Rijec urednice
Bunt
Sadržaj
Sjećam se da smo u prvom razredu osnovne dobili
zadatak da naučimo pjesmicu napamet. Prvu ikada.
Moj pokušaj završio je s prva dva stiha pravilno izrecitovana, a ostatak je bila improvizacija. Kao odgovor
na učiteljičin komentar da nisam to naučila baš kako
bi trebalo, izustila sam: “Ja ću kako ja hoću!” Mislim
da je to moj prvi svjesni bunt. Dobro..., ne računam
odbijanje neukusnih kašica i odlaska na spavanje poslije dvominutnog crtića. Postoje razni načini izražavanja bunta, razni mehanizmi kojima se možete koristiti kako biste se borili za svoje ja, za svoja i prava
drugih, kako biste izborili kolektivno dobro i podigli
vlastitu svijest o pozitivnom učinku svakog korisnog
i društveno odgovornog rada. Kako tinejdžerski bunt
posmatra 16 mladih ljudi te kako i iz kojeg ugla razmišljaju o raznim aspektima buntovništva čitajte u
novom, osamnaestom broju Preventeena. Osim navedenog, pročitajte i razmišljanje naših preventeenovaca o: asocijalnosti, odlasku od kuće, samoubistvu
i ostalim temama koje su, na sreću ili nesreću, dio
naše svakodnevnice.
Sve je lako kad si mlad..............................................3
ili “ja ću kako ja hoću”?
Ne mogu da poverujem
čemu sada prisustvujem
sve je kao naučno-fantastični film
najgori naučno-fantastični film
u meni to izaziva... Bunt!
Disciplina Kičme
2
Samoubistvo - izlaz iz bezizlaza?...............................5
Stereotipi, klišeji i “gotova” jela? Hvala, siti smo!......6
Le Parkour više od sporta..........................................8
ŠZPZP: Radioaktivni žbun......................................... 10
Neki novi štreberi..................................................... 11
Vijeće/Savjet učenika/ca s razlogom........................ 13
Tinejdžerski bunt-potreba ili hir!?............................. 14
Biti prepoznatljiv, biti cool....................................... 16
Top 5 filmskih buntovniC/Ka.................................... 18
FAQ........................................................................... 18
Odlazak od kuće - novi početak?............................. 21
Čelični robijaši.......................................................... 23
Edvis u zemlji čudesa.............................................. 24
Internet: prednost ili opasnost?............................... 25
Neformalno je formalnije!........................................ 27
Priča jednog buntovnika.......................................... 28
Vjera i samoubojstvo............................................... 30
IMPRESUM
Olja
Odgovorni: fra Stipan Radić, ravnatelj HKO Kruh sv. Ante; dr. vlč.
Šimo Maršić, povjerenik za pastoral mladih Vrhbosanske nadbiskupije; s. Magdalena Schildknecht, direktorica UG NARKO-NE
Glavna urednica: Olja Latinović
Uredništvo: Ivona Piplica-Parać, Andrea Mijatović
Redakcija: Adis Vezir, Amina Tucak, Amir Berbić, Ana Soldat, Fatima
Čolić, Irena Fišić, Irena Jonjić, Kristijan Lasić, Lejla Lisica, Maja Kovačević, Maja Santai, Milica Cvjetić, Nevena Gluhović, Tarik Kovač,
Zlatan Prndelj, Željana Petrović
Lektorica: Irena Ljevak
Projekt koordinatorica: Andrea Mijatović
Tehnička asistentica: Aida Brdar
Nositelji projekta: HKO Kruh sv. Ante; Ured za mlade Vrhbosanske
nadbiskupije; EMAUS; FRAMA; UG NARKO-NE
Fotografije: Arhiva UG Narko-Ne, Kenan Muslić, Branko Đokić,
www.deviantart.com
Dizajn i DTP: Selma Fočo - TRIPTIH, Sarajevo
Tisak: Štamparija Svjetlost - Fojnica d.d. Fojnica
ISSN 1840-2461
KONTAKTIRAJTE NAS: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: +387 (0)33 223-285 | e-mail: [email protected] | www.narkone.org
Bok! Imam 12 godina. U trećem mjesecu ove godine
primijetila sam da, kad stavim ruku na trbuh, osjetim
neko kucanje oko pupka. Mislila sam da sam možda
trudna. Užasno se bojim trudnoće.
Kada pročitate rečenice ove mlade djevojke ne znate
biste li se smijali ili plakali. Zbog čega ovakva pitanja
postavljaju urednicima/cama časopisa? Razgovaraju
li tinejdžeri s roditeljima, starijom braćom i sestrama? Pričaju li nastavnici/ce o problemima s kojima
se mladi suočavaju? Koliki je utjecaj medija na život
adolescenata?
O ovim problemima razgovarala sam sa prof. dr. psihologije Ismetom Dizdarevićem.
Je li drugačije biti tinejdžer sada ili prije nekih tridesetak godina?
Kad govorimo o tinejdžerima iz vremena u kojem sad
živimo i vremena kada sam ja bio tinejdžer, procesi
spolnog razvoja, emocionalnog i socijalnog išli su svojim tokom. Kroz period adolescencije se jednostavno
mora proći. Ono što je važno za fiziološki proces jest
da postoji razlika u spolnom sazrijevanju zavisno od
podneblja te od ekonomske situacije. To se uglavnom
događa između dvanaeste i četrnaeste godine. Ponekad je mladi čovjek zbunjen vlastitim spolnim razvojem, ali to je bio problem i ranije, a i sada se često
svijest o spolnom sazrijevanju miješa s emocionalnim
i socijalnim sazrijevanjem.
Tinejdžeri nisu čudovišta. Oni samo žele uspjeti u svijetu odraslih koji ni sami ne znaju kako uspijevaju.
(Virginia Satir)
Prof. dr. Ismet Dizdarević
Tinejdžersko doba je doba između djetinjstva i zrelosti. (Ambrose Bierce, The Devil’s Dictionary, 1911)
strucni kutak
Amina Tucak, Druga gimnazija, Sarajevo
Sve je lako
kad si mlad
Jesu li roditelji imali veću kontrolu nad tinejdžerima
prije?
U moje doba je bila veća kontrola. Znalo se šta je pubertet, ali nije bilo onoga što se sada pokazuje, a to
je tzv. veće iskazivanje svijesti o svojoj zrelosti. Sada
je utjecaj medija veliki. Mi smo u ono vrijeme vrlo
malo znali o tome, a pogotovo djevojčice od 12 ili 13
godina. Bilo je slučajeva da djevojčica koju ju poljubio mladić misli da je zatrudnjela. Proces je oduvijek
bio isti i počinje prvom menstruacijom kod djevojaka, prvom polucijom kod dječaka. Bio je bolji odgojni
proces i više se vodilo računa o tome. I ako bi se
dogodilo nešto poput maloljetničke trudnoće, javnost
bi se tome protivila, dok se danas priča o tome, ali se
niko previše ne uzbuđuje zbog toga. Smatra se da je
to postalo na neki način trend vremena.
Kada sam imao 14 godina moj je otac bio tako grozan
da nisam mogao biti pokraj njega. Ali kada sam imao
21 godinu, iznenadio sam se koliko je mnogo naučio i
popravio se u sedam godina. (Mark Twain)
preventeen
3
Svakako da treba jer je razgovora uvijek malo, a mladi
čovjek treba na pravi način saznati sve ono što tinejdžersko doba nosi.
Na koje sve probleme mogu naići mladi ljudi?
U pubertetu mnogi mladi ljudi počinju eksperimentirati
s narkoticima, neki čak i od svoje sedme godine, iako
su to rijetki slučajevi. Tinejdžer eksperimentira upravo
u fazi kada se razvija težnja prema samostalnosti jer
misli da može uzimati nešto što je zabranjeno i da je
za to ipak potrebna hrabrost. S te strane, to je vrijeme
drugačije od onog vremena kada smo mi bili tinejdžeri.
Pubertet je često vezan i za kriminalitet mladih ljudi.
Oni se udružuju u neke grupe, bande, zato što pretpostavljaju da će imati sigurnost i neki značaj.
Kada počinje psihološki razvoj osobe?
Struka (op.a. psiholozi) smatra da je početak psihološkog razvoja u drugoj godini života. Već u drugoj
godini života se vide procesi koji su psihološki zakonomjerni, a to je početak svijesti o sebi kao ličnosti
te početak odgojnog djelovanja. U tom periodu dijete
želi da ga priznaju kao ličnost. Npr. ako majka vuče
dijete prema slastičarnici, a dijete se opire čak i ako
voli taj kolač, majka griješi jer mu naređuje da odu
tamo, iako ono plače. To je jedan psihološki mehanizam, ono njoj govori da mora uvažiti ono sto želi.
