1
Ellen G. White
ISUSOVE USPOREDBE
2
Isusove usporedbe
Nakladnik
A DVENTUS d.o.o.
Maruπevec 82, 42243 Maruπevec
Tel./faks: 042/771-223
e-mail: [email protected]
www.adventus.hr
Izvornik
Christ’s Object Lessons
Copyright Ÿ by Ellen G. White Publications
Urednik
Dragutin Matak
Prijevod
Milan ©uπljiÊ
Kazala
Ivan –idara
Lektura
Marijan MalaπiÊ
Korektura
Ljiljana –idara, Darko FilËiÊ
Naslovnica
Dejan OstojiÊ
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Tisak
TIPOMAT d.o.o.
3
Ellen G. White
ISUSOVE
USPOREDBE
A DV ENTUS
Zagreb, 2003.
4
Isusove usporedbe
Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovi
navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.
CIP — Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica — Zagreb
UDK 232.33
WHITE, Ellen Gould
Isusove usporedbe / Ellen G. White ;
[prijevod Milan ©uπljiÊ]. — Maruπevec :
Adventus, 2003.
Prijevod djela: Christ’s object lessons.
ISBN 953-7119-02-5
I. Isus Krist — Biblijska egzegeza
430513055
5
Predgovor
Krist, Veliki uËitelj, veliki dio svojih misli izrekao je dok
je sa svojim uËenicima πetao breæuljcima i dolinama Palestine ili se odmarao na obalama jezera ili rijeka. U svojim
usporedbama povezivao je boæansku istinu s obiËnim zbivanjima, s iskustvima pastira, graditelja ili ratara, putnika i
kuÊanica. Poznate pojmove udruæivao je s istinski prekrasnim mislima — mislima o Boæjoj njeænoj skrbi za nas, o zahvalnosti koju od nas s pravom oËekuje i o naπoj duænosti
da se brinemo jedni za druge. Ove pouke o boæanskoj mudrosti i praktiËnim, svakidaπnjim istinama objavljivao je snaæno i dojmljivo.
U ovoj knjizi Njegove usporedbe iz æivota podijeljene
su po tematici i razraene. Knjiga je puna dragulja istine i
mnogim Êe Ëitateljima pomoÊi da svestranije upoznaju vrijednost i znaËenje onoga Ëime su okruæeni u svojem svakidaπnjem æivotu.
Mnoga izdanja ove knjige na izvornom i na mnogim svjetskim jezicima pokazala su njezinu vrijednost i omiljenost.
Nadamo se da Êe i ovo izdanje, prvo na naπem jeziku, posluæiti na blagoslov svim Ëitateljima i na lak i jednostavan naËin upoznati ih s Kristovim naukom.
Nakladnik
(5)
6
Isusove usporedbe
7
Usporedbe kao naËin pouËavanja
U Kristovom naËinu pouËavanja uz pomoÊ usporedbi otkrivamo isto naËelo kojim se rukovodio u cijelom svojem
poslanju na Zemlji. Da bi nam pomogao upoznati se s Njegovim karakterom i æivotom, On je uzeo naπu narav i boravio meu nama. Boæansko se objavilo u ljudskome; nevidljiva slava u vidljivom ljudskom obliku. Ljudi su o nepoznatome mogli uËiti na temelju poznatoga; nebesko se objavljivalo preko zemaljskoga; Bog se objavio u liku Ëovjeka. Tako
je bilo i u Isusovom naËinu pouËavanja; nepoznato je bilo
oslikano poznatim; boæanske istine zemaljskim pojavama s
kojima su ljudi bili dobro upoznati.
Pismo kaæe: “Sve je to Isus govorio narodu u usporedbama
i niπta mu nije rekao bez usporedaba, da se ispuni proroËka rijeË: ‘U usporedbama Êu progovoriti: otkrit Êu sakriveno od postanka svijeta.’” (Matej 13,34.35) Zemaljsko je prikazivano duhovnim; pojave u prirodi i æivotna iskustva Njegovih sluπatelja povezivana su s istinama pisane RijeËi. VodeÊi ih tako od zemaljskoga kraljevstva u duhovno, Kristove usporedbe postajale su karike u lancu istine koji sjedinjuje Ëovjeka s Bogom, Zemlju s Nebom.
U svojem pouËavanju iz prirode Isus je govorio o onome
πto je sam svojim rukama stvorio, o onome πto ima kvalitetu i silu koju mu je On sam darovao. U svojem prvobitnom savrπenstvu, sve stvoreno je izraæavalo boæansku mudrost. Adamu i Evi u njihovom edenskom domu priroda je
bila “puna Boæje spoznaje”, prepuna boæanskih pouka. Mudrost je progovarala oku i bila primana u srce jer su ljudi
razgovarali s Bogom preko djela koja je On stvorio. Meutim,
Ëim je sveti par prekrπio zakon Najviπega, sjaj s Boæjega lica
napustio je lice prirode. Zemlja je sada pokvarena i uprljana
(7)
17
18
8
19
Isusove usporedbe
grijehom. A li i u takvom pomraËenom stanju saËuvala je
veliki dio prijaπnje ljepote. Pouke koje nam pruæa nisu izbrisane; kad se pravilno shvati, priroda svjedoËi o svojem
Stvoritelju.
U Kristovo doba ove su pouke bile zanemarene. Ljudi
nisu prepoznavali Boga u Njegovim djelima. Greπnost ljudskog roda bacila je sjenku na Ëisto lice stvorenoga; i umjesto da prikazuju Boga, Njegova djela postala su prepreka da
Ga upoznamo. Ljudi su “se klanjali i iskazivali πtovanje stvorenju umjesto Stvoritelju”. Tako su i neznaboπci “postali isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rimljanima 1,25.21). I u Izraelu je ljudski nauk
uzdizan umjesto Boæjeg. Ne samo pojave u prirodi, veÊ i
obredna sluæba i sama Biblija — πto je trebalo objavljivati
Boga — postalo je tako izopaËeno da je sluæilo kao sredstvo
da se Njega prikrije.
Krist se trudio da ukloni sve πto je prikrivalo istinu. On
je doπao uk loniti veo koji je grijeh bacio preko lica prirode, iznijeti na svjetlo duhovnu slavu koju su sva stvorena djela morala odraæavati. Pouke iz prirode i Biblije On
je iznosio u novom svjetlu, pretvarajuÊi ih u novo otkrivenje.
Isus bi ubrao prekrasni ljiljan i stavio ga u ruke djece i
mladih; i dok su gledali Njegovo mladalaËko lice, osvjeæeno
sunËevom svjetloπÊu s lica Njegovog Oca, pruæio bi im pouku: “Promotrite poljske ljiljane (u jednostavnosti njihove
prirodne ljepote) kako rastu! Niti siju, niti æanju. A ja vam
kaæem da se ni Salomon u svoj raskoπi svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih.” Izrekao bi im zatim ljubazno obeÊanje
i dao vaænu pouku: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu
koja danas jest, a veÊ se sutra baca u peÊ, zar neÊe mnogo
radije vas, malovjerni?!”
Ove su rijeËi u propovijedi na Gori bile upuÊene i drugima, a ne samo djeci i mladima. Bile su upuÊene mnoπtvu u
kojemu je bilo muπkaraca i æena optereÊenih brigama i nevoljama, nesretnih od razoËaranja i tuge. Isus je nastavio:
“Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili
πto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?! — to sve traæe pogani
— jer zna Otac vaπ nebeski da vam je to sve potrebno.” Ispruæivπi zatim ruke prema mnoπtvu oko sebe, rekao je: “Zato
Usporedbe kao naËin pouËavanja
9
najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to
Êe vam se nadodati!” (Matej 6,28-33)
Tako je Isus protumaËio poruku koju je sam uputio preko
ljiljana i trave u polju. On æeli da je i mi Ëitamo sa svakog
ljiljana i sa svake vlati trave. Njegove su rijeËi pune obeÊanja i uËvrπÊuju naπe povjerenje u Boga.
Tako je πiroko bilo Isusovo razumijevanje istine, tako sveobuhvatan Njegov nauk, da se koristio svakom mijenom u
prirodi da njome oslika istinu. Prizori na kojima je svakoga
dana poËivalo Ëovjekovo oko bili su povezivani s ponekom
duhovnom istinom, i tako se priroda pojavljivala u usporedbama koje je izgovarao veliki UËitelj.
U ranom dijelu svoje sluæbe Krist se obraÊao narodu rijeËima koje su bile tako jednostavne da su svi Njegovi sluπatelji mogli shvatiti istine koje Êe ih uËiniti mudrima za spasenje. Ali u mnogim srcima istina nije mogla pustiti korijen, pa se brzo gubila. “Njima govorim u usporedbama,” rekao
je On, “zato πto gledajuÊi ne vide i sluπajuÊi ne Ëuju i ne
razumiju... Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uπi mu otvrdnule, oËi se zatvorile.” (Matej 13,13-15)
Isus ih je æelio potaknuti na istraæivanje. Pokuπavao je
pokrenuti bezbriæne, utisnuti im istinu u srce. PouËavanje
uz pomoÊ usporedbi u Njegovo je doba bilo omiljeno, izazivalo je pozornost i poπtovanje, ne samo meu Æidovima, veÊ
i meu pripadnicima drugih naroda. Zato Isusu nije stajala
na raspolaganju neka druga metoda, uspjeπnija od ove. Njegovi sluπatelji mogli su razumjeti Njegove rijeËi uz uvjet da
su æeljeli upoznati ono πto je boæansko; On ih je uvijek bio
spreman razjasniti iskrenim istraæivaËima.
Krist je morao objaviti istine koje ljudi nisu bili spremni
prihvatiti ili barem razumjeti. Zato ih je i uËio uz pomoÊ
usporedbi. PovezujuÊi svoj nauk s prizorima iz æivota, ljudskog iskustva ili iz prirode, privlaËio je njihovu pozornost
i utjecao na njihovo srce. Poslije, kad bi promatrali predmete
kojima je oslikavao svoje pouke, sjeÊali su se i rijeËi boæanskog UËitelja. Onima koji su se pokoravali utjecaju Svetoga Duha, znaËenje Spasiteljevih pouka bivalo je sve jasnije.
Tajne su se razjaπnjavale, i ono πto se teπko moglo razumjeti,
najednom je postajalo oËigledno.
20
21
10
22
Isusove usporedbe
Isus je traæio pristup svakom srcu. SluæeÊi se raznolikim slikama, On je prikazivao istinu ne samo u njezinim
razliËitim oblicima, veÊ se obraÊao i razliËitim sluπateljima.
Njihovu pozornost privlaËio je slikama i usporedbama iz njihovog svakidaπnjeg æivota. Nikomu tko bi sluπao Spasitelja
nije se Ëinilo da je zanemaren ili zaboravljen. Najskromniji
i najgreπniji u Njegovom je nauku prepoznavao glas koji mu
se obraÊao s mnogo njeænosti i suosjeÊanja.
Postojao je i drugi razlog zaπto je Isus pouËavao uz pomoÊ usporedbi. U mnoπtvu koje se okupljalo oko Njega bilo
je sveÊenika i rabina, knjiæevnika i starjeπina, herodovaca i
upravitelja, licemjernih, Ëastoljubivih ljudi koji su voljeli svijet
i koji su jedva Ëekali da nau neku optuæbu protiv Njega.
Njihove uhode pratile su Ga svakodnevno kako bi Ga uhvatile u rijeËi, osudile i tako zauvijek uπutkale Onoga koji je,
Ëinilo se, cijeli svijet povukao za sobom. Spasitelj je znao
karakter ovih ljudi pa je istinu tako iznosio da nisu mogli
pronaÊi razlog koji bi im omoguÊio da Njegov sluËaj iznesu pred Veliko vijeÊe. U svojim usporedbama korio je licemjerje i pokvarena djela onih koji su zauzimali visoke poloæaje i simboliËkim jezikom izraæavao tako oπtru istinu da oni
ne bi ni htjeli sluπati Njegove rijeËi, veÊ bi se potrudili brzo
uËiniti kraj Njegovoj sluæbi da je otvoreno izgovarao svoje
optuæbe. Ali iako je izbjegavao uhode, istinu je iznosio tako
jasno da se zabluda sama razotkrivala i da su ljudi iskrena
srca mogli izvuÊi korist iz Njegovih pouka. Djelima Boæjeg
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Njima govorim u usporedbama, zato πto gledajuÊi ne vide i sluπajuÊi ne Ëuju i ne razumiju. Na
njima se ispunjava proroËanstvo Izaije proroka:
‘Uπima Êete sluπati, a neÊete razumjeti; oËima Êete
gledati, a neÊete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog
naroda; uπi mu otvrdnule, oËi se zatvorile — da
oËima jednom ne vidi, da uπima ne Ëuje i srcem
ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.’” (Matej 13,13-15)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
Usporedbe kao naËin pouËavanja
11
stvaranja uzdizao je boæansku mudrost i Njegovu beskrajnu
dobrotu. Putem prirode i æivotnih iskustava uËio je ljude o
Bogu. “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊ i boæanstvo, promatrana po njihovim djelima, opaæaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima
1,20)
Spasiteljev naËin pouËavanja uz pomoÊ usporedbi pokazuje kako izgleda istinsko “viπe obrazovanje”. Krist je ljudima mogao objaviti najdublje znanstvene istine. Mogao im
je razjasniti tajne u koje bi mogli prodrijeti tek nakon mnogo stoljeÊa truda i prouËavanja. Mogao im je dati prijedloge
iz podruËja znanosti kojima bi hranio njihove misli i poticao njihovu pronalazaËku gorljivost sve do svrπetka vremena.
Ali to nije Ëinio! Nije izrekao nijednu rijeË kojom bi zadovoljio radoznalost ili ljudsku Ëastoljubivu æelju da se popne
do svjetovne veliËine. Svojim svekolikim pouËavanjem Krist
je ljudski um dovodio u dodir s Beskrajnim umom. Nije upuÊivao ljude da prouËavaju ljudske teorije o Bogu, Njegovoj
RijeËi ili Njegovim djelima. Pozivao ih je da promatraju Boga onako kako se objavio u svojim djelima, u svojoj RijeËi
i preko svoje promisli.
Krist se nije bavio teπko razumljivim teorijama, veÊ onim
πto je bitno za razvitak karaktera, onim πto Êe poveÊati Ëovjekovu sposobnost da upozna Boga i da Ëini dobro. Govorio je ljudima o istinama kojima oblikuju ponaπanje u æivotu i koje su povezane s vjeËnoπÊu.
Sam Krist je odgajao Izrael. GovoreÊi o Gospodnjim zapovijedima i uredbama, rekao je: “Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediπ u svojoj kuÊi i kad ideπ
putem; kad lijegaπ i kad ustajeπ. Priveæi ih na svoju ruku za
znak, i neka ti budu kao zapis meu oËima! Ispiπi ih na
dovratnicima kuÊe svoje i na vratima svojim!” (Ponovljeni
zakon 6,7-9) Svojim naukom Isus je pokazao kako se ova
zapovijed moæe ispuniti — kako se zakoni i naËela Boæjeg
kraljevstva mogu tako prikazati da pokaæu svu svoju ljepotu i vrijednost. Kad je Gospodin poduËavao Izraelce da budu Njegovi posebni predstavnici, dao im je domove na breæuljcima i u dolinama. U svojem osobnom æivotu i vjerskoj
sluæbi dolazili su u stalni dodir s prirodom i s Boæjom rijeËju. Tako je i Krist uËio svoje uËenike kraj jezera, na padina-
23
24
12
25
26
Isusove usporedbe
ma breæuljaka, u poljima i πumarcima, na mjestima na kojima se mogu vidjeti prirodne pojave kojima je oslikavao svoj
nauk. I dok su uËili od Njega, primjenjivali su steËeno znanje pomaæuÊi Mu u Njegovom radu.
Tako se i mi trebamo upoznavati sa Stvoriteljem preko
djela stvaranja. Knjiga prirode je veliki udæbenik kojim se,
zajedno s Biblijom, moramo sluæiti prikazujuÊi drugima Njegov
karakter i vraÊajuÊi izgubljene ovce u Boæji tor. Dok tako
budemo prouËavali Boæja djela, Sveti Duh Êe osvjedoËavati
naπ um. To neÊe biti osvjedoËenje koje se stjeËe logiËkim
razmiπljanjem, veÊ Êemo, ukoliko naπ um nije postao previπe pomraËen da upozna Boga, oko previπe mutno da ga
vidi, a uho preslabo da Ëuje Njegov glas, shvatiti njihovo
dublje znaËenje i uzviπene, duhovne istine pisane RijeËi utisnut Êe se u naπe srce.
Ove pouke, izvuËene neposredno iz prirode, odlikuju
se jednostavnoπÊu i neporoËnoπÊu i upravo zato su neizrecivo dragocjene. Svima su potrebne pouke koje dolaze iz
ovog izvora. VeÊ sama ljepota prirode odvraÊa duπu daleko
od grijeha i svjetovnih Ëari i pribliæava je neporoËnosti, miru i Bogu. Misli uËenika vrlo su Ëesto preokupirane ljudskim teorijama i nagaanjima koja se laæno nazivaju znanoπÊu
i filozofijom. Upravo zato oni moraju uspostaviti tijesnu vezu s prirodom. Neka shvate da djela stvaranja i krπÊanstvo
slave istog Boga. Neka nauËe da se duhovno i prirodno nalazi u savrπenom meusobnom skladu. Neka sve πto njihove
oËi vide i ruke opipaju iskoriste kao pouku prilikom izgradnje
karaktera. Tako Êe ojaËati svoje umne snage, karakter Êe se
razviti i cijeli æivot oplemeniti.
PouËavajuÊi uz pomoÊ usporedbi i uzdiæuÊi svetost subote, Krist je imao isti cilj. Bog je ljudima dao ovu uspomenu na svoju stvaralaËku moÊ da bi Njega prepoznali u
djelima Njegovih ruku. Dan odmora poziva ih da u djelima
stvaranja otkrivaju Stvoriteljevu slavu. I upravo zato πto je
æelio da i mi to Ëinimo, Isus je svoje dragocjene pouke povezivao s ljepotom djela prirode. Tijekom svetog dana odmora, viπe nego ijednog drugog dana, trebamo prouËavati
poruke koje nam je Bog zapisao u prirodi. Spasiteljeve usporedbe trebamo prouËavati tamo gdje ih je On izgovarao,
u poljima i πumarcima, pod otvorenim nebom, okruæeni cvi-
Usporedbe kao naËin pouËavanja
13
jeÊem i travom. Kad se pribliæimo samoj prirodi, Kristova
prisutnost postat Êe nam stvarna i On Êe naπem srcu progovoriti o svojoj ljubavi i miru.
Meutim, Krist svoj nauk nije povezivao samo s danom
odmora, veÊ i s radnim tjednom. On je svoje mudre savjete
upuÊivao i onima koji idu za plugom i bacaju sjeme. On je
æelio da u oranju i sijanju, kopanju i prikupljanju plodova
vidimo sliku Njegovog djela dobroËinstva u srcu. Isto tako,
u svakoj grani korisnog rada i u svakoj æivotnoj vezi On æeli da nalazimo pouke o boæanskoj istini. Tada naπ svakidaπnji rad neÊe viπe zaokupljati svu naπu pozornost niti Êe nas
navoditi da zaboravimo Boga; on Êe nas neprestano podsjeÊati na naπeg Stvoritelja i Otkupitelja. Misao o Bogu provlaËit Êe se kao zlatna nit kroz sve naπe svakodnevne brige i
poslove. Za nas Êe slava s Njegovog lica ponovo poËivati na
licu prirode. Stalno Êemo uËiti nove pouke o nebeskoj istini i postajati sve sliËniji Njegovom neporoËnom liku. Tako
Êemo stalno uËiti o Gospodinu i ostati s Bogom u æivotnom
pozivu na koji nas je pozvao. (Izaija 54,13; 1. KorinÊanima
7,24).
27
14
Isusove usporedbe
“Izie sijaË da sije”
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,1-9.18-23;
Marku 4,1-20 i Luki 8,4-15.
SijaË i sjeme
33
34
Usporedbom o sijaËu Krist je oslikao nebesko kraljevstvo i djelo koje veliki SijaË obavlja za svoj narod. Kao i sijaË u polju, On je doπao posijati nebesko zrnje istine. I samo
Njegovo pouËavanje uz pomoÊ usporedbi bilo je sjeme kojim su sijane najdragocjenije istine Njegove milosti. Zbog svoje
jednostavnosti, usporedba o sijaËu nije bila dovoljno cijenjena. Od prirodnog sjemena koje se baca u zemlju Krist
je æelio naπe misli usmjeriti prema sjemenu Evanelja koje,
kad se posije, navodi ljude da se vrate Bogu i da Mu postanu vjerni. Ovu usporedbu o malom sjemenu ispriËao je sam
Vladar Neba, a isti zakoni koji upravljaju sijanjem zemaljskog sjemena upravljaju i sijanjem sjemena istine.
Na obalama Galilejskog jezera okupilo se mnoπtvo da
vidi i Ëuje Isusa — æeljno mnoπtvo, puno iπËekivanja. I bolesnici su bili tu, leæali su na svojim prostirkama oËekujuÊi
da svoje nevolje podastru Njemu. Krist je imao od Boga dano
pravo da uklanja muke greπnog roda i On je zato sada lijeËio bolesti i πirio oko sebe æivot, zdravlje i mir.
Kako je mnoπtvo i dalje pristizalo, ljudi su se poËeli gurati
oko Krista i uskoro viπe nije bilo mjesta da ih primi. I tada,
dogovorivπi se s ribarima, uπao je u ribarski Ëamac koji je
Ëekao da Ga odveze preko jezera, naredio uËenicima da ga
odmaknu malo od obale i poËeo govoriti mnoπtvu na obali.
Uzduæ jezera pruæala se prekrasna Genezaretska ravnica, a iza nje su se uzdizali breæuljci. I na padinama breæu(14)
“Izie sijaË da sije”
15
ljaka i u ravnici marljivo su radili sijaËi i æeteoci, jedni bacajuÊi sjeme, a drugi prikupljajuÊi ranu ljetinu. GledajuÊi taj
prizor, Krist je rekao:
“Izie sijaË da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj
puta i dooπe ptice te ga pozobaπe. Neko pade na kamenito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaπe duboke
zemlje. Ali kad izie sunce, uvenu od æege, i jer ne imaπe
korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste
te ga uguπi. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese
rod: jedno stostruk, drugo πezdeseterostruk, treÊe trideseterostruk.”
Ljudi Kristovog vremena nisu razumjeli Njegovo poslanje. NaËin Njegovog dolaska nije bio u sk ladu s njihovim
oËekivanjima. Na Isusu kao Gospodinu temeljio se cijeli
æidovski vjerski sustav. Njegove uzviπene sluæbe odredio je
sam Bog. Trebale su objaviti narodu da Êe se u odreeno
vrijeme pojaviti Onaj na koga su sve te sluæbe ukazivale.
A li Æidovi su uzdizali obiËaje i obrede gubeÊi iz vida njihovu svrhu. Ljudske predaje, izreke i uredbe spreËavale su
ih u prihvaÊanju pouka koje im je Bog æelio prenijeti. Te
izreke i predaje postale su prepreka da razumiju i provedu
u æivot naËela prave vjere. A kad se Isus Krist pojavio, oni
u Njemu nisu prepoznali ispunjenje svih svojih nada i simbola koji su upuÊivali na Njega. Odbacili su Izvor i dræali
se svojih beskorisnih simbola i obreda. Boæji Sin je doπao,
a oni su i dalje traæili znak Njegova dolaska. Na poruku
“Obratite se... jer je blizu kraljevstvo nebesko!” oni su odgovarali zahtijevajuÊi Ëudo (Matej 3,2). Kristovo Evanelje postalo im je kamen spoticanja zato πto su zahtijevali
znakove umjesto Spasitelja. OËekivali su da Mesija dokaæe svoju vlast moÊnim osvajaËkim djelima i uspostavi svoje
kraljevstvo osvajajuÊi zemaljska kraljevstva. Na ova oËekivanja Spasitelj je odgovorio usporedbom o sijaËu. Kraljevstvo nebesko trebalo je pobijediti ne silom oruæja, ne nasilnim nametanjem, veÊ usaivanjem novog naËela u ljudska srca.
“SijaË dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji.” (Matej 13,37)
Krist nije doπao kao kralj, veÊ kao sijaË; ne da obori kraljevstva, veÊ da posije sjeme; ne da ukaæe svojim sljedbenicima na zemaljske pobjede i nacionalnu veliËinu, veÊ na æetvu
35
16
36
Isusove usporedbe
koja se mora prikupiti nakon strpljivog napora, uz mnogo
gubitaka i razoËaranja.
Farizeji su shvatili znaËenje Kristove usporedbe, ali im
njezina poruka nije bila po volji. Zato su se pravili da je ne
razumiju. Za mnoπtvo ova je poruka bila Ëudna i tajanstvena, a rijeËi novoga uËitelja tako su neobiËno dirnule
njihova srca i gorko razoËarale njihova oËekivanja. Ni sami
uËenici nisu razumjeli usporedbu, ali su se ipak zainteresirali za njezino znaËenje. Pristupili su Isusu i zatraæili objaπnjenje.
Upravo je tu æelju Isus htio razbuditi u njihovom srcu
da bi im mogao dati odreenije upute. Objasnio im je usporedbu, kao πto bi to uËinio svima koji Ga traæe iskrena
srca. Oni koji Boæju rijeË prouËavaju sa æeljom da Sveti Duh
prosvijetli njihova srca, neÊe ostati u tami o znaËenju RijeËi. Krist je obeÊao: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu,
znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od
sebe.” (Ivan 7,17) Svi koji dolaze Kristu da steknu jasniju
spoznaju istine, primit Êe je. On Êe im otkriti tajne nebeskog kraljevstva; te tajne razumjet Êe srce koje Ëezne da upozna
istinu. Nebesko svjetlo obasjat Êe hram srca i otkrit Êe se i
drugima kao blistavi sjaj svjetiljke na tamnome mjestu.
“Izie sijaË da sije.” (Matej 13,3) Na Istoku je vladala
velika nesigurnost i tako velika opasnost od nasilja da su
ljudi preteæno boravili u utvrenim gradovima, odak le su
ratari svakoga dana odlazili da obave svoje poslove izvan
zidina. Tako je i Krist, nebeski SijaË, iziπao da sije. Ostavio je svoj sigurni i mirni dom, odrekao se slave koju je
uæivao kod Oca prije nego πto je svijet stvoren, napustio
je svoj poloæaj na prijestolju svemira. Iziπao je kao napaÊeni i iskuπavani Ëovjek, iziπao je u samoÊu da sije sa suzama,
da sjeme æivota izgubljenom svijetu navodnjava svojom krvlju.
I Njegovi sluge na sliËan naËin moraju izlaziti da siju.
Kad je bio pozvan da postane sijaË sjemena istine, Abraham
je dobio nalog: “Idi iz zemlje svoje, iz zaviËaja i doma oËinskog u krajeve koje Êu ti pokazati.” (Postanak 12,1) “Ode,
iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) Tako je apostolu
Pavlu koji se molio u Hramu u Jeruzalemu doπla vijest od
Boga: “Idi, jer Êu te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)
“Izie sijaË da sije”
17
Tako i oni koji su pozvani da se sjedine s Kristom moraju
ostaviti sve da bi Ga mogli slijediti. Stara druæenja moraju
se prekinuti, æivotni planovi odbaciti, zemaljske nade zaboraviti. Sjeme Êe se morati sijati u trudu, u suzama, u samoÊi i uz mnogo ærtava.
“SijaË sije rijeË.” (Marko 4,14) Krist je doπao da u svijet
posije istinu. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh Sotona sije sjeme zablude. Upravo je uz pomoÊ laæi u poËetku i zadobio
vlast nad Ëovjekom i na isti naËin se sve dosad trudi da obori
Boæje kraljevstvo na Zemlji i da dovede Ëovjeka pod svoju
upravu. Kao SijaË iz uzviπenijeg svijeta, Krist je doπao posijati sjeme istine. On koji je stajao u Boæjem savjetu, koji je
boravio u svetinji nad svetinjama Sveviπnjega, mogao je ljudima donijeti Ëista naËela istine. Joπ od pada Ëovjeka u grijeh On je svijetu objavljivao istinu. Preko Njega je neraspadljivo sjeme, rijeË “æivoga i vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23)
bila objavljena ljudima. I u onom prvom obeÊanju koje je
izgovoreno naπem greπnom rodu u Edenu, Krist je sijao sjeme Evanelja. Ali upravo se na Njegovu osobnu sluæbu meu ljudima i na djelo koje je tako uspostavio posebno odnosi ova usporedba o sijaËu.
Boæja rijeË je sjeme. Svako sjeme sadræi u sebi naËelo
klijanja. U njemu je sakriven æivot biljke. I u Boæjoj rijeËi je
æivot. Krist kaæe: “RijeËi koje sam vam ja rekao jesu duh i
æivot.” (Ivan 6,63) “Tko sluπa moju rijeË i vjeruje onomu
koji me posla, ima vjeËni æivot.” (Ivan 5,24) U svakoj zapovijedi i u svakom obeÊanju Boæje rijeËi je istinski æivot od
Boga, sila kojom se zapovijed moæe izvrπiti i obeÊanje ispuniti. Onaj tko vjerom prima RijeË prima i istinski æivot i
karakter samoga Boga.
Svako sjeme donosi rod po svojoj vrsti. Posij sjeme u
povoljnim okolnostima i ono Êe se razviti u biljku. Primi
vjerom u svoju duπu neraspadljivo sjeme RijeËi i ono Êe oblikovati karakter i æivot po ugledu na karakter i æivot samoga
Boga.
UËitelji u Izraelu nisu sijali sjeme Boæje rijeËi. Krist se
kao uËitelj istine ponaπao potpuno suprotno rabinima svojeg vremena. Oni su se bavili predajama, ljudskim teorijama i nagaanjima. »esto su ono πto je Ëovjek uËio ili napisao o RijeËi stavljali umjesto same RijeËi. Njihovo nauËava-
37
38
39
18
40
Isusove usporedbe
nje nije imalo snage da oæivi duπu. Tema Kristovog nauka i
propovijedanja bila je Boæja rijeË. On je sumnjiËavcima uvijek odgovarao: “Pisano je!” “©to kaæe Pismo?” “Kako Ëitaπ?”
U svakoj prilici, kad bi prijatelj ili neprijatelj pokazao zanimanje, On bi sijao sjeme RijeËi. On koji je sam Put, Istina
i Æivot, koji je sam æiva RijeË, ukazuje na Pisma govoreÊi:
“Upravo ona svjedoËe za mene.” I poËevπi od “Mojsija te,
slijedeÊi sve proroke,” protumaËio je svojim uËenicima “πto
se na njega odnosilo u svim Pismima”. (Ivan 5,39; Luka 24,27)
Kristovi sluge trebaju obaviti isto djelo. U naπe vrijeme,
kao i u stara vremena, æivotodavne istine Boæje rijeËi zamijenjene su ljudskim teorijama i nagaanjima. Mnogi takozvani propovjednici Evanelja ne prihvaÊaju cijelu Bibliju kao
nadahnutu RijeË. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio,
drugi sumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznad
RijeËi; i Pismo koje propovijedaju oslanja se na njihov autoritet. Njegova boæanska autentiËnost je uniπtena. I tako se
sjeme nevjere sije na sve strane; jer ljudi postaju zbunjeni i
ne znaju πto da vjeruju. Postoje mnoga vjerovanja kojima
se um nema pravo baviti. U Kristovo vrijeme rabini su mnoge
dijelove Pisma obavijali usiljenim, tajanstvenim mislima. BuduÊi da je jasan nauk Boæje rijeËi osuivao njihove obiËaje,
oni su nastojali potkopati njegovu snagu. Isto se to Ëini i
danas. Boæjoj rijeËi pridaje se tajanstveno i prikriveno znaËenje da bi se opravdalo krπenje Boæjeg zakona. Krist je osudio
takve obiËaje svojeg vremena. On je govorio da Boæju rijeË
trebaju svi razumjeti. On je tvrdio da Pismo ima neoporecivi autoritet i mi moramo Ëiniti to isto. Biblija se mora prikazivati kao RijeË beskrajnoga Boga, kao rjeπenje svih sukoba i temelj svake vjere.
Bibliji je bila oduzeta njezina snaga i posljedice se vide
u gubljenju snage duhovnog æivota. Danas u propovijedima
s mnogih propovjedaonica nema one boæanske sile koja budi savjest i donosi æivot duπi. Sluπatelji ne mogu reÊi: “Zar
nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumaËio Pisma!” (Luka 24,32) Ima mnogo onih koji traæe æivoga
Boga, koji Ëeznu za Njegovom boæanskom prisutnoπÊu. Filozofske teorije ili uËene rasprave, ma koliko bile blistave, ne
mogu zadovoljiti srce. Ljudske tvrdnje i pronalasci nemaju
nikakve vrijednosti. Neka Boæja rijeË progovori Ëovjeku! Neka
“Izie sijaË da sije”
19
oni koji su sluπali samo predaje, ljudske teorije i izreke Ëuju glas Onoga Ëija RijeË moæe obnoviti duπu za vjeËni æivot!
Kristova omiljena tema bila je oËinska njeænost i preobilno Boæje milosre; On se posebno zadræavao na Njegovom karakteru i Njegovom Zakonu; a sebe je ljudima predstavljao kao Put, Istinu i Æivot. Neka to budu teme kojima
Êe se baviti i Kristovi propovjednici! Objavljujte istinu kakva je u Isusu! Razjasnite zahtjeve Zakona i Evanelja! Govorite ljudima o Kristovom æivotu samoodricanja i ærtve; o
Njegovom poniæenju i smrti, o Njegovom uskrsnuÊu i uznesenju; o Njegovom posredovanju za njih u Boæjim dvorima,
o Njegovom obeÊanju: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i
da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)
Umjesto da raspravljate o pogreπnim teorijama, ili da
se pokuπavate boriti s protivnicima Evanelja, slijedite Kristov primjer. UËinite da nove istine iz Boæje riznice prodru
u æivot. “Propovijedaj rijeË.” “Sijte pokraj svake vode!” “Bilo
da im je zgodno, bilo nezgodno.” “U koga je rijeË moja, neka po istini objavljuje rijeË moju! ©to je zajedniËko slami i
æitu?” “Svaka je rijeË Boæja prokuπana... Ne dodaji niπta njegovim rijeËima, da te ne prekori i ne smatra laæljivim.” (2.
Timoteju 4,2; Izaija 32,20; Jeremija 23,28; Izreke 30,5.6)
“SijaË sije rijeË.” Ovdje je objavljeno veliko naËelo koje
treba proæimati cjelokupno odgojno djelo. “Sjeme je rijeË
Boæja.” Meutim, u mnogim πkolama naπeg vremena Boæja
rijeË je potisnuta u stranu. Um zaokupljaju drugi predmeti.
ProuËavanje autora koji sami ne vjeruju zauzima vaæno mjesto
u odgojnom sustavu. SkeptiËni stavovi utkani su u gradivo
koje se nalazi u πkolskim knjigama. Znanstvena istraæivanja
zavode s pravog puta jer se njihova otkriÊa pogreπno tumaËe
i izopaËuju. Boæja rijeË usporeuje se s navodnim znanstvenim uËenjima i prikazuje kao nesigurna i nedostojna povjerenja. I tako se u misli mladih sije sjeme sumnje koje Êe
proklijati u vrijeme kuπnji. Kad se izgubi vjera u Boæju rijeË,
duπa nema vodiËa, nema sigurnosti. Mladi se usmjeravaju na
putove koji ih vode daleko od Boga i vjeËnog æivota.
Ovom se uzroku u velikoj mjeri moæe pripisati πiroko
rasprostranjeno bezakonje naπeg danaπnjeg svijeta. Kad se
Boæja rijeË potisne, odbacuje se i njezina sila da obuzda zle
41
20
42
43
Isusove usporedbe
strasti neobraÊenog srca. Ljudi siju u tijelo i od tijela æanju
pokvarenost.
I tu se krije veliki uzrok umne slabosti i nesposobnosti. Kad se odvrati od Boæje rijeËi i poËne hraniti spisima
nenadahnutih ljudi, um zaostaje u razvoju i postaje nesposoban. Gubi dodir s dubokim i sveobuhvatnim naËelima
vjeËne istine. OgraniËava se na razumijevanje stvari s kojima
je upoznat i u toj zaokupljenosti onim πto je prolazno slabi, njegova snaga se smanjuje i nakon nekog vremena postaje nesposoban da se razvija.
Sve to spada u pogreπno obrazovanje. Svaki uËitelj mora nastojati um mladih usmjeriti prema veliËanstvenim istinama nadahnute RijeËi. Takvo obrazovanje je bitno za ovaj
æivot i za æivot koji Êe doÊi.
I neka nitko ne misli da Êe se tako onemoguÊiti izuËavanje znanosti ili izazvati sniæavanje odgojno-obrazovnih mjerila. Znanje o Bogu je visoko kao nebo i πiroko kao svemir.
Niπta tako ne oplemenjuje niti oæivljava kao prouËavanje velikih tema koje se bave naπim vjeËnim æivotom. Neka se mladi
trude da shvate ove od Boga dane istine i njihov Êe se um
pri tom naporu πiriti i jaËati. To Êe svakom uËeniku koji je
vrπitelj RijeËi otvoriti πiroka podruËja razmiπljanja i osigurati mu bogatstvo znanja koje nikad neÊe propasti.
Obrazovanje koje se stjeËe prouËavanjem Biblije jest praktiËno poznavanje plana spasenja. Takvo Êe obrazovanje obnoviti boæanski lik u duπi Ëovjeka. Ono Êe uËvrstiti i ojaËati um u borbi protiv kuπnji i osposobiti uËenika da postane
Kristov suradnik u Njegovom djelu donoπenja blagoslova
svijetu. Ono Êe ga uËiniti pripadnikom nebeske obitelji i
pripraviti da sudjeluje u baπtini svetih u svjetlu.
Ali uËitelj svete istine moæe dijeliti samo ono πto je sam
svojim iskustvom stekao. “SijaË sije svoje sjeme.” Isus je objavljivao istinu zato πto je sam bio istina. Njegove misli, Njegov
karakter, Njegovo æivotno iskustvo, sve je to bilo utjelovljeno
u Njegovom nauku. Tako je i s Njegovim slugama; oni koji
propovijedaju RijeË moraju je upoznati preko svojeg osobnog iskustva. Oni moraju znati πto znaËi kad im Krist postane mudrost i pravednost, posveÊenje i otkupljenje. ObjavljujuÊi Boæju rijeË drugima, ne smiju si dopustiti da je izgovaraju nesigurno ili sa sumnjom. Trebaju reÊi zajedno s apo-
“Izie sijaË da sije”
21
stolom Petrom: “Uistinu, nismo vam navijestili moÊ i dolazak naπega Gospodina Isusa Krista dræeÊi se lukavo izmiπljene bajke, nego jer smo bili oËevici njegova (boæanskog)
veliËanstva.” (2. Petrova 1,16) Svaki Kristov propovjednik i
svaki uËitelj treba reÊi zajedno s ljubljenim Ivanom: “Da, Æivot
se oËitovao, mi smo ga vidjeli i svjedoËimo za nj, i navjeπÊujemo vam Æivot vjeËni, koji bijaπe kod Oca i koji se nama oËitovao.” (1. Ivanova 1,2)
Kraj puta
Usporedba o sijaËu najviπe se bavi utjecajem koji na rast
sjemena ima tlo na koje je bilo baËeno. Ovom usporedbom
Krist zapravo govori svojim sluπateljima: Nije korisno za vas
da se ponaπate kao kritiËari mojeg djela niti da se prepuπtate razoËaranju zato πto ono nije zadovoljilo vaπe zamisli!
Za vas je najvaænije da odgovorite na pitanje: Kako se odnosite prema mojoj poruci? Vaπa vjeËna sudbina zavisi od
toga hoÊete li je prihvatiti ili odbiti.
GovoreÊi o sjemenu koje je palo kraj puta, On je rekao:
“Svakomu tko Ëuje rijeË o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi
Zli te mu otima πto mu je u srcu posijano. To je onaj koji
je posijan ‘kraj puta’.”
Sjeme posijano kraj puta prikazuje Boæju rijeË koja pada na srca nepaæljivih sluπatelja. Kao ugaæeni put, utaban
nogama ljudi i æivotinja, takvo je srce koje sluæi kao prometnica trgovini ovoga svijeta, njegovim uæivanjima i grijesima. Zaokupljena sebiËnim ciljevima i greπnim uæivanjima,
duπa je “otvrdnula zavodljivoπÊu grijeha” (Hebrejima 3,13).
Njezine su duhovne sposobnosti paralizirane. Ljudi Ëuju RijeË, ali je ne razumiju. Ne shvaÊaju da se ona odnosi na
njih. Nisu svjesni svojih potreba ni opasnosti koja im prijeti. Ne opaæaju Kristovu ljubav; prolaze pokraj poruke
Njegovog milosra kao pokraj neËega πto se ne odnosi na
njih.
Kao πto su ptice brze da pozoblju sjeme koje leæi kraj
puta, tako je i Sotona spreman da iz duπe ukrade sjeme boæanske istine. On se boji da Êe Boæja rijeË probuditi bezbriæne i utjecati na otvrdnula srca. Sotona i njegovi aneli
dolaze na skupove na kojima se propovijeda Evanelje. Dok
44
22
45
46
Isusove usporedbe
se nebeski aneli trude da Boæjom rijeËju utjeËu na srca,
neprijatelj nastoji poniπtiti njezin utjecaj. S upornoπÊu koja
se moæe usporediti jedino s njegovom zlobom, pokuπava onemoguÊiti djelovanje Boæjega Duha. Dok Krist privlaËi duπu
svojom ljubavlju, Sotona pokuπava pozornost onih koji su
pokrenuti da traæe Spasitelja odvratiti od Njega. On zaokuplja
um svjetovnim planovima. On budi kriticizam ili unosi sumnje
i nevjerovanje. Govornikov izbor rijeËi ili naËin govora moæda
ne odgovaraju sluπateljima i oni se zadræavaju na ovim
manama. I tako istina, koja im je potrebna i koju im je Bog
milostivo poslao, ne ostavlja nikakav trajan dojam.
Sotona ima mnogo pomagaËa. Mnogi koji tvrde da su
krπÊani pomaæu kuπaËu da ukrade sjeme istine iz srca drugih ljudi. Mnogi koji sluπaju propovijedanje Boæje rijeËi,
kod kuÊe se bave njezinim kritiziranjem. Oni ocjenjuju
propovijedi kao πto bi ocjenjivali rijeËi nekog predavaËa
ili politiËara. Vijest koju bi morali smatrati Boæjom porukom,
upuÊenom sebi, razmatraju uz neozbiljne ili podrugljive
komentare. Opπirno raspravljaju o propovjednikovom karakteru, njegovim pobudama i postupcima; o ponaπanju
drugih vjernika u crkvi. IzriËu oπtre sudove, uËestalo ogovaraju i opadaju, i to sve pred neobraÊenima. »esto ovakve rijeËi izgovaraju roditelji u prisutnosti svoje djece. Na taj
naËin ruπe ugled Boæjih vjesnika i poπtovanje njihovih poruka. Mnogi tako uËe olako pristupati i samoj Boæjoj rijeËi.
I zato se u domovima mnogih takozvanih krπÊana mladi pripremaju da postanu nevjernici. Roditelji se pitaju zaπto se njihova djeca tako malo zanimaju za Evanelje, zaπto
su tako spremna sumnjati u istine Biblije. »ude se zaπto
moralni i vjerski sadræaji tako malo utjeËu na njih. Nisu
svjesni da su svojim primjerom otvrdnuli srca svoje djece.
Dobro sjeme nije naπlo mjesta da pusti korijen i Sotona ga
je odnio.
Na kamenitom tlu
“A posijan na ‘kamenito tlo’ jest onaj koji rijeË Ëuje i
veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je:
“Izie sijaË da sije”
23
kada doe nevolja ili progonstvo zbog rijeËi, odmah podlegne.”
Sjeme posijano na kamenitom tlu pada na tanak sloj zemlje. Biljka iznikne brzo, ali korijen ne moæe prodrijeti kroz
stijenu do hrane i tako omoguÊiti njezin rast, pa ubrzo propada. Mnogi meu onima koji ispovijedaju vjeru spadaju
meu ovakve sluπatelje. Kao stijena koja leæi ispod tankog
sloja zemlje, tako se i sebiËnost njihovog neobraÊenog srca
krije ispod tla njihovih dobrih æelja i teænji. Nisu joπ svladali ljubav prema sebi. Nisu joπ uvidjeli krajnju snagu grijeha i njihovo se srce nije ponizilo, svjesno svoje krivnje.
Ova vrsta ljudi lako se da osvjedoËiti, oni postaju sjajni obraÊenici, ali je njihova vjera povrπna.
Ipak, ljudi ne otpadaju zato πto su smjesta prihvatili RijeË ili zato πto joj se raduju. »im je Matej zaËuo Spasiteljev
poziv, smjesta je ustao, ostavio sve i poπao za Njim. »im
boæanska RijeË doe do naπeg srca, Bog æeli da je prihvatimo, i oËekuje se da je prihvatimo radosno! “Kaæem vam,
tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji
se obrati...” (Luka 15,7) I doista je radosna duπa koja je povjerovala u Krista. Meutim, oni koji su u ovoj usporedbi opisani kao ljudi koji su smjesta prihvatili RijeË, nisu proraËunali njezinu cijenu. Nisu razmatrali πto Boæja rijeË zahtijeva
od njih. Oni se nisu suoËili sa svim svojim æivotnim navikama niti su se potpuno pokorili njezinoj vlasti.
Korijen biljke prodire duboko u zemlju i skriven od pogleda odræava njezin æivot. Tako je i s krπÊaninom; nevidljivim sjedinjavanjem duπe s Kristom, putem vjere, odræava
se njegov duhovni æivot. Meutim, sluπatelji, usporeeni s
kamenitim tlom, oslanjaju se na sebe umjesto na Krista. Oni
se uzdaju u svoja dobra djela i dobre pobude i u svoju ljudsku pravednost. Nisu jaki u Gospodinu i u sili Njegove snage. Takvi ljudi “nemaju u sebi korijena” jer nisu povezani s
Kristom.
Vrelo ljetno Sunce, koje jaËa i hrani otporno zrno, uniπtava ono koje nema duboko korijenje. I tako se onaj “koji
nema u sebi korijena” dræi neko vrijeme, ali “kada doe nevolja ili progonstvo zbog rijeËi, odmah podlegne”. Mnogi primaju Evanelje da bi izbjegli patnje, umjesto da se oslobode grijeha. Raduju se neko vrijeme jer se nadaju da Êe ih
47
24
48
49
Isusove usporedbe
vjera osloboditi teπkoÊa i nevolja. Dok njihov æivot glatko
teËe, moæda izgledaju kao dosljedni krπÊani. Ali padaju na
vruÊem ispitu kuπnji. Nisu sposobni podnijeti ukor radi Krista. Kad im Boæja rijeË ukaæe na neki omiljeni grijeh, kada
zahtijeva samoodricanje ili ærtvu, oni se osjeÊaju uvrijeeni.
»ini im se da Êe ih stajati prevelikih napora da uËine korjenitu promjenu u svojem æivotu. Gledaju na sadaπnje neugodnosti i nevolje i zaboravljaju vjeËne stvarnosti. SliËno uËenicima koji su napustili Isusa, i oni su spremni reÊi: “Tvrd
je ovo govor! Tko ga moæe sluπati?” (Ivan 6,60)
Ima mnogo onih koji tvrde da sluæe Bogu iako nemaju
nikakvog praktiËnog znanja o Njemu. Njihova æelja da ispunjavaju Njegovu volju utemeljena je na njihovim vlastitim
sklonostima, a ne na dubokom osvjedoËenju Svetoga Duha.
Njihovo ponaπanje nije dovedeno u sklad s Boæjim zakonom.
Oni govore da prihvaÊaju Krista kao svojeg Spasitelja, ali ne
vjeruju da Êe im On dati snage da svladaju svoje grijehe.
Nisu uspostavili osobni odnos sa æivim Spasiteljem pa i njihov karakter pokazuje nedostatke, naslijeene i steËene.
Jedno je u opÊim crtama prihvatiti djelovanje Svetoga
Duha, a sasvim je neπto drugo prihvatiti Ga kao Onoga koji
ukorava i poziva na pokajanje. Mnogi osjeÊaju da su se udaljili od Boga, shvaÊaju da robuju sebiËnosti i grijehu; ulaæu napore da se poprave, ali ne razapinju sebe. Oni se ne
predaju potpuno u Kristove ruke niti traæe boæansku snagu da tvore Njegovu volju. Nisu se voljni oblikovati po ugledu na Boga. Na neki uopÊeni naËin priznaju svoje nedostatke, ali ne odbacuju svoje poznate grijehe. I sa svakim
greπnim postupkom njihova stara sebiËna narav postaje sve
snaænija.
Jedina nada ovih ljudi jest da priznaju da se i na njih s
pravom odnose Kristove rijeËi upuÊene Nikodemu: “Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da se odozgo rodite!” “Zaista, zaista,
kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kraljevstva
Boæjega.” (Ivan 3,7.3)
Istinska svetost je potpuna predanost u sluæenju Bogu.
To je uvjet za istinsko krπÊansko æivljenje. Krist zahtijeva
neograniËeno posveÊenje, osobnu sluæbu. On traæi srce, um,
duπu, snagu. SebiËnost se ne smije gajiti. Onaj tko æivi sebi,
nije krπÊanin.
“Izie sijaË da sije”
25
Ljubav mora biti naËelo djelovanja. Ljubav je temeljno
naËelo Boæje vladavine na Nebu i na Zemlji i mora postati
i temelj krπÊanskog karaktera. Jedino to krπÊanina moæe uËiniti
i odræati nepokolebljivim. Jedino to ga moæe osposobiti da
se odupre nevoljama i kuπnjama.
Ljubav Êe se pokazati ærtvovanjem. Plan otkupljenja bio
je utemeljen na ærtvi — na ærtvi tako πirokoj, dubokoj i visokoj da je postala nemjerljiva. Krist je sve dao za nas i oni
koji Ga prihvaÊaju bit Êe spremni da za svojeg Otkupitelja
sve ærtvuju. Prije svega ostaloga oni Êe na umu imati Njegovu slavu i Ëast.
Ako volimo Isusa, mi Êemo æivjeti za Njega, s radoπÊu
Mu prinositi svoje zahvalne ærtve i raditi za Njega. I sam
rad bit Êe nam lak. Njega radi mi Êemo priæeljkivati bol,
napor i ærtvu. Bit Êe nam draga Njegova æelja da spasi sve
ljude. OsjeÊat Êemo istu njeænu teænju za spasenjem duπa
koju je On osjeÊao.
To je Kristova vjera. Sve πto je manje od toga, prijevara
je. Nikakva teorija istine, nikakvo izjavljivanje uËeniπtva neÊe spasiti nijednu duπu. Mi ne pripadamo Kristu sve dok
nismo potpuno Njegovi. PoloviËnost u krπÊanskom æivotu
pridonosi da Ëovjek postaje neodluËan u namjerama i kolebljiv u æeljama. Napor da sluæimo i sebi i Kristu Ëini nas
sluπateljima kod kojih je sjeme palo na kamenito tlo i koji
se neÊe odræati kada budu izloæeni kuπnji.
U trnju
“Posijan ‘u trnje’ jest onaj koji sluπa rijeË, ali svjetska
tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguπe rijeË te ostane bez
roda.”
Sjeme Evanelja Ëesto padne u trnje i veliki korov; i ako
ne doe do moralnog preobraæenja u Ëovjekovom srcu, ako
se stare navike i obiËaji ne odbace, ne ostavi stari æivot u
grijehu, ako se sotonske osobine ne protjeraju iz duπe, æetva pπenice bit Êe zaguπena. Trnje Êe se pokazati kao jedini
rod, a pπeniËno zrno Êe propasti.
Boæanska dobrota moæe uzrasti jedino u srcu koje se
ustrajno priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha
moæe rasti na svakom tlu; njemu nije potrebna njega; ali
50
26
51
Isusove usporedbe
boæanska dobrota mora se briæljivo gajiti. »iËak i trnje uvijek su gotovi da proklijaju; i zato se djelo ËiπÊenja mora stalno
obavljati. Ukoliko srce nije pokoreno Boæjoj vlasti, ukoliko
Sveti Duh ne djeluje neprestano da proËisti i oplemeni karakter, u æivotu Êe se pokazivati stare navike. Ljudi mogu
tvrditi da vjeruju u Evanelje; ali ukoliko nisu posveÊeni
Evaneljem, njihove Êe tvrdnje biti potpuno beskorisne.
Ukoliko ne postignu pobjedu nad grijehom, grijeh Êe postiÊi pobjedu nad njima. Trnje koje je bilo posjeËeno, ali
ne i iskorijenjeno, ponovo Êe se razrasti i duπa Êe njime biti prekrivena.
Krist je naveo ono πto predstavlja opasnost po duπu. Kao
πto Marko biljeæi, to su brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i æelja za svim ostalim. Luka navodi brige, bogatstvo i
osjetilne uæitke ovoga æivota. Sve to guπi rijeË, duhovno sjeme koje raste. Duπa prestaje crpsti hranu od Krista i duhovnost u srcu odumire.
“Svjetske tjeskobne brige.” Nijedan druπtveni sloj nije
izuzet od briga ovoga svijeta. Siromaπnima teπki rad, odricanja i strah od oskudice uzrokuju nevolje i teπko ih optereÊuju. Bogate optereÊuje strah od gubitaka i mnoπtvo drugih strahovanja i briga. Mnogi od Kristovih sljedbenika zaboravljaju pouku koju je On æelio da nauËe od cvjetova u
polju. Oni nemaju povjerenja u Njegovu neprekidnu skrb.
Krist ne moæe nositi njihove terete jer ih nisu ni stavili na
Njega. I zato brige æivota, iako su ih trebale pribliæiti Spasitelju da od Njega zatraæe pomoÊ i utjehu, Ëine prepreku koja
ih odvaja od Njega.
Mnogi koji bi mogli biti uspjeπni u Kristovoj sluæbi posveÊuju se stjecanju bogatstva. Sve svoje snage troπe u poslovnim pothvatima i misle da zato nemaju vremena za ono
πto je duhovno. Na taj se naËin odvajaju od Boga. Nama je
u Bibliji nareeno: “Ne budite u poslu lijeni!” (Rimljanima
12,11 DK) Mi moramo raditi da bismo mogli dati onima koji su potrebiti. KrπÊani moraju raditi, oni se moraju baviti
poslovima, ali zbog toga ne moraju upadati u grijeh. Meutim, mnogi se tako predaju poslovima da viπe nemaju vremena za molitvu, nemaju vremena za prouËavanje Biblije,
nemaju vremena da traæe Boga i da Mu sluæe. Katkad se u
njihovoj duπi joπ javlja teænja za svetoπÊu i za Nebom, ali
“Izie sijaË da sije”
27
viπe nemaju vremena da se odvrate od buke ovoga svijeta i
da Ëuju veliËanstvene rijeËi Boæjega Duha. Ono πto je vjeËno postaje podreeno, a ono πto je na svijetu uæiva prednost. Sjeme RijeËi viπe ne moæe donositi rod jer su snage
duπe posveÊene njegovanju trnja svjetovnosti.
Mnogi koji se bave poslovima sa sasvim drugaËijim ciljem, Ëine sliËnu pogreπku. Oni æele raditi za dobro drugih,
ali ih njihove duænosti optereÊuju, odgovornosti se umnoæavaju i oni dopuπtaju da rad potisne njihovu poboænost.
Zanemaruju vezu s Bogom preko molitve i prouËavanja Biblije. Zaboravljaju da je Krist rekao: “Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5) Udaljavaju se od Krista, njihov æivot viπe nije proæet Njegovim milosrem pa do izraæaja dolaze sebiËne osobine. Njihova sluæba biva obiljeæena æeljom za prvenstvom, uprljana grubim, neljubaznim crtama neobraÊenog srca. I to je jedna od osnovnih tajni poraza
u krπÊanskom radu. To je razlog πto su rezultati Ëesto tako
slabi.
“Varavo bogatstvo.” Ljubav prema bogatstvu ima neku
zasljepljujuÊu, prijevarnu moÊ. PreËesto oni koji imaju svjetovna blaga zaboravljaju da im je Bog dao snagu da steknu
bogatstvo. Oni govore: “Svojom sam moÊi i snagom svojih
ruku sebi namakao ovo bogatstvo.” (Ponovljeni zakon 8,17)
Njihovo blago, umjesto da ih pokrene na zahvalnost Bogu,
navodi ih da uzdiæu sebe. Gube svijest o svojoj ovisnosti o
Bogu i svojoj obvezi prema bliænjima. Umjesto da bogatstvo
smatraju talentom koji se mora upotrijebiti na Boæju slavu i
na uzdizanje ËovjeËanstva, oni ga proglaπavaju sredstvom da
uzdignu sebe. Umjesto da u Ëovjeku razvije boæanske osobine,
bogatstvo koje se ovako upotrebljava razvija u njemu sotonske karakteristike. Sjeme RijeËi biva uguπeno trnjem.
“Sjetilni uæici.” Opasna su zadovoljstva kojima se predajemo da bismo zadovoljili svoje prohtjeve. Svako ugaanje
sebi koje slabi tjelesne snage, koje pomraËuje um ili otupljuje duhovna osjetila predstavlja “tjelesne poæude” koje “vojuju protiv duπe” (1. Petrova 2,11).
“Poæude za svim ostalim.” Ovo ne moraju biti æelje, greπne
same po sebi, veÊ sve ono πto cijenimo viπe od Boæjeg kraljevstva. Sve πto misli odvlaËi od Boga, sve πto Kristu uskraÊuje naπu ljubav, postaje neprijatelj naπe duπe.
52
53
28
Isusove usporedbe
* * *
54
Dok je um joπ mlad, pun snage i sposoban da se brzo
razvija, nalazi se u velikoj opasnosti da oboli od sebiËnog
Ëastoljublja, da poËne sluæiti sebi. Ako mu svjetovni planovi
uspiju, postaje sklon da krene putem koji mu umrtvljuje
savjest i onemoguÊuje da pravilno procijeni πto Ëini istinsko savrπenstvo karaktera. Kad okolnosti pogoduju takvom
razvitku, rast se nastavlja u smjeru koji Boæja rijeË zabranjuje.
Roditelji nose vrlo veliku odgovornost u razdoblju kad
se oblikuje karakter njihove djece. Oni se moraju pobrinuti
da svoju djecu okruæe pravilnim utjecajima, utjecajima koji
Êe im pomoÊi da steknu pravilne poglede na æivot i pravi
uspjeh. Umjesto toga, mnogi roditelji iznad svega æele svojoj djeci osigurati svjetovno blagostanje. Biraju im druπtvo
imajuÊi pred oËima upravo taj cilj. Mnogi podiæu svoju obitelj u nekom velikom gradu i uvode svoju djecu u pomodno druπtvo. Okruæuju ih utjecajima koji navode na svjetovnost
i oholost. U takvom ozraËju i um i duπa zaostaju u razvitku. Djeca gube iz vida visoke i plemenite ciljeve u æivotu.
Prednost da budu Boæji sinovi, baπtinici vjeËnosti, ona mijenjaju za svjetovni dobitak.
Mnogi roditelji se trude da svojoj djeci osiguraju sreÊu
zadovoljavajuÊi njihovu teænju za zabavama. Dopuπtaju im
da se bave sportovima, da posjeÊuju zabavne skupove, daju
im novac kojim se mogu razmetati i zadovoljavati svoje
prohtjeve. ©to se æelji za uæicima viπe popuπta, ona postaje
sve snaænija. Zato ovi mladi ljudi postaju sve zaokupljeniji
zabavama dok ih konaËno ne poËnu smatrati velikim ciljem
æivota. Stvaraju naviku da besposliËe i da popuπtaju svojim
sklonostima pa je skoro nemoguÊe da ikada postanu Ëvrsti
krπÊani.
»ak i sama Crkva, koja treba biti stup i utvrda istine,
katkad ohrabruje sebiËnu ljubav prema uæicima. Kad treba
prikupiti novac za vjerske potrebe, kojim sredstvima pribjegavaju mnoge mjesne crkve? Priredbama, veËerama, pomodnim sajmovima, Ëak i lutrijama i sliËnim naËinima! »esto
se mjesto odvojeno za sluæenje Bogu obesveÊuje gozbama,
pijankama, kupovanjima, prodajama i veseljima. Poπtovanje
“Izie sijaË da sije”
29
Boæjeg doma i Njegovih sluæbi umanjuje se u oËima mladih.
Oslabljuju se ograde samosvladavanja. SebiËnost, prohtjevi
i ljubav prema razmetanju privlaËe i jaËaju ako im se popuπta.
Trka za uæicima i zabavama najjaËa je u gradovima. Mnogi roditelji koji su svojoj djeci osigurali æivot u gradu smatrajuÊi da Êe im to donijeti mnoge prednosti, doæivljavaju
razoËaranje i prekasno pokuπavaju popraviti svoju straπnu
pogreπku. Danaπnji gradovi ubrzano postaju sve sliËniji Sodomi i Gomori. Brojni praznici ohrabruju besposliËenje. Uzbudljivi sportovi, odlaæenje u kazaliπte, na konjske utrke i
kockarnice, odavanje alkoholu i banËenju — sve to Ëini da
se svaka strast æestoko razbuktava. Mlade jednostavno odnosi rijeka popularnih aktivnosti. Oni koji zavole zabave radi zabave, otvaraju vrata poplavi kuπnji. Odaju se druπtvenim zabavama i nepromiπljenim veseljima, a druæenje s ljubiteljima uæitaka opojno djeluje na um. S jednog oblika razonode prelaze na drugi, sve dok ne izgube i æelju i sposobnost za korisnim æivotom. Njihove se vjerske teænje hlade;
duhovni æivot potamnjuje. IzopaËuju se sve plemenite sposobnosti duπe, sve πto Ëovjeka povezuje s duhovnim svijetom.
Istina je da neki moæda uvide svoju ludost i da se pokaju. Bog Êe im oprostiti. Ali oni su ranili svoje duπe i navukli
na sebe doæivotnu pogibao. Sposobnost prosuivanja, koja
bi uvijek morala ostati oπtra i osjetljiva da bi mogla razlikovati dobro i zlo, u velikoj je mjeri uniπtena. Oni viπe nisu
brzi da prepoznaju glas Svetoga Duha koji ih usmjerava ili
da otkriju Sotonine zamke. PreËesto u vrijeme opasnosti padaju pod naletom kuπnji i udaljavaju se od Boga. Kraj njihove trke za uæicima je slom za ovaj æivot i za æivot koji Êe
doÊi.
Brige, bogatstva, uæici — sve to Sotona ulaæe u igru æivota oko ljudske duπe. Opomena je jasna: “Nemojte ljubiti
ni svijeta ni onoga πto je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u
njemu nema ljubavi OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu
— poæuda tijela, poæuda oËiju, oholost zbog imetka — ne dolazi
od Oca, nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,15.16) Onaj
koji Ëita ljudsko srce kao otvorenu knjigu, kaæe: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva
i tjeskobnih briga za æivot.” (Luka 21,34) Apostol Pavao,
55
30
56
Isusove usporedbe
nadahnut Svetim Duhom, piπe: “A oni koji æele da postanu
bogataπi upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne
æelje πto strovaljuju ljude u propast i uniπtenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. BuduÊi da su joj se neki
predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim
teπkim mukama.” (1. Timoteju 6,9.10)
Priprema tla
57
Cijelom usporedbom o sijaËu Isus pokazuje da razliËiti
rezultati sijanja zavise od tla. U svakom prikazanom sluËaju
i sijaË i sjeme su isti. Isus nam zapravo æeli pokazati da ukoliko
Boæja rijeË ne uspije obaviti svoje djelo u naπem srcu i æivotu, razloge moramo traæiti u sebi. Meutim, rezultat nije
izvan naπe vlasti. Istina, mi ne moæemo sebe promijeniti;
ali snaga izbora je u naπim rukama i na nama je da odluËimo πto Êemo biti. Sluπatelji koji su usporeeni s tlom kraj
puta, s kamenitim tlom ili s tlom punim trnja, ne moraju
ostati takvi. Boæji Duh se neprestano trudi da raskine Ëaroliju zaslijepljenosti koja ljude vezuje uz zemaljske stvari i da
u njima razbudi æelju za nepropadljivim blagom. Jedino kad
se odupiru Svetome Duhu, ljudi postaju nemarni prema Boæjoj rijeËi ili je poËinju zanemarivati. Oni su sami odgovorni
za tvrdoÊu svojeg srca koja spreËava da dobro sjeme pusti
korijen i za korov koji spreËava njegovo napredovanje.
Vrt srca mora se obraivati. Tlo se mora pripremiti dubokim pokajanjem za grijehe. Otrovne, sotonske biljke moraju se iskorijeniti. Tlo, nekada obraslo trnjem, moæe se popraviti jedino marljivim radom. Tako se i zle sklonosti nepreporoenog srca mogu svladati jedino ozbiljnim naporima u
Isusovo ime i Njegovom snagom. Gospodin nas poziva preko svojeg proroka: “ProkrËite sebi prljuπe, ne sijte po trnjacima.” “Sijte pravednost, poæet Êete ljubav.” (Jeremija 4,3;
Hoπea 10,12) On æeli za nas obaviti ovo djelo i zato nas poziva da suraujemo s Njim.
SijaËi sjemena moraju obaviti djelo pripremanja srca za
primanje Evanelja. U sluæbi RijeËi ima previπe propovijedanja, a premalo stvarnog obraÊanja s ljubavlju. Potreban je
osobni trud oko izgubljenih duπa. S krπÊanskim suosjeÊanjem
mi se moramo pribliæiti ljudima pojedinaËno i potruditi se
“Izie sijaË da sije”
31
da probudimo njihovo zanimanje za velike Ëinjenice vjeËnog æivota. Njihovo srce moæe biti tvrdo kao ugaæeni put i
moæe nam se Ëiniti da se uzaludno trudimo da im otkrijemo Spasitelja, ali, iako ih logika neÊe uspjeti pokrenuti, iako
su dokazi nemoÊni da ih osvjedoËe, Kristova ljubav, koja Êe
se oËitovati u osobnom pristupu, moÊi Êe omekπati kameno
srce tako da sjeme istine uhvati korijen.
Prema tomu, sijaËi imaju posao koji moraju obaviti da
sjeme ne bi bilo uguπeno trnjem, da ne bi propalo zbog plitkog tla. Na samom poËetku svojega krπÊanskog æivota svaki
vjernik mora nauËiti njegova temeljna naËela. Mora shvatiti
da neÊe jednostavno biti spaπen Kristovom ærtvom, veÊ da
Kristov æivot treba postati njegov æivot i Kristov karakter njegov karakter. Svima trebamo reÊi da moraju nositi terete i
odbaciti svoje uroene sk lonosti. Neka svi shvate kakve
blagoslove dobivaju oni koji rade za Krista, koji slijede Njegov primjer samoodricanja, koji podnose teπkoÊe kao dobri
vojnici. Neka nauËe oslanjati se na Kristovu ljubav i sve svoje
brige predati Njemu. Neka okuse radost zadobivanja duπa
za Njega. Kad se ispune ljubavlju prema izgubljenima, kad
se zainteresiraju za njih, zaboravit Êe na sebe. Zadovoljstva
ovoga svijeta izgubit Êe privlaËnu snagu i tereti ih neÊe obeshrabrivati. Plug istine obavit Êe svoje djelo. On Êe preorati
neobraenu zemlju. I neÊe otkinuti samo vrhove trnja, veÊ
Êe ga iπËupati iz korijena.
Na dobroj zemlji
SijaË neÊe uvijek doæivljavati razoËaranja. O sjemenu koje
je palo na plodno tlo Spasitelj je rekao: “Posijan ‘na dobru
zemlju’ jest onaj koji Ëuje i razumije rijeË, te rodi i donese
rod: jedan stostruk, drugi πezdeseterostruk, treÊi trideseterostruk.” “A πto [padne] ‘na dobru zemlju’, to su oni koji
Ëuju rijeË i Ëuvaju je u dobru i plemenitu srcu i rod nose
zbog ustrajnosti.”
“Dobro i plemenito srce” o kojemu govori usporedba
nije srce bez grijeha; jer Evanelje se mora propovijedati
izgubljenima. Krist je rekao: “Nisam doπao da zovem pravednike, nego greπnike.” (Marko 2,17) Dobro srce ima onaj
tko se pokorava uvjeravanjima Svetoga Duha. On priznaje
58
32
59
60
Isusove usporedbe
svoju krivnju i osjeÊa potrebu za Boæjom miloπÊu i ljubavlju. Ima iskrenu æelju da upozna istinu da bi je mogao posluπati. Dobro srce je ono srce koje vjeruje u Boæju rijeË.
Bez vjere nije moguÊe primiti RijeË. “Jer onaj koji æeli pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrauje
one koji ga traæe.” (Hebrejima 11,6)
To je “onaj koji Ëuje i razumije rijeË”. Farizeji Kristovog vremena zatvarali su oËi da ne vide i uπi da ne Ëuju;
zato istina i nije mogla doprijeti do njihovog srca. Zato su
morali pretrpjeti kaznu za svoje hotimiËno neznanje i namjerno prouzrokovano sljepilo. Meutim, Krist je uËio svoje
uËenike da trebaju otvoriti svoj um za pouke i biti spremni
da vjeruju. On im je izrekao blagoslov jer su vidjeli i Ëuli
oËima i uπima vjere.
Sluπatelji usporeeni s dobrom zemljom primaju RijeË
“ne kao rijeË ljudsku, nego — kao πto uistinu jest — rijeË
Boæju” (1. Solunjanima 2,13). Meu istinske uËenike spada
jedino onaj koji prima Pismo kao glas kojim mu se obraÊa
sam Bog. On drhti od RijeËi; jer za njega je ona æiva stvarnost. On otvara svoj razum i svoje srce da je primi. Takvi
su sluπatelji bili Kornelije i njegovi prijatelji, koji su kazali
apostolu Petru: “Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapovjedio.” (Djela
10,33)
Znanje istine ne zavisi toliko od snage uma koliko od
ËistoÊe namjere, iskrene jednostavnosti i Ëvrste vjere. Boæji
aneli su blizu onih koji u poniznosti srca traæe boæansko
vodstvo. Njima se daje Sveti Duh da im otvori bogate riznice istine.
Sluπatelji usporeeni s dobrom zemljom dræe RijeË kada je Ëuju. Sotona, zajedno sa svim svojim silama zla, ne
moæe im je oteti.
Samo Ëuti ili Ëitati RijeË nije dovoljno. Onaj tko æeli imati
koristi od Pisma, mora razmiπljati o istini koja mu je bila
objavljena. Ozbiljno se trudeÊi i razmiπljajuÊi uz molitvu, on
treba shvatiti znaËenje rijeËi istine i duboko proniknuti u
smisao svetih rijeËi.
Bog nas poziva da svoj um ispunimo velikim, Ëistim
mislima. On æeli da razmiπljamo o Njegovoj ljubavi i milosru, da istraæujemo Njegovo Ëudesno djelo u velikom pla-
“Izie sijaË da sije”
33
nu otkupljenja. Tada Êe sve jasnije i jasnije biti naπe razumijevanje istine, uzviπenija i svetija naπa æelja da steknemo
neporoËnost srca i jasnoÊu misli. Duπa koja boravi u Ëistom
ozraËju svetih misli preobrazit Êe se zato πto je prouËavajuÊi Pisma uspostavila vezu s Bogom.
“Te rodi i donese rod.” Oni koji posluπaju RijeË kada je
Ëuju, donosit Êe rod u posluπnosti. Boæja rijeË, primljena u
srce, pokazat Êe se u dobrim djelima. Njezin Êe se rod vidjeti
u karakteru i æivotu po uzoru na Krista. Krist je rekao o
sebi: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj
duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) “Jer ne traæim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) A
Pismo kaæe: “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako æivjeti kako je on æivio.” (1. Ivanova 2,6)
Boæja rijeË se Ëesto sukobljava s Ëovjekovim naslijeenim ili steËenim karakternim crtama ili æivotnim navikama.
Ali sluπatelji, usporeeni s dobrom zemljom, kada primaju
RijeË, prihvaÊaju i sve njezine uvjete i zahtjeve. Oni svoje
navike, obiËaje i postupke pokoravaju Boæjoj rijeËi. U njihovim oËima zapovijedi smrtnog, zabludjelog Ëovjeka postaju
beznaËajne kad se suoËe s RijeËju beskrajnog Boga. Iz cijelog srca, s nepokolebljivom namjerom, oni traæe vjeËni æivot, i uz cijenu gubitaka, progonstava, pa Ëak i same smrti,
ostaju posluπni istini.
Oni donose rod “zbog ustrajnosti”. Nitko meu onima
koji su primili Boæju rijeË nije poπteen teπkoÊa i kuπnji;
ali kad se nevolje pojave, istinski krπÊanin ne postaje nemiran,
nepovjerljiv ili oËajan. Iako mi ne moæemo vidjeti konaËni
ishod dogaaja, ili razaznati namjeru Boæje promisli, ne
smijemo odbaciti svoje povjerenje. SjeÊajuÊi se njeæne milosti Gospodnje, trebamo sve svoje brige baciti na Njega i
strpljivo Ëekati Njegovo spasenje.
U borbi duhovni æivot postaje jaËi. Nevolje, koje se strpljivo podnose, razvijaju Ëvrstinu karaktera i dragocjene duhovne vrline. Savrπeni rod vjere, krotkost i ljubav, Ëesto najbolje sazrijevaju usred olujnih oblaka i tame.
“Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu kiπu’.” (Jakov
5,7) Tako i krπÊanin treba strpljivo Ëekati da se u njegovom
æivotu pokaæu rodovi Boæje rijeËi. Kada se molimo za vrline
61
34
Isusove usporedbe
Duha, Bog Ëesto usliπava naπe molitve dovodeÊi nas u okolnosti u kojima se mogu razviti ti rodovi; ali mi ne razumijemo Njegovu namjeru, Ëudimo se i bivamo potiπteni. Ipak,
nitko ne moæe razviti duhovne vrline ukoliko se ne podloæi
procesu rastenja i donoπenja roda. Naπ zadatak je da primimo Boæju rijeË, da se nje Ëvrsto dræimo, da se potpuno pokorimo njezinoj vlasti i tada Êe se u nama ispuniti njezina
namjera.
Krist je rekao: “Ako me tko ljubi, dræat Êe moju rijeË, i
moj Êe ga Otac ljubiti; k njemu Êemo doÊi i kod njega se
nastaniti.” (Ivan 14,23) Sjenka snaænijeg, savrπenog uma osjenit Êe nas jer smo uspostavili æivu vezu s izvorom najtrajnije snage. U naπem æivotu po Bogu bit Êemo dovedeni u
pokornost Isusu Kristu. Viπe neÊemo æivjeti uobiËajenim
sebiËnim æivotom, nego Êe Krist æivjeti u nama. Njegov karakter obnovit Êe se u naπoj naravi. I tako Êemo donijeti
rodove Svetoga Duha — “jedan stostruk, drugi πezdeseterostruk, treÊi trideseterostruk”.
35
“Najprije donosi stabljiku,
zatim klas”
Ovo se poglavlje temelji na Marku 4,26-29.
Usporedba o sijaËu izazvala je mnoge nedoumice. Neki
su sluπatelji zakljuËili da Krist neÊe uspostaviti svoje kraljevstvo na Zemlji, dok su drugi postali radoznali ili Ëak zbunjeni. ZapaæajuÊi njihovu zbunjenost, Krist se posluæio drugim slikama i dalje se trudeÊi da njihove misli odvrati od
nade u neko zemaljsko kraljevstvo i da im pozornost skrene na djelo koje Boæja milost obavlja u duπi Ëovjeka.
“I proslijedi: ‘Tako, kraljevstvo je Boæje kao kad Ëovjek
baci sjeme na zemlju; on spava i ustaje noÊu i danju. Sjeme
niËe i raste, a da on o tome niπta ne zna. Zemlja sama od
sebe donosi rod, najprije stabljiku, zatim klas — potom pun
klas zrna. A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je
vrijeme æetve.”
Gospodar koji “odmah primiËe srp, jer je vrijeme æetve” ne moæe biti nitko drugi nego Krist. Upravo Êe On u
posljednji veliki dan prikupiti æetvu na Zemlji. A li sijaË
sjemena prikazuje one koji rade umjesto Njega. Za sjeme je
reËeno da “niËe i raste a da on o tome niπta ne zna”, i to
se ne moæe odnositi na Boæjega Sina. Krist ne spava na svojem poslu, veÊ bdije nad njime dan i noÊ. Njemu nije nepoznato kako sjeme raste.
Usporedba o sijaËu pokazuje da Bog djeluje u prirodi.
Sjeme ima u sebi naËelo klijanja, naËelo koje je sam Bog u
njega usadio; ali kad bi bilo prepuπteno samo sebi, ne bi
imalo snage da proklija. I Ëovjek treba odigrati svoju ulogu
u potpomaganju rasta sjemena. On mora pripremiti i obo(35)
62
63
36
64
65
Isusove usporedbe
gatiti tlo, mora posijati sjeme. On mora obraditi njivu. Ali
postavljena je granica njegovoj moÊi da postigne uspjeh.
Nikakvom snagom ni mudroπÊu Ëovjek ne moæe uËiniti da
æiva klica isklija iz sjemena. »ovjek moæe napregnuti svoju
snagu do krajnjih granica, ali Êe ipak ostati zavisan od Onoga
koji je sijanje i skupljanje ploda povezao prekrasnim sponama svoje svemoÊne sile.
U sjemenu se krije æivot, u zemlji postoji snaga; ali ako
jedna beskrajna sila ne bi djelovala i danju i noÊu, sjeme
nikada ne bi donijelo ploda. Moraju se izlijevati pljuskovi
kiπe da bi navlaæili æedna polja, sunce treba poslati toplinu, energiju da probudi zakopano sjeme. Æivot koji je sam
Stvoritelj usadio samo On moæe pozvati u postojanje. Svako
sjeme raste i svaka se biljka razvija jedino Boæjom silom.
“Kao πto zemlja tjera svoje klice, kao πto u vrtu niËe
sjemenje, uËinit Êe Gospod da iznikne pravda i hvala pred
svim narodima.” (Izaija 61,11) Kao πto je u prirodi, tako je
i u duhovnom sijanju; uËitelj istine treba se potruditi da
pripravi tlo srca; on mora posijati sjeme, ali sila koja proizvodi æivot dolazi jedino od Boga. Postoji granica preko koje
svaki ljudski napor postaje uzaludan. Iako moramo propovijedati RijeË, mi ne moæemo udahnuti silu koja Êe oæiviti
duπu i uËiniti da proklija pravednost, da se Bog proslavi.
Prilikom propovijedanja R ijeËi mora djelovati sila koja
nadmaπuje svaku ljudsku snagu. Jedino silom boæanskog Duha
RijeË Êe postati æiva i jaka, sposobna da obnovi duπu za vjeËni
æivot. I to je Krist æelio objasniti svojim uËenicima. On ih
je uËio da niπta od onoga πto imaju u sebi neÊe osigurati
uspjeh njihovom radu, veÊ da Êe Ëudotvorna Boæja sila uËiniti da Njegova RijeË bude djelotvorna.
Djelo sijaËa je djelo vjere. Tajnu klijanja i rasta sjemena
on ne moæe razumjeti. Ali oslanja se na sredstva kojima Bog
Ëini da bilje buja. BacajuÊi sjeme u zemlju, on prividno gubi
dragocjeno zrnje koje je moglo osigurati hranu njegovoj obitelji. Meutim, on se odriËe sadaπnjeg dobra oËekujuÊi da
Êe biti bogato nagraen. On baca sjeme nadajuÊi se da Êe
ono donijeti mnogostruki rod u obilnoj æetvi. Tako moraju
raditi i Kristovi sluge, oËekujuÊi æetvu od sjemena koje siju.
Dobro sjeme moæe neko vrijeme nezapaæeno leæati u
hladnom, sebiËnom, svjetovnom srcu ne pruæajuÊi dokaz da
“Najprije donosi stabljiku, zatim klas”
37
je pustilo korijen; ali poslije, kad Boæji Duh bude djelovao
na duπu, skriveno sjeme Êe proklijati i na kraju donijeti rod
na Boæju slavu. U naπem æivotnom radu mi ne znamo πto
Êe uspjeti, ovo ili ono. To nije pitanje na koje mi trebamo
dati odgovor. Mi trebamo obaviti svoje djelo i rezultate prepustiti Bogu. “Ujutro sij svoje sjeme, a naveËer neka ti ruka ne poËiva.” (Propovjednik 11,6) Boæje veliko obeÊanje
glasi da “sve dok zemlje bude, sjetve, æetve, studeni, vruÊine, ljeta, zime, dani, noÊi nikada prestati neÊe.” (Postanak 8,22) OslanjajuÊi se na ovo obeÊanje, poljodjelac ore
i sije. Niπta manje povjerenja ne smijemo imati ni mi koji
obavljamo duhovnu sjetvu, oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊanje: “Tako se rijeË koja iz mojih usta izlazi ne vraÊa k meni bez ploda, nego Ëini ono πto sam htio i obistinjuje ono
zbog Ëega je poslah.” (Izaija 55,11) “Iπli su plaËuÊi noseÊi
sjeme sjetveno: vraÊat Êe se s pjesmom noseÊi snoplje svoje.”
(Psalam 126,6)
Klijanje sjemena prikazuje poËetak duhovnog æivota, a
razvijanje biljke je prekrasna slika krπÊanskog rasta. Kao πto
je s prirodom, tako je i s boæanskom dobrotom; ne moæe
biti æivota bez rastenja. Biljka mora rasti ili Êe propasti. I
kao πto ona raste tiho i neprimjetno, ali stalno, tako se razvija i krπÊanski æivot. U svakoj etapi razvitka naπ æivot moæe biti savrπen; ako se ispuni Boæja namjera u nama, mi Êemo
neprestano napredovati. PosveÊenje traje cijelog æivota. Kako
se naπe moguÊnosti budu umnoæavale, tako Êe se πiriti naπe
iskustvo i uveÊavati naπe znanje. Postajat Êemo snaæniji,
sposobniji da nosimo odgovornosti, a naπa Êe zrelost biti u
skladu s prednostima koje uæivamo.
Biljka raste primajuÊi ono πto je Bog pripremio da odræi njezin æivot. Ona πalje svoje korijene u zemlju. Upija sunËevo svjetlo, rosu i kiπu. Prima æivotodavne sastojke iz zraka. Tako i krπÊanin treba rasti suraujuÊi s boæanskim silama. OsjeÊajuÊi svoju bespomoÊnost, trebamo iskoristiti sve
prilike koje nam se pruæaju da steknemo potpunije iskustvo.
I kao πto biljka puπta korijen u zemlju, tako se i mi moramo duboko ukorijeniti u Kristu. Kao πto biljka prima sunËevo svjetlo, rosu i kiπu, tako i mi moramo otvoriti svoje
srce utjecaju Svetoga Duha. Djelo treba biti obavljeno “ne
silom niti snagom, veÊ duhom mojim” (Zaharija 4,6). Ako
66
67
38
68
69
Isusove usporedbe
naπe misli budu usredotoËene na Krista, On Êe nam doÊi
“poput daæda jesenskog, poput kiπe proljetne πto natapa
zemlju” (Hoπea 6,3). Kao Sunce pravednosti, On Êe nam ogranuti “sa zdravljem u zrakama” (Malahija 3,20). Mi Êemo cvjetati kao ljiljan, bujati kao pπenica, rasti kao loza! (Vidi Hoπea 14,5.7.) OslanjajuÊi se neprestano na Krista kao na svojeg Spasitelja, u svemu Êemo uzrastati u Njemu koji je naπ
Poglavar.
Pπenica razvija “najprije stabljiku, zatim klas — potom
pun klas zrna”. Ratar sije sjeme i njeguje biljke koje rastu
da bi na kraju sakupio zrno. On æeli kruha za gladne i sjemena za buduÊe sjetve. Tako i boæanski Ratar oËekuje æetvu kao nagradu za svoj rad i ærtvu. Krist æeli obnoviti svoj
lik u srcima ljudi; On to i Ëini preko onih koji vjeruju u
Njega. Cilj krπÊanskog æivota je donoπenje roda — obnavljanje Kristovog karaktera u vjerniku, da bi se on mogao obnoviti i u drugima.
Biljka ne klija, ne raste niti donosi rod sama za sebe,
veÊ “da bi dala sjeme sijaËu i kruha za jelo” (Izaija 55,10).
Tako i nitko od nas ne smije æivjeti sebi. KrπÊanin se nalazi
na svijetu kao Kristov predstavnik da radi na spaπavanju
drugih duπa.
NeÊe biti nikakvog rasta ni donoπenja roda u æivotu
koji je okrenut sebi. Ako ste prihvatili Krista kao svojeg
Spasitelja, morate zaboraviti na sebe i pokuπati pomagati
drugima. Govorite o Kristovoj ljubavi, priËajte o Njegovoj
dobroti. Izvrπavajte svaku duænost. Nosite odgovornost za
duπe na svojem srcu i trudite se svim sredstvima koja vam
stoje na raspolaganju da spasite izgubljene. Kad primite
Kristovog duha — duha nesebiËne ljubavi i rada za druge
— vi Êete rasti i donositi rod. Vrline Duha pokazat Êe se u
vaπem karakteru. Vaπa vjera Êe rasti, vaπe Êe se uvjerenje
produbljivati, vaπa ljubav usavrπavati. Sve viπe i viπe odraæavat Êete Kristov lik u svemu πto je neporoËno, plemenito
i lijepo.
“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost,
blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdræljivost. Protiv ovih
ne postoji zakon.” (GalaÊanima 5,22.23) Ovaj plod nikada
neÊe propasti, veÊ Êe po svojoj vrsti donijeti æetvu za vjeËni æivot.
“Najprije donosi stabljiku, zatim klas”
39
“A kad plod dopusti, odmah primiËe srp, jer je vrijeme
æetve.” Krist oËekuje s dubokom Ëeænjom da se pokaæe u
svojoj Crkvi. Kad se Njegov karakter savrπeno obnovi u
Njegovom narodu, tada Êe ga On doÊi uzeti kao svoj.
Prednost je svakog krπÊanina ne samo da oËekuje, veÊ
i da ubrza dolazak naπega Gospodina Isusa Krista (2. Petrova 3,12). Kad bi svi koji nose Njegovo ime nosili rodove
Njemu na slavu, kako bi brzo cijeli svijet bio zasijan sjemenom Evanelja! Brzo Êe sazreti posljednja velika æetva i Krist
Êe doÊi da prikupi dragocjeno zrno.
40
Isusove usporedbe
Ljulj
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,24-30.37-43.
70
71
“Iznese im drugu usporedbu: ‘S kraljevstvom je nebeskim kao s Ëovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi.
Dok su ljudi spavali, doe njegov neprijatelj, posija ljulj po
pπenici i ode. Kad usjev naraste i donese rod, pokaza se
ljulj.’”
“Njiva je svijet”, rekao je Krist. Meutim, mi moramo
shvatiti da ove rijeËi oznaËavaju Kristovu Crkvu u svijetu.
Ova usporedba bavi se onim πto pripada Boæjem kraljevstvu, Njegovom djelu spasenja ljudi, a to se djelo obavlja
preko Crkve. Istina, Sveti Duh se nalazi u cijelom svijetu;
posvuda On utjeËe na srca ljudi; ali upravo u Crkvi mi trebamo rasti i sazreti za Boæju æitnicu.
“SijaË dobrog sjemena jest Sin »ovjeËji... Dobro sjeme
sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga.” Dobro sjeme prikazuje one koji su roeni od Boæje rijeËi, istine. Ljulj prikazuje skupinu ljudi koji su plod ili utjelovljenje zablude, odnosno laænih naËela. “Neprijatelj koji ga posija jest avao.”
Ni Bog ni Njegovi aneli nikada nisu sijali sjeme iz kojega
Êe izrasti ljulj. Ljulj uvijek sije Sotona, neprijatelj Boga i Ëovjeka.
Na Istoku se ljudi katkad osveÊuju svojem neprijatelju
tako πto po njegovom tek zasijanom polju posiju sjeme nekog πtetnog korova koji, dok raste, jako podsjeÊa na pπenicu. RastuÊi zajedno s pπenicom, korov umanjuje prinos,
izaziva nevolje i donosi gubitak vlasniku polja. Isto tako, iz
neprijateljstva prema Kristu, Sotona sije svoje zlo sjeme izmeu zdravog zrnja kraljevstva. Plodove svojeg sijanja pripisuje Boæjem Sinu. DovodeÊi u Crkvu one koji samo nose
(40)
Ljulj
41
Kristovo ime iako odbacuju Njegov karakter, NeËastivi æeli
da se Boæje ime obesveti, pogreπno protumaËi djelo spasenja i ugroze duπe.
Kristovi sluge oæaloπÊeni su kad vide kako se istinski i
laæni vjernici mijeπaju u Crkvi. Oni bi na neki naËin æeljeli
oËistiti Crkvu. Kao i sluge Gospodara njive, spremni su
poËupati korov. Ali Krist im kaæe: “Ne... da ne biste, ËupajuÊi ljulj, poËupali s njim i pπenicu. Ostavite oboje neka raste do æetve!”
Krist je jasno naglaπavao da oni koji ustrajavaju u
otvorenom grijehu moraju biti odvojeni od Crkve, ali nije
nama predao posao da ocjenjujemo karaktere i pobude. On
previπe dobro poznaje naπu narav da bi nam povjerio to djelo.
Kad bismo pokuπali iz Crkve iskorijeniti one koje smatramo
laænim krπÊanima, sigurno bismo uËinili pogreπke. »esto upravo one koje Krist æeli privuÊi k sebi mi proglaπavamo beznadnim sluËajevima. Kad bismo se mi bavili ovim duπama i
njihov sluËaj rjeπavali u skladu s naπim nesavrπenim sudovima, moæda bismo im oduzeli i posljednju nadu. Mnogi koji
sebe smatraju krπÊanima na kraju Êe biti proglaπeni laki. Na
Nebu Êe se naÊi mnogi koje su njihovi susjedi smatrali nedostojnima Neba. Ljudi sude po izgledu, a Bog sudi po srcu. Korov i pπenica trebaju rasti zajedno do æetve; a æetva
je kraj vremena kuπnje.
Spasiteljeve rijeËi kriju joπ jednu pouku, pouku o divnoj strpljivosti i njeænoj ljubavi. Kao πto je korijenje ljulja
tijesno isprepleteno s korijenjem dobrog zrna, tako su i laæna braÊa u Crkvi usko povezana s istinskim Kristovim sljedbenicima. Pravi karakter tih laænih vjernika joπ se nije potpuno pokazao. Kad bi oni bili odvojeni od Crkve, moæda bi
se sablaznili mnogi koji bi inaËe ostali Ëvrsti u vjeri.
Pouka iz ove usporedbe dobro je prikazana Boæjim postupanjem prema anelima i ljudima. Sotona je varalica. Kad
je on sagrijeπio na Nebu, Ëak ni Bogu odani aneli nisu potpuno prepoznali njegov karakter. Upravo zato Bog nije odmah uniπtio Sotonu. Da je to uËinio, sveti aneli ne bi shvatili
Boæju pravednost i ljubav. Sumnja u Boæju dobrotu bila bi
kao zlo sjeme koje bi donijelo gorke rodove grijeha i boli.
ZaËetnik zla bio je poπteen da bi potpuno pokazao svoj
pravi karakter. Tijekom dugih vjekova Bog je podnosio mu-
72
42
73
74
Isusove usporedbe
ke gledajuÊi djelo zla; On je radije dao beskrajni Dar na Golgoti nego da dopusti da bilo tko bude prevaren laæljivim
rijeËima NeËastivoga; korov se ne moæe poËupati bez opasnosti da se s njime ne poËupa i dragocjena pπenica. Zar ne
bismo i mi trebali pokazati isto toliko strpljivosti prema naπim bliænjima koliko je Gospodar Neba i Zemlje pokazao
prema Sotoni?
Svijet nema nikakvog prava sumnjati u istinitost krπÊanstva samo zato πto u Crkvi ima i nedostojnih vjernika, niti
se krπÊani smiju obeshrabriti zbog svoje laæne braÊe. Kako
je to bilo u prvoj Crkvi? Ananija i Safira pridruæili su se
uËenicima. ©imun Mag je bio krπten. Dema, koji je iznevjerio Pavla, smatran je vjernikom. Juda Iskariotski ubrajao se
meu apostole. Otkupitelj nije æelio izgubiti nijednu duπu;
Njegovo iskustvo s Judom zabiljeæeno je da bi se pokazalo
Njegovo beskrajno strpljenje prema izopaËenoj ljudskoj naravi; i On nas poziva da takve podnosimo onako kao πto je
On Ëinio. On sam je rekao da Êe se laæna braÊa nalaziti u
Crkvi sve do svrπetka vremena.
Usprkos Kristovoj opomeni, ljudi su pokuπavali iskorijeniti korov. Da bi kaznila one koje je proglasila zloËincima, Crkva se oslanjala na graanske vlasti. Oni Ëija su se
vjerovanja razlikovala od opÊeprihvaÊenih doktrina, bili su
zatvarani, muËeni i ubijani; to su zahtijevali ljudi koji su tvrdili
da djeluju po Kristovom odobrenju. Meutim, takva su djela nadahnuta duhom Sotone, a ne Kristovim Duhom. Sotona se sluæio tom metodom da svijet pokori svojoj vlasti. Crkva
je pogreπno prikazala Boga ovim naËinom postupanja prema onima koje je sama proglasila krivovjercima.
Ova Kristova usporedba uËi nas da ne osuujemo niti
kudimo bliænje, veÊ da budemo ponizni i da se ne oslanjamo
na sebe. Nije dobro sjeme sve πto je posijano. »injenica da
je netko u Crkvi ne dokazuje da je krπÊanin.
Ljulj je doista vrlo sliËan pπenici sve dok je liπÊe zeleno;
ali kad zrno sazri za æetvu, bezvrijedni korov se potpuno
razlikuje od pπenice Ëiji se klasovi savijaju pod teretom zdravog, zrelog zrna. Greπnici koji se pretvaraju da su poboæni
mogu se neko vrijeme druæiti s pravim Kristovim sljedbenicima; njihovo prividno krπÊanstvo ima za cilj prevariti mnoge; ali kad se bude prikupljala zemaljska æetva, neÊe viπe
Ljulj
43
biti sliËnosti izmeu dobra i zla. Tada Êe se otkriti oni koji
su se pridruæili Crkvi, ali se nisu pridruæili Kristu.
