke VlaπiÊ, ro. MartiÊ)
Dok se Rafo skrivao, Ozna je njegovu æenu Matiju ispitivala i muËila, i naposljetku
protjerala u Nevesinje. Jedanput su ga oznaπi zatekli u blizini kuÊe i ubili. Tu su bili
Stjepan PrliÊ VabiÊ, Venco Boπnjak, Blaæ BuπiÊ i trojica OreËa iz Graca. Jedan od
spomenutih OreËa je pucao iz strojnice u Rafu VuliÊa i pokosio ga. Prosuo mu je
mozak. Bilo je straπno gledati. Oznaπi nisu dali da se zakopa u groblje, ali su ipak
dopustili da se ukopa u blizini groblja gdje se i danas nalaze njegove kosti. Ostala
mu je æena Matija i dvoje djece, Iva i Martin.
Martin Grizelj, pok. Mile
Iza rata progonjen pune tri godine, skrivao se do konca 1948.
Ubijen je bez osude na livadi ispod stanice milicije u SoviÊima.Ubio ga neki ©ariÊ iz
Tihaljine. Iza njega je ostala æena i dva nejaka sina.
85
Nad ponorom pakla.pm65
85
27.02.01, 16:32
Ivan Boban CokoviÊ
Ubijen bez osude, ubili ga okupatori. Prije ubojstva oko njega su se okupila
njegova mnogobrojna djeca.
- Njega treba ubiti! - bio je najglasniji Frano Boban ZeliÊ.
Ubili su ga u zoru, u LokiÊa rivini u SoviÊima, pokraj kuÊe Stipana i Markice.
Marko GrubiπiÊ MarkoË
Sklonio se u BlaæeviÊe da ga okupatori ne uhvate. Nije bilo zadugo. Uhvatili su
ga i ubili. Ostala mu je æena i πestero djece.
Drinovci
Ubojstvo Dragice MlinareviÊ udane Glavaπ / æena Antina /
Dok je Udba harala hercegovaËkim selima, proganjajuÊi i ubijajuÊi nevine ljude,
bilo je sve viπe onih koji su se iz straha krili po πumama i brdima. Æitelji Drinovaca
su mi posvjedoËili o sluËaju Ante Glavaπa koji je morao pobjeÊi u πumu od prijetnji
i nasilja okupatora i njegovih slugu. Kad se dijelila odjeÊa preko Crvenog kriæa,
zaduæili su Antu Glavaπa da je dijeli. VideÊi da je u balama krvava vojna odora,
Ante je odbio rijeËima:
- Ja neÊu dijeliti krvave odore!
Douπnici su te rijeËi jedva doËekali i Anti zaprijetili. Ante je odluËio pobjeÊi u πumu
i spasiti goli æivot. Dok se krio u okolici Drinovaca, netko je ubio jednoga
okupatorskog douπnika πto je pripisano Anti Glavaπu. Nastala je potjera za Antom,
zbog Ëega se on sklonio na podruËje Duvna.
Opkolili su ga i ubili u blizni Crvenica. Izdao ga njegov susjed Glavaπ Belac
nadimkom Smrad, koji mu se prikljuËio u bijegu prikazujuÊi se kao kriæar.
InaËe, za Smrada se zna da je poËinio mnoge prljave poslove izdajuÊi okupatoru
hrvatske domoljube.
Nakon Antina bijega, Ozna je poËela ispitivati ljude u selu, osobito Antinu æenu
Dragicu koju su muËili na razne naËine prisiljavajuÊi je da prizna gdje se nalazi
njezin muæ. Nije imala πto priznati jer nije znala gdje se nalazi. DomaÊi izdajnici,
okupatorske sluge, zajedno s okupatorskom vojskom, okupili su narod iz Drinovaca
i okolnih sela kod drinovaËke crkve i tu pred viπe od dvije tisuÊe duπa krvolok Ivan
GraniÊ donosi odluku da ubije Dragicu, æenu Ante Glavaπa. StreljaËkome vodu izdana
je zapovijed da se Dragica strijelja. Meutim, svi vojnici streljaËkog voda su odbili.
Zapovijedano je i drugim pojedincima da to uËine, ali su svi redom odbili. No, naπao
se jedan koji se dragovoljno javio izvrπiti taj straπan krvavi Ëin. Bio je to Petar
MarinoviÊ Perica iz Drinovaca. Dragica se svom ubojici obratila rijeËima:
86
Nad ponorom pakla.pm65
86
27.02.01, 16:32
Slika groba Dragice Glavaπ (æena pok. Ante)
- Zar Êeπ ti, kume, mene ubiti?
Nije imao milosti, oπtro joj je zapovijedio da se okrene i gleda preda se. Pucao joj je
u zatiljak, pred cijelim pukom.
Ovaj zloËin se dogodio 8. studenoga 1947. na cesti ispod drinovaËke crkve.
Smrad
Premda ne zasluæuje ni da mu se ime spominje, ali zbog potpunijeg svjedoËanstva
o straviËnim dogaajima iz tog vremena, bitno je spomenuti nekoliko postupaka
Belca Smrada o kojima se i danas pripovijeda πirom Hercegovine.
On je bio istodobno i u Hrvatskoj vojsci i u partizanima ulagujuÊi se i jednima i
drugima, prenoseÊi laæne informacije. Uvijek je iπao na to da isprovocira neki
postupak protiv okupatorskog reæima tako da bi Ëesto stradali neduæni ljudi po selima.
Jednom prilikom Jerko ©imiÊ GiljiÊ, inaËe, Ëasnik Hrvatske vojske, dok je iπao iz
Gruda prema Gracu, naiπao je na πestoricu partizana i prisilio ih da odloæe oruæje, te
ih poveo u Posuπki Gradac. Partizane je smjestio u kuÊu Mate ZeliÊa, a kada su se
ljudi okupili pojavio se i Smrad u ustaπkoj odori. U razgovoru koji je vodio Mate i
joπ neki ljudi, zarobljenici su tvrdili da su pobjegli iz partizana æeleÊi se prikljuËiti
Hrvatskoj vojsci. Svi su se sloæili s tim da te ljude treba pustiti, ali se tome usprotivio
Smrad traæeÊi da ih pobije. Seljani mu to nisu dopustili. Mate ZeliÊ je rekao:
87
Nad ponorom pakla.pm65
87
27.02.01, 16:32
- Isukrsta mi da znadem da ste vi derali moga Ivana i ja bi’ vas!
Kad su partizani puπteni i krenuli prema Rakitnu, dvojica ljudi su ih pratila i
zakljuËila da su se oni stvarno prikljuËili Hrvatskoj vojsci u Rakitnu. Oni koji su
poznavali Smrada tvrdili su da je Smrad ove ljude htio pobiti kako bi dojavio
partizanima da su GraËani ubili πestoricu partizana. Vjerojatno bi dao i imena
pojedinaca koji su tu bili prisutni. SreÊom da ti ljudi nisu bili krvoloci kao πto su
Smrad i njemu sliËni partizani koji su nemilosrdno ubijali hrvatski narod.
Smrad je svojim izdajniËkim metodama partizanima otkrio mnoga mjesta gdje
su se krili ostaci hrvatskih oruæanih snaga, premda je nosio hrvatsku odoru do zadnjeg
dana NDH, ali kao partizanski, a kasnije kao okupatorski ilegalac. I poslije rata je
nastavio sa zlodjelima izdajuÊi i navodeÊi sumnje na mnoge obitelji i pojedince koji
su zavrπili u kandæama okupatorskih dæelata.
Kada je postalo bjelodano da je Belac Smrad izdajnik i veliki krvnik svoga naroda,
naen je objeπen u Dubravi. Netko je smogao hrabrosti stati na kraj njegovim
zlodjelima.
Ubojstvo Pere ToliÊa
/ Prema svjedoËenju njegove sestre Ane i drugih mjeπtana /
Na putu za Drinovce na Stipanjdan 1945. Ozna je presrela Peru ToliÊa, muËila ga
i tukla bez ikakva razloga. PredveËer su ga odveli prema Plocima. MuËili su ga na
razne naËine, nabijajuÊi mu na glavu vojniËku zdjelu, probadali ga noæevima,
nemilosrdno tukli, a potom ga ubili i sasjekli sjekirom. Zakopali su ga u jednoj
maloj rupi gdje su mu bile sastavljene noge i glava.
Njegova sestra Ana i mjeπtani Drinovaca tvrde da su u toj Ozninoj grupi bili
DrinovËani - Stipe Tomas AlkareviÊ, Ante PandæiÊ MarkiÊ, Kreπo Glavaπ, Jozo RogiÊ,
Stipe ©imiÊ ©uπkoviÊ i Kreπo ©imiÊ i da su oni odgovorni za njegovu smrt.
ReËeno mi je da je jedan od njih na kraju oduzeo æivot Peri ToliÊu, ali su ipak za
njegovu muËeniËku smrt odgovorni svi, jer se nije utvrdilo je li on umro od kugle ili
udarca sjekire.
Bonuπa, æena Mate NuiÊa posvjedoËila je kako je gledala dok su ga oznaπi muËili
i kako je Ëula dok je vikao i plakao od bolova koje su mu zadavali.
Mladen ©imiÊ Medin zvan Glavar bio je tada osmogodiπnji djeËak. IspriËao mi
je da je tjerajuÊi ovce na paπu, s tetkom Katom, ugledao mrtva Ëovjeka posjednutog
uz jedan kamen. Na glavi mu je bila nabijena πerpa, a vrat mu je bio proboden
bajunetom. OtrËali su u selo i kazali πto su vidjeli. Iz sela su doπli ljudi koji su htjeli
njegovo tijelo odnijeti i pokopati, ali su ih sprijeËile okupatorske vlasti. Mladen
©imiÊ mi je kazao:
88
Nad ponorom pakla.pm65
88
27.02.01, 16:32
- Znam da su ga pokopali onako kako su ga i naπli Jure Tomas »irliÊ i Miljenko
Eljuga ©obotiÊ pod Ozninim nadzorom.
Mladen mi je potvrdio imena sudionika Oznine grupe koja je izvrπila umorstvo Pere ToliÊa.
Kako god bilo, Pero ToliÊ je umro muËeniËkom smrÊu koju su mu priredile
okupatorske sluge, njegovi suseljani, bez optuæbe i poznata razloga.
Nakon smjene komunistiËke vlasti, prigodom prenoπenja kostiju pok. Pere ToliÊa
u mjesno groblje, na lubanji je naena i metalna vojniËka zdjela koju su mu zlotvori
prilikom muËenja nabili na glavu. Na kostima su primijeÊeni udarci i lomovi sjekirom
πto potvruje svjedoËenje sestre Ane i mjeπtana o njegovu straviËnom muËenju.
Pere ToliÊ, zvjerski muËen, ubijen i
pokopan u jednoj rupi nedaleko od sela
Mladen ©imiÊ zvani Glavar
NezapamÊeno muËenje i ubojstvo dviju Dragica u IzbiËnu /©iroki Brijeg/
/Prema svjedoËenju Mirka PavkoviÊa, brata pokojne Dragice PavkoviÊ (Ilijine)/
Dragica PavkoviÊ, æena Milanova i Dragica PavkoviÊ, kÊi Ilijina muËene su na
najokrutniji naËin i strijeljane 12. prosinca 1947. Ubila ih je zloglasna Udba.
- Muæ prve Dragice, Milan, bio je Ëasnik oruæanih snaga u NDH, ubijen nekoliko
mjeseci prije supruge, toËnije 30. srpnja 1947., a do tada je bio neprestano proganjan
od strane Udbe. Dok je bjeæao od VraniÊa prema Rujnu, okupatorske sluge su ga
preduhitrile i ubile. S mjesta pogibije kriπom su ga odnijele Ëetiri djevojke na “biljcu”
i podalje pokopale, odakle su njegovi ostaci nedavno premjeπteni u seosko groblje.
Poslije toga njegovu suprugu Dragicu Udba je nasmrt muËila prisiljavajuÊi je da
kaæe gdje joj je muæ, premda ni sama nije znala da je njezin muæ veÊ nekoliko mjeseci
mrtav. U jesen 1947. Dragica je zatvorena u mostarsku ∆elovinu pod istragu, a
89
Nad ponorom pakla.pm65
89
27.02.01, 16:32
Slika razreda Mladena PavkoviÊa, sina Dragice i Milana PavkoviÊ.
Mladen PavkoviÊ dolje desno
nakon dva mjeseca kada je puπtena iz dana u dan je pozivana na ©iroki Brijeg gdje
je ispitivana i muËena, ali ona nije imala πto priznati. Posljednje njeno muËenje bilo
je u IzbiËnu odakle je odvedena na strijeljanje zajedno s Dragicom Ilijinom.
Djevojka Dragica, kÊerka Ilijina, a moja sestra, uhiÊena u desetom mjesecu 1947.
odvedena u CrnaË i muËena u crnaËkim Cerovim Docima gdje je bio zatvor.
Traæili su od nje da kaæe gdje se nalazi njezin brat Vinko. Niπta im nije mogla
reÊi jer nije ni znala. Kad su stigli hladni dani, Dragicu su isljednici svezali za dud,
polivali je hladnom vodom od Ëega su joj ‘aljine zamrzle i priljepile se uz tijelo. S
njom u zatvoru je bio jedan Soldo iz Donje Britvice koga su zvali ©kuka. On je æivi
svjedok ovih straviËnih dogaaja koje je poslije zatvora priËao naπoj rodbini. Prema
njegovu svjedoËenju, Dragicu su uveli u zatvor koji je bio u kuÊi Ivana SpræiÊa, i
tada joj je ©kuka rekao da skine smrzlu odjeÊu sa sebe i da se zamota u biljac. Kada
je sa sebe skinula odjeÊu s nje se skinula i tanka koπuljica koæe slijepljena za odjeÊu.
Bila je oguljena.
- Kada sam doπao u posjet sestri Dragici u zatvor noseÊi joj hranu, straæar me upitao
æelim li vidjeti sestru. Odgovorio sam da æelim. Kad sam doπao k njoj, ona mi otkri
grudi i pokaza kako je s nje oguljena koæa, kao da si zeca ogulio. Kada sam to vidio
proplakao sam od æalosti. Odbila je primiti puru i mliko koje sam joj donio. Kad sam
malo odmakao, bacio sam hranu iza jednog zida jer nisam majci smio kazati da
sestra nije htjela primiti hranu. Zapravo je jedva i disala, vjerojatno nije ni mogla jesti.
90
Nad ponorom pakla.pm65
90
27.02.01, 16:32
- Teπko je tada bilo mojoj majci - priËa dalje Mirko PavkoviÊ, pa nastavlja: - Otac je
bio na ispitivanju kod Udbe na ©irokom Brijegu, ja i druga sestra Slavka u IzbiËnu,
a Dragica zatvorena u CrnËu na teπkim mukama. Svima sam morao nositi hranu.
Iako u strahu, to sam s ponosom Ëinio.
- Kad su moju sestru Dragicu poveli iz CrnËa u zatvor u IzbiËno, pokraj naπe kuÊe,
Lovro KovaËeviÊ ju je upitao: - Je li ovo tvoja kuÊa? Ona je odgovorila da jest.
Udbaπ KovaËeviÊ je grubo nastavio: - Dobro je pogledaj jer viπe je vidjeti neÊeπ...!
Ovo su nam ispriËali preæivjeli koji su puπteni iz zatvora, a tada su sprovedeni s
Dragicom iz CrnËa u IzbiËno. U IzbiËnu su se nastavile muke obiju Dragica. U
zatvoru je bilo mnogo ljudi i æena, ali su dvije Dragice najokrutnije muËene. Na
kraju su ih izveli iz zatvora, odveli kod jedne ljuti pored Trnovog Doca gdje su im
mjeπtani prisilno kopali grob.
BoÊa ∆utiÊ je tada kazao ©imi PavkoviÊ: - Iskopali smo danas grob, ali ne znamo za
koga je.
Sutradan oko devet sati smo saznali da su obje Dragice ubijene i zakopane u taj grob.
Stipe ©iπiÊ koji ih je ukopao svjedoËi:
- Prilikom strijeljanja Dragice su pale jedna na lijevu, a druga na desnu stranu. Njihov
ubojica nije dopustio da se pokopaju tako da im glave budu okrenute na istu stranu,
jedna uz drugu. Dok su na njih bacali zemlju, Dragica Ilijina je pomjerila nogu πto
znaËi da je æiva ukopana.
- Tu di su dvije Dragice ubijene, tu su i ukopane, tu Êe vjeËno i ostati. Jedan grob sa
dva kriæa, i to straπno mjesto zloËina postalo je veÊ hodoËaπÊe. Ubio ih je Ante
KruniÊ, uz prisustvo Lovre KovaËeviÊa, Vice Sopte i Ante Primorca.
Nedavno sam upoznao i Mladena PavkoviÊa, sina Dragice i Milana PavkoviÊ,
koji je imao samo pet godina kada su mu oznaπi ubili oca, a potom i majku. SjeÊa se
samo da se dræao majci za Ëermu i da je plakao kada su mu oznaπi odvodili majku.
Jedan od oznaπa ga je nogom odstranio od majke. Mladen kaæe da mu je ta slika
ostala jasno ucrtana u sjeÊanju. Pamti i djedov i bakin plaË i rijeËi koje su ponavljali:
- Ostade jadno siroËe.
O Mladenu su se brinuli stric i strina koji su ga odgajali i πkolovali.
Mladen se sjeÊa progonstva u Popovo polje i jednog logora gdje su boravili.
- To je sve Ëega se sjeÊam o tom tragiËnom dogaaju, sve ostalo znam prema
priËanjima drugih. U πkoli sam joπ imao neugodnosti. SjeÊam se kada je u naπu
πkolu doπao Vice Sopta s motorom i pitao me odakle sam. Rekao sam da sam iz
IzbiËna. Kada sam kazao Ëiji sam opalio mi je πamar. Kada su djeca pitala zaπto,
Sopta je odgovori da sam ustaπki sin. KomunistiËka djeca su me ismijavala, a djeca
poπtenih Hrvata su suosjeÊali sa mnom. Tada sam morao napustiti aËki dom, ali
sam πkolovanje nastavio - zakljuËio je Mladen PavkoviÊ.
91
Nad ponorom pakla.pm65
91
27.02.01, 16:32
Mirko PavkoviÊ, Ilijin - brat
ubijene Dragice PavkoviÊ i
Slavko GrubiπiÊ, na grobu
ubijenih Dragica. Na slici se
vidi jedan grob s dva kriæa
koji su okrenuti jedan
naspram drugoga
Slika spomen kriæa. Dva gotovo identiËna kriæa,
jedan Dragice Ilijine, drugi Dragice æene Milanove.
Dragica PavkoviÊ, æena
Milanova
Milan PavkoviÊ
Dragica PavkoviÊ, kÊerka
Ilijina
92
Nad ponorom pakla.pm65
92
27.02.01, 16:32
Benedikt PenaviÊ Benko ( Mokro - ©iroki Brijeg )
Benko se kao hrvatski nacionalist joπ u gimnaziji poËeo baviti politikom. Za
vrijeme ljetnog dopusta dolazio bi iz Zagreba u rodni kraj i suraivao s hrvatskim
Ëelnicima u ©irokom Brijegu.
Godine 1944. Benko je sudjelovao u obrani ©irokog Brijega kad su ga partizani napali.
Kada je ©iroki okupiran, povlaËio se s Hrvatskom vojskom do Austrije, a u Bleiburgu
je zarobljen. Proπao je Kriæni put i stigao do Sarajeva u FilipoviÊevu vojarnu. Zajedno
sa Zlatkom ∆avarom bjeæi iz Sarajeva i krije se na ∆avarovu brdu /©iroki Brijeg/.
Ubrzo se prikljuËuju odbjeglim hrvatskim vojnicima u Vran planini. Benko postaje
zamjenik zapovjednika Zdruga i kriæara kojem je na Ëelu bio Boæo MandiÊ, student
prava i ustaπki Ëasnik. Borili su se protiv knojevaca i oznaπa ËekajuÊi drukËiji ishod rata.
Dok je Benko bio zapovjednik HercegovaËkog zdruga, Ozna je uputila dva
mladiÊa da ga otkriju i predaju Ozni. To su bili Tomo MandiÊ koji je joπ bio maloljetan
i Stipe Soldo CentiÊ. Kad su doπli do Benka, odmah su mu rekli da ih je Ozna
poslala da otkriju kriæare, a da Benku predaju Ozni. OdluËili su ostati s kriæarima i
Ëasno se boriti za svoju domovinu Hrvatsku. S tom svojom odlukom riskirali su
æivot svojih obitelji, koje su oznaπi muËili i ispitivali. Tomo MandiÊ i Stipe Soldo
nisu htjeli biti izdajice svoje braÊe, veÊ su ostali vjerni domovini Hrvatskoj.
Godine 1947. Benko je teπko ranjen u okrπaju s knojevcima i oznaπima. Njegovi
suborci su ga prenijeli u Bogodol u VrljiÊa pojatu gdje su o njemu tajno brinuli Jure
VrljiÊ sa æenom Mandom i bratom Franom. Benko se poËeo brzo oporavljati.
Sve bi dobro proπlo da se nije naπao domaÊi izdajnik, bivπi Benkin suborac i
kriæar Pero »uljak iz Goranaca koji se povezao s oznaπima i izdao im svoga
zapovjednika. Pero »uljak je oznaπima odao da se Benko krije u sijenu u VrljiÊa
pojati. Udbaπi i oznaπi, zajedno s liπtiËkim komunistima i odbornicima su opkolili
VrljiÊa pojatu i Juri, Mandi i Frani VrljiÊ naredili da pretraæuju sijeno i nau Benka
PenaviÊa. VrljiÊi su pretraæivali sijeno, nastojeÊi ne otkriti Benku πto im je dva puta
uspjelo. Meutim, izdajnik Pero »uljak je zahtijevao da se sijeno joπ pretraæuje jer
je tvrdio da se tu sigurno krije kriæar Benko PenaviÊ. Tako je Benku otkrila tzv.
narodna vlast, ali se on nije htio predati, veÊ je junaËki poginuo.
Oznaπi su 11. prosinca njegovo tijelo prenijeli u Liπticu (©iroki Brijeg), izloæili
ga na liπtiËkom mostu kako bi πto viπe zastraπili narod. Njegovo tijelo su na mostu
rijeke Liπtice dræali tri dana, a nad njim su likovali liπtiËki komunisti, igrajuÊi
kozaraËko kolo sa svojim suborcima iz Gacka i Nevesinja. Jedan istaknuti liπtiËki
komunist se posebno iæivljavao nad mrtvim Ëovjekom stavljajuÊi mu u usta cigaretu.
Poslije tri dana tijelo Benke PenaviÊa oznaπi su odnijeli i bacili na nepoznato mjesto.
Izdajnika Peru »uljka komunisti su zaπtitili. Meutim, da bi πto viπe zastraπili
narod hrvatskog kraja, oznaπi su ubili braÊu Franu i Juru VrljiÊ i Jurinu æenu Mandu.
93
Nad ponorom pakla.pm65
93
27.02.01, 16:32
Ta strahota se dogodila jedne nedjelje pred crkvom u Gorancima. VrljiÊe su pobili
pred narodom kako bi utjerali strah u kosti svim æupljanima.
Stipe Soldo je u listopadu 1948. godine poginuo u junaËkoj borbi protiv okupatora
domovine Hrvatske, zajedno s VidoviÊem zvanim BusovaËa. Borba se vodila u
Pologu. Okupatori su njihova tijela dovezli na PenaviÊa most kako bi zastraπili narod.
Nisu ih dali pokopati. Odnijeli su ih na nepoznato mjesto, ali se poslije saznalo gdje
su, pa su ih seljani prenijeli i pokopali. ZloËinci nisu znali da je to uËinjeno.
Benedikt PenaviÊ Benko, hrvatski muËenik
Ovo mi je posvjedoËila Ivica PenaviÊ, udana IliËiÊ, sestra Benke PenaviÊa.
Ivica PenaviÊ mi je pripovjedila i to da je prije pogibije njezina brata, na Duπni
dan, bila velika Oznina akcija, i da su zatvarali mnoge ljude, iz svake kuÊe najmanje
po jedno ili dvoje.
- U naπoj kuÊi leæala je na hodniku jedna djevojka kojoj su oznaπi uæetom svezali
ruke i noge. Bila je napola mrtva, sva modra i krvava. Tada su u naπu sobu doveli
jednu stariju æenu koja nam je rekla da je to njezina kÊer jedinica Anica. Jednog
jutra nije je viπe bilo na hodniku.
Svako jutro su u naπe sobe dolazili oficiri, a mi bi ih morali doËekati na nogama.
AniËina majka je upitala oficira DraπkoviÊa za svoju kÊer. On joj je odgovorio:
- Ja sam ti je ubio!
- Zaπto si je ubio manji umro nego si se rodio?! - proklinjala ga je majka.
- Zaπto je ne bi ubio, kaæe da gine za Krista, a protiv komunista - odgovorio je DraπkoviÊ.
94
Nad ponorom pakla.pm65
94
27.02.01, 16:32
Majka mu reËe: -Tako se i tebi tvoja majka obradovala kako si ti mene obradovao!
Oficir je otiπao bez komentara.
S djevojkom Anicom u podrumu je bio zatvoren hrvatski Ëasnik MartinoviÊ koji
je osuen na dugogodiπnju robiju, a izdræao punih πesnaest godina u zeniËkom
zatvoru. Po dolasku iz zatvora pripovijedao je da mu je Anica prije smrti rekla da Êe
je ubiti jer je previjala rane kriæaru Vinku ©krobi.
Ivica PenaviÊ mi je rekla da su Anicu i Anelka ∆avar odveli u Gradac pred
crkvu gdje su pozvali Ëitavo selo i ubili ih. Anica je hrabro klicala: - Ubijte me,
ginem za Krista, protiv komunista!
Pokopani su u najbliæoj ogradi.
Prilikom pada komunizma, seljani su ih prenijeli u groblje.
Selo Raπeljke
Ovdje Êu spomenuti samo jedan sluËaj o muËenju Hrvata u duvanjskom selu
Raπeljke, a bilo ih je mnogo i u ostalim duvanjskim selima. U viπe navrata Udbini
zloËinci su 1947. i 1948. godine na Ëelu s Mirkom Praljkom, Mitrom VujiËiÊem i
nekim Galonjom muËili æitelje duvanjskog kraja. Kako su u selu Raπeljke muËenju
i nasilju tamoπnjih okupatorskih plaÊenika, ovoga puta bile izloæene æene, navodim
imena samo nekoliko hrvatskih muËenica prema dostupnim podacima:
Cicilija UdoviËiÊ - æena Stipanova,
Zorka PaviÊ - Jozina,
Kaja PaviÊ - Matina,
Kaja PaviÊ - Ivanova, sestriËna pokojnog Mirka Kapulice,
Ruæa PaviÊ - æena Jakovljeva,
Kaja MatiÊ - æena Antina.
Ove je æene Udba muËila najgorim sadistiËkim metodama, kao πto su - zabijanje
oπtrih predmeta pod nokte; igala, πila, Ëavala i dr. O njihovom stradanju posvjedoËili
su mi mjeπtani sela Raπeljke.
Muπkarci i æene koji su proπli kroz ruke spomenutih udbaπa u Zekinoj kuÊi u
Kazagincu, preæivjeli su najteæe oblike muËenja i zlostavljanja. ZatoËenici su bili iz
Raπeljaka, kao i drugih okolnih sela, a ovdje navodim neke od zatoËenika i muËenika:
»irko, Petar Kitir
»irko, Petar Bago
»irko, Stipe Galeπa
PaviÊ, Mate ∆opek
PaviÊ, Karlo
PaviÊ, Jakov ∆uto
PaviÊ, Boæo Loπuπin
95
Nad ponorom pakla.pm65
95
27.02.01, 16:32
Bilo je tu ljudi i iz LiskovaËe:
MatiÊ, Ivan Cisko
LukaË, Ivan IvaniÊ
LukaË, Stipe SkojuπiÊ/
LukaË, Petar ©ÊipaloviÊ
Kad su puπteni iz muËiliπta svi ovi ljudi su bili toliko iscrpljeni i slabi da se nisu
sami mogli vratiti kuÊama, veÊ su ih drugi ljudi donijeli na skalama ili dovukli na
zapreænim kolima.
Posebno je poznat sluËaj Mate PaviÊa ∆opeka. Mate je bio poznat u selu i
okolici kao jedan od najboljih πaljivdæija. Uvijek je znao nasmijati i najtuæniju osobu,
a napose djecu kad bi plakala. Nakon πto je puπten iz muËiliπta u Kazagincu, Mate je
jedva doteturao u svoje selo. Vidjevπi ga kako tetura, djeca su mislila da se πali i
nisu mu priπla u pomoÊ. Kada je ∆opek pao, djeca su se okupila oko njega, nasmijala
se i pobjegla dalje, misleÊi da Êe on izvesti neku πalu.
Svjedoci su priËali da su ∆opeka nemilosrdno tukli kocem po Ëitavu tijelu dok je
bio objeπen za drvo u Kazagincu. Od spomenutih muËenika veÊina je podlegla
mukama, teroru i nasilju partizanske Udbe, samo je jedan manji broj uspio preæivjeti.
Narodu su u sjeÊanju ostali krvoloci i ubojice - Mitar VujiËiÊ, Mirko Praljak i Galonja.
Ovo su posvjedoËili Jakov PaviÊ ©arac i Tadija »irko Kitirov.
Koncentracijski logor
»etrdeset sedma je bila godina straha, uæasa, progonstva, obiljeæena formiranjem
koncentracijskih logora u gotovo svim selima jugoistoËnog dijela hrvatske domovine,
osobito u Hercegovini. Kriæari su se ugnijezdili u nekim dijelovima Bosne sve dok
se neki od njih nisu prebacili preko granice, a neki su se odselili u druge dijelove
domovine Hrvatske. Mnogi su poginuli u borbi s okupatorskom vojskom, a neki su
pohvatani i osueni na dugogodiπnju robiju ili smrt.
Potkraj studenoga 1947. godine, okupatorska vojska je protjerala sve GraËane u
GrubiπiÊa zaselak. Ozna nije dirala samo OreËe jer je nekolicina njih bila naklonjena
komunistiËko-partizanskoj vlasti.
Nagurali su po sedam obitelji u jednu kuÊu. Moralo se spavati i u svinjcu. Mrtvi sat
se morao poπtivati Ëim bi se spustio mrak. Nitko se nije smio nikamo kretati. Uzaludne
su bile molbe da se izae vani kada je Ëovjeku nuæda. Bili su to pravi koncentracijski
logori u vlastitom selu.
Fra SreÊko GraniÊ pruæao je narodu svekoliku pomoÊ i bio nam tada jedina
uzdanica. Zato su ga i zatvarali. Prema njegovim uputama mi djeca smo voÊne sadnice
prenijeli u jedan vrt i zakopali da se ne osuπe. Okupator je natjerao narod da svu
96
Nad ponorom pakla.pm65
96
27.02.01, 16:32
stoËnu hranu izbaci iz pojata vani na guvno kako se ne bi koji kriæar mogao sakriti.
Kad bi se sluæila sveta misa, svi smo morali ponovno biti na okupu, jer se oko crkve
nalazio vojnik do vojnika. Nitko iz sela nije mogao sa sobom ponijeti sve potrebne
stvari, jer se za to veÊ pobrinuo okupator pljaËkajuÊi sve napuπtene kuÊe kako bi
narod πto viπe osiromaπio.
Okupator je nastavljao potjeru za kriæarima, a nama su naredili da uzmemo drvene
kolce u ruke i tako zajedno s njima traæimo kriæare. Na svake tri civilne osobe bio je
dodijeljen po jedan okupatorski vojnik.
U ovoj potjeri za kriæarima bilo je i nekih veselih zgoda i smijeha. Jednom je
potjernica krenula iz Ljubuπkog kotara. Oni su do naπeg brda tjerali kriæare, a kada
bi stigli do nas djevojke iz Ljubuπkog bi se πalile: - Mi smo kriæare tjerali do vas, a
sad ih vi tjerajte dalje.
Naravno, nisu naiπle ni na jednog kriæara. Moja kolona je iπla od Graca prema
BroÊancu, a taj lanac bio je povezan dalje prema ©irokom Brijegu.
U nizu partizanskih potjernica bila je raspisana i potjernica za osobama koje nisu
predale duhan na otkup u Duhansku stanicu ©iroki Brijeg. Pod nadzorom okupatorskih
vojnika ljudi su tjerani iz zaseoka u zaselak patkati duhan. Poslije smo morali sav
taj duhan sakupiti kod crkve i predati ga vlastima koje su ga vozile na ©iroki Brijeg.
Za patkanje vlastitog duhana morala se dobiti posebna dozvola jer ljudi nisu smjeli
doÊi svojim kuÊama bez dozvole okupatorske vojske. Ovdje navodim jedan sluËaj
patkanja u kuÊi Ivana ©are FilipoviÊa. Uz njegovu obitelj bilo je mnogo osoba sa
strane, meu ostalim i Ëovjek koji je bio dobar prijatelj s organima tzv. narodne
vlasti. On me poËeo vrijeati i provocirati. VeliËajuÊi skojevce rekao mi je da Êe
Skojevka biti moja nevjesta. Naravno da je ovaj izrod znao da Êe me to povrijediti.
Znao sam i ja da je tuinska vojska oko kuÊe, ali sam pretpostavljao da ne Ëuju πto
Êu mu reÊi. SkoËio sam se na noge æestoko psujuÊi, njemu i navodnoj narodnoj vlasti.
- Samo ako joπ neπto progovoriπ, zapamtit Êeπ me dobro! - rekoh mu oπtro.
Zaletio se izrod prema meni, ali ga Ante FilipoviÊ ©arin zaustavi i reËe:
- Potvrujem rijeËi malog DulanoviÊa, a ako æeliπ da ti i ja neπto reËem nije me strah smrti!
Izrod je zaπutio.
***
Iste godine imao sam joπ jedan nekontroliran istup. Naime, predsjednik sela Ika
OreË, poznat u Gracu kao krvopija, jednom je svratio u naπu kuÊu. Ispred kuÊe je
zovnuo mog oca po nadimku i upitao:
- Dulane, ima li prπuta?
- Ima - reËe otac.
Promatrao sam kako zlotvor ulazi u kuÊu i sjeda za siniju. Otac skida prπut, stavlja
ga pred nezvana, omraæena gosta, koji je odmah halapljivo navalio jesti. Krv mi je
prokuhala. Sjetih se batina u πkoli i njegovih opakih rijeËi: - Udrite ga, udrite!
97
Nad ponorom pakla.pm65
97
27.02.01, 16:32
Hitro sam skoËio i stolcem udario predsjednika po glavi. Uzeo je svoju puπku i dao
se u bijeg. Poslije mu nikad viπe nije palo na pamet da svrati kod nas. Zbog ovoga
sam od oca dobio batine, ali mi nije æao, na to sam navikao. Premda bi me otac
opomenuo rijeËima da mi je æivot u opasnosti, nisam se na to uvijek obazirao.
Teπko sam podnosio nepravdu i dvoliËnost.
Provokatori na misi
Jedanput za vrijeme svete mise koju je predvodio fra SreÊko GraniÊ, dok se narod
molio, nekoliko naoruæanih okupatorskih slugu se naslonilo uza zid na desnoj strani
crkve. Na ramenima su im visjele puπke. Bilo ih je sedmorica, a meu njima i jedan
sa πubarom na glavi. Stariji ljudi ih znaju po imenima, ali ih ja ovdje nerado
spominjem. Dovoljno je samo spomenuti kako su se ponaπali i da ih se narod bojao
jer se znalo da su neki sudjelovali u ubojstvu VuliÊa, Nine Penave, Frane Penave,
Inila, dvojice maloljetnika u Batinu i mnogih drugih. Ovoga puta svojim prisustvom
su sotonski provocirali vjernike i sveÊenika.
Stariji æupljani gradaËke æupe dobro ih poznaju.
Æena hrabrost
SjeÊam se dobro jedne masovne i zastraπujuÊe akcije πto ju je Ozna poduzela na
naπem podruËju. Naime, u DraËiÊa mlinicu i BajiÊa kulu doveli su stotinjak mladiÊa
i djevojaka s namjerom da se nad njima izvrπi nasilje, a potom protjera u Mostar na
sud. Oznaπi su stanovali u kuÊi Joze BegiÊa. Zapovjednik im je bio Atif LatiÊ,
rodom iz »apljine.
Udovica Milena, kÊerka Joze BegiÊa ∆uÊina, to je posebno teπko podnosila jer su joj
koju godinu prije partizani u Tihaljini ubili, pa zapalili muæa, brata i djevera, zajedno
s jednim Glibotom, vozaËem samovoza. Vidjevπi LatiÊevo zabrinuto lice, udovica
ga upita:
- Druæe komandante, zaπto ste tuæni?
LatiÊ malo otpuhnu i reËe:
- Kako ne bi’ bio tuæan kad vidim ovu hrvatsku mladost koja je zatvorena i mora iÊi
u Mostar. Moram poπtivati zapovijed Pudara i Praljka, moram ih provesti u Mostar.
Njih su dvojica ovuda danas proπli i rekli: - Sve za Mostar! Ako odu u Mostar,
njihova je sudbina rijeπena. Sigurno ih se pola ne bi vratilo æivih svojim kuÊama.
Milena je zamolila zapovjednika LatiÊa da joj dopusti posjetu rodici Janji. On je
udovoljio njezinu zahtjevu napisavπi odobrenje za slobodan posjet zatvorenicima.
Kad je uπla meu zatvorenike, oni su je zbunjeno promatrali misleÊi da je i ona pritvorena.
98
Nad ponorom pakla.pm65
98
27.02.01, 16:32
- Doπla sam vam saopÊiti da Êu vas pokuπati spasiti. Budite strpljivi, moramo se
boriti da vas ne otjeraju u Mostar. Vaæno je sprijeËiti odlazak u Mostar - rekla je
potiho Milena.
Sav zbunjen i iznenaen ovim rijeËima, javio se Jerko BegiÊ:
- Bit Êemo ti zahvalni ako nas spasiπ, jer znamo πto nas Ëeka ako nas zlotvori predaju
mostarskoj Ozni .
Zapovjednik LatiÊ ubrzo se odluËio na svoju ruku pustiti sve zatvorenike na slobodu.
Za samovoljno puπtanje zatvorenika zapovjednika LatiÊa kaznili su Praljak i Pudar.
Nakon nekoliko godina Milena je otiπla u NjemaËku gdje je oboljela od raka i
nije joπ dugo poæivjela. Pokopana je u Zagrebu. UnatoË kratkom æivotu, iza nje je
ostalo veliko djelo, a svim zatvorenicima ostala je u vjeËnoj uspomeni spasivπi ih od
sigurne smrti. Pritom nije æalila ærtvovati i svoj æivot za spas svoje braÊe.
Milena BegiÊ
SvjedoËenje Jerke BegiÊa o Udbinim zloËinima
- Ponovno sam dospio u zatvor u BajiÊa kulu zajedno s Mihovilom MiliËeviÊem
iz Cerovih Dolaca. Iako je Mihovil bio odbornik, okupatorske vlasti su ga teretile
da je pomagao ostatke hrvatskih oruæanih snaga koje se nisu htjele predati okupatoru,
veÊ su Ëesto vodile borbu s okupatorskom vojskom i Oznom. U BajiÊa kuli ljudi su
doæivljavali najstraπnije muke, krvoloËna Ozna imala je svoje uæasne metode muËenja,
a Mihovila su najokrutnije muËili. Kad nije imao πto priznat’, uvjerivπi okupatorske
istraæitelje da nema nikakve veze s ostacima hrvatskih oruæanih snaga, pustili su ga
iz zatvora. Ali on, onako isprebijan, psihiËki slomljen, i potpuno izgubljen zalutao
je i umjesto kuÊi otiπao u Posuπje.
99
Nad ponorom pakla.pm65
99
27.02.01, 16:32
Udbaπi su stalno dovodili nove zatvorenike meu kojima i dvije djevojke - kÊerke
Mihovila MiliËeviÊa, koje su doveli u vrijeme kad su njega pustili.
Sutradan su doveli dvojicu snaænih mladiÊa; braÊu Ivana i Vinka ©iriÊa koje su
æestoko premlaÊivali, te ih otpremili na sud gdje su bez ikakve osnove osueni na tri
i pol godine zatvora u Zenici. Jedne su odvodili u Mostar, a druge dovodili u DraËiÊa
mlinicu. DraËiÊa mlinica je postala pravim zatvorom za Gradac, BroÊanac, Rujan
i okolna sela.
Jerko BegiÊ, svjedok straviËnih muËenja i Udbinih zloËina
U tim danima su veliku patnju podnijele djevojke iz gradaËkih zaselaka: Tomilja,
Donjih BegiÊa i Lipovica. Navodim neka imena - Iva i Kata GrubiπiÊ, Iva ©imariÊa,
Ruæa NikiËina, Ivica BegiÊ Madeælijina, sestra joj Ruæa i mnoge druge. Po nareenju
zloËinaca one su morale skidati utetovirane kriæeve i drugo hrvatsko znamenje.
Najtuænije od svega bilo je ponaπanje domaÊih izroda koji nisu bili nimalo bolji
od Ozne i zloËinaca koji ne pripadaju hrvatskom narodu. Kad je ubijen pokojni
Inil u Nuglu, stavili su ga na poËivaljku i uz kamen prislonili kao da sjedi. KrvoloËne
zvijeri, prolazeÊi tuda, pucali su u njega. Tako se sa zlikovcima naπao i izrod Ante
OreË PratriÊeviÊ koji je pucao u mrtvog Inila. »esto bi se hvalio u druπtvu, a time
i zastraπivao mjeπtane rijeËima: - Likvidirali smo Inila. A taj OreË je pred kraj rata
pobjegao iz Hrvatske vojske i prikljuËio se okupatoru, te nastavio borbu protiv
svoga naroda.
***
SjeÊam se dobro tragedije koja se zbila pred BoæiÊ 1947. godine. Poubijana su
sedmorica mladih ljudi. U krvavom pokolju kojega bez osude poËiniπe komunistiËki
zlotvori bili su strijeljani sljedeÊi muËenici: Ivan KovaË RiæinoviÊ (r.1925.), Ivan
100
Nad ponorom pakla.pm65
100
27.02.01, 16:32
Spomenik posuπkim muËenicima, ubijenim 12. prosinca 1947.
Bakula BonkiÊ (r. 1926.), braÊa Boæo Biπko (r.1911.) i Jure Biπko (r.1921.),
Marijan Boπnjak Marjanica (r.1915.). Marjanica je i prije bio teπko ranjen, ali je
pobjegao pred ubojicama u Imotski. Ovoga puta je ponovno pao u ruke neprijateljima.
U ovoj skupini su bili joπ i Ivan MariÊ Bili (r.1909.) i Jozo Josa KaramatiÊ (r.1919.).
Ovi hrvatski muËenici su strijeljani 12. prosinca 1947. Pred oËima svojih roditelja,
pred Ëitavim pukom.
Odluku o izvrπenju smrtne kazne donio je i proËitao pred nazoËnima Mirko Praljak.
SliËno svjedoËanstvo o zloËinima zloglasne Ozne i Udbe potvrdio mi je i Ljubo
BegiÊ MatiniËiÊ koji kaæe da su BaguπiÊa kuÊa u Posuπju, DraËiÊa mlinica na VraniÊu
i BajiÊa kula u BaπiÊa selu bile najstraπnija muËiliπta u kojima su ispitivani i muËeni
101
Nad ponorom pakla.pm65
101
27.02.01, 16:32
mnogi mjeπtani meu kojima je nerijetko bilo æena i mladih djevojaka. Ljubo BegiÊ
se i danas jasno sjeÊa nasilja koje je osjetio na vlastitoj koæi, a bio je i svjedokom
muËenja Joke ©iriÊ JoπËinoviÊ udane MiliËeviÊ. Vjeπali su je za kosu o jedno drvo,
tukli je i muËili do besvijesti. Takoer, Ivu BegiÊ Madeælijinu su udbaπi nemilosrdno
zlostavljali i prijetili joj da Êe joj odsjeÊi ruku ako ne izbriπe utetovirani hrvatski grb.
Tragom zlodjela koje su udbaπi Ëinili u BajiÊa kuli stupio sam u razgovor s
joπ jednim svjedokom i vlasnikom BajiÊa kule Franom BaπiÊem BajiÊem koji
mi je pripovijedao:
- Nisam znao da je u naπoj kuÊi osnovan zatvor, te sam jedanput ulazeÊi u kuÊu
naletio na Mirka Praljka koji mi je priprijeËio put, uhvatio me za kosu i izbacio van.
Vidio sam samo da je u kuÊi bilo strpano mnogo ljudi koji su Ëim padne mrak jaukali
od bolova. »uo sam straπno zapomaganje, a nisam imao pristupa u vlastitu kuÊu.
Mene, valjda, nisu strpali u zatvor, jer sam bio joπ dvanaestogodiπnje dijete. »uo
sam od drugih da je zatvorene osobno tukao Vice Sopta, Ante Primorac, Mirko
Praljak i mnoge druge izdajice hrvatskog naroda. Moja obitelj, protjerana iz vlastite
kuÊe, smjestila se u susjedstvo kod obitelji AmidæiÊa. Naπa kuÊa je postala veliko
muËiliπte za zatvorenike iz okolnih sela. SjeÊam se da su nasmrt muËili Mihovila
MiliÊeviÊa i joπ neke mjeπtane ne polaæuÊi nikome raËun za zloËine koje su Ëinili nad
vlastitim narodom. Ono πto su poËinili izdajice hrvatskog naroda, ne bi uËinili ni
naπi krvni neprijatelji.
O tom vremenu mi je posvjedoËila i Joza MiliËeviÊ ©iriÊ iz Cerovih Dolaca:
- Ozna je iz Cerovi’ Dolaca odvodila ljude u BajiÊa kulu i DraËiÊa mlinicu,
ispitivala ih i muËila. Nas cure su isto tako odvodili i ispitivali. Kad bi privodili
ljude na ispitivanje i kad mene nisu pozvali, Praljak bi svaki put naredio: - Dovedite
mi onu πepavu Jozu.
Kad od nas nisu niπta saznali, skojevcima je nareeno da dolaze k nama na silo
kako bi od nas na taj naËin neπto saznali o kriæarima. Ali, mi smo znale o Ëemu se
radi i kakve su nji’ove namjere. Jedne jesenske nedilje dok smo poslije mise u Gracu
πetali cestom, pojaviπe se oznaπi na Ëelu sa Mirkom Praljkom. U’vatili su me i odveli
u BajiÊa kulu gdje me je muËio sam Mirko Praljak. Zatim su doveli joπ nekoliko
BegiÊa cura i nekoliko momaka - Aleksu BegiÊa, Peru BegiÊa BikiÊa i Ljubu BegiÊa
MatiniËiÊa. Svi koji smo bili dovedeni u kulu proæivili smo teπke muke pod optuæbom
da smo suraivali s kriæarima.
Ja sam priznala samo da sam kriæarima jednom dala kruva kad su naiπli
isprid kuÊe.
Oznaπi su me optuæivali da sam i pivala pisme protiv Jugoslavije:
“Sve Êe biti i ovo Êe proÊi
Hrvatska Êe domovina doÊi”
102
Nad ponorom pakla.pm65
102
27.02.01, 16:32
BajiÊa kula, nekad zloglasno muËiliπte
Ispred nje stoje Frano BaπiÊ BajiÊ (u sredini) sa sinom Slavom (desno) i Ljubo BegiÊ
MatiniËiÊ(lijevo). Ljubo BegiÊ je ovdje bio muËen s mnogim
drugim mladiÊima i djevojkama iz okolice.
Slika nekadaπnjeg zatvora u DraËiÊa mlinici na VraniÊu.
Pred vratima stoji Ljubo BegiÊ MatiniËiÊ, kojega su udbaπi muËili u ovom zatvoru.
103
Nad ponorom pakla.pm65
103
27.02.01, 16:33
Svezali su mi ruke na lea i obisili me na drvo. Posli su mi kosu zavezali za πtrik,
pribacili priko jedne grane i vukli tako da su me podigli od zemlje. Dugo sam tako
visila obiπena kosom za πtrik. SliËno su muËili i Delpu Mijovilovu, Anu Antinu,
Anu ©imunovu i mnoge druge cure.
Posli su nas odveli u Mostar, ponovo muËili i na kraju osudili. Mene su osudili
na tri i po godine zatvora. Sprovedena sam u Zenicu na izdræavanje kazne. U Zenici
sam naπla tri cure, sestre koje su za sliËne stvari robijale. To su bile Anica i Matija
Brekalo. Ne siÊam se imena treÊe nji’ove sestre. Bile su iz Crni’ Lokava. Zajedno s
njima sam puno propatila u Zenici.
Joza MiliËeviÊ (©iriÊ) zvana Joka,
preæivjela svjedokinja okrutnih udbaπkih muËenja i poniæenja.
Crvenice - Duvno
ZanimajuÊi se za sluËaj pogibije Ante Glavaπa kojega je Udba zvjerski ubila na
Libu u MabuπiÊa staji na Badnji dan Ëetrdeset sedme, od mjeπtana sam saznao joπ
mnogo Ëinjenica o Udbinim zloËinima u selu Crvenice i okolici. Svjedoci su mi
kazali da je Glavaπevo tijelo, po Ozninu nalogu, preneseno u selo kako bi se narod
zastraπio. Tijelo su mu pokopali na njivi Marijana Radoπa. Za grob mu se donedavno
nije ni smjelo znati.
Tih boæiÊnih blagdana oznaπi su uhvatili Petra KaraËiÊa, muËili ga i ispitivali o
Anti Glavaπu kojemu je Petar donosio hranu. Petra su ispitivali za druge seljane koji
su pomagali Anti Glavaπu dok se krio po brdima. Usprkos teπkim mukama, Petar
nije niπta priznao, niti je ikoga odao. Naime, u staji gdje se krio Ante Glavaπ,
104
Nad ponorom pakla.pm65
104
27.02.01, 16:33
Anica KaraËiÊ udana ZoriÊ, sestra ubijenog Petra
Petar KaraËiÊ
Slijeva na desno Mile Radoπ, Milan Buljan i Marijan Radoπ (Boæin).
Vlasnik njive Marijan Radoπ pokazuje prisutnima mjesto gdje je pokopan Ante Glavaπ
105
Nad ponorom pakla.pm65
105
27.02.01, 16:33
Jedna od zgrada u Crvenicama u kojima su komunisti muËili mjeπtane
pronaene su vreÊe i torbice s hranom. Petra su pitali Ëije su to stvari. Petar je uporno
odgovarao da je to sve njegovo kako bi prihvatio svu krivnju. Na Mladence Petar je
poveden na strijeljanje ispod kuÊa u Crvenicama. Ruke su mu bile prebijene i ponovno
svezane. Teπko je stajao na nogama, ali se borio da ostane Ëvrst. Udba je streljaËkom
odredu naredila da pucaju u njega. Na zapovijed: - Pali!, ispaljeni su hici, ali Petar je
ostao na nogama. Kad je plotun ispaljen drugi put, Petar je i dalje stajao. I treÊi put
Petar je ostao na nogama. Zatim je udbaπ rekao ako ga ne ubiju, da Êe on pobiti njih.
Tad je Petar pao na zemlju, ali nije bio mrtav. Jedan od udbaπa je potom priπao i
ispalio mu metak u Ëelo rekavπi da ga je ubio da se ne muËi neprijatelj Jugoslavije.
Petar KaraËiÊ je pokopan u blizini Ante Glavaπa gdje mu je tijelo poËivalo mnogo
godina, a onda je prenesen u groblje. Tijelo Ante Glavaπa joπ poËiva na njivi ispod
crveniËkih kuÊa.
Anica ZoriÊ, sestra ubijenog Petra, mi je rekla:
- Vidila sam ga jednom, bio je sav izboden noæevima, ruke su mu bile pribijene, lice
iznakaæeno, krvav po licu i robi. Mene su otjerali, nisu mi dali da ga dulje gledam.
Ubili su ga na Mladence. Njegov ubojica je tri puta poslije dolazio kod mene i traæio
oprost. Ja sam mu rekla da mu ne mogu dati oprost jer je ubio mog jedinog brata.
Nisam ga pitala ko je i Ëiji je. Danas bi volila da znam ko je taj krvolok. Znam samo
106
Nad ponorom pakla.pm65
106
27.02.01, 16:33
da su na naπem terenu bili udbaπi - VujiËiÊ, Praljak, SabljiÊ, OreË, Galonja, StrikiÊ,
Maneralo, Marolja i KapetanoviÊ. Zloglasni udbaπ StrikiÊ je zamijenio πefa Udbe
VujiËiÊa. Mislim da je bio najkrvoloËniji. Zastraπivao je narod po selima, jaπio bi na
konju, a seljanima je nareivao da mu hvataju kokoπi. Uzeo bi kokoπ za vrat i jaπeÊi
kroz selo vriπta vrteÊi kokoπ sve dok joj tijelo ne bi otpalo, a glava bi mu ostala u
ruci. Tim zvjerskim Ëinom bi utjeriva’ stra u kosti narodu priteÊi da Êe se tako
provesti svi nepoÊudni u selu.
Dragica i Mate BagariÊ
***
IstraæujuÊi smrt Ante Glavaπa i Petra KaraËiÊa u Crvenicama su mi opisali joπ
jedan straviËan prizor koji se dogodio u Leπinoj kuÊi. Svjedoci dogaaja Ilija i Milan
Buljan, kao i drugi mjeπtani, su mi kazali da su okupatori domovine Hrvatske zapalili
Leπinu kuÊu u kojoj je bilo πest osoba iz Roπka Polja. Jedan od njih je pokuπao
pobjeÊi kroz prozor, ali su ga komunisti doËekali noæevima i zvjerski umorili. Tijela
ostale petorice su potpuno izgorjela, tako da su njihove ostatke mjeπtani sakupili na
tragaËe i odnijeli u groblje.
Dugo se nitko od mjeπtana nije usudio posjetiti njihov grob i zapaliti svijeÊe jer
su komunistiËke vlasti strogo nadzirale kretanje mjeπtana. Prvi koji se usudio zapaliti
svijeÊu na grobu ærtava komunistiËkog zloËina i progovoriti istinu o ovom zlodjelu
bio je Ilija Buljan. Kasnije je narod redovito poËeo paliti svijeÊe i polagati cvijeÊe na
njihov grob. Tom muËeniËkom grobu se posljednjih godina masovno hodoËasti,
107
Nad ponorom pakla.pm65
107
27.02.01, 16:33
posjeÊuje ga narod iz uæe i πire okolice. Danas je na tom grobu spomenik s imenima
πestorice neduænih ljudi od kojih su okupatori petoricu bezobzirno zapalili, a πestoga
u bijegu usmrtili noæem.
Njihova imena su:
Ante KriæiÊ 1923.-1945.
Ante Ljubas 1910.-1945.
Mate KriæiÊ 1925.-1945.
Ivan Ljubas 1926.-1945.
Marijan JoziÊ 1925.-1945
Jozo ©apina 1924.-1945.
Spomenik πestorice Roæana koje su komunisti zapalili u LeπiÊa kuÊi
Spomenik je podignut u SeoniËkom groblju
Nebrojeno je mnogo zloËina poËinjeno u duvanjskom kraju u doba rata i poraÊa.
Stoga u ovoj knjizi navodim samo one partizanske i udbaπke zloËine koji su po
neËemu bili specifiËni ili dosada nisu bili potpuno istraæeni. Moj sugovornik i vodiË
kroz duvanjski kraj, Milan Buljan odveo me i u selo Stepen kod svojih prijatelja
Mate i Dragice BagariÊ koji su svjedoci straπnih zloËina koje su partizani poËinili u
njihovu selu.
Mate i Dragica su mi priËali kako su partizani Ëetrdeset Ëetvrte doveli u selo
πesdeset pet mladiÊa i djevojaka iz Posuπkog Zagorja i drugih sela, pozatvarali ih po
kuÊama u Stepenu, te se iæivljavali nad njima; muËili ih, tukli i ubijali. Jednom je
Marko ToluπiÊ doπao k partizanima i zamolio ih da mu puste na slobodu æenu jer su
imali djecu, a djeca bez majke nisu mogla. Partizani su mu æenu pustili, a njega
zatvorili. MuËili su ga do iznemoglosti. MuËili su njega i druge zatvorenike uæarenim
æeljeznim predmetima; maπama i oæegom. Dok su jedni partizani muËili zatvorene
civile, drugi su ispred kuÊa pjevali i igrali kozaraËko kolo. Po selu je kruæio njihov
letak na kojem je pisalo: Nema viπe NDH, ovo je Jugoslavija.
108
Nad ponorom pakla.pm65
108
27.02.01, 16:33
Dok je u selu vladao strah i tuga, partizani su svakog jutra pjevali besmislene pjesme,
kao πto su: ©iri kolo kozaraËka lolo, i sl.
Mate i Dragica svjedoËe da su jedan broj ljudi odveli nekamo i poubijali. U selu su
ostali Marko ToluπiÊ i dvije Anice koje su se najvjerojatnije prezivale ToluπiÊ.
Marko je ubijen i izmasakriran, a dvjema Anicama su prorezali dojke i unakrsno im
provukli ruke kroz velike rane na dojkama. Dragica BagariÊ je dodala da su obje
Anice bile udane i imale djecu.
Kad je selo oslobodila Hrvatska vojska, mjeπtani Zagorja su doπli po tijela svojih
najbliæih i pokopali ih u mjesnom groblju.
Naæalost, nakon okupacije NDH i nakon zavrπetka rata, nasilje, progoni i ubijanje
Hrvata nemilosrdno se nastavljaju. Mate i Dragica su mi spomenuli sluËajeve teπkog
stradanja mnogih obitelji u duvanjskim selima, a ovdje navodim obitelj ©ariÊ koja
je imala dvedeset dvoje Ëlanova, a od dvanaest muπkih glava πestorica su ubijena.
Mate BagariÊ je uzdahnuo rekavπi da su za nas Hrvate bile straπne ratne, a joπ straπnije
poratne godine.
Ubojstvo braÊe Gelo
IstraæujuÊi najbrutalnija djela jugoslavensko-komunistiËkog reæima Ëesto sam
nailazio na podatke koji su potvrivali da je Jugoslavija bila velikosrpska dræava,
πto se najbolje vidjelo kroz odnos njezinih vlasti prema pripadnicima drugih naroda.
Za nas Hrvate ona je bila zloËinaËka tvorevina, u kojoj su optuæivani i osuivani
mnogi neduæni ljudi na viπegodiπnje robije ili smrt, a u najboljem sluËaju kazna je za
poËinjeno djelo bila viπestruko uveÊana. U prilog ovoj tvrdnji navodim tragiËan
sluËaj braÊe Ante i Stipana Gelo iz sela LjubunËiÊa - kotar Livno. Kako mi je
pripovijedala æena pokojnog Ante Gelo, Mara, braÊi je sueno u tri navrata, a da
nisu ni bili upoznati s optuænicom. Tek na treÊem suenju pojavila se osoba po
imenu Milka ∆urkoviÊ koja je svjedoËila da su braÊa Ante i Stipan Gelo za vrijeme
rata ubili njezina dva ujaka u Ljubunskom lugu, πto je bila podvala. Ipak, braÊa Gelo
su na temelju laæne optuænice osueni na smrt u Mostaru i pogubljeni 28. listopada
1947. godine.
Ubrzo potom saznalo se da su dvojicu ujaka Milke ∆urkoviÊ ubila dvojica Ëetnika
po zapovijedi njihova starjeπine Vodopije. Ubojice su dobile po sedam godina zatvora,
πto dovoljno govori samo za sebe.
Æena pokojnog Ante Gelo, Mara, mi je kazala da je mjesec dana nakon izvrπene
smrtne kazne nad njezinim muæem i djeverom doπlo pismo iz mostarskog suda u
kojem je pisalo: “Po izjavi krivih svjedoka vaπ je muæ nestao, te imate pravo
traæiti penziju.”
109
Nad ponorom pakla.pm65
109
27.02.01, 16:33
Mara mi je pojasnila da su oni u to vrijeme æivjeli u Vukovaru i da su po njezina
muæa Antu i Stipana doπli udbaπi iz Livna, opkolili kuÊu, stavili im lisice na ruke i
odveli ih u Mostar. To su bili livanjski udbaπi –oko JoviÊ –orila iz sela Vrbice kotar Livno, a njegov ortak Stipe DoliÊ iz sela ÆiroviÊ, takoer, kotar Livno. Poslao
ih je jedan od najveÊih krvoloka i ubojica hrvatskog naroda, πef zloglasne Ozne u
Livnu, Tomislav Dæalto, takoer Livnjak.
Mara Gelo, æena na pravdi ubijenog Ante Gele
Omladinske brigade
PoËetkom ljeta 1948. godine tzv. narodna vlast je s puπkom u ruci hodala po
selima i na silu odvodila mladeæ, a i starije osobe u omladinske brigade. Sakupili bi
ljude na VraniÊu, odakle bi ih kamionima odvozili u Mostar. Svatko je strepio ËekajuÊi
dan kada Êe biti odveden.
Tako sam i ja s nepunih petnaest godina dospio u tzv. dobrovoljnu brigadu. Iz
Mostara su nas teretnim vagonima prevezli u Sarajevo i dalje u ÆepËe, gdje se
nalazio logor s brigadama iz cijele okupirane Hrvatske. Prilikom izvrπavanja najteæih
poslova morali smo pjevati partizanske pjesme, a po povratku u logor morali smo
plesati i igrati omraæeno kozaraËko kolo. Pripadao sam πirokobrijeπkoj brigadi koja
nije htjela igrati kolo, pa smo po kazni morali raditi puno viπe od ostalih, po normi
koju je odreivala komunistiËka vlast.
U ÆepËu sam saznao da tu imam i rodbinu. Naime, najstariji stric moga oca
Stipan GrubiπiÊ odselio je nekad davno u ÆepËe i tu ostao æivjeti. »etrdeset osme
bio je prevalio stotu, ali je i dalje bio vitalan i razborit. Puno mi je pripovijedao o
naπem plemenu GrubiπiÊa. Svaki susret s njim Ëinio me sretnim jer bih barem na
trenutak zaboravio na teπke poslove i komunistiËku tiraniju.
110
Nad ponorom pakla.pm65
110
27.02.01, 16:33
Radili smo izmeu ÆeleÊa i ÆepËa, te ÆepËa i ZavidoviÊa, na nasipima, usjecima
i podzidama. Premladi za tako teπke poslove Ëekali smo priliku za bjeæanje.
Nepovoljno je bilo to πto su nam straæe bile iznimno oprezne. S nama su radili i
njemaËki zarobljenici. U jesen, po zavrπetku tih radova, puπtali bi nas kuÊi apelirajuÊi
da moramo uvijek biti spremni za nove radne akcije.
Ponovno smo bili slobodni do sljedeÊeg ljeta obavljajuÊi svakodnevne poslove
na imanjima, a posebno smo se veselili tradicionalnom derneku na svetog Franju
koji je bio zaπtitnik æupe Gradac.
Da je Udba i dalje u selu dræala pod prismotrom sve ljude, govori sljedeÊi dogaaj.
Te prve godine na sv. Franju na derneku se naπao i Tomo BegiÊ KvasinoviÊ za
kojega se mislilo da je poginuo na Kriænom putu. PriËao nam je da je uspio pobjeÊi
iz kolone smrti u jedno slovensko selo gdje ga je sakrila jedna æena. No, ubrzo je
ponovno nestao iz Graca.
Upravo na sv. Franju uhvatila ga je Udba naredivπi mu da isti Ëas napusti Gradac.
Nije imao priliku otiÊi na Tomilje, pozdraviti se s braÊom i roditeljima. Otiπao je
ponovno u Sloveniju i godinama se nije pojavljivao u Gracu.
Udbini progoni su se nastavljali. Svi koji se nisu pokoravali zakonima
novonastalog reæima zatvarani su na viπegodiπnje robije, koje su izdræavali u
zloglasnim kazamatima diljem okupirane domovine Hrvatske: u Zenici, FoËi,
Lepoglavi, Gradiπki, Glini, Stocu, Kotoru, Mitrovici i drugim logorima.
Stipan GrubiπiÊ Tale - stogodiπnjak, snimljeno u ÆepËu
111
Nad ponorom pakla.pm65
111
27.02.01, 16:33
Doprema sijena sa SvinjaËe u Gradac ( godina 1951.)
/Prema kazivanju Frane FilipoviÊa - BikuljiËiÊa/
Frano FilipoviÊ BikuljiËiÊ - Proganjan i zatvaran viπe puta,
odleæao dvije i pol godine zatvora, a sve to zbog manjeg tovara
sijena nego πto je tzv. narodna vlast oËekivala
- Ekipa oko tridesetak konjanika krenula je u Rakitno po nalogu okupatorske
vlasti s namjerom natovariti konje sijenom, ali je u Rakitnu prije nas druga ekipa
veÊ otela sijeno i otjerala - priËa Frano.
- Krenuli smo dalje prema Blidinju, Risovcu i SvinjaËi. Teπko nam je pao ovaj
nalog jer smo ljudima morali otimati njihovu ljetinu i tovariti na konje. DomaÊi
ljudi su nas zbog toga prezirali. Nisam htio na silu uzimati njihovo sijeno, veÊ sam
rekao jednoj djevojci da nam pomogne sakupljati sijeno, naπto mi ona veli: “OÊu te
avlu dat!” Ipak, brzo je omekπala videÊi da ja nisam okupatorski sluga. Sijeno smo
natovarili i krenuli prema Posuπkom Gracu. Moje su bale bile upadljivo male. Kada
su ih izvagali obje su imale sedamnaest i po kila sijena zbog Ëega sam upao u oËi
narodnoj vlasti. Ubrzo su me zatvorili zajedno s roakom Antom i drugim mjeπtanima.
Kada su me pustili iz zatvora, ponovo su me pozivali i zatvarali, a sve to zbog onih
sedamnaest i po kila sijena πto sam dotjerao iz planine i predao u Malu Moskvu
kako smo tada zvali OreËov zaselak u kojem je bio formiran “kolektiv”.
Nakon muËenja i ispitivanja po zatvorima u Posuπju, ©irokom Brigu, VraniÊu,
osudili su me na πest godina robije u Mostaru, a sve zbog onih sedamnaest i po kila
hrane koju sam dotjerao njihovoj stoki.
112
Nad ponorom pakla.pm65
112
27.02.01, 16:33
Dok se Frano nalazio u zatvoru, posjetila ga je æena Anica (Gajetanova) koja mi
je ispriËala sljedeÊe:
- Kada sam stigla u Mostar vidila sam kako zatvorenici ziu zid oko nove zgrade
πto je oteta od Ëasnih sestara. Ugledala sam Vranu i bacila mu cigarete preko zida,
ali ih je uzeo Ëuvar, a potom mene strpao u zatvor. To je bila jedna sobica ispod
nekakvi’ stepenica. U sobici je bilo tisno; ni ustat’ ni leÊ’. Kada su me pustili, srila
sam Nikolu FilipoviÊa kojega smo u selu zvali Nikolica. Nije ga brigalo πto je sa
mnom bila njegova strina Bobanuπa, Nikola nam reËe: “Nosite li zatvorenicima?!
Stidim se πto smo na istom prezimenu!”
Mi smo πutile, nismo odgovorile niπta. Ko je smio πto reÊ’ narodnoj vlasti.
Nakon obnove sudskog postupka Frano je puπten na slobodu, ali je ipak odleæao
pune dvije godine zatvora zbog sedamnest i pol kilograma sijena.
113
Nad ponorom pakla.pm65
113
27.02.01, 16:33
114
Nad ponorom pakla.pm65
114
27.02.01, 16:33
GORAK OKUS PE»ALBE
115
Nad ponorom pakla.pm65
115
27.02.01, 16:33
116
Nad ponorom pakla.pm65
116
27.02.01, 16:33
Naukovanje u Zenici
Teror i nasilje poslijeratnog komunizma postajali su iz godine u godinu sve teæi.
Neprijateljske sluge izvrπavaju zadaÊe po nalogu okupatora; provociraju ljude, privode
ih u zatvore i ubijaju po neËijoj æelji, bez suda; jednom rijeËju progone hrvatski
narod. Formirane su prisilne radne brigade. Tko bi se suprotstavio odzivu na tzv.
dobrovoljni rad bio bi priveden i umjesto jednog, morao je raditi dva mjeseca u
brigadi. Stariji ljudi koji nisu bili za brigadu, po kazni su morali tucati kamen na
cesti i praviti kuluke. Radili su na izgradnji zadruænih domova za one koji su se
udruæili u kolektiv. Narod je te kolektive zvao kolutari. Siromaπtvo i glad postali su
nesnoπljivi. Hrane nije bilo ni za jedan obrok. Sva pokupljena ljetina morala se predati
okupatoru. Po selu bi hodao procinitelj i odreivao koliko Êe tko morati dati æita,
bez obzira na to koliko je godina bila rodna.
Poπto je postalo neizdræljivo, zajedno s nekoliko mladiÊa iz sela, prijavio sam se
za odlazak u Zenicu na izuËavanje zanata. Otiπli smo u Mostar teretnim vozilom.
Bilo nas je iz cijele Hercegovine. U Mostaru smo presjeli u vlak za Sarajevo, a od
Sarajeva smo se vozili novom prugom do Zenice.
Na Haldi, u zeniËkim drvenim barakama, bili smo okupljeni svi koji smo se javili na
izuËavanje zanata. Tu smo bili rasporeeni na hranu i spavanje. Naπoj koloni koja
je krenula prema gradu prikljuËila su se djeca iz Banje Luke, Dervente, Odæaka i
drugih opÊina. Stigli smo u restoran Papirna menza i dobili slab objed i blokove za
mjesec dana s vrlo malo kruha πto je bilo nedostatno za preæivljavanje. Kad smo se
poæalili na hranu, predsjednik omladine odræao nam je predavanje uz napomenu:
- Drugovi omladinci, vi morate nauËiti svoj stomak danaπnjem æivotu jer mi smo u
krizi, a izgraujemo Jugoslaviju.
Teπko smo podnosili tu strogost i slabu prehranu, ali smo strpljivo Ëekali daljnje
upute i zadaÊe. Za nekoliko dana sakupiπe nas na jedno zborno mjesto, proËitaπe
naπa imena, te pozvaπe u jednu prostoriju gdje su nas rasporeivali. Jedne su slali u
djeËji dom, a druge u barake. Oglasio se tada i referent pitajuÊi tko je sin borca i tko
je u organizaciju primljen kao omladinac ili skojevac. Takve su odvajali na stranu.
Desetak se mladiÊa odmah odvojilo, a ostalo nas je viπe od stotinu koji smo pripadali
braniteljima domovine Hrvatske. Sinove boraca za Jugoslaviju smjestili su u uËeniËki
dom, a nas ostale strpali u barake. Omladinsko vodstvo nas poËe nadzirati i tjerati da
radimo najteæe poslove u industriji, kao robovi. Poslije nekoliko dana probnog rada
dobili smo nov raspored za uËenje zanata. Birali su tjelesno jaËe, spremnije za
kovaËnicu, a meu njima i mene. Rasporeen sam na poslove za obradu velikih
æeljeznih konstrukcija. Teπko sam podnosio noπenje ogromnog tereta. Tjelesno sam
bio potpuno iscrpljen, a psihiËki me ubijala spoznaja da su nas, djecu sa sela, u taj
posao ubacili smatrajuÊi da niπta drugo ne znamo raditi. OdluËio sam pobjeÊi.
117
Nad ponorom pakla.pm65
117
27.02.01, 16:33
LutajuÊi zeniËkim ulicama, izmuËen i gladan, susreo sam kolegu Dragu GaliÊa
iz Gorice koji mi je rekao da se prijavim u laboratorij i da uËim za laboranta kao i
on. Taj dan sam sreo i Ivana EviÊa iz Gruda koji je uËio za elektriËara. U toj
elektroinstalaterskoj grupi koju je vodio Rudo ArapoviÊ bili su EviÊ i jedan MuciÊ
od Ljubuπkog. Ivan mi je dao savjet da se prijavim u elektropogon Æeljezare πto sam
i prihvatio. Istoga dana odem u elektropogon i krenem uz stubiπte do ureda u kojem
je sjedio πef pogona, gospodin Karlo GuskoviÊ i njegov zet Albert, njemaËki
zarobljenik, koji je bio elektrotehniËar po zanimanju. Za stolom je sjedio jedan
sluæbenik bez ruke, po imenu Smajo. Predstavio sam se i rekao da æelim uËiti za
elektriËara. Rekao sam da sam iz Hercegovine - kotar ©iroki Brijeg. Nije bilo nikakvih
posebnih problema. Karlo GuskoviÊ je prihvatio moju ponudu i primio me. Kod
njega sam mogao raditi i uËiti zanat. Zapisao je moje podatke i dao mi radnu markicu.
Upoznao me s poslovoom montaænog odjela, gospodinom Francom Kapelarom.
Majstor Kapelar dao mi je posao sa starijim monterom Franjom PavliÊem.
Nakon par mjeseci preπao sam raditi na proËiπÊavanju ulja u elektrotransformatorima
s Jakobom Beckom, njemaËkim zarobljenikom. Beck i ja smo popravili jedan stroj
za proËiπÊavanje ulja kojega smo naπli u æeljeznom otpadu pristiglom iz NjemaËke.
Stroj smo osposobili, a Beckov sin nam je poslao papirnate filtere za proËiπÊavanje
ulja iz NjemaËke i tako smo uspjeπno proËistili sve transformatore. Za to smo dobili
pohvalu. Trebali smo dobiti i kupovne toËkice, ali su nam ih odbili, jer je Beck bio
zarobljenik, a moje mjesto roenja nije bilo politiËki podobno. Za mene se nije imao
tko zauzeti. Radili smo opasne poslove pri kojima se nije smjela dogoditi ni najmanja
pogreπka, a to je zapravo bilo nemoguÊe. U elektriËnoj centrali koju je odræavao
Jakob Beck morali smo pripajati kabele pod jakim naponom od 380 volti. Prilikom
zavijanja kabelskih papuËica na razvodne πine, struju nismo smjeli iskljuËiti. Jedanput
dok sam zavijao papuËicu stao sam na suhi drveni stolac koji je u trenu malo klecnuo
i u strahu da ne padnem i drugom sam se rukom neoprezno uhvatio za πinu, te tako
dobio izravno 380 volti napona. Viknuo sam i pao u nesvijest. Beck je Ëuo moj glas,
iskljuËio centralu i tako mi spasio æivot. LijeËnici su mi pruæili pomoÊ, ali sam
nekoliko dana morao ostati u ambulanti. Po povratku na posao kolegu Becka nisam
naπao. Nije viπe radio u centrali, jer je po komunistiËkom uvjerenju izvrπio sabotaæu
kad je iskljuËio struju. Tako je obustavljen rad nekoliko pogona jer je nanesena
velika πteta Æeljezari Zenica. KomunistiËko vodstvo se nije zanimalo za mene, premda
sam bio u æivotnoj opasnosti. Poslije sam radio s njemaËkim zarobljenikom Josefom
Fritzom, vodeÊim monterom koji je radio na montaæama trafostanica. S njim sam
ostao sve dok nisam pao u neprilike zbog usluga koje sam Ëinio zatvorenicima u
Æeljezari. Naime, zatvorenici su radili pod pratnjom naoruæanih Ëuvara, a poslije
118
Nad ponorom pakla.pm65
118
27.02.01, 16:33
zavrπenoga dnevnog rada, tjerali su ih u logor Zenica na ispiranje mozga i tzv.
revidiranje stavova. Jozo GrbeπiÊ, nekadaπnji zatvorenik Ëesto je po meni slao cigarete
zatvorenicima. Nije odreivao komu Êu ih dati, a tako je Ëinio i Ivan ©iriÊ, koji je
Ëak davao i novac, ali ga zatvorenici nisu smjeli uzeti jer je bila stroga kontrola
prilikom povratka u logor.
U to sam vrijeme polagao ispit za industrijskoga polukvalificiranog elektriËara.
Na ispitu je zajedno sa mnom bilo joπ trideset πest osoba. Meu ostalima bili su:
Jure AËkar i njegov brat Luka, Frano Ramljak i njegov brat Luka, Milan VujËiÊ,
Stipe Suton i mnogi drugi. Svi koji su znali ustav FNRJ poloæili su ispit. Ispitivao
nas je neki Panto, koji je bio πef osoblja Æeljezare. Dobio sam pitanje:
- Kada i gdje je formirana Prva partizanska proleterska brigada i tko je njen komandant?
- Prva proleterska brigada formirana je odmah poslije razlaza partizana i Ëetnika u
selu Rudo, u istoËnoj Bosni, 22.prosinca 1942. godine - ispalio sam ja, i dodao:
- Njezin komandant je bio KoËa PopoviÊ.
- Dobro, druæe - reËe Panto. - Proπao si na ispitu.
Znao sam da je politiËki dio ispita bio najvaæniji. Gospodina GuskoviÊa, zaduæenog
za struËni dio ispita, nije ni upitao jesam li odgovorio na struËna i teorijska pitanja iz
osnova elektrotehnike.
Ni danas ne znam zaπto su me nasmrt muËili
u Istraænom zatvoru u Zenici
Stanovao sam u novom naselju pored kolodvora u Kasini br. 9. Jednog jutra,
odlazeÊi na posao, presrela su me dvojica udbaπa u civilu, na kolodvoru. Zaustavili
su me i zatraæili osobnu kartu. Kad sam rekao da je nemam, zgrabili su me za ruku i
poveli do gradskog zatvora, strpali me u Êeliju, zalupili vratima i otiπli. Oko podneva
dijelili su objed, ali bez kruha. Kako nisam bio na popisu za hranu, dadoπe mi neπto
rijetko kuhano. Drugo jutro doe kod mene jedan udbaπ u civilu i pozva me da
uzmem stvari i krenem s njim. Kako nisam imao nikakvih stvari, krenuo sam odmah.
U uredu me sasluπao i uzeo podatke. Udba je imala pripremljene materijale za
moje ispitivanje. PoËeli su od oca i braÊe, strica i drugih koji su njima bili sumnjivi,
zatim me smjestili u drugu Êeliju gdje je nastavljeno noÊno ispitivanje. »uo sam
jauk iz susjednih Êelija. ZloËinci pod znakom srpa i ËekiÊa muËili su zatvorenike.
Obuzimao me strah. U gluho doba noÊi kod mene je upalo nekoliko krvnika. Bez
ikakvih pitanja, skoËili su na mene i poËeli me tuÊi πakama i nogama. Kad su me
potpuno savladali i oborili, napustili su Êeliju. Poslije nekoliko sati, ponovno doe u
Êeliju jedan tzv. isljednik pitajuÊi me je li me tko dirao i tukao, te jesam li spreman
s njim razgovarati.
119
Nad ponorom pakla.pm65
119
27.02.01, 16:33
Raspitivao se potanko o mojemu sluËaju, kao da niπta nije znao. Odgovorio sam da
me nitko nije niπta pitao, veÊ je doπlo nekoliko tzv. drugova u Êeliju, pa su me
straπno tukli sve dok me nisu sruπili na pod. BuduÊi da udbaπ nije htio Ëuti takvu
istinu, drsko me prekinuo: - Zaπto laæeπ ? U naπem druπtvu nema tuËe, tebe niko nije
tukao - ustvrdio je, pa nastavio: - Ti bi to i na sudu rekao, a time bi mogao moje ljude
dovesti u veliku nepriliku. Da to od tebe nikada viπe nisam Ëuo, jesi li razumio?!
©utio sam, a on je napustio prostoriju.
I iduÊih dana po Êelijama se Ëuo jauk zatvorenika. Boravak u Êeliji bio je uæasan
jer do mene nije dopirala svjetlost.
Uskoro je neka komisija, u pratnji doktora Goldbergera, obilazila zatvor. Doktora
Goldbergera sam poznavao od ranije jer sam preko njega nabavljao lijekove za æenu
prijatelja Ivana GrubiπiÊa ©uπtera. Nije mi dao do znanja da se poznajemo. Doktor
je neπto biljeæio na svoj papir, a i ostali su neπto pisali. Zatim su napustili Êeliju.
MuËenja i sasluπanja su se nastavljala. Uslijed svih tortura bio sam veÊ izgubio
orijentaciju, nisam viπe znao ni koje je doba dana i godine. Pri posljednjem sasluπanju,
bez batina i pritisaka, tzv. isljednik mi je rekao da idem na svoj posao i da Êe mi sve
biti priznato kao da sam radio.
Premda iscrpljen, iznemogao, gol i bos, radovao sam se slobodi napuπtajuÊi malu
tamnicu, ali ostadoh u velikoj koja se zove Jugoslavija - pomislio sam. Znao sam da
meni ovdje nema æivota. Sve viπe me progonila misao da je moæda razlog mojemu
muËenju moje podrijetlo - kotar ©iroki Brijeg Ëije je ime toliko razjarivalo Udbu, pa
su me stoga tukli i muËili svom æestinom. Prisiljavali su me da im kaæem gdje su mi
braÊa, tvrdeÊi da je kod mene dolazio brat Mate i drugi momci za koje se uopÊe ne
zna jesu li æivi, te pitali kakve sam veze imao s Markom iz ÆepËa. Za Marka sam
znao da je bio student bogoslovije. Radio je kao namjeπtenik u kotarskoj upravi u
Zenici. Znao sam samo da je osuen na smrt i pogubljen. Zapravo sam dobro poznavao
Antu, Markova prijatelja iz ZavidoviÊa. Skupa smo nekad prikupljali pomoÊ i donosili
na odrediπte u Zenicu odakle bi je dalje vozili za sjemeniπte u Visokom. KatoliËka i
muslimanska sela bila su πirokogrudna u davanju pomoÊi. SjeÊam se dobro
gostoprimstva u kuÊi kod jednog Atifa. Upitao nas je otkuda smo rodom. Rekli smo
da smo od ©irokog Brijega, na πto je on od radosti potrËao i pozvao svoju æenu
rekavπi: - Ovo su momci iz kotara ©iroki Brijeg odakle je i moj prijatelj Ivan Zovko.
Æena nas je srdaËno pozdravila i dodala: - Ivan i Atif su zajedno bili u Hrvatskoj vojsci.
Atif i njegova æena su nas uputili kod sigurnih osoba na odrediπte, u kuÊu Drage
Kajase, odatle bismo dalje otpremali prikupljenu pomoÊ. U ekipi za prikupljanje
pomoÊi sa mnom su bili Marko ©imiÊ, Luka Ramljak, Luka Sesar i Vlado GrubiπiÊ.
Ni danas nisam razumio zbog Ëega su me optuæivali za poznanstvo s Markom iz
ÆepËa, jer tog Ëovjeka nikad nisam ni vidio, samo sam o njemu Ëuo.
120
Nad ponorom pakla.pm65
120
27.02.01, 16:33
Premda na slobodi, nisam se mogao oteti dojmu mrænje istraæitelja prema nama
koji smo bili od ©irokog Brijega. Ni ime mu nisu mogli izgovoriti, veÊ bi umjesto
njega upitali: - Jesi li ti s mista? Ja sam uvijek odgovarao da jesam s mista, od
©irokog Briga. Nikad ime svoga kotara nisam utajio, ni onda kad je zakonski
zabranjeno i promijenjeno u ime Liπtica.
Pri izlasku iz zatvora susreo sam jednoga starog poznanika, robijaπa Ivana ©iriÊa.
Ivan se zaËudio kad me ugledao i upitao: - Zar si se opet vratio u Zenicu?
S tugom sam se nasmijao i rekao: - Ja, Ivane, uopÊe nisam napuπtao Zenicu, veÊ
sam bio u istraænom zatvoru. Ne znam zaπto.
IspriËao sam mu sve πto se sa mnom dogodilo. Prijatelj me pozvao u stan i dobro me
ugostio. Tu sam se okupao, presvukao, dobio odjeÊu, makar malo poveÊu, ali mi je
dobro doπla. Krenuo sam ponovno na posao u Æeljezaru.
UËestali Udbini pozivi da doem na razgovor preπli su u dosadu. Kad bih im se
javio, nisu me niπta pitali samo bi rekli da Êe me ponovno zvati.
Sarajevo
Napustio sam Zenicu. OdluËio sam traæiti posao, ali s laænim podacima o sebi.
Stigao sam u Sarajevo, gdje sam uzalud kucao na vrata mnogih poduzeÊa. LutajuÊi
sarajevskim ulicama, sreo sam Blagu VranjkoviÊa, kolegu iz puËke πkole. Blago mi
je kazao da ima poznatih oficira u vojnom poduzeÊu VogoπÊa i da Êu tamo dobiti posao.
- Odmah poi sa mnom, ali ne reci da si ikoga imao u Hrvatskoj vojsci - rekao mi je.
Krenuli smo prema Koπevu, Ulicom kralja Tomislava, zatim preko Kobilje glave
spustili se u VogoπÊu. Tu sam se odmorio, naspavao, i otiπao u poduzeÊe potraæiti
posao. Trebao sam dati pismenu izjavu sa svojim æivotopisom. Morao sam
poimeniËno navesti Ëlanove uæe obitelji, njihova zanimanja, i tko je od njih bio u
Hrvatskoj vojsci. Znao sam da ne smijem napisati istinu, jer me neÊe primiti u
poduzeÊe. Napisao sam potpuno krivo izvjeπÊe i predao ga πefu sluæbe za osoblje.