Tada se može dogoditi proces koji je kasnije opasan,
jer se to u ljudskoj duši nikada ne gubi, pa je to dijete
potencijalno pokorno dijete čitav život.
Mala djeca – glavobolja, velika djeca – srcobolja. (Talijanska poslovica)
Svako od nas je prošao ili će proći kroz ovaj period.
Sve je to dio odrastanja i bitno je da smo u tim trenucima okruženi ljudima koji nas vole i koji će uvijek
biti uz nas. Nije hrabrost ako se inatimo roditeljima,
ako zalupimo vrata sobe tako jako ili ako probamo
neku od opojnih droga. To nas neće učiniti sretnima! Međutim, zagrljaj voljene osobe nakon napornog
dana, sigurna sam da hoće. I bez obzira na sve, znajte
da će oko vas uvijek biti ljudi kojima je stalo do vas
čak i ako imate bubuljicu na licu ili ako vam je kosa
neukrotiva.
4
Samoubistv
Željana Petrović, Gimnazija,
Srednjoškolski centar “Pale”, Pale
strucni kutak
Treba li, prema Vašem mišljenju, uvesti seksualno obrazovanje u nastavni plan i program, kao što je to
slučaj u razvijenim zemljama?
preventeen
Kažu: Ubio se. Na ove riječi niko ne ostaje ravnodušan. Poneko se ražalosti, neko zaplače, ali svi ostaju
s pitanjem: Zašto? Teško je razmišljati o odgovoru na
ovo pitanje. Zašto ljudi u jednom trenutku života dignu
ruku na sebe? Što ih natjera da životu okrenu leđa?
Godišnje više od milion ljudi u svijetu počini samoubistvo, više miliona zatraži ljekarsku pomoć zbog pokušaja samoubistva, dok je desetine miliona indirektno pogođeno ovakvom tragedijom. Prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije, u toku jednog minuta u svijetu se dogode čak dva samoubistva. Većina
onih koji jednom pokušaju da dignu ruku na sebe
učine to ponovo.
Zašto samoubistvo?
Kako je na jednom od seminara o prevenciji suicida rekao prof. dr Mirko Peković, specijalista neuropsihijatar, razlozi za taj čin su brojni, jer
je riječ o složenim sociomedicinskim problemima.
Uzroci mogu biti mentalna i druga oboljenja, krize usamljenosti, nezaposlenosti, stresa, zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, alkoholizma, nasljeđa, profil ličnosti
i tako dalje. Svi smo na izvjestan način rizična grupa.
Zar je to jedini izlaz?
Zemir Sinanović obranio je doktorsku disertaciju pod
naslovom Sociološki aspekti samoubistva u Bosni i
Hercegovini (1985 - 2005). On je u svom radu objasnio
Vrištala sam. Govorila sam da bježimo, a znala sam
da nemamo kuda. Tražila sam izlaz iz bezizlaza. Al’
ne kažu džabe, kad se sva vrata zatvore, jedan prozor se bar otvori, te sam i ja pronašla svoj prozor,
ali u bukvalnom smislu. Stala sam na ivicu i htjela
skočiti sa 4. sprata. Kakvo ubistvo... Kad sam shvatila kakvu sam glupost pošla uraditi svukla sam se,
legla u kadu, uzela britvicu i mislila o mjestu koje bih
presjekla. Voda je tekla polako, s krvlju iz moje lijeve
ruke. Probudila sam se u bolnici, zamotana i krajnje
osramoćena. Nisam smjela mamu u oči pogledati, a
ona je krivila sebe.... Eto, najkraće...
strucni kutak
vo - izlaz iz bezizlaza?
Dvadeset joj je godina, a ima tako strašno iskustvo.
Dok je nekima “ubiću se” samo uzrečica, vidimo da
ima i onih koji o tome ne govore, a pokušali su ga.
Na povećan broj suicida među mladim upozorava i
neuropsihijatar prim. dr Senadin Ljubović, koji ističe:
Samoubistvo se najčešće, gotovo dvije trećine, realizuje u dobi iznad 65 godina. Međutim, očito se trend
pomjera prema mlađoj dobi i to je ono što treba zabrinuti - i svi koji su bar nekim dijelom odgovorni
trebaju učiniti sve da na adekvatan način odgovore
na taj problem.
Naš život je u našim rukama!
da stalnost stope samoubistava nije moguće objasniti
individualnom motivacijom, već uzroke pojave treba
tražiti na društvenom nivou.
Prema istraživanjima, do kojih je Sinanović došao, u
Bosni i Hercegovini je u posljednjih dvadeset godina
samoubistvo izvršio 10.051 stanovnik.
Samoubistvo se, kažu psiholozi, ne dešava samo i
isključivo zbog trenutne boli ili nekog strašnog događaja u životu pojedinca, već taj posljednji događaj
samo predstavlja posljednju kap u čaši.
Mladi i bijeg u smrt
Mladi smo, i nije nam prihvatljivo, ali sami smo stalno izloženi nekim opasnostima, koliko od prebrze vožnje, droge, alkohola, raznih stvari koje nam se čine
uzbudljive.
Razgovarala sam s djevojkom koja je pokušala samoubistvo, a ona mi je, uz uslov anonimnosti, rekla nekoliko rečenica. Slijedi njen odgovor na pitanje: Zašto?
Ljudi sebi najčešće oduzmu život nesvjesni šta zapravo čine, ne shvatajući da više nikada neće moći da
vrate život koji sami sebi oduzmu.
Voljela sam ga. A on skot, kao i svaki drugi u koga se
zaljubimo i za koga vjerujemo da je idealan. Ostavio
me baš onda kad sam kod kuće zatekla pijanog oca i
okrvavljenu majku. Kakav prizor!
Zato, ne dozvolimo ničemu i nikome da nas dovede u
dilemu, jer naš život je ipak samo naš i nikoga drugog
se ne tiče. Uzmimo konce u svoje ruke i ne dajmo da
nam ih bilo šta ili bilo ko pomrsi!
preventeen
5
jela? Hvala, siti smo!
Od Andrića do Dizdara, bunt i nemir se protežu kao
žila kucavica bosanskohercegovačkog čovjeka. Šta je
bunt? Da li je to svjesno reagovanje na nepravde u svijetu ili je to način za isticanje svojeg ja koje mora biti
jače od drugih? Da li je bunt samo prolazna stvar adolescencije ili buntovnici poput kameleona mogu biti u
raznom životnom dobu? Gdje su buntovnici oko nas?
Ana Soldat,
Gimnazija i srednja stručna škola
Istočna Ilidža
intervju broja
Stereotipi, klišeji i “gotova”
Da bih dobila odgovore na ova pitanja nisam morala
daleko ići, tek do Ivana Kutleše, bivšeg urednika časopisa Preventeen i osobe koja svoj bunt ispoljava na
kreativan i društveno koristan način.
Šta za Vas predstavlja bunt?
Svaki otpor bilo kojoj vrsti vrijeđanja inteligencije, stereotipiji, stavljanju u standardne obrasce ponašanja,
klišeiziranje, podrazumijevanje, nametanje pravila
bez argumenata i razloga, “serviranje” gotovih rješenja koja se smatraju najboljim bez da me pritom i’ko
pita za mišljenje ili stav. Eto, samo to (smijeh).
Da li su pokretači bunta lične satisfakcije ili viši ciljevi?
Bilo bi uistinu patetično reći da se vodim samo i isključivo višim ciljevima. Naravno, oni su dobri, ali često graniče s utopijama poput svjetskog mira, blagostanja, beskrajne sreće u bogatstvu do kraja života.
Sve je to O.K., ali treba biti realan i zaključiti da se
svaki cilj, pa i viši, ostvaruje brže i bolje ukoliko se u
njemu pronađe neki osobni interes koji, naravno, ne
mora biti nužno novčani. Stjecanje znanja, kontakata, iskustava, putovanja, kvalitetniji standard života,
ljudska prava, sve to može biti osobni interes koji na
kraju jest dobar povod za bunt. Uostalom, kad čovjek
radi na sebi i na vlastitoj izgradnji osobnosti, on pri
tome na najbolji način i ostvaruje te “više ciljeve”.
6
preventeen
Šta bi trebalo, a ne izaziva revolt mladih, tinejdžera?
Nisam kompetentan govoriti što bi u mladima trebalo
izazvati revolt, jer mogu govoriti samo u svoje ime.