Korovu je dopuπteno da raste zajedno s pπenicom, da
uæiva sve prednosti sunca i kiπe; ali u vrijeme æetve “opet
Êete razlikovati pravednika od greπnika, onoga koji sluæi Bogu
od onoga koji mu ne sluæi” (Malahija 3,18). Sam Krist Êe
odluËiti tko je dostojan da æivi s nebeskom obitelji. On Êe
suditi svakom Ëovjeku po njegovim rijeËima i djelima. Na
njegovim mjerilima prazno izraæavanje vjere neÊe znaËiti
niπta. Karakter Êe odluËivati o sudbini svakog Ëovjeka.
Spasitelj ne govori da Êe nekada u buduÊnosti sav korov postati pπenica. Pπenica i korov samo Êe zajedno rasti
do æetve, do svrπetka svijeta. Tada Êe se ljulj svezati u snopove da se spali, a pπenica Êe se prikupiti u Boæju æitnicu.
“Tada Êe pravednici zasjati poput Sunca u kraljevstvu Oca
svojega.” I “Sin Êe »ovjeËji izaslati svoje anele da pokupe
iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace
u ognjenu peÊ, gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba.”
75
44
Isusove usporedbe
“SliËno goruπiËnom zrnu”
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,31.32;
Marku 4,30-32 i Luki 13,18.19.
76
77
U mnoπtvu koje je sluπalo Kristov nauk bilo je i mnogo
farizeja. Oni su prezrivo primjeÊivali da Ga malo Njegovih
sluπatelja priznaje kao Mesiju. Pitali su se meu sobom kako bi taj jednostavni uËitelj uopÊe mogao uzdiÊi Izraela do
sveopÊe vlasti. Bez bogatstva, moÊi ili Ëasti, kako bi On mogao
uspostaviti to svoje novo kraljevstvo? Krist je proËitao njihove misli pa im je odgovorio:
“»emu je sliËno kraljevstvo Boæje? S Ëim da ga usporedim?” Svjetovne vlasti nipoπto mu nisu mogle posluæiti kao
uzor. Nijedno graansko druπtvo nije mu moglo biti simbol.
Zato im je rekao: “Kraljevstvo je nebesko sliËno goruπiËnu
zrnu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono je, svakako,
najsitnije od svega sjemena, ali kad uzraste, bude veÊe od
drugoga povrÊa, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice
nebeske i gnijezde se u njegovim granama.”
Klica u sjemenu raste u sk ladu sa æivotnim naËelom
koje je Bog u njega usadio. Njezino razvijanje ne zavisi ni
od kakve ljudske sile. Tako je i s Kristovim kraljevstvom.
To je novo stvaranje. NaËela njegovog razvoja suprotna su
naËelima po kojima se upravljaju kraljevstva ovoga svijeta.
Zemaljske vlasti odræavaju se uz pomoÊ fiziËke sile; one odræavaju svoju vladavinu ratovima; meutim, osnivaË ovog novog kraljevstva je Knez mira. Sveti Duh prikazuje svjetovna
kraljevstva simbolima surovih grabeæljivih zvijeri; a Krist je
“Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta” (Ivan 1,29). U
Njegovom planu vladavine nema mjesta za grubu silu koja
lomi savjest. Æidovi su oËekivali da Êe se Boæje kraljevstvo
(44)
“SliËno goruπiËnom zrnu”
45
uspostaviti na isti naËin kao i svjetovna kraljevstva. Da bi
πirili pravednost, oni su pribjegavali prisilnim mjerama. Kovali su metode i planove. Meutim, Krist usauje naËelo. UsaujuÊi istinu i pravednost, On se bori protiv zabluda i grijeha.
Dok je Isus iznosio ovu usporedbu, biljka goruπica mogla se vidjeti na sve strane kako se diæe iznad trave i æita,
njeæno njiπuÊi svoju kroπnju na povjetarcu. Ptice su skakale
s grane na granu i pjevale u gustom liπÊu. A ipak, sjeme iz
kojega je izrasla ta golema biljka spada meu najsitnije
sjemenke. Ona bi prvo puπtala njeæni izdanak, ali pun æivotne snage, koji bi rastao i bujao sve dok ne bi dostigao
svoju konaËnu veliËinu. Tako je i Kristovo kraljevstvo u poËetku izgledalo skromno i beznaËajno. Usporeeno sa svjetovnim kraljevstvima Ëinilo se manjim od svih. Upravitelji
ovoga svijeta ismijavali su Kristove tvrdnje da je kralj. A ipak,
moÊne istine, predane Njegovim sljedbenicima, davale su
ovom kraljevstvu boæansku snagu. A kako je brz bio njegov
rast, kako πirok njegov utjecaj! Kad je Krist iznio ovu usporedbu, samo nekoliko galilejskih radnika Ëinilo je novo
kraljevstvo. Njihovo siromaπtvo i njihovu malobrojnost ljudi
su stalno iznova navodili kao razlog zaπto se ne treba prikljuËiti tim jednostavnim ribarima koji su krenuli za Isusom.
Ali goruπiËno sjeme moralo je rasti i πiriti svoje grane po
cijelom svijetu. Kad propadnu zemaljska kraljevstva Ëija je
slava tada ispunjavala ljudska srca, Kristovo Êe kraljevstvo
ostati kao moÊna i dalekoseæna sila.
Tako i djelo boæanske dobrote u srcu ispoËetka izgleda
neznatno. Izgovori se rijeË, zraka svjetla obasja duπu, osjeti
se utjecaj koji zaËinje novi æivot, i tko moæe ocijeniti konaËni
rezultat!
Usporedbom o goruπiËnom sjemenu nije oslikan samo
rast Kristovog kraljevstva, veÊ se i u svakom dijelu njegovog
rastenja ponavlja iskustvo opisano u ovoj usporedbi. Za svoju
Crkvu Bog u svakom naraπtaju ima posebnu istinu i posebno djelo. Istina koja je skrivena od svjetovno mudrih i razumnih objavljuje se onima koji su skromni i jednostavni
kao djeca. Ona poziva na poærtvovnost. Ona mora voditi svoje
bitke i postizati svoje pobjede. U poËetku su njezini branitelji malobrojni. Velikani svijeta i posvjetovljene Crkve pre-
78
46
79
Isusove usporedbe
ziru ih i progone. Gledajmo Ivana Krstitelja, Kristovog preteËu, kako usamljen ustaje da ukori oholost i formalizam
æidovskog naroda! Gledajmo prve propovjednike Evanelja
u Europi! Kako je prikrivena, kako beznadna izgledala misija Pavla i Sile, dvojice πatorara, kad su sa svojim druπtvom
u Troadi uπli u brod da se odvezu u Filipe. Gledajmo “starca Pavla” u okovima kako propovijeda Krista u carskom uporiπtu. Gledajmo malene Ëete robova i radnika u sukobu s
poganstvom carskoga Rima! Gledajmo Martina Luthera kako se odupire moÊnoj Crkvi koja predstavlja remek-djelo svjetovne mudrosti! Gledajmo ga kako se Ëvrsto dræi Boæje rijeËi
usprkos caru i papi i kako izjavljuje: “Ovdje stojim i ne mogu
drukËije! Neka mi Bog bude u pomoÊi!” Gledajmo Johna Wesleya kako propovijeda Krista i Njegovu pravednost usred
formalizma, osjetilnih uæitaka i nevjere. Gledajmo mladiÊa
koji suosjeÊa s patnjama poganskog svijeta i traæi prednost
da mu odnese Kristovu poruku ljubavi. Sluπajmo i odgovor
klerika: “Sjedi, mladiÊu! Ako Bog bude æelio obratiti neznaboπce, uËinit Êe to bez tvoje ili moje pomoÊi!”
Veliki prvaci vjerske misli u ovom naraπtaju izriËu pohvale i grade spomenike onima koji su sijali sjeme prije mnogo
stoljeÊa. A zar se mnogi od njih ne okreÊu od toga posla
da bi nogama gazili izdanke koji danas rastu iz tog istog sjemena? Ponavlja se stari usklik: “Mi znamo da je Mojsiju Bog
govorio, a odakle je ovaj (Krist u liku vjesnika koje πalje),
ne znamo.” (Ivan 9,29) Kao i u nekadaπnja vremena, posebne istine za ovo vrijeme pronaπli su ne crkveni autoriteti,
veÊ muπkarci i æene koji nisu ni previπe uËeni ni previπe
mudri da bi odbili povjerovati u Boæju rijeË.
“Promatrajte, braÊo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni
mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moÊnih, ni mnogo
plemenitih. Naprotiv, πto je ludo u oËima svijeta, izabra Bog
da posrami mudre; πto je slabo u oËima svijeta, izabra Bog
da posrami jake; πto je neplemenito i prezira vrijedno u oËima
svijeta — i Ëak ono Ëega nema — izabra Bog da uniπti ono
πto jest” (1. KorinÊanima 1,26-28), “da se vaπa vjera ne oslanja
na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima
2,5)
U ovom posljednjem naraπtaju usporedba o goruπiËnom
sjemenu treba doæivjeti svoje izuzetno i pobjedonosno ispu-
“SliËno goruπiËnom zrnu”
47
njenje. Malo sjeme Êe postati drvo. Posljednja poruka opomene i milosti treba se objaviti “svakom narodu i plemenu,
jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6-14) “kako se Bog veÊ u poËetku dostojao da... uzme sebi narod” (Djela 15,14; Otkrivenje 18,1). I Zemlja Êe se zasvijetliti od Njegove slave.
48
Isusove usporedbe
Druge pouke od sijanja
sjemena
80
81
Rad uloæen u sijanje sjemena, ali i rast biljaka iz sjemena, pruæa nam priliku da u obitelji i u πkoli objavimo dragocjene pouke. Djecu i mlade moramo pouËiti da zbivanja
u prirodi promatraju kao djelovanje boæanskih sila i tako ih
osposobiti da vjerom sagledaju Njegova nevidljiva dobroËinstva. Kad shvate da Bog na prekrasan naËin zadovoljava
potrebe svoje velike obitelji, i da i mi trebamo s Njime suraivati, njihova vjera u Boga ojaËat Êe i oni Êe osjetiti viπe
Njegove snage u svojem svakidaπnjem æivotu.
Kao πto je stvorio Zemlju, Bog je stvorio i sjeme svojom rijeËju. Svojom rijeËju dao mu je snagu da raste i da se
umnoæava. Rekao je: “Neka proklija zemlja zelenilom — travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema
svojoj vrsti, na zemlji donose plod πto u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako... I vidje Bog da je dobro.” (Postanak 1,11.12)
Ta ista rijeË i danas Ëini da sjeme raste. Svaka sjemenka koja uvis, prema Suncu, πalje svoj zeleni izdanak, objavljuje
Ëudotvornu snagu rijeËi koju je izgovorio Onaj koji “reËe —
i sve postade, naredi — i sve se stvori” (Psalam 33,9).
Krist je svoje uËenike nauËio moliti: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!” PokazujuÊi cvijeÊe, dao im je i obeÊanje: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu... zar neÊe mnogo
radije vas, malovjerni!?” (Matej 6,11.30) Krist neprestano
djeluje da odgovori na ovu molitvu i ispuni ovo obeÊanje.
Jedna nevidljiva sila neprestano se trudi, sluæeÊi Ëovjeku, da
ga nahrani i odjene. Mnogim sredstvima sluæi se naπ Gospodin
da bi od sjemena, koje je naizgled odbaËeno, naËinio æivu
biljku. On daje u pravo vrijeme sve πto je potrebno za dobru
(48)
Druge pouke od sijanja sjemena
49
æetvu. Ovu istinu prekrasnim je rijeËima ovako izrazio psalmist:
Ti pohodi zemlju i ti je natopi,
obogati nju veoma.
Boæja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima æito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kiπom je omekπa,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niËe za stopama tvojim.
Psalam 65,10-12
* * *
Materijalni svijet nalazi se pod Boæjom upravom. Priroda se pokorava prirodnim zakonima. Sve prepoznaje Stvoriteljevu volju. Oblaci i sunËevo svjetlo, rosa i kiπa, vjetar i
oluja, sve se nalazi pod Boæjim nadzorom i preπutno se
pokorava Njegovim zapovijedima. Iz posluπnosti Boæjim
zakonima vlat trave izbija iz zemlje, “najprije stabljika, zatim klas — potom pun klas zrna” (Marko 4,28). ZahvaljujuÊi
Bogu sve se razvija u odgovarajuÊe vrijeme jer se ne protivi
Njegovom djelovanju. Moæe li, onda, Ëovjek, naËinjen na Boæju
sliku, s razumom i sposobnoπÊu govora, biti jedino biÊe koje
ne cijeni Njegove darove, jedino koje se ne pokorava Njegovoj
volji? Zar samo razumna biÊa izazivaju zbrku u naπem svijetu?
* * *
U svemu πto je u æivotu povjereno Ëovjekovoj brizi, uspjeh se postiæe zajedniËkim ulaganjem boæanskih i ljudskih
napora. Ne moæe biti prikupljanja plodova ukoliko ljudska
ruka ne obavi svoj dio posla sijuÊi sjeme. Meutim, bez doprinosa koji Bog daje u obliku sunËevog svjetla i kiπe, rose
i oblaka, ne bi bilo prinosa. Tako je to u svakom poslovnom pothvatu, u svakoj grani istraæivanja i znanosti. Tako
je to na duhovnom podruËju, prilikom oblikovanja karak-
82
50
Isusove usporedbe
tera, u svakoj grani krπÊanske djelatnosti. Mi moramo obaviti svoj dio, ali se boæanska snaga mora ujediniti s nama; u
protivnom Êe svi naπi napori ostati uzaludni.
Kada god Ëovjek neπto postigne, bilo na duhovnom ili
ovozemaljskom podruËju, mora imati na umu da je to postigao
suraujuÊi sa svojim Stvoriteljem. Naπa velika potreba jest
da shvatimo svoju ovisnost o Bogu. Previπe povjerenja ukazujemo Ëovjeku, previπe se oslanjamo na ljudske pronalaske. S druge strane, premalo povjerenja ukazujemo sili koju
nam je Bog spreman staviti na raspolaganje. “Mi smo Boæji
suradnici.” (1. KorinÊanima 3,9) Neizmjerno je neznatniji udio
koji ima ljudsko orue; ali ukoliko se poveæe s Kristovim
boæanstvom, ono moæe postiÊi sve snagom koju mu Krist
daje.
83
* * *
Postupni razvitak biljke iz sjemena pruæa praktiËnu pouku kako treba odgajati djecu. Najprije se pojavi stabljika,
“zatim klas — potom pun klas zrna”. Onaj isti koji je iznio
ovu usporedbu, stvorio je sitnu sjemenku, dao joj njezine
æivotodavne osobine, proglasio zakone koji upravljaju njezinim rastenjem. Istine koje objavljuje ova usporedba postale
su æiva stvarnost u Njegovom æivotu. I u svojoj tjelesnoj i
duhovnoj naravi On je slijedio boæanski redoslijed rastenja
prikazan biljkom, i æeli da to Ëine i svi mladi. Iako je bio
VeliËanstvo Neba, Kralj slave, postao je djeteπce u Betlehemu
i neko vrijeme bio bespomoÊan oviseÊi o svojoj majci. U
djetinjstvu je Ëinio djela posluπnog djeteta. Govorio je i postupao sluæeÊi se mudroπÊu djeteta, a ne odraslog Ëovjeka,
poπtujuÊi svoje roditelje i izvrπavajuÊi njihove æelje, æeleÊi
biti koristan u skladu sa sposobnostima djeteta. Ali u svakoj razvojnoj etapi bio je savrπen pokazujuÊi jednostavnu,
prirodnu draæest bezgreπnog æivota. Sveti izvjeπtaj kaæe o
Njegovom djetinjstvu: “Dijete je raslo i jaËalo, napunjujuÊi
se mudroπÊu. I milost je Boæja poËivala na njemu.” O njegovoj
mladosti ostalo je zabiljeæeno: “A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.” (Luka 2,40.52)
Ovdje je nagovijeπteno djelo roditelja i uËitelja. Oni se
moraju truditi da tako odnjeguju sklonosti mladih biÊa da
ona u svakoj etapi svojeg æivota mogu blistati prirodnom
Druge pouke od sijanja sjemena
51
ljepotom priroenom tom razdoblju, da se razvijaju prirodno, kao biljke u vrtu.
NajprivlaËnija su djeca koja ostanu prirodna, nedirnuta. Nije mudro obraÊati im posebnu pozornost, pred njima
ponavljati njihove pametne izjave. Taπtina se ne smije podupirati isticanjem njihovog izgleda, njihovih rijeËi, njihovih
postupaka. Ne treba ih ni odijevati na skup, upadljiv naËin.
To bi u njima potaknulo oholost i probudilo zavist u srcima njihovih prijatelja.
Maliπane treba odgajati u djeËjoj jednostavnosti. Treba
ih uËiti da budu zadovoljni malim, korisnim duænostima,
zadovoljstvima i iskustvima u skladu s njihovim godinama.
Djetinjstvo odgovara stabljici u ovoj usporedbi i odlikuje se
sebi svojstvenom ljepotom. Djecu ne smijemo gurati u prijevremenu zrelost, veÊ im pomagati da πto je duæe moguÊe
zadræe svjeæu draæest svojih ranih godina.
I mala djeca mogu biti krπÊani, stjecati iskustva koja
odgovaraju njihovim godinama. To je sve πto Bog od njih
oËekuje. Njima je potreban duhovni odgoj; roditelji im moraju osigurati sve potrebne prednosti da bi svoj karakter mogla
oblikovati po ugledu na Kristov.
* * *
U Boæjim zakonima u prirodi posljedica slijedi uzrok s
nepogreπivom sigurnoπÊu. Æetva Êe posvjedoËiti kakva je bila
sjetva. Nemarnog radnika osuuje njegovo djelo. Æetva svjedoËi protiv njega. Tako je i na duhovnom podruËju; vjernost svakog radnika odmjerava se rezultatima njegovog rada. Rezultat njegovog posla, bilo da je radio marljivo, bilo
nemarno, pokazuje se prilikom æetve. Njegova sudbina za
vjeËnost odreuje se upravo na taj naËin.
Svako posijano sjeme donosi æetvu po svojoj vrsti. Tako
je i u ljudskom æivotu. Svi mi moramo sijati sjeme saæaljenja, suÊuti i ljubavi jer Êemo poæeti ono πto smo posijali.
Svaka sebiËnost, samoljublje, samouzvisivanje, svako popuπtanje samome sebi donijet Êe svoju æetvu. Onaj tko æivi sebi,
sije u tijelo i od tijela Êe poæeti propast.
Bog nikoga ne uniπtava. Svatko tko je uniπten, uniπtio
je samoga sebe. Svatko tko odbacuje opomene savjesti, sije
sjeme nevjerovanja, a ono Êe donijeti sigurnu æetvu. U sta-
84
52
85
86
Isusove usporedbe
ra vremena, odbacujuÊi prvu Boæju opomenu, faraon je posijao sjeme tvrdokornosti, pa je i poæeo tvrdokornost. Bog
ga nije natjerao na nevjerovanje. Sjeme nevjerovanja koje
je posijao donijelo je æetvu u sk ladu sa sjetvom. I tako se
njegovo odupiranje nastavilo sve dok nije pogledom obuhvatio svoju opustoπenu zemlju, hladno, mrtvo tijelo svojeg
pr voroenca i pr voroenaca svih podanika u svojoj kuÊi i
u cijelom kraljevstvu, sve dok se vode Cr venog mora nisu
sk lopile iznad njegovih konja, bojnih kola i ratnika. Njegova povijest je straπna slika istinitosti izreke: “©to tko sije,
to Êe i æeti.” (GalaÊanima 6,7) Kad bi ljudi ovo uspjeli
shvatiti, bili bi vrlo paæljivi dok biraju sjeme koje Êe sijati!
Kad posijano sjeme sazri za æetvu i kad se ono ponovo
posije, prinos se umnogostruËuje. Ovaj se zakon potvruje
i u naπim odnosima s bliænjima. Svaki postupak, svaka rijeË
predstavlja sjeme koje Êe donijeti rod. Svako djelo promiπljene ljubaznosti, posluπnosti ili samoodricanja ponovit Êe
se u drugima, a preko njih i u mnogima. Tako Êe i svako
djelo zavisti, zlobe i razdora biti sjeme koje Êe proklijati kao
“gorki korijen” (Hebrejima 12,15) kojim Êe mnogi biti pokvareni. A koliki Êe tek biti broj onih koje Êe ti “mnogi”
otrovati! I tako Êe se sijanje dobra i zla nastaviti i za vrijeme i za vjeËnost.
* * *
U pouci o sijanju sjemena naglaπava se velikoduπnost i
na duhovnom i na tjelesnom podruËju. Gospodin kaæe: “Blago
vama koji sijete pokraj svake vode!” (Izaija 32,20 DK) “Ovo
velim: tko πkrto sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obilato
Êe i æeti!” (2. KorinÊanima 9,6) Sijati pokraj svake vode znaËi
neprestano dijeliti Boæje darove. To znaËi davati kada god
Boæje djelo ili potrebe ËovjeËanstva zahtijevaju naπu pomoÊ.
To nas neÊe dovesti do siromaπtva. “Tko obilato sije, obilato Êe i æeti!” SijaË umnoæava svoje sjeme bacajuÊi ga. Tako je i s onima koji su vjerni u dijeljenju Boæjih darova. DajuÊi drugima, umnoæavaju svoje blagoslove. Bog im je obeÊao obilje da mogu nastaviti davati. “Dajite, pa Êe vam se
davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut
Êe vam se u skut.” (Luka 6,38)
Druge pouke od sijanja sjemena
53
Joπ mnogo viπe od toga obuhvaÊeno je sijanjem i sabiranjem roda. Dok dijelimo Boæje zemaljske blagoslove, dokazi naπe ljubavi i suosjeÊanja bude u srcu primatelja zahvalnost i hvalu Bogu. Tlo srca priprema se za primanje sjemena duhovne istine. A Onaj koji je sijaËu dao sjeme, uËinit
Êe da ono proklija i donese rod za vjeËni æivot.
* * *
Bacanjem zrna u zemlju Krist je prikazao ærtvu koju Êe
sam prinijeti za naπe otkupljenje. “Zaista, zaista, vam kaæem,
ako pπeniËno zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo”, rekao je On. “Ako li umre, rodi velik rod.” (Ivan 12,24)
Tako Êe i Kristova smrt donijeti rod za Boæje kraljevstvo. U
skladu sa zakonima biljnog svijeta, æivot Êe biti posljedica
Njegove smrti.
I svi oni koji Êe donijeti rod kao Kristovi suradnici, morat
Êe prvo pasti u zemlju i umrijeti. Æivot mora biti baËen u
brazdu potreba svijeta. Samoljublje i sebiËnost moraju umrijeti. Meutim, zakon ærtvovanja sebe je i zakon samoodræanja. Sjeme zakopano u zemlju donosi rod koji se dalje sije
i na taj naËin æetva se umnogostruËuje. Poljodjelac Ëuva svoje
sjeme razbacujuÊi ga. Tako je i u ljudskom æivotu; davati znaËi
æivjeti. Æivot koji Êe biti saËuvan, to je samo æivot koji se
dragovoljno daje u sluæbu Bogu i Ëovjeku. Oni koji radi Krista
ærtvuju svoj æivot u ovom svijetu, saËuvat Êe ga za vjeËnost.
* * *
Sjeme umire da bi proklijalo u novi æivot i time nam
daje pouku o uskrsnuÊu. Svi koji ljube Boga æivjet Êe ponovo
u Edenu, na Nebu. O ljudskom tijelu koje je poloæeno da
istrune u grobu Bog je rekao: “Sije se u raspadljivosti, uskrπava
u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrπava u slavi; sije se
u slabosti, uskrπava sa silom.” (1. KorinÊanima 15,42.43)
* * *
Ovo su samo neke od mnogih pouka koje moæemo nauËiti
iz prirode na temelju usporedbe o sijaËu i sjemenu. Kad se
roditelji i uËitelji budu trudili da prenesu ove pouke, taj se
posao mora obavljati na praktiËan naËin. Neka sama djeca
pripreme tlo i posiju sjeme. Dok rade, roditelji ili uËitelji
87
54
88
Isusove usporedbe
mogu im govoriti o vrtu srca i o dobrom i zlom sjemenu
koje se moæe posijati u njega; da se srce mora pripremiti
za sjeme istine kao πto se vrt mora obraditi da primi sjeme.
Kad se sjeme sije u zemlju, oni mogu govoriti o Kristovoj
smrti; kad se pojavi klica, mogu objaviti istinu o uskrsnuÊu. Kako biljka raste, moæe se nastaviti usporeivanje duhovnog sijanja sa sijanjem u prirodi.
I mladima treba pristupati na sliËan naËin. Oni bi morali nauËiti obraivati zemlju. Bilo bi dobro kad bi svaka πkola
imala na raspolaganju dovoljno obradive zemlje. Takva zemlja
bi se morala smatrati Boæjom uËionicom, a sve u prirodi Boæjim udæbenikom koji Njegovoj djeci stoji na raspolaganju da
steknu znanje o obrazovanju duπe.
Obraivanje zemlje, oplemenjivanje i krËenje tla moæe
nam posluæiti kao stalni izvor pouka. Nitko se ne bi ni pomislio naseliti na nekom zapuπtenom tlu i oËekivati da Êe
ono smjesta poËeti donositi prinos. Prije sijanja sjemena moraju se uloæiti ozbiljni, marljivi i ustrajni napori radi pripreme tla. Tako je i u duhovnom nastojanju oko ljudskog srca.
Oni koji oËekuju da Êe postiÊi uspjeh u obradi takvoga tla,
moraju krenuti na posao s Boæjom rijeËju u svojim srcima.
Oni Êe tada ustanoviti da je blagi, krotki utjecaj Svetoga Duha
sposoban djelovati na neobraeno tlo srca. Ukoliko se u obradu zemlje ne uloæe ozbiljni napori, ono neÊe dati æetvu.
Tako je i s tlom srca. Boæji Duh mora djelovati na njega da
ga oplemeni i odgoji prije nego πto moæe donijeti rod na
slavu Bogu.
Zemlja neÊe pokloniti svoje bogatstvo onomu tko radi
po nagonu, bez razmiπljanja. Ona zahtijeva promiπljenu, svakidaπnju paænju. Ona se mora orati Ëesto i duboko, s namjerom da se uk loni korov koji oduzima hranu dobrom
sjemenu. Tako se oni koji oru i siju pripremaju za æetvu.
Nitko se ne treba naÊi na njivi meu æalosnim ostacima svojih
nada.
Gospodnji blagoslovi poËivat Êe na onima koji tako obrauju zemlju izvlaËeÊi duhovne pouke iz prirode. Prilikom
obrade i oplemenjivanja zemlje ratar ne moæe znati kakve
Êe se riznice otvoriti pred njim. Iako ne smije prezirati savjete koje je dobio od iskusnijih ljudi, iako ne smije odbaciti podatke koje su mu pruæili razumni struËnjaci, on i sam
Druge pouke od sijanja sjemena
55
mora prikupljati znanje. To treba postati dio njegove poduke. Obraivanje zemlje uvijek Êe se pokazati i kao sredstvo
za obrazovanje duπe.
Onaj koji Ëini da sjeme klija, koji ga njeguje i dan i noÊ,
koji mu daje snagu da se razvija, ZaËetnik je naπeg postojanja, Kralj Neba. On se daleko viπe trudi, daleko viπe skrbi
oko svoje djece. Dok Ëovjek kao sijaË sije sjeme da bi odræao ovaj zemaljski æivot, boæanski SijaË zasijava duπu sjemenom koje Êe donijeti rod za vjeËni æivot.
89
56
Isusove usporedbe
“Kraljevstvo je nebesko
sliËno kvascu”
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,33
i Luki 13,20.21.
95
96
Mnogi obrazovani i utjecajni ljudi dolazili su sluπati
proroka iz Galileje. Neki meu njima radoznalo su i sa zanimanjem promatrali mnoπtvo koje se okupilo oko Krista dok
je propovijedao kraj jezera. U tom velikom mnoπtvu bile su
zastupljene sve druπtvene klase. Bilo je nevoljnih, nepismenih, odrpanih prosjaka, razbojnika kojima se peËat krivnje
zapaæao na licu, unakaæenih, raspuπtenih, trgovaca i besposliËara, uglednih i prezrenih, bogatih i siromaπnih; i svi su
se tiskali oko Krista, borili se za mjesto u Njegovoj blizini
æeleÊi Ga vidjeti i Ëuti. PromatrajuÊi neobiËni skup, ti su se
obrazovani ljudi pitali: Zar se Boæje kraljevstvo doista sastoji
od ljudi sliËnih ovima? I ponovo im je Spasitelj odgovorio
usporedbom:
“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu koji uzme æena
te ga pomijeπa sa tri mjere braπna dok sve ne ukvasa.”
Meu Æidovima kvasac se katkad upotrebljavao kao simbol grijeha. U vrijeme Pashe narodu je bilo zapovjeeno da
ukloni svaki kvasac iz svojih kuÊa, kao πto mu je bilo reËeno i da ukloni svaki grijeh iz svojeg srca. “»uvajte se farizejskog kvasca, to jest licemjerja!” (Luka 12,1) I apostol Pavao
govori o kvascu “zloÊe i pokvarenosti” (1. KorinÊanima 5,8).
Meutim, u ovoj Spasiteljevoj usporedbi kvasac se pojavljuje kao simbol nebeskog kraljevstva. Njime je oslikana oæivljujuÊa, preobraæavajuÊa sila Boæje dobrote.
(56)
“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu”
57
Nitko nije tako pokvaren, nitko nije tako duboko pao
da bi se naπao izvan domaπaja te sile. Svima koji se æele pokoriti Svetome Duhu bit Êe usaeno novo naËelo æivota;
izgubljeni boæanski lik mora se obnoviti u ljudskom rodu.
Meutim, Ëovjek se ne moæe preobraziti sluæeÊi se svojom voljom. U njemu nema nikakve snage kojom bi se ta
promjena mogla izvesti. Kvasac — neπto potpuno izvan njega — mora se staviti u braπno da bi se æeljena promjena
mogla obaviti. Zato greπnik mora prihvatiti Boæje milosre
da bi se pripremio za kraljevstvo slave. Sva kultura i sva
naobrazba koju svijet moæe dati doæivjet Êe neuspjeh u
pokuπaju da poniæeno dijete grijeha pretvori u dijete Neba.
Obnoviteljska snaga mora doÊi od Boga. Promjena se moæe
obaviti jedino silom Svetoga Duha. Svi koji æele biti spaπeni, ugledni i prezreni, bogati i siromaπni, moraju se pokoriti djelovanju te sile.
Kao πto kvasac, kad se umijeπa u braπno, djeluje iznutra,
tako i Boæja dobrota, obnavljajuÊi srce, æeli preobraziti æivot. Nikakva preteæno izvanjska promjena nije dovoljna da
nas dovede u sklad s Bogom. Ima mnogo onih koji se pokuπavaju reformirati popravljajuÊi ovu ili onu loπu naviku,
nadajuÊi se da Êe tako postati krπÊani, ali takvi zapoËinju
na pogreπnom mjestu. Naπe prvo djelo mora biti obavljeno
u srcu.
Ispovijedanje vjere i usaivanje istine u srce dvije su potpuno razliËite pojave. Samo poznavanje istine nije dovolj-
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Blaæeni oni kojih je put neokaljan, koji hode po
Zakonu Jahvinu! Blaæeni oni koji Ëuvaju propise
njegove, Ëitavim srcem njega traæe; koji ne Ëine
bezakonje, veÊ hode putovima njegovim. Naredbe si svoje dao da se briæno Ëuvaju. O, kad bi Ëvrsti
bili putovi moji da tvoja Ëuvam pravila! NeÊu se
postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.” (Psalam 119,1-6)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
97
58
98
Isusove usporedbe
no. Mi je moæemo poznavati a da se sadræaj naπih misli ne
promijeni. Srce se mora obratiti i posvetiti!
»ovjek koji pokuπava dræati Boæje zapovijedi zato πto
osjeÊa da mu je to duænost — zato πto se to od njega zahtijeva — nikad neÊe upoznati radost posluπnosti. On i nije posluπan! Kad netko Boæje zahtjeve smatra obvezom, teretom,
zato πto se protive njegovim sklonostima, moæemo znati da
taj Ëovjek ne æivi pravim krπÊanskim æivotom. Istinska je posluπnost posljedica naËela koje djeluje iznutra. Ona proistjeËe iz ljubavi prema pravednosti, iz ljubavi prema Boæjem
zakonu. Sræ svake pravednosti je odanost naπem Otkupitelju. To Êe nas navesti da Ëinimo ono πto je pravo zato πto
je pravo — zato πto na taj naËin ugaamo Bogu.
Velika istina o obraÊenju srca silom Svetoga Duha prikazana je rijeËima koje je Krist uputio Nikodemu: “Zaista,
zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti
kraljevstva Boæjega... ©to je roeno od tijela, tijelo je; πto je
roeno od Duha, duh je. Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da
se odozgo rodite. Vjetar puπe gdje god hoÊe. »ujeπ mu πum,
ali ne znaπ ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim
koji je roen od Duha.” (Ivan 3,3-8)
Apostol Pavao, nadahnut Svetim Duhom, piπe: “Ali Bog
koji je bogat milosrem — iz svoje velike ljubavi kojom nas
je ljubio — nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom
oæivi — miloπÊu ste spaπeni! — s njim nas i uskrisi i s njim
postavi na nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji
nadolaze pokaæe izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, miloπÊu ste spaπeni —
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna poput nebesa. Od koljena do koljena tvoja je vjernost; uËvrstio si zemlju, i ona stoji... Naredaba
tvojih neÊu zaboravit dovijeka, jer po njima ti me
oæivljavaπ... Svakom savrπenstvu vidim granicu, a
zapovijed tvoja nema granica.” (Psalam 119,89-96)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu”
59
po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Boæji!” (Efeæanima
2,4-8)
Kvasac, skriven u braπnu, djeluje nevidljivo da cijelo tijesto podredi procesu uskisavanja; tako i kvasac istine djeluje
potajno, tiho i ustrajno da preobrazi duπu. Uroene sklonosti mekπaju i bivaju ukroÊene. Usauju se nove misli, novi
osjeÊaji, nove pobude. Postavlja se i novo mjerilo karaktera
— Kristov æivot! Mijenja se um, sposobnosti se koriste da
djeluju u novom smjeru. »ovjek nije stekao nove sposobnosti, veÊ su sposobnosti koje ima posveÊene. Savjest se probudila. Dobili smo karakterne crte koje nas osposobljavaju
da obavljamo sluæbu za Boga.
»esto se pojavljuje pitanje: Zaπto, onda, ima tako mnogo onih koji tvrde da vjeruju u Boæju rijeË iako se nisu promijenili u rijeËima, duhu i karakteru? Zaπto ima tako mnogo onih koji ne mogu podnijeti protivljenje svojim namjerama i planovima, koji pokazuju nesvetu narav, Ëije su rijeËi oπtre, drske i naprasite? U njihovom æivotu djeluje ona
ista sebiËna ljubav, isto sebiËno popuπtanje svojim slabostima, isti temperament, iste nepromiπljene rijeËi koje se vide
u æivotu svjetovnih ljudi. Zapaæa se ista uvredljiva oholost,
isto popuπtanje uroenim sklonostima, ista izopaËenost karaktera, kao da im je istina potpuno nepoznata. Razlog je u
tome πto nisu obraÊeni! Oni nisu stavili u srce kvasac istine. On nema prilike obaviti svoj posao. Njihove naslijeene
i steËene sklonosti prema zlu nisu pokorene njegovoj preobraæavajuÊoj sili. U njihovom æivotu ne pokazuje se Kristova milost, oni ne vjeruju da On moæe preobraziti njihov
karakter.
“Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva rijeËju Kristovom.” (Rimljanima 10,17) Bibli-
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Slavit Êu te u Ëestitosti srca kad nauËim sudove pravde tvoje. Tvoja Êu pravila Ëuvati.” (Psalam
119,7.8)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
99
100
60
101
Isusove usporedbe
ja je veliko sredstvo za preobraæavanje karaktera. Krist je
molio: “Posveti ih istinom; tvoja je rijeË istina.” (Ivan 17,17)
Kad se prouËava i vrπi, Boæja rijeË utjeËe na srce obuzdavajuÊi svaku nesvetu osobinu. Sveti Duh dolazi nas uvjeriti
da smo greπni, i vjera koja se javlja u srcu djeluje silom
ljubavi prema Kristu, ËineÊi da tijelom, duhom i duπom
postajemo sliËni Njemu. I onda nas Bog moæe upotrijebiti
da ostvari svoju volju. Sila koja nam je dana djeluje iznutra
nagoneÊi nas da drugima objavimo istinu koja nam je objavljena.
Istine Boæje rijeËi zadovoljavaju Ëovjekovu veliku praktiËnu potrebu — da se njegova duπa vjerom obrati Bogu. Njezina uzviπena naËela ne smiju se smatrati previπe Ëistima i
svetima da bi se mogla primijeniti u svakidaπnjem æivotu.
To su istine koje doseæu do Neba i obuhvaÊaju vjeËnost, a
ipak se njihov æivotvorni utjecaj mora utkati u Ëovjekovo iskustvo. One trebaju proæeti sve πto je veliko i sve πto je neznatno u æivotu.
Kad Ëovjek primi u srce kvasac istine, on Êe promijeniti
njegove æelje, proËistiti misli, ublaæiti raspoloæenje. On Êe
mu oæiviti sposobnosti uma i energije duπe. PoveÊat Êe i njegovu sposobnost da osjeÊa i da voli.
Svijet ne shvaÊa Ëovjeka koji je proæet ovim naËelom.
SebiËni srebroljubac æivi samo zato da bi sebi osigurao
bogatstvo, Ëast i zadovoljstva ovoga svijeta. VjeËni svijet nikako se ne uklapa u njegove planove. Meutim, Kristovom
sljedbeniku to nije na prvom mjestu. On Êe radi Krista i
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Kako Êe mladiÊ Ëistim saËuvati put svoj? »uvajuÊi tvoje rijeËi. Svim srcem svojim tebe traæim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. U srce
pohranih rijeË tvoju, da protiv tebe ne sagrijeπim...
Razmiπljat Êu o naredbama tvojim i putove Êu tvoje razmatrat. Uæivat Êu u pravilima tvojim, rijeËi
tvojih neÊu zaboravit.” (Psalam 119,9-16)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu”
61
raditi i odricati se da bi mogao pripomoÊi u velikom djelu
spaπavanja duπa koje su bez Krista i bez nade u svijetu. Takvog
Ëovjeka svijet ne moæe shvatiti jer su njemu vjeËne stvarnosti stalno pred oËima. Kristova ljubav preuzela je svojom
otkupiteljskom snagom vlast u njegovom srcu. Ta ljubav
upravlja svakom njegovom pobudom, uzdiæe svojeg vlasnika
iznad svih pokvarenih utjecaja ovoga svijeta.
Boæja rijeË treba posveÊivati naπe druæenje sa svim pripadnicima ljudske obitelji. Kvasac istine neÊe poticati u nama duh suparniπtva, sebiËno Ëastoljublje, æelju za prvim mjestom. Istinska, nebeska ljubav nije ni sebiËna ni promjenjiva. Ona ne zavisi od ljudske hvale. Srce onoga koji prima
Boæju milost prepuno je ljubavi prema Bogu i prema onima
za koje je Krist umro. Njegovo sebiËno “ja” ne bori se da
bude priznato. On ne voli druge zato πto oni vole njega ili
zato πto mu ugaaju, zato πto cijene njegove zasluge, veÊ
zato πto su Kristovo otkupljeno vlasniπtvo. Ukoliko drugi njegove pobude, rijeËi ili postupke pogreπno shvate ili protumaËe, on se ne vrijea, veÊ nastavlja iÊi istim uravnoteæenim putem u æivotu. On je ljubazan i promiπljen, skroman
u gledanju na sebe, uvijek pun povjerenja u Boæju milost i
ljubav.
Apostol nas poziva: “VeÊ kao πto je svet onaj koji vas je
pozvao, postanite i sami sveti u svemu æivljenju, jer stoji
pisano: ‘Budite sveti jer sam ja svet!’” (1. Petrova 1,15.16)
Kristova milost treba upravljati naπim temperamentom i glasom. Njezino djelovanje oËitovat Êe se u pristojnosti i njeæ-
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Pokaæi mi, Jahve, stazu pravila tvojih, i ja Êu je
Ëuvati do kraja. PouËi me da se tvoga dræim Zakona, i Ëuvat Êu ga svim srcem. Uputi me stazom
svojih zapovijedi, jer ja u njoj uæivam... Ispuni
svom sluzi obeÊanje koje si onima dao πto te se
boje. Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.” (Psalam 119,33-39)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
102
62
Isusove usporedbe
noj brizi brata o bratu, u ljubaznim, ohrabrujuÊim rijeËima.
Aneli borave u takvom domu. Æivot diπe slatkim mirisom
koji se kao sveti tamjan uzdiæe Bogu. Ljubav se pokazuje
ljubaznoπÊu, njeænoπÊu, podnoπenjem i strpljivoπÊu.
I lice se mijenja. Krist koji boravi u srcu Ëini da lice
onoga koji Ga ljubi i dræi Njegove zapovijedi blista. Na njemu se odraæava istina. Otkriva se slatki nebeski mir. Obzir
prema drugima postaje uobiËajeni naËin ponaπanja, izraæava se ljubav uzviπenija od ljudske.
Kvasac istine izaziva promjenu u cjelokupnom ljudskom
biÊu; Ëini da neuglaeni postanu otmjeni, grubijani blagi, a
sebiËni velikoduπni. Njime se Ëisti poroËnost, pere se u Janjetovoj krvi. On svojom æivotodavnom silom dovodi u sklad s
boæanskim æivotom sve πto je povezano s umom, duπom i
snagom. Krist se proslavlja izvrsnoπÊu i savrπenstvom karaktera. Kad se dogode sve ove promjene, aneoski glasovi sjedinjuju se u ushiÊenoj pjesmi, a Bog i Krist raduju se duπama koje su oblikovane po ugledu na boæansku sliku.
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Tvoja rijeË nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. Kunem se i Ëvrsto odluËujem, i rijeË Êu
odræati: pravedne Êu tvoje slijedit odluke... SvjedoËanstva tvoja vjeËna su mi baπtina, ona su radost mome srcu. Prignuh srce da vrπi naredbe tvoje
uvijek i do kraja.” (Psalam 119,105-112)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
63
Skriveno blago
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,44.
“S kraljevstvom je nebeskim kao s blagom πto sakriveno leæi u polju. Kad ga netko pronae, sakrije ga te, pun
radosti, ode da proda sve πto ima i kupi ono polje.”
U stara vremena bilo je uobiËajeno da ljudi kriju svoje
blago u zemlji. Krae i pljaËke bile su Ëesta pojava. Kad god
je dolazilo do promjena u vrhu vlasti, oni koji su imali velike posjede bili su izloæeni visokim nametima. Osim toga,
zemlja se nalazila u stalnoj opasnosti od provale pljaËkaπkih vojski. I zato su bogataπi Ëuvali svoje bogatstvo skrivajuÊi ga, a zemlja se smatrala vrlo sigurnim skroviπtem. Meutim, Ëesto se mjesto skrivanja zaboravljalo; vlasnika je mogla zadesiti smrt, od njegovog blaga moglo ga je odvojiti zarobljeniπtvo ili izgnanstvo, i bogatstvo koje je uz toliko napora pokuπao saËuvati bilo je prepuπteno sretnom nalazniku.
U Kristovo vrijeme nije bilo neobiËno da se na nekoj zapuπtenoj zemlji otkrije stari novac ili ukrasi od srebra i zlata.
»ovjek uzme zemlju u najam da bi je obradio i dok volovi vuku plug, zakopano blago izie na svjetlo. Kad Ëovjek
otkrije riznicu, vidi da mu je sreÊa nadohvat. Vrativπi zlato
u skroviπte, odlazi kuÊi i prodaje sve πto ima da bi otkupio
njivu koja krije blago. Njegova obitelj i susjedi misle da se
ponaπa kao Ëovjek koji je izgubio razum. PromatrajuÊi polje, misle da ono nema nikakve stvarne vrijednosti. Ali Ëovjek zna πto radi; i kad polje postane njegovo, pretraæuje
svaki njegov dio da bi pronaπao blago koje je stekao.
Ova usporedba oslikava vrijednost nebeskog blaga i napore koji se moraju uloæiti da bi se ono osiguralo. Nalaznik
blaga u polju bio je spreman odreÊi se svega πto ima, spre(63)
103
104
64
Isusove usporedbe
man uloæiti neizmjeran napor da bi osigurao skriveno blago. SliËno tome, ni nalaznik nebeskog blaga neÊe smatrati
nijedan napor prevelikim i nijednu ærtvu preskupom da bi
stekao blago istine.
U ovoj usporedbi polje koje sadræi blago prikazuje Sveto pismo. Blago je Evanelje. Zemlja nije tako isprepletena
zlatnim æilama niti tako puna dragocjenosti kao πto je Boæja
rijeË.
Kako je skriveno
105
Za riznice Evanelja reËeno je da su skrivene. Oni koji
su mudri po svojoj procjeni, koji su napuhani nauËavanjima laæne filozofije, nisu sposobni shvatiti ljepotu, silu i tajnu plana otkupljenja. Mnogi imaju oËi, ali ne vide; imaju
uπi, ali ne Ëuju; imaju razum, ali ne prepoznaju skriveno
blago.
»ovjek moæe prijeÊi preko mjesta na kojemu je blago
skriveno. U krajnjoj nevolji moæe sjesti da se odmori u podnoæju drveta ne znajuÊi da se u njegovom korijenju krije bogatstvo. Tako je bilo sa Æidovima. Istina je kao zlatna riznica bila povjerena æidovskom narodu. Æidovski vjerski sustav, koji je dobio odobrenje Neba, bio je ustanovljen po
uputama samoga Krista. Velike istine otkupljenja bile su prikazane slikama i simbolima. A ipak, kada je Krist doπao, Æidovi nisu prepoznali Onoga na koga su upuÊivali svi simboli. U svojim su rukama imali Boæju rijeË; ali su predaje,
prenoπene s naraπtaja na naraπtaj, i ljudska tumaËenja Pisma
skrili njihovim oËima istinu kakva je u Isusu. Duhovno znaËenje svetih spisa bilo je zaboravljeno. Riznica svega znanja
leæala je otvorena pred njima, a oni to nisu znali.
Bog ne krije svoju istinu od ljudi. Svojim ponaπanjem
oni je sami skrivaju od sebe. Krist je æidovskom narodu dao
obilje dokaza da je Mesija; ali Njegov nauk zahtijevao je odluËujuÊu promjenu u njihovom æivotu. Vidjeli su da Êe, ukoliko prihvate Krista, morati odbaciti svoja omiljena naËela i
predaje, svoje sebiËne, bezboæne obiËaje. Traæilo se da prinesu ærtvu da bi mogli prihvatiti nepromjenjivu, vjeËnu istinu. Upravo zato nisu æeljeli prihvatiti ni najËvrπÊe dokaze
koje im je Bog davao da bi utvrdio njihovu vjeru u Krista.
Skriveno blago
65
Tvrdili su da vjeruju u starozavjetne spise, ali su odbijali
prihvatiti svjedoËenje tih spisa o Kristovom æivotu i karakteru. Plaπili su se osvjedoËenja da se ne bi morali obratiti i
tako biti natjerani da odbace svoja unaprijed stvorena miπljenja. Riznica Evanelja, Put, Istina i Æivot, bila je meu
njima, ali su oni odbacili najveÊi dar koji im je Nebo moglo ponuditi.
Moæemo Ëitati: “Ipak su mnogi i od Ëlanova Velikog vijeÊa
vjerovali u njega. Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali,
da ne budu izopÊeni iz sinagoge.” (Ivan 12,42) Bili su osvjedoËeni; vjerovali su da je Isus Boæji Sin; ali nije bilo u skladu s njihovim Ëastoljubivim planovima da Ga priznaju. Nisu
imali vjere koja bi im osigurala nebesko blago. Traæili su
zemaljska blaga.
I danas ljudi æeljno traæe zemaljska blaga. Njihove su misli
pune sebiËnih, Ëastoljubivih planova. Da bi stekli svjetovno
bogatstvo, Ëast ili moÊ, stavljaju miπljenje, predaju i zahtjeve ljudi iznad Boæjih zahtjeva. Za njih su riznice Njegove
rijeËi skrivene.
“Zemaljski Ëovjek ne prima ono πto dolazi od Duha Boæjega, jer je to za nj ludost. On to ne moæe ni upoznati, jer
se to mora uz pomoÊ Duha prosuivati.” (1. KorinÊanima 2,14)
“Ako li je zastrta naπa Radosna vijest, zastrta je onima
koji propadaju; onima kojima je bog ovoga svijeta posve
oslijepio nevjerniËku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne
Radosne vijesti Krista, koji je slika Boæja.” (2. KorinÊanima
4,3.4)
Vrijednost blaga
Spasitelj je shvatio da su ljudi obuzeti æeljom za stjecanjem dobitka i da su izgubili iz vida vjeËne stvarnosti. On
se potrudio da to popravi. Æelio je razbiti zasljepljujuÊu Ëaroliju koja im je paralizirala duπu. PodiæuÊi glas, uzviknuo
je: “©to koristi Ëovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj
æivot? ©to li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za svoj æivot?”
(Matej 16,26) On je ljudskom rodu predstavio plemenitiji svijet
koji je on izgubio iz vida i pomogao mu da sagleda vjeËne
stvarnosti. On je ljude poveo do praga beskraja, obasjanog
neopisivom Boæjom slavom, i tamo im pokazao blago.
106
66
107
Isusove usporedbe
Vrijednost tog blaga mnogo je veÊa od zlata i srebra.
Bogatstva zemaljskih rudnika ne mogu se s njime usporediti.
Bezdan govori: “U meni je nema!”
a more: “Ne nalazi se kod mene!”
Zlatom se Ëistim kupiti ne moæe,
ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
ne mjeri se ona zlatom ofirskim,
ni oniksom skupim pa ni safirom.
Sa zlatom, staklom ne poreuje se,
Nit se daje za sud od suha zlata.
»emu spominjat prozirac, koralje,
Bolje je steÊi Mudrost no biserje.
Job 28,14-18
108
To je blago koje se nalazi u Svetom pismu. Biblija je
veliki Boæji udæbenik, Njegov veliki odgojitelj. Temelji svake istinske znanosti sadræani su u Bibliji. Svaka grana znanja moæe se upoznati prouËavanjem Boæje rijeËi. A iznad svega, ona sadræi znanost nad znanostima, nauk o spasenju. Biblija je rudnik nedokuËivog Kristovog bogatstva.
Istinska naobrazba stjeËe se prouËavanjem Boæje rijeËi
i posluπnoπÊu njezinim savjetima. Ali kad se Boæja rijeË potiskuje u stranu i zamjenjuje knjigama koje ne vode k Bogu
i nebeskom kraljevstvu, steËena naobrazba samo izopaËuje
istinu o Bogu.
Priroda krije prekrasne istine. Zemlja, more i nebo sadræe
mnogobrojne istine i trebaju postati naπi uËitelji. Priroda
podiæe svoj glas u poukama nebeske mudrosti i vjeËne istine.
Ali greπni Ëovjek ne æeli razumjeti. Grijeh je pomraËio njegov vid, i on sam nije sposoban protumaËiti prirodu ukoliko
je ne uzdigne iznad Boga. Pravilne pouke ne mogu utjecati
na um onih koji odbacuju Boæju rijeË. Oni su tako izopaËili
pouke prirode da ona njihove misli udaljava od Stvoritelja.
Mnogi zamiπljaju da je Ëovjekova mudrost daleko viπa
od mudrosti boæanskog UËitelja, a boæanski udæbenik proglaπavaju staromodnim, pohabanim i nezanimljivim. Meutim, oni koje je oæivio Sveti Duh ne misle tako. Oni vide
neprocjenjivo blago i spremni su prodati sve πto imaju da
bi kupili njivu koja ga krije. Umjesto knjiga koje sadræe pret-
Skriveno blago
67
postavke navodno velikih pisaca, oni biraju RijeË Onoga koji
je najveÊi Autor i najveÊi UËitelj kojega je svijet ikada upoznao, koji je dao svoj æivot za nas da bismo preko Njega
stekli vjeËni æivot.
Posljedice zanemarivanja blaga
Sotona djeluje na ljudski um navodeÊi ljude da pomisle
kako se i bez Boga moæe steÊi neko Ëudesno znanje. Prijevarom je naveo Adama i Evu da posumnjaju u Boæju rijeË i da
je nadomjeste teorijom koja ih je navela na neposluπnost.
Njegove lukavπtine i danas Ëine ono isto πto su nekada Ëinile u Edenu. UËitelji koji mijeπaju misli nevjerniËkih autora
dok poduËavaju, usauju u um mladih misli koje Êe ih navesti da izgube povjerenje u Boga i da krπe Njegov zakon.
Oni sigurno nisu svjesni πto Ëine. Svakako ne znaju kakve
Êe biti posljedice njihovog djela.
UËenik moæe zavrπiti sve razrede danaπnjih srednjih i visokih πkola. Sve svoje snage moæe posvetiti stjecanju znanja. Ali ako nema znanja o Bogu, ako nije posluπan zakonima koji upravljaju njegovim biÊem, on Êe uniπtiti samoga
sebe. Uz pomoÊ svojih loπih navika izgubit Êe samopoπtovanje, izgubit Êe vlast nad sobom. NeÊe moÊi pravilno prosuivati o pitanjima koja ga se najviπe tiËu. Postat Êe nesmotren i nerazuman u pristupu svojem umu i tijelu. Loπim navikama naËinit Êe od sebe ruπevinu. SreÊu neÊe postiÊi jer je
propuπtanjem da njeguje neporoËna, zdrava naËela stavio samoga sebe pod vlast navika koje mu uniπtavaju mir. Godine
koje je proveo naporno se trudeÊi da stekne obrazovanje
bit Êe izgubljene, jer je uniπtio samoga sebe. Zloupotrijebio
je svoje tjelesne i umne sposobnosti i od hrama njegovog
tijela ostala je ruπevina. Uniπten je za ovaj æivot i za æivot
koji Êe doÊi. StjeËuÊi zemaljsko znanje, pomislio je da je
stekao blago, ali odbacujuÊi Bibliju, ærtvovao je blago vrednije od svega.
Potraga za blagom
Boæja rijeË treba biti predmet naπeg istraæivanja. I svoju djecu trebamo poduËavati istinama koje ona sadræi. Ona
109
68
110
111
Isusove usporedbe
je neiscrpno blago; ali ljudi ne nalaze to blago zato πto ga
ne traæe dok se nalazi u njihovom dohvatu. Vrlo je mnogo
onih koji se zadovoljavaju pretpostavkama o istini. Zadovoljni su povrπnim radom, sigurni da imaju sve πto je vaæno. Tue izreke smatraju istinom jer su previπe lijeni da uloæe
marljiv, ozbiljan napor koji je u Bibliji prikazan kao traæenje skrivenog blaga. Meutim, ljudski zakljuËci nisu samo
nepouzdani, veÊ su i opasni jer Ëovjeka stavljaju na Boæje
mjesto; miπljenje ljudi stavljaju na mjesto na kojemu bi se
moralo nalaziti: “RijeË je Jahvina.”
Krist je istina. Njegove rijeËi su istina i imaju dublje znaËenje nego πto na prvi pogled izgleda. Sve Kristove izreke
imaju daleko veÊu vrijednost nego πto se to u prvi mah Ëini.
Umovi oæivljeni silom Svetoga Duha prepoznat Êe vrijednost
tih izreka. Prepoznat Êe skupocjene dragulje istine, iako se
moæda radi o zakopanom blagu.
Ljudske teorije i mudrovanje nikada neÊe dovesti do boljeg
razumijevanja Boæje rijeËi. Oni koji misle da razumiju filozofiju, tvrde da su njihova objaπnjenja prijeko potrebna da
bi se otkljuËale riznice znanja i da bi se krivovjerju zatvorio put u Crkvu. Meutim, upravo su ta objaπnjenja unijela
laæne teorije i krivovjerja. Ljudi su ulagali oËajniËke napore
da objasne biblijske tekstove koje su proglasili nerazumljivima; ali se previπe Ëesto dogaalo da su svojim naporima samo
zamrsili ono πto su htjeli razjasniti.
SveÊenici i farizeji mislili su da su kao uËitelji uËinili
veliko djelo kad su Boæjoj rijeËi nametnuli svoja tumaËenja,
ali im je Krist rekao: “Zar niste u zabludi zbog toga πto ne
poznajete ni Pisma ni moÊi Boæje?” (Marko 12,24) Optuæio
ih je: “Uzaludno je bogoπtovlje koje mi iskazuje. I πto nauËava, to su zapovijedi ljudske.” (Marko 7,7) Iako su kao uËitelji objaπnjavali Boæja proroËanstva, iako se pretpostavljalo
da razumiju Njegovu rijeË, oni je nisu izvrπavali. Sotona je
zaslijepio njihove oËi da ne vide njezino pravo znaËenje.
Tim se poslom u naπe vrijeme bave mnogi. Mnoge Crkve
su krive za taj grijeh. Postoji opasnost, velika opasnost, da
danaπnji navodni mudraci ponove pogreπku nekadaπnjih
æidovskih uËitelja. Oni pogreπno tumaËe Boæja proroËanstva
i svojim pogreπnim shvaÊanjem boæanske istine dovode duπe u zabunu i obavijaju ih velom tame.
Skriveno blago
69
Sveto pismo se ne smije Ëitati uz mutno svjetlo predaja
i ljudskog mudrovanja. Obasjavati Sunce svijeÊom bilo bi isto
kao pokuπavati da objasnimo Bibliju uz pomoÊ ljudskih predaja ili ljudskih zamisli. Boæjoj svetoj rijeËi nije potrebno
svjetlucanje zemaljske svjetiljke da bi njezine krasote postale
vidljive. Ona je svjetlost sama po sebi — otkrivena Boæja slava,
i pokraj nje svako drugo svjetlo postaje blijedo.
Ali ona se mora ozbiljno istraæivati i duboko prouËavati. Oπtro, jasno shvaÊanje istine nikada neÊe biti dano kao
nagrada za lijenost. Nikakav zemaljski blagoslov ne moæe se
dobiti bez strpljivosti, ozbiljnog i ustrajnog napora. Ako æele
postiÊi uspjeh u poslovima, ljudi moraju imati volju za rad
i vjeru da Êe postiÊi rezultate. Ni mi ne moæemo oËekivati
da Êemo steÊi duhovno znanje bez ozbiljnih napora. Oni koji
æele naÊi riznice istine, moraju kopati kao πto rudar kopa
da bi otkrio blago skriveno u zemlji. Nikakav poloviËan, ravnoduπan posao neÊe postiÊi uspjeh. Bitno je da i mladi i
stari ne samo Ëitaju Boæju rijeË, veÊ da je prouËavaju ozbiljno i cijelim srcem moleÊi se i traæeÊi istinu kao skriveno
blago. Oni koji to Ëine bit Êe nagraeni, jer Êe im sam Krist
produbiti razumijevanje.
Naπe spasenje zavisi od poznavanja istine koja je sadræana
u Bibliji. Boæja volja je da ga steknemo. ProuËavajte, o prouËavajte dragocjenu Bibliju s gladnim srcem! Istraæujte Boæju
rijeË kao πto rudar pretraæuje zemlju da pronae zlatnu æilu. Nikada ne odustajte od istraæivanja sve dok ne utvrdite
svoj odnos s Bogom, dok ne otkrijete Njegovu volju za vas!
Krist izjavljuje: “I πto god zamolite u moje ime, uËinit Êu,
da se proslavi Otac u Sinu. Ma πto me zamolili u moje ime,
ja Êu to uËiniti.” (Ivan 14,13.14)
Poboæni i sposobni ljudi bacaju pogled na vjeËne stvarnosti, ali ih Ëesto ne mogu razumjeti jer ono πto je vidljivo
zasjenjuje slavu nevidljivoga. Onaj koji æeli biti uspjeπan u
traganju za skrivenim blagom, mora se uzdiÊi iznad onoga
πto je na svijetu, teæiti za neËim πto je daleko uzviπenije.
Njegove sklonosti i sve sposobnosti moraju biti posveÊene
traganju.
Neposluπnost je zatvorila vrata beskrajnim koliËinama
znanja koje se moglo steÊi iz Biblije. Razumjeti zapravo znaËi
biti posluπan Boæjim zapovijedima. Biblija se ne smije prila-
112
70
113
Isusove usporedbe
goavati predrasudama i sumnjiËavostima ljudi. Nju mogu
razumjeti samo oni koji ponizno traæe istinu da bi je mogli
posluπati.
Pitaπ li se: ©to trebam Ëiniti da se spasim? Prije poËetka
istraæivanja moraπ odloæiti svoja unaprijed stvorena glediπta,
svoje naslijeene ili steËene zamisli. Ako istraæujeπ Bibliju
da bi obranio svoja miπljenja, nikada neÊeπ dosegnuti istinu. Istraæuj da spoznaπ πto kaæe Gospodin. I dok pretraæujeπ,
ako se osvjedoËiπ, ako uvidiπ da tvoja omiljena miπljenja nisu u skladu s istinom, nemoj pogreπno tumaËiti istinu da bi
je prilagodio svojem vjerovanju, veÊ prihvati svjetlo koje si
dobio. Otvori svoj um i svoje srce da sagledaπ Ëudesne istine
Boæje rijeËi.
Prosvijetljeni um koji je sposoban prepoznati i cijeniti
nebesko blago izraæava vjeru u Krista kao Otkupitelja svijeta. Ova je vjera neodvojiva od pokajanja i preobraæenja
karaktera. Imati vjeru znaËi naÊi i prihvatiti blago Evanelja sa svim obvezama koje ono nameÊe.
“Zaista, zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne
moæe vidjeti kraljevstva Boæjega.” (Ivan 3,3) On moæe nagaati i zamiπljati, ali bez oËiju vjere ne moæe vidjeti blago.
Krist je dao svoj æivot da bi nam osigurao to neprocjenjivo
blago; ali bez obnove vjerom u Njegovu krv nema oprosta
grijeha, nema blaga nijednoj duπi koja propada.
Nama je potrebno prosvjetljenje Svetim Duhom da bismo prepoznali istine u Boæjoj rijeËi. Prekrasna djela u svijetu prirode ne mogu se vidjeti sve dok ih Sunce, rastjerujuÊi tamu, ne obasja svojom svjetloπÊu. Tako se i blaga Boæje
rijeËi ne mogu procijeniti sve dok ih Sunce pravednosti ne
otkrije svojim blistavim zrakama.
Sveti Duh, kojeg je dobra volja beskrajne ljubavi poslala s Neba, uzima nebeske Ëinjenice i objavljuje ih svakoj duπi
koja gaji bezuvjetnu vjeru u Krista. Njegovom se silom æivotodavne istine od kojih zavisi spasenje duπe urezuju u um,
i put æivota postaje tako jasan da nitko ne moæe skrenuti.
Dok prouËavamo Bibliju, trebamo se moliti da svjetlo Boæjega Svetoga Duha obasja rijeË kako bismo mogli vidjeti i
ocijeniti njezina blaga.
Skriveno blago
71
Nagrada istraæivaËima
Neka nitko ne pomisli da viπe nema znanja koje bi mogao steÊi. Dubina ljudskog uma moæe se izmjeriti; djela ljudskih autora mogu se nadvisiti; ali ni najviπi, najdublji i najπiri uzlet maπte ne moæe naÊi Boga. Iza granice onoga πto
mi moæemo shvatiti prostire se beskraj. Mi vidimo jedino
svjetlucanje boæanske slave, poËetke beskrajnog znanja i
mudrosti; mi radimo, ako se tako moæe reÊi, tek na povrπini rudnika, kojemu se bogata zlatna æila krije u dubini da
nagradi onoga koji bude duboko kopao da je nae. Rov se
mora iskopavati sve dublje i dublje, sve dok ne dopre do
veliËanstvenog blaga. ZahvaljujuÊi pravoj vjeri, boæansko znanje postat Êe ljudsko znanje.
Nitko ne moæe pretraæivati Bibliju u Kristovom Duhu i
ostati bez nagrade. Kada Ëovjek kao malo dijete bude spreman primiti pouku, kad se potpuno pokori Bogu, u Njegovoj Êe rijeËi naÊi istinu. Kad bi ljudi bili posluπni, razumjeli
bi plan Boæje vladavine. Nebeski svijet otvorio bi im za istraæivanje svoje prostore milosti i slave. Ljudska biÊa bila bi
potpuno drugaËija nego πto su sada jer bi se oplemenila istraæivanjem rudnika istine. Tajna otkupljenja, Kristovo utjelovljenje i Njegova posredniËka ærtva ne bi bili nejasni naπem
umu kao sada. Ne samo da bismo ih daleko bolje razumjeli,
veÊ bismo ih i daleko viπe cijenili.
U svojoj molitvi Ocu Krist je svijetu pruæio pouku koja
Êe se Ëovjeku urezati u um i duπu. Rekao je: “A ovo je vjeËni
æivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si
poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) To je pravo obrazovanje.
Ono daje silu. PraktiËno poznavanje Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, preobraæava Ëovjeka po ugledu na boæansku
sliku. To omoguÊuje Ëovjeku da zavlada sobom, da svaki nagon i svaku strast niæe naravi pokori vlasti viπih snaga uma.
To znanje Ëini onoga koji ga ima Boæjim sinom i baπtinikom Neba. Ono ga dovodi u zajedniπtvo s umom Najviπega
i otvara mu bogate riznice svemira.
To je znanje koje se stjeËe istraæivanjem Boæje rijeËi. To
blago moæe pronaÊi svaka duπa koja je spremna odreÊi se
svega da bi ga stekla.
114
72
Isusove usporedbe
“Jest, ako prizoveπ razum i zavapiπ za razborom; ako ga
potraæiπ kao srebro i tragaπ za njim kao za skrivenim blagom — tada Êeπ shvatiti strah Gospodnji i naÊi Êeπ Boæje
znanje.” (Izreke 2,3-5)
73
Dragocjeno zrno bisera
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,45.46.
Blagoslove otkupiteljske ljubavi naπ Spasitelj je usporedio s dragocjenim zrnom bisera. On je svoju pouku zaodjenuo u usporedbu o trgovcu koji traæi skupocjene bisere, koji
“kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve πto
ima i kupi ga”. Sam Krist je biser velike vrijednosti. On je
odsjaj OËeve slave i otisak Njegovog biÊa. Slava boæanskih
osobina odraæava se u Njegovom karakteru. Svaka stranica
Svetoga pisma blista Njegovom svjetloπÊu. Kristova pravednost kao Ëisti, bijeli biser nema nedostatka, nema mrlje. Nikakvo ljudsko djelo ne moæe usavrπiti veliki i dragocjeni Boæji
dar jer je On bez mane. U Kristu “se nalazi sakriveno sve
blago mudrosti i znanja” (Koloπanima 2,3). On nam je postao
“mudrost od Boga, pravednost, posveÊenje i otkupljenje” (1.
KorinÊanima 1,30). Sve πto moæe zadovoljiti potrebe i Ëeænje ljudske duπe, u ovom svijetu i u svijetu koji Êe doÊi,
nalazi se u Kristu. Naπ Otkupitelj je biser, tako dragocjen
da se u usporedbi s Njim sve ostalo moæe smatrati gubitkom.
Krist “k svojima doe, ali ga njegovi ne primiπe” (Ivan
1,11). Boæja svjetlost zasjala je u tami ovoga svijeta i “tama
ga ne obuze” (Ivan 1,5). Ali nisu svi ostali ravnoduπni prema ovom nebeskom daru. Trgovac iz ove usporedbe prikazuje skupinu koja iskreno Ëezne za istinom. U raznim narodima bilo je iskrenih i razumnih ljudi koji su u literaturi,
znanosti i religijama poganskog svijeta traæili ono πto bi mogli
prigrliti kao blago svoje duπe. I meu Æidovima je bilo onih
koji su traæili ono πto im je nedostajalo. Nezadovoljni praznom poboænoπÊu, Ëeznuli su za onim πto bi bilo duhovno i
(73)
115
116
74
117
Isusove usporedbe
uzviπeno. UËenici koje je Krist izabrao pripadali su ovoj drugoj
skupini, dok su Kornelije i Etiopljanin pripadali prvoj. Oni
su ne samo Ëeznuli za nebeskim svjetlom, veÊ su se i molili
da ga prime; i kada im se Krist objavio, radosno su Ga primili.
U ovoj usporedbi zrno bisera nije prikazano kao dar.
Trgovac ga je kupio dajuÊi za njega sve πto je imao. Mnogi
traæe znaËenje ove zagonetke buduÊi da je Krist u Bibliji prikazan kao dar. On i jest dar, ali samo onima koji Mu daju
sebe, duπu, tijelo i duh, bez ograniËenja. Mi moramo sebe
predati Kristu, æivjeti æivotom dragovoljne posluπnosti svim
Njegovim zahtjevima. Sve πto jesmo, sve sposobnosti i svi
talenti koje imamo, sve pripada Gospodinu i treba biti posveÊeno Njegovoj sluæbi. Kada tako sebe potpuno predamo
Njemu, Krist se sa svim blagom Neba daje nama. Mi dobivamo
zrno bisera neprocjenjive vrijednosti.
Spasenje je dar, a ipak se mora kupovati i prodavati.
Na træiπtu kojim upravlja boæanska milost dragocjeno zrno
bisera je prikazano kao vrijednost koja se kupuje bez novca
i bez cijene. Na tom træiπtu svi mogu nabaviti nebeska dobra. Riznica dragulja istine otvorena je svima. Gospodin izjavljuje: “Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne
moæe zatvoriti.” Nikakav maË ne Ëuva prolaz kroz ta vrata.
Glasovi iznutra i na vratima govore: Doi! Spasiteljev glas
ozbiljno i s ljubavlju nas poziva: “Savjetujem ti da od mene
kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ.” (Otkrivenje
3,8.18)
Kristovo Evanelje je blagoslov koji svi mogu imati. Najsiromaπniji su kao i najbogatiji sposobni da kupe spasenje;
jer nikakva koliËina zemaljskih dobara ne moæe ga platiti.
Ono se stjeËe dragovoljnom posluπnoπÊu, predajuÊi sebe Kristu, postajuÊi Njegovo otkupljeno vlasniπtvo. Obrazovanje,
Ëak i ono najviπeg stupnja, ne moæe samo po sebi pribliæiti
Ëovjeka Bogu. Farizeji su uæivali sve zemaljske i duhovne
prednosti i govorili, puni hvalisave oholosti: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba” — a ipak su bili
“nesretni, i bijedni, i siromaπni, i slijepi, i goli” (Otkrivenje
3,17). Krist im je ponudio zrno bisera velike vrijednosti, ali
su ga oni prezrivo odbili pa im je rekao: “Zaista, kaæem vam,
carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvo nebesko.” (Matej 21,31)
Dragocjeno zrno bisera
75
Mi ne moæemo zaraditi spasenje, ali ga moramo traæiti
onoliko æeljno i ustrajno kao da se moramo odreÊi svega na
svijetu da bismo ga dobili.
Moramo traæiti zrno bisera velike vrijednosti, ali ne na
svjetovnom træiπtu ili na svjetovan naËin. Cijena koju moramo platiti nije izraæena zlatom i srebrom, jer biser pripada
Bogu. Odbacimo pomisao da nam svjetovne ili duhovne prednosti mogu priskrbiti spasenje. Bog traæi naπu dragovoljnu
posluπnost. On zahtijeva da se odreknemo svojih grijeha. Krist
izjavljuje: “Pobjedniku Êu dati da sjedne sa mnom na mome
prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim ocem
na njegovu prijestolju.” (Otkrivenje 3,21)
Ima nekih koji naizgled stalno traæe nebesko zrno bisera, ali se nisu potpuno odrekli svojih zlih navika. Oni ne
umiru sebi da bi Krist mogao u njima æivjeti. I zato ne nalaze svoje dragocjeno zrno bisera. Oni joπ nisu svladali nesveto Ëastoljublje i svoju sklonost prema svjetovnim privlaËnostima. Oni nisu uzeli na sebe svoj kriæ niti su poπli za
Kristom putem samoodricanja i ærtvovanja. Skoro krπÊani, a
ipak ne potpuno krπÊani, oni su naizgled vrlo blizu nebeskom kraljevstvu, ali ne uspijevaju u njega uÊi. Spaπen skoro,
ali ne i potpuno, znaËi biti ne skoro, veÊ potpuno izgubljen.
Usporedba o trgovcu koji traæi skupocjeni biser ima dvostruko znaËenje: ona se ne odnosi samo na ljude koji traæe
nebesko kraljevstvo, veÊ i na Krista koji traæi svoje izgubljeno naslijee. Krist, nebeski trgovac koji traæi skupocjeni
biser, vidio je u izgubljenom ËovjeËanstvu biser velike vrijednosti. U Ëovjeku, uprljanom i uniπtenom grijehom, vidio
je moguÊnost otkupljenja. Srca koja su bila popriπte bitke
sa Sotonom i koja su bila izbavljena silom ljubavi, mnogo
su dragocjenija Spasitelju od onih koja nikada nisu pala. Bog
nije gledao na ËovjeËanstvo kao na buntovno i bezvrijedno
mnoπtvo; On ga je gledao Kristovim oËima i vidio πto ono
moæe postati silom Njegove otkupiteljske ljubavi. On je prikupio sva bogatstva cijelog svemira i dao ih da kupi biser. I
Isus, kad ga je pronaπao, stavlja ga u svoju krunu. “Kao drago
kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj.” (Zaharija
9,16) “Moji Êe biti, moja steËevina — govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit Êu im milostiv.” (Malahija
3,17)
118
76
119
120
121
Isusove usporedbe
Meutim, Krist kao dragocjeno zrno bisera, i naπa prednost da steknemo to nebesko blago, trebaju biti tema kojom Êemo se najviπe baviti. Upravo Sveti Duh otkriva ljudima dragocjenost tog dobrog zrna bisera. Vrijeme sile Svetoga Duha je vrijeme kad se u posebnom smislu ovaj nebeski dar traæi i nalazi. U Kristovo doba mnogi su Ëuli Evanelje, ali je njihov um bio pomraËen laænim naukom i zato
u UËitelju iz Galileje nisu prepoznali Boæjeg Izaslanika. Ali
nakon Kristovog uznesenja, Njegovo stupanje na prijestolje
Njegovog posredniËkog kraljevstva bilo je objavljeno izlijevanjem Svetoga Duha. Na Pedesetnicu se Sveti Duh spustio
na ljude. Kristovi svjedoci objavljivali su silu uskrslog Spasitelja. Nebesko svjetlo je prodrlo u pomraËeni um onih koje
su prevarili Kristovi neprijatelji. Oni su Ga sada vidjeli na
uzviπenom poloæaju kao “Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha” (Djela 5,31). Vidjeli su
Ga okruæenog nebeskom slavom, s beskrajnim blagom u svojim rukama, blagom koje dijeli onima koji su se odvratili
od svoje pobune. Kad su apostoli objavili slavu Jedinoroenoga od Oca, obratilo se tri tisuÊe duπa. Pomogli su im da
sebe vide kakvi jesu, greπni i pokvareni, a Krista kao svojeg
prijatelja i Otkupitelja. Krist je bio uzdignut, Krist je bio
proslavljen silom Svetoga Duha koja se spustila na ljude.
Vjerom su Ga ti vjernici sagledali kao Onoga koji je podnio
poniæenje, patnje i smrt da oni ne propadnu, veÊ da dobiju
vjeËni æivot. ObjavljujuÊi im Krista, Sveti Duh im je pomogao da shvate Njegovu silu i veliËanstvo i oni su ispruæili
ruke k Njemu govoreÊi: “Vjerujem!”
Poslije toga je Radosna vijest o uskrslom Spasitelju bila
odnesena sve do krajnjih granica nastanjenoga svijeta. Crkva je gledala kako joj obraÊenici pristiæu sa svih strana. Vjernici su se nanovo obraÊali. Greπnici su se sjedinjavali s krπÊanima u traæenju zrna bisera velike vrijednosti. Ispunilo se
proroËanstvo: “Najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kao
David, a dom Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao Aneo Jahvin pred njima.” (Zaharija 12,8) Svaki krπÊanin prepoznao
je u svojem bratu boæansku sliku velikoduπnosti i ljubavi.
Jedan cilj je prevladavao. Jedna tema je obuhvaÊala sve ostale.
Sva srca su kucala jednoduπno. Jedina æelja svih vjernika bila
je da Kristov lik prikaæu u svojem karakteru i da rade na
Dragocjeno zrno bisera
77
πirenju Njegovog kraljevstva. “Mnoπtvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duπa... Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili
za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad
njima svima.” (Djela 4,32.33) “A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu.” (Djela 2,47) Kristov Duh
je pokretao sve u zajednici jer su naπli zrno bisera velike
vrijednosti.
Ovi prizori ponovit Êe se s joπ veÊom silom. Izlijevanje
Svetoga Duha na Pedesetnicu bilo je rana kiπa, ali Êe kasna
kiπa biti mnogo obilnija. Sveti Duh oËekuje da Ga zatraæimo i primimo. Krist se ponovo mora objaviti u svojoj punini silom Svetoga Duha. Ljudi Êe prepoznati vrijednost dragocjenog zrna bisera i reÊi zajedno s apostolom Pavlom: “Ali
sve to πto mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni svoju
vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga
Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,7.8)
78
Isusove usporedbe
Mreæa
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,47-50.
122
123
“Nadalje: kraljevstvo je nebesko sliËno velikoj mreæi koja
se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni,
ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u
posude, a rave izbace. Tako Êe biti i na svrπetku svijeta.
IziÊi Êe aneli, odijelit Êe zle od pravednika te Êe ih baciti
u ognjenu peÊ, gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba.”
Bacanje mreæe je propovijedanje Evanelja. Tako se i
dobri i zli prikupljaju u Crkvu. Kad navjeπÊivanje Evanelja
bude dovrπeno, sud Êe obaviti djelo razdvajanja. Krist je znao
da Êe prisutnost laæne braÊe u Crkvi uËiniti da se ruæno govori o putu istine. Svijet Êe ogovarati Evanelje zbog nedosljednog æivota onih koji ga ispovijedaju. »ak i krπÊani mogu posrnuti kad vide da se mnogi koji nose Kristovo ime
ne pokoravaju sili Svetoga Duha. BuduÊi da se ti greπnici
nalaze u Crkvi, ljudi su u opasnosti da pomisle da Bog opravdava njihove grijehe. Upravo zato Krist podiæe veo s buduÊnosti i poziva sve da shvate da karakter, a ne poloæaj, odluËuje o Ëovjekovoj sudbini.
I usporedba o ljulju i ova o mreæi jasno govore da nikada neÊe doÊi vrijeme da se svi bezakonici obrate Bogu. Pπenica i ljulj trebaju rasti zajedno do æetve. I dobre i loπe ribe
zajedno se izvlaËe na obalu i ostaju zajedno sve do konaËnog razdvajanja.
Obje usporedbe takoer pokazuju da nakon suda neÊe
biti novog vremena milosti. Kad se propovijedanje Evanelja dovrπi, smjesta Êe doÊi do razdvajanja dobrih i zlih, i sudbina obje skupine bit Êe time zauvijek odluËena.
Bog ne æeli niËije uniπtenje. “Æivota mi moga — rijeË je
Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezboænikove, nego da
(78)
Mreæa
79
se odvrati od zloga puta svojega i da æivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zaπto da umrete, dome
Izraelov!” (Ezekiel 33,11) Tijekom cijelog vremena milosti
Boæji Duh je pozivao ljude da prihvate dar æivota. Samo oni
koji odbiju Njegove pozive bit Êe ostavljeni da propadnu.
Bog je objavio da grijeh mora biti uniπten kao zlo opasno
za cijeli svemir. Oni koji prionu uz grijeh bit Êe uniπteni
prilikom njegovog uniπtenja.
80
Isusove usporedbe
Novo i staro
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,51.52.
124
125
PouËavajuÊi narod, Isus je i svoje uËenike pripremao za
njihovo buduÊe djelo. U svim Njegovim poukama krili su
se i savjeti namijenjeni njima. Poπto je ispriËao usporedbu
o mreæi, upitao ih je: “Jeste li ovo sve razumjeli?” “Da”, odgovorili su. Zatim im je u drugoj usporedbi objasnio kakvu
odgovornost imaju prema istini koju su primili. Rekao im
je: “Zato je svaki knjiæevnik koji je postao uËenikom kraljevstva nebeskoga nalik na domaÊina koji iz svoje riznice
vadi novo i staro.”
Blago koje je stekao, domaÊin nije zadræao za sebe. Iznio ga je da bi ga predao drugima. Blago se ulaganjem poveÊava. DomaÊin je imao na raspolaganju nove i stare dragocjenosti. U skladu s tim, i Krist kaæe da se istina koju je
povjerio svojim uËenicima mora objaviti svijetu. Kad se znanje
istine bude πirilo, ono Êe se poveÊavati.
Svi koji evaneosku poruku prime u srce, æele je objaviti drugima. Kristova ljubav, roena na Nebu, mora se pokazati. Oni koji su se odjenuli u Krista, prenosit Êe to svoje
iskustvo prateÊi korak po korak putove kojima ih je vodio
Sveti Duh — svoju glad i æe da upoznaju Boga i Isusa Krista, kojega je On poslao, rezultate svojih istraæivanja Pisma,
svoje molitve, svoju duπevnu borbu i rijeËi koje im je Krist
uputio: “Oproπteni su ti grijesi!” Ne bi bilo prirodno da itko krije takva iskustva, pa to ne Ëine ni oni kojima je srce
ispunjeno Kristovom ljubavlju. Njihova æelja da i drugi steknu
te iste blagoslove u skladu je s veliËinom istine koju im je
Gospodin povjerio. I dok budu objavljivali bogate riznice
blaga Boæje milosti, dobivat Êe sve viπe i viπe Kristove milosti.
(80)
Novo i staro
81
Dobit Êe i srce maloga djeteta s njegovom jednostavnoπÊu i
neograniËenom posluπnoπÊu. Njihove duπe Ëeznut Êe za svetoπÊu i otkrivat Êe im se sve viπe i viπe blaga istine i milosti da bi ga prenijeli svijetu.
Velika riznica istine je Boæja rijeË — pisana RijeË, knjiga prirode i knjiga iskustava o Boæjem postupanju prema
ljudskom æivotu. To su riznice iz kojih trebaju crpsti Kristovi suradnici. U svojoj potrazi za istinom trebaju se osloniti na Boga, a ne na ljudske izvore, ne na velike ljude Ëija
je mudrost ludost pred Bogom. Preko kanala koje Êe sam
izabrati, Bog Êe znanje o sebi prenijeti svakomu tko Ga traæi.
Kad bi Kristovi sljedbenici vjerovali Njegovoj rijeËi i
provodili je u æivot, ne bi bilo znanja u svijetu prirode koje
oni ne bi mogli shvatiti i ocijeniti. I to je jedini naËin da se
istina prenese drugima. Prirodne znanosti su riznica iz koje
svaki uËenik u Kristovoj πkoli treba crpsti znanje. Dok budemo razmiπljali o ljepotama prirode, dok budemo prouËavali pouke koje nam ona pruæa preko obraivanja zemlje,
rasta drveÊa, preko svih Ëuda na zemlji, u moru i zraku,
mi Êemo istinu shvatiti na potpuno novi naËin. I tajne povezane s Boæjim postupanjem prema ljudima, dubina Njegove mudrosti i sudova koji se vide u æivotu Ëovjeka — sve
Êe se to pokazati kao riznica bogato napunjena blagom.
Meutim, znanje o Bogu upravo je u pisanoj RijeËi najjasnije objavljeno greπnom Ëovjeku. To je riznica nedokuËivoga Kristovog bogatstva.
Boæja rijeË obuhvaÊa knjige Staroga kao i Novog zavjeta. Jedno nije potpuno bez drugoga. Krist je objavio da su
istine Starog zavjeta isto tako dragocjene kao i istine Novog.
Krist je bio isto toliko Otkupitelj Ëovjeka u poËetku povijesti svijeta kao πto je sada. Prije nego πto je svoju boæansku
narav odjenuo u Ëovjekovu i doπao na ovaj svijet, evaneoska
poruka je bila objavljena Adamu, ©etu, Henoku, Metuπalahu i Noi. Ovu su vijest objavljivali Abraham u Kanaanu i
Lot u Sodomi, a vjerni glasnici iz naraπtaja u naraπtaj najavljivali su dolazak ObeÊanoga. Obrede hebrejskoga vjerskog
sustava ustanovio je sam Krist. On je bio temelj njihovog
sustava prinoπenja ærtava, veliko ispunjenje svih njihovih
vjerskih obreda. Krv, prolijevana kad su bile prinoπene ær-
126
82
127
Isusove usporedbe
tve, ukazivala je na Ærtvu Boæjeg Janjeta. Sve simboliËke ærtve ispunile su se u Njemu.
Krist, kao πto se pokazao patrijarsima, kao πto je simboliËki prikazivan u obredima prinoπenja ærtava, opisan u
zakonu i objavljen u proroËkim spisima, predstavlja bogatstvo Starog zavjeta. Krist u svojem æivotu, svojoj smrti i u
svojem uskrsnuÊu, Krist kakvim Ga je oËitovao Sveti Duh
predstavlja blago Novog zavjeta. Naπ Spasitelj, odsjaj slave
svojeg Oca, istodobno je i Staro i Novo.
Apostolima je bilo reËeno da trebaju iziÊi kao svjedoci
Kristovog æivota, smrti i posredovanja, kao πto su to najavili proroci. Tema njihovog svjedoËenja morao je biti Krist
u svojem poniæenju, u svojoj neporoËnosti i svetosti, u svojoj nenadmaπnoj ljubavi. Da bi objavili Evanelje kao potpunu vijest, morali su predstaviti Spasitelja ne samo onakvim kakvim se pokazao u svojem æivotu i nauku, veÊ i kako
su Ga navijestili proroci u Starom zavjetu i kako je simboliËki bio prikazan obrednim ærtvenim sluæbama.
Krist je u svojem nauku objavio stare istine kojih je sam
bio zaËetnik, istine koje je izrekao preko patrijarha i proroka, ali sada u potpuno novom svjetlu. Koliko se time promijenilo njihovo znaËenje! Njegova su objaπnjenja donijela
obilje svjetla i duhovnosti. Osim toga, obeÊao je da Êe Sveti
Duh prosvijetliti Njegove uËenike, da Êe im Boæja rijeË
neprestano otkrivati svoje tajne i da Êe i oni biti sposobni
otkrivati u njezinim istinama nove ljepote.
Joπ od vremena kad je u Edenu bilo izreËeno prvo obeÊanje o otkupljenju, Kristov æivot, karakter i posredniËko
djelo zaokupljali su ljudski um. A ipak, svaki vjesnik preko
kojega je djelovao Sveti Duh, predstavljao je ove teme u novom i svjeæem svjetlu. Istine otkupljenja mogu se neprestano razvijati i proπirivati. Iako stare, one su uvijek nove neprestano otkrivajuÊi veÊu slavu i moÊniju silu svakomu tko
teæi za istinom.
U svakom vremenu istina je doæivljavala novi razvitak,
pojavljivala se u obliku poruke koju je Bog upuÊivao narodu toga naraπtaja. Sve stare istine prijeko su potrebne; nova istina nije nezavisna od stare, veÊ je njezino objaπnjenje.
Jedino kad razumijemo stare istine, moÊi Êemo shvatiti nove. Kad je Krist poæelio svojim uËenicima objaviti istinu o
Novo i staro
83
svojem uskrsnuÊu, poËeo je “od Mojsija te, slijedeÊi sve proroke, protumaËi im πto se na njega odnosilo u svim Pismima ” (Luka 24,27). Upravo svjetlo koje obasjava novo tumaËenje istine uzdiæe staru. Onaj koji odbacuje ili zanemaruje
novu, ne prihvaÊa ni staru. Ona je za njega izgubila svoju
æivotnu snagu i postala samo beæivotna forma.
Ima onih koji tvrde da vjeruju i propovijedaju istine Starog
zavjeta, istodobno odbacujuÊi istine Novoga. Ali odbijajuÊi
prihvatiti Kristov nauk, pokazuju da ne vjeruju onome πto
su govorili patrijarsi i proroci. Sam Krist je rekao: “Jer, kad
biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. On je, naime,
o meni pisao.” (Ivan 5,46) Zato nema stvarne snage u njihovom objavljivanju Ëak i samog Starog zavjeta.
Mnogi koji tvrde da vjeruju u Evanelje i koji ga propovijedaju Ëine sliËnu pogreπku. Oni odbacuju starozavjetne spise o kojima je Krist rekao: “Vi istraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivot vjeËni. I upravo ona svjedoËe za
me.” (Ivan 5,39) OdbacujuÊi Stari, zapravo odbacuju Novi,
jer su oba dijelovi nerazdvojive cjeline. Nitko ne moæe pravilno prikazati Boæji zakon bez Evanelja, ili Evanelje bez
Zakona. Zakon je utjelovljeno Evanelje, a Evanelje je objaπnjenje Zakona. Zakon je korijen, a Evanelje je mirisni
cvijet i plod koji on zatim donosi.
Stari zavjet rasvjetljava Novi, a Novi objaπnjava Stari. Svaki
od njih je objava Boæje slave u Isusu Kristu. Oba objavljuju
istine koje Êe ozbiljnom traæiocu neprestano otkrivati nove
dubine znaËenja.
Istina u Kristu i preko Krista je nemjerljiva. IstraæivaË
Pisma, gledajuÊi u njegove dubine, kao da gleda u izvor koji
se stalno produbljuje i πiri. U ovom æivotu mi neÊemo stiÊi
sagledati tajnu Boæje ljubavi koja se pokazala kada je dao
svojeg Sina za otkupljenje naπih grijeha. Djelo naπeg Otkupitelja na Zemlji jest i uvijek Êe biti tema koja Êe do krajnjih granica naprezati snagu naπe sposobnosti zamiπljanja.
»ovjek moæe napregnuti sve svoje umne snage u nastojanju
da shvati tu tajnu, ali Êe njegov um ostati bez snage i brzo
Êe se umoriti. I najmarljiviji istraæivaË vidjet Êe pred sobom
samo beskrajno more bez obala.
Istina kakva je u Isusu moæe se iskusiti, ali nikada objasniti. Njezina visina, dubina i πirina nadmaπuje naπe zna-
128
129
84
130
Isusove usporedbe
nje. Mi moæemo napregnuti svoju maπtu do krajnjih granica,
pa i tada Êemo tek nejasno sagledati obrise ljubavi koja je
neobjaπnjiva, visoka kao Nebo, ali koja se spustila na Zemlju da peËat Boæjega lika stavi na cijelo ËovjeËanstvo.
Ipak, nama je moguÊe da o Boæjem milosru nauËimo
koliko god moæemo shvatiti. To moæe otkriti samo ponizna,
skruπena duπa. Mi Êemo moÊi shvatiti Boæje milosre samo
onoliko koliko cijenimo ærtvu koju je prinio za nas. Kada
Boæju rijeË budemo istraæivali ponizna srca, uzviπen predmet otkupljenja otvorit Êe se pred nama. Ona Êe postajati
sve sjajnija dok je budemo gledali, i dok se budemo trudili
da je shvatimo, njezina visina i dubina stalno Êe se poveÊavati.
Naπ se æivot treba povezati s Kristovim æivotom; moramo stalno crpsti od Njega, hraniti se Njime, æivim Kruhom
koji je siπao s Neba i napajati se sa svjeæeg, nepresuπivog
izvora Njegovog bogatstva. Ako Gospodina imamo stalno pred
sobom, ako dopuπtamo svojem srcu da Mu se obraÊa s hvalom i zahvaljivanjem, naπ vjerski æivot stalno Êe se osvjeæavati. Naπe molitve Êe dobiti oblik razgovora s Bogom kao
πto se razgovara s prijateljem. On Êe nam sam objavljivati
svoje tajne. Vrlo Ëesto Êemo imati radosnu svijest o Isusovoj prisutnosti. »esto Êe naπe srce gorjeti u nama kad se
On bude pribliæavao da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s Henokom. Kad se to ostvari u iskustvu krπÊanina, u
njegovom Êe se æivotu zapaziti jednostavnost, skromnost,
krotkost i poniznost srca, osobine koje Êe svima s kojima
dolazi u dodir pokazati da je bio s Isusom i da je nauËio od
Njega.
U onima koji imaju Kristovu vjeru, ona Êe se otkrivati
kao okrepljujuÊe, proæimajuÊe naËelo, kao æiva, djelatna duhovna energija. Pokazat Êe svjeæinu, snagu i radost stalne
mladosti. Srce koje prima Boæju rijeË nije moËvara koja se
isparava, nije napukli zdenac koji gubi svoje blago. Ono je
sliËno planinskom potoku koji izvire iz nepresuπivog izvora
Ëija hladna, πumeÊa voda skaËe sa stijene na stijenu osvjeæavajuÊi umorne, æedne i teπko optereÊene.
Ovo iskustvo svakom uËitelju istine daje upravo onu
osobinu koja ga Ëini Kristovim predstavnikom. Duh Kristovog nauka ulit Êe snagu i neposrednost njegovim izjavama i
Novo i staro
85
njegovim molitvama. Njegovo svjedoËenje za Krista neÊe biti
ograniËeno i beæivotno. Propovjednik neÊe stalno iznova propovijedati isti niz propovijedi. Njegov um bit Êe otvoren za
stalno prosvjetljenje Svetim Duhom.
Krist je rekao: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju,
ima æivot vjeËni... Kao πto je mene poslao æivi Otac, i kao
πto ja æivim zbog Oca, tako Êe i onaj koji mene jede æivjeti
zbog mene... Duh je onaj koji oæivljava... RijeËi koje sam
vam ja rekao jesu duh i æivot.” (Ivan 6,54-63)
Kad budemo jeli Kristovo tijelo i pili Njegovu krv, u naπem Êe se propovijedanju pojaviti element vjeËnog æivota.
NeÊe to viπe biti zaliha ustajalih, Ëesto ponavljanih misli.
Nestat Êe beæivotnog, dosadnog propovijedanja. Iznosit Êe
se stare istine, ali Êe one biti sagledane u novom svjetlu. Istina Êe se shvatiti na novi naËin, s jasnoÊom i snagom koju
Êe svi zapaziti. Oni koji imaju prednost sluπati takvo propovijedanje osjetit Êe, ukoliko se pokore utjecaju Svetoga Duha,
oæivljavajuÊu silu novoga æivota. Oganj Boæje ljubavi razgorjet Êe se u njima. Bit Êe oæivljene njihove sposobnosti opaæanja tako da Êe raspoznati ljepotu i veliËanstvenost istine.
Vjerni domaÊin pokazuje πto treba postati svaki uËitelj
djece i mladih. Ako on Boæju rijeË prihvati kao svoje blago,
stalno Êe objavljivati novu ljepotu i novu istinu. Kad se kao
uËitelj bude oslanjao na Boga u molitvi, obuzet Êe ga Kristov Duh i Bog Êe preko njega svojim Svetih Duhom utjecati
na um drugih. Sveti Duh ispunit Êe njegov um i njegovo
srce blaæenom nadom, hrabroπÊu i biblijskim slikovitim naËinom izraæavanja i on Êe sve to prenositi mladima koje pouËava.