Istoga dana bio sam primljen na posao u Elektropogon 113. Tamo sam naπao πefa
elektroodjela, gospodina Petra SkramoÊnog. Upitao me πto znam raditi, a potom me
uputio na ispomoÊ u veliku trafostanicu na kojoj su radove izvodili monteri “Rade
KonËara” iz Zagreba. Tu sam ostao raditi godinu dana. Uz rad sam nastavio trenirati
boks u ekipi “Tempo”. Trenirao nas je Safet BaπiÊ, koji je pod svaku cijenu od mene
htio napraviti vrsnog boksaËa. Govorio sam ikavicom, pa su me zvali Mate. Bio
sam omiljen u poduzeÊu jer su i oficiri bili ljubitelji boksa.
Kada su monteri “Rade KonËara” preselili u Bugojno na nove poslove, ja sam se
preselio u baraku obavljajuÊi razne elektriËarske radove u odjelu 113. Odræavali
smo sve u poduzeÊu, od ulaza do pirotehnike. Za odræavanje glavne vojne radio
postaje bio je odgovoran naπ πef, Pero SkramoÊni. »esto sam radio noÊne smjene
121
Nad ponorom pakla.pm65
121
27.02.01, 16:33
kao deæurni elektriËar, i kad bih ujutro dolazio u baraku odmah bih zaspao. Jednog
jutra tek πto sam legao zaËula se lupa i galama u baraci. Na mojim vratima se zaËu
lupanje i povici: - Ustani! Diæi se bando!
»im sam otvorio vrata, uletjeπe dvojica muπkaraca s puπkama uperenim u mene:
- ©ta si radio ovdje - upita jedan. Rekao sam da ovdje stanujem i da me puste na miru.
- Da te mi pustimo na miru da leæiπ, a drugovi naπi da rade u pogonima - uzvratio je
naoruæani muπkarac.
- ©ta Ëekate, zaπto lutate s tim puπËetinama u ruci, zaπto ne pomognete svojim
drugovima? rekao sam.
Na tu moju primjedbu drugi muπkarac æestoko zagalami: - OblaËi se i smjesta s nama!
Vidio sam da je uzalud govoriti istinu tim grubijanima. Obukao sam se i izaπao iz sobe.
Uzalud su bile kuÊipaziteljeve rijeËi: - Momak je doπao jutros s posla i htio se odmoriti.
- On mora s nama! - neumoljiv je bio policajac u civilu.
Pobunio sam se, ali su uskoro doπla joπ trojica naoruæanih tzv. drugova i prisilno me
poveli u poduzeÊe.
Par dana prije toga u poduzeÊu je bila izvrπena sabotaæa, u proizvodnji topovskih
kugli. O tome se πaptalo. Znalo se da je nekoliko oficira i civila otjerano u zatvor.
Pod pratnjom naoruæanih civila strepio sam da me ne svrstaju meu sabotere, jer
sam radio na odræavanju strojeva na kojima je sabotaæa izvrπena. Kao elektriËar
odræavanja strojeva radio sam i na velikim uran - presama koje su presale topovske
Ëahure, i tokarskim strojevima za obradu topovskih kugli. Doveli su me u Ëetvrti
odjel i predali me jednom majoru, πefu pogona. Postavili su stol nasred velike
dvorane. Major je pozvao sve radnike iz Ëetvorke i petice, kao i ostalih pogona da se
okupe kako bi im odræao govor. Naredio mi je da se popnem na stol uz zapovijed da
se okrenem na sve Ëetiri strane kako bi me narod vidio. Posluπao sam naredbu,
okrenuo se i sluπao daljnje upute.
- Drugovi, evo joπ jednog sabotera. On ne æeli da uËestvuje u izgradnji petogodiπnjeg
plana. Cijelo vrijeme dok je radio na montaæi ureaja mogao se vidjeti sa saboterima.
Ako ga niste vidjeli on Êe se okrenuti ponovo da ga dobro vidite i upoznate - vikao
je major.
Stajao sam ponosan i bez imalo griænje savjesti jer sam znao da me gotovo svi
poznaju i cijene. Nitko me u poduzeÊu nije mrzio. Pozdravio sam ih mahanjem
ruku. Na to major reËe: - Drugovi, jeste li za to da se i njemu sudi?
Svi su πutjeli. Nitko se nije oglasio osim oruæanih kosovaca koji su me doveli iz
barake. Major me predao na raport pukovniku MariÊu koji je bio πef mehanizacije
poduzeÊa, pod Ëiji je nadzor ulazio i Elektropogon 113. Jedan je oficir MariÊu podnio
raport o mom sluËaju. Pukovnik MariÊ je rekao: - Suditi svakom saboteru, tako i
ovomu koji odbija da sudjeluje u izgradnji socijalizma!
122
Nad ponorom pakla.pm65
122
27.02.01, 16:33
Odveli su me kod πefa osoblja i kod oficira KOS-a. Zloglasnog oficira sam
poznavao, susretali smo se Ëesto jer se zabavljao s roakinjom moje gazdarice. Kad
me sasluπao, kosovac je napravio zapisnik, naruËio crnu maricu i otpremio me u
vojnoistraæni zatvor u Sarajevo. Pod istragom sam zadræan deset dana. Poslije su me
vratili u poduzeÊe na posao. Imao sam tek osamnaest godina, pa je ocjena bila da
sam bio premlad za izvrπenje sabotaæe. Ponovno sam se naπao na glavnim ulaznim
vratima poduzeÊa. Vratar me nije niπta pitao, nije ni znao da sam bio u zatvoru. Kad
sam otvorio vrata odjela za osoblje, πef me je zaËueno pogledao i rekao: - Vratio si
se, Mate?
Odgovorio sam potvrdno i pitao mogu li raditi.
Velikoduπno me podræao i poËeo sam ponovno raditi. Nakon nekoliko dana pozvao
me direktor Mugoπa da doem kod njega u ured. Pitao sam ga trebam li ponijeti
alat, na πto mi je on odgovorio da ne trebam. U njegovu uredu sjedili su πef osoblja
i oficir KOS-a. Direktor mi je ponudio da sjednem, nudeÊi mi cigarete i piÊe. Nakon
kraÊeg vremena, izvadio je jedan papir iz ladice i dao mi ga da proËitam govoreÊi:
- ProËitaj, Mate, i reci je li sve u redu kako tu piπe .
- Jest, tako je - odgovorio sam mu nakon πto sam vidio da je to ista ona izjava koju
sam dao prilikom stupanja na posao. Potom sam dobio drugi papir. Opet me upitao
je li sve tako kako piπe u izjavi.
- Jest, tako je kako piπe u izjavi - rekao sam i shvatio da su stigli toËni podaci iz
mjesnog odbora; sve o roditeljima, braÊi, striËevima i njihovim obiteljima.
U izjavi koju sam ja dao stajalo je da imam samo oca, majku i maloga brata. Stariju
trojicu braÊe - Matu, Jozu i Antu nisam spominjao, jer su oni bili branitelji NDH.
Moj brat Jozo preæivio je Kriæni put. Mate i Ante su poginuli u obrani NDH.
U izjavi koja je stigla iz mjesnog odbora, a koju je potpisao predsjednik Ivan OreË
Ika pisalo je da su moj otac, tri brata i striËevi bili neprijatelji Jugoslavije; te da su:
“oni pripadali neprijateljskim formacijama u NDH”. Pisalo je, takoer, da mi se
stric nalazi na izdræavanju dvadesetogodiπnje robije u Zenici kao neprijatelj Jugoslavije.
- Zaπto si dao laænu izjavu? - upitao je direktor.
- Ne bi me htjeli primiti u poduzeÊe da sam pisao toËnu izjavu - rekao sam.
Oficir KOS-a ispuni ponovno nalog da se sprovedem u vojnoistraæni zatvor u
Sarajevo. Stigla je crna marica i za jedan sat veÊ sam bio u zatvoru. PoËela je
istraga i sasluπavanje. Meu istraæiteljima koji su preteæno bili Srbi bio je i jedan
izrod hrvatskoga naroda. Tvrdio mi je stalno da je odgojen u marksistiËkom duhu i
da je on idealan komunist. Ovaj krvolok me najviπe muËio. Nakon mjesec dana
batinanja i torture, potpuno sam oslabio i izgubio snagu. Dnevno su mi davali samo
25 dkg kruha. ObeÊavali su mi, da bih mogao dobiti pola kilograma kukuruze ako
priznam. U tim teπkim mukama dani su mi sporo prolazili. Jedne noÊi doveli su mi
dvojicu ljudi na suoËenje. Bili su toliko iscrpljeni da ih nisam mogao prepoznati.
123
Nad ponorom pakla.pm65
123
27.02.01, 16:33
Jedan od njih mi je rekao:
- Ja tebe poznajem, a poznajeπ i ti mene. Ja sam bio kontrolor na topovskim kuglama,
a ti si elektriËar. Polagao si nove vodove do strojeva za obradu kugli.
Istraæitelj ga je prekinuo, a meni zapovijedio da kaæem u lice ovoj dvojici zatvorenika
πto smo skupa radili u poduzeÊu. Rekao sam da s njima nikada niπta nisam Ëinio, niti
sam razgovarao, osim pozdrava. Oficir se naglo razljutio, okrenuo se Ëuvaru i
zapovijedio: - Smjesti ga u onu sobu!
PoËeli su me tuÊi, ispitivati i zastraπivati. »esto su dovodili zatvorenike i pitali poznam
li ih. U poduzeÊu je sabotaæa bila Ëesta pojava, posebno na proizvodnji topovskih
granata i punjenju morskih mina. Topovi su isprobavani u krugu poduzeÊa, u dolini,
podalje od pirotehnike. Tu su se punile i morske mine. Saznao sam da su iz svake
serije topovskih granata ispravne bacali u otpad, a neispravne su slali na punjenje.
Te neispravne topovske cijevi bi pucale i rasprπavale se. Nisam znao tko je Ëinio
sabotaæu takve vrste.
Svakim danom bilo mi je sve teæe, potpuno sam oslabio i izgubio koncentraciju.
Nisam mogao odgovarati na sva postavljena pitanja. Krvnici su izmiπljali najgore
zloËinaËke metode muËenja i postavljali nerazumna pitanja. Najteæe od svega mi je
bilo hodati po Ëavlima koji su samo malo virili iz dasaka. Teπko sam podnosio i
udaranje laganim ËekiÊima po noktima ruku. Ipak, najteæe mi je bilo podnositi glad.
Prigodom jednog sasluπanja suoËili su me s trojicom zatvorenika iz mojega poduzeÊa.
Oni su rekli da s njima nisam nikada niπta imao. Poznavali su me kao elektriËara i to
je sve. Istraæitelji su mi ponovno ponudili cigarete, kavu, kolaËe i rakiju. Nizali su se
naizmjeniËni savjeti u stilu da sam mlad i da mogu biti koristan druπtvu, te da bih se
trebao odgojiti u socijalistiËkom duhu i postati dobar oficir kao i oni, te “Ëuvati
tekovine narodne revolucije”. Rekli su mi da od mene oËekuju jednoga novog patriotu,
da im neÊu zamjeriti πto su me muËili u zatvoru. IzvlaËili su se kako im je æao πto mi
nisu dali tzv. naprednu literaturu. Jedan od njih mi je doslovno ovako rekao: - Mi
πirimo bratstvo i jedinstvo Srba, Hrvata i Muslimana. Naπa je dræava jaka i treba
dobrih sinova. Nadam se da Êeπ i ti biti isto jedan od tih dobrih kao primjer drugima.
Samo se trebaπ dobro izgraditi.
- Jest, tako je! - odgovorio sam prkosno, a misleÊi u sebi: - Vaπa socijalistiËka
ideologija moju krv pije, a vi krvnici nikada neÊete biti primjer ljudima, veÊ ste
ljudoæderi i krvopije hrvatskog naroda.
ZahvaljujuÊi Bogu, sutra ujutro su me pustili iz zatvora. Toga dana stigao sam
pred zgradu direkcije u VogoπÊu, poduzeÊa koje je nosilo ime krvoloka i ubojice
hrvatskoga naroda - Tita. Iz tog poduzeÊa su me dva mjeseca prije odvezli u zatvor.
Pred zgradu je izaπao oficir KOS-a i uveo me kod πefa osoblja. Rekao mu je da
me ponovno primi na posao, jer sam bio pod istragom i nisam prekidao radni odnos.
UnatoË tvrdnji kosovca da nisam bio osuen, veÊ sam bio pod sumnjom u zatvoru,
124
Nad ponorom pakla.pm65
124
27.02.01, 16:33
πef osoblja nije æelio ni Ëuti za moj povratak na posao. U tom trenu je uπao jedan
oficir i prekinuo njihovu prepirku rijeËima: - Ja imam prijatelja u poduzeÊu
Elektrocentar u Sarajevu i po mojoj preporuci Matu Êe sigurno primiti na posao.
Taj oficir me simpatizirao kao Ëovjeka i sportaπa, pa je napisao popratno pismo
koje sam po dolasku u Sarajevo predao πefu osoblja Elektrocentra. Sa mnom je
poπao i jedan prijatelj koji mi je ponudio neπto novaca da imam za hranu do prve
plaÊe. Preporuka je uspjela, istoga dana sam primljen na posao. Odmah sam dobio
putni nalog za teren u Ostroæac, gdje su se obavljali dalekovodni radovi Konjic - Jablanica.
Liπtica se samo rijeka zove, Brijeg ©iroki rodno mjesto moje
Na putu za Ostroæac posjetio sam strinu koja je æivjela sama jer je moj stric Mijo
izdræavao dvadesetogodiπnju robiju u zeniËkom zatvoru. Mijo je najprije bio osuen
na smrt, ali mu je poslije kazna ublaæena na dvadeset godina robije. Strina je æivjela
u Hrasnu na Dolac Malti. Ujutro me strina izvela na balkom i glasno rekla da Êe
zovnuti kumu RajiÊku da me vidi. Naime, u susjedstvu je æivjela æena koja je
optuæivala mojega strica. Kad se kuma pojavila, strina joj je ponosno rekla: - Evo,
kumo, vidiπ, ima nas joπ æivih! Htjela je susjedi dati do znanja kako mlai uspjeπno
zamjenjuju starije Ëlanove obitelji....
Susjeda koja je optuæila mojega strica, dobro je Ëula te rijeËi.
Krenuo sam na vlak za Ostroæac. Kad sam stigao na glavni kolodvor u Ostroπcu,
produæio sam pjeπice do Starog Ostroπca jer se tamo nalazila ispostava uprave
poduzeÊa Elektrocentar. Poslovoa Mustafa me rasporedio u montaænu grupu koja
je izvodila radove na dalekovodnoj mreæi iznad sela Radiπine - RibiÊi, u smjeru
mjesta Jablanica. Nekoliko mjeseci sam radio kao elektromonter. Graevinske radove
izvodili su zidari i tesari. Za drvene stupove bio je zaduæen Stipe ©imiÊ od Imotskog,
a za betonske stupove takoer su bili zaduæeni majstori iz Imotskog. Cement, pijesak
i vodu za izradu dalekovodnih stupova na brdo su nosile æene i djevojke iz naπih
krajeva na svojim leima, za vrlo malu naknadu. Kad bi razvlaËili æicu na velikim
daljinama po brdima, u pomoÊ bi nam pristizale omladinske brigade.
Tu je bila mladost s cijeloga hrvatskog prostora od Zemuna do Istre, od Boke
kotorske do Meimurja. Najviπe ih je bilo iz jugoistoËnog dijela Domovine. »esto
se Ëula domoljubna pjesma, a kad bi u pjesmi spomenuli ime ©irokog Brijega
zavladala bi tuga zbog promjene njegova imena u ime Liπtica. UnatoË neimaπtini i
muËnom radu pjevalo se i veselilo. Usprkos okupatoru pjevali smo:
“Oj ©iroki pridiπe ti ime, pa se nemam ponositi Ëime” i “Liπtica se samo rijeka zove,
Brijeg ©iroki rodno mjesto moje” - nakon Ëega bi nastala strka. Udbaπi su htjeli
uhvatiti pjevaËe jer su znali da hrvatska mladeæ gleda na promjenu imena kao na
politiËki potez.
125
Nad ponorom pakla.pm65
125
27.02.01, 16:33
Nakon nekoliko mjeseci preπao sam u æeljezniËko-graevinsko poduzeÊe “Broj 1 Sarajevo”. Izvodili smo radove na izgradnji æeljezniËke pruge Konjic - Jablanica.
Primio sam duænost deæurnog elektriËara na terenu RibiÊi - Ostroæac - Stari Ostroæac
- Crnaj - ÆugliÊi do Jablanice, te tunel Crnaj - Jablanica. U drugoj polovici prosinca
velike poplave zahvatile su Ëitavo podruËje od Konjica do Jablanice. Vodena stihija
nosila je sve pred sobom ukljuËujuÊi i barake u kojima su spavali radnici koji su nastradali.
Stigao je BoæiÊ 1952. godine. Neretva se nije povukla u svoje korito. Otrgnula je
i jedan od naπih dalekovodnih stupova. Naπ πef, Ivan »ule zaputio se Ëamcem do
stupa na otoku. Brza stihija ga je zanijela i tjerala pred sobom niz Neretvu. »amac se
nije mogao zaustaviti, proπao je selo RibiÊi i stigao na razliveni dio rijeke /OstroæaËko
polje/. Iz vode su virili vrhovi stabala za koje se Ivan »ule zajedno s Ivanom monterom
uhvatio, te su se tako spasili.
U vrijeme tih poplava u Radeπinama su muËki ubijena dvojica graevinaca, braÊa
SmiljaniÊi dok su se vraÊali s posla. Odrezali su im glave. Poslije se saznalo da je
braÊu SmiljaniÊe ubio jedan Srbin iz »elebiÊa.
Udba se ubojstvom bavila vrlo povrπno, doduπe ubojica je osuen na robiju, ali
mu je ta kazna poslije upola smanjena.
Susret s Antom FilipoviÊem - ©arinim
Bila je kasna zima 1953. godine. Zatekao sam se u jablaniËkom tunelu na
popravcima elektriËnih vodova koji su bili isprekidani prilikom miniranja. Na izlasku
iz tunela prema Jablanici stigao me kolega i upozorio da odmah odem nazad u Crnaj
jer me Ëeka jedan prijatelj. GurajuÊi vagon stigao sam brzo na ulaz tunela i odmah
spazio robijaπa Antu FilipoviÊa ©arina. Bio je odjeven u dug kaput ispod kojega je
imao zatvorsku odoru. ZaËueno sam ga upitao: - Otkuda ti, Ante, jesu li te pustili iz
zatvora i kako si stigao do mene?
- ©uti! Ne govori glasno, poslije Êemo razgovarat o svemu - odgovorio mi je on.
Pozvao sam Jozu ZoriÊa Loπina i Ivana GrubiπiÊa ©Êurlu koji su bili u obliænjim
barakama, jer sam znao da su to osobe kojima se moæe vjerovati i reÊi im sve o
Antinoj robiji. Smjestili smo se u baraku. Kad se Ante okupao i presvukao, poËeli
smo otvoreno razgovarati. Potanko nam je pripovijedao o tome kako je osuen u
Mostaru, a potom premjeπten u Zenicu na izdræavanje kazne. Uzalud je traæio da ga
puste na vanjske radove. Nakon duæeg vremena spremao se transport zatvorenika za
Vareπ zbog preuzimanja novih poslova. Tako je sreÊom napustio zloglasni logor u
Zenici, te krenuo za Vareπ. Paæljivo sam sluπao njegovu priËu. Ante je nastavio:
- U Vareπu sam radio kao i ostali robijaπi na raznim poslovima. Traæio sam priliku
za bijeg jer mi je ostalo pet godina teπke robije. Pobjegao sam skupa s kolegom iz
©irokog Briga, iz sela Britvice, Boæom Soldom, te joπ dvojicom iz Dalmacije. Rastali
126
Nad ponorom pakla.pm65
126
27.02.01, 16:33
smo se u planinama, kad smo preπli prugu Sarajevo - Zenica. Kolege iz Dalmacije
otiπli su kuÊi, kao i Boæe Soldo. Ja se, evo, uputio ovdje kod tebe, jer sam saznao da
si ti tu. Morao sam s tobom razgovarati.
Proveli smo tri dana skupa, a onda sam ga otpratio do Dreænice. Pri rastanku, Ante
mi reËe: - Znam, Slavko, da Êeπ i ti traæiti izlaza kako bi se prebacio preko granice.
Zato kad ti ustreba javi se Ferdi »uljku Jurkinu, jer on ima dobre veze s emigracijom.
Ante je nastavio put prema zapadnoj Hercegovini.
Skrivao se po raznim mjestima - Gradac, SoviÊi, Grude, Imotski, ËekajuÊi da ga
Ferdo »uljak prebaci u Italiju.
Vinka ©imiÊ i Zora ©imiÊ ispred pojate gdje je insceniran sukob i
gdje je, najvjerojatnije, ubijen Ante FilipoviÊ ©arin
SluËaj smrti Boæe Solde IveπkoviÊa
Od ©irokobrijeæanina Mile ©uπka sam saznao da je Antin kolega Boæo Soldo iz
Britvice ubijen iznad kuÊe ubrzo nakon πto je pobjegao s robije. Ubio ga je Vice Sopta.
Boæo Soldo IveπkoviÊ roen 1925. godine u Donjoj Britvici. Bio je osuen u
Okruænom sudu u Mostaru na dugogodiπnju robiju odakle je otpremljen u Zenicu.
Zatim je prebaËen u Vareπ, gdje su robijaπi izvodili razne teπke radove u Æeljezari,
na usjecima i ukopima. Uspio je pobjeÊi zajedno s Antom FilipoviÊem iz Posuπkog
127
Nad ponorom pakla.pm65
127
27.02.01, 16:33
Graca i dvojicom robijaπa iz Dalmacije. Prilikom bijega uputio se u rodni kraj gdje
se sastao sa svojom suprugom, majkom i dvoje djece. Dok se Boæo krio u blizini
kuÊe, Udba ga je putem svojih douπnika otkrila, uhvatila i odvela malo dalje od kuÊe
gdje su ga muËili. Vice Sopta ga je nakon muËenja usmrtio rafalom iz parabele. Iza
njega je ostala supruga i dvoje malodobne djece.
Tih dana po πirokobrijeπkim selima harao je Mirko Praljak. Kako mi reËe starica
Marta, Praljak je nemilosrdno tukao mnoge ljude.
- Sve kuÊe po selin su za njeg bile male i niske jer je ta strvina bila krupna i visoka,
pa je sve ærtve tuka’ prid kuÊam.
Marta mi je rekla da je s njim bio i jedan po nadimku Bili, πto ga je Praljak poslao u
πumu Boæi da se pretvara, kao da je i on kriæar. Meutim, Bili je izdao Boæu i javio
Udbi gdje se on nalazi, iako je boravio s njim, sve do njegove smrti. U vrijeme
Boæina ubojstva Praljak je skupa sa svojim krvnicima muËio narod, ne samo u Britvici,
nego u svim okolnim selima.
- Samo da vidite πto je radio u CrnËu i IzbiËnu, Crnim Lokvama i LjubotiÊima. Boæe
saËuvaj! - zakljuËila je starica Marta.
SvjedoËanstvo Boæe Brekala
U razgovoru kojeg sam obavio u Poæegi s Boæom Brekalom, djeverom kÊeri
pokojnoga Boæe Solde ubijenog 1953. godine u Donjoj Britvici u Hercegovini, doznao
sam niz detalja o ovom zloËinu.
- Dobro se siÊam zloËina okupatorske vojske i izroda rvackog naroda koji su
sramno sluæili okupatoru domovine Rvacke; ubijali, muËili i pljaËkali rvacko
puËanstvo - kaæe Boæe, te nastavlja: - Moj prijatelj Soldo pobiga je iz zatvora i doπa
kuÊi di se skriva kratko vrime. U to doba Mirko Praljak i Vice Sopta sa ostalim
udbaπima organizirali su jednog douπnika po imenu Bili, te ga dobro pripremili da
stupi u vezu sa Boæom Soldom koji je veÊ bio u πumi i krio se od ubojica. Bili se
preko matere pokojnog Boæe sastao s Boæom i reka mu da je mora pobjeÊ u πumu,
jer nije moga trpit Udbin teror. Boæe je naivno povirova i primio ga k sebi. RuËavali
su zajedno u Boæinoj kuÊi. Nedugo potom, Bili je svojom vezom otkrio Mirku Praljku
i Vici Sopti di se Boæe nalazi. Udbaπi su tako doπli u Britvicu i pronaπli skloniπte u
blizini kuÊe. Boæu Soldu je ubio Vice Sopta iz automata. U crno je tako zavio Boæinu
majku i æenu. Za ovu tragediju prva je saznala Boæina majka koja im je donosila
ranu. Zaprepaπtena i sva u oËaju otrËala je kuÊi i kazala nevisti πto se dogodilo.
PlaË i jauk odzvanjali su selom. U tom je trenu naiπla Udba i s njima Bili koji se s
Boæom krio i do Boæina ubojstva s njim jeo u kuÊi. Bili je reka Boæinoj majci da ide
gore u πumu i zakopa onu “mrcinu”. Tako je zavrπio Boæe Soldo pred kuÊnim
pragom u Britvici.
128
Nad ponorom pakla.pm65
128
27.02.01, 16:33
Dok mi je Brekalo potanko prepriËavao sluËaj,
sjetio sam se i sluËaja Ante FilipoviÊa ©arina
kojemu je Udba na sliËan naËin napravila zamku u
SoviÊkom polju, u pojati Ferde »uljka Jurkina.
Ferdo je imao zadatak, isto kao i Bili, otkriti Antu
i predati ga Udbi, πto je i uËinio. Ubili su ga kod
Jurkine pojate. Zna se da je Bili za nagradu dobio
duænost πumara, a Ferdo »uljak, koji je izdao Antu,
umro je za dvije godine od suπice. Za izdaju je
doduπe dobio lijeËenje, ali mu ono nije pomoglo.
Crkao je.
Boæo Brekalo je nastavio: - Janja, æena pokojnog
Boæe ostala je udovica u dvadeset osmoj godini
Boæe Soldo
æivota. Nije mogla priboliti bol koju su joj nanile
kao vojnik Hrvatske vojske
ubojice hrvatskog naroda. U ta teπka gladna
vrimena jedva je uspila priraniti svoje dvoje dice.
Vrlo πkrto je govorila dici πto se dogodilo njihovu ocu. Od straha je πutila. Poslje,
kad su jednom prilikom nalazili udbaπi pored njezine kuÊe, svekrva je upitala Janju:
- Ko to bi?
- Proπlo je neko drvo kako li se zove ne znan - odgovorila je Janja.
Na to Êe svekrva:
- Nije to drvo, nego onaj praljak .
- Znan da je bila neka drvetina - dodala je Janja.
KÊi pokojnog Boæe, Dragica, s kojom sam razgovarao rekla mi je da se niËega ne
sjeÊa, jer je imala samo tri godine kad joj je ÊaÊa ubijen.
Kada je Boæe ubijen Dragica je imala dvije i pol godine, a Vinka nepunu godinu dana.
Dragica Soldo,
kÊi Boæina
Vinka Soldo,
kÊi Boæina
Janja Soldo,
æena Boæina
129
Nad ponorom pakla.pm65
129
27.02.01, 16:33
Izdaja i ubojstvo Joze Drinovca
Kad se danas prepriËava sluËaj izdaje, muËenja i ubojstva Joze Drinovca iz Rakitna
priËa zvuËi gotovo nevjerojatno. Prema svjedoËenju njegove æene Filipe koja æivi u
Zagrebu, Jozu je povjereniku Udbe za Rakitno prijavila jedna æena, njegova susjeda
kojoj je Jozo preπao plugom preko njezine njive. Zapravo, pravi razlog ne postoji.
Mjesna policija nije reagirala na njezine optuæbe, te je krivokletstvo zlobne susjede
upalilo kod Udbe. Sedmog travnja 1952. po njega je doπla posuπka Udba i odvela ga
u svoj zatvor, gdje je bio ispitivan i muËen viπe od mjesec dana. Odatle je odveden
u mostarski zatvor gdje je muËen najokrutnijim Udbinim metodama. O muËenjima
u mostarskoj ∆elovini, a posebno o muËenjima Joze Drinovca posvjedoËio mi je i
Ivan GrubiπiÊ Njaka koji je tada, takoer, bio zatvoren i osuen na dugogodiπnju robiju.
Jozo Drinovac
Ivan GrubiπiÊ Njaka
Æena pokojnog Joze, Filipa, svjedoËi kako mu je bila u posjetu tri puta i kako je
uvijek pitao za djecu - kÊi Danu koja je tada imala tri i pol godine i sina Juru koji je
imao nepunu godinu dana. Posljednji put kada je bila u posjetu, Filipa svjedoËi da je
Jozo bio potpuno izmuËen i da je na nogama imao teπke bukagije s kuglom. VeÊ mu
se i pamet mutila, nije bio pri potpunoj svijesti. Ponavljao je samo rijeËi svojoj æeni
Filipi: - Ja ne mogu potpisati ono πto piπe, jer ja to nisam poËinio.
130
Nad ponorom pakla.pm65
130
27.02.01, 16:33
Filipa je u nekoliko navrata od upravitelja zatvora traæila objaπnjenje uz prigovore
da ne mogu suditi Ëovjeku u takvu stanju. Upravitelj bi uvijek tvrdio da je Jozo pri
svijesti i da mu se neÊe suditi bez njezina znanja. Filipa nigdje nije naπla odgovora
za svoju nesreÊu, ni u mostarskom zatvoru, ni u tzv.mjesnom odboru, niti u opÊini.
Potkraj svibnja 1953. Filipa je primijetila da joj se ljudi u selu obraÊaju nekako
drukËije i svi pitaju je li Ëula iπta o Jozi. Nitko joj niπta nije rekao. Crne slutnje su je
navele da ode u Mostar. U mostarskom zatvoru nisu joj dali nikakvo objaπnjenje.
Dali su joj samo krvavu odjeÊu, i krvavu maramicu u kapi. Doæivjela je straπan πok,
ali pomisao na dvoje djeËice dala joj je snagu za daljnji æivot u teπkim uvjetima.
Pravi razlog za ovaj zloËin bila je tek zloba i krivokletstvo susjeda πto je bio
dovoljan razlog Udbi da izvrπi ovo straπno muËenje i umorstvo.
Kasnije, uvidom u policijsku evidenciju, saznalo se da je Jozi Drinovcu izreËena
kazna smrti strijeljanjem 11. studenog 1952. presudom Okruænog suda Mostar, koju
je potvrdio Vrhovni sud u Sarajevu 1. veljaËe 1953.
Jozo Drinovac je pogubljen 22. svibnja 1953.
Kamo je odveden na strijeljanje i gdje je njegovo tijelo baËeno, ostalo je do
danas nepoznato.
***
Udba je pedeset treÊe godine posebno aktivno harala Rakitnom i posuπkim selima,
odvodila je ljude u zatvore, ispitivala i muËila sve one na koje je pala bilo kakva
sumnja ili je netko iz kojekakvih privatnih razloga Udbinim povjerenicima doπapnuo
imena osoba kojima bi trebalo suditi. Tako je 2. listopada 1953. Udba u jednom
pohodu na Rakitno uhitila petoricu RakiÊana i dvojicu RastovËana, povezala ih i
otjerala za Mostar. Nitko se nije ni usudio pitati za povod ovome drskom Ëinu.
Jedan od zatvorenih Jure Rezo JorgiÊ mi je ispriËao da ih je Udba u Mostaru
ubrzo osudila bez prava na obranu, jer su veÊ imali pripremljene optuænice u kojima
su im se pripisivala djela za koja su tek tada prvi put Ëuli.
- Optuænica nas je teretila za ubojstvo jedne osobe koju nismo ni vidjeli u vrime
njezinoga ubojstva. Istina je da smo se kao pripadnici hrvatskih oruæanih snaga
Ëetrdeset pete godine krili u posuπkoj brini kako bi izbjegli val partizanskog ubijanja
po okupaciji Rvacke. U tom pripucavanju uspili smo odbiti okupatorsku vojsku jer
su gaali u peÊinu di smo se krili. Bilo je mrtvih i ranjenih na obje strane. Prilikom
biæanja iz peÊine nismo mogli ostaviti Jozu GrubiπiÊa VoljiÊa koji je bio teπko ranjen.
NoseÊi Jozu VoljiÊa povlaËili smo se prema VuËipolju. Uspili smo se pribaciti do
prvih staja i izbjeÊi daljni sukob s okupatorom.
Posli smo se predali okupatorskim vlastima koje nas nisu dirale sve do pedeset
treÊe godine. Iako nas je u poslidnjim borbama s okupatorom bilo tridesetak, Udba
je pedeset treÊe izabrala nas sedmoricu; petoricu iz Rakitna i dvojicu RastovËana, i
odvela nas u Mostar - ispriËao mi je Jure Rezo.
131
Nad ponorom pakla.pm65
131
27.02.01, 16:33
Stipan Landeka
Vlado Rezo
Jure Rezo
Ivan Rezo ViÊal
U Mostaru su tada osueni, bez obrazloæenja, na viπegodiπnje robije:
Vlado Rezo LazareviÊ (r. 1926.) - osuen na pet godina robije, kazna potvrena.
Ante Soldo Sento (r. 1923.) - osuen na dvadeset godina, kazna preinaËena na deset
godina robije.
Stipe Soldo KuliÊ (r. 1921.) - osuen na osamnaest godina, kazna preinaËena na
deset godina robije.
Ivan Rezo ViÊal (r. 1915.) - osuen na dvadeset godina, kazna preinaËena na deset
godina robije.
Jure Rezo JorgiÊ (r. 1921.) - osuen na osamnaest godina, kazna preinaËena na deset
godina robije.
Stipe Landeka (r. 1915. ) - osuen na smrt, poslije kazna preinaËena na petnaest godina.
Ante MariÊ AntiÊ (r. 1920.) - osuen na dvadeset godina, kazna preinaËena na
dvanaest godina.
Jozo GrubiπiÊ VoljiÊ, sa æenom Anicom, sinom Vinkom i unukom
132
Nad ponorom pakla.pm65
132
27.02.01, 16:33
Jure Rezo mi je kazao i to da su se prije osude nad svim pritvorenicima zvjerski
iæivljavali Udbini dæelati, a posebno su od prvih dana æestoko muËili i tukli Vladu
Rezu koji nije mogao izaÊi na drugi kat ∆elovine, veÊ su ga zatvorenici iznijeli na
kat u zajedniËku sobu. Takoer su straπno muËili i Stipu Landeku Stipuku koji je
morao nositi na nogama teπke bukagije.
Po smanjivanju kazni je vidljivo da su ovi ljudi robijali na pravdi Boga, no nisu
ih htjeli osloboditi kako ne bi demoralizirali svoje douπnike. Te teπke robije su ovi
ljudi stoiËki izdræavali jer su bili u najboljim godinama. Kada su puπteni na slobodu
viπe nisu bili tako mladi.
Petar Landeka JoπËinoviÊ
Petar Landeka JoπËinoviÊ
Zanimao sam se i za sluËaj Petra Landeke iz RastovaËe za kojega sam poËetkom
pedesetih godina u mostarskom zatvoru Ëuo da je na robiji i da je osuen bez prava
na obranu. U razgovoru s bivπim politiËkim zatvorenicima i s njegovom kÊeri i
æenom, saznao sam da je Petar Landeka sluæio u Hrvatskoj vojnici od prvih dana do
okupacije NDH i da je proπao Kriæni put od Bleiburga do Nugla (malo mjesto u
opÊini Posuπje). Kad se vratio kuÊi nikoga nije zatekao, roditelji su veÊ bili umrli.
Boravio je neko vrijeme kod strica i strine u Nuglu. Nedugo potom posuπka Ozna ga
hapsi i sprovodi u Mostar gdje ga ispituju i muËe, te konaËno osuuju na smrt strijeljanjem.
Nakon molbi i æalbi smrtna kazna mu je preinaËena i smanjena na deset godina
robije. Za vrijeme izdræavanja teπke kazne radio je najteæe poslove u zeniËkom i
sarajevskom zatvoru. Izdræao je punih sedam i pol godina robije. Po izdræanoj kazni
oæenio se i stekao brojnu obitelj, usprkos prijetnjama svojih krvnika da nikada neÊe
imati djecu. Meu djecom dobio je i jednog sveÊenika, fra Ivana Landeku.
Petar umire 1992. relativno mlad u πesdeset devetoj godini æivota, Ëemu su, zasigurno,
kumovale posljedice s Kriænog puta i muËenja u komunistiËkim kazamatima.
133
Nad ponorom pakla.pm65
133
27.02.01, 16:33
Zatvori i istrage kao sudbina
Godine 1953. Udba me ponovo hapsi i sprovodi u sarajevski zatvor. Prve sam
veËeri bio sasluπan. Pitanja su se ponavljala kao i ranije. Rekao sam da sam potpuno
nevin i Ëist, te da sam veÊ ranije osloboen takve istrage. Istraæitelj –ore se proderao:
- Ti misliπ da si Ëist, ali nikad se neÊeπ osloboditi onoga πto si uËinio!
Odmah sam shvatio da Êu ponovno na teπke muke. Pritvorili su me u veÊu podrumsku
prostoriju iz koje sam nakon dva dana prebaËen u tamnu i malu sobu. Poπto sam bio
loπe obuËen, na sebi sam imao samo kratke hlaËe i koπulju, ukoËio sam se od hladnoÊe
da sutradan ni ustati nisam mogao. Smrzavao sam se i ËuËao u tamnici sve dok
jednog dana nije doπao kljuËar i naredio mi da moram za njim uza stepenice. Pao
sam. Pretrnule su mi noge, pa sam se vukao na koljenima. Dok sam hodao uz stepenice
i teturao, kljuËar me stalno udarao Ëizmom po bedrima i leima. Kad sam nekako
stigao na vrh stubiπta, pokuπao sam stati na noge. Straæar me ponovno udario po
leima. Od udarca sam pao i udario glavom od vrata. Od bola sam jeknuo. IstrËao je
jedan muπkarac, valjda neki istraæitelj, zgrabio me za ruku i proderao se:
- ©ta traæiπ ovdje?!
- Niπta. SluËajno sam pao i udario glavom o vrata - rekao sam mu.
Pozvali su mi bolniËara, radi pruæanja prve pomoÊi, zatim me ispratili u prostoriju u
kojoj su veÊ bila dvojica zatvorenika - Ibro HaskiÊ i Ismet BaπiÊ. Bili su vrlo iscrpljeni
i straπno ih je bilo gledati.
Nakon mjesec dana provedenih u zatvoru, rana mi je na glavi bila veÊ zarasla i
viπe nisam hodao pognut. Mogao sam πetati po sobi i razgovarati s kolegama. Jedanput
iza objeda u sobu je uπao kljuËar i naredio mi da pokupim svoje stvari i poem u
ured. Lako mi se bilo spremiti, jer nisam imao niπta osim slabe odjeÊe na sebi. Dali
su mi moju osobnu kartu, neke papire i rekli: - Slobodan do daljnjeg! Æurno sam
krenuo prema starome æeljezniËkom kolodvoru i prvim vlakom otputovao za
Ostroæac. Planirao sam bijeg preko granice u Italiju ili neku drugu zemlju. Kolege
su me iste noÊi uputile u Jablanicu, gdje sam zanoÊio kod Jerke BegiÊa LautoviÊa.
Jerko mi je dao precizne upute kako Êu stiÊi u Imotski; preko Doljana i SoviÊkih
vrata. Prije mraka sam izbio kod staja na planini Risovac. ZanoÊio sam kod dviju
djevojaka Ëobanica od ©irokog Brijega. Ujutro sam krenuo dalje niz polja, prema
Blidinju, i preko Runjave glavice stigao do rakitskih staja. Ugledao sam Ëovjeka na
njivi gdje okopava krumpire. Upitao sam ga za CrnkiÊa staje na SvinjaËi. »ovjek mi
je objasnio kako Êu do tamo doÊi s tim da moram poæuriti da me noÊ ne bi uhvatila.
Tako je i bilo. NoÊ se veÊ dobro uhvatila kad sam stigao CrnkiÊa stajama. Radosno
me doËekao prijatelj Stanko Rezuπin. VeËerali smo i razgovarali do dugo u noÊ.
Ujutro, na rastanku, Stanko mi ispred kuÊe reËe:
- Tu naprid, iza onog zida, partizani su ubili mog ÊaÊu bez ikakva razloga. Nismo
mu mogli pomoÊi dok su ga ubijali, samo smo plakali.
134
Nad ponorom pakla.pm65
134
27.02.01, 16:33
Pozdravio sam se sa Stankom i krenuo preko Æabljaka prema Rakitnu. Na njivama
i u ogradama usput sam susretao ljude; gledao kosce, djevojke i æene koje su sakupljale
osuπeno sijeno i sadivale ga u naviljke. SvraÊao bih nakratko kod kosaca, napio bih
se vode iz buceta, malo predahnuo i nastavio dalje. U ranim poslijepodnevnim satima
stigao sam u Tribistovo kod GrubiπiÊa staja, u Briste. Dobro sam pazio da me tko ne
vidi. Svratio sam u staju Ivana GrubiπiÊa TomiÊa.
Prva me ugledala KovaËuπa TomiÊa, te me zaËueno upitala: - Kuda, moj Slavko?
Traæe te! Biæi ‘vamo, nemoj provirivat’ iz kuÊe! Svaku noÊ milicija Ëuva vaπu kuÊu
i cili naπ zaselak.
UveËer su stigle njezine kÊeri goneÊi stado iz paπe. Tu sam veËerao i prenoÊio.
Sutradan me Kata otpratila sve dok nisam odmakao daleko preko brda. Pred zalazak
sunca spustio sam se prema RastovaËi. Stada su se veÊ vraÊala iz polja. Bacio sam
pogled prema Gracu i vidio jedno stado kako zamiËe uz Vrioπki put. Polje sam brzo
preπao. Bila je veÊ tvrda noÊ kad sam stigao u selo. Nije se vidio prst pred oËima.
»ekao sam da se tko pojavi i da upitam πto je s mojim roditeljima. Izaπao je Mirko
∆iÊov. Krivo sam se predstavio i rekao mu da sam doπao na silo kod Mile Peπine za
koju nisam znao je li kod kuÊe. Zamolio sam Mirka da ode vidjeti je li Mila Peπina,
zapravo moja striËevka, kod kuÊe. MladiÊ se brzo vratio i rekao:
- Cura je kod kuÊe, upravo je kukuruz odnila u Lavin ærvanj da ga samelju za puru.
Pitao sam ga je li vidio nekoga drugog dok se vraÊao natrag.
- Ne, nisam nikoga od ljudi vidio, samo dvojicu milicajaca, koji su stajali ispod
Dulanove kuÊe i pitali me kud idem. Rekoh im da idem na silo.
Sve mi je sad bilo jasno. Vaæno mi je bilo saznati je li mi kuÊa u okruæenju
okupatorske milicije.
Iste veËeri stupio sam u vezu sa striËevkom Milom koju sam traæio. Prespavao
sam na sigurnom, te se uputio prema SoviÊkom brdu gdje sam trebao Ëekati Ferdu
»uljka koji je dobio dojavu da sam stigao i da se trebamo naÊi.
Zamka
Sve je bilo prema zacrtanom planu. Oko podne smo se, Ferdo i ja, susreli u
SoviÊkom brdu. Odmah smo napravili plan za prijelaz preko granice u Italiju. Ferdo
je bio osoba koju mi je preporuËio Ante FilipoviÊ, kada je pobjegao iz zatvora.
Potvrdio mi je da je Ante sigurno veÊ stigao u Italiju. Rekao je da mu trebam dati
dvadeset tisuÊa dinara. Pored novca trebao sam mu donijeti Ëetiri fotografije; dvije
za osobnu kartu i dvije za putnicu. Potajno sam otiπao u Imotski radi fotografiranja.
Na fotografije je trebalo Ëekati nekoliko dana. Po povratku kuÊi svratio sam u
Bristovicu /izmeu Graca i Gruda/ kod oca Ante FilipoviÊa. Razgovarali smo Ëitavo
poslijepodne o njegovu sinu Anti i o problemima na koje je nailazio dok se
skrivao u okolici.
135
Nad ponorom pakla.pm65
135
27.02.01, 16:33
Njegov otac mi je ispriËao kako ga je milicija opazila i zapucala dok je s Ticina
bunara nosio vodu u burilu. U zadnji tren je uspio baciti burilo i pobjeÊi. Iza toga ga
je Ferdo »uljak poslao u svoju pojatu blizu Krenice da se tamo sakrije do daljnjega.
Jedne noÊi su se kod Ferdine pojate zaËule strojnice i puπke. Nakon par dana Ferdo
je donio ocu radosnu vijest da se Ante spasio i sretno preπao u Italiju, te da se javio
kartom, ali ju je milicija zaplijenila.
- Viπe se o njemu niπta ne zna - sumorno mi je na kraju rekao Antin otac ©are.
Slika osoba koje su Slavku GrubiπiÊu pruæale utoËiπte dok se krio od zloglasne Udbe.
Gore s lijeva Slavo ©imiÊ KuvareviÊ, Ivanka Penava i Stipan ©imiÊ.
Dolje lijevo Kata ©imiÊ, Kriæan ©imiÊ i Ruπka Kozina.
Kad su fotografije bile gotove, uputio sam se u Imotski. Uπao sam u radnju i æurno
ih uzeo bojeÊi se zamke u fotografskoj radnji. Poπao sam u jednu kuÊu za koju sam
znao da mi je sigurno skloniπte. U kuÊi je bila æena koja je predloæila da mi pogleda
136
Nad ponorom pakla.pm65
136
27.02.01, 16:33
u karte. Kad sam joj rekao da sam elektriËar, rekla je da i ona ima sina elektrotehniËara.
Bilo je to iskuπenje za mene. Nisam vjerovao u vraËanje, ali me znatiæelja ipak
navukla. Pristao sam da mi baci karte. Dok je otvarala karte rekla mi je:
- Tvoja æelja neÊe dugo biti ispunjena jer imaπ nekoga na putu. RazoËarat Êeπ se u
onoga u koga imaπ najviπe povjerenja. Nakon dosta teπkih muka sigurno Êe proÊi
dosta godina dok se ispuni tvoja æelja. Neko te straπno vara i taj koji te vara, pravi ti
se veliki prijatelj. On Êe te predati tvojim duπmanima koji Êe te straπno muËiti i na
razne muke nagoniti.
Sve je to sluπala moja nevjesta Leventuπa, æena roaka ∆ibe iz SoviÊa.
Premda mi je vjera Ëvrsta i vjerujem u ono πto je po Bogu stvoreno i dano, ipak sam se
ovaj put duboko zamislio nad vraËarinim rijeËima. Sjetih se Ante FilipoviÊa i pomislih:
- Je li istina da mi Ferdo laæe?
Ferdin nagovor je bio da i ja idem u njegovu pojatu na polju gdje su Antu opkolili.
Bog zna πto je bilo s njim. Pitao sam se zaπto moram iÊi u polje, kad sigurno ima
mjesta u selu. Ne vjerujem da je Ante preπao u Italiju. Vjerojatno je ubijen one noÊi
kad se Ëula pucnjava kod Ferdine pojate. Tako bi i mene ubili. Misli su se nizale,
svaka gora od gore.
Na izlazu iz Imotskog sustigao sam susjeda Ljubu –ikiÊa s kojim sam uz razgovor
pjeπaËio do OsojaËkog brda. Povjerio sam mu se da je sve sreeno za moj prijelaz
preko granice i dao mu dvije fotografije, da jednu ponese Ruæi MatiËuπinoj, a drugu
da ostavi sebi.
Miro ©imiÊ MatiÊ
Mila ©imiÊ Evina
137
Nad ponorom pakla.pm65
137
27.02.01, 16:33
Izdaja
Autobusom, kojega je vozio Stipe GaliÊ, doπao sam iz Imotskog u Goricu. Od
gostionice Kate KordiÊ u Gorici krenuo sam pjeπice prema SoviÊima, do mojega
skloniπta. U soviÊkoj πkoli mladeæ je priredila zabavu. OdluËio sam svratiti u πkolu.
Rekoh sebi: - Ko me pozna, taj Êe se praviti da me ne pozna, a ko me ne pozna, taj se
neÊe brigati tko sam.
Na ulaznim vratima stajao je moj roak Ljubo MariÊ Gadæin. Kupio sam ulaznicu i
proπao kao da ga i ne poznajem. U guævi mi prie jedan momak i upozori me:
- Komandir milicije se raspituje za tebe. Ako je opasno, snalazi se.
Upravo sam bio oko sredine plesne dvorane pomiËuÊi se prema prozoru, kad je
milicajac poπao prema meni.
- Druæe, pokaæi legitimaciju - zatraæio je milicajac.
SkoËio sam kroz prozor i dao se u bijeg preko vinograda. Odmah su zapucali za
mnom. Bio sam brz i u tren sam preπao cestu i naπao se u vinogradima. Dok su
milicajci trËali cestom prema Grudama, uspio sam se prebaciti preko ceste i vratiti
se u ©imiÊa zaseoke. Kad sam doπao u selo pitali su me jesam li Ëuo puπkaranje.
Rekao sam da nisam niπta Ëuo. Kad je rodica Kata ∆ibina vidjela da su mi hlaËe
poderane reËe:
- Boga mi, za tobom su pucali!
Rijetko je bilo da se æene kunu Bogom, ali je ona, bojeÊi se za mene, sada bila
uvjerena da su za mnom pucali. HlaËe sam poderao kad sam skoËio kroz prozor.
DoËekala me bodljikava æica kojom je bio ograen vinograd.
Ujutro sam saznao da je roak GadæiÊ poslao mladiÊa da me upozori jer se milicija
zanimala za mene. Istoga dana sam saznao i tko me je izdao i prijavio miliciji.
Morao sam svu odjeÊu promijeniti. Rodica Kata je otiπla u Imotski i kupila mi novu
odjeÊu, po mjeri.
Nakon nekoliko dana uputio sam se u brdo radi sastanka s majkom i bratom
Vladom. Na pjeπËanom putu Gradac - Grude /izmeu Vitroπa/ sjeo sam na kamen
kako bih se odmorio. U meuvremenu je naiπao Ëovjek s dvojicom djeËaka. Upitali
smo se kao najbolji prijatelji, iako sam veÊ tada znao da me upravo on izdao miliciji
u Gorici. Na zamolbu njegove rodbine ovdje ne spominjem njegovo ime. Nastavio
sam dalje. Neprimjetno sam priπao kuÊi Grge Bekina gdje me doËekala MariÊuπa i
njezina zaova Kata. Tu sam veËerao. U razgovoru s Katom pokojnog Grge Bekina
Ëuo sam dosta o njezinu muËeniËkom æivotu u zatvoru i poslije zatvora. Zbog veza
s kriæarima, koji su ranije bili na naπim terenima, okupatorski slugani su je izdali, te
je osuena i straπno muËena.
138
Nad ponorom pakla.pm65
138
27.02.01, 16:33
PredveËer se prebacim u Kamenicu zbog susreta s bratom Vladom koji mi je
donio neπto hrane. Procijenio sam da sam na sigurnom mjestu. Onako umoran u
ugodnoj ljetnoj noÊi brzo sam zaspao pod otvorenim nebom. Sutra je, po dogovoru
s mamom, Ruæa MatiËuπina donijela u zingenom bronziniÊu kuhanu hranu. Dugo
smo razgovarali. Glavna veza izmeu mojih roditelja i mene bila je Kata Grge Bekina
koja mi je donosila vijesti i prenosila poruke roditeljima.
Ruæa GrubiπiÊ, (MatiËuπina)
Jedanput sam otiπao sãm u Lazinu kod Stupi. Odsjekao sam jedan hrastiÊ i ponio
ga sa sobom kako neprijatelj ne bi sumnjao u mene. Kod KolobardiÊa Krivodola
sreo sam djevojku Blagicu MarkiËinu. Ukratko sam joj ispriËao o svojim problemima.
PredveËer sam krenuo u SoviÊe kroz uske kozje putove. Navratio sam kod roaka
∆ibe. Od njega sam otiπao kod Ferde na mjesto na kojem smo se dogovorili. Tu sam
od Ferde »uljka doznao dobru vijest. Rekao mi je da su mi svi dokumenti gotovi i
da budem spreman za put kad mi se on ponovno javi. Primicalo se vrijeme mojega
putovanja. Sebi sam zadao da se moram ispovijediti prije odlaska. S prijateljima
Slavkom i Mirom ©imiÊem otiπao sam u Drinovce. Ispovijedio sam se i sa sveÊenikom
obavio poseban razgovor. Trebao sam joπ obiÊi roake i prijatelje i s njima se
pozdraviti. Sa mnom u Grude krenuli su opet Slavo i Miro. Ususret su nam dolazila
dvojica milicionara. Jedan od njih nas je osvijetlio dæepnom lampom i upitao:
- Ko ste vi, Ëiji ste i kuda idete?
Rekao sam ime roaka Kriæana ©imiÊa. Roaci su u strahu jedva rekli svoja prava
imena. Rekao sam da idemo na sijelo u Gornje Grude, a prije toga kod Jurke popiti
jednu bocu vina. Milicajci rekoπe da Êe i oni svratiti u gostionicu na piÊe zato πto su
139
Nad ponorom pakla.pm65
139
27.02.01, 16:33
valjda naπli dobro druπtvo. U gostionicu sam uπao prvi. Slijedili su me Slavo i Miro.
Kad me je ugledala gostioniËarka Jurka KajiÊa skamenila se, zanijemila je od straha;
mislila je da sam pao u ruke miliciji. Jurka je znala tko sam i Ëiji sam, zato se za
mene bojala.
U maloj seoskoj gostionici gorjela je lampa petruljaËa svjetleÊi tako slabo da bi
prepoznao Ëovjeka tek ako bi bio pored njega. Sjeo sam odmah pored zida, do mene
je sjeo Miro, a Slavo s druge strane stola s dvojicom milicajaca. Iako mi nije bilo
ugodno u tom druπtvu, naruËio sam litru vina, zatim je milicajac naruËio joπ jednu.
Æelio sam otiÊi πto prije iz tog druπtva i dao sam prijedlog da idemo na silo jer cure
neÊe otvoriti vrata ako doemo prekasno. Napustili smo gostionicu, pozdravili se i
krenuli prema Grudama gdje sam se pozdravio s rodbinom i vratio nazad u SoviÊe
na dogovoreni sastanak s Ferdom »uljkom. Ferdo mi je na rastanku rekao da Êemo
se naÊi sutra u Imotskom u kavani “Plavo jezero” gdje Êe me on Ëekati s dokumentima.
Bila je srijeda 16. rujna 1953. godine.
U kavani “Plavo jezero”, ispod pijace trebao sam se, prema Ferdinim rijeËima,
sastati s onima koji putuju sa mnom u Italiju. Joπ prije svitanja pozdravio sam se s
mnogim prijateljima, djevojkom i s njezinom rodbinom. U Imotski sam doπao s
nevjestom Leventuπom. Pri ulasku u Imotski lijepo se razdanilo, grad je bio pun
ljudi. Nevista mi je pokazala gostionicu “Plavo jezero”, pozdravila se sa mnom i
produæila dalje. Kada sam uπao u gostionicu u kutu sam ugledao Ferdu »uljka kako
sjedi s nekoliko mladiÊa. Sjeo sam za stol i naruËio kavu. U gostionici je bilo dosta
ljudi. Dok sam tako sjedio, prie mi Ëovjek srednjih godina i upita me poznajem li
ga. Znao sam da ga poznajem, ali se nisam mogao sjetiti odakle. Priupitao me ponovno:
- Kako se zovete, od kuda ste i gdje stanujete?
Shvatio sam da se dogaa neπto Ëudno, te odgovorio:
- Zovem se August Bartula, stanujem u ulici Andrije Aljeπa u Splitu.
Kad sam mu to rekao, on se nasmija, izmaËe se malo od stola, uperi piπtolj u mene i reËe:
- Ruke uvis, nisi ti August Bartula, veÊ si ti DulanoviÊ iz Graca.
Svi su u tom trenu u mene uperili piπtolje. Sjetio sam se tko je neznanac s piπtoljem.
Bio je to Udbin oficir Ante Primorac iz sela BijaËe kod Ljubuπkog. Izdao me Ferdo »uljak.
Primorac mi prijeteÊi reËe:
- DulanoviÊu, nemoj da zloupotrijebiπ svoje znanje!
Stavio sam ruke na lea i rekao Primorcu da me on sveæe i da Êu biti miran. Znao
sam da neÊu izvuÊi æivu glavu ako ne posluπam, u mene su bili upereni piπtolji.
- Da li poznaπ ovog πto sjedi za stolom? - upitao me Primorac.
Lagao sam da ga ne poznam, a i on da ne pozna mene. U tom trenu k meni je doπao
pas mojega roaka ∆ibe. Bilo mi je Ëudno otkuda i kako se stvorio pored mene.
Jedan od udbaπa me upitao Ëiji je pas. Rekao sam im da ne znam. Strpali su ga
zajedno sa mnom u zatvorsku prostoriju u kojoj se nalazio samo dugaËak stol. Nisam
140
Nad ponorom pakla.pm65
140
27.02.01, 16:33
imao dokumente, jer su svi bili kod Ferde »uljka koji mi ih je trebao dati pri ulasku
u autobus. Prostrujile su mi glavom vraËarine rijeËi da Êe me “prijatelj predati
neprijatelju”. Tada sam posumnjao u Ferdu i moje su se sumnje obistinile. On me
predao Udbi.
Poslijepodne je uπao kljuËar i naredio mi da izaem na hodnik gdje se nalazio
jedan krupan crn Ëovjek u druπtvu s Primorcem i joπ nekim ljudima. Svezali su
lisicama moju desnu ruku za ruku krupnog crnog Ëovjeka. Glumio je zatvorenika i
πapnuo mi: - Ne smijemo bjeæati, ako pokuπamo pucaÊe za nama i ubiÊe nas!
Cijelo vrijeme oko mene je veselo igrao æuti pas i lajao na Udbu. Udbaπa je to
provociralo, pa je uporno pitao Ëiji je. ©utio sam jer sam znao da bi cijela obitelj
mog roaka ∆ibe, a i druge koje su mi pomagale, mogla nastradati ako bih rekao da
je to njegov pas. Ispred zgrade Ëekali su povjerenici imotske, πirokobrijeπke i ljubuπke
Udbe, kao i njihovi slugani. Gledali su me kao Ëudoviπte. Veselili su se, jer su
uhvatili opasnog tipa. Uπao sam u udbaπki dæip koji je spreman Ëekao na mene.
Nisam imao izgleda pobjeÊi jer su mi odmah vezali lijevu ruku za dæip. U Gorici su
zaustavili kola ispred milicijske stanice. Udbaπ je pozvao milicajca da mu preda psa,
te mu naredio da hitno provjeri Ëiji je pas i da mu o tom dostavi izjeπtaj. Dok smo se
vozili prema SoviÊima, bacio sam pogled na stranu i vidio da pas trËi preko vinograda
i njiva, u smjeru kuÊe. Obradovao sam se i pomislio: - Hvala Bogu da se bar on
spasio, kad ne mogu ja.
Znao sam da u selu ima dosta takvih pasa i da Êe teπko saznati Ëiji je.
Udbaπ je naredio vozaËu da zaustavi auto ispod ©imiÊa kuÊa, jer sam se tamo krio i
dolazio. SreÊom, nitko se nije pojavljivao pred kuÊama, kao ni pred gostionicom pa
smo iπli dalje. Jedno nas je auto pratilo sprijeda, a jedno je bilo iza nas. Izaπli smo na
cestu Posuπje - Mostar.
NoÊ se veÊ spustila nad Mostarom kad smo stigli pred novi Udbin zatvor. Naπao
sam se u istraæiteljskoj sobi. Nakon kraÊeg sasluπanja kljuËar me zatvorio u samicu.
NoÊ nikako da proe. Spavati nisam mogao, razmiπljao sam zaπto sam pao
zloËinacima u ruke. Teπko mi je bilo povjerovati u zle slutnje da Êe me izdati prijatelj.
- Ali πto je, tu je - umirivao sam se. Vjerovao sam Ferdi jer mu je vjerovao i sav
narod u naπoj okolici, a on se dogovorio s udbaπima i rekao im da Êe me najlakπe
uhvatiti u kavani “Plavo jezero”. Sad mi je bilo posve jasno da me izdao Ferdo
»uljak Jurkin iz sela SoviÊa. Kad je svanulo, kljuËar mi je donio kavu. Nije mi se
pila, pa sam je prosuo. Malo poslije objeda kod mene je doπao Primorac i pozvao me
u ured. PoËelo je sasluπanje. Primorac, koji je naizgled bio vrlo smiren i obiËan
Ëovjek, ponaπao se kao razbjeπnjeli pas. Rekao mi je viËuÊi:
- Mi nismo roaci! Ti si neprijatelj socijalistiËkog ureenja! Tebe Êemo suditi, sve
moraπ reÊi; gdje si bio i πto si radio za ovo vrijeme dok si bio u bjekstvu! Moraπ
kazati ko te hranio viπe od dva mjeseca!
141
Nad ponorom pakla.pm65
141
27.02.01, 16:33
Rekao sam da sam se hranio sãm, kupovao hranu u Imotskom, spavao gdje sam
stigao, u brdu ili u vinogradima. Kad je vidio da neÊu priznati, naredio je kljuËaru da
me vrati u samicu. Oko podne, pred objed k meni je doπao joπ jedan zatvorenik Ilija Kljajo. Bacio je stvari u kut i æivËano πetao po Êeliji. Otpuhivao je æestoko i u
sebi neπto mrmljao. Za objed sam dobio pola kruha, a drugi zatvorenik cijel kruh.
Traæio je da se zamijenimo za kruh. Ponaπao se kao da mi je prijatelj. Rekao mi je
da je pao u zatvor jer je Ëitao djela braÊe RadiÊa.
- Koliko je meni poznato, djela braÊe RadiÊa nisu zabranjena - rekao sam mu.
KljuËar je otvorio vrata i pozvao Kljaju da ide na posjetu. Na posjetu se Kljajo
zadræao do veËere πto je meni bilo jako Ëudno. Shvatio sam da je Kljajo Udbin
πpijun. Da i nije bio, ne bih tada mogao s njim razgovarati, jer sam bio tuæan i nije mi
bilo do razgovora. Kad se vratio, u samicu je donio punu kroπnju hrane, voÊa i
kolaËa. Hrana je bila uredno spakirana, oËito kupljena. Nije bilo nikakva posjeta.
Sutra su Kljaju odveli iz moje sobe na novu πpijunaæu, a mene su ponovno pozvali
na sasluπanje. U uredu mi nepoznat stariji udbaπ reËe:
- Ti si, mladiÊu, ustaπa! Iako si mlad, iz oËiju ti viri PaveliÊ, a na Ëelu ti je slovo U.
Znamo mi sve tvoje podatke, znamo Ëiji si ti sin i ko su tvoja braÊa! Znamo sve
tvoje planove, samo nam moraπ reÊi πto te budemo pitali.
Jakiπa ZoriÊ, pruæao utoËiπte i svaku drugu pomoÊ
Slavku GrubiπiÊu dok se skrivao od okupatora
142
Nad ponorom pakla.pm65
142
27.02.01, 16:33
©kola u SoviÊima iz koje je Slavko GrubiπiÊ pobjegao miliciji.
Drago mi je bilo πto mi je to rekao i πto me oslovio ustaπom.
- Zaπto me pitate kad sve znate! - drsko sam mu odgovorio.
Na to je skoËio jedan udbaπ i povikao:
- Bando ustaπka, tebe Êu dotuÊi kao i Mirka Kapulicu!
- Nalazim se u vaπim rukama i moæete Ëiniti sa mnom πto vas je volja, ali πta sam ja
to uËinio da me tako muËite - odgovorio sam ne popuπtajuÊi.
Udbaπi su se razbjesnili i poËeli me naizmjeniËno udarati nogama, πakama i laktovima.
Traæili su od mene da odgovaram na pitanja. »vrsto sam odluËio ne kazati niπta.
Mislio sam da je bolje da me umore, nego da ispituju i tuku viπe od stotinu osoba
koje su mi pomagale dok sam se skrivao.
Srbin IliÊ pokuπao me isprovocirati, te mi zapjevao: Vezak vezla Hrvatica mlada,
veæuÊi me teπkim lancima. Savijenom su mi ruke svezali ispod koljena i takvog me
ostavili u Êeliji. Udbaπki douπnik /zatvoreniËki cinkaroπ/ Ilija Kljajo, koji je glumio
zatvorenika, davao mi je neπto hrane uz napomenu da priznam πto od mene traæe da
ne bih podlegao mukama. Po njegovim rijeËima jedan je umro proπle noÊi. Bio je
povezan kao i ja.
Kratko vezanje trajalo je tjedan dana. Bio sam pretuËen nekoliko puta. Kad su
me odvezali, satima sam se kotrljao po podu sobe, dok sam se malo ispravio. Potom
je ponovno poËelo sasluπanje s istim pitanjima: - Ko me hranio i gdje sam spavao?
143
Nad ponorom pakla.pm65
143
27.02.01, 16:33
Bio sam na izmaku snaga. Nisam viπe mogao izdræavati teπka muËenja. Onda,
odjednom, misli mi odlutaπe do mojih vjernih prijatelja i njihovih obitelji koje su mi
bratski pomagale dok sam se krio od okupatorskih vlasti. Ponovnu snagu mi je dala
moja neopisiva æelja da ih ne odam, jer bi svi ti ljudi teπko nastradali i bili bi muËeni
i zatvarani. Svi su oni imali brojne obitelji, ali su ipak od svog siromaπtva meni
velikoduπno donosili hranu i odjeÊu. Sjetio sam se Jakiπe ZoriÊa Dujina, kojega bi
udbaπi zasigurno muËili viπe nego mene, jer je pomagao i Anti FilipoviÊu ©arinu
dok se krio od zloglasne Udbe. Takoer, Ivan ZoriÊ IkiÊ sa sinovima, Loπo ZoriÊ sa
sinovima, Ikiπa MariÊ i mnogi prijatelji i rodbina iz Gruda. Pitali su me i za Franu
Bobana IviπeviÊa. Htjeli su ga optuæiti pod svaku cijenu i zato su me prisiljavali da
priznam da mi je on pruæao utoËiπte jer mi je njegova æena bila rodica. Pa zar da ja
izdam sve te ljude? »vrsto sam odluËio izdræati do kraja. Radije umrijeti, nego ih
izdati. Jedini izlaz mi je bio bijeg, ali kako pobjeÊi. Mali su izgledi bili jer su me
stalno dræali na oku svezana lancima. Sjetih se jedine moguÊnosti s malo izgleda, te
im predloæih: - Ako me odvedete u Posuπje, u Posuπju Êu sve priznat’.
Znao sam da neÊu niπta reÊi, ali sam vjerovao da je to prilika za bijeg. Pokuπat Êu
pobjeÊi na putu.
U lancima
Mojoj molbi su udovoljili sutradan ujutro. Zavezanog za noge i ruke su me
otpremili na autobus za Posuπje. Pratilo me πest milicajaca. Na ©irokom Brijegu
autobus se prema uobiËajenom redu voænje zaustavio i svi putnici su izaπli na piÊe,
a ja sam ostao sjediti s milicajcima. Kad je kondukter MatiπiÊ vidio da sam ostao, a
kako smo bili dobri poznanici, donio mi je jedan Ëokalj rakije, a milicajci su nakon
odbijanja ipak dopustili da ga popijem. Kad smo stigli na autobusnu stanicu na VraniÊ,
kondukter je Jozi BegiÊu kazao da sam sproveden u Posuπje. Jozo je to kazao mojoj
majci i tako je i ona doznala da sam u zatvoru. Uzalud su bili njezini svakodnevni
pokuπaji da me posjeti. Nisu joj dopustili. U susjednoj prostoriji se nalazilo nekoliko
zatvorenika, uhiÊenih dok su nosili duhan za Bosnu. Meu njima su bili Marko
CikeljiÊ i Prpa Blaæov. Kad sam sutradan zatraæio da odem u zahod, udaljen
dvadesetak metara iza kotarske zgrade, nekoliko naoruæanih milicajaca me povezanog
za noge i ruke pratilo i vodilo. OpÊinski Ëinovnici su u Ëudu, kroz otvorene prozore,
promatrali prizor, kako na razdaljini od dvadesetak metara milicija vodi u lancima
svezana Ëovjeka. Pri povratku me sprovedoπe u udbaπki ured gdje je bilo puno
muπkaraca i æena. Svi su bili okrenuti prema zidu, pa nisam znao tko su. Dovedeni
su tu da ih optuæe da su me hranili i pomagali mi dok sam se skrivao. Udbaπi su
zahtijevali da kaæem kod koje sam osobe spavao i hranio se. Nabrajali su imena
osoba kod kojih sam doista bio: obitelj ∆ibe ©imiÊa, Evu i njezinu kÊi Milu, Kuvarevu
144
Nad ponorom pakla.pm65
144
27.02.01, 16:33
obitelj i obitelji njegove braÊe, Pipana MatiÊa i Mate MatiÊa, te mnoge druge obitelji
iz SoviÊa i Gruda, ali sam sve navode odbio kao neistinite. Vidjevπi da ne æelim
niπta priznati, udbaπ je naredio milicajcima da ubace dva drveta izmeu mojih ruku,
te da poËnu stezati pomoÊu æice, do neizdræivog bola. Lagano su pojaËavali s
pritezanjem sve dok nisam pao u nesvijest. Kad sam doπao svijesti, ljudi koji su
gledali u zid bili su okrenuti licem prema meni. Nakon πto je udbaπ Jovo ponovno
odredio da Êe mi vezati ruke i da me neÊe pustiti dok ne priznam, javio se moj roak
Stipan ©imiÊ ∆ibo, i rekao:
- Nemojte ga muËiti, ja Êu radije priznati da je bio kod mene.
Kako sam mogao biti kod njega, kad ga nisam vidio godinu dana. Vidio sam ga
posljednji puta u Ostroπcu kod sina Kriæana.
- Ja nemam πto priznati, moæete me muËiti koliko æelite, staviti me na najveÊe
muke, ali ja ne mogu priznati ono πto vi traæite, jer znam da to nije istina - rekao sam.
Ponovno su mi lancima zavezali ruke i noge. Vidjeli su da im neÊu niπta priznati i
odluËili su me ponovno vratiti u Mostar. Produæni lanac na rukama dræao je vodiË
koji me poveo do poπtanske zgrade, odakle je autobus trebao krenuti za Mostar.
Okupilo se puno svijeta. Svi su u Ëudu promatrali taj prizor. Ipak, vozaË autobusa
Stipe GaliÊ je rekao:
- ©to je ovaj mladiÊ Bogu zgrijeπio, pa je tako vezan u lancima?!
Abid
Ubacili su me u autobus, svezali na zadnje sjedalo i dovezli u mostarski zatvor.
U zatvoru su me ponovno stavili u kratki vez i ostavili me tako nepomiËna. U noÊi,
bio je osmi listopad pedeset treÊe, iz grada je dopirala jaka galama, ljudi su vikali:
- Æivot damo, Trst ne damo. Te noÊi kljuËar me oslobodio kratkog vezanja. Nastalo
je udaranje po zidovima samica. Mislili smo da je revolucija. KljuËari se nisu
pojavljivali. To je trajalo cijelu noÊ i sutradan. Nismo dobivali novine, tako da nismo
znali πto se dogaa.
Kasno uveËer u moju sobu je ubaËen jedan zatvorenik. Bio je vrlo sagnut u leima.
Mogao je imati otprilike Ëetrdeset pet godina. Zvao se Abid SariÊ, a bio je rodom od
Gacka, iz FazlagiÊa Kule. Vidjelo se na njemu da je bio muËenik. PriËao mi je da
ima rodbinu u Mostaru, a kod kuÊe æenu i djecu na koje uvijek misli. Znao je reÊi:
- Moj æivot je pri kraju jer sam satran i uniπten. Da mi je samo æiv izaÊi iz zatvora i
reÊi djeci da idu pravim putem da ih duπman ne zavede na svoju stranu.
Abid je dugo bio u zatvoru. Proπao je i Goli otok. Tamo su mu i kraljeænicu ozlijedili.
Dao mi je mnogo korisnih i dobrih savjeta koji su mi pomogli da lakπe postupim
onako kako sam i sam bio odluËio. Primao bi katkad posjete koje nisu trajale duæe
od desetak minuta. KolaËi koje je dobivao nisu bili tako sitni kao oni πto je donosio
Ilija Kljajo. IspriËao sam Abidu taj sluËaj i on mi je tada rekao:
145
Nad ponorom pakla.pm65
145
27.02.01, 16:33
- Takvih se pazi, jer su takvi kao i taj πto je bio s tobom meni prebili lea na Golom
otoku. Mene su prebili, a moæda Êe i tebe, ali je bolje da umreπ ili da se patiπ nego da
izdaπ stotine ljudi koji su te pomagali. Vidim da si Ëvrst i zato nastoj da izdræiπ sve
muke, jer Êeπ ti sa svojim mukama spasiti mnoge æivote. Ne priznaj, rae umri, zato
Êe ti narod biti zahvalan, æivu ili mrtvu. Ako bi se pokazao kao izdajica nikada te
ljudi ne bi priznavali za Ëovjeka, makar æivio tisuÊu godina.
Od zajedniËke Êelije u zatvoru s Abidom proπlo je Ëetrdeset pet godina, ali se i
sada æivo sjeÊam razgovora s njim.
Nakon nekoliko dana boravka u Mostaru, u zatvor je banula cijela delegacija udbaπa
- Praljak, Pudar, Primorac, Sopta i joπ nekoliko njih Ëijih se imena ne sjeÊam. Praljak
mi je odmah dao do znanja da onaj tko πuti prilikom istrage, priznaje sve ono πto se
od njega traæi, jer je πutnja znak odobravanja. Unakrsno su me poËeli tuÊi pljuskama,
πakama, nogama, a s posebnom æestinom su me udarali batinom Praljak i Pudar.
Poslije sam se Ëesto pitao: - Boæe, koliko Ëovjek moæe podnijeti.
Nisam mogao obrisati krv koja me oblijevala jer su mi ruke bile svezane. Krvoloci
su mi obrisali lice i prebacili me u drugu sobu.
Za nekoliko dana ponovno je nastupilo ispitivanje, i naravno, ponovno sam πutio.
Nad ponorom
Opet su me vratili u Posuπje na novu istragu, ali ovaj put bez batinanja. Nakon
nekoliko dana, nepoznati udbaπi su me izveli iz podruma, svezali mi ruke i noge i
sjeli me u dæip koji je spreman Ëekao pred zgradom. Tu su mi zavezali oËi rupcem.
Spora voænja je dosta dugo trajala, ili se meni tako Ëinilo. Kad se vozilo zaustavilo,
nastavili smo pjeπaËiti. OËi su mi i dalje bile povezane. Joπ u vozilu stavili su mi
neki pojas oko struka. Odjednom, narediπe mi da stanem. »uo sam PrimorËev glas:
- Mirko, tvoje su ruke dugaËke, odrijeπi mu rubac s oËiju. Znao sam da je to bio
krvolok Mirko Praljak, jer se ista ekipa stalno skupa kretala. Kad mi je skinuo rubac,
zakratko vrijeme nisam niπta vidio, dok se oËi nisu navikle na svjetlost, a onda sam
ugledao Biokovo. Preda mnom se ukazala duboka, zastraπujuÊa jama, a u njezinoj
dubini nazirala se voda. Moæda sam bio dva metra od ruba provalije. Strah me obuzeo,
noge su mi poËele drhtati i trnci prolaziti cijelim tijelom. Premda sam izdræao razne
muke, nikada nisam osjetio takav strah.
- Sada ti reci sve πto nam trebaπ reÊi, ko je tebi pomagao cijelo vrijeme dok si bio
sakriven po ovim krajevima. Ako sve priznaπ, mi te neÊemo suditi, odmah Êeπ biti
puπten kuÊi. Ako ne budeπ htio priznati, mi smo ovdje donijeli odluku da te bacimo u
vodu, ali dok stigneπ do nje, veÊ Êeπ biti rastrgan - sluπao sam prijeteÊe PrimorËeve rijeËi.
OsjeÊao sam da me Ëvrsto dræe na uæetu i odluËio reÊi posljednje rijeËi:
- Ja nemam πto priznati, rekao sam sve πto znam.
146
Nad ponorom pakla.pm65
146
27.02.01, 16:33
U tom trenutku sam mislio da je sa mnom gotovo. U mislima sam se oprostio od
roditelja, braÊe, prijatelja i znanaca. Zatraæio sam oprost i od Boga. Æelio sam biti u
miru i s Bogom i s ljudima, ako me krvnici bace u ovu straπnu provaliju ili u nju
sam skoËim.
- Uzalud muËite sebe i mene - rekao sam i malo trgnuo konop.
»vrsto sam odluËio rijeπiti se tih muka koje nemaju kraja, skoËiti u ponor i povuÊi za
sobom barem jednog krvnika. Kad su shvatili da to mislim uËiniti, udbaπi su me
povukli k sebi i nekoliko metara od provalije zavezali mi ponovno oËi i vratili me
nazad u podrum kotarske zgrade u Posuπju. Tu sam prenoÊio. Ujutro sam u pratnji
πest milicajaca prevezen u Mostar, u sudski zatvor ∆elovinu. Viπe nisam bio u
Udbinim rukama, ali sam bio pod njihovim nadzorom. Dobio sam Êeliju bez stakla
na prozoru, a ispod vrata je bila πupljina. Bio je dvanaesti mjesec i bilo je hladno. U
prostoriji je bio propuh, pa sam se morao zavuÊi u kut gdje manje puπe.
- Kad bih barem imao cigaretu, bilo bi mi lakπe - pomislio sam.
Bio sam strastven puπaË. Prekopao sam staru peÊ i dimnjake kako bih naπao koji
opuπak. Naπao sam nekoliko opuπaka, ali nisam ih imao Ëime pripaliti. Od hladnoÊe
nisam mogao zaspati. Grijao sam se trËeÊi po sobi. Nisam tako mogao dugo izdræati.
Zavrtjelo mi se u glavi, pao sam u nesvijest. Ubrzo sam zaspao na mokru podu. Kad
je sutra doπao kljuËar, natjerao me da sve oribam, pa sam sljedeÊu noÊ opet morao
spavati na mokru podu. Lice mi je bilo nateklo. OsjeÊao sam uæasne bolove. Uzalud
sam traæio da mi daju neke lijekove i neπto krevetnine, barem jednu deku. Nakon
dva muËna i uæasna dana doπao je neki milicajac. KljuËar ga je predstavio kao doktora.
Zapisao mi je ime, prezime i otiπao. Nakon par sati ponovno je doπao isti doktor i
odveo me kod zubara. Glava mi je pucala od bolova. Kod zubara su Ëekali moji
poznanici, zatvorenici Mate Suton i Marko Sesar. Nakon pregleda, zubar je ustvrdio
jaku prehladu i preporuËio bolnicu. Meutim, moj sprovodnik je naredio zubaru da
mi mora izvaditi dva zdrava zuba, πto je ovaj i uradio. Dao mi je injekciju i izvadio
dva zuba uz objaπnjenje:
- Oprosti, mladiÊu, πto ti moram izvaditi ta dva zdrava zuba. Ja tu ne mogu niπta,
takva je naredba.
KljuËar me potom vratio nazad u Êeliju. Tad sam teπko obolio. Nisam mogao niπta
jesti, ni traæiti pomoÊ.
Lice mi je sve viπe naticalo, glava sve jaËe boljela. Traæio sam da me sasluπa tuæitelj
kako bih saznao kad Êe biti suenje. Na moje pitanje je li gotova istraga i kad Êu biti
osuen, odgovorio mi je putem zapisniËara neπto nerazgovijetno i neodreeno. Tako
bolesna i napola mrtva kasno noÊu pozvao me kljuËar na sasluπanje. Odveli su me
kolima u Udbin zatvor, gdje sam i prije bio. ZnajuÊi da Êu opet na muke, suze su mi
potekle od jada. Znao sam kako krvopije noÊu sasluπavaju. Ispitivanje je poËelo
blagim tonom sve dok Duka Pudar nije iz kuta uzeo dræalicu motike i povikao:
147
Nad ponorom pakla.pm65
147
27.02.01, 16:33
Crveno jezero pokraj Imotskog gdje je Slavko GrubiπiÊ doveden pod prijetnjom
da Êe biti baËen u jezero ako ne prizna kod koga se krio i hranio.
- Majku ti ustaπku, sve Êeπ priznat! Ako neÊeπ priznat ono πto te budem pitao, nikada
viπe neÊeπ kopati na ÊaÊinoj njivi!
U sobi su bili Praljak, Primorac i joπ trojica udbaπa. Nisam htio niπta priznati. Pudar
je nastavio udarati dræalicom po mojim leima. Iza svakog udarca Ëuo se neugodan
zvuk. Raspiljena dræalica je vibrirala. Kad bih se malo pomakao, Praljak bi me
doËekao, te udario kraÊim kocem. Noge i ruke su mi bile svezane, pa se od udaraca
nisam mogao ni zaπtititi. Kad me Pudar najjaËe udario, rekao je Praljku:
- Mirko, sad imaπ slobodan udarac - πto je ovaj jedva doËekao udarivπi me kocem
po prsima. Od udarca mi se skoro dah zaustavio. Nisu mogli vjerovati da neÊu priznati:
- Boga mi, Mirko, malo je ustaπa doπlo u naπe πake s ovako πirokim leima - dobacivao
je Pudar.
Uæivali su u svom sadizmu govoreÊi:
- Je mi te majka odgojila da imam po Ëemu udarat’!
Od udaraca piπtoljem po glavi, glava mi je bila rasjeËena na viπe mjesta.
Pljusnuvπi me po licu, Praljak povika:
- Nisam ti ja majka da te milujem!
Primorac me nastavio tuÊi uz povik:
- Bando jedna, nisam te ja ovdje doveo da mi krvariπ!
Do tada nisam vjerovao da postoje tako krvoloËne zvijeri meu ljudima, kakvi su
bili Praljak i Primorac.
148
Nad ponorom pakla.pm65
148
27.02.01, 16:33
Dok sam gubio svijest, Pudar me nastavio udarati dræalicom po leima. Od jednog
udarca iza vrata poËeo sam padati. Svih pet udbaπa me tada poËelo gurati i udarati.
Pao sam na pod, jer noge nisu mogle viπe izdræati. Divljaci su me zatim podigli na
noge i poËeli mi se u lice smijati. Jedan me od njih na kraju Ëak i pljunuo u lice.
UnatoË svemu u meni se raala neka posebna snaga, osjeÊao sam kao da mi
netko govori: - Slavko, nasmiji se muËiteljima glasno.
Nasmijao sam se glasno. Bog mi je dao da sam bio pri punoj svijesti. Svi su me
nastavili tuÊi i ciniËno se smijati. Prkosio sam im glasnim smijehom kao da sam
najsretnija osoba na svijetu.
Krvoloci su u Ëudu gledali. Nisu vjerovali da se tako glasno smijem i gledam ih
hrabro u oËi. Uvjeren sam da je dragi Bog vidio moje patnje i podario mi posebnu
snagu da im se mogu smijati. Veseo glasan smijeh trajao je toliko dugo dok udbaπi
nisu vidjeli da trebaju tu krvavu Êeliju napustiti. Prestali su me tuÊi i otiπli. Ispratio
sam ih pogledom i osmijehom, ponosan na svoju ËvrstoÊu, a odluËan u nakani da
niπta ne kaæem, makar i u najteæim mukama bio.
Bio sam ustrajan da pobijedim neprijatelja i uvjeren da tako spaπavam mnoge
ljude velika zla i dugogodiπnje robije.
Dok je trajalo straπno zlostavljanje, Primorac je stalno govorio da za te straπne
zloËine πto ih oni Ëine ne smije znati udbaπ Petar OreË. Nikada nisam razumio te
PrimorËeve rijeËi.
Ponovno u ∆elovini
Onako iznemoglog dvojica su me kljuËara prebacili na drugi kat u zajedniËku
prostoriju u kojoj je veÊ bilo dvadesetak ljudi. Donijeli su me jer nisam mogao
hodati. Meu ostalim tu su bili - Pere Prkut iz Trebinja (zatvoren zbog ubojstva
dvojice partizana jednim metkom), Huso iz Mostara - direktor rudnika u GradniÊima
(optuæen za neprijateljsku djelatnost protiv Jugoslavije, jer je pogazio Titovu sliku
na ploËniku). Tu sam zatekao nekoliko RakiÊana iz Landekine grupe: Vladu Rezu,
Ivana Rezu, Juru Rezu, Antu Soldu i Stipu Soldu. Stipe Landeka je bio u smrtnoj
Êeliji, a Ante MariÊ je bio u posebnoj prostoriji. Vlado Rezo je podnio najteæe muke;
bio je skoro do smrti pretuËen. Neπto prije mojega dolaska izvrπena je smrtna kazna
nad Mirkom Kapulicom i Jozom Drinovcem.