U tom kontekstu u meni bunt izaziva mnogo toga:
uništavanje zelenih površina u korist izgradnje sivih
betonskih kocki; to što većinu naučnih predmeta predaju radikalni, poluinteligentni ljudi koji su u funkciji
ubijanja svakog individualizma u učenicima/studentima; aparthejd u zlom fenomenu kojeg zovemo “dvije
škole pod jednim krovom”; nemogućnost putovanja,
zaposlenja, obrazovanja; nemogućnost izbora muzike, stila ili filozofije života; osuđivanje osobnih opredjeljenja; reality show programi; novinari i političari
kojima je složena rečenica nedostižni cilj; vozači koji
ne staju na pješački prijelaz; ljudi koji bacaju otpatke
u prirodu; ljudi koji koriste visoke decibele da bi kompenzirali neznanje..., ma kao što rekoh, mnogo toga u
meni budi određeni bunt. Međutim, ono što stvarno
ne mogu podnijeti je kad netko napiše “ne znam”
sastavljeno. To me stvarno izbacuje iz cipela (smijeh).
Da li su mladi danas spremni na bunt?
Otkud znam. Potpuno je pogrešno pretpostavljati na
što jest ili nije bilo koja populacija spremna, uključu-
Kako višak energije u mladima usmjeriti ka pozitivnim i kreativnim stvarima?
Svima dati po jedan veliki kamen da ga guraju uz
planinu po izboru. Ionako su nam neiskorištene.
Vjerujem da bi to u kratkom razdoblju postao turistički brand koji bi “pogurao” lošu ekonomiju
(smijeh). Ovo karikiram, jer mislim da nikome u
zemlji u kojoj postoje tisuće nevladinih organizacija nije potrebno govoriti kako utrošiti višak
energije, ukoliko je uistinu ima i ako je svatko od
nas na to spreman.
Čak je i državni sektor kojeg često osuđujemo
otvoren za volontiranje, a za nevladin sektor sigurno znam da drži širom otvorena vrata. Samoinicijativu također ne treba podcijeniti. Zbog toga
su priče nemam gdje, hoću, ali mi ne daju poprilično loše upakirane laži.
Da li je moguće spriječiti mladalački bunt?
Šta mislite o pjesmama bosanskohercegovačkih
bendova, hiphopera, repera i dr., koji pozivaju
na buđenje svijesti, na revoluciju?
Skroz su mi O.K. Valjda je to njihov način izražavanja bunta o kojem “razgovaramo”. Super bi
bilo kad bi njihove poruke na publiku imale dulji
intenzitet trajanja, odnosno kad ne bi počinjale i
završavale na svirkama.
Koliko mediji (internet, novine, TV, reklame...)
doprinose buntovnom ponašanju?
intervju broja
jući i mlade. Vodeći se vlastitim primjerom mogu
reći da ako ne’ko osjeti nelagodu u želucu na
nepravdu (svoju, ali i tuđu) bilo koje vrste, onda
je spreman na bunt.
Znamo da se trenutno u svijetu događaju tzv.
facebook revolucije, tako da utjecaj interneta ne
treba posebno isticati. Internet pruža beskraj mogućnosti koje jedna populacija, koja se ne može
pohvaliti informatičkom pismenošću, tek treba
iskoristiti. Ali lagano, bit će i kod nas. TV već
odavno ne gledam zbog silne količine gluposti
koje proizvodi skoro svakim novim projektom,
čitaj reality show programom. Novine su mi simpatične, a s reklamama treba biti vrlo oprezan i
promišljen. Skrivene marketinške poruke na kraju
imaju isti utjecaj kao i lobotomija.
Zašto bi i’ko sa zdravorazumskim razmišljanjem
to sprječavao? Ne znam. Ali znam da bi to pitanje
bilo “na mjestu” ukoliko bi se uputilo preplaćenim ljudima na mjestima moći koji uporno ignoriraju konkretnu problematiku mladih, baveći se u
međuvremenu kojekakvim trivijalnostima.
Da li postoji nešto poput “prkosa Bosne” i šta za
Vas to predstavlja?
Postoji u književnosti i ništa mi ne znači. Istina,
sve to u Dizdarevoj pjesmi lijepo zvuči, ali ja kao
građanin nemam ništa od zemlje koja je posna,
bosa, gladna i hladna. Taj prkos koji dolazi na
kraju djeluje kao sol na ranu. Meni treba zemlja
u kojoj ću moći kvalitetno i dobro živjeti. U kojoj
se neću smrzavati zimi, u kojoj ću imati pun hladnjak svakojake hrane (zdrave naravno) itd. Ukoliko to mogu postići vlastitim zalaganjem, stojim i
jesam na raspolaganju.
preventeen
7
više od sporta
Mene strah visine, šta da radim? Živim na desetom
spratu, nema lifta, pa mi treba puno vremena da izađem iz zgrade, pa opet zid, ograda i dosadne i teške
stepenice. Ono istinsko rješenje je u suočavanju svog
straha, suočavanju sa preprekama. Tu uskače Sanjin
Omerović (20) iz Sarajeva, koji ima rješenja za moje
probleme, a siguran sam, i rješenja za probleme mnogih od vas. Osim što je vrlo vrijedan i borben momak
koji je pobijedio sve svoje prepreke i strahove, on je
još i parkour majstor.
Sanjine, šta je ustvari parkour i odakle potiče?
Parkour je disciplina koja zahtjeva dolazak od tačke
A do tačke B, što bržim i efikasnijim putem uz što
manje umora. Ova vještina potiče čak iz perioda Vijetnamskog rata, kada su se ljudi kretali kroz prašume
velikom brzinom i velikom efikasnošću. Ipak, Francuzi su ga prvi patentirali i globalizirali. Parkour nije
sport u kojem je moguće takmičenje, nego se trenira
zbog sebe. Postaje određen način života, pri čemu se
prepreke savladavaju što prije i što efikasnije.
Kako si se ti počeo baviti parkourom i zašto?
8
Adis Vezir, Vareš, FPN Žurnalistika
(IN)PUT
Le Parkour
uraditi. Morate biti 100% sigurni u sebe, 100% spremni prevladati neke stvari brže i efikasnije. Ako želite
postati majstori potrebno je vježbati najmanje tri do
četiri sata dnevno. Dok nisam počeo studirati trenirao
sam osam sati dnevno: nalazio lokacije, trčao, pješice
išao na svaku od lokacija, vježbao, trudio se, snimao,
baš dao sve od sebe. Ako pauzirate, pa opet počnete
raditi, osjećat ćete se kao da ništa niste znali. Tijelo
je djelomično spremno, ali gubite osjećaj sigurnosti,
gubite element eksplozivnosti. Nema više ljepote u
pokretima, nema stabilnosti.
Postoji li posebna oprema za parkour?
Za početak su dovoljne neke tenisice i trenirka. Poželjno je imati i štitnike dok trenirate jer, posebno na
osnovnim vježbama, možete pogriješiti zbog terena,
klizave ograde, možete loše doskočiti...
Gledao sam film B13 koji je zasnovan na parkour vještini i zainteresirao se. Ono što me je najviše motiviralo je strah koji imam još od djetinjstva, strah
od visine. Pomislio sam da mi parkour može pomoći
nadvladati taj strah. Ispočetka me bilo strah skočiti i
s dva metra visine, a da u glavi sto puta ne promislim
šta i kako. Ipak, nekako me najviše poticao adrenalin
nakon prvih skokova i prvih prelazaka ograde... Nisam mogao prestati, tako sam uspio nadvladati svoj
strah. Iako se i danas pomalo bojim visine, lakše prolazim neke poteškoće u životu kada znam da sam se
bio spreman suočiti sa strahom trenirajući.
Treniraju li mladi parkour zbog bunta?
Šta je sve potrebno da se postane parkour majstor?
Pozitivne i negativne stvari u parkouru su...
Na prvom mjestu su trud i koncentracija. To nisu vježbe prilikom kojih se možete tek tako zaletjeti, pa ih
Pozitivne su fizička spremnost i zdravstvene pogodnosti zbog kretanja. Naučio sam se suočavati s prepre-
preventeen
Mnogi danas pristupe parkouru zato što misle da je
ilegalan. Često im je to motivacija, ali to je, prema
mojem mišljenju, krivi pristup. Njima je cilj raditi to
zbog bunta, trenirati po ilegalnim mjestima. Srećom,
ima nekoliko momaka koji to rade zbog sebe, zbog
svoga tijela. Nema potrebe za velikim forsiranjem
kako bi se ostvarila fizička spremnost, ona dolazi
sama od sebe. Parkour je zaista poseban, kao neka
vrsta umjetnosti. On je umjetnost prolaska kroz prostor, tako ga bar doživljavamo mi koji treniramo, ali i
ljudi koji nas posmatraju.