Izvori nebeskog mira i radosti, otpeËaÊeni u srcu uËitelja
rijeËima NadahnuÊa, pretvorit Êe se u moÊnu rijeku utjecaja
na blagoslov svima koji su s njime povezani. Biblija viπe neÊe biti uËenicima zamorna knjiga. Nastojanjem mudrog uËitelja RijeË Êe postajati sve poæeljnija. Ona Êe biti kao kruh
æivota, nikada neÊe zastarijevati. Njezina svjeæina i ljepota
privlaËit Êe i zadobivati djecu i mlade. Bit Êe kao Sunce koje
obasjava zemlju, neprestano darivajuÊi sjaj i toplinu i nikada se ne iscrpljujuÊi.
Duh boæanskog, svetog prosvjeÊivanja nalazi se u Njegovoj rijeËi. Svjetlo, novo i dragocjeno svjetlo blista sa svake
131
132
86
133
Isusove usporedbe
njezine stranice. Istina je u njoj objavljena, a rijeËi i reËenice su blistave i odgovaraju prilici; to je glas Boæji koji se
obraÊa duπi.
Sveti Duh se s uæitkom obraÊa mladima i otkriva im riznice i ljepote Boæje rijeËi. Tako obeÊanja koja je izgovorio
veliki UËitelj zanose osjeÊaje i oæivljavaju duπu duhovnom
silom koja potjeËe od Boga. Plodonosni um mladih sve se
viπe upoznaje s duhovnim vrijednostima koje se podiæu protiv
kuπnji kao prepreka.
RijeËi istine postajat Êe nam sve vaænije, dobivat Êe πirinu
i punoÊu znaËenja o kojoj prije nismo ni sanjali. Ljepota i
bogatstvo R ijeËi imat Êe preobraæavajuÊi utjecaj na um i
karakter. Svjetlo nebeske ljubavi obasjat Êe srce snagom nadahnuÊa.
©to viπe budemo prouËavali Bibliju, to Êemo je viπe cijeniti. Na koju se god stranu okrenuli prouËavajuÊi njezine stranice, nalazit Êemo dokaze Boæje beskrajne mudrosti i ljubavi.
Smisao æidovskog vjerskog sustava joπ nije potpuno shvaÊen. Njegovim obredima i simbolima prikazane su beskrajne i sadræajne istine. Evanelje je kljuË koji otvara njegove
tajne. Poznavanje plana otkupljenja pomaæe nam da razumijemo njegove istine. Nama je ukazana prednost da razumijemo te prekrasne teme, ali se njome ne sluæimo dovoljno.
Mi moramo shvatiti dubine boæanskih istina. I aneli æele
zaviriti u istine otkrivene onima koji skruπena srca pretraæuju Boæju rijeË i mole se da steknu joπ veÊu duæinu, πirinu, dubinu i visinu znanja koje im samo On moæe dati.
Kako se pribliæavamo kraju povijesti ovoga svijeta, proroËanstva koja se odnose na posljednje dane zahtijevaju naπu posebnu pozornost. Posljednja knjiga Novog zavjeta prepuna je istina koje moramo razumjeti. Sotona je tako zaslijepio um mnogih da spremno prihvaÊaju svaki izgovor da
ne prouËavaju Otkrivenje. Meutim, Krist preko svojeg sluge
Ivana objavljuje πto Êe se zbivati u posljednje dane i kaæe:
“Blago ËitaËu i sluπaËima rijeËi ovoga proroËanstva ako vrπe πto je u njemu napisano.” (Otkrivenje 1,3)
Sam Krist kaæe: “A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe,
jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.”
(Ivan 17,3) Zaπto smo tako spori da shvatimo vrijednost ove
Novo i staro
87
spoznaje? Zaπto ove slavne istine ne plamte u naπim srcima, zaπto ne izviru s naπih usana, zaπto ne proæimaju cijelo
naπe biÊe?
DajuÊi nam svoju RijeË, Bog nam je dao sve istine koje
su nam potrebne za spasenje. TisuÊe su veÊ zahvaÊale s ovih
izvora æivota, a ipak se razina njihovih voda nije smanjila.
TisuÊe su stavile Gospodina pred sebe i gledajuÊi Ga promijenile se, poprimajuÊi Njegov lik. Njihov duh gori u njima dok govore o Njegovom karakteru, dok objavljuju ono
πto je Krist postao njima i πto su oni postali Kristu. Ali ti
istraæivaËi nisu iscrpli ove velike i svete teme. Joπ se mnoge tisuÊe mogu ukljuËiti u istraæivanje tajni spasenja. Kada
se budemo bavili Kristovim æivotom i karakterom Njegovog
poslanja, zrake svjetla zasjat Êe sve jasnije pri svakom pokuπaju da otkrijemo istinu. Svako novo istraæivanje otkrivat
Êe neπto novo i mnogo zanimljivije od onoga πto nam je dotad
bilo poznato. Ova tema je neiscrpna. ProuËavanje Kristovog
utjelovljenja, Njegove ærtve pomirnice i posredniËke sluæbe
zaokupljat Êe umove marljivih istraæivaËa sve dok bude vremena; i gledajuÊi prema Nebu i njegovim bezbrojnim godinama, oni Êe uzviknuti: “Velika je tajna poboænosti!”
U vjeËnosti Êemo nauËiti ono πto je veÊ ovdje moglo
prosvijetliti naπe razumijevanje. Teme povezane s otkupljenjem zaokupljat Êe srca, um i jezik otkupljenih tijekom vjeËnih
vremena. Oni Êe shvatiti istine koje je Krist æelio objaviti
svojim uËenicima, a koje oni nisu mogli shvatiti jer nisu imali
dovoljno vjere. Sve viπe i viπe, neprestano Êe se otvarati novi
pogledi na Kristovo savrπenstvo i slavu. Tijekom beskrajnih
vjekova vjeËnosti vjerni DomaÊin iznosit Êe iz svojih riznica novo i staro.
134
88
Isusove usporedbe
Traæiti da bismo dali
Ovo se poglavlje temelji na Luki 11,1-13.
139
140
Krist je neprestano primao od Oca da bi mogao davati
nama. Sam je rekao: “RijeË koju sluπate nije moja, veÊ od
Oca koji me posla.” (Ivan 14,24) “Po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi.” (Matej
20,28) On je æivio, mislio i upuÊivao molitve ne za sebe,
veÊ za druge. Svakoga jutra, iz dana u dan, nakon sati provedenih s Bogom, On je polazio da donese nebesko svjetlo
ljudima. Svakog dana iznova je primao krπtenje Svetim Duhom. U ranim satima svakoga novog dana Gospodin Ga je
budio iz sna, pomazivao milosrem Njegovu duπu i Njegove usne da moæe dijeliti drugima. I iz nebeskih dvorova bile su Mu davane nove rijeËi, rijeËi koje Êe u pravo vrijeme
izgovarati umornima i potlaËenima. Sam je o tome rekao:
“Gospod Jahve dade mi jezik vjeπt da znam rijeËju krijepiti
umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga sluπam kao uËenici.” (Izaija 50,4)
Kristovi uËenici bili su zadivljeni Njegovim molitvama i
Njegovim obiËajem da odræava zajedniπtvo s Bogom. Jednoga dana, poπto su kratko vrijeme bili udaljeni od svojega
Gospodina, naπli su Ga zadubljenog u molitvu. Naizgled nesvjestan njihove prisutnosti, On se nastavio glasno moliti.
Srca uËenika bila su duboko ganuta. Kad je zavrπio molitvu,
oni su uskliknuli: “Gospodine, nauËi nas moliti!”
OdgovarajuÊi, Isus je ponovio molitvu OËenaπ kao πto
ju je izgovorio u propovijedi na Gori. A onda je slikovito
iznio pouku koju je uËenicima æelio objaviti.
Rekao je: “Tko bi od vas imao prijatelja te mu otiπao u
ponoÊi i rekao mu: ‘Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi
(88)
Traæiti da bismo dali
89
je doπao prijatelj s puta, a nemam πto staviti pred njega!’ i
onaj iznutra odgovorio: ‘Ne dosauj mi, vrata su veÊ zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti
dadnem’ — kaæem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato
πto mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosaivanja i dao bi mu sve πto treba.”
Ovdje Isus opisuje molitelja koji traæi da bi dao drugome. Morao je dobiti kruha jer inaËe ne bi mogao zadovoljiti potrebe umornog, zakaπnjelog putnika. Iako susjedu nije bilo drago ovo uznemiravanje, nije se mogao oduprijeti
molbi; prijatelju se moralo pomoÊi, i tako je na kraju njegovo moljakanje bilo nagraeno, njegove potrebe zadovoljene.
I uËenici su na sliËan naËin trebali traæiti blagoslove od
Boga. Kad je nahranio mnoπtvo i izgovorio propovijed o kruhu
s Neba, Isus je uËenicima pokazao πto trebaju raditi kao Njegovi predstavnici. Trebali su ljudima dijeliti kruh æivota. Onaj
koji im je odredio posao, znao je kako Êe Ëesto njihova vjera
biti stavljena na kuπnju. Znao je da Êe se Ëesto naÊi u neugodnom poloæaju, svjesni da kao ljudi nisu sposobni rijeπiti
problem. Duπe, gladne kruha æivota, dolazit Êe k njima, a
oni Êe se osjeÊati liπeni svega i bespomoÊni. Zato i sami
moraju primati duhovnu hranu, jer inaËe neÊe imati πto davati
drugima, a nijednu duπu ne smiju otpustiti nenahranjenu.
Krist ih zato upuÊuje na izvor na kojem mogu zadovoljiti
svoju potrebu. »ovjek Ëiji je prijatelj doπao traæiti pomoÊ,
iako u neprikladno vrijeme, oko ponoÊi, nije ga odbio. Nije
imao niπta Ëime bi ga posluæio, ali je otiπao k onomu koji
ima hrane i traæio je od njega sve dok susjed nije zadovoljio
njegovu potrebu. A zar neÊe Bog, koji je poslao svoje sluge
da nahrane gladne, zadovoljiti njihovu potrebu u svojem djelu?
Meutim, sebiËni susjed u ovoj usporedbi ne prikazuje
Boæji karakter. Pouka se ne izvlaËi na temelju sliËnosti, veÊ
na temelju suprotnosti. I sebiËan Ëovjek Êe zadovoljiti hitan
zahtjev da bi se oslobodio nekoga tko mu remeti mir. Bog
uæiva kad daje. On je pun suosjeÊanja i rado usliπava zahtjeve
onih koji k Njemu dolaze s vjerom. On daje nama da bismo
mi mogli posluæiti drugima i tako postati sliËni Njemu.
Krist naglaπava: “Traæite, i naÊi Êete! Kucajte, i otvorit
Êe vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traæi, nalazi, a
otvara se onomu koji kuca.”
141
90
142
Isusove usporedbe
Spasitelj nastavlja: “A tko bi od vas, koji je otac, ako bi
ga sin zamolio kruha, pruæio mu kamen? Ili ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pruæio mu πtipavca? Dakle: ako vi, premda ste
zli, moæete davati svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe
Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”
Da bi ojaËao naπe povjerenje u Boga, Krist nas uËi da
Ga nazivamo novim imenom, imenom koje je povezano s
najdraæim uspomenama ljudskog srca. On nam daje prednost da beskrajnog Boga zovemo svojim Ocem. Ovo ime,
kojim Ga nazivamo kad Mu se obraÊamo ili kad o Njemu
govorimo, izraæava naπu ljubav prema Njemu i pouzdanje u
Njega, i zalog je Njegove skrbi za nas i Njegovog odnosa
prema nama. Izgovoreno kad traæimo Njegovu naklonost ili
Njegov blagoslov, odjekuje kao glazba u Njegovim uπima. Da
ne bismo smatrali drskoπÊu πto Ga zovemo tim imenom, On
sam ga je ponavljao mnogo puta. On æeli da nam to ime
postane blisko.
Bog nas smatra svojom djecom. On nas je otkupio iz
ovog raskalaπenog svijeta i izabrao da postanemo pripadnici Njegove kraljevske obitelji, sinovi i kÊeri nebeskog Kralja. On nas poziva da se oslonimo na Njega s povjerenjem
veÊim od povjerenja djeteta u svojeg zemaljskog oca. Roditelji vole svoju djecu, ali je Boæja ljubav daleko veÊa, πira i
dublja nego πto moæe biti ljudska ljubav. Ona je nemjerljiva. A zatim, ako zemaljski roditelji znaju davati dobre darove svojoj djeci, koliko Êe viπe naπ nebeski Otac biti spreman udijeliti svojega Svetog Duha onima koji Ga traæe?
Kristove pouke o molitvi zasluæuju da se briæljivo razmotre. U molitvi je boæanski nauk i ova Kristova usporedba
naglaπava naËela koja Êe koristiti svima koji ih razumiju. On
pokazuje kako izgleda pravi duh molitve, naglaπava potrebu
ustrajnosti u iznoπenju naπih zahtjeva Bogu i uvjerava nas u
Njegovu spremnost da Ëuje i usliπa naπe molitve.
Naπe molitve ne smiju biti sebiËna iskanja, preteæno u
naπu korist. Mi moramo traæiti da bismo mogli dati. NaËelo
Kristovog æivota treba postati i naËelo naπeg æivota. ObraÊajuÊi
se svojim uËenicima, On je rekao: “Ja sebe samog posveÊujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.” (Ivan 17,19)
Ista odanost, ista samopoærtvovnost, isto pokoravanje zah-
Traæiti da bismo dali
91
tjevima Boæje rijeËi, koje se vidjelo kod Krista, mora se vidjeti i kod Njegovih slugu. Naπe poslanje u svijetu nije da
sluæimo sebi ili da ugaamo sebi; mi trebamo proslaviti Boga suraujuÊi s Njime u djelu spaπavanja greπnika. Trebamo
od Boga traæiti blagoslove koje Êemo dijeliti bliænjima. Sposobnost primanja moæe se saËuvati jedino davanjem. Mi ne
moæemo nastaviti primati nebeska blaga ako ih ne dijelimo
onima oko sebe.
U ovoj usporedbi molitelj je nekoliko puta bio odbijan,
ali nije odustajao od svoje namjere. Tako i naπe molitve ne
dobivaju uvijek neposredan odgovor ili bar tako izgleda; ali
nas Krist uËi da se ne smijemo prestati moliti. Molitva ne
treba izazvati neku promjenu u Bogu; ona treba nas dovesti
u sklad s Bogom. Kad neπto traæimo od Njega, On moæe
smatrati potrebnim da ispitamo svoje srce i da se pokajemo za neki svoj grijeh. Zato nas vodi kroz kuπnje i teπkoÊe,
izlaæe nas poniæenju da bismo uvidjeli πto spreËava djelo koje
Sveti Duh treba obaviti preko nas.
Postoje uvjeti pod kojima se mogu ispuniti boæanska obeÊanja. Molitvom se nikada ne moæe zamijeniti izvrπavanje
duænosti. Krist kaæe: “Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” “Tko pozna moje zapovijedi i vrπi ih, taj me ljubi. A
tko mene ljubi, njega Êe ljubiti Otac moj, i ja Êu ga ljubiti
i objaviti mu samog sebe.” (Ivan 14,15.21) Oni koji iznose
svoje molbe Bogu, pozivajuÊi se na Njegova obeÊanja iako
ne ispunjavaju uvjete, vrijeaju Gospodina. PozivajuÊi se na
Kristovo ime oni oËekuju ispunjenje obeÊanja, ali ne Ëine
niπta Ëime bi pokazali svoju vjeru u Krista i svoju ljubav
prema Njemu.
Mnogi su vlastitom krivnjom proigrali priliku da budu
prihvaÊeni pred Ocem. Moramo pozorno ispitati s kakvim
punomoÊjem izlazimo pred Gospodina. Kada smo neposluπni,
donosimo Gospodinu obveznicu na naplatu, iako nismo
ispunili uvjete pod kojima bismo je mogli unovËiti. Tako
iznosimo pred Boga Njegova obeÊanja i traæimo od Njega
da ih ispuni, i kad bi On to uËinio obeπËastio bi svoje
ime.
ObeÊanje glasi: “Ako ostanete u meni i ako moje rijeËi
ostanu u vama, traæite πto god hoÊete, i bit Êe vam.” (Ivan
15,7) Ivan izjavljuje: “Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom
143
144
92
145
Isusove usporedbe
znamo da ga poznajemo. Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrπi
njegovih zapovijedi, laæac je, i u njemu nema istine. Ali tko
god vrπi njegovu rijeË, uistinu, u tome je do savrπenstva doπla
ljubav Boæja.” (1. Ivanova 2,3-5)
Jedna od Kristovih posljednjih zapovijedi upuÊenih
uËenicima glasila je: “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja
ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Ispunjavamo li mi ovu zapovijed ili gajimo oπtre, nekrπÊanske karakterne osobine? Ako smo na bilo koji naËin oæalostili ili
povrijedili druge, naπa je duænost da priznamo svoju pogreπku i da zatraæimo pomirenje. To je prijeko potrebna priprema da bismo mogli iziÊi pred Gospodina u vjeri i potraæiti Njegov blagoslov.
Ima joπ jedno pitanje koje previπe Ëesto zanemaruju oni
koji izlaze pred Gospodina u molitvi. Jeste li bili poπteni
pred Bogom? Preko proroka Malahije Gospodin izjavljuje: “Od
vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne Ëuvate ih. Vratite se k meni, i ja Êu se vratiti k vama — govori
Jahve nad Vojskama. Pitate: ‘Kako da se vratimo?’ Smije li
Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi mene prikraÊujete. I pitate:
‘U Ëemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu.” (Malahija
3,7.8)
Kao Davatelj svih blagoslova, Bog polaæe pravo na odreeni dio svega πto imamo. To je Njegova zaliha kojom podupire propovijedanje Evanelja. Kad se trudimo da se desetina vrati Bogu, pokazujemo da cijenimo Njegove darove.
Ali ako Mu uskraÊujemo ono πto je Njegovo, kako moæemo
zahtijevati Njegove blagoslove? Ako smo nevjerni upravitelji
zemaljskih dobara, kako moæemo oËekivati od Njega da nam
povjeri nebeska dobra? Moæda se upravo ovdje krije tajna
neusliπanih molitava.
Ali Gospodin je u svojoj velikoj milosti spreman oprostiti i zato kaæe: “Donesite Ëitavu desetinu u riznicu da u
mojoj kuÊi bude hrane. Tada me iskuπajte... neÊu li vam otvoriti ustave nebeske i neÊu li izliti na vas punom mjerom blagoslov, neÊu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam viπe ne
kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju — govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija 3,10-12)
Tako je i sa svim ostalim Boæjim zahtjevima. Svi Njegovi darovi obeÊani su pod uvjetom posluπnosti. Bog ima
Traæiti da bismo dali
93
Nebo puno blagoslova za one koji Êe suraivati s Njim. Svi
koji su Mu posluπni mogu s povjerenjem zahtijevati ispunjenje Njegovih obeÊanja.
Ali mi moramo pokazati Ëvrsto, neograniËeno povjerenje u Boga. On Ëesto odgaa usliπenje da bi iskuπao naπu
vjeru ili da bi ispitao iskrenost naπe æelje. Ukoliko smo traæili u skladu s Njegovom RijeËju, moramo vjerovati Njegovim obeÊanjima i ponavljati svoje molbe s odluËnoπÊu koja
se ne moæe odbiti.
Bog ne kaæe: Traæi jednom i primit Êeπ! On nas poziva
da traæimo. Da neumorno ustrajemo u molitvi. Ustrajno traæenje pridonosi da molitelj postaje ozbiljniji i da s poveÊanom æeljom Ëezne za onim πto traæi. Krist je rekao Marti
na Lazarovom grobu: “Ne rekoh li ti... da Êeπ vidjeti slavu
Boæju ako budeπ vjerovala?” (Ivan 11,40)
Ali mnogi nemaju dovoljno æive vjere. Upravo zato i ne
vide viπe dokaza Boæje moÊi. Njihova slabost je posljedica
njihovog nevjerovanja. Oni imaju viπe vjere u svoja djela nego
u djela koja Bog Ëini za njih. Oni tako preuzimaju na sebe
brigu o sebi. Oni planiraju i ostvaruju, ali se malo mole i
imaju malo stvarnog povjerenja u Boga. Misle da imaju vjere, ali je to samo trenutaËna pobuda. Ne uspijevajuÊi shvatiti svoje potrebe ili Boæju spremnost da ih zadovolji, nisu
ustrajni u iznoπenju svojih zahtjeva Bogu.
Naπe molitve trebaju biti isto tako ozbiljne i ustrajne kao
i molba prijatelja u nevolji koji je u ponoÊi doπao traæiti kruha.
©to ozbiljnije i ustrajnije budemo traæili, to Êe ËvrπÊe biti
naπe duhovno zajedniπtvo s Kristom. Primat Êemo uveÊane
blagoslove zato πto se i naπa vjera uveÊala.
Naπ je dio da molimo i da vjerujemo. Budimo budni u
svojim molitvama. Budimo budni i suraujmo s Bogom koji
sluπa naπe molitve. Budimo svjesni da “smo Bogu pomagaËi”
(1. KorinÊanima 3,9). Govorimo i djelujmo u skladu sa svojim
molitvama. Beskrajno mnogo Êemo dobiti ako nevolje pokaæu da smo nadahnuti istinskom vjerom umjesto da otkriju
da su naπe molitve bile samo izgovaranje praznih rijeËi.
Kad se pojave nevolje i kada se suoËite s teπkoÊama,
nemojte oËekivati da vam ljudi pomognu. Sve povjerite Bogu. ObiËaj da o svojim nevoljama govorimo drugima samo
nas Ëini slabima, a ne jaËa ni naπe bliænje. Njima tako name-
146
94
147
Isusove usporedbe
Êemo teret svojih duhovnih nedostataka koji nam oni ne mogu
olakπati. Mi traæimo snagu od pogreπivih, smrtnih ljudi u
trenutku kad moæemo dobiti snagu od nepogreπivog, beskrajnog Boga.
Ne trebate iÊi nakraj svijeta da biste dobili mudrost jer
je Bog blizu. Sposobnosti koje sada imate ili koje Êete steÊi
neÊe vam osigurati uspjeh. Uspjeh Êe vam osigurati ono πto
Bog moæe uËiniti za vas. Mi moramo imati mnogo manje povjerenja u ono πto moæe uËiniti Ëovjek i mnogo viπe povjerenja u ono πto moæe uËiniti Bog za svakoga tko vjeruje.
On Ëezne da Ga vjerom potraæite. On Ëezne da od Njega
oËekujete da uËini velika djela. On vam æeli pomoÊi da
razumijete i zemaljska i duhovna pitanja. On moæe izoπtriti
vaπ razbor. On vam moæe dati taktiËnosti i umjeπnosti. Posluæite se svojim sposobnostima, traæite od Boga mudrost i
dobit Êete ono πto traæite.
Oslonite se na Kristovu rijeË. Zar vas On nije pozvao
da doete k Njemu? Nikada nemojte sebi dopustiti da izriËete beznadne, obeshrabrujuÊe rijeËi! Ako to budete Ëinili,
mnogo Êete izgubiti. GledajuÊi na ono πto se vidi, prigovarajuÊi kad se pojave teπkoÊe i pritisci, pruæate dokaz da je
vaπa vjera postala mlaka, slabaπna. Gospodnje zalihe su neiscrpne; Njemu pripada cijeli svijet. Gledajte s vjerom prema Nebu. Gledajte na Onoga koji ima svjetlo, snagu i djelotvornost!
Istinska je vjera puna poleta, Ëvrstine naËela i stalnosti
namjere koju ni vrijeme ni napori ne mogu oslabiti. “MladiÊi
se more i malakπu, iznemogli, momci posrÊu. Al onima πto
se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trËe i ne sustaju, hode i ne more se.” (Izaija 40,30.31)
Ima mnogo onih koji bi rado pomogli drugima, ali smatraju da nemaju duhovne snage ili svjetla koje bi mogli podijeliti s bliænjima. Neka takvi iznesu svoje molbe pred prijestolje milosti. Neka se mole da dobiju Svetoga Duha. Bog
stoji iza svakog obeÊanja koje je dao. S Biblijom u ruci kaæite:
UËinio sam kako si rekao. IstiËem tvoje obeÊanje: “Ustrajno
molite, i dat Êe vam se! Traæite i naÊi Êete! Kucajte i otvorit Êe vam se!”
Ne samo da smijemo moliti u Kristovo ime, veÊ moramo biti nadahnuti Svetim Duhom. To objaπnjava πto je Pa-
Traæiti da bismo dali
95
vao mislio kad je napisao da Sveti Duh “posreduje za nas
neizrecivim uzdisajima” (Rimljanima 8,26). Bog s uæitkom
odgovara na takve molitve. Kad ozbiljno i vatreno izmolimo
molitvu u ime Isusa Krista, tada je upravo ta vatrenost Boæji zalog da Êe On usliπati naπu molitvu “neograniËeno viπe
od onoga πto moæemo moliti ili misliti” (Efeæanima 3,20).
Krist je rekao: “©to god moleÊi pitate, vjerujte da ste
to veÊ primili, i bit Êe vam.” (Marko 11,24) “I πto god zamolite
u moje ime, uËinit Êu, da se proslavi Otac u Sinu.” (Ivan
14,13) A ljubljeni Ivan, nadahnut Svetim Duhom, govori veoma jasno i sigurno: “Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas usliπava ako πto molimo po njegovoj volji. A
ako znamo da nas usliπava πto god ga molimo, znamo da
veÊ posjedujemo ono πto smo ga molili.” (1. Ivanova 5,14.15)
Prema tome, iznosite svoje molbe Ocu u ime Isusovo! Bog
Êe proslaviti to ime.
Duga koja se nalazi oko prijestolja dokaz je da je Bog
istinit, da u Njemu nema promjene, da nema ni sjenke od
okretanja. Mi smo grijeπili protiv Njega i ne zasluæujemo
Njegovu naklonost; a ipak je On sam stavio na naπe usne
najdivniju od svih molitava: “Ne odbaci nas, rad imena svoga,
ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvrÊi
Saveza svog s nama!” (Jeremija 14,21) Kada doemo k Njemu priznajuÊi svoju nedostojnost i grijeh, On se obvezao
da Êe sasluπati naπe vapaje. »ast Njegovog prijestolja zalog
je da Êe ispuniti obeÊanje koje nam je dao.
Kao i Aron, koji je simboliËki predstavljao Krista, naπ
Spasitelj u Svetiπtu nosi imena svih pripadnika svojeg naroda na svojem srcu. Naπ Veliki sveÊenik sjeÊa se svih rijeËi
kojima nas je hrabrio da Mu vjerujemo. On uvijek ima na
umu svoj Savez.
Svi koji Njega traæe, naÊi Êe Ga. Svima koji kucaju, vrata
Êe se otvoriti. NeÊe se Ëuti izgovor: “Nemoj me uznemirivati, vrata su veÊ zatvorena, neÊu ti otvoriti!” Nikome neÊe
biti reËeno: “Ne mogu ti pomoÊi!” Oni koji u pola noÊi budu
traæili kruha da nahrane gladne duπe, bit Êe usliπani.
Prema Kristovim rijeËima, onaj koji je traæio kruha da
nahrani stranca, primio je “onoliko koliko mu je bilo potrebno”. Po kojem mjerilu Êe nama Bog dati da bismo mogli dati bliænjima? “Po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati
148
149
96
Isusove usporedbe
svoj dar.” (Efeæanima 4,7) Aneli promatraju s velikom pozornoπÊu kako se ljudi ponaπaju prema svojim bliænjima. Kad
vide da netko pokazuje kristoliko saæaljenje prema onima
koji grijeπe, staju uz njega i podsjeÊaju ga na rijeËi koje treba reÊi i koje Êe biti kao kruh æivota toj duπi. I tako Êe Bog
“ispuniti u Kristu Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svom bogatstvu” (Filipljanima 4,19). Vaπe istinito i stvarno
svjedoËenje On Êe uËiniti silnim u sili æivota koji Êe doÊi.
RijeË Gospodnja bit Êe u vaπim ustima rijeË istine i pravde.
Osobnim naporima za druge treba prethoditi obilje tajnih molitava jer je potrebna velika mudrost da se shvati nauk o spaπavanju duπa. Prije nego πto razgovarate s ljudima,
razgovarajte s Kristom! Pripremite se kod prijestolja nebeske milosti da sluæite bliænjima.
Neka vam srce puca od Ëeænje za Bogom; za æivim
Bogom! Kristov æivot je pokazao πto Ëovjek moæe postiÊi kada
stekne sudioniπtvo u boæanskoj naravi. Sve πto je Krist primio od Boga i mi moæemo primiti. Prema tomu, traæite i
primit Êete! Ispunjeni ustrajnom Jakovljevom vjerom, s Ilijinom nepokolebljivoπÊu, traæite da dobijete sve πto je Bog
obeÊao!
Neka se u vaπem umu oblikuju slavne zamisli o Bogu!
Neka vaπ æivot bude povezan skrivenim vezama s Isusovim
æivotom. Onaj koji je zapovjedio svjetlu da zasja u tami, æeli
zasjati i u vaπem srcu, udijeliti vam svjetlo spoznaje Boæje
slave u osobi Isusa Krista. Sveti Duh Êe uzeti ono πto pripada Bogu i pokazati vama, prenijeti kao æivotnu snagu posluπnom srcu. Krist Êe vas povesti sve do granice beskraja.
MoÊi Êete promatrati slavu iza zavjese i objaviti ljudima savrπenost Onoga koji uvijek æivi da nas zastupa.
97
Dva molitelja
Ovo se poglavlje temelji na Luki 18,9-14.
“Na raËun nekih koji su bili uvjereni u svoju vlastitu
pravednost, a druge prezirali”, Krist je uputio pouku o farizeju i cariniku. Farizej je otiπao u Hram da se moli Bogu
ne zato πto je mislio da mu je kao greπniku potreban oprost,
veÊ zato πto se smatrao pravednikom i oËekivao da Êe tako
steÊi pohvale. Prisustvovanje bogosluæju uraËunavao je sebi
u zaslugu, htio se time preporuËiti Bogu. Istodobno se nadao da Êe i ljudi steÊi visoko miπljenje o njemu i njegovoj
poboænosti. Htio je, dakle, zadobiti blagonaklonost i Boga i
ljudi. Njegova poboænost nastala je iz sebiËne pobude.
Odisao je hvalisavoπÊu. Tako je izgledao, tako je iπao, tako
se molio. Odvajao se od ostalih, kao da je æelio reÊi: “Odlazi! Ne dohvataj me se, jer sam svetiji od tebe!” (Izaija 65,5
DK) Stajao je i molio sam za sebe. Potpuno zadovoljan sobom,
mislio je da ga i Bog i ljudi promatraju s istim zadovoljstvom.
Govorio je: “Boæe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali
ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao i ovaj ovdje carinik.” Ocjenjivao je svoj karakter, ne po uzoru na Boæji,
veÊ po uzoru na karakter ostalih ljudi. Njegove su se misli
odvratile od Boga i bavile se ljudima. U tome je i bila tajna
njegovog zadovoljstva sobom.
Nastavio je nabrajati svoja dobra djela: “Postim dvaput
u tjednu i dajem desetinu od svega πto steËem.” Farizejeva
vjera nije dopirala do srca. On nije ni teæio da postane sliËan Bogu po karakteru, da mu srce bude puno ljubavi i milosti. Zadovoljio se vjerom koja se odnosila samo na vidljiva
djela. Njegova pravednost bila je samo njegova — plod njegovih djela — i cijenila se po ljudskim mjerilima.
(97)
150
151
98
152
Isusove usporedbe
Svatko tko sebe smatra pravednikom, poËinje prezirati
ostale. Kao πto je sebe usporeivao s drugim ljudima, farizej je i sve ostale usporeivao sa sobom. Svoju pravednost
ocjenjivao je po njihovoj, i πto su oni ispadali gori, to je on
izgledao bolji. Njegova samopravednost navodila ga je da
optuæuje druge. “Druge ljude” on proglaπava prijestupnicima Boæjeg zakona. Time je pokazao duh samog Sotone, koji je tuæitelj braÊe. Ljudi nadahnuti takvim duhom ne mogu
uspostaviti zajedniπtvo s Bogom, ne mogu razgovarati s Njim.
I zato je otiπao kuÊi liπen boæanskih blagoslova.
Carinik je doπao u Hram s ostalim vjernicima, ali se uskoro povukao u stranu smatrajuÊi sebe nedostojnim da sudjeluje u njihovoj poboænosti. StojeÊi sam, nije se usudio
“ni oËiju podignuti prema nebu, veÊ se udarao u prsa”, ispunjen gorkim kajanjem preziruÊi samoga sebe. Bio je svjestan da je prijestupnik pred Bogom, da je greπan i pokvaren. Znao je da ne moæe oËekivati Ëak ni saæaljenje ljudi
oko sebe, jer su ga svi prezrivo promatrali. Znao je da nema nikakvih zasluga kojima bi se preporuËio Bogu, pa je u
krajnjem oËaju zavapio: “Boæe, smiluj se meni greπniku!” Nije
se usporeivao s ostalima. Svladan svijeπÊu o krivnji, stajao
je kao da se sam nalazi u Boæjoj prisutnosti. »eznuo je jedino za oprostom i mirom, traæio je samo milost od Boga. I
bio je blagoslovljen. Krist je rekao: “Ovaj se vrati opravdan
kuÊi, a ne onaj.”
Farizej i carinik prikazuju dvije velike skupine na koje
se dijele svi koji dolaze pred Boga. Dva prva djeteta roena
na Zemlji bila su dva njihova prva predstavnika. Kajin je sebe
smatrao pravednikom i doπao je pred Boga donoseÊi samo
zahvalni prinos. Nije priznao nikakve grijehe, nije osjetio
nikakvu potrebu za miloπÊu. Abel je, meutim, doπao s krvlju
koja je ukazivala na Boæje Janje. Doπao je kao greπnik priznajuÊi da je izgubljen; njegova jedina nada bila je nezasluæena Boæja ljubav. Gospodin je prihvatio njegovu ærtvu, ali
Kajina i njegovu ærtvu nije mogao prihvatiti. Svijest o potrebi,
priznanje naπeg siromaπtva i grijeha prvi je uvjet da budemo prihvaÊeni pred Bogom. “Blago siromaπnima u duhu, jer
je njihovo kraljevstvo nebesko!” (Matej 5,3)
Za svaku od ove dvije skupine, prikazane farizejem i
carinikom, u izvjeπtaju o æivotu apostola Petra krije se va-
Dva molitelja
99
æna pouka. U prvim danima svojeg uËeniπtva Petar je sebe
smatrao jakim. Kao i farizej, po svojoj procjeni nije bio “kao
ostali ljudi”. Kad je Isus, u predveËerje Judine izdaje, opomenuo uËenike: “Svi Êete se pokolebati”, Petar je samouvjereno izjavio: “Ako se doista i svi pokolebaju — ja ipak neÊu.” (Marko 14,27.29) Petar nije znao kakva mu opasnost
prijeti. Samouvjerenost ga je zavela. Smatrao je sebe sposobnim da se odupre kuπnji; ali za nekoliko kratkih sati doπao je ispit i on se zaklinjuÊi i preklinjuÊi odrekao svojega
Gospodina.
Kad ga je kukurijekanje pijetla podsjetilo na Kristove
rijeËi, iznenaen i zaprepaπten onim πto je upravo uËinio,
okrenuo se i pogledao svojeg UËitelja. U tom je trenutku i
Isus pogledao Petra i taj oæaloπÊeni pogled, u kojemu se
mijeπalo saæaljenje i ljubav, pomogao je Petru da shvati sebe. Iziπao je i gorko plakao. Taj Kristov pogled slomio mu
je srce. Naπao se na prekretnici i duboko se pokajao za svoj
grijeh. Bio je sliËan cariniku u svojoj skruπenosti i pokajanju, i kao carinik dobio je milost. Kristov pogled uvjerio
ga je da mu je oproπteno.
Tada je nestalo njegovog samopouzdanja. Nikada se viπe nisu ponovile stare hvalisave izjave.
Nakon svojeg uskrsnuÊa, Isus je triput iskuπao Petra. Pitao
ga je: “©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me viπe nego ovi?” Petar
se nije ni pokuπao uzdiÊi iznad svoje braÊe. Prepustio se
Onomu koji je mogao Ëitati njegovo srce. Odgovorio je: “Da,
Gospodine, ti znaπ da te ljubim.” (Ivan 21,15.17)
I tada mu je odreen posao. Bilo mu je dodijeljeno daleko πire i osjetljivije djelo od onoga koje je dotad obavljao.
Krist mu je naloæio da pase ovce i jaganjce. PovjeravajuÊi
tako njegovoj skrbi duπe za koje je poloæio svoj æivot, dao
je Petru najsnaæniji dokaz da je osvjedoËen o njegovom iskrenom obraÊenju. Nekad nemirni, hvalisavi, samopouzdani uËenik postao je skruπen i pokoran. Otad je slijedio svojega Gospodina u samoodricanju i poærtvovnosti. Postao je i sudionik
u Kristovom stradanju; i kada Krist jednom sjedne na prijestolje svoje slave, Petar Êe sudjelovati u Njegovoj slavi.
Zlo koje je dovelo do Petrovog pada i zlo koje je farizeja liπilo zajedniπtva s Bogom, i danas uniπtava tisuÊe ljudi. Niπta nije tako uvredljivo za Boga, niπta tako opasno po
154
100
155
156
Isusove usporedbe
ljudsku duπu kao oholost i samodovoljnost. Od svih grijeha,
taj je najbeznadniji, najteæe se lijeËi.
Petrov pad nije doπao iznenada, odjednom, veÊ postupno. Samopouzdanje ga je dovelo do uvjerenja da je spaπen
pa je korak po korak krenuo nizbrdo, sve dok se nije odrekao svojeg UËitelja. Nikad se bez opasnosti ne moæemo osloniti na sebe niti pomisliti, dok smo joπ ovdje na Zemlji, da
smo sigurni od kuπnje. Oni koji prihvate Spasitelja, ma koliko iskreno bilo njihovo obraÊenje, nikad ih se ne smije
uËiti da kaæu ili misle da su spaπeni. To ih moæe zavesti s
pravog puta. Svakoga treba pouËiti da gaji nadu i vjeru;
ali Ëak i tada kad sebe predamo Kristu i znamo da nas je
On prihvatio, nismo izmak li izvan domaπaja kuπnji. Boæja
rijeË kaæe: “Mnogi Êe se oËistiti, ubijeliti i prokuπati.” (Daniel
12,10) Ali samo oni koji izdræe ispit, primit Êe vijenac æivota
(Jakov 1,12).
Oni koji prihvate Krista i puni samopouzdanja kaæu da
su spaπeni, izlaæu se opasnosti da se oslone na sebe, da izgube iz vida svoje slabosti i svoju stalnu potrebu za boæanskom snagom, da postanu nepripremljeni za Sotonine majstorije. Zato Êe u kuπnji mnogi duboko pasti u grijeh kao
Petar. UpuÊen nam je savjet: “Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1. KorinÊanima 10,12) Naπa jedina
sigurnost je stalno nepovjerenje u sebe i stalno oslanjanje
na Krista.
Petar je morao shvatiti mane svojeg karaktera i svoju
potrebu za Kristovom snagom i miloπÊu. Gospodin ga nije
mogao poπtedjeti kuπnji, ali ga je mogao izbaviti od poraza.
Da je Petar bio spreman prihvatiti Kristovu opomenu, bio
bi budan i u molitvi. Iπao bi u drhtanju i u strahu Gospodnjem, pazeÊi da ne posrne svojom nogom. I primio bi boæansku pomoÊ tako da Sotona ne bi mogao postiÊi pobjedu.
Petar je pao zbog svoje samodovoljnosti; pokajanje i
poniznost pridonijeli su da se ponovo uËvrste njegove stope. Izvjeπtaj o njegovom iskustvu moæe ohrabriti svakog greπnika koji se kaje. Iako je teπko sagrijeπio, Petar nije bio
odbaËen. Kristove rijeËi bile su urezane u njegovu duπu: “Ja
sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka 22,32) U
gorkoj agoniji kajanja, ova molitva i sjeÊanje na Kristov pogled
pun ljubavi i suosjeÊanja davali su mu nadu. Nakon svojeg
Dva molitelja
101
uskrsnuÊa, Krist se sjetio Petra i preko anela uputio poruku æenama: “Idite i recite njegovim uËenicima, posebno Petru:
Pred vama ide u Galileju; ondje Êete ga vidjeti.” (Marko 16,7)
Spasitelj koji opraπta grijehe prihvatio je Petrovo pokajanje.
Isto milosre koje je pruæeno Petru, pruæit Êe se svakoj duπi koja je pala pod naletom kuπnji. Sotona je smislio
poseban plan: da ljude pr vo navede na grijeh i da ih onda
ostavi, bespomoÊne i u oËajniËkom stanju, u kojemu se boje traæiti oprost. Ali zaπto bismo se trebali bojati kad je Bog
rekao: “Ili u moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,
mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5) Sve je uËinjeno da
se uklone naπi nedostaci, ponueno nam je svako ohrabrenje da se vratimo Kristu.
Krist je ponudio svoje slomljeno tijelo da bi otkupio Boæje
nasljedstvo, da bi ljudima osigurao joπ jednu priliku. “Odatle slijedi da moæe zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) Svojim besprijekornim æivotom, svojom posluπnoπÊu,
svojom smrÊu na kriæu na Golgoti Krist je posredovao za
izgubljeni rod. A sada, ne samo kao obiËni molitelj, veÊ kao
OsvajaË koji zahtijeva plodove svoje pobjede, Zapovjednik
naπeg spasenja posreduje za nas. Njegova ærtva je potpuna,
i kao naπ Posrednik On obavlja djelo koje je sam preuzeo
podiæuÊi pred Bogom kadionicu koja sadræi Njegove preËiste zasluge i molitve, priznanja i zahvaljivanja Njegovog naroda. Namirisane mirisom Njegove pravednosti, one se uzdiæu
Bogu kao slatki miris. Ærtva je potpuno prihvatljiva, a pomilovanje pokriva sve prijestupe.
Krist se zavjetovao da bude naπ Zamjenik i Jamac i On
nikoga neÊe zanemariti. Onaj koji nije mogao dopustiti da ljudska biÊa budu izloæena vjeËnoj propasti, koji je svoju duπu
predao na smrt umjesto njih, doËekivat Êe sa saæaljenjem i
samiloπÊu svaku duπu koja shvati da ne moæe spasiti sama sebe.
On Êe podiÊi svakog uzdrhtalog molitelja. On koji je svojim posredovanjem svakom Ëovjeku osigurao beskrajnu zalihu moralne snage, neÊe propustiti priliku da tu snagu upotrijebi u naπu korist.
Sve sotonske Ëete nemaju snage da svladaju jednu duπu
koja se s jednostavnim povjerenjem osloni na Krista. “Umornome snagu vraÊa, jaËa nemoÊnoga.” (Izaija 40,29)
157
102
158
159
Isusove usporedbe
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:
oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.” Gospodin kaæe: “Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega.” “I poπkropit Êu vas vodom
Ëistom da se oËistite. OËistit Êu vas od svih vaπih neËistoÊa
i od svih kumira vaπih.” (1. Ivanova 1,9; Jeremija 3,13; Ezekiel 36,25)
Meutim, moramo upoznati sebe, a poznavanje sebe mora
nas navesti na skruπenost da bismo mogli dobiti pomilovanje i mir. Farizej nije bio osvjedoËen u svoju greπnost. Zato
Sveti Duh nije ni mogao na njega utjecati. Njegova duπa bila je okruæena oklopom samopravednosti koji nisu uspjele
probiti ni Boæje strijele, iako su ih aneoske ruke namjestile i naniπanile. Krist moæe spasiti samo onoga koji je svjestan
da je greπnik. On je doπao da “donese Radosnu vijest siromasima, da navijesti osloboenje zarobljenicima i vraÊanje
vida slijepcima, da oslobodi potlaËene” (Luka 4,18). “Ne treba
zdravima lijeËnik, nego bolesnima.” (Luka 5,31) Mi moramo znati svoje pravo stanje jer inaËe neÊemo osjeÊati potrebu
za Kristovom pomoÊi. Moramo shvatiti kakva nam opasnost
prijeti jer inaËe neÊemo potraæiti utoËiπte. Moramo osjetiti
bol koju nam zadaju naπe rane jer inaËe neÊemo æeljeti izljeËenje.
Gospodin kaæe: “Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam
bogatstvo; niπta mi ne treba’, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go. Savjetujem ti da
od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da
se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.”
(Otkrivenje 3,17.18) U vatri æeæeno zlato jest vjera koja djeluje
preko ljubavi. Samo nas to moæe dovesti u sklad s Bogom.
Mi moæemo biti aktivni, moæemo obavljati mnogo posla, ali
bez ljubavi, one ljubavi koja prebiva u srcu Isusa Krista, nikada
se neÊemo ubrojiti u nebesku obitelj.
Nitko ne moæe sam od sebe shvatiti svoje pogreπke. “Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?” (Jeremija 17,9) Usne mogu govoriti o siromaπtvu duπe
iako ga srce ne æeli priznati. Dok se Ëovjek obraÊa Bogu i
govori o siromaπtvu duha, njegovo srce se moæe nadimati i
misliti da je iznad svih ostalih pripadnika ljudskog roda i
Dva molitelja
103
da se odlikuje uzviπenom pravednoπÊu. Istinsko znanje o
samome sebi moæe se steÊi samo na jedan jedini naËin. Moramo promatrati Krista! Upravo nepoznavanje Krista navodi
ljude da toliko uzdiæu svoju pravednost. Kad budemo razmiπljali o Njegovoj neporoËnosti i Njegovom savrπenstvu, tada
Êemo sagledati svoje slabosti, siromaπtvo i mane u pravom
svjetlu. Vidjet Êemo da smo izgubljeni i bez nade, odjeveni
u haljine svoje pravednosti, kao i svi drugi greπnici. Uvidjet
Êemo da se spasenje ne moæe zadobiti naπom dobrotom, veÊ
jedino Boæjom beskrajnom miloπÊu.
Carinikova molitva bila je usliπana zato πto je priznavao
da zavisi od Boga i jer se sasvim predao SvemoguÊemu. Sam
u svojim oËima nije zasluæivao niπta drugo osim sramote.
Tako sebe moraju gledati svi koji traæe Boga. Vjerom — vjerom
koja odbacuje svako oslanjanje na sebe — molitelj se u nevolji
moæe povezati s izvorom beskrajne snage.
Nikakvi formalni obredi ne mogu zamijeniti jednostavnu vjeru i potpuno odbacivanje svoje stare neobraÊene naravi, svojeg starog ja. Meutim, nitko se ne moæe potpuno
osloboditi svoje stare naravi. Mi se jedino moæemo osloniti
na Krista da dovrπi to djelo u nama. Tada Êe jezik naπe duπe
biti: Gospodine, uzmi moje srce jer Ti ga ja ne mogu dati!
Ono je Tvoje vlasniπtvo. SaËuvaj ga od pokvarenosti, jer ga
ja ne mogu saËuvati za Tebe. Spasi me usprkos meni samome, mojoj slaboj, nekrπÊanskoj staroj naravi! Oblikuj me, promijeni me, uzdigni me u Ëisto i sveto ozraËje Neba tako da
Tvoja obilna ljubav moæe poteÊi kroz moju duπu.
Ovo odbacivanje Ëovjekove stare naravi ne dogaa se
samo u poËetku njegovog krπÊanskog æivota. Ono se mora
dogaati iznova na svakom koraku Ëovjekovog napredovanja
prema Nebu. Sva naπa dobra djela zavise od sile koja se nalazi izvan nas. Zato naπe srce neprestano mora sezati za Bogom, zato moramo neprestano, ozbiljno i iskreno priznavati
svoje grijehe i u poniznosti svojeg srca izlaziti pred Njega.
Jedino stalnim odbacivanjem stare naravi, stalnim oslanjanjem na Krista moæemo mirno nastaviti iÊi putem koji vodi
u Nebo.
©to bliæe budemo prilazili Kristu, πto jasnije budemo sagledavali neporoËnost Njegovog karaktera, to Êemo jasnije
prepoznavati krajnju snagu grijeha i manje æeljeti uzdizati
160
104
161
Isusove usporedbe
sebe. Oni koje Nebo priznaje kao svete, svakako su posljednji
koji Êe isticati svoju dobrotu. Apostol Petar postao je vjerni
Kristov sluga, bio je u velikoj mjeri nagraen boæanskim svjetlom i silom; odigrao je aktivnu ulogu u izgradnji Kristove
Crkve; ali Petar nikada nije zaboravio æalosno iskustvo svojeg poniæenja; njegov grijeh je bio oproπten, ali je on dobro znao da mu je u slabosti karaktera koja je dovela do
pada mogla pomoÊi samo Kristova milost. U sebi nije nalazio niπta Ëime bi se mogao pohvaliti.
Nijedan od apostola i proroka nikad nije tvrdio da je
bez grijeha. Ljudi koji su æivjeli u najveÊoj Boæjoj blizini,
ljudi koji su bili spremni radije ærtvovati i sam æivot nego
da namjerno uËine neko loπe djelo, ljudi koje je Bog nagradio boæanskim prosvjetljenjem i silom, priznavali su greπnost svoje naravi. Ni najmanje se nisu oslanjali na tijelo, nisu
tvrdili da imaju neku svoju pravednost, veÊ su se potpuno
oslanjali na Kristovu pravednost. Tako Êe biti sa svima koji
gledaju na Krista.
Na svakom koraku kojim napredujemo u svojem krπÊanskom iskustvu naπe Êe se pokajanje produbljivati. Upravo onima kojima je oprostio, onima koje je priznao kao svoj
narod, Gospodin kaæe: “I tada Êete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami Êete sebi omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.” (Ezekiel 36,31) I ponovo naglaπava:
“Sklopit Êu s tobom Savez svoj, i znat Êeπ da sam ja Jahve,
da se opomeneπ i da se postidiπ i da od sramote viπe ne
otvoriπ usta kad ti oprostim sve πto uËini!” (Ezekiel 16,62.63)
Tada se naπe usne viπe neÊe otvarati da uzdiæemo sebe. Znat
Êemo da je naπa uspjeπnost jedino u Kristu. Priznanje apostola bit Êe i naπe: “Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne
stanuje u meni, to jest u mom tijelu.” (Rimljanima 7,18) “A
ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni razapet svijet
i ja svijetu!” (GalaÊanima 6,14)
U skladu je s ovim iskustvom i zapovijed: “Sa strahom
i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje. Bog je,
naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da
mu se moæete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) Bog ne traæi
od vas da se plaπite da On neÊe ispuniti svoja obeÊanja, da
Êe se umoriti u svojem strpljenju ili da Êe Mu nedostati sa-
Dva molitelja
105
æaljenja! Trebali biste se, zapravo, bojati da vaπa volja ne
odbije pokornost Kristovoj volji, da vaπe naslijeene i steËene karakterne crte ne zavladaju vaπim æivotom! “Bog je,
naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da
mu se moæete svidjeti.” Trebali biste se bojati da se vaπa
stara narav ne isprijeËi izmeu vaπe duπe i vaπeg velikog UËitelja; da samovolja ne pokvari uzviπenu namjeru koju Bog
æeli ostvariti preko vas; da se ne oslonite na svoju snagu,
da ne izvuËete svoju ruku iz Kristove, da ne pokuπate hodati
svojim æivotnim putem bez Njegove stalne prisutnosti!
Mi moramo izbjegavati sve πto bi moglo potaknuti naπu
oholost i samodovoljnost; moramo se Ëuvati davanja ili primanja hvale ili laskanja. Laskanje je Sotonino djelo. On djeluje putem laskanja isto onako kao i preko optuæivanja i
osuivanja. Laskanjem on pokuπava upropastiti duπe. One
koji slave ljude Sotona upotrebljava kao svoja orua. Neka
Kristovi radnici odbace od sebe svaku rijeË hvale. Neka naπe staro ja nestane iz naπeg vidokruga. Samo Krist treba biti
uzdizan. Njemu, “koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvi”, neka se uzdiæe hvala iz svakog srca, Njega neka gleda svako oko (Otkrivenje 1,5).
Æivot u kojemu se gaji strah Gospodnji neÊe biti æivot
æalosti i potiπtenosti. Upravo odsutnost Krista Ëini lice æalosnim, a æivot hodoËaπÊem uzdaha. Oni koji su puni sebe,
koji vole samo sebe, ne osjeÊaju potrebu da uspostave æivo,
osobno zajedniπtvo s Kristom. Srce koje nije palo na Stijenu
ponosi se sobom i svojom sveukupnoπÊu. Ljudima se dopada dostojanstvena poboænost. Æele hodati putem koji je dovoljno πirok i na kojemu ima dovoljno mjesta za njihove
vlastite sklonosti i osobine. Njihovo samoljublje, æelja da budu
omiljeni i hvaljeni, iskljuËuje Spasitelja iz njihovog srca, a
bez Njega im ostaje samo potiπtenost i æalost. Meutim, Kristov boravak u duπi izvor je radosti. Za sve one koji primaju Njega, osnovna misao Boæje rijeËi postaje radost.
“Jer ovako govori Viπnji i Uzviπeni, koji vjeËno stoluje i
ime mu je Sveti: ‘U prebivaliπtu visokom i svetom stolujem,
ali ja sam i s potlaËenim i poniæenim, da oæivim duh smjernih, da oæivim srca skruπenih.” (Izaija 57,15)
Kad se nalazio skriven u rasjelini stijene, Mojsije je
ugledao Boæju slavu. Kad se mi sakrijemo u pukotinu Stije-
162
106
163
Isusove usporedbe
ne, Krist Êe nas pokriti svojom probodenom rukom i mi Êemo
Ëuti πto Gospodin govori svojim slugama. I nama, kao i
Mojsiju, Bog Êe se objaviti kao “Bog milosrdan i milostiv,
spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost
tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup.” (Izlazak 34,6.7)
Djelo otkupljenja donosi posljedice koje Ëovjek jedva
moæe shvatiti. “Ono πto oko nije vidjelo, πto uho nije Ëulo,
na πto ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. KorinÊanima 2,9) Kad se greπnik, privuËen Kristovom snagom, pribliæi uzdignutom kriæu, kad se
baci na lice pred njim, nastaje nova tvar. Dobiva novo srce.
Postaje novo stvorenje u Isusu Kristu. Svetost zakljuËuje da
niπta viπe ne moæe zahtijevati. Sam Bog “opravdava onoga
koji vjeruje u Krista.” (Rimljanima 3,26). A “koje je predodredio, one je i pozvao!” (Rimljanima 8,30) Koliko god bila
velika sramota i pokvarenost uzrokovana grijehom, joπ je veÊa
Ëast i hvala uzrokovana otkupiteljskom ljubavlju. Ljudskim
biÊima koja se æele uskladiti s boæanskim likom daje se dio
iz nebeske riznice, savrπenstvo sile, koje ih uzdiæe Ëak i viπe
od anela koji nikad nisu pali.
“Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov,
onome kog preziru i odbacuju narodi... Kad vide, diÊi Êe
se kraljevi, bacit Êe se niËice knezovi, zbog Jahve, koji je
vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao!” (Izaija
49,7)
“Jer tko se uzvisi, bit Êe poniæen, a tko se ponizi, bit
Êe uzviπen.”
107
Zar Bog neÊe svoje obraniti
Ovo se poglavlje temelji na Luki 18,1-8.
Krist je govorio o razdoblju neposredno prije svojeg drugog dolaska i o opasnostima kroz koje Êe prolaziti Njegovi
sljedbenici. ImajuÊi posebno u vidu to razdoblje, ispriËao
je usporedbu “o tome kako uvijek treba moliti i nikada ne
klonuti”.
Kazao je: “Bijaπe u nekom gradu sudac koji se nije bojao Boga i nije dræao do ljudi. A bila u onome gradu i udovica koja bi dolazila k njemu i molila ga: ‘Brani me od mog
protivnika!’ Onaj to zadugo ne htjede. Ali nakon toga reËe
u sebi: ‘Ako se Boga i ne bojim a do ljudi ne dræim, ipak
Êu, jer mi dosauje, braniti ovu udovicu, da vjeËno ne dolazi i ne razbija mi glavu.’ ... »ujte πto govori nepravedni
sudac! Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan
i noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari?
Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti.”
Sudac, koji je ovdje opisan, nije mario za pravdu niti je
imao saæaljenja prema napaÊenima. Udovicu koja je svoj sluËaj
iznosila pred njega, stalno je odbijao. Stalno iznova je dolazila k njemu, ali su je uvijek prezrivo primali i tjerali iz sudnice. Sudac je znao da je pravda na njezinoj strani, da joj
smjesta moæe ukazati pomoÊ, ali nije htio. Æelio je pokazati
svoju samovolju i moÊ, pruæalo mu je zadovoljstvo kad ga
je uzalud traæila, molila i preklinjala. Ali ona nije popuπtala
niti se obeshrabrivala. Usprkos njegovoj ravnoduπnosti i tvrdoÊi srca, ona je ponavljala svoju molbu sve dok se sudac
nije udostojio da razmotri njezin sluËaj. Sam je objasnio: “Ako
se Boga i ne bojim a do ljudi ne dræim, ipak Êu, jer mi do(107)
164
165
108
166
Isusove usporedbe
sauje, braniti ovu udovicu, da vjeËno ne dolazi i ne razbija mi glavu.” Da bi saËuvao svoj ugled, da ne bi javno pokazao pristranost, jednostran pristup parnicama, on je obranio ustrajnu i upornu æenu.
“Gospodin nastavi: ‘»ujte πto govori nepravedni sudac!
Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noÊ
vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari? Kaæem
vam, brzo Êe ih obraniti.’” Krist ovdje naglaπava veliku razliku izmeu nepravednog suca i Boga. Sudac je popustio
udovici i njezinom zahtjevu preteæno iz sebiËnosti, da bi se
oslobodio njezinog dosadnog navaljivanja. Nije prema njoj
osjeÊao ni saæaljenje niti suÊut; njezina nevolja nije mu niπta
znaËila. Koliko se Boæje postupanje prema onima koji dolaze k Njemu razlikuje od ovoga? On s beskrajnim saæaljenjem
razmatra molbe jadnih i oæaloπÊenih.
Æeni koja je od suca traæila zaπtitu smrt je otela muæa.
Siromaπna i bez prijatelja, nije imala nikakvih sredstava da
vrati svoje oteto imanje. I Ëovjek je zbog grijeha izgubio svoju
vezu s Bogom. Sam od sebe, on nema nikakvog naËina da
sebi osigura spasenje. Meutim, mi smo po Kristu ponovo
dovedeni u OËevu blizinu. Boæji izabranici dragi su Njegovom srcu. To su oni koje je On pozvao iz tame u svoje divno svjetlo da Mu odaju hvalu, da blistaju kao svjetiljke u
tami ovoga svijeta. Nepravedni sudac nije bio posebno zainteresiran da izbavi udovicu koja mu je dosaivala; ipak, da
bi se oslobodio njezinih stalnih molbi, posluπao je njezin
zahtjev i izbavio je od njezinog protivnika. Ali Bog voli svoju
djecu beskrajnom ljubavlju. Njemu je Njegova Crkva vaænija
od svega na Zemlji.
“Tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baπtina. U zemlji stepskoj on ga je naπao, u pustinjskoj jezivoj
pustoπi. Obujmio ga, gajio ga i Ëuvao kao zjenu oka svoga.”
(Ponovljeni zakon 32,9.10) “Ovako govori Jahve nad Vojskama, Ëija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljaËkali:
‘Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.’” (Zaharija 2,12)
Molitva udovice: “Brani me od mog protivnika!” predstavlja molitvu Boæje djece. Sotona je njihov veliki protivnik. On je “opadaË braÊe naπe”, koji ih optuæuje pred Bogom
dan i noÊ (Otkrivenje 12,10 DK). On se neprestano trudi
da pogreπno prikaæe i optuæi, prevari i uniπti Boæji narod.
Zar Bog neÊe svoje obraniti
109
Krist u ovoj usporedbi poziva svoje uËenike da se mole Bogu da ih obrani od sile Sotone i njegovih slugu.
U Zaharijinom proroËanstvu opisano je Sotonino optuæivaËko djelovanje, ali i Kristovo djelo suprotstavljanja protivniku svojeg naroda. Prorok kaæe: “Potom mi pokaza Joπuu,
velikog sveÊenika, koji stajaπe pred anelom Jahvinim, i
Satana, koji mu stajaπe zdesna, da ga tuæi. Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?’ A Joπua
bijaπe obuËen u prljave haljine dok stajaπe pred anelom Jahvinim.” (Zaharija 3,1-3)
Boæji narod je ovdje prikazan kao da se radi o zloËincu na sudu. Joπua, veliki sveÊenik, traæi blagoslov za svoj
narod koji je u velikoj nevolji. Dok se on moli pred Bogom, Sotona mu stoji s desne strane kao protivnik. Optuæuje Boæju djecu trudeÊi se da njihov sluËaj prikaæe u πto
oËajnijem svjetlu. On pred Gospodinom navodi njihova zla
djela i njihove nedostatke. Prikazuje njihove mane i propuste nadajuÊi se da Êe oni u Kristovim oËima izgledati
tako loπi da im neÊe priskoËiti u pomoÊ u njihovoj velikoj
potrebi. Joπua, kao predstavnik Boæjeg naroda, stoji pod
prokletstvom, odjeven u prljave haljine. Svjestan grijeha svojeg naroda, optereÊen je i obeshrabrenjem. Sotona salijeÊe
njegovu duπu svijeπÊu o krivnji tako da se osjeÊa skoro beznadno. A ipak stoji kao molitelj, dok se Sotona okomio na
njega.
Sotona je svoje djelo optuæivanja zapoËeo joπ na Nebu.
Isto djelo nastavio je na Zemlji joπ od vremena Ëovjekovog
pada i tim Êe se djelom baviti i dalje, ali bit Êe posebno
izraæeno dok se budemo pribliæavali kraju povijesti ovoga
svijeta. BuduÊi da vidi da je njegovo vrijeme kratko, on Êe
djelovati s joπ veÊom odluËnoπÊu trudeÊi se da vara i uniπtava. Obuzima ga srdæba kad na Zemlji vidi ljude koji, iako
slabi i greπni, poπtuju Gospodnji zakon. »vrsto je odluËio
da oni ne smiju sluπati Boga. Uæiva u njihovoj nedostojnosti, ima u pripremi lukavstvo za svaku duπu, trudi se da sve
ljude uvuËe u svoje zamke i tako ih odvoji od Boga. Pokuπava optuæiti i izloæiti osudi i samog Boga, ali i sve one koji
nastoje da u ovom svijetu ostvare Njegove namjere ljubavi i
milosti, samilosti i oprosta.
167
168
110
169
Isusove usporedbe
Svako pokazivanje Boæje moÊi za dobrobit Njegovog naroda rasplamsava Sotonino neprijateljstvo. Svaki put kada Bog
djeluje u njegovu korist, Sotona se sa svojim demonima s
posebnom gorljivoπÊu trudi da izazove njegovu propast. On
je zavidan svima koji su Krista uËinili svojom snagom. Njegov je cilj da potakne zlo i da, u sluËaju da postigne uspjeh, svu krivnju prebaci na one koji su pali u kuπnji. Ukazuje na njihove prljave haljine, njihove karakterne mane. Iznosi njihove slabosti i nerazumnosti, njihov grijeh nezahvalnosti, njihovu nesliËnost Kristu, sve ono Ëime su osramotili
svojeg Otkupitelja. Sve to iznosi kao dokaz da ima pravo izazvati njihovu propast. Pokuπava prestraπiti njihovu duπu
navodeÊi ih da pomisle da je njihov sluËaj beznadan, da se
mrlja njihove sramote nikada neÊe ukloniti. Nada se da Êe
tako potkopati njihovu vjeru, uËiniti da se potpuno pokore
njegovim kuπnjama i odbace svoju odanost Bogu.
Pripadnici Gospodnjeg naroda nikada neÊe biti sposobni sami opovrgnuti Sotonine optuæbe. Dok budu ispitivali
sebe, lako Êe se prepustiti oËaju. Meutim, oni Êe se obratiti boæanskom Zastupniku. Oslonit Êe se na zasluge Otkupitelja. Bog moæe pokazati “da je pravedan i da opravdava onoga
koji vjeruje u Isusa” (Rimljanima 3,26). Gospodnja djeca obratit Êe se s povjerenjem Njemu i traæiti da On odbaci Sotonine optuæbe i da onemoguÊi njegova lukavstva. “Brani me
od mog protivnika!” mole oni; i moÊnim dokazom kriæa Krist
utiπava drskog tuæitelja.
“Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?’” Kad Sotona pokuπa ocrniti Boæji narod i uniπtiti
ga, Krist se mijeπa. Iako su sagrijeπili, Krist je krivnju za
njihove grijehe uzeo na svoju duπu. On je ljudski rod izvukao iz ognja kao glavnju. Svojom ljudskom naravi povezan
je s Ëovjekom, dok je svojom boæanskom naravi sjedinjen s
beskrajnim Bogom. PomoÊ se nalazi nadohvat ruke duπama
koje ginu. Protivnik je ukoren.
“A Joπua bijaπe obuËen u prljave haljine dok stajaπe pred
anelom Jahvinim. Aneo se obrati onima koji pred njim
stajahu i reËe im: ‘Skinite s njega te prljave haljine!’ I reËe
mu: ‘Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!’ I nastavi: ‘Stavite mu Ëist povez oko glave!’
Zar Bog neÊe svoje obraniti
111
Oni mu staviπe Ëist povez oko glave i odjenuπe ga u dragocjene haljine u nazoËnosti anelovoj. I aneo Jahvin upozori Joπuu: ‘Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ako budeπ mojim putovima hodio i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ
biti upravitelj u Domu mojemu, Ëuvat Êeπ moja predvorja, i
dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje’“ — Ëak i meu
anele koji okruæuju Boæje prijestolje (Zaharija 3,3-7).
Usprkos nedostacima Boæjeg naroda, Krist ne odbacuje
one o kojima se skrbi. On ima snagu da zamijeni njihovu
odjeÊu. On skida s njih njihove prljave haljine i na one koji
se kaju i vjeruju stavlja svoju odjeÊu pravednosti. U izvjeπtajima Neba pokraj njihovog imena dopisuje: pomilovani. On
ih priznaje kao svoje pred cijelim svemirom. Sotona, njihov
protivnik, pokazuje se kao ogovaraË i varalica. Bog Êe doista
udijeliti pravdu svojim izabranicima.
Molba: “Brani me od mog protivnika!” ne odnosi se samo na Sotonu kao neprijatelja, veÊ i na sve sile kojima se
on sluæi da bi krivo prikazao, iskuπao ili uniπtio Boæji narod. Oni koji su odluËili vrπiti Boæje zapovijedi ustanovit Êe
na temelju iskustva da se bore s protivnicima kojima upravljaju
mraËne sile. Takvi su protivnici salijetali Krista na svakom
koraku, a koliko su neprestano i odluËno to Ëinili, nijedno
ljudsko biÊe nikada neÊe saznati! Kristovi uËenici, kao i njihov UËitelj, praÊeni su stalnim kuπnjama.
Pismo opisuje stanje u svijetu neposredno prije Kristovog drugog dolaska. Apostol Jakov slika lakomost i nasilje
koje Êe prevladavati. On kaæe: “Pazite sad, bogataπi!... Joπ
ste u posljednje vrijeme skupljali blago! Evo viËe plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih æetelaca doπla
je u uπi Gospodinu nad vojskama. Æivjeli ste na zemlji raskoπno i razvratno. Utovili ste svoja srca na dan k lanja. Osudili
ste, ubili ste pravednika, i on vam se ne moæe suprotstavljati.” (Jakov 5,1-6) To je slika naπih dana. Svakovrsnim nasiljem i otimanjem ljudi su nagomilali golema bogatstva, dok
krici izgladnjelog ËovjeËanstva odjekuju pred Bogom.
“Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko.
Jer na trgu posrnu istina, i poπtenju viπe nema pristupa. Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaËkan.” (Izaija
59,14.15) Ovo se ispunilo u Kristovom æivotu na Zemlji. On
je bio vjeran Boæjim zapovijedima, odbacivao je ljudske obi-
170
171
112
172
Isusove usporedbe
Ëaje i zahtjeve koji su postavljani umjesto njih. Upravo zbog
toga je bio omrznut i proganjan. Ova povijest se ponavlja.
Zakoni i ljudske predaje uzdiæu se iznad Boæjeg zakona, a
oni koji su vjerni Boæjim zapovijedima trpe poniæenje i
progonstvo. Zbog svoje vjernosti Bogu, Krist je bio optuæen da krπi subotu i huli na Boga. Njegovi protivnici tvrdili
su da je opsjednut demonima, govorili su da je sam Belzebub. Na sliËan naËin i Njegove sljedbenike optuæuju i pogreπno prikazuju. Sotona se nada da Êe ih tako navesti na
grijeh i sramotu baciti na Boga.
OpisujuÊi suca u ovoj usporedbi, suca koji se nije bojao Boga niti se sramio ljudi, Krist je prikazao vrstu suenja koje se tada obavljalo i s kojim Êe se uskoro i sam sresti
prilikom svojeg suenja. On je æelio da Njegov narod u sva
vremena shvati kako se malo moæe osloniti na zemaljske
upravitelje ili suce u trenutku nevolje. Boæji izabranici Ëesto
moraju stati pred ljude na sluæbenim poloæajima koji Boæju
rijeË nisu uËinili svojim vodiËem i savjetnikom, i koji slijede svoje neposveÊene, neukroÊene nagone.
GovoreÊi o nepravednom sucu, Krist nam je pokazao
πto moramo Ëiniti. “Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i noÊ vapiju prema njemu?” Krist, naπ Uzor,
nije niπta uËinio da se obrani ili oslobodi. On je svoj sluËaj predao Bogu u ruke. Ni Njegovi sljedbenici ne smiju
optuæivati ili osuivati, niti pribjegavati sili da bi sebe izbavili.
Kad se pojave naizgled neobjaπnjive nevolje, ne smijemo im dopustiti da poremete naπ mir. Ma kako se nepravedno prema nama postupalo, ne smijemo se æestiti. GajeÊi
duh osvete, samo Êemo sebi naπkoditi. Potkopat Êemo svoje povjerenje u Boga i oæalostiti Svetoga Duha. Uz nas se
nalazi svjedok, nebeski vjesnik, koji Êe umjesto nas podignuti zastavu nasuprot naπim neprijateljima. On Êe nas zaπtititi svijetlim zrakama Sunca pravednosti kroz koje Sotona
ne moæe prodrijeti. On ne moæe probiti taj πtit svete svjetlosti.
Dok se bezakonje u svijetu umnoæava, nitko od nas ne
moæe se zavaravati da neÊe imati teπkoÊa. Ali upravo Êe nas
teπkoÊe dovesti u prijestolnu dvoranu Najviπega. MoÊi Êemo potraæiti savjet Onoga koji je beskrajno mudar.
Zar Bog neÊe svoje obraniti
113
Gospodin kaæe: “Zazovi me u dan tjeskobe.” (Psalam
50,15) On nas poziva da iznesemo pred Njega svoje teπkoÊe i nevolje, svoju potrebu za boæanskom pomoÊi. On nas
poziva da bez oklijevanja uputimo svoje molitve. »im se teπkoÊe pojave, trebamo Mu uputiti svoje iskrene, ozbiljne molitve. Svojim upornim molitvama pruæamo dokaz dubokog
povjerenja u Njega. Svijest o naπoj potrebi nagoni nas da se
molimo ozbiljno, i naπ nebeski Otac biva ganut naπim molbama.
»esto su oni koji trpe poniæenja ili progonstva zbog svoje
vjere u kuπnji da pomisle da ih je Bog zaboravio. U oËima
ljudi oni su manjina. Po svemu izgleda da njihovi neprijatelji likuju nad njima. Ali neka se ne uznemiravaju! Onaj
koji je patio radi njih, koji je nosio njihove tuge i æalosti,
nije ih zaboravio!
Boæja djeca nisu ostavljena sama i bez obrane. Molitva
pokreÊe r uku SvemoguÊega. Molitvom “osvojiπe kraljevstva, izvrπiπe pravdu, postigoπe obeÊanja, zatvoriπe usta lavovima, ugasiπe æestinu ognja” — i mi Êemo saznati πto to
znaËi kad Ëujemo izvjeπtaje muËenika koji su umrli za svoju
vjeru — koji “nagnaπe u bijeg tue bojne redove” (Hebrejima
11,33.34).
Ako svoj æivot posvetimo sluæbi Njemu, nikad se neÊemo
naÊi u poloæaju za koji Bog nema rjeπenje. Ma kakav bio
naπ poloæaj, imamo VodiËa koji Êe usmjeriti naπ put; ma kakve bile naπe nevolje, imamo sigurnog Savjetnika; ma kakve
bile naπe tuge i æalosti, ma kolika naπa osamljenost, imamo
Prijatelja koji s nama suosjeÊa. Ukoliko u svojem neznanju
naËinimo pogreπan korak, Krist nas neÊe ostaviti. »ujmo
Njegov glas kako govori jasno i razgovijetno: “Ja sam put,
istina i æivot!” (Ivan 14,6) “Smilovat Êe se ubogu i siromahu i spasit Êe æivot nevoljniku.” (Psalam 72,13)
Gospodin izjavljuje da Êe Mu posluæiti na Ëast oni koji
æele biti blizu Njega i vjerno obavljati Njegovu sluæbu. “Tko
se tebe dræi Ëuvaπ ga jednako u miru, jer se u tebe uzda.”
(Izaija 26,3 DK) Ruka SvemoguÊega ispruæena je da nas vodi naprijed i samo naprijed. Idite naprijed, kaæe Gospodin;
ja Êu vam poslati pomoÊ! Na slavu je mojemu imenu da
traæite, i zato Êete primiti! Ja Êu se proslaviti pred onima
koji oËekuju vaπ poraz. Oni Êe vidjeti kako moja RijeË slavno
173
174
114
175
Isusove usporedbe
pobjeuje. “Sve πto s vjerom zamolite dobit Êete.” (Matej
21,22)
Neka svi koji su u nevolji, prema kojima se nepravedno
postupa, poviËu Bogu! Odvratite se od onih Ëija su srca kamena, objavite svoje zahtjeve vaπem Stvoritelju. Nikada nije
bio odbaËen nijedan koji je skruπena srca iziπao pred Njega. Nijedna iskrena molitva nije zaboravljena. I usred pjesama nebeskih zborova Bog Ëuje viku najslabijeg ljudskog stvora.
Kad æelje svojeg srca izlijevamo u osami, kada izriËemo svoje
molbe dok idemo putem, naπe rijeËi dopiru do prijestolja
Vladara svemira. One su, moæda, neËujne za ljudsko uho,
ali ne mogu se izgubiti u prostoru niti ih moæe nadglasati
buka poslova oko nas. Niπta ne moæe uguπiti zahtjeve duπe.
Iznad uliËne buke, iznad æagora mnoπtva one se uzdiæu prema
nebeskim dvorima. Bog je onaj kojemu se obraÊamo i On
Ëuje naπe molitve.
I vi koji se osjeÊate najnedostojniji, ne ustruËavajte se
svoj sluËaj prepustiti Bogu. Kad je sebe u Kristu dao za grijehe svijeta, preuzeo je sluËaj svake duπe. “On koji Ëak nije
poπtedio vlastitog Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam
neÊe dati sve ostalo s njime?” (Rimljanima 8,32) Zar neÊe
ispuniti milostive rijeËi koje nam je uputio da bi nas ohrabrio i ojaËao?
Najviπe od svega Krist æeli iskupiti svoje nasljedstvo iz
vlasti Sotone. Ali prije nego πto nas izbavi od Sotonine sile
oko nas, On nas mora osloboditi od njegove sile u nama.
Gospodin dopuπta nevolje da bismo se mogli oËistiti od svjetovnosti, sebiËnosti i grubih, nekrπÊanskih crta karaktera.
On dopuπta da duboke vode nevolja preplave naπu duπu da
bismo mogli upoznati Njega i Isusa Krista kojega je poslao,
da bismo duboko u svojem srcu osjetili Ëeænju da budemo
oËiπÊeni od svake prljavπtine i da iz kuπnje iziemo Ëistiji,
svetiji i sretniji. »esto ulazimo u peÊ nevolje jer su nam duπe uprljane sebiËnoπÊu; ali ako strpljivo izdræimo kuπnju kojoj
nas je On izloæio, iziÊi Êemo odraæavajuÊi boæanski karakter. Kad se Njegova namjera s nevoljama izvrπi, “pravda Êe
tvoja zasjati kao svjetlost i tvoje pravo ko sunce podnevno”
(Psalam 37,6).
Nema opasnosti da Êe Gospodin zanemariti molitve svojeg
naroda. Opasnost je u tome πto se Boæji narod u kuπnjama
Zar Bog neÊe svoje obraniti
115
i nevoljama moæe obeshrabriti i prestati biti ustrajan u svojim molitvama.
Spasitelj je pokazao boæansko suosjeÊanje prema æeni
SirofeniËanki. Njegovo srce je bilo ganuto kad je vidio njezinu duboku æalost. Poæelio ju je smjesta uvjeriti da je njezina molitva usliπana. Meutim, htio je svojim uËenicima pruæiti pouku, pa je neko vrijeme izgledalo da ne æeli Ëuti vapaje njezinog izmuËenog srca. Ali kad se njezina vjera pokazala, uputio joj je pohvalne rijeËi i otpustio je s dragocjenim darom koji je traæila. UËenici nikad nisu zaboravili ovu
pouku, i ona je zabiljeæena da bi pokazala rezultate ustrajne molitve.
Sam Krist je u majËinsko srce te æene stavio upornost
koja se nije mogla zanemariti. Upravo je Krist nadahnuo onu
moliteljicu, onu udovicu, da bude tako hrabra i odluËna pred
sucem. Isti Krist je prije mnogo stoljeÊa, tijekom tajanstvenog sukoba na Jaboku, nadahnuo Jakova tom istom ustrajnom vjerom. A povjerenje koje je sam usadio nikada nije
prolazilo bez nagrade.
On, koji boravi u nebeskom Svetiπtu, sudi pravedno. On
viπe uæiva u svojem narodu koji se bori s kuπnjama u ovom
svijetu grijeha, nego u Ëetama anela koje okruæuju Njegovo prijestolje.
Cijeli nebeski svemir zainteresiran je za ovu trunËicu
svijeta jer je Krist platio beskrajnu cijenu za æivot njezinih
stanovnika. Otkupitelj svijeta povezao je Zemlju s Nebom
Ëvrstim vezama, jer otkupljenici Gospodnji æive na njoj. Nebeska biÊa i sada posjeÊuju Zemlju kao πto su to Ëinila u
dane kad su πetala i razgovarala s Abrahamom i Mojsijem.
Usred poslovne buke u naπim velikim gradovima, usred mnoπtva koje se tiska naπim ulicama i trænicama, u kojima se
od jutra do veËeri ljudi ponaπaju kao da su poslovi, sport i
uæici jedino πto postoji u ovom æivotu, u kojima ima tako
malo onih koji razmiπljaju o nevidljivim stvarnostima — Ëak
i na tim mjestima Nebo ima svoje promatraËe i svoje svete
predstavnike. Postoje nevidljiva biÊa koja prate svaku rijeË
i svako djelo nas ljudi. Na svakom poslovnom skupu, na svakoj
zabavi, na svakom bogosluæju, ima viπe sluπatelja nego πto
se moæe vidjeti ljudskim okom. Katkad nebeske sile podignu zavjesu koja skriva nevidljivi svijet, tako da se naπe mi-
176
116
177
Isusove usporedbe
sli mogu odvratiti od trke i æurbe æivota i pozabaviti se Ëinjenicom da postoje nevidljivi svjedoci svega πto Ëinimo ili
kaæemo.
Trebali bismo mnogo bolje razumjeti misiju tih nebeskih izvjestitelja. Bilo bi dobro da uzmemo u obzir da u svemu svojem poslu moæemo raËunati na suradnju i brigu nebeskih biÊa. Nevidljive vojske svjetla i sile prate krotke i ponizne koji vjeruju Boæjim obeÊanjima i oslanjaju se na njih.
Kerubini, serafini i aneli koji su silni snagom — deset tisuÊa puta deset tisuÊa i tisuÊe tisuÊa — stoje Njemu zdesna,
“svi sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati da sluæe onima
koji imaju baπtiniti spasenje” (Hebrejima 1,14).
Ovi aneoski vjesnici vode vjeran izvjeπtaj o rijeËima i
djelima ljudskih sinova. Svako okrutno ili nepravedno djelo
protiv Boæje djece, sve πto su morali pretrpjeti od onih koji
Ëine zlo, sve je zabiljeæeno na Nebu.
“Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike koji dan i
noÊ vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari?
Kaæem vam, brzo Êe ih obraniti.” (Luka 18,7.8)
“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vrπenjem volje Boæje postignete obeÊanje jer: ‘Joπ malo, vrlo
malo, i doÊi Êe onaj koji ima doÊi; neÊe zakasniti.” (Hebrejima
10,35-37) “Prema tome, strpite se, braÊo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iπËekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo ËekajuÊi na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu kiπu’. Strpite se i vi i uËvrstite svoja srca, jer je blizu dolazak
Gospodnji!” (Jakov 5,7.8)
Divno je boæansko strpljenje. Pravednost dugo Ëeka dok
milost poziva greπnika. Meutim, “pravda i pravo temelj su
prijestolja njegova” (Psalam 97,2). Gospodin je “spor u gnjevu,
ali silan u moÊi”. On “neÊe pustiti krivca nekaænjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su praπina koju podiæu njegovi koraci.” (Nahum 1,3)
Svijet je postao drzak u krπenju Boæjeg zakona. Zato πto
ih je Bog dugo trpio, ljudi su pogazili Njegov autoritet. Podræavali su jedni druge u nasilju i okrutnosti prema Njegovom naslijeu, govoreÊi: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li
Sveviπnji?” (Psalam 73,11) Meutim, postoji crta koju ne mogu
prijeÊi. Bliæi se vrijeme kada Êe dostignuti postavljenu gra-
Zar Bog neÊe svoje obraniti
117
nicu. VeÊ su i sada skoro prevrπili mjeru beskrajnog Boæjeg
strpljenja, granicu Njegove milosti, mjeru Njegovog milosra.
Gospodin Êe se umijeπati da obrani svoju Ëast, da izbavi svoj
narod, da suzbije oholost nepravednika.
U Noine dane ljudi su zanemarivali Boæji zakon sve dok
se svako sjeÊanje na Stvoritelja nije izgubilo sa Zemlje. Njihovo bezakonje dostiglo je takvu mjeru da je Gospodin pustio vode Potopa na Zemlju i uniπtio njezine pokvarene stanovnike.
Iz naraπtaja u naraπtaj Gospodin je djelovao na svoj naËin.
Kad bi se pojavila kriza, On bi se objavljivao i spreËavao
ispunjenje Sotoninih planova. Kad se radilo o narodima,
obiteljima ili pojedincima, On je Ëesto dopuπtao da se pojave krize da bi Njegovo djelovanje postalo vidljivo. Na taj
naËin je objavljivao da postoji Bog u Izraelu koji uzdiæe svoj
zakon i brani svoj narod.
U ovo vrijeme sveopÊeg bezakonja moæemo znati da je
na vidiku i posljednja velika kriza. Kad je prkoπenje Boæjem
zakonu postalo skoro sveopÊa pojava, kad je Njegov narod
izloæen nasilju i surovosti svojih bliænjih, Gospodin se mora
umijeπati.
Bliæi se vrijeme kad Êe On reÊi: “Hajde, narode moj, ui
u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se Ëaskom dok jarost
ne proe.” Jer Êe iziÊi Gospodin “iz svog prebivaliπta da stanovnike zemljine kazni πto se o njeg ogrijeπiπe. Izbacit Êe
zemlja svu krv πto je na njoj prolivena i neÊe viπe kriti onih
koji su na njoj poklani.” (Izaija 26,20.21) Ljudi koji tvrde
da su krπÊani mogu sada varati i tlaËiti siromaπne; mogu
pljaËkati udovice i siroËad; mogu davati maha svojoj sotonskoj mrænji zato πto ne mogu vladati savjeπÊu Boæjeg naroda; ali Êe ih za sve to Bog izvesti na sud. “Jer onoga koji ne
bude iskazivao milosra zadesit Êe sud bez milosra.” (Jakov
2,13) Joπ samo malo vremena i oni Êe iziÊi pred Suca cijele
Zemlje da poloæe raËun za bol koju su nanijeli tijelima i duπama Njegove baπtine. Oni danas mogu iznositi laæne optuæbe, oni se mogu izrugivati onima koje je Bog postavio da
rade Njegov posao, mogu bacati Njegove vjernike u tamnice,
u okove, osuivati na progonstvo i na smrt; ali Êe za svaku
bol, za svaku prolivenu suzu morati dati odgovor. Bog Êe
im dvostruko platiti sve njihove grijehe. O Babilonu, simbolu
178
179
118
180
Isusove usporedbe
otpale Crkve, On Êe reÊi svojim slugama na sudu: “Jer njezini su grijesi doprli do neba i Bog se sjetio njezinih opaËina. Platite joj kao πto je i ona plaÊala! Vratite joj dvostruko prema njezinim djelima. U Ëaπu u koju je lijevala ulijte
joj dvostruko!” (Otkrivenje 18,5.6)
Iz Indije, iz Afrike, iz Kine, s otoka u moru, od potlaËenih
milijuna u takozvanim krπÊanskim zemljama, vika ljudske boli
podiæe se prema Bogu. Ta vika neÊe dugo Ëekati na odgovor. Bog Êe oËistiti Zemlju od moralne pokvarenosti, ne
morem velike vode kao u Noino doba, veÊ morem ognja koji
se neÊe moÊi ugasiti nikakvim ljudskim nastojanjima.
“Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je
ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod
spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi.” (Daniel 12,1)
Iz potkrovlja, iz koliba, iz tamnica, sa stratiπta, s planina i iz pustinja, iz zemaljskih πpilja i iz morskih dubina
Krist Êe dovesti svoju djecu k sebi. Na Zemlji su bili siromaπni, progonjeni i muËeni. Milijuni su otiπli u grob natovareni sramotom zato πto su odbili pokoriti se prijevarnim
Sotoninim zahtjevima. Na ljudskim sudovima Boæjoj djeci su
sudili najteæi zloËinci. Ali blizu je dan kad Êe sam Bog nastupiti kao sudac! (Vidi Psalam 50,6.) Tada Êe se preokrenuti zemaljske presude. “Sramotu Êe svog naroda na svoj zemlji skinuti.” (Izaija 25,8) Svakome od njih bit Êe dana bijela
odjeÊa (Otkrivenje 6,11). “Oni Êe se zvati Sveti narod, Otkupljenici Jahvini.” (Izaija 62,12)
Za svaki kriæ koji su morali nositi, za svaki gubitak koji
su morali podnijeti, za svako progonstvo koje su morali pretrpjeti, Ëak i za gubitak ovozemaljskog æivota, Boæja djeca
Êe biti bogato nagraena. “I gledat Êe njegovo lice. A njegovo Êe ime biti na njihovim Ëelima.” (Otkrivenje 22,4)
119
“Ovaj prima greπnike”
Ovo se poglavlje temelji Luki 15,1-10.
Dok su se “carinici i greπnici” okupljali oko Krista, rabini
su glasno izraæavali svoje nezadovoljstvo. Govorili su: “Ovaj
prima greπnike i jede s njima.”
Ovom optuæbom æeljeli su nagovijestiti da Krist uæiva u
druæenju s greπnima i pokvarenima; da Mu ne smeta njihova zloÊa. Isus je doista teπko razoËarao knjiæevnike. Zaπto
Ëovjek tako uzviπena karaktera izbjegava druæenje s njima i
ne æeli se sluæiti njihovim metodama pouËavanja? Zaπto se
ponaπa tako jednostavno, zaπto se kreÊe meu pripadnicima svih druπtvenih slojeva? Kad bi On bio pravi prorok,
govorili su o Njemu, sloæio bi se s njima, a prema carinicima i greπnicima ponaπao bi se ravnoduπno, kao πto i zasluæuju. Ti Ëuvari druπtvenog morala bjesnjeli su πto se Onaj s
kojim su se stalno sukobljavali, Ëija je neporoËnost æivota
izazivala u njima strahopoπtovanje, iako ih je osuivala, s
toliko izrazite naklonosti druæi s izopÊenicima iz druπtva.
Nisu se slagali s Njegovim metodama. Smatrali su sebe obrazovanima, plemenitima i, prije svega, poboænima; ali je ova
Kristova usporedba razotkrila njihovu sebiËnost.
Ljutilo ih je, osim toga, πto se oni koji su pokazivali jedino prijezir prema rabinima i koje se nikada nije moglo
vidjeti u sinagogama, okupljaju oko Isusa i s napetom pozornoπÊu sluπaju Njegove rijeËi. Knjiæevnici i farizeji osjeÊali su
da ih Njegova neporoËna prisutnost osuuje; pa zaπto se,
onda, carinici i greπnici okupljaju oko Njega?
Nisu znali da se objaπnjenje krije upravo u rijeËima koje su izgovorili da bi Ga podcjenjivaËki opisali: “Ovaj prima greπnike.” Duπe koje su dolazile k Isusu osjeÊale su u
(119)
185
186
120
Isusove usporedbe
Njegovoj prisutnosti da i za njih postoji izlaz iz ponora grijeha. Farizeji su za njih imali samo rijeËi prijezira i osude;
a Krist ih je pozdravljao kao Boæju djecu koja su se, istina,
udaljila iz OËevog doma, ali su ostala bliska OËevom srcu.
Upravo je zbog njihove bijede i njihovog grijeha imao joπ
viπe suosjeÊanja prema njima. ©to su dalje odlutali od Njega, to je dublja bila Njegova Ëeænja za njima i veÊa ærtva da
ih izbavi.
Sve su to uËitelji u Izraelu mogli nauËiti iz svetih spisa
koje su ponosno Ëuvali i tumaËili. Zar nije David napisao —
David, koji je upao u smrtonosni grijeh: “Ko ovca izgubljena ja zalutah: o, potraæi slugu svojega.” (Psalam 119,176)
Zar nije Mihej prikazao Boæju ljubav prema greπnicima kad
je rekao: “Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji grijeh
opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka baπtine svoje, koji
ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uæiva u pomilovanju?” (Mihej 7,18)
Izgubljena ovca
187
Ovom prilikom Krist nije pokuπao podsjetiti svoje sluπatelje na rijeËi Biblije, veÊ se pozivao na njihovo æivotno iskustvo. Prostrana visoravan istoËno od Jordana pruæala je
obilnu paπu stadima, a u klancima i na poπumljenim breæuljcima Ëesto bi zalutala ovca koju bi pastir s mukom pronalazio i vraÊao u stado. U mnoπtvu koje se okupilo oko
Isusa bilo je pastira i ljudi koji su svoj novac ulagali u stada
krupne i sitne stoke, pa su svi mogli slijediti Njegovu usporedbu: “Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne
ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom
dok je ne nae?”
Ove duπe koje vi prezirete, htio je Isus reÊi, pripadaju
Bogu. I stvaranjem i otkupljenjem one su Njegove, i dragocjene su u Njegovim oËima. Kao πto pastir voli svoje stado
i ne moæe ostati na miru ako mu samo jedna nedostaje, isto
tako, samo u beskrajno veÊoj mjeri, Bog voli svaku izgubljenu i odbaËenu duπu. Ljudi mogu odbaciti Njegovu ljubav,
mogu odlutati od Njega, mogu izabrati drugog gospodara;
ipak, pripadaju Njemu i On ih æeli vratiti k sebi. Sam Gospodin kaæe: “Kao πto se pastir brine za ovce svoje kad se
“Ovaj prima greπnike”
121
nae uza stado rasprπeno, i ja Êu se pobrinuti za svoje ovce
i skupit ih iz svih mjesta u koja se rasprπiπe u dan oblaka i
mraka.” (Ezekiel 34,12)
U ovoj usporedbi pastir odlazi traæiti samo jednu ovcu
— posljednju koja je nedostajala prilikom brojenja. Prema
tomu, da je postojala samo jedna izgubljena duπa, Krist bi
umro i za tu jednu.
Ovca koja se izgubi iz stada najbespomoÊnije je od svih
stvorenja. Pastir je mora traæiti, jer se sama ne zna vratiti.
Tako je i s duπom koja je odlutala od Boga; ona je isto tako
bespomoÊna kao i izgubljena ovca i ukoliko joj boæanska ljubav ne priskoËi u pomoÊ, nikad se neÊe uspjeti vratiti k Bogu.
Pastir koji ustanovi da jedna od njegovih ovaca nedostaje, ne gleda bezbriæno svoje stado koje se nalazi u sigurnom zaklonu, niti kaæe: “Imam devedeset devet ovaca. Morao bih uloæiti prevelik napor da idem traæiti zalutalu. Neka
se sama vrati, a ja Êu otvoriti vrata tora i pustiti je da ue!”
Ne, Ëim se ovca udalji od stada, pastir je pun straha i brige! On broji i ponovo broji svoje stado. Kad se uvjeri da je
jedna ovca doista odlutala, ne oklijeva. Ostavlja devedeset
devet u toru i polazi u potragu za jednom izgubljenom. ©to
je mraËnija i olujnija noÊ i opasniji put, to je veÊa pastirova briga i to ozbiljnija njegova potraga. On ulaæe svaki napor da pronae izgubljenu ovcu.
S kakvim olakπanjem Ëuje iz daljine njezin prvi jedva
Ëujni poziv. IduÊi za zvukom, penje se uz najstrmije padine, dolazi do samog ruba ponora i izlaæe opasnosti svoj æivot. I tako traæi dok pozivi, sve slabiji, pokazuju da je ovca
na kraju svojih snaga. KonaËno su njegovi napori nagraeni; izgubljena ovca je pronaena. On je tada ne grdi πto mu
je zadala toliko briga. Ne tjera je biËem. »ak je ne pokuπava ni povesti prema toru. U svojoj radosti uzima drhtavo
stvorenje na svoje rame; ako je ozlijeena ili ranjena, uzima
je na ruke, pritiπÊe je na svoje grudi da je toplina njegovog
srca vrati u æivot. Pun zahvalnosti πto njegova potraga nije
bila uzaludna, nosi je natrag u tor.
Hvala Bogu πto Isus nije uËinio da moramo zamiπljati
sliku æalosnog pastira koji se vraÊa bez ovce! Usporedba ne
govori o neuspjehu, veÊ o uspjehu i radosti izbavljenja. U
njoj nam je pruæeno boæansko jamstvo da ni jedna jedina
188
122
189
190
Isusove usporedbe
od zalutalih ovaca iz Boæjega tora neÊe biti zaboravljena, nijedna neÊe biti ostavljena bez pomoÊi. Sve koji æele biti izbavljeni Krist Êe izvuÊi iz ponora pokvarenosti i iz trnjaka
grijeha.