Pozvao me odvjetnik MandiÊ na razgovor i upoznao me sa tzv. zakonskim
propisima. Rekao mi je da prema optuænici mogu dobiti kaznu od πest mjeseci do
dvadeset godina zatvora.
Na Novu godinu, Udba i milicija su cijeli dan i noÊ tukli ljude u susjednim
Êelijama. U zatvorskim hodnicima milicija se raspjevala kako bi stvorili laænu sliku,
i kako bi roditelji zatvorenika mislili da je njihovim sinovima dobro; da se vesele i
pjevaju. Meu milicajcima bio je i jedan Biπko koji je pjevao na’ijsku gangu.
149
Nad ponorom pakla.pm65
149
27.02.01, 16:33
Zloglasna mostarska ∆elovina
Kasno u noÊi otvoriπe se vrata naπe Êelije i kljuËar ubaci ruksak pun hrane uz
napomenu: - To je za tebe. Majka te Ëekala na ulazu, ali nije imala dozvolu za posjetu.
Tek treÊi dan majku su pustili da doe k meni. Skojevci su je prevarili objaπnjavajuÊi
joj da Êe poπta voziti i na Novu godinu, pa se morala pjeπice uputiti do Mostara. Kad
sam je vidio i upitao zaπto je pjeπaËila tako dugo s punim ruksakom, ona mi reËe:
- Sin ne moæe biti daleko od majke, samo ako je æiv. Srila sam se sa æenama iz
Rakitna koje su isto iπle u posjet. Ako te odvedu u Zenicu ili FoËu, opet Êu doÊi do
tebe da te vidim, ako nikako drukËije, onda piπice.
Duboko su me dirnule njezine rijeËi.
Doπao je dan presude 25.sijeËnja 1954. Presudom Okruænog suda u Mostaru broj
K.192/53 za kazneno djelo iz Ëlanka 339. stavak 2. osuen sam na kaznu strogog
zatvora u trajanju od dvije godine. Prebacili su me u transportnu sobu gdje sam
Ëekao raspored za Zenicu ili FoËu. Nakon dva mjeseca dobijem obavijest da Êu biti
sproveden u FoËu.
Cinkaroπ Ilijas
U zajedniËkoj sobi gdje smo Ëekali transport za FoËu povezali su nas po dvojicu
zajedno. Bio sam svezan s Milom PrliÊem iz SoviÊa. U ∆elovini sam bio pritegnut
lisicama, a kad sam se poæalio, sprovodnik je pritegnuo joπ jaËe. Na kolodvoru, dok
150
Nad ponorom pakla.pm65
150
27.02.01, 16:33
smo Ëekali vlak, htio sam stati na vagu zbog Ëega me sprovodnik kaznio priteæuÊi
joπ jaËe, od Ëega mi se lisica zarila u ruku. Kad je vlak doπao, posjedali smo i krenuli
za foËanski koncentracijski logor u posebno odreenim vagonima za zatvorenike.
Nekoliko dana proveli smo u karanteni, da bismo poslije sasluπanja dobili raspored.
Nas, politiËke zatvorenike, smjestili su u zgradu bivπe vojarne iz koje smo vidjeli
samo visoke zidove.
Smjeπten sam u prostoriju sa starim osuenicima koji su robijali od pet do dvadeset
godina. Zvali su me Mali, jer sam bio najmlai i imao najkraÊu kaznu. Kreveti su
bili sloæeni na kat ili dva uza zidove. Ispod mene je spavao zatvorenik koji je bio
cinkaroπ. Rekli su mi da je u zeniËkom zatvoru tukao i muËio ljude koji ne bi htjeli
revidirati stav. Zvao se Ilijas i suraivao je s izrodima NinkoviÊem, Kolovratom i
drugima. Mladi Kolovrat je bio zlotvor. Teπko je rijeËima opisati njihovo muËenje i
progonstva robijaπa koji nisu htjeli revidirati svoj stav. Jednom sam skoËio na
Ilijasa i poËeo ga tuÊi. Naravno, odmah je doπla milicija i odvela me u samicu u
prizemlju zgrade. Dobio sam batine koje sam pamtio dugo vremena. Sutra sam po
kratkom postupku od upravitelja dobio dva puta po Ëetrnaest dana samice i πest
mjeseci zabrane primanja poπte i posjeta. Za vrijeme kazne dobio sam i umanjenu
porciju hrane.
U podrumskoj samici bilo je neizdræljivo dosadno.
Put mira
“Put mira” je naziv filma koji je snimljen prilikom posjeta diktatora Tita Indiji
i Burmi. Na poËetku prikazivanja filma, kad smo posjedali u kino dvoranu, prosvjetni
radnik tzv. vaspitaË –okoviÊ odræao nam je predavanje o znaËenju filma. Film je
prikazivao dvanaest brodova koji plove u strane zemlje. Meu njima je bio i brod
“Galeb” na kojem je bio i Tito sa svojim suradnicima. Sve scene u filmu bile su
uperene protiv volje naroda strpanog u tamnicu Jugoslaviju. Dok hrvatski narod
umire od gladi, tzv. dobrotvori nose brodovima darove u siromaπne dijelove svijeta.
Naravno, kad je diktator doπao u Burmu, prireen mu je sveËan doËek. Prema
tamoπnjem obiËaju visoki gosti su trebali, jaπuÊi na slonovima, krenuti dalje. I
diktatora su uzjahali na jednog slona. Isprovociran tim prizorima, netko je iz publike
u mojoj blizini, dobacio glasno: - Uzjahao slon slona! Po zavrπetku predstave policija
je zaustavila osam redova da ispita ovaj sluËaj. Nitko niπta nije priznao. Slijedio je
Udbin poziv svima koji su na crnoj listi; bilo nas je trideset pet. Nastalo je uæasno
batinanje. Dvadesetak milicionara je batinalo ljude. Hodnik i zidovi su bili u krvi,
ali nitko nije priznao da je to rekao. Svi smo dobili batine i po Ëetrnaest dana samice
za slona na slonu. Po izlasku iz samice strpaπe nas u posebnu prostoriju.
151
Nad ponorom pakla.pm65
151
27.02.01, 16:33
Zatvor u FoËi - mjesto gdje je Slavko GrubiπiÊ proæivio najstraπniju komunistiËku torturu
Cinkaroπi su sastavili popis za nas koje treba staviti u posebnu prostoriju, te ga
dostavili upravi logora. Viπe nije bilo zatvorske slobode kretanja za nas dvjesto
pedeset koji smo radili u tvornici Drina.
Nakon par dana prie mi jedan kolega i upita:
- Znaπ li ko nas je izdao za slona na slonu?
- Ne znam - rekoh.
- Naπ sobni starjeπina - ©vraka.
- U redu. Sutra ujutro neka Ramiz, Ivica i Vlado izostanu s posla i jave se na
bolovanje, a ja Êu se razboliti i prijaviti doktoru - rekoh kolegi.
Dogovor smo odræali. Kad je sobni starjeπina pozivao da idemo raditi, nas
osmorica smo rekli da smo bolesni. Sobni je starjeπina otiπao vani. Najednom, uz
drvene stepenice pojavio se ©vraka, otvorio vrata i uπao u sobu. Odmah smo skoËili
na njega i istukli ga. On je vrisnuo i prije nego πto smo ga dotakli. Makar je bio
meu najjaËim ljudima u logoru, jedva se izvukao i pobjegao niz stepenice u kuhinju.
Prilikom silaska htio sam ga zadræati, ali se brzo izmakao i pobjegao. U kuhinji je
uzeo sjekiru i s joπ jednim cinkaroπem Atifom navalio na nas. Dvojica zatvorenika
su im se vjeπto prikrala iza lea, te ih odgurnuli, pa smo im ponovno zadali teπke
udarce. Obojica su ostala leæati na zemlji. Po zavrπetku tuËe doπla je milicija i
152
Nad ponorom pakla.pm65
152
27.02.01, 16:33
odvela nas kod starjeπine kruga, NeπkoviÊa. Ovoga puta nije bilo poziva na raport,
veÊ nam je starjeπina kruga proËitao rjeπenje o kazni, dva puta po Ëetrnaest dana
samice uz prijetnju da Êemo biti predani kotarskom sudu u FoËi. Ovo nam nije teπko
palo jer smo istukli cinkaroπa koji nas je stalno izdavao upravi logora i miliciji.
Prvi puta sam zaplakao od bolova
Jedan kolega je dao prijedlog da stupimo u πtrajk glau sve dok ne doe ministar
unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine. Dogovorili smo se, ukoliko tko poËne jesti
bez dogovora, dobit Êe batine. Prvi dan nas je milicija ismijavala dobacujuÊi:
- Jest’ Êete vi, jest’!
Drugi dan doπao je tzv. starjeπina kruga i poËeo nas nagovarati da poËnemo jesti.
Poslijepodne se pojavio upravnik zatvora koji je obeÊao da Êe nas osloboditi kazne
ako poËnemo jesti. Jednoglasno smo pitali :
- Zaπto nas onda ne pustite, kad Êete nas pomilovati?
TreÊi dan je doπla kompletna logorska uprava, ali smo odbili razgovarati s njima.
Sutradan je doπao javni tuæitelj iz FoËe, neka æena Duπanka. Objasnili smo joj kako
je doπlo do svega. Duπanka je zahtijevala da poËnemo jesti i obeÊala nam da Êe nam
sve biti oproπteno. Odbili smo ponudu i nastavili sa πtrajkom. Petoga dana posjetila
nas je osoba koja se predstavila kao ministar unutarnjih poslova BiH. Zatvorenik
Smajo je poznavao pravog ministra, te nas je upozorio da s ovim ne razgovaramo.
©esti dan smo ipak popustili. PoËeli smo jesti. Kazna je ukinuta i puπteni smo iz
samica. Ukinuta je i zabrana slanja pisama i primanja posjeta.
Kratko vrijeme po izlasku iz samice radili smo svoj posao, a onda smo ponovno
dobili zabranu za rad i primanje posjeta. Tih dana dobio sam paket koji je stigao od
tetke Kate Miloπ iz Dervente. Pozvali su me da vidim πto je u paketu stiglo, ali mi ga
nisu predali. Onako gladnom navirala mi je pljuvaËka na usta dok sam gledao slaninu,
kobasice, kolaËe i drugu hranu u paketu. Rekli su mi da napiπem poruku svojoj tetki
da ona Ëuva paket dok se ja ne vratim iz zatvora. Ja to nisam htio uËiniti.
Ponovno smo svi bili zatvoreni u veliku sobu, a nismo znali zaπto. Samo u
odreeno vrijeme mogli smo izaÊi u πetnju na pola sata. Uslijedilo je ponovno noÊno
sasluπanje. Ispitivanja i batinanja su se ponavljala skoro svake noÊi. Ovoga puta za
to je bio zaduæen udbaπ Mitar VujiËiÊ, pomoÊnik upravitelja logora. Primijenjivao
je najgore sadistiËke metode. Muke od bolova su bile toliko jake da sam planirao
bijeg s joπ dvojicom kolega. Uz nekoliko podnesenih molbi da mi dopuste neπto
raditi, odobrili su mi da mogu raditi u kamenolomu udaljenom nekoliko kilometara
od zatvora na putu za Kalinovik. Tu je radila skupina od Ëetrdesetak ljudi. »uvala su
nas trojica milicajaca sa strojnicama od kojih je jedan imao obiËnu puπku. Nakon
nekoliko dana uspio sam pobjeÊi s joπ dvojicom zatvorenika. Iskoristili smo priliku
153
Nad ponorom pakla.pm65
153
27.02.01, 16:33
za vrijeme okupljanja na doruËku. VeÊ smo bili dobro odmaknuli kad se zaËula
pucnjava iz strojnice i laveæ policijskih pasa. U blizini jednog sela trebali smo prijeÊi
preko glavne ceste koja vodi od FoËe do Kalinovika. Razdvojili smo se; nas dvojica
na jednu stranu, a Hasim prema Kalinoviku. Bilo je sunËano jutro. Spustili smo se
blizu ceste i oprezno u jednoj πumici Ëekali pogodan trenutak za daljnji bijeg. U
trenutku odluke za prijelaz preko ceste zapucala je strojnica u naπem smjeru. ZaËuo
sam povik: - Stoj!
Odmah smo stali. Milicija i vojnici su doπli, te nas povezali konopcem za auto.
Auto je krenuo, trËao sam za njim koliko god sam mogao, a kad sam izgubio snagu
i nisam viπe mogao trËati, pao sam na cestu.
Kolegu su ubacili u auto, a mene nastavili vuÊi. Slutio sam na ono najgore
bespomoÊno udarajuÊi o grbavu i tvrdu cestu. Kada je auto zastao, vidio sam
praπnjave noge i trbuh umrljan krvlju. OsjeÊao sam uæasne bolove u ramenima i
leima. HlaËe su mi spale jer se opasaË prekinuo na oπtrom kamenu. Bio sam joπ pri
svijesti kad su me uvukli u auto. Na ulasku u foËanski logor Ëekala nas je kompletna
uprava zatvora. Prvi me poËeo tuÊi πef ekonomata zatvora IliÊ, zatim svi odreda. Pao
sam u nesvijest. Bio sam u polusvijesti kad su mi dali zrcalo da se mogu vidjeti,
zatim me odveli u veliki krug na kojem su bili postrojeni zatvorenici.
Narediπe mi da s Njegovanom, koji je sa mnom bjeæao, moram proÊi pored
postrojenih zatvorenika da nas svi vide i da pljunu na nas. Rekao sam da ne mogu
zbog bolova hodati. Na to je krvolok Mitar VujiËiÊ naredio da sjednemo na klupu
pod kestenom, a da svi postrojeni robijaπi prolaze pokraj nas i da nas pljunu. Krenula
je prva, druga i treÊa kolona s viπe od tisuÊu robijaπa. No, na veliko iznenaenje
uprave zatvora, samo je jedan izrod pljunuo na nas. Bio je to Ivan od BrËkog za
kojeg kaæu da ga je te iste veËeri udarila srËana kap. Strpali su me u tamnicu i
nastavili krvavi obraËun.
UveËer je stigla skupina osuenika iz Mostara meu kojima su bili i braÊa ©imiÊi
iz Gruda koji su mogli Ëuti moje muËenje. Kod mene je uπlo nekoliko krvnika. Tako
izmrcvarenog poËeli su me udarati æestoko sve dok nisam pao na pod. Nastavili su
me gaziti. Glava mi je bila malo uzdignuta od poda, kada mi je jedan od krvnika
skoËio za vrat. Udario sam Ëelom u pod i pao u nesvijest. ©to su poslije od mene
Ëinili, ne znam. Kada sam doπao malo svijesti vidio sam dva milicajca pored mene.
Polijevali su me vodom iz kante. Bio sam sav mokar. Izvukli su me na beton u
hodniku dok su dvojica robijaπa kupili vodu iz Êelije. Vratili su me i ostavili na
mokrom podu. U samici iznad mene bio je Anto KovaËeviÊ iz Dervente. Dobio je
πest mjeseci samice zbog pokuπaja bijega. U kasnim noÊnim satima Anto mi je barem
malo olakπavao muke. ©pagom bi spuπtao cigarete, kruh, kobasice i ostalo. U teπkim
mukama proveo sam Ëetrnaest dana. Poslije mi je upravnik dao joπ Ëetrnaest dana
samice. Ovoga puta bio sam u skupnoj Êeliji s joπ Ëetvoricom zatvorenika.
154
Nad ponorom pakla.pm65
154
27.02.01, 16:33
Pustili su me, sreÊom, kad se zapalila stolarija i polirnica, jer smo svi morali iÊi
gasiti poæar. ©ef polirnice bio je Franjo Bubalo kod kojega sam nekada i radio. Po
nareenju upravnika razbijali smo prozore i materijal bacali vani. PomoÊnik
upravnika, udbaπ Mitar VujiËiÊ, pozvao je robijaπa Radu i mene u svoj ured. Odmah
po ulasku Radu je dva puta oπamario i rekao mu da se s ustaπom ne smije druæiti.
Mitar je pozvao dæelate da mi zaveæu ruke, te je poËelo ispitivanje. Bila mi je velika
Ëast πto me nazvao imenom branitelja domovine Hrvatske, ali sam rekao da sam bio
mlad i da nisam mogao biti u Hrvatskoj vojsci. Na sve optuæbe i izmiπljotine
odgovarao sam πutnjom. PoËelo je iæivljavanje, oπtro udaranje πtapiÊima po
jagodicama πto uæasno uznemirava æivce. Kad je krvnik vidio da sam i to izdræao,
skoËio je na mene preko stola i bacio me na pod, udarajuÊi me oπtricom Ëizme po
leima. Zaprijetio mi je da sigurno neÊu moÊi napraviti ni jednog ustaπu.
Od uæasnih bolova, zaplakao sam. Dotada nisam nikada plakao od tjelesnih bolova.
NeobiËan posjet
Mitar je rekao Ëuvaru da otvori vrata i da mi pusti posjet unutra. Vrata se otvoriπe.
Ugledah Antu Primorca, Mirka Praljka i joπ dvojicu meni nepoznatih.
Uπli su unutra i rukovali se sa mnom, kao da su mi zapravo doπli u posjet. Pitali su
me kako mi je u FoËi, imam li nekih problema i dira li me tko. Samo sam πutio.
Pitanja su mi postavljali samo Praljak i Primorac. Nisam znao jesu li druga dvojica
iz hercegovaËke Udbe ili su ovdaπnji. Mitar me poËeo udarati. Dok sam stajao oslonjen
na zid, krvnik je u vatri zagrijavao klijeπta kojima se potkivaju konji. Kad su se
klijeπta dobro ugrijala, priπao mi je udbaπ VujiËiÊ i naredio da plaËem. Ovoga puta,
kao za inat suze nisu htjele na oËi. Tad je usijanim klijeπtima poËeo kidati koæu s
mojih ruku. Krv je curila posvuda. PoËeo je vikati na mene, te me uhvatio za desnu
ruku i noæem napravio veliku ranu iza πake. Zatim je po lijevoj ruci udario noæem
po prstima. Rasjekao mi je mali prst. Krvnici su po podu gazili krv koja je curila iz
mojih ruku. Nisu mogli vjerovati da ne plaËem, pa su nastavili s muËenjem. Svezali
su mi noge i ruke, a potom lanac od nogu zategli do ruku i tako sklupËana nastavili
me udarati. Htio sam kriknuti, ali sam izgubio glas. Nisam viπe mogao govoriti. Pao
sam u nesvijest. ©to su dalje od mene Ëinili, ne znam. DolazeÊi k svijesti, kao kroz
maglu nazirao sam Primorca i Praljka, dok su me dræala dvojica dæelata. Posebno
mi je u sjeÊanju ostalo Praljkovo lice i njegov prijeteÊi pogled. »uo sam prosvjetnog
referenta –okoviÊa:
- GrubiπiÊ je mlad i nije bio neprijateljski vojnik, nemoj njega tuÊi.
Jedan od udbaπa je dodao da Êu ipak priznati sve za πto su me teretili.
HercegovaËka Udba je vjerojatno doπla zato da me odvede u Mostar raËunajuÊi s
tim da Êu sve priznati. Poπto nisam niπta priznao, nisu me mogli voditi. Pozvali su
155
Nad ponorom pakla.pm65
155
27.02.01, 16:33
bolniËara da mi previje rane i oËisti lice. KljuËari su me potom odveli u samicu,
odakle sam prebaËen u zatvorsku bolnicu. Ujutro je doπao doktor JanjiÊ, bivπi robijaπ,
inaËe osobni lijeËnik srbijanskog generala, krvoloka Draæe MihajloviÊa. Pogledao
mi je rane na rukama, naredio bolniËaru da me previje, zatim mi dao nekakav papir
da potpiπem. Zamolio sam bolniËara Peru da mi rastumaËi papir sa srpskim pismom.
Pisalo je da sam sinoÊ pokuπao samoubojstvo u samici maloga kruga. Potpisom bih
skinuo odgovornost s osoblja u sluËaju da zbog velikog trovanja rana umrem.
Usprotivio sam se viËuÊi da ja nisam samoubojica i da neÊu potpisati papir koji su
sastavili istraæitelji i lijeËnik. Mitar VujiËiÊ je rekao, onako ravnoduπno, da ne moram
potpisati jer ionako za ustaπku bandu nitko neÊe odgovarati. Nakon par dana lijeËenja
prebaËen sam u skupnu sobu u malom krugu gdje je sobni starjeπina bio pukovnik
Vidmar koji je zamijenio generala ©imiÊa, ubijenog 1944. godine u Mostaru.
Pukovnik Vidmar zavrπio je doËasniËku πkolu u doba Austro-Ugarske u toj istoj
vojarni u kojoj je danas zatvor.
Nisu mi davali lijekove. Kad sam otiπao kod lijeËnika, on je naredio dvojici
bolniËara da me Ëvrsto dræe uz leæaj, a treÊi da mi dræi ruku. LijeËnik JanjiÊ je uzeo
noæ i zarezao oteklinu. Sukrvica je potekla iz ruke dok je Ëupao onaj Ëep koji je bio
uzrokom gnojenja i bolova koji su bili neizdræivi.
U zatvoreniËkoj sobi, nakon par dana, dobio sam vijest da se traæe obrtnici za
Crnu Goru, ali izriËito Crnogorci i Hercegovci. Molio sam Boga da se rijeπim ovoga
krvavog foËanskog koncentracijskog logora. Pozvali su sve Hercegovce i Crnogorce
da se postroje u mali krug. Kad je doπao red na mene starjeπina kruga me izbaci iz
stroja rijeËima:
- Izii, ti si bolestan.
Jedva sam micao prstima, ali sam tvrdo odluËio djelovati zdravo i sposobno za rad.
On se smilovao i upisao me na listu za Crnu Goru. Svanuo je za mene radostan dan.
Krenuli smo na put.
Od FoËe do Sarajeva trpio sam straπne bolove u desnoj ruci.
Poslije Crne Gore crna sloboda
Na sarajevskom kolodvoru, ËekajuÊi vlak za Zeleniku, pao sam u nesvijest od
bolova. Odvezli su me u æeljezniËku ambulantu gdje mi je ukazana prva pomoÊ uz
preporuku da se vratim nazad u FoËu. Preplaπio sam se same pomisli na FoËu. Kad
je lijeËnik Ëuo da molim sprovodnika da me ne vrate nazad, reËe mi:
- Trpi bolove joπ par dana, onda Êe sve biti lakπe.
LijeËnik je naredio sprovodniku da na mene netko pazi; dao mi injekciju, ruku mi
namazao nekom masti, stavio gazu i zavoj, te mi uz pozdrav rekao:
- Sretno, mladiÊu!
156
Nad ponorom pakla.pm65
156
27.02.01, 16:33
Zahvalio sam se na ukazanoj pomoÊi i napustio ambulantu i dobrog Ëovjeka, dr.
Smaju. Vlak je krenuo. UnatoË jakim bolovima bio sam sretan πto se ne vraÊam u
FoËu. Negdje oko Ivan-planine pao sam u nesvijest, a probudio se u blizini Mostara.
Rana se otvorila, viπe nisam imao bolova. Cijelo vrijeme na mene je pazio zatvorenik
Pero Crnjac i joπ neki mladiÊi. Na mostarskom kolodvoru kroz prozor sam vidio
nekoliko poznatih osoba meu njima i Jelu PlaniniÊ, Katu SabljiÊ, Milu »uljka i druge.
Do mjesta Zelenika u Crnoj Gori putovali smo vlakom, zatim iz Zelenike brodom
do Kotora gdje smo dobili raspored. Jedni su upuÊeni na Sveti Stefan, a naπa skupina
je odreena za Cetinje. Upravnik zatvora me pogledao i vidjevπi moje probleme
pitao zaπto su me poslali kad sam bolestan. Rekoh da nemam veÊih problema s
rukom, te sam pokazao da mogu micati prstima. Jedan je bolniËar potvrdio da Êe biti
sve u redu. Smjeπteni smo u cetinjski zatvor u kojem sam proveo ostatak kazne
radeÊi na popravcima elektriËnih instalacija u staroj vojarni i u zgradi bivπe francuske
ambasade iz vremena kad je Crna Gora bila samostalna dræava, a sad je u njoj bila
stanica milicije. Na Cetinju je bilo ugodno, pribliæavalo se ljeto i sunËani dani, pa su
zatvorenici koristili priliku da malo prilegnu u dvoriπtu. Meu njima bio je jedan
krπan stariji momak, dvometraπ Grgo TaliÊ. Tu sam upoznao i Marijana KnezoviÊa
i Iliju BanoviÊa koji su s Grgom doπli iz zeniËkog logora. »uvar nije dopuπtao leæanje,
pa je Grgu udario nogom, opomenuvπi ga da je to zabranjeno. Kad je upravnik zatvora
naiπao i vidio kako kljuËar BanoviÊ udara Grgu, reËe mu:
- Zaπto ga udari, bolan ti ne bijo?
- Leæi i sunËa se, a to se ne smije - reËe kljuËar.
- Zaπto si legao? - upita upravnik.
- Gospodine upravniËe, meni je doktor rek’o ako ikad ufatim priliku trebam da se
sunËam jer vatra vatru izvlaËi - odgovori Grgo.
Na upit πto mu se dogodilo, odgovorio je:
- Dok sam se nalazio u zeniËkom zatvoru, tukli su me i muËili, najviπe Jure BiliÊ koji
me je svezao za rebrasti radijator i pustio paru. Lea su mi cvrËala k’o meso na tavi.
- Okreni se - veli mu upravnik.
- Kad se Grgo okrenuo jasno se vidjela slika radijatora na njegovim πirokim
muËeniËkim leima.
- Zaπto te nisu ubili, majku im nji’ovu, ja nikoga nisam, Boga mi, patio, ako je za
ubiti, ubijem ga.
Upravnik je nastavio:
- Ti si dvadeset godina osuen, Boga mi Êeπ za koju godinu izaÊi kuÊi samo ako
budeπ dobar.
Grgo je doista izaπao puno prije isteka kazne, ali je ubrzo umro od bolova na ranama
koje je zadobio u logoru Zenica.
157
Nad ponorom pakla.pm65
157
27.02.01, 16:33
Za vrijeme izdræavanja dijela kazne u Kotoru i Cetinju prema nama se postupalo
ljudski i korektno. Ni jedne ruæne rijeËi, ni pljuske nije bilo. Upravnik nam je rekao
da ih ne smijemo oslovljavati s gospodine, jer su gospoda ostala u Bosni. U Crnoj se
Gori oslovljava s druæe.
Puπten sam iz zatvora na slobodu 16. rujna 1955. godine. S kartom za brod i vlak
bio sam u isto vrijeme radostan i tuæan jer nisam znao kamo Êu. Radovao me samo
ponovni susret s roditeljima. Iz Kotora sam brodom stigao u luku Zelenika. Proveo
sam Ëitavu noÊ na æeljezniËkom kolodvoru ËekajuÊi vlak za Mostar. U jednoj kavani
sam sjedio sam za stolom i pio limunadu. Za susjednim stolom sjedila je skupina
momaka u civilu. Cijelu su veËer pjevali i veselili se sutraπnjem putovanju na Zapad.
Vidjevπi me da tuæan sjedim za stolom, priπao mi je jedan od njih i poËeo sa mnom
razgovarati. U poËetku me bilo strah, pomiπljao sam da bi mogao biti neki udbaπ
koji je odreen da me prati. Ipak sam mu priznao da se nemam Ëemu veseliti i da
sam odleæao dvije godine strogog zatvora, te da ne znam kamo Êu sad. Pozvali su
me na veselje. Prihvatio sam druπtvo i skupa s njima ostao do polaska vlaka. Sjeo
sam na vlak s dvojicom mornara od kojih je jedan bio rodom iz RaspotoËja kod Zenice.
Put do Mostara brzo je proπao u razgovoru s mornarima. Prilikom izlaska iz
vlaka, mornari su mi zaæeljeli sretnu slobodu. Na mostarskom kolodvoru nisam se
mogao odmah orijentirati. Nakon kraÊe πetnje uz ogradu kolodvora preda mnom se
pojavio Pipan ©imiÊ iz SoviÊa. Osjetio sam neobiËnu radost jer sam nakon dugo
vremena sreo jednoga starog znanca. Tek nakon razgovora s njim sam se malo pribrao
i shvatio gdje se nalazim. Uspio sam uhvatiti autobus za Posuπje.
Susret s roditeljima
Roditelji su znali da mi kazna izlazi toga dana, pa su preda me na VraniÊ poslali
mog striËeviÊa Antaru i seoskog uËitelja Slavu PrliÊa. Tek πto sam izaπao iz autobusa
presrete me udbaπ Ante Primorac koji me uhapsio prije toËno dvije godine i jedan
dan. Vjeπto glumeÊi srdaËnost upitao me: - Odakle ti? Dugo te nisam vidio, pa gdje
si bio?
Nisam odmah reagirao na njegov cinizam veÊ sam nakon kraÊe stanke rekao: - Nisam
ni ja Vas vidio poslije FoËe.
Kad je shvatio da neÊu s njim razgovarati, otiπao je od mene. UdiπuÊi punim pluÊima
odbrojavao sam korake do moga voljenog rodnog Graca. Roak Antara i uËitelj
Slavo sa mnom su pjevali gangu preko Ëitavog sela.
U kuÊi sam zatekao roditelje, mlaeg brata i puno rodbine. Majka je bila presretna,
a otac je plakao.
- Zaπto plaËeπ, Iko? - upitao sam.
- Moram plakati jer mi je æa’ tvoga æivota. Ponosio sam se s tobom, ali kad su mi
158
Nad ponorom pakla.pm65
158
27.02.01, 16:33
rekli i kad sam saznao πta su od tebe radili u zatvoru i kakve si patnje podnio, teπko
mi je. Volio bi’ da mi ni’ko niπta nije reka’. Lakπe bi mi bilo da nisam zna niπta o
tvojim mukan. Danas su ti lea mekπa od kruπke.
- Ne boj se ÊaÊa ima i kruπaka tvrdi’ - prekinuo sam njegov izljev tuge.
Te veËeri skoro se nije ni spavalo. Bila je puna kuÊa rodbine i prijatelja. Veselili
smo se do svanuÊa. Poπto su se svi bojali Udbe i douπnika, postavili smo straæu da
obilazi oko kuÊe kako douπnici ne bi prisluπkivali naπ razgovor. Nakon nekoliko
dana odmorio sam se od terora i nasilja. Obiπao sam rodbinu i prijatelje u SoviÊima,
Grudama, Gracu i ostalim selima u kojima su me hranili i skrivali prije zatvora. Svi
prijatelji su mi se zahvaljivali na ËvrstoÊi i izdræljivosti I zato πto nisam niπta priznao
Udbi koja me teretila da odam tko mi je pruæao utoËiπte za vrijeme skrivanja. Nisam
spomenuo ime ni jedne osobe jer znam da bi je muËili i patili kao i mene.
U kuÊi je bilo veliko siromaπtvo i bijeda. Mlai brat Vlado trebao je iÊi u πkolu.
Otac i majka nisu mu mogli niπta pomoÊi. ZahvaljujuÊi prijateljima, u Mostaru sam
mu osigurao smjeπtaj i hranu, i s gazdom se dogovorio da Êu mu platiti kad dobijem
prvu plaÊu.
Mislio sam u sebi kako Êu mu platiti, kad joπ nisam ni poËeo raditi. Iz Mostara
sam krenuo za Konjic i pronaπao svoga starog poslovou Milana koji me rado
primio na posao. Rekao mi je da odem kod Katice u ured i prijavim se. U uredu me
doËekao πef dionice, Srbin Sveto TodoroviÊ koji mi je odbrusio:
- Za tebe posla nema, mi ne trebamo neprijatelje Jugoslavije!
U meni je krv poËela vriti. ©ef TodoroviÊ je odmah pobjegao iz ureda, a sluæbenica
Katica LukiÊ mi je savjetovala da se strpim. Katica LukiÊ rodom je iz Folanova brda
u blizini Ostroπca. Kroz glavu mi je odmah prostrujalo da taj Srbin æeli meni
zapovijedati u mojoj Domovini. Napustio sam ured i uputio se u Radiπine kod moje
nekadaπnje djevojke. Dala mi je neπto novaca. Krenuo sam dalje u Ostroæac i Crnaj
gdje su me doËekali Jure ZoriÊ, Mile i Zora PejiÊ, Jozo ZoriÊ LoπiÊ i Ivan DugandæiÊ.
Poæalio sam im se da sam tek izaπao iz zatvora i da ne mogu naÊi posao. Gdje bih
god zatraæio posao, doËekali bi me Srbi πefovi i traæili vojnu knjiæicu. Kad bih im
rekao da nisam sluæio vojsku, traæili bi potvrdu o odgodi vojske, koju ja, naravno,
nisam imao. Tako nigdje nisam mogao dobiti posao jer sam za sve πefove bio
neprijatelj, jednako kao i πto su oni bili za mene. Tad sam se zakleo da moram
nastaviti borbu protiv okupatorskog reæima i svega jugoslavenskog.
Dao sam si u zadatak da Êu uvijek cijeniti majku domovinu Hrvatsku i njezinu
slobodu, ako treba za nju i æivot dati.
Otputovao sam u Sarajevo posjetiti starog znanca Jusufa, zamjenika πefa
Mehanizacije. Sve mi je bilo jasno kad mi je Jusuf saopÊio da je TodoroviÊ naredio
da mi se nigdje ne smije dati posao. RazumijevajuÊi moju muku i besparicu, Jusuf
mi je dao πest tisuÊa dinara. Traæio sam posao posvuda - u Ilijaπu, Zenici,
159
Nad ponorom pakla.pm65
159
27.02.01, 16:33
ZavidoviÊima, sve do Vinkovaca. Teπko mi je padalo πto tako snaæan i odrastao ne
mogu naÊi posao i πto ne mogu pomoÊi svojoj majci. Razmiπljao sam kako je slai
grumen majËine pure nego blago Ëitavog svijeta iz ruke tuinske. Najvrijednije πto
sam imao, zdravlje i slobodu, okupator mi je uzeo i uniπtio. Takva je sudbina zadesila
gotovo sav hrvatski narod.
Kad sam siπao na kolodvoru u Vinkovcima, nisam znao kamo bih krenuo.
Najednom, priπao mi mladiÊ i rekao da mu je brat Pavo kazao za moj izlazak iz
zatvora. Sjetio sam se tad da je to Marijan TomiÊ iz BroÊanca. Pozvao me u restoran
na ruËak i piÊe. Predloæio mi da idem s njim u berbu kukuruza. Trebao sam sutra
doÊi u Laslovo gdje Êe biti cijela skupina beraËa kukuruza.
Bio sam presretan. Znao sam da Êu tako moÊi platiti troπkove za brata, sebi kupiti
neπto odjeÊe i obuÊe i pomoÊi roditeljima. Marijan mi je, za prvu ruku, dao neπto
novaca. Sutradan smo se, prema dogovoru, naπli u Laslovu na æeljezniËkom
kolodvoru. Meu beraËima bilo je RakiÊana, Gruana, BroÊanËana. Krenuli smo u
smjeru Poljoprivredne zadruge u Laslovu gdje su nas rasporedili na posao. Joπ nije
bilo vrijeme berbe kukuruza, pa smo kopali kanale, gradili nasipe, kopali repu i
druge poslove. U berbi sam zaradio dosta kukuruza i neπto novaca. Kukuruz smo
otpremili vlakom za Split, a mi smo krenuli putniËkim vlakom. Kukuruz je kamionom
prevezen u Posuπje gdje smo ga podijelili. Jedan dio kukuruza sam prodao, a jedan
dio odvezao kuÊi. Otac je odmah odredio da se plate dugovi za brata u Mostaru i da
se nabave najnuænije potrepπtine za kuÊu. Kako je trebalo i dalje raditi, pomagati
roditeljima i bratu, odluËio sam se pridruæiti duvanjarima i nositi duhan u Bosnu.
NajËeπÊe prema srediπnjoj Hrvatskoj - Banjoj Luci. Ovaj posao je bio opasan, jer su
okupatorski slugani ubijali duvanjare, osobito oko Janja, ©ipova i okolnih mjesta.
Jednom prilikom, na Kupreπkoj visoravni kod Gornjeg Malovana, doËekala nas je
milicija i pripucala na nas, ali sreÊom nitko nije nastradao. Razbjeæali smo se na
razne strane. Krenuo sam prema Donjem Malovanu, zadræao sam jedan dio duhana
na leima kojeg sam zamijenio za sir. U ©uici me zaustavila milicija. Objasnio sam
drugovima da nosim sir za kuÊne potrebe i da sam zbog njega iπao na put. Ovako
teπkim poslom sam se morao baviti, jer nigdje nisam mogao dobiti drugi posao.
Premda je bilo teπko i opasno, za desetak dana su se mogle zaraditi dvije plaÊe
noseÊi duhan, samo πto se taj posao nije mogao raditi stalno.
Ponovno je nastupila neimaπtina jer dugo nisam mogao naÊi posao, sve do jedne
prigode kad mi πumar Boæo MiliËeviÊ ponudi da kopam rupe za poπumljavanje
goleti borovima. Te jeseni i iduÊeg proljeÊa zaradio sam dovoljno za moje i bratove potrebe.
***
Na svetog Stipana, u vrijeme boæiÊnih blagdana, bio je veliki dernek u Grudama.
Otiπao sam s nekoliko mladiÊa na dernek, gdje sam se sastao s mnogim znancima i
prijateljima iz Gruda i SoviÊa. Zajedno smo πetali cestom. Meutim, na dernek je
160
Nad ponorom pakla.pm65
160
27.02.01, 16:33
stigla i posuπka Udba. Udbini su me plaÊenici stali provocirati. Kad bi mi krenuli,
oni bi trubili.To se ponovilo nekoliko puta. Isprovociran ovakvim bezobrazlukom
priπao sam autu i udario nogom u njega. Jedan od udbaπa otvorio je prozor i rekao mi:
- Znamo mi ko si ti.
- Kad znaπ ‘ko sam izai van, a nemoj reæat k’o pas iz kuÊe! - oπtro sam mu odbrusio.
Prepoznavao sam ih, takoreÊi, po mirisu, izluivali su me, viπe se nisam mogao
kontrolirati. Saznao sam da je vozaË auta bio Ljubo VokiÊ iz SoviÊa. On je samo
vozio i nije bio umijeπan u njihove provokacije. VeÊ sutra sam dobio poziv da se
javim u Posuπje na sasluπanje, gdje su mi zaprijetili da to viπe ne smijem Ëiniti, a
prema njihovim rijeËima bili su mi veÊ naπli posao u Posuπju. Sumnjao sam u njihove
rijeËi, ali sam obeÊao da neÊu Ëiniti izgrede ako me ne budu provocirali.
Nedugo potom, predsjednik kotara Ante Ramljak je poslao po mene jednog
mladiÊa s pozivom da doem na razgovor. Ante Ramljak mi je povjerio da je Udba
od njega posudila auto kako bi me isprovocirali i kako bi dobili razlog da mi ponovno
mogu suditi. Od Ante sam saznao da je odræan sastanak na kojem je zakljuËeno da
me pritvore i da Êe veÊ nekako naÊi razlog zaπto Êe me osuditi. Ante se tome
suprotstavljao, ali je dobio potporu samo dvojice odbornika. Savjetovao mi je da ne
prihvaÊam nikakav posao u Posuπju, jer su to samo varke. Rekao mi je da je bolje da
se neko vrijeme povuËem. OdluËio sam mirno æivjeti i pomagati ocu na zemlji.
U vojsci
Godinu dana po izlasku iz zatvora dobio sam poziv za odsluæenje vojnog roka.
Neposredno prije toga odluËio sam se oæeniti. Tri dana poslije vjenËanja otiπao sam
u okupatorsku vojsku. Pred poπtanskom zgradom su se okupili regruti i Ëekali prijevoz
za Mostar. Cijeli dan smo Ëekali na polazak. Bilo je regruta iz svih posuπkih sela.
Spomenut Êu samo neke - Jozo KovaË, Frano KovaË, Frano Boban, Marijan GrubiπiÊ
i drugi. PredveËer je stigla obavijest da te veËeri nema prijevoza za Mostar i da se
moæemo vratiti kuÊama s tim da ujutro Ëekamo na najbliæim autobusnim stanicama.
»im me spazio u hodniku, upravnik poπte Jerko Senjak poËeo me provocirati i vrijeati
moje hrvatsko uvjerenje. Nazivao me neprijateljem Jugoslavije. Vidio sam kako
jedan Ëovjek naglo ulijeÊe u poπtu i telefonira nekome prijeko u gostionicu. DotrËao
je jedan mladiÊ i povikao:
- Ko je ustaπa, ko govori da je ustaπa?! Bio je to uËitelj iz Vira ili Podbile.
Znao sam da je preko puta u gostionici sjedio udbaπ Jovo i njegovi suradnici i da je
ovog mladiÊa poslao da me provocira. Istog sam trena otiπao u gostionicu i rekao:
- Jovo, zaveæi ovog kera πto me provocira i æeli ponovo uvesti u neprilike. Ako ga ti
neÊeπ umiriti, onda Êu se ja za to pobrinuti. Spreman sam se vratiti gdje sam i bio.
Umjesto u vojsku mogu ja i u zatvor!
161
Nad ponorom pakla.pm65
161
27.02.01, 16:33
Po povratku u poπtanski hodnik upravnik Senjak me nastavio provocirati. Ponaπao
se kao zvijer. InaËe je ovaj Ëovjek za vrijeme okupacije NDH bio stalno u
neprijateljskoj sluæbi, radio je protiv interesa Domovine i bio jedan od najprljavijih
beogradskih slugana. U selu su ga svi znali kao douπnika jer su ga u viπe navrata
seljani primijetili iza njihovih vrata i prozora. Pri polasku mi je zaprijetio da Êu ja
dobro znati tko je on kad stignem u vojsku. Udbaπ Jovo je doista poslao jednoga
svog douπnika da kaæe upravitelju poπte i onome uËitelju iz Vira da me puste na
miru, πto su i uËinili.
Vratili smo se kuÊi jer autobus nije stigao. U noÊi je poËela padati kiπa, a duhan
se suπio na suπilu iza kuÊe. Otac me pozvao da unosim duhan. Te noÊi nisam spavao.
Sutra smo krenuli za Mostar, a uveËer iz Mostara dalje vlakom za Aleksinac, u
Srbiju. Za nekoliko dana imali smo zajedniËku prisegu u aleksinaËkoj vojarni, pa se
nismo morali pojedinaËno zaklinjati. Kad su u komandu stigli moji podaci iz Vojnog
odsjeka Posuπje, viπe nisam imao mira. »esto sam ribao pod i obavljao sve najteæe
fiziËke poslove. Neki mlai oficiri, obrazovaniji ljudi, bili su na mojoj strani. Jedan
poruËnik, Crnogorac, jednom zgodom mi predloæi da osnujem boksaËku ekipu:
- Ti si bokser i mogao bi to dobro uraditi.
Razmislio sam malo i poËeo ustrojavati ekipu. Imao sam dosta uspjeha i u drugim
sportskim disciplinama: bacanju diska, koplja i kugle.... PrednjaËio sam u skoro
svim disciplinama. Jedino u trËanju na 100 metara najbolji je bio Petar Herceg iz
Velikog TrgoviπÊa.
Na politiËkoj nastavi morali smo sluπati razliËite gluposti. Od mnogih izmiπljotina
koje su lupetali oficiri, ovdje Êu samo spomenuti jedan sluËaj. Kapetan Panajot je
tvrdio kako u Bosni na dernecima cure nose tablu na prsima na kojoj stoji popis
miraza - krava, tele, magare, dukat, roba, zemlja, itd. Nisam mogao izdræati, rekao
sam mu da laæe iako sam znao da je vrlo opasno zamjeriti se kapetanu. Æestoko je
planuo na moje rijeËi:
- Trebalo te ubiti, a ne suditi!
Po zavrπetku nastave naπao sam se kod oficira KOS-a koji me posavjetovao da ne
smijem tako govoriti kapetanu i da je kapetan priËu o bosanskim djevojkama proËitao
u jednoj knjizi. Sutra je stigao major, oficir KOS-a za diviziju. Nakon duæeg vremena
upitao me:
- Kako ti znaπ da djevojke ne nose tablu na prsima s natpisom o mirazu?
- Znam, druæe majore. Æivio sam i radio u Bosni. Znam da je to laæ.
- Koga si imao u Hrvatskoj vojsci? - nastavio je major.
- Imao sam ÊaÊu, tri brata, dva strica i puno rodbine.
- Ti nekako s ponosom to meni govoriπ?
- A πto bi’ ja to Vama krio kad Vi poznajete moj kraj, zapadnu Hercegovinu, a vidim
po govoru da ste i Vi iz Hercegovine.
- Ti nisi smio pred vojskom reÊi da kapetan laæe! - inzistirao je major.
162
Nad ponorom pakla.pm65
162
27.02.01, 16:33
- Nisam mogao sluπati njegove laæi i zato sam rekao, a kad zavrπim vojni rok, onda
Êu kapetana predati civilnom sudu BiH za uvredu Ëasti.
- Od tebe se to viπe ne smije ponoviti, mislim da poznaπ svoju proπlost!
- Razumijem, druæe majore - popustio sam.
Sutradan mi je oficir KOS-a, poruËnik Vargat, razjasnio da ovaj obiËaj postoji u
knjizi, ali ne u BiH, veÊ u MaËvi, u Srbiji. Nakon ovog sluËaja porastao mi je ugled
meu vojskom i kod mnogih oficira. Odreen sam za raznoπenje poπte trojici oficira
u vrijeme uzbune. Kad je bila prva uzbuna spremio sam ratnu opremu, i prijavio se
deæurnom baterije. Deæurni mi je predao pisma koja sam trebao odnijeti trojici oficira
u njihove stanove. Zadatak sam obavio brzo i uspjeπno. Vratio sam se u komandu da
podnesem izvjeπÊe o izvrπenju zapovijedi, misleÊi da sam prvi stigao. Zato sam
otvorio vrata naglo, bez kucanja, ali je u uredu veÊ bilo nekoliko oficira, od kojih mi
je jedan poruËnik dobacio:
- Pa da!? Ko Êe uletiti tako nego GrubiπiÊ!
VideÊi da mi nije pravo, nasrnuo je na mene prijeteÊi mi. OËekivao sam pohvalu, a
ne prijezir jer sam prvi obavio zadatak. Nisam se mogao obuzdati trpeÊi nepravdu,
odgurnuo sam poruËnika od sebe. Kako nije oËekivao takvu moju reakciju, pao je
na jednu stranu, a na drugu je odletjela njegova πapka. PoËeo mi je izbezumljeno
prijetiti, ali je u moju obranu stao kapetan MariÊ, komandant prvog diviziona, koji
ga je ukorio rijeËima:
- Ti si sa πapkom doπao u ured za vrijeme uzbune, a to ne Ëini ni general. GrubiπiÊ je
izvrπio svoj zadatak i podnio raport, a ti si ga poËeo provocirati. Da te je on ubio, ne
bi ni dana bio u zatvoru, jer smo mi doπli na uzbunu kao da je ratno stanje!
Nakon jedne dvodnevne vjeæbe u VrnjaËkoj Banji, pri povratku u vojarnu, trebali
smo vratiti oruæje koje je uzeto iz skladiπta, ali je ustanovljeno da nedostaje jedan
samokres. Posumnjali su na mene jer sam bio rasporeen na ispomoÊ vodniku
PetroviÊu u skladiπte. Odveli su me u pritvor. Trebao sam poÊi u Vojnoistraæni zatvor
u Niπu. SreÊom, u krugu vojarne pronaena je cedulja na kojoj je pisalo gdje se
samokres nalazi. Za to vrijeme ja sam boravio u zatvoru. Analizom pisanog teksta
na latinici utvrdili su da sam to ja pisao, ali je Petar Miksad imao sliËan rukopis.
Kad je Miksad uvidio da Êu pasti pod vojni sud, viknuo je iz stroja da je on uzeo
piπtolj. Oslobodili su me zatvora i ubrzo pozvali na razgovor kod oficira KOS-a.
Doveli su i Miksada na suoËenje. Zahvalio sam Miksadu πto je priznao da je otuio
samokres, jer bih ja bio osuen na pet godina zatvora i sigurno me nitko ne bi pitao
slaæem li se s presudom. Oficir KOS-a poruËnik Vargat mi je u razgovoru priznao
kako ih moja proπlost navodi da uvijek u mene sumnjaju.
Rekao sam joπ da bi trebalo suditi onome tko je naredio Miksadu da ukrade
piπtolj, to znaËi kapetanu Panajotu, Ëovjeku koji me mrzio i stalno mi podvaljivao.
SreÊom da je oficir KOS-a bio mlai akademac. Da je bio neka partizanËina moæda
ne bih izvukao æivu glavu iz vojske.
163
Nad ponorom pakla.pm65
163
27.02.01, 16:33
Kad je Tito putovao za Makedoniju, uvedene su posebne mjere osiguranja. Tri
dana prije, vojska je iz vojarne krenula osiguravati prugu, a mene su s joπ petoricom
zadræali u vojarni. Znao sam da neÊu dobiti oruæje za Ëuvanje æeljezniËke pruge.
U nazoËnosti nekoliko vojnika meu kojima su bili - Ivan VukoviÊ i Albin Gomezelj
upitao sam deæurnog oficira, poruËnika Stipu Jajca: - Druæe poruËniËe, jesmo li i
mi vojnici?! Zaπto nam se nije pruæila prilika da idemo s ostalom vojskom u
osiguranje pruge?
On se nasmijao i odgovorio:
- Kad bi vas πestorica dobili πest mitraljeza i stali pored pruge, kakav je to vlak koji
bi mogao proÊi kad je πest mitraljeza upereno u njega. ©utite i radite πto vam se da.
Nas πestorica imali smo dovoljno vremena da se upoznamo i zbliæimo, pa mi je
VukoviÊ priËao svoju sudbinu i ratni put. Naime, negdje kod Dravograda partizani
su zarobili Stipu Jajca i VukoviÊa. VukoviÊ vjeruje da je to bio Dravograd, premda
je moguÊe da je to bilo i drugo mjesto gdje je pao u ruske ruke. Zarobljen je i protjeran
u Sibir. Moskva ga je osudila na dvadeset pet godina robije u Sibiru i pet godina
gubitka graanskih prava. Nakon devet godina iz Sibira je otpremljen u sabirni
logor kod Moskve. Tu se susreo s mnogim Hrvatima i jednom skupinom Nijemaca
i krenuo u Hrvatsku. U sarajevskom istraænom zatvoru su ga zadræali πest mjeseci,
nitko za njega nije znao. Nakon istrage stigao je kuÊi, ali je ubrzo dobio poziv za
sluæenje vojnog roka u Aleksincu. Prije odlaska u vojsku osjeÊao je potrebu otiÊi u
Ljubuπki kako bi obavijestio roditelje o smrti svog kolege koji je s njim robijao u
Sibiru. Rekao im je da je umro i da ga je on pokopao, ali je preπutio da su mu dæelati
ËekiÊem smrskali glavu.
Na Kriænom putu kod Dravograda u koloni smrti Stipu Jajca prepoznao je jedan
susjed koji je bio u pratnji kolone. Preobukao ga je u partizansku odoru i odveo u
partizane. Napredovao je do Ëina poruËnika i postao zapovjednik voda veze u
Aleksincu. Kad su se nakon dugo godina susreli u vojarni Jajac i VukoviÊ prepoznali
su se i oprezno razgovarali. Jajac je sredio VukoviÊu da sluæi vojni rok samo jednu,
umjesto dvije godine. Po izlasku iz vojske mislim da se Ivan s obitelji preselio iz
Bosne u Otok kod Vinkovaca.
OsjeÊao sam duboku sjetu πto zbog dosadne svakodnevnice, πto zbog
nemoguÊnosti da obiem svoju obitelj. Svi vojnici osim mene su veÊ imali prilike
iÊi doma. Kapetan Panajot odbio je moju molbu. Deæurni oficir, kapetan Radovan
BaboviÊ, je primijetio moju tugu pa me pozvao kod sebe na razgovor. ObeÊao mi je
da Êe mi dopustiti da idem kuÊi kad mi je najdraæe, za boæiÊne blagdane. Rekao je da
se i njegova majka veseli kad on doe na BoæiÊ i Uskrs, te mi je odræao predavanje
iz povijesti. Istaknuo je da su Crnogorci narod hrvatske krvi i da imaju obiËaje sliËne
Hrvatima, te da su se odcijepili od Crvene Hrvatske prilikom krunidbe kralja
164
Nad ponorom pakla.pm65
164
27.02.01, 16:33
Zvonimira, jer su naπi stari u Crvenoj Hrvatskoj bili za kralja Slaveca. Znao je za
moju proπlost, ali mi je htio pomoÊi time da mi za BoæiÊ odobri dopust. U tome ga je
sprijeËio zapovjednik baterije koji mi je odobrio polazak tek na Badnji dan kako ne
bih mogao stiÊi kuÊi na BoæiÊ. SreÊom, kapetan BaboviÊ koji je bio deæurni oficir,
pozvao me k sebi te mi rekao da Êe doÊi po mene rano u pet sati i da Êe me na ulazu
Ëekati auto kojim Êu krenuti na meunarodni vlak. U Vinkovcima sam trebao presjesti
na sarajevski vlak, a iz Sarajeva sam imao vlak za Mostar oko jedanaest sati. U
Mostar bih tako mogao stiÊi rano na BoæiÊ. Dao mi je tada tisuÊu dinara i napomenuo
da Êe mi dobro doÊi, jer je znao da nemam novaca. Bio sam iznimno sretan i ponaπao
sam se prema uputama BaboviÊa. Sve je teklo po planu. Rano ujutro stigao sam u
Mostar. Imao sam sreÊe da sam s jednim vojnikom Bobanom iz SoviÊa uhvatio
rudarsko vozilo i stigao na VraniÊ. Dok sam prolazio ispod crkve u Gracu, misa je
veÊ bila zavrπena. Narod se pred crkvom poËeo okupljati, Ëestitao se BoæiÊ rodbini
i prijateljima. U kuÊi sam zatekao majku. Dok sam se pozdravljao sa susjedima,
stigli su iz crkve moj otac, moja æena kao i ostala rodbina. Veselo je bilo u selu, ali
ne onako kao u doba NDH.
Na Stipanjdan, drugi dan BoæiÊa spremio sam se i otiπao u Grude na veliki dernek
gdje je po obiËaju bilo viπe tisuÊa duπa. Susreo sam mnoge prijatelje s kojima sam
uæivao u Ëaπici boæiÊne rakije, ali sam morao dobro paziti da ne pretjeram sa
zagrijavanjem. Strogo mi je nareeno da moram biti u vojnoj odori πto mi nije bilo
teπko jer nisam ni imao πto drugo obuÊi. Moje sveËano odijelo poslano je mlaem
bratu Vladi, koji je veÊ bio na πkolovanju u Zagrebu. Kolegama je bilo Ëudno da na
glavi imam petokraku. Ante MariÊ KalavireviÊ mi reËe: - Oprosti, moj dragi kolega,
ti nisi zasluæio da na tvojoj glavi stoji ta crvena pogrdetina, daj mi da je satarem.
- Ante, na raspolaganju ti je - rekoh mu.
Ante je uzeo kapu i smrskao petokraku, koju sam inaËe zaduæio pri polasku kuÊi.
Kapu sam morao sakriti, jer druge nisam imao. Nije bilo puno izdajnika, pa smo
ostali nekaænjeni.
Kad sam se vraÊao natrag u vojsku, u vlaku je naiπla vojna patrola i upitala me:
- Kako moæeπ bez petokrake van kasarne?
Slagao sam im da mi je kapa ispala iz teretnog auta, da je drugi naletio i zgazio je.
Hvala Bogu pustili su me bez prijave.
Stigao sam u komandu i nastavio æivjeti monotonim besciljnim æivotom u
okupatorskoj vojsci. Hvala Bogu bliæio se povratak kuÊi. Neki su vojnici pisali doma
da im se poπalje civilna odjeÊa, a ja nisam nikome niπta mogao pisati jer nisam imao
odijela. Otac nije imao novaca da mi kupi civilno odijelo. Kolega mi je prodao malo
duhana i donio novac, ali to nije bilo dostatno.
165
Nad ponorom pakla.pm65
165
27.02.01, 16:33
Neposredno pred polazak dobio sam naredbu da pripremim boksaËku ekipu koja
se treba natjecati s aleksinaËkim “Rudarom”. Pobijedili smo Rudara. Nastupao sam
u teπkoj kategoriji i dobio pobjedu bez borbe. Vojnici, moja vjerna publika, su me
snaæno bodrili, dizali mi moral i zastraπivali protivnike rijeËima:
- Slavko, tu su nosila, sredi ga kao i onoga!
Promidæba je po gradu bila toliko jaka da se gradom pronio glas da na ringu “kidam
i ubijam”. Svi su me oboæavali, osim kapetana –ure. Trebao sam joπ nastupiti u
posljednjem meËu pred sam odlazak kuÊi. Nisam bio potpuno spreman za borbu
zbog potiπtenosti, jer nisam imao civilno odijelo, a primakao se dan moga odlaska iz
vojske. Dobio sam samo pokrpane hlaËe i star kaput. Vidjevπi moju zabrinutost,
priπao mi je vodnik IvanoviÊ i rekao:
- Znam da nemaπ odgovarajuÊe odijelo za polazak kuÊi, ali ako pobijediπ PetroviÊa
u meËu, od mene Êeπ dobiti novac za odijelo.
- Ako bude nerijeπeno? - upitao sam - ©to onda?
- Svejedno dobijeπ jedanaest tisuÊa dinara. Ja sam se kladio na jedanaest tisuÊa da
Êeπ pobijediti ili Êe proÊi nerijeπeno. Od tih jedanaest tisuÊa tebi je za kupiti odijelo
i cipele, a ostalo da imaπ za put.
Bilo je to veliko iskuπenje za mene. Postavio sam sebi zadaÊu da Êu pobijediti,
ali lice moram saËuvati od ozljeda jer uskoro odlazim kuÊi. Znao sam da je PetroviÊ
dobar boksaË i da je doπao prije tri mjeseca u vojsku. Bio je prvak Srbije. Dobro
sam se pripremio svakodnevno trenirajuÊi, ali sam usput mislio da je za mene povoljan
rezultat izvuÊi nerijeπeno. Kad su borbe poËele, vojnici su nestrpljivo oËekivali
glavni meË GrubiπiÊ - PetroviÊ. Publika je bila na mojoj strani. Dobro sam se
pokrivao i uzvraÊao oπtrim i brzim udarcima, dobro sam ga tukao. Meutim, πtiteÊi
lice otkrivao sam lijevo rame, dok je PetroviÊ to koristio i uporno napadao. Borba
je bila teπka, jer je on oËito bio dobro pripremljen. Po zavrπetku meËa pomoÊni suci
su meni dosudili pobjedu, ali glavni sudac, major TajeviÊ, proglasio je meË
nerijeπenim pod izgovorom da mlai vojnik ne gubi moral u daljnjim nastupima.
Uglavnom, vodnik je dobio okladu i odmah poslije meËa dobio sam novce. Sutradan
sam kupio odijelo, a prodavaËica mi je darovala koπulju koja mi je dobro doπla jer
nisam imao drugu. Od poznatih i dragih ljudi koji su me poπtivali i voljeli, te Ëesto
Ëastili za vrijeme izlazaka u grad, ovdje spominjem samo neka imena - Petar Miksad,
Petar Herceg, Ilija Buljan, Reo Ruhotina, Ilija BokanoviÊ, Ivan VukoviÊ, Luka
©akiÊ, Fadil BalagiÊ i drugi. Iako mukotrpno, sluæenje vojnog roka zavrπio sam u
zadovoljstvu; nadvladao sam mrænju svih onih koji su me progonili i doËekao dugo
æeljeni povratak kuÊi. Vojnici su me ispratili uz veliko veselje. Sjeo sam na vlak na
æeljezniËkom kolodvoru Æitkovac i krenuo kuÊi.
U vlaku sam susreo jednog vojnika iz Drinovaca koji mi se poæalio da mu roba
nije stigla do polaska kuÊi. Bilo mi ga je æao, pa sam mu rekao da imam u koferu
jedno staro odijelo, a on mi doπapnu:
166
Nad ponorom pakla.pm65
166
27.02.01, 16:33
- Daj πto daπ, samo da skinem ova govna sa sebe.
Odmah je obukao moje odijelo jer je bio sretan πto konaËno ima civilnu odjeÊu
poslije dvije godine prisilnog sluæenja okupatorske vojske.
Bila je veÊ noÊ kad sam stigao kuÊi, a moju sreÊu ubrzo je upotpunila radosna
vijest. Æena je rodila sina. Dali smo mu ime Mate, po mom najstarijem bratu. Tad bi
moj otac znao reÊi:
- Sritno mi je noÊ proπla, u kuÊi sam sam omrknuo, a ujutro su osvanula trojica.
Slavonija
Poπto za mene nije bilo kruha u Hercegovini, morao sam traæiti bilo kakav posao
drugdje. Traæio sam posvuda posao u struci i na kraju sam poËeo kopati kanale u
Vodnoj zajednici “Bosut” po raznim slavonskim selima. Æivot je i tamo bio teæak.
Spavali smo u slami po slavonskim pustarama. Radio sam tako najteæe fiziËke poslove
sve do BoæiÊa kad sam se odluËio obiÊi obitelj. Iza Nove godine ponovno sam se
vratio u Slavoniju i nastavio kopati kanale, jer drugog izbora nisam imao. Jedanput
je pored nas radila grupa elektromontera koja je trasirala liniju za postavljanje
dalekovodne mreæe. Njihov πef Vlado Mautner, s kojim me upoznao brat Jozo, rekao
mi je da mogu raditi kod njih poπto sam elektro struke, ako prijavim stalni boravak
u Osijeku i dobijem uputnicu od ureda za zapoπljavanje. Uputnicu nije mogao dobiti
nitko tko je bio izvan grada. Lutao sam od poduzeÊa do poduzeÊa, ali me nitko nije
htio primiti bez uputnice iz ureda za zapoπljavanje. Zaæalio sam πto sam napustio
posao na kopanju kanala. Ponovno sam lutao gradom, gladan i bez izgleda za posao.
Dok sam tako besciljno tumarao gradom, na osjeËkom trgu pred katedralom sreo
sam svoga starog prijatelja Antu DugandæiÊa kojega poznam s radova na pruzi Konjic
- Jablanica. Pozvao me u hotel na piÊe. Nisam mogao piti jer sam bio gladan. Ante je
to primijetio pa je poruËio jelo. Nakon jela smo krenuli kod njegova brata Ivana koji
me srdaËno doËekao i rekao:
- Slavko, dragi prijatelju, reci πto je bilo s tobom otkad si otiπao iz Ostroπca?
IspriËao sam mu sve potanko i rekao da sam u Osijeku veÊ mjesec dana.
Ivan i æena mu Manda savjetovaπe mi da kod njih ostanem sve dok ne poËnem raditi.
Jerko PejiÊ i TonÊo Bradvica su ishodili moju dozvolu za rad s Ëetiri kilograma duhana.
Bila je subota, kiπilo je kao iz kabla, kada je u Ivanov stan uπao TonÊo i donio
uputnicu za rad. IspriËao nam je kako je do uputnice teπko doπao i kako mu je jedan
od sluæbenika rekao:
- Ti si, TonÊo, ispriËao proπlost tog mladiÊa, pa smatram da je to zasluæio svojim
mukama i da je zaradio da mu se pomogne.
- U ponedjeljak ideπ na posao - rekao mi je TonÊo.
167
Nad ponorom pakla.pm65
167
27.02.01, 16:33
Veselili smo se do jutra uz ËitluËku lozu, sir iz mijeha i suhe smokve. U ponedjeljak
ujutro sam se prijavio u odjel za osoblje elektrotehniËkog poduzeÊa. ©ef odjela
MatoπeviÊ Ëudio se kako sam u subotu dobio potvrdu kad ured subotom ne radi.
Ipak, uz osmijeh na licu uveo me u kartoteku i primio na probni rad. Smjestio sam se
na stan i hranu kod jedne obitelji. Prva plaÊa nije mogla pokriti stan i hranu. Razliku
sam posudio od prijatelja da platim obveze i smjeπtaj. Poslovoa je sredio da idem
raditi na teren u BaËku Palanku kako bih mogao viπe zaraditi. Krenuo sam u BaËku
Palanku. Na poËivaliπtu u Vukovaru kondukter Pero Livnjak skrenuo mi je pozornost
da dobro pazim πto Êu govoriti u BaËkoj Palanci jer u njoj æive komunisti i partizani
koji su naslijedili imanja protjeranih Hrvata i Nijemaca iz BaËke. Po dolasku na
odrediπte dobio sam smjeπtaj za spavanje u nedovrπenoj opÊinskoj zgradi zajedno s
ostalim monterima. Krenulo mi je dobro. Radili smo elektriku u viπe stambenih
zgrada i suπnica za hmelj. Dobro sam zaraivao jer sam imao terenski dodatak, a
poËeo sam raditi i privatno, po kuÊama u Iloku i Palanci.
Ustani bane...
Poslije terena u BaËkoj Palanci premjeπten sam u VinkovaËko Novo Selo. Izvodili
smo elektroinstalacijske radove u Betonari. Poslije smo radili elektroinstalacije u
Novoj bolnici. Sa mnom je bio Ivica Angenbrand zvani Angika koji je bio vodeÊi
monter, i roo barba - ©eparoviÊ. Teπko mi je bilo æivjeti bez obitelji, te sam planirao
dovesti i obitelj u Otok kod Vinkovaca, gdje sam naπao smjeπtaj na samom kolodvoru
u πtali Grge PribudiÊa. Brat Jozo pozvao je u goste u Soljane gdje se bio naselio
moju æenu i sina.
Put je bio i teæak, osobito za æenu u sedmom mjesecu trudnoÊe. Morala je dugo
putovati zapreænim kolima do Vrbanje, gdje je sjela na vlak do Otoka. Kad je doπla
u Otok izmuËena i potresena teπkim putem, dobila je trudove i prije vremena rodila
djevojËicu. DjevojËica je æivjela, naæalost, samo desetak sati. Nije mogla preæivjeti
bez inkubatora. Uspjeli smo je krstiti imenom moje majke Anice. Bio je to za nas
teæak udarac, ali se moralo dalje æivjeti i raditi.
Otiπao sam na teren u Suboticu, a æena je sa sinom Matom ostala u Otoku, u
πtalici koju smo koliko-toliko uredili za stanovanje. U Subotici smo radili stambenu
zgradu za sluæbenike jednoga graevinskog poduzeÊa. Taj posao bio nam je veoma
vaæan jer smo na taj naËin i sebi pravili reklamu. Trebali smo to dobro napraviti
kako bi od njih dobili joπ poslova. Angika je predloæio da ja izvodim elektro radove,
ali se tome usprotivio jedan komunjara i Udbin douπnik koji je rekao da sam pao na
ispitu za elektroinstalatera. Na pitanje iz Ëega, odgovorio je:
- Iz hrvatskog jezika.
Angika je bio uporan i odgovorio mu je:
168
Nad ponorom pakla.pm65
168
27.02.01, 16:33
- Neka GrubiπiÊ radi na makedonskom, ako ne zna na hrvatskom.
Na te je rijeËi zlotvor zaπutio.
Krenuo sam s ekipom montera u Suboticu i zapoËeo radove na stambenom objektu.
Nakon par mjeseci rada izaπli smo na piÊe i veËeru u hotel “Spartak”. SviraËi su
svirali srpske pjesme. Kad smo mi naruËili pjesmu “Ustani Bane, Hrvatska te zove”,
Cigani su rado prihvatili i poËeli pjevati. Na to se ustao jedan izrod i zabranio im da
pjevaju. Doπlo je do guæve. Imali smo podrπku gostiju u hotelu, a Srbi, kojih je bilo
malo, odmah su otiπli po miliciju. Udba je dojurila i uhitila mene i glavnog montera
vodoinstalaterske grupe Andriju ©tefaniÊa. Strpali su nas u zatvor, svakoga u posebnu
prostoriju. Nakon cjelonoÊnog batinanja ujutro je doπao jedan udbaπ radi sasluπanja.
Molio sam ga da me pusti jer moram rasporediti ljude na posao, a kljuËevi skladiπta
su bili kod mene.
- Nitko bez mene ne moæe niπta raditi - pokuπao sam mu objasniti.
- Za sve ima vremena, Ëekaj dok ovdje obavimo posao, ... i zapisnik je naπ posao udbaπ je bio neumoljiv.
Potpisao sam potpuno neistinit zapisnik i objasnio im da sam to uËinio samo zato
πto deset montera Ëeka na mene da im dam posao. Udbaπ je to zapisao i podrugljivo
dodao: - To Êe ti olakπati optuæbu.
Otiπao sam na posao, a rezultat suenja u Subotici bio je mjesec dana zatvora kojeg
sam izdræao u Osijeku, i prekrπajna kazna zbog “skakanja na stol i lumpovanja” πto
je bila Ëista podvala. ©ef hotela »arapina nije podnio nikakvu prijavu, samo nam je
prijateljski rekao da je naruËivanje hrvatske pjesme vrlo opasno. Bio je Hrvat i bilo
mu je drago Ëuti hrvatsku pjesmu.
Kako smo posao na stambenoj zgradi obavili na vrijeme i vrlo kvalitetno, ubrzo
smo dobili izvoenje elektro radova na zgradi kina “BaË” u BaËu.
BaË je stari hrvatski grad s velikom tvravom koju je sazidao jedan od hrvatskih
kraljeva. Tu se nalazio i samostan Ëasnih sestara. Naselili su ga tada Srbi i nije viπe
sliËio starome hrvatskom gradu nego selu u kojem su okupatorske vlasti naselile
Srbe - koloniste. Hrvatima su oteli imanja, kako oni kaæu “viπak kuÊa” i zgrada za
stanovanje kao i πtala za stoku, i dali komunistima. UnatoË tome BaË je disao hrvatski.
Bio je srediπte okupljanja Hrvata, kao i ostalih nacija koje su pripadale katoliËkoj
vjeroispovijesti, osobito na velike vjerske blagdane. Popravljao sam elektriËne
instalacije u samostanu Ëasnih sestara, a znajuÊi da crkva nema novaca radio sam to
za vrlo malen novac.
Na stropu kino dvorane “BaË” nareeno mi je da struËno izvedem i postavim
svjetiljke koje Êe svijetliti u obliku petokrake. Naravno da to nisam mogao uËiniti.
Izveo sam to tako da se na stropu prilikom paljenja svjetla pokazao kriæ. Napravio
sam, zapravo, zvjezdano nebo, ali su zvijezde na nebu Ëinile kriæ. Pokazao sam
nacrt i objasnio nadzornom organu i poslovoi da je nemoguÊe bilo izmijeniti engleski
nacrt. PraveÊi se naivan, upitao sam ga:
169
Nad ponorom pakla.pm65
169
27.02.01, 16:33
- Ako ste htjeli zvijezdu zaπto niste traæili neki sovjetski nacrt za kino, tu bi sigurno
bila zvijezda.
Povjerovao mi je, ali sam poslije Ëuo da su to ipak izmijenili, jer nije odgovaralo
njihovoj ideologiji. Po zavrπetku radova u BaËu, nakon BoæiÊa 1962. krenuo sam na
teren u Budvu. U Budvi smo izvodili radove u vrijeme velikog potresa koji je trajao
nekoliko dana. Glavni poslovoa bio je stariji elektrotehniËar Franjo Hum, a
nadmonter je bio kolega Vlado Uzelac. Sprijateljio sam se s Franjom i dugo smo
razgovarali o svim temama, osobito o najteæim danima moga progonstva od Udbe.
Podvala za podvalom
Udbaπko vrijeme joπ nije zavrπilo, premda veÊ dugo nisam razmiπljao o zlotvorima.
Za kratko vrijeme ponovno sam na sebi osjetio Udbine zube.
Naime, kako sam u Budvi bio samo na ispomoÊi glavnom elektromonteru Uzelcu,
vratio sam se u Osijek kad su radovi bili zavrπeni. Tek πto sam stigao, dobio sam
Udbin poziv da im se javim u Strossmayerovu radi sasluπanja. Sasluπanje je ipak
obavljeno u ZagrebaËkoj ulici broj 2 kod krvoloËnih Udbinih plaÊenika. Nakon
sasluπanja strpali su me u podrum zgrade gdje su slijedila uobiËajena noÊna muËenja
i ispitivanja. Sluæili su se svim prljavim metodama i podvalama, npr. meni su montirali
rijeËi: “Dræi Andrija znaπ πta Êemo od njih”, koje ja nikada nisam rekao. Nakon
nekoliko dana batinanja, prebacili su me u gradski zatvor, a zatim me svaki dan
vodili u ZagrebaËku 2 na popravak elektroinstalacija u podrumu za ugljen i pranje
rublja. Tu je radila jedna hroma djevojka od Imotskog po prezimenu ©uto koja je
mojoj obitelji odnijela vijest gdje se nalazim.
Po izlasku iz zatvora dobio sam posao u zgradi kina Remetinec u Zagrebu s
ekipom od petnaest ljudi. Iako smo radili po cijeli dan, plaÊa je bila neredovita.
Kasnila je i po dvadesetak dana i ljudi nisu imali πto jesti. Morao sam se snaÊi.
Otiπao sam u obliænje naselje Botinec, gdje su ljudi zidali nove kuÊe i pogodio tri
instalacije. Materijal sam uzeo iz skladiπta. Naplatio sam posao od vlasnika zgrade i
novac podijelio svakom monteru. Zaradili smo plaÊu i terenski dodatak. Iako je
dobro zaradio i jedan Ëlan partije koji je bio meu nama, izdao me u poduzeÊu
rekavπi da sam uzeo materijal i privatno radio. Doπla je komisija i izvrπila inventuru
materijala u skladiπtu. Iako su mjerili sav ugraeni materijal pokazao se viπak od
dvjesta metara metraænog materijala. Izvukao sam se rekavπi da sam u Elektrotehni
dobio viπe materijala kojeg sam uzimao na jamstveno pismo.
PlaÊa je i dalje kasnila. Zaradio sam pet tisuÊa dinara i odluËio poËastiti kolege
montere u restoranu “Galeb”. Po ulasku u restoran ugledao sam sliku diktatora Tita
na zidu. Nisam je mogao gledati te sam uzeo pepeljaru sa stola i bacio je na sliku.
Pogodio sam okvir i slika je pala. U restoranu je sjedio i jedan Udbin douπnik koji
170
Nad ponorom pakla.pm65
170
27.02.01, 16:33
je odmah otrËao u stanicu milicije. Konobarica Milkica, nakon svae s douπnikom,
je uspjela uvjeriti miliciju da me predaju sucu za prekπaje jer je tvrdila da je pepeljara
sluËajno odbijena sa πanka i da je udarila u sliku koja je pala, πto je ona i vidjela.
Ubrzo sam bio pozvan kod suca za prekπaje. Ovaj put mi je ukazao na moju proπlost
i dobio sam samo novËanu kaznu.
Dok sam obavljao zavrπne radove u kinu “Remetinec”, dobio sam brzojav iz
poduzeÊa u Osijeku u kojem je pisalo:
“VodeÊi monter Slavko GrubiπiÊ, kino Remetinec Zagreb. Dajemo ti do znanja
da kino ne smijeπ pustiti u pogon. Stop. Investitor nije podmirio svoje dugove. Stop.
IskljuËi glavnu sklopku u prizemlju. Stop. Zahtijevaj da se sav ugraeni materijal
primi. Stop. ZapisniËki. Stop. ZakljuËaj kino kabinu i dræi kljuËeve kod sebe. Stop.”
U potpisu ElektrotehniËko poduzeÊe Osijek.
Poπao sam izvrπiti πto mi je naloæeno u brzojavu i kad sam krenuo prema razvodnoj
ploËi otvoriti vrata, na mene je nasrnula gomila milicajaca viËuÊi:
- Banditu i saboteru, πta radiπ!?
Nisam shvaÊao πto se dogaa. Dok su mi stezali ruke, pokuπao sam im pojasniti da
sam dobio brzojav od poduzeÊa da iskljuËim struju, jer investitor nije podmirio
dugove. Zahtijevali su da im pokaæem brzojav. Potraæio sam ga u dæepu, ali ga nije
bilo. Udbaπi su ga veÊ uzeli.
PoËeli su me udarati viËuÊi:
- Vidiπ kako laæe da je dobio telegram!
SjeÊam se da je mnoπtvo naroda ispred kina zaËueno gledalo kako me krvoloci
tuku sve dok nisam pao u nesvijest. Ne znam kad i kako su me odvukli u stanicu
milicije. Ivan iz Makarske, milicajac koji me doËekao, tukao me i dalje nogama,
πakama i palicom tako da sam opet pao u nesvijest. Osvijestio sam se tek kasno u
noÊi. Ponovno su me bombardirali pitanjima zbog Ëega sam doπao raditi u Zagreb i
zaπto sam napustio Hercegovinu. Zaπto se druæim s neprijateljima Jugoslavije i zaπto
ometam rad kina u Remetincu. Ne shvaÊajuÊi πto se zbilja dogaa, upitao sam ih:
- Zaπto sam ovdje i gdje se sad nalazim? Doista nisam znao gdje sam.
- Zaπto si ti ovdje, to je naπa briga, a ova se zgrada zove SUP Petrinjska! U njoj se
vaspituju svi oni koji su neprijatelji SFRJ! - objasnili su mi poviπenim tonom.
- Ja Êu ti sada postaviti pitanje, a ti Êeπ odgovoriti! Na koje pitanje ne budeπ toËno
odgovorio, mi Êemo se pobrinuti da nam sve odgovoriπ! - vikao je dalje udbaπ.
Kako nisam odgovarao na pitanja, junaci su veÊ skoËili na mene i sruπili me na pod.
Tukli su me nogama, skakali su mi po tijelu i pjevali. Lice mi je bilo obliveno krvlju.
PredveËer su mi donijeli neπto hrane uz psovku:
- Jedi, pseto ustaπko!
171
Nad ponorom pakla.pm65
171
27.02.01, 16:33
Na to sam doista zareæao, nije mi vrag dao mira. KljuËar me Ëudno pogledao, povukao
se i zakljuËao vrata. Te noÊi me viπe nisu tukli. Poslije objeda ponovno sam pozvan
na sasluπanje u istraænu sobu u kojoj je sjedio jedan udbaπ.
- Sada govori, samo smo nas dvojica u sobi, nitko te neÊe prisiljavati ni na πto, samo
govori istinu - nagovarao me tiho.
- Ne znam πto da odgovorim.
- Kaæi ‘ko je one letke rasturao πto su se pojavili u Kriæevcima? Ti si iπao u Kriæevce
nekoliko puta. Tamo si vien sa Slavkom Bobanom i joπ nekoliko ustaπa kao πto si
ti. Sastali ste se u napuπtenom prostoru blizu Bobanova stana. U Kriæevcima je naeno
dosta tiskanog materijala neprijateljske sadræine. Znamo da je Boban grafiËar. Sve
je upereno protiv socijalistiËke Jugoslavije. Ti znaπ ‘ko je to pisao, viao si se ovdje
u Zagrebu s neprijateljski nastrojenim elementima. »esto si se susretao s njima,
najviπe u restoranu Trnjanka - iznio je svoju optuæbu udbaπ.
- Niπta je ne znam u svezi letaka, niti znam πto o njihovom izdavanju. ©to se tiËe
neprijateljskih elemenata, meni to ne moæeπ pripisati, jer sam se sastajao samo s
poznanicima koji ovdje rade ili studiraju - branio sam se.
- Da, tu te traæim - reËe udbaπ i nastavi: - ©to si radio jedne subote πetajuÊi se po
gradu s grupom studenata? Nama je poznat vaπ razgovor. Mi znamo da su ti studenti
iz ustaπkog gnijezda.
- Ja nisam niπta govorio sa studentima πto bi πkodilo ovdaπnjem druπtvu, a o politici
nije bilo ni govora, niti me to zanima.
Udbaπ je otkucao nekoliko redaka i nastavio:
- S kojim si studentima bio?
- Bio sam s Vinkom GrubiπiÊem MaliÊem i njegovim kolegama. Iste veËeri je trebao
doÊi Vinko GrubiπiÊ-VoljiÊ. On nije doπao. Zapjevali smo gange i malo porazgovarali.
Momcima sam rekao ako imaju vremena i ako æele zaraditi, neka dou kod mene u
Remetinec. Osigurao sam im alat za kopanje kanala za uzemljenje i gromobran.
Neki su se odazvali. Ja sam im platio kako im i pripada, i to je sav moj razgovor
sa studentima.
- ©ta se desilo u Remetincu? - pitao je udbaπ i nastavio: - Htio si napraviti sabotaæu
u narodnom kinu. Psovao si miliciji majku, govorio im uvrede, da su cigani... Govorio
si javno da si ustaπa. Prijetio da Êeπ se osvetiti. Pljunuo si u lice komandiru milicije.
Rekao si narodu da ne ide u kino, jer Êe se zapaliti - nastavljao je udbaπ sa svojim
izmiπljotinama.
©utio sam misleÊi otkud mu tolike laæi i podvale, a onda sam se poËeo æestoko
braniti rijeËima:
- Ja sam dobio brzojav iz poduzeÊa da kino ne smijem pustiti u pogon sve dotle dok
investitor ne podmiri dugove. Brzojav sam pokazao buduÊem πefu kina koji je
razbjesnio miliciju, pa je skoËila na mene. Prid narodom su me tako æestoko tukli,
172
Nad ponorom pakla.pm65
172
27.02.01, 16:33
od Ëega sam bio u komi. Tek u Petrinjskoj sam se osvijestio. SjeÊam se da sam
miliciji psovao majku, jer su me krvniËki tukli. Ne znam ni sam kako su me dopremili
tamo. Tako isprebijan nisam niπta drugo ni mogao govoriti. Istina je da sam na
komandira pljunuo. To mi je bila jedina obrana, jer se nisam mogao zaπtititi rukama
kad su me udarali. Bio je to Srbo koji je oko sebe okupio izrode hrvatskog naroda da
mu izvrπavaju zapovijedi.
Udbaπ mi nije vjerovao, te je odgovorio:
- Telegram kojeg si dobio bio je povod sabotaæi. Tebi nije telegram poduzeÊe poslalo,
veÊ neki od tvojih suradnika da na osnovu toga imaπ obranu kada napraviπ sabotaæu.
- O sabotaæi nema ni govora. Ja sam svoj posao radio i uredno zavrπio. Radio sam po
cijelu noÊ na montaæi i prikljuËcima o Ëemu mogu posvjedoËiti milicajci iz stanice
milicije koji su me zaticali na poslu Ëak i poslije pola noÊi, samo kad bi oni htjeli
reÊi istinu.
- Sve ja to znam - rekao mi je udbaπ i nastavio - ali ti si nepoæeljan element za ovu
sredinu. Dobit Êeπ rjeπenje da moraπ napustiti ovaj grad i da te u njemu ni’ko viπe ne
moæe vidjeti. Ako uspijeπ dobiti rjeπenje o progonstvu budi sretan, jer ako doeπ na
sud mogao bi dobiti punu porciju.
Kad sam se vratio u zatvoreniËku sobu, razmiπljao sam otkud je mogao stiÊi
brzojav. Ako ga poduzeÊe nije poslalo, onda je to uradila Udba kako bi me imala na
temelju Ëega zatvoriti i muËiti. Tri dana nakon puπtanja iz zatvora trebao sam se
javiti dvanaestoj stanici milicije u Remetincu gdje su mi naredili da ne smijem nikamo
odlaziti bez njihova odobrenja.
Iako sam stanovao u Zagrebu /Savski Gaj 7. put, broj 2, Remetinec/, cijelo vrijeme
su me pratili agenti, te se nisam mogao sastati ni s kim od prijatelja. Uspio sam ipak
razgovarati sa zubarskim tehniËarom Mirom u Domu zdravlja Remetinec. Na kraju
naπeg razgovora Miro je ustvrdio:
- Vrag te zel, on Êe te i vzeti ak’ ostaneπ u naπoj zarobljenoj domovini Hrvatskoj. Ti
ne buπ tu mogel dugo kruha jesti, ak’ ne buπ pobegel v slobodni svet.
Isto mi je preporuËio i gospodin Mijo TuËiÊ - majstor i pazitelj Doma zdravlja.
ObeÊao sam Miri da Êu traæiti rjeπenje. Posjetio sam i starog prijatelja Miju i s njim
razgovarao. Prvoga su muæa njegove æene, kao ustaπkog Ëasnika, ubili u Zagrebu u
doba NDH partizanski ilegalci. Bio je rodom od Ljubuπkog. Æena mu je bila Slovenka
i od njih sam dobio iskrene savjete i razumijevanje. Mnogo prijatelja, Ëak i nepoznatih
ljudi, mi je u Zagrebu tada pomoglo, ali Êu nabrojiti samo neke. Jedna æena, u
prolazu kraj kina u Remetincu, tiho mi je πapnula:
- Slavko, zamolio te moj muæ Ivan Dolinar, da doeπ kod nas kuÊi u Botinec.