Kako na tebe i ostale parkour majstore gledaju ostali?
Policija nema previše razumijevanja, ali mi se stvarno
trudimo i nikad ne napravimo štetu. Sjećam se jedne
situacije u Hrasnom, kad smo skakali s jednog ulaza
na stepenice. Nije bilo nimalo lagano doskočiti na stepenice. Primijetili smo da se nakon pet-šest skokova
preko puta, kod jedne poslovne zgrade, okupilo dvadesetak ljudi iz neke firme. Gledali su nas, a kasnije
nagradili i velikim aplauzom. Kad smo odradili svoje
ljudi su nam kucali na prozor i govorili: Vratite se, vratite se, zaboravili ste štitnike! To je jedno fantastično
iskustvo.
Parkour klubovi danas ne postoje. Međutim, postoje
organizirane manje grupe koje zajedno vježbaju i koje
se na taj način zabavljaju. Sanjin je jedno vrijeme vodio klub u Sarajevu, ali je raspušten nakon nekoliko
mjeseci jer je grupa bila neodgovorna i povrede su
bile česte.
(IN)PUT
kama, bez izbjegavanja. Stekao sam odnos odgovornosti, koncentracije. Negativne stvari su brzopletost,
padovi, lomovi. Danas se mnogi upuštaju ležerno u
ovaj sport, misle da je lagan te da ga mogu trenirati
“na prvu”, ali padovi znaju biti veoma strašni. Zbog
jednog nepromišljenog poteza može se odustati od
sporta. Potrebni su: red, rad i disciplina.
Svi oni koji žele saznati više o parkouru mogu kontaktirati Sanjina na njegov facebook profil, a tu je i grupa
Parkour Sarajevo.
Za mnoštvo drugih informacija posjetite http: //www.
urbanfreeflow.com
Ako nemate ideju šta raditi preko raspusta, parkour je
možda nešto što trebate probati.
preventeen
9
(IN)PUT
Chisholmov treći zakon: Objasniš li nešto tako jasno
da niko ne može pogrešno razumjeti, neko će ipak pogrešno shvatiti.
Tinejdžerski bunt? Divljanje hormona praćeno Ja-znamnajbolje-šta’š-mi-ti-reć’ sindromom.
Konstruktivan bunt? Usmjeravanje te ogromne energije
u nešto korisno: umjetnost, aktivizam, sport, različite
poslove… Lista je vrlo duga. Ciljna skupina ovog časopisa? Tinejdžeri. Kako i, u krajnjoj liniji, zašto soliti pamet
nekome kome je u startu muka od toga? Sada vidite da
je ovo težak zadatak. Zato krenimo lagano.
Ovakva vrsta ponašanja, mislim na bunt, može se kao
i svaka druga, držati pod kontrolom. Bitno je samo strpljenje, doza samokritičnosti i zdrav razum. Umjesto
liste udruženja, nevladinih organizacija i savjeta kako
spasiti vaš obližnji park, slijedi šablon za prividno zrelo ponašanje (ŠZPZP), koji sam sastavio nakon revizije
svog nezrelog ponašanja u minulim godinama.
Roditelji: Zašto su oni upravu?
Kratko, ti si glup/a. Imaš 13-19 godina, voliš kontrirati
i misliš da si popio/la svu pamet svijeta. Pogodi šta?
Nisi. Tvoji roditelji su, pa, tvoji roditelji, i u biti ne trebaš puno razbijati glavu zašto su upravu, stariji su od
tebe bar dvostruko, a godine donose iskustvo. Zato se
prilikom sljedeće svađe oko izlaska, kompjutera, škole
ili nečeg sličnog sjeti da si glup/a i prati šta će se dogoditi. Izgledat ćeš kao pokorno dijete, a to će rezultirati pogodnostima u budućnosti. U tom trenutku si na
istom, svađao/la se ili ne, ne možeš pobijediti.
Pažnja! Ovo ne važi za rasprave o politici, religiji i sličnom! Tu kreći od stava da si ti upravu, tako se grade
stavovi. Nemoj se bojati pogreške, promijenit ćeš ih još
hiljadu puta, ali NIKAD ne dopusti da ih nametnu.
Profesori: Zašto si dobio/la keca?
Nisi učio/la! Ne, ne mrzi te professor/ica. Ne, nisi zablokirao/la. Nisi učio/la. Ako jesi, nisi dovoljno. Niko ti nije
kriv, a nije ni kraj svijeta, naučit ćeš kad-tad, bitno je
da sebi to priznaš i sve će biti bolje. Gledao sam kako
se žale na najpoštenije profesore i profesorice (živjeli
hemičarka i historičar!), te kako djeca okreću roditelje
protiv čitave škole i vijeća, a zašto? Zbog vlastitog nera-
10 preventeen
Zlatan Prndelj, Filozofski fakultet,
Psihologija, Sarajevo
ŠZPZP: RADIOAKTIVNI ŽBUN
da, nemara, razmaženosti, zbog svog bunta. Zašto sebi
napraviti takvo nešto? Te ćeš ljude sretati na ulici sutra.
Čuvaj uspomene, jednog dana ćeš samo njih i imati!
Ne govorim ti da učiš k’o lud/a, uči za dva, ali neka to
bude tvoja dvojka!
Pažnja! I za profesore/ice vrijedi sve napisano za roditelje.
Vršnjaci: Zašto su nebitni?
Opet kratko, svi ste glupi. Osnovna - srednja je opasna
tranzicija. Dolaziš u sasvim novu sredinu i tvoj bunt i
tvoji hormoni imaju priliku dokazati se bolje nego ikad.
Aktivira se sistem za preživljavanje i prvo što radiš je
predstavljanje u novom svjetlu. Cigare, alkohol, trava,
batine, svađe, tabori, oblačenje, muzika, sve to diktira
društvo i to je normalno, niko nije cvijetak. Sve te to
izgradi i iz loših iskustava možeš naučiti puno. U moru
svega toga bitno je ostati svoj i ne dopustiti da tvoj
bunt određuju okolina i vršnjaci. Trebaš biti odgovoran/
na za svoje gluposti. Sisteme za preživljavanje i obranu
kreiraš sam/a, to ti nijedan članak na svijetu ne može
ukratko, niti bilo kako reći.
Pažnja! Sretno! Ne daj da te slome, ni duhom, ni fizički.
Kako sam na samom pragu dvadesetog rođendana,
ovaj članak je neki vid moga testamenta tinejdžerskim
danima i buntu. Posljednje što sam pokušao, posljednji
trzaj bunta, bilo je puštanje kose. Ličilo je na radioaktivni žbun i to mi je pokazalo sav besmisao tinejdžerskog bunta. Jedino mi preostaje da vam još jednom
poželim svu sreću jer ste u zaista ključnom periodu.
A što se mene tiče, jutros sam se ošišao, fakultetski
buntu: here I come!
Riječ štreber potječe izravno od njemačkog glagola
streben, što znači: nastojati, vježbati, pregnuti. Sukladno tomu, riječ štreber trebala bi označavati osobu
koja vježba, nastoji, uči… Pod tim pojmom podrazumijeva se i učenje napamet, koje se često ili gotovo
uvijek smatra negativnim.
taj naziv smeta jer im je gotovo uvijek upućen na
ironičan način. U razgovoru s njima shvatila sam da
su to vedri, veseli i nasmijani ljudi koji uče i pritom
uživaju. Spremni su uvijek pomoći drugima. Svoj bunt
očituju radujući se uvijek novim zanimljivim spoznajama, svjesni činjenice: Znanje je moć (Sir Francis
Bacon). Osim toga, mnogi od mojih sugovornika su
ostvarili uspješne rezultate koji im, kako kažu, daju
krila da i dalje marljivo uče i svakodnevno otkrivaju
nove stvari.
(IN)PUT
Maja Santai, Franjevačka klasična
gimnazija Visoko
Neki novi štreberi
Što kažu “antištreberi”?
Nasuprot tome, razgovarajući s onima koji druge nazivaju štreberima mnogo je stvari ostalo nedorečeno.
Na pitanje zašto neke zovu štreberima, većina odgo-
Profesor hrvatskog jezika Ivan Nujić objasnio je to
ovako: Čini se da većina ljudi štrebanje smatra negativnim, gotovo nastranim pristupom učenju. Ne bih se
s tim složio. Štrebanje ili učenje napamet pomaže da
se stečena znanja automatiziraju te lakše i temeljitije usustave s onima koja će doći kasnije. Mislim da
svaki ozbiljan učenik ili student mora ponekad sjesti
i neke stvari, ali ne uvijek i ne sve, naučiti napamet.