Klonula duπo, ohrabri se, iako si grijeπila! Nemoj misliti da Êe Bog moæda oprostiti tvoje prijestupe i dopustiti
ti da doeπ k Njemu. Bog je uËinio prvi korak. Dok si joπ
bila u pobuni protiv Njega, On je krenuo u potragu za tobom. S njeænim srcem pastira ostavio je devedeset devet i
krenuo u divljinu da nae onu koja se izgubila. Duπu, ozlijeenu i izranjenu, na rubu smrti, uzima u naruËje svoje
ljubavi i radosno nosi u siguran zaklon svojeg tora.
Æidovi su govorili da se greπnik mora pokajati prije nego πto moæe uæivati Boæju ljubav. Po njihovom miπljenju, pokajanje je djelo kojim Ëovjek zasluæuje naklonost Neba. Upravo je ta misao navela farizeje da uzviknu puni zaprepaπtenja i gnjeva: “Ovaj prima greπnike!” U skladu s njihovim zamislima, On nije smio dopustiti nikome da Mu se pribliæi, osim
onima koji su se pokajali. Meutim, u pouci o izgubljenoj
ovci Krist govori da se spasenje ne stjeËe zato πto mi traæimo Boga, veÊ zato πto Bog traæi nas. “Nema razumna, nema nikoga koji traæi Boga. Svi su zastranili.” (Rimljanima
3,11.12) Mi se ne kajemo da bi nas Bog mogao zavoljeti,
veÊ nam On objavljuje svoju ljubav da bi nas naveo na pokajanje.
Kad je izgubljenu ovcu konaËno donio u tor, pastir je
svoju zahvalnost izrazio melodiËnim, radosnim pjesmama.
Sazvao je i svoje prijatelje i susjede govoreÊi im: “Radujte
se sa mnom, jer sam naπao svoju izgubljenu ovcu!” I tako,
kad veliki Pastir ovaca nae svoju izgubljenu ovcu, i Nebo
i zemlja sjedinjuju se u zahvaljivanju i radosti.
“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraÊenja.” Vi, farizeji, htio je reÊi
Krist, smatrate sebe miljenicima Neba. Uvjereni ste u svoju
pravednost. Znajte, zato, da se moje poslanje ne odnosi na
vas ukoliko mislite da vam pokajanje nije potrebno! One jadne duπe koje su svjesne svojeg siromaπtva i svoje greπnosti
upravo su duπe koje sam doπao izbaviti. Nebeski aneli zainteresirani su za te izgubljene duπe koje vi prezirete. Vi
“Ovaj prima greπnike”
123
prigovarate i rugate se kad se jedna od tih duπa pridruæi
meni; ali znajte da se aneli raduju i da nebeskim dvorovima odjekuju pobjedonosne pjesme.
Rabini su imali izreku da na Nebu vlada radost kada bude
uniπten onaj tko je sagrijeπio protiv Boga, dok je Isus govorio da je djelo uniπtenja strano Bogu; da se cijelo Nebo raduje kad se Boæja slika obnovi u duπama koje je On stvorio.
Kad se onaj koji je odlutao daleko u grijeh æeli vratiti
Bogu, suoËava se s kritikom i nepovjerenjem. Ima onih koji
sumnjaju da je njegovo pokajanje istinsko, ili onih koji govore u pola glasa: “Nije on ustrajan; sumnjam da Êe izdræati.”
Takve osobe ne obavljaju Boæje djelo, veÊ djelo Sotone, koji
je tuæitelj svoje braÊe. SluæeÊi se njihovim kriticizmom, NeËastivi se nada da Êe obeshrabriti duπu i da Êe je otjerati
joπ dalje od Boga i nade. Neka zato pokajani greπnik razmiπlja o radosti Neba kad se vrati jedna izgubljena duπa. Neka
poËiva u Boæjoj ljubavi i neka se ne da obeshrabriti rugalicama i sumnjiËenjima farizeja.
Rabini su smatrali da se Isusova usporedba odnosi na
carinike i greπnike; ali ona ima i πire znaËenje. Izgubljenom
ovcom Isus ne prikazuje samo pojedinaËne greπnike, veÊ i
svijet koji je otpao od Boga i bio opustoπen grijehom. Ovaj
svijet je samo atom meu beskrajnim svjetovima kojima Bog
upravlja, a ipak je taj mali greπni svijet — jedna izgubljena
ovca — dragocjeniji u Njegovim oËima od devedeset devet
svjetova koji nisu zalutali iz stada. Krist, omiljeni Zapovjednik u nebeskim dvorovima, ostavio je svoj visoki poloæaj,
odloæio slavu koju je imao kod Oca da bi spasio ovaj izgubljeni svijet. Zbog njega je ostavio bezgreπne svjetove u svemiru, devedeset devet onih koji su Ga ljubili, i doπao na
ovu Zemlju da bude proboden za naπe grijehe, da bude satrven za naπe opaËine (Vidi Izaija 53,5). U svojem Sinu Bog
je dao sebe da bi mogao uæivati radost primanja izgubljene
ovce koja se vraÊa.
“Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo
djeca Boæja. A to i jesmo!” (1. Ivanova 3,1) Krist kaæe: “Kao
πto ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet” (Ivan
17,18) — da dovrπe “πto nedostaje Kristovim mukama — za
Tijelo njegovo, koje je Crkva.” (Koloπanima 1,24) Svaka du-
191
124
192
Isusove usporedbe
πa koju je Krist izbavio pozvana je da radi u Njegovo ime
na spasenju izgubljenih. To djelo bilo je zanemareno u Izraelu. Zar ga i danas ne zanemaruju upravo oni koji sebe smatraju Kristovim sljedbenicima?
Koliko si onih koji su odlutali ti, Ëitatelju, potraæio i vratio
u tor? Kad se odvraÊaπ od onih koji su neprivlaËni i ne obeÊavaju mnogo, shvaÊaπ li da zanemarujeπ upravo one duπe
koje Krist traæi? Moæda upravo u vrijeme kad se ti odvraÊaπ
od njih imaju najveÊu potrebu za tvojim suosjeÊanjem. U
svakom mnoπtvu koje se okuplja na bogosluæju nalaze se duπe
koje Ëeznu za odmorom i mirom. Moæda izgleda da vode
bezbriæan æivot, ali one nisu neosjetljive za utjecaj Svetoga
Duha. Mnoge meu njima mogu se zadobiti za Krista.
Ako se izgubljena ovca ne vrati u tor, ona Êe lutati dok
ne propadne. Mnoge duπe padaju u propast samo zato πto
nema ruke koja je ispruæena da ih spasi. Ove zalutale duπe
moæda izgledaju ravnoduπne i otvrdnule; ali da su uæivale
iste prednosti koje su imale druge, moæda bi pokazale daleko veÊu plemenitost duπe i viπe revnosti za korisnu sluæbu. Anelima je æao tih zalutalih duπa. Oni plaËu dok su
ljudske oËi suhe i srca zatvorena za samilost.
O, kako je rijetka duboka, dirljiva samilost prema zalutalima i iskuπanima! O, kad bismo imali viπe Kristovog duha, a manje, mnogo manje, sebe i svojeg duha!
Farizeji su shvatili da im je Kristova usporedba upuÊena kao prijekor. Umjesto da prihvati njihove kritike na svoj
rad, On ih je ukorio zbog zanemarivanja carinika i greπnika! On to nije uËinio otvoreno, da ne bi zatvorio njihova
srca za svoj nauk; ali im je svojim rijeËima otkrio djelo koje Bog od njih oËekuje i koje su propustili obaviti. Da su
se pokazali kao pravi pastiri, ti starjeπine u Izraelu obavili
bi djelo pastira, pokazali bi Kristovu milost i Njegovu ljubav i sjedinili bi se s Njime u Njegovom poslanju. OdbijajuÊi to uËiniti, pokazali su da je njihova poboænost laæna. I
danas mnogi odbijaju Kristov ukor; ali ima i onih koje su
Njegove rijeËi osvjedoËile. Na takve se nakon Kristovog uznesenja izlio Sveti Duh i oni su se sjedinili s Njegovim uËenicima u onom istom djelu koje je opisano u usporedbi o izgubljenoj ovci.
“Ovaj prima greπnike”
125
Izgubljena drahma
Poπto je ispriËao usporedbu o izgubljenoj ovci, Krist je
izrekao i drugu govoreÊi: “Ili koja æena, ako ima deset drahmi pa izgubi jednu, ne uæeæe svjetiljku, ne pomete kuÊu i
ne traæi pomnjivo dok je ne nae?”
Na Istoku su se kuÊe siromaha obiËno sastojale od samo jedne prostorije, Ëesto bez prozora i mraËne. Prostorija
se rijetko Ëistila i kovani novac, ako bi pao na pod, brzo bi
bio prekriven praπinom i smeÊem. Da bi se mogao pronaÊi,
Ëak i po danu, trebalo je upaliti svjetiljku i paæljivo poËistiti cijelu sobu.
Miraz, koji je æena donosila u brak, obiËno se sastojao
od kovanog novca koji je ona Ëuvala kao svoje najdragocjenije blago, da bi ga poslije predala svojim kÊerima. Gubitak samo jednog od tih komada znaËio bi ozbiljnu nesreÊu,
a njegovo pronalaæenje veliku radost u kojoj su i æenine susjede rado sudjelovale.
Krist je to i naglasio: “A kad je nae, zove prijateljice i
susjede pa im rekne: ‘Radujte se sa mnom, jer sam naπla
izgubljenu drahmu!’ Tako, kaæem vam, biva veselje meu Boæjim anelima zbog jednog jedinog greπnika koji se obrati.”
Ova usporedba, kao i prethodna, opisuje gubitak neËega πto se paæljivim traæenjem moæe naÊi i prouzroËiti veliko
veselje. Meutim, ove dvije usporedbe opisuju razliËite skupine. Izgubljena ovca zna da je izgubljena. Ona je sama napustila pastira i stado i ne zna se vratiti. Ona prikazuje one
koji shvaÊaju da su se odvojili od Boga i obavijeni su oblakom zbunjenosti, poniæeni i u gorkoj kuπnji. Izgubljeni novjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Ko izgubljene ovce bijaπe narod moj, pastiri ih
zavedoπe, te zalutaπe po brdima: moradoπe s brda
na breæuljke, zaboraviπe gdje su im torovi.” (Jeremija 50,6) “Ko ovca izgubljena ja zalutah: o, potraæi slugu svojega, jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.” (Psalam 119,176)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
193
126
194
195
Isusove usporedbe
ËiÊ prikazuje one koji su izgubljeni u prijestupima i grijesima, ali nisu svjesni svojeg stanja. Oni su se otuili od Boga, ali to ne znaju. Njihove su duπe u opasnosti, ali su nesvjesni toga i bezbriæni. U ovoj usporedbi Krist uËi da su
Ëak i oni koji su ravnoduπni prema Boæjim zahtjevima predmet Njegove milosrdne ljubavi. I njih treba potraæiti da bi
se mogli vratiti Bogu.
Ovca je odlutala iz stada; bila je izgubljena u pustinji
ili na planinama. Drahma je bila izgubljena u kuÊi. Bila je
nadohvat ruke, ali se mogla pronaÊi samo pozornim traæenjem.
Ova usporedba sadræi pouku upuÊenu obiteljima. U domovima Ëesto vlada potpuna nebriga o duπama njegovih Ëlanova. Meu njima moæe biti i onih koji su se udaljili od Boga; meutim, u obiteljskim odnosima osjeÊa se tako malo
zabrinutosti hoÊe li se izgubiti jedan od Boæjih povjerenih
darova.
NovËiÊ, iako leæi u praπini i smeÊu, i dalje je srebrnjak.
Njegova vlasnica ga traæi zato πto je vrijedan. Tako i svaka
duπa, iako poniæena grijehom, u Boæjim je oËima i dalje dragocjena. Kao πto novËiÊ nosi lik i natpis vladara, tako je i
Ëovjeku prilikom stvaranja utisnut lik i natpis Boga; i iako
je taj natpis danas pokvaren i napola izbrisan pod utjecajem grijeha, njegovi tragovi ostaju u svakoj duπi. Bog æeli
vratiti k sebi svaku takvu duπu i obnoviti u njoj lik svoje
pravednosti i svetosti.
Æena o kojoj Isus govori marljivo traæi svoj izgubljeni
novËiÊ. Ona pali svjetiljku i Ëisti kuÊu. Uklanja sve πto bi
joj moglo zasmetati u potrazi. Iako je izgubljen samo jedan
novËiÊ, ona neÊe prestati sve dok ga ne nae. Tako i u obitelji,
ukoliko je jedan Ëlan izgubljen za Boga, mora biti uloæen
svaki moguÊi napor za njegovo vraÊanje. Svi ostali Ëlanovi
obitelji moraju marljivo i temeljito ispitati sebe. Neka se ispita stvarno ponaπanje svih. Neka se ustanovi nije li neka
pogreπka, neki propust u meusobnim odnosima uËinio da
se ta osoba uËvrsti u svojem nepokajanju.
Ukoliko u obitelji neko dijete nije svjesno svojega greπnog stanja, roditelji ne smiju mirovati. Neka zapale svjetiljke. Neka pretraæuju Boæju rijeË, neka se u njezinom svjetlu
temeljito ispita sve u domu da bi se ustanovilo zaπto je dijete
“Ovaj prima greπnike”
127
izgubljeno. Neka roditelji ispitaju svoje srce, neka ispitaju
svoje navike i obiËaje. Djeca su nasljedstvo od Gospodina,
i mi smo Njemu odgovorni kako upravljamo Njegovom imovinom.
Ima oËeva i majki koji Ëeznu za tim da rade u nekom
dalekom misijskom polju; mnogi su aktivni u krπÊanskom
djelu izvan doma, dok su njihova djeca stranci za Spasitelja
i Njegovu ljubav. Djelo zadobivanja svoje djece za Krista
mnogi roditelji prepuπtaju propovjedniku ili uËitelju u subotnjoj πkoli, ali ËineÊi to zanemaruju odgovornost koju im
je Bog povjerio. Odgajanje i poduËavanje djece da postanu
krπÊani najveÊa je sluæba koju roditelji mogu obaviti za Boga. To je djelo koje zahtijeva strpljiv rad, marljiv i ustrajan
napor tijekom cijelog æivota. ZanemarujuÊi taj posao, pokazujemo da smo nevjerni upravitelji. Bog neÊe prihvatiti nikakvu ispriku za takvo postupanje.
Ali ni oni koji su krivi za takvo zanemarivanje duænosti
ne trebaju oËajavati. Æena koja je izgubila svoj novËiÊ, traæila ga je uporno sve dok ga nije naπla. Neka i roditelji u
ljubavi, vjeri i molitvi rade za Ëlanove svoje obitelji sve dok
ne budu mogli radosno stupiti pred Boga govoreÊi: “Evo, ja
i djeca koju mi Jahve dade.” (Izaija 8,18)
To je pravo misionarsko djelo u domu i ono je isto tako
korisno za one koji ga obavljaju kao i za one za koje se Ëini.
Svojom odanom zainteresiranoπÊu za one koji æive u domu
mi se pripremamo raditi za pripadnike Gospodnje obitelji s
kojima Êemo, ukoliko budu vjerni Kristu, æivjeti kroz vjeËnost. Prema naπoj braÊi i sestrama u Kristu trebamo pokazati istu zainteresiranost koju kao Ëlanovi iste obitelji pokazujemo jedni prema drugima.
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Isus dozva k sebi djeËicu te reËe: ‘Pustite djeËicu
da dou k meni; nemojte im prijeËiti, jer takvima
pripada kraljevstvo Boæje! Zaista, kaæem vam, tko
ne primi kraljevstvo Boæje kao malo dijete, taj
sigurno neÊe uÊi u nj.’” (Luka 18,16.17)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
196
128
197
Isusove usporedbe
Bog æeli da se na taj naËin pripremimo i za rad s drugima.
Kad se krug naπe skrbi proπiri i naπa ljubav poveÊa, na sve
strane Êemo naÊi posla za sebe. Boæja velika ljudska obitelj
obuhvaÊa cijeli svijet, i nijedan od njezinih Ëlanova ne smije biti zanemaren.
Ma gdje se nalazili, neki izgubljeni srebrni novËiÊ Ëeka
da ga potraæimo. A traæimo li ga? Iz dana u dan sreÊemo se
s ljudima koji ne pokazuju nikakvo zanimanje za vjerska pitanja; razgovaramo s njima, posjeÊujemo ih; pokazujemo li
neko zanimanje za njihovo duhovno dobro? Predstavljamo
li im Krista kao Spasitelja koji opraπta grijehe? Ako je naπe
srce doista zagrijano Kristovom ljubavlju, govorimo li i njima o toj ljubavi? Ako to ne Ëinimo, kako Êemo se sresti s
tim duπama — izgubljenima, izgubljenima za vjeËnost — kad
se zajedno s njima budemo pojavili pred Boæjim prijestoljem?
Tko moæe procijeniti vrijednost jedne duπe? Ako æelite
saznati njezinu vrijednost, idite u Getsemani i tamo bdijte
zajedno s Kristom tijekom tih sati Njegove agonije, kad su
krupne kapi znoja kao krv tekle s Njegova Ëela. Gledajte
Spasitelja visoko na kriæu. Sluπajte Njegov oËajniËki uzvik:
“Boæe moj, Boæe moj, zaπto si me ostavio!” (Marko 15,34)
Gledajte Njegovu ranjenu glavu, probodeni bok, iznakaæene
noge. Sjetite se da je Krist sve stavio na kocku. Radi naπeg
otkupljenja, cijelo Nebo je dovedeno u opasnost. Kada se u
podnoæju kriæa sjetiπ da bi Krist poloæio svoj æivot i za jednog jedinog greπnika, tek tada Êeπ moÊi cijeniti vrijednost
jedne duπe!
Ako ste u zajedniπtvu s Kristom, vi Êete po Njegovom
mjerilu ocjenjivati svako ljudsko biÊe. Vi Êete osjeÊati prema drugima istu duboku ljubav koju Krist osjeÊa prema vama. I tada Êete moÊi zadobiti, a ne natjerati, privuÊi, a ne
odbiti one za koje je On umro. Nitko nikada ne bi bio doveden natrag k Bogu da Krist nije uloæio osobni napor oko
njega; i samo takvim osobnim zalaganjem i mi moæemo
spaπavati duπe. Kad vidite one koji odlaze u smrt, neÊete
poËivati u tihoj ravnoduπnosti i dokolici. ©to je veÊi njihov
grijeh i dublja njihova bijeda, to Êe ozbiljniji i njeæniji biti
vaπi napori da ih zadobijete. Vi Êete prepoznati potrebe onih
koji pate, koji su grijeπili protiv Boga i koji su natovareni
“Ovaj prima greπnike”
129
teretom krivnje. Vaπe srce ispunit Êe se suosjeÊanjem prema
njima, i vi Êete im pruæiti ruku pomoÊnicu. U zagrljaju svoje vjere i ljubavi vi Êete ih dovesti Kristu. Vi Êete bdjeti nad
njima i hrabriti ih, i vaπa suÊut i vaπe povjerenje sprijeËit
Êe ih da odustanu od svoje ustrajnosti u vjeri.
U ovom djelu spremno Êe suraivati svi nebeski aneli.
Svi izvori Neba na raspolaganju su onima koji se trude da
izbave izgubljene. Aneli Êe vam pomoÊi da doprete i do
onih najnemarnijih i najtvrih. I kad se jedan od njih vrati
Bogu, cijelo Nebo Êe se radovati; serafini i kerubini podignut Êe svoje zlatne harfe i pjevati hvalu Bogu i Janjetu radi
njihove milosti i dobrote prema sinovima ljudskim.
130
Isusove usporedbe
“Izgubljen i naen”
Ovo se poglavlje temelji na Luki 15,11-32.
198
199
Usporedbe o izgubljenoj ovci, izgubljenom novËiÊu i izgubljenom sinu vrlo jasno prikazuju Boæju ljubav, punu saæaljenja, prema onima koji su odlutali od Njega. Iako su se
odvratili od Boga, On ih ne ostavlja u njihovom jadnom stanju.
On je pun milosra i njeæne suÊuti prema onima koji su
izloæeni kuπnjama prepredenog neprijatelja.
U pouci o izgubljenom sinu prikazano je Gospodnje
postupanje prema onima koji su nekada poznavali OËevu
ljubav i onda dopustili kuπaËu da ih zarobi i vodi po svojoj
volji.
“Neki Ëovjek imao dva sina. Mlai od njih reËe ocu: ‘OËe,
daj mi dio baπtine koji mi pripada!’ Otac im podijeli imanje. Poslije nekoliko dana mlai sin skupi sve svoje te krene u daleku zemlju.”
Ovaj mlai sin postao je umoran od obuzdavanja u domu svojeg oca. Smatrao je da mu je sloboda ograniËena. Pogreπno je tumaËio oËevu ljubav i brigu pa je odluËio slijediti svoje sklonosti.
MladiÊ nije priznavao nikakve obveze prema svojem ocu
niti mu je izrazio bilo kakvu zahvalnost; a ipak je traæio da
kao njegovo dijete dobije dio njegovog imanja. Nasljedstvo
koje bi mu bilo dodijeljeno nakon oËeve smrti æelio je primiti
odmah. Vaæno mu je bilo trenutaËno zadovoljstvo i nije mislio o buduÊnosti.
Dobivπi svoju oËevinu, otiπao je u “daleku zemlju”, daleko
od oËevog doma. ImajuÊi obilje novca i slobodu da se ponaπa kako æeli, zanosio se miπlju da Êe ispuniti sve æelje svojeg
srca. Nije bilo nikoga da mu kaæe: Nemoj to Ëiniti jer Êeπ si
(130)
“Izgubljen i naen”
131
naπkoditi, ili: UËini to jer je tako pravo! Pokvareni prijatelji
pomogli su mu da pada sve dublje u grijeh, tako da je rasuo svoje imanje “provodeÊi æivot razvratno”.
Biblija govori o ljudima koji su “umiπljajuÊi da su mudri” postali “ludi” (Rimljanima 1,22); i upravo je to povijest
mladiÊa iz ove usporedbe. Bogatstvo koje je sebiËno zatraæio od svojeg oca rasuo je na bludnice. Uludo je protratio
blago svoje mlade muæevnosti. Dragocjene godine æivota, snaga uma, blistave vizije mladosti, duhovne teænje — sve je izgorjelo u ognju strasti.
Kad je zavladala velika glad, poËeo je osjeÊati oskudicu
te je otiπao sluæiti k nekom Ëovjeku u onoj zemlji, koji ga
je poslao u polja da pase svinje. Za Æidova je to bio najniæi
i najsramotniji posao. MladiÊ koji se hvalisao svojom slobodom, naπao se u poloæaju roba. Bio je sputan najteæim lancima — “sapet u... uæa svojih grijeha” (Izreke 5,22). Nestalo
je sjaja i bljeπtavila koji su ga privlaËili, osjeÊao je jedino
teæinu svojih okova. SjedeÊi na tlu u toj opustoπenoj i glau
pogoenoj zemlji, bez ikakvog druπtva osim druπtva svinja,
bio je primoran hraniti se ljuskama mahunarki kojima su se
hranile æivotinje. Od veselih prijatelja koji su se okupljali
oko njega u danima blagostanja, koji su jeli i pili na njegov
raËun, nije ostao nijedan da mu pomogne. Gdje je sada njegovo buntovno veselje? Dok je umirivao svoju savjest i otupljivao svoju osjetljivost, mogao je sebe smatrati sretnim; ali
sada, bez novca, neutaæene gladi, poniæen i moralno propao, oslabljene i kolebljive volje, obamrlih plemenitih osjeÊaja, postao je bijedan osamljenik.
Kakvog li opisa pravog stanja greπnika! Iako okruæen
blagoslovima Njegove ljubavi, greπnik, sklon popuπtanju svojim
slabostima i greπnim uæicima, najviπe od svega æeli se odvojiti
od Boga. Kao i nezahvalni sin, smatra da mu boæanski blagoslovi s pravom pripadaju. On ih uzima kao neπto πto se samo po sebi podrazumijeva, ne uzvraÊa zahvalnoπÊu, ne sluæi
Bogu iz ljubavi. Kao πto je Kajin otiπao iz Boæje blizine da
potraæi sebi dom; kao πto je izgubljeni sin odlutao u “daleku zemlju”, tako i greπnici misle da Êe naÊi sreÊu ako zaborave Boga (Rimljanima 1,28).
Bez obzira na vanjski izgled, svaki æivot, usredotoËen
na sebe, zapravo je protraÊen. Tko god pokuπava æivjeti bez
200
132
201
202
Isusove usporedbe
Boga, troπi glavnicu æivota. Rasipa dragocjene godine svojeg æivota, rasipa sposobnosti uma, srca i duπe te se sam
osuuje na trajnu propast. »ovjek koji se odvaja od Boga
da bi mogao sluæiti sebi, postaje sluga boga novca. Um koji
je Bog stvorio da bude u druπtvu anela, srozava se na razinu tjelesnog i æivotinjskog ponaπanja. To su posljedice sluæenja
sebi.
Ako ste izabrali takav æivot, tada znate da troπite svoj
novac na ono πto nije hrana i da radite za ono πto vas neÊe
nasititi. Svakako Êete se suoËiti s trenucima kad Êete shvatiti koliko ste nisko pali. Sami u svojoj “dalekoj zemlji” postat Êete svjesni svoje bijede i u oËaju uzviknuti: “Jadan ti
sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga
tijela?” (Rimljanima 7,24) Sveobuhvatna istina krije se u rijeËima proroka: “Proklet Ëovjek koji se uzdaje u Ëovjeka, i
slabo tijelo smatra svojom miπicom, i Ëije se srce od Jahve
odvraÊa. Jer on je kao draË u pustinji: ne osjeÊa kad je sreÊa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji.” (Jeremija
17,5.6) Bog “Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepravednima” (Matej 5,45),
ali ljudi imaju sposobnost da se zaπtite i od sunca i od kiπe.
I tako, iako Sunce pravednosti sja, iako kiπe boæanske milosti padaju obilno na sve, mi moæemo, odvajajuÊi se od Boga,
i dalje æivjeti u “usahloj pustinji”.
Boæja ljubav i dalje Ëezne za onim tko je odluËio odvojiti se od Njega i zato se sluæi razliËitim utjecajima da ga
vrati u OËev dom. Izgubljeni sin je u svojoj bijedi “doπao k
sebi”. Prijevarna sila koju je Sotona imao nad njim bila je
slomljena. Uvidio je da su njegove patnje posljedica njegovih ludosti, te je rekao: “Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat Êu, poÊi Êu
ocu svome.” Iako se nalazio u jadnom poloæaju, uvjerenje
da ga otac i dalje voli pruæilo je nadu izgubljenom sinu. Ta
ga je ljubav i pokrenula da se vrati kuÊi. Prema tomu, sigurnost u Boæju ljubav navodi greπnika da se vrati k Bogu. “A
ne znaπ da dobrota Boæja hoÊe da te vodi k obraÊenju?” (Rimljanima 2,4) Svaka ugroæena duπa okruæena je zlatnim lancem milosti i saæaljive Boæje ljubavi. Gospodin izjavljuje: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah milost.” (Jeremija
31,3)
“Izgubljen i naen”
133
Sin je odluËio priznati svoju krivnju. OtiÊi Êe k ocu i
reÊi Êe mu: “OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da se zovem tvojim sinom.” I dodat Êe, pokazujuÊi kako je ograniËeno njegovo poznavanje oËeve ljubavi: “Primi
me kao jednog od svojih najamnika!”
MladiÊ ostavlja krdo svinja i ljuske mahunarki i polazi
prema svojoj kuÊi. DrhteÊi od slabosti, gubeÊi svijest od gladi,
æeljno kreÊe na put. Nema plaπta da pokrije svoju poderanu odjeÊu; ali je bijeda svladala njegov ponos i on æuri zatraæiti mjesto sluge u domu u kojemu je nekad bio nasljednik.
Dok je izlazio kroz vrata oËevog doma, taj razdragani,
nepromiπljeni mladiÊ nije imao ni pojma o boli i Ëeænji oËevog
srca. Dok je plesao i gostio se sa svojim razuzdanim prijateljima, nije ni mislio o sjenci koja se nadvijala nad njegovim
domom. A ni sada, dok se umoran i jadan kretao putem kuÊi, nije znao da netko oËekuje njegov povratak. Ali dok je
“joπ bio daleko”, otac ga je prepoznao. Ljubav ima dobro
oko. Ni duge godine greπnog æivota koje su promijenile njegov
izgled nisu mogle skriti oËevom oku sinovljevo lice. “Opazi
ga njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu oko vrata”,
prihvati ga u dug, Ëvrst i njeæan zagrljaj.
Otac nije htio dopustiti nijednom prezrivom oku da se
ruga bijedi i dronjcima njegovog sina. Skinuo je sa svojih
ramena πiroki, krasni ogrtaË i njime prekrio oronuli lik svojeg
sina, dok je mladiÊ uz jecaje izgovarao rijeËi pokajanja govoreÊi: “OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojan da
se zovem tvojim sinom.” Otac ga je Ëvrsto zagrlio i uveo u
kuÊu. Nije mu dao priliku da traæi mjesto sluge. On je sin
koji Êe biti poËaπÊen najboljim u kuÊi i kojega Êe spremni
sluge i sluπkinje poπtovati i sluæiti mu.
Otac je rekao svojim slugama: “’Brzo, donesite haljinu,
onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na
noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaπe mrtav i oæivje,
bijaπe izgubljen i nae se.’ I poËnu se veseliti.”
U svojoj nemirnoj mladosti izgubljeni sin smatrao je oca
strogim i surovim. Kako se sada promijenilo njegovo miπljenje! Tako i oni koje je Sotona zaveo smatraju Boga strogim i punim zahtjeva. Oni Ga zamiπljaju kako samo gleda
203
204
134
205
206
Isusove usporedbe
da bi optuæio i kaznio, kako ne æeli primiti greπnika sve dok
ima neki zakonski izgovor da mu ne pomogne. Njegov zakon oni proglaπavaju smetnjom Ëovjekovoj sreÊi, teπkim jarmom kojega bi se rado rijeπili. Meutim, oni kojima je Kristova ljubav otvorila oËi, znaju da je Bog pun samilosti. On
se ne pojavljuje kao tiransko, osvetoljubivo biÊe, veÊ kao
otac koji Ëezne za tim da zagrli svojeg pokajniËkog sina. I
zato greπnik moæe uskliknuti zajedno s psalmistom: “Kako
se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smiluje onima πto ga
se boje.” (Psalam 103,13)
U ovoj usporedbi nema zajedljivosti, nema prigovaranja
izgubljenom sinu zbog njegovog zlog puta. Sin osjeÊa da mu
je proπlost oproπtena i zaboravljena, izbrisana zauvijek. Tako i Bog kaæe greπniku: “Kao maglu rastjerao sam tvoje opaËine i grijehe tvoje poput oblaka.” (Izaija 44,22) “Jer Êu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neÊu viπe spominjati.” (Jeremija 31,34) “Nek bezboænik svoj put ostavi,
a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe mu
se smilovati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u praπtanju.”
(Izaija 55,7) “U one dane, u vrijeme ono — rijeË je Jahvina
— traæit Êu grijeh Izraelov, ali ga viπe neÊe biti; traæit Êu
opaËine judejske, ali ih neÊe naÊi. Jer oprostih svima koje
saËuvah.” (Jeremija 50,20)
Kakvog li obeÊanja o Boæjoj spremnosti da primi pokajanog greπnika! Jesi li i ti, Ëitatelju, poπao nekim svojim putem? Jesi li odlutao daleko od Boga? Jesi li se pokuπao gostiti plodovima prijestupa, da bi ustanovio da su postali kao
pepeo na tvojim usnama? A sada, kad je nestalo tvojega blaga,
kad su se izjalovili tvoji æivotni planovi, kad su propale tvoje
nade, sjediπ li sam i osamljen? Sada, kad glas koji je veÊ dugo govorio tvojem srcu i koji nikad nisi htio sluπati odjekuje jasno i odreeno: “Ustanite, idite! Ovo nije poËivaliπte! Zbog neËistoÊe teπko vas uæe svezalo.” (Mihej 2,10) Vratite
se domu svojeg Oca! On vas poziva govoreÊi: “Meni se obrati,
jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22)
Nemojte sluπati neprijateljev prijedlog da se ne vratite
Kristu sve dok ne postanete bolji; dok ne budete dovoljno
dobri da se vratite Bogu! Ako budete dotad Ëekali, nikad se
i neÊete vratiti. Kad Sotona pokaæe vaπe prljave haljine, ponovite Isusovo obeÊanje:
“Izgubljen i naen”
135
“A tko doe k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan
6,37) Kaæite neprijatelju da krv Isusa Krista Ëisti od svakoga grijeha. Neka Davidova molitva postane i vaπa: “Poπkropi me izopom da se oËistim, operi me, i bit Êu bjelji od
snijega!” (Psalam 51,9)
Ustani i idi svojem Ocu! On Êe ti iziÊi daleko ususret.
Ako uËiniπ samo jedan korak k Njemu u pokajanju, On Êe
se poæuriti da te prihvati u svoje naruËje beskrajne ljubavi.
Njegovo je uho otvoreno za vapaj skruπene duπe. Njemu je
poznato i kada se tvoje srce prvi put okrenulo Bogu. Nikad
nije upuÊena molitva, ma koliko nesavrπena, nikad nije
prolivena suza, ma koliko potajna, nikad se nije javila iskrena teænja za Bogom, ma koliko slabaπna, da se Boæji Duh
nije pokrenuo da je zadovolji. »ak i prije nego se molitva
izgovori ili teænja srca objavi, milost izlazi od Krista da se
sretne s miloπÊu koja djeluje na ljudsko srce.
Vaπ nebeski Otac æeli skinuti s vas odjeÊu uprljanu grijehom. U prekrasnom simboliËkom Zaharijinom proroËanstvu veliki sveÊenik Joπua stoji odjeven u prljave haljine pred
Gospodnjim anelom, predstavljajuÊi greπnike. I Gospodin
izgovara rijeËi: “’Skinite s njega te prljave haljine!’ I reËe
mu: ‘Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!... Stavite mu Ëist povez oko glave!’ Oni mu
staviπe Ëist povez oko glave i odjenuπe ga u dragocjene haljine u nazoËnosti anelovoj.” (Zaharija 3,4.5) Isto Êe tako
Gospodin odjenuti i tebe u “haljinu spasenja” (Izaija 61,10).
“Smirivπi se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj
su krila posrebrena, a perje joj se zlatni.” (Psalam 68,13 DK)
On Êe te odvesti u svoju kuÊu za gozbe, a nad tobom
Êe biti Njegova zastava ljubavi (Pjesma 2,4). On sam izjavjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Traæite Jahvu dok se moæe naÊi, zovite ga dok
je blizu! Nek bezboænik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji Êe
mu se smilovati, k Bogu naπem, jer je velikoduπan u praπtanju.” (Izaija 55,6.7)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
207
136
208
Isusove usporedbe
ljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio... ti Êeπ biti upravitelj u Domu mojemu, Ëuvat Êeπ moja predvorja, i dat Êu
ti pristup meu one koji ondje stoje” — meu anele koji
okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija 3,7).
“Kao πto se æenik raduje nevjesti, tvoj Êe se Bog tebi
radovati.” (Izaija 62,5) “Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj! On Êe se radovati tebi pun veselja, obnovit
Êe ti svoju ljubav, kliktat Êe nad tobom radosno.” (Sefanija
3,17) Zemlja i Nebo sjedinit Êe se u OËevoj pjesmi radosti:
“Jer mi ovaj sin bijaπe mrtav i oæivje, bijaπe izgubljen i nae se.”
Sve dovde u Spasiteljevoj usporedbi nema nekog neskladnog tona da naruπi sklad radosnog prizora; ali sada Krist
uvodi novi element. Kad je izgubljeni sin stigao kuÊi, stariji
sin “bijaπe u polju. Kad na povratku stiæe blizu kuÊe te Ëu
pjesmu i igru, dozva k sebi jednog od slugu i upita ga πto
je to. ‘Doπao ti brat — odgovori — pa tvoj otac zakla ugojeno
tele, πto opet sina ima zdrava.’ On se razljuti i ne htjede
uÊi.” Stariji brat nije dijelio oËev strah niti je Ëekao da se
vrati izgubljeni brat. Zato nije dijelio ni oËevu radost zbog
njegova povratka. Zvuci veselja nisu budili radost u njegovom srcu. On se kod sluge raspituje za razloge veselja i odgovor rasplamsava u njemu ljubomoru. Ne æeli uÊi da bi pozdravio svojega izgubljenog brata. Naklonost pokazanu prema izgubljenom sinu on doæivljava kao uvredu.
Kad mu je otac prigovorio, otkrila se oholost i zloÊudnost njegove naravi. On govori o svojem æivotu u oËevoj kuÊi
kao o nizu neplaÊenih poslova i onda u pogreπnom svjetlu
prikazuje prednosti ukazane sinu koji se upravo vratio. Otvoreno naglaπava da je njegova uloga u kuÊi bila prije uloga
sluge nego sina. Kad se moglo oËekivati da uæiva trajnu radost u prisutnosti svojeg oca, on se u mislima bavi dobitkom koji Êe steÊi svojim besprijekornim æivotom. Njegove
rijeËi pokazuju da se upravo zbog dobitka odrekao zadovoljstava grijeha. Prema tomu, ukoliko mlai brat treba sudjelovati u oËevim darovima, stariji brat smatra sebe oπteÊenim.
Zato je nezadovoljan prednostima koje je dobio mlai brat.
Jasno pokazuje da ne bi primio izgubljenog sina da je bio
na oËevom mjestu. Ne priznaje ga Ëak ni kao brata, veÊ hladno govori o njemu kao o “tvom sinu”.
“Izgubljen i naen”
137
Ipak, otac postupa blago i prema njemu. Kaæe mu: “Sine,
ti si svagda sa mnom i sve je moje tvoje.” Zar ti nisi svih
ovih godina koje je tvoj brat proveo kao prognanik uæivao
prednost da se druæiπ sa mnom?
Sve πto je moglo posluæiti sreÊi oËeve djece, stajalo mu
je na raspolaganju u obilnoj mjeri. Sin nije imao potrebe
postavljati pitanje darova ili nagrada. “Sve je moje tvoje!”
Trebao si samo vjerovati mojoj ljubavi i posluæiti se darom
koji ti je u obilnoj mjeri ponuen!
Jedan sin se privremeno udaljio iz doma, nesvjestan oËeve
ljubavi. Meutim, sada se vratio i plima radosti odnijela je
svaku neugodnu misao: “Jer ti ovaj brat bijaπe mrtav i opet
oæivje, bijaπe izgubljen i nae se!”
Je li stariji brat postao svjestan svojega zlog, nezahvalnog duha? Je li shvatio da je izgubljeni sin i dalje njegov
brat iako se ponaπao nedoliËno? Je li se stariji brat pokajao
zbog svoje ljubomore i tvrdoÊe srca? O tome Krist niπta ne
govori. BuduÊi da se priËa upravo dogaala, Kristovi sluπatelji su mogli pogaati kakav Êe joj biti ishod.
Stariji sin je prikazivao neobraÊene Æidove Kristovog doba,
ali i farizeje svih vremena koji su prezrivo gledali na one
koje su smatrali carinicima i greπnicima. Smatrali su sebe
pravednima, jer nisu pali u najdublje poroke. Krist se sukobio s tim cjepidlakama na njihovom tlu. Kao i stariji sin, i
oni su uæivali posebne prednosti pred Bogom. Smatrali su
sebe sinovima u Boæjem domu, ali su bili nadahnuti najamniËkim duhom. Radili su, ali ne iz ljubavi, veÊ zato πto su
se nadali nagradi. Bog je u njihovim oËima bio strogi poslodavac. Oni su vidjeli kako Krist poziva carinike i greπnike
da prime obilan dar Njegove milosti — dar koji su rabini
htjeli osigurati sebi teπkim radom i pokorama — pa su bili
uvrijeeni. Povratak izgubljenog sina, koji je oËevo srce ispunio radoπÊu, njih je samo pokrenuo da postanu ljubomorni.
OËev prigovor starijem sinu njeæni je poziv koji Nebo
upuÊuje svim farizejima. “Sve je moje tvoje” — ne kao plaÊa,
veÊ kao dar. Kao i izgubljeni sin, i vi ga moæete primiti jedino
kao nezasluæeni dar OËeve ljubavi.
Vlastita pravednost navodi ljude da ne samo pogreπno
prikazuju Boga, veÊ i da budu hladnoga srca i kritiËki ras-
209
210
138
211
Isusove usporedbe
poloæeni prema svojoj braÊi. Stariji sin, u svojoj sebiËnosti
i ljubomori, bio je spreman vladati svojim bratom, kritizirati svaki njegov potez i optuæiti ga i za najmanji nedostatak. On je traæio svaku pogreπku svojega brata i svaki je njegov
pogreπni postupak preuveliËavao. Na taj bi naËin pokuπao
opravdati svoj nepomirljivi duh. I danas mnogi Ëine to isto.
Dok neka duπa vodi svoje prve bitke protiv poplave kuπnji,
oni stoje po strani, tvrdoglavi, samovoljni, puni prigovora,
optuæivaËki raspoloæeni. Oni sebe mogu smatrati Boæjom djecom, ali djeluju nadahnuti sotonskim duhom. Svojim ponaπanjem prema svojoj braÊi ovi tuæitelji stavljaju sebe u poloæaj u kojemu ih Bog ne moæe obasjati svjetloπÊu sa svojeg
lica.
Mnogi se stalno pitaju: “S Ëime Êu doÊi pred Jahvu, hoÊu
li pasti niËice pred Bogom Sveviπnjim? HoÊu li doÊi preda
nj sa ærtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? HoÊe
li mu biti mile tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potoka ulja?” Meutim, “objavljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve traæi
od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa
svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6,6-8)
Ovo je sluæba koju je Bog odabrao — “kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puπtati na slobodu potlaËene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima,
uvesti pod krov svoj beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ
gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Izaija 58,6.7)
Kad sebe promatramo kao greπnike koji su spaπeni jedino
ljubavlju svojega nebeskog Oca, tada Êemo osjeÊati njeænu
suÊut prema bliænjima koji pate u grijehu. Tada neÊemo viπe
bijedu i pokajanje doËekivati ljubomorom i prijekorima. Kad
se led sebiËnosti otopi u vaπem srcu, tad Êete se sloæiti s
Bogom i dijeliti s Njim radost spaπavanja izgubljenih.
Istina je da vi sebe smatrate Boæjom djecom; ali ako je
ta tvrdnja istinita, onda Êe onaj koji bijaπe “mrtav i opet
oæivje, bijaπe izgubljen i nae se” doista biti “tvoj brat”! On
je povezan s tobom najËvrπÊim vezama jer ga Bog priznaje
kao svojeg sina. Odbijeπ li svoje srodstvo s njim, pokazujeπ
da si samo najamnik u kuÊi, a ne dijete u Boæjoj obitelji.
Ukoliko se ne pridruæiπ iskazivanju dobrodoπlice izgubljenima, radost Êe se nastaviti, otkupljeni Êe dobiti svoje mjesto kraj Oca i u OËevom djelu. Ali ti Êeπ ostati u tami, iz-
“Izgubljen i naen”
139
van doma. “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Ivanova 4,8)
140
Isusove usporedbe
“Ostavi je joπ ovu godinu”
Ovo se poglavlje temelji na Luki 13,1-9.
212
213
U svojem pouËavanju Krist je upozoravanje na sud
povezivao s pozivima milosti. Govorio je: “Jer Sin ËovjeËji
nije doπao da pogubi duπe ËovjeËje, nego da saËuva!” (Luka
9,56 DK) “Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi
svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,17) Odnos
izmeu Njegovog poslanja milosti i Boæje pravednosti i suda opisan je u usporedbi o neplodnom drvetu.
Krist je upozoravao ljude na dolazak Boæjeg kraljevstva
i oπtro je ukoravao njihovo neznanje i njihovu ravnoduπnost.
Znakove na nebu, koji najavljuju vrijeme, brzo su razumjeli;
ali znakove vremena, koji tako jasno ukazuju na Njegovo poslanje, nisu prepoznavali.
Meutim, ljudi su tada, kao i danas, bili spremni sebe
proglasiti miljenicima Neba i zakljuËiti da se poruke ukora
odnose na druge. Sluπatelji su obavijestili Isusa o dogaaju
koji je upravo izazivao veliko uzbuenje u narodu. Neke mjere
Poncija Pilata, upravitelja Judeje, uvrijedile su narod. Doπlo
je do narodnog ustanka u Jeruzalemu i Pilat ga je pokuπao
uguπiti silom. Jednom su prilikom njegovi vojnici Ëak provalili na podruËje Hrama i pobili nekoliko galilejskih hodoËasnika koji su upravo prinosili ærtve. Æidovi su ovu nesreÊu
proglasili kaznom zbog grijeha pobijenih, i oni koji su govorili o tom djelu nasilja, Ëinili su to s potajnim zadovoljstvom. Po njihovom miπljenju, ishod je pokazao da su oni
sami mnogo bolji od tih Galilejaca i da uæivaju veÊu Boæju
naklonost. OËekivali su da Êe Isus izreÊi rijeËi osude protiv
tih ljudi, koji su, po njihovom sudu, i viπe nego zasluæili
svoju kaznu.
(140)
“Ostavi je joπ ovu godinu”
141
Kristovi uËenici nisu se usuivali izreÊi svoju ocjenu prije
nego πto saznaju miπljenje svojeg UËitelja. On im je veÊ dao
oπtre pouke o ocjenjivanju karaktera drugih ljudi i o odmjeravanju kazne u skladu s njihovim ograniËenim prosuivanjem. Ipak, oËekivali su da Êe Isus osuditi te ljude kao teπke
greπnike. Veliko je bilo njihovo iznenaenje kad su Ëuli Njegov
odgovor.
Okrenuvπi se prema mnoπtvu, Spasitelj je rekao: “Mislite
li da su ti Galilejci, jer tako nastradaπe, bili veÊi greπnici od
svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! ©toviπe, ako se ne
obratite, svi Êete tako izginuti.” Ove tragiËne nesreÊe trebale su ih navesti da budu skruπena srca, da se pokaju za svoje grijehe. Pripremala se oluja odmazde i uskoro se trebala
obruπiti na sve koji nisu naπli utoËiπte u Kristu.
Dok je razgovarao s uËenicima i mnoπtvom, Isus je proroËkim okom gledao u buduÊnost i vidio Jeruzalem opkoljen vojskom. »uo je korake stranaca koji su stupali protiv
izabranog grada i vidio kako tisuÊe i tisuÊe ginu tijekom opsade. Mnogi Æidovi su bili, sliËno onim Galilejcima, pobijeni u predvorju Hrama, upravo dok su prinosili ærtve. NesreÊe
koje su zadesile pojedince bile su Boæja opomena cijelom
narodu koji je bio isto toliko kriv. Isus je rekao: “Ako se ne
obratite, svi Êete tako izginuti.” Joπ kratko vrijeme odgaat
Êe se trenutak kuπnje za sve njih. Joπ imaju vremena saznati ono πto je vaæno za njihov mir.
Isus je zato nastavio: “Neki je Ëovjek imao u svom vinogradu posaenu smokvu. Doe, potraæi na njoj roda, ali ga
ne nae te reËe vinogradaru: ‘Evo, veÊ tri godine dolazim i
traæim rod na ovoj smokvi, ali ga ne nalazim. Posijeci je!
Zaπto da iscrpljuje zemlju?’”
Kristovi sluπatelji nisu mogli pogreπno protumaËiti ove
rijeËi. David je pjevao o Izraelu kao o lozi koja je donesena
iz Egipta. Izaija je napisao: “Vinograd Jahve nad vojskama
dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.” (Izaija
5,7) Naraπtaj kojemu je Spasitelj doπao bio je prikazan smokvom u Gospodnjem vinogradu — obuhvaÊen okruæjem Njegove posebne brige i blagoslova.
Boæja namjera prema Njegovom narodu i velike moguÊnosti koje je narod imao, sve je to bilo izraæeno ovim prekrasnim rijeËima: “I zvat Êe ih Hrastovima pravde, Nasadom
214
142
215
Isusove usporedbe
Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,3) Nadahnut Duhom,
Jakov je na samrti rekao o svojem najmilijem sinu: “Josip
je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.” Zatim je nastavio: “Bogom, Ocem tvojim,
koji ti pomaæe, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo
sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih
prsa, iz svih utroba!” (Postanak 49,22.25) I tako je Bog zasadio
Izrael kao plemenitu lozu kraj izvora æivota. On je podigao
svoj vinograd “na breæuljku rodnome”. On ga je ogradio,
“iskrËi kamenje, posadi ga lozom plemenitom” (Izaija 5,1.2).
“Nadaπe se da Êe uroditi groæem, a on izrodi vinjagu.”
(Izaija 5,2) Narod u Kristovo doba pokazivao je veÊu izvanjsku
poboænost od Æidova prijaπnjih vremena, ali je joπ u veÊoj
mjeri bio liπen plemenitih vrlina Boæjega Duha. Dragocjeni
rodovi karaktera koji su Josipov æivot Ëinili tako mirisnim i
prekrasnim, nisu se pokazivali u æidovskom narodu.
Bog je preko svojeg Sina traæio rod, ali ga nije naπao.
Izrael je bio na teret zemlji. Samo njegovo postojanje pretvorilo se u kletvu jer je zauzimao mjesto u vinogradu na
kojem je moglo rasti neko plodno drvo. On je svijetu uskraÊivao blagoslove koje mu je Bog æelio dati. Izraelci su pogreπno predstavljali Boga okolnim narodima. Nisu bili samo
nekorisni, veÊ su bili i velika smetnja. Njihova vjera u velikoj
je mjeri bila prijevarna, izazivala je pustoπ umjesto da donosi
spasenje.
U ovoj usporedbi vinogradar nije dovodio u pitanje presudu da drvo, ukoliko ostane bezrodno, bude posjeËeno; on
je samo znao koliko je vlasnik, zajedno s njim, zainteresiran
za to neplodno drvo. Niπta ga ne bi moglo viπe obradovati
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Sad, æitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite
izme mene i vinograda mojega. ©to joπ mogoh
uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio? Nadah se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izrodi?” (Izaija 5,3.4)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Ostavi je joπ ovu godinu”
143
nego da vidi kako ono raste i donosi rod. On je na æelju
vlasnika odgovorio: “Gospodaru, ostavi je joπ ovu godinu dok
je okopam i pognojim. Moæda Êe ubuduÊe roditi...”
Vinogradar nije odbio da se potrudi oko ove nekorisne
biljke. Bio je spreman posvetiti joj joπ viπe truda, æivotne
uvjete uËiniti joπ povoljnijima, obasuti je svakovrsnom paænjom.
I vlasnik i vinogradar jedinstveni su u svojoj zainteresiranosti za stablo smokve. Tako su i Otac i Sin jedinstveni u
svojoj ljubavi prema izabranom narodu. Krist je obeÊavao
svojim sluπateljima da Êe im biti pruæene joπ bolje prilike.
Svako sredstvo koje je Boæja ljubav mogla zamisliti bit Êe
pokrenuto da bi oni mogli postati drveÊe pravednosti koje
Êe donositi rod na blagoslov svijetu.
Isus u ovoj usporedbi nije rekao πto je vinogradar postigao svojim trudom. Na tom se mjestu Njegova priËa prekida. Njezin kraj bio je prepuπten naraπtaju koji je sluπao
Njegove rijeËi. Njima je bila upuÊena i sveËana opomena:
“Ako ne rodi, moÊi Êeπ je posjeÊi.” Od njih je zavisilo hoÊe
li biti izreËene neopozive rijeËi osude. Dan gnjeva bio je
blizu. Nevoljama koje su veÊ zadesile Izrael vlasnik vinograda
je milostivo unaprijed podsjeÊao ljude na uniπtenje nerodnog drveta.
Ova opomena odjekuje kroz vrijeme sve do naπih dana.
Jesi li ti, o bezbriæno srce, nerodno drvo u Gospodnjem vinogradu? HoÊe li zato rijeËi osude biti izreËene i tebi? Koliko
dugo veÊ primaπ Njegove darove? Koliko dugo On bdije i
Ëeka da Mu uzvratiπ ljubavlju? Posaen u Njegovom vinogradu, pod budnim okom vinogradara, koje si samo prednosti uæivao! Koliko Ëesto je njeæna poruka Evanelja oduπevljavala tvoje srce! Nosiπ Kristovo ime, naizgled si pripadnik Crkve koja je Njegovo Tijelo, a ipak si svjestan da nemaπ
nikakvih æivih veza s velikim srcem ljubavi! Rijeka Njegovog æivota ne teËe preko tebe. Plemenite osobine Njegovog
karaktera, “plod Duha”, ne vide se u tvojem æivotu.
Nerodno drvo uæiva kiπu i svjetlo sunca i zahtijeva vinogradarev trud. Ono crpi hranu iz zemlje. Ali njegova nerodna
kroπnja samo zaklanja tlo, tako da rodne biljke ne mogu rasti
i napredovati u njegovoj sjeni. Tako i Boæji darovi, kojima
je obasuo tebe, ne prenose nikakav blagoslov svijetu. Ti dru-
216
217
144
218
Isusove usporedbe
gima oduzimaπ prednosti koje bi im, da nije tebe, mogle
pripadati.
I ti shvaÊaπ, iako moæda samo nejasno, da si samo teret
zemlji. Ipak, Bog te u svojoj velikoj milosti joπ nije posjekao. On ne gleda hladno na tebe. On se ne odvraÊa ravnoduπno od tebe niti te prepuπta uniπtenju. GledajuÊi tebe, uzvikuje, kao πto je uzvikivao prije toliko stoljeÊa o Izraelu:
“Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele...
neÊu viπe gnjevu dati maha, neÊu opet zatirati Efrajima, jer
ja sam Bog, a ne Ëovjek.” (Hoπea 11,8.9) Saæaljivi Spasitelj
kaæe o tebi: poπtedjet Êu ga joπ ovu godinu, okopat Êu ga i
zaliti!
S tom neumornom ljubavlju Isus je sluæio Izraelu tijekom dodatnog vremena milosti. I na kriæu je molio: “OËe,
oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Nakon Njegovog uznesenja Evanelje se propovijedalo pr vo u Jeruzalemu. Tu je bio izliven i Sveti Duh. Tu je prva evaneoska
Crkva objavljivala moÊ uskrslog Spasitelja. Tu je Stjepan —
kojemu je lice bilo “poput aneoskog” (Djela 6,15) — objavio svoje svjedoËanstvo i poloæio svoj æivot. Sve πto je Nebo
moglo uËiniti bilo je uËinjeno. Sam Krist je rekao: “©to joπ
mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio?” (Izaija
5,4) Tako se ni Njegova briga ni Njegov trud oko tebe ne
umanjuju, veÊ pojaËavaju. On i dalje govori: “Ja, Jahve, njega Ëuvam, svaki Ëas ga zalijevam; i da ga tko ne oπteti, danju i noÊu straæim.” (Izaija 27,3)
“Ako ne rodi, moÊi Êeπ je posjeÊi” — srce koje se ne
odaziva na boæanske pozive postaje tvrdo i sve tvre, dok
konaËno ne postane neosjetljivo za utjecaj Svetoga Duha. I
tek tada Êe biti izgovorene rijeËi: “Posijeci je! Zaπto da iscrpljuje zemlju?”
Danas On poziva tebe: “Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu
svome... Iscijelit Êu ih od njihova otpada, od svega Êu ih
srca ljubiti... Bit Êu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on Êe cvasti,
pustit Êe korijen poput jablana... Opet Êe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat Êe svoju pπenicu, gajit vinograd... po meni si
rodan plodovima.” (Hoπea 14,2-8)
145
“Izii na putove i meu ograde”
Ovo se poglavlje temelji na Luki 14,1.12-24.
Spasitelj se naπao kao gost na gozbi nekog farizeja. On
je rado prihvaÊao pozive bogatih, ali i siromaπnih, i te je
prigode, po svojemu obiËaju, povezivao sa svojim poukama
o istini. Ovakva sveËana gozba bila je meu Æidovima sastavni dio svih nacionalnih i vjerskih svetkovina. Ona je za
njih bila simbol blagoslova koje Êe uæivati u vjeËnom æivotu. Velika gozba na kojoj Êe sjediti zajedno s Abrahamom,
Izakom i Jakovom, dok Êe neznaboπci ostati vani i promatrati ih Ëeznutljivim oËima, bila je tema o kojoj su s uæivanjem raspravljali. Pouku koju im je æelio pruæiti, rijeËi savjeta
i opomene koje im je htio uputiti, Krist je sada oblikovao
kao usporedbu o velikoj veËeri. Boæje blagoslove, i u sadaπnjem i u buduÊem æivotu, Æidovi su æeljeli zadræati iskljuËivo za sebe. Odbijali su i samu pomisao da bi Bog mogao
biti milostiv i prema neznaboπcima. Ovom poukom Krist je
pokazao da upravo u tom trenutku i oni sami odbijaju pozive
milosti, pozive da uu u Boæje kraljevstvo. Otkrio im je da
Êe poziv koji su odbili biti upuÊen onima koje su prezirali,
onima koje nisu htjeli dodirnuti ni svojim haljinama kao da
su gubavci od kojih se moraju Ëuvati.
BirajuÊi goste za svoju gozbu, farizej se rukovodio svojim sebiËnim probicima. Krist mu je zato rekao: “Kada dajeπ
objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijatelja, ni svoje braÊe,
ni svoje rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi i oni tebe za
uzvrat pozvali, te tako primio plaÊu. Nego, kad prireujeπ
gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe! Tada Êe ti
biti blago, jer ti nemaju Ëime uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti
o uskrsnuÊu pravednika.”
(145)
219
220
146
221
Isusove usporedbe
Krist je ovdje ponavljao pouke koje je davao Izraelu preko
Mojsija. Po Gospodnjoj naredbi, na njihove svete gozbe trebali su dolaziti “levit — jer nema udjela ni baπtine s tobom
— doπljak, sirota i udovica, koji budu æivjeli u tvom gradu,
i neka jedu i neka se nasite” (Ponovljeni zakon 14,29). Ova
okupljanja morala su sluæiti kao uzor Izraelu. Kad na taj naËin spoznaju radosti istinskog gostoprimstva, Izraelci Êe se
i tijekom godine brinuti o oæaloπÊenima i siromaπnima. Ove
gozbe pruæale su i πiru pouku. Duhovni blagoslovi, dani
Izraelu, nisu bili namijenjeni samo njima. Bog im je dao kruh
æivota da bi ga mogli podijeliti svijetu.
Ovo djelo oni nisu ispunili. Zato su Kristove rijeËi bile
ukor njihovoj sebiËnosti. Farizejima su Njegove rijeËi bile posebno neugodne. NadajuÊi se da Êe razgovor skrenuti u drugom smjeru, jedan od njih je, pun licemjerno poboænog æara, uskliknuo: “Blago onomu koji bude na objedu u kraljevstvu Boæjem!” »ovjek je govorio s Ëvrstom uvjerenoπÊu, kao
da je siguran da Êe dobiti mjesto u tom kraljevstvu. Njegovo dræanje bilo je vrlo sliËno dræanju onih koji se raduju
πto su spaπeni u Kristu iako ne ispunjavaju uvjete pod kojima je spasenje obeÊano. Njegov duh je bio sliËan duhu
Bileama kad je molio: “O, da mi je umrijeti smrÊu pravednika! O, da svrπetak moj bude kao njegov!” (Brojevi 23,10)
Farizej nije razmiπljao o svojoj spremnosti za Nebo, veÊ o
onomu πto se nadao da Êe uæivati na Nebu. Svojom primjedbom æelio je misli gostiju skrenuti s rasprave o njihovoj
praktiËnoj duænosti. Æelio ih je u mislima povesti iz ovog
sadaπnjeg æivota u udaljeno vrijeme uskrsnuÊa pravednika.
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“O svi vi koji ste æedni, doite na vodu; ako novaca i nemate, doite. Bez novaca i bez naplate
kupite vina i mlijeka! Zaπto da troπite novac na
ono πto kruh nije, i nadnicu svoju na ono πto ne
siti? Mene posluπajte, i dobro Êete jesti, i soËna Êete
uæivati jela.” (Izaija 55,1.2)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Izii na putove i meu ograde”
147
Krist je Ëitao srce ovog licemjera i, iako je svoj pogled
usmjerio prema njemu, svim ostalim gostima poËeo je opisivati znaËaj i vrijednost njihovih sadaπnjih prednosti. Objasnio je da im je namijenjena uloga koju moraju odigrati u
sadaπnje vrijeme da bi mogli uæivati u blagoslovima buduÊeg vremena.
Rekao je: “Neki Ëovjek pripremi veliku veËeru na koju
pozva mnoge. Kad bijaπe vrijeme veËeri, pozva slugu svojega da rekne uzvanicima: ‘Doite, veÊ je sve gotovo!’” Meutim, oni su pokazali Ëudnu ravnoduπnost. “Svi se, kao po
dogovoru, poËeπe ispriËavati. Prvi mu reËe: ‘Kupio sam njivu, moram otiÊi da je vidim.’ Drugi mu reËe: ‘Kupio sam
pet jarmova volova, idem da ih okuπam. Molim te, smatraj
me ispriËanim!’ TreÊi reËe: ‘Oæenio sam se, zato ne mogu
doÊi!’”
Nijedan izgovor nije bio utemeljen na stvarnoj potrebi.
»ovjek, koji je morao otiÊi da vidi svoj komad zemlje, veÊ
ga je kupio. Njegova æurba da ide i pregleda njivu mogla se
pripisati jedino njegovoj potpunoj obuzetosti tom trgovinom. I volovi su veÊ bili kupljeni. “Okuπati volove” znaËilo
je samo zadovoljiti svoju radoznalost. Ni treÊi izgovor nije
imao pravi razlog. »injenica da se pozvani gost oæenio nije
ga morala sprijeËiti da prisustvuje gozbi. Svakako da bi i
njegova æena bila dobrodoπla. Meutim, on je imao svoje
zamisli o zadovoljstvima i izgleda da su mu one bile mnogo
privlaËnije od onih koje bi mu se nudile na gozbi. On se
navikao traæiti zadovoljstva u druæenju s drugim osobama,
a ne s domaÊinom gozbe. Zato se nije ni pokuπavao opravdati, nije se potrudio pruæiti makar samo prividno pristojan izgovor za svoje odbijanje. Njegovo “ne mogu” bilo je
samo prikrivanje istine koja je glasila: “Nije mi stalo da
doem!”
Svi izgovori otkrivaju um preokupiran drugim poslovima. Tim su pozvanim gostima drugi probici bili mnogo preËi.
Poziv koji su trebali prihvatiti bio je odbijen, a velikoduπni
prijatelj povrijeen njihovom ravnoduπnoπÊu.
Velikom veËerom Krist prikazuje blagoslove ponuene
preko Evanelja. Zapravo, bio je ponuen i sam Isus Krist.
On je kruh koji silazi s Neba; i od Njega teku rijeke spasenja.
Gospodnji vjesnici najavili su Æidovima dolazak Spasitelja;
222
148
223
224
Isusove usporedbe
oni su ukazali na Krista kao na “Jaganjca Boæjeg koji uzima
grijeh svijeta” (Ivan 1,29). Na gozbi koju je priredio, Bog
im nudi najveÊi dar koji Nebo moæe dati — dar koji se ne
moæe procijeniti. Boæja ljubav je priredila skupocjenu gozbu, pripremila neiscrpne zalihe. Sam Krist naglaπava: “Ako
tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek!” (Ivan 6,51)
Meutim, da bi mogli prihvatiti poziv na evaneosku
gozbu, svoje zemaljske probitke morali su podrediti jednom
cilju: da prihvate Krista i Njegovu pravednost. Bog je za Ëovjeka dao sve i On traæi od njega da Njegovu sluæbu stavi
iznad svih zemaljskih i sebiËnih probitaka. On ne moæe prihvatiti podijeljeno srce. Srce koje je preokupirano zemaljskim sklonostima ne moæe biti posveÊeno Bogu.
Ova pouka vrijedi za sva vremena. Mi moramo slijediti
Janje Boæje kamo god Ono poe. Moramo izabrati Njegovo
vodstvo, Njegovo druπtvo cijeniti viπe od druπtva zemaljskih
prijatelja. Krist kaæe: “Tko viπe ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko viπe ljubi sina ili kÊer nego mene,
nije me dostojan.” (Matej 10,37)
Mnogi, okupljeni oko obiteljskog stola dok su lomili svoj
svakidaπnji kruh u Kristove dane, ponavljali su rijeËi: “Blago onomu koji bude na objedu u kraljevstvu Boæjem!” Meutim, Krist im je pokazao kako je teπko naÊi goste za gozbu koja je pripravljena uz tako veliki troπak. Oni koji su
sluπali Njegove rijeËi bili su svjesni da su odbili poziv milosti. Njima su zemaljski posjedi, bogatstvo i zadovoljstva potpuno zaokupili pozornost. Kao po dogovoru, svi su naπli
neki izgovor.
Tako je i danas. Izgovori kojima su se pozvani gosti nekada pravdali πto odbijaju poziv na gozbu pokrivaju cijelu
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Ja sam kruh æivota. OËevi vaπi jedoπe manu u
pustinji i pomrijeπe. Ovo je onaj kruh πto s neba
silazi da onaj tko od njega jede ne umre. Ja sam
æivi kruh koji je siπao s neba.” (Ivan 6,48-51)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Izii na putove i meu ograde”
149
lepezu izgovora koje ljudi sada daju kad odbijaju evaneoski poziv. Oni izjavljuju da ne mogu ugroziti svoje svjetovne interese prihvaÊajuÊi zahtjeve Evanelja. Oni svoje zemaljske probitke smatraju daleko vrednijima od vjeËnih. I tako
blagoslovi koje su primili od Boga postaju prepreka koja njihovu duπu odvaja od njihovog Stvoritelja i Otkupitelja. Ne æele
biti zaustavljeni u svojim zemaljskim pothvatima i zato kaæu vjesnicima milosti: “Sad zasad hajde! Kad imadnem zgodno
vrijeme, opet Êu te k sebi dozvati.” (Djela 24,25) Drugi navode teπkoÊe koje bi se pojavile u njihovim druπtvenim odnosima kad bi prihvatili Boæji poziv. Kaæu da ne mogu sebi
dopustiti da poremete odnose sa svojim roacima i poznanicima. I tako pokazuju da spadaju meu osobe spomenute
u ovoj Kristovoj usporedbi. DomaÊin gozbe smatra da su svojim prozirnim izgovorima pokazali prijezir prema Njegovom
pozivu.
»ovjek koji je rekao: “Oæenio sam se, zato ne mogu doÊi!”
predstavlja mnogobrojnu skupinu. Ima mnogo onih koji
dopuπtaju svojoj æeni ili svojem muæu da ih sprijeËi da prihvate Boæji poziv. Muæ kaæe: “Iako shvaÊam svoju duænost,
ne mogu je prihvatiti sve dok se moja æena tomu protivi.
Ona mi svojim utjecajem oteæava odluku!” Kad æena Ëuje
poziv milosti: “Doite, veÊ je sve gotovo!” ona odgovara:
“Molim te, ispriËaj me! Moj muæ odbija pozive milosti. Kaæe
da mu poslovi onemoguÊuju da se odazove. Moram podu-
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Rekoπe mu nato: ‘Naπi su oËevi jeli manu u pustinji, kao πto stoji pisano: Dade im kruh s neba
za jelo.’ ‘Zaista, zaista, kaæem vam — odvrati im
Isus — nije vam Mojsije dao kruh s neba; naprotiv, Otac moj vam daje pravi kruh s neba. Jer kruh
je Boæji onaj koji silazi s neba i daje æivot svijetu... Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k meni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno
neÊe nikada oæednjeti.’” (Ivan 6,30-35)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
150
225
226
Isusove usporedbe
prijeti svojeg muæa i zato ne mogu doÊi.” DjeËja srca su pokrenuta. Djeca æele doÊi. Ali vole oca i majku i buduÊi da
oni ne prihvaÊaju evaneoski poziv, djeca misle da se ni od
njih ne moæe oËekivati da dou. I ona kaæu: “Molim te, ispriËaj me!”
Svi oni odbijaju Spasiteljev poziv zato πto se boje podjela
u obitelji. Smatraju da Êe, ako odbiju posluπati Boga, osigurati mir i napredak doma; ali su u zabludi. Oni koji siju sebiËnost, poæet Êe sebiËnost. OdbijajuÊi Kristu ljubav, odbijaju jedino πto moæe osigurati neporoËnost i Ëvrstinu ljudskoj ljubavi. Ne samo da Êe izgubiti Nebo, veÊ Êe propustiti
istinski uæivati u onome zbog Ëega su ærtvovali Nebo.
Po Kristovim rijeËima, domaÊin gozbe, kad je saznao
kako su se uzvanici ponijeli prema njegovom pozivu, postaje srdit i kaæe sluzi: “Idi brzo na trgove i gradske ulice
te dovedi ovamo: siromaπne, sakate, slijepe, hrome!”
DomaÊin se odvratio od onih koji su prezreli njegovo
obilje i pozvao one koji nisu bili siti, koji nisu imali kuÊe i
imanja. Pozvao je one koji su siromaπni i gladni i koji Êe
cijeniti obilje koje im je ponueno. Krist je rekao: “Zaista,
kaæem vam, carinici i bludnice pred vama su na putu u kraljevstvo nebesko.” (Matej 21,31) Koliko god jadni bili neki
pripadnici ljudskog roda koje ljudi preziru i od kojih se
odvraÊaju, ipak nisu toliko nisko pali niti su toliko jadni da
ih Bog ne zapaæa i ne voli. Krist Ëezne da brigama izmuËena, umorna i potlaËena ljudska biÊa dou k Njemu. On im
æeli udijeliti svjetlo, radost i mir, ono πto se ni na kojem
drugom mjestu ne moæe naÊi. I najteæi greπnici predmet su
Njegove duboke, iskrene suÊuti i Njegove ljubavi. On πalje
svojeg Svetoga Duha da u njima pobudi ljubav i pokuπa ih
privuÊi Kristu.
Sluga koji je doveo siromaπne i slijepe na gozbu, izvjeπtava svojega gospodara: “Gospodaru, uËinjeno je πto si zapovjedio, ali ima joπ mjesta!” “Gospodar reËe sluzi: ‘Izii
na putove i meu ograde i natjeraj svijet da doe da mi se
napuni kuÊa!’” Ovdje je Krist opisao djelo Evanelja izvan
ograde judaizma, na putovima i stazama ovoga svijeta.
Posluπni ovoj zapovijedi, Pavao i Barnaba su objavili Æidovima: “Vama je najprije trebalo propovijedati rijeË Boæju.
Ali kako je vi od sebe odbijate i sami sebe smatrate nedo-
“Izii na putove i meu ograde”
151
stojnima vjeËnoga æivota, mi se obraÊamo poganima, jer nam
je tako zapovjedio Gospodin: ‘Postavio sam te svjetlom
poganima, da im budeπ spasenje do kraja zemlje.’ Kad pogani to Ëuπe, poËeπe veselo slaviti rijeË Gospodnju i prigrliπe vjeru svi koji bijahu usmjereni vjeËnom æivotu.” (Djela
13,46-48)
Evaneoska poruka koju su objavljivali Kristovi uËenici
bila je objavljivanje Njegovog prvog dolaska na svijet. Ona
je donosila ljudima Radosnu vijest o spasenju vjerom u Njega. Ona je ukazivala i na to da Êe On doÊi i drugi put u
slavi da izbavi svoj narod i tako ulijevala ljudima nadu da
Êe vjerom i posluπnoπÊu dijeliti baπtinu svetih u svjetlu. Ova
poruka upuÊena je i ljudima danas i ovaj put je s njom povezano najavljivanje skorog drugog Kristovog dolaska. Znaci Njegovog dolaska koje je On sam dao ispunili su se, i na
temelju nauka Boæje rijeËi mi moæemo znati da je naπ Gospodar pred vratima.
Ivan u Otkrivenju najavljuje da Êe se neposredno prije
Kristovog drugog dolaska propovijedati evaneoska poruka.
On je vidio anela “gdje leti u najviπem dijelu neba noseÊi
jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i
puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu,
jer je doπao Ëas njegova Suda! Poklonite se Stvoritelju neba
i zemlje, mora i izvora voda!’” (Otkrivenje 14,6.7)
Prema ovom proroËanstvu, nakon najavljivanja suda i
poruka koje su s njime povezane, slijedi dolazak Sina »ojjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi
na glavi kao Ëista vuna. Njegovo prijestolje kao
plamenovi ognjeni i toËkovi kao æarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. TisuÊu
tisuÊa sluæahu njemu, mirijade stajahu pred njim.
Sud sjede, knjige se otvoriπe.” (Daniel 7,9.10)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
227
152
228
229
Isusove usporedbe
vjeËjega na oblacima nebeskim. Najavljivanje suda zapravo
je propovijedanje da je drugi Kristov dolazak pred vratima.
To najavljivanje nazvano je neprolaznom radosnom vijeπÊu.
Prema tome, propovijedanje drugog Kristovog dolaska, objavljivanje njegove blizine, prikazano je kao bitni dio evaneoske poruke.
Biblija izjavljuje da Êe u posljednje dane ljudi biti obuzeti
svjetovnim pothvatima, uæicima i stjecanjem novca. Oni Êe
biti slijepi za nebeske stvarnosti. Krist kaæe: “Kao πto je bilo
u Noino vrijeme, tako Êe biti za dolaska Sina »ovjeËjega.
Kao πto su ljudi jeli i pili, æenili se i udavali u vrijeme πto
je prethodilo potopu, i to sve do dana kad Noa ue u lau,
a da niπta nisu nasluÊivali dok ne doe potop i sve ih odnese, tako Êe biti i za dolaska Sina »ovjeËjega.” (Matej 24,3739)
Tako je i danas. Ljudi jure za dobitkom i sebiËnim uæicima kao da nema Boga, kao da nema Neba ni buduÊega
svijeta. U Noino vrijeme bilo je poslano upozorenje na potop
da bi trgnulo ljude iz njihovog bezakonja i pozvalo ih na
pokajanje. Isto tako poruka o skorom Kristovom dolasku ima
cilj da trgne ljude iz njihove obuzetosti svjetovnim pothvatima kako bi postali svjesni nebeskih stvarnosti i prihvatili
poziv da sjednu za Gospodnji stol.
Evaneoski poziv treba biti objavljen cijelom svijetu —
“svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6).
Posljednja vijest opomene i milosti treba obasjati cijelu Zemlju
svojom slavom. Ona treba obuhvatiti sve slojeve ljudi, bogate i siromaπne, ugledne i prezrene. Krist je rekao: “Izii
na putove i meu ograde i natjeraj svijet da doe da mi se
napuni kuÊa!”
Svijet propada zbog nedostatnog poznavanja Evanelja.
Postoji glad za Boæjom rijeËju. Rijetki su oni koji propovijedaju RijeË nepomijeπanu s ljudskim predajama. Iako imaju
Bibliju u rukama, ljudi ne primaju blagoslove koje im je Bog
u njoj namijenio. Gospodin poziva svoje sluge da Njegovu
poruku odnesu ljudima. RijeË vjeËnog æivota mora se objaviti onima koji umiru u svojim grijesima.
U zapovijedi da iziu na putove i meu ograde, Krist
odreuje posao svima koje je pozvao da sluæe u Njegovo
ime. Cijeli svijet je radno polje Kristovih slugu. Cijela ljud-
“Izii na putove i meu ograde”
153
ska obitelj saËinjava njihove sluπatelje. Gospodin æeli da se
Njegova rijeË milosti objavi svakoj duπi.
U velikoj mjeri to se moæe postiÊi osobnim radom. Tom
se metodom i Krist sluæio. Njegovo djelo se najveÊim dijelom sastojalo od razgovora s pojedincima. On je posebno
cijenio sluπateljstvo koje se sastojalo od jedne osobe. Preko
te jedne duπe poruka se Ëesto prenosila tisuÊama.
Mi ne smijemo Ëekati da duπe dou k nama; moramo
ih potraæiti tamo gdje æive. Kad se RijeË propovijeda s propovjedaonice, rad je tek zapoËeo. Mnoπtvo ljudi nikada neÊe biti obuhvaÊeno Evaneljem ukoliko im se ono ne odnese.
Poziv na gozbu pr vo je bio upuÊen æidovskom narodu,
narodu Ëiji su pripadnici bili pozvani da djeluju kao uËitelji
i voe meu ljudima, narodu u Ëijim su rukama bili sveti
spisi koji su najavljivali Kristov dolazak, narodu kojemu je
bila povjerena simboliËka sluæba koja je prikazivala Njegovo poslanje. Da su sveÊenici i narod posluπali poziv, mogli
su se sjediniti s Kristovim glasnicima u objavljivanju evaneoskog poziva svijetu. Istina im je bila poslana da bi je mogli
πiriti. Kad su odbili poziv, on je bio upuÊen siromaπnima,
sakatima, slijepima i hromima. Carinici i greπnici su prihvatili
poruku. Kad je evaneoski poziv bio upuÊen neznaboπcima, primijenjen je isti radni plan. Poruka je prvo morala
biti objavljena “na putovima” — ljudima koji igraju aktivnu
ulogu u poslovima svijeta, uËiteljima i voama u narodu.
Neka Gospodnji vjesnici to imaju na umu. Pastirima stada,
uËiteljima koje je Bog postavio, vijest treba biti objavljena
kao poruka koja se mora posluπati. Onima koji pripadaju
viπim druπtvenim slojevima, mora se pristupati s njeænom
naklonoπÊu i bratskom paænjom. Ljudi u poslovnom svijetu, na visokim i odgovornim poloæajima, ljudi velikih istraæivaËkih sposobnosti i znanstvene pronicavosti, genijalni
umovi, uËitelji Evanelja Ëiji um joπ nije upoznat s posebnim istinama za ovo vrijeme — oni moraju biti prvi koji Êe
Ëuti poruku. Njima se mora objaviti poziv.
Postoji djelo koje se mora obaviti za bogate. Oni moraju postati svjesni svoje odgovornosti kao ljudi kojima su
povjereni darovi Neba. Moramo ih podsjetiti da Êe jednoga
dana polagati raËun pred Onim koji Êe suditi i æivima i mrtvima. S njima moramo raditi s ljubavlju i u strahu Boæjem.
230
154
231
232
Isusove usporedbe
Vrlo Ëesto se bogataπ uzda u svoje bogatstvo i nije svjestan
opasnosti koja mu prijeti. OËi njegova uma moraju biti privuËene k onomu πto ima trajnu vrijednost. On mora priznati
autoritet istinske dobrote koja kaæe: “Doite k meni svi koji
ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram
moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.
Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30)
Onima koji se u svijetu istiËu svojom naobrazbom, bogatstvom ili pozivom rijetko se osobno skreÊe pozornost na
probitak njihove duπe. Mnogi krπÊanski radnici oklijevaju se
pribliæiti pripadnicima ovog druπtvenog sloja. Meutim, tako ne bi smjelo biti. Kad bi se netko utapao, mi ne bismo
stajali po strani i gledali kako gine samo zato πto je pravnik,
trgovac ili sudac. Kad bismo vidjeli ljude kako jure prema
provaliji, sigurno ih ne bismo oklijevali pozvati da stanu,
bez obzira na njihov poloæaj i æivotni poziv. Isto tako ne
bismo smjeli oklijevati upozoriti ljude na opasnosti koje prijete
njihovoj duπi.
Nitko ne bi smio biti zanemaren zbog svoje prividne odanosti onomu πto je u svijetu. Mnogi ljudi na visokim druπtvenim poloæajima su potiπteni i siti taπtine. Oni Ëeznu za
mirom kojega nemaju. »ak i u najviπim druπtvenim slojevima ima onih koji su gladni i æedni spasenja. Mnogi Êe prihvatiti pomoÊ ukoliko im se Gospodnji vjesnici pribliæe osobno, na ljubazan naËin, sa srcem koje je Kristova ljubav uËinila blagim.
Uspjeh evaneoske poruke ne zavisi od uËenog govora,
rjeËitog svjedoËenja ili Ëvrstih dokaza. On zavisi od jednostavnosti poruke i njezine prilagoenosti duπama koje su gladne kruha æivota. “©to mi valja Ëiniti da dobijem æivot vjeËni?” — to je nuæna potreba duπe.
TisuÊama ljudi moæe se priÊi na najjednostavniji i najskromniji naËin. VeÊina intelektualaca, onih koji se smatraju
najsposobnijim muπkarcima i æenama u svijetu, Ëesto je osvjeæena jednostavnim rijeËima onih koji ljube Boga i koji znaju
govoriti o toj ljubavi isto tako prirodno kao πto svjetovni
ljudi govore o onome za πto su najdublje zainteresirani.
Paæljivo pripremljene i promiπljene reËenice Ëesto imaju malo utjecaja. Ali iskrene i poπtene rijeËi nekog Boæjeg
“Izii na putove i meu ograde”
155
sina ili kÊeri, izgovorene s prirodnom jednostavnoπÊu, imaju snagu da otvore vrata srca koje je dugo bilo zatvoreno
za Krista i Njegovu ljubav.
Neka onaj koji radi za Krista uvijek ima na umu da ne
smije raditi u svojoj sili. Neka se osloni na Gospodnje prijestolje s vjerom u Njegovu moÊ da spasi. Neka se bori s
Bogom u molitvi, a onda neka radi sluæeÊi se svim sposobnostima koje mu je Bog dao. Sveti Duh mu stoji na raspolaganju kao jamstvo njegove uspjeπnosti. SluæbujuÊi aneli
bit Êe uz njega da utjeËu na srca.
Da su starjeπine i uËitelji u Jeruzalemu prihvatili istinu koju im je Krist objavio, kakvo bi misionarsko srediπte
postao njihov grad! Otpali Izrael bi se obratio. Veliko mnoπtvo okupilo bi se oko Gospodina i Evanelje bi bilo brzo
odneseno u sve krajeve svijeta! Isto je tako i danas. Kad
bi utjecajni ljudi, s velikim sposobnostima za korisnu sluæbu, bili zadobiveni za Krista, kakvo bi se djelo preko njih
moglo obaviti u podizanju palih, okupljanju odbaËenih, u
πirenju radosne vijesti o spasenju na sve strane! Poziv bi
se mogao brzo objaviti i gosti okupiti da sjednu za Gospodnji
stol.
Meutim, ne smijemo misliti samo o velikim i nadarenim ljudima i zanemarivati siromaπnije slojeve. Krist je naredio svojim vjesnicima da idu k onima koji su na putovima i meu ogradama, siromaπnima i prezrenima na Zemlji.
Na trgovima i ulicama velikih gradova, na pustim putovima
u unutraπnjosti zemlje ima obitelji i pojedinaca — moæda stranaca u stranoj zemlji — koji nisu povezani s Crkvom i koji
u svojoj osamljenosti misle da ih je Bog zaboravio. Oni nisu
svjesni πto im valja Ëiniti da dobiju vjeËni æivot. Mnogi od
njih su potonuli u grijeh. Mnogi su pali u oskudicu. OptereÊeni su patnjama, potrebama, nevjerovanjem, oËajem. Prijete im bolesti svih vrsta, napadajuÊi i tijelo i duπu. Oni pokuπavaju naÊi utjehu u svojim nevoljama, a Sotona ih kuπa da
je traæe u strastima i uæicima koji vode u propast i u smrt.
On im nudi sodomske jabuke koje Êe im se u ustima pretvoriti
u pepeo. Oni troπe svoj novac na ono πto nije hrana i svoj
trud na ono πto ne siti.
U ovim napaÊenima trebamo vidjeti one koje je Krist
doπao spasiti. Njegov poziv njima glasi: “O vi svi koji ste
233
156
234
Isusove usporedbe
æedni, doite na vodu; ako novaca i nemate, doite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!... Mene posluπajte,
i dobro Êete jesti, i soËna Êete uæivati jela. Priklonite uho i k
meni doite, posluπajte, i duπa Êe vam æivjeti.” (Izaija 55,1-3)
Bog nam je dao posebnu zapovijed da se brinemo o
strancima, prognanicima i siromaπnim duπama kojima nedostaje moralna snaga. Mnogi koji su naizgled ravnoduπni prema vjeri, duboko u srcu Ëeznu za odmorom i mirom. Iako
su, moæda, duboko potonuli u grijeh, ipak postoji moguÊnost da budu spaπeni.
Kristovi sluge trebaju slijediti Njegov primjer. Dok je iπao
iz mjesta u mjesto, On je tjeπio napaÊene i lijeËio bolesne.
Zatim im je objavljivao velike istine o svojem kraljevstvu.
To je djelo koje moraju obavljati i Njegovi sljedbenici. Kad
budete ublaæavali tjelesne patnje, naÊi Êete naËin da posluæite i potrebama duπe. Moæete im ukazati na raspetog Spasitelja i govoriti o ljubavi velikog LijeËnika koji ih jedini moæe
iscijeliti.
Kaæite jadnim, beznadnim duπama koje su zaπle s pravog
puta da ne moraju oËajavati. Iako su pogrijeπile, iako nisu
izgraivale pravi karakter, Bog ih æeli vratiti k sebi, obnoviti
im radost spasenja. On æeli uzeti naizgled bezvrijedni materijal, one preko kojih je radio Sotona, i uËiniti ih podanicima svoje milosti. On Êe ih s radoπÊu izbaviti od gnjeva koji
Êe pasti na neposluπne. Kaæite im da ima lijeka, da ima oËiπÊenja za svaku duπu! Ima mjesta za njih za Gospodnjim stolom. On samo Ëeka da im ukaæe dobrodoπlicu.
Oni koji odlaze na putove i meu ograde pronaÊi Êe i
druge osobe, potpuno razliËitog karaktera, koji trebaju njihovu pomoÊ. PronaÊi Êe ljude koji æive u potpunom skladu
sa svjetloπÊu koju imaju, koji sluæe Bogu najbolje πto znaju,
iako su svjesni da se veliko djelo joπ mora obaviti za njih i
za one koji æive oko njih. Oni Ëeznu za tim da bolje upoznaju
Boga, jer tek poËinju opaæati svjetlucanje veÊeg svjetla. Oni
se mole sa suzama da im Bog poπalje blagoslov koji vjerom
naziru negdje u daljini. Mnoge od tih duπa mogu se naÊi
usred pokvarenosti velikih gradova, mnoge æive u vrlo skromnim okolnostima i upravo zato ostaju nezapaæene u svijetu.
Ima mnogo onih o kojima ni propovjednici ni Crkve niπta
ne znaju. Meutim, na svojim skromnim, bijednim mjestima
“Izii na putove i meu ograde”
157
oni svjedoËe za Gospodina. Iako imaju malo svjetla i malo
prilika da se usavrπe kao krπÊani, usred sve te golotinje, gladi
i hladnoÊe, oni se trude da pomognu bliænjima. Zato neka
upravitelji mnogovrsne Boæje milosti potraæe takve duπe, neka
posjete njihove domove i neka u sili Svetoga Duha posluæe
njihovim potrebama. ProuËavajte Bibliju s njima i molite se
s njima u jednostavnosti na koju vas je nadahnuo Sveti Duh.
Krist Êe svojim slugama dati poruku koja Êe tim duπama
posluæiti kao kruh s Neba. I tako Êe se dragocjeni blagoslov prenositi od srca do srca, od obitelji do obitelji.
Zapovijed izraæena Kristovim rijeËima: “Natjeraj svijet
da doe”, Ëesto se pogreπno tumaËi. Neki su je smatrali nalogom da moramo prisiljavati ljude da prihvate Evanelje. Meutim, ona pokazuje æurnost poziva, ali i uspjeπnost dokaza koje smo upotrijebili. Evanelje se nikada ne sluæi silom
da ljude privede Kristu. Njegova poruka glasi: “O vi svi koji
ste æedni, doite na vodu!” (Izaija 55,1) “Duh i zaruËnica
vele: ‘Doi!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Doi!’... Tko æeli, neka
badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17) Sila Boæje ljubavi
i milosti nagoni nas da doemo!
Spasitelj kaæe: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko
Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim,
i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,19.20) Njega ne odvraÊaju poruge niti zadræavaju prijetnje, on neprestano traæi izgubljene govoreÊi: “Kako da te dadem?” (Hoπea 11,8) Iako tvrda
srca odbacuju Njegovu ljubav, On se vraÊa da bi ih joπ snaænije
pozivao: “Evo stojim na vratima i kucam.” PrivlaËna moÊ Njegove ljubavi nagoni duπe da Mu otvore. One same priznaju
Kristu: “Tvoja me desnica dræi, tvoja me briæljivost uzvisi.”
(Psalam 18,36)
Krist Êe svojim vjesnicima usaditi onu istu Ëeznutljivu
ljubav koju On pokazuje traæeÊi izgubljene. Ne smijemo samo govoriti: “Doi!” Ima onih koji Ëuju poziv, ali su njihove
uπi preslabe da prepoznaju njegovo znaËenje. Njihove oËi
su previπe zaslijepljene da bi mogli vidjeti ikakvo dobro u
onomu πto im je ponueno. Mnogi shvaÊaju svoju veliku
izopaËenost i kaæu: Nisam dostojan da mi se pomogne. Ostavite me na miru! Meutim, Boæji sluge ne smiju odustati. S
njeænom ljubavlju, punom saæaljenja, pristupite obeshrabrenim i bespomoÊnim duπama. Udahnite im svoju hrabrost,
235
158
236
237
Isusove usporedbe
svoju nadu, svoju snagu! Svojom ljubaznoπÊu navedite ih da
dou! “A od spomenutih jednima — koji se kolebaju — dokazujte da imaju krivo; druge spasavajte grabeÊi ih iz vatre.”
(Juda 22.23)
Ako Boæji sluge budu hodili s Njim u vjeri, On Êe dati
snagu njihovom propovijedanju. On Êe ih osposobiti da tako
prikaæu Njegovu ljubav i opasnost koja duπama prijeti ako
odbiju Boæju milost da Êe ljudi biti navedeni prihvatiti Evanelje. Krist Êe uËiniti prekrasna Ëuda ukoliko ljudi uËine ono
πto im je Bog naredio. Danas se u ljudskim srcima moæe
dogoditi isto tako veliko preobraæenje kakvo se dogaalo u
proteklim naraπtajima. John Bunyan bio je osloboen od bogohuljenja i razvrata, a John Newton od trgovanja robovima da bi mogli objavljivati uskrslog Spasitelja. I danas se
novi Bunyani i Newtoni mogu pojaviti meu ljudima! Preko
ljudskih orua koja surauju s boæanskim, mogu se zadobiti mnogi zalutali koji Êe onda nastojati obnavljati boæansku
sliku u svojim bliænjima. Ima i onih kojima su bile pruæene
vrlo oskudne prilike, koji su hodili putem zablude zato πto
nisu znali za bolje, i koje Êe obasjati zrake svjetla. Kao πto
je Kristova rijeË doπla Zakeju: “Treba da se danas zadræim
u tvojoj kuÊi” (Luka 19,5) — tako Êe biti upuÊena i njima i
tada Êe se vidjeti da su srca onih koje smo smatrali otvrdnulim greπnicima njeæna kao srce djeteta zato πto se Krist
udostojio da ih zapazi. Mnogi Êe doÊi iz velikih zabluda i
grijeha i zauzeti mjesto onih koji su imali prilike i prednosti i nisu ih cijenili. Oni Êe se uraËunati meu Boæje izabranike, meu Njegove dragocjene odabranike; i kada Krist
doe u svojem kraljevstvu, oni Êe stajati pokraj Njegovog
prijestolja.
Ali “pazite da ne odbijete onoga koji vam govori” (Hebrejima 12,25). Isus je rekao: “Kaæem vam da ni jedan od
onih koji bijahu pozvani neÊe okusiti moje veËere.” Oni su
odbili poziv i nijedan od njih neÊe biti pozvan ponovo. OdbijajuÊi Krista, Æidovi su otvrdnuli svoja srca i sebe u tolikoj
mjeri predali Sotoninoj sili da im je postalo nemoguÊe
prihvatiti Kristovu milost. Tako je i danas. Ukoliko Boæju ljubav
ne cijenimo, ukoliko ona ne postane vladajuÊe naËelo koje
omekπava i pokorava srce, mi smo potpuno izgubljeni. Gospodin nam ne moæe pruæiti snaæniji prikaz svoje ljubavi od
“Izii na putove i meu ograde”
159
onoga koji nam je veÊ pruæio. Ukoliko Isusova ljubav ne pokori srce, nema drugog sredstva kojim bi nas On mogao dohvatiti.
Svaki put kad odbijete posluπati vijest milosti, sami sebe
uËvrπÊujete u nevjeri. Svaki put kad propustite otvoriti vrata svojeg srca Kristu, postajete sve nespremniji sluπati Njegov glas kojim vam se obraÊa i tako umanjujete svoju sposobnost da odgovorite na posljednji poziv milosti. Ne dopustite da se i o vama napiπe: “Efrajim se udruæio s kumirima: pusti ga!” (Hoπea 4,17) Ne dopustite da Krist plaËe nad
vama kao πto je plakao nad Jeruzalemom rekavπi: “Koliko
puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje
piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo, vaπa Êe kuÊa biti
prepuπtena vama — pusta!” (Matej 23,37.38)
Mi æivimo u vremenu kad posljednja vijest milosti, posljednji poziv odjekuje meu ljudima. Zapovijed: “Izii na
putove i meu ograde!” doæivljava svoje konaËno ispunjenje. Kristov Êe se poziv uputiti svakom Ëovjeku. Vjesnici govore: “Doite, veÊ je sve gotovo!” Nebeski aneli rade zajedno s ljudskim oruima. Sveti Duh koristi svaki dokaz da
bi te naveo da doeπ. Krist Ëeka na neki znak kojim Êeπ
pokazati da uklanjaπ prepreke i otvaraπ vrata svojeg srca da
bi On mogao uÊi. Aneli æele odnijeti na Nebo radosnu
poruku da je joπ jedan izgubljeni greπnik pronaen. Nebeske vojske Ëekaju, spremne da zasviraju u svoje harfe i zapjevaju pjesmu radosti πto je joπ jedna duπa prihvatila poziv da doe na evaneosku gozbu.
160
Isusove usporedbe
Mjera opraπtanja
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 18,21-35.
243
244
Petar je priπao Kristu i postavio mu pitanje: “Gospodine,
ako brat moj pogrijeπi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?” Rabini su smatrali da se mogu oprostiti
tri prijestupa. PretpostavljajuÊi da primjenjuje Kristov nauk,
Petar je odluËio broj poveÊati na sedam, do broja koji oznaËava savrπenstvo. Meutim, Krist traæi da se nikada ne umorimo od opraπtanja. Zato mu je odgovorio: “Ne kaæem ti do
sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta.”
Opisao je zatim stvarni uvjet pod kojim se oprost moæe
traæiti i opasnost kojoj se izlaæe Ëovjek koji ne æeli oprostiti.