Posjetio sam ih, a u kuÊi me Ëekao njezin muæ, milicajac Ivan, kojega sam poznavao
iz vienja, ali mu nisam znao prezime. Odmah mi je rekao:
173
Nad ponorom pakla.pm65
173
27.02.01, 16:33
- Nisam ti mogao pomoÊi jer nisam mogao do tebe doÊ’. Tukli su te krvniËki, osobito
Ivan od Makarske. Od njega inaËe nema gore svinje meu nama. Znam da si pravi
Ëovjek, htio sam ti reÊi da znaπ tko je najveÊi uzrok tvojih muka onoga dana u kinu
i pred kinom od strane milicije.
Zahvalio sam mu na svemu πto mi je rekao i vratio se u restoran “Galeb” gdje su
me Ëekali prijatelji. U gostionici su sjedila dvojica cinkaroπa. Jedan vodoinstalater
IvπiÊ je douπnike izazvao i nastala je tuËa. ©ef restorana, stariji vrlo miran gospodin,
zamolio me da momcima prenesem savjet da napuste restoran prije dolaska milicije.
Posluπali smo ga i svatko je otiπao na svoju stranu. Sutra ujutro doπla su tri milicajca
s Udbom na Ëelu. Poznavali su nas poimeniËno i znali naπe adrese. Rekao sam da
niπta nisam uradio, a kad je zapoËela guæva napustio sam restoran. Udbaπ je pitao:
- A di je IvπiÊ?
Nisam mu odgovorio. Pretraæili su kino i Dom zdravlja, ali ga nisu naπli. Bio je
skriven u kanalizaciji iz koje smo ga izvukli skoro onesvijeπÊenog kada je Udba
otiπla. Plinovi su ga poËeli guπiti. Udba ga je traæila, te smo ga morali prebaciti na
drugo gradiliπte izvan Zagreba, da izbjegne teror.
Prvi vlastiti dom
Dobio sam i ja putni nalog od poduzeÊa u ljeto 1964. godine da se s grupom ljudi
prebacim u Kriæevce radi nastavka radova u zgradi “Doma armije”. Trebao sam se
javiti u stanicu milicije gdje mi je komandir rekao da Êu sutra znati mogu li dobiti
dopuπtenje za napuπtanje Zagreba. Otiπao sam na objed u restoran “Galeb”, gdje mi
se pridruæila IvπiÊeva djevojka. ZaËueno me je gledala, jer je znala da sam u
æivotnoj opasnosti. Rekao sam joj da s njezinim momkom napuπtam Zagreb i
odlazim u Kriæevce.
Ponovno sam otiπao u stanicu milicije traæiti dopuπtenje za napuπtanje grada.
Komandir je prihvatio moju zamolbu i rekao da u roku od Ëetrdeset osam sati mogu
napustiti grad, te da imam zabranu dolaska u Zagreb na dvije godine. Kad sam zatraæio
pismeno rjeπenje o tome, rekao mi je da to nije potrebno. Po povratku u zgradu kina
Remetinec Ëekala me ekipa montera. Predloæio sam im da se podijelimo u tri grupe
i krenemo za Kriæevce. Moja grupa je trebala iÊi u Kriæevce, druge dvije u Petrinju
i Bosanski Brod. Na glavnom kolodvoru jedan je monter pogledao spomenik kralja
Tomislava i glasno povikao:
- Da znaπ hrvatski kralju kako se tvoji sinovi pate, trgnuo bi maË iza pojasa i
natjerao konja u boj protiv okupatora naroda tvog.
Smjestili smo se u stan u Kriæevcima i primili posao u “Domu armije”. Prvih
mjesec dana bilo je mirno. Nakon toga Udba je poËela potragu za mnom i kolegama.
Slijedila su muËna sasluπavanja, zatvaranja i muËenja.
174
Nad ponorom pakla.pm65
174
27.02.01, 16:33
Ne bih ponovno ponavljao sva muËenja koja su nad nama Ëinili, i koje su metode
primijenjivali prilikom sasluπavanja. Za mene je posvuda bilo mukotrpno, doæivljavao
sam progonstva na Ëitavome hrvatskom prostoru kojeg je okupator posjeo: od Zemuna
do Istre, od Budve do »akovca. SreÊom da su radovi u Kriæevcima trajali kratko jer
je postalo neizdræivo. Po zavrπetku tih radova s ekipom montera krenuo sam u
Bosanski Brod. Nitko me nije ometao da odem, niti me pitao kamo idem. Izgledalo
je kao da su jedva doËekali da odem. U Bosanskome Brodu bio sam nekoliko mjeseci
miran. Radili smo na stambenim objektima i postavljali elektriËne instalacije.
Poslije toga sam u Osijeku primio posao u kinu Papuk, a zatim i u svim osjeËkim
kinima i kazaliπtu. Dok sam izvodio elektroradove u Osijeku i okolnim mjestima,
od kuma sam saznao da je vlak pregazio Aninu kravu. Rekao mi je:
- Sad je πtalica slobodna, mogli bi je urediti tebi za stanovanje.
Mogao sam konaËno prebaciti æenu i dijete iz Otoka u Osijek. ©talicu smo renovirali
tako da smo iskoristili ambalaæu u kojoj smo dobivali elektromaterijal. Od tih drvenih
kutija sloæili smo vrata i lamperiju. Jednom subotnjom akcijom osposobili smo je
za stanovanje. ©talica je bila mala, ali ja sam dobio smjeπtaj za sebe i svoju obitelj.
U πtalici je bilo vrlo tijesno i neudobno, te sam odluËio graditi kuÊicu. Kolonisti su
prodavali zemljiπta za gradnju vrlo jeftino, jer nisu bili vezani za taj kraj. Nije im to
bila oËevina. Dobili su tu zemlju od poubijanih Hrvata i Nijemaca. Teπko sam dolazio
do graevinskog materijala jer nisam bio partijac, ali sam ipak uspio nabaviti neπto
peËene cigle za temelje. Ostatak prijesne cigle iskoristio sam za zidove. KuÊu smo
gradili u vrijeme velikih vruÊina. Bilo je ljeto i dug dan, radovi su napredovali.
KonaËno smo preselili u kuÊicu sa zemljanim podom. Ipak, bolje smo se osjeÊali
u vlastitom domu nego u podstanarstvu. Stalno sam razmiπljao kako prodati kuÊicu
i graditi malo veÊu. To sam uskoro i uradio. Kupio sam novo zemljiπte i napravio
drugu kuÊu. Tek πto smo se malo sredili, Udba me ponovno poËela progoniti.
Progoni osjeËke Udbe
Kao kakvog prokletstva ni u Osijeku se nisam mogao osloboditi svojih krvnika,
Udbinih douπnika, koji su me kao straπna sablast neprestano pratili u stopu. Joπ od
mojega dolaska u Osijek, kolege na poslu su me upozorile da se pazim Ëovjeka iz
sela SoviÊa, koji je zavrπio Udbinu πkolu i doπao u Osijek na visoki poloæaj. Pokazalo
se, naæalost, da su bili u pravu. Dok sam radio u “Glasu Slavonije”, za vrijeme
izvoenja radova njegovi ljudi su me psihiËki dotukli da nisam znao πto da radim.
Kad sam preuzeo radove na novoj zgradi direkcije osjeËke ljevaonice, nemoguÊe je
rijeËima opisati πto sam sve doæivljavao radeÊi na tom objektu. Udba je ubacila
nekoliko svojih ljudi da mi pomaæu πtemati beton za polaganje cijevi. Jedan me
175
Nad ponorom pakla.pm65
175
27.02.01, 16:33
kolega upozorio na mladiÊa koji mi je dodijeljen na ispomoÊ. Ubrzo sam saznao od
Ljube VranjkoviÊa tko je bio ubaËeni monter. Bio je to jedan Srbin, udbaπ, iz Aljmaπa
koji zapravo nije niπta radio, samo nas je pratio. Doπao je i BoæiÊ. Okupio sam
skupinu uËenika koji su sa mnom radili na boæiÊno jutro i upitao ih:
- Momci, tko æeli danas raditi?
Nitko se nije javio. Pozvao sam ih u gostionicu koja se nalazila preko puta Vukovarske
ulice i rekao im da piju sve dok traje radno vrijeme.
Veselili smo se BoæiÊu i slavili ga. Pjevao sam hrvatske pjesme s mojim uËenicima
- Horvatom, BiliÊem i GlogoviÊem. Poslije smo tramvajem preπli na drugu stranu
grada i nastavili s pjesmom. VeÊina ljudi je bila ponosna na hrvatsku mladost koja
pjeva svojoj Domovini i tako proslavlja BoæiÊ, te nas nitko nije prijavio.
Na zgradi direkcije osjeËke ljevaonice radili smo dugo. Jednom je stigla obavijest
da odmah napustimo radno mjesto. Nitko nije smio ostati u zgradi jer Vukovarskom
cestom treba proÊi diktator Tito. Kad smo sutra stigli na posao, zatekli smo obijena
skladiπta elektromaterijala. Pozvao sam poslovou i rekao mu da je skladiπte obijeno
i da su iz njega stvari pokradene. U poduzeÊu se znalo za nekoliko izdajnika, meu
kojima je jedan bio zaduæen za mene. Imao je zadatak da me provocira i navodi da
se javno otkrijem kao neprijatelj okupatorskog reæima. Kao vodeÊi monter imao
sam dobar ugled u poduzeÊu. InaËe smo imali samo jednog Ëlana partije - Josipa,
koji je bio bezopasan. Kolege Angika i PaviÊ znali bi ga toliko isporovocirati da nije
ni odlazio na partijske sastanke.
Meutim, mene je neprestano pratio, vrijeao i provocirao Vlado Tominac,
udbaπkim imenom Dinko NikoliÊ. Jednom sam ga sreo u gostionici. Odmah me bez
povoda poËeo vrijeati i psovati mi ustaπku majku. Teπko sam se kontrolirao. Rekao
sam mu da je i on sin majke Hrvatice i da pripada hrvatskom narodu. Nije to prihvaÊao
i poËeo je joπ viπe vikati na mene. Tvrdio je da je on socijalist i komunist, te da ne
priznaje nikakvu naciju, a pogotovo ne hrvatsku. Rekao sam mu da i tele od mjesec
dana zna na velikoj poljani, pronaÊi svoje stado i prepoznati svoju majku. NeobiËno
je da Ëovjek od trideset godina ne zna πto je i tko mu je najdraæa majka. Prekinuo me
i æestoko se proderao: - Ja sam progresivni komunista!
Na to se cijela gostionica poËela smijati. ZnajuÊi da uz mene stoje odani mi
prijatelji, udbaπu sam prstom na πanku nacrtao povijesne granice Hrvatske. Razjario
se zatim kao pobjeπnjeli pas i nastavio me vrijeati. Shvatio sam da ga ne mogu
razuvjeriti i krenuo prema elektroservisu koji se nalazio u istoj zgradi. Na izlazu me
stigao udbaπ i ponovno mi opsovao “krvavu majku ustaπku” nasrÊuÊi na mene.
BraneÊi se odgurnuo sam ga i on je pao. Doπlo je do prave krvave tuËe. Oko nas se
okupilo mnogo ljudi. Svi su dobro Ëuli provokatorove rijeËi i uvjerili se da je Tominac
sluga neprijatelja hrvatskog naroda. Priπao mi je nepoznat Ëovjek srednjih godina,
176
Nad ponorom pakla.pm65
176
27.02.01, 16:33
koji je sve to promatrao, i predloæio da poem s njim kuÊi. Kod njega sam se okupao
i presvukao. Vidjevπi me tako okrvavljenog, njegova æena je predloæila da odem
lijeËniku. Okrijepio sam se i pozdravio s ljubaznim ljudima koji su mi na rastanku
obeÊali da Êe mi, ako ustreba, biti svjedoci.
Rano ujutro pred mojom kuÊom se zaustavio udbaπki samovoz iz kojeg su izaπla
trojica udbaπa. Uπli su u kuÊu s povicima: - Diæi se banditu!, i ispod ruke me odveli
do auta. Uslijedila su uobiËajena Udbina muËenja i uvrede. Traæio sam da me predaju
sudu, na πto su mi odgovorili: - Predat Êemo te sudu kad postaneπ mekan kao pamuk!
Sruπili su me na pod i nastavili udarati po tijelu sve dok nisam klonuo. Laæni zapisnik
me kao i po obiËaju veÊ Ëekao. Nisam ga htio potpisati. Stigao je javni tuæitelj,
doktor Kren kojeg sam upoznao u sudskoj zgradi dok sam izvodio elektriËne
instalacije, i rukovao se sa mnom. »esto sam ga viao u zgradi suda i s njim razgovarao.
- ©ta je s tobom? - upita doktor Kren.
Rekao sam mu da imam sukobe sa sluæbenikom SUP-a - Dinkom NikoliÊem tj.
Vladom Tomincem i da od mene traæi da potpiπem laæni zapisnik.
Doktor Kren je otvorio knjigu sa zakonima i proËitao mi paragraf u kojem je
stajalo: “ Svaki oæenjen Ëovjek koji ima viπe djece ima se pravo braniti sa slobode”,
i dodao:
- Danas te puπtam kuÊi, nai si advokata, pozvat Êemo te na sud!
Zamolio sam ga da se umijem i da mi zaviju ozljede koje su se vidjele po licu. Udbaπ
mi je dobacio da Êu dobiti bicikl kako bih æeni rekao da sam pao s bicikla i ozlijedio
lice. Obratio sam se jednom odvjetniku i obrazloæio mu svoj problem. Rekao mi je
da me ne smije braniti jer je moj sluËaj politiËki. Savjetovao me da odem kod
drugog odvjetnika - njihova Ëovjeka, Srbina, i napomenuo mi da ga obavezno
oslovljavam s gospodine doktore. Tako Êe on rasti od veselja. UËinio sam prema
savjetu. Doπao sam kod Boπka KajganiÊa i objasnio mu svoj sluËaj.
- Ako je sve tako kao πto te terete, ja te neÊu braniti jer sam se ja borio protiv NDH
i njenog poglavnika dr. Ante PaveliÊa, kojega ti veliËaπ kao najveÊeg hrvatskog
heroja! - odbrusio je KajganiÊ.
Porekao sam da sam to govorio i dodao da znam da se doktor borio protiv NDH, ali
sam mu uvjerljivo rekao:
- Vjerujem da me moæete braniti kao Srbin i kao borac za Jugoslaviju.
Rekao sam mu i to da sam saznao da je on jedan od najboljih odvjetnika u Hrvatskoj.
On se na to nasmijao i dodao: - Moæda i u Jugoslaviji!
- Vjerujem da je tako - rekao sam.
- Kad dobijeπ optuænicu, doi k meni i sve Êe biti u redu. A sada poloæi akontaciju!
Poloæio sam predujam i krenuo na posao. »ekao sam poziv za suenje i razmiπljao
koga da uzmem kao svjedoka u svoju korist. Znao sam da Êe ljudi to izbjegavati
zbog straha, ali sam ipak pronaπao jednog mladiÊa iz Viπnjevca kod Osijeka po
177
Nad ponorom pakla.pm65
177
27.02.01, 16:33
imenu Vinko JukiÊ. Skupa smo obiπli cijeli Osijek. Pokazao sam mu sva mjesta gdje
me Udba πikanirala. Dobro sam ga pripremio kako bi mogao odglumiti da se nalazio
sa mnom na svim mjestima, na kojima sam navodno govorio protiv jugoslavenskog
poretka i socijalistiËkog ureenja. Doπlo je vrijeme za sud. Zajedno sa svojim
svjedokom Ëekao sam pred sudnicom da nas pozovu. U hodniku sam vidio dosta
poznatih ljudi a meu njima i ekipu douπnika na Ëelu s –urom, koji Êe svjedoËiti
protiv mene. Otiπao sam u ured sudskog tekliÊa i pronaπao Milu Glavaπa. Otvoreno
sam mu rekao da me spaπava ako ikako moæe, jer je na sud doπlo puno svjedoka
optuæbe. Mile je ozbiljno shvatio moje rijeËi. Organizirao je viπe osoba koje su
poznavale moje protivnike. Svi osim –ure odstranjeni su iz hodnika. Mile se snaπao.
Nagovorio je jednog sluæbenika LiËanina, –urina susjeda, da ga pozove u ured.
Sluæbenik mu je objasnio da ima joπ nekoliko rasprava prije naπe i da se ne brine jer
moæe stiÊi na vrijeme rekavπi mu da imaju neπto vaæno razgovarati u Ëetiri oka. »im
je –uro otiπao kod susjeda, vrata sudnice su se otvorila i pozvali su me unutra. Na
raspravi nije bilo ni jednog svjedoka optuæbe jer ih je, kao i –uru, Mile Glavaπ
taktiËki odstranio u vrijeme rasprave. Na sudu smo se pojavili samo moj svjedok i
ja. Rasprava je odgoena do daljnjega.
Izmeu BoæiÊa i Nove 1965. godine odræao sam jedan tajan sastanak s petoricom
prijatelja u dvoriπnoj zgradi nove Palilule. Dogovorili smo put daljnjeg organiziranja
i djelovanja naπe skupine. Glavna je tema sastanka bila kako se izvuÊi ako bismo
pali u ruke neprijatelju, i ako bi bila otkrivena naπa promidæbena djelatnost na terenu
Slavonije i Srijema. GostioniËar Adam LonËar uπao je kod nas i skrenuo nam
pozornost da su u gostionici prodane duπe i da budemo oprezni. Po zavrπetku
sastanka poπao sam naprijed i uπao u jednu dvoranu. Za mnom je iπao Antun ©lat,
njegov brat Mate, Esad »ajdin i Jozo PuljiÊ. Pri rastanku smo se pozdravili s Bog. U
tom trenutku priπao mi je udbaπ i douπnik Marin DrndiÊ s uperenim piπtoljem.
Oπtrim tonom me upitao: - Kako se ti pozdravljaπ? - i naglo mi uvukao cijev piπtolja
u usta. Znao sam da se taj krvnik hvalio ubojstvom jednog Prgometa i joπ nekih
osoba (to je sam priznao u pripitu stanju). Mislio sam da je sa mnom gotovo. Oko
njega se okupilia nekolicina njegovih prijatelja. Meu njima je bio jedan poπten
siromah koji se pobunio protiv njegova postupka rijeËima:
- Ne Marine, znaπ li ti da si komunista!
Joπ su ga neki poËeli odgovarati od nauma, pa je povukao piπtolj uz rijeËi:
- Zapamtit Êeπ ti, ustaπo, πto sam ja!
SljedeÊeg jutra po mene su doπli milicajci i odveli me u milicijsku stanicu u Retvalu,
premda sam bolovao od upale pluÊa. Predali su me javnom tuæiteljstvu jer je protiv
mene veÊ bila podignuta optuænica, koju je podigao Marin DrndiÊ. Dok sam bio u
milicijskim rukama, milicajac Milan mi je savjetovao da u sluËaju traæenja svjedoka
178
Nad ponorom pakla.pm65
178
27.02.01, 16:33
navedem upravo Marina DrndiÊa, jer je on znao da nisam niπta govorio protiv reæima
niti veliËao NDH. Po njegovim rijeËima nije mi se dobro pisalo jer bih mogao
dobiti nekoliko godina robije.
- Jedino Êeπ se na taj naËin spasiti, jer te ne moæe braniti onaj tko te tuæi - rekao mi je.
Milan je joπ dodao da Êe sud biti uvjeren kako Marin DrndiÊ sve laæe s obzirom na to
da je stavljen za glavnog svjedoka optuæbe. Bio je to dobar i iskren savjet. Nisu mi
mogli suditi jer me branio onaj tko me i tuæio, pa su me predali sucu za prekrπaje.
ZahvaljujuÊi milicajcu Milanu, poznavatelju naËina i metoda kojim se sluæe reæimski
plaÊenici, spaπen sam robije. Dobio sam samo prekrπajnu kaznu koju nikada nisam
izdræao jer sam uskoro napustio svoju okupiranu domovinu Hrvatsku.
Slavko s uËenicima za vrijeme izvoenja elektroradova u osjeËkom kazaliπtu. Osijek 1965.
179
Nad ponorom pakla.pm65
179
27.02.01, 16:33
180
Nad ponorom pakla.pm65
180
27.02.01, 16:33
U EMIGRACIJI
181
Nad ponorom pakla.pm65
181
27.02.01, 16:33
182
Nad ponorom pakla.pm65
182
27.02.01, 16:33
Odlazak u Austriju / God. 1966. /
Zbog stalnih praÊenja, ispitivanja i progona, te Ëestih smicalica koje su mi udbaπki
plaÊenici Ëinili na poslu i u slobodno vrijeme, odluËio sam napustiti Domovinu. S
mojom odlukom sloæili su se moji najbliæi prijatelji, jer su procijenili da je za mene
najbolje emigrirati na Zapad. Nerado sam napustio Domovinu, ali nisam imao drugog
izbora. Oko nabavke turistiËke putnice pomogli su mi prijatelji Antun ©lat i Esad
»ajdin. Bojao sam se jer sam veÊ jednom odleæao dvogodiπnju robiju zbog pokuπaja
bijega preko granice, to viπe πto se i u to vrijeme vodio sudski proces protiv mene.
Prijatelji su platili putnice u turistiËkom uredu i za tri dana sve je bilo gotovo. Morao
sam krenuti πto prije, a prema dogovoru trebao sam ©lata, »ajdina i ostale prijatelje
saËekati u Salzburgu. »im sam stigao javio sam se veleËasnom Vilimu Cecelji i
predao mu ceduljicu koju sam prokrijumËario u cipeli. Cedulja je bila od gospodina
Vinka LozanËiÊa. VeleËasni Cecelja me srdaËno primio i upoznao sa situacijom
vezanom za politiËke emigrante iz Hrvatske. Dao mi je upute kako se trebam vladati
u Austriji. Kad su stigli Mate ©lat, Jozo PuljiÊ i Esad »ajdin bilo im je veÊ sve
sreeno kako bi krenuli za NjemaËku, u logor Zindorf.
Mene je veleËasni Cecelja zadræao u Austriji savjetom:
- Ti imaπ æenu i tri sina. Ne smijeπ iÊi dalje iz Europe dok ti obitelj ne doe!
Primio sam savjet veleËasnog i ukljuËio se u zajedniËki rad s Kreπimirom Toljem,
Milom Rukavinom, Ivanom Pruscem, Jakiπom »irkom, Marjanom LuburiÊem i
drugim hrvatskim domoljubima u Austriji. Istinu o Hrvatskoj πirili smo posvuda.
Sav promidæbeni materijal Rukavina je slao iz NjemaËke u Austriju na povjerljivu
osobu - Dragu KnezoviÊa. Drago, inaËe, nije bio politiËki emigrant, ali je bio sigurniji
i bolji od mnogih koji su se javno isticali i hvalili da su hrvatski emigranti. Bio sam
cijenjen od hrvatskih putniËara. PoËeo sam raditi u obiteljskoj firmi "Herman und
doktor Ingeborg Hurt". Radio sam kao elektriËar-varilac i kao bravar s Gustavom
Malnarom od Varaædina. Malnar je bio traæeni majstor za autogeno i elektriËno
varenje, pa sam s njim obiπao mnoga mjesta u Austriji. Od poËetka 1967. godine
radio sam u firmi "Kurt Zentralheizungen" u Viechhausenu kod Salzburga.
U to vrijeme u Austriju je dolazio diktator Tito. Odmah su me stavili pod prismotru
æandarmerije. Nikuda se nisam smio maknuti osim relacije stan-radionica. Bio sam
praÊen i za vrijeme objeda. Jedne veËeri posjetio me mladiÊ Andrija Vasilj koji se
upravo spremao na put u Ameriku kod strica fra Vendelina. Æandarmerija ga blokirala
i nisu mu dopustili povratak u Salzburg. Uz æandarmerijsku pratnju iπli smo skupa
na objed. Kad je diktator Tito otputovao naπli smo se jedne veËeri u molitvi svete
krunice u crkvi, u Salzburgu. Poslije molitve razgovarali smo o dogaajima vezanim
uz boravak diktatora u Austriji. InaËe smo znali da austrijska vlada provodi ono πto
je dogovoreno s okupatorskim beogradskim reæimom koji protiv nas emigranata
183
Nad ponorom pakla.pm65
183
27.02.01, 16:33
servira najgore laæi i podvale kako bi nam zagorËao æivot i u izbjegliπtvu. Naπa
skupina bi se Ëesto sastajala i raspravljala o planiranju naπe nacionalne promidæbe.
Meu nama je bio i Hasan ©ehiÊ iz Duvna koji je iz neobjaπnjivih razloga ubrzo
izruËen Jugoslaviji, a da za to nitko od nas nije znao. Nakon torture i muËenja dobio
je dvije godine strogog zatvora, a kada je uloæio æalbu Vrhovnom sudu BiH kazna
mu je poveÊana na Ëetiri godine zatvora. Optuæen je kao Hrvat i borac za slobodu
domovine Hrvatske.
Svaku veËer na molitvu je obiËavao dolaziti i pukovnik BiliÊ koji je stanovao u
NjemaËkoj odmah iza austrijske granice u Freilassingu. Njemu je takoer bilo
zabranjeno slobodno kretanje za vrijeme Titova boravka u Austriji.
Promijenio sam posao i poËeo raditi kod "Kasperbergera". Meutim, jugoagenti
su me optuæili kod austrijskih vlasti da sam u radionici pravio bombe. Kad sam
jednog jutra stigao na posao, doËekala me austrijska tajna policija. Odmah su me
uhitili i odveli u zatvor u Salzburgu. Sve cijevi namjenjene za kotlovnice policija je
dala izrezati kako bi utvrdili je li neka od njih napravljena kao bomba. Kad je πef
Kasperberger saznao da sam uhiÊen radi neprijateljske djelatnosti protiv Jugoslavije
posjetio me u zatvoru i donio mi novaca i voÊa. Bio je sretan da ja kao njegov radnik
nisam kriminalac, a na to πto sam borac za slobodu Hrvatske bio je ponosan.
Kasperbergeru su, inaËe, partizani ubili brata kod Mitrovice.
Puπten sam nakon sprovedene istrage. Austrijske vlasti su se uvjerile da sam bio
nepravedno zatvoren i laæno optuæen od strane jugoslavenskih douπnika. Po izlasku
iz zatvora posjetio sam πefa. PreporuËio mi je da bi bilo dobro da radim posao u
svojoj struci kod njegova znanca u Hofu. PoËeo sam raditi u firmi kod gospodina
Jozefa Frimbichlera. U stambenim zgradama i hotelima radio sam samostalno
instalacije. Udba je saznala da radim i da mi dobro ide pa me jedne veËeri, dok
sam se vraÊao s kolodvora doËekalo pet bandita jugoplaÊenika. Napali su me. Uspio
sam se obraniti od njihova nasrtaja i prijaviti sluËaj policiji koja je bila u blizini.
Kad sam s policijom doπao na mjesto dogaaja njih petorica su ponovno nasrnuli na
mene. Policija je stala u moju obranu, dobro ih je premlatila i odvela u zatvor. Za
mog boravka u Austriji to nije bilo jedini put da me jugoplaÊenici napadaju.
InaËe, u Austriji se æivot odvijao kao da se nalazim u slobodnoj domovini
Hrvatskoj. Kod crkve u Salzburgu svake se nedjelje okupljalo mnoπtvo Hrvata. Poslije
mise, kad narod izae iz crkve, osjeÊao sam se kao na derneku u Hrvatskoj, jer je
Ëitava ulica pred crkvom bila puna hrvatskog naroda. Za Veliku Gospu bi iπli na
dernek u Atnang Puchheim. Tamo smo hodoËastili pjeπice iz Salzburga. ObiËno bi
nas krenulo oko stotinu. Predvodio nas je veleËasni Vilim Cecelja. VeleËasni je
predvodio molitvu svete krunice. Na jednom takvom hodoËaπÊu, dok smo se odmarali,
neki su se momci, koje su boljele noge, Ëudili kako veleËasni Cecelja moæe izdræati
toliko dalek put, a da nije osjetio nikakvu bol u nogama. Na to je veleËasni odgovarao:
184
Nad ponorom pakla.pm65
184
27.02.01, 16:33
- Ja sam bio Antin vojnik i toliko sam propjeπaËio da nikada nisam osjetio bol u nogama.
Kad bi stigli u Atnang Puchheim, nas hodoËasnike doËekali bi Hrvati iz Welsa i
Atnang Puchheima, osigurali bi nam smjeπtaj i lijepo nas ugostili.
Pohod na Bleiburg postao je obiËaj, zapravo jedno pravo hodoËaπÊe.
Svake smo godine za Svi svete i za MajËin dan /druga nedjelja u mjesecu svibnju/
hodoËastili na grobove poubijane hrvatske vojske i civila, koji su na prijevaru 15.
svibnja 1945. godine Englezi predali krvoloËnim partizanima koji su ih na nemilost
tukli i ubijali. Jugoslavenska vlada je od austrijske vlade traæila da Hrvatima
onemoguÊi hodoËaπÊe na Bleiburg. Usprkos tome, veleËasni Cecelja je u pregovorima
s austrijskim vlastima ishodio naπ odlazak na Bleiburg. Meni i joπ nekim pojedincima,
usprkos veleËasnom Cecelji, austrijske vlasti nisu dopuπtale odlazak na Bleiburg.
Mnogo sam puta uspio doÊi do Bleiburga, ali me policija zaustavljala tako da do
samog polja nisam uspijevao doÊi. Jedne godine, na MajËin dan, doπao sam u
Klagenfurt zajedno s ostalim suputnicima. Traæili smo prenoÊiπte. Jakiπa »irko mi
rezervirao jedan hotel. Zatim smo otiπli kod Omera Vrapca. Dok smo mi sjedili i
razgovarali, netko mi reËe da me policija traæi. Sklonio sam se u posebnu prostoriju
dok policija nije proπla.
Jakiπa »irko je otiπao u hotel i istrgnuo moj listiÊ na prijavnici u hotelu. Kasnije
sam ipak doπao u hotel i dok smo sjedili za stolom policija je doπla i razgovarala s
nama cijelu veËer. Pretvarali su se da me ne poznaju i nisu niπta o meni pitali. Sutradan
su se vratili, kad smo trebali iÊi na Bleiburπko polje. Rekli su mi da mogu Ëekati u
restoranu, ali da na Bleiburπko polje ne smijem. Na intervenciju Petra Miloπa,
predsjednika PoËasnoga bleiburπkog voda pustili su da se prikljuËim
bleiburπkom hodoËaπÊu.
U to vrijeme veleËasni Cecelja organizirao je s Petrom Miloπem gradnju
spomenika. PoËela su se prikupljati sredstva. Prikupili smo sredstva za kupnju
zemljiπta i podizanje spomenika. U selu Unter Loibach, a kasnije i na samom
Bleiburπkom polju, politiËka emigracija je vlastitim sredstvima sagradila spomenik.
Za gradnju spomenika treba zahvaliti Ëlanovima PoËasnoga bleiburπkog voda
koji nisu strahovali od srbokomunistiËkih napada i prijetnji, veÊ su usprkos tome
Ëvrsto stajali uz ærtve bleiburπke tragedije i u najteæim trenucima, i pod prijetnjama
okupatora Hrvatske sagradili spomenik i oËuvali tradiciju hrvatskog hodoËaπÊa u Bleiburgu.
Ubojstvo mojih suboraca
ZnajuÊi da mi jugoudba stalno stoji za petama, razmiπljao sam kako bi bilo dobro
otiÊi joπ jednu granicu od Jugoslavije. To sam i uËinio u dogovoru s veleËasnim
Ceceljom. Bilo je to tridesetog rujna πesdeset osme. Cecelja me u dogovoru s Milom
Rukavinom uputio u logor Zindorf, dao mi upute i imena odgovornih osoba logora.
185
Nad ponorom pakla.pm65
185
27.02.01, 16:33
Vjerovao je da Êe tako biti najsigurnije, jer Êu biti joπ dalje od okupatora domovine
Hrvatske. U Zindorfu sam ostao nekoliko dana. PosjeÊivali su me prijatelji Mile
Rukavina, Kreπimir Tolj i Vladimir Masier, kao i mnogi drugi. Tolj mi je savjetovao
da ne napuπtam Europu jer, prema njegovim rijeËima, tako mogu viπe pridonijeti u
ostvarenju hrvatske slobode. Nakon desetak dana njemaËke vlasti su me vratile u
Austriju objaπnjavajuÊi mi da u Austriji trebam traæiti azil jer tamo imam stalno
prebivaliπte. Meutim, zbog ilegalnog prijelaza austrijsko-njemaËke granice osuen
sam na mjesec dana zatvora. Kaznu sam izdræao u Salzburgu.
U posjetu mi je doπao veleËasni Cecelja i donio tuænu vijest o pogibiji mojih
suboraca. Naime, Mile Rukavina, Kreπimir Tolj i Vid MarinËiÊ ubijeni su u uredu
Ujedinjenih Hrvata NjemaËke u Münchenu. Predsjednik Ujedinjenih Hrvata
NjemaËke bio je Mile Rukavina, a urednik lista Hrvatska sloboda Kreπimir Tolj.
Bila je to straπna tragedija kako za obitelji i njihovu rodbinu tako i za nas njihove
suborce, organizaciju HOP i Ujedinjene Hrvate NjemaËke. VeleËasni mi je na
rastanku savjetovao:
- Pazi i nemoj misliti da si zaπtiÊen u zatvoru, pogotovo kad te prebace u logor
Traiskirchen! U logoru uvijek ima jugodouπnika koji glume hrvatske politiËke
emigrante kako bi bili bliæi onima koji rade u korist naπe Domovine.
U spomen na Kreπimira Tolja navodim dijelove njegova govora odræanog
na proslavi Antunova 1968. godine. Govor je objavila "Hrvatska sloboda" glasilo Ujedinjenih Hrvata NjemaËke, Ëiji je Tolj bio glavni urednik.
Dragi hrvatski borci, braÊo i sestre!
Ovih dana Crkva evocira uspomene na velikog Ëovjeka Neba; heroja koji je cijeli
ovozemaljski æivot posvetio sveviπnjem tvorcu. »ovjeka kojeg nisu mogle skrπiti
sve bure i oluje zemaljskog æivota. »ovjeka koji je do posljednjeg dana ostao vjeran
svome idealu - Sv. Antuna.
Daleko od naπe porobljene, voljene Domovine, od naπih ognjiπta, skupili smo se
u daljinji da odamo poËast nacionalnim herojima, moæemo reÊi hrvatskim vitezovima,
naπim Antunima: Anti StarËeviÊu, Anti RadiÊu, poglavniku NDH dr. Anti PaveliÊu.
Danas ih tjelesno nema meu nama. Zavrπili su kalvariju svoga zemaljskog æivota,
ali duhom su tu meu nama! StarËeviÊ iz napuπtenog, skoro uniπtenog GraËanskog
groba, RadiÊ s Mirogojskog groblja, PaveliÊ koji je svoje izmuËeno i umorno tijelo
morao ostaviti u dalekoj ©panjolskoj, daleko od djedovskog ognjiπta. Oni su tu,
suosjeÊaju s nama, tuguju, raduju se, vapiju za pravdom, istinom, traæe svoj mir, a
taj je: Slobodna Hrvatska.
Svi smo mi mladi sinovi nove generacije. Generacije koja je doæivjela strahote
srbokomunistiËkog reæima, koji je hapsio naπe oËeve, majke, braÊu i sestre. Njihovi
uzdasi i jauci na muËiliπtima odzvanjaju naπim uπima. PoruËimo danas sa ovog mjesta
186
Nad ponorom pakla.pm65
186
27.02.01, 16:33
tom podlom Beogradu, muËitelju hrvatskog naroda, hrvatskim kolaboracionistima,
izdajicama vlastitog naroda, koji nam nastoje isËupati klicu nacionalne svijesti
gurajuÊi nas u umjetnu tvorevinu jugoslavenstva: neÊemo pokleknuti i slijedit Êemo
naπe velike Antune do posljednjeg daha. Sluπati o StarËeviÊu, tvorcu pravaπtva, koji
je cijeli æivot posvetio radu i borbi za dobrobit Domovine, sluπati o RadiÊu koji se
svim silama suprotstavio prljavim namjerama Beograda, posrbljavanju i uniπtenju
hrvatske nacije, a posebno o Poglavniku koji je cijeli æivot proveo u borbi za hrvatska
prava, prava je milina. Zar postoje veÊi uzori i zar ima veÊe istine za nas? Sada
idemo stopama tih nesebiËnih, neustraπivih boraca. Pa zar Êemo pustiti da propadne
naπa slavna nacija?! Pa zar Êemo osramotiti naπe pradjedove, djedove, oËeve, naπe
velikane?! Zar Êemo dozvoliti da nas kosti naπih muËenika, porobljenih majki i oËeva
prokunu?! Koji vapiju za pravdom i slobodom. Ne, to ne smijemo dozvoliti! Mora
æivjeti slavni hrvatski narod! Nad njim mora zasjati hrvatsko sunce, sunce slobode,
sunce pravde, od Jadrana do Drine, koje se viπe nikada neÊe, niti smije ugasiti. Tada
Êe Hrvatskom vladati samo Bog i Hrvati...
Vid MarinËiÊ
Mile Rukavina
Kreπimir Tolj
Hrvati odlaze zauvijek
U zatvoru sam upoznao iskrenog i Ëestitog Hrvata, kojega su takoer vratili s
austrijsko-njemaËke granice. Zvao se Anto »uletiÊ, a Ëekao je transport za Jugoslaviju
jer nije imao ispravnu putnicu. Rodom je iz sela Kobaπa. Kad sam mu rekao da sam
Hercegovac, ispriËao mi je da njegov sin uËi za pilota u Mostaru. Rekao sam mu da
njegov sin treba dobro uËiti, jer Êe jednoga dana trebati domovini Hrvatskoj.
187
Nad ponorom pakla.pm65
187
27.02.01, 16:33
PiπuÊi ove retke saznajem od kuma Franje ∆uka da je bio osobni prijatelj Ante
»uletiÊa. On mi je kazao da je Antunov sin Josip »uletiÊ danas doista Ëasnik Hrvatske
vojske koji je stupio u obranu Domovine kada je to najviπe ustrebalo. Moje rijeËi iz
daleke πesdeset osme koje sam kazao njegovu ocu su se doista obistinile.
Rastanak u logoru Traiskirchen. Hrvati, nakon masovnog napuπtanja domovine,
iz Austrije odlaze u druge zemlje. Zabiljeæeno 1969.
Prigodom drugog posjeta veleËasnog Cecelje dobio sam vijest da trebam poÊi u
logor Traiskirchen i da su mi sreeni svi papiri. Ponovno mi je apelirao da ne napuπtam
Europu, jer Êu trebati Domovini. »ekajuÊi azil doπao je i BoæiÊ kojeg sam proslavio
s mnogim Hrvatima u zatvorenom logoru. Stotine Hrvata Ëekalo je na odlazak u
prekomorske zemlje. Doπla je πesdeset deveta godina; jedni su odlazili, a drugi dolazili
u logor. Upoznao sam gorke sudbine mnogih ljudi koji su prodali imanja i krenuli za
Ameriku, Kanadu i Australiju. Mi koji smo ostajali ispraÊali smo ih s bolom u duπi.
Neki su plakali a neki se veselili. Mene je uvijek hvatala tuga kad bih gledao kako se
hrvatski narod iseljava i napuπta svoju domovinu, naæalost, zauvijek. Svaki odlazak
naπih ljudi ispratio sam sa suzama u oËima jer sam dobro znao πto znaËi tuina.
188
Nad ponorom pakla.pm65
188
27.02.01, 16:33
Najteæe je bilo obiteljima koje su s petero-πestero djece krenule u nepoznato.
Djeca bi uglavnom plakala, a poneki od njih ne bi htjeli ni uÊi u autobus koji je
vozio iz logora prema uzletiπtu. SjeÊam se dobro jednog polaska kada se nekolicina
djece okupila oko mene moleÊi me da ih zadræim sa sobom. DjeËak Joso, sin Mile
CindriÊa, sav u suzama se uhvatio oko mene glasno me moleÊi: - Ne daj me, striko
Slavko! Ja Êu ostati s tobom. Ne daj me, molim te!
Ovaj prizor gledali su emigranti, karitativni sluæbenici, civilna policija,
æandarmerija... Autobus je spreman Ëekao na djeËaka. To je s posebnom paænjom
promatrao i naπ logorski duπebriænik fra Mirko »oviÊ.
Otac, majka i braÊa maloga Jose izaπli su iz autobusa kako bi nagovorili maloga
da krene s njima u Australiju. Jedva su uspjeli. Inspektor koji je bio zaduæen za
mene upitao je:
- Vi ne mislite iÊi u prekomorske zemlje?
- Ne, ja ne odlazim dalje! Doπao sam u Austriju spasiti æivot kojega æelim staviti na
raspolaganje svojoj domovini Hrvatskoj kada to ustreba - rekao sam ponosno
inspektoru.
Jerko GrubiπiÊ JurlinoviÊ i njegova supruga Mila u posjetu Slavku
GrubiπiÊu. Zabiljeæeno ispred logora Traiskirchen.
189
Nad ponorom pakla.pm65
189
27.02.01, 16:33
Pozdrav iz traiskirchenskog logora
Naslov je Ëlanka kojega sam objavio u "Hrvatskoj dræavi" pod tajnim imenom s
kojim sam trebao pobjeÊi u inozemstvo joπ davne 1953. godine .
U Ëlanku je pisalo:
"Dragi uredniËe,
Evo da vas pozdravim iz naπeg logora u kojem ima mnogo nas Hrvata, kao i
drugih narodnosti. Ovdje je do sada vladao nered i nesloga meu nama, jer su
udbaπi putem raznih tzv. hrvatskih skupina ubacivali meu nas kavgu. Meutim, od
kada dolazi "Hrvatska dræava" zavladao je duh sloge, jer vidimo da nas hoÊe zavaditi
i tako uniπtiti. Mi vidimo kako Srbi u inozemstvu idu na æivot naπih domoljuba.
Mogu vam reÊi da je utjecaj nekolicine naπih starijih bio koristan pa su nas oni
uvjerili o potrebi zajedniËke suradnje, ne samo izmeu nas samih, nego takoer
izmeu nas i Albanaca, Makedonaca, Slovenaca i drugih narodnosti koji su prijatelji
Hrvata. Sloga s Albancima urodila je velikim plodom. Sada naπa mladost stalno
surauje s Albancima i Makedoncima. Izmeu nas je nastalo pravo prijateljstvo.
Neprijateljski agenti nastoje πiriti neslogu uËeÊi nas kako moramo socijalistiËki
gledati na svijet, πireÊi neku srpsku socijalistiËku πtampu. Mi odgovaramo svima da
smo za Hrvatsku dræavu koja nas poziva na slogu i politiËki zastupa isti pravac. Evo
vam ovdje πaljem pjesmu koju je ispjevao jedan naπ prijatelj Albanac za nas Hrvate,
pa molim da je objavite u novinama.
Uz hrvatski pozdrav.
August Bartula - Grom
Navodim nekoliko kitica iz pjesme brata Albanca:
ALBANAC PJEVA HRVATIMA
Zemljo Hrvata
»vrsta i budna
Bila si uvijek
U naπim srcima
Raduj se i sada
Jer bol nam je utjeh.
Mi svi Albanci
BraÊa sa Kosova,
190
Nad ponorom pakla.pm65
190
27.02.01, 16:33
Mi smo ponosni
Sa vama Hrvati
Pod crnom smo sijenkom
Mi i vi muËenici.
Mi sa vama Hrvati
Ravno se gledamo,
Jednake su nam tuge,
A iste patnje.
....................
Vidjeli smo, naπa braÊo
©ta sve Srbi rade,
TisuÊama su bijeni
I po jarkima ostali.
............................
Pod jednakim smo nebom
Mutnu smo vodu popili sa krvom
BraÊo Hrvati, sloga
DoÊi Êe naπ slavni dan,
I svemu ovome
DoÊi Êe jednom kraj.
Napisao Gjetaj Pren
Prvi puta u milosti pravde
BoraveÊi u logoru Traiskirchen neprijatelj mi nije dao mira. Pod svaku cijenu su
htjeli da me austrijske vlasti isporuËe jugoslavenskim. Pred moj odlazak u ©vedsku
stigao je dopis austrijskim vlastima da sam ostao duæan sav elektriËarski alat koji je
puno koπtao, na πto su se nasmijali i moji istraæni organi, a osobito inspektor, koji se
naπalio rekavπi:
- Je li moguÊe da jedan elektriËar ima toliko alata, koliko je bilo navedeno?!
NasreÊu, tim laæima i podvalama austrijske vlasti nisu nasjedale. Najvjerojatnije su
odbili jugoslavenski zahtjev za mojim izruËenjem. Mnogi ljudi koji su vodili brigu o
nama u logoru Ëesto su mi skretali paænju na to da se Ëuvam i pazim jer naπi neprijatelji
ne miruju. Najviπe brige za nas logoraπe pokazali su fra Mirko »oviÊ, Beba KegleviÊ
i vlË. Vilim Cecelja.
191
Nad ponorom pakla.pm65
191
27.02.01, 16:33
Kad sam prebaËen u slobodni logor da vodim brigu o Hrvatima i prijateljima
Hrvata upravnik logora me zamolio: - Ti si malo ozbiljniji pa bi mogao smiriti situaciju
koja zna biti loπa izmeu Hrvata i Srba u logoru.
U logoru je bilo i Slovenaca, Albanaca, Makedonaca, Bugara i Maara. Sukobi
izmeu Hrvata i Srba bili su Ëesti, ali sam uvijek uspio smiriti situaciju bilo politiËki
ili putem policije. Kada je neprijatelj uvidio da Hrvati i prijatelji Hrvata imaju autoritet
u logoru, pokuπali su to iskoristiti. Dobro se sjeÊam jedne situacije. Bio je sveti Ante
/13.6.1969./, kada su jugoplaÊenici inscenirali jednu tuËu izmeu Srba i Hrvata i
kada je jedan Srbin pretuËen πto je protumaËeno kao da sam ja to naredio. VeÊ
sutradan dopao sam zatvora u Wiener Neustadtu, premda sam trebao otputovati u
©vedsku za tri dana. Ostao sam u zatvoru dva mjeseca pod istragom. S obzirom na
to da sam bio nevin, obratio sam se Visokom komesaru Ujedinjenih naroda za
Austriju, zamolbom:
"Molim Vas da me uzmete pod zaπtitu i da provjerite moj ukupni materijal, kako
bi se uvjerili u kakvoj se opasnosti nalazim. Ako bi me austrijske vlasti isporuËile
komunistiËkoj Jugoslaviji, kako stoji u mom optuænom materijalu, trebate znati da
sam u viπe navrata bio u zatvoru od Ëega dvije pune godine u komadu. Sve to iz
politiËkih razloga. Nisao imao mira dok nisam preπao u slobodni svijet. 1966. godine
sam doπao u Austriju i od tada nisam vidio svoju obitelj. Moæete zamisliti kako se
Ëovjek osjeÊa kad pune tri godine ne moæe vidjeti svoje najmilije. KomunistiËka
Udba preko svojih agenata zna da sam suraivao i bio s pokojnim Milom Rukavinom
- predsjednikom Ujedinjenih Hrvata NjemaËke. Moji neprijatelji znaju da sam pisao
za naπe hrvatske emigrantske novine i od djetinjstva bio njihov neprijatelj. Patili su
me i muËili. Kod vas je moja optuænica. Zatvoren sam u Wiener Neustadtu 14.6.1969.
godine. Trebao sam putovati u ©vedsku 17.6.1969. godine. Htjeli su mi napraviti
podvalu jugoslavenski plaÊenici i po cijenu æivota da me Austrijanci isporuËe u
Jugoslaviju. Otac sam troje djece i nisam æelio sam sebi zatvarati put buduÊnosti.
Radio sam i muËio sam se da bi spasio svoj æivot iz komunistiËkog ropstva. ©vedska
komisija me primila, te sam mogao 17.6. za ©vedsku. Ovdje sam krivo optuæen i
sada se nalazim u zatvoru.
Kod vas je bio podneπen zahtjev za politiËki azil, pa se nadam da Êete sve poduzeti
da ponovo ne dospijem na muËiliπte krvoæedne komunistiËke Udbe...
....................................................................................
U zatvoru sam se osjeÊao jadno i razmiπljao o svojoj patnji ËekajuÊi sudbinu koju
mi tuin kroji u Austriji, a tako i u zarobljenoj Domovini. Sjetio sam se hrvatskih
velikana koji su ovdje u Wiener Neustadtu, u ovom zatvoru, patili i tamnovali i dali
svoj æivot za domovinu Hrvatsku. Rekoh sebi:
- Hvala Bogu, ako su njima glave odsjeËene za ljubav Domovine, neka to i meni
bude kao malom Ëovjeku koji pati za ljubav svoje Hrvatske.
192
Nad ponorom pakla.pm65
192
27.02.01, 16:33
Pravda je ipak pobijedila. Ustanovilo se da ja nisam bio kriv. Ponovno sam postao
slobodan graanin i mogao æivjeti i raditi u Austriji. Meutim, svi prijatelji i znanci
kao i vlasti koje su mi dale azil za boravak u Austriji, savjetovaπe me da je za mene
najsigurnije da napustim Austriju i odem negdje dalje u neku drugu zemlju, gdje bih
sigurno bio zaπtiÊeniji.
U Austriji je doista bilo puno jugoslavenskih douπnika meu kojima su bili Ëesti
i hrvatski izrodi.
VeleËasni Vilim Cecelja
O. vel. Vilim Cecelja
Poπto mi je bila poniπtena viza, jer nisam mogao doÊi na let za ©vedsku zbog
zatvora, ponovno sam se obratio Ministarstvu za strance u ©vedskoj. Dopustili su
mi dolazak u ©vedsku, dobio sam radnu i boraviπnu vizu. Let zrakoplovom mi
nije odgovarao jer sam se morao navratiti u Salzburg i pozdraviti s prijateljima;
193
Nad ponorom pakla.pm65
193
27.02.01, 16:33
Fra Lucijan KordiÊ, vlË. Vilim Cecelja i fra Vjekoslav LasiÊ
za vrijeme mise na Bleiburgu.
VeleËasni Vilim Cecelja Ëestita Petru Miloπu na podizanju
spomenika bleiburπkim ærtvama godine 1977.
194
Nad ponorom pakla.pm65
194
27.02.01, 16:33
s veleËasnim Ceceljom, Ivanom Pruscem, Jakiπom »irkom, Marijanom LuburiÊem,
Stipom Mitrom, Stipom PaviÊem i drugima s kojima sam djelovao na polju hrvatske
oslobodilaËke djelatnosti. U Salzburgu me doËekao veleËasni Cecelja s ostalim
suborcima. Odsjeli smo kod Ivana Prusca i razgovarali o problemima na koje
svakodnevno nailazimo u naπoj borbi za slobodu domovine Hrvatske. Poslije
odræanog sastanka i dogovora o daljnjem radu otiπli smo na spavanje. Sutradan, bila
je nedjelja, ispratili su me do salzburπkog kolodvora na vlak za München.
VeleËasni Cecelja i fra Lucijan KordiÊ u razgovoru s predstavnicima HOP-a
dr. SreÊkom PπeniËnikom( treÊi slijeva) i drugim hodoËasnicima na Bleiburπkom polju.
Radovao sam se odlasku u ©vedsku, ali mi je rastanak sa suborcima teπko
pao, napose s mojim prijateljem veleËasnim Vilimom Ceceljom, velikim
hrvatskim domoljubom.
VeleËasni Cecelja je, uz to, bio veliki dobrotvor, pomagao je svima koji su mu se
za pomoÊ obratili. Bio je zaπtitnik hrvatskih izbjeglica i svih obespravljenih i
protjeranih ljudi. Svima je ulijevao puno povjerenje i vraÊao nadu u æivot, posebno
slabima i klonulima duhom. Imao je karizmu vjerskog i nacionalnog voe. Premda
mi je u Austriji puno pomogao spasivπi me prije svega od izruËenja Jugoslaviji, tada
195
Nad ponorom pakla.pm65
195
27.02.01, 16:33
joπ uvijek nisam bio svjestan potpune veliËine veleËasnog Cecelje. Njegov blagoslov
me pratio Ëitavo vrijeme mog boravka u emigraciji. Bio je uvijek na strani pravednika,
po Ëemu su ga cijenile i austrijske vlasti. Njegov ugled kod austrijskih vlasti je
sprijeËio austrijsku vladu da mene i moje suborce izruËe jugoslavenskom reæimu.
Po odlasku u ©vedsku ostali smo u stalnom kontaktu, a sretali bi se u vrijeme mog
godiπnjeg odmora i pohoda na Bleiburg.
U najteæim i najokrutnijim napadima na veleËasnog Cecelju i hrvatsku emigraciju,
u vrijeme kada su nas jugoslavenski plaÊenici optuæivali kod austrijskih vlasti, Vilim
Cecelja je prvi organizirao odlaske na Bleiburg, kako bi se odala poËast svim
hrvatskim neduænim ærtvama. ZahvaljujuÊi njemu, Bleiburπko polje postalo je
hrvatsko hodoËaπÊe, gdje se svake godine na MajËin dan i na Dan mrtvih Hrvati iz
Ëitavog svijeta poklone svojoj poubijanoj braÊi, usprkos mnogim zabranama
okupljanja na Bleiburgu. Vilim Cecelja je kod austrijske vlade ishodio dopust i pune
Ëetrdeset Ëetiri godine dræao misu zaduπnicu za ubijene Hrvate dajuÊi rijeËi utjehe i
ohrabrenja, pozivajuÊi se na Sveto pismo: "Posijano sjeme dok ne istrune ne moæe
dati ploda ...."
Laæni brzojav
U Münchenu me doËekao badæanak Jerko GrubiπiÊ JurlinoviÊ i joπ mnogi drugi
prijatelji i znanci. Kako je bila nedjelja, naπ narod se poslije mise okupio na kolodvoru
u jednom velikom lokalu. »ovjek ne moæe zamisliti da je to bilo u NjemaËkoj, rekao
bi da je negdje u juænoj Hrvatskoj. Tu sam prenoÊio i ujutro me Jerko s joπ nekoliko
znanaca ispratio na vlak za ©vedsku.
22.9.1969. godine preπao sam ©vedsku granicu i uπao u πvedski grad Malmö,
gdje sam se prijavio u Ured za strance i bio smjeπten u jedan hotel na spavanje, a
sutradan upuÊen u logor Alvesta. U Alvesti me Ëekao tumaË za hrvatski jezik. Mislim
da je bio »eh ili Slovak. Tu sam se smjestio i Ëekao daljnji raspored za posao.
Odredili su me za otok Gotland. Ali poπto se otok nalazio blizu sovjetske granice
posao sam odbio. Uskoro me uprava logora obavijestila da tvornica papira u
Silverdalenu traæi elektriËara. Na taj sam posao pristao i krenuo s tumaËem u
Silverdalen. Prema dogovoru sa πefom osoblja i glavnim strojarskim inæenjerom
prihvatio sam ponudu za posao. PomoÊnik πefa za osoblje dao mi je kljuËeve stana
i sa mnom otiπao da vidi jesam li zadovoljan. Tvornica mi je dala beskamatni kredit
da mogu kupiti namjeπtaj i pokuÊstvo. KonaËno sam rijeπio stambeni problem i dobio
posao pod uvjetom da πto prije nauËim πvedski jezik. Radio sam na slaboj struji,
popravljao razne ureaje i viliËare koji su bili na baterijski pogon.
196
Nad ponorom pakla.pm65
196
27.02.01, 16:33
Nakon kratkog vremena iz traiskirchenskog logora dobio sam obavijest od Bebe
KegleviÊ o dolasku skupine Hrvata u ©vedsku. Meu tim ljudima bilo je i meni
poznatih, ali su mi za neke rekli da su sumnjivi. "Kad se vidimo, reÊi Êu ti sve" napisala je Beba.
Kad su ljudi stigli u logor Alvestu, pred BoæiÊ iste godine, posjetio sam ih i sa
svima se upoznao. Ante JagiÊ kojeg sam poznavao iz austrijskog logora predloæio
mi je da s njima proslavim BoæiÊ i Novu godinu. Na BoæiÊ smo zapjevali pjesmu
"Rajska djevo, kraljice Hrvata", u katoliËkoj crkvi Växjö. PutniËari i stariji emigranti
su se zaËudili velikoj skupini ljudi koja je pristigla na boæiÊno veselje u KatoliËku
crkvu. Premda su dani provedeni s naπim Hrvatima prolazili ugodno, ipak sam bio
cijelo vrijeme tuæan pitajuÊi se zaπto sam doπao u ©vedsku koja ima socijalistiËku
vladu, a ja sam od socijalizma pobjegao. Mislio sam da je u ©vedskoj kao i u ostalim
socijalistiËkim zemljama. TumaË me uvjerio kako je i on pobjegao iz socijalistiËkog
pakla, ali da socijaldemokracija nema niπta s marksistiËkom ideologijom. Pomirio
sam se s tim i nastavio normalan æivot u Silverdalenu nestrpljivo oËekujuÊi da mi
obitelj uspije prijeÊi u slobodnu ©vedsku.
Slavko GrubiπiÊ 1969. u logoru Alvesta u ©vedskoj
U drugoj polovici sijeËnja 1970. godine dobivam brzojav da trebam Ëekati obitelj
u Stockholmu, πto je bila neka zabuna. Nakon tog brzojava, pater Vilim Cecelja mi
je javio iz Salzburga, preko jednog Hrvata, da moja obitelj prolazi kroz Austriju i
197
Nad ponorom pakla.pm65
197
27.02.01, 16:33
dolazi u ©vedsku. S obzirom na to da u brzojavu nije bilo naznaËeno pravo mjesto
Ëekanja u ©vedskoj, πef osoblja organizirao je na πvedsko-danskoj carini da moju
æenu skinu s vlaka na æeljezniËkom kolodvoru u gradu Nösjö. ©efovim kolima otiπao
sam pred obitelj koja je sretno stigla u Nösjö, a potom u Silverdalen. Bio sam
neopisivo radostan kada sam ugledao æenu i tri sina nakon tri i pol godine. Na laæni
brzojav sam nakratko zaboravio. I ovoga puta je moj veliki pater Vilim spasio stvar.
Tko zna πto bi se dogodilo da sam prema prvom brzojavu otiπao u Stockholm.
Nikada nisam saznao tko mi je poslao laæni brzojav.
Ni u ©vedskoj mi udbaπi nisu dali mira
Moja obitelj je doπla u ©vedsku za vrijeme zimskih πkolskih praznika u sijeËnju
sedamdesete. KonaËno smo bili svi zajedno osjeÊajuÊi se sigurnije i zaπtiÊenije. S
olakπanjem na duπi prisjeÊali smo se nedaÊa kojima je bio popraÊen njihov odlazak.
Æena je, doduπe, uspjela dobiti turistiËku putnicu na koju je uspjela uvesti djecu
i krenula na put za ©vedsku. Ali smo kasnije saznali da je poËetkom nastave, poslije
zimskih praznika, uËiteljica pitala drugu djecu znaju li πto je s Matom i Antom, te
zaπto ne dolaze u πkolu. Napokon je jedno dijete reklo:
- Oni su otiπli kod tate u ©vedsku.
UËiteljica je odmah nazvala Udbu. Ubrzo su stigli istraæitelji. Pretresli su Ëitavu
kuÊu u kojoj je æivjela moja striËevka Mila, traæeÊi djecu po ormarima, ispod kreveta
i na tavanu, ne obaziruÊi se na Milu koja im je govorila da su djeca u ©vedskoj. Kad
su veÊ isprevrtali sve stvari po kuÊi, Mila im je odbrusila:
- –avo vas odnijo, nisu oni tu, otiπli su u ©vedsku!
- Mi Êemo ubiti njega i njegove male ustaπe! - zaprijetio je jedan od njih.
Misli su mi neprestano bile okupirane tim udbaπevim rijeËima i mojim
progonstvom, ali mi je duπa bila mirna jer mi je obitelj doπla u slobodan svijet.
Nisam se nikad mogao pomiriti s Ëinjenicom da je moj narod u ropstvu i da se pod
jugoslavenskim reæimom loπe piπe i neroenoj djeci. ©vedsko redarstvo skrenulo mi
je pozornost da pripazim na sebe i na svoju obitelj, jer se veÊ dogodio jedan sluËaj da
su jugokomunistiËke vlasti ubile svog protivnika u ©vedskoj.
Jugoslavenska tajna sluæba razgranala se po Ëitavom svijetu, a napose po europskim
zemljama iz kojih je prijetila opasnost toj umjetnoj tvorevini. PlaÊenici su pokuπavali
nas Hrvate maltretirati, provocirati i prikazivati πvedskim vlastima kao opasne
elemente koji ruπe sve πto je jugoslavensko. Jugoagenti su uloæili sva sredstva kako
bi sprijeËili oslobodilaËku djelatnost hrvatske politiËke emigracije i prikazali nas
javnom mnijenju kao teroriste, nasilnike i faπiste. Gotovo svakodnevno sam se
susretao s raznim prijetnjama putem pisama i telefonskih poziva. Prijetili su mi sve
uËestalije. Vjerojatno ni drugi Hrvati nisu bolje prolazili.
198
Nad ponorom pakla.pm65
198
27.02.01, 16:33
Kad je postalo gotovo neizdræivo u ovaj problem ukljuËilo se i πvedsko redarstvo
i dalo mi podrπku i pomoÊ. Viπi Ëasnici πvedskog redarstva rekli su mi da su
maltretiranja telefonom najteæa. S obzirom na to da sam tek uspostavio vezu s
Hrvatima diljem ©vedske, nisam ni znao πto se dogaa kod ostalih suboraca, ali sam
kasnije saznao da su i njih maltretirali kao i ostale Hrvate u cijelom svijetu.
Jugoagentima je na meti bila promidæbena djelatnost hrvatske emigracije, jer smo
puni elana i nacionalne svijesti Ëesto odræavali sastanke, pravili letke, pisali i izdavali
novine; kratko reËeno - πirili smo ime Hrvatske i gradili njezin ugled u svijetu.
Baπ u vrijeme pojaËanog praÊenja i prijetnji jugoagenata stiglo mi je majËino
pismo u kojem mi piπe da æeli doÊi kod nas u ©vedsku. Bilo mi je teπko ne primiti je,
ali sam se jako bojao da majka ne sazna za moje probleme. Æena me ohrabrila rijeËima:
- Kad æeli neka doe, kako bude nama, tako Êe biti i njoj.
S obzirom na to da se moja æena nije smjela slobodno vratiti u Hrvatsku, jer bi je
zatvorili, stupili smo u vezu s kumovima u Osijeku. Kuma iz Osijeka je otiπla po
moju majku u Hercegovinu i dovela je u Osijek kod kuma Stipe »enana, a moja je
æena uπla u Jugoslaviju preko Subotice, doπla u Osijek po majku i s njom krenula
vlakom natrag prema Subotici. Uspjele su prijeÊi u Maarsku. Jugoslavenske vlasti
ih nisu primijetile. Ubrzo se, meutim, saznalo da mi je æena dolazila u Osijek i da je
odvela moju majku u ©vedsku. Udba se dala u potjeru za njima, ali ih nisu uspjeli
uhvatiti jer su otputovale preko istoËnih zemalja. Sretno su doputovale u ©vedsku.
Kad smo saznali kako je Udba terorizirala i prijetila rodbini i kumovima u Osijeku,
æena se nikada viπe nije usudila posjetiti Hrvatsku.
ProæivljavajuÊi jugoslavenski terorizam i provokacije u slobodnom svijetu,
pomiπljao sam kako je tek opasno æivjeti u Domovini. Gotovo svake noÊi imao sam
vrlo Ëudne telefonske pozive. Jedanput me nazvao muπkarac i predstavio se kao
Milan - Slovenac. Traæio je da hitno doem u Skövde. Poslije toga me nazvala jedna
osoba s telefonske govornice savjetujuÊi mi:
- Slavko, mi se ne poznamo, ali smo Ëuli jedan za drugoga. Onaj Jugoslaven πto te
danas zvao telefonom je jugoπpijun. Ima ih dvojica koji se spremaju za Jugu i æele
tebe dobiti u Skövde. Ja sam danas bio u baraci i saznao sve o njima, bit Êeπ njihova
ærtva, nemoj kod njih odlaziti, oni Êe te ubiti. Oni Êe za tebe dobiti grdne novce.
Ovom Ëovjeku sam mogao vjerovati jer su kolege iz Göteborga javile da se na tu
osobu mogu osloniti.
Nije to bilo sve. Opet mi je zazvonio telefon. Ponovno Slovenac:
- Kad Êeπ doÊi u Skövde? Moraπ sutra doÊi do 5 sati!
Rekao sam da Êu doÊi, ali ne znam na koju adresu. Upitao sam ga kako se preziva.
Malo je zamucao i rekao: - Hasanov.
- Dobro, sutra dolazim - rekao sam.
199
Nad ponorom pakla.pm65
199
27.02.01, 16:33
Ipak, nisam otiπao jer πvedsko redarstvo nije dopustilo odlazak, iako sam imao
namjeru obraËunati se s njima veÊ jednom. Ponovno sam dobio telefonski poziv iz
Växjöa, osoba se predstavila kao Josip. Nisam bio kod kuÊe. Javio se stariji sin
Mate. Kad sam stigao kuÊi, tzv. Josip se ponovno javio. Znao sam da u Växjöu ne
poznam nikoga tko se zove Josip. Rekao mi je:
- Planirao sam veËeras doÊi do tebe sa joπ dva druga iz Osijeka, æeljeli bi te vidjeti.
Rekao sam mu da dou sutra, ali je on uporno govorio da Êe doÊi tu veËer. Ipak, na
kraju je pristao na sutradan.
- Kako se zove taj OsjeËanin - upitao sam.
- Milan - odgovorio je.
ObeÊao je doÊi poslije pet sati dodavπi: - Do tebe ima πezdeset kilometara.
Tu sam uvidio da to nije posjet dobre namjere, jer do Växjöa ima sto i dvadeset
kilometara. Sutra sam Ëekao goste, ali u dogovoru sa πvedskim redarstvom. Meutim,
gosti se nisu pojavili. Vjerojatno su znali da ih Ëeka zamka.
U Ëetvrtak 27.kolovoza, toËno u pola noÊi ponovno telefonski poziv Ëovjeka koji se
predstavio kao Salih Hasanov.
Javila se moja æena i on joj reËe da moram doÊi na adresu koju mi je dao, u Skövde.
Dosadilo mi je to nasilje. Telefonski su pozivi toliko na mene djelovali da sam
odluËio otiÊi s nekoliko kolega u Skövde da se obraËunamo s tim provokatorima. Ti
su me telefonski pozivi optereÊivali. SreÊom, πvedski organi dræavne sigurnosti nisu
dopustili da idem u Skövde. Znali su da se ne bih vratio svojoj obitelji. Sve telefonske
razgovore nisam uspio snimiti, ali su bili skoro uvijek isti. Provokacije takve vrste
bile su osobito naglaπene od srpnja do konca 1970. godine. Taj jugoslavenski agent,
za kojega se znalo da je æivio pod tuim imenom okupio je oko sebe i hrvatske
izrode i ostale jugoplaÊenike.
NaizmjeniËno su telefonirali i provocirali hrvatske domoljube, dok ih πvedsko
redarstvo nije uspjelo pohvatati koncem 1970. godine prateÊi pozive na mojemu
broju telefona. Pohvatali su ih u jednom jugoslavenskom klubu u Helsingborgu.
UhiÊen jugoslavenski agent “Salih Hasanov”
UhiÊenom jugoslavenskom agentu sudilo se u gradu Borâsu. Protiv njega je
podignuta optuænica za πpijunaæu Hrvata. Poπto je πvedska sigurnosna sluæba
ustanovila da taj jugoagent nije radio protiv ©vedske, sudilo mu se zbog πpijunaæe
nad Hrvatima i ostalim antijugoslavenima. Usprkos prosvjedima Hrvata da se tom
provokatoru i njegovim suradnicima izreknu najstroæe kazne, πvedski sud u Borâsu
dosudio mu je zatvorsku kaznu od tri mjeseca, upravo onoliko koliko je trajala istraga.
Protjeran je i zabranjen mu je povratak u ©vedsku na deset godina. Ime jugoagenta
200
Nad ponorom pakla.pm65
200
27.02.01, 16:33
nije nigdje objavljeno, osim πto je javni tuæitelj rekao u TV emisiji “Fokus”, koja je
emitirana 3. lipnja 1971. godine, da taj agent nije Hasanov Salih iz Bosne, kako se
predstavljao, veÊ da je to jedan Srbin iz Srbije.
Sve πto se dogaalo izmeu mene i jugoplaÊenika nisu smjela znati ni djeca ni
moja majka. Jedino je æena bila upoznata sa svime, jer je i sama toliko puta bila
isprepadana razliËitim telefonskim pozivima i prijetnjama.
Danima nismo imali mira, a noÊu smo najËeπÊe bdjeli tjeπeÊi jedno drugo kako
Êe to sve proÊi i kako Êe doÊi mirni dani. Ono πto me najviπe hrabrilo je to πto su mi
πvedski organi dræavne sigurnosti bili pri ruci, kad god je to ustrebalo. Najviπe sam
se bojao na radnom mjestu. Morao sam svoj posao obavljati savjesno i oprezno, jer
sam radio poslove oko struje, dok bi mi misli Ëesto odlutale mojoj obitelji. Bojao
sam se da im se πto ne dogodi. Jugoagenti su baπ u to vrijeme imali u planu likvidirati
nekoliko Hrvata. Kod “Saliha Hasanova” naπli su piπtolj s priguπivaËem, adrese i
brojeve telefona, te skice radnih mjesta gdje su se ti Hrvati nalazili. Gotovo sve
πvedske novine pisale su o tom agentu. Za vrlo kratko vrijeme promijenio je viπe
radnih mjesta i mjesta stanovanja u ©vedskoj. Njihova praksa je bila da stanuju u
blizini onog Hrvata koji je bio predmetom njihove obrade; pratiti, provocirati, a
potom i likvidirati, ovisno o njihovoj procjeni.
Pozvan sam kao svjedok na sud u Borâs, gdje se sudilo jugoagentu “Hasanovu”
koji me je maltretirao i prijetio mi. Kao svjedok na sudu odgovarao sam na postavljena
pitanja sucu i javnom tuæitelju. Kada su pitali Hasanova zaπto je prijetio GrubiπiÊu
i zvao ga u Skövde, odgovorio im je:
- Ja nisam mislio njega ubiti, veÊ ga nagovoriti da ide za Jugoslaviju.
Svi u sudnici su se glasno nasmijali toj njegovoj izjavi. Tada sam vidio karticu koju
mi je pokazao sudac. Na njoj je stajalo moje ime, prezime i adresa, te joπ neki podaci
potrebni Udbi. Sudac me upitao prepoznajem li rukopis. Odgovorio sam da ne
poznam. Adresu i telefonski broj “Hasanovu” je dao jedan od hrvatskih izroda, koji
je bio njegov suradnik. Ovdje ne spominjem njegovo ime, ali ga vrlo dobro poznaju
Hrvati u Göteborgu.
Osuda “Hasanova” na tri mjeseca zatvora i progona iz ©vedske na deset godina
uz zabranu povratka, uznemirila je Hrvate u ©vedskoj, a pogotovo nas koji smo
neprestano trpjeli teror jugoagenata. Bili smo nezadovoljni presudom “Hasanovu”.
Kao krunski svjedok njegove prljave aktivnosti uloæio sam tuæbu, a potom i æalbu na
donesenu presudu, sudu u gradu Borâsu.
Na temelju telefonskih poziva i prijetnji, te pretrpljenog straha, podnio sam tuæbu
protiv “Hasanova Saliha” i njegovih suradnika koji su mu pripomagali u njegovu
prljavom radu, a koji je bio uperen protiv mojega æivota i æivota cijele moje obitelji.
Tuæba koju sam podnio sudu u Borâsu temeljila se na Ëistoj dokumentaciji u vidu
izvjeπÊa koje sam ranije podnio organima dræavne sigurnosti. Naveo sam toËno
vrijeme i nadnevke maltretiranja koje sam pretrpio u drugoj polovici sedamdesete.
201
Nad ponorom pakla.pm65
201
27.02.01, 16:33
IzvjeπÊe od 27. kolovoza 1970. dokazuje suradnju jednog tzv. Hrvata za kojega
smo saznali da je sigurni suradnik jugoslavenskog agenta kojega sam optuæio za
njegov neËasan rad uperen protiv nas Hrvata u emigraciji. Htio sam putem zapisa na
magnetofonskoj vrpci, pored “Saliha Hasanova”, dokazati krivnju i drugih njegovih
suradnika. Prema tonskom zapisu bilo je jasno i tko je od izroda hrvatskog naroda
suraivao s jugoudbaπem “Hasanovim”. Sud je kod sebe imao Ëistu dokumentaciju,
koju su predali organi nadzorne sluæbe sudu u Borâsu. Salih Hasanov je na sudu
priznao da je mene telefonski maltretirao.
Prilikom maltretiranja, jedne noÊi, nazvao me Hrvat i pitao javlja li mi se tko.
Upitao sam ga gdje se nalazi. Odgovorio mi je da se nalazi u hrvatskom klubu u
Helsingborgu, a meni je bilo poznato da tamo ne postoji hrvatski klub. Bilo mi je
jasno da je u druπtvu jugoplaÊenika. Dok je Hrvat sa mnom razgovarao, u pozadini
sam Ëuo rijeËi : - DoÊi Êeπ ti, pripremili smo ti grob!
Zahtijevao sam da se svi douπnici jugoslavenske Udbe koji su se naπli u tom
krugu oko “Hasanova” sasluπaju i za svoja planirana nedjela budu najstroæe kaænjeni.
U zapisnicima sam naveo da sam tri mjeseca bio u velikoj opasnosti. Nisam mogao
normalno ni spavati ni raditi. Nisam se smio normalno kretati. Pratnja je morala
svakog jutra provjeravati teren od stana do radnog mjesta. Podsjetio sam ih da sam
i sada oprezan, jer neprijatelj nikad ne miruje.
Napomenuo sam da ne æelim da se sam obraËunavam sa srbokomunistiËkim agentima,
zato traæim zaπtitu zakonitosti.
- U protivnom se moram sam suprotstaviti krvopijama hrvatskog naroda - dodao
sam na kraju tuæbe i izrazio nadu da Êe ona biti prihvaÊena.
Æalba
Na osnovi osude tridesetogodiπnjem jugoslavenskom πpijunu Hasanovu Salihu,
koji je dobio preblagu kaznu za svoje zloËine uperene protiv æivota mnogih hrvatskih
domoljuba, meu kojima sam i ja.
IzreËenu osudu jugoπpijunu 18.2.1971. godine sa 3 mjeseca zatvora i zabranom
povratka u ©vedsku na nekoliko godina, mogli su samo pozdraviti jugoπpijun i njegovi
πefovi, jer ta osuda za njih nije niπta. Samo se otvara put jugoagentima da mogu
kruæiti slobodnim svijetom i izvrπavati svoje zloËinaËke namjere. ZnaËi da drugi
agenti sada imaju u vidu da πvedski zakoni blago postupaju prema njima i da nemaju
nikakve opasnosti za daljnji rad, koji im jugoudba postavi. Udba se nalazi pod
maskom diplomatskih lidera i jugokonzularnih predstavniπtava. Kako se mi Hrvati
ugroæeno sada osjeÊamo! Maltretirani smo i izazivani od krvoæedne komunistiËke
Udbe. Kako danas moæemo reÊi da smo zaπtiÊeni od Titovih zlikovaca koji idu na
naπe æivote u slobodnoj zemlji - ©vedskoj?! Sada vidimo da πvedski sud donosi tako
202
Nad ponorom pakla.pm65
202
27.02.01, 16:33
blagu kaznu prema dresiranom jugoslavenskom agentu, koji je imao u zadatku
likvidirati mene i joπ neke hrvatske domoljube. Da li ja danas mogu hladnokrvno
gledati na takvu osudu!?. Ne. Ja danas najoπtrije protestiram protiv takove osude
koja se moæe nazvati nikakova osuda. Jer, ta osuda nije povezana s agentovim
namjerama, uperenim protiv mog æivota i æivota mnogih hrvatskih domoljuba. PiπtoljpriguπivaË koji je imao kod sebe, jugoagentu nije sluæio za lov na ptice, jer su u
©vedskoj ptice zakonom zaπtiÊene. Nije njegov priguπivaË sluæio za djeËju igraËku.
Piπtolj je bio namijenjen izriËito za potajna ubojstva.
Zato je i imao priguπivaË kako bi se izvrπitelj mogao poslije ubojstva izgubiti u
nepoznatom pravcu. To se dokazalo i na drugim mjestima gdje su zloËine poËinili.
Nama Hrvatima poznata su jugokomunistiËka nedjela uËinjena protiv hrvatskog
naroda u Domovini i πirom svijeta. Poznata su ubojstva hrvatskih domoljuba od
komunistiËke zloËinaËke ruke u slobodnom svijetu. »udi me da sav materijal koji se
tiËe agenta i njegovih suradnika nije provjeren. Ja sam u zapisnicima toËno naveo
sve πto sam saznao ali sad vidim da materijal koji se tiËe agentovih suradnika nije
provjeren. Kod mene ima joπ jedan snimak na magnetofonskoj vrpci kojega je trebalo
provjeriti. Tko su te osobe koje su mene toliko telefonski maltretirale. Nije to bio
samo agent, koji se sada nalazi u zatvoru. Ja svoje patnje neÊu prepustiti zaboravu.
Ja sam sa svojom obitelji mnogo dana i noÊi bio u strahu. Bio sam u strahu viπe
nego πto je osuen jugoagent. Da li bi se netko htio pomiriti s takvom presudom?!.
Ne, i sigurno ne! Svatko bi bio protiv samoga sebe, ako bi rekao da je kazna dosuena
jugoplaÊeniku pravedna. Zato zahtijevam da se ponovi sudski postupak protiv
jugoπpijuna i da se ponovo pozovu svi svjedoci i da suenje bude javno. Zahtjevam
da se sve sumnjive osobe pozovu. NaroËito one koje su s agentom bile u jugoklubu u
Helsingborgu. Zahtjevam da se slobodno objavi jugoagentovo ime i da viπe ne bude
u tajnosti, jer je to na πtetu ugroæenih ako se ime dræi u tajnosti. Takoer je potrebno
da od agenta slika bude objavljena, kako bi ga svatko mogao prepoznati. Dræanje
jugoagenta u tajnosti na πtetu je svih naroda u slobodnom svijetu.
Nadam se da Êe moja æalba biti usvojena i da Êe uslijediti obnova postupka.
Unaprijed se zahvaljujem.
Slavko GrubiπiÊ
Jugoslavenska ambasada bila je naoruæana
Uzaludna je bila i tuæba i æalba. Jugoagenti su imali svoje zaπtitnike, imali su i
diplomatske putnice koje su ih πtitile u bijegu od πvedskog redarstva. NajËeπÊe bi
zametnuli trag bjeæeÊi u veÊ savita gnijezda diplomatskih, razbojniËkih
predstavniπtava. Istina je da su πvedske vlasti protjerale dosta jugodiplomata, ali ih
203
Nad ponorom pakla.pm65
203
27.02.01, 16:33
nisu mogli protjerati sve. UnatoË protjerivanju “Hasanova”, telefonsko maltretiranje
i prijetnje putem pisama nastavljene su. Prijetnje su postajale sve oπtrije. »esto sam
mijenjao telefonski broj. Bilo je uzaludno mijenjati broj. Ako Udba ne bi saznala
novi telefonski broj isti dan, saznala bi ga sutradan. To bi znaËilo da su koristili
informacije koje su dobijali od nekih ljudi ili bi deπifrirali pojedine telefonske linije
i tako su saznavali nove, tajne brojeve. Bilo je i osoba koje su potkupile
jugodiplomatska predstavniπtva, ambasade, konzulati, trgovaËke tvrtke i sliËno.
TrgovaËke su tvrtke financirale jugoslavenske agente. Za to su toËno znali Hrvati iz
Malmöa u ©vedskoj. One su uvozile robu putem jugopredstavniπtava, tako da nisu
plaÊali ni carinu ni porez. PljaËkali su i πvedsku dræavu.
Kad su 10. veljaËe 1971. godine jugokonzulat u Göteborgu posjetili Blago MikuliÊ
i Ivan VujiËeviÊ s namjerom da kod jugodiplomacije iznude puπtanje iz tamnice
Miljenka HrkaÊa koji je bio osuen na smrt bez ikakva razloga, nastao je javni sukob
izmeu Hrvata i jugodiplomacije. Kad su Hrvati okupirali konzulat i izvrπili pretres,
naπli su Ëitavo skladiπte automatskog oruæja πto ga je jugodiplomacija Ëuvala za
teroristiËke akcije protiv Hrvata. I dalje, nakon toga, jugodiplomacija je nastavila borbu
protiv Hrvata koji djeluju na polju hrvatske oslobodilaËke borbe u cijeloj Skandinaviji.
KoristeÊi svu svoju teroristiËku i diplomatsku moÊ, jugodiplomacija se sluæila
raznim, nama veÊ poznatim metodama, prijeteÊim pismima, telefoniranjem i raznim
spletkama, javno nas nazivajuÊi teroristima kako bi razjedinila Hrvate. NajveÊa je
njihova poslastica bila kad bi dva dobra prijatelja Hrvata uspjeli posvaati. Najbolji
je primjer Göteborg, gdje su uspjeli posvaati mnoge Hrvate. Oni bi neke Hrvate
proglasili udbaπima, a drugima bi rekli suprotno. To je Ëesto izazivalo pomutnju i
netrpeljivost meu nama. Ako to ne bi uspjeli, jugoplaÊenici bi se uvukli u svaku
organizaciju tako da su lakπe mogli rovariti iznutra. »esto su uspijevali u svojim
zlim namjerama, ali nisu uspjeli zatrovati i zastraπiti sve domoljube koji su Ëvrsto
stajali u obrani domovine Hrvatske.
RoloviÊevo ubojstvo i osveta ubojstvom LijiÊa
Vrijeme je sporo odmicalo u toj naπoj borbi za hrvatska prava i u nastojanju da se
puste na slobodu nepravedno utamniËeni hrvatski domoljubi. Doπao je 6. travanj.
Miro BareπiÊ i Anelko BrajkoviÊ posjetili su jugoambasadu i traæili da se puste na
slobodu zatvoreni Hrvati. Stvorila se guæva izmeu gostiju i ambasadora. U toj guævi
BareπiÊ i BrajkoviÊ ubijaju jugoslavenskog ambasadora Vladimira RoloviÊa. Nastali
su oπtri sukobi izmeu Hrvata i Jugoslavena. Dok je πvedsko redarstvo uhitilo BareπiÊa
i BrajkoviÊa i dok su ih vodili ulicom, gdje ih je gledalo mnoπtvo naroda, dva su
mladiÊa, iako svezana glasno pjevala:
204
Nad ponorom pakla.pm65
204
27.02.01, 16:33
“Oj, Hrvati joπ vas dosta ima, prekinite veze sa Srbima.
Jedini je to PaveliÊ bio, πto RadiÊu æelju ispunio.
Nikad braÊo u Beograd viπe, tko hrvatskim pravim duhom diπe”
Istoga dana naveËer, sa 6. na 7. travnja, Srbin u Göteborgu ubija hrvatskog domoljuba
Miju LijiÊa, kao osvetu za ambasadora.
BareπiÊ i BrajkoviÊ pod pratnjom πvedske policije nakon ubojstva
krvopije hrvatskog naroda RoloviÊa
Postajalo je svakim danom sve teæe i teæe. Jugodiplomacija nas neprestano optuæuje
kod πvedskih vlasti za terorizam, a zapravo su oni, jugodiplomati, sa svojim
plaÊenicima, teroristi. Oni su jedini koji provode teror nad nama Hrvatima i ostalim
nesrpskim æivljem, ne samo u ©vedskoj, nego i πirom slobodnog svijeta. Proslava
10. travnja zbog pogibije pokojnog Mije LijiÊa bila je tiha i æalosna. Pogreb pokojnog
205
Nad ponorom pakla.pm65
205
27.02.01, 16:33
LijiÊa, na Kviberg groblju, kojega je vodio fra Vjekoslav LasiÊ bio je veliËanstven.
Do tada takav pogreb nije zapamtilo ovo groblje. Bilo je viπe od dvije tisuÊe ljudi.
Tuga je obuzela sve prijatelje i suborce, a napose rodbinu pokojnog Mije. Prije
samog polaska povorke dan je bio neobiËno tmuran, nebo potpuno zatvoreno crnim
oblacima. Izgledalo je kao slabija pomrËina. Narod je oËekivao nevrijeme.
- Boæe, ne daj da nevrijeme sprijeËi ovu povorku - pomislio sam.
S polaskom povorke, na Ëelu s fra LasiÊem, ukazala se svjetlost. Nebo se kao Ëudom
razvedrilo. IspraÊaj je obavljen u najboljem redu. Za vrijeme ispraÊaja πvedsko
redarstvo je uhitilo dvojicu jugoagenata i odvelo ih u zatvor.