Napokon, to pomaže i stjecanju govorničkih vještina
te sigurnosti na ispitu i općenito pri javnom nastupu.
Štreberima se uglavnom smatraju osobe koje samo
uče i nemaju društvenog života te koje nikad ne pomažu drugima. Oni samo uče, uče i uče...
Želeći doznati sve o štreberima i njihovom svijetu, u
svojoj sam školi provela malu anketu – kako s onima
koje smatraju štreberima, tako i s onima koji druge
tako nazivaju.
Što kažu “štreberi”?
Većini onih koje zovu štreberima ta titula ne smeta. Smeta im samo što su joj iz neznanja promijenili
značenje, pa ona danas ponekad ima pogrdan prizvuk. To vrijedi i za neke moje sugovornike kojima
preventeen
11
(IN)PUT
12
vora glasila je: Pa, jer su štreberi. Ipak, jedan odgovor prilično me se dojmio, a glasio je: Zato jer samo
uče. Da ja učim pola koliko oni, imao bih sve petice!
Na potpitanje zašto ne uči, nije imao odgovor. Nisam
puno ni inzistirala, ali sam shvatila nešto važno: štreberima ih zovu jer bi željeli biti kao oni.
Zašto neki “novi štreberi”?
Sasvim slučajno nabasah na jednu skupinu čije ime
glasi Za one koji nisu štreberi. Većina njezinih članova
smatra da su štreberi sebični te da znanje služi da se
prenosi, a ne da se sebično čuva za sebe. Međutim,
zašto nekoga tko je sebičan nazivati štreberom? Sebič-
preventeen
nost nema nikakve veze sa značenjem riječi štreber.
Budite dobri prema štreberima: vrlo vjerojatno ćete
jednog dana raditi za nekog od njih - pročitala sam
jednom.
Zato vas sve pozivam na štreberski otpor: učite kroz
zabavu i igru, proširujte svoje interese i vježbajte što
više, jer samo znanjem možemo protiv gluposti i svega onoga što nam se čini neprihvatljivim.
Kada nešto znamo to nas čini: boljim, jačim, spremnijim ili ukratko - sposobnijim. Ne zaboravite nešto vrlo
važno: znanje je moć!
Danas se mladi stalno zbog nečega žale: problemi,
kritike, loša situacija, ali ih je tako teško animirati za
bilo kakve promjene. E tu na scenu stupa Vijeće/Savjet
učenika! Vjerujem da se mnogi pitaju šta je to Vijeće/
Savjet učenika? Je li to ona grupa srednjoškolaca koja
sjedi “između četiri zida” i smišlja najnovije tračeve o
profesorima ili je to grupa koja smišlja plan za najnoviji bunt? To je prava stvar! A zašto je tako, saznaćete
ubrzo nastavite li čitati.
Prvi koraci
Formiranje Vijeća/Savjeta učenika u BiH je ideja koju je
Fondacija Schüler Helfen Leben počela aktivno propagirati već 1999. godine. Nekoliko godina kasnije, tačnije
2003., status Vijeća/Savjeta učenika uskoro dobiva i
svoju pravnu formu u Okvirnom zakonu o osnovnom i
srednjem obrazovanju u BiH. Ovo je učenicima pružilo mogućnost formiranja Vijeća/Savjeta učenika u školama, ali takođe obavezalo i škole da moraju pomoći
i obezbijediti njegovo formiranje i postojanje. Vijeće/
Savjet učenika djeluje kao posebna institucija pri školi,
koju činimo baš mi - učenici.
Zadaci Vijeća /Savjeta?
Vijeće/Savjet učenika čine predstavnici odjeljenja jedne škole, koje učenici izabiru međusobno. Tako imaju
mogućnost da: ostvaruju i štite svoja prava; zastupaju učenike/ce svoje škole; ravnopravno razgovaraju i
učestvuju u donošenju odluka sa školskom upravom
i Vijećem roditelja; izgrađuju partnerstvo između učenika i uposlenika škole; organizuju vannastavne aktivnosti; pružaju učenicima informacije o dodatnim
aktivnostima (edukacije, seminari, programi, izleti,
razmjene učenika itd.); postanu članovi organizacije
za srednjoškolce (npr. Asocijacije srednjoškolaca u
BiH); budu uključeni u obrazovnu politiku od lokalnog,
preko državnog, pa do međunarodnog nivoa. Vijeća/
Savjeti učenika su definitivno prepoznatljivi i po svom
humanitarnom radu koji bi bio znatno otežan bez
postojanja jedne ovakve učeničke organizacije. U pri-
(IN)PUT
Kristijan Lasić i Milica Cvijetić
Vijeće/Savjet
učenika/ca
s razlogom
ručniku za razvoj Vijeća/Savjeta učenika istaknuto je i
to da svako Vijeće/Savjet učenika mora imati izrađen
pravilnik o svom radu ili statut rada. Ovim statutom
definišu se: ciljevi rada, članstvo, struktura, dužnosti i
obaveze, kao i način komunikacije Vijeća/Savjeta učenika s ostalim tijelima u školi.
Milica: Kristijane, pitam se čemu toliki osmijeh? Nemoj
mi samo reći da je još jedan tvoj projekat, koji si pisao
za Vijeće učenika, odobren?
Kristijan: Zar se baš toliko vidi da sam sretan? Da, to je
razlog! Stigla je aplikacija. Putujemo u Prijedor! Riječ
je o seminaru Vršnjačke edukacije, nešto što do sada
nisam iskusio ni ja, ali ni ostali članovi Vijeća učenika.
Milica: Divno! Mnogo sam sretna zbog tebe! Vijeće
učenika u mojoj školi je posljednjim projektom dobilo
projektor! U sklopu tog projekta odradili smo nekoliko
“primitivnih predavanja”... Pod tim podrazumijevam
da nismo imali opremu, samo obične bločiće i olovke!
A nakon toga održali smo predavanje pomoću toga
projektora i neophodne opreme, a zatim i sve to fotografisali. Projektor je tu! Sada se borimo za osnivanje
Savjetovališta za reproduktivno zdravlje! Imamo mnogo dobru ekipu! Biće to pravi potez za moju školu, ali
i grad.
Kristijan: Čudno je to, koliko je mlade teško animirati! Kao da nisu svjesni da upravo oni mogu mijenjati
svijet! Sve je u našim rukama, na nama je samo da
radimo, borimo se i gradimo našu budućnost!
Preko Vijeća učenika upoznali smo i Veru Kelavu, koordinatoricu i psihologinju, zahvaljujući kojoj smo stekli
veliko znanje! Vera nam je rekla: Dobre stvari se u
životu ne mogu objasniti. One se doživljavaju!
Za nas je Vijeće “pozitivni bunt”, najbolji način da
udružimo naše pametne glavice i zajednički doprinesemo stvaranju kvalitetnijeg i ljepšeg školovanja!
Važno je da se informišemo, da razmišljamo svojom
glavom i budemo aktivni. Mi nikada ne odustajemo!
preventeen
13
Buntovništvo, sukob, nekontrolisanost, nerijetko su
prve asocijacije koje većini ljudi padnu na pamet pri
spomenu termina adolescencija. Da li su takva razmišljanja posljedice lošeg iskustva, uticaja mišljenja
okoline ili nečeg sasvim trećeg? Zapravo to i nije toliko važno, koliko činjenica da su takva razmišljanja
rijetko promjenljiva. Koliko je negativan prizvuk uz
ovaj čuveni period odrastanja zaista opravdan?
Šta se to “šuška”?
Niko me ne može spriječiti kad nešto zacrtam, samo
mogu da stvore još veći haos u kući, kažem iz iskustva, rečenica je koju su najčešće izgovarali moji vršnjaci, dok su autoriteti davali različite odgovore.
Uvijek sam bila dobrica, nemam pojma šta ti je to
bunt, rekla mi je kroz smijeh Snježana (diplomirana
ekonomistica).
14
iskustvom ili drugačijim načinom sagledavanja bunta.
Djeca takvih ispitanika, najčešće, svoj bunt su iskazivala na nimalo bezazlen način.
Dijete mi je svaki vikend provodilo u zatvoru: alkohol,
tuče... M. L. (58)
Neću da pričam o tome, uzalud je, on ne prestaje da
puši travu! S. E. (47)
A šta stoji “crno na bijelo”?
Svjedoci smo toga da je bunt mnogih tinejdžera otišao u pogrešnom smjeru, odnosno da se na izgovoru
htio sam samo da probam, nažalost, ne zaustave.
Ovakav način dokazivanja sebe stručnjaci svrstavaju
u poremećaje ponašanja, što spada u posebnu skupinu poremećaja po devetoj Međunarodnoj klasifikaciji
bolesti.