IspriËao je usporedbu o nekom kralju i njegovom postupanju prema sluæbenicima koji su vodili poslove u njegovom
kraljevstvu. Neki od tih sluæbenika rukovali su velikim
svotama novca koji je pripadao dræavi. Kad je kralj zatraæio
da pregleda poslove koji su im bili povjereni, pred njega je
doveden Ëovjek Ëiji je obraËun pokazao da svojem gospodaru duguje golemu svotu od deset tisuÊa talenata. BuduÊi
da nije imao Ëime platiti, vladar je, prema tadaπnjem obiËaju, naredio da ga se proda u roblje, zajedno sa svim svojim
imanjem, da bi se tako naplatio dug. Meutim, uplaπeni duænik pao je pred njegove noge i poËeo ga preklinjati: “Ustrpljenja imaj sa mnom, i sve Êu ti vratiti!” I gospodar se saæalio nad tim slugom, oslobodio ga i oprostio mu dug.
“Kad taj sluga izie, susrete jednoga od drugova svojih
koji mu je dugovao stotinu denara. Uhvati ga, poËe ga daviti
i govoriti mu: ‘Vrati πto si duæan!’ Tada pred njega pade drug
njegov i zamoli ga: ‘Ustrpljenja imaj sa mnom, pa Êu ti vratiti!’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne
(160)
Mjera opraπtanja
161
vrati dug. Kad njegovi drugovi vidjeπe πto se dogodi, vrlo
se raæalostiπe te odoπe sve javiti gospodaru. Nato ga dozva
k sebi gospodar njegov pa mu reËe: ‘Zli slugo, sav sam ti
dug oprostio jer si me molio. Zar nije trebalo da se i ti smilujeπ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?’ Tada ga
njegov gospodar, pun gnjeva, predade muËiteljima dok ne
vrati sav dug.”
Ova usporedba zalazi u pojedinosti koje su nuæne da bi
se stvorila potpuna slika, ali koje nemaju neke duhovne vaænosti. Zato im ne treba poklanjati pozornost. Meutim, ovom
su usporedbom opisane neke znaËajne istine i o njima treba razmiπljati.
Oprost koji je kralj dodijelio prikazuje boæanski oprost
grijeha. Krist je prikazan kraljem koji, pokrenut saæaljenjem,
opraπta dug svojem sluzi. Tom je Ëovjeku prijetila kazna koju
je propisivao prekrπeni zakon. On sam se nije mogao izbaviti
i upravo zato je Krist doπao na ovaj svijet, odjenuo svoju
boæansku narav ljudskom i dao svoj æivot, pravednik za nepravednike. Dao je sebe za naπe grijehe i zato svakoj duπi
besplatno nudi krvlju steËeni oprost. “Jer je u Jahve milosre i obilno je u njega otkupljenje.” (Psalam 130,7)
Ovo je podruËje na kojemu moramo pokazivati saæaljenje prema onima koji su greπnici kao i mi. “Ljubljeni, ako
je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.”
(1. Ivanova 4,11) Krist kaæe: “Badava ste primili, badava i
dajte!” (Matej 10,8)
Kad je duænik iz usporedbe traæio da mu se odgodi plaÊanje duga i obeÊavao: “Ustrpljenja imaj sa mnom, pa Êu ti
vratiti!” kazna je bila povuËena. Cijeli dug bio je izbrisan.
Uskoro je dobio i priliku da slijedi primjer gospodara koji
mu je oprostio. Iziπavπi iz palaËe, sreo je svojeg prijatelja,
takoer slugu, koji mu je dugovao malu svotu. Njemu je bilo
oproπteno deset tisuÊa talenata; ovaj duænik je njemu dugovao samo stotinu denara. Meutim, Ëovjek prema kojemu
se tako milostivo postupalo, ponaπao se prema svojem suradniku na sasvim drugaËiji naËin. Njegov duænik uputio mu
je molbu, potpuno sliËnu onoj koju je on sam uputio kralju, ali bez sliËnog ishoda. Isti Ëovjek koji je prije tako kratkog
vremena dobio oprost nije imao ni njeænosti ni saæaljenja.
Milost koja je njemu bila ukazana nije se pokazala u njego-
245
162
246
247
Isusove usporedbe
vom postupanju prema prijatelju u nevolji. Nije odgovorio
na zahtjev da bude strpljiv. Malena svota koju je potraæivao
bila je sve πto je nezahvalni sluga imao na umu. Zahtijevao
je sve πto je smatrao svojim pravom i proveo u djelo presudu sliËnu onoj koja je njemu bila milosrdno oproπtena.
Koliko ima onih koji i danas pokazuju isti duh! Kad je
duænik molio milost od svojega gospodara, nije imao pravog
pojma o veliËini svojeg duga. Nije shvatio svoju bespomoÊnost. Nadao se da Êe se izbaviti svojim trudom. Zato je i
molio: “Ustrpljenja imaj sa mnom, pa Êu ti vratiti!” Kao on,
mnogi se nadaju da Êe svojim djelima zasluæiti Boæju naklonost. Oni ne shvaÊaju svoju bespomoÊnost. Oni ne prihvaÊaju Boæju milost kao Boæji dragovoljni dar, veÊ pokuπavaju razviti neku svoju pravednost. Njihova srca nisu skrhana i skruπena zbog grijeha koje su poËinili i zato su strogi
i nepomirljivi prema drugima. Njihovi grijesi prema Bogu,
kad bi se usporedili s grijesima njihovog brata prema njima, izgledali bi kao deset tisuÊa talenata prema stotinu denara — skoro milijun prema jedan; a ipak se usuuju biti
nepomirljivi, nespremni da oproste.
Po Kristovim rijeËima, gospodar je pozvao nemilosrdnog duænika i rekao: “‘Zli slugo, sav sam ti dug oprostio jer
si me molio. Zar nije trebalo da se i ti smilujeπ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?’ Tada ga njegov gospodar, pun gnjeva, predade muËiteljima dok ne vrati sav dug.”
Isus je nastavio: “Tako Êe i Otac moj nebeski postupiti s
vama ako ne oprostite jedni drugima od svega srca.” Onaj
koji odbija oprostiti, odbacuje svaku nadu da Êe i sam dobiti
oprost.
Meutim, pouka ove usporedbe ne smije se zloupotrijebiti. Boæja spremnost da nam oprosti ne umanjuje ni na koji
naËin naπu duænost da Mu budemo posluπni. Isto tako, duh
opraπtanja prema naπim bliænjima ne umanjuje njihove pravedne obveze prema nama. U molitvi koju je nauËio svoje
uËenike, Krist je rekao: “I otpusti nam duge naπe kako i mi
otpuπtamo duænicima svojim!” (Matej 6,12) Time Krist nije
æelio reÊi da ne smijemo traæiti od svojih duænika da ispune
svoje zakonske obveze prema nama ukoliko æelimo dobiti
oprost svojih grijeha. Ako oni ne mogu izvrπiti svoje obveze,
Ëak i onda kad je to posljedica njihovog nerazumnog
Mjera opraπtanja
163
upravljanja sredstvima, mi ih ne smijemo bacati u zatvor,
tlaËiti ili Ëak nemilosrdno postupati prema njima; meutim,
usporedba nas ne uËi da pomaæemo tuu lijenost. Boæja rijeË
izjavljuje da onaj tko ne æeli raditi, ne treba ni jesti (2. Solunjanima 3,10). Gospodin ne zahtijeva od Ëovjeka koji naporno radi da podupire druge u njihovoj lijenosti. Mnogi
gube vrijeme, ne ulaæu ozbiljne napore i zato zapadaju u
siromaπtvo i oskudicu. Ukoliko oni koji imaju ove mane ne
isprave svoje nedostatke, sve πto bismo mogli uËiniti za njih
sliËilo bi sipanju blaga u vreÊu bez dna. Ipak, postoji i neizbjeæno siromaπtvo, i mi moramo pokazati razumijevanje i
suÊut prema takvim nesretnicima. Prema bliænjima moramo
postupati onako kako bismo æeljeli da se u sliËnim okolnostima postupa prema nama.
Sveti Duh poziva nas preko apostola Pavla: “Ako πto vrijedi
pobuda u Kristu, ako πto ljubezna utjeha, ako zajednica s
Duhom, ako njeænost i samilost, uËinite potpunom moju radost: budite sloæni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te
istu misao! Ne Ëinite niπta iz sebiËnosti ili taπte slave, nego
u poniznosti smatrajte jedan drugoga veÊim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist
drugih!” (Filipljanima 2,1-5)
Meutim, grijeh se ne smije shvaÊati olako. Gospodin
nam je zapovjedio da ne trpimo zlo na svojem bratu. On
kaæe: “Ako ti brat sagrijeπi, ukori ga!” (Luka 17,3) Grijeh se
mora nazvati njegovim pravim imenom i mora se jasno iznijeti
onomu koji Ëini zlo.
ObraÊajuÊi se Timoteju, nadahnut Svetim Duhom, apostol
Pavao piπe: “Propovijedaj rijeË — kori, prijeti, opominji u
svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.” (2. Timoteju 4,2) I Titu
je napisao: “Ima, naime, mnogo buntovnika, brbljavaca i zavodnika... zato ih strogo karaj da budu zdravi u vjeri.” (Titu
1,10-13)
Sam Krist je rekao: “Ako ti brat sagrijeπi, poi te ga ukori
nasamo. Ako te posluπa, dobio si svoga brata. Ako te ne posluπa, dovedi joπ jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajuÊi se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno. Ako ni njih ne posluπa, saopÊi to Crkvi! Ako li ni
Crkve ne posluπa, smatraj ga poganinom i carinikom!” (Matej 18,15-17)
248
164
249
250
Isusove usporedbe
Naπ Gospodin uËi da se sporovi meu krπÊanima moraju izgladiti u Crkvi. Ne smijemo ih iznositi pred one koji
se ne boje Boga. Ako krπÊaninu njegov brat uËini zlo, neka
se ne obraÊa nevjernicima ni sudskim ustanovama. Neka
slijedi upute koje je dao Krist. Umjesto da se pokuπava osvetiti, neka se trudi spasiti svojeg brata. Bog Êe πtititi probitak onih koji Ga ljube i koji Ga se boje pa zato svoj sluËaj
moæemo s povjerenjem prepustiti Onomu koji sudi pravedno.
Vrlo Ëesto, kad se uËinjena zla ponavljaju nekoliko puta, a poËinitelj svaki put priznaje svoju pogreπku, povrijeeni postaje umoran i misli da je veÊ dovoljno opraπtao. Meutim, Spasitelj nam je jasno rekao kako moramo postupati
prema onima koji nam Ëine zlo: “Ako ti brat sagrijeπi, ukori
ga pa mu oprosti ako se pokaje.” (Luka 17,3) Nemoj ga smatrati nedostojnim svojeg povjerenja. “Pazi na samoga sebe
da i ti ne budeπ iskuπan.” (GalaÊanima 6,1)
Ukoliko tvoja braÊa grijeπe, trebaπ im oprostiti. Kada dou
k tebi i priznaju πto su uËinili, nemoj reÊi: “»ini mi se da
nisu pokazali dovoljno poniznosti. Mislim da njihovo priznanje
nije iskreno.” Odakle ti pravo da im sudiπ kad ne moæeπ Ëitati srca? Boæja rijeË kaæe: “Oprosti mu ako se pokaje. Ako
i sedam puta na dan sagrijeπi protiv tebe i sedam ti se puta
obrati i rekne: ‘Kajem se!’ — oprosti mu!” (Luka 17,3.4) I
ne samo sedam puta, veÊ sedamdeset puta sedam — upravo
onoliko Ëesto koliko Bog opraπta tebi!
Mi sami za sve dugujemo Boæjoj obilnoj milosti. Milost
u Savezu odredila je naπe sinovstvo. Milost u Spasitelju omoguÊila je naπe otkupljenje, naπe obnovljenje i naπe uzdizanje do poloæajaa subaπtinika s Kristom. Neka se ta milost
pokaæe i prema drugima.
Nemojte onima koji su pogrijeπili dati povoda da se obeshrabre. Nemojte svojom farizejskom oπtrinom ranjavati svojeg brata. Neka vam se ni u umu ni u srcu ne pojavi neka
zajedljiva, gorka misao. Neka se nikakav trag prijezira ne
pokaæe u vaπem glasu. Ako odluËite izraziti neko svoje miπljenje, zauzeti ravnoduπan stav ili pokazati sumnjiËavost ili
nepovjerenje, moæete zapeËatiti propast te duπe. Njoj je potreban brat sa srcem starijeg Brata, srcem punim saæaljenja,
da utjeËe na njezine ljudske osjeÊaje. Neka osjeti Ëvrst sti-
Mjera opraπtanja
165
sak bratske ruke, neka Ëuje πapat: “Hajde da se pomolimo!”
Bog Êe i vama i njemu pokloniti bogato iskustvo. Molitva
nas sjedinjuje meusobno i s Bogom. Molitva dovodi Isusa
na naπu stranu, daje slaboj, zbunjenoj duπi novu snagu da
svlada svijet, tijelo i avola. Molitva odbija Sotonine napade.
Kad se netko odvrati od nesavrπenih ljudi da bi promatrao Isusa, u njegovom se karakteru dogaa boæanska preobrazba. Kristov Duh, djelujuÊi na srce, prilagouje ga Njegovoj slici. A tada je na vama da uzdignete Isusa. Neka vaπe
duhovne oËi promatraju “Jaganjca Boæjeg koji uze grijeh
svijeta” (Ivan 1,29). Kad se ukljuËite u Njegovo djelo, sjetite
se da “Êe onaj koji vrati greπnika s njegova krivoga puta spasiti
njegovu duπu od smrti i postiÊi oproπtenje mnogih grijeha”
(Jakov 5,20).
“Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, ni
vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,15) Niπta ne
moæe opravdati nepomirljiv duh. Onaj tko je nemilosrdan
prema drugima, pokazuje da ni sam nema udjela u Boæjoj
milosti koja opraπta grijehe. Boæanski oprost privlaËi duπu
zalutaloga velikom srcu Beskrajne Ljubavi. Rijeka boæanskog
saæaljenja teËe u duπu greπnika i iz nje u duπe drugih. Njeænost i milost koju je Krist pokazao u svojem savrπenom æivotu
vidjet Êe se u æivotu onih koji imaju udio u Njegovoj milosti. Ali “ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov” (Rimljanima 8,9). Takav se otuio od Boga i bit Êe vjeËno odvojen
od Njega.
Istina, on je nekada primio oprost od Boga, ali njegov
nemilosrdni duh pokazuje da sada odbacuje Boæju ljubav koja
opraπta. On se sam odvojio od Boga i nalazi se u istom poloæaju u kojemu je bio prije oprosta. On se odrekao svojeg
obraÊenja i njegovi ga grijesi optereÊuju kao da se nikad i
nije pokajao.
Meutim, velika pouka ove usporedbe krije se u razlici
izmeu Boæjeg saæaljenja i tvrdoÊe Ëovjekovog srca, u Ëinjenici da boæanska milost koja opraπta treba biti mjera njegove sposobnosti opraπtanja. “Zar nije trebalo da se i ti smilujeπ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?”
Nama nije oproπteno zato πto opraπtamo, veÊ dok opraπtamo. Temelj svega oprosta nalazi se u nezasluæenoj Boæjoj
251
166
Isusove usporedbe
ljubavi, a mi svojim ponaπanjem prema drugima pokazujemo je li ta ljubav postala i naπa. Zato Krist i kaæe: “Jer kako
budete sudili, onako Êe se i vama suditi; kako budete mjerili, onako Êe se i vama mjeriti.” (Matej 7,2)
167
Dobitak koji postaje gubitak
Ovo se poglavlje temelji na Luki 12,13-21.
Krist je pouËavao i, kao i obiËno, oko Njega se, osim
uËenika, okupilo i mnogo drugih sluπatelja. Upravo je govorio
uËenicima o dogaajima u kojima Êe uskoro i oni sami sudjelovati. Istine koje im je povjerio trebali su razglasiti unaokolo i to Êe ih dovoditi u sukob s vladarima ovoga svijeta.
Bit Êe izvoeni pred sudove, pred vlastodrπce i vladare. ObeÊao im je mudrost kojoj se nitko neÊe moÊi suprotstaviti.
Njegove rijeËi, koje su utjecale na srca mnoπtva i zbunjivale Njegove lukave protivnike, svjedoËile su o sili Duha
kojega je obeÊao svojim sljedbenicima i koji Êe prebivati
u njima.
Meutim, bilo je mnogo onih koji su Ëeznuli za miloπÊu Neba, ali samo da bi zadovoljili svoje sebiËne ciljeve. Vidjeli su da Krist ima Ëudesnu sposobnost objavljivati istine
u jasnom svjetlu. »uli su obeÊanje koje je dao svojim sljedbenicima da Êe im udijeliti mudrost da govore pred upraviteljima i vlastima. Zar im ne bi mogao posuditi tu svoju silu
da ostvare svoje zemaljske ciljeve?
“Netko mu iz naroda reËe: ‘UËitelju, reci mome bratu
da sa mnom podijeli baπtinu!’” Bog je preko Mojsija dao upute
o nasljeivanju imovine. Najstariji sin dobivao je dva dijela
oËevog imanja (Ponovljeni zakon 21,17), dok su mlaa braÊa
dobivala po jedan dio. Ovaj je Ëovjek smatrao da ga je brat
zakinuo prilikom diobe baπtine. Njegovi napori da se izbori
za svoja prava ostali su uzaludni, ali je mislio da Êe sigurno
postiÊi uspjeh ako se Krist zaloæi za njega. Sluπao je Kristove
uzbudljive pozive i Njegove sveËane osude knjiæevnika i farizeja. Kad bi se takvim glasom izrekla zapovijed njegovom
(167)
252
253
168
254
Isusove usporedbe
bratu, sigurno se ne bi usudio zakinutom bratu uskratiti njegov dio.
Usred sveËanih pouka koje je Krist davao, ovaj Ëovjek
prekinuo ga je iz Ëisto sebiËnih razloga. On je cijenio one
Gospodnje sposobnosti koje bi se mogle iskoristiti za unapreenje njegovih zemaljskih poslova; ali duhovne istine nisu
utjecale ni na njegov um ni na njegovo srce. Dobivanje baπtine zaokupljalo je sve njegove misli. Isus, Kralj slave, koji
je, buduÊi bogat, radi nas osiromaπio, otvarao mu je riznice boæanske ljubavi. Sveti Duh ga je zaklinjao da postane
baπtinik “neprolazne, neokaljane, neuvele baπtine” (1. Petrova
1,4). Vidio je dokaze Kristove moÊi. Dobio je priliku da se
obrati Velikom UËitelju, da izrazi najdublje teænje svojeg srca. Ali, sliËno Ëovjeku s prljavim grabljama iz Bunyanove
alegorije, svoj pogled je usmjerio prema zemlji i nije vidio
krunu iznad svoje glave. SliËno ©imunu Magu, on je Boæji
dar cijenio jedino kao sredstvo za stjecanje zemaljskih dobitaka.
Spasiteljevo poslanje na Zemlji brzo se bliæilo kraju. Ostalo
mu je samo joπ nekoliko mjeseci da dovrπi ono πto je doπao
uËiniti da bi uspostavio svoje kraljevstvo milosti. A ipak Ga
je ljudska lakomost pokuπala odvratiti od Njegovog djela i
navesti da se pridruæi raspravi oko komada zemlje. Meutim, Isusa niπta nije moglo udaljiti od Njegove zadaÊe. Njegov je odgovor glasio: “»ovjeËe, tko je mene postavio vama
za suca ili djelioca?”
Isus je ovom Ëovjeku mogao reÊi πto bi bilo pravo da
dobije. On je znao kako bi glasila pravedna presuda u ovom
sluËaju; meutim, braÊa su se svaala zato πto su obojica
bila lakoma. Zapravo, Krist kao da je htio reÊi: Nije moje
djelo da rjeπavam sukobe ove vrste! On je doπao s drugom
namjerom, propovijedati Evanelje i tako pridonijeti da ljudi postanu svjesni nebeskih stvarnosti.
Kristovo postupanje u ovom sluËaju pouka je svima koji
sluæe u Njegovo ime. Kad je izaslao Dvanaestoricu, rekao
im je: “Na svom putu navjeπÊujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! LijeËite bolesnike, uskrisujte mrtvace, Ëistite gubavce,
izgonite zle duhove! Badava ste primili, badava i dajte!” (Matej
10,7.8) Nisu trebali rjeπavati zemaljske sukobe meu ljudima. Njihov je posao bio da nagovore ljude da se pomire s
Dobitak koji postaje gubitak
169
Bogom. U tom djelu krila se njihova moÊ da budu na blagoslov ËovjeËanstvu. Jedini lijek za grijehe i æalosti ljudi je
Krist. Samo Evanelje o Njegovoj milosti moæe izlijeËiti zla
koja muËe druπtvo. Nepravednost bogatih prema siromaπnima i mrænja siromaπnih prema bogatima imaju svoj korijen
u sebiËnosti, a sebiËnost se moæe ukloniti jedino pokornoπÊu Kristu. SebiËno srce puno grijeha jedino On moæe zamijeniti novim srcem punim ljubavi. Neka Kristovi sluge propovijedaju Evanelje, nadahnuti Duhom koji je doπao s Neba,
i neka obavljaju djelo koje je On obavljao na dobrobit ljudima. I tada Êe se pokazati rezultati u blagoslivljanju i uzdizanju ËovjeËanstva kakvi se nikada ne bi mogli postiÊi ljudskom silom.
Naπ Gospodin pogodio je u sam korijen problema koji
je muËio njegovog sugovornika i u korijen svih sliËnih problema kad je rekao: “Pazite! »uvajte se svake pohlepe, jer ni onomu tko je u izobilju nije æivot osiguran njegovim imanjem!”
“Nato im iznese usporedbu: Bijaπe neki bogataπ Ëije polje
obilno urodi. I poËe razmiπljati u sebi: ©to da uËinim? Nemam
viπe u πto skupiti ljetine. Ovako Êu — reËe — uËiniti: razvalit
Êu svoje æitnice te sagraditi veÊe pa Êu u njih skupiti svu
svoju pπenicu i svoja dobra. Tada Êu reÊi svojoj duπi: ‘Duπo,
imaπ mnogo dobra u zalihi za brojne godine, poËivaj, jedi,
pij, uæivaj!’ ‘LuaËe — reËe mu Bog — joπ noÊas zatraæit Êe
ti se natrag duπa. Komu Êe pripasti ono πto si skupio?’ Tako
biva s onim koji sebi zgrÊe blago, a ne sabire bogatstvo koje
pred Bogom vrijedi.”
Usporedbom o nerazumnom bogataπu Krist je pokazao
ludost svih onih kojima je svijet sve. Ovaj Ëovjek je sve primio
od Boga. Suncu je bilo dopuπteno da obasjava njegove njive
jer njegove zrake dopiru i do pravednika i do nepravednika. Pljuskovi s neba padaju i dobrima i zlima. Gospodin je
uËinio da bilje buja i da polja donose obilan rod. I sada se
bogataπ naπao u nevolji πto da uËini sa svojim rodom. Njegove
æitnice veÊ su se presipale od roda, i nije imao kamo smjestiti
viπkove nove æetve. Nije mislio na Boga od kojega dolaze
svi blagoslovi. Nije shvatio da ga je Bog uËinio upraviteljem
svojih dobara kako bi mogao pomoÊi nevoljnima. Imao je
odliËnu priliku da u Boæje ime dijeli milostinju, ali je mislio
samo na svoju udobnost.
255
256
170
257
258
Isusove usporedbe
Stanje siromaπnih, potrebitih, udovica, patnika i nevoljnika bilo je poznato bogataπu; na mnogo mjesta mogao je
raspodijeliti svoja dobra. Lako se mogao odreÊi dijela svojeg obilja i mnogi domovi bili bi osloboeni nestaπice, mnoga
gladna usta nahranjena, mnogi goli odjeveni, mnoga srca obradovana, mnoge molitve za kruhom i odjeÊom usliπane,
mnoge pjesme zahvalnosti uzdigle bi se prema Nebu. Gospodin je Ëuo molitve nevoljnika i u svojoj se dobroti pobrinuo za siromaπne (Psalam 68,10). Obilne zalihe za potrebe
mnogih bile su nagomilane u blagoslovima koji su bili
udijeljeni bogataπu. Meutim, on je zatvorio svoje srce za
viku nevoljnih i zapovjedio svojim slugama: “Ovako Êu —
reËe — uËiniti: razvalit Êu svoje æitnice te sagraditi veÊe pa
Êu u njih skupiti svu svoju pπenicu i svoja dobra. Tada Êu
reÊi svojoj duπi: ‘Duπo, imaπ mnogo dobra u zalihi za brojne godine, poËivaj, jedi, pij, uæivaj!’”
Ciljevi ovoga Ëovjeka nisu bili uzviπeniji od ciljeva æivotinja koje propadaju. Æivio je kao da nema Boga, nema
Neba, nema buduÊeg æivota; kao da je sve πto ima samo njegovo, kao da ne duguje niπta ni Bogu ni ljudima. Psalmist
je opisao ovog bogataπa kad je napisao: “Bezumnik reËe u
srcu: ‘Nema Boga!’” (Psalam 14,1)
Ovaj je Ëovjek æivio i planirao za sebe. Shvatio je da je
obilno opskrbljen za svoju buduÊnost i da viπe nema nikakvog posla osim da Ëuva plodove svojeg truda i da u njima
uæiva. Proglasio je sebe sretnijim od drugih ljudi i sebi je
pripisao zaslugu za svoje mudro gospodarenje. Sigurno je
uæivao i ugled u oËima svojih sugraana; oni su ga hvalili
kao Ëovjeka zdravog razuma koji zato uæiva blagostanje. Jer
ljudi “slave tebe, πto ugaaπ sebi” (Psalam 49,18 — DK).
Ali je “mudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom” (1.
KorinÊanima 3,19). Dok je bogataπ oËekivao da Êe u buduÊnosti uæivati u godinama blagostanja, Gospodin je stvarao
sasvim druge planove za njega. Ovom nevjernom upravitelju bila je upuÊena poruka: “LuaËe, joπ noÊas zatraæit Êe ti
se natrag duπa.” Proglaπena je presuda od koje se novcem
nije mogao iskupiti. Bogatstvom koje je nagomilao nije mogao
platiti ni odgodu njezinog izvrπenja. U jednom trenutku sve
oko Ëega se cijelog æivota trudio postalo je potpuno bezvrijedno. “Komu Êe pripasti ono πto si skupio?” Njegova pro-
Dobitak koji postaje gubitak
171
strana polja i prepune æitnice izmakle su se njegovoj vlasti.
“Tek daπak je sve bogatstvo njegovo: zgrÊe, a ne zna tko Êe
ga pokupiti!” (Psalam 39,7)
Jedino πto bi mu sada bilo dragocjeno nije si osigurao.
ÆiveÊi sebiËno, odbacio je boæansku ljubav koja bi se preko
njega izlijevala na njegove bliænje. I tako je odbacio æivot.
Jer Bog je ljubav, a ljubav je æivot. Ovaj je Ëovjek izabrao
zemaljsko umjesto duhovnoga, pa je zajedno sa zemaljskim
i on morao nestati. “»ovjek koji nerazumno æivi sliËan je
stoci koja ugiba.” (Psalam 49,21)
“Tako biva s onim koji sebi zgrÊe blago, a ne sabire bogatstvo koje pred Bogom vrijedi.” Ova slika odnosi se na
sva vremena. Vi moæete planirati za svoje sebiËno dobro,
moæete skupljati blago, moæete graditi velike i visoke palaËe, kao πto su to Ëinili graditelji nekadaπnjeg Babilona; ali
ne moæete podiÊi tako visok zid ili tako jaka vrata da zadræite vjesnike propasti. Kralj Baltazar “priredi veliku gozbu”
u svojoj palaËi. “Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata
i srebra, mjedi i æeljeza, drva i kamena.” Meutim, ruka Nevidljivoga napisala je na zidu rijeËi prokletstva i koraci neprijateljskih Ëeta odjeknuli su na vratima njegove palaËe. “Iste
te noÊi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen” i strani vladar sjeo
je na njegovo prijestolje (Daniel 5,1.4.30).
Æivjeti sebi znaËi propasti. Lakomost i æelja za sebiËnim
dobitkom odvajaju duπu od æivota. Prisvajati sebi, grabiti za
sebe, to je izraæavanje sotonskog duha. Kristov duh navodi
ljude da daju od sebe, da sebe ærtvuju za dobro bliænjih. “A
ovo je to svjedoËanstvo: Bog nam je dao æivot vjeËni, i taj
je æivot u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima æivot; tko nema
Sina Boæjega, nema æivota.” (1. Ivanova 5,11.12)
Upravo zato On kaæe: “Pazite! »uvajte se svake pohlepe,
jer ni onomu tko je u izobilju nije æivot osiguran njegovim
imanjem!”
259
172
Isusove usporedbe
Nepremostiva provalija
premoπtena
Ovo se poglavlje temelji na Luki 16,19-31.
260
261
U svojoj usporedbi o bogataπu i Lazaru Krist pokazuje
da Ëovjek u ovom æivotu odluËuje o svojoj vjeËnoj sudbini.
Tijekom ovog vremena kuπnje Boæja milost ponuena je svakoj duπi. Meutim, ako ljudi propuste prilike koje im se pruæaju i umjesto toga ugaaju svojim prohtjevima, sami sebi
uskraÊuju vjeËni æivot. Nikakvo novo vrijeme milosti neÊe
im biti pruæeno. Svojom odlukom sami su stvorili nepremostivu provaliju izmeu sebe i svojega Boga.
Ova usporedba naglaπava suprotnost izmeu bogataπa koji
se nije oslanjao na Boga i siromaha koji je to Ëinio. Krist
pokazuje da dolazi vrijeme kad Êe se poloæaj ovih dviju ljudskih klasa potpuno promijeniti. Oni koji su siromaπni dobrima ovoga svijeta, ali se uzdaju u Boga i strpljivo podnose
patnje, jednog Êe dana biti uzdignuti iznad onih koji danas
zauzimaju najviπe poloæaje koje svijet moæe ponuditi, ali svoj
æivot nisu predali Bogu.
Krist je rekao: “Bijaπe neki bogataπ koji se oblaËio u grimiz i skupocjeni lan a iz dana se u dan sjajno gostio. Neki
siromah imenom Lazar leæao sav u Ëirevima do njegovih vrata,
ËeznuÊi da se nasiti onim πto je padalo s bogataπeva stola...”
Bogataπ nije spadao meu ljude prikazane nepravednim
sucem koji otvoreno izraæavaju svoje nepoπtovanje i Boga i
ljudi. On je sebe smatrao sinom Abrahamovim. Prema siromahu nije nasilno postupao niti je traæio od njega da se udalji
zato πto bi mu i pogled na njega bio neugodan. Ukoliko je
(172)
Nepremostiva provalija premoπtena
173
siromahu, jadnom pripadniku ljudskog roda, pruæalo utjehu
da ga gleda dok on ulazi na svoja vrata, bogataπ se nije protivio da ostane na tom mjestu. Ali njegova sebiËnost uËinila
ga je ravnoduπnim prema potrebama svojeg napaÊenog brata.
U ono doba nije bilo bolnica u kojima bi se bolesnicima
mogla pruæiti pomoÊ. Patnici i siromasi bili su prepuπteni
brizi onih kojima je Gospodin povjerio bogatstvo da bi im
mogli pruæiti pomoÊ i utjehu. Tako je bilo i s prosjakom i
bogataπem. Lazaru je pomoÊ bila vrlo potrebna jer nije imao
ni prijatelja, ni kuÊe, ni novca ni hrane. A ipak je bio ostavljen
da æivi u takvim uvjetima iz dana u dan, dok je bogati plemiÊ mogao zadovoljiti svaku svoju potrebu. Onaj koji je bio
viπestruko sposoban ublaæiti patnje svojih bliænjih, æivio je
sebi, kao πto to mnogi Ëine i danas.
I danas su mnogi u naπoj blizini gladni, goli i bez doma.
Ako zanemarimo posluæiti svojim sredstvima ovim siromaπnim, napaÊenim duπama, tovarimo sebi teret krivnje s kojim
Êemo se jednoga dana sa strahom suoËiti. Svaka lakomost
osuuje se kao idolopoklonstvo. Svako sebiËno popuπtanje
svojim prohtjevima prekrπaj je u Boæjim oËima.
Bog je bogataπa uËinio upraviteljem svojih dobara i zato mu je bila duænost da priskaËe u pomoÊ upravo u sluËajevima kao πto je bio Lazarov. Zapovijed je glasila: “Zato ljubi
Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duπom svojom
i svom snagom svojom!” (Ponovljeni zakon 6,5) i “Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe!” (Levitski zakonik 19,18) Bogataπ je bio Æidov i znao je Boæju zapovijed. Ali je zaboravio da je odgovoran za sluæenje sredstvima i sposobnostima koje su mu povjerene. Gospodnji blagoslovi obilno su
poËivali na njemu, ali ih je on upotrebljavao sebiËno, da
proslavi sebe, a ne svojeg Stvoritelja. U skladu sa svojim obiljem trebao je upotrijebiti poklonjene darove u korist ËovjeËanstva. To je bila Gospodnja zapovijed, ali bogataπ nije razmiπljao o svojim obvezama prema Bogu. On je davao novac
u zajam i uzimao kamatu na posuena sredstva; ali nije davao kamate na sredstva koja je njemu Bog posudio. Imao je
novca i sposobnosti, ali ih nije koristio. ZaboravljajuÊi svoju
odgovornost pred Bogom, sve svoje snage posveÊivao je uæicima. Sve ono Ëime je bio okruæen, niz zadovoljstava kojima
se odavao, hvale i laskanja njegovih prijatelja, sve je prido-
262
174
263
Isusove usporedbe
nosilo njegovom sebiËnom uæivanju. Toliko je bio obuzet druæenjem sa svojim prijateljima da je izgubio svaku svijest o
svojoj odgovornosti da surauje s Bogom u Njegovoj sluæbi
milosti. Imao je priliku da razumije Boæju rijeË, da primjenjuje u æivotu njezina naËela; ali zadovoljstvima odano druπtvo kojim se okruæio toliko je zauzelo njegovo vrijeme da
je zaboravio na Boga vjeËnosti.
A onda je doπlo vrijeme kad se dogodila promjena u poloæaju ova dva Ëovjeka. Siromah je patio iz dana u dan, ali
je strpljivo i tiho trpio. Nakon nekog vremena umro je i bio
pokopan. Nije bilo nikoga tko bi za njim plakao; ali je svojom strpljivoπÊu u patnjama svjedoËio za Krista, izdræao je
kuπnju svoje vjere i u Bibliji je opisan kako na rukama anela odlazi u Abrahamovo naruËje.
Lazar prikazuje napaÊene siromahe koji vjeruju u Krista. Kada odjekne Boæja truba, on Êe zajedno sa svima koji
su u grobovima Ëuti Kristov glas i iziÊi da primi svoju nagradu; jer njegova vjera u Boga nije bila samo teorija, veÊ
stvarnost.
“Umrije i bogataπ i bijaπe pokopan. Kad je bio u paklu,
usred straπnih muka, podiæe oËi te izdaleka opazi Abrahama i Lazara u njegovu krilu pa povika: ‘OËe Abrahame, smiluj
mi se, te poπalji Lazara neka namoËi vrh prsta vodom da
mi rashladi jezik, jer se straπno muËim u ovom plamenu!’”
U ovoj usporedbi Isus se sreo s ljudima na njihovom
tlu. Nauk o svjesnom stanju Ëovjeka u vremenu izmeu smrti
i uskrsnuÊa zastupali su mnogi meu sluπateljima Kristovih rijeËi. Spasitelj je znao njihova vjerovanja, pa je tako
oblikovao usporedbu da svoje znaËajne istine objavi preko
njihovih ukorijenjenih miπljenja. On je pred svoje sluπatelje podignuo ogledalo da mogu vidjeti sebe i svoj pravi odnos
prema Bogu. Posluæio se njihovim vjerovanjima da im prenese misao koju je æelio istaknuti pred svima — da ljude
ne treba vrednovati prema njihovom imanju; jer sve πto Ëovjek ima, dobio je na pozajmicu od Gospodina. Zloupotrebom tih darova Ëovjek sebe stavlja daleko ispod najsiromaπnijih i najnapaÊenijih ljudi koji ljube Boga i uzdaju se
u Njega.
Krist je æelio da Njegovi sluπatelji shvate da Ëovjek ne
moæe niπta uËiniti za spasenje svoje duπe nakon smrti. Abra-
Nepremostiva provalija premoπtena
175
hamu je stavio u usta rijeËi: “Sjeti se, sine, da si ti primio
svoje dobro za svoga æivota, a Lazar zlo! On je sada ovdje
utjeπen, a ti se muËiπ. Osim toga, izmeu nas i vas velik je
bezdan, te ni oni koji bi htjeli ne mogu odavde prijeÊi k
vama niti odatle k nama.” Time je Krist prikazao beznadnost traæenja joπ jedne prilike. Ovaj je æivot jedino vrijeme
dano Ëovjeku da se pripravi za vjeËnost.
Bogataπ nije odbacio misao da je dijete Abrahamovo, i
prikazan je kako u svojem oËaju od njega traæi pomoÊ. Molio je: “OËe, Abrahame, smiluj mi se!” On se nije molio Bogu, veÊ Abrahamu. Time je pokazao da Abrahama stavlja iznad Boga i da misli da mu srodstvo s Abrahamom moæe
osigurati spasenje. Razbojnik na kriæu uputio je svoju molitvu Kristu: “Isuse, sjeti me se kada doeπ u svoje kraljevstvo!” (Luka 23,42) I odgovor je odmah doπao: “Zaista, kaæem ti danas [dok visim na kriæu i trpim poniæenja i patnje], bit Êeπ sa mnom u raju!” Meutim, bogataπ se molio
Abrahamu i njegova molba nije bila usliπana. Jedino Krist
je uzdignut “za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha” (Djela 5,31). “Spasenja nema ni po
jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Djela 4,12)
Bogataπ je cijeli æivot proveo ugaajuÊi sebi i prekasno
je uvidio da se nije pobrinuo za vjeËnost. Shvatio je svoju
ludost i pomislio na svoju braÊu koja Êe nastaviti æivjeti kao
πto je on æivio, naime, da ugode sebi. Zato je uputio zahtjev:
“Molim te, oËe, poπalji ga u kuÊu mog oca; imam petero
braÊe, neka ih ozbiljno opomene da ne bi i oni doπli u ovo
mjesto muka!” Meutim, “Abraham reËe: ‘Imaju Mojsija i Proroke. Neka njih sluπaju!’ Onaj nastavi: ‘NeÊe, oËe Abrahame! Ali ako im tko doe od mrtvih, obratit Êe se.’ Tada Êe
mu Abraham: ‘Ako zaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe
vjerovati ni ako tko od mrtvih uskrsne.’”
Kad je bogataπ traæio nove dokaze koji Êe utjecati na
njegovu braÊu, njemu je jasno reËeno da ih neÊe uvjeriti ni
novi dokazi. Ova molba je zapravo bila neizravni prigovor
Bogu. Kao da je bogataπ æelio reÊi: Da si me ozbiljnije upozorio, ne bih sada bio ovdje! U svojoj usporedbi Isus kaæe
da je Abraham ovako odgovorio na taj zahtjev: Tvoja su braÊa
bila dovoljno upozorena. Njima je bilo poslano svjetlo, ali
264
265
176
266
Isusove usporedbe
ga oni nisu htjeli vidjeti; istina im je bila objavljena, ali je
oni nisu htjeli sluπati!
“Ako zaista ne sluπaju Mojsija i Proroka, neÊe vjerovati
ni ako tko od mrtvih uskrsne.” Ove su rijeËi pokazale svoju
vjerodostojnost u povijesti æidovskog naroda. Kristovo posljednje i zavrπno Ëudo bilo je podizanje iz mrtvih Lazara iz
Betanije, koji je veÊ Ëetiri dana leæao mrtav. Æidovima je bio
dan ovaj uvjerljiv dokaz Spasiteljevog boæanstva, ali su ga
oni odbili. Lazar je uskrsnuo iz mrtvih i pruæio im svoje
svjedoËanstvo, ali su oni otvrdnuli svoja srca za svaki dokaz, pa su ga Ëak pokuπali i ubiti (Ivan 12,9-11).
Zakon i proroci Boæje su odabrano sredstvo za spasenje ljudi. Krist je rekao: Neka posluπaju te dokaze! Ako ne
budu posluπali Boæji glas koji progovara preko Njegove RijeËi, onda ni svjedoËenje Ëovjeka koji bi ustao iz mrtvih ne
bi bilo prihvaÊeno.
Oni koji posluπaju Mojsija i proroke, neÊe traæiti veÊe
svjetlo od onoga koje im je Bog dao; ali ako odbiju svjetlo,
ako propuste iskoristiti prilike koje su im pruæene, ljudi neÊe
posluπati ni onoga koji bi im iz mrtvih doπao objaviti boæansku poruku. Ne bi ih uvjerio ni taj dokaz; jer oni koji
su odbacili zakon i proroke tako otvrdnjuju svoje srce da
Êe poslije odbaciti svako svjetlo.
Razgovor izmeu Abrahama i nekadaπnjeg bogataπa treba shvatiti simboliËki. Iz njega treba izvuÊi pouku da je svaki
Ëovjek dobio dovoljno svjetla da obavi zadatak koji mu je
Bog namijenio. »ovjekove odgovornosti u skladu su s njegovim prilikama i prednostima. Bog svakomu daje dovoljno
svjetla i svoje milosti da obavi posao koji mu je dan. Ako
Ëovjek propusti uËiniti ono πto slabije svjetlo pokazuje kao
njegovu duænost, snaænije bi svjetlo otkrilo jedino njegovu
nevjernost i nemar da iskoristi blagoslove koje je dobio. “Tko
je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10)
Oni koji odbijaju prosvjetljenje preko Mojsija i proroka i traæe
da vide neko veliko Ëudo, ne bi bili osvjedoËeni ni da se
ono stvarno dogodi.
Usporedba o bogataπu i Lazaru pokazuje kako su dvije
skupine, koje prikazuju ova dva Ëovjeka, ocijenjene u nevidljivom svijetu. Nije nikakav grijeh biti bogat ukoliko bogat-
Nepremostiva provalija premoπtena
177
stvo nije steËeno na nepravedan naËin. Bogataπ nije osuen
zato πto je bio bogat, veÊ Êe ga prokletstvo stiÊi ako povjerena sredstva troπi u sebiËne svrhe. Mnogo bi bolje uËinio
da je svoja sredstva uloæio u riznicu Boæjeg prijestolja upotrebljavajuÊi ih da Ëini dobro. Smrt ne moæe Ëovjeka uËiniti
siromahom ukoliko se posvetio stjecanju vjeËnog bogatstva.
Ali Ëovjek koji gomila svoje blago za sebe, ne moæe niπta
od toga ponijeti sa sobom na Nebo. Pokazat Êe se kao nevjerni
upravitelj. Tijekom svojeg æivota imao je na raspolaganju svoja
dobra, ali je zaboravio na svoje obveze prema Bogu. Propustio je sebi osigurati nebesko blago.
Bogataπ koji je uæivao toliko pogodnosti prikazan nam
je kao Ëovjek koji je propustio oplemeniti svoje darove kako
bi njegova djela bila dostojna uzviπenog buduÊeg æivota i
posvjedoËila o iskoriπtenim duhovnim prednostima. Svrha
otkupljenja nije samo da izbriπe grijehe, veÊ i da vrati Ëovjeku one duhovne darove koje je izgubio zbog izopaËenog
utjecaja grijeha. Novac se ne moæe ponijeti u sljedeÊi æivot;
tamo neÊe ni biti potreban; ali dobra djela kojima smo zadobili duπe za Krista ponijet Êemo i u nebeske dvorove. Oni
koji Gospodnje darove sebiËno zadræavaju za sebe, koji svoje
bliænje u potrebi ostavljaju bez pomoÊi i ne Ëine niπta da
bi unaprijedili Boæje djelo u svijetu, sramote svojeg Stvoritelja. Pokraj njihovih imena u nebeskim knjigama bit Êe zapisano da su pokrali Boga.
Bogataπ je imao sve πto se novcem moglo kupiti, ali nije
stekao bogatstvo kojim bi mogao srediti svoj raËun s Bogom.
Æivio je kao da je sve πto ima stvarno njegovo. Odbacio je
Boæje pozive i molbe napaÊenih siromaha. Ali na kraju je
odjeknuo poziv koji viπe nije mogao odbiti. Sila s kojom nije
mogao pregovarati niti joj se oduprijeti zapovjedila mu je
da ostavi dobra kojima viπe neÊe upravljati. Nekadaπnji bogataπ tako je postao puki siromah. OdjeÊa Kristove pravednosti, satkana na nebeskom razboju, nije ga mogla pokriti.
Onaj koji je nekada nosio najskupocjeniji grimiz, najfiniji
lan, sada je ostao potpuno gol. Njegovo vrijeme milosti je
isteklo. Niπta nije donio na ovaj svijet, niπta nije ni odnio
s njega.
Krist je razgrnuo zavjesu i prikazao ovu sliku sveÊenicima i poglavarima, knjiæevnicima i farizejima. Gledajte je
267
178
Isusove usporedbe
vi, bogati dobrima ovoga svijeta, koji ste siromaπni pred Bogom! Zar neÊete razmisliti o ovom prizoru? Ono πto je visoko
cijenjeno meu ljudima, odvratno je u Boæjim oËima. Krist
pita: “©to, dakle, koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, a
izgubi svoj æivot? ©to li moæe dati Ëovjek kao otkupninu za
svoj æivot?” (Marko 8,36.37)
Pouka za æidovski narod
268
Dok je Krist iznosio usporedbu o bogataπu i Lazaru, mnogi pripadnici æidovskog naroda nalazili su se u istom æalosnom poloæaju bogataπa koji se Gospodnjim darovima sluæio da bi zadovoljio svoje sebiËne prohtjeve i koji se pripremao da Ëuje presudu: “Bio si vagnut na tezulji i naen
si prelagan.” (Daniel 5,27) Bogataπ je uæivao sve materijalne i duhovne blagoslove, ali je odbio suraivati s Bogom u
sluæenju tim blagoslovima. Tako je bilo i s cijelim æidovskim
narodom. Gospodin ga je uËinio Ëuvarem svoje svete istine. Postavio ga je za upravitelja svoje milosti. Dao mu je
sve duhovne i materijalne prednosti i naredio da te blagoslove dijeli s drugima. Bile su mu dane posebne upute o
postupanju prema braÊi koja su upala u nevolju, prema strancima koji æive s njim ili prema siromaπnima u njegovoj sredini. Nije smio pokuπavati da iz svega izvlaËi korist samo
za sebe, veÊ se morao sjeÊati i onih koji su potrebiti i dijeliti
s njima. Bog je obeÊao da Êe ga blagosloviti u skladu s njegovim djelima ljubavi i milosra. Ali, kao i bogataπ, æidovski narod nije napaÊenom ËovjeËanstvu pruæio ruku pomoÊnicu niti se potrudio da zadovolji materijalne i duhovne potrebe bliænjih. Puni oholosti, Æidovi su smatrali sebe izabranim i povlaπtenim Boæjim narodom; ali nisu sluæili Bogu niti su Ga poπtovali. Sva njihova sigurnost u spasenje temeljila
se na Ëinjenici da potjeËu od Abrahama. “Mi smo potomci
Abrahamovi”, tvrdili su oholo (Ivan 8,33). Kad se pojavila
kriza, pokazalo se da su se potpuno odvojili od Boga i da
se oslanjaju na Abrahama kao da im je on Bog.
Krist je Ëeznuo da svjetlo rasvijetli potamnjeli um æidovskog naroda. Zato im je rekao: “Kada biste zbilja bili djeca
Abrahamova, postupali biste prema djelima Abrahamovim.
Umjesto toga vi æelite ubiti mene koji sam vam objavio isti-
Nepremostiva provalija premoπtena
179
nu koju sam Ëuo od Boga. To Abraham nije uËinio.” (Ivan
8,39.40)
Krist nikakve zasluge nije pripisivao rodoslovljima. On
je govorio da duhovna veza nadomjeπta svaku zemaljsku vezu. Æidovi su tvrdili da potjeËu od Abrahama; ali ne ËineÊi
Abrahamova djela, pokazali su da nisu njegova istinska djeca. Jedino oni koji dokaæu da su duhovno u skladu s Abrahamom jer sluπaju Boæji glas, raËunaju se u njegovo pravo potomstvo. Iako je prosjak Lazar pripadao druπtvenom sloju
koji su ljudi smatrali niæim, Krist ga je ubrojio meu ljude
s kojima bi Abraham sklopio najuæe prijateljstvo.
Bogataπ, iako okruæen svim udobnostima æivota, bio je
u tako dubokom neznanju da je Abrahama stavio na mjesto
koje pripada jedino Bogu. Da je cijenio svoje visoke prednosti i da je dopustio Svetome Duhu da oblikuje njegov um
i njegovo srce, nalazio bi se u potpuno drugaËijem poloæaju. Tako bi bilo i s narodom koji je predstavljao. Da su se
Æidovi odazvali na boæanski poziv, njihova buduÊnost bila
bi potpuno drugaËija. Stekli bi istinsku duhovnu pronicavost. Na raspolaganju su im stajala sredstva koja bi Bog joπ
i umnoæio, tako da bi postala dovoljna da donesu blagoslov
i prosvjetljenje cijelom svijetu. Meutim, oni su se toliko
udaljili od Gospodnjeg reda da se cijeli njihov æivot izopaËio. Darove koje su dobili kao Boæji upravitelji nisu upotrebljavali u skladu s naËelima istine i pravednosti. VjeËnost
nije ulazila u njihove proraËune i kao posljedica njihove nevjernosti propast je zadesila cijeli narod.
Krist je znao da Êe se Æidovi prilikom razorenja Jeruzalema sjetiti Njegovog upozorenja. I bilo je tako. Kad se katastrofa nadnijela nad Jeruzalem, kad su glad i svakovrsne patnje
zahvatile narod, svi su se sjetili ovih Kristovih rijeËi i razumjeli Njegovu usporedbu. Zanemarivπi svoju duænost da od
Boga danim svjetlom obasjaju cijeli svijet, sami su navukli
na sebe patnje koje su ih zadesile.
U posljednje dane
Zavrπni prizori u povijesti Zemlje opisani su pri kraju
usporedbe o bogataπu. Bogataπ se hvalio da spada meu Abrahamove potomke, ali je bio razdvojen od Abrahama nepre-
269
180
270
271
Isusove usporedbe
mostivom provalijom — karakterom koji se pogreπno razvio.
Abraham je sluæio Bogu, slijedio je Njegovu rijeË u vjeri i
posluπnosti. Meutim, bogataπ se nije osvrtao na Boga i na
potrebe napaÊenog ËovjeËanstva. Nepremostiva provalija izmeu njega i Abrahama bila je provalija neposluπnosti. I danas
mnogi idu u istom smjeru. Iako su upisani u crkvene knjige, nisu obraÊeni. Oni mogu sudjelovati u crkvenim sluæbama, mogu pjevati psalam: “Kao πto koπuta æudi za izvor-vodom, tako duπa moja Ëezne, Boæe, za tobom” (Psalam 42,2),
ali to je laæno svjedoËenje! Oni nisu niπta pravedniji u Boæjim oËima od najgoreg greπnika. Duπa koja Ëezne za uzbudljivim svjetovnim uæicima, um koji je zaokupljen æeljom da
se razmeÊe, ne moæe sluæiti Bogu. Kao i bogataπ iz ove usporedbe, takav Ëovjek nema sklonosti da se bori protiv æelja
tijela. On æeli zadovoljiti svoje prohtjeve. On bira ozraËje
grijeha. Kad ga iznenada zadesi smrt, odlazi u grob noseÊi
karakter koji se oblikovao tijekom njegovog æivota u suradnji sa sotonskim silama. U grobu viπe nema prilike da bilo
πto bira, bilo dobro, bilo zlo; jer kad Ëovjek umre, viπe “nema
udjela ni u Ëem πto biva pod suncem” (Psalam 146,4; Propovjednik 9,5.6).
Kad Boæji glas probudi umrle, oni Êe iziÊi iz groba s
istim prohtjevima i strastima, s istim sklonostima i nesklonostima koje su gajili za æivota. Bog neÊe uËiniti Ëudo da
ponovo stvori Ëovjeka koji nije æelio biti ponovo stvoren kad
je uæivao sve prednosti i imao na raspolaganju sva sredstva.
Tijekom svojeg æivota nije se radovao u Gospodinu, nije nalazio zadovoljstva u Njegovoj sluæbi. Njegov karakter nije bio
u skladu s Bogom i zato ne bi mogao biti sretan u nebeskoj
obitelji.
Danas u naπem svijetu postoje ljudi koji su zadovoljni
svojom pravednoπÊu. Oni nisu izjelice, nisu pijanice, nisu
ni nevjernici; samo æele æivjeti za sebe, a ne za Boga. On
nije u njihovim mislima; zato su i svrstani meu nevjernike. Kad bi im bilo omoguÊeno da uu na vrata u Boæji grad,
ne bi imali prava na stablo æivota jer su odbili prihvatiti Boæje
zapovijedi sa svojim obvezujuÊim zahtjevima. Oni nisu sluæili Bogu ovdje; zato neÊe sluæiti Bogu ni u vjeËnosti. Oni
ne bi mogli æivjeti u Njegovoj prisutnosti. OsjeÊali bi da bi
im svako mjesto bilo milije od Neba.
Nepremostiva provalija premoπtena
181
NauËiti od Krista znaËi primiti Njegovu milost, koja je
Njegov karakter. Meutim, oni koji ne cijene i ne koriste
dragocjene prilike i posveÊujuÊe utjecaje na Zemlji, nisu
osposobljeni da slave Boga na Nebu. Njihov karakter nije
oblikovan po ugledu na Boæji. Svojom nemarnoπÊu stvorili
su provaliju koju niπta ne moæe premostiti. Njih od pravednika dijeli duboki ponor.
182
Isusove usporedbe
Govoriti i Ëiniti
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 21,23-32.
272
273
“Neki je Ëovjek imao dva sina i pristupi prvom pa mu
reËe: ‘Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!’ On mu odgovori: ‘Idem, gospodaru’, ali ne ode. Tada pristupi drugom
pa mu isto tako reËe. On mu odgovori: ‘NeÊu.’ Kasnije promijeni odluku i ode. Koji je od dvojice izvrπio oËevu volju?
‘Posljednji’, odgovore.”
U propovijedi na Gori Krist je rekao: “NeÊe svaki koji
mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ uÊi u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrπi volju moga nebeskog Oca.” (Matej
7,21) Ispit iskrenosti nije u rijeËima, nego u djelima. Krist
nikome nije rekao: ©to si rekao viπe od drugih? — veÊ: “©to
izvanredno Ëinite?” (Matej 5,47) Pune su znaËenja Njegove
rijeËi: “Kad to znate, blago vama ako to i Ëinite!” (Ivan 13,17)
RijeËi nemaju vrijednosti ukoliko nisu praÊene odgovarajuÊim djelima. To je pouka koju moæemo izvuÊi iz usporedbe
o dva sina.
Ovu usporedbu Krist je ispriËao tijekom svojeg posljednjeg posjeta Jeruzalemu, neposredno prije svoje smrti. Tada
je istjerao iz Hrama kupce i trgovce. Njegov glas djelovao
je na njihovo srce boæanskom silom. Zaprepaπteni i zaplaπeni, posluπali su Njegovu zapovijed bez izgovaranja ili otpora.
Kad se njihov strah malo stiπao, sveÊenici i starjeπine
vratili su se u Hram i naπli Isusa kako lijeËi bolesne i umiruÊe.
»uli su se radosni glasovi i pjesme hvale. U samom Hramu
djeca kojoj je Isus vratio zdravlje mahala su palminim granama i pjevala: “Hosana Sinu Davidovu!” I glasovi najmlaih upuÊivali su hvale moÊnom LijeËniku. Ipak, sve to nije
(182)
Govoriti i Ëiniti
183
bilo dovoljno sveÊenicima i starjeπinama da svladaju svoje
predrasude i svoju zavist.
SljedeÊeg dana, dok je Isus govorio u Hramu, “pristupiπe
mu glavari sveÊeniËki i starjeπine narodne pa ga upitaπe:
‘Kakvom vlasti to Ëiniπ? Tko ti je dao tu vlast?’”
SveÊenici i starjeπine imali su neoborive dokaze o Kristovoj sili. Prilikom ËiπÊenja Hrama na Njegovom licu je blistao nebeski autoritet. Oni se nisu mogli oduprijeti sili kojom
je govorio. VeÊ je svojim divnim djelima lijeËenja odgovorio na njihovo pitanje. Pruæio im je neoborive dokaze o svojem
autoritetu. Ali to nisu bili dokazi koje su oni htjeli. SveÊenici i starjeπine æarko su æeljeli da Isus sebe objavi kao Mesiju da bi mogli zloupotrijebiti Njegove rijeËi i podiÊi narod
protiv Njega. Æeljeli su potkopati Njegov utjecaj i ubiti Ga.
Isus je znao da oni neÊe povjerovati ako im posvjedoËi
da je Krist, jer joπ ne mogu u Njemu prepoznati Boga ni u
Njegovim djelima vidjeti dokaze Njegovog boæanskog karaktera. Zato je na njihovo pitanje odgovorio drugaËije nego
πto su se nadali i tako teret osude prebacio na njih.
Kazao je: “I ja Êu vas neπto upitati. Ako mi odgovorite,
kazat Êu vam kakvom vlasti ovo Ëinim. Odakle je bilo Ivanovo krπtenje? S neba ili od ljudi?”
SveÊenici i starjeπine ostali su zbunjeni. “Oni poËeπe u
sebi umovati: ‘Ako reknemo: s neba, reÊi Êe nam: Zaπto mu
onda niste vjerovali? Reknemo li: od ljudi, moramo se bojati
naroda, jer svi Ivana dræe za proroka.’ Stoga odgovoriπe Isusu:
‘Ne znamo.’ Tada im reËe: ‘Ni ja vama neÊu kazati kakvom
vlaπÊu ovo Ëinim.’”
“Ne znamo.” Ovaj odgovor bio je laæ. SveÊenici su shvatili
da su se naπli u nezgodnom poloæaju, pa su pribjegli laæi
da bi saËuvali obraz. Ivan Krstitelj je doπao da posvjedoËi
za Onoga u Ëiji su autoritet posumnjali. On Ga je uzdigao
govoreÊi: “Evo Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan
1,29) On Ga je krstio, i nakon krπtenja, dok se Krist molio,
otvorilo se nebo, Boæji Duh u obliku goluba spustio se na
Njega, a s neba se zaËuo glas kako govori: “Ovo je Sin moj,
Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej 3,17)
ImajuÊi na umu kako je Ivan navodio proroËanstva o Mesiji, sjeÊajuÊi se prizora prilikom Isusovog krπtenja, sveÊenici i starjeπine nisu se usudili reÊi da Ivanovo krπtenje nije
274
184
275
276
Isusove usporedbe
s Neba. Ukoliko priznaju da je Ivan prorok, kao πto su uostalom i vjerovali, kako da odbiju njegovo svjedoËenje da je
Isus iz Nazareta Boæji Sin? A nisu smjeli reÊi ni da je Ivanovo krπtenje od ljudi, plaπeÊi se naroda koji je vjerovao da je
Ivan prorok. Zato su i izjavili: “Ne znamo.”
I tada im je Krist ispriËao usporedbu o ocu i o njegova
dva sina. Kad je otac priπao prvom sinu i rekao: “Sinko, hajde
i radi danas u vinogradu!” ovaj je odgovorio: “Idem, gospodaru!” — ali nije otiπao.
Otac je priπao i drugom sinu s istim nalogom: “Sine,
idi i radi danas u vinogradu!” Sin je smjesta odgovorio: “NeÊu!” Odbio je posluπati i predao se loπem æivotu i druπtvu.
Ipak, poslije se pokajao i posluπao poziv.
U ovoj usporedbi otac prikazuje Boga, a vinograd Crkvu. Dva sina prikazuju dvije vrste ljudi. Sin koji je odbio
nalog govoreÊi: “NeÊu!” prikazuje one koji æive u otvorenom
prijestupu, koji se ne izdaju za poboæne vjernike, veÊ otvoreno odbijaju prihvatiti jaram ograniËenja i posluπnosti koji
zahtijeva Boæji zakon. Ali mnogi od njih su se poslije pokajali i prihvatili Boæji poziv. Kad im je preko poruke Ivana
Krstitelja bilo objavljeno Evanelje: “Obratite se jer je blizu
kraljevstvo nebesko!” oni su se pokajali i priznali svoje grijehe (Matej 3,2).
Preko sina koji je rekao: “Idem, gospodaru!” i nije otiπao, prikazan je karakter farizeja. SliËno tome sinu, æidovski glavari nisu bili spremni za obraÊenje i bili su dovoljni
sami sebi. Vjerski æivot æidovskog naroda tako je postao samo privid. Kad je na Sinaju bio proglaπen zakon, cijeli se
narod obvezao na posluπnost. Svi su rekli: “Idem, gospodaru”,
ali nisu otiπli. Kad je Krist osobno doπao da istakne naËela
zakona, odbili su Ga. Krist je æidovskim glavarima svojeg
vremena dao obilje dokaza o svojem autoritetu i boæanskoj
snazi, ali, iako osvjedoËeni, oni nisu htjeli prihvatiti dokaze. Krist im je pokazao da uporno odbijaju vjerovati samo
zato πto nemaju duha koji navodi na posluπnost. Rekao im
je: “Ukidoste zapovijed Boæju zbog svoje predaje... Uzalud
misli da me πtuje dok nauËava kao moju nauku zapovijedi
ljudske.” (Matej 15,6.9)
Meu Kristovim sluπateljima bilo je knjiæevnika i farizeja, sveÊenika i glavara, pa im je Isus, poπto je ispriËao
Govoriti i Ëiniti
185
usporedbu o dva sina, postavio pitanje: “Koji je od dvojice
izvrπio oËevu volju?” ZaboravljajuÊi na sebe, farizeji su
odgovorili: “Posljednji.” To su uËinili ne shvaÊajuÊi da tako
izriËu presudu samima sebi. I tada se s Isusovih usana Ëula
optuæba: “Zaista, kaæem vam, carinici i bludnice pred vama
su na putu u kraljevstvo nebesko. Doe, naime, Ivan k vama
putem pravednosti: vi mu ne vjerovaste, a vjerovahu mu
carinici i bludnice. A vi, videÊi to, niste se poslije pokajali,
tako da bi mu vjerovali.”
Ivan Krstitelj je propovijedao istinu i njegovim propovijedanjem greπnici su se osvjedoËili i obratili. Oni su bili
dostojniji da uu u nebesko kraljevstvo od onih koji su, uvjereni u svoju pravednost, odbacili sveËanu opomenu. Carinici i bludnice bili su u neznanju, dok su ovi uËeni ljudi
znali put istine. Ipak su odbili krenuti putem koji vodi u
Boæji raj. Istina koja im je mogla biti miris æivota na æivot,
postala im je miris smrti na smrt. Javni greπnici koji su prezirali sebe prihvatili su krπtenje Ivanovom rukom; ali ovi
uËitelji su bili licemjeri. Njihova tvrdokorna srca postala su
im prepreka da prihvate istinu. Oduprli su se uvjeravanjima Boæjega Duha. Odbili su posluπnost Boæjim zapovijedima.
Krist im nije rekao: Vi ne moæete uÊi u nebesko kraljevstvo! — veÊ im je pokazao da su sami sebi postavili prepreku da uu. Vrata su ovim æidovskim glavarima i dalje bila
otvorena; poziv je i dalje odjekivao. Krist je Ëeznuo da Mu
dopuste da ih osvjedoËi i obrati.
SveÊenici i starjeπine u Izraelu provodili su svoj æivot u
vjerskim obredima koje su smatrali previπe svetima da bi
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Ovako kaæi domu Jakovljevu... ‘Budete li mi se
vjerno pokoravali i dræali moj Savez, vi Êete mi
biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj
je sav svijet! — vi Êete mi biti kraljevstvo sveÊenika, narod svet.’” (Izlazak 19,3-6)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
277
278
186
279
Isusove usporedbe
se mogli povezivati sa svjetovnim poslovima. Zato se mislilo da je njihov æivot potpuno posveÊen religiji. Meutim,
oni su svoje obrede obavljali pred oËima ljudi samo zato da
bi ih svijet smatrao poboænima i vjernima. Iako su govorili
da sluπaju Boga, zapravo su Mu odbijali posluπnost. Nisu primjenjivali istinu koju su tvrdili da zastupaju.
Krist je Ivana Krstitelja proglasio jednim od najveÊih
proroka i dokazao svojim sluπateljima da imaju dovoljno
razloga vjerovati da je on doista Boæji vjesnik. RijeËi ovog
proroka iz pustinje uistinu su bile snaæne. On je svoju vijest
iznosio neustraπivo, korio je grijehe sveÊenika i starjeπina i
traæio od njih da Ëine djela dostojna nebeskog kraljevstva.
Isticao je da pokazuju greπno nepoπtovanje vlasti svojeg
nebeskog Oca jer odbijaju obaviti djelo koje im je On odredio. Nije Ëinio nikakve kompromise s grijehom i tako je
mnoge naveo da odbace svoje bezakonje.
Da je vjera koju su ispovijedali ovi æidovski glavari bila
iskrena, oni bi povjerovali Ivanovom svjedoËenju i prihvatili Isusa kao Mesiju. Ali oni nisu pokazali rodove pokajanja
i rodove pravednosti. Zato se i dogaalo da su upravo oni
koje su prezirali pred njima na putu u Boæje kraljevstvo.
Sin koji je u usporedbi rekao: “Idem, gospodaru”, predstavio se kao vjeran i posluπan; ali je vrijeme pokazalo da
njegov iskaz nije bio vjerodostojan. On uopÊe nije gajio neku iskrenu ljubav prema svojem ocu. Isto tako su se i farizeji hvalili svojom svetoπÊu, ali kad su bili izloæeni kuπnji,
naπli su se laki. Kad im je to bilo u interesu, zahtjeve Zakona shvaÊali su vrlo strogo; ali kad se i od njih samih zahtijevala posluπnost, tada su lukavo sroËenim izgovorima slabili Boæje propise. Krist je izjavio o njima: “Vrπite i dræite
sve πto vam reknu, ali se ne ravnajte prema njihovim djelima,
jer govore, a ne vrπe!” (Matej 23,3) Nisu gajili istinsku ljubav
ni prema Bogu ni prema ljudima. Bog ih je pozvao da surauju s Njime u donoπenju blagoslova svijetu; ali, iako su
na rijeËima prihvatili poziv, na djelu su pokazali da odbijaju posluπnost. Uzdali su se u sebe i bili ponosni na svoju
dobrotu, a zapravo su prkosili Boæjim zapovijedima. Odbili
su obaviti posao koji im je Bog dodijelio i upravo se zbog
njihovih prijestupa Gospodin spremao raskinuti s tim neposluπnim narodom.
Govoriti i Ëiniti
187
Takozvana pravednost, utemeljena na djelima, zapravo
i nije pravednost, i oni koji se uzdaju u svoju dobrotu, morat Êe snositi posljedice te svoje kobne zablude. Danas mnogi
tvrde da dræe Boæje zapovijedi iako im srce nije prepuno
boæanske ljubavi, niti se ona iz njih izlijeva na druge. Krist
ih poziva da se sjedine s Njim u Njegovom djelu spaπavanja
svijeta, ali se oni zadovoljavaju rijeËima: “Idem, gospodaru.”
I, naravno, ne idu! Oni ne surauju s onima koji rade u Gospodnjoj sluæbi. Oni su zaludni sluge. SliËno nevjernom sinu, daju Bogu laæna obeÊanja. Kad su pristupajuÊi Crkvi poloæili sveËani zavjet, obvezali su se da Êe prihvatiti i sluπati
Boæju rijeË, da Êe sebe posvetiti Gospodnjoj sluæbi, ali to
ne Ëine. Na rijeËima tvrde da su sinovi Boæji, ali æivotom i
karakterom odbacuju taj odnos. Svoju volju ne pokoravaju
Boæjoj volji i tako æive u laæi.
Svoje obeÊanje o posluπnosti prividno ispunjavaju kada
to ne zahtijeva nikakvu ærtvu; ali kad se traæi samoodricanje i poærtvovnost, kad vide da treba uzdignuti kriæ, tada
se povlaËe. I tako se svijest o duænosti polako gubi i svjesno
prestupanje Boæjih zapovijedi prelazi u naviku. Uπima joπ,
moæda, sluπaju Boæju rijeË, ali nemaju viπe duhovne sposobnosti da je shvate. Njihovo je srce otvrdnulo, savjest otupjela.
Nemojte misliti da neπto Ëinite za Krista zato πto ne pokazujete odluËno neprijateljstvo prema Njemu. Tako samo
varamo svoju duπu. Ako Bogu uskraÊujemo ono πto nam je
dao da koristimo u Njegovoj sluæbi, bez obzira na to radi li
se o vremenu, sredstvima ili o bilo kojem drugom povjerenom daru, mi zapravo radimo protiv Njega.
Sotona koristi najmanju pospanu ravnoduπnost takozvanih krπÊana da ojaËa svoje snage i pridobije duπe za sebe.
Mnogi koji misle da su na Kristovoj strani iako ne Ëine niπta za Njega, omoguÊuju neprijatelju da prije njih zauzme
zemlju i tako stekne prednost. Svojom nespremnoπÊu da
marljivo rade za svojeg UËitelja, svojim neobavljanjem povjerenih duænosti i neupuÊivanjem opomena, oni dopuπtaju
Sotoni da zadobije vlast nad duπama koje su mogle biti
zadobivene za Krista.
Sve dok budemo nemarni i lijeni, neÊemo biti spaπeni.
Ne postoji istinski obraÊena osoba koja æivi beskorisnim
naËinom æivota, æivotom bez snage. Nitko od nas ne moæe
280
188
281
Isusove usporedbe
traæiti da ga netko drugi odnese na Nebo. Za lijenËine tamo
nema mjesta. Ukoliko se ne budemo iskreno trudili uÊi u
nebesko kraljevstvo, ukoliko ne uloæimo ozbiljan napor da
nauËimo njegove zakone, neÊemo se osposobiti za æivot u
njemu. Oni koji odbijaju suraivati s Bogom na Zemlji, ne
bi s Njime suraivali ni na Nebu. Zato ne bi bilo preporuËljivo primiti ih na Nebo.
Ima mnogo viπe nade za carinike i greπnike nego za one
koji znaju Boæju rijeË, a odbijaju je posluπati. Onoga koji sebe
vidi kao greπnika Ëije grijehe niπta ne moæe sakriti, koji je
svjestan pokvarenosti svoje duπe, tijela i duha pred Bogom,
obuzima strah da Êe za svu vjeËnost biti izdvojen iz nebeskog kraljevstva. On uvia da je duhovno bolestan i zato traæi iscjeljenje od velikog LijeËnika koji je rekao: “A tko doe
k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan 6,37) Takve duπe
Bog moæe upotrijebiti kao radnike u svojem vinogradu.
Sina koji je privremeno odbio posluπati zapovijed svojeg oca Krist nije osudio, ali ga nije ni pohvalio. Oni koji
poput ovoga sina odbijaju posluπnost, ne zasluæuju pohvalu
za svoj postupak. Njihova iskrenost i otvorenost ne moæe
se smatrati vrlinom. Ukoliko je iskrenost posveÊena istinom
i svetoπÊu, ona ljude osposobljava da smjelo svjedoËe za Krista, ali kad se njome posluæe greπnici, takva iskrenost postaje uvredljiva i drska, vrlo sliËna bogohuljenju. »injenica
da netko nije licemjer ne Ëini ga niπta manjim greπnikom.
Kad poziv Svetoga Duha odjekne u naπem srcu, naπa jedina
sigurnost jest da se odazovemo bez odgaanja. Kad se zaËuje
poziv: “Poi i radi danas u vinogradu mojemu!” — nemojte
ga odbiti. “Danas, kad Ëujete glas njegov, ne otvrdnite srca
svoja!” (Hebrejima 4,7) Nije preporuËljivo odgaati posluπnost. Moæda vam poziv viπe nikada neÊe biti upuÊen.
Neka se nitko ne vara da se grijesi kojima smo se neko
vrijeme odavali mogu vrlo lako, skoro usputno odbaciti. Nije
tako! Svaki omiljeni grijeh oslabljuje karakter i jaËa naviku,
a rezultat toga je tjelesna, umna i moralna pokvarenost. Vi
se moæete pokajati zbog zla koje ste uËinili, moæete svoje
stope usmjeriti pravim putem, ali uobliËenost vaπeg uma i
vaπa bliskost sa zlom oteæat Êe vam da sagledate razliku izmeu dobra i zla. Preko veÊ uËvrπÊene zle navike Sotona
Êe vas stalno iznova napadati.
Govoriti i Ëiniti
189
Preko zapovijedi: “Hajde i radi danas u vinogradu!” stavlja
se na kuπnju iskrenost svake duπe. HoÊe li biti i djela, a ne
samo rijeËi? HoÊe li pozvani staviti sve svoje znanje u sluæbu Vlasnika vinograda, hoÊe li raditi za Njega vjerno i nesebiËno?
Apostol Petar nas upoznaje s planom kojega se moramo dræati. On kaæe: “Milost vam i mir u obilju po pravoj
spoznaji Boga i naπega Gospodina Isusa! Njegova boæanska
snaga obdarila nas je svime πto je potrebno za æivot i poboænost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom
slavom i moÊi. Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim
obeÊanim dobrima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti
koja je zbog opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske naravi.”
“Zbog toga uloæite svu revnost da sa svojom vjerom spojite poπtenje, s poπtenjem znanje, sa znanjem uzdræljivost, s
uzdræljivoπÊu postojanost, s postojanoπÊu poboænost, s poboænoπÊu bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopÊe!”
(2. Petrova 1,2-7)
Ukoliko budete vjerno obraivali vinograd svoje duπe,
Bog Êe vas uËiniti svojim suradnicima i vi Êete morati obaviti djelo ne samo za sebe, veÊ i za druge. PrikazujuÊi Crkvu
kao vinograd, Krist ne govori da moramo ograniËiti svoju
ljubav ili svoje napore samo na one koji pripadaju naπim
redovima. Gospodnji vinograd se mora proπiriti. Bog æeli da
se on proπiri na sve dijelove svijeta. »im primimo upute
od Boga i Njegovu milost, duæni smo i drugima prenijeti
znanje kako treba njegovati dragocjene biljke. Na taj naËin
moæemo πiriti Gospodnji vinograd. Bog æeli vidjeti dokaze
naπe vjere, ljubavi i strpljivosti. On se æeli uvjeriti da smo
iskoristili sve svoje duhovne prednosti da bismo postali sposobni radnici u Njegovom vinogradu na Zemlji, i da bismo
tako mogli uÊi u Boæji raj, u onaj edenski dom iz kojega su
Adam i Eva bili iskljuËeni zbog prijestupa.
Bog se prema svojem narodu odnosi kao Otac i kao Otac
polaæe pravo na naπu odanu sluæbu. Razmotrite Kristov æivot! StojeÊi na Ëelu ËovjeËanstva, sluæeÊi svojem Ocu, On
je uzor onoga πto svaki sin treba i moæe biti. Posluπnost koju
je Krist pokazao Ocu zahtijeva se danas od svakog ljudskog
biÊa. On je svojem Ocu sluæio iz ljubavi, dragovoljno i veselo.
282
190
283
Isusove usporedbe
On je sam izjavio: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) Krist nijednu ærtvu nije smatrao prevelikom i nijedan napor preteπkim da bi obavio djelo radi kojega je doπao. U dvanaestoj godini æivota rekao je: “Zar niste znali da ja moram biti
u kuÊi Oca svoga?” (Luka 2,49) On je Ëuo poziv i prihvatio
se posla. Izjavio je: “Moja se hrana sastoji u tom da vrπim
volju onoga koji me poslao i dovrπim njegovo djelo.” (Ivan
4,34)
I mi trebamo na taj naËin sluæiti Bogu. Njemu sluæi jedino onaj koji dostigne najviπa mjerila posluπnosti. Svi koji
æele postati Boæji sinovi i kÊeri moraju se dokazati kao suradnici Boga, Krista i nebeskih anela. To je ispit koji mora
proÊi svaka duπa. O onima koji Mu vjerno sluæe, Gospodin
kaæe: “Moji Êe biti, moja steËevina... u Dan koji spremam
bit Êu im milostiv kao πto je milostiv otac sinu koji mu sluæi.” (Malahija 3,17)
Prilikom ostvarivanja namjera svoje Promisli, Bog æeli
okuπati ljude, pruæiti im priliku da razviju svoj karakter. Na
taj naËin æeli ustanoviti jesu li posluπni ili neposluπni Njegovim naredbama. Dobrim djelima ne moæemo kupiti Boæju ljubav, djelima samo dokazujemo da je veÊ uæivamo. Ukoliko
svoju volju pokorimo Bogu, neÊemo ni pokuπavati djelima
zaraditi Boæju ljubav. Duπa Njegovu ljubav prihvaÊa kao Njegov
bezuvjetni dar i iz ljubavi prema Njemu mi radosno izvrπavamo Njegove zapovijedi.
Danas u svijetu postoje samo dvije vrste ljudi i samo Êe
dvije vrste biti priznate na sudu — bit Êemo podijeljeni na
one koji krπe Boæji zakon i na one koji ga izvrπuju. Krist
nam je objavio mjerilo kojim moæemo pokazati jesmo li vjerni
ili nevjerni Bogu. Rekao je: “Ako me ljubite, vrπit Êete moje
zapovijedi... Tko pozna moje zapovijedi i vrπi ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega Êe ljubiti Otac moj, i ja Êu ga
ljubiti i objaviti mu samog sebe... Tko mene ne ljubi, ne dræi
mojih rijeËi. RijeË koju sluπate nije moja, veÊ od Oca koji
me posla.” “Ostat Êete u mojoj ljubavi ako budete vrπili moje
zapovijedi, kao πto sam i ja vrπio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 14,15-24; 15,10)
191
Gospodnji vinograd
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 21,33-44.
Æidovski narod
Poπto je ispriËao usporedbu o dvojici sinova, Isus je preπao na usporedbu o vinogradu. U prvoj je æidovskim starjeπinama naglasio vaænost posluπnosti. U drugoj je istaknuo
bogate blagoslove izlivene na Izrael, i na temelju njih boæansko pravo na njihovu posluπnost. Izloæio im je slavu boæanske
namjere koju su svojom posluπnoπÊu mogli ostvariti. UklanjajuÊi koprenu s buduÊnosti, pokazao im je kako je cijeli
narod, zanemarivπi ostvariti Njegovu namjeru, izgubio Boæje blagoslove i na sebe navukao propast.
Krist je ovako zapoËeo: “Bijaπe neki domaÊin koji posadi
vinograd, ogradi ga plotom, iskopa u njemu tijesak, sagradi
kulu te ga dade u zakup vinogradarima pa ode iz toga kraja.”
Ovaj vinograd opisao nam je prorok Izaija: “Zapjevat Êu
svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd, na breæuljku rodnome. Okopa
ga, iskrËi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega
kulu on podiæe, i u nj tijesak metnu. Nadaπe se da Êe uroditi groæem.” (Izaija 5,1.2)
Ratar je izabrao komad zemlje u divljini; ogradio ga, oËistio, obradio i zasadio izabranom lozom oËekujuÊi bogat rod.
Ovaj dio tla, sada neusporedivo bolji od neobraene pustare, trebao mu je posluæiti na Ëast pokazujuÊi rezultate njegovih napora i truda uloæenog u obradu. Tako je i Bog iz
svijeta izabrao narod da ga preko Krista poduËi i osposobi.
Prorok kaæe: “Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izrae(191)
284
285
192
286
Isusove usporedbe
lov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci.” (Izaija 5,7) Tom narodu Bog je dao velike prednosti i obilno ga blagoslovio iz
riznice svoje dobrote. OËekivao je od njega da Mu ukaæe
Ëast donoseÊi rod. Preko njega su se trebala objaviti naËela
Boæjeg kraljevstva. Usred greπnog, pokvarenog svijeta, taj je
narod trebao prikazati karakter Boga kojemu sluæi.
Kao Gospodnji vinograd, trebali su donijeti rod koji Êe
se potpuno razlikovati od roda poganskih naroda. Okolni
idolopokloniËki narodi potpuno su se predali bezakonju. Bez
ikakvih ograniËenja odavali su se nasilju i zloËinu, lakomosti, tlaËenju i najpokvarenijim obiËajima. Bezakonjem, izopaËenoπÊu i bijedom raalo je to pokvareno stablo. Bog je
oËekivao da loza koju je On zasadio donese potpuno drugaËije
plodove.
Hebrejski narod dobio je prednost da prikazuje Boæji karakter, onakav kakav je bio objavljen Mojsiju. OdgovarajuÊi
na Mojsijevu molbu da mu pokaæe svoju slavu, Gospodin je
obeÊao: “Dopustit Êu da ispred tebe proe sav moj sjaj.”
(Izlazak 33,18.19) Gospodin “proe ispred njega te se javi:
‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu. Iskazuje milost tisuÊama, podnosi
opaËinu, grijeh i prijestup.’” (Izlazak 34,6.7) To je bio rod
koji je Bog oËekivao od svojeg naroda. Po neporoËnosti njihovog karaktera, po svetosti njihovog æivota, po milosti, dobroti i saæaljenju njihovog srca trebalo se pokazati da je “savrπen zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8).
Preko hebrejskog naroda Bog je namjeravao izliti svoje
bogate blagoslove na sve narode. Preko Izraela se trebao pripraviti put za πirenje Njegova svjetla cijelom svijetu. Narodi
svijeta, slijedeÊi svoje pokvarene obiËaje, izgubili su znanje
o Bogu. Ipak, Bog ih u svojoj milosti nije izbrisao s lica Zemlje. On im je namjeravao pruæiti priliku da se upoznaju s
Njim preko Njegove Crkve. On je planirao da naËela, prikazana preko Njegovog naroda, postanu sredstvo da se Boæji
moralni lik obnovi u Ëovjeku.
Da bi ostvario ovu svoju namjeru, Bog je pozvao Abrahama da ostavi svoj idolopokloniËki rod i da se nastani u
kanaanskoj zemlji. Rekao mu je: “Velik Êu narod od tebe
uËiniti, blagoslovit Êu te, ime Êu ti uzveliËat, i sam Êeπ biti
blagoslov.” (Postanak 12,2)
Gospodnji vinograd
193
Abrahamovi potomci, Jakov i njegovi sinovi, bili su dovedeni u Egipat da bi usred tog velikog i pokvarenog naroda mogli prikazati naËela Boæjeg kraljevstva. Josipova Ëestitost i njegovo zadivljujuÊe djelo odræavanja u æivotu cijelog
egipatskog naroda predstavljali su æivot Isusa Krista. Mojsije
i mnogi drugi bili su svjedoci za Boga.
IzvodeÊi Izraelce iz Egipta, Gospodin je ponovo pokazao svoju moÊ i svoju milost. Njegovo veliËanstveno djelo
njihovog izbavljenja iz ropstva i Njegovo postupanje prema
njima tijekom putovanja kroz pustinju nisu bili samo njima
na blagoslov. Sve je to trebalo posluæiti kao zorna pouka okolnim narodima. Gospodin se objavio kao Bog koji daleko nadvisuje sve ljudske autoritete i veliËine. Znakovi i Ëuda koja
je uËinio za svoj narod prikazali su Njegovu vlast nad prirodom i nad najveÊim oboæavateljima prirode. Bog je proπao
kroz oholu egipatsku zemlju kao πto Êe proÊi kroz cijelu
Zemlju u posljednje dane. SluæeÊi se ognjem i olujom, potresom i smrÊu, veliki JA SA M izbavio je svoj narod. Izveo
ih je iz zemlje ropstva. Vodio ih je “kroz onu veliku i straπnu
pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i πtipavaca, suhim i
bezvodnim krajem” (Ponovljeni zakon 8,15). On je udario
“u hrid, i voda poteËe”, nahranio ih je “kruhom nebeskim”
(Psalam 78,20.24). Mojsije je izjavio: “Tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baπtina. U zemlji stepskoj on
ga je naπao, u pustinjskoj jezivoj pustoπi. Obujmio ga, gajio
ga i Ëuvao kao zjenu oka svoga. Poput orla πto bdi nad gnijezdom, nad svojim orliÊima lebdeÊi, tako on krila πiri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. Jahve sam njega je vodio,
tueg boga s njim ne bijaπe.” (Ponovljeni zakon 32,9-12) Tako
ih je doveo k sebi da mogu boraviti kao da se nalaze u sjenci
Najviπega.
Krist je vodio djecu Izraelovu na njihovim lutanjima kroz
pustinju. Zaogrnut stupom od oblaka danju i stupom od ognja
noÊu, On ih je vodio i usmjeravao. On ih je Ëuvao od opasnosti u pustinji, doveo ih je u obeÊanu zemlju, i na vidiku
svim narodima koji nisu priznavali Boga utvrdio je Izraela
kao svoje izabrano vlasniπtvo, kao Gospodnji vinograd.
Tom narodu Bog je povjerio i svoju proroËku RijeË. Ogradio ga je propisima svojeg Zakona, vjeËnim naËelima istine, pravednosti i neporoËnosti. Posluπnost tim naËelima bila
287
194
288
289
Isusove usporedbe
je njegova zaπtita jer ga je Ëuvala da greπnim obiËajima ne
uniπti samoga sebe. I kao kulu u vinogradu, Bog je usred
svojeg naroda postavio svoj sveti Hram.
Krist je poduËavao Izraelce. Ne samo da ih je vodio kroz
pustinju, veÊ je i nakon toga ostao u njihovoj sredini da bude
njihov uËitelj i voa. U ©atoru i u Hramu Njegova slava se
pokazivala u svetoj πekini iznad prijestolja milosti. Neprestano je na njih izlijevao bogatstva svoje ljubavi i strpljivosti.
Bog je æelio da Mu Njegov narod Izrael bude na slavu i
hvalu. Zato mu je dao sve duhovne prednosti. Nije mu uskratio niπta πto bi moglo povoljno utjecati na izgradnju karaktera kojim Êe Njega predstavljati svijetu.
Posluπnost Boæjem zakonu osigurala bi Izraelcima blagostanje kojemu bi se divili svi narodi svijeta. Onaj isti koji
im je mogao dati mudrost i vjeπtinu u svakome poslu i dalje
bi ostao njihov uËitelj i putem posluπnosti Njegovom Zakonu oplemenjivao bi ih i uzdizao. Pod uvjetom da budu posluπni, bili bi saËuvani od bolesti koje su muËile ostale narode i nadareni posebnom oπtrinom uma. Boæja slava, Njegovo veliËanstvo i moÊ izraæavali bi se preko svega njihovog blagostanja. Trebali su biti kraljevstvo sveÊenika i knezova. Bog im je darovao sva sredstva da postanu najznaËajniji narod na Zemlji.
Preko Mojsija Krist im je na najodreeniji naËin objavio boæansku namjeru i uvjete pod kojima Êe postiÊi obeÊano blagostanje. Rekao im je: “Ta ti si narod posveÊen Jahvi,
Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meu svim
narodima koji su na zemlji budeπ njegov predragi vlastiti narod. Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran,
koji dræi svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuÊu koljena
onima koji ga ljube i dræe njegove zapovijedi. Stoga dræi zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalaæem da ih vrπiπ.
A za nagradu — budeπ li sluπao ove naloge, dræao ih te ih
izvrπavao — Jahve, Bog tvoj, dræat Êe ti Savez svoj i milost
za koje se zakleo tvojim ocima. Ljubit Êu te, blagoslivljati i
razmnaæati; blagoslivljat Êe plod utrobe tvoje i rod zemlje
tvoje: æito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i
prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim
da Êe je tebi dati. Bit Êeπ blagoslovljen nad sve narode...
Gospodnji vinograd
195
Jahve Êe od tebe maknuti svaku bolest; neÊe na te pustiti
ni jedno od straπnih zala egipatskih za koja znaπ.” (Ponovljeni zakon 7,6.9.11-15)
Ako budu dræali zapovijedi, Bog je obeÊao da Êe im dati
najbolju pπenicu i izvoditi im med iz stijene. Nasitit Êe ih
duga æivota i pokazati im svoje spasenje.
Svojom neposluπnoπÊu Bogu Adam i Eva su izgubili Eden,
zbog grijeha je cijela Zemlja stavljena pod prokletstvo. Ali
ukoliko Boæji narod bude slijedio Njegove upute, njihovoj
zemlji bit Êe vraÊena plodnost i ljepota. Sam Bog im je dao
upute o obraivanju tla; trebali su suraivati s Njim u obnavljanju njezine prvobitne plodnosti. I na taj bi naËin cijela zemlja pod Boæjom upravom postala uzorni rasadnik
duhovnih istina. Kao πto je putem posluπnosti Njegovim
prirodnim zakonima zemlja trebala πirom otvoriti svoje riznice, tako su trebala srca ljudi putem posluπnosti Njegovim
moralnim zakonima odraæavati osobine Njegovog karaktera.
»ak su i neznaboπci morali uvidjeti nadmoÊnost onih koji
oboæavaju pravoga Boga i koji Mu sluæe.
Mojsije je zapisao: “Ja sam vas, eto, pouËio o zakonima
i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vrπite
u zemlji u koju idete da je zaposjednete. Dræite ih i vrπite:
to Êe u oËima narodâ biti vaπa mudrost i vaπa razboritost.
Kad oni Ëuju za sve ove zakone, reÊi Êe: ‘Samo je jedan narod
mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.’ Jer, koji je to
narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao πto je
Jahve, Bog naπ, nama kad god ga zazovemo? Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao πto
je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?” (Ponovljeni
zakon 4,5-8)
Sinovi Izraelovi trebali su zaposjesti cijeli teritorij koji
im je Bog odredio. S njega su morali izagnati sve narode
koji su odbili oboæavati pravoga Boga i sluæiti Mu. Meutim, Bog je æelio preko Izraela objaviti svoj karakter i na taj
naËin privuÊi ljude k sebi. Evaneoski poziv morao se uputiti cijelom svijetu. Preko pouka koje je pruæala sluæba prinoπenja ærtava Krist je morao biti uzdignut pred narodima kako
bi svi koji u Njega povjeruju mogli æivjeti. Svi oni koji se
kao Kananejka Rahaba ili Moapka Ruta odvrate od idolopoklonstva i prigrle oboæavanje pravoga Boga, trebali su se pri-
290
196
291
Isusove usporedbe
druæiti Njegovom izabranom narodu. I kada se broj Izraelaca umnoæi, trebali su πiriti svoje granice sve dok njihovo
kraljevstvo ne obuhvati cijeli svijet.
Bog je æelio sve narode dovesti pod svoju milosrdnu
upravu. On je æelio da Zemlja bude puna veselja i mira. On
je stvorio Ëovjeka da bude sretan i zato æeli ljudsko srce ispuniti nebeskim mirom. On æeli da ljudske obitelji na Zemlji budu simboli velike obitelji na Nebu.
Ali Izrael nije ispunio Boæju namjeru. Sam je Gospodin
izjavio: “A ja te zasadih kao lozu izabranu, kao sadnicu
plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u
lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova,
ostavlja rod za se!” (Hoπea 10,1 DK) “Sad, æitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mojega. ©to joπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam
uËinio? Nadah se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izrodi? No, sad Êu vam reÊi πto Êu uËiniti od svog vinograda:
plot Êu mu soriti da ga opustoπe, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoπ Êu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek
u draË i trnje sav zaraste; zabranit Êu oblacima da daæde
nad njime... Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviËnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7)
Gospodin je preko Mojsija objavio svojem narodu i
posljedice nevjernosti. Ukoliko odbiju dræati Njegov Savez,
oni Êe se odvojiti od æivota koji dolazi od Boga i Njegovi se
blagoslovi neÊe moÊi izlijevati na njih. Mojsije je naglasio:
“»uvaj se da ne zaboraviπ Jahvu, Boga svoga, zanemarujuÊi
njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. I poπto
se najedeπ do sitosti, posagradiπ lijepe kuÊe i u njima se
nastaniπ; kad ti se krupna i sitna stoka namnoæi; kad se nakupiπ srebra i zlata, i kada sve tvoje uznapreduje, nemoj da
se zanese srce tvoje i da zaboraviπ Jahvu, Boga svoga... Ne
reci tada u svome srcu: svojom sam moÊi i snagom svojih
ruku sebi namakao ovo bogatstvo... Ako li zaboraviπ Jahvu,
Boga svoga, i poeπ za drugim bogovima te njima budeπ
iskazivao πtovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas
da Êete zacijelo izginuti... jer niste posluπali glasa Jahve, Boga
svoga.” (Ponovljeni zakon 8,11-14.17.19.20)
Ovu opomenu Æidovi nisu posluπali. Zaboravili su Boga, izgubili iz vida visoke prednosti koje su imali kao Nje-
Gospodnji vinograd
197
govi predstavnici. Blagoslovi koje su primili nisu donijeli
nikakav blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti iskoristili su
jedino da proslave sebe. Uskratili su Bogu sluæbu koju je
zahtijevao od njih, a svojim su bliænjima uskratili vodstvo
na vjerskom podruËju i svoj posveÊeni primjer. Kao i stanovnici pretpotopnog svijeta, slijedili su sve zamisli svojega zlog srca. I tako su uËinili da ono πto je sveto izgleda
kao πala, jer su govorili: “Svetiπte Jahvino! Svetiπte Jahvino!
Svetiπte Jahvino!” (Jeremija 7,4) iako su istodobno pogreπno
prikazivali Boæji karakter, sramotili Njegovo ime i oskvrnjivali Njegovo Svetiπte.
Vinogradari, postavljeni da se brinu o Gospodnjem vinogradu, nisu opravdali ukazano povjerenje. SveÊenici i uËitelji nisu vjerno pouËavali svoj narod. Nisu pred narodom uzdizali Boæju dobrotu i milost i Njegovo pravo na njihovu ljubav
i sluæbu. Brinuli su se jedino da proslave sebe. Æeljeli su se
sami posluæiti rodovima vinograda. Promiπljeno su pokuπavali privuÊi pozornost naroda i zadobiti njegovo poπtovanje.
Krivnja ovih starjeπina u Izraelu nije bila sliËna krivnji
obiËnih greπnika. Oni su nosili sveËanu odgovornost pred
Bogom. Zavjetovali su se da Êe govoriti samo: “Tako reËe
Gospodin!” i da Êe svojim svakidaπnjim æivotom pruæati primjer stroge posluπnosti Bogu. Umjesto da to Ëine, oni su
izopaËivali sveta Pisma. Stavljali su teπka bremena na ramena ljudi, propisivali im obrede koji su ih pratili na svakom
koraku u æivotu. Narod je æivio u stalnoj nesigurnosti jer
nije uspijevao ispuniti zahtjeve koje su mu postavljali rabini.