Poslije pokopa, kad se narod raziπao, ponovno se naoblaËilo. Ljudi su se Ëudili.
Redarstvo je poslije uhvatilo ubojicu pokojnog Mije i osudilo ga na dvije godine
zatvora, potom protjeralo po izdræanoj kazni u satrapiju Jugoslaviju.
Na tisuÊe i tisuÊe stranica su ispisale πvedske novine o Udbinu teroru nad Hrvatima,
dok su Jugoslaveni, pod izgovorom zaπtite od Hrvata, dobijali oruæje i diplomatske
putnice iz Beograda. Tad je u Göteborgu i njegovoj okolici πvedsko redarstvo
razoruæalo pet stotina Srba. Beogradski je reæim odmah nagradio te ugroæene Srbe,
te ih zaπtitio diplomatskim putnicama. Ljudi s diplomatskim putnicama su mogli
nositi oruæje. VeÊina od njih su utoËiπte naπli po diplomatskim i konzularnim
predstavniπtvima iako nisu imali niπta s diplomacijom.
Ne moæe se reÊi da Srbi i Jugoslaveni u ©vedskoj nisu imali straha kojemu su,
doduπe, sami kumovali. Neposredno prije smrti ambasador RoloviÊ napisao je majci
pismo u kojem je stajalo:
“Ja sam naviknut da se borim protiv neprijatelja naπe dræave, zato vjerujemo da
Êemo moÊi zaustaviti Ustaπe, koji su naπli svoju slobodu ovdje, da mogu nastaviti
svoju prljavu djelatnost. Ja znam da se za nas sekiraπ. Zato hoÊu da znaπ da se ne
trebaπ sekirati za mene. Stvarno nema neke veÊe opasnosti. Moæeπ mirno spavati.
Mi imamo dobre veze sa πvedskom vladom. Njihova policija dræi ustaπku djelatnost
na oku, ne toliko koliko bi trebalo, ali dræi. Ovdje ima trideset i πest hiljada
jugoslavenskih radnika. Puno ih sa obitelji. Nema viπe od dvije stotine pripadnika
Ustaπa i njihovih saradnika. Zato se ne trebaπ sekirati. Vidjet Êemo se na ljeto”.
Ovo pismo je objavio πvedski dnevni list Expres 17. travnja 1971.
Javno mnijenje u ©vedskoj prvi puta na hrvatskoj strani
Televizijska ekipa pod vodstvom Orjena Oberga snimila je jednu opπirnu reportaæu
o situaciji Hrvata u ©vedskoj. Kao i sluËaj ubojstva ambasadora, tako je objavila
ubojstvo hrvatskog domoljuba Mije LijiÊa. Ekipa je otiπla snimati po Hrvatskoj,
Srbiji i Crnoj Gori. Dok su snimali roditelje Mire BareπiÊa, Udba je u ©ibeniku
206
Nad ponorom pakla.pm65
206
27.02.01, 16:33
zatvorila tv ekipu. U zatvoru, gdje su proveli Ëetiri dana, tukli su ih i maltretirali,
iako su imali dopuπtenje za snimanje. Tad su ©veani vidjeli πto znaËi jugoreæim.
Uvjerili su se na vlastitoj koæi. Dok su vodili razgovore s ljudima na ulicama, Ëulo
se πto su govorili Srbi u Beogradu; svi su traæili da se Hrvate izruËi okupatorskom
reæimu i da im se sudi kao i HrkaÊu. Srbi znaju da je sluËaj s HrkaÊem bio montiran,
ali im je bio cilj da se πto viπe Hrvata prikaæe teroristima na meunarodnoj pozornici.
U Zagrebu se narod prema novinarima ponaπao kulturno i pametno, odreujuÊi
se politiËki zrelo prema hrvatskoj emigraciji.
Tvrdili su da Êe se sve srediti i da neÊe doÊi do prekida diplomatskih odnosa
izmeu Jugoslavije i ©vedske.
Ekipa je posjetila i rodno selo ambasadora RoloviÊa. Razgovarali su s rodbinom,
prijateljima i s njegovom majkom koju su upitali kad je posljednji put bila u vezi sa
sinom. Starica je odgovorila i izvukla ispod glave njegovo pismo koje su ©veani
uspjeli slikati i zatim objaviti u πvedskim novinama.
Novinari su pitali mjeπtane tko je poruπio kuÊe u selu, a oni su odgovarali:
- To su nama faπisti poruπili i popalili!
- Kada je to bilo?
- U Drugom svjetskom ratu. - odgovorili su
- Zar to niste mogli popraviti do sada? - pitali su novinari zaËueno
Mjeπtani nakon toga nisu htjeli viπe razgovarati.
Novinari su poslije toga ponovno doπli u Zagreb. U Zagrebu su na Trgu bana
JelaËiÊa i okolnim ulicama postavljali pitanja ljudima i prolaznicima, a izmeu njih
su pitali jednog prolaznika izmeu pedeset i πezdeset godina: - Imali li ovdje ustaπa?
»ovjek se okrenuo, pogledao oko sebe i rekao: - Ovdje nema.
Uglavnom, svi su se Hrvati suzdræali i nisu niπta loπe rekli protiv hrvatske emigracije.
Pri povratku u ©vedsku, tv ekipa mi se javila i zamolila da budem kod kuÊe, jer
sutra stiæu kod mene. Obavili smo razgovor i kad su se malo odmorili rekli su mi πto
su doæivjeli u Hrvatskoj.
- Sad znamo πto je diktatura - rekao je Orjen Oberg, πef tv ekipe.
Kasnije sam dao izjavu za πvedsku televiziju u kojoj sam iznio poteπkoÊe na koje
sam nailazio ovdje u ©vedskoj. Spomenuo sam i djelatnost u Domovini koju sam
promidæbeno obavljao u korist πto skorije slobode Hrvatske. Poslije toga je poËelo
maltretiranje, kao i obiËno, telefonom i prijeteÊim pismima. U meuvremenu su
novine poËele pisati u naπu korist. Zapravo, sada je sva πvedska javnost bila najviπe
zainteresirana za hrvatsku oslobodilaËku djelatnost. Nije bilo dana da novine nisu
pisale o naπoj borbi za slobodu domovine Hrvatske. ©vedske radio postaje, televizija,
i ostali mediji, mjesecima su emitirali emisije o Hrvatskoj, hrvatskom imenu, njezinim
braniteljima i borcima za slobodu domovine Hrvatske. Do tada je okupator naπe
Domovine Ëinio sve kako bi ocrnio ime Hrvatske i Hrvata pred πvedskim narodom.
207
Nad ponorom pakla.pm65
207
27.02.01, 16:33
U tim najteæim napadima na Hrvatsku, Hrvati ©vedske pokazali su nacionalnu
zrelost i pobili sve laæi i podvale πto ih je okupatorski reæim servirao u πvedskoj javnosti.
Naprimjer, dana 3.lipnja 1971. godine istaknuti Hrvati su se pojavili u tv emisiji
Fokus. Tom prigodom je dokazano da su srbokomunisti i njihovi slugani, hrvatski
izrodi, prave ubojice i teroristi, a ne hrvatski domoljubi koji se bore za slobodu
svoje domovine.
Hrvati u emisiji Fokus; bio je to teπki udarac za beogradski reæim koji je uloæio
oπtre prosvjede πvedskoj vladi protiv emisije Fokus. Nije im uspjelo optuæiti Hrvate,
jer je Fokus objavio pravu istinu o Hrvatima. Sad je πvedska javnost znala da su
Hrvati borci za svoju domovinu, a ne teroristi. Javni tuæitelj koji je htio da se osudi
“Hasanova Saliha” dao je izjavu za Fokus i rekao: - Hasanov Salih nije Bosanac iz
Bosne, veÊ Srbin iz Srbije! Hasanov je bio pod tuim imenom.
SrbokomunistiËke optuæbe protiv programa Fokus su bile odbaËene u prvoj rundi.
Glavni reporter, gospodin Orjan Oberg pozvao je sve beogradske promidæbenjake
na dvoboj i to javno, pred cijelim πvedskim narodom, ali su Jugoslaveni to odbili i
nazvali ga ustaπom. Oberg je izjavio da je reportaæa bila vrlo dramatiËna. ©vedski su
mediji do tad nas Hrvate nazivali nacistima, faπistima, teroristima... Sad se saznalo
da je to sve bilo servirano iz Beograda. Ipak, poslije prikazivanja filma u programu
Fokus, Hrvate se znatno manje nazivalo pogrdnim imenima. Poslije toga bilo je
lakπe, i u tvornici, i u slobodno vrijeme. Kolege na poslu su promijenile miπljenje o
Hrvatima. Promijenili su svoj stav u naπu korist.
Ipak, bez obzira na sve, nekoliko nas i dalje je bilo pod policijskim nadzorom.
Suenje Hrvatima u Stockholmu zbog ubojstva RoloviÊa
U cijeloj πvedskoj povijesti, sve do sluËaja u Stocholmu, nije bilo sudskog procesa
koji bi se mogao usporediti sa suenjem petorici mladih Hrvata. ©veanima koji su
pratili borbu Hrvata protiv Titove diktature kroz proteklu godinu, kao i Hrvatima
koji su æivjeli na ovim podruËjima, nije bilo teπko uoËiti pristranost πvedskih vlasti
i pojedinih ljeviËarskih listova koji su radili po æelji Beograda, zanemarujuÊi
jugoudbina poËinjena ubojstva u posljednjih πest godina samo na podruËju Europe.
Tako se i u ovom sluËaju nije sudilo jednako svima za poËinjena djela. Nama je
ostao dokaz da je demokratska i neutralna ©vedska potpomagala jednu diktaturu
koja je poklala viπe od pola milijuna Hrvata kako bi njihova umjetna tvorevina
Jugoslavija mogla æivjeti. »udili smo se kako ©veani prihvaÊaju podvale i servirane
laæi beogradskog reæima. To je bilo jako uoËljivo na suenju petorici Hrvata.
Izdvajam dijelove njihove obrane sa suenja u Stockholmu:
208
Nad ponorom pakla.pm65
208
27.02.01, 16:33
MIRO BARE©I∆: “Komesar RoloviÊ je bio ubojica Hrvata, Muslimana i katolika
u Bosni i Hercegovini. Pedeset tisuÊa nevinih Hrvata odnio je na svojoj pokvarenoj
duπi. Ja ne mrzim ni Srbe ni ostale druge narode u Jugoslaviji, ali nema nitko pravo
da nam oduzima naπu domovinu Hrvatsku, pa bili to Srbi ili neki drugi narodi. Ja
sam Hrvat, Hrvat domoljub, hrvatski nacionalist, ja nisam Jugoslaven niti to hoÊu
biti. Ne moæe postojati, niti ja æelim da postoji ta srpska banditska Jugoslavija.
Svaki onaj koji se ogrijeπio kod hrvatskog naroda i koji je ubijao Hrvate snaÊi Êe ga
isto πto i jugoslavenskog komesara RoloviÊa. To mu poruËuje mlada hrvatska
generacija. Ja sam proganjan u mojoj rodnoj domovini Hrvatskoj. Bacili su me na
Goli otok, poslije toga nisam imao mjesta u mojoj zarobljenoj domovini Hrvatskoj.
Vi laæete, gospodine javni tuæioËe, kada iznosite da je Goli otok samo kriminalni, a
ne i politiËki zatvor. Ja sam na Golom otoku naπao stare borce, Hrvate koji su
doæivotno osueni radi hrvatskih ideala i tamo sam se po prvi puta upoznao sa
hrvatskom borbom. Dao sam si zadatak boriti se za slobodnu i nezavisnu dræavu
Hrvatsku. Goli otok je jedan od najstarijih zatvora u Europi. Tamo Titovi batinari i
dæelati tuku i muËe hrvatske sinove koji liju znoj, suze i krv, za ljubav Domovine
Hrvatske. Nemojt,e gospodine javni tuæioËe, da mi æenu nazivate Jugoslavenkom,
ona je Hrvatica. Ja bi vam preporuËio da proËitate hrvatsku povijest”.
Javni tuæilac: - Imate li vi, gospodine BareπiÊu, joπ neπto za reÊi?
- Da, gospodine. Dolje Jugoslavija! Æivila Hrvatska!
AN–ELKO BRAJKOVI∆ ©erif je kazao posve identiËno bratu BareπiÊu. Sve je
primio na sebe oko πtete na ambasadi. Dok je davao svoju izjavu, doπlo je do incidenta.
U sud je uπla jedna ©veanka koju su Srbi nagovorili da provocira, ali ju je πvedsko
redarstvo istjeralo vani.
©erif je meu ostalim kazao: “ Meni nije bilo teπko potegnuti oruæje na koljaËa
RoloviÊa. Kako je on ubijao nevinu hrvatsku djecu, kao partizanski komesar, πto je
htio sa naπom sirotinjom. Ja ne æalim πto sam ga ukokao. Neka znaju ubojice
hrvatskoga naroda πto mi mislimo i cijela mlada hrvatska generacija. Tko je kriv za
Bleiburg, bleiburπku tragediju, gdje je poubijano u kolonama smrti tristo tisuÊa
hrvatskih vojnika i dvjesto i pedeset tisuÊa civila. Lako je gospodo na to odgovoriti,
tko ih je ubijao i pod Ëijim vodstvom: vodstvom Tita, PopoviÊa, RankoviÊa i drugih
bandita. Naπa Domovina je zarobljena od srbokomunista. Zemlja koja je bogata i
ima sve moguÊnosti za æivot svih Hrvata, a πto se dogaa s nama. Nas progone, a
Srbe u Hrvatsku naseljavaju. Nama je sve oduzeto, pa Ëak i pravo na naπe narodno
ime - Hrvat. Zaπto da se mene naziva nacistiËkim imenom Jugoslaven, kada ja imam
svoje ponosno ime - Hrvat. RoloviÊ je bio neprijatelj hrvatskog naroda, pa je dobio
ono πto ga je slijedilo “.
209
Nad ponorom pakla.pm65
209
27.02.01, 16:33
ANTE STOJANOV: “Tito i njegova banda pobili su i otjerali u tuinu viπe od
dva milijuna ljudi, a na njihovo mjesto naselili Srbe. Naπa generacija je duæna
napraviti obraËun s okupatorima i obnoviti Nezavisnu Dræavu Hrvatsku. A ti Êelavi
banditu, jugoslavenski, πto tvrdiπ u svojim dokumentima da su Mire BareπiÊa Ëetiri
ujaka poginula u partizanima, to je Ëista laæ. /∆elavac je bio Jugoslaven iz Beograda/.
Jedan od BareπiÊevih ujaka je moj otac. On je bio, kao i njegova tri brata, branitelj
svoje domovine Hrvatske u Ëasnoj ustaπkoj vojsci. Partizani su ubili moja tri strica,
a ocu su mi æivu srce izvadili. Ni Srbi, ni Tito, ni hrvatske posrbice neÊe moÊi zaustaviti
Hrvate da se bore sve do svoje konaËne pobjede nad okupatorom i uspostave
dræavu Hrvatsku.”
MARINKO LEMO: “RoloviÊ je bio Titov GESTAPO. On je Ëinio zlo nad
Hrvatima. Krvolok je od male Srbije stvorio trulu Jugoslaviju. Zemlju kaosa i nereda.
Zar to nije nacistiËka metoda da se samo jedno ime spominje - srpsko, a druga
imena naroda moraju umrijeti. Tito je Hrvate osudio na smrt na raËun Srba. Ja sam
mlad i nemam nikakve buduÊnosti u mojoj Domovini, a raditi cijeli æivot u tuini, to
ne mogu. A πto mi drugo preostaje nego da ruπim tamnicu hrvatskog naroda Jugoslaviju”.
/Odvjetnik je traæio da se Marinka Lemu pusti na slobodu./
Svoju staru izjavu da je poπao u Stockholm s BareπiÊem, Stojanovim i ©erifom
potvrdio je i Stanko MiliËeviÊ, ali zbog zatrovanja krvi na putu Göteborg - Stockholm
bio je primoran zatraæiti lijeËniËku pomoÊ i nije sudjelovao u zauzimanju jugoambasade.
STANKO MILI»EVI∆: “Bio sam siromaπan, viπe gladan nego sit, iako mi je
otac bio vrijedan i marljiv stolar. Ima nas πestorica braÊe i svi Êemo ustati u obranu
Domovine kad doe Ëas. RoloviÊ je kao partizanski general za jednu noÊ u FoËi
poklao preko 7000 Hrvata. Tko je kriv za smrt velikog broja Hrvata po zapadnoj
Europi. RoloviÊ je dirigirao iz Norveπke kao diplomata u Oslu, a nitko nije ni vjerovao
da je on glavni koji sve priprema Hrvatima. HoÊemo vladati sami sa sobom. NeÊemo
da nam Srbi zapovijedaju u naπoj voljenoj Domovini”.
/Njegov je odvjetnik zatraæio da se MiliËeviÊ pusti na slobodu, jer on nije bio u Stockholmu./
Za vrijeme procesa Jugoslaveni su izazivali nerede. U Ëetvrtak, 3. rujna, Srbi su
proπirili vijest da Êe sljedeÊi dan doÊi tri stotine Srba i poubijati sve Hrvate. Hrvati
nisu traæili tuËu, ali su se odazvali njihovu pozivu i doπli vidjeti te srpske tzv. heroje.
Doπlo ih je samo osam, s njima i jedna æena koja je zatraæila da ih puste unutra.
Policija ju je pretresla i kod nje naπla tzv. leteÊi noæ, kojim se moæe ubiti Ëovjek na
udaljenosti i do trideset metara. Poveli su je prema kolima iz kojih je izaπla i tamo su
vidjeli dvojicu Jugoslavena s pripremljenim snajperima. Dali su se u bijeg. Ovu
vijest objavile su sve πvedske novine.
210
Nad ponorom pakla.pm65
210
27.02.01, 16:33
Hrvati koji su sueni u Stockholmu
“Svenska dagbladet” na prvoj stranici objavljuje udarni naslov: NAORUÆANI
LJUDI U AUTU NESTALI POSLIJE UZBUNE.
©vedski listovi smatraju da su ovi ljudi bili udbaπi koji su mislili pucati na Hrvate
kad budu sprovoeni iz sudnice u zatvor. Prilikom zavrπetka suenja Srbi su pretukli
jednog Hrvata, gospodina Damira Svatoπa, a policija ih je odmah sprovela u zatvor.
Novine su pisale da je bilo dvanaest hrvatskih skupina koje su trebale oteti ubojicu
hrvatskog naroda, komesara RoloviÊa. Sve su te grupe bile neovisne jedna drugoj.
Akcija se trebala izvesti na dan hrvatske dræavnosti, 10. travnja. Za tu akciju je
doznao komesar RoloviÊ i iz Beograda naruËio pojaËanje od dvadeset dobro
naoruæanih udbaπa koji su trebali doËekati Hrvate kad dou u ambasadu, i poubijati
ih. RoloviÊ je ovaj zadatak povjerio svom suradniku, ali je Miro BareπiÊ promijenio
nadnevak. Tako su oni posjetili ambasadu 6. umjesto 10. travnja.
Promjena plana i iznenadno ubojstvo ambasadora RoloviÊa stvorilo je zbrku meu
jugoagentima u Stockholmu, tako da je nakon ubojstva LijiÊa sve ostalo na prijetnjama
i zastraπivanju Hrvata.
211
Nad ponorom pakla.pm65
211
27.02.01, 16:33
10. rujna 1971. godine zavrπeno je drugo suenje Apelacijskog suda u Stockholmu.
Presude su izreËene 24. rujna 1971. godine:
Miro BareπiÊ: ponovno osuen na doæivotnu robiju,
Anelko BrajkoviÊ: osuen na doæivotnu robiju.
Ante Stojanov: od ranije osuen na Ëetiri godine, sud mu povisuje kaznu na
sedam godina zatvora.
Marinko Lemo - kazna smanjena s dvije na jednu i pol godinu.
Stanko MiliËeviÊ - kazna smanjena s dvije na jednu i pol godinu.
Za sve po zavrπetku kazne, izgon iz ©vedske.
Kako sam tih dana u ©vedskoj proæivljavao mnoge patnje obasut neprestanim
prijetnjama i provokacijama jugoplaÊenika, javno sam se zahvalio Miri BareπiÊu,
Anelku BrajkoviÊu, Anti Stojanovu, Marinku Lemi i Stanku MiliËeviÊu, πto su nas
ovim pothvatom oslobodili velikog nasilnika i krvnika, koji je putem svojih agenata
vrπio nezapamÊen teror nad Hrvatima u ©vedskoj.
BareπiÊev i BrajkoviÊev bijeg iz zatvora
Bila je druga polovica kolovoza 1972. godine, kad su BareπiÊ i BrajkoviÊ uspjeli
pobjeÊi iz zatvora u akciji koju su organizirali πvedski zatvorenici.
Provedena je velika akcija da se pohvataju. Posvuda oko moje kuÊe bili su
policajci, a policijska kola bila su postavljena u svim prilaznim ulicama. Kad sam
doπao s posla, æena mi saopÊi da su me pozvali u policijsku postaju. Otiπao sam u
Hultsfred u policijsku postaju gdje sam naπao mjesnu policiju, te dvojicu civilnih
policajaca iz Stockholma. Razgovor se nastavio o bjeguncima, kao i o nekim drugim
problemima na koje mi Hrvati nailazimo. Izmeu ostalog, postaviπe mi pitanje:
- ©to bi ti uradio ako bi sada kod tebe doπli BareπiÊ i BrajkoviÊ? Bi li ih prihvatio,
nahranio i sakrio, ili bi ih predao organima dræavne sigurnosti?
- Gospodine inspektore, Hrvati se sad nalaze u sliËnoj situaciji kao πto su se nalazili
©veani u doba danske dominacije nad ©vedskom. Sad zamislite da se vi nalazite u
Hrvatskoj i da se borite za slobodu svoje domovine ©vedske, u toj borbi vaπe kolege
ubiju danskog ambasadora, padnu u zatvor, i konaËno pobjegnu. Trebaju vaπu pomoÊ
i dolaze kod vas. Sve ono πto biste vi uËinili svojim suborcima, i ja bih napravio
BareπiÊu i BrajkoviÊu - odgovorio sam im.
Inspektor se nasmijao i zavrπio razgovor.
Nakon nekoliko dana BareπiÊ i BrajkoviÊ su uhvaÊeni i ponovno strpani u bunker
pod stroæim osiguranjem.
212
Nad ponorom pakla.pm65
212
27.02.01, 16:33
Josip Bacelj i Slavko GrubiπiÊ nakon posjeta hrvatskim
borcima ispred zatvora Österroker.
Otmica zrakoplova
Sredinom rujna 1972. godine radio je objavio vijest da je jedna skupina otela
zrakoplov s putnicima, traæeÊi slobodu za zatvorene Hrvate u ©vedskoj. Ni u javnosti,
a ni meu Hrvatima se nije znalo tko stoji iza otmice zrakoplova. Istina je da smo svi
bili zabrinuti za sudbinu zatvorenika, jer se nije znalo πto Êe im se dogoditi. Kad
smo saznali da su u zrakoplovu Tomislav Rebrina i Niko Lisac, bili smo sigurni da
se putnicima neÊe dogoditi nikakvo zlo, a ni Hrvatima koji su puπteni iz πvedskih
zatvora skupa s BareπiÊem i BrajkoviÊem. Tomislav Rebrina je posudio zrakoplov
samo da prebaci zatvorenike u ©panjolsku.
Nakon toga Hrvati u ©vedskoj trpjeli su ponovni teror, kojega sam osobno osjetio.
Provodila ga je πvedska socijaldemokratska vlada. Pozvan sam 10. listopada 1972.
u policijsku postaju Hultsfred. U uredu sam zatekao viπe kriminalista iz Stockholma.
Obavili smo razgovor putem tumaËa kojeg sam po sluæbenoj duænosti morao imati,
bez obzira na znanje πvedskog jezika. TumaË je bio Srbin i nije prevodio onako
kako sam mu govorio. Odustao sam od daljnjeg razgovora. Rekao sam policiji da
viπe neÊu odgovarati ni na kakva pitanja zato πto tumaË ne prevodi toËno πto mu
govorim i iskrivljuje moje rijeËi. Policija je tumaËa opomenula da treba toËno prevoditi
i on je obeÊao da Êe to Ëiniti.
213
Nad ponorom pakla.pm65
213
27.02.01, 16:33
©vedska je vlada donijela odluku o ograniËenju mojega kretanja. Nisam se smio
kretati dalje od policijskog kruga koji je obuhvaÊao opÊinu Vimmerby i Hultsfred.
Ja sam tu odluku trebao potpisati. Tim potpisom dajem jamstvo da se neÊu udaljiti iz
odreenog mi kruga. Ispitivali su me detaljno o svemu. TumaË je trebao prevesti
jednu reËenicu. Kad je Udba traæila moju æenu i djecu po odlasku u ©vedsku, rekli
su mojoj striËevki: - Mi Êemo ubiti njega i njegove mlade ustaπe!
TumaË je preveo: “Mi Êemo ubiti njega i njegove male faπiste.” Opomenuo sam
ga da prevodi onako kako ja kaæem. Poæalio se policiji da viËem na njega. Kad je
policija vidjela da sam planuo, rekao sam im da krivo prevodi i traæio da se tumaË
udalji. Rekli su mu da napusti prostoriju, a ja sam pristao potpisati odluku zbog
policije koja je znala da ja nisam terorist, a znala je, takoer, i svaki moj pokret.
Odmah poslije posudbe πvedskog zrakoplova, beogradski reæim je dobio krila i
preko svojih agenata joπ jaËe ustao protiv nas Hrvata. Neprijatelj nije birao sredstva
u borbi protiv Hrvata, æeleÊi potpuno uniπtiti naπ ugled u svijetu. U toj prljavoj
raboti koristio je i hrvatske izrode, u ovom sluËaju one koji su stali pred televizijske
i filmske kamere govoreÊi protiv Hrvatske i Hrvata. Meu njima je bio i jedan izrod
po imenu Josip Kralj, dobro znan jugoslavenski agent, koji je prednjaËio u broju
izgovorenih bljuvotina protiv nas Hrvata. Josip Kralj je potvrdio svoju antihrvatsku
djelatnost izjavom jugoslavenskoj RTV koja je snimila jedan film o Hrvatima u
©vedskoj.
©vedska vlada je donijela odluku o ograniËenju mog kretanja, na temelju Zakona
o strancima 34. paragrafa. Odluka o zabrani kretanja izvan kruga vimmebirske policije
donesena je 9. listopada 1972., odmah po posudbi zrakoplova. Zabranu ograniËenja
kretanja donijele su πvedske vlasti najvjerojatnije pod pritiskom jugoslavenskog
reæima koji je ocrnio Hrvate kao teroriste i ruπitelje Jugoslavije. Razni incidenti koji
su se dogodili u ©vedskoj bili su upereni protiv Jugoslavije, a montirala ih je
jugoslavenska tajna sluæba u ©vedskoj. Javno se veÊ govorilo kako jugoslavenske
teroristiËke skupine izvode teroristiËke akcije i nanose druga zla meu sobom kako
bi se ta zla pripisala Hrvatima. To nije bilo samo u ©vedskoj veÊ i u drugim zemljama
slobodnog svijeta. Vlasti svih zemalja su vjerovale da iza takvih akcija stoje tzv.
jugoslavenske ustaπe.
Ponovno su me pozvali u policijsku postaju u Hultsfred 10.listopada 1972. godine.
DoËekalo me dosta policajaca u civilnoj odori zaduæenih da mi saopÊe kako se od
danas ne smijem udaljavati s terena opÊina Hultsfred i Vimmerby. Teπko sam se
osjeÊao, jer tumaË nije prevodio toËno ono πto sam govorio, tako da sam nastavio
razgovorati s policijom izravno. Rekao sam da nemam nikakve krivnje, da bi me se
ograniËilo u kretanju i stavilo pod bilo kakvu zabranu. Oni su mi pokazali list napisan
kao odluku o zabrani udaljavanja iz ove dvije spomenute opÊine.
Na odluci je pisalo:
214
Nad ponorom pakla.pm65
214
27.02.01, 16:33
Policijska uprava podruËje Vimmerby
9. listopada 1972.
RPS SH 1955/72
Box 16
59800 Vimmerby
Gospodin Slavko GrubiπiÊ
Na temelju odluke njegovog Kraljevskog VisoËanstva od 29. rujna 1972, a jednako
paragrafu 34. Zakona o strancima izvjeπteni smo o sljedeÊim ograniËenjima
boravka u zemlji.
1. Od 10. listopada1972. do daljnjega, ne smijete boraviti
u drugim dijelovima zemlje izuzev komunama Vimmerby i Hultsfred.
2. To Vas obvezuje da se jedanput tjedno morate prijaviti
kod podruËnih policijskih vlasti u Vimmerbyu, prema
pobliæim uputstvima, o kojima Êe Vas izvjestiti πef
policije navedenih policijskih podruËja.
3. Vi ne smijete promijeniti ni posao niti mjesto stanovanja
bez dopuπtenja πefa policije u navedenim policijskim podruËjima.
4. Ukoliko se pojave posebni razlozi u svezi gornjega,
dræavna policijska uprava ima ovlasti odobriti izuzeÊe
prema navedenom u toËkama 1 do 3.
O posljedicama, u sluËaju da se prekrπe gore navedena uputstva, propisano je u
64. i 65. paragrafu Zakona o strancima.
U svezi s gornjim, nalaæe Vam se da se svakog Ëetvrtka, izmeu 8 i 18 sati osobno
prijavljujete u policijsku stanicu u Hultsfred. U sluËaju sprijeËenosti ostavite obavijest
na telefon 0495/12320.
C. Akerstrom
zapovjednik policijske stanice
Ovim izjavljujem da sam primio na znanje i ravnanje ovaj akt i da sam u potpunosti
razumio sadræaj istoga.
Hultsfred, 10. X. 1972.
Slavko GrubiπiÊ
Upoznat time:
C. Akerstrom, zapovjednik policijske stanice
215
Nad ponorom pakla.pm65
215
27.02.01, 16:33
Stalan policijski nadzor
Pored neprestanoga jugoslavenskog terora pritisak πvedskih vlasti mi je joπ teæe
pao. Okupator domovine Hrvatske imao je veliku promidæbenu i politiËku moÊ.
Pokuπao nas je dotuÊi na svim poljima naπeg djelovanja, ali nije mogao uniπtiti
hrvatski nacionalni duh u nama. S ovom zabranom koju sam dobio ja i joπ nekolicina
hrvatskih domoljuba neprijatelj je htio osujetiti hrvatsku promidæbu, ali mu to nije
uspjelo. ©to su nas viπe progonili, mi smo dobivali joπ veÊi moral za rad na
nacionalnom polju. Tuina nam je jasno potvrdila da nam nema æivota bez slobodne
i neovisne domovine Hrvatske.
Uloæio sam æalbu na zabranu kretanja gospodinu ministru i πefu ministarstva za
unutarnje poslove u kojoj je stajalo:
Silverdalen, 7. XII. 1972.
Gospodinu Ministru i πefu Ministarstva za unutarnje poslove
Dana 10. X. 1972. godine primio sam na znanje Vaπu odluku kojom mi
zabranjujete zadræavanje na bilo kojem drugom mjestu, izuzev na podruËju komuna
/opÊina/ Hultsfred i Vimmerby u kotaru Kalmar. »ak mi je naloæeno, kao opÊa obveza,
da se jedanput tjedno prijavljujem u policijsku postaju u Hultsfredu. Ja sam slijedio
vaπu odluku do u detalje. Pokazalo se da mi je to iziskivalo velike poteπkoÊe. Izmeu
ostalog, moram pripomenuti da kod mene æivi moja majka Anica GrubiπiÊ, stara 73
godine. Ona ne zna πvedski jezik i nema nikakav kontakt sa ©veanima, pa iz tog
razloga ima potrebu da, s vremena na vrijeme, posjeti katoliËku crkvu u Jönköpingu
i zajedno sa mnom prijatelje u ©vedskoj. Jönköping je od Silverdalena udaljen oko
sto dvadeset kilometara πto je ograniËavajuÊi moment zbog moga ograniËenja
kretanja za mene i cijelu mi obitelj. Ja sam u pravilu slobodan od posla svake druge
nedjelje pa sam stoga obiËavao odvesti obitelj svojim autom do crkve. Na temelju
zabrane kojom se ograniËava moje slobodno kretanje, to je sada onemoguÊeno.
Ovo djeluje nezgodno ne samo na moje æivce veÊ i na cijelu moju obitelj. Ne vidim
razloga takvoj zabrani, stoga smatram: ukoliko sam uËinio neko kriviËno djelo, da
me se onda prema πvedskom zakonu, stavi pred sud i osudi da odsluæim svoju kaznu.
Ja postajem duπevno deprimiran i poËinjem osjeÊati poteπkoÊe na poslu. Za vrijeme
boæiÊnih blagdana imam potrebu da se opustim, otputujem i obiem razne znance i
sunarodnjake, a to znaËi i boraviti na raznim mjestima πirom zemlje. Stoga, zahtijevam
brzu odluku, koja se odnosi na zabranu ili barem olakπanje iste zabrane tako da bi
se u mjesecu prosincu i sijeËnju, za vrijeme boæiÊnih i novogodiπnji blagdana, mogao
slobodno kretati.
Slavko GrubiπiÊ
216
Nad ponorom pakla.pm65
216
27.02.01, 16:33
Dani poslije uvoenja ograniËenja kretanja postali su sve muËniji, svakodnevni
mi je posao oteæan. Nalazio sam se pod policijskom kontrolom. Bila je to teπka
psihiËka depresija. Napisao sam zamolbu i poslao glavnoj policijskoj upravi u
Stockholm koja je iπla preko Ministarstva unutarnjih poslova. U zahtjevu od 7.
prosinca 1972. zamolio sam da mi dopuste s obitelji posjetiti katoliËku crkvu u gradu
Jönköpingu na dan 13. prosinca 1972. godine.
Ubrzo sam dobio odgovor u kojem je pisalo:
- U svezi s vaπim pismom od 7.12.1972. godine upuÊenom Ministarstvu za
unutarnje poslove, dræavna policijska uprava izvjeπtava vas o eventualnim olakπicama
koje se odnose na zabranu kretanja. Vi jedanput mjeseËno poπaljite zahtijev u kojem
Êe biti toËno naveden dan i vrijeme kad Êe vam se dopustiti prijevoz obitelji u katoliËku
crkvu u Jönköping. Nakon toga bit Êete izvjeπteni o naπoj odluci. Neke druge olakπice
se do daljnjega ne odobravaju.
Dræavna policijska uprava
Ako bih trebao posjetiti neke prijatelje udaljene od moje opÊine ili ako bih poæelio
s obitelji otiÊi u crkvu, koja je udaljena 120 kilometara, morao sam pisati molbe
πvedskim vlastima i Ministarstvu unutarnjih poslova da mi odobre odlazak izvan
policijskog kruga moje policije. Zamolbu sam morao pisati za sve, ako bih se trebao
udaljiti iz veÊ odreenog kruga.
Kratki izvod iz zamolbi i odgovora
U zamolbi koju sam poslao Ministarstvu unutarnjih poslova 7.12.1972. godine
traæio sam objaπnjenje u svezi mojega ograniËenja. Odgovoreno mi je da se mogu
æaliti izravno πvedskoj vladi. U svezi s ostalim zahtjevima, odgovoreno mi je:
“... πto ste pisali Ministarstvu unutarnjih poslova da bi mogli odvesti vaπu majku
i obitelj u katoliËku crkvu, dobit Êete odgovor kasnije, da ih moæete odvesti u crkvu.
Za sada neÊete dobiti nikakve druge olakπice.”
.......................................................................................................................
217
Nad ponorom pakla.pm65
217
27.02.01, 16:33
DRÆAVNOJ POLICIJSKOJ UPRAVI
Box 12256, STOCKHOLM 12
Vaπ broj SH 2345-72
Ovim putem molim gornji naslov da mi se dopusti prevoziti moju majku i moju obitelju
u Jönköping za posjet katoliËkoj crkvi i to sljedeÊe dane i sljedeÊa vremena u sijeËnju
1973. godine:
Ponedejeljak 1.1.1973.
od 8 do 18 sati
Nedjelja 14.1.1973.
Isto vrijeme
Nedjelja 28.1.1973.
Isto vrijeme
Osim toga, molim Naslov da, πto je bræe moguÊe, donese odluku /telefonskim
putem preko policijskih vlasti u Vimmerbyju/ o dopuπtenju za prevoæenje gore
navedenih osoba po istom predmetu kako je gore navedeno na polnoÊku 24.12.1972.
godine od 22 sata do ponedjeljka 25.12.1972. godine do 4,00 sati.
Slavko GrubiπiÊ
Silverdalen, 21. prosinca 1972.
..................................................................................................
DRÆAVNA POLICIJSKA UPRAVA
STOCHOLM, 22.XII 1972. sh 2345-73
Gospodin Slavko GrubiπiÊ
Jarnvagsgatan 3
570 85 SILVERDALEN
Vaπ zahtjev da Vam dopustimo posjetiti katoliËku crkvu 24. XII. 1972. godine u
vremenskom razdoblju od 22,00 sati do 04,00 sati /polnoÊka/ i takoer 1.I., 14.I. i
28.I. 1973. godine, navedene dane od 8,00 do 18,00 sati, odobrava se povoljno s
time, da zadnja tri navedena dana za koja ste traæili vremensko ograniËenje od 8,00
do 18,00 sati, skraÊujemo do 16,00 sati.
Dræavna policijska uprava
O. Franstedt
Kopija ovog dopisa dostavljena je Ministarstvu za unutarnje poslove, Dræavnom
doseljeniËkom zavodu, te istodobno zapovjedniku PodruËne policijske uprave u
Vimmerby-ju.
.........................................................................................................................
218
Nad ponorom pakla.pm65
218
27.02.01, 16:33
DRÆAVNA POLICIJSKA UPRAVA STOCHOLM
Ovim putem traæim dopuπtenje za pribivanje proslavi Hrvatskog nacionalnog
dana 10. travnja u Göteborgu, s polaskom iz Silverdalena 7. travnja u 6,00 sati i
povratkom dana 8. travnja u 15,00 sati. Mjesto stanovanja: Marijan KriπtiÊ.
Allhelgonagatan 6, Kortedala.
Slavko GrubiπiÊ
.........................................................................................................................
DRÆAVNA POLICIJSKA UPRAVA
1973-03-20 SA-328-73
Gospodin Slavko GrubiπiÊ, Jarnvagsgatan 3, 570 85 SILVERDALEN
Vaπ zahtjev za dopuπtenje pribivanju proslavi hrvatskog nacionalnog dana u
Göteborgu s polaskom iz Silverdalena 07-04-1973. godine u 16,00 sati i povratkom
08-04-1973. godine u 15,00 sati odbija se.
DRÆAVNA POLICIJSKA UPRAVA
O. Franstedt s.r.
Kopija ovog dopisa poslana je na znanje Ministarstvu unutarnjih poslova,
DoseljeniËkom zavodu i zapovjedniku policije za podruËje Vimmerby.
......................................................................................................................
Tuæna obavijest!
Javljamo svim Ëlanovima Hrvatsko-πvedske zajednice, Zajednice “CROATIAHOP” i svim Hrvatima u Skandinaviji, da je naπ dugogodiπnji predsjednik Zajednice
i jedan od osnivaËa Zajednice, brat Ilija MarinËiÊ, u nedjelju 21. sijeËnja 1973.
godine, nakon duge i teπke bolesti, blago u Gospodinu preminuo u Uppsali, u bolnici.
Tijelo dragog nam pokojnika bit Êe pokopano 27. sijeËnja ove godine na katoliËkom
groblju Uppsala. Sprovod Êe krenuti iz kapele toËno u 13,00 sati poslije podne.
Stoga umoljavamo sve Ëlanove, sve prijatelje i sve Hrvate, da po moguÊnosti
dou u πto veÊem broju, da otpratimo dragog nam pokojnika na vjeËni poËinak.
Neka je pokoj duπi dragom bratu Iliji, a njegovoj supruzi i sinovima naπa iskrena suÊut.
Uprava Hrvatsko-πvedske zajednice
“CROATIA HOP”
...........................................................................................................................................
219
Nad ponorom pakla.pm65
219
27.02.01, 16:33
DRÆAVNOJ POLICIJSKOJ UPRAVI
Box 12 256
STOCHOLM 12
Vaπ znak SH 2345-72
Ovim putem traæim od Naslova da mi dopusti putovanje u Uppsalu u subotu dne
27.I. 1973. godine kako bih mogao biti nazoËan pokopu preminulog predsjednika
hrvatskog druπtva HSZ, pok. Ilije MarinËiÊa.
Zasada, joπ uvijek nije odluËeno hoÊu li onamo putovati automobilom ili vlakom.
Ukoliko moram putovati vlakom, onda traæim dopuπtenje boravka izvan policijskog
podruËja Vimmerby, od 15,00 sati u petak dne 26.I. 1973. godine do 15,00 sati u
nedjelju dne 28.I. 1973. godine. Ja sam ranije zatraæio dopuπtenje u Jönköping dne
28.I. 1973. godine, ali to putovanje moram otkazati zbog posjeta Uppsali.
Silverdalen 23. sijeËnja 1973.
Slavko GrubiπiÊ s.r.
Jarnvagsgatan 3
570 85 SILVERDALEN
tel. 0495/40 784
..........................................................................................................................
DRÆAVNA POLICIJSKA UPRAVA
Stockholm SA-99-73
1973-01-25
Gospodin Slavko GrubiπiÊ
Jarnvagsgatan 3
570 85 SILVERDALEN
Vaπ zahtjev da u vremenu od 26.I. 1973. u 15,00 sati do 27.I. 1973. u 13,00 sati,
moæete boraviti izvan podruËja koje spada pod policijsku upravu u Vimmerbyju i
biti nazoËan pokopu preminulog predsjednika Hrvatskog druπtva u Uppsali, pok.
Ilije MarinËiÊa, odbija se.
Dræavna policijska uprava
O.Franstedt s.r.
Kopija ovog dopisa poslana je Ministarstvu unutarnjih poslova, Dræavnom zavodu
za doseljenike i zapovjedniku policije za podruËje Vimmerby.
.........................................................................................................................
220
Nad ponorom pakla.pm65
220
27.02.01, 16:33
MINISTARSTVO RADA
Datum 29.III. 1974. 2/1974.
Dræavna policijska uprava
Box 12256
102 26 STOCKHOLM
Poniπtenje nekih naputaka prema Zakonu o strancima u odnosu na jugoslavenskog
dræavljanjina S. GrubiπiÊa i njegovom produljenju boravka u zemlji.
————————
SH 3/6-7
U zasebnim odlukama od 29. rujna 1972. i 5. listopada 1973. godine,
Kraljevsko je VeliËanstvo, na temelju Ëlanka 34. Zakona o strancima, izvijestilo o
nekim ograniËenjima i uvjetima koji se odnose na jugoslavenskog dræavljanina, Slavka
GrubiπiÊa, roenog 25. studenog 1933. godine i njegovom produljenju boravka u dræavi.
U dopisu od 14. veljaËe 1974. godine, Dræavna je policijska uprava iz navedenih
razloga predloæila da se ograniËenja i uvjetovanja za GrubiπiÊa moraju ukinuti.
Kraljevsko VeliËanstvo ukida i svoja ograniËenja i uvjetovanja od 29. rujna 1972.
godine, te o tome izvjeπtava GrubiπiÊa u svezi s ovom odlukom dne 5. listopada
1973. godine.
Anna Greta Leijon
Stina Vahlstrom
Sluæbeno potvreno
Prijepis za:
Ministarstvo pravosua
Dræavni doseljeniËki zavod
PodruËna policijska stanica u Vimmerbyju, na znanje zapovjedniku
Te izvadci iz izvjeπÊa GrubiπiÊu
..................................................................................................................
Jedanput za vrijeme zabrane kretanja pozvan sam na sastanak vijeÊnika
Hrvatskoga oslobodilaËkog pokreta za Skandinaviju u grad Jönköping, udaljen od
mene oko sto dvadeset kilometara. Sastanku su bili nazoËni brojni pripadnici HOPa πto me veselilo, jer dugo nisam bio u poveÊem druπtvu prijatelja zbog ograniËenja
kretanja. Meutim, policija me primijetila i odmah dojavila upravi gdje se nalazim.
VeÊ nakon par dana bio sam pozvan na odgovornost, a potom predan sudu. Zbog
krπenja odluke o zabrani kretanja dobio sam kaznu od Ëetrdeset dana zatvora πto je
221
Nad ponorom pakla.pm65
221
27.02.01, 16:33
pretvoreno u novËanu kaznu. Odvjetnik mi je bio Rudolf Jeger koji je uz pomoÊ
tumaËice gospoe Mare MajiÊ dobro obavio svoj posao. Kad je zavrπilo suenje,
sudac je pozvao gospou MajiÊ da potpiπe za naknadu troπkova na koje je imala
pravo. No, ona je to odbila govoreÊi: - Ja sam Hrvatica, duæna sam pomoÊi bratu
Hrvatu. Zato ne traæim nikakvu naknadu za tumaËenje.
To me se posebno dojmilo.
Viπe nisam nikad krπio odluku πvedskih vlasti, veÊ sam skruπeno podnosio tu
tjeskobu koju je u meni stvaralo ograniËenje kretanja u jednoj slobodnoj i
demokratskoj dræavi.
Kad sam, eto, nakon nekoliko godina dobio slobodu kretanja, osjetio sam veliko
olakπanje kao da mi je pao teæak teret s lea. Pitao sam se ima li ijedan kutak na
ovom svijetu gdje Ëovjek moæe naÊi svoj mir i potpunu slobodu. Razmiπljao sam
kako je tek teπko mojemu narodu pod okupacijom kad i ja proæivljavam patnje u
jednoj demokratskoj dræavi. Meutim, ima neπto πto je jaËalo moju æelju za pravdom
i slobodom mojega naroda i moje Domovine, premda sam proæivio teπku kalvariju
od djeËaËkih dana do zrelih godina. Nakon mnogih uzaludnih pokuπaja nisam
posustao u borbi za pravdom i slobodom. Slobodu sam sve viπe cijenio πto sam dulje
bio bez nje. Iz dana u dan sve viπe sam uviao kako je Ëovjek bez slobode tuæan i bezvrijedan.
Te patnje se mogu lijeËiti samo slobodom. Bolest sam dobio u jugorobijaπnicama
zarobljene domovine Hrvatske, gdje su me nemilosrdno muËili jugokomunistiËki
krvoloci. Bolovi su s godinama postajali sve jaËi. Jedina utjeha i najbolja terapija za
bolest bila je borba za slobodu Domovine i hrvatskog naroda.
Æelja i nada da Êe moja Domovina biti jednom slobodna, dali su mi snage da
izdræim psihiËki teror koji je godinama nada mnom vrπen u ©vedskoj.
Ali svi progoni, sve tegobe, poniæenja, kazne, zabrane kretanja i suenja, nikada
nisu mogla u meni uniπtiti hrvatski nacionalni duh. Gledao sam Hrvatsku iznad svega
zemaljskog i nitko me nije mogao pokolebati u borbi za slobodu Hrvatske.
Grk otkrio jugoagenta
Jedne lipanjske veËeri sedamdeset treÊe, dolazeÊi u noÊnu smjenu, na ulazu u
pogon doËekao me Grk Masura koji mi saopÊi da se u tvornici nalazi jedan vrlo
opasan Jugoslaven uz savjet da se pripazim. Prema Masurinu opisu taj je Ëovjek veÊ
stupio sa mnom u razgovor na πvedskom jeziku i predstavio se kao TurËin. Meutim,
Masura ga je pitao na turskom iz kojega je dijela Turske, ali sumnjivac nije znao
turski. Poslije mu je priznao da je Srbin iz Jugoslavije.
- Odmah sam pomislio na tebe i zato te ovdje Ëekam, da ti kaæem da se Ëuvaπ, a ja Êu
ga pratiti - rekao mi je Grk.
Grk je vidio i radni karton jugoagenta i rekao mi kako se zove.
222
Nad ponorom pakla.pm65
222
27.02.01, 16:33
Preslike nekoliko originalnih pisama
223
Nad ponorom pakla.pm65
223
27.02.01, 16:33
U pola deset iste veËeri, zovnuo me kolega koji je odræavao parne kotlove za
potrebe tvornice i elektriËne centrale da popijemo kavu. Dok smo mi pili kavu,
neznanac je uπao u centralu i gledao unaokolo. Nas nije mogao vidjeti, jer je jaka
svjetlost svjetiljki sa æeljeznog stropa osvjetljavala pod. Krenuo je prema mojemu
radnom stolu i izgubio mi se iz vida iza kotlovne peÊi. Udbaπ je u lijevoj ruci nosio
jedan papiriÊ, vjerojatno skicu centrale, a desnu je ruku dræao u dæepu. Kad se
jugoagent vratio i ponovno poËeo gledati po pogonu, udario sam nogom po æeljeznim
reπetkama. Naglo je skoËio i pobjegao prema izlaznim vratima. Povikao sam da
stane, ali je uhoda veÊ nestao. Sutra sam javio policiji koja je djelovala sporo. Ubrzo
sam saznao da je jugoagent stanovao u mjestu Hultsfred. U roku od godinu dana
promijenio je dvanaest poduzeÊa na teritoriju pokrajine Smoland. Najviπe je boravio
na terenu opÊine Hultsfred. Grke i ostale moje znance je Ëudilo da nitko nikada nije
vidio tog Ëovjeka, premda je stanovao godinu dana u blizini. Jugoagent je obitelj sa
stvarima otpremio za Jugoslaviju 1. lipnja 1973. godine.
Dok je πvedsko redarstvo izdalo nalog za njegovo uhiÊenje, jugoagent je netragom
nestao. Zasigurno je imao diplomatsku zaπtitu.
224
Nad ponorom pakla.pm65
224
27.02.01, 16:33
225
Nad ponorom pakla.pm65
225
27.02.01, 16:33
226
Nad ponorom pakla.pm65
226
27.02.01, 16:33
FRAGMENTI IZ HRVATSKE
NACIONALNE PROMIDÆBE
227
Nad ponorom pakla.pm65
227
27.02.01, 16:33
228
Nad ponorom pakla.pm65
228
27.02.01, 16:33
Znate li ?
Naslov je letka u kojem smo objavili imena dræava koje su priznale Nezavisnu
Dræavu Hrvatsku. U njemu su donesene joπ neke pojedinosti iz doba NDH.
Neprijatelj je odmah znao na koga Êe usmjeriti svoju aktivnost, jer je bilo bjelodano
da je sav promidæbeni materijal odaπiljan veÊinom iz Silverdalena ili Hultsfreda.
Podatke o priznanju NDH prenosim iz “Hrvatske misli” broj 37, izdane u Buenos
Airesu 1966. godine. Autor dokumenta je dr. Milan BlaæekoviÊ.
Znate li ....
- da je Maarska bila prva dræava koja je odmah nakon proglaπenja NDH sluæbeno
priznala novu dræavu 10. travnja 1941. godine,
- da je 12. travnja 1941. godine Makedonski oslobodilaËki komitet pozdravio
proglaπenje NDH,
- da je 17. travnja 1941. Bugarska priznala NDH,
- da su je potom priznale Rumunjska 6. svibnja 1941., carevina Japan 7. lipnja
1941., ©panjolska 27. lipnja 1941., Republika Kina 1. srpnja 1941., Finska 2.
srpnja 1941., Danska 10. srpnja 1941., Mandæurija 2. kolovoza 1941., Francuska
29. kolovoza 1941.,
- da su u Zagrebu u doba NDH svoje generalne konzulate imali: ©vedska,
Meksiko, Argentina i druge dræave, a u poËetku SAD i Engleska,
- da je 21. rujna 1941. godine otpoËela u Zagrebu meunarodna æeljezniËka
konferencija na kojoj su sudjelovale: NDH, Bugarska, Maarska, SlovaËka,
©vedska, NjemaËka, GrËka, Italija, Poljska, Rumunjska i Turska,
- da je vrijednost hrvatskog novca bila 20 kuna za jednu njemaËku marku,
- da je veÊ 7. lipnja 1941. godine Hrvatska dræavna vlada odredila Ëetiri milijarde
kuna za javne radove, dvije stotine milijuna za reguliranje rijeke Save i sto milijuna
za radniËke kuÊe,
- da je 15. travnja 1942. godine donijet Zakon o besplatnom radniËkom lijeËenju,
- da je 28. oæujka 1942. godine Hrvatski dræavni Sabor proglasio sve
dræavnopravne Ëine izvrπene od 1. prosinca 1918. do 10. travnja 1941. godine
niπtetnim i neobveznim za hrvatski narod, te priznao i uzakonio sve odluke donesene
nakon 10. travnja 1941.,
229
Nad ponorom pakla.pm65
229
27.02.01, 16:33
- da je NDH imala preko 120.000 km Ëetvornih i oko 7.500.000 stanovnika, te da
je po svojoj povrπini i broju stanovnika veÊa od mnogih slobodnih dræava. U svijetu
preko 70 dosada meunarodno priznatih dræava imaju manji broj stanovnika nego NDH,
- da je u NDH tiskano 1860 /tisuÊu osam stotina i πezdeset/ knjiga πto znaËi πest
knjiga svakih 5 dana, te da su objavljena 4 sveska velike Hrvatske enciklopedije,
- da su hrvatske novËanice smatrane za jedne od najljepπih u svijetu i da ih je bilo
vrlo teπko krivotvoriti, te da je hrvatska poπtanska marka “Dolac” bila ocijenjena
kao najljepπa marka u Europi,
- da Poglavnik nije ni jednom prilikom nosio ni jedno hrvatsko ili strano
odlikovanje, makar ih je imao dosta,
- da je u Hrvatskim oruæanim snagama bilo dosta Ëasnika pravoslavne vjere, te
da su za hrabrost odlikovani visokim odlikovanjima, npr. general Cedor, Vitez
Dragojlo, te da je pravoslavac, general GrujiÊ bio na Ëelu Glavnog stoæera Hrvatskih
oruæanih snaga,
- da je proizvodnja kukuruza u NDH bila jedna od najveÊih u Europi, iako su
srbokomunisti i hrvatski izrodi palili i uniπtavali kukuruzne plodove,
- da je NDH proizvela od 40 do 50 posto sveukupnih æitarica bivπe
Kraljevine Jugoslavije,
- da je Zagreb 1944. godine imao 530.000 stanovnika,
- da je ugledni struËnjak i sveuËiliπni profesor dr. Ferdinand Milone veÊ 1942.
godine napisao: “Nije dopuπteno sumnjati u politiËku sposobnost NDH koja je
pokazala savrπenu sposobnost u svom gospodarstvu,
- da su i drugi objektivni i ugledni strani struËnjaci priznali da je NDH pokazala
tako veliku sposobnost koja upravo zadivljuje,
- da je prije 10. travnja 1941. godine Hrvatska bila potpuno opljaËkana i
osiromaπena i da je Hrvatska vlada iz niπta /u bankama na hrvatskom podruËju nije
bilo ni grama zlata, niti stranih deviza/ u rekordno kratkom vremenu stvorila sve bez
iËije pomoÊi i zajmova tj. vlastitim sredstima: organizirala dræavnu upravu, postrojila
i naoruæala i redovito opskrbljivala jake oruæane snage, osigurala narodnu prehranu,
vrπila javne radove, unaprijedila prosvjetu i kulturu, razvila vanjsku trgovinu ...., te
je na koncu rata trgovaËki bila pozitivna, da su strane dræave ostale duæne velike
svote novca koje je poslije rata Titova vlada potraæivala i naplatila ne srameÊi se πto
je to bio ustaπki novac,
230
Nad ponorom pakla.pm65
230
27.02.01, 16:33
Dr. Ante PaveliÊ u prvoj emigraciji 1929.
gdje se sa svojim suborcima pripremao
za ruπenje jugoslavenskoga okupatorskog
reæima i uspostavu NDH
231
Nad ponorom pakla.pm65
231
27.02.01, 16:33
232
Nad ponorom pakla.pm65
232
27.02.01, 16:33
Poglavnik NDH dr. Ante PaveliÊ( u sredini ), Rafael (Rankan) Boban (lijevo), Jure FrancetiÊ (desno). Snimljeno 1941.
- da su struËnjaci ustanovili na temelju tih podataka i Ëinjenica da bi NDH u
nekoliko godina mira postigla toliki razvitak i napredak da bi imala jedan od najveÊih
standarda æivota u svijetu i bila jedna od najsretnijih zemalja na kugli zemaljskoj.
Tko je kriv toj nesreÊi πto Hrvatska nije mogla æivjeti na svome hrvatskom
nacionalnom prostoru? Tome su krive velike sile kao i meunarodni krvoloËni
komunistiËki internacionalizam koji je zatrovao pojedine Hrvate da se bore za nj i
velikosrpsku ideologiju da ruπe vlastitu dræavu Hrvatsku, koja je bila obnovljena na
spomen i slavu svima onima koji su se osam stoljeÊa borili za svoju slobodu i
nezavisnost i konaËno uspjeli obnoviti NDH nakon osamsto godina, 10. travnja,
uoËi Uskrsa 1941. godine.
Uputnik
Skupa s ostalim kolegama u emigraciji nastavio sam raditi na vojnopolitiËkoj
promidæbi koja je πirena iz ©vedske po Ëitavom svijetu. Iz glavnog stana Hrvatskih
oruæanih snaga dobivali smo upute i materijale koje smo trebali umnoæavati, slati po
ograncima Hrvatskog oslobodilaËkog pokreta i ostalim hrvatskim dræavotvornim
organizacijama.
©irili smo glasilo Hrvatskog radniËkog saveza Hrvatska gruda i ostale domoljubne
novine koje su se izdavale u slobodnom svijetu, npr. Hrvatska Danica, Hrvatska
dræava, Nezavisna Dræava Hrvatska, Hrvatski otpor, te razne knjige koje je izdavala
Hrvatska Domovina u ©panjolskoj - Lijepu Plavku, Doæivljaje dr. Ante PaveliÊa,
Strahote zabluda, i sva Drinina izdanja koje je svojedobno ureivao general Drinjanin.
Ta izdanja bila su namijenjena odgoju i izobrazbi mladih hrvatskih boraca za slobodu
Domovine. SjeÊam se jedne knjige koju je izdala Drinina knjiænica. Autor je bio
pukovnik ©tir, a knjiga se zvala NA»IN I METODE KOMUNISTI»KE GERILE.
Bila je to prava nacionalna hrana za hrvatske mladiÊe. S obzirom na to da je pukovnik
©tir vodio borbe protiv πumskih razbojnika /partizanskih gerilaca/, imao je bogato
iskustvo kojega je prenio na papir i ostavio buduÊim borcima za slobodu domovine
Hrvatske. Na tim temeljima oslanjao se i jedan dio naπe djelatnosti.
Izdavali smo Uputnik hrvatskim borcima za slobodu Domovine koji su zagovarali
ustaniËku djelatnost i gerilski rat. Kad su se tiskali prvi Uputnici namijenjeni
hrvatskim borcima za slobodu, traæili su se sa svih strana Europe. Neprijatelji su nas
optuæivali da se bavimo ustaπkom teroristiËkom promidæbom, πto sam kod organa
dræavne sigurnosti uspjeπno pobijao. Pojasnio sam im da je ovo samo promidæba za
odgoj i izobrazbu hrvatskih mladiÊa koji æele u odreenom Ëasu stupiti u obranu
svoje Domovine.
233
Nad ponorom pakla.pm65
233
27.02.01, 16:33
Uputnik se temeljio na sljedeÊim naËelima:
- nacionalna nezavisnot,
- osloboenje od stranoga tiranskog nasilnog vladanja,
- uklanjanje strane okupacije i izrabljivanja,
- postignuÊe ekonomskih, gospodarskih, socijalnih, druπtvenih povlastica,
- uklanjanje postojeÊeg bezvlaa i korupcije.
Hrvati hoÊemo kongres!
Stanko NiæiÊ je izdao skriptu pod naslovom Hrvati hoÊemo kongres koja je
objavljena u Zürichu 1974. godine.
Objavljujemo dijelove ove broπure:
- Ova inicijativa za kongres potekla je iz naroda, te sam vruÊe æelje prenio na
papir koji Êu poslati svim izdavaËkim kuÊama novina, knjiga, Ëasopisa, revija,
godiπnjaka i raznih broπura, svim strankama i druπtvima, raznim organizacijama i
eksponiranim pojedincima - piπe autor na poËetku ove broπure.
Prema zamolbi autora NiæiÊa, neke dijelove ovog proglasa sam objavljivao u
listu Pozdrav Domovini, kao npr. briljantnu politiËku NiæiÊevu tezu utemeljenu na
apsolutno revolucionarnom stajaliπtu gdje on iskljuËuje moguÊnost zajedniËkog æivota
Hrvata i Srba, i gdje kaæe:
- Moramo se osloboditi povijesne slabosti teoretiziranja s pragmatiËarima, mora
se biti pragmatiËar ili u najmanju ruku taktiËar, sa srpskim Cincarima bilo bi najbolje
ne imati posla, ali kad ih je Bog ili demon doveo uz nas moramo se bezkompromisno
i odluËno boriti da bi s tim balkanskim oloπem prekinuli svaku vezu. Kad se sjetimo
onih hrvatskih “politiËara” koji su imali prijateljski uvid u tom narodu tj. da bi s
tim vampirima mogli zajedno æivjeti i graditi bratsku buduÊnost /Strosmayer, Gaj,
TrumbiÊ, Supilo i mnogi drugi/ koji su voeni zabludom, ne samo neπto ranije i
1918. veÊ i oni koji udariπe protiv vlastite Dræave Hrvatske 1941. godine, koji nisu
vidjeli niπta pred sobom veÊ su srljali u maglu i tako ruπili vlastitu dræavu Hrvatsku
koja je obnovljena nakon 8 stoljeÊa. Da li su ti ljudi bili toliko naivni ili mozgovno
slabi da su ih srpski pragmatiËari hipnotizirali, ili je tada bilo tako moæda moda
biti teoretski i praktiËki neodgovoran πto se tajno ili javno napravi protiv ili “za”
dræavu i narod, pa danas moraju milijuni ispaπtati, da bi opet imali ono πto smo
imali prije nekoliko stotina godina. “Skrupulozni” politiËari i “patrioti”. Naæalost,
da se joπ i danas nakon svih evidentnih Ëinjenica moæe svatko zvati politiËarem.
Znaju li Hrvati tj. oni koji su joπ i danas opijeni jugoslavenstvom kako su zavrπili
234
Nad ponorom pakla.pm65
234
27.02.01, 16:33
spomenuti rodoljubi, da su protjerani i gotovo svi po onom reæimu i od one ideologije
osueni, koji su sami stvarali, te ih je tako nestalo u emigraciji. Tko im je danas za
to zahvalan.
Gospodin Stanko NiæiÊ o ustaπama piπe ovako:
- Pa zar bi se na bilo koji drugi naËin oslobodila Hrvatska od Beograda, da nije
bilo ustaniËkog pokreta ne bi se bilo moguÊe boriti protiv srbokomunizma Beograda
i Jugoslavije, moæemo se boriti pod stotinu hrvatskih imena i simbola, ali samo na
ustaniËki naËin moæemo ostvariti hrvatske ideale, jer prosto ne postoji drugi oblik
borbe protiv balkanskog vampira. Ja ne znam zaπto bi ustaπko ime bilo “notorno”
za one hrvatske emigrante koji su uËestvovali u tom pokretu. Tko god izgubi rat, pa
da je svetiji i pravedniji od Boga na nj se obara sva krivica. Kad nas neprijatelj sa
svih strana napada, zaπto mi sami sebe moramo napadati i raditi za neprijatelja.
Moramo se barem braniti, danas je najËistije ime Hrvat poznato kao nacionalizam
i πovinizam, jer nam ih je neprijatelj imputirao, pa to isto u stranom svijetu ne
moæemo dokazati da mi to nismo, samo zato jer nas drugi “krsti”, jer nemamo
svoju dræavu. U kontekstu s tim mogu kazati da je za mene ustaπtvo niπta drugo nego
starËeviÊanstvo, jer se ono razvilo iz Stranke prava. Oni koji to nisu prihvatili uzeli
su u ruke srp i ËekiÊ, æezlo proletera i borili se protiv vlastite dræave Hrvatske i
borili se za raËun velikosrpskog imperijalizma i najkrvavijeg neprijatelja Domovine
Hrvatske i hrvatskog naroda. Nije mi namjera braniti ni napadati, ali kroz realnu
prizmu proπlosti æelim izraziti svoje miπljenje i osjeÊaje. Pa u tom zbivanju i sam
PaveliÊ ne moæe biti bez kritike, jer u nesavrπenom biÊu Ëovjeka nemoguÊe je biti
apsolutno pravedan te se kao takav mora podvrÊi kritici. Savrπen je samo Bog. Ja o
PaveliÊevoj kritici ne æelim raspravljati, to Êemo prepustiti povijesti.
Prema NiæiÊu, postavljene zadaÊe Kongresa treba provesti u djelo:
- Da bi se smisao naπe borbe poistovjetio s uspjehom, potrebno je u Europi
odræati kongres na kojemu bi morale uËestvovati sve organizacije, stranke, druπtva,
klubovi, pojedinci i svi oni koji imaju interesa za πto prije oslobaanje Hrvatske.
Ovaj kongres za kojeg predlaæem da se odræi u Europi, moraju uËestvovati svi
nacionalni zdravi elementi koji imaju i najmanje smisla da daju znaËenje ovom
povijesnom skupu. Mogao bi se organizirati u Zürichu gdje bi se odræao s najveÊim
interesom svjetske javnosti. Na kongresu su svi duæni pripremiti i iznijeti svoja
politiËka uvjerenja koja se po najveÊem zakonu savijesti moraju respektirati. Na
istom moramo stvoriti formalnu vladu koja Êe biti sposobna u svakom sluËaju preuzeti
privremenu vlast u Hrvatskoj, dok se stanje ne stabilizira. U novoj hrvatskoj
provizornoj vladi moraju biti sve strane na paritetnim principima zastupane. Ovaj
ili ovakav politiËki fenomen bio bi nadgrobna molitva lopovskoj Jugoslaviji. Ovaj
dogaaj dao bi visok moral hrvatskom narodu u Domovini i emigraciji, bio bi poticaj za
sve neaktivne, te bi tako naπ prestiæ jugoslavenskom aparatu bio niπta drugo do noæ u srce.
235
Nad ponorom pakla.pm65
235
27.02.01, 16:33
U osvrtu na jugokomuniste, osobito tzv. hrvatske komuniste, gospodin NiæiÊ je
postavio nekoliko dobrih pitanja:
- U Ëije ime govorite vi komunisti i koga vi zastupate?
- Zaπto Ëinite zloËinstva po Hrvatskoj?
- Zaπto iskorjenjujete hrvatski narod iz njegove dræave?
- Zaπto naseljavate Srbe po Hrvatskoj i Ëinite im najveÊe benificije i privilegije?
- Zaπto dræite pod paklenom kontrolom i diskriminacijom hrabri, humani i
civilizirani narod?
- Zaπto frustrirano i laæno odgajate hrvatsku mladeæ u marksistiËko-lenjinistiËkim
domovima?
- Zaπto ubijate Hrvate bez ikakvog suda u Domovini i Ëinite viπestruka umorstva
u emigraciji?
Mi Hrvati najavljujemo rat Jugoslaviji i borit Êemo se do zadnjega. Taj Êete rat
izgubiti, ali Êemo vam suditi po najveÊem moralnom zakonu, a ne kao vi nama 1946.
Je li vama komunisti jasno da vas hrvatski narod ne voli, jer ste mu se vi uzurpatorski
i nasilno nametnuli. Znate li vi da je vaπa zloËinaËka i okrutna vladavina prolazna,
da ste samo crna mrlja hrvatskoga povijesnog stepeniπta, da Êe vas nestati. Narod
zna da se mi borimo za ista ona prava koja je teoretski izgovorio Otac Domovine,
Ante StarËeviÊ, a u djelo ih proveo dr. Ante PaveliÊ. Jedna od mnogih njegovih
izjava glasi:
- Hrvatski je narod osebujna i samostalna etniËka jedinica. Svako etniËko
mijeπanje hrvatskog naroda s bilo kojim drugim narodom jest etniËko-poviesna
zabluda, πtetna po njegove probitke. Hrvatski narod ima svoje poviesno pravo
na svoju dræavnu samostalnost. Od osnutka Hrvatske Samostalne Dræave u
najstarije poviesno doba, pa sve do novijeg vremena, svi su politiËki Ëini
hrvatskog naroda emanacija njegove hrvatske dræavnosti, a svi zakoni πto ih je
hrvatski narod kroz viekove sklapao, izvori su njegova dræavnog prava, te izraæaj
suverenosti hrvatske dræave i hrvatskog narodnog vrhovniπtva u njoj. Na temelju
toga poviesnoga prava ima hrvatski narod pravo æivjeti slobodno narodnim
æivotom u svojoj vlastitoj , nezavisnoj i suverenoj dræavi Hrvatskoj.
/A. PaveliÊ: Doæivljaji/
Uzroci bleiburπke trgedije
Hrvatskoj nacionalnoj promidæbi u emigraciji pripada i velika zasluga u
rasvjetljivanju uzroka i posljedica bleiburπke tragedije, jer se u Domovini dugo nije
smjelo ni spomenuti ime Bleiburg. Tradicionalnim hodoËaπÊem masovno poginulim
Hrvatima na Bleiburgu, kojem je idejni tvorac bio veleËasni Vilim Cecelja obznanili
236
Nad ponorom pakla.pm65
236
27.02.01, 16:33
smo najveÊu tragediju hrvatskog naroda svoj braÊi Hrvatima, a i svim naπim
neprijateljima koji su uporno preπuÊivali masovni zloËin nad hrvatskim narodom.
©toviπe, jugoslavenski neprijatelj je samo za spomen mjesta Bleiburg okrutno
kaænjavao Hrvate.
Ovom prigodom donosim ulomak iz knjige »imbenici bleiburπkog sloma
Danijela Crljena:
- Partizanstvo je od prve svoje pojave imalo jasan protuhrvatski biljeg koji je
tokom vremena postao sve izrazitiji kroz partizansku djelatnost. Jugoslavenska
dræavna misao je traæila uniπtenje NDH i svih æivih strana hrvatskih koje je nose.
Tradicionalno hrvatski antikomunizam doveo je komunistiËku partiju do uvjerenja
da samo uniπtenjem æivotnog hrvatstva i obezglavljenjem hrvatskog naroda moæe
se pouzdano osigurati vladavima komunizma nad Hrvatskom. Ova dva faktora su
cementirala savez komunizma i velikosrpstva koji se pretvorio u pravi pohod protiv
æivota i opstanka hrvatskog naroda. Na Ëelu ovog pohoda naπao se Hrvat Josip
Brzo Tito. Denacionaliziran kao i svaki pravi partijac iz onih vremena kada je
partija smatrala guπenje svakog osjeÊaja narodne pripadnosti preduvjetom
autentiËnog komunizma, on se je predstavio kao Jugoslaven kad je Moskva odluËila
prihvatiti Jugoslaviju i njezinu obnovu uvrstit u svoje ciljeve. Da bi se odræao na
Ëelu gibanja koje se u prvom redu oslanjalo na srpstvo, nije bilo dostatno da bude
Jugoslaven. Tito je i ovaj dio svog zadatka savjesno izvrπio. Tito i njegovi ortaci
olakπali su svoju infamu rabotu i opravdali je pred demokratskim svijetom sluæeÊi
se u stvari primitivnim propagandnim trikom: svi Hrvati, koji su branili svoju dræavu,
bili oni ustaπe, antiustaπe ili neustaπe proglaπeni su faπistima, koji su praktiËki bili
izvan zakona, nakot za sjekiru. Faπistima se onda nije sudilo, njih se ubijalo. Mrtve
faπiste nitko nije brojio, niti njihove ljeπine reklamirao. Nikakav pokolj nije
uzbunjivao savjest ËovjeËanstva, ako se radilo o faπistima ili ljudima koje su njihove
ubojice tako okrstili. KomunistiËka propaganda spustila je neprovidan zastor, iza
kojeg se je mogao bez smetnje godinama vrπiti genocid nad hrvatskim narodom,
koji su srpstvo i komunizam u razno doba zasnovali, ali zdruæeni zajedniËkim ciljem.
U koje god su hrvatsko mjesto partizani upali, bilo na kraÊe ili dulje vrijeme,
krv je hrvatska potekla u potocima. Kad se pak ratna sreÊa konaËno priklonila
saveznicima, pokolji su Hrvata zauzeli dotad nepoznate razmjere, genocid je bio u
punom toku, a svim cestama, putovima i bespuÊima valjalo se oËajniËko mnoπtvo
izbjeglica prema glavnom gradu Zagrebu. Pobivπi u svakom mjestu, kroz koje su
proπli, sve vienije i vrijednije Hrvate, partizani su se sustavno pripremali za zadnji
odluËni udarac u samom Zagrebu. U dnevnoj zapovijedi zloguko je nagovijestio
partizanski general Arsa JovanoviÊ, da Êe Zagreb pretvoriti u prah i pepeo. Pokoljem
u Zagrebu, bila bi Hrvatskoj odrubljena glava za viπe desetljeÊa, onesposobljene bi
bile generacije za uspjeπan otpor. Napuπtanje Zagreba bez otpora pomrsilo je
237
Nad ponorom pakla.pm65
237
27.02.01, 16:33
Skupina izruËenih hrvatskih vojnika. Snimljeno u Juænoj Austriji, svibnja 1945.
partizanske raËune. Ljudi su krenuli sa svih strana prema Sloveniji i austrijskoj
granici. Partizani nisu vjerovali da Êe Englezi svoju crnaËku ulogu lovaca na ljudske
glave za tui raËun dosljedno izvrπiti. Titu nije bilo dosta πto Êe ustaπke i domobranske
snage ukljeπtene izmeu partizana i Engleza neminovno morati poloæiti oruæje. On
ne traæi razoruæanje, nego pokolj. I dok partizanski zapovjednik Milan Basta odlazi
Englezima pun nepovjerenja i bojazni da Êe mu hrvatske ærtve izmaknuti, dovlaËe
se novi odredi partizanski prema Bleiburgu. Meu njima i specijalne jedinice, kojima
je Tito predao cvijet mladosti hrvatskog naroda. Na dugom putu od Bleiburga do
anonimnih logora u dnu Srbije tjednima i mjesecima slavi se krvavi pir, kakav ni
Dante u svom paklu nije uspio opisati. Pokolji oko Bleiburga i Dravograda
predstavljaju tek uvod u apokaliptiËnu orgiju. IzmuËene se zarobljeniËke kolone
svaki dan smanjuju, ostavljajuÊi po jarcima iznemogle i pobijene hrvatske vojnike.
Svijet ne pita, ne brine se, ne zna. Tko neπto naËuje odmah je umiren: radi se o
faπistima koji ispaπtaju svoja nedjela.
Pred Titovim sudovima tim paklenim strojevima za skidanje hrvatskih glava nije
se od smrtne osude spasio ni jedan hrvatski ministar, ni jedan visoki ustaπki duænosnik,
skoro ni jedan hrvatski general. Pojam “osloboen” bio je iskljuËen iz procesa
voenih protiv Hrvata. Prema shvaÊanju komunistiËkih sudaca nije bilo moguÊe
biti Hrvat i biti nevin. Veliki ratni zloËinci: Tito, RankoviÊ, –ilas, Moπa Pijade,
Kardelj, BakariÊ i dr. pokrivπi grobnim mukom zloËin nisu, naravno, ni motive tolikog
uæasa iznijeli niti izmeu sebe do danas podijelili odgovornost. Jedini je zavjeru
πutnje prekrπio, za sada samo usmeno Milovan –ilas koji je u privatnom razgovoru
u New Yorku izjavio da je nalog za pokolj Hrvatske vojske izdao Tito. –ilas je
nadalje ustvrdio, da pokolj nije uslijedio iz osvetniËkih pobuda, niti je bio rezultat
238
Nad ponorom pakla.pm65
238
27.02.01, 16:34
srpskog hrvatoæderstva, veÊ da ga je Tito naredio iskljuËivo iz strateπkih razloga.
Tito se, prema –ilasu, bojao, da bi Englezi mogli prihvatiti Hrvatsku vojsku, te je
upotrijebiti u ratu protiv komunizma, koji mu se je u skoroj buduÊnosti Ëinio
vjerojatan. Ostali zloËinci uporno πute. ©ute, meutim i oni komunisti, Hrvati po
roenju na kojima leæi odgovornost za bleiburπki genocid. No, nikada neÊe biti
moguÊa simbioza pravog osjeÊaja pripadnosti hrvatskom narodu i zavjereniËke πutnje
o Bleiburgu. Jednoga Êe dana hrvatski narod suditi zloËincima, a svi Êe Hrvati,
nekomunisti i komunisti biti pozvani da protiv zloËinaca svjedoËe.
Republikanci
U nacionalnoj promidæbi hrvatske emigracije nezaobilazno mjesto pripada
Hrvatskoj republikanskoj stranci, jer su neprekidno i mukotrpno radili u najteæim
uvjetima i vremenima sve do obnove hrvatske dræave. VeÊ od mog dolaska u austrijski
logor 1968. uspostavio sam vezu s hrvatskim republikancima koja traje sve do danas.
Tad sam prvi put u ruke dobio njihovu broπuru Republika Hrvatska u kojoj sam
prepoznao zdravu i logiËnu hrvatsku politiËku orijentaciju. Kroz rad na nacionalnom
polju uvjerio sam se da republikanci mnogo pridonose borbi za neovisnost Hrvatske
i slobodi hrvatskoga naroda. »itajuÊi razne Ëlanke u dræavotvornom tisku osobito
su me nadahnjivali tekstovi republikanaca Ivana OrπaniÊa, Ive Korskog, Kazimira
KataliniÊa i njihovih suradnika.
Kao intelektualci s velikim povijesnim znanjem i æivotnim iskustvom u zemljama
slobodnoga demokratskog svijeta - OrπaniÊ, Korsky i KataliniÊ nisu zagovarali samo
puki nacionalizam. Njihova borba za hrvatsku slobodu bila je potkrijepljena spoznajom
da jedan narod nema gospodarskog napretka i socijalne pravde bez svoje slobode.
Hrvatskoj borbi za slobodu domovine veliki je doprinos dalo republikansko
periodiËno glasilo Republika Hrvatska u kojoj su o najvaænijim pitanjima hrvatskog
opstanka i napretka pisali mjerodavni struËnjaci. Republikanci su svoje ideje πirili i
na domovinskom tlu izdajuÊi umanjenu inaËicu glasila Republika Hrvatska, te
magnetofonske vrpce koje su sadræavale najvaænije smjernice i govore najutjecajnijih
republikanaca. Uspjeπno su izdavali i list Hrvatska buduÊnost kojega je ureivao
Tihomir Milas. Na taj su naËin dobrim dijelom utjecali na formiranje javnoga mnijenja
posebno dræavotvornih Hrvata.
Da je nacionalizam hrvatskih republikanaca i njihova predsjednika dr.Ive Korskog
bio prihvatljiv za najveÊi dio Hrvata potvruju sljedeÊe njegove misli:
- Nacionalizam nije ideologija, nego je samoobrana narodne zajednice protiv
pokuπaja uniπtavanja.
239
Nad ponorom pakla.pm65
239
27.02.01, 16:34
- Sloboda je idealno stanje Ëovjeka, njegov najsavrπeniji æivotni oblik, ali mu
nije od prirode dana na tanjuru. Dana mu je samo sposobnost da je spozna i da je
mukotrpnim radom ostvari.
- ... samostalnost i nezavisnost su temelji na kojima se moæe izgraditi narodni
æivot. Bez njih nema prave slobode, ne moæe biti pravoga gospodarskog napretka,
ne moæe doÊi do socijalne pravde.
- Naæalost, pravo na slobodu priznaje se tek onda kad iza njega stoji sila.
Nakon obnove hrvatske dræave, republikanci i dalje djeluju jednakom snagom i
æeljom da Hrvatska doista postane demokratska zemlja; zemlja blagostanja,
slobode i mira.
Poziv na dostojanstvo i slobodu
Zvonko BuπiÊ sa suprugom Julijanom. Snimljeno 1976.
Naslov je letka kojega smo πirili putniËarima i emigrantima diljem slobodnog
svijeta, te objavljivali u raznim dræavotvornim listovima. Sadræaj letka navodim u cijelosti:
- Svakom poπtenom graaninu Hrvatske, kao i svakom iskrenom Hrvatu veÊ je
dosta velikosrpske Jugoslavije, a poslije beogradskog puËa u Karaorevu 1971.
godine propala su sva oËekivanja i sve nade i posljednjeg naivnog Hrvata. Prije
240
Nad ponorom pakla.pm65
240
27.02.01, 16:34
pet godina potpuno je sruπen mit laænog i u biti rasistiËkog “bratstva i jedinstva”.
Neposredno s tim se meu nesrpskim puËanstvom u Hrvatskoj javljaju, iz dana u
dan, sve brojniji i sve odluËniji zahtjevi za potpuno dokrajËenje staljinistiËkofaπistiËke beogradske velikoËarπijske klike i umjetno stvorene Jugoslavije. To
revolucionarno i nacionalno-osloboditeljsko previranje πirokih slojeva hrvatskih
seljaka, radnika i intelektualaca, te teænje za izbacivanjem tuinsko - izrabljivaËke
vlasti iz Hrvatske, nisu naæalost nailazile u svijetu ni na razumijevanje, a kamoli na
podrπku. Trebalo je, upravo radi toga, prije nego zapoËne konaËno beskompromisno
fiziËko rasulo velikosrpske Jugoslavije, velikom slobodoljubivom ameriËkom narodu
i cijelom svijetu iznijeti strahovitu istinu o nagomilanim druπtvenim i politiËkim te
gospodarskim, kulturnim i nacionalnim protivrjeËnostima i sukobima u toj
razrjedinjenoj i mrænjom rastrovanoj velikosrpskoj tvorevini. Te su, naime,
suprotnosti toliko zaoπtrene da se svakog Ëasa moæe oËekivati oruæani otpor
okupatoru i tlaËitelju hrvatskog naroda. U smislu sprijeËavanja krvoproliÊa izmeu
nesrpskih naroda, s jedne strane i srpskog naroda s druge strane, osjeÊali smo ne
samo rodoljubnu nego i posve opÊenitu humanu duænost da unaprijed upozorimo
miroljubive snage u svijetu da i na njima leæi sasvim odreeni dio odgovornosti za
buduÊe dogaaje, ukoliko veÊ danas ne bi hrvatskom narodu priznale pravo
na samoodreenje.
Misija, koje smo mi s ponosom poslanici i navjestitelji, odvija se po unaprijed
utvrenom planu. Naπom je akcijom otvorena jedna nova stranica hrvatske povijesti,
zapoËelo jedno novo i niËim okaljano povijesno poglavlje borbe za hrvatsku
nacionalnu slobodu i suverenost. Bez obzira na to kako Êe zavrπiti naπ sudski proces,
na njemu Êe, a to je za nas neobiËno vaæno, velikosrpska Jugoslavija biti prikazana
u pravom svjetlu tj. kao imperijalistiËka dræavna tvorevina koja se od samog poËetka
u svom postojanju odræava iskljuËivo brutalnim nasiljem, intelektualnom πutnjom i
nacionalnim progonstvom. Hrvatski narod koji je u Jugoslaviju uπao, a da ga za to
nitko nije pitao i hrvatska zemlja koja je do kraja izrabljena i poniæena odavno je
veÊ zatrudnjela, a uskoro Êe roditi SLOBODU.
Napisao: Zvonko BuπiÊ, New York , 22.rujan 1976. godine
“Zaπto smo to uËinili”
Kruæno pismo brata i suborca Marijana BuconjiÊa
- Evo, po prvi puta vam piπem pismo iz sasvim drugaËijeg ambijenta od prijaπnjih.