Ja mislim da je bunt potreban mladima, ali normalno,
umjeren i pravilan bunt. Kad to kažem mislim na pravo mladih da se bore za svoja prava i ciljeve. Još ako
to rade na zanimljiv i originalan način... Dejan (36)
O poremećajima ponašanja više govori i prof. dr Ivan
Toličić u svojoj knjizi Dečija psihologija “Kolo”.
Činjenica je da će uvijek biti i onih koji će razgovore na ovu temu započinjati nerado, pogođeni lošim
Neposlušnost, koja se javlja vrlo rano, već u trećoj godini života kada dijete postaje svjesno sebe. Osjeća se
preventeen
Poremećaji ponašanja kod adolescenata podrazumijevaju:
Nevena Gluhović, Srednjoškolski centar Pale
(IN)PUT
Tinejdžerski buntpotreba ili hir!?
(IN)PUT
moćno, naročito upotrebljavajući riječi “ne” i “neću”
koje se definišu kao najjače oružje kojim u toj dobi
djeca raspolažu u borbi s roditeljima. Neposlušnost,
kasnije, predstavlja pokušaj adolescenta da se roditelji maksimalno angažuju oko njega.
Laž, najčešće nastaje iz straha da će istinom razočarati roditelje i izgubiti njihovu ljubav. Isto tako može
se javiti strah da će zbog nekog svog postupka biti
ismijan, omalovažen ili odbačen od vršnjaka ili starijih, pa se svjesno uljepšava ili iskrivljuje realitet.
Krađa, podrazumijeva se da je društveno nedopuštena, pa tako i zakonski kažnjiva. Motivi za krađu opet
se mogu pronaći u nedostatku ljubavi, pažnje, ali takođe i ne posjedovanju nečeg što vršnjaci imaju. U osnovi je krađe, dakle, želja da se izjednači s članovima
grupe u kojoj se kreće.
Bježanje od kuće, nastaje kao potreba adolescenta za
samostalnošću i slobodom. Takvi dugotrajni odlasci
od kuće i besciljna lutanja vrlo često su povezana s
krivičnim radnjama, najčešće krađama, provalama i
razbojništvima, a kod djevojčica nerijetko i prostitucijom.
Pričam ti priču
Dok članak privodim kraju, sjetih se razgovora dvojice
mojih vršnjaka koji sam slučajno čula u autobusu.
- U svim razgovorima stari mi uvijek navodi sebe kao
primjer odličnog učenika i savjesnog čovjeka. Već mi
je dosta njegovih priča kako je on u djetinjstvu teško
živio i kako se mučio da bi uspio u životu. I, evo, cijeli
život radi, a kad bolje pogledam, nemamo ništa..
- Ćuti, bolje je i to nego da svaki dan slušaš kako si
smotan, glup i kako nikada od tebe neće biti čovjek.
A-a, on nema pojma kako ću mu to sve vratiti!
- Joj, šta se žališ, ti bar imaš para!
- E ‘ajd’ dosta je! Kad će više stati ovaj bus da idemo
zapaliti?
Da na kraju ne biste stvorili negativnu sliku o adolescenciji, evo nekoliko primjera pozitivnog bunta.
Njima ću vam potvrditi kako na drugačiji način možemo iskazati svoju pobunu protiv ograničenja i pravila
društva te se izboriti za svoje mjesto pod nebom:
Učenici Srednjoškolskog centra Pale s prof. Srpskog
jezika Brankom Malinić Čugalj svake godine organizuju Smotru recitatora na kojoj djeca (iz osnovnih škola
Pale i Srbija, ali i srednjoškolci Srednjoškolskog centra
Pale) pokažu svoje talente i umijeća lijepog recitovanja!
Prijavite se, osvojite nagradu, a što je najvažnije zabavite se sa svojim vršnjacima! Smotra je ove godine
održana 25. februara u Kulturnom centru Pale na Palama, već šesti put.
Volonteri Crvenog krsta/križa, koji su takođe tinejdžeri, primjer su pozitivnog bunta jer svakodnevnim
prikupljanjem pomoći za socijalno ugroženu djecu i
odrasle pokazuju svoju humanost i zrelost.
Na kraju, proizvod pozitivnog bunta je i naš časopis
Preventeen! Ako već ne volite da pišete ili smatrate
da niste talentovani, onda se lijepo zavalite u fotelje i
čitajući stranice našeg časopisa saznate pregršt novih
i, prije svega, zanimljivih informacija! J
U vremenu u kojem živimo skoro je nemoguće odoljeti porocima i nemati hirove, odnosno načine pražnjenja od raznih stresora i strahova koje proživljavamo ili
nosimo iz djetinjstva, a sve to kako bismo se održali u
masi i ne dozvolili da budemo samo jedni od mnogih.
Zato je pobuna dopuštena, ali ona zdrava, pobuna s
ciljem da ovaj svijet promijenimo nabolje!
preventeen
15
Cool - turA
Biti prepoznatljiv,
BITI COOL
Danas nije nužno lijepo sve što je ispravno. Nekada je
možda potrebno prekršiti određena pravila da bi neki
od nas došli do izražaja, ali opet sve to ipak treba činiti u granicama normale. Jedna od tzv. ilegalnih stvari su i grafiti, umjetnost ulice, šaranje po zidovima,
zgradama i raznim drugim objektima.
Zašto mladi to rade, na koji način i šta su to ustvari
grafiti? Odgovore na ova pitanja i još mnoge druge
stvari o ovoj umjetnosti saznajte iz razgovora sa sarajevskim grafiterom Flexom koji grafite crta već deset
godina.
Bolje zabranjena umjetnost nego “šuti i trpi”
Grafit je trag u svijetu. Ako čovjek ostavi neki trag
znat će se za njega. A grafit je, prema mojem mišlje-
Foto: Sanjin Omerović
16 preventeen
nju, najbolji trag u svijetu. Iako su često grafiti zabranjena, ilegalna umjetnost, uglavnom su umjetnost.
Sve zavisi kakvu ko reputaciju hoće.
Ako želite postati buntovnici radit ćete ilegalu koja
se odražava na neki ulični status. Početnici će tražiti
neki zid za vježbanje, kako bi eventualno mogli raditi
po pet sati. Tako danas u Sarajevu imate situaciju
da svako peto dijete crta grafite i uglavnom to radi
na ilegalnim mjestima. Ipak, to je vrlo lijepa umjetnost koju rijetko ko u svijetu cijeni jer ima puno onih
koji crtaju kič po zidovima, a to se smatra vandalizmom. Ja jesam buntovnik kod kojeg ne vrijedi “šuti i
trpi” jer, kad bolje razmislite, od toga nemate ništa.
Jedna ekipa i ja smo došli na ideju da radimo Wake
Cool - turA
Foto: Sanjin Omerović
up call project. Radit ćemo ga isključivo u vidu buđenja svijesti narodu, kako bi se borio za svoja prava.
Ja se borim grafitom, crtam kako bih došao do nekog
statusa, bilo to kao Flex ili kao čovjek koji samo crta
grafite. Važno je da isključivo ne sjedim kući nego
činim nešto kako bi došlo do promjena.
Lično zadovoljstvo
Moj nadimak – Flex na njemačkom znači urađeno nešto iz agresivnosti, iz bijesa. Tako ja i predstavljam
svoje radove na zidu. Grafite povezujem s emocijama,
ako sam raspoložen bit će šareni, a ako sam down ili
loše raspoložen onda će biti u crnoj ili sivoj varijanti koja će prikazati moje neraspoloženje. Svako ima
neki svoj ćeif. Ja radim zbog lične satisfakcije.
Crtanje grafita je nešto što me ispunjava nekim događajima, pričama svojoj djeci za budućnost, nešto pomoću čega mogu uljepšati svoj život, da nije monoton
kao pos’o - kuća, kuća - pos’o. Uglavnom to radim iz
ljubavi. Želim se izraziti u svijetu, želim pokazati drugim ljudima da znam nešto raditi, pa makar to bilo i
crtanje grafita.
Pozitivna strana priče
Prvi moj javni grafit urađen je s Francuzima u Goraždu, tijekom Festivala prijateljstva.
Motiv je bio peace i paix – mir na engleskom i mir na
francuskom. Bio je šaren. Prvi put sam radio s više
od pet boja. Pomalo sam se i izgubio u njemu! Radili
smo ga tri dana jer je bio širok pet do šest metara i
visok četiri do pet metara, uglavnom, ogroman. To mi
je bio prvi legalni grafit. Nakon toga je uslijedio Art
one. Moj stari prijatelj i ja radili smo za S.O.S. Tema je
bila: dječak i djevojčica sretni. On je crtao likove, a ja
naziv te ustanove. To je pozitivan rad u mom životu
umjetnika ulice.