Kad su ljudi uvidjeli da ne mogu ispuniti zapovijedi koje su
im ljudi nametnuli, postali su nemarni i u dræanju Boæjih
zapovijedi.
Gospodin je objavio pripadnicima svojeg naroda da je
On gospodar vinograda, da su im sva dobra koja imaju dana na povjerenje i da se moraju upotrijebiti za Njega. Meutim, sveÊenici i starjeπine nisu obavljali poslove svoje svete
sluæbe kao upravitelji Boæje imovine. Sustavno su zakidali
Boga uzimajuÊi novac i imovinu koja im je bila povjerena
za unapreenje Njegovog djela. Njihova lakomost i pohlepnost uËinila je da ih Ëak i neznaboπci preziru. Tako je neznaboæaËkom svijetu bila pruæena prilika da pogreπno protumaËi Boæji karakter i karakter zakona Njegovog kraljevstva.
292
293
198
294
Isusove usporedbe
Pun oËinske strpljivosti, Bog je podnosio pripadnike
svojeg naroda. Borio se s njima blagoslovima koje im je davao ili uskraÊivao. Strpljivo im je iznosio njihove grijehe, i
strpljivo Ëekao da ih priznaju. Proroci i vjesnici dolazili su
da objave Boæje zahtjeve vinogradarima; ali umjesto da ih
doËekaju dobrodoπlicom, oni su prema njima postupali kao
prema neprijateljima. Progonili su ih i ubijali. Bog im je slao
nove vjesnike, ali su i oni prolazili kao i pr vi, jedino πto su
vinogradari ovaj put pokazali joπ ogorËeniju mrænju.
Kao posljednje sredstvo, Bog je poslao svojeg Sina govoreÊi: “Imat Êe obzira prema mome sinu.” Meutim, njihov
ih je otpor uËinio osvetoljubivima pa su kazali jedan drugome:
“Ovo je baπtinik! Ubijmo ga, pa Êe nam pripasti njegova
baπtina!” Tada Êe nam vinograd biti prepuπten na uæivanje,
i moÊi Êemo s plodom Ëiniti πto nam je volja!
Æidovski starjeπine nisu voljeli Boga; zato su se i odvojili od Njega i odbacivali sve Njegove pokuπaje za pravedno
rjeπenje. Krist, ljubljeni Boæji Sin, doπao je iznijeti zahtjeve
Vlasnika vinogradarima; ali oni su Ga doËekali s izrazitim
prijezirom govoreÊi: Ne æelimo da ovaj Ëovjek nama upravlja! Zavidjeli su Kristu na ljepoti karaktera. Njegov naËin pouËavanja bio je daleko djelotvorniji od njihovoga i Njegov
ih je uspjeh uæasavao. On im je upuÊivao prigovore, razotkrivao njihovo licemjerje i prikazivao im sigurne posljedice
njihovog ponaπanja. To ih je gnjevilo do ludila. Patili su zbog
Njegovih ukora koje nisu mogli uπutkati. Mrzili su i visoka
mjerila pravednosti koja je On neprestano objavljivao. Shvatili su da On svojim naukom razotkriva njihovu sebiËnost,
pa su Ga odluËili ubiti. Zazirali su od primjera istinoljubivosti,
poboænosti i uzviπene duhovnosti koju je oËitovao u svemu
πto je Ëinio. Njegov cijeli æivot bio je ukor njihovoj sebiËnosti,
pa kad je doπao posljednji ispit, ispit koji je znaËio posluπnost za vjeËni æivot ili neposluπnost za vjeËnu smrt, oni su
odbacili Sveca Izraelova. Kad su bili pozvani da biraju izmeu
Krista i Barabe, povikali su: “Pusti nam Barabu!” (Luka 23,18)
Kad ih je Pilat upitao: “©to da onda uËinim s Isusom?” —
okrutno su zatraæili: “Neka se razapne!” (Matej 27,22) “Vaπega
kralja da razapnem?” zaËudio se Pilat, na πto su sveÊenici i
glavari odgovorili: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara!”
(Ivan 19,15)
Gospodnji vinograd
199
Dok je Pilat prao ruke govoreÊi: “Nevin sam od krvi
ovog pravednika”, sveÊenici su se pridruæili neukoj svjetini
strastveno viËuÊi: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!” (Matej 27,24.25)
Tako su æidovski starjeπine naËinili svoj izbor. Njihova
odluka zabiljeæena je u knjizi koju je Ivan vidio u ruci Onoga koji sjedi na prijestolju, u knjizi koju nijedan Ëovjek ne
moæe otvoriti. U svoj svojoj optuæujuÊoj snazi ova odluka
pojavit Êe se pred njima onoga dana kad knjigu otvori Lav
iz plemena Judina.
Æidovski narod je gajio zamisao da je miljenik Neba i
da Êe uvijek uæivati Ëast da predstavlja Boæju Crkvu. Mi smo
djeca Abrahamova, tvrdili su oni, i tako im je Ëvrst izgledao temelj njihovog blagostanja da su bili spremni prkositi
i Nebu i zemlji ako im se pokuπaju oduzeti njihova prava.
Meutim, æiveÊi u nevjeri, pripravljali su se za osudu Neba
i za odvojenje od Boga.
Poπto je sveÊenicima opisao vrhunsko djelo njihove pokvarenosti, Krist im je u usporedbi o vinogradu postavio pitanje: “Kada doe gospodar vinograda, kako Êe postupiti s
tim vinogradarima?” SveÊenici su slijedili Isusove rijeËi s dubokim zanimanjem i, ne povezujuÊi sadræaj usporedbe sa
sobom, pridruæili su se narodu u odgovoru: “Te Êe zloËince
pogubiti za zloËine, a vinograd Êe dati u zakup drugim vinogradarima, takvima koji Êe mu predati plodove u njihovo
vrijeme.”
I ne sluteÊi πto Ëine, sami su sebi odredili sudbinu. Isus
ih je pogledao i pod Njegovim ispitivaËkim pogledom oni
su osjetili da On Ëita tajne njihovih srca. Njegova boæanska
narav zablistala je pred njima s neizrecivom snagom. U vinogradarima su sagledali sebe te su nehotice uzviknuli: “Ne
dao Bog!”
SveËano, ali sa æaljenjem, Krist ih je upitao: “Zar niste
nigda Ëitali u Pismima: ‘Kamen koji odbaciπe graditelji postade ugaonim kamenom; to je djelo Gospodnje, ono je divno
u naπim oËima.’ Tako Êe vam se — velim — oduzeti kraljevstvo Boæje i dat Êe se narodu koji raa njegovim rodom.”
Krist bi sprijeËio propast æidovskog naroda da Ga je prihvatio. Meutim, zavist i ljubomora uËinile su ih nepomirljivima. Oni su jednostavno odluËili da neÊe primiti Isusa
295
200
296
Isusove usporedbe
iz Nazareta kao svojeg Mesiju. Odbacili su Svjetlo svijeta i
upravo zato je njihov æivot zahvatila tama, tama crnja od
noÊi. Nagovijeπtena propast stigla je æidovski narod. Njihove divlje i neukroÊene strasti izazvale su njihovu propast. U
slijepoj srdæbi uniπtavali su i jedni druge. Svojom buntovnom, tvrdokornom oholoπÊu navukli su na sebe gnjev rimskih osvajaËa. Jeruzalem je bio razoren, Hram je leæao u ruπevinama, a samo mjesto preorano je kao njiva. Sinovi Judini izginuli su najstraπnijom smrÊu. Milijuni su bili prodani
da sluæe kao robovi u stranim zemljama.
Kao narod, Æidovi su propustili ispuniti Boæju namjeru
i vinograd im je bio oduzet. Prednosti koje su zloupotrijebili, djelo koje su omalovaæili, sve je to bilo povjereno drugima.
Danaπnja Crkva
297
Usporedba o vinogradu ne smije se primijeniti samo na
æidovski narod. Ona ima pouku i za nas. Crkva je u ovom
naraπtaju dobila od Boga velike prednosti i blagoslove i On
od nje oËekuje odgovarajuÊe rodove.
Naπe otkupljenje plaÊeno je visokom cijenom. Jedino po
veliËini te otkupnine moæemo suditi o njezinim posljedicama. Na ovom svijetu, na tlu koje je natopljeno suzama i krvlju
Boæjega Sina, trebaju uzrasti dragocjeni plodovi Raja. U æivotu Boæjeg naroda istine Njegove RijeËi trebaju izraziti svu
svoju slavu i uzviπenost. Preko svojeg naroda Krist treba pokazati svoj karakter i naËela svojeg kraljevstva.
Sotona se trudi da onemoguÊi Boæje djelo i zato neprestano nagovara ljude da prihvate njegova pravila. On Boæji
izabrani narod prikazuje kao zavedene ljude. On je “opadaË
naπe braÊe” i njegove optuæbe usmjerene su protiv onih koji
Ëine pravdu. Gospodin na njegove optuæbe æeli odgovoriti
preko svojeg naroda, prikazujuÊi posljedice posluπnosti pravim
naËelima.
Ova naËela trebaju se pokazati u svakom pojedinaËnom
krπÊaninu, u obiteljima, u Crkvi i u svakoj ustanovi koja je
utemeljena da sluæi Bogu. Svi trebaju postati uzori onoga
πto se moæe uËiniti za svijet. Svi trebaju posluæiti kao prikaz
spasonosne sile evaneoskih istina. Svi trebaju biti sredstva
Gospodnji vinograd
201
preko kojih Êe se ostvariti velika Boæja namjera s ljudskim
rodom.
Æidovski starjeπine ponosili su se svojim veliËanstvenim
Hramom i dojmljivim obredima svoje vjerske sluæbe; ali pravednosti, milosti i Boæje ljubavi nisu imali. Slava Hrama i
sjaj njegovih obreda nisu ih mogli preporuËiti Bogu; jer ono
πto jedino vrijedi u Njegovim oËima nisu Mu mogli ponuditi. Nisu mu mogli prinijeti kao ærtvu ponizno i skruπeno
srce. Upravo kad se bitna naËela Boæjeg kraljevstva izgube
iz vida, obredi se mnogostruko umnoæavaju i postaju raskoπni. Tako i kad se zanemari izgradnja karaktera, kad prestane ukraπavanje duπe, kad se izgubi iz vida jednostavnost
istinske poboænosti, tada oholost i ljubav prema razmetanju
poËinju zahtijevati veliËanstvena crkvena zdanja, sjajne ukrase i dojmljive obrede. Ali sve to ne proslavlja Boga! Pomodna religija koja se sastoji od ceremonija, prividne poboænosti i razmetanja nije prihvatljiva pred Bogom. Njezine sluæbe
ne nailaze na odgovor nebeskih vjesnika.
Crkva je vrlo dragocjena u Boæjim oËima. On je cijeni,
ne zbog vanjskog dojma koji ostavlja, veÊ zbog iskrene poboænosti kojom se razlikuje od svijeta. On je ocjenjuje prema napretku vjernika u poznavanju Krista, prema njihovom
napredovanju u duhovnom iskustvu.
Krist Ëezne da iz svojeg vinograda primi rod svetosti i
nesebiËnosti. On æeli vidjeti na djelu naËela ljubavi i dobrote. I najljepπa umjetniËka djela blijede kad se usporede s
ljepotom temperamenta i karaktera koa se treba otkriti u
Kristovim predstavnicima. Upravo ozraËje milosti kojom je
okruæena duπa vjernika i Sveti Duh koji djeluje na njegov
um i njegovo srce, pridonose da on postane miris æivota na
æivot i omoguÊuje Bogu da blagoslovi njegov rad.
Neka mjesna crkva moæe biti najsiromaπnija u zemlji.
Moæe biti bez privlaËnosti ili ikakve vidljive ljepote; ali ako
su njezini vjernici prihvatili naËela Kristovog karaktera, imat
Êe i radost u svojim srcima. Aneli Êe dolaziti da im se pridruæe na njihovim bogosluæjima. Hvala i slava Bogu uzdizat
Êe se iz njihovih zahvalnih srca kao slatki miris.
Gospodin æeli da spominjemo Njegovu dobrotu i da govorimo o Njegovoj moÊi. Njemu se odaje Ëast izraæavanjem
hvale i zahvaljivanja. On sam kaæe: “Pravo me πtuje onaj koji
298
202
299
300
Isusove usporedbe
prinosi ærtvu zahvalnu.” (Psalam 50,23) Dok su prolazili kroz
pustinju, sinovi Izraelovi slavili su Boga svetim pjesmama.
Gospodnje zapovijedi i Njegova obeÊanja skladani su kao
pjesme koje su putnici pjevali tijekom cijelog putovanja. A
kad su u Kanaanu proslavljali svoje vjerske blagdane, sjeÊali
su se Boæjih divnih djela i upuÊivali zahvalne pjesme u Ëast
Njegovom imenu. Bog je æelio da i cijeli æivot Njegovog naroda bude æivot odavanja hvale Stvoritelju. Na taj se naËin
Njegov put trebao objaviti po svoj Zemlji i svi su narodi trebali
upoznati Njegovo spasenje (Psalam 67,2).
Tako bi trebalo biti i danas. Ljudi u svijetu oboæavaju
laæne bogove. Njih treba odvratiti od njihovog laænog bogoπtovlja, ali ne osuivanjem njihovih idola, veÊ pokazivanjem neËega πto je mnogo bolje. Treba objaviti Boæju dobrotu. “Vi ste mi svjedoci”, kaæe Gospodin. “Ja sam Bog od
vjeËnosti!” (Izaija 43,12)
Gospodin æeli da mi cijenimo veliki plan otkupljenja,
da shvatimo kako visoke prednosti uæivamo kao Boæja djeca
i da hodimo pred Njim u posluπnosti, zahvalno Mu izraæavajuÊi hvalu. On æeli da Mu sluæimo u novom æivotu radujuÊi se svakog dana iznova. On æeli vidjeti kako se naπa srca
ispunjavaju zahvalnoπÊu zato πto su naπa imena zapisana u
æivotnoj knjizi Janjeta, zato πto sve svoje brige moæemo prebaciti na Onoga koji se brine za nas. On nas poziva da se
radujemo zato πto smo Gospodnja baπtina, zato πto je Kristova pravednost postala bijela odjeÊa Njegovih svetih, zato
πto imamo blagoslovljenu nadu u skori dolazak naπeg Spasitelja.
Hvaliti Boga punim i iskrenim srcem naπa je duænost
isto toliko koliko i molitva. Mi moramo pokazati svijetu i
svim nebeskim biÊima da cijenimo zadivljujuÊu Boæju ljubav prema palom ËovjeËanstvu i da oËekujemo sve veÊe i
veÊe blagoslove iz Njegovog beskrajnog obilja. Mnogo viπe
nego πto to inaËe Ëinimo, trebali bismo govoriti o dragocjenim
poglavljima iz svojeg iskustva. Kad osjetimo da je sila Svetoga
Duha na poseban naËin djelovala u naπem æivotu, naπa radost u Gospodinu i naπa uspjeπnost u Njegovoj sluæbi znaËajno Êe se poveÊati ukoliko budemo govorili o Njegovoj
dobroti i Njegovim divnim djelima koja je uËinio za svoj narod.
Gospodnji vinograd
203
Kad na ovaj naËin slavimo Boga, Sotona se povlaËi. Mi
viπe nemamo vremena za gunanje i prigovaranje i kuπaË
gubi tlo pod nogama. U nama jaËaju one karakterne osobine koje stanovnike Zemlje pripremaju za nebeske stanove.
Ovakvo svjedoËenje snaæno utjeËe i na druge. Nema uspjeπnijeg naËina zadobivanja duπa za Krista od ovoga.
Boga trebamo slaviti i stvarnom sluæbom, ËineÊi sve πto
je u naπoj moÊi da poveÊamo slavu Njegovog imena. Bog
nam daje svoje darove da bismo i mi mogli davati i tako
svijetu obznanjivati Njegov karakter. U vrijeme æidovskog sustava darovi i prinosi bili su znaËajan dio sluæbe Bogu. Od
Izraelaca se traæilo da deseti dio cjelokupnog dohotka posvete sluæbama u Svetiπtu. Osim toga, trebali su donositi i
ærtve za grijeh, dragovoljne darove i darove zahvalnosti. To
su bila sredstva kojima se podupirala evaneoska sluæba u
to vrijeme. Bog danas od nas ne oËekuje niπta manje nego
πto je oËekivao od svojeg naroda u nekadaπnja vremena. Veliko
djelo spaπavanja duπa mora iÊi naprijed. Preko desetine, darova i prinosa Bog se pobrinuo za ovo djelo. On æeli da se
na ovaj naËin hrane oni koji propovijedaju Evanelje. On
desetinu proglaπava svojom i ona se uvijek mora smatrati
svetim sredstvima koja se donose u Njegovu riznicu na dobrobit Njegovog djela. On traæi i naπe dragovoljne darove i
darove zahvalnosti. Sva ova sredstva moraju se upotrijebiti
da bi se Evanelje odnijelo i u najudaljenije krajeve svijeta.
U sluæenje Bogu spada i naπ osobni doprinos. Svojim
vlastitim naporima moramo suraivati s Njim u spaπavanju
duπa u svijetu. Kristov nalog: “Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15)
upuÊen je svakom pojedinom Njegovom sljedbeniku. Svi koji
su pozvani da æive u Kristu pozvani su i u djelo spaπavanja
bliænjih. Njihova srca kucat Êe u skladu s Kristovim srcem.
Oni Êe osjeÊati istu Ëeænju za spaπavanjem duπa koju je On
osjeÊao. Ne mogu svi zauzeti isto mjesto u Boæjem djelu,
ali mjesta i posla ima za svakoga.
U stara su vremena Abraham, Izak, Jakov, Mojsije, redom
krotki i mudri ljudi, i Joπua, mnogostruko sposobni voa,
bili pozvani u Boæje djelo. Pjesma i sviranje Marije, hrabrost i poboænost Debore, djetinja privræenost Rute, posluπnost i vjernost Samuela, nepokolebljiva vjera Ilije, blagotvorni
301
204
302
Isusove usporedbe
umirujuÊi utjecaj Elizeja — sve je to bilo potrebno. Zato i
sada svi koji su primili Boæje blagoslove trebaju odgovoriti
ukljuËujuÊi se u aktivnu sluæbu; svaki dar mora se upotrijebiti za unapreenje Boæjeg kraljevstva i za slavu Njegovog
imena.
Svi koji su prihvatili Krista kao svojeg Spasitelja, trebaju
prikazati istinu Evanelja i njezin spasonosni utjecaj na æivot. Bog ne postavlja nijedan zahtjev prije nego πto osigura
sredstva za njegovo izvrπenje. Kristovom miloπÊu moæemo
postiÊi sve πto Bog od nas traæi. Boæji narod treba prikazati
sva bogatstva Neba. Krist je rekao: “Otac moj proslavit Êe
se time πto Êete roditi mnogo roda i pokazati se moji uËenici.”
(Ivan 15,8)
Bog polaæe pravo na cijelu Zemlju kao na svoj vinograd.
Iako je sada u rukama uzurpatora, ona pripada Bogu. Ona
je Njegova ne samo stvaranjem, veÊ i otkupljenjem. Kristova
ærtva bila je prinesena za svijet. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina.” (Ivan 3,16) Upravo preko tog jednog dara, ljudima su bili dani svi ostali darovi. Iz dana u dan cijeli svijet prima blagoslov od Boga.
Svaka kap kiπe, svaka zraka svjetla koja obasja ovaj naπ nezahvalni rod, svaki list, cvijet i plod svjedoËe o Boæjoj velikoj strpljivosti i ljubavi.
A kako je svijet uzvratio svojem velikom Darovatelju?
Kako se ljudi odnose prema Boæjim zahtjevima? Komu preteæna veÊina ljudi sluæi cijelog æivota? Sluæi bogu novca! Bogatstvo, poloæaj, svjetovna zadovoljstva, to je njihov cilj. Bogatstvo zadobivaju otimaËinom, ne samo od ljudi, veÊ i od
Boga. Sluæe se Njegovim darovima da bi zadovoljili svoju sebiËnost. Sve Ëega se mogu domoÊi upotrebljavaju da bi zadovoljili svoju pohlepu i svoju æelju za sebiËnim uæicima.
Grijeh danaπnjeg svijeta isti je onaj grijeh koji je donio
propast Izraelu. Nezahvalnost Bogu, zanemarivanje prilika i
blagoslova, sebiËna zloupotreba Boæjih darova — sve je to
bilo obuhvaÊeno grijehom kojim je Izrael navukao na se Boæju
srdæbu. Taj isti grijeh donosi propast i danaπnjem svijetu.
Suze koje je Krist prolio na Maslinskoj gori dok je stajao iznad izabranog grada nisu bile prolivene samo nad
Jeruzalemom. U sudbini Jeruzalema On je sagledao i propast cijeloga svijeta.
Gospodnji vinograd
205
“Kada bi i ti znao u ovaj tvoj dan πto je za mir tvoj! Ali
je sada sakriveno od oËiju tvojih!” (Luka 19,42 DK)
“Kada bi i ti znao u ovaj tvoj dan!” Taj dan se pribliæava svojem kraju. Razdoblje milosti i prednosti veÊ je skoro na izmaku. Oblaci osvete veÊ se gomilaju. Oni koji su
odbacili Boæju milost vrlo skoro Êe biti zahvaÊeni brzom i
neizbjeænom propaπÊu.
A svijet ipak spava. Ljudi ne znaju kad Êe im biti sueno.
Gdje se u ovoj krizi nalazi Crkva? Priznaju li njezini
vjernici Boæje zahtjeve? Izvrπavaju li Njegov nalog, pokazuju li svijetu Njegov karakter? SkreÊu li pozornost svojih bliænjih na posljednju milosrdnu vijest opomene?
Ljudi su u opasnosti. Mnoπtvo ih propada. A kako malo
takozvanih Kristovih sljedbenika osjeÊa odgovornost za te
duπe! Sudbina svijeta visi o niti; ali sve to jedva da moæe
pokrenuti Ëak i one koji tvrde da vjeruju u najdalekoseæniju
istinu koja je ikada bila povjerena smrtnicima. OsjeÊa se
nedostatak one ljubavi koja je pokrenula Krista da napusti
svoj nebeski dom i prihvati ljudsku narav da bi kao Ëovjek
priπao Ëovjeku i privukao Ëovjeka Bogu. Boæji narod zahvatila je obamrlost, paraliza koja ga spreËava da shvati svoju
trenutaËnu duænost.
Kad su Izraelci uπli u Kanaan, nisu ispunili Boæju namjeru
da zauzmu cijelu zemlju. Poπto su je djelomiËno pokorili,
htjeli su uæivati plodove svojih pobjeda. U svojoj nevjeri i
ljubavi prema udobnosti, okupili su se u veÊ osvojenim dijelovima zemlje umjesto da krenu u osvajanje novih podruËja.
I tako su se poËeli udaljavati od Boga. PropuπtajuÊi izvrπiti
Njegovu namjeru, onemoguÊili su i Njemu da izvrπi svoje
obeÊanje o blagoslovu. Zar danaπnja Crkva ne Ëini upravo
to isto? Iako je pred njima cijeli svijet koji osjeÊa potrebu
za Evaneljem, takozvani krπÊani okupljaju se na mjestima
na kojima sami mogu uæivati u blagodatima Evanelja. Ne
osjeÊaju potrebu da zauzmu nova podruËja, da vijest spasenja
odnesu u daleke krajeve. Odbijaju izvrπiti Kristov nalog: “Idite
po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15) Jesu li onda manje krivi od hebrejske Crkve?
Takozvani Kristovi sljedbenici nalaze se na ispitu pred
oËima cijelog svemira; ali utrnulost njihovog æara i slabost
303
206
304
305
Isusove usporedbe
njihovih napora u Gospodnjoj sluæbi veÊ ih je obiljeæila kao
nevjerne. Da je ono πto Ëine najbolje πto mogu, prokletstvo
ne bi poËivalo na njima; a kad bi njihova srca bila ukljuËena u djelo, mogli bi uËiniti mnogo viπe. Oni sami znaju,
a i svijet zna da su u velikoj mjeri izgubili duh samoodricanja i noπenja svojega kriæa. Ima mnogo onih uz Ëija Êe
imena u nebeskim knjigama biti zapisano: ne sabire, nego
prosipa! U mnogima koji nose Kristovo ime Njegova je slava potamnjela, Njegova ljepota prikrivena, a Njegova Ëast
odbaËena.
Ima mnogo onih Ëija su imena zapisana u crkvenim
knjigama, ali koji nisu pod Kristovom upravom. Oni ne sluπaju Njegove upute niti rade Njegov posao. Stoga se nalaze
pod upravom neprijatelja. Oni ne Ëine nikakvo stvarno dobro, pa zato nanose neprocjenjivu πtetu. BuduÊi da njihov
utjecaj nije miris æivota za æivot, on je postao miris smrti
za smrt.
Gospodin kaæe: “Pa da to ne kaznim?” (Jeremija 5,9) BuduÊi da nisu ostvarili Boæju namjeru, sinovi Izraelovi bili su
odbaËeni i Boæji poziv je bio upuÊen drugim narodima. Ako
se i oni pokaæu nevjerni, zar neÊe biti odbaËeni na isti naËin?
U usporedbi o vinogradu Krist je vinogradare proglasio
krivcima. Upravo su oni odbili svojem gospodaru dati plodove koji su mu pripadali. U æidovskom narodu sveÊenici i
uËitelji poveli su vjernike u pogreπnom smjeru i tako Bogu
uskratili sluæbu koju je zahtijevao. Upravo su oni odvratili
narod od Krista.
Krist je Boæji zakon, nepomijeπan s ljudskim predajama,
prikazao kao veliko mjerilo posluπnosti. Time je na sebe navukao mrænju rabina. Oni su ljudska nauËavanja uzdizali iznad Boæje rijeËi i tako odvraÊali narod od Njegovih propisa.
Nisu æeljeli odustati ni od svojih ljudskih zapovijedi da bi
posluπali zahtjeve Boæje rijeËi. Svakako da zbog istine ne bi
ærtvovali ni svoj intelektualni ponos ni pohvale ljudi. Kad
je Krist doπao objavljujuÊi narodu Boæje zahtjeve, sveÊenici
i starjeπine osporili su Mu pravo da stane izmeu njih i naroda. Nisu htjeli prihvatiti ni Njegove ukore i opomene, pa
su se zauzeli da narod okrenu protiv Njega i da tako izazovu Njegovu propast.
Gospodnji vinograd
207
Oni su zato bili odgovorni πto je narod odbacio Krista
i za posljedice koje su iz toga proiziπle. Grijeh naroda i njegova propast morala se pripisati vjerskim voama.
A zar u naπe vrijeme ne djeluju isti utjecaji? Zar mnogi
radnici u Gospodnjem vinogradu ne idu stopama æidovskih
glavara? Zar vjerski uËitelji ne odvraÊaju ljude od jasnih
zahtjeva Boæje rijeËi? Umjesto da ih odgajaju u posluπnosti
Boæjem zakonu, zar ih ne navode na prijestup? S mnogih
propovjedaonica po crkvama vjernici sluπaju da Boæji zakon
viπe nikoga ne obvezuje. Uzdiæu se ljudske predaje, obredi
i obiËaji. Gaji se oholost i samozadovoljstvo zbog Boæjih
darova, dok se istodobno zanemaruju Boæji zahtjevi.
Kad odbacuju Boæji zakon, ljudi stvarno ne znaju πto Ëine.
Boæji zakon je izraz Boæjeg karaktera. On utjelovljuje naËela
Njegovog kraljevstva. Onaj tko odbija prihvatiti ta naËela,
stavlja sebe izvan dohvata Boæjih blagoslova.
Slavne moguÊnosti koje su stajale pred Izraelom mogle
su se ostvariti jedino posluπnoπÊu Boæjim zapovijedima. Isto
savrπenstvo karaktera, ista punina blagoslova — blagoslova
uma, duπe i tijela, blagoslova domovima i poljima, blagoslova u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi — moguÊa nam je
jedino ako æivimo u posluπnosti.
U duhovnom svijetu i u svijetu prirode posluπnost Boæjim zakonima uvjet je za donoπenje plodova. A kad ljudi uËe
narod da ne poπtuje Boæje zapovijedi, spreËavaju ga da donosi rod Bogu na slavu i tako postaju krivi pred Gospodinom πto Mu se uskraÊuje rod iz Njegovog vinograda.
I nama su na UËiteljev nalog stigli Boæji vjesnici. I oni
su, po uzoru na Krista, zahtijevali posluπnost Boæjoj rijeËi.
I oni su objavili Njegovo pravo na rod vinograda, rod ljubavi i poniznosti, Njegovo pravo na poærtvovnu sluæbu. Zar
se mnogi vinogradari u Gospodnjem vinogradu nisu razgnjevili kao πto su to uËinili æidovski glavari? Kad su zahtjevi
Boæjeg zakona bili objavljeni narodu, zar se ti uËitelji nisu
posluæili svim svojim utjecajem da bi naveli ljude da ih
odbace? Takve uËitelje Bog naziva nevjernim slugama.
RijeËi koje je Bog uputio nekadaπnjem Izraelu sadræe
sveËanu opomenu danaπnjoj Crkvi i njezinim voama. Bog
je rekao o Izraelu: “Napisah mu velike stvari u zakonu svome, ali mu se Ëine kao neπto tue!” (Hoπea 8,12 DK) UËite-
306
208
Isusove usporedbe
ljima i sveÊenicima je naglasio: “Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz sveÊenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja Êu tvoje
zaboraviti sinove.” (Hoπea 4,6)
HoÊe li Boæje opomene ostati nezapaæene? HoÊe li prilike za sluæbu ostati neiskoriπtene? HoÊe li poruge svijeta,
intelektualni ponos, pokoravanje ljudskim obiËajima i predajama, zadræati takozvane Kristove sljedbenike da ne stupe
u Njegovu sluæbu? HoÊe li i oni odbaciti Boæju rijeË kao πto
su æidovski starjeπine odbacili Krista? Poznate su nam posljedice Izraelova grijeha. HoÊe li suvremena Crkva prihvatiti opomenu?
“Ako su neke grane odlomljene, i ako si ti, koji si divlja
maslina, pricijepljen mjesto njih i postao s njima sudionik
u soËnom korijenu masline, ne uzvisuj se nad grane! ... Dobro! Njih je odlomila nevjera, a tebe dræi vjera. Ne ponosi
se viπe, nego se boj! Jer, ako Bog nije poπtedio prirodnih
grana, neÊe ni tebe poπtedjeti.” (Rimljanima 11,17-21)
209
Bez svadbenog ruha
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 22,1-14.
Iz Kristove usporedbe o svadbenom ruhu moæe se izvuÊi
vrlo znaËajna pouka. Svadbom je prikazano sjedinjavanje ljudskog s boæanskim; svadbeno ruho prikazuje karakter bez kojega nitko ne moæe biti primljen na svadbenu gozbu.
Kao i u usporedbi o velikoj gozbi, Krist i ovdje opisuje
evaneoski poziv, njegovo odbijanje od strane æidovskog
naroda i poziv milosti upuÊen neznaboπcima. Meutim, On
istiËe da su gosti, odbijajuÊi poziv, nanijeli joπ dublju uvredu prireivaËu gozbe i doæivjeli joπ straπniju kaznu. Ovaj put
poziv na gozbu dolazio je od samog vladara. Dolazio je od
onoga koji je imao vlast zapovijedati. Poziv je bio velika Ëast.
Meutim, gosti tu Ëast nisu cijenili. Podcijenili su i vladarev autoritet. Dok su se prema pozivu domaÊina gosti ponaπali ravnoduπno, na kraljev su poziv odgovorili uvredama
i ubojstvima. Prema njegovim izaslanicima postupali su prezrivo, zlostavljali ih i na kraju pobili.
DomaÊin, kad je vidio da su gosti odbili njegov poziv,
izjavio je da nijedan od njih neÊe okusiti njegove gozbe. Meutim, oni koji su prezreli kralja, iskusili su neπto mnogo
teæe od gubljenja mjesta u njegovoj prisutnosti i za njegovim stolom. “Nato se kralj razgnjevi te posla vojsku i pogubi one ubojice a grad im zapali.”
U obje usporedbe na gozbi su trebali biti gosti, ali druga
pokazuje da je potrebna priprema za sve one koji prisustvuju
gozbi. Oni koji su zanemarili ovu pripremu izbaËeni su van.
“Tada ue kralj da pogleda goste. Nae ondje jednog Ëovjeka
koji ne bijaπe obuËen u svadbeno ruho te mu reËe: ‘Prijatelju,
kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?’ On ostade nijem.
(209)
307
308
210
309
Isusove usporedbe
Tada kralj zapovjedi posluænicima: ‘Sveæite mu noge i ruke
te ga bacite van, u tamu gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba!’”
Poziv na veliku gozbu uputili su Kristovi uËenici. Naπ
Gospodin je poslao najprije dvanaestoricu, a poslije toga
sedamdesetoricu, koji su objavljivali da se pribliæilo kraljevstvo
Boæje pozivajuÊi ljude da se pokaju i vjeruju Evanelje. Ali
poziv nije prihvaÊen. Oni koji su bili pozvani na veliku gozbu
nisu doπli. Poslije su bili poslani sluge s porukom: “Pripravio
sam gozbu, junci su moji i utovljenici poklani, i sve je gotovo.
Doite na svadbu!” Ovo je bila vijest koja je bila upuÊena
æidovskom narodu nakon Kristova raspeÊa; ali narod koji je
tvrdio da je Boæji osobiti narod odbacio je Evanelje koje
mu je bilo objavljeno u sili Svetoga Duha. Mnogi su to uËinili
s najdubljim prijezirom. Dr ugi su bili toliko ogorËeni
ponudom spasenja, ponudom oprosta za odbacivanje
Gospodina slave da su se okomili na vjesnike. Doπlo je do
“velikog progona” (Djela 8,1). Mnogi muπkarci i æene bili
su baËeni u tamnicu, a neki od Gospodnjih vjesnika, kao
Stjepan i Jakov, bili su ubijeni.
Tako je æidovski narod zapeËatio svoje odbacivanje Boæje
milosti. Posljedice su bile proreËene u Kristovoj usporedbi.
Kralj “posla vojsku i pogubi one ubojice a grad im zapali”.
ProreËena kazna doπla je na Æidove u obliku razorenja
Jeruzalema i raseljavanja tog naroda po svijetu.
TreÊi poziv na gozbu prikazuje upuÊivanje Evanelja neznaboπcima. Kralj je rekao: “Gozba je, istina, gotova, ali uzvanici nisu bili dostojni. Zato iziite na raskrπÊa putova te
pozovite na svadbu koga god naete.”
Kraljevi sluge, koji su iziπli na putove, “dovedoπe sve
koje naoπe: zle i dobre.” Bilo je to mijeπano druπtvo. Neki
meu njima nisu imali niπta viπe poπtovanja prema prireivaËu gozbe od onih koji su odbili poziv. Skupina koja je prva bila pozvana nije mogla sebi dopustiti, ili je bar tako mislila, ærtvovati neke svjetovne prednosti da bi prisustvovala
kraljevoj gozbi. Meu onima koji su prihvatili poziv bilo je
i takvih koji su mislili jedino na vlastiti dobitak. Doπli su
uæivati prednosti goπÊenja, ali nisu imali nikakve æelje da
daju Ëast kralju.
Kad je kralj iziπao pogledati goste, pokazao se njihov
stvarni karakter. Za svakoga gosta na svadbi bilo je priprem-
Bez svadbenog ruha
211
ljeno svadbeno ruho. To ruho bilo je kraljev dar. NoseÊi ga,
gosti su pokazivali svoje poπtovanje prema prireivaËu gozbe. Meutim, jedan Ëovjek je ipak zadræao svoje obiËno graansko odijelo. Nije izvrπio pripremu koju je kralj zahtijevao. Vrlo skupocjeno ruho prezrivo je odbio obuÊi. Time
je uvrijedio svojega gospodara. Na kraljevo pitanje: “Prijatelju, kako si uπao ovamo bez svadbenog ruha?” niπta nije mogao
odgovoriti. I tako je osudio samoga sebe. Tada je kralj
zapovjedio: “Sveæite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba!”
Kraljevo ispitivanje gostiju na gozbi prikazuje sud. Gosti
na evaneoskoj gozbi jesu oni koji tvrde da sluæe Bogu, oni
Ëija su imena zapisana u knjizi æivota. Meutim, nisu svi koji
govore da su krπÊani doista iskreni Kristovi uËenici. Prije
nego πto se dodijeli konaËna nagrada, morat Êe se odluËiti
tko je dostojan da dobije baπtinu pravednih. Ova odluka mora
se donijeti prije Kristovog drugog dolaska na nebeskim oblacima; jer kad On doe, Njegova nagrada Êe veÊ biti s Njim,
“da svakome plati prema njegovu djelu” (Otkrivenje 22,12).
Prema tome, prije Njegovog drugog dolaska morat Êe se
odrediti kakvoÊa djela svakog Ëovjeka da bi se svakom Kristovom sljedbeniku odredila nagrada u skladu s njegovim
djelima.
Dok ljudi joπ budu boravili na Zemlji, u nebeskim Êe
se sudnicama obaviti istraæni sud. Æivot svih onih koji su
tvrdili da slijede Krista bit Êe istraæen pred Bogom. Svi Êe
biti ispitani u skladu s onim πto je zapisano u nebeskim
knjigama i prema njihovim djelima bit Êe im odreena vjeËna
sudbina.
Svadbenim ruhom prikazan je neporoËni, Ëisti karakter
koji Êe imati svi pravi Kristovi sljedbenici. Crkvi je dano “da
se obuËe u blistav, Ëist lan” da “bude sveta i bez mane”.
“Lan, zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih.” (Otkrivenje
19,8; Efeæanima 5,27) To je Kristova pravednost, Njegov
neokaljani karakter, koji se vjerom daje svima koji Krista prime
kao svojeg Spasitelja.
Bijelu odjeÊu nevinosti nosili su naπi praroditelji kad ih
je Bog namjestio da æive u svetom Edenu. Æivjeli su u savrπenom skladu s Boæjom voljom. Sva snaga njihovih osjeÊaja bila je posveÊena njihovom nebeskom Ocu. Prekrasna
310
212
311
312
Isusove usporedbe
ugodna svjetlost, Boæja svjetlost, okruæivala je sveti par. Ta
svijetla odjeÊa bila je simbol njihove duhovne odjeÊe nebeske nevinosti. Da su ostali vjerni Bogu, ona bi ih zauvijek
obavijala. Meutim, kad su sagrijeπili, prekinuli su svoju vezu
s Bogom i nestalo je svjetlosti koja ih je okruæivala. Goli i
posramljeni, pokuπali su nadomjestiti svoju nebesku odjeÊu
odjeÊom od smokvinog liπÊa koju su sami naËinili.
Upravo to su Ëinili prekrπitelji Boæjeg zakona od dana
Adamove i Evine neposluπnosti. Oni su spleli pregaÊe od smokvina liπÊa da pokriju golotinju prouzroËenu grijehom. Nosili su odjeÊu koju su sami sebi naËinili, svojim djelima su
pokuπavali pokriti svoje grijehe da sebe uËine prihvatljivim
u Boæjim oËima.
Meutim, to nikada nisu uspjeli postiÊi. »ovjek ne moæe
uËiniti niπta da nadomjesti svoju izgubljenu odjeÊu nevinosti. Nikakvu odjeÊu od smokvinog liπÊa, nikakvo zemaljsko
odijelo neÊe nositi oni koji Êe sjediti s Kristom i anelima
na Janjetovoj svadbenoj gozbi.
Samo s pokrivalom koje nam Krist daruje moæemo se
pojaviti u Boæjoj prisutnosti. Tim pokrivalom, tom odjeÊom
svoje pravednosti Krist æeli pokriti svaku pokajniËku, vjernu duπu. On sam kaæe: “Savjetujem ti da od mene kupiπ...
bijele haljine, da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju.” (Otkrivenje 3,18)
Ta odjeÊa, satkana na razboju Neba, nema u sebi nijedne nîti ljudske zasluge. Krist je u ljudskom obliku izgradio
savrπeni karakter i taj karakter On nudi i nama. “Tako svi
postasmo neËisti, a sva pravda naπa ko haljine okaljane.” (Izaija
64,5) Sve πto mi sami moæemo uËiniti uprljano je grijehom.
Ali Boæji Sin se “pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha
u njemu nema”. Grijeh je opisan kao “krπenje zakona” (1.
Ivanova 3,5.4). Krist je bio posluπan svim zahtjevima Zakona. Sam je o sebi rekao: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit tvoju
volju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9)
Dok je bio na Zemlji, rekao je svojim uËenicima: “Ja sam
vrπio zapovijedi Oca svog.” (Ivan 15,10) Svojom savrπenom
posluπnoπÊu omoguÊio je svakom ljudskom biÊu da sluπa Boæje
zapovijedi. Kad se pokorimo Kristu, srce se sjedinjuje s Njegovim srcem, volja se stapa s Njegovom voljom, um postaje
jedno s Njegovim umom, misli se dovode u pokornost Nje-
Bez svadbenog ruha
213
mu; mi æivimo Njegovim æivotom. To znaËi biti odjeven u
haljinu Njegove pravednosti. I tada, kad Gospodin gleda na
nas, ne vidi pregaËu od smokvinog liπÊa, ne vidi golotinju
ili izopaËenost grijeha, veÊ Njegovu odjeÊu pravednosti kojom je oznaËena savrπena posluπnost Gospodnjem zakonu.
Goste na svadbenoj gozbi provjerio je sam kralj. On je
prihvatio samo one koji su posluπali njegov zahtjev i odjenuli svadbeno ruho. Tako Êe biti i s gostima na evaneoskoj
gozbi. Sve njih provjerit Êe sam veliki Vladar, koji Êe kao
goste prihvatiti samo one koji su odjenuli odjeÊu Kristove
pravednosti.
Pravednost znaËi pravedno postupanje, jer Êe svakome
biti sueno prema njegovim djelima. Naπ se karakter otkriva onim πto Ëinimo. Djela pokazuju je li naπa vjera iskrena.
Nije dovoljno da samo vjerujemo da Isus nije samozvanac i da biblijska vjera nije lukavo izmiπljena bajka. Mi moæemo vjerovati da je Isusovo ime jedino ime pod nebom kojim
se moæemo spasiti, ali to ne mora znaËiti da smo Ga vjerom prihvatili kao svojeg Spasitelja. Nije dovoljno vjerovati
u teoriju istine. Nije dovoljno rijeËima izraziti svoju vjeru u
Krista i upisati svoje ime u crkvene knjige. “Tko vrπi njegove zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. I po tome, po
Duhu πto nam ga dade, spoznajemo da on ostaje u nama.”
“Ako vrπimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.” (1. Ivanova 3,24; 2,3) To je istinski dokaz obraÊenja. Bez obzira na to πto ispovijedamo, niπta ne vrijedi
sve dok se Krist u nama ne pokaæe naπim djelima pravednosti.
Istina mora biti zasaena u srce. To znaËi da ona mora
upravljati umom i usmjeravati osjeÊaje. Cijeli karakter mora
biti obiljeæen boæanskim rijeËima. Svaka jota i kovrËica Boæje
rijeËi mora postati dio naπeg svakidaπnjeg æivota.
Oni koji postanu sudionici boæanske naravi bit Êe u skladu
s Boæjim velikim mjerilom pravednosti, Njegovim svetim
Zakonom. To je mjerilo po kojemu Bog odmjerava Ëovjekove
postupke. To Êe biti i mjera karaktera na sudu.
Mnogi tvrde da je Kristovom smrÊu Zakon ukinut; ali
se time suprote rijeËima samoga Krista: “Nemojte misliti da
sam doπao ukinuti Zakon i Proroke... Jer, zaista, kaæem vam,
dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica
313
314
214
315
Isusove usporedbe
slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.”
(Matej 5,17.18) Da bi obavio djelo pomirenja za Ëovjekovo
prestupanje Zakona, Krist je poloæio svoj æivot. Da se Zakon mogao promijeniti ili ukinuti, ne bi bilo potrebno da
Krist umre. Svojim æivotom na Zemlji Krist je uzvisio Boæji
zakon. Svojom ga je smrÊu potvrdio. On je dao svoj æivot
na ærtvu ne zato da ukine Boæji zakon, ne zato da postavi
neka niæa mjerila, veÊ da se pravda saËuva, da se Zakon prikaæe kao nepromjenjiv, da se utvrdi za vjeËnost.
Sotona je govorio da Ëovjek ne moæe odræati Boæje zapovijedi; i stvarno je istina da mi to svojom snagom ne moæemo postiÊi. Meutim, Krist je doπao kao Ëovjek i svojom
savrπenom posluπnoπÊu dokazao da se sjedinjavanjem ljudskih i boæanskih snaga moæe poπtovati svaki Boæji propis.
“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca
Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12) To nije
sila koja se krije u Ëovjeku. To je sila koja dolazi od Boga.
Kada duπa prihvati Krista, dobiva silu da æivi Kristovim æivotom.
Bog od svoje djece zahtijeva savrπenstvo. Njegov Zakon
je izraz Njegovog karaktera i mjerilo svih karaktera. To beskrajno mjerilo pokazano je svima tako da nitko ne moæe biti
u zabludi kakve ljude Bog æeli imati u svojem kraljevstvu.
Kristov æivot na Zemlji bio je savrπeni izraz Boæjeg zakona,
pa kad oni koji tvrde da su Boæja djeca svojim karakterom
postanu sliËni Kristu, bit Êe posluπni Boæjim zapovijedima.
Tada Êe ih Bog moÊi proglasiti pripadnicima nebeske obitelji. Odjeveni u bijelu odjeÊu Kristove pravednosti, oni Êe dobiti
mjesto na kraljevoj svadbenoj gozbi. Imat Êe se pravo pridruæiti mnoπtvu koje je oprano Spasiteljevom prolivenom krvlju.
»ovjek koji je doπao na gozbu bez svadbenog ruha
prikazuje mnoge koji danas æive u svijetu. Oni izjavljuju da
su krπÊani, polaæu pravo na blagoslove i prednosti Evanelja; ali ne osjeÊaju potrebu da preobraze svoj karakter. Nikad se nisu istinski pokajali zbog svojih grijeha. Oni ne shvaÊaju svoju potrebu za Kristom niti imaju vjere u Njega. Nikad nisu uspjeli svladati svoje naslijeene ili steËene sklonosti prema zlu. A ipak misle da su sami po sebi dovoljno
dobri, oslanjaju se na svoje zasluge umjesto na Krista. Oni
Bez svadbenog ruha
215
su samo sluπatelji RijeËi, dolaze na gozbu, ali ne æele staviti
na sebe odjeÊu Kristove pravednosti.
Mnogi koji sebe nazivaju krπÊanima samo su obiËni ljudski
moralisti. Odbili su dar koji ih je jedini mogao osposobiti
da odaju poËast Kristu objavljujuÊi Ga svijetu. Djelo Svetoga
Duha za njih je nerazumljivo, neobiËno djelo. Oni nisu vrπitelji RijeËi! (Jakov 1,22) Nebeska naËela po kojima se oni
koji su se sjedinili s Kristom razlikuju od onih koji su se
sjedinili sa svijetom, u njihovom se æivotu jedva primjeÊuju.
Takozvani Kristovi sljedbenici nisu viπe odvojen i poseban
narod. Crta razdvajanja je postala nejasna. Ti ljudi se podreuju svijetu, njegovim obiËajima, njegovim navikama, njegovoj sebiËnosti. Crkva se pribliæila svijetu u krπenju Zakona umjesto da se svijet pribliæio Crkvi u poπtovanju Zakona. Iz dana u dan Crkva se sve viπe izjednaËuje sa svijetom.
I svi oni oËekuju da budu spaπeni Kristovom smrÊu iako
ne æive Njegovim poærtvovnim æivotom. Oni veliËaju bogatstva Boæje dragovoljne milosti, pokuπavaju se pokriti prividom pravednosti jer se nadaju da Êe tako prikriti mane svojeg karaktera; ali Êe svi njihovi napori biti uzaludni u veliki
dan Gospodnji.
Kristova pravednost neÊe pokriti nijedan svjesno gajeni
grijeh. »ovjek moæe biti prekrπitelj Zakona u svojem srcu;
ali ukoliko ga vidljivo ne prekrπi, svijet ga moæe smatrati
Ëovjekom visokog morala. Meutim, Boæji zakon zadire u tajne
Ëovjekovog srca. Svako djelo procjenjuje se prema pobudama iz kojih je uËinjeno. Na Boæjem sudu opstat Êe jedino
ono πto je u skladu s naËelima Boæjeg zakona.
Bog je ljubav. On je tu ljubav pokazao darovavπi nam
Krista. Kad je “dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine
ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”, niπta
nije uskratio onima koje je otkupio kao svoje vlasniπtvo (Ivan
3,16). On je dao cijelo Nebo iz Ëega trebamo izvlaËiti snagu i uspjeπnost da nas ne bi svladao i porazio naπ veliki
neprijatelj. Meutim, ljubav nije navela Boga da opravda grijeh.
On ga nije opravdao ni u Sotoni; nije ga opravdao u Adamu ili u Kajinu i neÊe ga opravdati ni u jednome od ljudskih sinova. On neÊe progledati kroz prste naπe grijehe niti
Êe previdjeti nedostatke naπeg karaktera. Od nas oËekuje da
ih svladamo u Njegovo ime.
316
216
317
318
Isusove usporedbe
Oni koji odbijaju dar Kristove pravednosti, odbijaju karakterne osobine koje bi ih uËinile Boæjim sinovima i kÊerima.
Oni odbijaju jedino πto bi ih moglo osposobiti da dobiju mjesto na svadbenoj gozbi.
Kad se kralj raspitivao: “Prijatelju, kako si uπao ovamo
bez svadbenog ruha?” Ëovjek je ostao bez rijeËi. Tako Êe
biti i u veliki dan suda. Ljudi se danas mogu izgovarati zbog
svojih karakternih mana, ali toga dana neÊe moÊi pruæiti nikakav izgovor.
Takozvane Kristove Crkve u ovom naraπtaju uæivaju najveÊe prednosti. Gospodin nam se objavljivao i davao nam
sve veÊe svjetlo. Naπe su prednosti daleko veÊe od prednosti
koje je uæivao nekadaπnji Boæji narod. Mi imamo ne samo
veliko svjetlo darovano Izraelcima, veÊ i snaænije dokaze velikog spasenja koje nam je ponudio Krist. Ono πto je za Hebreje bilo simbol ili slika, za nas je postalo stvarnost. Oni su
imali tekstove Starog zavjeta; mi imamo i tekstove Novog
zavjeta. Mi imamo sigurnost u Spasitelja koji je doπao, u
Spasitelja koji je bio razapet, koji je ustao iz mrtvih i koji
je nad iznajmljenim Josipovim grobom izjavio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” ZahvaljujuÊi poznavanju Krista i Njegove
ljubavi, Boæje kraljevstvo je doπlo meu nas. Krist nam je
objavljen u propovijedima i opjevan u pjesmama. Duhovna
gozba ponuena nam je u bogatom obilju. Svadbeno ruho,
kupljeno po beskrajnoj cijeni, nudi se kao dar svakoj duπi.
Boæji vjesnici objavljuju nam Kristovu pravednost, opravdanje vjerom, neizmjerno velika i dragocjena obeÊanja Boæje
rijeËi, slobodan pristup Ocu preko Krista, utjehu Svetoga Duha
i Ëvrsto utemeljeno obeÊanje o vjeËnom æivotu u Boæjem
kraljevstvu. ©to bi nam Bog joπ mogao uËiniti πto veÊ nije
uËinio pozivajuÊi nas na veliku veËeru, na nebesku gozbu?
SluæbujuÊi aneli mogli su na Nebu izjaviti: “Posao koji
nam je bio povjeren mi smo obavili. Mi smo natjerali na povlaËenje Ëete zlih anela. Mi smo unijeli sjaj i svjetlo u ljudske
duπe, osvjeæili njihovo sjeÊanje na ljubav koju im je Bog
pokazao u Isusu Kristu. Mi smo njihove oËi usmjerili prema
Kristovom kriæu. Njihova su srca bila duboko potresena kad
su shvatile da je grijeh razapeo Boæjega Sina. Bile su osvjedoËene. Sagledale su korake koje moraju uËiniti u svojem obraÊenju; osjetile su silu Evanelja, njihovo srce je omekπalo
Bez svadbenog ruha
217
kad su shvatile ljepotu Boæje ljubavi. Promatrale su i ljepotu
Kristovog karaktera. Meutim, za mnoge od njih sve je to
bilo uzaludno. Nisu æeljele odbaciti svoje navike i svoj karakter. Nisu htjele skinuti svoje zemaljske haljine da bi se
odjenule u nebesko ruho. Njihova srca bila su puna lakomosti.
Viπe su voljele druπtvo ovoga svijeta nego svojega Boga.”
SveËan Êe biti dan konaËne odluke. Ovako ga u proroËkom vienju opisuje apostol Ivan: “Zatim opazih veliko bijelo
prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova
lica iπËeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao! I opazih
mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. I otvoriπe
se knjige. I druga knjiga, knjiga æivota, bi otvorena. Tada
su mrtvaci sueni prema onom πto je napisano u knjigama,
po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,11.12)
Æalostan Êe biti pogled u proπlost onoga dana kad se
ljudi suoËe s vjeËnoπÊu. Pred oËima Êe im se prikazati cijeli
æivot, upravo onako kako je protekao. Svjetovna uæivanja,
bogatstvo i Ëasti viπe im neÊe izgledati tako vaæni. Tek tada
Êe uvidjeti da je pravednost koju su prezreli bila jedino πto
vrijedi. Tada Êe shvatiti da su svoj karakter oblikovali prema prijevarnim mamljenjima Sotone. OdjeÊa koju su odabrali
bila je znak njihove odanosti prvom velikom otpadniku. I
tada Êe vidjeti posljedice svojeg izbora. Tada Êe razumjeti
πto znaËi prestupiti Boæje zapovijedi.
NeÊe viπe biti novog, buduÊeg vremena milosti da bismo se pripremili za vjeËnost. Sada, u ovom æivotu, mi se
moramo odjenuti u ruho Kristove pravednosti. Ovo je naπa
jedina prilika da izgradimo karakter za dom koji je Krist pripravio onima koji vrπe Njegove zapovijedi.
Dani naπeg vremena milosti brzo se pribliæavaju kraju.
Da, svrπetak svega vrlo je blizu. Nama je upuÊeno upozorenje: “Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za æivot, da vas ne uhvati
iznenada onaj dan kao zamka.” (Luka 21,34) »uvajte se da
vas On ne zatekne nespremne! Pazite da se ne naete na
kraljevoj gozbi bez svadbenog ruha!
“Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËji doÊi u
Ëas kad se ne nadate.” “Blago onomu koji bdije i Ëuva svoje
haljine da ne bi iπao go i da se ne bi vidjela njegova sramota.” (Matej 24,44; Otkrivenje 16,15)
319
218
Isusove usporedbe
Talenti
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 25,13-30.
325
326
Na Maslinskoj gori Krist je sa svojim uËenicima razgovarao o svojem drugom dolasku na svijet. Naveo je i nekoliko znakova koji Êe pokazati kada je Njegov dolazak blizu i
pozvao svoje uËenike da budu budni i spremni. Ponovo je
izgovorio upozorenje: “Dakle: bdijte, jer ne znate ni dana
ni Ëasa!” Zatim je pokazao πto znaËi iπËekivati Njegov dolazak. Vrijeme se mora provoditi ne u besposlenom Ëekanju,
veÊ u marljivom radu. To je pouka koju je izrekao u ovoj
usporedbi o talentima.
Ovako je zapoËeo svoje izlaganje: “Kraljevstvo je nebesko kao Ëovjek koji, polazeÊi u tuinu, dozva sluge te im
predade imovinu svoju. Jednome dade pet talenata, drugome dva, treÊemu jedan: svakomu prema njegovoj sposobnosti. I zatim otputova.”
»ovjek koji je otputovao u daleku zemlju prikazuje Krista koji Êe, vrlo brzo poπto bude ispriËao ovu usporedbu,
morati napustiti Zemlju i otiÊi na Nebo. Sluge u usporedbi
prikazuju Kristove sljedbenike. Mi ne pripadamo sebi. Mi smo
“kupljeni” (1. KorinÊanima 6,20), za nas je plaÊena visoka
cijena. “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim — srebrom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca baπtinjenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista” (1. Petrova
1,18.19); “da æivi ne æive viπe za same sebe, nego za onoga
koji je umro i uskrsnuo za njih” (2. KorinÊanima 5,15).
Svi su ljudi otkupljeni tom beskrajnom cijenom. IstresajuÊi
cjelokupnu riznicu Neba na ovaj svijet, dajuÊi nam u Kristu
cijelo Nebo, Bog je otkupio volju, osjeÊaje, um i duπu svakog pojedinog ljudskog biÊa. Bilo da su vjernici ili nevjernici,
(218)
Talenti
219
svi ljudi su po ovoj osnovi Gospodnja imovina. Svi su pozvani da obavljaju sluæbu za Njega, i u veliki dan suda od
svih Êe se traæiti da poloæe raËun o tome kako su odgovorili na ovaj poziv.
Meutim, Boæje zahtjeve nisu priznali svi ljudi. Samo oni
koji govore da su prihvatili Kristovu sluæbu prikazani su kao
Njegovi sluge.
Kristovi sljedbenici su otkupljeni da sluæe. Naπ Gospodin govori da je sluæba istinski cilj æivota. Sam je Krist bio
radnik i zato svim svojim sljedbenicima odreuje æivot sluæbe — sluæbe Bogu i bliænjima. Ovdje je Krist iznio svijetu
uzviπenije shvaÊanje æivota nego πto ga je svijet ikada Ëuo.
Kad æivi da bi sluæio drugima, Ëovjek uspostavlja vezu s
Kristom. Tako zakon sluæbe postaje karika koja nas povezuje s Bogom i naπim bliænjima.
Svojim slugama Krist je povjerio “svoju imovinu” — ono
πto valja upotrijebiti za Njega. On je dao svakom Ëovjeku
njegov posao. Svaki Ëovjek ima svoje mjesto u vjeËnom nebeskom planu. Svaki treba raditi zajedno s Kristom na spasenju duπa. Isto je tako sigurno da nam je pripremljeno mjesto
u nebeskim stanovima kao πto je sigurno da nam je ovdje
na Zemlji odreeno posebno mjesto da radimo za Boga.
Darovi Svetoga Duha
Talenti koje je Krist povjerio svojoj Crkvi posebno prikazuju darove i blagoslove koje donosi Sveti Duh. “Jednomu
se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje — po istom Duhu;
jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu moÊ Ëudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu razliËiti jezici, a treÊemu dar tumaËenja jezika.
A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu
kako hoÊe.” (1. KorinÊanima 12,8-11) Ne primaju svi ljudi
isti dar, ali je svakom UËiteljevom sluzi obeÊan neki dar Duha.
Prije nego πto je napustio svoje uËenike, Krist “dahne
u njih i reËe im: ‘Primite Duha Svetoga!’” (Ivan 20,22) I ponovo im je rekao: “Evo, ja Êu poslati na vas ono πto je Otac
moj obeÊao.” (Luka 24,49) Meutim, tek nakon Njegovog
uznesenja oni su ovaj dar primili u svoj njegovoj punini. Tek
327
220
328
Isusove usporedbe
kad su se uËenici vjerom i molitvom potpuno pokorili Njegovom djelovanju, doπlo je do izlijevanja Svetoga Duha. I tada
su u posebnom smislu dobra Neba bila povjerena Kristovim sljedbenicima. “UzlazeÊi u visinu odvede zarobljenike;
dade ljudima darove.” “A svakom pojedincu od nas dana je
milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar.”
(Efeæanima 4,8.7) “A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to
razdjeljuje svakomu kako hoÊe.” (1. KorinÊanima 12,11) Darovi su veÊ naπi u Isusu Kristu, ali njihovo stvarno dobivanje zavisi od naπeg primanja Boæjega Duha.
ObeÊanje Duha ne cijeni se onako kako bi trebalo. Njegovo ispunjenje ne ostvaruje se onako kako bi moglo. Upravo
zato πto joj nedostaje Svetoga Duha, evaneoska sluæba je
izgubila snagu. Na raspolaganju mogu stajati obrazovanje,
talenti, rjeËitost i svaka prirodna i steËena sposobnost; ali
bez prisutnosti Svetoga Duha, nijedno srce neÊe biti dirnuto, nijedan greπnik zadobiven za Krista. S druge strane, kad
bi se povezali s Kristom, kad bi primili darove Svetoga Duha, i najsiromaπniji i najneukiji Njegovi uËenici imali bi snagu
da utjeËu na srca. Bog bi ih uËinio kanalima preko kojih bi
se πirio najviπi utjecaj u svemiru.
Drugi talenti
Posebni darovi Duha nisu samo talenti spomenuti u ovoj
usporedbi. Njima su obuhvaÊeni svi darovi i sve sposobnosti, bilo naslijeene ili steËene, tjelesne ili duhovne. Svi se
moraju upotrijebiti u Kristovoj sluæbi. Kad postanemo Kristovi uËenici, mi se predajemo Njemu sa svime πto jesmo i
πto imamo. Te darove On nam vraÊa oËiπÊene i oplemenjene da bi se upotrijebili Njemu na slavu i na blagoslov naπim bliænjima.
Bog svakom Ëovjeku daje darove, “svakomu prema njegovoj sposobnosti”. Talenti se ne dijele nasumice. Onaj koji
ima sposobnosti da iskoristi pet talenata, dobiva pet. Onaj
koji moæe upotrijebiti dva, dobiva samo dva. Onaj koji se
moæe mudro posluæiti samo jednim, dobiva jedan. Nitko ne
treba jadikovati πto nije dobio veÊe darove; jer Onaj koji ih
je dao svakom Ëovjeku proslavlja se u istoj mjeri koriπtenjem
svakog dara, bilo maloga ili velikoga. Onaj koji je dobio pet
Talenti
221
talenata duæan je donijeti dobitak od pet; onaj koji je dobio
jedan, samo od jednoga. Bog oËekuje da Mu Ëovjek uzvrati
“po onome πto ima, a ne po onome Ëega stvarno nema” (2.
KorinÊanima 8,12).
Onaj koji je primio “pet talenata ode i poËe raditi s njima
te zaradi i drugih pet. Isto tako onaj koji primi dva talenta
zaradi druga dva.”
Talenti, ma koliko bili malobrojni, moraju se upotrijebiti. Pitanje koje bi nas trebalo najviπe zabrinjavati ne glasi:
Koliko sam primio? veÊ: ©to sam uËinio s onim πto sam
primio? Razvijanje svih naπih sposobnosti naπa je prva duænost prema Bogu i naπim bliænjima. Onaj tko ne raste svakodnevno u sposobnostima i korisnosti, ne ispunjava svrhu
æivota. IspovijedajuÊi rijeËima svoju vjeru u Krista, mi smo
se zavjetovali da Êemo postiÊi sve πto se moæe u radu za
UËitelja i zato moramo razvijati svaku svoju sposobnost do
najviπe mjere savrπenstva, da bismo uËinili najviπe dobra za
koje smo sposobni.
Gospodin ima veliko djelo koje se mora obaviti i On
Êe u buduÊem æivotu najviπe pruæiti onima koji su se najviπe zaloæili u vjernoj, dragovoljnoj sluæbi u ovom æivotu.
Gospodin sam bira svoja orua i svakog im dana u razliËitim okolnostima pruæa priliku da se dokaæu u Njegovom velikom djelu. U svakom istinskom naporu da se ostvari Njegov plan On upoπljava svoja orua, ne zato πto su savrπena,
veÊ zato da u suradnji s Njim steknu savrπenstvo.
Bog Êe primiti jedino one koji odluËno teæe za visokim
ciljevima. On svako ljudsko orue obvezuje da postigne najviπe πto moæe. Od svih se zahtijeva moralno savrπenstvo. Nikada ne smijemo sniæavati mjerila pravednosti da bismo se
prilagodili naslijeenim ili steËenim sklonostima prema zlu.
Moramo shvatiti da je nesavrπenost karaktera grijeh. Sve pravedne osobine karaktera imaju svoj izvor u Bogu i tvore u
Njemu savrπenu, skladnu cjelinu, pa svatko tko primi Krista
kao svojeg Spasitelja ima prednost da dobije te iste osobine.
Oni koji æele biti Boæji suradnici, moraju se truditi da
svaki organ svojeg tijela i svaku sposobnost uma dovedu do
savrπenstva. Istinsko obrazovanje jest pripravljanje svih tjelesnih, umnih i moralnih snaga za obavljanje svake duænosti;
329
330
222
331
332
Isusove usporedbe
to je uvjeæbavanje tijela, uma i duπe za boæansku sluæbu. To
je odgoj koji Êe zadræati svoju vrijednost i u vjeËnom æivotu.
Od svakog krπÊanina Gospodin zahtijeva da se usavrπava
u uspjeπnosti i sposobnosti na svakom podruËju. Krist nam
je unaprijed dao plaÊu, svojom krvlju i svojim patnjama, da
Mu moæemo dragovoljno sluæiti. On je doπao na naπ svijet
da bi nam pruæio primjer kako treba raditi i kakav se duh
mora unositi u rad. On æeli da razmiπljamo kako bismo najbolje unaprijedili Njegovo djelo i proslavili Njegovo ime u
svijetu dajuÊi ipak najveÊu Ëast i najveÊu ljubav i odanost
Ocu koji je “tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da
ima æivot vjeËni” (Ivan 3,16).
Meutim, Krist nije nikad uvjeravao da se savrπenstvo
karaktera moæe lako postiÊi. Plemenit, svestran karakter ne
moæe se naslijediti. On se ne pojavljuje sluËajno. Plemenit
karakter izgrauje se osobnim naporima, zaslugom i miloπÊu Isusa Krista. Bog daje talente i snagu uma; mi oblikujemo karakter. On se oblikuje u oπtrim, æestokim borbama sa
samim sobom. Bitka za bitkom mora se voditi protiv naslijeenih sklonosti. Mi moramo sami sebe strogo ispitivati i
ne dopuπtati da ijedna nepovoljna karakterna osobina ostane nepopravljena.
Neka nitko ne kaæe: Ja nisam sposoban popraviti nedostatke svojeg karaktera! Ukoliko doete do takvog zakljuËka, sigurno neÊete uspjeti u borbi za vjeËni æivot. Nesposobnost se krije jedino u vaπoj volji! Ukoliko ne budete htjeli
pobijediti, neÊete ni moÊi pobijediti! Stvarnu teπkoÊu stvara vam vaπe pokvareno i neposveÊeno srce i vaπa nespremnost da se pokorite Boæjoj vlasti.
Mnogi koje je Bog osposobio da obave izvanredno djelo
postiæu vrlo malo, jer i pokuπavaju malo. TisuÊe prolaze kroz
ovaj æivot kao da nemaju nikakvog odreenog cilja za koji
bi vrijedilo æivjeti, nikakvog mjerila koje bi vrijedilo dostiÊi. Takvi Êe primiti nagradu razmjernu svojim djelima.
Imajte na umu da se nikada neÊete popeti na veÊu visinu nego πto ste sami odluËili. I zato postavite visoko svoje
ciljeve i korak po korak, Ëak i uz bolne napore, uz samoodricanja i ærtve, penjite se prema vrhu ljestvice napredovanja. Nemojte niËemu dopustiti da vas zadræi. Mreæe sudbine
Talenti
223
nisu tako gusto isprepletene oko svakog Ëovjeka da bi on
morao biti i bespomoÊan i nesiguran. Nepovoljne okolnosti
trebaju vas potaknuti na Ëvrstu odluËnost da svladate svaku
prepreku. Kad svladate prvu prepreku, osjetit Êete veÊu sposobnost i hrabrost da krenete dalje. Poite odluËno u pravom smjeru i okolnosti Êe se naÊi na vaπoj strani umjesto
da budu protiv vas.
OdluËite razviti svaku pozitivnu osobinu karaktera na
slavu svojeg UËitelja. Na svakom stupnju izgradnje svojeg
karaktera trudite se da ugodite Bogu. To svakako moæete postiÊi; jer i Henok je ugodio Bogu iako je æivio u pokvareno
doba. I danas, u naπe vrijeme, ima mnogo Henoka.
Nastupite kao Daniel, taj vjerni dræavnik, Ëovjek kojega
nijedna kuπnja nije mogla pokvariti. Nemojte razoËarati Onoga
koji je dao svoj æivot da izbriπe vaπe grijehe. On kaæe: “Jer
bez mene ne moæete niπta uËiniti.” (Ivan 15,5) Imajte to na
umu! Iako ste uËinili pogreπku, vi moæete postiÊi pobjedu
ukoliko sagledate svoje pogreπke i shvatite ih kao znakove
upozorenja. Na taj Êete naËin poraze pretvoriti u pobjede,
razoËarati neprijatelja i proslaviti svojeg Otkupitelja.
Karakter oblikovan po ugledu na boæansku sliku jedino
je blago koje s ovoga svijeta moæemo ponijeti na Nebo. Oni
koji su u ovom svijetu bili u Kristovoj πkoli, ponijet Êe sva
svoja duhovna dostignuÊa u svoje nebeske stanove. Ali i na
Nebu Êe se nastaviti usavrπavati. Kako je, prema tome, vaæan razvoj karaktera u ovom æivotu!
Nebeske sile suraivat Êe s ljudskim oruima koja odluËno i s vjerom pokuπavaju dostiÊi savrπenstvo karaktera
koje Êe im omoguÊiti da dostignu i savrπenstvo u djelima.
Svakomu tko se ukljuËi u ovo djelo Krist kaæe: “Ja ti stojim
s desne strane da ti pomognem.”
Kad ljudska volja surauje s Boæjom voljom, postaje svemoÊna. Neka se sve πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovijedi
uËini u Njegovoj snazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijed i izvrπi.
Umne sposobnosti
Bog zahtijeva od nas da uvjeæbavamo svoje umne sposobnosti. On æeli da Njegovi sluge imaju viπu inteligenciju i
oπtriju moÊ prosuivanja od onih koji ne mare za Njega, i
333
224
334
Isusove usporedbe
On je nezadovoljan onima koji su previπe nemarni ili lijeni
da neπto postignu ili da prodube svoje znanje. Gospodin nas
poziva da Ga ljubimo svim svojim srcem, cijelom svojom
duπom, svom svojom snagom i svim svojim umom. Upravo
nam to nameÊe obvezu da razvijemo svoj um u punoj mjeri
da bismo mogli upoznati i voljeti svojega Stvoritelja.
©to su naπe umne sposobnosti razvijenije i πto ih potpunije pokorimo vlasti Svetoga Duha, to Êemo biti uspjeπnije
upotrijebljeni u Boæjoj sluæbi. Neobrazovanog Ëovjeka, koji
je posveÊen Bogu i koji Ëezne da bude na blagoslov drugima, Gospodin moæe upotrijebiti u svojoj sluæbi i On Êe to i
uËiniti. Meutim, oni koji gaje isti duh posveÊenja a uæivaju
prednosti temeljnog obrazovanja, mogu obaviti daleko viπe posla
za Krista jer se nalaze u daleko povoljnijem poloæaju.
Gospodin æeli da postignemo πto viπe obrazovanje, ali
s ciljem da svoje znanje prenosimo na druge. Nitko ne zna
gdje Êe ili kako biti pozvan da radi ili govori za Boga. Jedino naπ nebeski Otac zna kako Êe upotrijebiti Ëovjeka. Pred
nama su moguÊnosti koje naπa slaba vjera ne moæe sagledati. Zato moramo tako razvijati svoje umne sposobnosti da
moæemo, ukoliko bude potrebno, istine Njegove RijeËi tako
iznositi, Ëak i pred najviπim autoritetima na Zemlji, da se
proslavi Boæje ime. Ne smijemo dopustiti da nam promakne Ëak ni jedna jedina prilika da sebe intelektualno osposobimo za rad u Boæjem djelu.
Neka se mladi kojima je potrebno obrazovanje odluËno
bace na posao da ga steknu. Ne Ëekajte da vam se pruæi
prilika; sami je sebi stvorite. Iskoristite svaku moguÊnost koja
vam se pruæa. NauËite se πtedljivosti. Ne troπite svoja sredstva na zadovoljavanje apetita ili na traæenje uæitaka. OdluËno se bacite na posao da postanete upravo onako korisni i
uspjeπni u Boæjoj sluæbi kao πto On to od vas traæi. Budite
temeljiti i vjerni u svemu πto poduzimate. Iskoristite svaku
moguÊnost koja vam se pruæa da ojaËate svoje umne sposobnosti. Poveæite prouËavanje knjiga s korisnim tjelesnim
radom tako da odanim zalaganjem, budnoπÊu i molitvom
steknete mudrost koja dolazi s Neba. Tako Êete sebi osigurati svestrano obrazovanje. To Êe povoljno utjecati i na vaπ
karakter, ojaËati vaπ utjecaj na bliænje i osposobiti vas da ih
povedete putem poπtenja i svetosti.
Talenti
225
Mnogo bi se viπe moglo postiÊi u djelu samoobrazovanja kad bismo sagledali sve svoje prilike i prednosti. Istinsko obrazovanje mnogo je viπe od onoga πto ga πkole
mogu dati. Iako se prouËavanje znanosti ne smije zanemariti, postoji i viπe obrazovanje koje se moæe steÊi jedino
kad se uspostavi æivotna veza s Bogom. Neka se svaki uËenik prihvati svoje Biblije i tako poveæe s velikim UËiteljem.
Neka se um uvjeæba i nauËi redu da bi se mogao suoËiti s
teπkim problemima prilikom potrage za boæanskom istinom.
Oni koji Ëeznu za znanjem da bi mogli biti na blagoslov bliænjima, i sami Êe primiti blagoslov od Boga. ProuËavanje Njegove RijeËi natjerat Êe njihove umne snage na
ozbiljnu djelatnost. DoÊi Êe do πirenja i razvijanja sposobnosti
i um Êe steÊi novu snagu i djelotvornost.
Vladanje sobom mora krasiti svakoga tko æeli raditi za
Boga. Time Êe se postiÊi viπe nego rjeËitoπÊu ili najsjajnijim sposobnostima. ProsjeËan um, ukoliko se disciplinira,
moæe postiÊi daleko viπe i obaviti odgovornije djelo nego
visokoobrazovan um i najveÊi talent ukoliko se nije nauËio
samosvladavanju.
UmijeÊe govora
UmijeÊe govora je sposobnost koja se mora marljivo njegovati. Od svih darova koje smo primili od Boga, nijedan
ne moæe donijeti veÊe blagoslove od ovoga. Svojim glasom
mi osvjedoËujemo i uvjeravamo, njime upuÊujemo molitve
i hvale Bogu, njime govorimo drugima o Otkupiteljevoj ljubavi. Kako je, onda, vaæno da taj dar tako izvjeæbamo da
bude πto uspjeπniji u sluæbi dobra.
Njegovanje i pravilna upotreba glasa jako se zanemaruje;
to Ëine Ëak i vrlo inteligentni ljudi koji se bave krπÊanskim
djelatnostima. Mnogi govore ili Ëitaju tako tiho ili tako brzo
da ih nitko ne moæe lako razumjeti. Neki imaju teæak naglasak ili nerazgovijetan izgovor; drugi govore visokim, oπtrim
i reskim glasom koji para uπi sluπatelja. Tekstovi, pjesme,
izvjeπtaji i drugi spisi koji se iznose pred javnoπÊu katkad
se Ëitaju na takav naËin da se ne mogu razumjeti ili da se
potpuno potkopa njihova snaga i utjecaj.
335
226
336
Isusove usporedbe
To je zlo koje se moæe i mora popraviti. O tome nam i
Biblija daje upute. O levitima koji su u Ezrine dane Ëitali
Bibliju narodu, zapisano je: “I Ëitahu knjigu, zakon Boæji,
razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaπe πto se
Ëitaπe.” (Nehemija 8,8 DK)
Kad bismo uloæili ozbiljan napor, svi bismo mogli nauËiti Ëitati razumljivo i govoriti punim, jasnim, ugodnim glasom, na izraæajan i dojmljiv naËin. »ineÊi tako, mogli bismo
u velikoj mjeri poveÊati svoju uspjeπnost u Kristovoj sluæbi.
Svaki je krπÊanin pozvan da drugima objavi neistraæivo
Kristovo bogatstvo; zato se i mora truditi da postigne savrπenstvo u umijeÊu govora. On Boæju rijeË mora prikazati na
takav naËin da za nju zainteresira svoje sluπatelje. Bog ne
æeli da Njegova ljudska orua budu neotesana. Nije po Njegovoj volji da Ëovjek umanji ili Ëak oslabi nebesku maticu
vode æivota koja kroz njega teËe u svijet.
Potrebno je da se ugledamo na Isusa koji je naπ savrπeni
uzor; moramo moliti za pomoÊ Svetoga Duha i Njegovom
se snagom truditi da svaki svoj organ osposobimo za savrπeno djelo.
Posebno se to odnosi na one koji su pozvani da obavljaju javnu sluæbu. Svaki propovjednik i svaki uËitelj treba
imati na umu da ljudima prenosi poruku koja ima vjeËnu
vrijednost. Izgovorena istina sudit Êe im u veliki dan konaËnog
obraËuna. Ima duπa kod kojih Êe naËin na koji se vijest iznosi odluËiti hoÊe li je prihvatiti ili odbaciti. Potrudimo se,
onda, da se rijeË tako izgovara da utjeËe na razum i da djeluje na srce. Ona se mora izgovarati polako, jasno i sveËano,
a ipak sa svom ozbiljnoπÊu koju njezina vaænost zahtijeva.
Pravilno njegovana sposobnost govora i sluæenja njime
dolazi do izraæaja na svim podruËjima krπÊanskog djelovanja; ona utjeËe na æivot u domu i na sve meusobne odnose.
Mi se moramo naviknuti govoriti ugodnim tonom, sluæiti se
Ëistim i pravilnim jezikom i ljubaznim i uËtivim rijeËima.
Blage, ljubazne rijeËi su kao rosa i kao osvjeæavajuÊa kiπa
duπi. Pismo kaæe o Kristu da je ljubaznost tekla s Njegovih
usana i da je znao “rijeËju krijepiti umorne” (Izaija 50,4).
Gospodin nas poziva: “Neka vaπa rijeË bude ljubezna, solju
zaËinjena!” (Koloπanima 4,6) “Nikakva ruæna rijeË neka ne
izlazi iz vaπih usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je
Talenti
227
potrebno, da iskaæe dobroËinstvo sluπateljima.” (Efeæanima
4,29)
Kad nastojimo popraviti ili reformirati druge, moramo
pozorno birati rijeËi. One mogu biti miris æivota na æivot
ili smrti na smrt. UpuÊujuÊi ukor ili savjet, mnogi sebi dopuπtaju da govore oπtro i æestoko, da se sluæe rijeËima koje
neÊe donijeti ozdravljenje ranjenoj duπi. Takvim loπe izabranim
izrazima duπa se razdraæuje i vrlo Ëesto navodi na pobunu.
Svi oni koji æele zastupati naËela istine, trebaju biti pomazani nebeskim uljem ljubavi. U svim okolnostima ukor se
mora izgovarati s ljubavlju, i tek tada Êe naπe rijeËi izazivati
promjenu, a neÊe razdraæivati. Krist Êe nam u tome dati snagu
i silu svojim Svetim Duhom. To je Njegovo djelo.
Nijednu rijeË ne smijemo izgovoriti nepromiπljeno. Nikakva zla rijeË, nikakav ruæan izraz, nikakva osorna ili dvosmislena primjedba ne smiju siÊi s usana onoga koji slijedi
Krista. Apostol Pavao, piπuÊi nadahnut Svetim Duhom, kaæe:
“Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta.” (Efeæanima 4,29) Ruæna rijeË ne oznaËava samo nepristojne izraze,
veÊ svaku rijeË suprotnu svetim naËelima i Ëistoj, neokaljanoj religiji. U ruæne rijeËi ukljuËeni su i svi pokvareni nagovjeπtaji i prikrivena zlonamjerna podmetanja. Takve rijeËi,
ukoliko im se smjesta ne odupremo, mogu dovesti do velikih grijeha.
Svakoj obitelji, svakom pojedinaËnom krπÊaninu povjerena je duænost da stane na put pokvarenom govoru. Kad
se naemo u druπtvu onih koji se upuπtaju u nerazborite
razgovore, naπa je duænost da promijenimo predmet razgovora ukoliko to ikako moæemo. Uz pomoÊ Boæje milosti trebamo neopazice ubaciti rijeË ili zapoËeti temu koja Êe razgovor prebaciti na koristan kolosijek.
Roditeljska je duænost da svoju djecu pouËe pravilnim
navikama u govoru. Najbolja πkola za ovu vrstu poduke jest
æivot u domu. Od najranijih godina djecu treba pouËavati
da govore s poπtovanjem i ljubavlju kad se obraÊaju svojim
roditeljima i jedno drugome. Moraju nauËiti da jedino rijeËi
pune ljubaznosti, istine i neporoËnosti smiju silaziti s njihovih usana. Neka i sami roditelji svakog dana budu uËenici
u Kristovoj πkoli. Tek tada Êe rijeËju i primjerom moÊi nauËiti svoju djecu da izgovaraju “rijeË zdravu i besprijekornu”
337
338
228
339
Isusove usporedbe
(Titu 2,8). To je jedna od njihovih najuzviπenijih i najodgovornijih duænosti.
Kao Kristovi sljedbenici moramo postiÊi da svojim rijeËima pruæamo pomoÊ i ohrabrenje jedni drugima u krπÊanskom æivotu. Mnogo viπe trebamo govoriti o dragocjenim
poglavljima svojeg iskustva. Trebamo govoriti o Boæjoj milosti i dobroti, o nenadmaπnim dubinama Spasiteljeve ljubavi. Naπe rijeËi trebaju biti rijeËi slavljenja i zahvaljivanja. Ako
su um i srce puni Boæje ljubavi, to Êe se pokazati i u naπim
razgovorima. Tada nam viπe neÊe biti teπko govoriti o onome πto ulazi u naπ duhovni æivot. Uzviπene misli, plemenite
teænje, jasno razumijevanje istine, nesebiËne namjere, teænja
za poboænoπÊu i svetoπÊu, sve Êe to donijeti svoj rod u rijeËima koje otkrivaju vrstu blaga koje se krije u riznici srca.
Kad se Krist tako pokaæe u naπem govoru, on Êe imati snagu da zadobije duπe za Njega.
Trebamo govoriti o Kristu onima koji Ga ne poznaju.
Trebamo Ëiniti ono πto je Krist Ëinio. Gdje god se nalazio,
u sinagogi, kraj puta, u barki neπto malo otisnutoj od obale, na gozbi farizeja ili za stolom carinika, On je ljudima
govorio o onome πto spada u uzviπeniji æivot. Dogaaje u
prirodi i svakidaπnjem æivotu povezivao je s rijeËima istine.
Srca Njegovih sluπatelja bila su privuËena k Njemu jer je lijeËio njihove bolesnike, tjeπio njihove oæaloπÊene, uzimao
na ruke njihovu djecu i blagoslivljao ih. Kad bi otvarao svoja usta da im progovori, privlaËio je njihovu pozornost i svaka
Njegova rijeË bila je nekoj duπi kao miris æivota na æivot.
Tako treba biti i s nama. Gdje god se naπli, moramo traæiti
priliku da govorimo drugima o Spasitelju. Ako budemo slijedili
Kristov primjer da Ëinimo dobro, i nama Êe se otvarati srca
kao πto su se otvarala Njemu. Ne bez okoliπanja i naglo, veÊ
s taktiËnoπÊu koja svoj izvor nalazi u boæanskoj ljubavi,
moæemo im govoriti o Onome koji se “istiËe meu tisuÊama”
i “sav je od ljupkosti” (Pjesma nad pjesmama 5,10.16). To
je ujedno najuzviπenije djelo u kojemu moæemo upotrijebiti
svoju sposobnost govora. Ona nam je dana da bismo mogli
prikazati Krista kao Spasitelja koji opraπta grijehe.
Talenti
229
Sila utjecaja
Za vrijeme svojeg æivota na Zemlji Krist je oko sebe πirio
snaæan i obuhvatan utjecaj koji Ga je povezivao s Bogom i
s cijelim ljudskim rodom. Preko Krista je Bog ljude obdario
utjecajem koji im onemoguÊava da æive sami za sebe. Mi
smo pojedinaËno povezani sa svojim bliænjima, dio smo velike
Boæje cjeline i obvezatni smo jedni prema drugima. Nitko
ne moæe ostati odvojen od svojih bliænjih jer od dobrobiti
jednoga zavisi dobrobit drugih. Boæja je namjera da se svatko
od nas osjeÊa potrebnim za sreÊu drugoga i da se svatko
od nas trudi unaprijediti je.
Svaka je duπa okruæena svojim posebnim ozraËjem —
ozraËjem koje moæe biti ispunjeno æivotodavnom silom vjere, hrabrosti i nade, namirisano slatkim mirisom ljubavi. Ili
moæe biti hladno i teπko, ispunjeno nezadovoljstvom i sebiËnoπÊu, zatrovano smrtonosnom zarazom omiljenih grijeha.
OzraËjem koje nas okruæuje mi svjesno ili nesvjesno utjeËemo na svaku osobu s kojom dolazimo u dodir.
To je odgovornost koje se ne moæemo osloboditi. Naπe
rijeËi, naπa djela, naπa odjeÊa, naπe dræanje, pa Ëak i izraz
naπeg lica, sve to ima svoj utjecaj. Od dojma koji ostavljamo
zavise posljedice, dobre ili zle, Ëiju veliËinu nitko ne moæe
izmjeriti. Svaka pobuda koja se na taj naËin prenese znaËi
sjeme koje Êe jednoga dana donijeti svoj rod. To su karike
u dugom lancu ljudskih dogaaja, lancu koji se proteæe u
beskraj. Ukoliko svojim primjerom pomognemo bliænjima da
razviju dobra naËela, mi im ulijevamo snagu da Ëine dobro.
Oni, sa svoje strane, πire isti utjecaj na druge, a ovi ga prenose dalje. I tako naπim nesvjesnim utjecajem tisuÊe mogu
dobiti blagoslov.
Bacite kamen u jezero i izazvat Êete val, a zatim sljedeÊi
i opet sljedeÊi. Valovi Êe se πiriti sve dalje i dalje dok ne
dostignu obalu. Tako je i s naπim utjecajem. Bez naπeg znanja
ili namjere, on Êe se πiriti i donositi drugima ili blagoslov
ili prokletstvo.
Karakter je sila. Tiho svjedoËenje vjernog, nesebiËnog,
poboænog æivota πiri skoro neodoljivi utjecaj. ObjavljujuÊi svojim æivotom karakter Isusa Krista, mi suraujemo s Njim u
djelu spaπavanja duπa. Jedino ako svojim æivotom pokazujemo Njegov karakter, moæemo suraivati s Njim. I πto je πire
340
230
341
Isusove usporedbe
podruËje naπeg utjecaja, to viπe dobra moæemo uËiniti. Kad
oni koji tvrde da sluæe Bogu slijede Kristov primjer, primjenjujuÊi naËela Zakona u svojem svakidaπnjem æivotu, kada
svako njihovo djelo svjedoËi da ljube Boga viπe od svega i
svoje bliænje kao same sebe, tada Êe i Crkva imati snagu da
pokrene svijet.
Meutim, nikad se ne smije smetnuti s uma da utjecaj
moæe biti isto toliko sila na zlo. Izgubiti svoju duπu je uæasno;
ali izazvati gubitak drugih duπa joπ je mnogo uæasnije. Da
naπ utjecaj moæe biti miris smrti na smrt straπna je pomisao; ali i to je moguÊe. Mnogi koji tvrde da sabiru s Kristom,
zapravo rasipaju ono πto je Njegovo. U tomu je razlog πto
je Crkva tako slaba. Mnogi se bez ustruËavanja upuπtaju u
kritiziranje i optuæivanje. IzraæavajuÊi sumnju, ljubomoru i
nezadovoljstvo, oni postaju Sotonina orua. I prije nego πto
shvate πto Ëine, protivnik preko njih ostvaruje svoju namjeru. Loπ dojam je ostavljen, sjenka baËena i Sotonine strijele
pogodile su svoj cilj. Nepovjerenje, nevjerovanje i otvoreno
vjerolomstvo zahvatilo je duπe koje bi inaËe mogle prihvatiti Krista. A u meuvremenu ti Sotonini sluge zadovoljno
promatraju duπe koje su otjerali u nevjeru i sumnju i koje
su sada otporne na svaki ukor ili poziv i uvjeravaju sebe da
su, kad se usporede s njima, puni vrlina i pravedni. UopÊe
ne shvaÊaju da su te ruπevine karaktera zapravo djelo njihovog neukroÊenog jezika i buntovnog srca. Upravo su zbog
njihovog utjecaja te iskuπane duπe i pale u grijeh.
I tako lakoumnost, sebiËna popustljivost i bezbriæna ravnoduπnost takozvanih krπÊana odvraÊa mnoge duπe s puta
æivota. A kad se sretnu s posljedicama svojeg utjecaja na Boæjem sudu, mnogi od njih Êe se prestraπiti.
Jedino nam Boæja milost moæe pomoÊi da se pravilno
posluæimo ovim darom. Nema u nama niËega πto bi nam
moglo pomoÊi da sami pozitivno utjeËemo na bliænje. Kad
shvatimo koliko smo bespomoÊni i kolika je naπa potreba
za boæanskom snagom, neÊemo se oslanjati na sebe. Mi ne
moæemo znati kakve Êe posljedice imati neki dan, neki sat
ili Ëak neki trenutak, pa zato na poËetku svakog novog dana
moramo svoje putove predati naπem nebeskom Ocu. On je
svojim anelima zapovjedio da bdiju nad nama, pa ako se
predamo njihovoj zaπtiti, oni Êe nam u svakom trenutku opa-
Talenti
231
snosti biti s desne strane. Kad se nesvjesno naemo u opasnosti da πirimo negativan utjecaj, aneli Êe biti uz nas, vratiti nas na pravi put, birati rijeËi koje Êemo izgovarati i utjecati
na naπe postupke. I tako Êe naπ utjecaj postati tiha, nesvjesna, ali moÊna snaga u privlaËenju bliænjih Kristu i nebeskom svijetu.
342
Dar vremena
Naπe vrijeme pripada Bogu. Svaki trenutak je Njegov i
naπa je najsvetija obveza da ga iskoristimo Njemu na slavu.
Ni za jedan drugi dar On neÊe traæiti tako toËan obraËun
kao za dar naπeg vremena.
Vrijednost vremena ne moæe se izraËunati. Krist je svaki
trenutak smatrao dragocjenim, te se to traæi i od nas. Æivot
je prekratak da bismo ga smjeli proigrati. Mi imamo samo
nekoliko kratkih dana milosti da se pripravimo za vjeËnost.
Nemamo vremena za bacanje, nemamo vremena za sebiËna
uæivanja, nemamo vremena za popuπtanje grijehu. Upravo
sada moramo izgraditi karakter za buduÊnost, za vjeËni æivot. Upravo sada se moramo pripremiti za istraæni sud.
Pripadnici ljudskog roda tek πto poËnu æivjeti, veÊ poËinju
umirati. Ni najmarljivijim radom na svijetu neÊe niπta postiÊi ukoliko ne steknu istinsko znanje o vjeËnom æivotu.
»ovjek koji vrijeme shvati kao svoj radni dan, pripremit Êe
se za nebeske stanove i æivot u besmrtnosti. Za njega je dobro πto se rodio.
Nama je reËeno da πtedimo vrijeme. Meutim, vrijeme
koje smo uzalud potroπili nikad neÊemo moÊi nadoknaditi,
nikada neÊemo vratiti unazad ni jedan jedini trenutak. Jedini naËin da uπtedimo vrijeme jest da iskoristimo na najbolji
naËin trenutke koji su nam preostali — da suraujemo s Bogom u ostvarenju Njegovog velikog plana otkupljenja.
Karakter onoga koji tako Ëini mijenja se i preobraæava.
Takav postaje Boæji sin, pripadnik kraljevske obitelji, dijete
nebeskog Vladara. Postaje dostojan druπtva anela.
Sada je vrijeme da radimo na spasenju svojih bliænjih.
Neki misle da je dovoljno da priloæe novac za Kristovo djelo
i da je to sve πto se od njih oËekuje; i tako dopuπtaju da
dragocjeno vrijeme koje bi mogli posvetiti sluæbi za Njega
343
232
344
Isusove usporedbe
proe neiskoriπteno. Meutim, prednost je i duænost svih
koji imaju zdravlja i snage da se aktivno ukljuËe u Boæju
sluæbu. Svi trebaju raditi na zadobivanju duπa za Krista. Prilozi u novcu ne mogu zamijeniti aktivan rad.
Svaki trenutak bremenit je vjeËnim posljedicama. Mi se
nalazimo na mrtvoj straæi i zato svakog trenutka moramo biti
spremni za sluæbu. Prilika koja nam se sada pruæa da nekoj
gladnoj duπi uputimo rijeËi æivota moæda se nikada viπe neÊe
pruæiti. Bog moæe i toj duπi reÊi: “Joπ noÊas zatraæit Êe ti se
natrag duπa” (Luka 12,20), a ona zbog naπe nemarnosti moæda neÊe biti spremna! Kako Êemo na veliki sudnji dan poloæiti svoj raËun pred Bogom?
Æivot je previπe dragocjen da bismo ga posvetili zemaljskim, prolaznim poslovima, da bismo se okretali u viru briga i strahovanja oko onoga πto je u usporedbi s vjeËnim vrijednostima manje od atoma. Ipak, Bog nas poziva da Mu sluæimo i u svojim prolaznim zemaljskim poslovima. Marljivost
u tim poslovima isto je toliko dio istinske vjere kao πto je
molitva. Biblija nigdje ne potpomaæe lijenost, jer je to najveÊe
prokletstvo koje muËi ovaj svijet. Svaki istinski obraÊeni
muπkarac ili æena bit Êe marljiv radnik.
Od pravilnog koriπtenja vremena zavisi naπ uspjeh u
stjecanju znanja i razvijanju duπevne kulture. Umni razvoj
ne smije biti sprijeËen siromaπtvom, skromnim podrijetlom
ili nepovoljnim okolnostima. Potrebno je samo da pravilno
koristimo vrijeme. Nekoliko trenutaka ovdje, nekoliko trenutaka tamo, koji se lako mogu izgubiti u beskorisnom razgovoru; jutarnji sati koji se tako Ëesto mogu uludo potroπiti u
krevetu, vrijeme provedeno u tramvaju, u vlaku ili u Ëekanju
na postaji; trenuci Ëekanja da se iznese objed, Ëekanje na
one koji zakaπnjavaju na sastanke — ukoliko biste tada imali
knjigu u ruci, ukoliko biste te djeliÊe vremena iskoristili za
uËenje, Ëitanje ili korisno razmiπljanje, πto bi se sve moglo
postiÊi! OdluËnost u namjerama, ustrajna marljivost, briæljivo troπenje vremena — sve bi to moglo pomoÊi Ëovjeku da
stekne znanje i razvije um i da se tako osposobi za skoro
svaki znaËajan i koristan posao.