VeÊ Ëetvrti dan nalazimo se u zatvoru. Razlog vam je veÊ poznat, jer ste sigurno
Ëitali u novinama o naπem kratkotrajnom zaposjedanju Jugine misije. SreÊa je bila
na naπoj strani, pa smo svi ostali, hvala Bogu æivi i zdravi i netaknuti, a moglo je
biti mnogo gore. Svu zahvalnost da smo ostali netaknuti moæemo dati ameriËkoj
241
Nad ponorom pakla.pm65
241
27.02.01, 16:34
policiji koja nas je πtitila svojim tijelima od podivljalih udbaπa, kad smo izlazili iz
misije. Bilo je vrlo napeto, te sam ostao hladan i ponoson da se sve to odigralo
upravo na jugoslavenskom podruËju, tako da Amerikanci vide kako se Jugoslaveni
ponaπaju kod kuÊe sa “svojim” ljudima. U tim momentima, moj prijatelj Vlado
Dizdar i Jozo Brekalo pokazali su veliku hrabrost. Ipak, od svih nas je bila najhrabrija
Alojzija kad je primila ovu vijest. »uo sam da se izvrsno dræala kada su je zvali da
govori na televiziji. Æao mi je πto sam je doveo u to stanje, jer je danas teπko æivjeti
sama s troje djece. No, vjerujem u njezinu snagu, a takoer u prijatelje koji Êe njoj
i djeci sigurno iziÊi u susret. Sigurno vas zanima razlog zaπto smo to uËinili. Tko
pozna danas svjetsku situaciju a i naπu hrvatsku opÊenito, a hrvatsku emigraciju
posebno, sam Êe znati odgovoriti na ovo pitanje. Osobno sam gledao kako se s
razliËitih strana upravo oËajniËki pokuπava spasiti Jugoslavija i kako se guπi rijeË
naroda koji æeli slobodu i nezavisnost. U svijetu vlada napetost, a pitanje Hrvatske
se stalno gura u zaborav. Sve ovo probudilo je u meni odluku da neπto uËinim upravo
u ovaj Ëas. Vrijeme je da hrvatski nacionalisti progovore snaænijim glasom. Vrijeme
je da naπa rijeË postane djelom. Ne moæemo oËekivati borbu samo od domovinskih
snaga, nego je potrebno da i mi emigranti kaæemo svoju rijeË. OdluËno i hrabro!
Zato evo i jedna akcija onih desetotravanjskih snaga, koje iako mlade po godinama,
visoko dræe ideale hrvatske dræavne samostalnosti isto kao i oni borci koji su je
stvorili 10. travnja 1941. godine. Naπim primjerom mislim da smo pokazali svim
Hrvatima da se treba iskreno i poærtvovno boriti u sklopu koji se zove naπa borba.
Pod iskreno mislim raditi u ovakvim stvarima u ime svih dræavotvornih Hrvata, bez
obzira na pojedine skupine. Ovaj zatvor u kojemu se sada nalazimo nije nimalo
udoban. Æivimo kao æivotinje u malim kavezima, u krugu najgorih uliËara. Sredina
je oËajna. No, sve to Ëovjek ne osjeÊa kad zna zaπto je unutra.
Marijan BuconjiÊ
242
Nad ponorom pakla.pm65
242
27.02.01, 16:34
Temelji hrvatske promidæbe u emigraciji
Idejno polaziπte u borbi za slobodu hrvatskog naroda i prosvjeÊivanje mladih
naraπtaja u hrvatskom nacionalnom duhu bile su nam misli oca Domovine dr. Ante
StarËeviÊa od kojih navodim samo neke:
“Stoga u okolnostima koje od nas ne ovise moguÊe je da Êe broj naπih drugova u
borbi rasti ili padati dnu dok bude u borbi i jednog Hrvata, naπa Êe se zastava vijati
u slavi i voditi Êe narod Hrvatski sreÊi i slobodi. Naπ je program Ëiniti izraz povijesti,
narodnosti, prava, duπevnosti i potrebe svoga naroda Hrvatskog. On je jamstvo
Ëvrste i sigurne pomoÊi za sve narode koji rade k prosvjetljitelju. ....Povijest, æivot
ne dadu se pobiti nikakovim sanjarijama, nikakovim raËunima.”
U istu svrhu sluæili smo se, takoer, Domobranskim priruËnikom u kojemu su
saæeti svi propisi potrebni jednom branitelju domovine Hrvatske. Taj Domobranski
priruËnik je izdalo Ministarstvo domobranstva NDH 1942. godine, a nama je posluæio
kao smjernica za izdavanje Uputnika. U PriruËniku se nalazi i saæeta povijest Hrvata
od dolaska na naπe podruËje i stoljetna borba hrvatskog naroda za svoju slobodu i nezavisnost.
Mi koji smo se bavili nacionalnom promidæbom znali smo da mladi naraπtaji
rado Ëitaju broπure i priruËnike i da nemaju vremena Ëitati opseænije knjige, jer je na
zapadu dinamika æivota znatno bræa.
Izdavali smo knjige, letke, razni tisak hrvatskoga nacionalno-oslobodilaËkog
sadræaja. Mi Hrvati u ©vedskoj, kao i u ostalim zemljama slobodnoga svijeta,
pokuπavali smo se vlastitom snagom i mukotrpnim radom braniti od jugoslavenskih
okupatora. Dokazivali smo vlastima, u zemljama gdje god æive Hrvati, da su
srbokomunistiËki okupatori domovine Hrvatske teroristi, a ne hrvatski domoljubi,
kako tvrdi beogradska politika. ZahvaljujuÊi naπem radu, hrvatsko iseljeniπtvo je u
potpunosti bilo upoznato s uzrocima i posljedicama Prvoga i Drugoga svjetskog rata
u kojima su se Hrvati naπli, na strani pobijeenih naroda. Za poraz u Prvom ratu
dobili smo tzv. Staru Jugoslaviju, a zato πto smo se sluËajno naπli na strani Osovinskih
sila bili smo baËeni u komunistiËku Jugoslaviju. I u prvoj i u drugoj vladali su i
vladaju, uglavnom, naπi krvni neprijatelji Srbi koji su kao tzv. pobjednici ulagali i
ulaæu sve diplomatske i politiËke veze i financijska sredstva da nas Hrvate, do sada
u svijetu poznate kao star i kulturan narod, ocrne, oblate; da nas prikaæu kao koljaËe
i ubojice, te bratoubojice. Kako znamo, sramotna im je rabota dobro uspjela, jer je
zapadnom svijetu Hrvat sustavno prikazivan kao koljaË i faπist.
243
Nad ponorom pakla.pm65
243
27.02.01, 16:34
Razni hrvatski promidæbeni materijali objavljivani u πvedskom tisku
244
Nad ponorom pakla.pm65
244
27.02.01, 16:34
Jedan dio krvave povijesti
Bili smo svjesni da se ne moæemo braniti istim sredstvima, jer su nam nedostajale
diplomatske veze, a nismo imali ni dostatno novca dok su ga oni imali u izobilju,
posebno za propagandne svrhe protiv Hrvata. ©to su sve Hrvati podnijeli u Drugome
svjetskom ratu braneÊi svoju dræavu, koliko su æivota ugradili u njezine temelje, to
veÊ sada povijest objektivnije prikazuje.
Kakav je teæak udes zadesio naπ narod gubljenjem vlastite dræavnosti 1945.
godine i to Êe se jednom iznijeti na vidjelo, kad sa svih strana bude prouËena bleiburπka
tragedija. Do nedavno smo sluπali, i u Domovini i u inozemstvu, samo o zloËinima
hrvatskih Ëasnih branitelja ustaπa; o tome se uËilo u πkolama, Ëesto govorilo putem
sredstava javnog priopÊavanja: radija, televizije, tiska, itd. Ponukan ovim iskustvom
i vlastitim progonom odluËio sam sakupiti dokazni materijal o zloËinima partizana i
komunista nad hrvatskim narodom. Do kraja 1942. godine pod jugoslavenskom
zastavom Ëetnici i partizani su zajedno klali i ubijali hrvatsko puËanstvo duæ cijele
granice jugoistoËnog dijela Hrvatske, a i u unutraπnjosti Domovine. Bilo mi je doista
teπko trpjeti podvale i laæi koje su srbokomunisti sustavno servirali stranim medijima;
radiju, televiziji i novinama. Stupio sam u telefonsku vezu s veleËasnim Ceceljom i
od njega zatraæio savjet u svezi prikupljanja dokaznog materijala o partizanskim i
ËetniËkim zloËinima poËinjenim nad hrvatskim narodom. VeleËasni mi je rekao da
postoje kliπeji u jednoj beËkoj tiskari gdje su tiskane razne novine. Zna se da tiskara
ne uniπtava svoje kliπeje koji su vaæni. Odmah sam nazvao fra Mirka »oviÊa u BeËu,
s kojim sam i onako bio u pismenoj vezi, iznio mu svoje miπljenje i dao mu na
znanje da moram barem ovdje u ©vedskoj pobiti srbokomunistiËke laæi koje serviraju
svijetu, a koje su uperene protiv Hrvatske. Fra Mirko je obeÊao i rekao mi da Êe to
πto prije pronaÊi i poslati. I doista, poslao mi je dosta autentiËnih fotografija.
OdluËio sam od prikupljenog materijala napraviti jednu knjigu i dati joj naslov
Jedan dio krvave povijesti, na Ëetiri jezika u istom svesku.
Kad je knjiga ugledala svjetlo dana, a potom poslana svim uredniπtvima novina
u ©vedskoj, radio postajama, sveuËiliπnim i πkolskim knjiænicama, mnogim
politiËarima i pojedinim novinarima, bilo je vidljivo da je pobudila veliko zanimanje
javnosti, jer meu prvima argumentirano dokazuje tko je zapravo pravi koljaË i
ubojica hrvatskog naroda.
Sedamdeset Ëetiri autentiËne fotografije objavljene u knjizi Jedan dio krvave
povijesti prikazuju najstraπnije pokolje nad civilnim puËanstvom koje su poËinili
partizani i Ëetnici. One su otvorile oËi mnogima koji su nas Hrvate do tad nazivali
koljaËima i ubojicama. Knjiga se kasnije koristila kao krunski svjedok obrane u
245
Nad ponorom pakla.pm65
245
27.02.01, 16:34
mnogim sudskim procesima u kojima je sueno Hrvatima. Uz pomoÊ knjige optuæeni
Hrvati su dokazivali πto je to neprijatelj Hrvatske i njezina naroda Ëinio s nama.
Uistinu je pomogla mnogima ili barem olakπala optuæbu, jer su istraæitelji vidjeli
pravo lice hrvatskog neprijatelja.
Knjiga je svojim izlaæenjem iz tiska pomogla mnogima, a meni donijela nove
brige jer su me obavjeπtajne jugoagenture poËele pojaËano pratiti. Neprijatelj je pod
svaku cijenu nastojao izbaciti me iz kolosijeka hrvatske oslobodilaËke djelatnosti
raznim podmetanjima, dezinformacijama, prijetnjama, ucjenama, itd. Najviπe ih je,
valjda, bojelo to πto se moj rad temeljio na raskrinkavanju neprijatelja Hrvatske koji
se u svijetu prikazuju kao ærtve i smjerni pravednici πireÊi famu o ustaπtvu i hrvatskom
genocidu. Zbog toga su me stalno optuæivali i pravili prijave protiv mene, kao i
protiv svih onih koji su πirili hrvatsko ime i istinu o Hrvatskoj.
Kada smo osnovali Hrvatski radniËki savez u ©vedskoj, neprijatelj ga je pokuπao
uniπtiti, ali mu to nije uspjelo. Ipak smo radili i djelovali, izdali smo glasilo Hrvatskog
radniËkog saveza Hrvatski radnik, kasnije list Pozdrav Domovini, kojega smo πirili
diljem slobodnoga svijeta, a preko hrabrijih hrvatskih putniËara prenosili smo
ga i u Domovinu.
Pozvan sam na prvu jedinstvenu sjednicu Hrvatskog radniËkog saveza Europe,
na kojoj je trebala biti birana jedinstvena uprava Hrvatskog radniËkog saveza za
cijelu Europu. U pismu je stajalo da Êemo dobiti upute i adresu odræavanja sjednice
zakazane za 18. svibnja 1975. godine od uredniπtva Hrvatskog radnika u Göteborgu.
Pred polazak naπli smo se u Göteborgu svi mi koji Êemo iÊi na sjednicu - Vinko
MariÊ iz Osla u Norveπkoj, ja iz Silverdalena, te Halid DaloviÊ i Franjo DeliÊ iz Göteborga.
U uredniπtvu su nas upozorili da budemo oprezni jer se u redovima Hrvatskog
radniËkog saveza NjemaËke nalazi jedan Udbin agent, Jovo MajdaniÊ, koji ima viπe
imena i viπe putnica, a u Hrvatski radniËki savez NjemaËke prijavio se pod imenom
Josip Majerski. Tu smo od uredniπtva dobili adresu, te ostala potrebna sredstva za
putovanje. Iπli smo mojim kolima. Stigli smo u NjemaËku na adresu tri sata ranije
nego πto je bilo dogovoreno. To je navodno bila adresa nekakva restorana i tu nas je
trebao doËekati netko od Hrvata. Ali, umjesto restorana, naiπli smo na jednu zidanu
πtalu. U blizini nije bilo nikoga, ali se vidjelo da je u nju ubacivano svjeæe sijeno.
Hodali smo, pitali i traæili restoran, ali nas je put opet doveo do iste πtale. MariÊ i
DeliÊ pogledali su unutra i kad se MariÊ vratio, rekao nam je: - Bjeæimo odavde dok
se vidi. Tad smo u brzini krenuli do obliænjeg mjesta, odakle smo nazvali veleËasnog
ParπiÊa i rekli mu za krivu adresu. On nam je na to odgovorio:
246
Nad ponorom pakla.pm65
246
27.02.01, 16:34
- Djeco moja, nije sjednica na tom mjestu veÊ se povratite prema Ulmu. To je u
mjestu Untermachtal.
Kad smo stigli na pravu adresu, naπli smo naπu braÊu iz Francuske - Mirka
KovaËeviÊa, danas pokojnog hrvatskog muËenika Matu KoliÊa, a s njima i ostale
koji su stigli iz daleka na sjednicu. Ujutro, 18. svibnja 1975. na Duhove, poËela je
sjednica na kojoj je birana zajedniËka uprava Hrvatskog radniËkog saveza Europe.
Na toj sjednici se pojavio i jugoslavenski agent Jovo MajdaniÊ, koji se ipak morao
udaljiti sa sjednice, premda su neki Ëlanovi prosvjedovali u njegovu korist. Na sjednici
se raspravljalo o svim problemima na koje su nailazili hrvatski radnici πirom Europe,
a najveÊi uspjeh sjednice je bilo uËvrπÊivanje jedinstvene uprave Hrvatskog radniËkog
saveza. Dogovorili smo naËine jedinstvene suradnje izmeu Hrvatskog radniËkog
saveza NjemaËke, Francuske, Luxemburga, Norveπke, Danske, ©vedske i ostalih
zemalja koje su se prikljuËile jedinstvenom Hrvatskom radniËkom savezu Europe.
Izabrana je uprava HRS Europe i koordinacijski odbor kojega su Ëinili: Mate KoliÊ
i Mirko KovaËeviÊ iz Francuske, Andrija MrzeËki i veleËasni Jure ParπiÊ iz NjemaËke,
Slavko GrubiπiÊ iz ©vedske i Vinko MariÊ iz Norveπke. Za predsjednika Hrvatskog
radniËkog saveza Europe izabran je Slavko GrubiπiÊ, a za tajnika Vinko MariÊ.
Poslije sjednice pitao sam kolege zaπto nam je poslana kriva adresa odræavanja
sastanka na πto mi je odgovoreno da je toËna adresa poslana uredniπtvu Hrvatskog
radnika. Bilo mi je joπ manje jasno.
Prilikom povratka za ©vedsku carinici su nas pretresli do gola. Carinici nisu
niπta govorili, samo su nas pretresali πto nije uobiËajeno. Pri povratku smo saopÊili
uredniπtvu Hrvatskog radnika πto smo doæivjeli zbog krive adrese traæeÊi objaπnjenje.
U uredniπtvu su nam odgovorili da su tu adresu dobili iz NjemaËke. Pitali smo se tko
laæe i zaπto smo dobili krivu adresu. Najviπe smo sumnjali polagali na jednu osobu
raspravljaujuÊi o tome cijelim putem. Znali smo da se u naπe redove uvukao
neprijatelj, ali to je bilo uzaludno govoriti odgovornima koji su sumnjivce zaπtiÊivali
i branili ih, premda su za mnoge znali da su otvoreni neprijatelji svega πto je hrvatsko.
Zbog Ëega su ih πtitili, ostalo je nepoznato. »injenica da je u organizaciji djelovao
Jovo MajdaniÊ koji je doπao i na sastanak HRS-a za Europu, opravdala je naπe sumnje.
Kada je veÊ nestao, ispostavilo se da je Jovo MajdaniÊ bio jedan vrlo opasan
jugoslavenski agent. Tek tad smo mogli biti sigurni tko nam je poslao krivu adresu.
Zanimljivo je da je ulica u dva razliËita grada nosila isto ime, ali se pod jednim
brojem krio restoran, a pod drugim πtala - zamka.
Bili smo uvjereni da nas je Bog spasio, jer smo doπli tri sata ranije od preciznog
dogovora. Na svu sreÊu, sve je dobro proπlo.
247
Nad ponorom pakla.pm65
247
27.02.01, 16:34
U spomen hrvatskom vitezu Ibrahimu PiriÊu - PjaniÊu
Hrvatski vitez - pukovnik Ibrahim PiriÊ PjaniÊ
Ako je iËije ime postalo legendarnim meu hrvatskom emigracijom, onda je to
ime ustaπkog pukovnika, viteza Ibrahima PiriÊa PjaniÊa, koji je bio zapovjednik
ustaπkih dragovoljaca u GraËanici. Njegov je æivot odraz Hrvata muslimanske vjere
u onom pograniËnom kraju koji su Srbi silom htjeli oduzeti od Hrvatske i gdje je
samo junaπtvo moglo obraniti hrvatsku rodnu grudu od srpskih napadaËa. SeljaËki
sin, koji je radio i sluæbovao u GraËanici, vratio se na oËevo imanje na kojem je
radio kao vrijedan domaÊin sve do obnove NDH. Tad se hvata puπke i organizira
Hrvate da bi obranili svoje domove od srpskog napadaËa i ËetniËkih prepada. VeÊ u
248
Nad ponorom pakla.pm65
248
27.02.01, 16:34
Prvome svjetskom ratu Ibrahim PiriÊ se istaknuo kao hrabar vojnik i dobar taktiËar,
te je u austrougarskoj vojsci postigao Ëin stoæernog narednika. Ta njegova vojniËka
sprema, uz prirodan zapovjedniËki dar, dovela ga je na ËasniËko mjesto u vojsci
NDH. Tu se promaknuÊa nisu davala po πkolama i po klasi, nego po sposobnosti i
hrabrosti. On je uz Ëinove dobio najviπa hrvatska odlikovanja s naslovom viteza,
koje je nosio s punim pravom, jer je doista bio vitez. Posljednje godine svoga æivota
proveo je u NjemaËkoj. Bio je djelatan u Hrvatskom narodnom otporu, a suraivao
je sa svima onima koji su voljeli raditi za ponovnu obnovu slobodne i nezavisne
dræave Hrvatske. Nikada nije dijelio Hrvate po vjeri i πkolskoj spremi. Znao bi reÊi:
- Nema Hrvata nad Hrvatom, samo imamo izdajica i kukavica koji su ruπili Hrvatsku
dræavu skupa sa Srbima, najkrvavijim neprijateljima domovine Hrvatske i hrvatskog
naroda.
Vrijedno je spomenuti da je vitez Ibrahim PiriÊ nosilac Reda krune kralja
Zvonimira s hrastovim granËicama, Srebrne kolajne, Reda krune kralja Zvonimira
sa zlatnim hrastovim granËicama, Reda hrvatskog vojnog trolista, OdliËja za vodstvo
postrojbi u ratu, BronËane kolajne, OdliËja krune kralja Zvonimira s pravom na
naslov Viteza, OdliËja æeljeznog kriæa EK1 i EK2.
Ibrahim PiriÊ PjaniÊ umro je 20. srpnja 1977. godine u osamdeset prvoj godini
æivota. Na posljednji poËinak ispratili su ga hrvatski sveÊenici. Pokop je vodio imam
IbrahimoviÊ, vjerski glavar hrvatskih muslimana u NjemaËkoj. U molitvi, na
posljednjem ispraÊaju, imama su pratila dva sina pokojnog Viteza. Nakon govora
imama IbrahimoviÊa od hrvatskog viteza Ibrahima PiriÊa oprostila su se gospoda
- Stipe BilandæiÊ, dr. Ivan JeliÊ, veleËasni Vilim Cecelja i dr.fra Dominik ©uπnjara.
Svojim æivotom i svojom ærtvom seljaËki sin i ustaπki pukovnik Ibrahim vitez
PiriÊ je ukazao na veliËinu duhovnog i nacionalnog blaga koje se krije u srcima
bosanskih Hrvata, bez obzira na njihovu vjeroispovijest. Vitez PiriÊ i njegova braÊa
su duboko proæivljavali svoje domoljublje πto su nepokolebljivo i djelatno dokazali.
Posljednje pismo Stanka NiæiÊa
Dragi Slavko!
Dobio sam tvoje pismo u kojem je bilo govora o posjeti oko 10. travnja. Nisam ti
se mogao prije javiti u pogledu toga iz viπe razloga. Uvijek sam oËekivao neke
povoljnije okolnosti, ali ih nisam doËekao. Zato ti moram sada javiti da mi nije
nikako moguÊe doÊi ovaj put. Prvo, ne mogu putovati preko NjemaËke, jer imam
zabranu. Avion ne mogu platiti, jer sam se toliko istroπio na vaænije stvari. Zato i to
otpada. Osim toga, moram danonoÊno raditi na nekoj stvari kako bi ju zavrπio tamo
249
Nad ponorom pakla.pm65
249
27.02.01, 16:34
negdje do 25. travnja. To je jedan od glavnih razloga da sada ne mogu tamo doÊi.
Nemoj se molim te demoralizirati ni ti ni ljudi koje smo trebali sresti. To Êemo
napraviti prije ili kasnije.
Nego jedna druga stvar. BuduÊi da ti dolaziπ u NjemaËku, moæda ti ne bi uzelo
mnogo vremena ako bi se navratio kod mene u Zürich. To bi bila jedna dobra prigoda
da se nas dvojica ispriËamo, kako bi ti imao kompletniju sliku naπih namjera i kako
bi mogao svojim prijateljima podrobnije objasniti naπu ideju. Kasnije bismo utvrdili
lakπe s kim imamo posla.
Preslik originalnog pisma
Ja ti otvoreno kaæem da nerado izlazim pred nepoznate ljude. To Ëinim jedino i
na osnovu onoga u koga ne sumnjam. Dakle ja bi bio spreman doÊi i u ©vedsku na
osnovu tebe, jer sigurno znamo s kim imaπ posla. Doi ovdje i sigurno se neÊeπ
pokajati. Razgovarat Êemo o svemu onome πto ti bude nejasno. Mene moæeπ dobiti
izmeu nedjelje i srijede od 22,00 - 7,00, dakle cijelu noÊ, na ovom broju: 01-211 59
17. Evo ti takoer moja privatna adresa, koju nikome ne smijeπ dati. Ona glasi:
Tolebovegen 34, 8049 Zürich. Ako budeπ doπao nenajavljeno tako da imaπ adresu
za taksi. Takoer moæeπ navratiti kod Franje, jer adresu veÊ imaπ. Ali svakako bi
bilo dobro, ako bi se odluËio dolaziti da se prije najaviπ.
Puno prijateljskih pozdrava tebi i prijateljima i za ovaj put neka bude tako.
Stanko NiæiÊ
Sve za Hrvatsku
250
Nad ponorom pakla.pm65
250
27.02.01, 16:34
Stanko NiæiÊ - borac za Hrvatsku
Vrloga hrvatskog domoljuba Stanka NiæiÊa poznavao sam samo putem pisama
sve do godine sedamdeset treÊe kad smo se osobno upoznali u ©vicarskoj, na Marijinu
hodoËaπÊu. Od tada smo, preko pisama, imali jaËu suradnju i povjerenje na planu
hrvatske oslobodilaËke djelatnosti. Razmjenjivali smo pisma koja su se odnosila na
planiranje i dogovaranje hrvatske oslobodilaËke promidæbe u Ëemu je Stanko bio
posebno aktivan. Stanko je djelovao na podruËju ©vicarske preko Hrvatskog radnika,
glasila Hrvatskog radniËkog saveza Europe - Pozdrav Domovini. Kako je Stanko
NiæiÊ bio jako obrazovan, marljiv i odan prijateljima i domovini Hrvatskoj, njegova
rijeË cijenila se i poπtivala u hrvatskim emigrantskim krugovima. K tome, znao je
dobro pripremati i plasirati promidæbeni materijal u korist zarobljene Hrvatske.
Stanko NiæiÊ
Izdao je viπe promidæbenih letaka s nacionalnim predznakom, bio je jedan od
urednika Hrvatske revolucije, te autor skripte Hrvati, traæimo kongres. Napisao je
jako dojmljiv tekst In memoriam - fra Branko MariÊ, bio je suradnik u pisanju
Uputnika hrvatskim borcima za slobodu Domovine, a napisao je i izdao joπ mnogo
dobrih tekstova koji su bili od velike koristi hrvatskoj oslobodilaËkoj djelatnosti.
Stanko nije bio stranËar, veÊ iskreni hrvatski borac za slobodu domovine Hrvatske.
On nije nasjedao podjelama meu Hrvatima, za njega je dobro doπao svatko tko je
djelovao u korist Domovine. Pripadnici svih politiËkih pogleda, a napose
revolucionari, vidjeli su u njemu istinskog borca za slobodu domovine Hrvatske.
251
Nad ponorom pakla.pm65
251
27.02.01, 16:34
Tajna smrti Stanka NiæiÊa
Prije nego πto sam poπao na put za Austriju, javio sam se Stanku i dao mu na
znanje da Êu vjerojatno u Austriju na lijeËenje.
20. kolovoza 1981. godine krenuo sam iz ©vedske i stigao u München 21.kolovoza
1981., a ne onako kako su zli jezici poslije πirili glas da sam u Münchenu boravio
deset dana. Stanko me zamolio, ako poem na taj put, da mu se javim i da Êemo se
sastati gdje ja æelim. U posljednje vrijeme Stanko mi je govorio da svu poπtu i sve
πto πaljem, πaljem na adresu Franje MacukiÊa, πto sam i Ëinio. Iz Münchena sam
poslao brzojav o svom dolasku, na Franju MacukiÊa, i napisao mu dva telefonska
broja, jedan veleËasnog Vilima Cecelje iz Salzburga, a drugi Jakova »irka. Bilo je
to radi dogovora gdje da se sastanemo, u Münchenu ili u Salzburgu, jer sam ja bio na
tom putu. Kasnije sam zvao nekoliko puta u Salzburg veleËasnog Cecelju i pitao je
li se tko javljao. Meutim, iz ©vicarske se nije javio nitko. Mislio sam da je Franjo
negdje na odmoru s obitelji i da nije imao tko NiæiÊu uruËiti brzojav.
OdluËio sam poslati novi brzojav na Stanka NiæiÊa. U brzojavu sam naveo da se
javi u Austriju ili da doe u München, ili da se sutradan u deset sati javi na broj u
poπti kojeg sam naveo u brzojavu. Te sam noÊi prespavao u Münchenu, a sutradan
22.kolovoza 1981. krenuo prema poπti na telefonski razgovor sa Stankom. U 10 sati
javio se Stanko; kratko smo razgovarali. Pitao sam gdje Êemo se sastati, u Münchenu
ili u Salzburgu. Stanko mi je odgovorio:
- Slavko, ja ne mogu doÊi vani, nemam vizu za NjemaËku i Austriju, nego ti doi kod mene.
Rekao sam mu da idem za Austriju s namjerom da se lijeËim ili pronaem
odgovarajuÊe ljeËiliπte.
- Ima i ovdje ljeËiliπta, a cijene su skoro svugdje iste - napomenuo mi je.
Obostrana æelja je bila da se veÊ jedanput sastanemo i uæivo porazgovaramo. Taj
susret me istinski veselio, a i Stanko se iskreno radovao. ObeÊao sam Stanku da Êu
doÊi joπ tog dana, ili najkasnije sutra tj. u nedjelju. Oko podne stigao je brat Jakov
»irko iz Salzburga s kojim sam se zadræao u jednom restoranu, sve do veËeri. Poπto
je veÊ bilo kasno, putovanje sam odgodio za sutradan. Nazvao sam broj Franje
MacukiÊa. Javila se jedna æenska osoba koja mi je rekla:
- Ovdje nema ni Franje ni Stanka, ako imate neku poruku moæete je meni ostaviti.
Zamolio sam je da prenese Franji i Stanku da ja ne mogu te veËeri doÊi u ©vicarsku,
i neka se ne ljute. PoruËio sam da Êu doÊi sutra.
- Kad poem, javit Êu se. HoÊete li biti kod kuÊe? - priupitao sam.
Æena mi je odgovorila da Êe biti kod kuÊe cijeli dan. Bilo je veÊ kasno kad smo
»irko i ja krenuli za Ingolstadt. Tu smo odsjeli kod Jakiπina brata Tadije i prespavali.
Ujutro, 23.kolovoza 1981., bila je nedjelja, Jakiπa me odvezao na kolodvor u Ingolstadt.
252
Nad ponorom pakla.pm65
252
27.02.01, 16:34
Nagovarao me da ne putujem toga dana, ali bio sam odluËan jer su me u ©vicarskoj
Ëekali NiæiÊ i MacukiÊ kojima sam obeÊao doÊi. U Münchenu sam siπao s vlaka
kako bih presjeo na vlak za Zürich. Za vrijeme Ëekanja na polazak vlaka München Zürich, iskoristio sam priliku i nazvao MacukiÊa, ali se nitko nije javljao. Vlak je u
Zürich stigao sa zakaπnjenjem. Uzeo sam taksi i odvezao se do NiæiÊeva stana. Taksist
me Ëekao dok sam zvonio na vratima, ali se nitko nije javljao. Dao sam taksistu broj
telefona i on je nazvao hotel. Krenuli smo u smjeru hotela. Umjesto hotela “Kintli”
taksist je mislio da se hotel zove “Citi”, te me pred njim ostavio. Kada sam pitao za
Stanka NiæiÊa rekli su mi da ne radi tu, te me uputili do pravog hotela.
Ponovno sam uzeo taksi i stigao pred hotel. VeÊa skupina stranih gostiju upravo
tada je ulazila u hotel. IduÊi prema recepciji ugledao sam Stanka dok je s nekim
telefonski razgovorao na hrvatskom jeziku. SrdaËno smo se pozdravili i poËeli
razgovarati. Rekao mi je da su me Ëekali sve dok nije morao otiÊi na posao. Gosti su
nas Ëesto prekidali u razgovoru. Pitao sam Stanka je li mu MacukiÊ predao brzojav.
On je odgovorio da nije, jer bi se odmah odazvao, isto kao πto se odazvao na brzojav
koji sam poslao na njegovu adresu. To mi nije bilo drago Ëuti. Rekao mi je da je pod
strogim policijskim nadzorom. Ni to mi nije bilo drago. Bio sam jako umoran, noge
su mi bile nateËene. Zamolio sam ga da me smjesti negdje na spavanje kako bih se
odmorio. Odgovorio mi je da sam njegov gost i da mogu spavati jedino kod njega u stanu.
- Tu ti je najsigurnije. Odmori se dok ja doem ujutro u osam sati. »ekali smo te sve
dok ja nisam morao na posao - dodao je Stanko.
Nisam ga upitao s kim me Ëekao, jer sam mislio na njega i MacukiÊa. On mi je
MacukiÊa prikazao kao najvjernijeg prijatelja, jer sam poπtu i sve drugo slao na
njegovu adresu. Smatrao sam da mu je MacukiÊ iskreni prijatelj. NaruËio je taksi i
rezervirao stol i veËeru u jednom usputnom restoranu. Joπ mi je rekao:
- »im veËeraπ, ako ti nitko ne doe za stol, idi odmaraj, pa Êemo se razgovarati sutra
kad ja doem s posla.
Nisam znao na koga je mislio da treba doÊi za moj rezervirani stol.
- Kad budeπ otvarao vrata stana, ima iza vrata jedna stolica i pepeljara na njoj; kad
vrata otvoriπ, stolica se pomakne,a pepeljara padne. Ti se nemoj uplaπiti, jer to Ëinim
iz sigurnosnih razloga zato πto sam primijetio da mi netko ulazi u stan - upozorio
me Stanko na kraju.
Bilo je neπto prije devet sati naveËer, kada je naruËeni taksi stigao. Stanko mi je
dao kljuË i u dæep mojega sakoa stavio sto franaka. Rekao sam mu da imam novaca,
a on je odvratio rijeËima:
- Ti si, Slavko, moj gost i dok si kod mene neÊeπ platiti niπta!
- Sutra u osam - ponovio je.
253
Nad ponorom pakla.pm65
253
27.02.01, 16:34
Kad sam sjeo u taksi, vozaË je samo πutio. Nismo odmah krenuli, jer je taksist gledao
u plan grada. Pitao sam ga zaπto Ëekamo. ReËe mi da ne zna koji je to restoran.
Telefonirao je i nazvao nekoga, ali ga nisam niπta razumio, jer je razgovarao na
dijalektu. Dovezao me do restorana Magi. Platio sam taksi i krenuo u restoran. U
restoranu sam rekao osoblju da sam iz hotela Kintli, pa su me smjestili u desni kut
restorana gdje je bio rezerviran stol za hotel Kintli. Stol je bio uz veliki stakleni
prozor koji je gledao na glavnu cestu. Sjeo sam i naruËio veËeru. Poslije veËere sam
osjetio jake bolove u nogama i zamolio konobaricu da mi naruËi taksi. »ekao sam,
ali taksija nije bilo. Otiπao sam do πefa kojega sam zamolio da mi nazove taksi. ©ef
je rekao mladiÊu iza πanka da nazove taksi. MladiÊ mu je odgovorio da telefon ne radi.
©ef me uzeo za ruku, kreÊuÊi prema izlazu. Uskoro je naiπao jedan taksi kojega
je πef restorana zaustavio. Zahvalio sam se i pozdravio sa πefom, a taksistu sam dao
adresu NiæiÊeva stana. Vozili smo se priliËno dugo dok nismo naπli ulicu Tolebovegen
34. Kad sam izaπao iz taksija bilo je negdje oko jedanaest sati.
Vrata stana otvorio sam paæljivo kako mi je Stanko i rekao. Stolica se pomakla,
a pepeljara je pala. Istuπirao sam se, popio lijek, legao, i odmah zaspao. Bio sam
jako umoran. Iza sna me probudilo zvono. Joπ nisam potpuno doπao k sebi, ali sam
po satu vidio da to ne moæe biti Stanko. Upitao sam tko je.
- Policija! - Ëuo sam odgovor.
Prepao sam se, jer nisam imao niπta za obranu. Kada sam se uvjerio da Êe policija na
silu otvoriti vrata, otvorio sam i uvjerio se da se zbilja radi o policiji. Bilo je oko pola
tri ujutro. Policija me pitala stanujem li ovdje, a ja sam odgovorio da sam tek sinoÊ
stigao i da spavam tu u stanu svog kolege koji treba doÊi ujutro oko osam sati s posla.
Inspektor mi je saopÊio tuænu vijest da je Stanko NiæiÊ ubijen.
Rekao mi je da se spremim i uzmem svoje stvari.
Kad smo napustili stan, vidio sam da su ga zapeËatili. Policijskim kolima smo
poπli prema Zürichu i nakon dulje voænje stigli u policijsku kasarnu. Za dvadesetak
minuta stigla je prevoditeljica, koja je prevodila moju izjavu. Primijetio sam da
tumaËica krivo prevodi. Stalno se smjeπkala kao da se veselila smrti pokojnog Stanka
NiæiÊa i neprilikama u koje sam upao. Traæio sam da mi promijene prevoditelja.
Druga prevoditeljica je korektno prevodila i bila je pristojna.
Za vrijeme istrage traæio sam da Stankovi prijatelji koji su znali za moj dolazak,
a napose Franjo MacukiÊ, kaæu istinu o mojemu dolasku. Meutim, ni jedan od njih
se Ëak nije ni pojavio. Posebno sam traæio da sasluπaju Franju MacukiÊa, jer je on
znao sve o mojemu dolasku. Na to mi je tumaËica odgovorila da on ne æeli Ëuti ni za
mene niti za Stanka. Tog momenta suze su mi navrle na oËi, æaleÊi pokojnika jer je
on MacukiÊu najviπe vjerovao, a ovaj sad ne æeli Ëuti ni za mrtvog Stanka.
Pitao sam se zaπto je taj Ëovjek tajio ono πto je znao, premda su istraæni organi
ustanovili da je sva poπta izmeu mene i NiæiÊa iπla preko njega. Na sasluπanju sam
254
Nad ponorom pakla.pm65
254
27.02.01, 16:34
upitao kako to da MacukiÊ nije znao za moj dolazak kad je o mojemu dolasku bio
obavijeπten brzojavom. Kad sam to rekao, organi sigurnosti su odmah, putem poπte,
utvrdili da je MacukiÊ dobio brzojav. ©to su istraæni organi poduzeli dalje protiv
MacukiÊa, nije mi poznato.
Najteæe mi je palo ispitivanje koje se odnosilo na NiæiÊev podrum, jer nisam
znao o Ëemu se radi, a nisam ni znao da je on uopÊe imao podrum. Pitali su me je li
moje oruæje koje posjedujem kod kuÊe u ©vedskoj, a na koje sam imao zakonsku
dozvolu, i pristajem li da to pregleda πvedska policija. Traæili su dopuπtenje za pregled
moje poπte u ©vedskoj, kako bi ustanovili sadræaj pisama koja se odnose na mene i
Stanka NiæiÊa. Dopustio sam im da to uËine, πto je olakπalo posao istraænim organima.
Pronaenim pismima je dokazano da je izmeu mene i Stanka NiæiÊa postojala iskrena
suradnja na polju hrvatske oslobodilaËke djelatnosti.
3. studenog sasluπala me kriminalistiËka policija kojoj sam dao i otiske prstiju.
Istraga je veÊ bila pri kraju. Valja reÊi da su svi ljudi koji su sudjelovali u istrazi,
postupali ljudski prema meni. OmoguÊili su mi Ëak bolesniËku njegu, a doktor mi je
propisao najbolje lijekove za moju bolest.
12. studenog pozvan sam kod istraænog suca gdje sam, pored njega, zatekao jednog
zapisniËara, mojega odvjetnika dr. Alfreda Müllera i prevoditeljicu. Istraæni sudac,
putem tumaËice je rekao da sam slobodan i da Êu dobiti odπtetu za vrijeme provedeno
u pritvoru. Laknulo mi je nakon svega, zahvalio sam se Bogu:
- VeliËat Êu Te, Gospodine Boæe, jer si me odabrao, i nisi dao da se moji neprijatelji
nada mnom raduju.
Sudac mi je na kraju joπ kazao da su dobili dojavu iz ©vedske da je Stanko NiæiÊ bio
jugoslavenski agent, na πto sam reagirao rijeËima:
- To su obiËne podvale i laæi koje je servirala jugoudba!
Toga dana sam saznao da je, onu veËer kad sam ja stigao u ©vicarsku, Stankov
podrum bio prazan, a ujutro je u njemu pronaeno oruæje. To je bila teπka podvala
meni i Stanku kako bi nas optuæili kod πvicarskih vlasti za terorizam i nasilje.
Zbog toga su me stalno pitali jesam li bio u Stankovu podrumu. Tek tad mi je
bilo sve jasno.
Udbaπi su me pod svaku cijenu htjeli prikazati kao teroristu kod πvicarskih vlasti,
jer me fiziËki nisu likvidirali skupa sa Stankom NiæiÊem, πto im je sigurno bio cilj.
To potvruje Ëinjenica da su me svi tzv. Stankovi prijatelji utajili kako bi se sluËaj
zakomplicirao i kako bih ja odgovarao ili za Stankovu smrt ili za oruæje koje su oni
te noÊi postavili u Stankov podrum. Kad im to nije uspjelo, udbaπi su πirili glasine
da je Stanko NiæiÊ bio jugoslavenski agent πto je bila Ëista laæ.
Kad se stvar o NiæiÊevu sluËaju razjasnila i kad su me istraæni organi oslobodili
optuæbe, zahvalio sam sucu i ostalima, a on mi je rekao da zasluga pripada najviπe
mojemu odvjetniku Alfredu Mülleru.
255
Nad ponorom pakla.pm65
255
27.02.01, 16:34
Pri izlasku iz zatvora doËekao me fra Lucijan KordiÊ kod kojega sam prenoÊio.
Kao stari prijatelji dugo smo razgovarali o mojim nedaÊama. Fra Lucijanu je bilo
æao πto mu se nisam javio prije dolaska. Rekao mi je da bi me smjestio negdje
drugdje, a nikako u Zürichu jer je on vrlo opasan za hrvatske emigrante. Od Lucijana
sam se telefonom javio vlË. Vilimu Cecelji u Salzburg, a nakon kraÊeg razgovora
vlË. Cecelja mi je rekao:
- Hitno kuÊi æeni i djeci! Vidiπ li koliko je ubijenih Hrvata dok si ti bio u pritvoru u
©vicarskoj. Moraπ prvim zrakoplovom za ©vedsku!
Sutradan sam napustio Zürich i zrakoplovom odletio za Dansku, odakle sam
vlakom otputovao za ©vedsku.
Stigao sam u hladnu, ali ipak meni dragu, moju novu domovinu ©vedsku.
Ovom prigodom æelim zahvaliti svima koji su mi bili pri ruci kada mi je bilo
najteæe, a to su prije svega: vlË. Vilim Cecelja, fra Lucijan KordiÊ, fra Vjekoslav
LasiÊ, g. Ante MiletiÊ (koji je Ëesto telefonirao mojim najbliæima i davao im utjehu),
kumovi Ivan Beljo i Josip Bacelj s obiteljima, braÊa »irko, sestra Marija, Ivan Prusac,
Franjo BabiÊ, kao i mnogi drugi suborci, znanci i prijatelji.
OsjeÊam duboko poπtovanje prema pokojnom Stanku NiæiÊu Ëasnom Ëovjeku i
velikom hrvatskom domoljubu koji najvjerojatnije nije htio otkriti, svojim i mojim
neprijateljima, mjesto gdje sam se nalazio te tragiËne noÊi.
Tajanstveno pismo
IduÊe godine dok sam se nalazio u bolnici, u ©vedskoj, stiglo je pismo od meni
nepoznate osobe imenom Mladen PogaËiÊ. Ta osoba je znala da se ja i fra Lucijan
KordiÊ poznajemo od mojega djetinjstva, dok je fra Lucijan bio u gradaËkoj æupi
kao sveÊenik i predavao mi vjeronauk prije bijega pred okupatorom domovine
Hrvatske, godine 1945.
U pismu je pisalo:
4.9.1982.
JuËer, 3.9.1982. godine, petak, bio sam u posjeti kod patera Lucijana KordiÊa.
Od njega sam dobio vaπu adresu. Pater Lucijan je obeÊao da Êe vam napisati jedno
pismo u kojem Êe vam najaviti moje pismo. Pokojnog Stanka NiæiÊa poznavao sam
dobro, vi ste trebali doÊi vlakom u Zürich u 13 sati ili prije. Pokojni Stanko je
rezervirao stol za Ëetiri osobe u restoranu “Clipper - Zurich” koji se nalazi odmah
pored æeljezniËke stanice. Vi ste zakasnili , uzeli taxi i doπli u hotel “Kintli” gdje ste
naπli Stanka. To je bila nedjelja 24. 8. 1981. godine. Isti dan naveËer oko 20 sati
256
Nad ponorom pakla.pm65
256
27.02.01, 16:34
Preslik pisma Mladena PogaËiÊa
257
Nad ponorom pakla.pm65
257
27.02.01, 16:34
ponovo ste doπli do Stanka u hotel gdje je Stanko nastupio u sluæbu u nedjelju u 20
sati. Stanko je ubijen oko 23,45 sati, a vi ste uhapπeni u njegovu stanu oko 1-2 ujutro
u ponedjeljak. Meni je jako æao πto ste imali takav uæasan peh πto se kaæe ni krivi ni
duæni. Svrha vaπeg dolaska je bio novac πvedskih Hrvata. Ja vam ovo ne piπem da bi
vas provocirao nego da vam upravo pokuπam dokazati da nisam nikakav provokator.
Sa Stankom NiæiÊem je zadnji tjedan prije njegove smrti spavao u stanu Slavko BoæiÊ,
Dalmatinac iz okolice Zadra. Taj isti je posjedovao kljuË od Stankova stana.
U subotu 23.8.1981. godine je Slavko BoæiÊ izgubio kljuË od Stankova stana.
Izjava Slavka BoæiÊa:
“Ja sam bio kod Stanka NiæiÊa u stanu od 13,30 sati do 14,30 sati. U to vrijeme
sam bio sa Stankom u stanu i nisam vidio i upoznao Slavka GrubiπiÊa. To je bilo u
nedjelju 24.8.1981. godine. “
Æelio bih znati da li ova izjava Slavka BoæiÊa odgovara istini. Da li ste vi u to
vrijeme bili u stanu. Ako ste bili da li ste sreli neku nepoznatu osobu. ©ta vam je
pokojni Stanko izjavio o izgubljenom kljuËu. Molim vas da mi napiπete pismo pisaÊom
maπinom, jer kao πto sam vidio iz dopisnice koju ste poslali pateru Lucijanu, ja
nisam u stanju dobro Ëitati vaπ rukopis. Vi javljate da se nalazite u bolnici, pa vam
ja ovom prilikom æelim brzo ozdravljenje. Ja se nadam da Êe vas moje pismo naÊi na
kuÊnoj adresi, jer adresu od bolnice nemam.
A sada primite puno pozdrava od PogaËiÊ Mladena.
Pismo je bilo provokatorsko s obzirom na to da sam stigao u Zürich poslije 19
sati i zbog toga πto je vlak tada kasnio dvadesetak minuta, a ne u 13 sati s nekim
zakaπnjenjem kako veli PogaËiÊ. U vezi BoæiÊa mene nikada nitko nije ni pitao niti
me je s njim upoznao prije ili poslije, a ni za vrijeme dok sam bio pritvoren. Stanko
mi ga nikada nije spominjao. Nije spominjao ni izgubljeni kljuË, veÊ mi je rekao da
se ne bojim spavati u stanu, jer za njegov stan nitko ne zna. U pismu se PogaËiÊ pere
i kaæe da ne mislim da je on provokator. Iz pisma vidim da PogaËiÊ zna da je Stanko
rezervirao Ëetiri mjesta u restoranu “Clipper” i sada bi PogaËiÊ trebao znati tko su te
dvije osobe bile uz Stanka i zaπto se nikada nije izjasnio, ni on niti MacukiÊ, o
osobama koje su me Ëekale sa Stankom.
U svakom sluËaju bilo je tu puno toga Ëudnog. Pokojni Stanko je moæda previπe
vjerovao odreenim ljudima, a nejasno je zbog Ëega se nitko nije pojavio ili neËim
oglasio nakon πto je Stanko ubijen. Za vrijeme istrage zahtijevao sam da Stankovi
prijatelji daju izjavu u svezi moga dolaska u ©vicarsku, jer su s tim bili sigurno
upoznati, a napose MacukiÊ, ali je moj odvjetnik putem tumaËa rekao:
- Stankovi prijatelji ne æele Ëuti ni za tebe niti za Stanka.
258
Nad ponorom pakla.pm65
258
27.02.01, 16:34
Tad mi je bilo joπ jasnije zaπto MacukiÊ nije predao Stanku brzojav. No sigurno
je to da su jugoobavjeπtajne sluæbe znale puno viπe nego πto se mislilo. Ni stan u
kojem sam spavao nije bio nepoznat, kao πto je Stanko mislio, jer kako bi ga, inaËe,
pronaπla policija.
Stvari su mi postale sumnjive joπ onda kad sam saznao da Stanko nije dobio
brzojav koji sam poslao, po njegovu savjetu, na MacukiÊa.
OËito je netko od bliæih suradnika zloupotrijebio iskrenost ovoga vrijednog i
poπtenog hrvatskog domoljuba za Judine πkude.
Vjerujem da Êe jednoga dana u Hrvatskoj zavladati sud pravde i da Êe se morati
razjasniti istina o tajanstvenoj smrti Stanka NiæiÊa i drugim zloËinima poËinjenim
nad hrvatskim domoljubima diljem svijeta. Stankovi laæni prijatelji morat Êe objasniti
svoju ulogu u svemu tome.
Nacionalna djelatnost Hrvata u Norveπkoj
Koncem pedesetih u Norveπku je stigla prva skupina Hrvata izbjeglica iz
austrijskog logora, a zatim i iz Italije. Bile su to uglavnom osobe slabijeg zdravlja,
ranjenici i bolesnici. U to doba skandinavske su zemlje poËele primati Hrvate iz
austrijskih i talijanskih logora. U odnosu na neke druge zapadne zemlje, Norveπka
je bila jako siromaπna zemlja. Uvjeti æivota za naπe ljude su bili jako teπki, osobito
se teπko rjeπavalo stambeno pitanje.
Ove skupine emigranata stupile su u vezu s Hrvatima u ©vedskoj koji su veÊ bili
organizirani u redovima Hrvatskog oslobodilaËkog pokreta na Ëelu s hrvatskim
Ëasnikom Ilijom MarinËiÊem iz ÆepËa. Odræavali su redovite meusobne veze, πirili
hrvatski tisak i ostale materijale oslobodilaËkog karaktera, te su redovito dolazili na
proslavu 10. travnja i godiπnje skupπtine organizacije u Göteborgu, Stockholmu, Malmöu...
Godine 1967. stigao je veliki broj Hrvata na privremeni rad u Norveπku iz svih
krajeva Domovine - Like, Slavonije, Dalmacije, Bosne. Ubrzo se osnovao ogranak
Ujedinjeni Hrvati dr. Ante StarËeviÊ pri Hrvatskom oslobodilaËkom pokretu. Koncem
1968. godine ovaj ogranak je prestao s radom zbog raseljenosti Ëlanova po norveπkim
gradovima. Godine 1968. u Norveπku stiæe i Vinko MariÊ s ciljem ponovnog
okupljanja Hrvata u jedinstvenu politiËku organizaciju u Norveπkoj koja Êe djelovati
na osloboenju domovine Hrvatske. G. MariÊ je uspio veÊ 1969. godine obnoviti
ogranak Dr. Ante StarËeviÊ, koji poËinje ponovno djelovati na promicanju istine o
Hrvatima. Premda je Udba preko jugoambasada i hrvatskih izroda pokuπavala omesti
rad i ubaciti se meu djelatnike, ogranak je uspjeπno djelovao. Sluæili su se inaËe
najprljavijim metodama, prijetili nam likvidacijom, a imali su potporu u Norveπkoj
259
Nad ponorom pakla.pm65
259
27.02.01, 16:34
vladi koja je bila naklonjena Beogradu. Beogradska prljava maπinerija nas je
uglavnom nazivala faπistima, nacistima, teroristima i razbojnicima, kako bi nas πto
viπe ocrnila kod norveπkih vlasti. Izgubili su bitku; oni su slabili, a mi smo sve
viπe jaËali.
Koncem 1970. u ©vedsku stiæe prvi misionar za cijelu Skandinaviju, sin ponosne
Hercegovine, dominikanac veleËasni Vjekoslav LasiÊ, koji je od tad jednom mjeseËno
u Oslu dræao svetu misu za Hrvate. G. MariÊ istiËe kako se upoznao s LasiÊem 1970.
godine i kaæe kako je taj veliki vjerouËitelj i Hrvat svugdje u svijetu srdaËno doËekivan
i priman, jer je uvijek branio Boga i hrvatsku pravicu. Godine 1971. osnivamo
Hrvatsko-norveπku zajednicu pod okriljem Hrvatskog oslobodilaËkog pokreta.
Druπtvo je prijavljeno kod norveπke policije za strance. Organizirali smo veliku
sveËanu proslavu 10. travnja na koju je doπao velik broj Hrvata iz svih krajeva
©vedske. Odræavali smo redovite proslave. Imali smo dosta problema s norveπkim
sredstvima javnog priopÊavanja koja su nas napadala. Zauzvrat smo okupili naπe
prijatelje: novinare i intelektualce, te aktivnije krenuli u medijski obraËun s naπim
neprijateljima. Norveπko javno mnijenje je iznenadio obrat situacije, jer su do tada
sluπali samo negativne stvari o Hrvatima. Na televiziji su se znale voditi debate
norveπkih pisaca, povijesniËara i filozofa. U svim ovim teπkim danima najviπe su
nam muke zadavali oni Hrvati koji su se nazivali drugovi Jugoslaveni.
Na proslavi 10. travnja u Oslu
Lijevo Josip Ljubas, u sredini Stipan RuæiÊ( pripadnik “Katarine Zrinjske” iz Göteborga)
u narodnoj noπnji, desno predsjednik Hrvatsko-norveπke zajednice Vinko MariÊ
260
Nad ponorom pakla.pm65
260
27.02.01, 16:34
Reakcija na ubojstvo hrvatskog domoljuba
Stipe MikuliÊa u Falkenbergu
Prijevod iz “Vimmerby Tidninga” - ulomak iz Intervjua
Ubojstvo hrvatskog domoljuba Stipe MikuliÊa prije nekoliko dana uzbunilo je
mnoge, a osobito Hrvate, kojih ima na desetke tisuÊa koji æive i rade u ©vedskoj.
OËigledno se radi o politiËkom ubojstvu. Pitamo se hoÊe li slijediti i druge likvidacije.
Zna se da postoji tzv. crna lista kod jugoslavenskih agenata, Ëiji je glavni zadatak
provociranje, teroriziranje i likvidiranje Hrvata.
Imali smo susret s predsjednikom Hrvatskog radniËkog saveza za Europu,
Slavkom GrubiπiÊem, koji je nastanjen u Silverdalenu i zaposlen u tvornici papira.
Zamolili smo ga da nam kaæe svoje miπljenje o ovim dogaajima. Slavko je doπao u
©vedsku prije πest godina iz Austrije kamo je pobjegao iz Jugoslavije.
Stipe MikuliÊ
Gospodin GrubiπiÊ je komentirao ovaj tragiËni dogaaj:
- Nismo teroristi. Mi se borimo za slobodu domovine Hrvatske, to svi znaju,
meutim, kad Êe taj san biti ostvaren to nitko ne zna. Moæda to bude sutra, a moæda
za pedeset ili sto godina. Jugoslavenski agenti koji djeluju u ©vedskoj imaju samo
jedan cilj pred oËima, a to je prikazivanje Hrvata kriminalcima i teroristima, ali
261
Nad ponorom pakla.pm65
261
27.02.01, 16:34
unutar Hrvatskog oslobodilaËkog pokreta zabranjeno je svako djelovanje izvan
hrvatskih granica i to je poput Svetog pisma. Strah. Jesam li uplaπen?! ©to da
odgovorim na to pitanje. Sigurno se ponekad neugodno osjeÊam. To se ne moæe
zanijekati, pogotovo kad se suoËavamo sa stvarnoπÊu poput one u Falkenbergu ubojstvo Stipe MikuliÊa. Znam da je i moje ime bilo na tzv. crnoj listi, jer je godine
1971. πvedska tajna sluæba naπla takvu listu kod jednog jugoslavenskog agenta u
kojoj je bilo i moje ime. Hrvati su najveÊa skupina doseljenika u ©vedskoj. Ima ih
oko trideset tisuÊa. Meutim, sukobi izmeu Srba i Hrvata u ©vedskoj tek su neznatni.
Osobno sam proteklih godina doæivio tek jedan neugodan susret. Nedavno sam
doæivio neπto sliËno u vlaku izmeu Münchena i Hamburga, ali tada je sve dobro proπlo.
©to kanite uËiniti da se zaπtitite od jugoagenata i beogradske neprijateljske
propagande?
U svakom sluËaju pojaËati djelatnost hrvatske nacionalne promidæbe u svrhu
obznanjivanja istine i raskrinkavanja jake promiæbe naπih neprijatelja koji nas blate
po Ëitavom svijetu. Upravo pripremam knjigu o Hrvatskoj i njezinoj povijesti koja
je Ëesto bila krvava. Knjiga Êe biti bogato ilustrirana mnogim okrutnim slikama
tortura i progona od strane partizana i jugoslavenskih komunista. Bit Êe izdana na
Ëetiri jezika u jednom uvezu: hrvatski, πvedski, njemaËki i engleski. Hrvatska i
njemaËka verzija je veÊ gotova, Ëekamo πvedski i engleski prijevod. Nadam se da Êe
ljudi koji budu Ëitali knjigu dobiti dragocjenu sliku o Hrvatima i o prilikama koje
danas vladaju u naπoj zarobljenoj Domovini. Osobno mislim da mnogi do sad imaju
pogreπno miπljenje o onome πto se doista dogaa - zakljuËio je Slavko GrubiπiÊ.
Udba mi zapalila svu imovinu
Kad sam poslao prijavu Patentnom uredu da mi patentiraju aparat, stupio sam u
vezu s njihovim predstavnikom u Värnamu koji mi je rekao da takav aparat ne postoji
u njihovu registru i da mogu vrπiti sve pripreme, kako bi proizvodnja aparata mogla
poËeti po dobivenom patentu. Kupio sam jednu veliku stambenu zgradu sa dvanaest
stanova i sedam samaËkih soba, te velikom dvoriπnom zgradom i dvanaest garaæa.
To mi je jeftino prodala tvornica u kojoj sam radio. Cijena zgrade sa svim prateÊim
objektima bila je sto tisuÊa πvedskih kruna. Tek toliko da nije darovana ili dana
besplatno. PoËeo sam s renoviranjem dvoriπne zgrade za radionicu. Prikupljao sam
razne alate i pomagala za proizvodnju aparata. No, moj optimizam i stvaralaËku
volju razorio je poæar koji je buknuo u zgradi 16. lipnja 1979. godine. Brzo su doπli
vatrogasci jer su bili udaljeni svega tristotinjak metara od zgrade. Kako je zgrada
bila drvena, vatrogasni struËnjaci su potvrdili da je na mjestu izbijanja poæara bila
temperatura oko devetsto stupnjeva celzijevih, zbog Ëega je brzo izgorjela.
262
Nad ponorom pakla.pm65
262
27.02.01, 16:34
Kompleks zgrada vlasniπtvo Slavka GrubiπiÊa u Silverdalenu (©vedska).
Udbaπi su ih zapalili 1980.
Slika radionice Slavka GrubiπiÊa u Silverdalenu koju su zapalili udbaπi 1979.
263
Nad ponorom pakla.pm65
263
27.02.01, 16:34
Neprijatelj je saznao da sam radionicu trebao uskoro osigurati kod osiguravajuÊeg
zavoda. Meutim, preduhitrili su me podmeÊuÊi poæar kako bih ostao bez imovine.
OsiguravajuÊi zavod je, doduπe, popravio zgradu, ali mi nije niπta platio za izgorenu
opremu i namjeπtaj, jer niπta nije bilo osigurano. Bile su osigurane samo dvoriπna
zgrada sa stambenom zgradom. OdluËio sam ne praviti radionicu jer sam znao da Êe
je neprijatelj ponovno zapaliti. PoËeo sam obnavljati stambenu zgradu. Obnova zgrade
trajala je skoro godinu dana. U obnovljenu se zgradu uselilo jedanaest obitelji i dva
samca. Mislio sam da Êu odsad biti miran i da nitko neÊe zapaliti stambenu zgradu u
kojoj æive obitelji s djecom.
Grdno sam se prevario. Naime, u noÊi 22. listopada 1980., deset minuta poslije
ponoÊi, zapaljena je obnovljena stambena zgrada. Brzo su stigli vatrogasci iz svih
okolnih opÊina. DomaÊi vatrogasci su bili udaljeni svega tristotinjak metara od
zgrade, ali ni uz najbolju volju vatrogasaca vatra se nije mogla lokalizirati, jer je
poæar izbio iznutra.
Doæivio sam uæasan πok. SreÊom, nitko nije nastradao. Sve su obitelji evakuirane
i smjeπtene u druge zgrade. Poslije uviaja iz osiguravajuÊeg zavoda “Folksan”,
pitali su me tko Êe naÊi graditelja za gradnju kuÊe, oni ili ja. Uputili su me na sve πto
trebam uËiniti prije poËetka gradnje. Rekao sam im da se kuÊa ne moæe graditi na
moje ime, jer Êe ponovno biti zapaljena. ZaËudili su se mojoj odluci, jer sam time
puno gubio. Ponovno sam rekao da nemam πto izgubiti, jer bih htio saËuvati goli
æivot i ne bih htio viπe gledati svoju imovinu u plamenu. Ostao sam bez ikakve
naknade. Potpisao sam sve, ostala mi je samo dvoriπna zgrada i cijeli plac na kojem
je bila stambena zgrada. Bio sam Ëvrsto uvjeren da hrvatski nacionalist, koji radi i
daje sve od sebe za dobrobit domovine Hrvatske, ne moæe imati niπta, jer ga neprijatelj
æeli uniπtiti, fiziËki, psihiËki i materijalno, kako ne bi bio sposoban pridonositi
osamostaljenju svoje Domovine. Kako je neprijatelj znao da borci za slobodu
Domovine daju sve od sebe za hrvatsku promidæbu, a znajuÊi da bih s dobivenim
novcem za proizvodnju aparata i za stanarinu financirao hrvatsku oslobodilaËku
djelatnost, zapalili su mi svu imovinu, radionicu i stambenu zgradu.
Usprkos velikom materijalnom gubitku nisam klonuo duhom, premda sam bio
teπko pogoen.
Otkriveni jugoteroristi u NjemaËkoj
Proπlo je bilo veÊ par godina nakon poæara kada mi se iz NjemaËke javio Jerko
GrubiπiÊ SikiriËiÊ apelirajuÊi:
- Zete, Ëuvaj se djece svojih prijatelja i rodbine! Ovdje se neki hvale kako su ti
zapalili radionicu i zgradu sa stanovima.
264
Nad ponorom pakla.pm65
264
27.02.01, 16:34
Kad sam ga upitao tko su ti ljudi, kazao mi je imena dvojice Posuπaka. Jedan je
Ivuk BeginiÊ, a drugi Milivoj BaπagiÊ. Prema njegovim rijeËima s njima su bili joπ
neki, meni nepoznati ljudi. Kad sam ove vijesti prenio svojoj æeni, rekla mi je da su
to njezini roaci. ZaËudio sam se kad mi je Jerko kazao da me ti ljudi poznaju, jer
oni nisu bili ni roeni kad sam ja otiπao iz Hercegovine. Bio sam joπ viπe πokiran
saznanjem da su ovaj teroristiËki i neprijateljski Ëin izveli tzv. Hrvati, Ëija stvarna
imena, zbog vlastitog dostojanstva i poπtovanja prema rodbini, ne æelim ni spominjati.
No, nije sve ostalo na tome. Prilikom mog povratka u Domovinu 1991. doπao mi
je u kuÊu jedan prijatelj i upozorio me da se trebam skloniti, jer je saznao da je
Milivoj BaπagiÊ zajedno s joπ jednim BeginiÊem (nije onaj isti πto mi je zapalio
imovinu u ©vedskoj) dobio zadatak da me likvidira. Æena mi je predloæila da odmah
krenemo za Zagreb, a potom u ©vedsku. Tako smo i uËinili. Meutim, u ©vedskoj
nisam imao mira, jer je zov Domovine bio jaËi od bojazni za vlastiti æivot. Za
nekoliko dana ponovno sam se vratio i stavio na raspolaganje obrani domovine Hrvatske.
Duπebriænik fra Vjekoslav LasiÊ
Kad sam doπao iz traiskirchenskog logora u πvedski useljeniËki logor Alvesta
godine 1969., saznao sam da je fra Vjekoslav LasiÊ stigao u Skandinaviju i primio
jednu od najveÊih katoliËkih æupa na svijetu. On je bio jedini hrvatski sveÊenik koji
je djelovao meu hrvatskim katolicima. Svake je godine za Gospojinu predvodio
Hrvate na hodoËaπÊu kod crkve u Oskarstremu koja se nalazi u blizini grada
Halmstada. Na tom su se hodoËaπÊu okupljali vjernici svih naroda, koji su æivjeli u
©vedskoj. Poljaci su sagradili tu crkvu na Ëast i slavu Gospe Blaæene kao zavjet koji
su obeÊali prilikom bijega iz Poljske.
Ubrzo po dolasku u Skandinaviju, jugoslavenske vlasti su poËele progoniti fra
LasiÊa jer je odræavao vezu s hrvatskom politiËkom emigracijom i istinskim hrvatskim
borcima za slobodu domovine Hrvatske. Nije smio zbog toga putovati u Domovinu.
U ©vedskoj je dobio politiËki azil, a 1978. i πvedsko dræavljanstvo. Slavio je svete
mise po cijeloj Skandinaviji. Bio je omiljen sveÊenik, vjerouËitelj i odgojitelj, kako
u vjerskom tako i u hrvatskom nacionalnom duhu. Kako bi fra LasiÊu skinuo habet,
neprijatelj se sluæio svim sredstvima. RaËunali su s tim da ga kao civila mogu lakπe
likvidirati. Usprkos svim pritiscima fra LasiÊ nije pokleknuo pred neprijateljem
domovine Hrvatske. Njegov je doprinos u radu Hrvatske katoliËke misije u
Skandinaviji od iznimne i neprocjenjive vrijednosti. Njegovo poznato geslo koje je
propovijedao glasilo je:
“Hrvati neÊe rijeπiti svoj nacionalni problem, dok sinovi juËeraπnjih ustaπa i
juËeraπnjih partizana jedni drugima ne pruæe ruku pomirenja.”
Pozivao se i na LuburiÊevu misao izreËenu u jednom govoru 1968. godine:
265
Nad ponorom pakla.pm65
265
27.02.01, 16:34
“Ruπiti Jugoslaviju, ruπiti je s Rusima i Amerikancima, ruπiti je sa svima koji je
ruπe, ruπiti je dijalektikom rijeËi i dijalektikom dinamita, ruπiti je bezuvjetno, jer ako
ima i jedna dræava koja nije zasluæila da opstane, onda je to Jugoslavija.”
Fra LasiÊ se osobito zauzimao za hrvatskog borca Miru BareπiÊa po dolasku iz
Paragvaja. Nije to mogla trpjeti Jugoslavija, jer je fra LasiÊ ustrojio Odbor za hrvatske
zatoËenike kojemu je bio na Ëelu. Jugoslavija je vrπila strahovit pritisak na πvedske
vlasti da fra LasiÊu onemoguÊe kontakte s Mirom BareπiÊem.
Fra Vjekoslav LasiÊ s vjernicima za vrijeme krizme u ©vedskoj
DjelomiËno su to i uspjeli putem jugoplaÊenika. Fra LasiÊ nije klonuo, ubrzo je
preuzeo svu brigu o Miri BareπiÊu. Iz dana u dan stizali su prosvjedi πvedskoj vladi,
katoliËkom vrhovniπtvu i biskupu u ©vedskoj, kao i kardinalu u Hrvatskoj da se fra
LasiÊ udalji iz Skandinavije. Udba je pomoÊu svojih douπnika, koji su se lijepili uz
fra LasiÊa prikazujuÊi mu se kao najveÊi hrvatski domoljubi, unakrsno pisala pisma
i prosvjede vjerskim duænosnicima u kojima su blatili LasiÊa laænim optuæbama,
kako bi ga sklonili. »uo sam to od viπe sveÊenika u Austriji, NjemaËkoj i Italiji.
Meu njima je bio msgr. Kreπimir ZoriÊ. Kad je mene pitao jesu li mi poznata neka
od tih imena u ©vedskoj, uvjerio sam se da su pisma protiv fra LasiÊa pisali
jugoplaÊenici i njihovi slugani, koji su se potpisivali laænim imenima kako bi unijeli
paniku meu Hrvate, a ne Hrvati Ëija su imena bila navedena na ovitku pisma ili u potpisu.
266
Nad ponorom pakla.pm65
266
27.02.01, 16:34
Fra LasiÊ je, meu ostalim, dræao propovijedi na posljednjem ispraÊaju pokojnog
Mije LijiÊa i pokojnog Stipe MikuliÊa. Te obje propovijedi, kao i ostalu njegovu
djelatnost na vjerskom i nacionalom polju, neprijatelji Hrvata su mu uzeli za
neoprostivi grijeh. Usprkos svim optuæbama jugoplaÊenika i hrvatskih izroda, fra
LasiÊ se nije dao slomiti. Nikada nije pokleknuo u radu kao duhovni voa svoga naroda.
Godine 1980. zabranjeno mu je govoriti misu na hrvatskom jeziku. Oproπtajna
misa na hrvatskom jeziku bila je te iste godine u Malmöu. Na misi je bilo viπe od
dvije i pol tisuÊe duπa. Bio je to Ëist dokaz da je bio omiljen kod naroda. Poslije toga
djeca su uvijek poslije mise pitala: - Gdje je onaj pravi fratar?
Nisu znali πto se dogodilo s pravim fratrom.
UoËi misa zaduπnica hrvatskim muËenicima Stjepanu RadiÊu i Bruni BuπiÊu, netko
je noÊu telefonom nazvao æupnika i rekao mu da je podmetnuta bomba u crkvi.
Radili su to kako bi omeli mise zaduπnice za hrvatske muËenike. Poduzete su sve
mjere sigurnosti za zaπtitu vjernika i crkvenog osoblja. Zbog sigurnosti je misa poËela
tridesetak minuta kasnije. Crkva je bila puna redara koji su po sluæbenoj duænosti
glumili vjernike. Svi su s velikom pozornoπÊu sluπali propovijed koju je fra LasiÊ odræao.
Spomenuo je ubijene Hrvate - Miju LijiÊa u Göteborgu i Stipu MikuliÊa u Falkenbergu.
Usprkos svim mukama koje je fra LasiÊ podnio, ostao je vjeran Bogu, Domovini
i hrvatskom narodu. Nikad nije pokleknuo pred svojim neprijateljima.
SjeÊanje na suborca i muËenika Ivana Tuksora
Srpske okupatorske vlasti zadale su joπ jedan teæak udarac hrvatskom narodu
postavivπi smrtonosan eksploziv koji je raznio hrvatskoga oslobodilaËkog borca i
Ëlana HOP-a gospodina Ivana Tuksora. Gospodin Tuksor je 28. kolovoza 1976.
godine krenuo na more, na godiπnji odmor sa svojom suprugom, meutim, neprijatelji
su mu priredili smrt, usred francuskoga grada Nice. Prema izjavi policijskih vjeπtaka
bomba je bila priËvrπÊena ispod automobila na strani vozaËeva sjedala i mogla je
eksplodirati u svakom trenutku kad bi uslijedilo manevriranje automobilom. Pukim
sluËajem, supruga pokojnog Tuksora, Anela, makar zadobivπi teæe ozljede, uspjela
je otvoriti vrata i iskoËiti na cestu. Tako je preæivjela. SreÊom, njihova
sedamnaestgodiπnja kÊi Gordana nije putovala s roditeljima. U toj nesreÊi bilo je
osam ozlijeenih osoba. Svjedoci zateËeni na tom mjestu kazuju da je eksplozija
odbacivala dijelove automobila na dvjesto metara uokolo. Ljudi su pokuπali ugasiti
poæar, ali im nije uspjelo.
Nekoliko se osoba ipak pribliæilo automobilu. Pokuπali su spasiti pokojnog Ivana,
koji je neprekidno vikao: - Spasite me! MladiÊ koji se najviπe borio da ga izvuËe
izjavio je da je njegovo lice bilo potpuno iznakaæeno, a umjesto oËiju vidjela se
samo straπna praznina. On je naglasio da je pokojnik, unatoË tome, bio pri svijesti,
sve dok nije izgorio.
267
Nad ponorom pakla.pm65
267
27.02.01, 16:34
Ivan Tuksor bio je istinski borac za slobodu hrvatskoga naroda. Isticao se u
promidæbenom radu kojeg smo πirili po zemljama slobodne Europe i dalekih
prekomorskih zemalja.
Godine 1975. mi Hrvati u ©vedskoj bili smo posebno izloæeni maltretiranju
jugoplaÊenika, jer su πvedske vlasti povjerovale jugoslavenskim laæima i podvalama
koje su uperene protiv nas koji smo djelovali i radili na nacionalnom polju, te su nas
i one dræale pod prismotrom. Nisam to mogao viπe trpjeti. OdluËio sam se u potpunosti
posvetiti raskrinkavanju hrvatskog neprijatelja i izdati knjigu o zloËinima
jugoslavenskih partizana i Ëetnika koji su zajedniËki ruπili i ubijali hrvatski narod u
domovini Hrvatskoj.
Obratio sam se Ivanu Tuksoru, kao i mnogim hrvatskim domoljubima da mi
pomognu pronaÊi dokazni materijal o zloËinima okupatora naπe Domovine, kako bi
πvedska i svjetska javnost vidjela pravu sliku i procijenila tko je zloËinac i ubojica
hrvatskog naroda. Jesu li to bili Ëasni branitelji domovine Hrvatske i hrvatskog naroda
ili partizani i Ëetnici pod jugoslavenskim vodstvom koji su se podijelili u crvene
boljπeviËke horde i srpske ËetniËke koljaËke postrojbe. Cilj im je bio zajedniËki borba protiv svega πto je hrvatsko, hrvatske domovine i hrvatskog naroda, u Ëemu
su se i ostvarili poËinivπi straπne zloËine koje su pripisali Hrvatima i hrvatskoj dræavi.
Brat Tuksor je pronaπao i poslao mi jednu knjigu pod naslovom La Croatie martyre
- Hrvatski muËenici. Uz knjigu mi je poslao opis slika i popratno pismo, koje glasi:
Hrvatski domoljub Ivan Tuksor
268
Nad ponorom pakla.pm65
268
27.02.01, 16:34
Nice, 18.3.1975.
Dragi prijatelju!
JuËer sam primio Vaπe pismo na koje Vam odmah odgovaram. U prilogu Êete
naÊi knjigu “La Croatie Martyre” s prijevodom natpisa po slikama. Nadam se da
Êete se moÊi snaÊi ovdje, za prvu ruku izvedenom prijevodu. Za sada zadræite knjigu
kod Vas. Nastojat Êu si pribaviti drugi primjerak. Nema tome tako dugo da sam
primio pismo od tajniπtva Hrvatsko-πvedske zajednice u vezi pjesmarice u desetercu
o smrti pokojnog Mije LijiÊa, koju ste vi sastavili. Ja sam pjesmaricu razdijelio
meu Hrvatima koja je posluæila vrlo dobro na polju hrvatske promidæbene
djelatnosti.
Eto toliko za danas na brzinu, iduÊi Êu put opπirnije.
U oËekivanju skorih vijesti od Vas, srdaËno Vas pozdravljam sa naπim vjeËnim
pozdravom.
Za dom spremni!
Vaπ Ivo Tuksor
Bacili su ga u Rajnu
U prosincu godine 1975. meu hrvatskim emigrantskim krugovima proπirila se
vijest o nestanku hrvatskog domoljuba Nikole Penave koji je æivio u Kölnu u
NjemaËkoj, a bio je rodom iz Batina kod Posuπja. Tek 4. sijeËnja 1976. u Rajni je
pronaeno njegovo mrtvo tijelo. Nepunih mjesec dana prije toga, njemaËka policija
je u Rajni naπla njegovu odjeÊu i jugoslavensku putnicu. Uzroci ubojstva nikada
nisu postali bjelodani, ali su postojale indicije da su zloËin poËinili jugoslavenski
agenti. Penava je bio suradnik emigrantskih krugova na polju promicanja ideje o
potrebi stvaranja hrvatske dræave; vrlo pouzdan, odluËan i samozatajan, πto upuÊuje
na Ëinjenicu da se radilo o politiËkom ubojstvu.
Uskoro se saznalo da je Nikola Penava neposredno prije svog nestanka prijavio
njemaËkoj policiji da su mu jugoslavenski agenti prijetili smrÊu na temelju Ëega je
njemaËka policija ovaj sluËaj tretirala politiËkim ubojstvom. Bio je to teæak udarac
obitelji Nikole Penave koji je ubijen daleko od rodne grude gdje je zaraivao kruh
za svojih sedmero djece od kojih je najmlae imalo tri mjeseca.
Indikativno je to πto je Nikola Penava proglaπen nestalim 8. prosinca, a veÊ
sutradan posuπka milicija je posjetila njegov dom u Batinu pitajuÊi je li doπao kuÊi,
jer im je javljeno da nije doπao na posao πto dokazuje da je i posuπka Udba bila
dobro obavijeπtena o njegovu ubojstvu i izvrπitelju zloËina. Smatra se da su ubojice
istoga dana javile posuπkoj Udbi da su uspjeπno obavile zadatak, joπ dok njemaËka policija
nije ni znala da je Penava nestao. Vjeruje se da su njegove ubojice takoer iz Posuπja.
269
Nad ponorom pakla.pm65
269
27.02.01, 16:34
Dobro sam se poznavao s Nikolom Penavom, a Ëesto smo i telefonski razgovarali.
Nazvao bi me iz NjemaËke, razgovarali bismo o stvarima koje su nas vezale, a ja bih
mu uvijek poslao promidæbeni materijal na adresu koju bi mi on kazao. U nekoliko
navrata bi mi u πali znao reÊi da je to πto se bavi nacionalnom promidæbom opasno
i da bi mogao zavrπiti kao moj badæanak Jerko GrubiπiÊ. Naime, Jerko GrubiπiÊ se,
takoer, bavio hrvatskom nacionalnom djelatnoπÊu u inozemstvu, te je u Domovini
zbog toga Ëesto bio na meti Udbe.
Godine 1971. se najavio da Êe doÊi kod mene u ©vedsku, ali je taj dolazak otkazao
procjenjujuÊi da bi za njega bilo opasno sastati se ponovno sa mnom, jer su ga pratili
jugoslavenski agenti. VeÊ prije je imao gorko iskustvo prigodom dolaska kuÊi na
odmor kad je bio priveden u posuπku miliciju gdje su ga ispitivali i tukli, pod optuæbom
da je suraivao sa mnom.
U Münchenu ga je pregazio auto 10. studenog 1974. pod joπ uvijek nerazjaπnjenim
okolnostima, a neposredno poslije toga i umire od zadobivenih udaraca, 20. prosinca
1974. Svih Ëetrdeset dana bio je u komi. Svi Hrvati koji su æivjeli u Münchenu, a
koji su se bavili politiËkom djelatnoπÊu znali su da je to politiËko ubojstvo. Poznato
je samo da je toga dana Jerko bio u druπtvu nekih ljudi koji su preπutjeli ovaj dogaaj,
pa je ostala nejasna njegova smrt.
Nikola Penava
Jerko GrubiπiÊ
Iz πvedskoga tiska
Godine 1987. objavljen je moj osvrt na bleiburπku tragediju πto je bila svojevrsna
prekretnica u pronalaæenju i dokazivanju istine o najveÊem stratiπtu Hrvata kojega
su jugokomunisti prekrili velom tajne.
Naime, svake godine, na MajËin dan i na Dan Svih svetih, nas nekoliko stotina
Hrvata okupili bi se, pomolili i poloæili cvijeÊe i vijence kod spomenika na Bleiburgu,
a molitvama bi se sjetili svoje poginule braÊe koji su poloæili svoje æivote u obrani Hrvatske.
270
Nad ponorom pakla.pm65
270
27.02.01, 16:34
Pripadnici PoËasnoga
bleiburπkog voda
pored spomenika na
Bleiburπkom polju.
Snimljeno 1996.
S desna na lijevo
Jure ÆiæiÊ, Stipe
Barun, Tadija »irko,
Jakov »irko, Petar
Miloπ, Slavko
GrubiπiÊ i Jakov
Vrdoljak
Obitelj Jakova »irka
je svake godine
hodoËastila na
Bleiburg.
Supruga Jakova
»irka, Ankica, je
ostala u sjeÊanju
svim Hrvatima koji
su posjeÊivali
Bleiburg jer je za
mnoge hodoËasnike
redovito pripremala
uæinu.
271
Nad ponorom pakla.pm65
271
27.02.01, 16:34
Na Bleiburgu: Sdesna na lijevo stoje: Tadija »irko, Omer Vrabac, Marijan
LuburiÊ i Slavko GrubiπiÊ sa znaËkama PoËasnog bleiburπkog voda
15. svibnja ’45., kada je Hrvatska vojska predala oruæje engleskoj vojsci,
jugoslavenski komunisti poËeli su ubijati razoruæanu Hrvatsku vojsku i civilno
puËanstvo na najbrutalniji naËin. Jugoslavenski barbari su tijekom jednog mjeseca
poubijali oko tristo tisuÊa vojnika i oko dvjesto pedeset tisuÊa civila. Te je ærtve
jugoslavenska komunistiËka vlada proglasila ærtvama rata, prikrivajuÊi svoje
barbarske zloËine koje je poËinila poslije zavrπetka rata. Na Bleiburπkom polju nema
niti jednog milimetra povrπine zemlje da nije natopljena ljudskom krvlju. UvaæavajuÊi
ovu Ëinjenicu, polje se nije obraivalo punih Ëetrdeset godina. Danas je Bleiburπko
polje postalo pravo hrvatsko hodoËaπÊe gdje dolaze ljudi iz cijelog slobodnog svijeta
da vide gdje je cijela generacija jednog naroda pobijena. Za uspomenu hodoËasnici
uzmu sa sobom malo zemlje i praznu Ëahuru ili neke druge predmete. Ovdje dolaze,
osim Hrvata: Bugari, Maari, Albanci, Slovenci, Ukrajinci, Slovaci i drugi da bi
poloæili vijence na grobove znanih i neznanih vojnika i civila.
Ljudi posjeÊuju groblje na Bleiburπkom polju da bi na mjestu gdje je poËeo pokolj
poloæili vijence.
272
Nad ponorom pakla.pm65
272
27.02.01, 16:34
Pisac iz Silverdalena opisao ruπenje Berlinskog zida - piπe “VT”
- Kad se zid izmeu raja i pakla ruπi, hoÊu reÊi Berlinski zid, Slavko GrubiπiÊ,
hrvatski pisac sa stanom u Silverdalenu je aktualniji nego ikada do sad - piπe novinar
Vimmerby Tidinga i nastavlja: - Ovo je veliko iznenaenje πto je GrubiπiÊ prije
πesnaest godina napisao jedan politiËki roman i u jednom dijelu prikazao ono πto se
sada dogaa izmeu IstoËne i Zapadne NjemaËke, ruπenje Berlinskog zida.
- Tko je zapravo kriv za tu nepravdu, gdje stotine milijuna ljudi pati - pitao se joπ
tad pisac - πto je najstraπnije, ta nepravda i ta teπka zla su poËinjena u ime nekakve
socijalne pravde po kojoj bi jedan ovozemni smrtnik zamijenio Sveviπnjega. Moæe
se zakljuËiti da pola naroda ove kugle zemaljske pati pod terorom i nasiljem. Vrijeme
je da bacimo pogled na ljude i Ëitave narode na koje se spustila nepravda, teror,
strah i bijeda - prenio je novinar moje tadaπnje razmiπljanje.
Izmeu ostalog, joπ navodi: - “Izmeu raja i pakla” je knjiæica od trideset Ëetiri
stranice, ali je materijal vrlo napet i aktualan posebno u ovim danima. Dijelovi su
ovoga malog politiËkog romana, danas postali stvarnost.
Hrvati nisu nacisti
Naslov je Ëlanka od 10. oæujka 1986. godine kojega je objavilo viπe πvedskih novina.
- Ja moram reagirati kad proËitam kako Jugoslavija napada hrvatski narod - kaæe
Slavko GrubiπiÊ pisac iz Silverdalena koji je joπ od 1969. godine nastanjen u ©vedskoj
gdje aktivno djeluje u korist slobodne i nezavisne Hrvatske. Ima mnogo takvih Hrvata
koji na isti naËin rade za slobodu Hrvatske po Ëitavoj zapadnoj Europi i πirom
slobodnog svijeta. Slavko je predsjednik Hrvatskog radniËkog saveza za Europu.
Povod reakciji gospodina Slavka GrubiπiÊa je jedan Ëlanak koji je nedavno izaπao u
mnogim πvedskim novinama, izmeu ostalih, i u Vimmerby Tidning-u i KindaPosten-u gdje je pisalo da jugoslavenske novine tvrde kako je raniji predsjednik
Ujedinjenih Naroda, Kurt Waltheim u rujnu 1942. godine dobio jedno nacistiËko
odlikovanje od nacistiËkomarionetskog reæima u NDH.
- To je jedan tipiËan primjer kako se i na koji naËin æeli prikazati hrvatski narod
nacistiËkim - smatra GrubiπiÊ i nastavlja: - Kurt Waltheim je dobio jedno hrvatsko
kraljevsko odlikovanje, kolajnu kralja Dmitra Zvonimira, regenta iz 11. stoljeÊa na
kojem nema nikakav nacistiËki znak.
273
Nad ponorom pakla.pm65
273
27.02.01, 16:34
Slavko GrubiπiÊ objaπnjava da se Hrvate prikazuje nacistima, a s njima
zajedno i Kurta Waltheima jer su Jugoslaveni mislili da Êe on kao predsjednik
Austrije pomoÊi Hrvatskoj da bude slobodna. U katalogu se vidi kraljevsko
odlikovanje koje je Waltheim dobio u doba NDH.
274
Nad ponorom pakla.pm65
274
27.02.01, 16:34
Slobodna Hrvatska
Pisac iz Silverdalena povijesno utemeljeno piπe o potrebi osamostaljenja Hrvatske:
“Hrvatska je povijest krvava kao i u mnogih drugih naroda, ali se Hrvatska
naπla u nasilju modernog vremena, a ne prije viπe stotina godina. VeÊ u πestom
stoljeÊu Hrvati su naselili danaπnju Hrvatsku. U 12. stoljeÊu uπli su u zajedniπtvo s
Maarskom πto dokazuje da su obje zemlje imale zajedniËkog vladara, a u 15. stoljeÊu
Hrvati su stupili u savez s Austrijom.