Kako bi pokazao da je umjetnik, Flex je uradio i grafit
Preventeena na jednom od sarajevskih zidova. Dobro
je biti prepoznatljiv, biti cool i isticati se. Najzad, život
je jedan i dobro je ostaviti neki trag po kojem će nas
neko prepoznati.
Adis Vezir, Vareš, FPN Žurnalistika
preventeen
17
Ono što je u književnosti Holden Caulfield, to su oni u
filmu. Bilo da nose kožnjake ili viktorijanske haljine,
bili buntovnici s razlogom ili bez razloga, oni su izmišljeni likovi za koje bismo ponekad željeli da stvarno
postoje. Zbog njih smo u stanju navedene filmove vrtjeti do besvijesti. Evo i zašto:
boko u sebi nježan, Jim je postao pojam idealnog muškarca za cure, a ikona za dečke. Ovaj buntovnik zapravo nije niti znao zašto radi ono što radi, baš kao ni
mnoštvo ostalih buntovnika bez razloga u ovom filmu.
Jim Trask (Buntovnik bez razloga / Rebel without a cause, Nicholas Ray, 1955., 111 minuta)
Johnny Strabler (Divljak / The wild one, Laslo Benedek,
1953., 71 minuta)
Kad samo jedan dan ne bih morao biti ovako zbunjen,
da se ne moram sramiti svega, da pripadam nekamo...
izgovarao je James Dean, buntovnik koji je glumio buntovnika u ovom kultnom filmu. Jim Trask, baš kao i glumac koji mu je udahnuo život, lik je kojeg su obožavale
generacije i generacije, oponašajući njegov jedinstveni
stil, zbunjenost, izgubljenost, neurotičnost..., njegove
geste i mane. Impulzivan, samo svoj, buntovan, ali du-
Ali čim se nevolja pojavila, ja sam krenuo za njom... ovako započinje film o buntovniku koji ne bi bio to što
jest da ga nije utjelovio neponovljivi Marlon Brando.
Johnny Strabler, predvodnik Kluba crnih motociklista
buntovnika, sa svojom bandom upada u mali grad
u kojem u jednom danu izazivaju stotinu nevolja te
ih svi građani preziru. Međutim, Johnny doesn’t give
a damn. On nosi kožnjak, izlizane traperice, kačket i
preventeen
Jim: A zašto ovo radimo?
Buzz: Nešto se mora raditi.
Irena Fišić
dipl. novinarka, Novi Travnik
Cool - turA
18
Top 5 filmskih
buntovniC/Ka
Djevojka: Protiv čega se bunite?
Johnny: Što ti prvo pada na pamet?
Vinz (Mržnja / La Haine, Mathieu Kassovitz, 1995., 98
minuta)
Buntovnik s razlogom. Sit života u multietničkoj četvrti,
a pokušavajući se osvetiti policiji, Vinz (Vincent Cassel)
okreće svoj bunt u pogrešnom smjeru. U kombinaciji
s Hubertom i Saïdom, on je dio trija koji više nalikuje delikventima i kriminalcima, negoli buntovnicima.
Iako se njegov život sastoji od skitanja uokolo te tuče
tu i tamo, Vinz se duboko u sebi bori s nepravdom.
On je tragikomični junak čiji život upućuje, a ovaj
film ukazuje, na sav besmisao ovakve vrste bunta.
Vinz: Muka mi je od prokletog sistema! Živimo u pacovskim rupama, a vama se j..e da nešto poduzmete!
Ortaci ste pa vam govorim: Kad Abdel rikne, uzvraćam.
Roknut’ ću pandura! Da se zna da nismo mlakonje!
Saïd: Uh, koji govor! Pola Mojsije, pola Mickey Mouse!
va glavna akterica itekako jest. Tinejdžerka Juno (Ellen
Page) sluša punk, prkosi sebi i svima, voli sve što ne
vole mladi i ne mari previše za bonton. Njezina buntovnost očituje se u gotovo svakoj rečenici koju izgovori. A upravo njoj, takvoj kakva jest, dogodi se prerana
trudnoća. Iz tog problema ova buntovnica izlazi kao
pravi junak.
Vanessa: Roditelji se sigurno brinu gdje si.
Juno: Ne, već sam ionako trudna. U što se još mogu
uvaliti?
Cool - turA
tamne naočale te se, kako to već biva, zaljubljuje ni
manje ni više, nego u kćer policajca. Ipak, Johnny se
sasvim razlikuje od svoje rulje. Divlji izvana, a pravi
gentleman iznutra, on dokazuje da ima mekanu dušu.
Preteča buntovnika bez razloga.
Scarlett O’Hara (Zameo ih vjetar / Gone with the wind,
Victor Fleming, 1939., 238 minuta)
Ona je rođena s tim. Iako, još nije sasvim sigurno je li
to bunt ili puka razmaženost, odnosno prgavi karakter.
Scarlett O’Hara (Vivien Leigh) prkosi svemu i svima –
od dadilje do državnog neprijatelja. Međutim, upravo
zahvaljujući svojem jakom karakteru, ona uspijeva preživjeti rat.
Svašta bih mu rekla da nisam dama! – govorila je za
Rhetta Butlera. Svojim cipelicama ona gazi sve društvene norme svojeg doba, ili barem - većinu njih.
Juno (Juno, Jason Reitman, 2007., 96 minuta)
Mammy: Budite pristojne! Ne ponašajte se kao prostakuše. Ako ste odrasle za bal, budite dame!
Iako ovo nije film s buntovničkim predznakom, njego-
Scarlett: Koga briga!
preventeen 19
FAQ
Olja
Adultolescenti (eng. Parasite single, njem. Hotel
Mama, itl. Bamboccioni) jesu osobe uzrasta do 30 godina koje nastavljaju sa zavisnom ulogom ostajući da
žive ili vraćajući se svojim roditeljima. Često su nezaposleni ili sa niskim primanjima. Njihovo ponašanje
je regresivno i nije primjereno uzrastu. Ponašaju se
mlađe od odrasle osobe, a starije od adolescenta.
Agresivnost je vrlo složena pojava koja se uglavnom
manifestira kao nagon, srdžba i napadanje na osobu,
objekt ili teritorij. Ovakav oblik ponašanja stabilizira
se u vrlo ranom djetinjstvu, čak i prije navršene godine dana života.
Asocijalnost je obilježje pojedinca ili grupe koja ne
može da prihvati opšte društvene norme, razvije društvena osjećanja ili da se prilagodi društvenim odnosima. Asocijalnost obuhvata ona odstupanja u ponašanju koja označavaju neprihvatanje ili suprotstavljanje
proklamovanim ili običajnim normama zajednice, bez
obzira na formu, sadržaj ili posljedice.
Emocionalna nezrelost uključuje infantilno emocionalno ponašanje, egocentrizam, nesposobnost emocionalne samokontrole, emocionalnu nestabilnost i reagovanje po principu “sve ili ništa”. Može biti rezultat
zastoja u emocionalnom razvoju, znak emocionalne
nedovoljne razvijenosti ili rezultat regresije. Može se
javiti i kod odrasle, inače normalne i intelektualno
zrele osobe, ali i kod neurotičnih i psihotičnih osoba
(histerija, fobija, poremećaj karaktera, granični slučajevi, shizofrenija).
Konformizam je promjena ponašanja i uvjerenja prema grupi kao posljedica stvarnog ili zamišljenog pritiska grupe. Događa se kad se ljudi nađu u dvosmislenim ili novim situacijama i može se lako objasniti
informacijskim utjecajem – drugi ljudi pružaju informacije o prikladnom ili očekivanom.
20 preventeen
Maloljetnička delinkvencija je pojava socijalno neprilagođenog ponašanja posebne populacione strukture
stanovništva, koja se više ne smatra djecom, ali u
razvoju nije dostigla stadijum punoljetstva. Maloljetnik je osoba posebne uzrasne kategorije i biopsihičkih
osobina. Od odraslih se razlikuje po stepenu emocionalne i intelektualne zrelosti, svjesnosti postupaka i
odgovornosti za svoje ponašanje. Za maloljetne delikvente najčešće se upotrebljavaju pojmovi: vaspitno
zapuštena omladina, delikventi, maloljetni kriminalci,
posrnula djeca, huligani, siledžije i slično. Kriminalitet
je najteži oblik maloljetničkog prestupništva.