Svaki krπÊanin duæan je da stekne naviku urednosti,
temeljitosti i brzine. Nema izgovora za sporost i neukost u
obavljanju bilo kojeg posla. Kad netko stalno radi, a posao
Talenti
233
nikako ne zavrπava, onda to znaËi da svoje srce i svoje misli
nije uloæio u posao. Onaj tko je spor ili proizvodi gubitke,
mora shvatiti da su to mane koje se moraju ispraviti. Takav
mora napregnuti svoj um i isplanirati kako da najbolje iskoristi vrijeme i postigne najbolje rezultate. TaktiËnoπÊu i metodiËnoπÊu neki za pet sati mogu postiÊi viπe nego drugi
za deset. KuÊanice koje se bave kuÊanskim poslovima stalno su na nogama, uglavnom ne zato πto imaju toliko posla,
veÊ zato πto ne znaju planirati kako da iskoriste vrijeme.
Svojim sporim, tromim naËinom rada one od malo posla naËine mnogo. Meutim, svi koji hoÊe, mogu pobijediti te navike razvlaËenja i oklijevanja. Neka sebi postave jasne ciljeve
u radu. Neka odluËe koliko im je vremena potrebno za odreeni posao i neka onda uloæe potreban napor da posao
zavrπe u zadanom vremenu. Uvjeæbavanje snage volje uËinit
Êe da i ruke bræe rade.
Kad nemaju odluËnosti da se priberu i promijene, takvim
osobama pogreπne radne navike mogu prerasti u obiËaj; ili,
ukoliko razvijaju svoje snage, one mogu steÊi sposobnost da
svoju sluæbu obavljaju na najbolji moguÊi naËin. U tom bi
sluËaju u svako vrijeme i na svakom mjestu bile rado doËekane. Svi bi ih cijenili zbog njihove marljivosti.
Mnoga djeca i mladi gube vrijeme umjesto da pomognu roditeljima u obavljanju kuÊanskih poslova i tako pokaæu da vole oca i majku i da im æele olakπati terete. Mladi
mogu na svoja snaæna pleÊa preuzeti mnoge odgovornosti
koje netko drugi mora nositi.
Od najranijih dana Kristov je æivot bio ispunjen radom.
On nije æivio da bi ugaao sebi. Bio je Sin beskrajnog Boga,
ali je radio u tesarskoj radionici svojeg pooËima Josipa. I
Njegov zanat je mnogo govorio o Njemu. Doπao je na ovaj
svijet da izgrauje karaktere i svako Njegovo djelo bilo je
savrπeno. U sve svoje svjetovne poslove unosio je isto savrπenstvo koje je unosio u karaktere koje je preobraæavao svojom boæanskom snagom. U tome nam je uzor.
Roditelji moraju nauËiti svoju djecu cijeniti vrijeme i pravilno ga upotrebljavati. NauËite ih da je vrijedno truda sve
ono Ëime mogu proslaviti Boga i donijeti blagoslov ËovjeËanstvu. »ak i u svojim najranijim godinama ona mogu sluæiti Bogu kao misionari.
345
234
346
Isusove usporedbe
Roditelji ne mogu uËiniti veÊi grijeh nego dopustiti svojoj
djeci da vrijeme provode u besposliËenju. Djeca se vrlo brzo navikavaju na nerad i tako odrastaju kao nesposobna, nekorisna biÊa. Kad postanu dovoljno stara da sama zarauju
za æivot i kada nau zaposlenje, rade nemarno i lijeno oËekujuÊi istodobno da budu plaÊena kao da se iskreno zalaæu
na poslu. Postoji beskrajna razlika izmeu takvih radnika i
onih koji znaju da moraju biti vjerni upravitelji.
Navika da se svjetovni poslovi obavljaju nemarno i
nepaæljivo lako se prenosi i u duhovni æivot i onesposobljava Ëovjeka da uspjeπno obavlja bilo koju sluæbu za Boga.
Mnogi, koji bi marljivim radom mogli biti na blagoslov svijetu, upropastili su se svojom nemarnoπÊu. Kad netko nema posla ni Ëvrstog cilja pred oËima, izloæen je tisuÊama
kuπnji. Pokvareno druπtvo i zle navike izopaËuju um i duπu
i posljedica je da takvi postanu onesposobljeni i za ovaj æivot i za æivot koji Êe doÊi.
Bez obzira na vrstu posla kojim se bavimo, Boæja rijeË
nas uËi da budemo “u poslu” neumorni, “gorljivi Duhom” i
da “sluæimo Gospodinu”. “I πto god nakaniπ uËiniti, uËini
dok moæeπ” “znajuÊi da Êete od Gospodina primiti nagradu
— baπtinu! Gospodinu Kristu sluæite.” (Rimljanima 12,11; Propovjednik 9,10; Koloπanima 3,24)
Dar zdravlja
Zdravlje je blagoslov Ëiju vrijednost cijene samo neki iako
od njega u velikoj mjeri zavisi uspjeπnost naπih umnih i
tjelesnih snaga. Naπe pobude i strasti imaju svoje sjediπte u
tijelu i ono se mora odræavati u najboljem moguÊem stanju,
pokoriti najsnaænijim duhovnim utjecajima da bi se naπi talenti mogli iskoristiti na najbolji naËin.
Sve πto umanjuje naπe tjelesne snage oslabljuje i um i
pridonosi da on ima sve manje sposobnosti uoËavati razliku
izmeu dobra i zla. Mi postajemo sve nesposobniji da izaberemo dobro i imamo sve manje snage da Ëinimo ono πto
i sami smatramo dobrim.
ZloupotrebljavajuÊi svoje tjelesne snage, mi skraÊujemo
vrijeme koje bismo u svojem æivotu mogli iskoristi na slavu
Boæjem imenu i onesposobljavamo sebe da dovrπimo djelo
Talenti
235
koje nam je Bog povjerio. DopuπtajuÊi sebi stvaranje πtetnih navika — da ostajemo budni do kasnih sati, da zadovoljavamo apetit na πtetu zdravlja, mi sami ugroæavamo svoje
snage. ZanemarujuÊi tjelovjeæbu, preoptereÊujuÊi um ili tijelo, unosimo neravnoteæu u svoj æivËani sustav. Oni koji krπe
prirodne zakone i tako skraÊuju svoj æivot, a sebe onesposobljavaju za sluæbu, krivi su jer time potkradaju Boga i svoje
bliænje! Bog ih je poslao u svijet da budu na blagoslov bliænjima, a oni sami svojim postupcima uskraÊuju sebi tu moguÊnost i sebe onesposobljavaju da uËine Ëak i ono πto su
mogli uËiniti u kraÊem vremenskom razdoblju koje im je
preostalo. Gospodin nas proglaπava krivcima kada svojim
πtetnim navikama uskratimo svijetu dobro koje je mogao dobiti.
Prijestup fiziËkog zakona prijestup je moralnog zakona;
jer je Bog na isti naËin autor fiziËkog zakona kao πto je autor moralnog zakona. Njegov Zakon napisan je Njegovim prstom na svakom naπem æivcu, svakom miπiÊu, na svakoj sposobnosti koju nam je povjerio. Svaka zloupotreba bilo kojeg dijela organizma krπenje je tog Zakona.
Naπa je duænost da steknemo temeljito poznavanje grae
ljudskog organizma da bismo mogli odræati svoje tijelo u stanju
koje Êe nam omoguÊiti da radimo za Gospodina. Zdravlje
naπeg tijela moramo briæljivo Ëuvati i razvijati da bi se boæanska narav mogla u potpunosti prikazati preko naπe ljudske
naravi. ProuËavanje odnosa izmeu tjelesnog zdravlja i duhovnih aktivnosti jedan je od najvaænijih zadataka znanosti
o odgoju. Tome se mora posvetiti velika pozornost i kod
kuÊe i u πkoli. Svi se moraju upoznati sa svojom tjelesnom
graom i zakonima koji se odnose na funkcioniranje tijela.
Onaj koji sebi svjesno uskraÊuje znanje o zakonima svojeg
tijela i koji ih zato krπi, grijeπi protiv Boga. Svi se moramo
truditi da zauzme najpovoljniji stav prema æivotu i zdravlju.
Sve svoje navike moramo staviti pod upravu uma, a svoj um
pod Boæju upravu.
Apostol Pavao kaæe: “Ili zar ne znate da je vaπe tijelo
hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan
od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!” (1. KorinÊanima 6,19.20)
347
348
236
Isusove usporedbe
Dar snage
349
Od nas se traæi da ljubimo Boga, ne samo svim svojim
srcem, umom i duπom, veÊ i svom svojom snagom. Time je
pokriveno cijelo podruËje razumne upotrebe tjelesnih snaga.
Krist je vjerno obavljao sve svoje tjelesne i duhovne poslove i u njih unosio odluËnost da ostvari volju svojeg Oca.
Ono πto je zemaljsko i ono πto je nebesko mnogo je ËvrπÊe
povezano i neposrednije podreeno Kristovom nadzoru nego πto mnogi misle. On sam je izradio nacrt prvog zemaljskog Svetiπta. On je odredio svaku pojedinost prilikom izgradnje Salomonovog Hrama. Onaj koji je tijekom svojeg
zemaljskog æivota radio kao tesar u selu Nazaretu, zapravo
je arhitekt koji je zamislio plan svetog zdanja u kojemu Êe
se slaviti Njegovo ime.
Graditeljima Svetiπta upravo je Krist dao mudrost da
ostvare tako vjeπto prekrasno djelo. On je rekao: “Pozvao
sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova, iz plemena Judina. Napunio sam ga duhom Boæjim,
koji mu je dao umjeπnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove... Dodao sam joπ Oholiaba, sina A hisamakova iz Danova plemena; vjeπtinom sam obdario sve sposobne ljude da mogu napraviti sve πto sam ti naredio.” (Izlazak
31,2-6)
Bog æeli da Njegovi radnici na svakom podruËju priznaju
Njega kao Darovatelja svega πto imaju. Svi korisni pronalasci i poboljπanja imaju svoj izvor u Onome koji je divan u
savjetima i uzviπen u djelima. Spretan dodir lijeËnikove ruke,
njegova vlast nad æivcima i miπiÊima, njegovo poznavanje
sloæene grae tijela, sve mu je to darovala boæanska mudrost
da bi olakπao patnje bolesnima. Vjeπtina kojom se tesar sluæi ËekiÊem, snaga kovaËeve ruke od koje odzvanja nakovanj,
sve to dolazi od Boga. On je ljudima povjerio talente i On
od njih oËekuje da od Njega traæe savjete. Bilo πto da Ëinimo, bilo koje vrste posla da se prihvatimo, On æeli upravljati naπim umom da bismo ga savrπeno obavili.
Vjeru ne moæemo odvojiti od poslovnih pothvata; to su
podruËja koja se meusobno proæimaju. Biblijska vjera mora biti utkana u sve πto Ëinimo ili govorimo. Boæanske i ljudske
Talenti
237
snage moraju se dopunjavati i u svjetovnim i u duhovnim
dostignuÊima. One se moraju sjedinjavati u svim ljudskim
pothvatima, u tehniËkim i poljodjelskim radovima, u trgovaËkim i znanstvenim djelatnostima. Ova suradnja mora
postojati u svemu πto je ukljuËeno u aktivnosti krπÊanina.
Bog je objavio naËela na kojima se jedino moæe zasnivati ova suradnja. Njegova slava mora biti misao vodilja svih
koji æele s Njim suraivati. Sva naπa djela moraju biti uËinjena iz ljubavi prema Bogu i u skladu s Njegovom voljom.
Jednako je bitno da posluπamo Boæju volju kad gradimo kuÊu i kada prisustvujemo bogosluæju. Ukoliko su radnici unijeli prava naËela u izgradnju svojeg karaktera, tada
Êe prilikom podizanja svake graevine rasti u milosti i znanju.
Ali Bog neÊe prihvatiti ni najveÊe talente niti najsjajniju sluæbu ukoliko sebe nismo stavili na oltar kao æivu ærtvu
paljenicu. Korijen mora biti svet da bi rod mogao biti ugodan Bogu.
Gospodin je Daniela i Josipa osposobio da budu mudri
upravitelji. On je mogao djelovati preko njih zato πto nisu
æivjeli da ugode sebi, veÊ Bogu.
Danielov sluËaj pruæa nam vaænu pouku. On pokazuje
da poslovni Ëovjek ne mora biti prepreden i lukav, veÊ da
moæe uËiti od Boga na svakom koraku. Daniel, u vrijeme
kad je obavljao sluæbu najviπeg sluæbenika u babilonskom
kraljevstvu, bio je i Boæji prorok i primao je svjetlo nebeskog nadahnuÊa. Svjetovni, Ëastoljubivi dræavnici prikazani su
u Boæjoj rijeËi kao trava koja raste i kao cvijet u polju koji
vene. Meutim, Bog æeli u svojoj sluæbi imati razumne ljude, osposobljene za razliËita podruËja djelovanja. Potrebni
su Mu poslovni ljudi koji Êe velika naËela istine utkati u sve
svoje poslovne pothvate i koji su spremni svoje talente usavrπavati temeljitim uËenjem i vjeæbom. Ako je ljudima na
bilo kojem podruËju djelovanja potrebno da iskoriste priliku i da postanu mudri i uspjeπni, onda je to sluËaj s onima
koji se svojim sposobnostima sluæe u izgradnji Boæjeg kraljevstva u ovom svijetu. O Danielu nam je reËeno da se u
svim njegovim poslovnim pothvatima, iako su bili pomnjivo provjeravani, nije mogla naÊi nijedna mana ni pogreπka.
On je primjer onoga πto svaki poslovni Ëovjek mora postati.
350
351
238
Isusove usporedbe
Njegov æivotopis pokazuje πto moæe postiÊi Ëovjek koji sve
snage uma, tijela, srca i æivota posveti sluæbi Bogu.
Dar novca
352
Bog ljudima povjerava materijalna sredstva. On im daje
snagu da stjeËu blago. On natapa zemlju rosom nebeskom i
pljuskovima osvjeæavajuÊe kiπe. On daje svjetlost Suncu koje
zagrijava Zemlju budeÊi u æivot cijelu prirodu, osposobljavajuÊi sve πto je stvoreno da buja i da donosi rod. Zauzvrat
traæi ono πto Njemu pripada.
Novac nam nije dan da bismo slavu i Ëast osigurali sebi. Kao vjerni upravitelji trebamo ga iskoristiti na slavu i Ëast
Bogu. Neki misle da samo dio njihovog novca pripada Gospodinu. Kada dio svojih sredstava odvoje za vjerske i dobrotvorne svrhe, ostatak smatraju svojim vlasniπtvom, misle
da ga mogu upotrijebiti kako god æele. Meutim, upravo se
tu jako varaju! Sve πto imamo pripada Gospodinu i mi smo
Njemu odgovorni kako se time sluæimo. Prilikom upotrebe
svakog novËiÊa moæe se vidjeti ljubimo li Boga iznad svega
i svoje bliænje kao same sebe.
Novac ima veliku vrijednost jer moæe uËiniti mnogo dobra. U rukama Boæje djece on postaje hrana gladnima, voda æednima, odjeÊa neodjevenima. On je obrana potlaËenima, sredstvo za pomoÊ bolesnima. Meutim, novac sam po
sebi nema viπe vrijednosti od pijeska ukoliko se ne upotrijebi
za podmirivanje æivotnih potreba, za pomaganje bliænjima i
za unapreenje Kristovog djela.
Nagomilano bogatstvo nije samo nekorisno, veÊ je pravo
prokletstvo. U ovom æivotu ono postaje zamka duπi jer odvraÊa od ljubavi prema nebeskom blagu. U veliki dan Gospodnji, svojim svjedoËenjem o neupotrijebljenim talentima i zanemarenim prilikama, osudit Êe svojeg vlasnika. Biblija kaæe:
“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i jaukanje nad nevoljama koje Êe vas zadesiti! Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe haljine
izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i srebro uhvati ra; njihova Êe ra
biti svjedoËanstvo protiv vas i kao oganj progutat Êe vaπa
tjelesa. Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali blago! Evo viËe
plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih æetelaca
doπla je u uπi Gospodinu nad vojskama.” (Jakov 5,1-4)
Talenti
239
Meutim, Krist ne odobrava nikakvo rasipno ili lakomisleno troπenje novca. Njegova pouka o πtednji glasi: “Skupite pretekle ulomke da niπta ne propadne!” (Ivan 6,12) i
namijenjena je Njegovim sljedbenicima. Onaj tko shvaÊa da
je njegov novac talenat koji je dobio od Boga, upotrebljavat
Êe ga πtedljivo; razumjet Êe da mu je duænost πtedjeti da bi
mogao dati.
©to viπe novca potroπimo na razmetanje i zadovoljavanje svojih prohtjeva, to Êe nam manje ostati da hranimo gladne i odjenemo neodjevene. Svaki nepotrebno potroπen novËiÊ liπava vlasnika dragocjene prilike da Ëini dobro i uskraÊuje
Bogu slavu i Ëast koju bi stekao pravilnom upotrebom povjerenih talenata.
Ljubazne pobude i osjeÊaji
Ljubazni osjeÊaji, velikoduπne pobude i sposobnost brzog
shvaÊanja duhovnih pojmova dragocjeni su talenti, ali nameÊu svojem vlasniku veliku odgovornost. Svi se moraju
upotrijebiti u Boæjoj sluæbi. Meutim, ovdje se mnogi varaju. Zadovoljni πto imaju te vrline, oni ih propuπtaju upotrijebiti u aktivnoj sluæbi za bliænje. Zavaravaju sebe da bi obavili veliko i dobro djelo da su imali priliku ili da su im
okolnosti iπle u prilog. I tako cijelog æivota Ëekaju da im
se ukaæe moguÊnost. Preziru uskogrudnost jadnih πkrtaca
koji gunaju dok daju i najmanju milostinju siromahu.
ShvaÊaju da takvi æive sebi i da Êe biti pozvani na odgovornost zbog neiskoriπtenih talenata. Samozadovoljno usporeuju sebe s takvima smatrajuÊi da je njihovo stanje mnogo povoljnije od stanja njihovih bezduπnih susjeda. Meutim, varaju se. »injenica da imaju neiskoriπtene talente samo poveÊava njihovu odgovornost. Oni koji su dobili talenat pokazivanja njeænih osjeÊaja imaju odgovornost pred
Bogom da ih pokaæu ne samo u dodiru sa svojim prijateljima, veÊ u dodiru sa svima kojima je potrebna njihova pomoÊ. Upoznatost s druπtvenim pitanjima je talenat i mora
se upotrijebiti na blagoslov svima koji se nalaze u domaπaju
naπeg utjecaja. Ljubav koja se ponaπa ljubazno jedino prema
odabranima i nije ljubav, veÊ sebiËnost. Ona ni na koji naËin
neÊe djelovati na dobro ljudima ili na slavu Bogu. Oni koji
353
240
Isusove usporedbe
ne koriste talente koje su primili od svojeg UËitelja mnogo
su odgovorniji od onih prema kojima osjeÊaju prijezir. Njima Êe biti reËeno: “Znali ste volju svojeg UËitelja, a niste
je posluπali!”
Talenti se umnoæavaju upotrebom
354
Upotrijebljeni talenti se umnoæavaju. Uspjeh nije posljedica sluËaja ili sudbine; to je ostvarenje Boæje promisli, nagrada vjere i razboritosti, vrline i ustrajnog napora. Gospodin æeli da se sluæimo svim darovima koje imamo; ukoliko
to budemo Ëinili, dobit Êemo joπ veÊe darove kojima Êemo
se moÊi posluæiti. Sposobnosti koje nam nedostaju neÊemo
dobiti na neki nadnaravni naËin; meutim, dok se budemo
sluæili onim πto veÊ imamo, On Êe raditi zajedno s nama i
poveÊavati i jaËati svaku naπu sposobnost. Sa svakom ærtvom
koju iskreno i od srca budemo prinosili u sluæbi UËitelju,
poveÊavat Êe se naπa snaga. Dok budemo predavali sebe
Svetome Duhu da nas upotrijebi kao svoja orua, Boæja milost Êe djelovati u nama da odbacimo stare sklonosti, da
svladamo snaæne naslijeene strasti i da usvojimo nove navike. Ako budemo cijenili i sluπali naloge Svetoga Duha, naπe
srce Êe se πiriti i primati sve viπe i viπe Njegove sile, Ëinit
Êe viπe i bolje. Uspavane snage Êe se probuditi, paralizirane sposobnosti nanovo Êe oæivjeti.
Skromni radnik koji se posluπno odaziva na Boæji poziv
moæe biti siguran da Êe primiti boæansku pomoÊ. VeÊ i samo
prihvaÊanje tako uzviπene i svete odgovornosti oplemenjuje
karakter. Ono pokreÊe na djelovanje najviπe umne i duhovne snage, ojaËava i Ëisti um i srce. »udesno je kako vjerom
u Boæju moÊ slab Ëovjek moæe postati jak, kako odluËni
njegovi napori, kako veliki njegovi uspjesi. Onaj tko poËinje
s malim znanjem, na skroman naËin, tko govori ono πto zna
dok se istodobno marljivo trudi da proπiri svoje znanje, ustanovit Êe da mu cjelokupna nebeska riznica stoji na raspolaganju. ©to se viπe trudi da proπiri svjetlo, to viπe svjetla
dobiva. ©to se viπe trudi da Boæju rijeË objasni drugima iz
ljubavi prema duπama, to mu ona postaje sve jasnija. ©to se
viπe sluæimo svojim znanjem i svojim sposobnostima, stjeËemo viπe znanja i sposobnosti.
Talenti
241
Svaki napor koji uËinimo za Krista donijet Êe nam nove blagoslove. Ako se budemo sluæili svojim sredstvima Njemu
na slavu, On Êe nam ih poveÊati. Ako se budemo trudili da
bliænje zadobijemo za Krista i ako u molitvi budemo izraæavali svoju brigu za njihovo spasenje, naπe Êe srce zadrhtati
od æivotvornog utjecaja Boæje milosti i naπi Êe se osjeÊaji
rasplamsati boæanskom gorljivoπÊu; cjelokupni naπ krπÊanski æivot postat Êe stvarniji, ozbiljniji, bogatiji molitvama.
Vrijednost Ëovjeka Nebo ocjenjuje po sposobnosti njegovog srca da upozna Boga. Ta spoznaja je izvor iz kojega
proistjeËe sva naπa snaga. Bog je stvorio Ëovjeka tako da se
svaka njegova sposobnost moæe ujediniti sa sposobnostima
boæanskog uma; On se neprestano trudi da Ëovjekov um
udruæi s boæanskim umom. On nam nudi prednost da suraujemo s Kristom u objavljivanju Njegove milosti svijetu da
bismo i sami stekli veÊe duhovno znanje.
PromatrajuÊi Isusa, mi stjeËemo sve jasnije pojmove o
Bogu. GledajuÊi Njega, i mi se mijenjamo. Dobrota i ljubav
prema bliænjima postaju naπe prirodne osobine. U nama se
razvija karakter po uzoru na boæanski karakter. OblikujuÊi
se po uzoru na Njegov lik, poveÊavamo i svoju sposobnost
da upoznamo Boga. Sve viπe uspostavljamo zajedniπtvo s nebeskim svijetom, sve viπe se poveÊava naπa sposobnost da
primamo bogatstvo znanja i vjeËne mudrosti.
»ovjek s jednim talentom
»ovjek koji je primio jedan talenat “ode, iskopa zemlju
i tu sakri novac gospodarev”.
Upravo je sluga s najmanjim darom zakopao svoj talenat. To je opomena svima koji misle da su zbog neznatnosti svojeg dara osloboeni sluæbe Kristu. Kad bi mogli uËiniti neπto veliko, kaæu oni, kako bi to radosno uËinili; ali
buduÊi da su im dodijeljene samo neznatne sluæbe, misle
da neÊe biti krivi ukoliko ne uËine niπta. U tome grijeπe.
DijeleÊi svoje darove, Gospodin zapravo stavlja na ispit Ëovjekov karakter. Sluga koji je odbio upotrijebiti jedan talenat iznevjerio je time svojega gospodara. Da je primio pet
talenata, zakopao bi i njih kao πto je zakopao jedan. Odbacivπi svoj jedini talenat, pokazao je da prezire darove Neba.
355
242
356
357
Isusove usporedbe
“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.”
(Luka 16,10) Vaænost malih stvari Ëesto se podcjenjuje samo zato πto su male; ali stvarna disciplina æivota najveÊim
dijelom se uËi preko malih stvari. U krπÊanskom æivotu, zapravo, niπta nije nebitno, nevaæno. Mi u velikoj mjeri ugroæavamo izgradnju svojeg karaktera ukoliko podcjenjujemo
vaænost malih stvari.
“Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” Kad je Ëovjek nevjeran, pa makar se radilo i o najmanjim duænostima, uskraÊuje svojem Stvoritelju duænu sluæbu i πkodi samomu sebi. Svojom nevjerom onemoguÊuje sebi
da stekne ljepotu, snagu i Ëvrstinu karaktera koju je mogao
dobiti bezuvjetnom predajom Bogu. OdvajajuÊi se od Krista, izlaæe se sotonskim kuπnjama i u svojoj sluæbi UËitelju
poËinje Ëiniti pogreπke. BuduÊi da se ne upravlja pravim naËelima u svojim malim duænostima, nije posluπan Bogu ni
u velikim duænostima koje smatra svojim posebnim zadatkom. Pogreπke koje sebi dopuπta u pristupu nevaænim æivotnim pojedinostima ponavlja i na mnogo vaænijim podruËjima. PoËinje se upravljati prema pravilima na koja je navikao. I tako se ponovljeni postupci pretvaraju u navike,
navike oblikuju karakter, a karakter odreuje njegovu sudbinu i u vremenu i u vjeËnosti.
Jedino se vjernoπÊu u malim duænostima Ëovjek moæe
pripremiti da bude vjeran i u veÊim i odgovornijim sluæbama. Bog je Daniela i njegove prijatelje povezao s velikim
ljudima u Babilonu da bi se ti neznaboπci upoznali s naËelima
prave vjere. Usred idolopokloniËkog naroda Daniel je dobio zadatak da pokaæe Boæji karakter. Kako se osposobio da
zauzme tako odgovoran, visok i Ëastan poloæaj? VjernoπÊu
u sitnicama koje su oblikovale cijeli njegov æivot! On je proslavio Boga u najmanjim duænostima i Gospodin je odluËio
s njime suraivati. Danielu i njegovim prijateljima Bog je
dao “znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel
razumijevaπe vienja i sne.” (Daniel 1,17)
Kao πto je pozvao Daniela da svjedoËi za Njega u
Babilonu, tako Bog poziva i nas da svjedoËimo za Njega u
danaπnjem svijetu. U najmanjim kao i u najveÊim æivotnim
pitanjima, On oËekuje od nas da ljudima pokaæemo naËela
Njegova kraljevstva.
Talenti
243
Tijekom svojeg æivota na Zemlji Krist nam je pruæio primjer paæljivog pristupanja naizgled nevaænim sitnicama. Veliko djelo otkupljenja bez prestanka je pritiskalo Njegovu duπu.
Dok je propovijedao ili lijeËio, naprezao je sve snage svojeg
uma i tijela do krajnjih granica; a ipak je zapaæao i najmanje sitnice u æivotu i u prirodi. Njegove najpouËnije propovijedi bile su one u kojima je jednostavnim usporedbama iz
prirode oslikavao velike istine Boæjega kraljevstva. On nije
previao æivotne potrebe ni svojih najskromnijih slugu. Njegove uπi Ëule su svaki poziv u pomoÊ. On je osjetio dodir
bolesne æene u mnoπtvu; najnjeæniji dodir vjere dobivao je
Njegov odgovor. Kad je iz mrtvih uskrisio Jairovu kÊer, podsjetio je njezine roditelje da joj daju neπto jesti. Kad se svojom
moÊnom silom i sam podigao iz groba, nije Mu bilo teπko
paæljivo saviti i staviti na mjesto platno kojim je bio obavijen.
Kao krπÊani mi smo pozvani na suradnju s Kristom u
djelu spaπavanja duπa. Na to smo se djelo obvezali zavjetom
koji smo Mu dali. Zanemariti ovo djelo znaËi biti nevjeran
Kristu. Meutim, da bismo obavili taj posao, mi moramo slijediti Njegov primjer ukazivanja odane, savjesne paænje naizgled nevaænim pitanjima. U tome je tajna uspjeha na svakom podruËju krπÊanskog napora i utjecaja.
Gospodin æeli da Njegov narod dostigne najviπi poloæaj
na ljestvici uspjeha da bi Ga proslavio sposobnostima koje
je od Njega dobio. U svojoj milosti On je uËinio sve da bismo
mi mogli pokazati da se upravljamo po boljem planu od onoga
po kojemu se upravlja svijet. Mi moramo pokazati nadmoÊnost u inteligenciji, u razumijevanju, u vjeπtini i znanju zato πto vjerujemo u Boga i u Njegovu moÊ da djeluje na ljudska
srca.
Meutim, ne smiju se obeshrabriti oni koji nisu dobili
velike ili mnogobrojne darove. Neka se posluæe onim πto
im stoji na raspolaganju, neka pozorno bdiju nad svakom
slabom stranom svojega karaktera trudeÊi se da je uz pomoÊ boæanske milosti ojaËaju. U svaki potez u æivotu mi moramo utkati vjernost i odanost, moramo razvijati osobine koje
Êe nam pomoÊi da obavimo zadaÊu.
Naviku nemarnosti moramo odluËno svladati. Mnogi
smatraju da su se dovoljno opravdali i za najveÊe propuste
358
359
244
360
Isusove usporedbe
ako kaæu da su zaboravni. Ali zar nemaju i oni, kao i drugi,
svoje umne sposobnosti? Ako je tako, onda moraju disciplinirati svoj um da pamti! Grijeh je biti zaboravan, grijeh je
biti nemaran! Ukoliko usvojite naviku nemarnosti, lako moæete zanemariti i spasenje svoje duπe i na kraju ustanoviti
da niste spremni za Boæje kraljevstvo.
Male duænosti moraju biti proæete velikim istinama. PraktiËna poboænost mora biti unesena i u najskromnije duænosti svakidaπnjeg æivota. Najuzviπenija je sposobnost svakog
Ëovjeka da bezuvjetno posluπa Boæju rijeË.
BuduÊi da se ne bave nekim izrazito vjerskim poslom,
mnogi smatraju da æive nekorisnim æivotom; da niπta ne Ëine
na unapreenju Boæjeg kraljevstva. Meutim, oni su u zabludi!
Ukoliko se bave nekim poslom koji se mora obaviti, ne smiju optuæivati sebe da su nekorisni pripadnici velikog Boæjeg domaÊinstva. Ni najskromnije duænosti ne smiju se zanemariti. Svaki poπteni posao sluæi na blagoslov. Vjernost u
takvom poslu moæe se pokazati kao priprema za veÊe odgovornosti.
Ma koliko skromno, svako djelo uËinjeno za Gospodina
uz potpunu predaju duπe, prihvatljivo je u Njegovim oËima
kao i najviπa sluæba. Nijedan prilog nije malen ukoliko se
daje iskrena srca, s radoπÊu u duπi.
Ma gdje se naπli, Krist vas poziva da prihvatite svaku
duænost koja vam se pruæa. Ukoliko je to u domu, potrudite
se dragovoljno i usrdno da vaπ dom bude ugodno mjesto.
Ukoliko ste majka, odgajajte svoju djecu za Krista. To je isto
toliko rad za Gospodina koliko i djelo propovjednika za propovjedaonicom. Ukoliko vas duænost veæe uz kuhinju, potrudite se da postanete savrπen kuhar. Pripremajte zdravu,
hranjivu i ukusnu hranu. I kao πto stavljate najbolje sastojke u hranu koju kuhate, uvijek se trudite da i u svojem umu
njegujete najbolje misli. Ukoliko je vaπ posao da obraujete
tlo duπe ili da se bavite bilo kojim zanatom ili zvanjem, nastojte postiÊi uspjeh u toj svojoj sadaπnjoj duænosti. Neka
se vaπe misli bave onim πto upravo Ëinite. Svakim svojim
postupkom predstavljajte Krista. Ponaπajte se onako kako bi
se On ponaπao da je na vaπem mjestu!
Ma koliko malen bio vaπ talenat, Bog ima mjesta za njega. Taj jedan talenat, mudro upotrijebljen, obavit Êe posao
Talenti
245
koji mu je dodijeljen. VjernoπÊu u malim duænostima mi
trebamo raditi po planu zbrajanja, dok Êe Bog raditi po planu
mnoæenja. Ti mali darovi pretvorit Êe se u najdragocjenije
utjecaje u Njegovom djelu.
Neka æiva vjera bude kao zlatna nit utkana u sve πto
Ëinimo, pa i u obavljanje naπih najneznatnijih duænosti. Na
taj Êemo naËin svojim svakidaπnjim radom pridonositi svojem krπÊanskom rastu. Neprestano Êemo gledati Isusa. Ljubav prema Njemu ulijevat Êe æivotvornu snagu u sve πto Ëinimo. I tako Êemo se pravilnom upotrebom svojih talenata
povezati zlatnim lancem s nebeskim svijetom. To je znaËenje pravog posveÊenja; jer posveÊenje se sastoji od radosnog obavljanja svakidaπnjih duænosti u savrπenoj posluπnosti Boæjoj volji.
Meutim, mnogi krπÊani joπ Ëekaju da im se dodijeli neko
veliko djelo. A ako ne mogu naÊi neki poloæaj dovoljno velik da zadovolji njihovo Ëastoljublje, ne ispunjavaju vjerno
obiËne æivotne duænosti. Njih one ne zanimaju. Iz dana u
dan propuπtaju prilike da pokaæu svoju vjernost Bogu. I dok
Ëekaju na neko veliko djelo, æivot prolazi, njegov cilj ostaje
neostvaren, a njegovo djelo nezavrπeno.
Umnoæeni talenti
“Poslije dugo vremena doe gospodar tih sluga i zatraæi
od njih raËun.” Kad Gospodin bude traæio obraËun od svojih
slugu, izraËunavat Êe dobitak od svakog talenta. Prema obavljenom poslu ocjenjivat Êe se i karakter svakog radnika.
Oni koji su primili pet ili dva talenta vratit Êe Gospodinu
povjerene darove, zajedno s dobitkom koji su ostvarili. Zasluge
neÊe pripisivati sebi. Svi njihovi talenti bili su im dani na
upotrebu; oni su ostvarili dobitak, ali dobitka ne bi moglo
biti bez povjerenih sredstava. Oni shvaÊaju da su izvrπili jedino svoju duænost. Kapital je pripadao Gospodinu pa je i
dobitak Njegov. Da im Spasitelj nije darovao svoju ljubav i
svoju milost, bili bi izgubljeni za vjeËnost.
Meutim, kad Gospodar primi talente, On hvali i nagrauje radnike kao da sve zasluge pripadaju samo njima. Njegovo je lice puno radosti i zadovoljstva. Njemu Ëini zadovoljstvo da na njih izlije svoje blagoslove. Svaku sluæbu i svaku
361
246
362
Isusove usporedbe
ærtvu On nagrauje, ne zato πto bi Mu to bila obveza, veÊ
zato πto je Njegovo srce prepuno ljubavi i njeænosti.
On im kaæe: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran
nad malim, zato Êu te nad velikim postaviti: Ui u veselje
gospodara svoga!”
Samo vjernoπÊu, odanoπÊu Bogu i sluæbom iz ljubavi
moæemo zadobiti boæansko odobravanje. Svaki utjecaj Svetoga Duha kojim je ljude vodio na dobro, kojim ih je pribliæio Bogu, zabiljeæen je u nebeskim knjigama. U veliki dan
Boæjega suda bit Êe pohvaljen svaki radnik preko kojega je
djelovao Sveti Duh.
I oni Êe uÊi u veselje svojega gospodara kad u Njegovom kraljevstvu vide one koji su otkupljeni njihovim zalaganjem. I oni Êe dobiti prednost da sudjeluju u Njegovom djelu tamo, jer su se za to osposobili sudjelujuÊi u
Njegovom djelu ovdje. Ono πto Êemo biti na Nebu, bit Êe
samo odraz onoga πto smo sada po karakteru i svetoj sluæbi ovdje. Krist je rekao o sebi: “Po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da on sluæi i da
dadne svoj æivot kao otkup mjesto svih.” (Matej 20,28) To
Njegovo djelo na Zemlji sada je Njegovo djelo na Nebu.
Naπa nagrada za to πto radimo s Kristom u ovom svijetu
bit Êe veÊa snaga i veÊa prednost raditi s Njim u svijetu
koji Êe doÊi.
“Kad pristupi onaj koji je primio jedan talenat, reËe:
‘Gospodaru, znajuÊi da si Ëovjek tvrd, da æanjeπ gdje nisi
sijao i kupiπ gdje nisi vijao, pobojah se, odoh i sakrih svoj
talenat u zemlju. Evo ti πto je tvoje.’”
Tako se ljudi pokuπavaju izgovoriti πto zanemaruju Boæje darove. Oni Boga gledaju kao surovog tiranina koji nastoji pronaÊi sve njihove pogreπke i kazniti ih svojim sudovima.
Oni Ga optuæuju da traæi ono πto nikada nije dao, da æanje
ono πto nikada nije sijao.
Ima mnogo onih koji optuæuju Boga da je tvrd gospodar zato πto traæi njihovo imanje i njihovu sluæbu. Ali mi
ne moæemo dati Bogu niπta πto veÊ nije Njegovo. Kralj David je rekao: “Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivπi, dali
smo tebi!” (1. Ljetopisa 29,14) Sve pripada Bogu, ne samo
stvaranjem, veÊ i otkupljenjem. Svi blagoslovi u ovom æivotu i u æivotu koji Êe doÊi izlijevaju se na nas s peËatom kri-
Talenti
247
æa na Golgoti. Zato je laæna optuæba da je Bog tvrd gospodar i da æanje gdje nije sijao.
Gospodar ne odbija optuæbu zlog sluge iako je nepravedna; On se sluæi njome da bi mu dokazao da se njegovo ponaπanje ne moæe opravdati. Bilo je putova i naËina
da se talenat iskoristi i donese dobitak svojem vlasniku. Zato gospodar kaæe: “Prema tome si morao moj novac uloæiti
kod mjenjaËa, kako bih ja nakon povratka uzeo svoje kamate.”
Naπ nebeski Otac ne zahtijeva ni manje ni viπe od onoga πto nam je omoguÊio da postignemo. On na ramena svojih slugu ne stavlja terete koje oni ne mogu nositi. “Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo praπina.”
(Psalam 103,14) Sve πto On traæi od nas, boæanskom miloπÊu mi moæemo uËiniti.
“Komu je mnogo povjereno, od njega Êe se viπe iskati.”
(Luka 12,48) Mi Êemo pojedinaËno biti pozivani na odgovornost ako smo uËinili samo jednu jotu manje nego πto smo
bili sposobni uËiniti. Gospodin vrlo toËno odmjerava svaku
priliku za sluæbu. Neiskoriπtene sposobnosti isto Êe se tako
unijeti u obraËun kao i iskoriπtene. Za sve πto smo mogli
postati pravilnom upotrebom naπih talenata, Bog Êe nas
pozvati na odgovornost. Nama Êe se suditi i za ono πto smo
trebali uËiniti, a nismo, jer se nismo posluæili svojom sposobnoπÊu da proslavimo Boga. »ak i da ne izgubimo vjeËni
æivot, u vjeËnosti Êemo shvatiti posljedice naπih neupotrijebljenih talenata. Svako znanje koje smo mogli steÊi, svaka
sposobnost koju smo mogli razviti, a nismo, pokazat Êe se
kao vjeËni gubitak.
Ali kad se potpuno predamo Bogu, kad u svojem radu
slijedimo Njegove upute, On sebe smatra odgovornim za
uspjeh. On ne æeli da nagaamo kakav Êe uspjeh postiÊi naπi
poπteni napori. Nijednom ne smijemo pomisliti na neuspjeh,
jer suraujemo s Onim koji ne zna za poraz!
Mi ne trebamo govoriti o svojoj slabosti i nesposobnosti. Time bismo samo pokazali da nemamo povjerenja u Boga, da odbacujemo Njegovu RijeË. Kad gunamo zbog svojih tereta ili odbijamo odgovornosti koje nam je dao, mi
zapravo govorimo da je On tvrd gospodar, da od nas zahtijeva ono za πto nam nije dao dovoljno snage.
363
248
364
Isusove usporedbe
»esto smo skloni proglasiti dræanje lijenog sluge skromnoπÊu. Meutim, istinska skromnost izgleda potpuno drugaËije. Da bismo bili skromni ne znaËi da moramo biti patuljci po intelektu, bez æelje za napredovanjem, da se moramo kukaviËki odnositi prema æivotu i izbjegavati terete i
odgovornosti zbog straha da ih neÊemo uspjeπno nositi. Istinska skromnost oslanja se na Boæju snagu i rado ispunjava Njegove namjere.
Bog se sluæi oruima koja sam izabere. Katkad se koristi
najskromnijim oruem da obavi najveÊi posao jer se Njegova snaga najbolje otkriva u ljudskoj slabosti. Mi imamo svoja mjerila i po njima neπto proglaπavamo velikim, a neπto
malim; ali Bog se ne upravlja po naπim pravilima. Mi ne
smijemo zamiπljati da je ono πto nama izgleda veliko istodobno veliko i za Boga; ili da je ono πto smo mi proglasili
malim, malo i za Njega. Nije nama prepuπteno da ocjenjujemo svoje talente ili da biramo svoj posao. Mi trebamo
preuzimati terete koje nam je Bog namijenio, nositi ih radi
Njega i uvijek se Njemu obraÊati kad nam je potreban predah. Bez obzira na vrstu posla, Boga slavimo radosnom sluæbom od cijelog srca. Njemu je drago kad svoje odgovornosti nosimo zahvalno, radosni πto nas smatra dostojnima da
budemo Njegovi suradnici.
Oduzeti talenat
Lijenom sluzi izreËena je presuda: “Dakle: oduzmite mu
taj talenat i podajte ga onomu koji ima deset talenata!” Ovim
rijeËima, kao i kad je nagraivan vjerni sluga, nagovijeπtena
je ne samo moguÊnost nagrade na konaËnom sudu, nego i
proces postupnog nagraivanja prema zasluzi joπ u ovom
æivotu. Kako je to u svijetu prirode, tako je i u duhovnom
svijetu; svaka neupotrijebljena sposobnost postajat Êe sve
slabija dok konaËno ne nestane. Aktivnost je zakon æivota;
lijenost znaËi smrt. “Svakomu se daje objava Duha na opÊu
korist.” (1. KorinÊanima 12,7) Kad se upotrijebe za opÊi blagoslov, Boæji darovi se umnoæavaju. Kad se zakopaju da bi
sluæili jedino vlasniku, umanjuju se i konaËno povlaËe. Onaj
tko odbije dijeliti ono πto je primio, ustanovit Êe na kraju
da i nema πto dijeliti. On se pokorio procesu koji Êe sva-
Talenti
249
kako oslabiti i na kraju potpuno uniπtiti sposobnosti njegove duπe.
Neka nitko ne misli da moæe æivjeti sebiËnim æivotom i
da Êe onda, kad zadovolji svoje sebiËne probitke, uÊi u radost svojega gospodara. Takvi ne mogu sudjelovati u radosti nesebiËne ljubavi. Takvi nisu ni osposobljeni za æivot u
nebeskim stanovima. Oni ne bi znali cijeniti neporoËno ozraËje ljubavi koja proæima Nebo. Glasovi anela i glazba njihovih harfi ne bi ih zadovoljili. Njihovom bi umu nauk Neba bio nerjeπiva zagonetka.
U veliki dan suda oni koji nisu radili za Krista, koji su
lutali tamo-amo odbacujuÊi sve odgovornosti, misleÊi samo
na sebe, zadovoljavajuÊi samo sebe, biti Êe izvedeni pred
Suca cijele Zemlje zajedno s onima koji su Ëinili zlo. Bit Êe
im izreËena ista presuda.
Mnogi meu onima koji tvrde da su krπÊani zanemaruju
Boæje zahtjeve, a nisu ni svjesni koliko je to opasno. Oni
znaju da hulitelji, ubojice i preljubnici zasluæuju kaznu. Meutim, buduÊi da uæivaju u vjerskim obredima i da vole sluπati
propovijedanje Evanelja, misle da su krπÊani. Iako su cijeli
æivot proveli brinuÊi se samo o sebi, bit Êe isto toliko iznenaeni kao i lijeni sluga kad Ëuju presudu: “Dakle: oduzmite
mu taj talenat!” SliËno Æidovima, i oni se varaju da imaju
pravo na sebiËno uæivanje u dobivenim blagoslovima umjesto da ih podijele s drugima.
Mnogi koji ne sudjeluju u krπÊanskim naporima izgovaraju se da su nesposobni za rad. Meutim, je li ih Bog uËinio nesposobnima? Ne, nipoπto! Ta nesposobnost je posljedica njihove neaktivnosti i njihove hotimiËne odluke. I veÊ
sad se u njihovom karakteru osjeÊaju posljedice presude: “Dakle: oduzmite mu taj talenat!” Trajno zanemarivanje primljenih
talenata uguπilo je u njima glas Svetoga Duha koji je jedini
izvor svjetla. Presuda: “Nekorisnog slugu bacite van, u tamu,
gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba”, nebeskim peËatom zapeËaÊuje izbor koji su sami naËinili, izbor kojim su odredili svoju vjeËnu sudbinu.
365
250
Isusove usporedbe
“Stecite sebi prijatelje laænim
bogatstvom”
Ovo se poglavlje temelji na Luki 16,1-9.
366
367
Krist je doπao u vrijeme kad je u ljudima prevladavao
izrazito svjetovni duh. Oni su prolazno cijenili viπe od neprolaznoga, poslove sadaπnjosti viπe od zahtjeva buduÊnosti. Prividno su proglaπavali stvarnim, a stvarno prividnim. Nisu
uspijevali vjerom sagledati ljepote nevidljivog svijeta. Sotona im je Ëari ovog æivota prikazivao u najprimamljivijem
svjetlu tako da je zaokupio njihove misli i naveo ih da popuste
njegovim kuπnjama.
Krist je doπao promijeniti to teπko stanje. On je æelio
razbiti Ëaroliju kojom su ljudi bili zaslijepljeni i zavedeni. U
svojim poukama trudio se da dovede u sklad zahtjeve Neba
i Zemlje, da misli ljudi usmjeri od sadaπnjosti prema buduÊnosti. Traæio je od njih da se odvrate od trËanja za prolaznim blagom i da se osiguraju za vjeËnost.
Ovako je zapoËeo svoje izlaganje: “Bio neki bogataπ i
imao upravitelja koga mu optuæiπe da mu rasipa imanje.”
Bogataπ je cijelo svoje imanje povjerio svojem sluzi; meutim, sluga je bio nevjeran i gospodar je shvatio da ga neprestano potkrada. OdluËio je da ga viπe neÊe zadræati u svojoj
sluæbi i zatraæio da se svi raËuni provjere. Rekao je: “©to to
Ëujem o tebi? Daj raËun o svom upravljanju! Ne moæeπ viπe
biti upravitelj!”
Vidjevπi da Êe biti otpuπten, sluga je shvatio da na raspolaganju ima tri moguÊnosti. Morat Êe raditi, prositi ili gladovati. I onda je rekao samome sebi: “’©to da uËinim, jer
(250)
“Stecite sebi prijatelje laænim bogatstvom”
251
mi gospodar oduzima upravu? Da kopam? Ne mogu! Da prosjaËim? Stidim se! VeÊ znam πto Êu uËiniti, da me ljudi prime u svoje kuÊe kad budem zbaËen s uprave.’ Tada dozva
redom duænike svoga gospodara te prvoga zapita: ‘Koliko
si duæan mome gospodaru?’ Odgovori: ‘Sto bata ulja.’ ReËe
mu: ‘Uzmi svoju knjiæicu, sjedni i odmah napiπi: pedeset.’
Zatim upita drugoga: ‘A ti, koliko si duæan?’ Ovaj odgovori:
‘Sto korova pπenice.’ Rekne mu: ‘Uzmi svoju biljeænicu i napiπi: osamdeset!’”
Tako je ovaj nevjerni sluga uËinio da i drugi sudjeluju
u njegovom nepoπtenju. On je zakinuo svojega gospodara
u korist njegovih duænika i oni su se, prihvativπi njegovu
ponudu, obvezali da ga kao prijatelja prime u svoju kuÊu.
“I gospodar pohvali nepravednog upravitelja jer je mudro postupio.” Svjetovni Ëovjek pohvalio je oπtroumnost
Ëovjeka koji ga je zakinuo. Meutim, pohvala bogataπa nije
bila i Boæja pohvala.
Krist nije pohvalio nevjernog upravitelja, ali se posluæio dobro poznatim sluËajem da naglasi pouku koju je æelio
uputiti. Rekao je: “Stecite sebi prijateljâ laænim bogatstvom,
da vas prime u svoje vjeËne stanove kad ga vama nestane.”
Farizeji su ukoravali Spasitelja πto se druæi s carinicima
i greπnicima. Meutim, to nije umanjilo Njegovu zainteresiranost za njih ni Njegove napore oko njih. On je vidio da
ih njihov svakidaπnji rad dovodi u kuπnju, da su okruæeni
poticajima da Ëine zlo. Vrlo lako se mogao uËiniti prvi pogreπan korak, a onda se brzo moglo upasti u joπ veÊe nepoπtenje i sve teæe prijestupe. Krist ih je na svaki naËin pokuπavao pridobiti da postave sebi uzviπenije ciljeve i da prihvate plemenitija naËela. Tu namjeru je imao pred oËima i
dok je priËao usporedbu o nevjernom upravitelju. Meu carinicima se dogodio sluËaj sliËan onome u usporedbi i oni
su u Kristovom opisu prepoznali svoje uobiËajeno ponaπanje. Krist je privukao njihovu pozornost, i iz opisa svojih
nepoπtenih postupaka mnogi od njih izvukli su duboku duhovnu pouku.
Meutim, sama usporedba bila je ispriËana neposredno
uËenicima. Njima je prvo bio podijeljen kvasac istine da bi
ga oni poslije prenijeli drugima. Mnoge Kristove pouke uËenici isprva nisu razumijevali i Ëesto je izgledalo da su ih
368
252
369
Isusove usporedbe
skoro zaboravili. Meutim, pod utjecajem Svetoga Duha one
su im se poslije vraÊale u sjeÊanje s jasnim znaËenjem i oni
su ih æivo prenosili novoobraÊenim Kristovim sljedbenicima koji su pristupali Crkvi.
Spasitelj se obraÊao i farizejima. Nije gubio nadu da Êe
i na njih utjecati snaga Njegovih rijeËi. Mnogi od njih bili
su duboko osvjedoËeni, i kad su poslije sluπali rijeËi istine,
izgovorene po nalogu Svetoga Duha, postali su Kristovi uËenici.
Farizeji su pokuπavali potkopati Kristov ugled optuæujuÊi Ga da se druæi s carinicima i greπnicima. Sada on sliËan ukor upuÊuje svojim tuæiteljima. SluËaj za koji se znalo
da se dogodio meu carinicima On iznosi pred farizeje kao
sliku njihovog ponaπanja i kao jedini naËin da oni sami isprave svoje pogreπke.
Nevjernom upravitelju bila su povjerena dobra njegovog
gospodara kako bi drugi od njih imali blagoslova; ali on ih
je upotrebljavao za sebe. Tako je bilo i s Izraelom. Bog je
izabrao sinove Abrahamove. Uzdignutom desnicom izbavio
ih je iz egipatskog ropstva. UËinio ih je Ëuvarima svete istine da bi posluæili na blagoslov svijetu. Njima je povjerio i
æivu rijeË da bi svjetlo istine mogli prenositi drugima. Meutim, Njegovi upravitelji su te darove upotrijebili da obogate
i uzdignu sebe.
Duboko uvjereni u svoju navodnu vrijednost i pravednost, farizeji su zloupotrijebili dobra kojima ih je Bog obdario
da posluæe Njemu na slavu.
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Umnoæi l’ se blago, nek vam srce za nj ne prione.” (Psalam 62,11) “HoÊeπ li baciti oËi svoje na
ono Ëega brzo nestaje? Jer naËini sebi krila i kao
orao odleti u nebo.” (Izreke 23,5 DK) “Koji se u
blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom.
Ta nitko sebe ne moæe otkupit ni za se dati Bogu
otkupninu.” (Psalam 49,7.8)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Stecite sebi prijatelje laænim bogatstvom”
253
Sluga u usporedbi nije se pobrinuo za buduÊnost. ImajuÊi
na umu jedino sadaπnjost, dobra koja su mu bila povjerena
na blagoslov drugima upotrebljavao je za sebe. Kad mu je
sluæba upravitelja bila oduzeta, niπta mu viπe nije ostalo. Meutim, dobra njegovog gospodara joπ su bila u njegovim rukama, pa se odluËio njima posluæiti da bi osigurao svoje buduÊe potrebe. Da bi to postigao, morao je primijeniti novi
plan. Umjesto da prikuplja za sebe, morao je dijeliti drugima. Tako je æelio pridobiti prijatelje koji Êe ga prihvatiti kad
bude otpuπten. To se dogodilo i farizejima. Njima je sluæba
upravitelja uskoro trebala biti oduzeta i oni su se morali pobrinuti za buduÊnost. Sebi su mogli pomoÊi jedino ako se
brinu za dobro drugih. Jedino dijeleÊi Boæje darove u sadaπnjem æivotu, mogli su se osigurati za vjeËnost.
Poπto je ispriËao ovu usporedbu, Krist je rekao: “Jer sinovi su ovoga svijeta mudriji od sinova svjetla u dræanju prema
svojoj vrsti.” To znaËi da svjetovno mudri ljudi pokazuju viπe
mudrosti i ozbiljnosti u sluæenju sebi nego takozvana Boæja
djeca u sluæenju Bogu. Tako je bilo u Kristove dane. Tako
je i danas. Pogledajte æivot mnogih koji sebe nazivaju krπÊanima! Gospodin im je darovao sposobnosti, snagu i utjecaj;
povjerio im je novac da mogu s Njim suraivati u velikom
djelu otkupljenja. Sve Njegove darove morali su upotrebljavati na blagoslov ËovjeËanstvu, na ublaæavanje patnji siromaπnih i bijednih. I mi trebamo hraniti gladne, odijevati neodjevene, brinuti se o udovicama i siroËadi, sluæiti razoËaranima i potlaËenima. Bog nikad nije æelio da se bijeda toliko proπiri po svijetu. On nikad nije æelio da jedan Ëovjek
obiluje æivotnim zadovoljstvima, dok djeca drugoga plaËu za
kruhom. Sredstva koja nadmaπuju njegove uobiËajene æivotne potrebe povjerena su Ëovjeku da Ëini dobro, da donosi
blagoslov ËovjeËanstvu. Gospodin kaæe: “Prodajte svoje imanje
i to dajte kao milostinju!” (Luka 12,33) KrπÊani trebaju biti
spremni da “iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelima
ljubavi, da budu dareæljivi i podatni” (1. Timoteju 6,18). “Kad
prireujeπ gozbu, pozivaj siromahe, sakate, hrome i slijepe!”
(Luka 14,13) “Ovo je post koji mi je po volji, rijeË je Jahve
Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puπtati na slobodu potlaËene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuÊni-
370
371
254
372
Isusove usporedbe
ke, odjenuti onog koga vidiπ gola...” (Izaija 58,6.7) “Idite po
svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15) — to su Gospodnje zapovijedi. Obavlja
li veliko mnoπtvo takozvanih krπÊana ovo djelo?
Naæalost, koliki za sebe upotrebljavaju Boæje darove! Koliki dodaju kuÊu kuÊi i zemlju zemlji! Koliki troπe svoj novac na uæitke, na zadovoljavanje apetita, na raskoπne kuÊe,
namjeπtaj i odjeÊu! I to dok su njihovi bliænji prepuπteni bijedi, zloËinu, bolesti i smrti. TisuÊe propadaju bez ijednog
suosjeÊajnog pogleda, jedne rijeËi ili djela saæaljenja!
Ljudi su krivi πto zakidaju Boga. Svojim sebiËnim sluæenjem sredstvima uskraÊuju Gospodinu slavu koja bi Mu
pripadala kad bi se ublaæavale patnje ËovjeËanstva i spaπavale duπe. Umjesto toga, oni rasipaju sredstva koja im je On
povjerio. Zato Gospodin kaæe: “DoÊi Êu k vama na sud i
bit Êu spreman svjedok... protiv onih koji zakidaju plaÊu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i
mene se ne boje.” “Smije li Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi
mene prikraÊujete. I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraÊujete vi, sav narod!” (Malahija 3,5.8.9) “Pazite sad, bogataπi! ... Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe haljine izgrizoπe moljci.
Vaπe zlato i srebro uhvati ra; njihova Êe ra biti svjedoËanstvo protiv vas... Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali
blago! Evo viËe plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskratili, i vika tih æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad vojskama.” (Jakov 5,1-5)
Od svakoga Êe se traæiti da poloæi raËun za povjerene
darove. U dan posljednjeg suda bogatstva koja su ljudi nagomilali neÊe im niπta vrijediti. Tada neÊe imati niËega πto
bi mogli nazvati svojim.
Oni koji cijeli æivot provode prikupljajuÊi svjetovna blaga pokazuju manje mudrosti i manje razboritosti, ali i manje
brige za svoje vjeËno blagostanje od nepravednog upravitelja koji se pobrinuo za svoje zemaljsko dobro. Ta takozvana
djeca svjetla daleko su nemudrija od djece ovoga svijeta u
ovom naraπtaju. Na njih se odnose rijeËi koje je izrekao prorok
gledajuÊi u vienju veliki dan suda: “U onaj dan: bacit Êe
svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naËini da im se
klanja, kad uteËe u πupljine peÊina i u raspukline stijena
“Stecite sebi prijatelje laænim bogatstvom”
255
pred uæasom Jahvinim, pred sjajem veliËanstva njegova, kad
ustane da potrese zemlju.” (Izaija 2,20.21)
“Stecite sebi prijateljâ laænim bogatstvom, da vas prime
u svoje vjeËne stanove kad ga vama nestane”, rekao je Krist.
Bog, Krist i aneli zajedniËki sluæe potrebama oæaloπÊenih,
napaÊenih i greπnih. Predajte sebe Bogu i Njegovom djelu,
upotrijebite Njegove darove u tu svrhu i vi Êete postati suradnici nebeskih biÊa. Vaπe srce kucat Êe zajedno s njihovim. Vi Êete im postati sliËni po karakteru. Za vas ti stanovnici nebeskih stanova neÊe viπe biti stranci. Kad sve πto
je na Zemlji proe, straæari na vratima Neba izrazit Êe vam
dobrodoπlicu.
Sredstva upotrijebljena na blagoslov drugima donijet Êe
dobitak. Pravilno iskoriπteno bogatstvo uËinit Êe veliko dobro. Duπe Êe biti zadobivene za Krista. Onaj tko bude slijedio Kristov plan æivota, vidjet Êe u nebeskim stanovima one
za koje je radio i za koje se ærtvovao na Zemlji. Otkupljeni
Êe se sa zahvalnoπÊu sjeÊati onih koji su posluæili kao orue njihovog spasenja. Nebo Êe izgledati divno onima koji
su bili vjerni u radu na spaπavanju duπa.
Pouka ove usporedbe namijenjena je svima. Svatko Êe
biti odgovoran za darove milosti koje je primio preko Krista. Æivot je previπe vaæan da bismo se prepustili prolaznim
i zemaljskim pitanjima. Gospodin traæi od nas da drugima
prenesemo ono πto smo od VjeËnoga i Nevidljivoga sami saznali.
Svake godine milijuni i milijuni ljudskih biÊa umiru neopomenuti i nespaπeni. Svakog trenutka u naπem nestalnom
æivotu pruæaju nam se prilike da dopremo do duπa i spasimo
ih. Te prilike neprestano se pojavljuju i nestaju. Bog æeli da
ih iskoristimo na najbolji moguÊi naËin. Dani, tjedni i mjeseci prolaze; i mi stalno imamo na raspolaganju dan, tjedan,
mjesec manje da obavimo svoj posao. Joπ svega nekoliko godina u najboljem sluËaju, i odjeknut Êe glas kojemu Êemo
se morati odazvati: “Daj raËun o svom upravljanju!”
Krist poziva svakog pojedinca da razmisli. NaËinite poπten obraËun. Stavite na jednu stranu Isusa, πto znaËi vjeËno
blago, æivot, istinu, Nebo i Kristovu radost nad spaπenim
duπama; a na drugu stranu stavite sve privlaËnosti koje vam
svijet moæe ponuditi. Na jednu stranu stavite gubitak svoje
373
374
256
375
Isusove usporedbe
duπe i duπa onih kojima ste mogli posluæiti kao orue spasenja; a na drugu, svoj i njihov æivot koji Êe trajati vjeËno
— kao Boæji æivot. Usporedite prolazno i vjeËno! I dok se
time budete bavili, Krist Êe kazati: “©to, dakle, koristi Ëovjeku
ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj æivot?” (Marko 8,36)
Bog æeli da umjesto zemaljskoga i prolaznoga izaberemo nebesko i vjeËno. On nam pruæa moguÊnost da svoje
blago uloæimo u Nebo. On Êe poduprijeti naπe najuzviπenije ciljeve, osigurati naπe izabrano blago. On sam izjavljuje: “UËinit Êu da Êe Ëovjek viπe vrijediti nego zlato Ëisto,
viπe nego zlato ofirsko!” (Izaija 13,12 — DK) Kad nestane
bogatstva koje moljac jede i hra kvari, Kristovi sljedbenici
radovat Êe se nebeskom blagu, bogatstvu koje ne moæe
propasti.
Prijateljstvo Kristovih otkupljenih bolje je od sveg prijateljstva svijeta. Pravo na stanove koje je naπ Gospodin otiπao pripraviti bolje je od prava na najotmjenije palaËe svijeta. I Spasiteljeve rijeËi, upuÊene Njegovim vjernim slugama: “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) bit Êe bolje od svake rijeËi zemaljske hvale.
Onima koji su rasuli Njegova dobra, Krist i dalje pruæa
moguÊnost da steknu trajno bogatstvo. On kaæe: “Dajite, pa
Êe vam se davati.” “Nabavite sebi torbe πto ne stare: neprolazno blago na nebesima gdje se kradljivac ne primiËe niti
moljac grize!” (Luka 6,38; 12,33) “Bogataπima ovoga svijeta... da iskazuju dobroËinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu dareæljivi i podatni, da tako sebi zgrÊu sigurno blago za buduÊnost kako bi postigli pravi æivot.” (1.
Timoteju 6,17-19)
Neka, dakle, vaπa imovina stigne na Nebo prije vas. Stavite
svoje blago pokraj Boæjeg prijestolja. Osigurajte sebi pravo
na beskonaËno Kristovo bogatstvo. “Stecite sebi prijateljâ
laænim bogatstvom, da vas prime u svoje vjeËne stanove kad
ga vama nestane.”
257
“Tko je moj bliænji?”
Ovo se poglavlje temelji na Luki 10,25-37.
Pitanje: “Tko je moj bliænji?” izazivalo je meu Æidovima beskrajne rasprave. Nije bilo nikakvih sumnji πto se tiËe
neznaboæaca i Samarijanaca. Oni su bili stranci i neprijatelji. Ali kako da se postavi granica meu pripadnicima njihovog naroda i kako da se razvrstaju razliËite druπtvene klase?
Koga treba sveÊenik, rabin ili starjeπina smatrati svojim bliænjim? Oni su cijeli æivot provodili obavljajuÊi niz ceremonija da bi se oËistili. Dodir s neukim i nemarnim mnoπtvom,
tako su smatrali, Ëini Ëovjeka neËistim i potrebni su mu tegobni napori da bi se ponovo oËistio. Zar bi trebalo i te
“neËiste” smatrati svojim bliænjima?
Na ovo pitanje Krist je odgovorio usporedbom o milosrdnom Samarijancu. On je pokazao da biti neËiji bliænji ne
znaËi samo biti pripadnik iste Crkve ili vjere. Biti bliænji ne
odnosi se ni na rasu, boju koæe ili druπtvenu klasu. Naπ bliænji
je svaka osoba kojoj je potrebna naπa pomoÊ. Naπ bliænji je
svaka duπa koju je ranio ili povrijedio naπ zajedniËki protivnik. Naπ bliænji je svako biÊe koje pripada Bogu.
Usporedba o milosrdnom Samarijancu ispriËana je kao
odgovor na pitanje koje je Kristu postavio neki uËitelj Zakona. Dok je tako Spasitelj propovijedao, “ustade neki uËitelj
Zakona te ga zapita, u nakani da ga kuπa: ‘UËitelju, πto moram
Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?’” Farizeji su nagovorili uËitelja
Zakona da postavi ovo pitanje u nadi da Êe uhvatiti Krista u
rijeËi, pa su napeto iπËekivali Njegov odgovor. Meutim, Spasitelj se nije upustio u raspravu. Zahtijevao je da sâm uËitelj
Zakona odgovori. Upitao ga je: “©to stoji pisano u Zakonu?
©to tamo Ëitaπ?” Æidovi su stalno optuæivali Isusa da se olako
(257)
376
377
258
378
379
Isusove usporedbe
odnosi prema Zakonu koji je proglaπen na Sinaju, meutim,
On je pitanje spasenja povezao s dræanjem Boæjih zapovijedi.
UËitelj Zakona je odgovorio: “Ljubi Gospodina Boga svoga
svim srcem svojim, svom duπom svojom, svom snagom svojom i svom pameÊu svojom, a svoga bliænjega kao samoga
sebe!” Krist ga je pohvalio: “Pravo si odgovorio! To vrπi pa
Êeπ æivjeti!”
UËitelj Zakona nije bio zadovoljan miπljenjima i djelima
farizeja. On je prouËavao Pisma sa æeljom da shvati njihovo
pravo znaËenje. Iskreno se zanimao za ovo pitanje, pa je
ozbiljno upitao: “©to moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?” OdgovarajuÊi na pitanje o zahtjevima Zakona, on je zaobiπao cijelo mnoπtvo ceremonijalnih ili obrednih propisa.
Smatrao ih je nevaænima, pa je istaknuo dva osnovna naËela na kojima poËiva cijeli Zakon i svi Proroci. Spasitelj je
pohvalio njegov odgovor i na taj naËin stekao odluËujuÊu
prednost pred rabinima. Nisu Ga mogli osuditi πto je potvrdio rijeËi koje je izgovorio priznati tumaË Zakona.
Krist je nastavio: “To vrπi pa Êeπ æivjeti!” U svojim propovijedima On je uvijek prikazivao boæanski Zakon kao boæansku cjelinu tvrdeÊi da se ne moæe dræati jedan propis, a
krπiti drugi, jer isto naËelo povezuje sve propise. »ovjekova sudbina odredit Êe se na temelju njegove posluπnosti cijelom Zakonu.
Krist je znao da nitko ne moæe vrπiti Zakon svojom snagom. On je æelio navesti uËitelja Zakona da jasnije i mnogo
dublje istraæuje Zakon kako bi mogao pronaÊi istinu. Jedino ako prihvatimo Kristove zasluge i Njegovu milost, mi moæemo odræati Zakon. Vjerovanje u Kristovu sluæbu pomirenja
omoguÊuje greπnom Ëovjeku da ljubi Boga cijelim srcem i
bliænjega svojega kao samoga sebe.
UËitelj Zakona je znao da nije odræao ni prve Ëetiri ni
drugih πest zapovijedi. On je bio osvjedoËen Kristovim prodornim rijeËima, ali umjesto da prizna svoj grijeh, pokuπao
se opravdati. Umjesto da prizna istinu, pokuπao je pokazati
kako se teπko mogu vrπiti zapovijedi. Nadao se da Êe tako
uspjeti uguπiti glas svojeg osvjedoËenja i sebe obraniti u oËima
naroda. Spasiteljeve rijeËi pokazale su da je njegovo pitanje
bilo nepotrebno buduÊi da je i sam znao odgovor. Ipak je
postavio joπ jedno pitanje: “Tko je onda moj bliænji?”
“Tko je moj bliænji?”
259
I ponovo se Krist nije dao uvuÊi u raspravu. Odgovorio
je na pitanje ispriËavπi dogaaj koji je joπ bio svjeæ u sjeÊanju Njegovih sluπatelja. PoËeo je: “Neki Ëovjek, silazeÊi iz
Jeruzalema u Jerihon, zapade meu razbojnike, koji ga svuku i joπ k tome izrane, ostave napol mrtva pa odu.”
PutujuÊi iz Jeruzalema u Jerihon, putnik mora proÊi kroz
dio Judejske pustinje. Put ga vodi niz divlje, stjenovite tjesnace pune razbojnika, koji su Ëesto bili popriπte nasilja.
Upravo je tu putnik bio napadnut, bilo mu je oduzeto sve
πto je od vrijednosti imao pri sebi, te je polumrtav ostavljen
kraj puta. Dok je tako leæao, proπao je neki sveÊenik; vidio
je Ëovjeka kako leæi ranjen i izudaran valjajuÊi se u svojoj
krvi; ali je proπao ne ukazavπi mu bilo kakvu pomoÊ. Jednostavno je otiπao dalje preπavπi na drugu stranu puta. Onda
se pojavio i levit. Radoznao da vidi πto se dogodilo, zaustavio se da pogleda ranjenika. Shvatio je πto bi trebalo uËiniti, ali zadatak mu se uËinio neprihvatljiv. Pomislio je kako
bi bilo najbolje da nikada nije ni proπao ovim putem i da
nikada nije ni vidio ranjenika. Ipak, uvjerio je sebe da sluËaj
nije u njegovoj nadleænosti pa je i on preπao na drugu stranu puta i otiπao dalje.
Ali neki Samarijanac, putujuÊi istim putem, ugleda stradalnika i obavi djelo koje prethodnici nisu htjeli. Njeæno i
ljubazno, pobrinuo se za ranjenika. “Neki putnik Samarijanac doe blizu njega pa kad ga vidje, saæali se. Pristupi mu,
opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje
kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan
izvadi dva denara i dade ih gostioniËaru: ‘Brini se za nj —
reËe mu — pa ako πto viπe potroπiπ, ja Êu ti na povratku
platiti.’” I sveÊenik i levit uzdizali su svoju poboænost, ali
je samo Samarijanac pokazao da je istinski obraÊen Bogu.
Ni njemu nije bilo niπta lakπe nego sveÊeniku ili levitu da
se pobrine za ranjenika, ali je on, svojim duhom i svojim
djelima, dokazao da æivi u skladu s Boæjom voljom.
IznoseÊi ovu usporedbu, Krist je naËela Zakona predstavio neposredno, snaænim rijeËima, pokazujuÊi tako svojim sluπateljima da ih nisu unijeli u svoj svakidaπnji æivot.
Njegove su rijeËi bile tako odreene, tako potkrijepljene dokazima da Njegovi sluπatelji nisu imali prilike prepirati se.
Ni uËitelj Zakona nije se osjetio ponukanim da bilo πto kri-
380
260
381
382
Isusove usporedbe
tizira. Nestalo je njegovih predrasuda prema Kristu. Meutim, nije uspio svladati svoje nacionalne predrasude prema
Samarijancu u tolikoj mjeri da bi Mu neposredno uputio
pohvalu. Kad je Krist upitao: “Koji se, po tvome miπljenju,
od te trojice pokazao bliænjim onomu πto je zapao meu
razbojnike?” — on je odgovorio: “Onaj koji mu iskaza milosre.”
“‘Idi pa i ti Ëini tako!’ reËe mu Isus.” Pokaæi istu takvu
njeænu ljubaznost prema ljudima u nevolji. Tako Êeπ pruæiti
dokaz da vrπiπ cijeli Zakon.
Æidove i Samarijance najviπe je dijelilo razliËito shvaÊanje vjerskih pitanja; posebno o izgledu pravog bogosluæja.
Farizeji nisu imali nijednu dobru rijeË za Samarijance, veÊ
su ih obasipali najoπtrijim kletvama. Netrpeljivost izmeu Æidova i Samarijanaca bila je tako jaka da je æeni Samarijanki
bilo Ëudno πto Isus od nje traæi vode da pije. Upitala ga je:
“Kako ti, Æidov, moæeπ iskati od mene, Samarijanke, da se
napijeπ?” Sam evanelist dodaje: “Æidovi se, naime, ne druæe
sa Samarijancima.” (Ivan 4,9) Kad su se Æidovi toliko napunili krvoæedne mrænje protiv Krista da su u Hramu ustali
da Ga kamenuju, svoju mrænju nisu znali izraziti teæim rijeËima od ovih: “Ne velimo li pravo da si Samarijanac i da si
opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) A ipak su sveÊenik i
levit zanemarili djelo koje im je sam Gospodin dao i prepustili omrznutom i prezrenom Samarijancu da posluæi jednom
od njihovih sunarodnjaka.
Samarijanac je ispunio zapovijed “Ljubi bliænjega svoga
kao samoga sebe!” Pokazao je time da je pravedniji od onih
koji su ga prezirali. StavljajuÊi na kocku svoj æivot, ponaπao
se prema ranjeniku kao prema svojem bratu. Taj Samarijanac prikazuje Krista. Naπ Spasitelj pokazao je prema nama
ljubav kojoj se ljudska ljubav nikad ne moæe ni pribliæiti.
Kad smo bili izbijeni i na samrti, On se saæalio nad nama.
Nije nas zaobiπao, nije preπao na drugu stranu puta, nije
nas ostavio da propadnemo bespomoÊni i bez nade. Nije ostao
u svojem svetom, sretnom domu u kojemu je uæivao ljubav
svih nebeskih vojski. On je shvatio naπe gorke potrebe,
preuzeo je naπ sluËaj, svoj probitak izjednaËio je s probicima ËovjeËanstva. Umro je da spasi svoje neprijatelje. Molio
se za svoje ubojice. Pozivao se na svoj primjer kad je rekao
“Tko je moj bliænji?”
261
svojim sljedbenicima: “Ovo vam zapovijedam da ljubite jedan drugoga!” “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.”
(Ivan 15,17; 13,34)
SveÊenik i levit vraÊali su se iz Hrama, s bogosluæja koje
je uspostavio sam Bog. Sudjelovanje u tim sluæbama bila je
velika i uzviπena prednost, pa su sveÊenik i levit, uæivajuÊi
takvu Ëast, pomislili da im dostojanstvo ne dopuπta da pomognu nepoznatom patniku pokraj puta. I tako su propustili iskoristiti posebnu priliku koju im je Bog pruæio da kao
Njegovi predstavnici pomognu bliænjemu.
I danas mnogi Ëine sliËnu pogreπku. Oni svoje duænosti
dijele u dvije razliËite, potpuno odvojene skupine. Po njima,
jednu Ëine takozvane velike duænosti koje se moraju obavljati u skladu s Boæjim zakonom; a drugu takozvane male
duænosti, na koje se zapovijed “Ljubi bliænjega svoga kao
samoga sebe!” navodno ne odnosi. To podruËje rada po njima je prepuπteno osobnim hirovima, u njemu se Ëovjek moæe
upravljati po svojim sk lonostima ili vlastitim pobudama.
Pobornici ovog miπljenja kvare na taj naËin svoj karakter i
pogreπno prikazuju Kristovu vjeru.
Ima i takvih koji misle da Êe umanjiti svoje dostojanstvo ukoliko budu sluæili napaÊenom ËovjeËanstvu. Mnogi
ravnoduπno i Ëak prezrivo gledaju na one koji su hram svoje duπe pretvorili u ruπevine. Drugi odbacuju siromaπne iz
sasvim drugih pobuda. Takvi vjeruju da rade Kristov posao,
da sudjeluju u vrlo plemenitom pothvatu. Misle da obavljaju tako veliko djelo da se nemaju vremena zaustaviti i zapaziti potrebe siromaπnih i oæaloπÊenih. Prilikom obavljanja svojeg navodno uzviπenog djela uzimaju sebi Ëak i pravo da tlaËe
siromaπne. Oni ih dovode u teπke i muËne okolnosti, uskraÊuju im njihova prava ili zanemaruju njihove potrebe smatrajuÊi da je sve to opravdano, jer se na taj naËin, po njihovom
miπljenju, unapreuje Kristovo djelo.
Mnogi Êe dopustiti da se njihov brat ili susjed bez iËije
pomoÊi bori s teπkim okolnostima. BuduÊi da sebe proglaπavaju krπÊanima, on Êe biti u kuπnji pomisliti da oni svojom hladnom sebiËnoπÊu doista predstavljaju Krista. BuduÊi
da ovi samozvani Gospodnji sluge ne surauju s Njim, Boæja ljubav, koja bi se preko njih morala izlijevati na druge, u
383
262
384
Isusove usporedbe
velikoj je mjeri uskraÊena njihovim bliænjima. Osim toga,
mnogobrojni izrazi hvale i zahvaljivanja iz ljudskih srca i s
ljudskih usana ne uspijevaju se uzdiÊi prema Nebu. Bogu je
tako uskraÊena slava koja pripada Njegovom svetom imenu.
Njemu su ukradene i duπe za koje je Krist umro, duπe koje
je On æelio dovesti u svoje kraljevstvo da borave u Njegovoj prisutnosti tijekom beskrajnih vjekova vjeËnosti.
Boæanska istina ima malo utjecaja u svijetu, iako bi preko
naπeg ponaπanja mogla utjecati daleko viπe. Ima mnogo
krπÊanstva na rijeËima, ali ono ima malu teæinu. Mi moæemo tvrditi da slijedimo Krista, moæemo govoriti da vjerujemo u svaku istinu Boæje rijeËi; ali to naπim bliænjima neÊe
donijeti nikakvog dobra ukoliko naπe vjerovanje nije uneseno u naπ svakidaπnji æivot. Naπe ispovijedanje vjere moæe
biti visoko kao nebo, ali neÊe spasiti ni nas ni naπe bliænje
ukoliko nismo krπÊani. Pravi primjer donijet Êe mnogo viπe
blagoslova svijetu od svih naπih rijeËi.
Nikakvo sebiËno ponaπanje ne moæe posluæiti na korist
Kristovom djelu. Njegovo djelo je djelo potlaËenih i siromaπnih. Srcima Njegovih samozvanih sljedbenika nedostaje njeæno Kristovo suosjeÊanje — nedostaje dublja ljubav prema
onima koje je On toliko cijenio da je svoj æivot poloæio za
njihovo spasenje. Te su duπe dragocjenije, beskrajno dragocjenije od bilo koje ærtve koju mi moæemo prinijeti Bogu.
Mi Bogu ne moæemo ugoditi niti dobiti Njegovo odobravanje Ëak i da svu svoju energiju uloæimo u neko naizgled veliko djelo, ako istodobno zanemarimo potrebe siromaπnih ili
uskratimo strancima njihova prava.
PosveÊenje duπe djelovanjem Svetoga Duha zapravo je
usaivanje Kristove naravi u ljudsku narav. Evaneoska Kristova vjera je æivot — æivo, aktivno naËelo. To je Kristova
milost objavljena u karakteru i izraæena dobrim djelima. NaËela Evanelja ne mogu se odvojiti od bilo kojeg dijela praktiËnog æivota. Svako podruËje krπÊanskog iskustva i rada mora
biti slika Kristovog æivota.
Ljubav je temelj poboænosti. ©to god tko govorio, nema
Ëiste ljubavi prema Bogu ukoliko nema nesebiËne ljubavi
prema svojem bratu. Meutim, mi nikada neÊemo steÊi toga duha ukoliko se samo budemo trudili voljeti bliænje. Nama je potrebno da se Kristova ljubav useli u naπe srce. Kad
“Tko je moj bliænji?”
263
se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spontano pojaviti.
Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi Êemo kad se u naπem srcu bude neprestano javljala æelja da pomognemo
bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko sunËevo svjetlo ispuni naπe srce i pokaæe se na naπem licu.
Srce u kojemu æivi Krist ne moæe biti liπeno Njegove
ljubavi. Ako budemo ljubili Boga zato πto je On pr vi ljubio
nas, mi Êemo voljeti i sve one za koje je Krist umro. Mi se
ne moæemo povezati s Boæanstvom ukoliko se istodobno ne
poveæemo s ËovjeËanstvom jer se u Onome koji sjedi na prijestolju svemira sjedinilo ljudsko s boæanskim. Povezani s
Kristom, bit Êemo povezani i sa svojim bliænjima zlatnim
karikama lanca ljubavi. Tada Êe se i suÊut i saæaljenje koje
je Krist pokazivao pokazati i u naπem æivotu. Mi neÊemo
Ëekati da siromaπni i unesreÊeni dou k nama. NeÊe biti
potrebno da nas netko preklinje da bismo poËeli suosjeÊati
s patnjama drugih. Bit Êe nam isto tako prirodno da priskoËimo u pomoÊ siromaπnima i napaÊenima kao πto je Kristu
bilo prirodno da ide i Ëini dobro.
Gdje god se pokazuje ljubav i suosjeÊanje, gdje god se
srce trudi da pomogne bliænjima i da ih podigne, tu se otkriva djelovanje Boæjega Svetog Duha. U najdubljem poganstvu, ljudi koji nisu imali nikakvog znanja o Boæjem pisa-
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Bog, Stvoritelj svijeta i svega πto je u njemu ...
On je izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i
nastanio ga po svoj povrπini zemaljskoj... s nakanom da traæe Boga, ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od
nas.” (Djela 17,24-27) “Poslije toga se, najedanput,
pojavi pred mojim oËima veliko mnoπtvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem
i pred Janjetom, obuËeni u bijele haljine, s palmama u rukama.” (Otkrivenje 7,9)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
385
264
386
Isusove usporedbe
nom zakonu, koji Ëak nikad nisu ni Ëuli za Kristovo ime,
bili su ljubazni prema Njegovim slugama, πtitili su ih stavljajuÊi
na kocku svoj æivot. Njihova djela pokazuju da je na njih
djelovala boæanska sila. Sveti Duh je Kristovu milost usadio
u srca tih ljudi, pobudio je u njima suosjeÊanje suprotno
njihovoj naravi, suprotno njihovom odgoju. “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga Ëovjeka, doe na ovaj svijet.”
(Ivan 1,9) Ono je rasvijetlilo i njihovu duπu i ono Êe, ukoliko ga budu slijedili, povesti njihove noge prema Boæjem kraljevstvu.
Slava Neba podiæe pale i tjeπi oæaloπÊene. Gdje god Krist
bude prebivao u ljudskim srcima, otkrivat Êe se na isti naËin. Gdje god se Kristova vjera pokaæe na djelu, donosit Êe
blagoslov. Gdje god ona djeluje, pojavljuje se svjetlo.
Bog ne priznaje nikakve razlike po nacionalnosti, rasi
ili druπtvenom sloju. On je Stvoritelj cijelog ËovjeËanstva.
Svi su ljudi stvaranjem pripadnici iste obitelji, svi su sjedinjeni otkupljenjem. Krist je doπao da sruπi svaki zid razdvajanja, da otvori svaki odjel Hrama, da svaka duπa dobije slobodan pristup Bogu. Njegova je ljubav tako πiroka,
tako duboka i tako sveobuhvatna da svugdje prodire. Ona
izvlaËi iz kruga Sotoninog utjecaja jadne duπe koje su bile
zavedene njegovim prijevarama. Ona ih stavlja u blizinu Boæjeg prijestolja, prijestolja koje je okruæeno dugom obeÊanja.
U Kristu nema ni Æidova ni Grka, roba ni slobodnjaka.
Svi su oni sjedinjeni Njegovom dragocjenom kr vlju (GalaÊanima 3,28; Efeæanima 2,13).
Bez obzira na razlike u vjerovanjima koje nas dijele, mi
moramo Ëuti svaki poziv napaÊenih ljudi, na svaki se moramo odazvati. Kad se zbog razlike u vjerovanjima u srcima
ljudi pojave gorki osjeÊaji, svojim osobnim zalaganjem mi
moæemo uËiniti mnogo dobra. Sluæba ljubavi moæe ukloniti
predrasude i zadobiti duπe za Boga.
Mi moramo pomoÊi drugima u njihovoj tuzi, teπkoÊama i nevoljama. Moramo dijeliti radosti i brige uglednih i
prezrenih, bogatih i siromaπnih. Krist je rekao: “Badava ste
primili, badava i dajte!” (Matej 10,8) Svugdje oko nas su jadne, napaÊene duπe kojima su potrebne suosjeÊajne rijeËi i
ruka pomoÊnica. Ima udovica kojima je potrebno naπe suo-
“Tko je moj bliænji?”
265
sjeÊanje i naπa pomoÊ. Ima siroËiÊa koje je Krist preporuËio svojim sljedbenicima kao svoje πtiÊenike. Mi ih vrlo Ëesto
zanemarujemo. Oni mogu biti poderani, neuredni, na svaki
naËin neprivlaËni, ali ipak su Boæje vlasniπtvo. I oni su kupljeni
i isto su toliko dragocjeni u Njegovim oËima kao i mi. Oni
su pripadnici Boæje velike obitelji i krπÊani, kao Boæji upravitelji, odgovorni su za njih. On kaæe: “Duπe Êu njihove traæiti iz vaπih ruku!”
Grijeh je najveÊe od svih zala i naπa je duænost da suosjeÊamo s greπnicima i da im pomognemo. Meutim, ne moæemo se svima pribliæiti na isti naËin. Mnogi skrivaju glad
svoje duπe. Takvima bi se mnogo moglo pomoÊi blagom
rijeËju ili nekim znakom ljubaznosti. Ima drugih koji se nalaze u velikoj nevolji, a nisu toga svjesni. Oni joπ ne shvaÊaju uæasnu bijedu svoje duπe. Mnoπtvo ljudi je tako duboko
potonulo u grijeh da je izgubilo svaku svijest o vjeËnim stvarnostima, izgubilo je svaku sliËnost s Bogom tako da viπe i
ne znaju je li im potrebno spasenje. Nemaju viπe ni vjere u
Boga ni povjerenja u ljude. Mnogima od njih moæemo se
pribliæiti jedino djelima nesebiËne ljubaznosti. Prvo se moramo pobrinuti za njihove tjelesne potrebe. Moramo ih nahraniti, okupati i pristojno odjenuti. Kad vide dokaze vaπe
nesebiËne ljubavi, bit Êe im lakπe povjerovati i u Kristovu
ljubav.
Mnogi se nalaze na pogreπnom putu i svjesni su svoje
sramote i ludosti. SjeÊaju se svojih pogreπaka i zabluda sve
dok ih ne zahvati oËaj. Ni te duπe ne smijemo zanemariti.
Kad netko mora zaplivati protiv matice, tada ga snaga vode
gura unazad. Neka mu se pruæi ruka pomoÊnica kao πto se
ruka starijeg Brata ispruæila da uhvati Petra koji se davio.
Uputite mu rijeËi pune nade, rijeËi koje Êe probuditi njegovo povjerenje i rasplamsati njegovu ljubav.
Ti si potreban svojem bratu bolesna duha, kao πto je i
tebi bila potrebna bratska ljubav. Njemu je potrebno iskustvo nekoga tko je bio isto tako slab kao πto je on sada,
nekoga tko Êe suosjeÊati s njim i pomoÊi mu. SjeÊanje na
naπe slabosti treba nas pokrenuti da pomognemo drugima
u njihovoj krajnjoj potrebi. Nikad ne smijemo zaobiÊi nijednu napaÊenu duπu, nikada ne smijemo propustiti da je utjeπimo utjehom kojom je nas utjeπio Bog.
387
388
266
389
Isusove usporedbe
Upravo zajedniπtvo s Kristom, osobni dodir sa æivim Spasiteljem osposobljava um, srce i duπu da postignu pobjedu
nad svojom niæom naravi. Govorite odlutalome o moÊnoj ruci
koja Êe ga primiti, o beskrajnom saæaljenju koje Krist kao
Ëovjek osjeÊa prema njemu. Nije njemu dovoljno da vjeruje
jedino u zakon i red, u ustanove koje nemaju saæaljenja i
koje nikada ne Ëuju poziv u pomoÊ. Njemu je potrebno da
se uhvati za toplu ruku, da se osloni na srce puno njeænosti. Govorite mu neprestano da je Bog uvijek pokraj njega,
da ga uvijek prati svojom ljubavlju punom saæaljenja. Pomozite mu da misli o OËevom srcu koje je æalosno zbog grijeha,
o OËevoj ruci koja je stalno ispruæena, o OËevom glasu koji govori: “U moje nek doe okrilje, neka sklopi mir sa mnom,
mir neka sklopi sa mnom!” (Izaija 27,5)
Kad se budete bavili tim radom, imat Êete pratioce, nevidljive za ljudske oËi. Nebeski aneli su bili uz Samarijanca dok se brinuo o ranjenom neznancu. Aneli iz nebeskih
dvorova stoje uza sve one koji obavljaju Boæju sluæbu pomaganja svojim bliænjima. I sam Krist surauje s vama. On
je Obnovitelj, i dok budete radili pod Njegovim nadzorom,
postizat Êete velike uspjehe.
Od vaπe vjernosti u ovom djelu zavisi ne samo blagostanje
drugih, veÊ i vaπa vlastita vjeËna sudbina. Krist æeli uzdiÊi
svakoga komu je stalo do zajedniπtva s Njim, kako bismo i
mi bili jedno s Njim kao πto je On jedno sa svojim Ocem.
On nam dopuπta da doemo u dodir s napaÊenima i nastradalima da bi nas izvukao iz naπe sebiËnosti; On se trudi da
u nama razvije osobine svojeg karaktera — saæaljenje, njeænost i ljubav. PrihvaÊajuÊi ovo djelo sluæbe, mi ulazimo u
Njegovu πkolu da se pripravimo za nebeske dvorove. OdbijajuÊi ga, mi odbacujemo Njegove upute i svojevoljno se
zauvijek odvajamo od Njegove prisutnosti.
Gospodin objavljuje: “Ako budeπ mojim putovima hodio
i mojih se pridræavao naredaba, ti Êeπ biti upravitelj u Domu mojemu... i dat Êu ti pristup meu one koji ondje stoje”
— meu anele koji okruæuju Njegovo prijestolje (Zaharija
3,7). SuraujuÊi s nebeskim biÊima u njihovom djelu na
Zemlji, mi se pripravljamo za druæenje s njima na nebesima. “Svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati da
sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje” (Hebrejima 1,14),
“Tko je moj bliænji?”
267
pozdravit Êe na Nebu one koji nisu æivjeli na Zemlji “da im
se sluæi, nego da sluæe” (Matej 20,28). U tom blagoslovljenom druπtvu mi Êemo nauËiti, na svoje vjeËno veselje, sve
πto je obuhvaÊeno pitanjem: “Tko je moj bliænji?”
268
Isusove usporedbe
Nagrada milosti
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 19,16-30; 20,1-16;
Marku 10,17-31 i Luki 18,18-30.
390
391
Æidovi su skoro potpuno izgubili iz vida istinu o Boæjoj
nezasluæenoj milosti. Rabini su govorili da se boæanska naklonost mora zasluæiti; nadali su se da Êe pravedni steÊi nagradu svojim dobrim djelima. Zato je i njihovo bogosluæje
bilo proæeto sebiËnim, najamniËkim duhom. »ak se ni Kristovi uËenici nisu potpuno oslobodili toga duha i Spasitelj
se koristio svakom prilikom da im ukaæe na ovu njihovu
zabludu. Neposredno prije nego πto Êe ispriËati usporedbu
o radnicima, zbio se dogaaj koji Mu je pruæio moguÊnost
da ih upozna s pravim naËelima.
Dok se nalazio na putu, pritrËao Mu je neki mladi glavar, kleknuo pred Njega i ponizno Ga pozdravio. Upitao Ga
je: “UËitelju, πto dobro moram Ëiniti da postignem æivot
vjeËni?” (Matej 19,16)
Mladi glavar se obratio Kristu kao uglednom rabinu i
nije u Njemu prepoznao Boæjeg Sina. Spasitelj mu je odvratio: “Zaπto me pitaπ o onome πto je dobro? Samo je jedan
Dobri.” Na temelju Ëega ti mene zoveπ dobrim? Jedino je
Bog dobar. Ako me veÊ prihvaÊaπ kao dobroga, onda me moraπ prihvatiti i kao Njegovog Sina i predstavnika!
Zatim je rekao: “Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi!” Boæji karakter je izraæen Njegovim zapovijedima, i ako
æeliπ biti u skladu s Bogom, naËela Njegovog Zakona moraju postati temelj svakog tvojeg djelovanja.
Krist nije umanjio zahtjeve Zakona. Nedvosmisleno jasnim rijeËima ukazao je na posluπnost kao uvjet za vjeËni
æivot — bio je to isti uvjet koji je postavljen Adamu prije
(268)
Nagrada milosti
269
pada u grijeh. Gospodin danas ne oËekuje od Ëovjeka niπta
manje nego πto je od njega oËekivao u Edenu — savrπenu
posluπnost, neokaljanu pravednost. Zahtjev u Savezu milosti isto je toliko πirok kao i zahtjev postavljen u Edenu —
usklaivanje s Boæjim zakonom koji je svet, pravedan i dobar.
Na rijeËi: “Vrπi zapovijedi!” mladi glavar je upitao: “Koje?” Svakako mu se uËinilo da Krist misli na neko obredno
pravilo. Meutim, Krist je govorio o Zakonu koji je proglaπen na Sinaju. Naveo mu je nekoliko zapovijedi s druge ploËe
Zakona, a onda ih je sve saæeo u pravilo: “Ljubi svoga bliænjega kao samoga sebe!”
MladiÊ je odgovorio bez oklijevanja: “To sam sve dræao
od svoje mladosti. ©to mi joπ treba?” Njegovo shvaÊanje Zakona bilo je formalno i povrπno. Ocjenjivan po ljudskim
mjerilima, njegov karakter je bio bez mane. Njegov vidljivi
æivot bio je stvarno, bar u velikoj mjeri, besprijekoran i on
je mislio da se njegovoj posluπnosti Zakonu ne moæe prigovoriti. Ipak, potajno je strahovao da neπto nije u redu izmeu njegove duπe i Boga. To ga je i navelo na pitanje: “©to
mi joπ treba?”
Krist mu je odgovorio: “’Ako æeliπ biti savrπen, hajde
prodaj sve πto imaπ i podaj novac siromasima, pa Êeπ imati
blago na nebu! Onda doi i slijedi me!’ Kad mladiÊ Ëu te
rijeËi, udalji se æalostan, jer je posjedovao veliko imanje.”
SebiËnost je prijestup Zakona. To je Isus htio pokazati
mladiÊu pa ga je podvrgnuo ispitu koji Êe pokazati sebiËnost njegovog srca. Prikazao mu je slabu toËku njegovog karaktera. MladiÊ nije æelio nikakvo daljnje prosvjetljenje. On
je gajio idola u svojem srcu; svijet je bio njegov bog. Tvrdio je da dræi zapovijedi, ali nije slijedio naËelo koje je znaËilo pravi æivot i duh svih zapovijedi. Nije imao istinske ljubavi prema Bogu i bliænjemu. Ovaj nedostatak pokazivao je
da nema niËega πto bi ga moglo osposobiti da ue u nebesko kraljevstvo. Svojom sebiËnoπÊu i ljubavlju prema svjetovnim
dobicima prekrπio je sva naËela nebeskog kraljevstva.