Poslije Prvoga svjetskog rata, kaa je Austro-Ugarska monarhija propala, narodi
pod dotadaπnjom njezinom upravom su proglasili svoje dræave, pa je to uËinila i
Hrvatska. Ali Srbija, koja je stajala iza sarajevskog atentata i izazvala Prvi svjetski
rat nagraena je od pobjednika Hrvatskom, Slovenijom i Makedonijom. Tad je
hrvatska samostalnost propala sve do Drugoga svjetskog rata kad su Hrvati podigli
ustanak i oslobodili Domovinu. Proglasili su Nezavisnu Dræavu Hrvatsku 10. travnja
1941. godine. Po okupaciji NDH srpski faπisti i komunistiËki imperijalisti zajedniËki
su napravili najstraπniji krvavi pokolj nad hrvatskim narodom.”
SvjedoËanstvo
Kao svjedoËanstvo tih krvavih zloËina nad hrvatskim narodom Slavko GrubiπiÊ
je izdao knjigu Jedan dio krvave povijesti koja je pisana na Ëetiri jezika i sadræava
slike straπnih zloËina iz tog doba. Gospodin GrubiπiÊ radi na novoj knjizi koja Êe
nositi ime Krvava ispovijed ili Nad ponorom pakla i prikazivat Êe zloËine koje su
ih poËinili srpski faπisti i partizani nad hrvatskim narodom.
“ Pitam se tko je ratni zloËinac. Za vrijeme rata iz mojega sela poginulo je devet
osoba, a od 1945. do 1953. godine ubijeno je pedeset devet osoba. Tko je ubio ovih
pedeset devet ljudi? Narod zna da su te osobe pobijene od strane krvoloËnih
komunistiËko - partizanskih zvijeri pod vodstvom krvopije hrvatskog naroda - Tita.”
GrubiπiÊ ima za cilj pokazati narodu πto se tad dogaalo i πto se sad dogaa u
borbi za slobodu Hrvatske.
“Neprestano dolaze vijesti o ubojstvu Hrvata u zarobljenoj domovini Hrvatskoj
kao i diljem svijeta. Hrvate se uvijek markira kao naciste, ali mi nismo nacisti viπe
nego drugi narodi. Danas nitko ne proziva nacistiËkim one narode koji su bili na
strani sila Osovine. Mi smo morali pustiti njemaËke trupe kroz zemlju isto πto je
uËinila i ©vedska, a nitko danas ne zove ©veane nacistima.”
275
Nad ponorom pakla.pm65
275
27.02.01, 16:34
Pismo austrijskom kancelaru Bruni Kreiskom
Slavko GrubiπiÊ
12.11.1979.
Box 3
Silverdalen / ©vedska
———————————————
Njegova ekscelencija dr. Bruno Kreisky
Ured Saveznog Kancelara B e Ë
———————————————————————————
Dopustite mi, gospodine Savezni kancelaru, da Vam se obratim u privatnoj stvari.
Roen sam 25. studenog 1933. godine u Hrvatskoj. U vremenu od 1968. do 1969.
godine boravio sam kao izbjeglica u Traiskirchenu, a 1969. godine dobio sam azil
i iselio sam u ©vedsku. Oæenjen sam i imam Ëetvero djece. Svi mi imamo πvedsko
dræavljanstvo.
1. studenog 1979. godine htio sam putovati u Bleiburg, te sudjelovati u bogosluæju
i polaganju vijenaca na grobove hrvatskih vojnika, gdje su poginuli moja dva brata,
Ante i Mate, i moja dva neÊaka, Ivan i Jakov.
Naæalost, dano mi je na znanje da se nalazim na popisu kojeg je sastavila
beogradska vlada, a takvima je zabranjen pristup Bleiburgu. Navodno se na tom
popisu nalazi oko 600 Hrvata, kojima austrijski konzulati ne smiju izdavati vize za
ulazak u Austriju.
Vrlo πtovani gospodine, Savezni kancelaru, i Vi sami ste jednom bili izbjeglica u
©vedskoj, te Êete me utoliko bolje moÊi razumjeti. Je li doista u jednoj demokratskoj
dræavi uopÊe moguÊe da se zabranjuje pristup bogosluæju i posjet grobljima Ëovjeku
koji ima drugo dræavljanstvo.
Svaki onaj, kojeg sam pitao, na to mi je pitanje uzvratio velikim Ëuenjem i
odgovorio kako je to zapravo neljudski. Molim Vas, gospodine Savezni kancelaru,
da to joπ jednom razmotrite i promislite. Utoliko viπe, ja sam od drugih Hrvata iz
Francuske i NjemaËke saznao da je takoer i njima iz istog razloga uskraÊena dozvola
ulaska u Austriju.
Kao izbjeglica znao sam da ne moæemo imati nikakva prava za razliËita druπtva
politiËke prirode u neutralnoj Austriji, mi smo to tako smatrali. Ali, je li moguÊe, da
πvedski dræavljanin ne moæe imati pristup bogosluæju i grobovima svoje vlastite braÊe.
Je li uopÊe moguÊe da Vaπa vlada nakon 34 godine od zavrπetka rata dopuπta da
joj zapovijeda vlada u Beogradu. Naæalost, prisiljen sam da ovo pitanje razmotrim
u πvedskom tisku.
Molim Vas, gospodine Savezni kancelaru, da zauzmete stav po mom pitanju.
S osobitim πtovanjem
Slavko GrubiπiÊ
276
Nad ponorom pakla.pm65
276
27.02.01, 16:34
.....................................................................................................
Bundeskanzleramt
Kabinet des Bundeskanzler
Legationsrat
Br. Georg Lennkh
Wien, 16.1.1980.
Vrlo poπtovani gospodine GrubiπiÊu!
Na Vaπe pismo od 12. studenog proπle godine upravljeno na gospodina Saveznog
Kanzelara mogu Vam odgovoriti, da je gospodin Savezni Kanzelar Vaπ predmet
dostavio Ministarstvu unutarnjih poslova na preispitivanje. Od tamo je javljeno, da
Vama nije dopuπten ulaz u Austriju.
Æalim da Vam ne mogu javiti nikakvo drugo, bolje rjeπenje, te ostajem s najboljim
pozdravima
Dr. Georg Lennkh
Preslik originalnog pisma
Teπko je bilo razbiti jugoslavensku (srpsku) propagandu koja je utjecala na stav
vlada zapadnih demokratskih zemalja proglaπavajuÊi sve hrvatske politiËke emigrante
opasnim elementima. Ni kriv ni duæan u ©vedskoj sam dobio ograniËenje kretanja
na nekoliko godina, a sad mi opet nije dopuπten dolazak u Austriju na grobove svojih
najbliæih. Odgovor koji sam dobio iz ureda kancelara Brune Kreiskog pobudio je u
meni posebnu æelju i snagu da ustrajem u borbi za slobodom jedine domovine Hrvatske.
Uskoro sam dovrπio knjigu Jedan dio krvave povijesti koju sam poslao na adrese
mnogih institucija i pojedinaca. Dobio sam razna pohvalna pisma i Ëestitke od kojih
za ovu prigodu izdvajam pismo mladog Hrvata, bojnika francuske Legije Ante
Zorislava Rose.
277
Nad ponorom pakla.pm65
277
27.02.01, 16:34
Pismo bojnika Rose
Na Korziki, srpanj 1976.
Dragi moj brate Slavko,
Iskreno ti zahvaljujem na pozdravu, koji sam uredno primio.
Pregledao sam knjigu, bio sam iznenaen velikim brojem dokumenata i fotografija
kojima knjiga obiluje, priznajem i ja sam se iznenadio i duboko potresao ...
I mene je strah zaborava, ljudska memorija je kratka, a pamÊenje jednoga naroda
bez svoje dræave, je siguran kraj i osuen je nestati.
Poviest, pamti brojne primjere, kada su brojni narodi nestali samo zato πto nisu
investirali, u svoje pravo i svoju buduÊnost!
Mi Hrvati, ne spadamo tu, naπe πanse su veÊe nego ikada i to uskoro ....
Naπe vrijeme dolazi, naπ Êe narod potvrditi svoje temeljno pravo na samoodreenje
i dræavu, svoju!
Naπa je dræava duboko u nama, u stalnoj æelji i nadi emigracije i naπe Hrvatske!
Borba Êe biti teπka, krvava i muËna nitko nama neÊe niπta dati ...
Zato, svim pravim i Ëestitim naπim Ëlanovima, prenosi Naputak:
Preslik originalnog pisma
278
Nad ponorom pakla.pm65
278
27.02.01, 16:34
Traæite nemoguÊe u moguÊemu!
Pozoran budi prema naπim slabostima dijele nas, na klase, stranke, ideologije, partije,
regije, dobre i zle.
To sve dolazi iz jedne kuhinje i sve je podËinjeno istim interesima!
Realnost je jedna, oËuvajte jedinstvo i bratsku slogu i tajni rad.
Sve podËini stegi i odgovornosti, tu je kljuË uspjeha.
Toliko, dragi moj brate Slavko, iskreni pozdrav braÊo!
Ostajte mi iskreno pozdravljeni u imenu Boga svemoguÊega i s naπim vjeËnim:
Bog i Hrvati!
Bojnik: A. Z. Roso
Bruno BuπiÊ
Hrvatski novinar i pisac, borac za slobodu i hrvatsku samostalnost Bruno BuπiÊ
poginuo je od neprijateljske ruke 16.listopada 1978. godine u Parizu. O pokojnom
BuπiÊu, dr. Ivo Korsky, izmeu ostalog, kaæe:
- Hitci koji su 16. listopada 1978. u Parizu prekinuli æivot Brune BuπiÊa samo su
logiËna posljedica neumoljive jugoslavenske stvarnosti. Jugoslavija ne podnosi
slobodu, ne podnosi one koji zastupaju ideje slobode, ne podnosi one koji za svoj
zasuænjeni narod zahtijevaju nezavisnost. Poslije izdræane dugogodiπnje robije na
koju je bio osuen poslije Karaoreva, Bruno BuπiÊ nije nigdje mogao dobiti nikakvo
zaposlenje. Stalno je bio uznemiravan prijetnjama i provokacijama. U prosincu 1974.
godine napala ga je u Dubrovniku skupina huligana. Dok su ga, oborenog na tlo
udarali nogama, nedaleko su stajala dva milicionara i mirno promatrala ovaj prizor,
na opÊe zgraæanje prolaznika. Nakon toga je Ëuo da bi mogao biti ponovo uhiÊen.
U opisu svojih doæivljaja u jugoslavenskim istraænim zatvorima napisao je da je
katkada doπao u takvo stanje da je postojala opasnost da se pod torturama savije i
njegova ljudska uzboritost. ImajuÊi u vidu sve ono πto je BuπiÊ po jugoslavenskim
tamnicama doæivljavao, razumljiva je njegova odluka da bijegom pokuπa u inozemstvu
izbjeÊi nove torture i poniæenja. Bruno je u Parizu bio nakon zabrane Hrvatskog
knjiæevnog lista, od kraja 1969. godine do travnja 1971. Dobio je francusku stipendiju
i nastavio studirati sociologiju i politiËku ekonomiju. Kad mu je iz Zagreba javljeno
da se moæe vratiti kuÊi, to je i uËinio. U Zagrebu je veÊ tada izlazio “Hrvatski
tjednik”. Njegov urednik, Vlado Gotovac, znao je za Brunine novinarske sposobnosti
i htio ga je zaposliti u HT-u, ali se tome usprotivio jedan od netom smijenjenih
partijskih funkcionara, koji su u Matici Hrvatskoj imali veliki ugled. Rekao je za
Brunu da je ustaπa i da kao takav nije prikladan za Hrvatski tjednik. S nekim ljudima
u Matici Hrvatskoj i u uredniπtvu HT-a bio je u dobrim odnosima i Draæen Budiπa.
279
Nad ponorom pakla.pm65
279
27.02.01, 16:34
Bruno BuπiÊ s prijateljicom u Birnau (NjemaËka); snimljeno 1976.
Bruno je po ideji i po dinamici bio jako blizu tadaπnjem vodstvu hrvatskih
sveuËiliπtaraca, pa je u ime toga vodstva i Budiπa intervenirao i zalagao se za Brunino
zaposlenje u HT-u. Kad su se na kraju svi s tim suglasili Bruninim su radom svi bili
zadovoljni. U manjim mjestima bilo je vrlo æivo, ali su nedostajali dobri izvjestitelji
za novine. Tako je iz Zagreba “na teren” najviπe odlazio baπ Bruno, te je s tih
mjesta slao prvorazredne reportaæe.
Hrvatsko proljeÊe nije dugo trajalo. U prosincu 1971. godine doπlo je do
Karaoreva. Nakon toga su bili uhiÊeni voe hrvatskih sveuËiliπtaraca kao i urednici
i dopisnici Hrvatskog tjednika i Matice Hrvatske. UhiÊeni su i neki bivπi partijski
funkcionari. Tito ih je javno napao da su htjeli “PaveliÊevu Hrvatsku”. BuduÊi da je
ustaπtvo u Jugoslaviji sinonim za dræavotvorno hrvatstvo, progonitelji su i dvojicu
istaknutih partijskih funkcionara nazvali ustaπama, strpavπi ih u isti koπ s Brunom
BuπiÊem - zakljuËuje dr. Korsky.
Prigodom mojega dolaska u Domovinu 1991. godine sjetio sam se mnogih
hrvatskih muËenika koji su dali svoje æivote za Hrvatsku u emigraciji, kao i Bruno
BuπiÊ. Utemeljio sam postrojbu Bojnu knez Branimir koja je po mojemu miπljenju
280
Nad ponorom pakla.pm65
280
27.02.01, 16:34
trebala nositi ime jednog od hrvatskih revolucionara - Stipe MikuliÊa, Stanka NiæiÊa,
Mile Rukavine, Kreπimira Tolja, Ivana Tuksora, Brune BuπiÊa, Mate KoliÊa i drugih
boraca koji su dali svoje æivote za Hrvatsku. UnatoË mojemu zalaganju iz vrha je
stigla zapovijed da postrojba treba promijeniti ime u Pukovniju Ante Bruno BuπiÊ.
Moji su se suborci sloæili s tim. »ast mi je i ponos da postrojba koju sam ja utemeljio
i odgojio nosi ime hrvatskog muËenika Ante Brune BuπiÊa. Postrojba je utemeljena
u puËkoj πkoli u Posuπkom Gracu u kojoj me je muËila okupatorska vojska 1947. godine.
S pravom su mnogi BuπiÊa nazivali nasljednikom moderne politike od 1960.
godine do njegove smrti. Naime, poznato geslo generala LuburiÊa glasi: “Bez pomirbe
ustaπkih i partizanskih sinova nema slobodne Hrvatske.”
Bruno BuπiÊ je ovu ideju prihvatio i svu svoju djelatnost usmjerio na oËvrπÊenje
hrvatskog jedinstva. Suraivao je sa svima koji su ljubili Hrvatsku. Dokazivao je
hrvatskom narodu da neprijatelji Hrvatske nisu ni u Moskvi ni u Washingtonu, nego
da je hrvatska sudbina u hrvatskim rukama. Nije gledao na komfor i æivotne uæitke.
Bio je simbol hrvatske ærtve.
Pisma, Ëestitke i prijeteÊa pisma
Izvod iz pisma predsjednika Hrvatskog
oslobodilaËkog pokreta dr. Ante BonifaËiÊa
Dragi GrubiπiÊu!
Prije svega Ëestitam na izboru za predsjednika Hrvatskog radniËkog saveza
Europe koji zapravo znaËi “tegli i ærtvuj se”, jer kako sami velite, sve je do sada
samo na papiru. VeÊ petu godinu izlaze novine “Hrvatski radnik” i to s natezanjem
od dva mjeseca. Vidi se kako je teπko i kako neprijatelj radi protiv toga, a mi znamo
da je to najvaænije za hrvatsku promidæbu i politiËko pitanje. RadniËki pokret mora
biti nezavisno tijelo gdje Êe radnici sami sve odluËivati. PolitiËki ljudi neka se bave
politikom, a vojnici s vojskom.
Ante BonifaËiÊ
..................................................................................................................
Pismo fra Lucijana KordiÊa
Zürich, 12.6.1986.
Dragi Slavko!
Lijepa hvala na pismu, te prijaπnjim poπiljkama, knjigama, koje sam lijepo
upotrijebio. Takoer i na razglednicama koje su dobro podeπene za naπu promidæbu.
U ©vicarskoj ljeviËarski listovi bili su u vezi procesa ArtukoviÊu straπni, a drugi
281
Nad ponorom pakla.pm65
281
27.02.01, 16:34
listovi to nisu. Stvar je u tome πto treba πto viπe strani tisak obavjeπtavati i reagirati,
a mi smo mnogo puta i lijeni i samo meu sobom priËamo. Mislim da znaπ da je u
Kanadi objavljena knjiga, za ovu situaciju veoma vaæna. Korisna je isto kao i tvoja
knjiga “Jedan dio krvave povijesti” koju si izdao na 4 jezika u istom uvezu. Tako je
i ova knjiga u Kanadi pisana na hrvatskom i engleskom. Zove se “Genocide”. Napisao
ju je hercegovac Ante Beljo.
Tebe i tvoju obitelj srdaËno pozdravljam.
fra Lucijan KordiÊ
......................................................................................................................
Pismo prijatelja Ivana BrkiÊa
Dragi moj Slavko!
Reci mi brate, πto je to s nama. Zaπto smo se uπutili. Baπ sada kada je najpotrebnije
da se zdravo i bratski razgovara o naπoj buduÊoj hrvatskoj dræavi, mi eto - πutimo.
Nije to brate mili nikakav ukor, nego eto tako da se neπto kaæe. Uostalom, znam da
kao i ja strepiπ, da se nadaπ, da pratiπ sve πto se u naπoj Hrvatskoj dogaa i Ëiniπ
ono πto je u tvojim moguÊnostima da tome zulumu doe kraj i da se svako drugo
zlo otkloni.
Kako si ti, kako ti je obitelj? Imaπ li napast da malo Domovinu posjetiπ. Meni je
evo proπlo 26 godina i rado bih se tamo malo zaletio i svi mi prijatelji i rodbina
kaæu da mi se nema πto dogoditi, ali mene je strah, pa strah. Vidit Êemo sljedeÊu godinu.
Izgleda da je uz pomoÊ Boæju Jugi i komunizmu u Hrvatskoj doπao kraj, ali time
nije sve rijeπeno. Mislim da bi bilo vrijeme da se ozbiljno pozabavimo time, kakvu
bismo narodnu zajednicu htjeli, kakva je moguÊa. To ne samo da su naπa neotuiva
prava, nego i osnovne duænosti. Organizacija nove hrvatske dræave ne moæe se
prepustiti samo “politiËarima”, “πkolovanima”, strankama, itd., nego je stvar
svakoga i najmanjega. Uostalom, Ëini mi se da bi bilo prirodno da se za zdravo
funkcioniranje narodne zajednice, upravo najviπe trebaju zanimati oni koji svojim
znojem Ëine da ta zajednica uopÊe moæe postojati. To do sada, naæalost, nije nigdje
sluËaj u svijetu. Barem ne onoliko koliko bi bilo dostojno i pravedno. ProizvoaËa
i prodavaËa magle ima u svim narodima, u svim reæimima, u svim vjerskim, politiËkim
i drugim zajednicama. Trgovac maglom teπko moæe biti Ëovjek koji provede 8 - 10
sati u tvornici, na gradiliπtu.
Miπljenja sam, kao seljak i radnik, da u naπoj Hrvatskoj dræavi treba Ëiniti sve
πto se moæe, da se stvori takova klima, da svaki koji ima zdrave ruke, osjeti potrebu
da svoj kruh zarauje vlastitim znojem, a znamo da je Lijepa Naπa takova, da bogato
282
Nad ponorom pakla.pm65
282
27.02.01, 16:34
nagrauje onoga koji je grli, njeguje i svojim znojem zalijeva. Bezbrojni naπi muËenici
kroz stoljeÊa zalijevali su Lijepu Naπu svojom krvlju, naπi muËenici, meu kojima si
i ti, zalijevali su je muËeniËkim suzama, ispunili je bolnim jaucima, a sada mi se Ëini
da je doπlo vrijeme da se opravdano spremamo za bolje dane, ali kako rekoh, jedan
od temeljnih uvjeta da se ropstvo ne ponovi jest i taj da se svaki Ëlan hrvatske narodne
zajednice smatra jednom od najveÊih svetinja, da æivi od vlastitoga znoja.
Eto, dragi moj Slavko ja ti se napriËah u πesnaestero. Nadam se da Êeπ me
razumjeti i da Êeπ se sa mojim miπljenjem sloæiti. Drugo mi sada ne preostaje, nego
da tebi i cijeloj tvojoj obitelji zaæelim veseo BoæiÊ i u Hrvatskoj sretnu Novu godinu.
Uz puno pozdrava!
Ivan BrkiÊ
Lenbachastr.39
D-7000 Stuttgart 1
Tel: 0711 81 39 65
..............................................................................................................
Ured za slobodu Hrvatske
Nakon poduljeg zatiπja u emigrantskoj aktivnosti, meusobna pisma su nas
potakla da se ponovno posvetimo promidæbenoj djelatnosti u korist Domovine, kad
joj je najteæe.
Tako smo na sastanku 14. kolovoza 1983. godine donijeli odluku da se osnuje
Ured za slobodu Hrvatske sa sjediπtem u ©vedskoj, kako bismo mogli sustavnije i
kvalitetnije djelovati na podruËju Skandinavije i jaËe se povezati s emigrantskim
krugovima diljem svijeta. Cilj nam je bio pomoÊi u πirenju hrvatske promidæbe za
slobodu i neovisnost domovine Hrvatske na cijelome hrvatskom nacionalnom
prostoru i zaustaviti jugoslavensku brutalnost nad hrvatskim narodom u Domovini i
izvan nje. Bezbroj puta smo se uvjerili da nas jugoslavenska propaganda neprestano
ocrnjuje i blati kod svih vlasti u slobodnom svijetu, prikazujuÊi nas kao najgore i
najopasnije teroriste.
Kako bismo se oduprli tim jugoslavenskim podvalama i laæima, odluËili smo
dokazati cijelom svijetu da mi nismo teroristi, veÊ borci za slobodu Domovine. Teπko
je bilo dokazati stranom svijetu da je umjetno stvorena Jugoslavija jedna barbarska
zemlja koja æeli bajunetama odræati vlast nad zarobljenim hrvatskim narodom i pod
svaku cijenu saËuvati zloËinaËku tamnicu naroda. Usprkos neprijateljskoj snazi,
naπ projekt je uspio. Na Ëelu Ureda bio je Hans Madsen koji je vrlo efikasno i struËno
283
Nad ponorom pakla.pm65
283
27.02.01, 16:34
Vuk za odstrijel s imenom Hansa Madsena, jedan od naËina prijetnje jugoagenata
osmislio promidæbenu djelatnost tako da su rezultati u razbijanju srpske podle
propagande bili vrlo brzo vidljivi. Madsen je uspjeπno ureivao “Bulletin” kojega
smo izdavali na njemaËkom, πvedskom i engleskom jeziku. Kako je neprijatelju
teπko pao napredak u naπoj promidæbi, poslali su jedno prijeteÊe pismo gospodinu
Hansu Madsenu. U tom je prijeteÊem pismu pisalo: “Verujem da se lepo oseÊaπ.”
Na pismu je bila slika vuka s imenom Hansa Madsena, a na vuku je bio oznaËen dio
u kojeg Êe se pucati. On je odgovorio na prijeteÊe pismo rijeËima:
- VeÊ je viπe puta stiglo viπe prijeteÊih pisama na adresu Hrvatskog ureda u
Hultsfredu. Pisma su zastraπujuÊa. VeÊina ih se odnosi na mene. U πvedskoj javnosti
ne æelim objaviti ovakva pisma, raËunajuÊi na to da bi se mnogi prijatelji Hrvata
zastraπili i vjerojatno se ne bi æeljeli izlagati opasnostima.
Kad sam veÊ uvidio da se prijeteÊim pismima uËestalo, ja sam putem predstavnika
za Hrvatski odjel odluËio dati na znanje hrvatskoj javnosti da su u prijeteÊim pismima
obuhvaÊeni razni naËini provociranja kao i najsramnije uvrede kojima se mene
naziva “ustaπkim plaÊenikom” i “neprijateljem Jugoslavije”. Hrvatskoj se javnosti
dostavlja jedno od prijeteÊih pisama, kako bi vi u cijelosti imali sliku pred svojim
oËima u svezi s jugoslavenskom prijetnjom prijateljima hrvatskog naroda, kao i
samim Hrvatima.
284
Nad ponorom pakla.pm65
284
27.02.01, 16:34
Odgovor na pismo Hansa Madsena jugoslavenskim agentima /preslik/
Na izjavu, “Verujem da se lepo oseÊaπ”, mogu reÊi da sam ja kao prijatelj slobode
i mira postao iskreni prijatelj Hrvata koji se bore za svoju slobodu i nezavisnost. Ja
sam osobno protiv svakoga terora i nasilja i spreman sam pomoÊi na strani pravde.
U ovom sluËaju pomaæem jednom od najstarijih naroda Europe, a to je hrvatski narod.
285
Nad ponorom pakla.pm65
285
27.02.01, 16:34
Kao predsjednik Ureda za slobodu Hrvatske æelim da Hrvatska πto prije postane
slobodna i da skupa s ostalim slobodnim zemljama bude Ëlanica Ujedinjenih naroda
i da ima sva prava kao i druge nacije. Hrvatska mora predstavljati svoj narod isto
tako kao i ostale zemlje svijeta. Na to ima pravo po Boæjem i ljudskom zakonu. Moj
odgovor na prijeteÊa pisma je jednostavan. Ja se dobro osjeÊam! Stojim na strani
pravde za koju se hrvatski narod bori. “Bulletin” πto ga izdaje Ured za slobodu
Hrvatske na engleskom, njemaËkom i πvedskom kaæe tko su i πto su ti jugoslavenski
barbari. S prijeteÊim pismima pokazuju svoju ubilaËku maπinu kojom love Hrvate i
prijatelje Hrvata, te ih ubijaju po zemljama slobodnoga svijeta, a tako i u Domovini Hrvatskoj
Uz pozdrav Æivjela Hrvatska!
Hans Madsen
...............................................................................................
PrijeteÊe pismo iz Austrije
Godine 1988. dobio sam prijeteÊe pismo iz Austrije u kojem je pisalo: “Ako te
sretnem u Austriji, u njoj Êeπ i zavrπiti. Skupa sa tobom zavrπavaju i tvoji
istomiπljenici, poznati neprijatelji naπih naroda i narodnosti u naπoj demokratskoj i
narodnoj Jugoslaviji!”
Nakraju je stajalo: “»ekam na tebe”.
S ovitka se vidjelo da je pismo poslano 18. travnja 1988.godine iz BeËa.
.......................................................................
Daljnje provokacije
Kad sam postao πvedski dræavljanin lakπe sam se osjeÊao, ali nisam prestao biti
meta svojim neprijateljima. Provokacije su se nastavile, prijeteÊa pisma su i dalje
stizala. Dobio sam viπe prijeteÊih pisama sa zastraπujuÊim tekstovima i slikama.
Spomenut Êu samo jedno u kojem je bila slika s pet ubijenih jelena; jednom je
odsjeËena glava, a svi su drugi, manji, oznaËeni kao da su ubijeni kuglom u Ëelo.
Nisam znao πto simboliziraju ubijeni jeleni, moæda moje suradnike u nacionalnoj
borbi za slobodu domovine Hrvatske ili mene i moju obitelj. Isti sadræaj pisma doπao
je i u Ured za slobodu Hrvatske jer su znali da sam ja bio najbliæi suradnik Hansa
Madsena. Htjeli su i njega zastraπiti kako bi prestao pomagati pravednu borbu Hrvata
za slobodu Hrvatske.
286
Nad ponorom pakla.pm65
286
27.02.01, 16:34
Prilog jednom od prijeteÊih pisama sa slikama jelena koje je stiglo na GrubiπiÊevu adresu
Festival u Hultsfredu
U ©vedskoj je obiËaj da se svake godine u viπe gradova odræavaju razne kulturne
zabave meunarodnog karaktera na kojima su predstavljeni skoro svi narodi koji
æive u ©vedskoj. Tim povodom sam jedne godine pozvan u opÊinu Hultsfred u
Odjel za kulturu, gdje me sluæbenica upoznala s jednim zahtjevom u kojem
Jugoslaveni traæe novËanu pomoÊ za izradu hrvatske nacionalne noπnje. Traæili su
287
Nad ponorom pakla.pm65
287
27.02.01, 16:34
sedamnaest tisuÊa πvedskih kruna, kako bi mogli do poËetka meunarodne priredbe
zavrπiti s izradom narodne noπnje. Odgovorio sam da hrvatske majke izrauju narodne
noπnje svojoj djeci iz ljubavi prema hrvatskoj kulturi i hrvatskim narodnim obiËajima.
- Mi nikada ne bismo traæili novËana sredstva za takvo πto. To traæe Jugoslaveni u
ime Hrvata, a oni baπ niπta nemaju s hrvatskom kulturom i hrvatskim obiËajima rekao sam sluæbenici.
Objasnio sam da su te osobe koje su traæile pomoÊ iz Srbije:
- UbuduÊe ne trebate takvo πto prihvaÊati jer je servirano iz Jugoslavije, na πtetu Hrvata.
Pitala me πto bismo mi Hrvati mogli ponuditi za nastup. Rekao sam da Êemo se
predstaviti folklornim skupinama koje Êe izvesti hrvatska narodna kola i plesove, a
nastupit Êe zbor i orkestar koji Êe izvoditi hrvatske narodne pjesme.
Tamburaπki orkestar “©okadija” iz Göteborga u narodnoj
noπnji na festivalu u Hultsfredu
Naπao sam se u velikoj neprilici. U Hultsfredu i bliæoj okolici nisu postojali ni
hrvatski tamburaπki orkestar, ni plesna skupina. Morao sam sve prirediti do poËetka
meunarodne priredbe. Stupio sam u vezu sa svim hrvatskim kulturnim druπtvima u
©vedskoj. Obratio sam se i predsjedniku Matice Hrvatske, gospodinu Branku Salaju
i izloæio mu svoj problem. Zamolio sam ga da me uputi na jedno od kulturnih druπtava
koje bi moglo nastupiti u drugoj polovici travnja, tj. za nekoliko dana. On mi je
288
Nad ponorom pakla.pm65
288
27.02.01, 16:34
rekao da ima jedna folklorna skupina u Malmöu. Stupio sam u vezu s voditeljicom i
ona mi je obeÊala da Êe nastupiti. Premda je to bilo siromaπno folklorno druπtvo,
njihovo velikoduπno prihvaÊanje me ohrabrilo. Potom sam dobio pristanak i
tamburaπkog orkestra “©okadija” iz Göteborga. Za Ëlanove orkestra osigurao sam
smjeπtaj i hranu u svojoj obiteljskoj kuÊi πto me veselilo jer Êe se hrvatski folklor
predstaviti na festivalu u vlastitoj organizaciji.
Na festivalu su nastupala folklorna druπtva iz GrËke, »ilea, Poljske, Finske,
NjemaËke i drugih zemalja. Na kraju je hrvatska folklorna skupina oduπevila
posjetitelje, a ocjenjivaËki sud je donio odluku da su bili najbolji na festivalu.
Meutim, Jugoslaveni su pokuπali sabotirati pobjedu. Prijetili su Hrvatima, a i onima
koji su bili hrvatski simpatizeri. No, nisu mogli sprijeËiti ni nastup ni pobjedu.
Koliko je naπ nastup na festivalu smetao Jugoslavenima govori jedna njihova
reakcija u vidu pisma koje je poslano na adrese viπe πvedskih novina, a objavljeno je
22. travnja 1988. godine.
Bleiburπka tragedija hrvatskog naroda u slici
Dugo se u Domovini πaptom govorilo o najkrvavijoj tragediji hrvatskog naroda
koja se dogodila sredinom svibnja 1945. godine. Danas se o Bleiburgu mnogo piπe
i govori upravo zbog dugogodiπnjeg vela πutnje kojom je neprijatelj prisilno prikrivao
svoj zloËin. Naπem naraπtaju je ostavljeno u zadaÊu da rasvijetli uzroke i posljedice
ovoga straviËnog gubiliπta jednog naroda. Bleiburg je postao simbolom nacionalne
tragedije. Mnogi umjetnici na razliËite naËine doæivljavaju bleiburπku tragediju i
svojim djelima pridonose nacionalnoj borbi za rasvjetljavanje istine koja je bila
nedodirljiva. Veliku popularnost je stekla umjetniËka slika SjeÊanje na Bleiburg
(ulje na platnu) anonimnog autora nastala na temelju iskaza svjedoka koji su preæivjeli
najstraπniju i najkrvaviju tragediju hrvatskog naroda u 20. stoljeÊu.
Slika je jasna kad se pogleda prema selu Unter - Loibach, gdje je u seoskom
groblju podignut spomenik hrvatskim vojnicima koji su pali za Hrvatsku na Bleiburgu.
S lijeve strane je prikazano brdo i πuma kao i πatori s narodom. U sredini polja vide
se borovi, pored kojih se odvija ono najstraπnije; naime, partizani poËinju krvavi pir
nad æenama, djecom, civilima i razoruæanim vojnicima. Desno se vidi gostionica
“Hrust” u kojoj su voeni pregovori izmeu Hrvata i Engleza. »itavo je polje
prekriveno civilima, vojnicima, ranjenicima i mrtvim tijelima koji su postali ærtve
partizanskoga pokolja i to odmah u prvim satima nakon πto su ih Englezi izruËili.
Englezi su taj krvavi pokolj hladno promatrali, a na slici se vidi stup s engleskom
zastavom. Na lijevoj se strani vidi hrvatska zastava koju nose hrvatski vojnici koji
se nisu predali Englezima, veÊ su se pod vodstvom legendarnog generala Rafaela
Ranka Bobana povratili u Hrvatsku i nastavili borbu protiv okupatora Domovine.
289
Nad ponorom pakla.pm65
289
27.02.01, 16:34
Slijeva na desno: Petar Kegalj, Ankica »irko, Jakov »irko, Ante ∆oriÊ, gos. Glibo,
Slavko GrubiπiÊ i Stipe PaviÊ na grobu Nikice MartinoviÊa, kojega je ubila Udba.
Povorka hodoËasnika ide prema Bleiburπkom polju iz mjesta Unter- Loibach, obiljeæavajuÊi
mjesto straπnoga partizanskog zloËina koji se godinama krio pod maskom antifaπizma
290
Nad ponorom pakla.pm65
290
27.02.01, 16:34
Nikica MartinoviÊ, zapovjednik PoËasnoga bleiburπkog voda, kojega je takoer ubila Udba,
17. veljaËe 1975. (Snimljeno 10. travnja 1966., na grobu bleiburπkih ærtava.)
Na slici se vide i engleski zrakoplovi koji niskim nadlijetanjem zastraπuju hrvatski
narod kako bi se predao. Partizanski krvoloci Ëekali su kao gladne hijene na svoje
ærtve. Te su partizanske zvijeri predvodili okorjeli zloËinci i krvnici hrvatskog naroda.
Bolesnici su umotani u plahte koje su dobili od Ëasnih sestara, ali razjareni partizani
i to im otimaju. Oni redom ubijaju i kolju æene, djecu i vojnike i sve πto im doe pod
krvavi partizanski noæ. Kolone zarobljenika dolaze cestom prema sabirnom mjestu,
gdje se formira kolona smrti. Na sabirnom mjestu narod u raznim odorama; civili,
æene, djeca, ranjenici, vojnici, bolesnici, sveÊenici i Ëasne sestre.
Bilo je tu mnoπtvo pripadnika i drugih naroda, ali se zna da je na tom mjestu bilo
viπe od pola milijuna Hrvata, vojnika i civila od kojih je samo jedan manji dio preæivio
bleiburπku tragediju i kolone smrti.
Iz svega vidljivog na slici, danas moæemo slobodno svijetu pokazati tragediju
hrvatskog naroda do koje je doπlo laænim obeÊanjima i prijevarom. Saveznici nisu
odræali rijeË. Oni koji su preæivjeli Bleiburg s bolom i tugom sjeÊaju se straviËnih
prizora. Moæemo poruËiti svijetu da je Bleiburπko polje postalo hrvatsko hodoËaπÊe,
gdje se na tisuÊe ljudi svake godine okupi na MajËin dan i za Dan mrtvih. PosjeÊuju
se grobovi hrvatskog naroda koji je dao svoje æivote za domovinu Hrvatsku.
291
Nad ponorom pakla.pm65
291
27.02.01, 16:34
Pero MartinoviÊ kod spomenika na groblju Untere-Loibah
Spomenik bleiburπkim ærtvama
292
Nad ponorom pakla.pm65
292
27.02.01, 16:34
VeÊ punih pola stoljeÊa svake se godine odræava misa zaduπnica. Za misu se
zaduπnicu pobrinuo veleËasni Vilim Cecelja koji je pune Ëetrdeset Ëetiri godine
hodoËasnicima davao rijeËi utjehe i ohrabrenja na neiscrpnom vrelu Sv. pisma:
“Posijano sjeme dok ne istrune ne moæe dati ploda ...”
On je Ëvrsto vjerovao da su sinovi Majke Hrvatske, Ëiji grobovi leæe po svijetu, a
napose na Bleiburgu, pravo posijano sjeme, Ëija tijela su odumrla u zemlji i sada je
to sjeme niklo i daje plod mira i ljubavi prema lijepoj i voljenoj domovini Hrvatskoj.
Hrvati u Domovini i πirom svijeta zahvalni su hrvatskoj braÊi za podizanje spomenika,
Ëuvanje i odræavanje grobova palih hrvatskih vojnika na Bleiburgu. Hvale zasluæuju
joπ i danas æivi i preæivjeli iz bleiburπke tragedije - Petar Miloπ, Omer Vrabac, Ilija
AbramoviÊ, Mirko KaraËiË, Josip –akiÊ i mnogi drugi iz PoËasnoga bleiburπkog
voda. Istinu o Bleiburgu moraju znati svi da se ne bi zaboravile ærtve koje su pale od
partizanske i srbokomunistiËke strahovlade, da se ne zaborave ucviljene æene, majke
i djeca koja su ostala siroËad, danas to mogu i trebaju znati svi ljudi dobre volje, a ne
samo preæivjeli hrvatski muËenici koji su pali ili tamnovali u koncentracijskim
logorima - Lepoglavi, Glini, Gradiπki, otoku Sv. Grgur, Golom otoku, Zenici, FoËi,
Stolcu, Kotoru, Mitrovici i mnogim drugima. Zato je izraena ova slika, da posluæi
kao æiv spomenik ærtvama komunistiËko-partizanskoga krvavog zloËina poËinjenog
nad hrvatskim narodom. Slika je bolna i tuæna, ali je vjeËna uspomena na hrabru i
nepobjedivu Hrvatsku vojsku, koja je na prijevaru Engleza razoruæana i goloruka
predana na pokolj partizanima. ©to se tiËe originalne slike, ona Êe biti izloæena ili
objavljena u tisku za javnu prodaju. Dobivenim novcem za originalnu sliku osnovat
Êe se fond za nezbrinute roditelje i udovice Ëija su djeca i muæevi dali svoje æivote za
obranu domovine Hrvatske.
Fond Êe biti samostalan i nosit Êe ime veleËasnog Vilima Cecelje. VeleËasni
Cecelja je jedan od najzasluænijih πto je ova slika izraena, a hrvatskoj je javnosti,
inaËe, poznat kao hrvatski dobrotvor.
Razgovor sa Slavkom GrubiπiÊem u Glasilu Hrvatskih
oslobodilaËkih boraca za Domovinu i emigraciju
( Razgovor vodio Marijan Rukavina 1984.)
Po dolasku u ©vedsku kod mojega prijatelja Nikole Obrovca, bila mi je æelja da
posjetim i brata GrubiπiÊa. Sastali smo se i razgovarali o mnogim pitanjima, kako
nacionalnim, tako i privatnim. Moram priznati da mi je bilo teπko zapoËeti razgovor,
jer sam znao da Êe biti rijeË o mnogim muËnim dogaajima o kojima GrubiπiÊ nije
dosad javno govorio, niti se kome poæalio. Kako mi sam reËe, o mnogim svojim
problemima nije upoznao ni najboljeg prijatelja, pa Êe sad hrvatska javnost imati
priliku saznati o teπkim nedaÊama koje su ga zadesile. U duæem razgovoru s
gospodinom GrubiπiÊem æelio sam saznati iz njegovih usta ono πto me je najviπe zanimalo.
293
Nad ponorom pakla.pm65
293
27.02.01, 16:34
Pitao sam ga: Vidim da se priliËno toga napisalo o neugodnostima prilikom
puta na sjednicu Hrvatskog radniËkog saveza Europe, koja je odræana u
NjemaËkoj. Moæete li reÊi neπto u vezi toga putovanja?
- Kako ste vidjeli iz pisma koje sam dobio od uprave HR Saveza NjemaËke,
pozvan sam na prvu jedinstvenu sjednicu Hrvatskog radniËkog saveza Europe, na
kojoj je trebala biti birana jedinstvena uprava Saveza za cijelu Europu. ToËno je da
smo imali neugodnosti. Kako vidite u pismu stoji da Êemo dobiti upute i adresu
odræavanja sjednice /18.5.1975./ od uredniπtva “Hrvatskog radnika” iz Göteborga.
Pred polazak skupili smo se u Göteborgu, svi mi koji Êemo iÊi na sjednicu: Vinko
MariÊ iz Norveπke, ja iz Silverdalena, te Franjo DeliÊ i Halid DaloviÊ iz Göteborga.
Tu smo od uredniπtva dobili adresu i novac za benzin, a ja sam vozio mojim kolima.
Stigli smo na adresu u NjemaËkoj tri sata ranije nego πto je bilo dogovoreno. To je
navodno bila adresa nekakvog restorana i tu nas je trebao doËekati netko od Hrvata.
Ali umjesto restorana naπli smo jednu zidanu πtalu. U blizini nije bilo nikoga, ali se
vidjelo da se u nju ubacivalo sijeno. Hodali smo, pitali, traæili restoran, ali nas put
dovede do iste πtale. MariÊ i DeliÊ su pogledali unutra. Kad se MariÊ vratio veli:
“Bjeæimo odavde, dok se vidi.” Tada smo u brzini krenuli do obliænjeg mjesta, odakle
sam nazvao veleËasnog ParπiÊa i rekao mu o krivoj adresi, a on mi odgovori:
“Djeco moja, nije sjednica na tom mjestu, veÊ se povratite prema Ulmu. To je u
mjestu Untermarchtal”.
Tu smo naπli naπu braÊu iz Francuske - KovaËeviÊa, danas pokojnoga hrvatskog
muËenika Matu KoliÊa, a s njima i ostale koji su stigli izdaleka na sjednicu. Tu smo
noÊili, a ujutro je poËela sjednica na kojoj je birana zajedniËka uprava Hrvatskog
radniËkog saveza Europe. Za tajnika je izabran Vinko MariÊ, a mene su izabrali za
predsjednika. Upitao sam Mirka Deskara i Andriju MrzleËkog zaπto je nama poslana
kriva adresa, a oni su odgovorili da su u uredniπtvo “Hrvatskog radnika” poslali
toËnu adresu. Prilikom povratka pretresli su nas na πvedskoj carini, kako se kaæe do
gola. Za vrijeme pretresa carinici nisu niπta govorili. SaopÊili smo uredniπtvu
“Hrvatskog radnika” πto smo na putu doæivjeli radi krive adrese, a uredniπtvo je
odgovorilo da je tu adresu dobilo iz NjemaËke. Sada se treba pitati tko laæe i zaπto
smo dobili krivu adresu.
Pitao sam Slavka GrubiπiÊa sumnja li tko ga je htio navuÊi na mamac, na πto
mi je on odgovorio:
- Da, naravno da sumnjamo jer smo o tome cijelim putem raspravljali. Znamo da se
neprijatelj uvukao u naπe redove, ali to je bilo uzaludno govoriti odgovornima u
nekim organizacijama, koji su Ëak tada zaπtiÊivali i branili sumnjive osobe kao πto
to Ëine i danas, iako za mnoge znaju da su otvoreni neprijatelji svega πto je hrvatsko.
294
Nad ponorom pakla.pm65
294
27.02.01, 16:34
Napisali ste dosta pjesama u hrvatskom narodnom desetercu. Napisali ste i
dvije knjige od kojih je ova na Ëetiri jezika i to je jedna od najboljih knjiga o
zloËinima koje je neprijatelj poËinio nad hrvatskim narodom. Kako ste doπli
na ideju da izdate knjigu na Ëetiri jezika i kako ste prikupili dokazni materijal
za knjigu?
- ©to se knjige tiËe, ona je bila potrebna jer su nas ovdje Jugani prikazivali kao
naciste, faπiste i koljaËe, pa nas se kao takve poËelo prikazivati i u tisku, na radiju i
na televiziji. Nisam imao mira, stalno sam mislio kako i na koji naËin dokazati
strancima tko je stvarno koljaË i nacist ili faπist. Sjeo sam i poËeo pisati pisma mnogim
Hrvatima po svijetu, zamolivπi ih da mi pomognu pronaÊi dokazni materijal o
zloËinima srbokomunista nad hrvatskim narodom. Podatke sam zatraæio od 54 Hrvata,
od kojih se nekoliko odazvalo i pomoglo. Meu prvima koji su se odazvali, bio je
sada pokojni hrvatski muËenik Ivan Tuksor, koji mi je poslao nekoliko slika i knjigu
“Le Martyre Croate” iz koje se dalo neπto iskoristiti. Zatim se javio, takoer sada
pokojni fra Mirko »oviÊ, koji mi je poslao jasniji i vrlo vaæan materijal kojeg sam
skoro cijelog iskoristio. VeleËasni Vilim Cecelja je uloæio zapravo najviπe truda i
pomogao mi u sreivanju materijala. ©to se tiËe pitanja zaπto sam dao izdati knjigu
na Ëetiri jezika, to sam uËinio iz razloga kako bi se narodi na Ëetiri jeziËna podruËja
mogli upoznati s naπom krvavom povijeπÊu i strahotama koje smo doæivjeli od strane
koljaËa hrvatskog naroda. Nije mi bilo lako sve to uËiniti, jer nisam imao ni jednog
hrvatskog intelektualca koji bi mi pomogao u sreivanju materijala. Izdati knjigu na
Ëetiri jezika nije bilo lako zbog neznanja stranih jezika, a niti moj hrvatski pravopis
ne zadovoljava koliko je potrebno za ovakav rad.
Kad je knjiga ugledala svjetlo dana, bila je traæena πirom svijeta, a mnogim
Hrvatima koji su traæili knjigu kao dokazni materijal, osobito kada su se vodili procesi
protiv Hrvata, slao sam je besplatno. Dobio sam 424 zahvalnice od Hrvata πirom
svijeta. Stigla su samo dva protestna pisma od Hrvata i to od dvojice profesora, koji
piπu kao u dogovoru: “Nije bilo na Vama da piπete ovakvu knjigu. Sad ste meni
pokvarili plan, jer sam namjeravao pripremiti i izdati takvo neπto, ali mnogo
opπirnije.” Ovom prilikom æelim pitati te profesore, zaπto su Ëekali viπe od trideset
godina, zaπto nisu to izdali i branili interese domovine Hrvatske i hrvatskog naroda.
Meni bi, svakako, bilo lakπe kupiti knjigu i pokazati novinarima da vide na Ëijoj je
strani pravda, nego se sam muËiti s izdavanjem knjige.
Je li istina, kako sam Ëuo, da su mnogi “Hrvati” naruËili knjige, ali da su ih
vratili i nisu platili?
- Istina je da se to dogodilo mnogo puta, ali to nisu Ëinili Hrvati, veÊ neprijatelj
koji ne æeli da se takve knjige πire. Bilo je narudæbi od 10 do 500 primjeraka knjige.
Neki su vratili, a neki su se pravili dobrim Hrvatima, pa su mi pisali da nisu u stanju
prodati knjige, veÊ Êe mi ih vratiti. Na moju molbu da knjige zadræe kod sebe dok im
295
Nad ponorom pakla.pm65
295
27.02.01, 16:34
ne poπaljem adresu na koju Êe knjigu uputiti, oni su se ogluπili i nisu htjeli poslati
knjige na adresu koju sam im dostavio. Nisu to bili samo pojedinci, bilo je tu i
hrvatskih knjiæara koje su me zamolile da im poπaljem knjige, a stvarno nisu niti
jednu prodali, veÊ su ih vratili natrag. Ako su te osobe zaista Hrvati, neka im to bude
na savijesti. Spomenut Êu i nekoliko Hrvata iz Australije i SAD-a. Pisali su da su u
hrvatskim redovima naiπli na opoziciju i prijetnje da ne smiju prodavati te knjige.
To me je iznenadilo, ali nije zaËudilo, jer zna se da se iza toga kriju naπi krvni
neprijatelji, koji nisu mogli gledati kako se πiri istina o Hrvatskoj.
O putovanju s MajiÊem za bolnicu u München, GrubiπiÊ je kazao:
- ReÊi Êu sljedeÊe, a sve ostalo je pripremljeno za knjigu.
12. srpnja 1977. nazvao me MajiÊ i pitao hoÊu li iÊi za NjemaËku i dodao: “Æena
mi je na odmoru u Domovini, pa mi je javila da je bratov sin ozlijedio oko i da Êe ga
brat dovesti u München u bolnicu, te da Êe tamo biti u nedjelju, u jedan sat poslijepodne.”
Krenuli smo petkom i stigli u NjemaËku, prespavali subotu u Hammu kod TopiÊa
i onda krenuli za München. Nismo stigli u jedan sat, veÊ dosta kasnije. Otiπli smo na
naznaËenu adresu, ali u toj ulici nije bilo bolnice. PrenoÊili smo u hotelu i u ponedjeljak
nastavili traæiti bolnicu. Opet smo stigli na istu adresu, ali tamo vidimo samo iskopine
od pijeska, a s lijeve strane jednu zidanu zgradu, kao neko skladiπte. Vratimo se
ponovno u centar grada, uzmemo taxi, ali nas on ponovno dovede do te iskopine.
Odemo na policiju, a oni nam kaæu da na toj adresi nema bolnice. Meni je Mijo
MajiÊ stalno tvrdio da je njemu æena dala adresu, slovo po slovo. MajiÊ je onda
predloæio da odustanemo od traæenja bolnice. Krenuli smo za Austriju, posjetili starog
Oblijana i rekli mu o naπim problemima. U BeËu smo prenoÊili kod Antuna ©lata,
posjetili prijatelje i vratili se u Atnang Pucheim, gdje smo prenoÊili kod Mirka
Boπnjaka. 21.7. stigli smo kod vlË. Vilima Cecelje u Salzburg. Tu smo se malo
odmorili i razgovarali. Rekli smo mu πto se dogodilo, a on se zaËudio. Kasnije je
veleËasni nazvao æenu Jakiπinu i rekao da za goste spremi ruËak. Zajedno smo krenuli
do Jakova »irka.
Tamo je bio joπ jedan sveÊenik Ivan, inaËe »irkov roak. Jakiπa nam je
objaπnjavao da takvih bolnica jugoudba ima na viπe mjesta i da pomoÊu tog mamca
oni love nas Hrvate. I policija u Münchenu nam je, takoer, kazala, i to na hrvatskom
jeziku, da takvih bolnica Jugoslaveni imaju na viπe mjesta po NjemaËkoj. Odatle
smo krenuli posjetiti prijatelje u Freilassingu. Na carini su me zaustavili. Pitao sam
ih zaπto su me zaustavili. Carinik mi je rekao da Êu to brzo saznati. Doπao je s mojim
podacima i pitao jesu li to moji podaci na putovnici.
Odgovorio sam potvrdno, na πto mi carinik reËe: “Ti si veliki ustaπa”.
Kad sam na njemaËkom odgovorio: “Jesam, ima u meni sto petnaest kila”, pobjesnio
je i uzeo æig kojim je u putnicu udario: “Zürick”. Rekli su da moj kolega moæe
nastaviti put autom, a ja da putujem zrakoplovom. Nismo znali πto uËiniti, jer kolega
296
Nad ponorom pakla.pm65
296
27.02.01, 16:34
nije imao vozaËku dozvolu. U tom su se trenutku vratili vlË. Ivan i Jakiπa »irko, te
smo zajedno otiπli u jedan restoran jesti i malo se odmoriti. Jakiπa mi je davao novaca,
znajuÊi da me Ëeka dalek put, ali je moj suputnik rekao da ima toliko novaca: “da ih
ni krava ne bi mogla pojesti”. Nisam htio noÊiti u Salzburgu, æelio sam πto prije stiÊi
u ©vedsku. Blizu πvicarske granice odspavali smo u autu. Pred polazak za ©vicarsku
snimio sam kamerom MajiÊa i rekao mu: “Vidiπ li, Mijo, πto neprijatelj od nas Ëini?”
Slegnuo je ramenima.
Nastavili smo put preko ©vicarske do Luxemburga i nastavili za Nizozemsku.
Na putu smo joπ jednom noÊili i krenuli prema morskoj luci u Amsterdam. Uhvatili
smo posljednji brod te sezone koji je iπao za ©vedsku i dalje. Kad smo kupovali
karte za brod, MajiÊ je rekao da nema novaca. Podsjetio sam ga na njegovu izjavu
da ima toliko novaca koliko ih krava ne moæe pojesti. Rekao mi je da je to uËinio iz
ponosa. Nekako smo, ipak, skupili novce za karte, ali nismo imali novca za prijevoz
auta nego smo ga morali ostaviti u luci, u Amsterdamu. Nakon tridesetak sati voænje,
u ©vedsku smo stigli 25. srpnja. Kad sam se malo sredio, saznao sam da neprijatelj
nije uspio u svojim zloËinaËkim namjerama. Neprijatelj nije imao mira, veÊ se dao
na podvale i provokacije i to preko meni poznatih osoba, za koje sam do tada mislio
da su mi prijatelji.
©vedski tisak je pisao da ste izumitelj, i da ste patentirali jako vrijedne aparate?
- Ja sam napravio dva aparata. Jedan za potrebe djece i bolesnih osoba koje ne
mogu zadræati mokraÊu. Drugi aparat je namijenjen za domaÊinstvo, a svrha mu je
bila da automatski napaja cvijeÊe u kuÊi, da navodnjava dvoriπnu ledinu ili vrt.
Meutim, kad sam aparat za potrebe bolesnih predao na ispitivanje, dr. Carlssom je
prilikom ispitivanja sa svojim kolegama ustanovio da aparat sprjeËava viπe vrsta
bolesti koje dolaze od mokraÊe, a osobito kod djece. Aparat je elektronski usavrπen,
a veliËine je izmeu kutije πibica i paketiÊa cigareta.
Kako je taj posao zavrπio?
- Aparati su kod mene, ali se nisam odluËio ponovno praviti radionicu. »uli ste
πto se dogodilo. Dok sam radio na odræavanju elektriËne centrale u tvornici, imao
sam priliku na radnom mjestu Ëitati, pisati i misliti. Upravo sam tu dobio razne ideje
za pisanje, ali i ideje za izradu samog aparata. Kada je aparat bio prihvaÊen kako
valja, poslao sam papire u patentni ured, a zatim sam poËeo traæiti mjesto za radionicu.
Tvornica u kojoj sam radio, jeftino mi je prodala dvije stare zgrade. Prije nego sam
poËeo raditi, radionica je planula. Bilo je to 16. lipnja 1979. godine. Sve je izgorjelo.
Poslije sam se dao na ureivanje stare zgrade za stanare. Kad je zgrada bila gotova i
stanari se uselili, ponovno se dogodila nesreÊa na dan 20.listopada 1980. ToËno u
297
Nad ponorom pakla.pm65
297
27.02.01, 16:34
pola noÊi u zgradi je buknuo plamen. SreÊom, nitko nije stradao, iako je u zgradi
æivjelo jedanaest obitelji. Nakon istrage, osiguranje je htjelo ponovno graditi kuÊu,
ali sam ja to odbio, jer me bilo strah da bude ponovno zapaljena. Iz osiguranja su me
upozorili da Êu u tom sluËaju mnogo izgubiti, ali ja sam bio odluËan u stavu da se
kuÊa ne gradi. Poπto je bila na meti mojih neprijatelja, bojao sam se u toj kuÊi bilo
πto raditi, a unajmljivati viπe nisam imao hrabrosti. ©to ako se nekome neπto dogodi?!
Na pitanje zaπto o ovakvim straπnim dogaajima nije nikada pisao za
javnost, Slavko mi je odgovorio:
- Moj je odgovor na to je jednostavan. Zaπto da o tome piπem, kada mi to neÊe
pomoÊi. Mislio sam i na druge Hrvate koji æele neπto otvoriti, nisam æelio da se
uplaπe. Ja mogu pouzdano tvrditi da je iza toga stajao naπ neprijatelj.
Na pitanje πto moæe reÊi o provokativnom pismu koje je dobio iz ©vicarske,
Slavko je odgovorio:
- Kako znate, 1981. godine bio sam navuËen na klaonicu u ©vicarsku, ali sam
zahvalan danas pokojnom Stanku NiæiÊu koji mi je spasio æivot. Ja sam bio na
spavanju u njegovu stanu, kad su ga krvnici ubili na radnom mjestu. NiæiÊ im nije
htio reÊi gdje se ja nalazim. Pismo sam dobio od Mladena PogaËiÊa, koji se predstavio
kao Stankov “prijatelj”. PogaËiÊ kaæe, u tom pismu, da je za moj dolazak u Zürich
NiæiÊ rezervirao Ëetiri mjesta u restoranu “Clipper-Zürich”, koji se nalazi kod
æeljezniËke stanice. S tim pismom PogaËiÊ dokazuje da je poznavao Stanka NiæiÊa i
da je znao da je Stanko rezervirao mjesta u restoranu. Prema tome, trebao bi znati
koje su to tri osobe koje su na mene Ëekale tamo. Kada sam u ©vicarskoj bio u
neprilici, pozivao sam se na Stankove prijatelje, ali nijedan nije htio Ëuti za mene i
za Stanka. Stanko je njih upoznao s mojim dolaskom. O ovome sam ranije pisao, pa
nije potrebno viπe. PogaËiÊ piπe i ovo: “Meni je æao πto ste vi imali takav uæasan
peh. Svrha vaπeg dolaska je bio novac πvedskih Hrvata. Ja vam ovo ne piπem da bi
vas provocirao, nego da vam upravo pokuπam dokazati da nisam nikakav provokator.”
Kakav je Vaπ zakljuËak o svim tim nedaÊama koje ste doæivjeli?
- Do sada me neprijatelj nije uspio fiziËki likvidirati, pa je pokuπao raznim, pa
Ëak i kriminalnim metodama. Nije mu uspjelo da me uniπti. Zato naπ neprijatelj
nastavlja svoju borbu protiv mene i ostalih hrvatskih nacionalista, s namjerom da
nas uniπti, i fiziËki i psihiËki i materijalno. Sve ovo πto sam spomenuo moæe se
proËitati izmeu redaka provokatorskih pisama. No, neprijatelj moæe sve pokuπavati,
ali nikada u Hrvatu neÊe uniπtiti hrvatski duh, jer je on najveÊe blago i snaga svakome
onome koji se bori za πto skoriju slobodu domovine Hrvatske. Duh je neuniπtiv, a
volja je neslomljiva kod nas Hrvata. Zato nas neprijatelj i æeli uniπtiti, ali mu to
nikada neÊe uspjeti.
298
Nad ponorom pakla.pm65
298
27.02.01, 16:34
Okupljanje Hrvata u ©vedskoj kao potpora demokratskim promjenama u Hrvatskoj
Otrovali su me na Dan hrvatske dræavnosti, 30. svibnja 1990.
Okupili smo se u jednom odmaraliπtu u blizini grada Lessebo, pokrajina Småland.
Bilo nas je iz svih mjesta pokrajine Småland gdje æive Hrvati. Proslava je trajala
cijeli dan. Veselili smo se hrvatskoj slobodi. Sa sobom sam donio hrvatski barjak
kojeg smo postavili na stijeg veseleÊi se do zadnjih atoma snage. Najednom, slike su
mi se poËele duplati; od jedne osobe vidio sam ih viπe, od jedne zastave vidio sam
viπe zastava. Izgubio sam svijest i pao. Odveli su me u zgradu koja je bila jedina na
tom imanju. Kako su mi rekli poslije, iz mene je curila krv. LijeËnici nisu znali πto
se dogodilo. Davali su mi razne lijekove protiv bolova i zatrovanja, nisu mogli
ustanoviti dijagnozu. Muke su trajale dugo. Vrπili su razne analize, ali niπta nije
pomagalo. Bolest se πirila.
PoËelo me nestajati. Moji bogati miπiÊi potpuno su nestali. Doπao sam do samrti.
LijeËnici su digli ruke od mene. Nisu mogli ustanoviti πto mi je. Jedva æiv, skoro na
izdisaju, vidjeh æenu kako plaËe pokraj stola i veli mi:
- Da si barem otiπao s nama kuÊi, ako bi te i ubili, barem bi vidio one koje si ti æelio
vidjet i koji su tebe æeljeli vidjeti.
Podigao sam ruku, jedva kucnuo o stol i rekao æeni:
- Joπ Êu se ja boriti za Hrvatsku.
299
Nad ponorom pakla.pm65
299
27.02.01, 16:34
Ona je rekla sinu Ivanu da pozove lijeËnika. Odveli su me u bolnicu i napravili
analizu krvi viπe puta. Za otprilike dva sata stigao je nalaz u kojem je pisalo da sam
otrovan, dobio sam otrov u jelu ili u piÊu. Netko je od nepozvanih gostiju usuo otrov
u moju Ëaπu. Htio me ubiti. To je bio samo jedan u nizu pokuπaja da me likvidiraju hrvatski
neprijatelji. Hvala Bogu i lijeËnicima koji su mi, iako uz veliku muku, spasili æivot.
Usprkos teπkoj bolesti, stalno sam mislio kako stiÊi u Domovinu i stupiti u njezinu
obranu u borbi protiv vjeËnoga i krvnog hrvatskog neprijatelja - velikosrpskog
imperijalizma.
Okupljanje Hrvata u ©vedskoj kao potpora
demokratskim promjenama u Hrvatskoj
U spomen bugojanskim junacima
BuduÊi da su se poslije isplele razne priËe o upadu devetnaest hrvatskih emigranata
1972. u Jugoslaviju, u znak zahvalnosti i sjeÊanja æelim spomenuti njihova imena.
Kako su djelovali u okolici Bugojna, poznati su kao bugojanski junaci. Svi su u
borbama protiv jugoslavenske vojske i milicije izgubili æivote, osim jednoga, Ludviga
PavloviÊa, kojega su ranjena uhvatili. Glavni organizatori ove hrvatske revolucionarne
300
Nad ponorom pakla.pm65
300
27.02.01, 16:34
Vidak BuntiÊ
Stipe Ljubas
Petar Bakula
Filip BeπliÊ
Ilija Glavaπ
Vinko Knez
Vlado MiletiÊ
Ludvig PavloviÊ
BUGOJANSKI VITEZOVI
301
Nad ponorom pakla.pm65
301
27.02.01, 16:35
Mirko VlasnoviÊ
Adolf AndriÊ
Vejsil KeπkiÊ
Pavo Vegar
Ilija LovriÊ
Ambroz AndriÊ
Nikola Antunac
Vili Erπek
Viktor KocijanËiÊ
Ivan PrliÊ
–uro Horvat
BUGOJANSKI VITEZOVI
302
Nad ponorom pakla.pm65
302
27.02.01, 16:35
Lovre Soldo - Loko ( lijevo) iz Ograenika kod »itluka
sa suzatvorenikom Matom VlaπiÊem iz SoviÊa kod Imotskoga.
Lovru Soldu su jugoslavenske vlasti osumnjiËile za suradnju s
bugojanskim vitezovima zbog Ëega je osuen na dugogodiπnju robiju.
Zatvaran je dva puta i u zatvoru proveo viπe od dvadeset godina
skupine bili su braÊa Adolf i Ambroz AndriÊ, Pavao Vegar i Ilija Glavaπ, a njihovi
suborci su bili: Nikola Antunac, Petar Bakula, Filip BeπliÊ, Vidak BuntiÊ, Vili Erπek,
–uro Horvat, Viktor KocijanËiÊ, Vejsli KeπkiÊ, Vinko Knez, Ilija LovriÊ, Stipe
Ljubas, Vlado MiletiÊ, Ivan PrliÊ, Mirko VlasnoviÊ i Ludvig PavloviÊ.
Ovi hrvatski junaci nazvani “Osvetnici Bleiburga i Hrvatskog proljeÊa”, odigrali
su vaænu ulogu u borbi za slobodu Domovine dovodeÊi jugoslavenski reæim u paniËno
stanje. UnatoË tome πto je Beograd nastojao da oruæane borbe s hrvatskim
revolucionarima po bosanskim πumama zataπka, vijest o borbama u Bosni meteorski
se proπirila u Jugoslaviji i πirom svijeta.
Novine diljem svijeta pisale su kako se u Jugoslaviji vode borbe izmeu
jugoslavenske vojske i hrvatskih nacionalista i separatista. Vijesti iz Domovine
govorile su da je beogradski reæim upotrijebio veliki broj aviona i tenkova, te preko
trideset tisuÊa naoruæanih vojnika i milicije. PolitiËko i vojno vodstvo Jugoslavije
naπlo se u panici prije svega zato πto nije znalo brojno stanje gerilaca, a joπ veÊa
nepoznanica im je bilo njihovo naoruæanje. Postojala je i opasnost da se oruæani
303
Nad ponorom pakla.pm65
303
27.02.01, 16:35
Originalno pismo Mire BareπiÊa iz 1987.
304
Nad ponorom pakla.pm65
304
27.02.01, 16:35
sukobi u bosanskim vrletima pretvore u opÊi ustanak hrvatskog naroda, te drugih
nezadovoljnih naroda u Jugoslaviji. Borbe izmeu jugovojske i hrvatskih junaka
vodile su se preko dva mjeseca s razliËitim intenzitetom. Beogradski reæim podmuklo
je u prve redove ubacivao Hrvate, s nakanom da Hrvat ubija Hrvata, onako kako su
za vrijeme okupacije Hrvatske kroz njezinu burnu povijest Ëinili BeË, Peπta,
Beograd i drugi.
Svi oni za koje su jugoslavenske vlasti sumnjale da su pruæali utoËiπte ili bilo
kakvu pomoÊ bugojanskim junacima, Udba je kasnije ispitivala, nemilosrdno muËila
i osuivala na dugogodiπnje robije.
Za ideale ponovnog uskrsnuÊa hrvatske dræave pali su bugojanski junaci, a njihova
rodbina i prijatelji su dugo godina poslije bili proganjani i poniæavani. Htjeli su da
hrvatska dræava ne bude samo u naπim mislima, nego mi u njoj, samostalnoj i slobodnoj.
Neka je vjeËna slava utemeljiteljima obnove slobodne Dræave Hrvatske.
Miro BareπiÊ - domoljub i borac za domovinu Hrvatsku
Miro BareπiÊ se stavio na raspolaganje Hrvatskom narodnom otporu, odmah po
dolasku u ©vedsku. Predsjednik HNO-a u to vrijeme bio je Stipe MikuliÊ, od koga
je Miro BareπiÊ, zajedno s ostalim domoljubima dobio smjernice o radu HNO-a.
Nije potrebno posebno naglaπavati doprinos Mire BareπiÊa slobodi Hrvatske, jer
su o njemu dugo godina pisale razne novine.
Teπko mi je pisati o æivotu Mire BareπiÊa, jer je on Ëitav svoj æivot podredio
borbi za slobodom svoje braÊe, a sam je æivot proveo u patnji i okovima, bez slobode.
Uvijek je u svojim mislima, iako iza brave, bio uz svoju Domovinu. Odan svome
domoljublju, stupio je u obranu Domovine odmah s nastupanjem srpske agresije.
Ali, kad je bio na pragu da doæivi ono za πto se Ëitav æivot borio, ubijen je u prvim
danima borbe za slobodnu Hrvatsku, u dosad nerazjaπnjenim okolnostima. Bio je
istinski domoljub i borac za Hrvatsku. Neizmjerno je velika πteta za Domovinu i za
hrvatski narod πto viπe nije meu nama.
Ovdje donosim jedno pismo napisano poËetkom 1987. godine πto je joπ jedna
potvrda da je Miro vapio za slobodom svoje Domovine.
Ærtve jugoslavenskog nasilja u slobodnom svijetu
Marijan ©imundæiÊ
Mile Rukavina
Vid MarinËiÊ
Kreπimir Tolj
Ante Znaor
305
Nad ponorom pakla.pm65
305
27.02.01, 16:35
Ærtve jugoslavenskog nasilja u slobodnom svijetu
(Preneseno iz Bulletina Za slobodu Hrvatske, broj 4./1984.)
306
Nad ponorom pakla.pm65
306
27.02.01, 16:35
Mirko ∆uriÊ
Josip SeniÊ
Pero »oviÊ
Ivica MioπeviÊ
Bruno BuπiÊ
Jozo OreË
Zvonimir Kuæar
Nikola MiliËeviÊ
Stipe MikuliÊ
Mate KoliÊ
Stjepan –urekoviÊ
Ivan Tuksor
Stanko NiæiÊ
Nahid KulenoviÊ
Antun KostiÊ
Ivan Skoko
Djuro Zagajski
Obitelj ©evo: Stjepan, Rosemarie i Tatjana
Mile JeliÊ
Hrvoje Ursa
Jerko GrubiπiÊ
Nikola Penava
Nikica MartinoviÊ
U spomen pokojnom Miji GrubiπiÊu
Piπe: Hasan SelimoviÊ, ustaπki satnik, robijaπ i politiËki emigrant
SmrÊu Mije GrubiπiÊa nestao je jedan divan Ëovjek, dobar Hrvat, robijaπ i muËenik,
koji je odleæao πesnaest godina u tamnici, prvo pod istragom u zloglasnom zatvoru
u Sarajevu, a zatim unutar zidina zeniËkog zatvora. GrubiπiÊa su upoznali ne samo
svi robijaπi koji su ispaπtali duge kazne, nego i tisuÊe drugih koji su proπli kroz taj
zatvor i logore u njegovu sklopu. I u gradu Sarajevu, gdje je Mijo æivio prije no πto
su ga komunisti uhitili, malo je bilo starosjedilaca koji ga nisu poznavali, ako ne
osobno, onda barem po njegovim pekarskim proizvodima. Mijo bi znao mnogo puta
dati prodavaËu posebnu korpicu peciva da ga podijeli djeci, pa su ga u svoje vrijeme
djeca u Sarajevu, a napose u Hrasnu zvala: “Dobri striko”. Rodio se Mijo GrubiπiÊ
1890. godine u Posuπkom Gracu. Imao je dva brata i sestru. Ja sam kasno saznao za
njegovu smrt. Kad je Mijo imao oko deset godina upoznao je harambaπu Andrijicu
©imiÊa koji je doπao posjetiti rodbinu u Gracu i BroÊancu. O tom je susretu Mijo
307
Nad ponorom pakla.pm65
307
27.02.01, 16:35
kasnije priËao: - Andrijica je bio skupio oko sebe staro i mlado i pripovijedao nam
kako je proπao u zatvoru na dugoj robiji, no nas je najviπe zanimala smrt njegova
suborca BaπiÊa, koji je bio s nama u rodu. Andrijica bi Ëesto puta rekao: - Djeco
moja, πto vi radili da radili, nikada se ne dajte duπmanu u ruke, bio on TurËin ili
©vabo. Andrijica nam je pripovijedao kako je radio kao sluga u Mostaru i Ljubuπkom.
Tako sam i ja odluËio krenuti u Ljubuπki. Kad sam rekao majci, ona ni da Ëuje. Otac
je pristao na moju odluku i ja pooh kod age u Ljubuπki. Kad sam stigao aga upita:
- ©to ti mladiÊu traæiπ? Ja rekoh: - Traæim da πtogod zaradim. Na to Êe aga: - Ako
hoÊeπ zaraditi, onda trebaπ i raditi.
»im sam rekao Ëiji sam i iz kojeg sam sela, aga mi reËe da on zna sve moje, a i druge
starije u selu. U Ljubuπkom sam ostao raditi nekoliko godina, a poslije odoh u Mostar,
pa u Sarajevo, gdje sam poËeo raditi kod jednog bega. Beg je bio bogat, imao je
pekaru. Radio sam sve poslove. Pohvaljivali su me kod bega da sam dobar radnik,
pa me beg ubrzo prebacio u pekaru i reËe da trebam iÊi u zanatsku πkolu. Radio sam
u pekari nekoliko godina, kad jednog dana doe k meni beg i veli:
- Dokle Êeπ ti, Mijo, za drugoga raditi. Idi u πkolu i poloæi ispit za zanatskog majstora.
Beg mi je platio sve kao i da sam radio.
Nekoliko godina kasnije beg mi reËe:
- Otvori, Mijo, pekaru i onda Êeπ znati zaπto radiπ.
- Veliki su troπkovi, beæe, a ja nemam toliko novaca.
- Imam ja, ja Êu tebi posuditi - odgovori beg - a ti Êeπ meni povratiti onda kad budu
naπi novci.
Ja sam stao i gledam, kakvi naπi novci, a beg otvori lisnicu i pokaza mi reklamni
hrvatski novac.
Mijo je otvorio pekaru i ubrzo postao poznat u Sarajevu zahvaljujuÊi dobroduπnom
begu. Oæenio se kasno. Prva mu je æena ubrzo umrla, pa se oæenio po drugi puta. Ta
se æena zvala Ilonka od Nevesinja. S njom je nastavio sretan æivot i stekao veliko
bogatstvo, a beg mu je prije svoje smrti darovao veliko imanje na Sarajevskom
polju. Kad je osvanula NDH i Mijo skupio novac, poπao je begu da mu povrati
novac. Beg neÊe ni da Ëuje, veÊ veli:
- Ja imam, a neka imaπ i ti.
Narod priËa o tebi kao o velikom dobrotvoru, a ti uvijek odgovaraπ:
- Hvala Bogu i begu mome koji mi dobro uËiniπe.
- Hvala ti, Mijo, nisi zaboravio moje rijeËi. Ja Êu uskoro u grob, a ti imaπ priliku uz
pomoÊ Sveviπnjeg da poæiviπ. Ostani do groba dobar Ëovjek i Ëestit Hrvat.
PriËao je dalje Mijo:
- Dao sam rijeË begu da Êu ostati do smrti vjeran Bogu i domovini Hrvatskoj. Evo
me danas u ovom zatvoru vidiπ skupa s tobom i ostalom braÊom. Pomogao sam
kome sam mogao i kome je trebalo, a za te moje Ëine, evo padoh u tamnicu.
308
Nad ponorom pakla.pm65
308
27.02.01, 16:35
Po svom dolasku okupatori Hrvatske su po cijelom Sarajevu skupljali Hrvate. Ta
je nesreÊa zadesila i Miju. Nakon istrage poslan je u vlastitu pekaru da peËe kruh za
okupatorsku vojsku. Tako je bilo do suenja, kad mu dadoπe smrtnu kaznu, koja je
kasnije ublaæena na dvadeset godina robije, od kojih je πesnaest godina odleæao u
zloglasnom zeniËkom zatvoru. Svu imovinu i sve osobne stvari okupator mu je
oduzeo. Kroz sve godine tamnovanja Miju je svaki mjesec posjeÊivala njegova vjerna
æena Ilonka, a ponekad bi doπao i brat Ivan iz Hercegovine. Cijelo je vrijeme proveo
radeÊi u pekari. Mnoge je zatvorenike pomogao koricom kruha i zato ga svi rado
spominju i uvijek govore o njemu sve najbolje. Nakon nekoliko godina od izlaska iz
zatvora Mijina æena Ilonka umre. Tako je on ostao sam bez mirovine ili bilo kakve
potpore. Pomagali su ga stari znanci i zato je ostao u Sarajevu. Bio je prisiljen ponovno
se æeniti u dubokoj starosti. To je bilo iz humanitarnih razloga, jer bi reæimske vlasti
bjesnile ako bi netko pomagao starome Miji.
Prije dvije godine umrla je i Mijina treÊa æena, a on opet ostao sam.
Nedugo iza toga, koncem veljaËe 1982. i sam se preselio u vjeËni æivot. Pokopan je
u Sarajevu, gdje su pokopane i njegove tri zakonite æene.
Neka je vjeËni spomen naπem bratu, suborcu, robijaπu i dobrotvoru Miji GrubiπiÊu.
Mijin prijatelj s robije i osobni
prijatelj Hasan SelimoviÊ
Mijo GrubiπiÊ, dvije godine pred smrt
309
Nad ponorom pakla.pm65
309
27.02.01, 16:35
310
Nad ponorom pakla.pm65
310
27.02.01, 16:35
POVRATAK U DOMOVINU
311
Nad ponorom pakla.pm65
311
27.02.01, 16:35
312
Nad ponorom pakla.pm65
312
27.02.01, 16:35
Radio Posuπje
Razgovor - Slavko GrubiπiÊ, 14. prosinac 1991.
Nakon πto je Republika Hrvatska proglasila svoju nezavisnost, u Domovinu su
se poËeli vraÊati hrvatski politiËki emigranti koji su u slobodni svijet pobjegli ispred
komunistiËkog terora, nakon πto su na vlastitim leima osjetili svu okrutnost
jugoslavenskoga antihrvatskog reæima. Mnogi od njih su zlostavljani samo zbog
jakog prisustva nacionalne svijesti i ideje o samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
Hrvatski politiËki emigranti su na razliËite naËine promicali ideju o neminovnosti i
opravdanosti obnove hrvatske dræave i mnogi od njih su se s poËetkom demokratskih
promjena stavili na raspolaganje Domovini.
Danas razgovaramo s jednim od hrvatskih domoljuba koji se nakon dvadeset
πest godina progonstva vratio u Domovinu. To je gospodin Slavko GrubiπiÊ koji se
prije nekoliko mjeseci samoinicijativno vratio i stavio na raspolaganje Domovini u
vrijeme samog zaËetka njezine obnove, u turbulentno i opasno vrijeme.
S obzirom na to da ste u ©vedskoj uredno æivjeli; da ste bili materijalno
situirani, da ste u ©vedskoj πkolovali djecu, da ste tamo stvorili dom, recite koji
je osnovni motiv Vaπeg povratka?
- Za ljude koji su na vlastitim pleÊima osjetili batine i progon komunistiËkog
reæima i svu hladnoÊu tuinskog svijeta postoji samo jedan motiv, a to je istinska
oslobodilaËka borba za slobodnu domovinu Hrvatsku i borba protiv okupatorskoga
velikosrpskog imperijalistiËkog jarma.
Na koji su naËin Hrvati u emigraciji manifestirali svoje domoljublje?
- Emigracija je stalno radila na polju hrvatske oslobodilaËke djelatnosti kako bi
mogla πto spremnije stupiti u obnovu i obranu Domovine kad za to doe vrijeme.
Bili smo povezani sa svim hrvatskim dræavotvornim organizacijama i dræavotvornim
pojedincima, Hrvatima koji nisu pripadali ni jednoj politiËkoj organizaciji, osim πto
su imali jedan cilj, borbu za domovinu Hrvatsku. Kako pojedinci nisu mogli
organizacijski djelovati jer im je u mnogim zemljama onemoguÊeno pod utjecajem
komunistiËko - partizanskoga beogradskog reæima, uvijek smo traæili nov naËin da
se hrvatska emigracija πto kvalitetnije poveæe.
Beogradski reæim je slao svoje plaÊenike da nas provociraju, ubijaju ili
kompromitiraju kod vlasti u zemljama u kojima su æivjeli dræavotvorni Hrvati,
prikazujuÊi nas faπistima, nacistima, teroristima, itd.
Nakon mnogih nedaÊa koje su Vas otjerale u emigraciju, je li se teπko bilo
odluËiti za povratak?
- Æelja za Domovinom bila je jaËa od straha. Smatrao sam da je ovo pravo
vrijeme. »im sam osjetio da mogu neometano doÊi u Domovinu i da viπe neÊu
ponovno pasti u ruke Udbe, krenuo sam u Domovinu prvi put nakon skoro tri desetljeÊa.
313
Nad ponorom pakla.pm65
313
27.02.01, 16:35
Kako je izgledao sam dolazak i jeste li doæivjeli Domovinu kako ste i oËekivali?
- Teπko je rijeËima opisati svu radost povratka i tu æelju prije samog polaska.
Nekoliko noÊi nisam uopÊe spavao. Kad sam doπao u Zagreb posjetio sam znance i
prijatelje koji su mi odmah skrenuli pozornost da ipak budem oprezan, jer su mi
rekli da se na Ëelu dræavne sigurnosti joπ uvijek nalaze naπi progonitelji, tj. isti oni
ljudi koji su radili za jugoslavenske obavjeπtajne sluæbe.
Premda je proglaπena suverenost Hrvatske, ona je ugroæena od pete kolone i
velikosrpske megalomanije koja pod svaku cijenu hoÊe destabilizirati obnovljenu
hrvatsku dræavu, iako je ovo Hrvatska u minijaturi.
Srbi su na Avnoju ovaj dio Hrvatske prepustili Hrvatima samo zato da zamaæu
oËi onim Hrvatima koji su pristali na to da ruπe Nezavisnu Dræavu Hrvatsku zajedno
s velikosrpskim imperijalistima.
Hrvatska je zapravo podijeljena u tri dijela: danaπnji dio Hrvatske, BiH i Vojvodinu.
Svaki nacionalno svjestan Hrvat nikad nije mislio na avnojsku Hrvatsku, nego
na Hrvatsku u povijesnim granicama kakva je okupirana Ëetrdeset pete.
Bilo kako bilo, mi smo u emigraciji uvijek vjerovali u Hrvatsku i cijelom svijetu
dokazivali da hrvatski narod ima pravo na svoju Domovinu ...” pa bila ona uru duga
i uru πiroka” - kako je rekao otac Domovine dr. Ante StarËeviÊ, “samo neka je Hrvatska”.
U kolikoj su mjeri hrvatski politiËki emigranti bili jedinstveni i jesu li imali
jasan zajedniËki stav u pogledu stvaranja hrvatske dræave, πto se za sve Hrvate
u Domovini ne moæe reÊi?
- ©to se tiËe hrvatske emigracije i nacionalno svjesnih Hrvata koji nikada nisu
dijelili Hrvate po politiËkim ideologijama ili vrijeali jedni druge πto su neki sinovi
ustaπa ili partizana, uistinu smo bili jedinstveni u promidæbenom radu za dobrobit Domovine.
Svi kao jedan zastupali smo interese hrvatske dræavotvorne ideje, ruπili sve podvale
i laæi okupatora naπe Domovine i dokazivali da je naπ okupator pravi terorist i nasilnik,
a ne mi koji smo kao robovi radili i æivjeli u velikosrpskom paklu zvanom Jugoslavija.
Svaki Hrvat je bio ponosan kada je branio pred cijelim svijetom æelju hrvatskog
naroda za svoju slobodu i nezavisnost.
Poznato je da je u hrvatskim emigrantskim krugovima bila razgranata i
jugoslavenska obavjeπtajna mreæa koja je imala i razna druga brutalna
zaduæenja. Koliko su ti plaÊenici ugroæavali djelatnost hrvatske emigracije?
- Istina da je bilo puno jugoslavenskih plaÊenika meu hrvatskom emigracijom
koji su se uvukli u hrvatsko tkivo. Bilo ih je prepoznatljivih koji i sada tvrde da se ne
smiju vratiti u Hrvatsku jer se boje jugoslavenske Udbe. »injenica je da danas mogu
doÊi svi oni koji se u slobodnom svijetu nisu ogrijeπili o domovinu Hrvatsku. Njima
nije bila u interesu Domovina, veÊ su ostali sluæiti ostatku satrapije Jugoslavije.
314
Nad ponorom pakla.pm65
314
27.02.01, 16:35
Kakav je odnos hrvatske emigracije prema Bosni i Hercegovini?
- Emigracija je pristala na to da Bosna i Hercegovina ostane samostalna dræava.
DapaËe, tu smo ideju podræali. Poznato je da tijelo bez srca i pluÊa ne moæe dugo
æivjeti i zato smo Ëvrsto vjerovali da Êe Bosna i Hercegovina, danas ili sutra, doÊi
pod okrilje majke Hrvatske, jer je ona dio hrvatskog nacionalnog prostora, a i
geografski je jasno da ona po Boæjem i ljudskom zakonu pripada hrvatskoj domovini.
Bez obzira na to hoÊe li BiH biti samostalna ili konfederativna s Hrvatskom,
sigurno je to da vjeËna granica mora ostati Drina koja dijeli dva razliËita naroda,
hrvatski i srpski, i da srpska noga nikada nije preπla Drinu, niti su Srbi ikada mogli
vladati hrvatskim nacionalnim prostorom.
U tom smislu Vi ste na stajaliπtima Ante PaveliÊa da je vaæno uËvrstiti istoËne
granice Hrvatske?
- Po oslobaanju Domovine od okupatorskog jarma i proglaπenjem NDH 10.
travnja 1941. godine Hrvatska se oslobaa srpskog imperijalizma i uËvrπÊuje granice
na istoËnom dijelu Domovine. Ponovnom okupacijom NDH 1945. Velikosrbi
okupiraju cijelu Hrvatsku uz pomoÊ hrvatskih komunista, internacionalaca i izroda
hrvatskog naroda koji su se borili na strani najveÊeg neprijatelja domovine Hrvatske.
Progonili su i ubijali hrvatski narod sve za raËun bratstva i jedinstva kojega su izmislili
Srbi samo zato da bi pridobili i one Hrvate koji nisu bili za Jugoslaviju tj. Veliku
Srbiju. Po okupaciji Ëetrdeset pete, velikosrpska politika zajedno s hrvatskim izrodima
masovno je progonila i ubijala Hrvate guπeÊi time ideju o hrvatskoj dræavnosti poËev
od Bleiburga, kolona smrti, do zatvora diljem Hrvatske. Nije bilo mjesta, grada ili
veÊeg sela u kojem nije bio zatvor. Hrvatske prodane duπe su s beogradskog korita
sisale hrvatsku krv i tako dovele domovinu Hrvatsku i preæivjeli hrvatski narod na
prosjaËki πtap. Hrvati su morali bjeæati preko granice ili moliti okupatora da im da
putnicu kako bi u slobodnom svijetu mogli zaraditi komad kruha za sebe i svoju obitelj.
Koliko su hrvatsku emigraciju saËinjavala i djeca partizana, poπto su Hrvati
u cjelini prevareni ishodom II. svjetskog rata kao i ustanovljenjem tzv. Nove
Jugoslavije?
- Mi se u emigraciji nismo dijelili na djecu jednih ili drugih, vaæno nam je bilo da
su ti ljudi za Hrvatsku i da su njihovi oËevi kao partizani-komunisti bili protiv
Jugoslavije. Ista nam je bila patnja i bol, od istoga neprijatelja. I partizanska djeca
su se uvjerila da su njihovi roditelji bili prevareni komunistiËkom ideologijom. Stoga
smo svi u emigraciji bili jedinstveni.
S obzirom na to da je u Bosni i Hercegovini u porastu jedan trend stvaranja
nacionalnih ideologija i da se Muslimani sve viπe ostvaruju kao nacija, kako se
na to gleda u emigraciji?
315
Nad ponorom pakla.pm65
315
27.02.01, 16:35
- Mi se u emigraciji nismo dijelili po vjeroispovijesti, posebno mi iz Bosne i
Hercegovine. Bez obzira na vjeru isti nam je nacionalni duh.
Mi smo osjetili kako se u Domovini razbija hrvatsko jedinstvo i stvara nova
muslimanska nacija. To je uËinio najveÊi neprijatelj hrvatskoga naroda Tito samo za
to da bi oslabio hrvatski nacionalni korpus, a ojaËao srpski.
Mi smo gledali Hrvatsku iznad svega, a svakoga Hrvata kao brata πto je Ëinilo
snagu hrvatske emigracije, no to je smetalo jugoslavenskoj Udbi koja je stalno
ubacivala svoje ljude meu nas i sijala sjeme razdora i kroz vjersku pripadnost.
Koliko su duboko i perfidno jugoslavenske obavjeπtajne sluæbe djelovale navest
Êu samo jedan slikovit primjer. Prije mog povratka u Domovinu imali smo prosvjede
u ©vedskoj protiv jugoslavenskog reæima i za slobodu Hrvatske i Slovenije. Netko
je na taj skup donio i ovu novu hrvatsku zastavu na koju mi nismo obraÊali pozornost
jer nismo niπta znali o toj novoj zastavi. Tad je kod mene doπao jedan novinar pitajuÊi
Ëija je to zastava uz hrvatsku i slovensku. Nisam znao πto odgovoriti, pa sam rekao
stranaËka. A prije tih demonstracija na πvedskoj televiziji i radiju bila je debata o
hrvatskom grbu i zastavi s tvrdnjama da Hrvati ne znaju kakav im je grb. To je πirila
srpska propagandna maπinerija. Mi pojedinci smo odmah prosvjedovali kod πvedskog
radija traæeÊi objaπnjenje zaπto se takva propaganda πiri protiv Hrvata, kada cijeli
svijet znade kakav je hrvatski grb i hrvatska zastava. Ubrzo nakon toga bilo mi je
sve jasno s pojavljivanjem ove nove hrvatske zastave πto ju je netko donio na
demonstracije. Saznao sam da je u Hrvatskom saboru bila rasprava u svezi grba i
zastave gdje su Srbi iskoristili hrvatske neznalice koji zaista nisu znali πto znaËi
hrvatski grb i zastava. Jer hrvatski grb je najsvetiji hrvatski simbol koji se ne smije
dirati i mijenjati kao ni hrvatska zastava. Grb i zastava su najveÊe nacionalne svetinje
kod svih naroda.
UnatoË svemu, Hrvati u cjelini pokazuju zadivljujuÊe visok stupanj
spremnosti za obranu Domovine i uspostavu hrvatske dræave. Kako se Vas
dojmilo jedinstvo hrvatskog naroda?
- Uvijek sam vjerovao u jedinstvo hrvatskog naroda kad je u pitanju hrvatska
dræava. Zaista sam oduπevljen elanom i srËanoπÊu mladih ljudi koji su krenuli u
obranu domovine Hrvatske.
Vi ste se odazvali zovu Domovine kada je najteæe. Stupili ste u redove
Hrvatske vojske. S kim ostvarujete prve kontakte?
- Prilikom dolaska u Domovinu susreo sam se sa svojim starim suradnikom i
suborcem Antom Zorislavom Rosom sada veÊ hrvatskim generalom. Stupio sam u
specijalne postrojbe Ministarstva obrane koje je Roso ustrojavao. Prava je sreÊa πto
su Ëovjeku takva profila povjerene tako odgovorne zadaÊe.
316
Nad ponorom pakla.pm65
316
27.02.01, 16:35
Upoznao sam i bojnika Jozu JoviÊa Livora, a neπto prije na Bleiburgu Ljubu ∆esiÊa,
te mnoge druge hrvatske domoljube koji su se stavili na raspolaganje domovini
Hrvatskoj i njezinoj obrani kao npr. Tomislava Rebrinu koji mi je skrenuo paænju da
ne spavam u hotelu Holiday jer se u njemu nalazi viπe udbaπa nego povratnika.
S obzirom na joπ uvijek veliku prisutnost i aktivnost jugoslavenskih obavjeπtajaca
u Hrvatskoj koji Êe zasigurno koËiti proces stvaranja hrvatske dræave, kako Vi
gledate na pomirbu meu Hrvatima i da li Êe takvi tu pomirbu iskoristiti?
- Bez obzira na sve velika je snaga hrvatskog naroda i niπta viπe ne moæe zaustaviti
proces stvaranja hrvatske dræave. Pomirba je neizbjeæna izmeu svih poπtenih Hrvata
Meutim, nema pomirbe s prevarantima, ulizicama i tuim slugama koji Êe nam,
ostanu li u Hrvatskoj stvarati nemilosrdne probleme kao i ranije. Oni mogu biti
deklarativno za Hrvatsku, ali mi ih prepoznajemo po djelima. Postoji velika opasnost
da se takvi uvuku i u sve vaænije institucije vlasti u Hrvatskoj i da se manipulacije
nastave s obzirom na to da u tome imaju veliko iskustvo.
No, velika je snaga hrvatskoga naroda i ti elementi, premda joπ uvijek snaæni,
nemaju nikakvih izgleda.
Razgovor vodio: Boæe Markota
Pri povratku u Domovinu Slavko je godinu dana sanjao svoju unuku Saru Mariju koja ga
u snu vesela i nasmijana dræala za ruku dok je boravio po terenima u obrani Domovine.
317
Nad ponorom pakla.pm65
317
27.02.01, 16:35
318
Nad ponorom pakla.pm65
318
27.02.01, 16:35
POGLED UNATRAG KAO POGOVOR
Otkako postoji vijeka i svijeta ljudi se meusobno ubijaju. Prema biblijskoj priËi
prvi puta je prolivena ljudska krv kada je Kain ubio svoga brata Abela i tim straπnim
zloËinom navukao na sebe i svoje potomstvo Boæju kaznu i prokletstvo. Osuen je
da æivi na zemlji koja ne moæe dati nikakva roda i ne moæe se zadræati na jednom
mjestu, veÊ kao lutalica da vjeËno æivi na svijetu. Tu kaznu ispaπtat Êe i njegovo potomstvo.
Jedan veliki pjesnik i filozof je napisao: “Krv je ljudska rana naopaka”. Æivot
nam pruæa tisuÊu primjera da ubojice i dæelati ne mogu biti normalni ni sretni ljudi.
Neπto ima πto remeti njihov san i ubija njihov spokoj.
Znamo da je povijest ËovjeËanstva ispunjena straπnim bunama, revolucijama i
ratovima u kojima su se masovno klali i ubijali ljudi. Ali najveÊi i najbrojniji pokolji
i zloËini odigrali su se upravo u ovom naπem, po mnogo Ëemu barbarskom,
dvadesetom stoljeÊu, kojega, evo, ispraÊamo. U ovom stoljeÊu bila su dva uæasna
svjetska rata koja su odnijela nebrojene ljudske ærtve i iza sebe ostavila pravu pustoπ
i naËinila prevrat u svemu. I ne samo to. U ovom sudbonosnom stoljeÊu pojavila su
se dva totalitaristiËka sustava: komunistiËki i nacistiËki.
U prvome se klalo i ubijalo ljude u ime klase, a u drugome u ime rase.
Godine 1997. objavljena je u Parizu Crna knjiga komunizma, zbornik radova
uglednih, veÊinom francuskih povjesniËara i publicista, o komunizmu kao globalnom
sustavu zloËina, terora i represije. Prema toj prvoj knjizi o komunizmu kao
totalitarnom sustavu, koja je izaπla na zapadu, ukupne su ljudske ærtve komunizma
procijenjene na oko sto milijuna u razdoblju od sedamdeset pet godina, od 1917. 1992. Zaπto su na zapadu olako prelazili preko komunistiËkih zloËina tako da su
istaknuti knjiæevnici i filozofi odobravali i posveÊivali sve ono πto je dolazilo od
ljevice, a sve su osuivali πto je dolazilo s desna?
Meutim, svi su zloËini isti bez obzira tko ih je poËinio; valja ih bezuvjetno
osuditi. NacistiËki zloËini kaænjavaju se primjerno sve do danas, πto je potpuno
opravdano, meutim, nepravedno i nemoralno je da komunistiËki zloËini i dalje
ostaju nekaænjeni.
Najteæe, pak, razdoblje u povijesti hrvatskog naroda vremenski se gotovo podudara
s postojanjem karaorevske i titovske Jugoslavije u kojima su izvrπeni nezapamÊeni
zloËini nad hrvatskim narodom. I prva i druga Jugoslavija nametnuta je silom bez
volje naroda od strane velikih zapadnih dræava i uz pristanak Ëastohlepnih hrvatskih
politiËara koji nisu sluπali glas naroda, veÊ su iπli za osobnim interesima. »im je
1918. osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvana Jugoslavijom,
ubrzo dolazi do pokolja hrvatskih domobrana na JelaËiÊ trgu u Zagrebu pod vodstvom
Hrvata dr. Grge AnelinoviÊa. U to vrijeme naπi vrli zastupnici hrlili su u Beograd
kao guske u maglu. Godine 1928. dogaa se krvoproliÊe hrvatskih zastupnika u
319
Nad ponorom pakla.pm65
319
27.02.01, 16:35
Beogradskoj narodnoj skupπtini od Ëijih posljedica ubrzo umire voa hrvatskog
naroda Stjepan RadiÊ. U avnojevsku Jugoslaviju ugurao nas je Hrvat Josip Broz
Tito uz pomoÊ Ëastohlepnih hrvatskih politiËara dr. Ivana ©ubaπiÊa, dr. Jure ©uteja,
Augusta KoπutiÊa i drugih prvaka Hrvatske seljaËke stranke. Goleme smo ærtve imali
kao malen narod u Drugome svjetskom ratu. Godine 1945. dogodio se najveÊi egzodus
hrvatskog naroda u njegovoj povijesti, a potom straπni pokolj nekoliko stotina tisuÊa
hrvatskih vojnika i civila. Zapadne sile - Engleska, Francuska i SAD su izruËile naπe
zarobljenike u Bleiburgu pod partizansko-ËetniËki noæ. Na Bleiburgu i kriænim
putovima stradao je i cvijet hrvatske inteligencije. Meutim, gotovo pola stoljeÊa o
komunistiËkim zloËinima moralo se πutjeti, a svaka prekrπena πutnja u ime istine
bila je strogo kaænjavana. Pod posebnom paskom bili su nacionalno svjesni hrvatski
intelektualci. To ne navodim kao frazu veÊ zakljuËak iz vlastita gorkog iskustva i
saznanja, jer sam, takoer, zbog verbalnog delikta izdræavao trogodiπnju zatvorsku
kaznu u Zenici. Kako bi mi kazna bila πto teæa, odredili su me u spavaonicu koju
sam dijelio sa osamdeset robijaπa - ubojica. Meu njima bio sam jedini intelektualac,
pa su mnogi æeljeli da mi ispovijede svoj grijeh i tako olakπaju svoju tjeskobu. Bio
sam njihov ispovjednik. Premda sam znao da mnogi od njih nisu prave ubojice, a
mnogi su zloËin poËinili u trenucima duπevnog rastrojstva i nedostatka ljubavi, moje
mjesto, u svakom sluËaju nije bilo meu njima jer sam bio politiËki zatvorenik, a o
usmenom krπenju tadaπnjeg zakona da i ne govorim.
Zloglasna Ozna - Odjeljenje za zaπtitu naroda, a kasnije Udba - Uprava dræavne
bezbjednosti, vrπile su nezapamÊeno nasilje nad ljudima ubijajuÊi ih bez ikakva
suenja. Naravno, to je ugonilo strah u kosti naroda i prisiljavalo ga na πutnju.
Partizansko-komunistiËka vlast je posebno progonila one obitelji iz kojih su potjecali
hrvatski vojnici, Ëasnici i intelektualci. Nisu se smjela spominjati imena onih koji su
stradali na Bleiburgu i u kolonama smrti boreÊi se za hrvatsku slobodu. PartizanskokomunistiËki reæim bio je po mnogo Ëemu teæi i okrutniji za hrvatskog Ëovjeka od
svih nametnutih tuinskih reæima u povijesti.
U poslijeratnom vremenu mladi naraπtaji nisu mogli znati πto su sve preæivjeli
njihovi oËevi i djedovi. KomunistiËki reæim je preko odgojnih ustanova nastojao
mlad naraπtaj ideoloπki pridobiti za svoju politiku. Djeca koja su iπla u puËku πkolu
upisivala su se u Titove pionire, a srednjoπkolska mladeæ u Savez komunistiËke
omladine (SKOJ). U πkoli se uËilo sedam partizanskih ofenziva i da je Ëovjek postao
od majmuna, te da Bog ne postoji niti je potreban. Izmeu odgojitelja i uËenika
vladao je drugarski odnos. Skojevci su pobjedonosno pjevali izazovnu pjesmu:
“Amerika i Engleska bit Êe zemlja proleterska, /nastati Êe nova era, / diktatura
proletera”/. Doista, prve godine komunistiËkog reæima bile su vrlo teπke i surove, a
Ëini mi se da je najteæe bilo preæivjeti u zemlji Hercegovoj. To najbolje svjedoËi
320
Nad ponorom pakla.pm65
320
27.02.01, 16:35
govor komunistiËkog lidera Bosne i Hercegovine Cvjetina MijatoviÊa koji je 1966.
odræao govor u »itluku, odmah nakon pada Aleksandra RankoviÊa u kojemu je,
izmeu ostalog, rekao i ovo: “Stidim se kao Srbin i komunista πto su od vas radili”.
Raspadom jugokomunistiËkog reæima, dolaskom pluralistiËke demokracije i
uspostavljanjem neovisne dræave Hrvatske, otvara se moguÊnost da se i o
komunistiËkim zloËinima, koje su oni vjeπto skrivali, govori otvoreno i slobodno.
Ne radi mrænje i osvete, nego radi istine. Istodobno se prekida polustoljetna πutnja o
hrvatskim ærtvama, oæivljava se spomen na njih, i odaje im se posmrtna poËast.
Diljem lijepe naπe Domovine podiæu se spomen obiljeæja poginulim borcima za
hrvatsku slobodu, objavljuju se njihova imena u knjigama i na spomen ploËama.
Kite se njihovi grobovi i odræavaju zaduπnice. Mnogi prenose kosti svojih ubijenih
i baËenih u jame i πkripove, te ih sveËano pokapaju u groblja uz tihu komemoraciju.
U Zagrebu, na groblju Mirogoju, podiæe se veleban spomenik ærtvama Bleiburga i
hrvatskih kriænih putova od godine 1945. do danas.
Meu mnoπtvom objavljenih knjiga o ærtvama komunistiËkog nasilja pojavljuje
se i ova knjiga Slavka GrubiπiÊa Nad ponorom pakla. Ono πto ovu knjigu Ëini
zanimljivom i poveÊava njezinu vrijednost ogleda se u tome πto je njezin autor ujedno
i svjedok vremena. On priËa πto je doæivio, πto je vidio i Ëuo od drugih ljudi iz
naroda, posebno od preæivjelih ærtava partizansko-komunistiËkog nasilja. Autor ima
veoma trnovit æivotni put. Bio je od malena politiËki prognanik, zatvorenik, emigrant
i naposljetku bojovnik u domovinskom ratu, ali nadasve, GrubiπiÊ je istinski hrvatski
rodoljub koji je joπ iz rodne kuÊe ponio svoje hrvatstvo i Ëovjeπtvo, jer je kao djeËak
nauËio razlikovati dobro i zlo πto Êe ga kasnije uvijek upuÊivati na dobro, unatoË
svim poteπkoÊama.
Knjiga Nad ponorom pakla znatan je doprinos u istraæivanju partizanskokomunistiËkih zloËina Drugoga svjetskog rata i poraÊa nad hrvatskim narodom. Ona,
pored toga, obuhvaÊa i prikazuje teæak æivot hrvatske emigracije koja je u slobodnom
svijetu bila izloæena pogibeljnosti i teroru jugoslavenskih udbaπa.
Miπljenja sam da Êe mlaim naraπtajima biti teπko analizirati i iπËitavati ovu
knjigu jer je prepuna tragizma koji je nepojmljiv danaπnjem Ëovjeku. NeÊu ni
spominjati koliko se autor muËio i bio uporan traæeÊi Ëesto samo jedan podatak za
ovu knjigu. No, mora se priznati - koliko je god teπko bilo skupiti grau i napisati
ovu knjigu isto toliko ju je teπko i Ëitati. Ali, unatoË tome, ona ima dragocjenu
vrijednost kao dokument i povijesno svjedoËanstvo o najtragiËnijem vremenu u
povijesti naπega naroda. Tko god voli svoj rod, svoj dom i svoje mrtve, bit Êe mu
bliska ova knjiga jer ona predstavlja spomenik onima koji su temelj naπe dræave.
I πto bude vrijeme viπe odmicalo ova knjiga Êe zasigurno biti zanimljivija, a nadamo
se i traæenija.
Prof. Ivan AliloviÊ,
bivπi politiËki zatvorenik
321
Nad ponorom pakla.pm65
321
27.02.01, 16:35
322
Nad ponorom pakla.pm65
322
27.02.01, 16:35
BILJE©KA O PISCU
Slavko GrubiπiÊ je roen 25. 9. 1933. u Posuπkom Gracu. PuËku πkolu je zavrπio
u rodnom selu, a potom upisao FranjevaËku klasiËnu gimnaziju na ©irokom Brijegu
koju je morao napustiti, jer je Gimnazija prestala s radom zbog pada ©irokog Brijega.
Kao djeËak prisilno je sudjelovao u tzv. omladinskim radnim brigadama, a 1949.
odlazi u Zenicu na izuËavanje obrta, gdje je Ëesto privoen, ispitivan i zatvaran od
strane Udbe. Poslije se zapoπljava kao elektriËar u Sarajevu, Konjicu, Jablanici i
Ostroπcu gdje je uhiÊen i sproveden u sarajevski zatvor. Nakon puπtanja odluËuje se
na bijeg preko granice, jer je stalno bio pod prismotrom Udbe. Neko vrijeme krio se
u rodnom kraju, a poπto mu Udba ulazi u plan bijega za Italiju, ponovno je uhiÊen i
zatvoren u mostarski zatvor. Nakon teπkih muËenja Udba ga predaje sudu na kojem
je osuen na dvije godine strogog zatvora u FoËi.
Poslije odsluæene robije, u nemoguÊnosti da nae posao, odluËuje se za najkrvaviju
zaradu krijumËarenjem duhana u Bosni. Poslije je bio prisiljen raditi najteæe sezonske
poslove. U nadi da Êe se osloboditi Udbina pritiska bjeæi iz Hercegovine u Slavoniju,
ali ni tamo ne nalazi mir, jer se njegovo progonstvo nastavlja. OdluËuje se na bijeg
u slobodni svijet gdje Êe moÊi normalno æivjeti i raditi. U slobodnom svijetu se,
pored redovitog posla, bavi i hrvatskom nacionalnom promidæbom πireÊi istinu o
Hrvatskoj i njezinu narodu, pobijajuÊi laæi i podvale koje je servirao beogradski reæim.
U emigraciji GrubiπiÊ surauje s gotovo svim hrvatskim novinama, dræavotvornim
politiËkim strankama i pokretima. UnatoË prednosti æivota u svojoj drugoj domovini
©vedskoj gdje je osnovao svoj dom, Slavko GrubiπiÊ ne posustaje, veÊ se zajedno sa
svojom subraÊom bori za prava hrvatskog naroda, svjestan potrebe i neminovnosti
uspostave hrvatske dræave. Kao ærtva i svjedok zloËina jugoslavenskog reæima,
GrubiπiÊ joπ 1976., nakon mukotrpnog prikupljanja grae, objavljuje opseænu knjigu
o zloËinima partizana i Ëetnika nad hrvatskim narodom pod naslovom Jedan dio
krvave povijesti, koja je imala veliki odjek u hrvatskoj emigraciji. Godine 1980.
æestoko obraËunava s komunizmom kao ideologijom objavljujuÊi politiËki roman
Izmeu raja i pakla. Napisao je i objavio viπe pjesmarica domoljubnog sadræaja Trgovina robljem, Smrt Mije LijiÊa, Hrvatskim junacima, itd.
Na poËetku demokratskih promjena Slavko GrubiπiÊ se vraÊa u Domovinu i stavlja
na raspolaganje njezinoj obrani.
323
Nad ponorom pakla.pm65
323
27.02.01, 16:35
324
Nad ponorom pakla.pm65
324
27.02.01, 16:35
KAZALO IMENA
AbramoviÊ, Ilija, 293, 306
AdamËik, o. fra Bruno, 55
AËkar, Jure, 119
AËkar, Luka, 119
AliloviÊ, Ivan, 46, 321
AndriÊ, Adolf, 302, 303
AndriÊ, Ambroz, 302, 303
AnelinoviÊ, dr. Grgo, 319
Angenbrand, Ivica Angika, 160
Antunac, Nikola, 302, 303
ArapoviÊ, Rudo, 118
ArtukoviÊ, Andrija, 282
AvdiÊ, Omer, 306
BabiÊ, Franjo, 256
BaboviÊ, Radovan, 164, 165
Bacelj, Josip, 213, 256
Badæak, Mile, 62
BagariÊ, Ante, 44
BagariÊ, Dragica, 107, 108, 109
BagariÊ, Josip, 44
BagariÊ, Mate, 107, 108, 109
Bago, Ivan, 44
BahriÊ, Rosemarie, 306, 307
BakariÊ, Vladimir, 238
Bakula, Ivan BonkiÊ, 101
Bakula, Marijan, 306
Bakula, Petar, 301, 303
BalagiÊ, Fadil, 166
BanoviÊ, Ilija, 157
BaraÊ, Jozo, 19
BareπiÊ, Miro, 204-206, 210-213, 266, 304
BariπiÊ, Luka, 19
BariπiÊ, Marijan, 306
BarbariÊ, o. fra Marko, 55
BariπiÊ, Nikola, 51
Barun, Stipe, 271
Basta, Milan, 238
BaπagiÊ, Milivoj, 265
BaπiÊ, Ante, 44
BaπiÊ, Frano BajiÊ, 102, 103
BaπiÊ, Ismet, 134
BaπiÊ, Mate (Seizov brat), 49, 50
BaπiÊ, Safet, 121
BaπiÊ, Slavo, 103
Beck, Jakob, 118
BegiÊ, Aleksa, 58, 102
BegiÊ, Branka, 64
BegiÊ, Drago CrnkiÊ, 27
BegiÊ, Filip, 58, 71
BegiÊ, Franka, 29
BegiÊ, Grgo, 37
BegiÊ, Iva Madeælijina, 34, 100, 102
BegiÊ, Iva ©imariÊa, 34 74, 100
BegiÊ, Ivan Ikiba, 58, 71
BegiÊ, Ivan Miloπuπin, 59
BegiÊ, Jerko, 99, 100
BegiÊ, Jerko LautoviÊ, 134
BegiÊ, Jozo, 64, 144
BegiÊ, Jozo ∆uÊin, 58
BegiÊ, Jozo JarËeviÊ, 49, 50
BegiÊ, Ljubo, 59
BegiÊ, Ljubo MatiniËiÊ, 101, 102, 103
BegiÊ, Mate »uturuπiÊ, 73, 74
BegiÊ, Mila »uturuπiÊ, 74
BegiÊ, Ruæa »uturuπiÊ, 34, 73, 74
BegiÊ, Milena, 64, 98, 99
BegiÊ, Pere, 63
BegiÊ, Pero BikiÊ, 102
BegiÊ, Pero MrljiÊ, 71
BegiÊ, Stanko Rezuπin, 134, 135
BegiÊ, Stipan ∆ipuka, 59
BegiÊ, Tomo KvasinoviÊ, 111
BegiÊ, Veselko, 28, 29
BegiÊ, Zora, 29, 64
BegiÊ, Zora Jozina ∆uÊina, 32
BeginiÊ, Ivuk, 265
Beljo, Ante, 282
Beljo, Ivan, 256
Bencun, o. fra Jozo,55
BeπlagiÊ, Avdo, 306
BeπliÊ, Filip, 301, 303
BilandæiÊ, Stipe, 249
BiliÊ, Blaæ, 36
BiliÊ, Ivan, 42
BiliÊ, Jure, 157
Biπko, Boæo, 101
325
Nad ponorom pakla.pm65
325
27.02.01, 16:35
Biπko, Jure, 101
BlaæekoviÊ, dr. Milan, 229
Boban, Frano, 161
Boban, Franjo IviπeviÊ, 65, 66 144
Boban, Frano ZeliÊ, 86
Boban, Ivan CokoviÊ, 86
Boban, Rafael Ranko, 232, 289
Boban, Slavko, 172
Bogdan, Ivo, 306
BokanoviÊ, Ante Antuka, 35, 36
BokanoviÊ, Boæo, 36
BokanoviÊ, Ilija, 166
BokanoviÊ, Jakov, 35
BokanoviÊ, Jozo, 35
BokanoviÊ, Ruæa ro. ©teko, 36
BokanoviÊ, Ruæa Kriπtuπa, 35
BonifaËiÊ, dr. Ante, 281
Boras, Ante, 42
Boπnjak, Marijan Marjanica, 101
Boπnjak, Mirko, 296
Boπnjak, Venco, 85
BoæiÊ, Slavko, 258
BradariÊ, Matko, 306
Bradvica, TonÊo, 167
BrajkoviÊ, Anelko, 204, 205, 209, 212, 213
Brekalo, Anica, 104
Brekalo, Boæe, 128, 129
Brekalo, Jozo, 242
Brekalo, Matija, 104
BrkiÊ, Ivan, 282, 283
BrkiÊ, Kriæan, 306
BrkiÊ, Marijan, 42
BrkiÊ, Stojan, 42
BrnadiÊ, Zvonko, 66
Broz, Josip Tito, 170, 176, 183, 202, 208,
210, 237, 238, 239, 275, 280, 316, 320
Bubalo, Franjo, 155
BuconjiÊ, Marijan, 241, 242
Budak, Stjepan, 306
BudiÊ, Filip, 39
BudiÊ, Ilija, 39
Budimir, Marijan, 49
Budiπa, Draæen, 279, 280
BukiÊ, Jerko, 38
Buljan, Ilija, 107, 166
Buljan, Ivan, 39, 44
Buljan-MikuliÊ, Josip, 306
Buljan, Milan, 105, 107, 108
Buljan, Vice, 19, 33
BuntiÊ, Vidak, 301, 303
Burazin, Stipan, 39
BuπiÊ, Blaæ, 85
BuπiÊ, Bruno Ante, 267, 279, 280, 281
BuπiÊ, Zvonko, 240, 241
BuπiÊ, Julijana, 240
Cecelja, vlË. Vilim, 183-186, 188, 191, 193198, 236, 245, 249, 252, 256, 293, 295, 296
CicvariÊ, Cvjetko, 306
Cikoja, Ante, 306
CindriÊ, Joso, 189
CindriÊ, Mile, 189
Crljen, Danijel, 237
Crnjac, Pero, 157
CvitanoviÊ, Ivan, 306
»ajdin, Esad, 178, 183
»apin, Ivan, 39
»enan, Stipe, 199
»irko, Ankica, 271, 290
»irko, vlË. Ivan, 296, 297
»irko, Jakiπa, 183, 185, 195, 252, 271, 290,
296, 297
»irko, Petar Bago, 95
»irko, Petar Kitir, 95
»irko, Stipe Galeπa, 95
»irko, Tadija Kitirov, 96, 252, 271, 272
»oviÊ, o. fra Mirko, 189, 191, 245, 295
»oviÊ, Pero, 306, 307
»ule, Ivan, 126
»uletiÊ, Anto, 187, 188
»uljak, Ferdo Jurkin, 127, 129, 135-137,
139-141
»uljak, Mile, 157
»uljak, Nikola AnelkiÊ, 42, 45
»uljak, Pero, 53
»uljak, Tone, 15
»uvalo, Markan, 42
∆avar, Anica, 95
∆avar, Anelko, 95
∆avar, Kata, 79
∆avar, Zlatko, 93
∆esiÊ, Ljubo, 317
∆esiÊ, Mate JovuπiÊ, 48
326
Nad ponorom pakla.pm65
326
27.02.01, 16:35
∆oriÊ, Ante, 290
∆ubeliÊ, Mate, 39
»ubeliÊ-BruciÊ, Ante, 39
∆ubeliÊ-Jaman, Boæe, 39, 45
∆ubeliÊ-TokuπiÊ, Bariπa, 40, 45
∆ubeliÊ-TokuπiÊ, Jakov, 40
∆uk, Dane, 71
∆uk, Franjo, 188
∆uriÊ, Mirko, 306, 307
∆urkoviÊ, Milka, 109
∆utuk, Jozo, 38, 45
∆uæe, Ante, 42
DaloviÊ, Halid, 246, 294
DeliÊ, Franjo, 246, 294
Deskar, Mirko, 294
Dizdar, Vlado, 242
DoliÊ, Ante, 306
DomaÊinoviÊ, Dinka, 306
Domljan, Luka Danijel, 40
DoliÊ, Stipe, 110
Dolinar, Ivan, 173
DragiËeviÊ, o. fra Marko, 53, 54
DragiËeviÊ, o. fra Marko, 55
Drinovac, Dana, 130
Drinovac, Filipa, 130, 131
Drinovac, Jozo, 130, 131, 149
Drinovac, Jure, 130
DrndiÊ, Marin, 178, 179
DugandæiÊ, Ante, 167
DugandæiÊ, Ivan, 159, 167
DugandæiÊ, Manda, 167
DujmiÊ, Jakov, 40
Dæalto, Tomislav, 110
DæiliÊ, Ahmet, 306
–akiÊ, Josip, 293
–ilas, Milovan, 238, 239
–ikiÊ, Ljubo, 137
–urekoviÊ, Stjepan, 306
Eljuga, Miljenko ©obotiÊ, 89
EriÊ, Ante, 27
Erπek, Vili, 302, 303
EviÊ, Ivan, 118
FilipoviÊ, Anica Gajetanova, 113
FilipoviÊ, Ante ©arin, 97, 126, 127, 129, 135,
136, 144
FilipoviÊ, Blagica MarkiËina, 139
FilipoviÊ, Frano BikuljiËiÊ, 112, 113
FilipoviÊ, Frano Pidæe, 61
FilipoviÊ, Ivan ©are, 97, 136
FilipoviÊ, Nikola Nikolica, 113
FrancetiÊ, Jure, 232
Frimbichler, Jozef, 184
Fritz, Josef, 118
FurliÊ, Ivo, 306
Gabelica, Jure, 40
Gaj, Ljudevit, 234
GaliÊ, Drago, 118
GaliÊ, Stipe, 138, 144
Galonja, udbaπ, 95, 96
Gelo, Ante, 109, 110
Gelo, Mara, 109, 110
Gelo, Stipan 109, 110
GiliÊ, Jakov, 46
Gjetaj, Pren, 191
Glavaπ, Ante, 86, 104-107
Glavaπ, Ilija, 301, 303
Glavaπ, Ivan Belac Smrad, 28, 86-88
Glavaπ, Kreπo, 88
Glavaπ, Mile, 178
Glibota, Ljubo, 28
Gomezelj, Albin, 164
Gotovac, Vlado, 279
GraniÊ, Ivan, 59, 86
GraniÊ, o. fra SreÊko, 71, 72, 96, 98
Grbavac, Jakov ©mago, 43
Grbavac, Marko, 43
GrbeπiÊ, Jozo, 119
GrbeπiÊ, Marko, 79
Grizelj, Martin, 85
GrubiπiÊ, Anica, 199
GrubiπiÊ, Anica VoljiÊ, 60, 132
GrubiπiÊ, Ante DulanoviÊ, 123, 138, 276
GrubiπiÊ, Ante DureπiÊ, 30, 49, 50, 64
GrubiπiÊ, Grgo Bekin, 138
GrubiπiÊ, Iva, 100
GrubiπiÊ, Iva ZeliÊ, 26, 27
GrubiπiÊ, Ivan Dulan, 25, 30, 97, 158
GrubiπiÊ, Ivan Njaka, 130
GrubiπiÊ, Ivan ©Êurla, 126
GrubiπiÊ, Ivan ©kica, 72, 73, 77
GrubiπiÊ, Ivan ©uπter, 47, 120
GrubiπiÊ, Ivan TomiÊ, 49, 135
327
Nad ponorom pakla.pm65
327
27.02.01, 16:35
GrubiπiÊ, Ivan - Iko ZeliÊ, 26
GrubiπiÊ, Ivan Zlojo, 49, 50
GrubiπiÊ, Jerko JurlinoviÊ, 189, 196, 270
GrubiπiÊ, Jerko SikiriËiÊ, 264, 265
GrubiπiÊ, Jozo DulanoviÊ, 123
GrubiπiÊ, Jozo VoljiÊ, 26, 131, 132
GrubiπiÊ, Kata Bekinova, 138, 139
GrubiπiÊ, Kata TomiÊ KovaËuπina, 49, 100
GrubiπiÊ, Ljubo, 62
GrubiπiÊ, Marijan, 161
GrubiπiÊ, Mirko ∆iÊov, 135
GrubiπiÊ, Marko CikeljiÊ, 144
GrubiπiÊ, Marko MarkoË, 85, 86
GrubiπiÊ, Mate Cik, 56
GrubiπiÊ, Mate DulanoviÊ, 64, 120, 123, 276
GrubiπiÊ, Mate TomiÊ, 49, 50
GrubiπiÊ, Mate ZeliÊ, 87, 88
GrubiπiÊ, Matija Malija, 34
GrubiπiÊ, Matiπa, 25
GrubiπiÊ, Mijo, 125, 307-309
GrubiπiÊ, Mila Peπina, 135
GrubiπiÊ, Mila TomiÊ, 49
GrubiπiÊ, Pere DreËan, 47
GrubiπiÊ, Ruæa MatiËuπina, 137, 139
GrubiπiÊ, Slavko, 24, 77, 84, 92, 136 142,
143, 148, 171, 189, 197, 203, 215, 247, 258,
261-263, 271-276, 287, 290, 293, 296, 313,
317, 321
GrubiπiÊ, Stipan Tale, 110, 111
GrubiπiÊ, Vinko MaliÊ, 172
GrubiπiÊ, Vinko VoljiÊ, 132, 172
GrubiπiÊ, Vlado, 64, 120, 138, 139, 159, 165
GrubiπiÊ, Zorka TomiÊ, 49
GrubiπiÊ, o. fra Zvonko, 52, 56, 57
Gudelj, Anica, 35
Gudelj, Josip, 35
Gudelj, Mate (Jurin), 40
Gudelj, Mate, 40
GuskoviÊ, Karlo, 118, 119
Hasanov, Salih, 119-202, 204, 208
HaskiÊ, Ibro, 134
Herceg, Ante, 43
Herceg, Petar, 162, 166
Horvat, –uro, 302, 303
HrkaÊ, Miljenko, 204, 207
Hum, Franjo, 170
IliËiÊ, Ivica, 94
IvankoviÊ, fra Miljenko, 55
JagiÊ, Ante, 197
Jajac, Stipo, 164
Janjiπ, Marijan, 306
Jeger, Rudolf, 222
JelËiÊ, o. fra Andrija, 55
JeliËiÊ, Mate, 306
JeliÊ, dr. Ivan, 249
JeliÊ, Jozo, 306
JeliÊ, Mile, 306
Jilek, Drago, 306
JonjiÊ, Ivan, 40, 45
JovanoviÊ, Arsa, 237
JoviÊ, –oko –orila, 110
JoviÊ, Jozo Livor, 317
Jozak, Mate, 306
JoziÊ, Marijan, 108
JukiÊ, Vinko, 178
JuriÊ, o. fra Rudo, 56, 57
Kajasa, Drago, 120
KajganiÊ, Boπko, 177
KajiÊ, Jurka, 140
Kapelar, Franc, 118
Kapulica, Mirko, 95, 143, 149
KaraËiÊ, Mirko, 293
KaraËiÊ, Petar, 104-107
KaramatiÊ, Jozo Josa, 101
Kardelj, Edvard, 238
Karin, Jure, 40, 45
KataliniÊ, Kazimir, 239
Kegalj, Petar, 290
KegleviÊ, Beba, 191, 197
KeπkiÊ, Vejsil, 302, 303
Kljajo, Ilija, 142, 143, 145
Knez, Vinko, 301, 303
KnezoviÊ, Drago, 183
KnezoviÊ, Filip, 53
KnezoviÊ, Franjo, 53
KnezoviÊ, Ivan, 53, 306
KnezoviÊ, Joza Joka, 66
KnezoviÊ, Jure, 66
KnezoviÊ, Krsto, 66
KnezoviÊ, Marijan, 157
KnezoviÊ, Marko, 80, 81
KnezoviÊ, Mate, 66
328
Nad ponorom pakla.pm65
328
27.02.01, 16:35
KocijanËiÊ Viktor, 302, 303
KokiÊ, Djuro, 306
Kolak, Mirko, 38
KoliÊ, Mate, 247, 281, 294
Kosir, fra Viktor, 55
KordiÊ, fra Fabijan, 55
KordiÊ, Jure, 38
KordiÊ, Kata, 138
KordiÊ, o. fra Lucijan, 29, 30, 194, 195, 256,
281, 282
Korsky, dr. Ivo, 239, 279, 280
KostiÊ, Antun, 306
KoπutiÊ, August, 320
KovaË, Frano, 161
KovaË, Ivan RiæinoviÊ, 100
KovaË, Jozo, 161
KovaË, Mate MarinËiÊ, 57
KovaË, Stipan, 56
KovaËeviÊ, Andrija Jambo, 44
KovaËeviÊ, Anto, 154
KovaËeviÊ, Lovre, 33, 48, 79, 91
KovaËeviÊ, Mirko, 247
Kozina, Ruπka, 136
Koæul, o. fra Tadija, 55
Kralj, Josip, 214
KraljeviÊ, o. fra Krsto, 55
KraljeviÊ, o. fra Stanko, 55
Kreisky, dr. Bruno, 276, 277
Krezin, Ilija, 19
KriπtiÊ, Marijan, 219
Kriæan, Stana, 19
KriæiÊ, Ante, 108
KriæiÊ, Mate, 108
KrstuloviÊ, Maksimir, 306
KrtaliÊ, Josip, 306
KruniÊ, Ante, 91
Kuæar, Zvonimir, 306, 307
KulenoviÊ, Nahid, 306, 307
Landeka, o. fra Ivan, 133
Landeka, Petar JoπËinoviÊ, 133
Landeka, Stipan Stipuka, 132, 133, 149
LasiÊ, o. fra Vjekoslav, 194, 206, 256, 260,
265, 265, 267
LatiÊ, Atif, 98, 99
Laæeta, Petar, 66
Leijan, Anka Grete, 222
Lemo, Marinko, 210, 212
Lennkh, dr. Georg, 277
LijiÊ, Mijo, 205, 206, 211, 267, 269
Lisac, Niko, 213
Livnjak, Pero, 168
Logara, Stjepan ∆ipa, 59
LonËar, Adam, 178
LovriÊ, Ilija, 302, 303
LozanËiÊ, Vinko, 183
LuburiÊ, Marijan, 183, 195, 272
LuburiÊ, Vjekoslav, 265, 281
LukaË, Ivan IvaniÊ, 96
LukaË, Petar ©ÊipaloviÊ, 96
LukaË, Stipe SkojuπiÊ, 96
LukiÊ, Katica, 159
Ljubas, Ante, 108
Ljubas, Ivan, 108
Ljubas, Josip, 260
Ljubas, Stipe, 301, 303
LjubiËiÊ, Miπko, 36
LjubuËiÊ-»okaroviÊ, Ilija, 40
MacukiÊ, Franjo, 252-255, 258, 259
Madsen, Hans, 283-286
MaduniÊ, Luka, 24, 31-33
MajdaniÊ, Jovo (Majerski, Josip), 246, 247
MajiÊ, o. fra Bonifacije, 55
MajiÊ, Mara, 222
MajiÊ, Marko, 38
MajiÊ, Mijo, 296, 297
MajiÊ, fra Stjepan, 55
Malnar, Gustav, 183
MandiÊ, Boæo, 93
MandiÊ, Tomo, 93
MariÊ, Ante AntiÊ, 132, 149
MariÊ, Ante KalavireviÊ, 165
MariÊ, o. fra Branko, 251
MariÊ, Ivan Bili, 101
MariÊ, Ivan Ikiπa, 144
MariÊ, Ljubo Gadæin, 138
MariÊ, Vinko, 246, 247, 259, 260, 294
MarinËiÊ, Ilija, 219, 220, 259
MarinËiÊ, Vid, 186, 305, 306
MarinoviÊ, Petar Perica, 86
MarkiÊ, Slavko, 57
Markota Boæe, 317
MarkotiÊ, Pero Nosuπin, 43
329
Nad ponorom pakla.pm65
329
27.02.01, 16:35
MarkoviÊ, Zdravko, 306
MartinoviÊ, Nikica, 290, 291
MartinoviÊ, Nikola, 306
MartinoviÊ, Pero, 292
MaruπiÊ, Pero, 79
Masier, Vladimir, 186
MatiÊ, Ivan Cisko, 96
MatiÊ, Kaja, 95
MatiÊ, Mate
Mautner, Vlado, 167
MeπtroviÊ, Mirko, 40
MihajloviÊ, Draæa, 156
MihaljeviÊ, Pavo, 43
MihaljeviÊ, Stjepan, 43
MijatoviÊ, Cvijetin, 321
MijatoviÊ, Jozo, 38
Miksad, Petar, 163, 166
MikuliÊ, Blago, 204
MikuliÊ, Stipe, 261, 262, 267, 281, 305
MilardoviÊ, Mate, 41
Milas, Marko, 40
Milas, Tihomir, 239
MiletiÊ, Ante, 256
MiletiÊ, Vlado, 301, 303
MilËeviÊ, Mate, 306
MiliËeviÊ, Bogdan, 52
MiliËeviÊ, Boæo, 160
MiliËeviÊ, Joza Joka ©iriÊ, 102, 104
MiliËeviÊ, Mate, 306
MiliËeviÊ, Mihovil, 99, 100, 102
MiliËeviÊ, Nikola, 306
MiliËeviÊ, Petar
MiliËeviÊ, Stanko, 210, 212
MiliËeviÊ, Tadija, 48
Milone, dr. Ferninand, 230
Miloπ, Jozo, 306
Miloπ, Kata, 153
Miloπ, Petar, 185, 194, 271, 293
MioπeviÊ, Ivica, 306, 307
MiπkiÊ, Ilija, 35
MiπkiÊ, Ivan Milan, 35
MiπkiÊ, Mirko, 35
Mitar, Stipo, 195
MlinareviÊ, Dragica, 86, 87
MlinariÊ, Ivan, 66
MrkonjiÊ, Mijo, 41
MrkonjiÊ, Nediljko, 306
MrzleËki, Andrija, 247, 294
Müller, dr. Alfred, 255
Murat, Vlado, 306
NimËiÊ, Jure, 306
NiæiÊ, Stanko, 234-236, 249-256, 258, 259,
281, 298
NuiÊ, o. fra Arkaneo, 55
NuiÊ, Mate, 88
NuiÊ, Bonuπa (Matina æena), 88
NuiÊ, o. fra Milivoj, 26, 32, 56
Oberg, Orjen, 206-208
Obrovac, Nikola, 293
OreË, Ante, 15
OreË, Ante PratriÊeviÊ, 100
OreË Ivan Ika, 59, 75, 97, 123
OreË, Jozo, 306, 307
OreË, Ljubo IkuloviÊ, 49
OreË, Ljubo, 71
OreË, Mile, 60, 61, 71, 78
OreË, Petar JudiÊ, 59, 149
OrπaniÊ, Ivan, 239
PandæiÊ, Ante MarkiÊ, 88
PandæiÊ, o. fra Borislav, 53, 55
PandæiÊ, o. fra Kreπimir, 55-57
PapiÊ, Boæe Boko, 35
PapiÊ, Boæe Boπkica, 35
PapiÊ, Jozo Jokica, 35
PapiÊ, Jozo Jozuka, 35
PapiÊ, Stojan Stole, 35
Paponja, o. fra Fabijan, 55
ParπiÊ, vlË. Jure, 246, 247, 294
Paπti, Geza, 306
PaveliÊ, dr. Ante, 142, 177, 186, 205, 230233, 235, 236, 315
PaviËiÊ, Jure, 306
PaviÊ, Boæo Loπuπin, 95
PaviÊ, Jakov ∆uto, 95
PaviÊ, Jakov ©arac, 96
PaviÊ, Karlo, 95
PaviÊ, Kaja Matina, 95
PaviÊ, Kaja Ivanova, 95
PaviÊ, Mate ∆opek, 95
PaviÊ, Ruæa, 95
PaviÊ, Stipo, 195, 290
PaviÊ, Zorka, 95
330
Nad ponorom pakla.pm65
330
27.02.01, 16:35
PavkoviÊ, Dragica (kÊi Ilijina), 89-92
PavkoviÊ, Dragica (æena Milanova), 89-92
PavkoviÊ, Milan, 89-92
PavkoviÊ, Mirko, 89, 91, 92
PavkoviÊ, Mladen, 90, 91
PavkoviÊ, Slavka, 91
PavkoviÊ, ©ima, 91
PavkoviÊ, Vinko, 90
PavliÊ, Franjo, 51, 118
PavloviÊ, Ludvig, 300, 301, 303
Pehar, o. fra Nenad, 55
PejiÊ, Jerko, 167
PejiÊ, Mila ToπiÊ, 49
PejiÊ, Mile, 159
PejiÊ, Zora, 159
Penava, Franjo »uniÊ, 28, 71, 84, 98
Penava, Ivanka, 136
Penava, Nikola, 269, 270
Penava, Nino, 98
PenaviÊ, Benedikt Benko, 93, 94
Perko, Jure, 79
Pernar, Anelko, 306
PetriËeviÊ, Ivo, 37
PetruπiÊ, Mate Maπanov, 43, 44
Pijade, Moπa, 238
PiriÊ-PjaniÊ, Ibrahim, 248, 249
Piπtelek, Ivan, 41
PlaniniÊ, Jela, 157
PogaËiÊ, Mladen, 256-258, 298
Poljak, Grgo, 58
PopoviÊ, KoËa, 119, 209
Praljak, Milka, 60
Praljak, Mirko, 60, 79-81, 95, 96, 98, 99,
101, 102, 122, 146-149, 155
PribudiÊ, Grgo, 168
Primorac, Andrija, 38
Primorac, Ante, 79-81, 91, 102, 140, 141,
146-149, 155, 158
Primorac, Marko, 38, 45
Prka, Jure, 41
Prkut, Pere, 149
PrliÊ, Frano Vraniπa, 84
PrliÊ, Ivan, 302, 303
PrliÊ, Ivan VabiÊ, 28
PrliÊ, Mate, 30
PrliÊ, fra Melhior, 55
PrliÊ, Mile, 150
PrliÊ, Slavo, 158
PrliÊ, Stjepan VabiÊ, 84, 85
Protulipac, dr. Ivo, 306
Prusac, Ivan, 183, 195, 256
PπeniËnik, dr. SreÊko, 195
PuljiÊ, Jozo, 178, 183
Pudar, Duka, 98, 99, 146-149
Radas, Jakov, 19
Radica, Ivo, 306
RadiÊ, Antun, 186, 205
RadiÊ, Stjepan, 267, 320
Radoπ, Andrija, 36
Radoπ, fra Ludovik, 55
Radoπ, Marijan, 104, 105
Radoπ, Mile, 105
Ramljak, Ante, 161
Ramljak, Frano, 119
Ramljak, Luka, 119, 120
RankoviÊ, Aleksandar, 209, 238, 321
Rebrina, Tomislav, 213, 317
Rezo, Ivan ViÊal, 132, 149
Rezo, Jure JorgiÊ, 131-133, 149
Rezo, Vlado LazareviÊ, 132, 133, 149
RizvanoviÊ, Huso, 306
RogiÊ, Jozo, 88
RoloviÊ, Vladimir, 204-211
Roso, Ante Zorislav, 277, 279, 316
Roso, Ivan, 38
Rudela, Mario, 306
Ruhotina, Reo, 166
Rukavina, Marijan, 293
Rukavina, Mile, 183, 185-187, 192, 281, 305
RupËiÊ, o. fra Leonard, 55
RuæiÊ, Stipan, 260
SabljiÊ, Kata, 157
Salaj, Branko, 288
SariÊ, Abid, 145, 146
SelimoviÊ, Hasan, 307, 309
SeniÊ, Josip, 306, 307
Senjak, Jerko, 161, 162
Sesar, Franjo Velaga, 21, 49, 50, 51
Sesar, Luka, 120
Sesar, Marko, 147
SivriÊ, o. fra Mariofil, 55
SkoËibuπiÊ, Marijan, 44
331
Nad ponorom pakla.pm65
331
27.02.01, 16:35
Skoko, Ivan, 43
Skoko, Ivan, 306, 307
SkramoÊni, Petar, 121
SliπkoviÊ, Ana, 80, 81, 83
SliπkoviÊ, Boæe, 80, 83
SliπkoviÊ, Dobroslav, 81, 84
SliπkoviÊ, Drago, 81, 84
SliπkoviÊ, Duje, 81, 84
SliπkoviÊ, Ferdo, 81
SliπkoviÊ, Iva, 80, 81, 83
SliπkoviÊ, Ivan, 80, 81, 83
SliπkoviÊ, Ivan Iko, 84
SliπkoviÊ, o. fra Ivo, 55
SliπkoviÊ, Jelica, 81
SliπkoviÊ, Mara, 81
SliπkoviÊ, Marko, 80, 81
SliπkoviÊ, Mila, 81, 83
SliπkoviÊ, Nikola, 81
SliπkoviÊ, Pava, 80, 83
SliπkoviÊ, Ruæa, 80
SliπkoviÊ, Slavka, 80, 81, 83
SliπkoviÊ, Zora, 81
Soldo, Ante Sento, 132, 149
Soldo, Boæe IveπkoviÊ, 126-129
Soldo, Iva, 78, 80
Soldo, Ivan, 80
Soldo, Janja, 129
Soldo, Dragica, 129
Soldo, Lovre Loko, 303
Soldo, Stipe CentiÊ, 93, 94
Soldo, Stipe KuliÊ, 132, 149
Soldo, Vinka, 129
Soldo, ©kuka, 90
Sopta, Vice, 91, 102, 127, 128, 146
SpajiÊ, Ivan StipinoviÊ, 59
StarËeviÊ, Ante, 186, 187, 236, 243, 259, 314
Stojanov, Ante, 210, 212
Strossmayer, Josip Juraj, 234
Supilo, Frano, 234
Suπac, fra Kornelije, 55-57
Suton, Boæo, 52
Suton, Mate, 147
Suton, Stipe, 119
Svatoπ, Damir, 211
©akiÊ, Luka, 166
©apina, Jozo, 108
©eÊer, Goran
©ehiÊ, Hasan, 184
©evo, Stjepan, 306, 307
©evo, Tatjana, 306, 307
©iljeg, SreÊko, 43
©imiÊ, Andrijica, 307
©imiÊ, Eva, 144
©imiÊ, Jerko GiljiÊ, 87
©imiÊ, Kata, 88, 136, 138
©imiÊ, Kreπo, 88
©imiÊ, Kriæan, 136, 139, 145
©imiÊ, Marko, 120
©imiÊ, Mate MatiÊ, 144
©imiÊ, Mila Evina, 137, 144
©imiÊ, Miro MatiÊ, 137, 139, 140
©imiÊ, Mladen Medin Glavar, 80, 89
©imiÊ, Pipan MatiÊ, 145, 58
©imiÊ, Slavo KuvareviÊ, 136, 139, 140
©imiÊ, Stipan ∆ibo, 136, 139, 144, 145
©imiÊ, Stipe, 125
©imiÊ, Stipe ©uπkoviÊ, 88
©imiÊ, Vinka, 127
©imiÊ, Zora, 127
©imoviÊ, o. fra Dobroslav, 55
©imundæiÊ, Marijan, 305
©iriÊ, Ivan, 100, 119, 121
©iriÊ, Vinko, 100
©iπiÊ, Stipe, 91
©krobo, Vinko, 95
©lat, Antun, 178, 183, 296
©lat, Mate, 178, 183
©oπiÊ, Frano, 41
©tefaniÊ, Andrija, 169
©teko, Iva, 35, 36
©timac, Zvonko, 306
©ubaπiÊ, dr. Ivan, 320
©uπak, Ivan Prpa, 144
©uπak, Mile, 127
©uπnjara, dr. fra Dominik, 249
©utej, dr. Jure, 320
TaliÊ, Grgo, 157
TodoroviÊ, Stevo, 159
ToliÊ, Ana, 88, 89
ToliÊ, Ante, 31
ToliÊ, Ante (Matin), 41
ToliÊ, Mijo, 41
332
Nad ponorom pakla.pm65
332
27.02.01, 16:35
ToliÊ, Mile AnturinoviÊ, 59
ToliÊ, Pere BobanoviÊ, 59, 88, 89
ToliÊ, Petar, 39
ToluπiÊ, Anica, 109
ToluπiÊ, Marko, 108, 109
Tolj, Kreπimir, 183, 185-187, 281, 305
Tolj, Ivan, 43
Tomas, Jure »irliÊ, 89
Tomas, Stipe AlkareviÊ, 88
TomiÊ, Marijan, 160
TomiÊ, Pavo, 160
Tominac, Petar, 306
Tominac, Vlado (Dinko NikoliÊ), 176, 177
TopiÊ, o. fra Andrija, 51, 63
TopiÊ, Iva Ica, 78, 80
TopiÊ, Milka, 79
TopiÊ, ©ima, 78-80
TopiÊ, ©ima, fra Andrijina majka, 51, 52
TrumbiÊ, Ante, 234
TuËiÊ, Mijo, 173
Tuksor, Anela, 267
Tuksor, Gordana, 267
Tuksor, Ivan, 267-269, 288, 295
Trutin, Ante, 41
UdoviËiÊ, Cicilija, 95
UjeviÊ, Stipe, 41
UjeviÊ, Stjepan, 41
Ursa, Hrvoje, 306, 307
Uzelac, Vlado, 170
Vahlstrom, Stina, 221
Vasilj, Andrija, 183
Vasilj, o. fra Vendelin, 183
Vegar, Pavao, 302, 303
VidoviÊ, BusovaËa, 94
VidoviÊ, Matiπa, 32
VlasnoviÊ, Mirko, 302, 303
VlaπiÊ, Ivanka, 85
VlaπiÊ, Frane AmbroæiÊ, 84
VlaπiÊ, Mate, 303
VlaπiÊ, Pero VidiÊ AmbroæiÊ, 84
VokiÊ, Ljubo, 161
Vrabac, Omer, 185, 272, 293
VranjkoviÊ, Blago, 121
VranjkoviÊ, Ivan Ikanica, 58
VranjkoviÊ, Ljubo, 176
VranjkoviÊ, Matko, 58
Vrdoljak, Jakov, 271
Vrdoljak, Vlado BiπËeviÊ, 28
VrliÊ, Boæo, 41
VrljiÊ, Drago, 57
VrljiÊ, Frano, 93
VrljiÊ, Ivan, 306
VrljiÊ, Jure, 93
VrljiÊ, Manda, 93
VrljiÊ, Petar KraljuπiÊ, 56, 57
VuËiÊ, Ilija, 306
VuËina, Anelko, 306
VujiËeviÊ, Ivan, 204
VujËiÊ, Milan, 119
VujiËiÊ, Mitar, 95, 96, 107, 153-156
VukojeviÊ, Stanko, 44
VukoviÊ, Ante, 41
VukoviÊ, Ivan, 164, 166
VukoviÊ, Ivan Josip, 42, 45
VuletiÊ, Bruno, 51
VuletiÊ, Ivan, 42, 44
VuletiÊ, Nikola, 79
VuliÊ, Iva, 85
VuliÊ, Martin, 85
VuliÊ, Matija, 85
VuliÊ, Rafo Baraba, 85
Waltheim, Kurt, 273, 274
Zadro, Ante, 39, 44
Zagajski, Djuro, 306, 307
Zelenika, Ivan, 56
Zgelo, Ante, 306
ZlomisliÊ, Zdravko, 36
Zlopaπa, o. fra Ronald, 55-57
Znaor, Ante, 305
ZoriÊ, Anica, 105, 106
ZoriÊ, Ivan IkiÊ, 144
ZoriÊ, Jakiπa Dujin, 142, 144
ZoriÊ, Jozo, 59
ZoriÊ, Jozo LoπiÊ, 126, 159
ZoriÊ, Jure, 159
ZoriÊ, msgr. Kreπimir, 266
Zovko, Ivan, 120
Zovko, o. fra Valentin, 51
Zubac, o.fra Leopold Augustin, 55-57
ÆiæiÊ, Jure, 271
Æuæul, Jakov, 42
333
Nad ponorom pakla.pm65
333
27.02.01, 16:35
334
Nad ponorom pakla.pm65
334
27.02.01, 16:35
KAZALO
PREDGOVOR ...................................................................................................... 9
UVOD ................................................................................................................. 15
NoÊ zloËina ......................................................................................................... 19
U partizanskom zatoËeniπtvu .............................................................................. 20
Partizani prisilno napuπtaju Gradac .................................................................... 25
Okrutna smrt Ivana GrubiπiÊa /Ike ZeliÊa/ ........................................................ 26
Partizanski zloËini se nastavljaju ........................................................................ 27
Krizma u Gracu .................................................................................................. 30
Kako su muËili mojega oca ................................................................................ 30
Godina gladi ....................................................................................................... 32
Duvno - VedaπiÊ i Letka (ljeto 1944.) ............................................................... 34
Masovni zloËini pod velom tajne ....................................................................... 37
Kako je Ivan GrubiπiÊ ©uπter odbio partizanski napad na Posuπje .................... 47
Krvnik Lovre KovaËeviÊ .................................................................................... 48
Ubojstvo mladiÊa u MamiÊima .......................................................................... 49
Krvava ispovijed fra Vale Zovke i njegova sestriÊa fra Andrije TopiÊa ............... 51
Ubojstvo oca i sina ............................................................................................. 52
SvjedoËenje o stradanju fratara na ©irokom Brijegu .......................................... 53
Ubojstvo sveÊenika u æupi Mostarski Gradac .................................................... 56
Grgo Poljak spasio kriæare .................................................................................. 58
Izvrπitelji zloËina iz “Male Moskve” .................................................................. 59
Miting u Posuπju ................................................................................................. 60
Bijeg iz Mostara ................................................................................................. 61
Slovo U ............................................................................................................... 64
Susret s kriæarima ............................................................................................... 65
Okrutni zloËini predstavnika tzv. Narodnog odbora ......................................... 66
OZNINI I UDBINI ZLO»INI ....................................................................... 69
Prepad na misi .................................................................................................... 71
Skojevkina kuÊa - oznaπko leglo ....................................................................... 71
Predsjednik sela Ika OreË ................................................................................... 75
Susret sa Skojevkom ........................................................................................... 78
Ubojstvo djevojaka u Oklajima ( ©iroki Brijeg ) ................................................ 78
ZloËin nad SliπkoviÊa djecom - KuljiÊima (©iroki Brijeg) ................................ 80
Udba na djelu u SoviÊima ................................................................................... 84
Drinovci .............................................................................................................. 86
Smrad .................................................................................................................. 87
Ubojstvo Pere ToliÊa .......................................................................................... 88
NezapamÊeno muËenje i ubojstvo dviju Dragica u IzbiËnu ............................... 89
Benedikt PenaviÊ Benko ( Mokro - ©iroki Brijeg ) ............................................ 93
Selo Raπeljke ...................................................................................................... 95
335
Nad ponorom pakla.pm65
335
27.02.01, 16:35
Koncentracijski logor ......................................................................................... 96
Provokatori na misi ............................................................................................. 98
Æena hrabrost ...................................................................................................... 98
SvjedoËenje Jerke BegiÊa o Udbinim zloËinima ................................................ 99
Crvenice - Duvno ............................................................................................. 104
Ubojstvo braÊe Gelo ......................................................................................... 109
Omladinske brigade .......................................................................................... 110
Doprema sijena sa SvinjaËe u Gradac ( godina 1951.) ..................................... 112
GORAK OKUS PE»ALBE ........................................................................... 115
Naukovanje u Zenici ......................................................................................... 117
Ni danas ne znam zaπto su me nasmrt muËili u
istraænom zatvoru u Zenici ............................................................................... 119
Sarajevo ............................................................................................................ 121
Liπtica se samo rijeka zove, Brijeg ©iroki rodno mjesto moje ........................ 125
Susret s Antom FilipoviÊem - ©arinim ............................................................. 126
SluËaj smrti Boæe Solde IveπkoviÊa ................................................................. 127
SvjedoËanstvo Boæe Brekala ............................................................................ 128
Izdaja i ubojstvo Joze Drinovca ....................................................................... 130
Petar Landeka JoπËinoviÊ ................................................................................. 133
Zatvori i istrage kao sudbina ............................................................................ 134
Zamka ............................................................................................................... 135
Izdaja ................................................................................................................ 138
U lancima .......................................................................................................... 144
Abid .................................................................................................................. 145
Nad ponorom .................................................................................................... 146
Ponovno u ∆elovini .......................................................................................... 149
Cinkaroπ Ilijas ................................................................................................... 150
Put mira ............................................................................................................ 151
Prvi puta sam zaplakao od bolova .................................................................... 153
NeobiËan posjet ................................................................................................ 155
Poslije Crne Gore crna sloboda ........................................................................ 156
Susret s roditeljima ........................................................................................... 158
U vojsci ............................................................................................................. 161
Slavonija ........................................................................................................... 167
Ustani bane... .................................................................................................... 168
Podvala za podvalom ........................................................................................ 170
Prvi vlastiti dom ............................................................................................... 174
Progoni osjeËke Udbe ....................................................................................... 175
336
Nad ponorom pakla.pm65
336
27.02.01, 16:35
U EMIGRACIJI ............................................................................................. 181
Odlazak u Austriju / God. 1966. / .................................................................... 183
Ubojstvo mojih suboraca .................................................................................. 185
Hrvati odlaze zauvijek ...................................................................................... 187
Pozdrav iz Traiskirchenskog logora ................................................................. 190
Prvi put u milosti pravde .................................................................................. 191
VeleËasni Vilim Cecelja ................................................................................... 193
Laæni brzojav .................................................................................................... 196
Ni u ©vedskoj mi udbaπi nisu dali mira ........................................................... 198
UhiÊen jugoslavenski agent “Salih Hasanov” ................................................. 200
Æalba ................................................................................................................. 202
Jugoslavenska ambasada bila je naoruæana ...................................................... 203
RoloviÊevo ubojstvo i osveta ubojstvom LijiÊa ............................................... 204
Javno mnijenje u ©vedskoj prvi puta na hrvatskoj strani ................................. 206
Suenje Hrvatima u Stockholmu zbog ubojstva RoloviÊa ............................... 208
BareπiÊev i BrajkoviÊev bijeg iz zatvora .......................................................... 212
Otmica zrakoplova ............................................................................................ 213
Stalan policijski nadzor .................................................................................... 216
Kratki izvod iz zamolbi i odgovora .................................................................. 217
Grk otkrio jugoagenta ....................................................................................... 224
FRAGMENTI IZ HRVATSKE NACIONALNE PROMIDÆBE ............ 227
Znate li ? ........................................................................................................... 229
Uputnik ............................................................................................................. 233
Hrvati hoÊemo kongres! ................................................................................... 234
Uzroci bleiburπke trgedije ................................................................................ 236
Republikanci ..................................................................................................... 239
Poziv na dostojanstvo i slobodu ....................................................................... 240
“Zaπto smo to uËinili” ....................................................................................... 241
Temelji hrvatske promidæbe u emigraciji ......................................................... 243
Jedan dio krvave povijesti ................................................................................ 245
U spomen hrvatskom vitezu Ibrahimu PiriÊu - PjaniÊu .................................... 248
Posljednje pismo Stanka NiæiÊa ...................................................................... 249
Stanko NiæiÊ - borac za Hrvatsku ..................................................................... 251
Tajna smrti Stanka NiæiÊa ................................................................................ 252
Tajanstveno pismo ............................................................................................ 256
Nacionalna djelatnost Hrvata u Norveπkoj ....................................................... 259
Reakcija na ubojstvo hrvatskog domoljuba Stipe MikuliÊa u Falkenbergu ..... 261
Udba mi zapalila svu imovinu .......................................................................... 262
337
Nad ponorom pakla.pm65
337
27.02.01, 16:35
Otkriveni jugoteroristi u NjemaËkoj ................................................................. 264
Duπebriænik fra Vjekoslav LasiÊ ...................................................................... 265
SjeÊanje na suborca i muËenika Ivana Tuksora ................................................ 267
Bacili su ga u Rajnu .......................................................................................... 269
Iz πvedskoga tiska ............................................................................................. 270
Pisac iz Silverdalena opisao ruπenje Berlinskog zida - piπe “VT” ................... 273
Hrvati nisu nacisti ............................................................................................. 273
Pismo austrijskom kancelaru Bruni Kreiskom ................................................. 276
Pismo bojnika Rose .......................................................................................... 278
Bruno BuπiÊ ...................................................................................................... 279
Pisma, Ëestitke i prijeteÊa pisma ....................................................................... 281
Pismo fra Lucijana KordiÊa ............................................................................. 281
Pismo prijatelja Ivana BrkiÊa .......................................................................... 282
Ured za slobodu Hrvatske ................................................................................ 283
PrijeteÊe pismo iz Austrije ................................................................................ 286
Daljnje provokacije .......................................................................................... 286
Festival u Hultsfredu ........................................................................................ 287
Bleiburπka tragedija hrvatskog naroda u slici .................................................. 289
Razgovor sa Slavkom GrubiπiÊem u
Glasilu Hrvatskih oslobodilaËkih boraca za Domovinu i emigraciju ............... 293
Otrovali su me na Dan hrvatske dræavnosti, 30. svibnja 1990. ........................ 299
U spomen bugojanskim junacima .................................................................... 300
Miro BareπiÊ - domoljub i borac za domovinu Hrvatsku ................................. 305
Ærtve jugoslavenskog nasilja u slobodnom svijetu ........................................... 305
U spomen pokojnom Miji GrubiπiÊu ................................................................ 307
POVRATAK U DOMOVINU ....................................................................... 311
Radio Posuπje; Razgovor - Slavko GrubiπiÊ, 14. prosinac 1991. ..................... 313
POGLED UNATRAG KAO POGOVOR ........................................................ 319
BILJE©KA O PISCU ....................................................................................... 323
SAÆETAK ........................................................................................................ 341
ZUSAMMENFASSUNG ................................................................................. 342
SUMMARY ..................................................................................................... 343
RÉSIMÉ ........................................................................................................... 344
RIASSUNTO .................................................................................................... 345
TISU∆U GODINA HRVATSKE BORBE ................................................. 347
338
Nad ponorom pakla.pm65
338
27.02.01, 16:35
339
Nad ponorom pakla.pm65
339
27.02.01, 16:35
340
Nad ponorom pakla.pm65
340
27.02.01, 16:35
SAÆETAK
Nad ponorom pakla je potresna romansirana autobiografija u kojoj Slavko
GrubiπiÊ kroz vlastitu patnju i muËenje od djeËaËkih dana do poznih godina
proæivljava i percipira svu surovost jugoslavenskog reæima i njegovih slugana, svojih
susjeda, koji provode teror nad vlastitim narodom kako bi zadræali svoj bijedni poloæaj
predsjednika sela.
Pisac nema namjeru tumaËiti povijest, veÊ vlastitim stradanjem, te obiljem
fotografija, dokumenata i podataka, argumentirano ukazati na zapanjujuÊe zloËine
koje su poËinili oni koji su pet desetljeÊa dijelili pravdu okupiranim narodima.
Glavni protagonist i autor knjige kroz gotovo Ëitav svoj æivot nailazi na nedaÊe
poËev od djetinjstva kada je kao desetogodiπnjak nemilosrdno muËen od partizana,
pa sve do zrelih godina kada ga u emigraciji zlostavljaju Udbini plaÊenici.
Kao stalna meta poslijeratne jugoslavenske Ozne i Udbe, GrubiπiÊ biva Ëesto
ispitivan, do besvijesti muËen i zatvaran u zloglasne kazamate. Uz to proæivljava
neprestana stradanja svojih sunarodnjaka, a pojedina zloËinstva, posebice ona nad
neduænim civilima i djecom, je poslije temeljito istraæio i prikazao u ovom djelu.
Ova knjiga je svjedokom doæivljene autorove osobne i svehrvatske tragedije na
spomen svima koji su ubijeni i muËeni na putu ostvarenja hrvatske slobode. Ona
dokumentirano svjedoËi o gotovo pedesetogodiπnjoj strahovladi tzv. narodne vlasti
Ëiji je zametak moÊi u partizanskom krvavom noæu.
Knjiga Nad ponorom pakla opominje i upozorava da viπe nikada Hrvat na Hrvata,
Ëovjek na Ëovjeka, ne digne ruku. Kao pobornik istine GrubiπiÊ se ne libi objaviti,
kako imena ærtava, tako i imena zlih i opakih ljudi; imena izvrπitelja zloËina i njihovih
nalogodavaca.
Duænu pozornost i poπtovanje pisac odaje velikim ljudima i dobrim djelima
stvarajuÊi na taj naËin kontrast koji nas potiËe na razmiπljanje kako se trebamo vladati
u æivotu i odnositi prema bliænjemu. On smatra da se jedino iznoπenjem istine na
vidjelo mogu otkloniti stare zablude i grijesi, i sve πto πteti pojedincima i druπtvu.
341
Nad ponorom pakla.pm65
341
27.02.01, 16:35
ZUSAMMENFASSUNG
OBERHALB DES ABGRUNDS DER HÖLLE ist eine erschütternde
romansierte Autobiographie, in welcher Slavko Grubisic durch eigene Leiden und
Martern seit jugendlichem Alter bis zu den späten Jahren die gesamte Brutalität des
jugoslawischen Regimes und dessen Diener, seiner Nachbarn, durchlebt und
wahrnimmt, die das eigene Volk in Angst und Schrecken versetzen, um ihre elende
Position “des Dorfvorsitzenden” zu behalten.
Der Schriftsteller will nicht die Geschichte erörtern, sondern durch eigene
Quälerei, zahlreiche Fotografien, Unterlagen und Angaben, nachweislich auf die
verblüffenden Übeltaten hinzuweisen, die diejenigen verübt haben, die fünf
Jahrzehnte lang “über die Geschicke der okkupierten Völker geurteilt haben”.
Der Protagonist und Verfasser des Buches trifft fast sein ganzes Leben lang auf
Missgeschick, beginnend in seiner Kindheit, als er als Zehnjährige gnadenlos von
den Partisanen gefoltert wurde, bis zu den reifen Jahren als ihn in der Emigration die
Söldlinge von UDBA misshandelt haben.
Als ständiges Ziel der jugoslawischen Geheimpolizeien (OZNA und UDBA)
nach dem zweiten Weltkrieg, wurde Grubisic oft verhört, bis zur Ohnmacht gequält
und in gefürchtete Kasematten eingesperrt. Dazu hat er ständige Leiden seiner
Landsleute erlebt, und einzelne Übeltaten, insbesondere jene an den unschuldigen
Zivilen und Kindern, hat er später gründlich untersucht und in seinem Werk dargestellt.
Dieses Buch bezeugt die persönliche Tragödie des Autors sowie die Tragödie
des kroatischen Volkes, als Andenken an alle, die auf dem Wege des kroatischen
Freiheitskampfes getötet und gequält wurden. Es zeugt dokumentiert über die fast
fünfzigjährige Schreckensherrschaft der sogenannten Volksregierung, deren
Machtkeimling dem blutigen Partisanenmesser entstammt.
Das Buch OBERHALB DES ABGRUNDS DER HÖLLE ist ebenso eine
Mahnung, dass nie mehr ein Kroate gegen einen anderen Kroaten, ein Mensch
gegen einen anderen Menschen losgeht. Als Wahrheitsverfechter hat Grubisic es
auch nicht ausgelassen, sowohl die Namen der Opfer als auch der üblen und
gefährlichen Leute; die Namen der Übeltäter und ihrer Auftraggeber zu
veröffentlichen.
Die verpflichtende Aufmerksamkeit und Beachtung schenkt der Schriftsteller
den bedeutenden Persönlichkeiten und guten Taten, indem er auf diese Weise den
Kontrast bildet, der uns zum Nachdenken antreibt, wie wir uns im Leben benehmen
und zu den Nächsten verhalten sollten. Er meint, dass man die Wahrheit ans Licht
bringen muss, um alte Irrtümer und Sünden und alles, was den einzelnen Menschen
und der Gesellschaft schadet, aus der Welt zu schaffen.
342
Nad ponorom pakla.pm65
342
27.02.01, 16:35
SUMMARY
Above the Abyss of Hell is a soul - stirring autobiography in which Slavko
Grubisic through his own suffering and torture experiences and percipies, the whole
brutality of Yugoslav regime and its servants, his neighbours, who perform terror
against their own people in order to retain their deplorable position of the president
of their villages.
The author has no intention to interpret the history, but by using his own suffering
and by giving plenty of photographs, documetns and data he wants to show the
astonished crimes committed by thase who have “distributed justice” to the occupied
nations in the course of five decades.
The author who is at the same time the main protagonist of this book meets
misfortune and misery from his chilidhood on until his mature age, being mercilessly
tortured by the partisans and maltreated by the merceuaries of UDBA in emigration.
As a constant subject of postwar Yugoslav OZNA and UDBA, Grubisic has
often benn cross - examined., tortured and imprisoned in illfamed jails. Besides, he
observes continual suffering of his contrymen. Particular crimes, especially those
done both against innocent civilians and chilidren were radically investigated and
described in this book.
It is a witness for the author s personal targedy and the tragedy for the whole
Croatian nation. It should serve as a memory of those people who had been tortured
and killed in the course of the realization of Croatian freedom. This book, full of
facts and documents, witnesses for fifty years of the reign of terror, the embrio of
the power of this terror can only be found in the bloody knife of partisans.
The book Above the Abyss of Hell warns and teaches us and says: Never again
Croat a gainst Croat; Never again a mon against a man.
As a defender of truth, Grubisic does not hesitate to give us not only the list of
sacrifices, but also the names of weak and evil men, the executors of these crimes in
the name of terror and tirany.
A necessary attention and respect is given by the author to the great men and
great deeds creating thus some kind of contrast which encourages and teaches us
how to behave and how to create a better relation to our neighbours.
The author believes that truth and nothing but truth can decline the old mistakes
and faults committed in our history and help each individual to live freely and easily.
It would also help us to have a better society for the benefit of all of us.
343
Nad ponorom pakla.pm65
343
27.02.01, 16:35
RÉSIMÉ
AU-DESSUS DU GOUFFRE DE L’ENFER est une autobiographie émouvante
et romancée dans laquelle Slavko Grubisic, à travers sa propre souffrance et son
martyr de son adolescence jusqu’à son vieil âge, vit et perçoit toute la brutalité du
régime yougoslave, de ses serviteurs et de ses voisins, qui terrorisaient leur propre
nation afin de maintenir leur misérable position de “président du village”.
L’auteur n’a pas l’intention d’interpréter l’histoire, mais par sa propre souffrance
et une masse de photos, documents et données montrer à travers les preuves les
crimes stupéfiants commis par ceux qui “faisaient justice” durant les cinq décennies
aux nations occupées.
Le protagoniste et auteur de ce livre rencontre presque toute sa vie des malheurs
depuis l’âge de dix ans quand il fut martyrisé par les partisans, jusqu’à son vieil âge
quand il a été tyrannisé en émigration par les mercenaires d’UDBA .
Ètant en permanence la cible des polices secrètes yougoslaves après la deuxième
guerre mondiale (OZNA et UDBA), Grubisic fut souvent interrogé, cruellement
martyrisé et incarcéré dans les goulags malfamés. En même temps, il vit la tyrannie
permanente de ses compatriotes, et les crimes singuliers, plus particulièrement les
crimes sur les civils innocents et enfants, il les a recherchés à fond et exposés dans
cet oeuvre.
Ce livre est le témoignage de la tragédie personnelle de l’auteur ainsi que de la
tragédie du peuple croate, en mémoire a tous ceux tués et martyrisés sur le chemin
de la réalisation de la liberté croate. Le livre témoigne avec documents à l’ appui de
la terreur presque cinquantenaire d’ un soi-disant pouvoir populaire dont l’ outil de
pouvoir était le couteau ensanglanté de partisans.
Le livre AU-DESSUS DU GOUFFRE DE L’ENFER rappelle et previent que
jamais plus un Croate contre un autre Croate, un homme contre un autre homme ne
levera la main. Étant le défenseur de la vérité, Grubisic ne craint pas de publier aussi
bien les noms des victimes que les noms des hommes méchants et cruels; les noms
des exécuteurs de crimes et de leurs donneurs d’ordre.
L’auteur rend l’honneur et le respect aux grands hommes et aux bonnes oeuvres
créant de cette façon le contraste qui nous pousse à réfléchir sur la conduite à tenir
dans la vie et comment se comporte envers notre prochain. Il soutient que c’est
uniquement par la mise à jour de la vérité peuvent être évitées les vieilles erreurs et
les péchés et tout ce qui nuit a l’individu et à la société.
344
Nad ponorom pakla.pm65
344
27.02.01, 16:35
RIASSUNTO
Al di sopra dell’abbisso dell’inferno è un’autobiografia commovenete romanzata
di Slavko Grubisic che, attraversso la propria sofferenza e tortura sofferta dall’infanzia
all’età adulta, vive e percepisce tutta la brutalità del regime jugoslavo, dei suoi lachei,
dei suoi vicini, che terorizzano il proprio popolo solo per mantenere il misero stato
di “presidente di campagna”.
Lo scrittore non ha intenzione di spiegare la storia ma, partendo dal proprio
calvario, dall’abbodanza di fotografie, documenti e dati, egli vuol mostrare, con la
forza di argomenti, gli sbalorditivi delitti di quanti per ben cinque decenni
“distribuivano la giustizia” ai popoli occupati.
Il protagonista principale e l’autore del libro s’incontra per quasi tutta la vita con
le sciagure, a cominciare dall’infanzia, quando come decenne fu martoriato senza
pietà dai partigiani, fino all’età adulta, quando come emigrante fu maltrattato dai
mercenari di UDBA (polizia jugoslava segreta).
Essendo costantemente meta di OZNA e di UDBA jugoslava nel dopo seconda
querra mondiale, Grubisic fu spesso indagato, tormentato fino alla perdita di sensi e
carcerato nelle casamatte di cattiva fama. Per di piu egli viveva continui tormenti
dei propri connazionali. Alcuni delitti, specialmente quelli esequiti sui civili e bambini
innocenti, egli li investigò più tardi a fondo e li presentò nella presente opera.
Questo libro, testimone di una tragedia vissuta, sia personale dell’autore che di
tutto il popolo croato, è una memoria di tutti quanti sono uccisi o torturati sulla
strada della realizzazione della libertà croata. Alla base dei documenti esso testimonia
la tirannia quasi cinquantenne del cosidetto governo popolare, il cui germe del potere
si trovava nel coltello insanquinato dei partigiani.
Il libro Al di sopra dell’abisso dell’inferno ammonisce ed avverte tutti che mai
più si alzi la mano di un Croato contro un altro Croato, di un uomo contro un altro
uomo. In qualità del sostenitore della verità, Grubisic non esita a pubblicare i nomi
sia delle vittime che degli uomini cattivi e malvagi; nomi degli esecutori dei crimini
e di quanti davano loro ordini.
L’autore attribuisce una dovuta attenzione e rispetto ai grandi personaggi ed alle
opere buone, creando in tal modo un contrasto che ci stimola alla riflessione su
come bisogna comportarsi nella vita e come riferirsi ai vicini. Egli crede che solo
con il mettere in rilievo della verità si possano rimuovere sia errori e peccati del
passato che tutto quanto possa portare danni ai singoli ed alla società.
345
Nad ponorom pakla.pm65
345
27.02.01, 16:35
346
Nad ponorom pakla.pm65
346
27.02.01, 16:35
TISU∆U GODINA
HRVATSKE BORBE
Hrvatska domovina nikad ne smije zaboraviti da su od
onih koji su joj ruπili i palili sela i gradove, klali i
ubijali njezino puËanstvo, ruπili njezin suverenitet i
dræavnost, gori samo oni koji su pomagali
neprijatelju domovine Hrvatske i
nisu je branili od velikosrpskog imperijalizma - bio
on partizansko-komunistiËki ili ËetniËko-faπistiËki.
Oni su za nas krvopije i ubojice hrvatskog naroda.
S. G.
347
Nad ponorom pakla.pm65
347
27.02.01, 16:35
Hrvatska kralja Tomislava i nezavisne
kneæevine Crvene Hrvatske
Hrvatska kralja Zvonimira
Hrvatska pred mohaËkom bitkom
DubrovaËka Republika
Reliquiae reliquiarum (ostaci ostataka)
Banovina Hrvatska u Jugoslaviji
Nezavisna Dræava Hrvatska
Povijesne karte Hrvatske
348
Nad ponorom pakla.pm65
348
27.02.01, 16:35
Hrvatska pod æezlom ArpadoviÊa i
polunezavisna Bosanska Banovina
Hrvatska pod kuÊom Anæuvinaca.
Bosna kralja Stjepana Tvrdka.
DubrovaËka Republika
Banska Hrvatska i Vojna Krajina
Trojedna Kraljevina Hrvatska
uoËi I. svjetskog rata
Nezavisna Dræava Hrvatska
Republika Hrvatska 1991.
Povijesne karte Hrvatske
349
Nad ponorom pakla.pm65
349
27.02.01, 16:35
Pojedinci i ustanove koji su svojim novËanim prilozima
omoguÊili izlazak ove knjige:
Ivan Iko PoliÊ
Ljubo ∆esiÊ Rojs
Ivan AzinoviÊ
OpÊina Livno
Ante JukiÊ –oliÊ
Ivan GrubiπiÊ Njaka
Frano ©iriÊ
Vinko JukiÊ CvitanoviÊ
Branko BaπiÊ KajiÊ
Ivan ManduriÊ ©piËiÊ
Iskreno im zahvaljujem!
Autor
350
Nad ponorom pakla.pm65
350
27.02.01, 16:35
351
Nad ponorom pakla.pm65
351
27.02.01, 16:35
Download

Nad ponorom pakla, SVJEDOCANSTVO O