Kad je mladi glavar pristupio Isusu, svojom iskrenoπÊu
i ozbiljnoπÊu zadobio je Spasiteljevo srce. U tom mladiÊu
On je vidio Ëovjeka koji bi mogao posluæiti kao propovjednik pravednosti. Tog sposobnog i plemenitog mladiÊa Krist
392
393
270
394
Isusove usporedbe
bi primio isto tako spremno kao πto je primio siromaπne
ribare koji su Ga slijedili. Da je ovaj mladiÊ svoj æivot posvetio djelu spaπavanja duπa, mogao je postati marljiv i uspjeπan radnik za Krista.
Meutim, prvo je morao ispuniti uvjete povezane s uËeniπtvom. Morao se u potpunosti predati Bogu. Na Spasiteljev poziv, Ivan, Petar, Matej i ostali uËenici “ostaviπe sve,
ustadoπe i pooπe za njime” (Luka 5,28 DK). Isto posveÊenje
oËekivalo se i od mladog glavara. TraæeÊi to od njega, Krist
nije zahtijevao veÊu ærtvu od one koju je sam prinio: “Ta,
poznato vam je milosre Gospodina naπega Isusa Krista, kako
je radi vas od bogataπa postao siromah da vi postanete
bogataπi njegovim siromaπtvom.” (2. KorinÊanima 8,9) MladiÊ je jednostavno trebao poÊi kuda ga Krist bude vodio.
Krist je pogledao mladiÊa i zaæelio zadobiti njegovo srce. Zaæelio je da ga poπalje kao vjesnika blagoslova ljudima. Umjesto svega Ëega se morao odreÊi, Krist mu je nudio
prednost druæenja sa sobom. Zato mu je i rekao: “Doi i
slijedi me!” Tu prednost radosno su prihvatili Petar, Jakov i
Ivan. I sam mladiÊ je s divljenjem promatrao Isusa. Njegovo srce se otimalo da bude uz Spasitelja. Ali nije bio spreman prihvatiti Spasiteljevo naËelo ærtvovanja samoga sebe.
Izabrao je svoje bogatstvo umjesto Isusa. Æelio je vjeËni æivot, ali nije æelio ispuniti svoje srce onom nesebiËnom ljubavlju koja jedina znaËi æivot. Æalosna srca otiπao je od Isusa.
Kad je mladiÊ otiπao, Isus je rekao svojim uËenicima:
“Zaista, kaæem vam, muËno Êe bogataπ uÊi u kraljevstvo
nebesko.” Ove rijeËi su zaprepastile uËenike. Oni su bili skloni
bogataπe smatrati miljenicima Neba; i sami su se nadali da
Êe u Mesijinom kraljevstvu primiti svjetovnu moÊ i bogatstvo; ako Êe, sada, bogati teπko uÊi u kraljevstvo nebesko,
kakve nade moæe imati neki obiËni Ëovjek?
“Tada Isus reËe uËenicima svojim: ‘Zaista, kaæem vam,
muËno Êe bogataπ uÊi u kraljevstvo nebesko. Takoer vam
kaæem: Lakπe je devi proÊi kroz iglene uπice nego bogataπu
uÊi u kraljevstvo nebesko.’ Kada to Ëuπe uËenici, vrlo se zaËudiπe.” A onda su shvatili da je ova sveËana opomena upuÊena i njima. U svjetlu Spasiteljevih rijeËi otkrile su se i njihove potajne teænje da steknu moÊ i bogatstvo. Duboko zabrinuti za sebe, uzviknuli su: “Tko se onda moæe spasiti?”
Nagrada milosti
271
“Isus ih pogleda pa im reËe: ‘Ljudima je nemoguÊe, ali
je Bogu sve moguÊe.’”
Bogataπ kao takav ne moæe uÊi u Nebo. Njegovo bogatstvo ne daje mu nikakvo pravo na baπtinu svetih u svjetlu.
Jedino Kristovom nezasluæenom miloπÊu svi mogu osigurati
ulaz u Boæji sveti grad.
I bogatima, niπta manje nego siromaπnima, upuÊene su
rijeËi Svetoga Duha: “Ili zar ne znate... da ne pripadate sami
sebi jer ste kupljeni?” (1. KorinÊanima 6,19.20) Kad Ëovjek
povjeruje u ove rijeËi, tada Êe sve svoje imanje smatrati
povjerenim blagom koje se mora upotrebljavati onako kako
je Bog rekao — za spaπavanje izgubljenih i za tjeπenje napaÊenih i siromaπnih. »ovjeku je to nemoguÊe, jer je njegovo srce vezano uz zemaljsko bogatstvo. Duπa koja sluæi
bogu novca postaje gluha za vapaje bliænjih u nevolji. Meutim, Bogu je sve moguÊe! PromatrajuÊi neusporedivu Kristovu ljubav, i sebiËno srce moæe omekπati i postati krotko.
Bogataπ moæe biti naveden da kaæe, kao nekada farizej Savao iz Tarza: “©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju
vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga
Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista dobijem.” (Filipljanima 3,8) Tada viπe niπta
neÊe smatrati svojim. Sebe Êe s radoπÊu smatrati upraviteljima svakovrsne milosti Boæje i slugama svih ljudi.
Petar se prvi pribrao od potajnog radosnog osvjedoËenja na koje su ga navele Kristove rijeËi. Zadovoljno se sjetio svega Ëega su se on i njegova braÊa odrekli radi Krista.
Ovako je oblikovao svoju misao: “Eto, mi smo ostavili sve i
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“©to god Ëinite, Ëinite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajuÊi da Êete od Gospodina
primiti nagradu — baπtinu!” (Koloπanima 3,23.24)
“Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaÊu
da svakome platim prema njegovu djelu!” (Otkrivenje 22,12)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
395
272
396
Isusove usporedbe
poπli za tobom.” SjeÊajuÊi se uvjetnog obeÊanja mladom glavaru: “Imat Êeπ blago na nebu!” upitao je sada πto Êe on i
njegovi drugovi dobiti kao nagradu za sve svoje ærtve.
Spasiteljev odgovor oduπevio je srca ovih galilejskih ribara. On im je opisao poËasti kojima su se nadali jedino u
svojim najsmjelijim snovima: “Zaista, kaæem vam, vi Êete,
koji ste poπli za mnom — u obnovi svijeta, kad Sin »ovjeËji
sjedne na svoje slavno prijestolje — sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.” Onda je dodao:
“I svaki Êe, koji radi mene ostavi kuÊu, ili braÊu, ili sestre,
ili oca, ili majku, ili æenu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baπtiniti æivot vjeËni.”
Meutim, Petrovo pitanje: “©to Êemo za to dobiti?” pokazalo je i duh koji bi, kad ne bi bio uklonjen, onesposobio uËenike da budu Kristovi vjesnici; bio je to, naime, najamniËki duh. Iako su bili privuËeni Isusovom ljubavlju, uËenici se ipak nisu sasvim oslobodili farizejπtine. I dalje su mislili
da Êe zasluæiti nagradu u skladu sa svojim dostignuÊima. Gajili
su duh samouzdizanja i samozadovoljstva, koji se izraæavao
meusobnim usporeivanjem. Kad bi jedan od njih uËinio
bilo πto pogreπno, ostale bi obuzeo duh nadmoÊnosti, svijesti da su bolji od njega.
Da uËenici ne bi izgubili iz vida naËela Evanelja, Krist
im je ispriËao usporedbu kojom je pokazao kako se Bog
odnosi prema svojim slugama i kakvim bi duhom trebali biti ispunjeni dok Njemu sluæe.
PoËeo je ovako: “Kraljevstvo je nebesko sliËno domaÊinu koji izae rano ujutro da najmi radnike u svoj vinograd.” Bio je obiËaj da se ljudi koji traæe posao okupljaju
na trgu i da tamo odlaze i gazde koji traæe radnike. DomaÊin
u usporedbi prikazan je kako u razliËita vremena odlazi
unajmiti radnike. Oni koje je unajmio u rano jutro dogovorili su se s njim da rade za odreenu svotu; oni koji su bili
unajmljeni poslije, prepustili su domaÊinu da im sam odredi nadnicu.
“Kada doe veËer, reËe gospodar vinograda svome
upravitelju: ‘Zovi radnike pa im — poËevπi od posljednjih
do prvih — podaj plaÊu!’ Tako dooπe oni od jedanaestoga
sata i primiπe po denar. Kada dooπe prvi, pomisliπe da Êe
primiti viπe. Ali i oni primiπe po denar.”
Nagrada milosti
273
Ponaπanje gospodara prema radnicima u vinogradu pokazuje Boæje ponaπanje prema pripadnicima ljudskog roda.
Ono je suprotno obiËajima koji vladaju meu ljudima. U
svjetovnim poslovima naknada se daje u skladu s postignutim rezultatima. Radnik oËekuje da Êe biti plaÊen onoliko
koliko je zasluæio. Meutim, u ovom sluËaju Krist je oslikao naËela svojeg kraljevstva — kraljevstva koje nije od ovoga
svijeta. Krist se ne upravlja prema ljudskim mjerilima.
Gospodin kaæe: “Jer misli vaπe nisu moje misli, i puti moji
nisu vaπi puti... Visoko je iznad zemlje nebo, tako su moji
puti iznad vaπih putova.” (Izaija 55,8.9)
Prvi radnici sloæili su se da rade za ugovorenu svotu pa
su i primili onoliko koliko su traæili, ne viπe. Oni koji su
bili najmljeni poslije, vjerovali su gospodarevom obeÊanju:
“Dat Êu vam πto bude pravo!” Pokazali su povjerenje u njega i nisu postavljali pitanje nagrade. Oslonili su se na njegovu pravednost i nepristranost. Bili su nagraeni, ne prema veliËini svojeg rada, veÊ prema gospodarevoj velikoduπnosti.
Tako i Bog æeli da se oslonimo na Onoga koji pravda
bezboænika. Nagrada koju On daje nije u skladu s naπim
zaslugama, veÊ u skladu s Njegovim namjerama, “prema vjeËnom naumu koji ostvari u Kristu Isusu, Gospodinu naπem”
(Efeæanima 3,11). “Tada nas — ne zbog pravednih djela koja
smo mi uËinili, veÊ po svom milosru — spasi kupelju ponovnog raanja.” (Titu 3,5) Za one koji se uzdaju u Njega,
On “moæe uËiniti neograniËeno viπe od onoga πto moæemo
moliti ili misliti” (Efeæanima 3,20).
Bog ocjenjuje vrijednost nekog djela ne prema veliËini
uloæenog truda ili prema postignutim rezultatima, veÊ po
duhu u kojem je obavljeno. Oni koji su u vinograd doπli u
jedanaesti sat, bili su sretni πto imaju moguÊnost da rade.
Njihovo je srce bilo puno zahvalnosti prema onomu koji ih
je prihvatio; a kad im je na kraju dana isplatio dnevnicu za
cijeli radni dan, bili su vrlo iznenaeni. Znali su da nisu
zasluæili takvu nagradu. Ljubaznost koja se vidjela na licu
njihovog najmodavca ispunila ih je radoπÊu. Nikad nisu zaboravili njegovu dobrotu ni velikoduπnu naknadu koju im
je dao. Tako Êe biti i s greπnicima koji Êe, svjesni svoje nedostojnosti, uÊi u vinograd svojega gospodara u jedanaesti
397
398
274
399
Isusove usporedbe
sat. Njihovo vrijeme sluæbe izgledat Êe tako kratko da neÊe
oËekivati nikakvu nagradu; uËinit Êe im se dovoljno πto ih
je Bog uopÊe i primio. Takvi Êe raditi u poniznom duhu,
puni povjerenja, zahvalni na prednosti da surauju s Kristom. Takav duh Bog s uæitkom nagrauje.
Gospodin æeli da se oslonimo na Njega i da ne postavljamo pitanje o veliËini nagrade. Kada Krist prebiva u duπi,
misao o nagradi nije najvaænija. Nije to pobuda koja Ëovjeka
pokreÊe na posao. Svakako da u odreenom smislu trebamo cijeniti visinu obeÊane nagrade. Bog oËekuje od nas da
cijenimo blagoslove koje nam je obeÊao. Meutim, On ne
æeli da trËimo jedino za nagradom i da oËekujemo da Êemo
za svaki posao dobiti naknadu. Ne trebamo prije svega gledati na nagradu, veÊ na to da uËinimo ono πto je pravo,
bez obzira hoÊemo li nagradu uopÊe i primiti. Na djelo nas
treba pokretati ljubav prema Bogu i naπim bliænjima.
Ova usporedba ne opravdava one koji su Ëuli prvi poziv da rade u Gospodnjem vinogradu a nisu se odazvali. Kad
je domaÊin ponovo otiπao na trg u jedanaesti sat i naπao
nezaposlene radnike, postavio im je pitanje: “©to stojite ovdje
vazdan besposleni?” Odgovor je glasio: “Nitko nas nije najmio.” Nijedan od onih koji su bili pozvani u jedanaesti sat
nije bio na trgu toga jutra. Oni nisu odbili poziv. Oni koji
ga odbiju i poslije se pokaju, dobro Ëine πto se kaju; ali nije
dobro igrati se s prvim pozivom milosti.
Kad su svi radnici u vinogradu “primili po denar”, oni
koji su radili od ranoga jutra shvatili su to kao uvredu. Zar
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Stoga: niti je πto onaj koji radi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji Ëini da raste — Bog. Onaj
koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali Êe svaki
primiti plaÊu prema svome trudu. Mi smo Boæji
suradnici... Nitko, naime ne moæe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je veÊ postavljen, a
taj je Isus Krist... Onaj kome ostane πto je nadozidao primit Êe nagradu.” (1. KorinÊanima 3,7-14)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
Nagrada milosti
275
nisu poπteno radili dvanaest sati? Zar ne bi bilo pravo da
prime viπe od onih koji su radili samo jedan sat i to po hladovini? Kazali su: “Ovi su posljednji radili samo jedan sat,
a ti si ih izjednaËio s nama koji smo podnijeli tegobu dana
i æegu.”
DomaÊin je odgovorio jednome od njih: “Prijatelju, ja
ti ne Ëinim krivo. Zar se nisi sa mnom nagodio po denar?
Uzmi svoje i odlazi! Volja mi je ovomu posljednjem dati kao
i tebi; zar mi nije slobodno sa svojim Ëiniti πto hoÊu? Ili je
oko tvoje zavidno πto sam ja dobar?”
“Tako Êe posljednji biti prvi, i prvi posljednji.”
Prvi radnici prikazuju one koji, zbog svoje sluæbe, zahtijevaju prednost pred drugima. Oni obavljaju svoje djelo
proglaπavajuÊi sebe zasluænima za postignute uspjehe i nisu
spremni u njega unijeti duh samoodricanja i ærtve. Oni su
moæda obeÊali da Êe sluæiti Bogu cijeloga svojeg æivota; moæda
su stvarno bili prvi kad je trebalo podnositi teπkoÊe, odricanja i nevolje te zato smatraju da zasluæuju veÊu nagradu.
Zapravo, viπe misle o nagradi nego o prednosti da budu
Kristovi suradnici. Po njihovom miπljenju, njihov trud i njihove ærtve daju im pravo da oËekuju veÊu Ëast od ostalih,
a kad se njihova oËekivanja ne ostvare, osjeÊaju se uvrijeeni.
Da su u svoje djelo unosili duh ljubavi i povjerenja, doista
bi ostali na prvom mjestu; meutim, njihovo svaalaËko,
prigovaraËko dræanje nije krπÊansko i pokazuje da nisu dostojni nagrade. Ono otkriva njihovu æelju za samoisticanjem,
njihovo nepovjerenje u Boga, njihov zavidljivi, prigovaraËki
duh u odnosu prema braÊi. Gospodnja dobrota i Njegova
velikoduπnost za njih su samo razlog za nezadovoljstvo. Na
taj naËin pokazuju da njihova duπa uopÊe nije povezana s
Bogom i da nisu upoznali ni radost suradnje sa svojim UËiteljem i Gospodinom.
Niπta nije tako mrsko Gospodinu kao taj uskogrudni,
samoljubivi duh. Bog ne moæe suraivati ni s kim koji pokazuje te osobine. Takvi su ljudi neosjetljivi za djelovanje
Svetoga Duha.
Æidovi su pr vi bili pozvani u Gospodnji vinograd i oni
su zbog toga bili ponosni, uvjereni u svoju pravednost. Zbog
dugih godina svoje sluæbe smatrali su da im pripada veÊa
nagrada nego drugima. Niπta ih nije viπe ljutilo od pomisli
400
276
401
Isusove usporedbe
da bi i neznaboπcima mogle biti priznate iste prednosti kao
i njima, da bi pred Bogom mogli biti u svemu izjednaËeni s
njima.
Krist je upozorio svoje uËenike koji su prvi poπli za Njim
da Êe se isto zlo pojaviti i meu njima. On je shvatio da Êe
slabost i prokletstvo Crkve biti samouvjerenost, isticanje svoje
pravednosti. Ljudi Êe smatrati da onim πto Ëine mogu zaraditi mjesto u nebeskom kraljevstvu; da Êe im Gospodin tek
kada sami postignu odreeni napredak priskoËiti u pomoÊ.
Na taj naËin bi u krπÊanstvu bilo mnogo ljudskoga, a malo
Isusovoga. Mnogi bi se uzoholili kad bi postigli taj mali
napredak i smatrali da su postali bolji od drugih. Godilo bi
im laskanje i bili bi ljuti ako ih ne bi priznali najboljima.
Krist je svoje uËenike pokuπao zaπtititi od te opasnosti.
Nema mjesta nikakvom hvalisanju svojim zaslugama.
“Mudri neka se ne hvale mudroπÊu, ni junak neka se ne hvali
hrabroπÊu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se
hvaliti hoÊe, neka se hvali time πto ima mudrost da mene
spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu
na zemlji, jer to mi je milo — rijeË je Jahvina.” (Jeremija
9,22.23)
Nagrada se ne dobiva zbog djelâ da se nitko ne bi ponosio, veÊ se moæe zahvaliti jedino Boæjoj milosti. “©to Êemo dakle reÊi da je naπao Abraham, naπ praotac po tijelu?
Kad bi naime Abraham zbilja bio opravdan na temelju djela, imao bi razloga da se ponosi — ali ne pred Bogom! ©to
doista veli Pismo? ‘Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uraËuna u pravednost.’ A onomu koji radi ne raËuna se plaÊa
po milosti, veÊ po dugu; dok se onomu koji ne radi, a vje-
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
“Neka ti Jahve plati sve πto si uËinila, i neka ti
udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov.” (Ruta
2,12) “Pravednik plod svoj ima! Joπ ima Boga da
sudi na zemlji!” (Psalam 58,12) “Tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu.” (Izreke 11,18)
jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj
Nagrada milosti
277
ruje u onoga koji opravdava bezboænika, njegova vjera uraËunava u pravednost.” (Rimljanima 4,1-5) Prema tomu, nema
nikakvog razloga da se netko uzdiæe nad drugima ili da mrmlja protiv drugoga. Nitko nije dobio veÊe prednosti od drugih niti itko moæe zahtijevati nagradu kao neko svoje pravo.
I prvi i posljednji trebaju sudjelovati u velikoj, vjeËnoj
nagradi, a prvi trebaju radosno pozdraviti posljednje. Onaj
koji guna zbog nagrade drugoga zaboravlja da je i on sam
spaπen jedino Boæjom miloπÊu. Usporedba o radnicima osuuje svaku zavist i svaku sumnju. Ljubav se raduje istini i
ne pravi nikakve zavidljive usporedbe. Onaj tko je ispunjen
ljubavlju, usporeuje jedino Kristov savrπeni moralni lik sa
svojim nesavrπenim karakterom.
Ova je usporedba i upozorenje svim radnicima, bez obzira na to koliko veÊ dugo rade i koliki su njihovi radni
uspjesi. Bez ljubavi prema svojoj braÊi, bez poniznosti pred
Bogom niπta im ne vrijedi. Nema religije u uzdizanju sebe.
Onaj kojemu je æivotni cilj da proslavi sebe uskoro Êe ustanoviti da mu nedostaju upravo one osobine koje jedino mogu pridonijeti da postane uspjeπan u Kristovoj sluæbi. Kad
god se popuπta oholosti i samozadovoljstvu, djelo trpi.
Ne duæina vremena koje smo proveli na radu, veÊ naπa
vjernost Bogu i spremnost da radimo za Njega pridonose
da ono πto Ëinimo bude ugodno Bogu. Osim toga, u svakoj
naπoj sluæbi traæi se iskrena i potpuna predaja samoga sebe
Bogu. I najmanja duænost, obavljena iskreno i nesebiËno, mnogo je draæa Bogu od najveÊeg posla koji je obiljeæen sebiËnoπÊu. Bog æeli vidjeti koliko Kristovog duha pokazujemo,
koliko sliËnosti s Kristom otkriva naπe djelo. Njemu je viπe
stalo do ljubavi i vjernosti s kojom pristupamo djelu, nego
do koliËine posla koji Êemo obaviti.
Tek kada sebiËnosti nestane, kad se borba za prvenstvo
prekine, kad zahvalnost ispuni srce, kad ljubav uljepπa æivot — tek tada Êe se Krist stvarno nastaniti u naπem srcu i
mi Êemo biti priznati kao Boæji suradnici.
Bez obzira na teæinu posla koji obavljaju, pravi Boæji
suradnici svoj rad za Gospodina ne smatraju muËenjem. Oni
su spremni da se potroπe i da budu potroπeni; zapravo, posao im Ëini radost, oni ga obavljaju vesela srca. Svoju radost
u Bogu izraæavaju preko Isusa Krista. To je ona ista radost
402
403
278
404
Isusove usporedbe
koja je ispunjavala Njega — “da vrπim volju onoga koji me
poslao i dovrπim njegov posao” (Ivan 4,34). Oni su svjesni
da surauju s Gospodinom slave. Ta misao im olakπava svaki napor, jaËa im volju, pripravlja njihov duh za sve πto im
se moæe dogoditi. RadeÊi nesebiËna srca, oplemenjeni sudjelovanjem u Kristovim mukama, dijeleÊi Njegove sklonosti, suraujuÊi s Njim u Njegovom radu, oni pomaæu da ojaËa
plima Njegove radosti i da se slavi i hvali Njegovo uzviπeno
ime.
To je duh koji proæima svaku pravu sluæbu Bogu. Kad
nemaju toga duha, mnogi koji izgledaju prvi postaju posljednji, dok oni koji ga imaju, iako ih smatraju posljednjima,
postaju prvi.
Mnogi su predali sebe Kristu, a ipak ne vide nikakvu
moguÊnost da obave za Njega neko veliko djelo ili da prinesu neku veliku ærtvu u sluæbi Njemu. Njima za utjehu moæe
posluæiti misao da nije potrebno da netko pretrpi muËeniËku smrt da bi bio velik u Boæjim oËima; da netko ne mora
postati misionar i svakog se dana suoËavati s opasnostima i
smrÊu da bi u nebeskim knjigama bio zabiljeæen kao najveÊi. KrπÊanin koji slijedi Krista u svojem svakidaπnjem æivotu, koji se svakog dana predaje Bogu, koji je iskren u svojim namjerama i neporoËan u svojim mislima, koji je krotak kada je izloæen izazovima, Ëvrst u vjeri i poboænosti, koji
je vjeran i u najmanjemu, koji u svojem domu predstavlja
Krista svojim karakterom — takav u Boæjim oËima moæe biti cjenjeniji Ëak i od najpriznatijeg misionara ili muËenika
u svijetu.
O, kako su razliËita mjerila po kojima Bog i ljudi ocjenjuju karakter! Bog vidi borbu protiv kuπnji o kojima ni svijet,
pa Ëak ni najbliæi prijatelji ne znaju — kuπnje u domu, u
srcu. On vidi poniznost duπe kad se suoËi sa svojim slabostima; iskreno pokajanje Ëak i zbog zle misli. On vidi potpunu predaju srca sluæbi za Njega. On zapaæa sate provedene u teπkoj borbi sa samim sobom — u borbi koja se zavrπila
pobjedom. Sve to Bog i aneli znaju. Knjiga za spomen napisana je pred Njim, knjiga za spomen na one koji se boje
Gospodina i misle o Njegovom imenu.
Ni u naπoj naobrazbi, ni u naπem poloæaju, ni u naπem
broju ili povjerenim talentima, ni u Ëovjekovoj volji ne krije
Nagrada milosti
279
se tajna naπeg uspjeha. Svjesni svoje nemoÊi, mi se moramo ugledati na Krista i preko Njega, koji je snaga nad svim
snagama, misao nad svim mislima, ukoliko budemo spremni i posluπni, postizat Êemo pobjedu za pobjedom.
Koliko god kratka bila naπa sluæba i koliko god skroman
naπ posao, ako u jednostavnoj vjeri budemo slijedili Krista,
nagrada nas neÊe razoËarati. Ono πto ni najveÊi i najmudriji
ne mogu zasluæiti, najslabiji i najskromniji mogu dobiti. Nebeska zlatna vrata ne otvaraju se pred onima koji sami sebe uzdiæu niti pred onima koji su ohola duha. Meutim, ta
vjeËna vrata πirom Êe se otvoriti kad ih dodirne drhtava ruka malog djeteta. Blagoslovljena Êe biti nagrada milosti onima koji su radili za Gospodina u jednostavnosti svoje vjere
i ljubavi.
280
Isusove usporedbe
“U susret zaruËniku”
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 25,1-13.
405
406
Krist je sa svojim uËenicima sjedio na Maslinskoj gori.
Sunce je upravo zaπlo iza planinskih vrhunaca i nebo se veÊ
zaogrtalo zavjesom veËeri. Pred njihovim pogledom uzdizala
se kuÊa, blistavo osvijetljena kao za neku sveËanu priliku.
Svjetlo je dopiralo iz svih prozora, a pred kuÊom se vidjela
skupina sveËano odjevenih muπkaraca i æena, nagovjeπtavajuÊi svojim nestrpljivim pogledima da Êe se uskoro pojaviti
svadbena povorka. U mnogim dijelovima Istoka svadbene
sveËanosti odræavaju se uveËer. ZaruËnik odlazi po svoju nevjestu i dovodi je u svoju kuÊu. Uz svjetlo baklji svadbena
povorka izlazi iz nevjestine kuÊe i kreÊe prema æenikovoj
kuÊi u kojoj se sprema gozba za pozvane goste. U prizoru
koji je Krist promatrao, vidjelo se da gosti oËekuju svadbenu
povorku s namjerom da joj se pridruæe.
U blizini nevjestine kuÊe zadræavalo se deset mladih
djevojaka odjevenih u bjelinu. Svaka je nosila upaljenu svjetiljku i posudicu za ulje. Sve su æeljno oËekivale pojavu zaruËnika. Meutim, doπlo je do kaπnjenja. Prolazili su sati jedan
za drugim; Ëekaoci su se umorili i pozaspali. Tek negdje
oko ponoÊi odjeknuo je uzvik: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu
u susret!” Zaspali gosti, iznenada probueni, skoËili su na
noge. Ugledali su povorku kako dolazi, obasjanu bakljama,
praÊenu razdraganim zvucima glazbe. »uo se glas zaruËnika
i glas nevjeste. Deset djevica uzelo je svoje svjetiljke i poËelo ih pripremati, jer su sve æurile da se pridruæe mladencima. Meutim, pet djevica nije svoje posudice napunilo
uljem. Nisu oËekivale da Êe se Ëekanje toliko produæiti, pa
se nisu ni spremile za taj sluËaj. U oËaju su se obratile svojim
(280)
“U susret zaruËniku”
281
mudrijim drugaricama i uzviknule: “Dajte nam od svog ulja,
jer nam se svjetiljke trnu.” Meutim, ostalih pet veÊ su ulje
iz svojih posudica pretoËile u upravo upaljene svjetiljke. Nisu
viπe imale ulja na raspolaganju i zato su odgovorile: “Nipoπto! Sigurno ne bi doteklo za nas i za vas; poite radije trgovcima pa sebi kupite!”
Dok se nesretnih pet djevica zadræavalo kod trgovaca,
povorka je proπla i one su ostale. Pet djevica s upaljenim
svjetiljkama pridruæilo se mnoπtvu, zajedno s povorkom uπlo
u kuÊu i vrata su se za njima zatvorila. Kad je i ostalih pet
djevica pristiglo pred sveËanu dvoranu, naiπle su na neoËekivano odbijanje. Upravitelj dvora je izjavio: “Zaista, kaæem vam, ne poznajem vas.” Tako su ostale vani, na opustjeloj cesti, u mrkloj noÊi.
Krist je svojim uËenicima ispriËao usporedbu o deset
djevica dok je sjedio i gledao goste koji su Ëekali zaruËnika,
opisujuÊi njihovim iskustvom iskustvo Crkve koja Êe djelovati neposredno prije Njegova drugog dolaska.
Dvije skupine djevica prikazuju dvije vrste ljudi koji sebe smatraju Ëekaocima svojega Gospodina. Biblija ih naziva
djevicama zato πto ispovijedaju Ëistu vjeru. Njihovim svjetiljkama prikazana je Boæja rijeË. Psalmist kaæe: “Tvoja rijeË
nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)
Ulje je simbol Svetoga Duha. Tako je Sveti Duh prikazan u
proroËanstvu proroka Zaharije. Prorok kaæe: “Aneo koji je
govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao Ëovjeka koji se oda sna budi. ‘©to vidiπ?’ upita. Ja odgovorih: ‘Vidim,
evo, svijeÊnjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i
sedam je æiæaka na svijeÊnjaku, sa sedam lijevaka za sedam
æiæaka πto su na njemu. Dvije su masline kraj njega, jedna
njemu zdesna, druga slijeva. Obratih se anelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: ‘©to je to, gospodaru?’... On mi
odgovori ovako: ‘Evo rijeËi Jahvine Zerubabelu: Ne silom niti
snagom, veÊ duhom mojim! — rijeË je Jahve nad Vojskama’...
Tad progovorih i zapitah ga: ‘©to su one dvije maslinove granËice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?’... On reËe:
‘To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje.’” (Zaharija 4,1-14)
Iz dvije masline zlatno ulje je teklo kroz zlatne cijevi u
posudu za ulje na svijeÊnjaku, a odatle u zlatne svjetiljke
407
408
282
411
Isusove usporedbe
koje su obasjavale Svetiπte. Tako i od dva sveca koji stoje u
Boæjoj prisutnosti Njegov Duh se dijeli ljudskim oruima koja
su posveÊena Njegovoj sluæbi. Zadatak dvojice Pomazanika
jest da Boæjem narodu prenose nebesku milost koja jedina
moæe uËiniti da Njegova RijeË bude svjetiljka nozi i svjetlo
stazi. “Ne silom niti snagom, veÊ duhom mojim! — rijeË je
Jahve nad Vojskama.” (Zaharija 4,6)
Svih deset djevica iziπlo je da doËeka zaruËnika. Sve su
imale svjetiljke i posudice za ulje. Neko vrijeme nije se vidjela nikakva razlika meu njima. Tako Êe biti i s Crkvom
koja Êe djelovati neposredno prije Kristovog drugog dolaska. Svi Êe u njoj dobro poznavati Pismo. Svi Êe Ëuti poruku o Kristovom skorom drugom dolasku i s povjerenjem
oËekivati Njegovu pojavu. Ali kao πto je bilo u ovoj usporedbi,
tako Êe biti i tada. Vrijeme Ëekanja Êe se oduæiti, vjera Êe
biti stavljena na kuπnju, i kad se zaËuje uzvik: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” mnogi Êe biti nespremni. NeÊe
imati ulja u posudicama uz svoje svjetiljke. Nedostajat Êe
im Sveti Duh.
Bez Boæjega Duha poznavanje Njegove RijeËi je beskorisno. Teorija istine, ako nije praÊena Svetim Duhom, ne moæe
oæiviti duπu niti posvetiti srce. Netko moæe znati zapovijedi
i biblijska obeÊanja; ali ako ih Sveti Duh ne usadi u srce,
njegov karakter se neÊe preobraziti. Bez prosvjetljenja Svetim Duhom ljudi neÊe biti sposobni razlikovati istinu od zablude i past Êe kao ærtva Sotoninih lukavo zamiπljenih kuπnji.
Skupina koja je prikazana nerazumnim djevicama nije
licemjerna. Ona cijeni istinu, brani je, ona je na strani onih
koji vjeruju u istinu; ali nije sebe pokorila djelovanju Svetoga Duha. Ti ljudi nisu pali na Stijenu, Isusa Krista, i nisu
dopustili svojoj staroj naravi da se razbije. Ta je skupina prikazana i kamenitim tlom. Oni spremno prihvaÊaju RijeË, ali
ne prihvaÊaju njezina naËela. Njezin utjecaj na njih nije trajan. Sveti Duh djeluje na Ëovjekovo srce i u skladu s njegovom
æeljom i pristankom usauje u njega novu narav; ali skupina
koja je prikazana nerazumnim djevojkama zadovoljna je
povrπnim radom. Oni ne poznaju Boga! Nisu prouËavali Njegov karakter i nisu odræavali zajedniπtvo s Njim pa zato ne
znaju ni kako da se oslone na Njega, kako da pogledaju na
“U susret zaruËniku”
283
Njega i da æive. Njihova sluæba Bogu izrodila se u formalizam. “I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda
preda te i sluπa tvoje rijeËi, ali ih ne izvrπuje: naslauju se
njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.”
(Ezekiel 33,31) Apostol Pavao istiËe da Êe to biti posebna
karakteristika onih koji Êe æivjeti neposredno prije Kristovog drugog dolaska. On kaæe: “Ali ovo znaj: u posljednje
Êe doba nastati teπka vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi...
ljubitelji poæude mjesto ljubitelji Boga. Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine sile.” (2. Timoteju 3,1-5)
To je skupina koja Êe u vrijeme opasnosti vikati: “Mir
je i nema se Ëega bojati!” Oni svoje srce uljuljkuju u sigurnost i ne sanjaju o opasnosti. Kad se trgnu iz svoje obamrlosti, kad shvate πto im nedostaje, tada Êe preklinjati svoje
bliænje da im nadoknade manjak; ali u duhovnim pitanjima
nitko ne moæe nadoknaditi ono πto drugome nedostaje. Boæja
milost bila je obilno ponuena svakoj duπi. Bila je objavljena evaneoska poruka: “Tko je æedan, neka doe; tko æeli,
neka badava uzme vode æivota!” (Otkrivenje 22,17) A li
karakter se ne moæe prenijeti na drugoga! Nitko ne moæe
vjerovati umjesto drugoga. Nitko ne moæe primiti Svetoga
Duha umjesto drugoga. Nitko ne moæe drugome dati karakter koji je plod djelovanja Svetoga Duha. “Ili, ako ja poπaljem
na tu zemlju kugu... da zatrem u njoj sve ljude i stoku, a u
njoj preostanu samo ona tri Ëovjeka, Noa, Daniel i Job, æivota
mi moga... oni neÊe spasiti ni sinova ni kÊeri, nego samo
sebe svojom pravednoπÊu.” (Ezekiel 14,20)
Tek Êe se u doba krize otkriti karakter svakog Ëovjeka.
Kad je sveËani glas objavio u ponoÊ: “ZaruËnik dolazi! Iziite mu u susret!” zaspale djevice trgnule su se iz svojeg
drijemeæa, i tada se vidjelo tko se pripremio za ovaj dogaaj. Obje skupine su bile iznenaene; ali jedna se pripremila, a druga je ostala nepripremljena. Tako Êe u doba krize
neka iznenadna i neoËekivana nesreÊa, dogaaj koji Êe duπu suoËiti s bliskom smrÊu, pokazati gaji li ona stvarnu vjeru u Boæja obeÊanja. Pokazat Êe oslanja li se ona uistinu na
Boæju milost. Veliki konaËni ispit doÊi Êe tek na svrπetku
vremena milosti za ljudski rod i tada viπe neÊe biti prilike
da se zadovolje nezadovoljene potrebe ljudske duπe.
412
284
413
414
Isusove usporedbe
Deset djevica prikazuju Ëekaoce pri kraju povijesti Zemlje.
Svi oni tvrde da su krπÊani. Svi su Ëuli poziv, svi imaju ime
i svjetiljku i svi govore da rade za Gospodina. Stvarno izgleda da svi Ëekaju Kristov dolazak. Ali pet djevica nije spremno!
Pet od deset djevica doæivjet Êe iznenaenje, ustanovit Êe s
uæasom da su ostale izvan dvorane u kojoj se odræava svadba.
U onaj veliki, konaËni dan, mnogi Êe traæiti da budu
primljeni u Kristovo kraljevstvo i govorit Êe: “Jeli smo i pili
s tobom, a ti si uËio po naπim ulicama.” “Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?” Odgovor Êe ipak glasiti: “Ne znam odakle
ste? Odstupite od mene svi zlotvori!” (Luka 13,26.27; Matej
7,22) U ovom æivotu oni nisu uspostavili zajedniπtvo s Kristom; zato ne znaju jezik Neba, strana im je i radost Neba.
“Ta tko od ljudi zna Ëovjekove tajne, osim ËovjeËjega duha
koji je u njemu? Tako nitko ne zna Boæjih tajna, osim Boæjega Duha.” (1. KorinÊanima 2,11)
Najtuænije rijeËi koje su ikada doprle do uha smrtnog
Ëovjeka bile su rijeËi osude: “Ne znam odakle ste!” Samo
vas je zajedniπtvo Duha, koje ste odbacili, moglo sjediniti s
radosnim mnoπtvom na svadbenoj veËeri. U tom dogaaju
vi ne moæete sudjelovati. Njegov sjaj pao bi na slijepe oËi,
a njegova melodija na gluhe uπi. Njegova ljubav i njegova
radost nikada ne bi mogli dodirnuti strunu veselja u srcu
koje je svijet uËinio neosjetljivim. Vi ste sami sebe iskljuËili iz Neba svojom nepripremljenoπÊu za zajedniπtvo s njegovim stanovnicima.
Mi se ne moæemo pripremiti za susret s Gospodinom
tako πto Êemo se probuditi kad se zaËuje uzvik: “ZaruËnik
dolazi!” pokupiti svoje prazne svjetiljke i poæuriti da ih napunimo. Mi ne moæemo udaljiti Krista iz naπeg æivota ovdje, a ipak se pripremiti za zajedniπtvo s Njim na Nebu.
U ovoj usporedbi mudre su djevice imale dovoljno ulja
u posudicama uz svoje svjetiljke. Njihovo svjetlo blistalo je
nepotamnjelim sjajem tijekom noÊi Ëekanja. PojaËavalo je
rasvjetu u Ëast zaruËnika. SvijetleÊi u tami, pridonosilo je
osvjetljenju puta prema zaruËnikovoj kuÊi u kojoj se odræavala svadbena sveËanost.
“U susret zaruËniku”
285
Tako i Kristovi sljedbenici trebaju bacati svjetlo u tamu
ovoga svijeta. Silom Svetoga Duha Boæja rijeË postaje svjetlo kada kao preobraæavajuÊa sila djeluje u æivotu obraÊenika. UsaujuÊi u njihova srca naËela Boæje rijeËi, Sveti Duh
u ljudima razvija boæanske osobine. Svjetlo Njegove slave —
Njegov karakter — treba blistati u æivotu Njegovih sljedbenika. Na taj naËin oni trebaju proslaviti Boga, obasjati put
koji vodi ZaruËnikovoj kuÊi, Boæjem Gradu, Janjetovoj svadbenoj veËeri.
ZaruËnik je doπao oko pola noÊi — u najtamnije doba.
Tako Êe i Krist doÊi pri kraju najtamnijeg razdoblja u povijesti Zemlje. Dani Noe i Lota oslikavaju stanje svijeta neposredno prije dolaska Sina »ovjeËjega. Biblija, opisujuÊi unaprijed to vrijeme, kaæe da Êe Sotona raditi svom svojom snagom i “svakovrsnim pokvarenim zavoenjem” (2. Solunjanima 2,9.10). Njegovo djelovanje jasno se otkriva sve veÊom
tamom, mnogobrojnim zabludama, krivovjerjem i prijevarama u ove posljednje dane. Sotona ne samo da svijet dræi u
svojim rukama, veÊ se njegove zablude kao kvasac πire i u
takozvanim Crkvama naπega Gospodina Isusa Krista. Veliki
otpad razvit Êe se u tamu mraËniju od ponoÊne, neprobojnu kao vreÊa od kostrijeti. Za Boæji narod bit Êe to noÊ nevolje, noÊ plakanja, noÊ progonstva zbog istine. Ali i u toj
tamnoj noÊi blistat Êe sjaj boæanskog svjetla.
Bog je zapovjedio da “iz tame zasvijetli svjetlo” (2. KorinÊanima 4,6). Dok je Zemlja joπ bila “pusta i prazna; tama
se prostirala nad bezdanom”, “Duh Boæji lebdio je nad
vodama”. Upravo je tada Bog rekao: “Neka bude svjetlost!”
“I bi svjetlost!” (Postanak 1,2.3) Tako Êe i u noÊi duhovne
tame odjeknuti Boæja rijeË: “Neka bude svjetlost!” Bog kaæe
svojem narodu: “Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad
tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1)
Pismo nastavlja: “Zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina
narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad
tobom.” (Izaija 60,2)
Tama pogreπnih zamisli o Bogu obavija ovaj svijet. Ljudi
viπe ne poznaju pravi Boæji karakter. Oni su ga pogreπno
shvatili i pogreπno protumaËili. Upravo u to vrijeme treba
se objaviti boæanska poruka, poruka koja prosvjetljuje svojim utjecajem, poruka koja ima spasonosnu moÊ. Treba se
415
286
416
417
Isusove usporedbe
objaviti istina o Boæjem karakteru. Tamu ovoga svijeta treba
odagnati svjetlo Njegove slave, svjetlo Njegove dobrote, milosti i istine.
To je djelo koje opisuje prorok Izaija kad piπe: “Na visoku
se uspni goru, glasniËe radosne vijesti, Sione! Podigni snaæno svoj glas, glasniËe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni
ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: ‘Evo Boga vaπega!’
Gle, Gospod Jahve dolazi u moÊi, miπicom svojom vlada! Evo
s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.” (Izaija
40,9.10)
Oni koji Ëekaju ZaruËnikov dolazak, trebaju reÊi narodu: “Evo Boga vaπega!” Posljednja zraka milosrdne svjetlosti, posljednja poruka milosti koja Êe se objaviti svijetu, bit
Êe objava Njegovog karaktera punog ljubavi. Boæja djeca
trebaju objaviti Njegovu slavu. U svojem æivotu i karakteru
trebaju pokazati πto je za njih uËinila Boæja milost.
Svjetlo Sunca pravednosti treba se pokazati dobrim djelima — rijeËima istine i djelima svetosti.
Krist, odsjaj OËeve slave, doπao je na svijet da bude svjetlo
svijetu. Doπao je Boga predstaviti ljudima. O Njemu stoji
napisano da je bio pomazan “Duhom Svetim i snagom” i da
je “proπao ËineÊi dobro” (Djela 10,38). U sinagogi u Nazaretu sam je rekao o sebi: “Na meni je Duh Gospodnji, jer
me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboenje zarobljenicima i vraÊanje vida slijepcima, da oslobodim potlaËene, da proglasim
godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) To je bilo i djelo
za koje je Krist ovlastio svoje uËenike. Rekao im je: “Vi
ste svjetlo svijetu.” “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima
da vide vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.” (Matej 5,14.16)
To je djelo koje opisuje prorok Izaija kad kaæe: “Podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuÊnike,
odjenuti onog koga vidiπ gola, i ne kriti se od onog tko je
tvoje krvi. Tad Êe sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje
Êe tvoje brzo procvasti. Pred tobom Êe iÊi tvoja pravda, a
Slava Jahvina bit Êe ti zalaznicom.” (Izaija 58,7.8)
I tako u noÊi duhovne tame Boæja slava treba zasjati preko
Njegove Crkve podizanjem onih koji su pogaæeni i tjeπenjem
onih koji su oæaloπÊeni.
“U susret zaruËniku”
287
Svugdje oko nas odjekuju vapaji oæaloπÊenog svijeta. Na
sve strane ima siromaπnih i nesretnih. Naπa je duænost da
im priskoËimo u pomoÊ i da ublaæimo ili uklonimo æivotne
teπkoÊe i nevolje s kojima se suoËavaju.
Konkretni rad imat Êe daleko viπe utjecaja od dræanja
propovijedi. Mi moramo davati hranu gladnima, odijevati
neodjevene, pruæati zaklon beskuÊnicima. Pozvani smo da
Ëinimo i viπe od toga. Potrebe duπe moæe zadovoljiti jedino
Kristova ljubav. Ako Krist bude prebivao u nama, naπe Êe
srce biti puno boæanskog suosjeÊanja. OtpeËatit Êe se zapeËaÊeni izvori iskrene, krπÊanske ljubavi.
Bog traæi ne samo naπe darove siromaπnima, veÊ i naπe
vedro lice, ohrabrujuÊe rijeËi i prijateljski stisak ruke. Kad
je Krist lijeËio bolesnike, polagao je na njih ruke. Zato i mi
moramo dolaziti u bliski dodir s onima kojima æelimo prenijeti
blagoslov.
Ima mnogo onih koje je napustila svaka nada. Vratite
im svjetlo Sunca! Mnogi su izgubili hrabrost. Uputite im ohrabrujuÊe rijeËi! Molite za njih! Ima onih kojima je potreban
kruh æivota. »itajte im iz Boæje rijeËi! Mnoge duπe je zahvatila bolest koju nijedan zemaljski melem ne moæe ublaæiti
ni lijeËnik izlijeËiti. Molite se za te duπe, dovedite ih Isusu!
Kaæite im da ima melema u Gileadu i da je i LijeËnik tamo!
Svjetlo je blagoslov, sveopÊi blagoslov koji svoja blaga
izlijeva na svijet, nezahvalan, nesvet i obeshrabren. Tako je
i sa svjetlom Sunca pravednosti. Cijela Zemlja, obavijena tamom grijeha, æalosti i boli, treba biti obasjana spoznajom
Boæje ljubavi. Iz domaπaja tog svjetla ne smije biti iskljuËena
nijedna vjerska zajednica, nijedan druπtveni poloæaj ili druπtvena klasa.
Poruka nade i milosti treba biti odnesena u sve krajeve
svijeta. I tko god zaæeli, moÊi Êe ispruæiti svoju ruku i uhvatiti
se za Boæju snagu; moÊi Êe sklopiti mir s Njim i imati mir
s Njim. Viπe ni neznaboπci neÊe biti obavijeni ponoÊnom
tamom. Mrak Êe morati ustuknuti pred blistavim zrakama
Sunca pravednosti. Snaga groba bit Êe svladana.
Ali nitko ne moæe dijeliti ono πto sam nije primio. U
Boæjem djelu niπta se ne moæe postiÊi ljudskom snagom. Nitko
ne moæe samoga sebe svojom snagom uËiniti svjetlonoπom
za Boga. Jedino je zlatno ulje, koje su nebeski vjesnici pre-
418
288
419
420
Isusove usporedbe
takali u zlatne cijevi da se iz zlatnih posuda izlije u svjetiljke svijeÊnjaka, moglo trajno odræavati blistavo, sjajno svjetlo u Svetiπtu. Jedino Boæja ljubav koja se stalno izlijeva na
Ëovjeka moæe osposobiti ljudsko orue da πiri svjetlo. U srca svih onih koji su vjerom sjedinjeni s Bogom zlatno ulje
ljubavi dotjeËe u obilnoj mjeri i ono Êe se pokazati sjajem
dobrih djela, stvarnim sluæenjem Bogu iz cijeloga srca.
U velikom i neizmjernom daru Svetoga Duha sadræana
su sva nebeska blaga. Ako se obilje Boæje milosti ne izlijeva
na Ëovjeka, onda se to ne moæe pripisati nekom ograniËenju koje je postavio Bog. Kad bi svi æeljeli primiti silu Svetoga Duha, svi bi njome bili ispunjeni.
Prednost je svake duπe da postane æivi kanal preko kojega Êe Bog izlijevati na svijet blago svoje milosti, nedokuËivo bogatstvo Kristovo. Niπta Krist ne æeli toliko koliko
ljudska orua kojima Êe svijetu objaviti svoj karakter i svoj
Duh. Niπta svijetu nije potrebnije od Spasiteljeve ljubavi koja
Êe se pokazati preko ljudi. Cijelo Nebo Ëeka na æive kanale
preko kojih Êe sveto ulje donositi radost i blagoslov ljudskom srcu.
Krist je uËinio sve πto je do Njega stajalo da se Njegova
Crkva kao cjelina preobrazi, da zablista sjajem Svjetla svijeta, da se ispuni slavom Emanuela. Njegova je namjera da
se svaki krπÊanin okruæi duhovnim ozraËjem svjetla i mira.
On Ëezne da mi u svojem æivotu objavljujemo Njegovu radost.
OzraËje nebeske ljubavi okruæuje Ëovjeka u Ëijem srcu
boravi Sveti Duh. I kao posveÊeno boæansko orue, on s
drugima dijeli obilje boæanskih blagoslova kojima je obasut.
Sunce pravednosti donosi “zdravlje u zrakama” (Malahija 3,20). I zato se od svakog istinskog Kristovog uËenika
πiri utjecaj koji donosi æivot, hrabrost, istinsko izljeËenje i
pruæa stvarnu pomoÊ.
Kristova vjera znaËi mnogo viπe od oprosta grijeha; ona
oznaËava uklanjanje naπih grijeha i ispunjavanje praznine
vrlinama Svetoga Duha. Ona znaËi boæansko prosvjetljenje,
radost u Gospodinu. Ona znaËi srce osloboeno sebiËnosti,
blagoslovljeno stalnom Kristovom prisutnoπÊu. Kada Krist
vlada duπom, ona je neporoËna, slobodna od grijeha. U æivotu takvog Ëovjeka slava, obilje i savrπenstvo evaneoskog
“U susret zaruËniku”
289
plana nalaze svoje ispunjenje. PrihvaÊanje Spasitelja donosi
savrπeni mir, savrπenu ljubav i savrπenu sigurnost. Ljepota i
miris Kristovog karaktera koji se otkrivaju u njegovom æivotu pokazuju da je Bog doista poslao svojeg Sina na svijet
da spasi svijet.
Krist ne traæi od svojih sljedbenika da nastoje svijetliti.
On samo kaæe: “Neka svijetli vaπe svjetlo!” Ako si primio
boæansku milost, onda je svjetlo veÊ u tebi. Ukloni smetnje
i Gospodnja slava Êe se sama pokazati. Svjetlo Êe zasjati, probiti se i rastjerati tamu. I ti Êeπ tako u krugu svojeg utjecaja πiriti svjetlo, jer drukËije ne bi ni moglo biti.
Objavljivanjem boæanske slave preko ljudske naravi Nebo Êe se toliko pribliæiti ljudima da Êe se ljepota, kojom je
ukraπeno unutarnje Svetiπte, vidjeti u æivotu svakog Ëovjeka
koji Spasitelja primi u svoje srce. Pod utjecajem Kristove slave,
objavljene preko ljudi, mnoge duπe bit Êe zadobivene za
Gospodina i upuÊivat Êe velikom Darovatelju hvalu i zahvalnost, odavat Êe slavu Njegovom imenu.
“Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Izaija 60,1) Ova je poruka upuÊena svima koji su iziπli da doËekaju ZaruËnika. Krist dolazi u sili i
velikoj slavi, u svojoj slavi i u slavi svojega Oca, u pratnji
svih svetih anela. I dok cijeli svijet bude obavijen tamom,
svjetlo Êe dopirati iz svakog stana svetih. Oni Êe prvi ugledati sjaj Njegovog drugog dolaska. Jasno svjetlo πirit Êe se
od Njegovog sjaja, i Kristu, Otkupitelju, divit Êe se svi koji
su Mu sluæili. Dok Êe bezakonici bjeæati od Njegove prisutnosti, Kristovi sljedbenici klicat Êe od radosti. Patrijarh Job
je, gledajuÊi unaprijed u vrijeme Kristova drugog dolaska,
uzviknuo: “Njega ja Êu kao svojega gledati, i oËima mojim
neÊe biti stranac.” (Job 19,27) Svojim vjernim sljedbenicima
Krist je bio svakodnevni drug i bliski prijatelj. Oni su æivjeli
u uskoj vezi, u stalnom zajedniπtvu s Bogom. Na njima se
doista pokazala Gospodnja slava. Na njima se odraæavalo svjetlo spoznaje Boæje slave u licu Isusa Krista. A sada se raduju nepomuÊenim zrakama sjaja i slave Vladara u Njegovom
veliËanstvu. Oni su spremni za nebesko zajedniπtvo jer Nebo veÊ æivi u njihovim srcima.
Uzdignutih Ëela, obasjani svijetlim zrakama Sunca pravednosti, radosni πto se pribliæava njihovo izbavljenje, oni
421
290
Isusove usporedbe
izlaze u susret ZaruËniku govoreÊi: “Gle, ovo je Bog naπ, u
njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9)
“Uto Ëuh neπto kao glas golemog mnoπtva, kao πum velikih voda, kao prasak jakih gromova: ‘Alleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi. Veselimo
se, kliËimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer doe Janjetova
svadba! Njegova se zaruËnica opremila... Tada mi aneo reËe: ‘Piπi: Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!’ ... Ali Êe ih Janje zajedno sa svojim pozvanima,
izabranima i vjernima pobijediti, jer je on Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.” (Otkrivenje 19,6-9; 17,14)
291
Biblijski navodi
Postanak
1,2,3 ....................... 415
1,11.12 ..................... 80
8,22 .......................... 65
12,1 .......................... 36
12,2 ........................ 286
49,22.25 ................. 214
Izlazak
31,2-6 ..................... 349
33,18.19 ................. 286
34,6.7 .............. 162,286
Levitski zakonik
19,18 ...................... 261
Brojevi
23,10 ...................... 221
Ponovljeni zakon
4,5-8 ....................... 290
6,5 .......................... 261
6,7-9 ......................... 24
7,6.9.11-15 ............. 289
8,11-14.17.19.20 ... 291
8,15 ........................ 287
8,17 .......................... 52
14,29 ...................... 220
32,9.10 ................... 166
32,9-12 ................... 287
1. Ljetopisa
29,14 ...................... 362
Nehemija
8,8 .......................... 335
Job
19,27 ...................... 421
28,14-18 ................. 107
Psalmi
14,1 ........................ 258
18,35 ...................... 235
19,7 ........................ 286
33,9 .......................... 81
37,6 ........................ 175
39,6 ........................ 258
40,8 ............ 60,282,312
42,1 ........................ 270
45,2 ........................ 336
49,18.20 ................. 258
50,6 ........................ 179
50,15 ...................... 172
50,23 ...................... 298
51,7 ........................ 206
65,9-11 ..................... 81
67,2 ........................ 299
68,10 ...................... 256
68,13 ...................... 206
72,12 ...................... 173
73,11 ...................... 177
78,24 ...................... 287
97,2 ........................ 177
103,13 .................... 204
103,14 .................... 362
119,105 .................. 407
119,176 .................. 186
126,6 ........................ 65
130,7 ...................... 245
146,4 ...................... 270
Izreke
2,3-5 ....................... 114
5,22 ........................ 200
30,5.6 ....................... 41
Propovjednik
9,5.6 ....................... 270
9,10 ........................ 346
11,6 .......................... 65
(291)
Pjesma
2,4 .......................... 207
5,10.16 ................... 339
Jeremija
2,21 ........................ 290
3,13 ........................ 158
4,3 ............................ 56
5,9 .......................... 304
7,4 .......................... 292
9,23.24 ................... 401
14,21 ...................... 148
17,5.6 ..................... 202
17,9 ........................ 156
23,28 ........................ 41
31,3 ........................ 202
33,34 ...................... 205
50,20 ...................... 205
Ezekiel
14,20 ......................
16,62.63 .................
33,11 ......................
33,31 ......................
34,12 ......................
36,31 ......................
412
161
123
411
187
161
Daniel
1,17 ........................
5,27 ........................
5,30 ........................
12,1 ........................
12,10 ......................
357
267
259
179
155
Hoπea
4,6 .......................... 306
4,17 ........................ 237
6,3 ............................ 67
8,12 ........................ 306
10,1 ........................ 290
292
10,12 ........................ 56
11,8 ........................ 235
11,8.9 ..................... 218
14,1-8 ..................... 218
14,5 .......................... 67
14,7 .......................... 67
Mihej
2,10 ........................ 205
6,6-8 ....................... 210
7,18 ........................ 186
Nahum
1,3 .......................... 177
Sefanija
3,17 ........................ 207
Zaharija
2,8 .......................... 166
3,1-3 ....................... 166
3,3-7 ....................... 169
3,4.5 ....................... 206
3,7 ................... 207,389
4,1-14 ..................... 408
4,6 ............................ 67
9,16 ........................ 118
12,8 ........................ 120
Malahija
3,5.8.9 .................... 372
3,7.8 ....................... 144
3,10-12 ................... 145
3,17 ................. 118,283
3,18 .......................... 74
4,2 ..................... 67,419
Matej
3,2 ..................... 35,276
3,17 ........................ 274
5,3 .......................... 152
5,14.16 ................... 417
5,17.18 ................... 314
5,45 ........................ 202
5,47 ........................ 272
6,11 .......................... 81
6,12 ........................ 247
6,15 ........................ 251
6,28-33 ..................... 19
6,30 .......................... 81
7,2 .......................... 251
7,21 ........................ 272
7,22 ........................ 413
Isusove usporedbe
10,7.8 ..................... 254
10,8 ................. 245,386
10,37 ...................... 223
11,28-30 ................. 230
13,1-9.18-23 ............. 33
13,13-15 ................... 20
13,24-30.37-43 ......... 70
13,31.32 ................... 76
13,33 ........................ 95
13,34.35 ................... 17
13,37 ........................ 35
13,44 ...................... 103
13,45.46 ................. 115
13,47-50 ................. 122
13,51.52 ................. 124
15,6.9 ..................... 276
16,26 ...................... 106
18,15-17 ................. 248
18,21-35 ................. 243
19,16-30 ................. 390
20,1-16 ................... 390
20,28 ........ 139,361,389
21,22 ...................... 174
21,23-32 ................. 272
21,31 ............... 117,226
21,33-44 ................. 284
22,1-14 ................... 307
23,3 ........................ 279
24,37-39 ................. 228
24,44 ...................... 319
25,1-13 ................... 405
25,13-30 ................. 325
25,34 ...................... 374
27,22 ...................... 294
27,24.25 ................. 294
Marko
2,17 .......................... 58
4,1-20 ....................... 33
4,26-29 ..................... 62
4,28 .......................... 81
4,30-32 ..................... 76
7,7 .......................... 110
8,36 ........................ 374
8,36.37 ................... 267
10,17-31 ................. 390
11,24 ...................... 148
12,24 ...................... 110
14,27.29 ................. 152
15,34 ...................... 196
16,7 ........................ 156
16,15 ........ 301,303,371
Luka
2,40.52 ..................... 83
2,49 ........................ 283
4,18 ........................ 158
4,18.19 ................... 417
5,28 ........................ 393
5,31 ........................ 158
6,38 ................... 86,375
8,4-15 ....................... 33
9,56 ........................ 212
10,25-37 ................. 376
11,1-13 ................... 139
12,1 .......................... 96
12,13-21 ................. 252
12,20 ...................... 343
12,33 ............... 370,375
12,48 ...................... 363
13,1-9 ..................... 212
13,18.19 ................... 76
13,20.21 ................... 95
13,26.27 ................. 413
13,34.35 ................. 237
14,1.12-24 .............. 219
14,13 ...................... 370
15,1-10 ................... 185
15,7 .......................... 47
15,11-32 ................. 197
16,1-9 ..................... 366
16,10 ............... 266,356
16,19-31 ................. 260
17,3 ................. 248,249
17,3.4 ..................... 250
18,1-8 ..................... 164
18,9-14 ................... 150
18,18-30 ................. 390
19,5 ........................ 236
19,42 ...................... 302
21,34 ................. 55,319
22,32 ...................... 156
23,18 ...................... 294
23,34 ...................... 218
23,42 ...................... 264
24,27 ................. 39,128
24,32 ........................ 40
24,49 ...................... 327
Ivan
1,9 .......................... 385
1,11.5 ..................... 116
1,12 ........................ 314
1,29 ............ 77,222,250
3,3 .......................... 112
3,3-8 ......................... 98
293
3,7.3 ......................... 48
3,16 .......... 301,316,331
3,17 ........................ 212
4,9 .......................... 380
4,34 ................. 283,403
5,24 .......................... 38
5,30 .......................... 60
5,39 ................... 39,128
5,46 ........................ 128
6,12 ........................ 352
6,37 ................. 206,280
6,51 ........................ 223
6,54-63 ................... 130
6,60 .......................... 48
6,63 .......................... 38
7,17 .......................... 36
8,33 ........................ 268
8,39.40 ................... 268
8,48 ........................ 381
9,29 .......................... 79
11,40 ...................... 145
12,24 ........................ 86
12,42 ...................... 106
13,17 ...................... 272
13,34 ............... 144,382
14,3 .......................... 40
14,6 ........................ 173
14,13 ...................... 148
14,13.14 ................. 111
14,15.21 ................. 143
14, 15-24 ............... 283
14,23 ........................ 61
14,24 ...................... 139
15,5 ................... 52,332
15,7 ........................ 144
15,8 ........................ 301
15,10 ............... 283,312
15,17 ...................... 382
17,3 ................. 114,133
17,17 ...................... 100
17,18 ...................... 191
17,19 ...................... 142
19,15 ...................... 294
20,22 ...................... 327
21,15.17 ................. 154
Djela
2,47 ........................ 121
4,12 ........................ 264
4,32.33 ................... 121
5,31 ................. 120,264
6,15 ........................ 218
8,1 .......................... 308
10,33 ........................ 59
10,38 ...................... 417
13,46-48 ................. 226
15,14 ........................ 79
22,21 ........................ 36
24,25 ...................... 224
GalaÊanima
3,28 ........................ 386
5,22.23 ..................... 69
6,1 .......................... 249
6,7 ............................ 85
6,14 ........................ 161
Rimljanima
1,20 .......................... 22
1,22 ........................ 199
1,25.21 ..................... 18
1,28 ........................ 200
2,4 .......................... 202
3,11.12 ................... 189
3,26 ................. 163,168
4,1-5 ....................... 404
7,18 ........................ 161
7,24 ........................ 201
8,9 .......................... 251
8,26 ........................ 147
8,30 ........................ 163
8,32 ........................ 174
10,17 ...................... 100
11,17-21 ................. 306
12,11.51 ................. 346
Efeæanima
2,4-8 ......................... 98
2,13 ........................ 386
3,11 ........................ 397
3,20 ................. 147,397
4,7 .......................... 149
4,7.8 ....................... 327
4,29 ................. 336,337
5,27 ...................... 310
1. KorinÊanima
1,26-28 ..................... 79
1,30 ........................ 115
2,5 ............................ 79
2,9 .......................... 163
2,11 ........................ 413
2,14 ........................ 106
3,9 ..................... 82,146
3,19 ........................ 258
5,8 ............................ 96
6,19.20 ............ 348,394
6,20 ........................ 326
7,24 .......................... 27
10,12 ...................... 155
12,7 ........................ 364
12,8-11 ................... 327
15,42.43 ................... 87
2. KorinÊanima
4,3.4 ....................... 106
4,6 .......................... 415
5,15 ........................ 326
8,9 .......................... 393
8,12 ........................ 328
9,6 ............................ 85
Filipljanima
2, 1-5 ..................... 248
2,12.13 ................... 161
3,7.8 ................ 121,395
4,19 ........................ 149
Koloπanima
1,24 ........................
2,3 ..........................
3,24 ........................
4,6 ..........................
191
115
346
336
1. Solunjanima
2,13 .......................... 59
2. Solunjanima
2,9.10 ..................... 414
3,10 ........................ 247
1. Timoteju
6,9.10 ....................... 56
6,18 ........................ 370
6,17-19 ................... 375
2. Timoteju
3,1-5 ....................... 411
4,2 ..................... 41,248
Titu
1,10-13 ................... 248
2,8 .......................... 338
3,5 .......................... 397
Hebrejima
1,14 ................. 176,389
3,13 .......................... 44
294
4,7 .......................... 281
7,25 ........................ 156
10,35-37 ................. 177
11,6 .......................... 59
11,8 .......................... 36
11,33.34 ................. 172
12,15 ........................ 85
12,25 ...................... 236
Jakov
1,12 ........................ 155
2,13 ........................ 178
5,1-4 ....................... 352
5,1-5 ....................... 372
5,1-6 ....................... 170
5,7 ............................ 61
5,7.8 ....................... 177
5,20 ........................ 251
1. Petrova
1,4 .......................... 253
1,15.16 ................... 102
1,18.19 ................... 326
Isusove usporedbe
1,23 .......................... 38
2,11 .......................... 53
2. Petrova
1,2-7 ....................... 282
1,16 .......................... 43
3,12 .......................... 69
1. Ivanova
1,2 ............................ 43
1,9 .......................... 158
2,3 .......................... 313
2,3-5 ....................... 144
2,6 ............................ 60
2,15.16 ..................... 55
3,1 .......................... 191
3,5.4 ....................... 311
3,24 ........................ 313
4,8 .......................... 211
4,11 ........................ 245
5,11.12 ................... 259
5,14.15 ................... 148
Juda
1,22.23 ................... 236
Otkrivenje
1,3 .......................... 133
1,5 .......................... 162
3,8.17 ..................... 117
3,17.18 ................... 158
3,18 ................. 117,311
3,20 ........................ 235
3,21 ........................ 117
6,11 ........................ 180
12,10 ...................... 166
14,6.7 .............. 227,228
14,6-14 ..................... 79
16,15 ...................... 319
17,14 ...................... 421
18,1 .......................... 79
18,5.6 ..................... 179
19,6-9 ..................... 421
19,8 ........................ 310
20,11.12 ................. 318
22,4 ........................ 180
22,12 ...................... 310
22,17 ............... 235,412
295
OpÊe kazalo
A BR A H AM, poziv 36,286
predstavnik Boæji 286
vjera i posluπnost 269
Adam i Eva, iskuπani da posumnjaju u
Boæju rijeË 108
odijelo od svjetlosti 310,311
odjeÊa od smokvina lista 311
uËili od prirode 18
Aneli, otkupljenici uzdignuti iznad
anela 163
pomaæu traæiocima istine 44,59
pomaæu radnicima za Krista 149,
197,232,388
sluæba 176,177,298,318,332,341,
342,373
sveti aneli i Sotona 72
zainteresirani za otkupljenje 102,
190,192,197,237
Apetit 334,346
Autori, nevjerni 41,108
BALTAZAR 259
Biblija, istine prikazane skrivenim blagom 104
kako je razumjeti 59,60,111-113
nagrada za istraæivanje 111-114,133,
134
svi je mogu razumjeti 36,39
u odgojnom radu 41,42,334
zaπto nije shvaÊena 38,39,104-106,
108,110,111
Biser, usporedba 115,118
Blago, nebesko 103-114
stari obiËaj skrivanja 103
Bliænji, Kristova definicija 376
Bog, dugo trpljenje 177
laæno prikazan od strane Sotone 204,
414,415
naπ Savjetnik 172
osvetnik svojeg naroda 177-180
Bog novca, sluæba 199-201,302
Bogataπ, nerazumni, usporedba 360
Bogataπ i Lazar, bogati i siromaπni, otuivanje 254
usporedba, zaπto je ispriËana 263
Bogatstvo, ljubav prema bogatstvu 52,
55,56
nagomilano, bezvrijedno 266
nagomilano, prokletstvo 352
oslanjanje na bogatstvo 394
upotreba, vidi Novac
Bolnice, nijedna u Kristovo vrijeme 261
Boæja RijeË, pri obraÊenju i posveÊenju
99,100
pri stvaranju i rastu sjemena 80,81
sjeme, posljedice primanja 38,59-61,
129-132
svjetiljka 406,407
u prirodi, objavi i providnosti 125
Boæje obliËje, u ljudskoj duπi 194
Boæji zakon, davanje 276
mjerilo na sudu 283,314,316
ograda oko vinograda 287
prijepis Njegovog karaktera 305,315
Brige, svjetovne 51,52
CARINICI i greπnici, Kristovo djelo za
185,186,368
Cilj, u æivotu 331,332
Crkva, Bog je voli 142,165,166,176
Boæje orue 70
Boæja namjera 284-291,296
Boæja ocjena 298
dobro i zlo u Crkvi 71,122,123
Kristova 118, vidi Ljubav
neobraÊeni vjernici 270
odvaja vjernike od 71,72,249,250
prednosti 317
prilagoava se svijetu 315
usporeena s Izraelom 296-306
Crkveni, sajmovi i svetkovine 54
zavjet 279
(295)
296
Isusove usporedbe
»UDA, ne umjesto zakona i proroka
265,266
DANIEL, posveÊenje 351
u malim stvarima 356
visoki sluæbenik i prorok 350,351
vjernost 332
Dar pronalaæenja, Boæji dar 349
Darovi ugodni Bogu 359
Davanje 300
Bog uæiva u davanju 141
naËelo Kristovog kraljevstva 259
uvjeti primanja 142,143,148,149,
369,370
Deset djevica, usporedba 405
Desetina, i darovi 144,292,293,300
Djeca, i mladi, duænosti u domu 345
Kristov primjer 83,345
poduka, pouke iz prirode 80-88
Djela, iskrenosti 272
ispit vjere 312,313
ljubavi 283
Djevice, mudre i lude 406,411,412,414
Dobri Samarijanac, usporedba 376
Dobro tlo, sluπatelji 58-61
DomaÊin, usporedba 124
Drugi dolazak Isusa Krista 318,319,420
kako ga ubrzati 69
opomena, zaπto je upuÊena 228
priprema 325
vjeruju u drugi dolazak, dvije skupine 406
Druπtvene, prednosti 338,339,352,353
zla, jedini lijek 254
Duga, oko Boæjeg prijestolja 148,386
Duænici, postupanje 247
Govor, talent 335-339
Gradski æivot 54,55
Graanska vlast u sluæbi Crkve 73,74,
248,249
Graanski sukobi 253,254
Grijeh, bez opravdanja 316
posljedice gajenja 279
Gunanje 363
FAR AON, kako je otvrdnuo 84,85
Farizeji, Kristovo djelo za 369
odbacivanje istine 59
Fiziologija 347,348
HEBREJSKI narod, Boæja namjera osujeÊena 214,215,268,269,290-296
Boæja namjera s 220,221,229,284290
i Samarijanci 380,381
iskljuËivost 185,219
ljubav prema svijetu 366
odanost tradicijama i ceremonijama
34,35,38,39,105,292
poduka 23,24,218,286-288,289,298,
299
samopravednost 185,209,294,390,
400
sebiËnost 291,292
sudbina 295,296
Hebrejski sustav, Krist temelj 35,105,
126
za naπe prouËavanje 133
Hebrejski uËitelji, laæni pastiri 185,186,
192
ljubav prema razmetanju 297,298
protivljenje Kristu 22,185,186,273276,293-295,304,305
samopravednost 276
sebiËnost 292,293
zamjena boæanskog nauka ljudskim
18,35,38,39,105,110,292,304
Henok 332
Hitrina 344
Hram, ËiπÊenje 273
kula u vinogradu 288
Hvaliti Boga 129,162,298-300,338,420
uskraÊivanje hvale 383
Hvaliti Ëovjeka 161,162
GALILEJA, jezero, mjesto Isusovog pouËavanja 33,34
Galilejci, pobijeni u Hramu 212,213
Genezaretska ravnica, mjesto usporedbe o sijaËu 34
Glas, kultura 102,335
Glazba 299,301
Gostoljublje, po Mojsijevim rijeËima
220
GoruπiËno sjeme, usporedba 76
ILUSTR ACIJE, Isus se njima sluæio 1722
Imanje, prijenos 253
Inkarnacija 17
Intelektualna æivahnost, posluπnoπÊu
Boæjem zakonu 288,346
IskljuËivost 353
Ivan Krstitelj 274,276,277
Izgubljena ovca, usporedba, prilika 185,
186
EGIPAT, Izraelci u 286
297
ovaj svijet 190,191
Izgubljeni novËiÊ, usporedba 192-196
Izgubljeni sin, usporedba 198
IzljeËenje 419
Izrael, iz Egipta do Kanaana 286,287
kraljevstvo 290
trebao biti uËitelj Evanelja 290
vidi Hebrejski narod
JEDNOSTAVNOST, pri odgajanju djece
83,84
u evaneoskom radu 231,232
Jeruzalem, razoren 295,296
Jezik 336
Josip, Kristov predstavnik 286
Joπua, sin Josadakov, i aneo 166-170
Juda, Kristovo postupanje prema Judi
73
K AJIN i Abel, ærtve 152
Karakter, Boæja procjena 403
izgradnja 331,332
je snaga 340,341
okuπan u malim djelima 355-360
pojedinaËna odgovornost za karakter 411,412
preobraæenje 97-102,114,133,134,
163,250,266,311,342,419,420
razvoj uz pomoÊ krπÊanskog rada
330,342,353,354,361
treba biti savrπen 330-332
Kasni sati 346
Kaste 386
Knjige izvjeπtaja na Nebu 294,299,361,
404
Kraljevstvo Boæje, hebrejske zamisli 77
narav i razvoj 76-78
opisano rastenjem sjemena 35
suprotnost zemaljskim kraljevstvima
76
Kraljevstvo Izraelovo, prostranstvo 290
Kraljevstva ovoga svijeta, pobjeuju silom 77
Krist, boæanska narav 17,33,36,38,169,
244
Ëuda izljeËenja 33,34,273
dijete 83,345
drvodjelja 345
kao Stvoritelj 18
metode 77,338,418
Njegova ljubav 118, vidi Ljubav
Njegovi sluπatelji 19,21,22,76,95,
185,186,219,273,338
otkriven preko Crkve 285,286,296
progonstvo 171,293-295
rizik 196
Sudac 74
temelj hebrejskog ureenja 34,126,
127,290
tuga nad Jeruzalemom 302
u ljudskoj naravi 136,129
u prirodi 81
uËitelj 17-27,35,40,43,124,127,186,
192,273,288,338,368,369,377-380
umro bi za jednu jedinu duπu 187
vjernost Boæjem zakonu 171,282,
304,311,312
voa i uËitelj Izraela 23,24,287,288
zajedniπtvo s Njim 129
Zastupnik 148,156,168,169
zrno bisera 115
vidi i Ærtva
Kriticizam, Biblije 38-40
plod samopravednosti 151,210
pokajanih greπnika 190,210
propovijedanja Evanelja i propovjednika 43-46
KrπÊanski rad, 279,281-283,300,303
korist 58,68,69,353,354,361,373,
374, 388,389
motivacija 48-50,283,349,402,403
nesposobnost za krπÊanski rad 365
prilike 191,193-197,229-236,339,
343,344,370-375,386,387
priprema 333-335,354
taktiËnost 339, vidi Pogreπke
zanemarivanje 279,280,291,292,
303,304,355,362
KrπÊanski rast 65-67,78
KrπÊansko iskustvo, odnos 125,298300,338,339
Kuhanje 359
Kuπnje, naπ pomoÊnik u kuπnjama 155
Kvasac, usporedba, dvostruko znaËenje
95,96
LA KOMOST, 253,254,267,318
je smrt 259
Laskanje 161,162
Lazar iz Betanije, uskrsnuÊe 265
Laæna braÊa 122
Lice, uljepπano 102
LijeËnik, sposobnost od Boga 349
Lijenost 343,345,346,352,353,364,365
LJILJANI, misliti o njima 19
Ljubav, istinska 101,258,384,385
u sluæbi i ærtvovanju 49
298
Isusove usporedbe
prema braÊi 144
plod oprosta 210,211,251
pobuda za posluπnost 209,283
u evaneoskom radu 235,284
kvalifikacija za Nebo 158
ljubiti Boga umom 333
Ljubav, Boæja, Kristova ljubav prema
greπnicima 118,157,185-197,387
ne moæe opravdati grijeh 316
prema greπnicima 186,187,194,204,
222,223,233,234,386,388
prema svojemu narodu 142,165,166
,175,176,298
prethodi pokajanju 189,202
Ljubazne pobude i osjeÊaji, odgovornost za njih 352,353
Ljubitelji zadovoljstava 54,55,270
Ljulj, usporedba 70-75
MALE stvari, dareæljivost u 383
primjer Daniela i Isusa 356,357
vjernost 355,356,360
Manualni rad 334
Kristov primjer 345,348,349
Boæji suradnici u radu 349,350,359,
360
Mesija, hebrejsko oËekivanje 35,76,77
Milost Boæja, sredstvo obraÊenja 96,97
naπa jedina nada 250
Misionarsko djelo, kod kuÊe 196
meu mladima i djecom 345
Mojsije, u rasjelini stijene 162
Molitva 129,168,169,171-175
bogataπa Abrahamu 264
farizeja i carinika 150-152
Kristova za Petra 156
Kristove pouke o molitvi 81,140,
150,164
Njegov primjer 139,140
nauk 142
odgovori na molitvu 61,143,174,
205,206
razbojnika na kriæu 264
svakidaπnja 341
Svetim Duhom 147
tajna 149
traæiti da bismo dali 88-91
ustrajnost 143,172-175
uvjeti 143
uz prouËavanje Biblije 113
za izbavljenje od Sotonine sile 166,
168,169
za mudrost i sposobnost 146
za zalutale 250
Mrtvi, hebrejska shvaÊanja o stanju
mrtvih 263
stanje 270
NAGR A DA, Bog uæiva u nagradi 361
miloπÊu, a ne zaslugom 397,401-404
pravednih 179,180,361,373-375,388,
389,395-397
Nauk, biblijski 107,125,126
Krist ga poduËavao 38,39,127,128
Krist u starozavjetnom biblijskom
nauku 34,35,39,126-128
Navike, oblikovanje 356
sila zla 281
Nemarnost 247,280
Nepovjerenje, u sebe 155,160,161
NevjerniËki pisci 41,108
Nevolje, koristi od nevolja 47,48,61,
143,175
svrha 213,214
æidovske zamisli o nevoljama 213
Nezahvalnost 198-201,291,292,302
Neznaboπci, Boæja namjera s 286,289,
290,418
djelo Svetoga Duha meu neznaboπcima 385,386
Noino i naπe vrijeme 178,179,228
Nositelji svjetla 414-421
Novac, uporaba 256,261,262,266,351,
352,370-372
darovi, ali ne umjesto krπÊanskog
rada 343
OBE∆ANJA, Boæji uvjeti za 143-145
Obitelj, odgovornost za duπe u obitelji 194,195,224,225
simbol 290
ObliËje Boæje, u ljudskoj duπi 194
ObraÊenje 96-99, 163
djelo Biblije prilikom obraÊenja 100
povrπno 47,48
Obrazovanje, duhovno, umno, fiziËko
330,334,336,344,345,348,349,
353-355,359,360
posljedice 114,131-133,333,334,
341,342,418,419
u vjeËnosti 134,332
viπe 22-27,108,285-290,299,334
Odgovornost, izbjegavanje 363,364
OdjeÊa, grijeha, skinuta 168-170,206
pravednosti 169,170,206,267,299,
310,311
Odvojenost od Boga, greπnikova æelja
200
299
Ogovaranje 45,46
Opomena, od Izraela 302-306
Opravdanje djelima, hebrejski nauk
209,390,400
Oprost, neograniËen 243-245
posljedice primanja oprosta 251
Optuæivanje, djelo Sotone 166-168,190,
341
plod samopravednosti 151,210
Osobni napori, u krπÊanskom radu
57,58,197,229,300,301,343,386,
387
Osveta 171,172
Otac, Bog 141,142,388
Njegovo pravo na sluæbu 282,283
Otkrivenje, trebamo ga prouËavati 133
Otkupljenje, nauk o vjeËnosti 134
plan, joπ se ostvaruje 127-134
svrha 162,163,266
svi blagoslovi preko otkupljenja 301,
302,326,362
Otpadnici, Kristov poziv 218
Ozbiljnost u krπÊanskom æivotu 280
OzraËje, duhovno 298,339,419
PASTIR, dobri 186-191
Pavao, zadatak 36
Petar, o nagradi 395
pad i podizanje 152-156
pitanje o oprostu 243
Pilat, pokolj hodoËasnika 213
svjedoËenje za Krista 294
Pjevanje, Izraelci 298,299
na Nebu 197,207
Plodovi karaktera 61,67,68,285,289,
296,297,301,306,385,386
Pokajanje, hebrejske zamisli o pokajanju 189
izvor 202
njime se ne moæe steÊi spasenje 189
Pokvarena komunikacija 337
Pomirenje s braÊom 144
Poniznost 402,404
nije nemarnost 363
promatranjem Krista 159,160
Poraz pretvoren u pobjedu 331,332
Poslovi, i vjera 26,27,51,52,101,343,
349,350,359,360
marljivost u 343
Poslovni ljudi kao radnici za Krista 350
obrazovanje i priprema 350
Posluπnost, blagoslov 287-290,305
Boæjem zakonu 247
Boæji zahtjev za 284,296,301,302
dokaz obraÊenja 313
Kristov primjer 282
kuπnja karaktera 283
objavljena u prirodi 81,82
pobude za 283
spasenja 117,142-145
uvjet za razumijevanje istine 112
Posljednji dani 79,269
opasnosti u 170,171,228,414,415
Posrnuli, Boæji primjer, prema Sotoni
72
kako postupati s njima 71,72,248251,337,386-388
Kristov primjer, prema Ëovjeku 73,
185-197
Sotonin posao da ih obeshrabri 190
zanemarivanje i kritiziranje 190-192
vidi Ljubav
PosveÊenje 36,37,48,49,58,101,116-118,
142,143,159,160,163,223,312,350,
359,360,384,393,394,395,402,
403,419,420
Danielov primjer 350
djelo cijelog æivota 65,66
kuπnja 283
PouËavanje usporedbama, popularnost
21
utjelovljenje primjer 17
Pozornost, kako je zadobiti 338
Pravednost, Boæji zakon mjerilo
pravednosti 314
dar Boæji 310,311
definirana 312
odjeÊa pravednosti 169,170,206,267,
299,310,311
Prijatelj, koji je doπao u pola noÊi,
usporedba 139
Prilike, posljedice zanemarivanja
292,293,302,303,360
Primjer, sila 304,339,340,383
Priroda, nesposobnost Ëovjeka da je tumaËi 107
pouke 17-24,33,62-65,80-88,107,125,
126,289,302
zakoni i Boæji zakoni 305,347,348
Priznati grijeh 144,151,152,158,160,
202,204
kako trebamo primiti 249,250
Priznati Krista 124,125,262
Prognanici iz druπtva, Kristov rad za
185,186,233,234,388
Progonstvo 74
kako se suoËiti 172,173
Kristovo 171
300
Isusove usporedbe
Njegovih sljedbenika 171,172,177179,308
Propovijedanje Evanelja, Hebrejima
222,229,287,308
izvor snage propovjednika Evanelja 130,131
okuplja i dobre i zle 122
opasno ga je odbiti 237
posljednji poziv 237
potreba svijeta 254
poziv Evanelja, zaπto je odbijen
222-225
preko patrijarha 126
teme 40
upozorava na drugi dolazak 226-228
za sve 228-235
Propovijedi, moderne, bez sile 40
ProroËanstva, vaænost prouËavanja 133
Razmetanje, na bogosluæju 297,298
Razmiπljanje 59,60
Red, i metoda 344
RijeËi, Krist ih je dobio od Boga 139
aneli ih biraju za nas 149,341,342
Roditelji, ljubavi prema dobitku 53
opasnosti ohrabrivanja nevjernosti
djece 45,46
prema uæicima 54,55
Roditelji i uËitelji, duænosti prema djeci,
trebaju hrabriti jednostavnost i
skromnost 83,84
koriπtenje vremena 345
odgovornost 195,224,225
postupni razvoj 82-84
uËiti pravim navikama u jeziku 337,
338
Rodoslovlje, duhovno 268
R ABINI, nauËavanja, suprotna Kristovima 38,39
vidi Hebrejski uËitelji
Rad u kuÊi 344,359
Radnici, duænost, odreÊi se svega 37
istoËni obiËaj unajmljivanja 396
izvori 148,149,197
Kristov primjer 233,254,326,331,
338,339,345,348,349,357,358
kvalifikacije 398,402,40
moguÊnosti koje stoje pred radnicima 333
poslovni ljudi kao radnici 350,351
siromaπnima i prognanima 232-236
trebaju imati imaju praktiËno iskustvo s RijeËju 43
trebaju propovijedati rijeË 39-41
u skromnom æivotu 234,235
usporedba 390
viπim slojevima 229-232
za Krista 124,125,191,301,325-328,
342,343,358,417
zadaÊa, kod kuÊe 194-196
Radost 290
Krist izvor 162
nemoguÊa sebiËnima 364
radost u Gospodinu 361,403
Rastenje u krπÊanskom iskustvu 65,66
Ratarski rad, pruæa duhovnu pouku
26,27,33,50,51,56,57,63-68,87,
88,289
Razgovor 102,125,161,162,196,299,
300,336-339,341,342,363
Kristov primjer 336,338,339
otkriva poteπkoÊe 146
SA MARIJANAC, dobri, usporedba 376
prikazuje Krista 381
Samodovoljnost, farizeja 150,158
opasnost od gajenja samodovoljnosti 155
Petrova 152
tvrdnja “Ja sam spaπen” 155
Samokontrola 108,334,335
Samopoznavanje 158
kako ga steÊi 159,160
Samorazvoj, prva duænost 329,330
Samouzviπenje, Hebreja 294
Savjest, guπenje 84,85
sloboda 77
Savrπenstvo 420
tjelesno, umno, moralno 330-333,
336,349,358
za sve 315,316
SebiËnost, prekrπaj Zakona 392
uskraÊuje Nebo 364,365,388,389,
413
SijaË, istine, Krist 33-35,70
evaneoski radnici 36,37,63
usporedba 33
vjera 64,65
zablude, Sotona 37,71
Sila, Evanelje se njome ne sluæi 74,235
Sinovi Boæji, Krist naπ uzor 282,283
SiroËad 386,387
SirofeniËanka, vjera 175
Siromaπni i napaÊeni, Boæja skrb za njih
256,370
duænosti prema njima 247,248,261,
262,268,417,418
zanemarivanje 371,382,383
301
Siromaπtvo i patnje, zaπto su dopuπteni 388,389
Sjeme, Boæja rijeË 37-43
Boæja sila u rastu sjemena 63
raste potajno, usporedba 62
sijanje, pouke iz 80-88
Skepticizam, uzroci 44-46,340,341
Sluga, nezahvalni 245
Sluπatelji, kamenito tlo 46-50
kraj puta 43-46
trnovito tlo 50-56
Sluæba Evanelja, izvor sile 63-65
siromaπnima i napaÊenima 373,388
potpora 300
tijelu, prethodi sluæbi duπi 233,338,
339,389
Sluæba, zakon æivota 300,301,326,363
zemaljska priprema za nebesku sluæbu 362,363
Kristov primjer 282,326,338,339,
345,348,349,357,358
radosna 364
pobuda za sluæbu 49
Sluæenje sebi 201,270,364,365
Crkve i svijeta danas 302-304
Izraela 290-293,303
Smrt sebi, opisana smrÊu sjemena 86,87
Smokva, drvo, usporedba 212
Snaga, talent 348
Sotona, autor sumnje 108
kriticizma i optuæivanja 45,190,296,
341
kuπnji i obeshrabrenja 156,167-169
pomagaËi 45,46,280,341
obrana protiv Sotone 168,169,172,
173,178,179
postojanje, zaπto je produæeno 72
u posljednje dane 171,172,178
Spasenje, dar, ali kupljen 116,117
Spoznaja Boga, izvor naπe sile 354
Stariji brat, u usporedbi o izgubljenom
sinu 207-209
Strah, istinski 161
Strpljivost 60,61
Stvaranje, Boæja namjera sa 290
Subota, i pouke iz prirode, 25,26
SuÊut 244,245,385-388
Sud 178,179
istraæni 310,312
opisan æetvom 74,75
Sudac, nepravedni, usporedba 164
suprotnost Bogu 165
Sudovi, graanski, nepravda na sudovima 171
pozivanje na sudove 248,249
Suenje bliænjima 71,72
Sukobi, Krist ih je izbjegavao 377,379
treba ih izbjegavati 40
Sumnja u Boæju rijeË 108
Suradnja Boga i Ëovjeka 82,279,282,
283,349,350,361,403
uvjet 350
Svadbena, gozba, usporeena s velikom
veËeri 307,308
povorka, na Istoku 405,406
Svadbeno ruho 309-312
Sveti Duh 56,70
darovi 327
djelovanje Svetog Duha zabiljeæeno
361
grijeh protiv Svetoga Duha 56,218,
236,237,281
i evaneosko djelo 149,328
i preobraæenje karaktera 419,420
i uËenje preko prirode 24
izlijevanje 121,327
meu neznaboπcima 385
molitva za Svetog Duha i preko Njega 147
odgovara na æelje srca 206
plod 61,68,69,385
ponovit Êe se 121
pri stvaranju 415
pri obraÊenju 96,408,411
tumaË Biblije 36,59,110,113,127,
131,132,408
u RijeËi 132
udahnut Kristu 139
ulje kao simbol 407
Svetiπte, hebrejsko, Krist arhitekt 349
Svetkovina, sveta, znaËenje za Hebreje
219-221
Svetost 48,49
ne veliËa se 159,160
SvjedoËenje za Krista 125,262
Svjetlo, Krist 416,417
naπe veÊe od Izraelovog 317
svi ga dobivaju dovoljno 265,266
u dobrim djelima 415-417
©TEDLJIVOST 334,352
TAJNE Evanelja 128,129
Talenti, darovi Duha 327,328
neupotrijebljeni, propadaju 364,365
prirodne i steËene sposobnosti 328353
umnoæeni upotrebom 353
302
Isusove usporedbe
upotreba 329
usporedba 325
vraÊeni 360
Tama svijeta, neshvaÊanje Boga 415
Teorija, bez prakse 215,278,279,292,
294,303,304,383
Teret zemlji 216
Tradicija 34,35,38,39,105,111
Traæitelji istine 116
Trenuci, vrijednost 342-344
Tuga i æalost, uzroci 162
U»ENICI Kristovi 393-395
UËitelj zakona, ispituje Isusa 377
mladi, Isus ga iskuπava 390-393
poziv 248,249
Uhode, oko Krista 22
Ukor, duænost 248,249
Kristov 192
u ljubavi 337
Ulje, simbol Svetoga Duha 407
Umna vjeæba 332-335,344
Uniπtenje, Jer uzalema 213,269,295,
296,309
pri kraju svijeta 179
u Noine dane 178
za Boga neobiËan posao 123,190
zlih 75,84,85,123
Upravitelj, nepravedni, namjera 368,
369
usporedba 366
Upraviteljska sluæba 256,261-263,266,
268,269,361,369-375
UskrsnuÊe, ilustracija 87
zlih 270
Usluænost 102,336
Usporedbe, farizeji ih razumiju 35,192
Kristove, izvor 20-22
vrijednost 24,80-88
Utjecaj, imaju svi 339,340
Kristov 339
opisan æetvom 85
sila 224,304
Uzimanje, naËelo Sotoninog kraljevstva
259
Uzrok i posljedica, odnos pokazan u
prirodi 84
VE»ER A, usporedba 219
Velikoduπnost, u sijanju sjemena 85,86
Vinograd, Gospodnji 214-216,282,284,
285,296,298,301
usporedba 284
Vjera 158,172,358,360
i Boæja obeÊanja 205,206
i djela 312
i ljubav 404
pri prouËavanu Biblije 59,112,113
u molitvi 145-149
u prirodnom i duhovnom sijanju 64,
65
æene SirofeniËanke 175
Vjernost 402-404
Vrijeme, milosti, ne nakon smrti 123,
260,263,270,271,319
upotreba 342-346, 373
Vrt srca 87,88
ZA BAVA 53-55,334
Zaboravnost, grijeh 358,359
Zahvalnost 299,300
Zajedniπtvo s Kristom 361,373,374,
388,413
Zakidanje Boga 266,371,372,383
Zakon, blagoslovi posluπnima 288-290
i Evanelje 128
i proroci 39,127,128,265
ispunjava se ljubavlju 283,377-379,
381,382,384,385,392
Krist ga je poπtovao 171,282,304,
311,312
moralni i fiziËki, nepoπtovanje 108,
109,291,305
poπtovan u Kristu 378
potisnut u stranu od danaπnjih uËitelja 305
potisnut u stranu od hebrejskih uËitelja 278,292,304
utvren Njegovom smrÊu 314
uvjet za vjeËni æivot 377,391
Zdravlje 346
posluπnoπÊu Boæjem zakonu 288
ÆETVA, duhovna pouka iz 84,85
Ærtva, Kristova 36,49,120,191,196,326,
381,382,393
Ærtvovanje, ispit ljubavi 49
Kristov primjer 282
opisano sijanjem sjemena 86,87
samoga sebe 259
303
Sadræaj
Predgovor ............................................................................... 5
Usporedbe kao naËin pouËavanja ........................................ 7
“Izie sijaË da sije” ............................................................. 14
“Najprije donosi stabljiku, zatim klas” .............................. 35
Ljulj ....................................................................................... 40
“SliËno goruπiËnom zrnu” ................................................... 44
Druge pouke od sijanja sjemena ....................................... 48
“Kraljevstvo je nebesko sliËno kvascu” ............................. 56
Skriveno blago ..................................................................... 63
Dragocjeno zrno bisera ....................................................... 73
Mreæa .................................................................................... 78
Novo i staro ......................................................................... 80
Traæiti da bismo dali ........................................................... 88
Dva molitelja ........................................................................ 97
Zar Bog neÊe svoje obraniti ............................................. 107
“Ovaj prima greπnike” ....................................................... 119
“Izgubljen i naen” ........................................................... 130
“Ostavi je joπ ovu godinu” ............................................... 140
“Izii na putove i meu ograde” ..................................... 145
Mjera opraπtanja ................................................................ 160
Dobitak koji postaje gubitak ............................................ 167
Nepremostiva provalija premoπtena ................................. 172
Govoriti i Ëiniti .................................................................. 182
Gospodnji vinograd ........................................................... 191
(303)
304
Isusove usporedbe
Bez svadbenog ruha .......................................................... 209
Talenti ................................................................................. 218
“Stecite sebi prijatelje laænim bogatstvom” .................... 250
“Tko je moj bliænji?” ......................................................... 257
Nagrada milosti .................................................................. 268
“U susret zaruËniku” ......................................................... 280
Biblijski navodi ................................................................ 291
OpÊe kazalo ....................................................................... 295
Download

Isusove usporedbe