Prkos ili inat je osjećaj koji se javlja kada osoba postupa protiv nečije volje ili mišljenja. Prkos motiviše
ona ponašanja koja će osporiti negativna mišljenja
koja o osobi ima neko drugi i kojima želi očuvati integritet svojeg ja. Prkos motiviše osobu na odbijanje
zahtjeva u slučajevima kada postoji osjećaj nezaslužene inferiornosti svojeg ja i kada osoba doživi neku
akciju poput omalovažavanja koje prema njoj iskazuju druga osoba ili društvo. Prkos je uvijek socijalni
osjećaj.
Psihološki moratorij se u psihologiji definiše kao vrijeme tokom kojeg se adolescenti odvajaju od roditelja, eksperimentišu sa različitim ulogama i ciljevima pokušavajući da u nekoj od njih pronađu sebe.
U tom periodu je naročito važna društvena podrška,
pošto postepeno uz nju adolescent pravi konačan izbor, opredjeljuje se i preuzima obaveze koje od njega
društvo očekuje.
Vrijeme bura i oluja ili adolescencija označava period
tranzicije, period neravnoteže i razvoja koji služi kao
most između djetinjstva i zrelosti u kome se mlade
osobe nalaze na pragu značajnih promjena, koje će ih
polako uvesti u svijet odraslih.
CAFÉ
Odlazak od
kuće - novi
početak?
Amir Berbić, Vitez
Medicinski fakultet, Sarajevo
Kraj srednje škole i ti misliš da je kraj svijeta? Hm!
Vjerovatno se pitaš da li bi bilo pametno otići u drugi
grad ili državu i studirati? A koji su to stereotipi koji
prate jednog studenta iz drugog grada?
sam se i s Bosancima i s Dalmatincima. Dalmatinci su
dragi ljudi, nema žurbe (siesta poslije ručka!), sve će
se stići, topli, otvoreni, tipični južnjaci. Jednostavno
uživam u svom fakultetu i ljudima koji me okružuju!
Veliki sivi kofer, debela knjiga, prazan stomak i pomisao gdje noćas prespavati? Paaa, nekima je i to varijanta. Ipak, odabrao sam nekoliko “mladih vukova”
i “starih lisaca” koji su već gotovo pa izučili zanat.
Vjerujte mi, dobro su se snašli i imaju nekoliko riječi
ohrabrenja za vas!
Dino (22) iz Viteza... u Tuzli
Prvo sto sam se zapitao bilo je: kako zaspati SAM u
tuđoj kući i kako se naviknuti u tuđem gradu u kojem
Ermin (21) iz Tešnja... u Sarajevu
Prvi utisak bio je blago razočarenje. Sljedeće je bilo pitanje: Kako se snaći? Bilo me je malo strah. Kući sam
čuo hiljadu priča o raznim tučama i lošim stvarima
koje se događaju. Kasnije sam uvidio da nije sve tako
kako se pričalo, nego da postoji više mogućnosti, druženja, izlazaka, novih kontakta, nastaju nova prijateljstva, ljubavne veze J… Raja postaje nova porodica!
Mateja (21) iz Viteza... u Splitu
Kako sam se osjećala kad sam tek stigla u Split?
Poprilično izgubljeno! Nema mamine kuhinje, nema
obiteljske topline, topline doma, prijatelja... Prođe
određeno vrijeme dok “pohvataš konce”, a zatim ideš
za onim što si sebi zacrtao. Neki ljudi se malo izgube u izlascima, neki se prepadnu fakulteta i prihvate
knjige.
Mislim da je potrebno dobro izbalansirati, pa se nađe
vremena za sve. Nedavno čekam u menzi, od nas pedeset barem dvadeset studenata je iz Viteza. Povezala
preventeen
21
CAFÉ
nikoga ne znam? A onda sam, nakon pet-šest neprespavanih noći, sam sebi rekao: to je ono sto si želio, tu
trebaš biti i sve će biti uredu! Naravno da je ponekad
teško, ostavljaš iza sebe i rodbinu i prijatelje i sredinu
u kojoj si odrastao, ali također i neku sigurnost koju
imaš kada si kod kuće, okružen svojima.
Ispočetka nije lako, međutim, svi mi studenti smo
otišli od kuće gledajući ka boljem sutra i težeći postati ono što priželjkujemo te pratiti svoje snove. Kasnije
se vraćamo kući mnogo iskusniji i pametniji!
Elma (26) iz Visokog... u Sarajevu
Nisam imala predodžbu šta želim! Išla sam u medicinsku školu, pa mi se učinilo logičnim upisati Medicinu.
Kao brucoš imala sam dvije starije cimerice na Medicini, ali se nismo baš razumjele, valjda zbog razlike
u godinama.
Najviše sam se plašila da neću uspjeti na fakultetu,
da sam možda pogriješila pri izboru struke, ali trudom i radom prevazišla sam prepreke i uspjela.
22 preventeen
Aleksandra (21) iz Banja Luke... u Prijedoru
Mnogo sam slušala o studentskom životu i imala sam
veliku želju i sama ga doživjeti. Nisam bila uplašena,
više me je zapravo privlačila činjenica o novim doživljajima koji me očekuju. Naravno, razmišljala sam
hoće li to uspjeti i hoću li se snaći u novom okruženju.
No, kako sam to iskustvo dijelila s vrlo dobrom drugaricom iz srednje škole, trema je bila manja. Najviše
me je brinulo to hoćemo li se slagati i hoćemo li se
uspjeti izboriti s poteškoćama koje nas očekuju. Ipak,
na kraju je sve ispalo dobro. S obzirom da je Prijedor
manji od Banjaluke i da je većina mladih tokom sedmice van grada, najviše mi je nedostajalo društvo, no
na kraju smo se i tu snašle. U svakom slučaju, to je
bilo posebno i zanimljivo iskustvo za mene. Naučila
sam kako se brinuti o sebi i drugim stvarima koje me
se ranije nisu ni ticale (npr. plaćanje računa ili kuhanje ručka). Sada, nakon dvije godine samostalnog
života, osjećam se zrelije i samopouzdanije, spremna
sam za nova iskustva.
Čovjek se često pridružuje nekim pokretima i skupinama kako bi iskazao svoj bunt. Ponekad je zaista teško
izbjeći osudu i napade društva, posebno ukoliko se
mišljenje iskazuje javno.
Zenica je poznata po nogometnom klubu Čelik i navijačima koji se nazivaju Robijaši. Često sam ih miješala
s huliganima, misleći da oni samo prave probleme i
tuku se. U razgovoru s prijateljem Seadom Vražićem
(21), koji je vatreni navijač i robijaš, shvatila sam koliko sam bila u zabludi.
Pravi robijaš je osoba koja, prije svega, voli grad Zenicu i klub Čelik, te se zalaže za dobrobit i grada i kluba.
Za Seada biti robijaš znači imati čast biti u jednoj od
najjačih skupina navijača u BiH. Dokaz da robijaši vole
svoj grad potkrijepljen je nekolicinom grafita na stambenim objektima. Njima su odali počast ovom gradu,
ali i Čeliku, kao vjerni fanovi i navijači.
Huligan
CAFÉ
Čelični robijaši
Zavisi u kojem si položaju. Ako si napadač, to ne valja.
Biti navijač i huligan nije isto. Huliganstvo je kao neka
bolest, ovisnost.
Treba ga se kloniti kao i alkohola uz tekmu. Ipak, događalo se da bih kao navijač pribjegao huliganstvu, ali
više iz potrebe iskazati svoje mišljenje i samo ako je to
u korist kluba ili čak grada.
Uz obvezne: dukserice, patike, transparent i šal, kao
jedan od dodataka su i tuče.
Ne smatram da je to uredu i ispravno. Dopustivo je
jedino u slučaju kada je neizbježno i kada treba izvući
živu glavu. Onda ne bih libio potući se.
Vjerujem da je malo onih koji razmišljaju kao Sead.
Većina će reći da to radi samo iz zabave ili jednostavno žele pokazati svoje nezadovoljstvo i frustraciju.
Kako razlikovati pravog navijača i pravog huligana,
nama ostaje odgonetnuti to.
Kao navijač, Sead je potpadao pod tuđe utjecaje. Kaže
da su to obično bili utjecaji uprave kluba, ljudi kojih se
treba kloniti, ali se treba i boriti protiv njih.
Ipak, treba izbjegavati stereotipe i odbaciti predrasude, jer nisu svi navijači skupina huligana uvijek spremnih za tuču i razbijanje, već su to istinski zaljubljenici sporta, kluba i grada za koji navijaju.
Često vidimo i čujemo da su navijači napravili kaos na
nekoj utakmici. Pitala sam ga smatra li to ispravnim
i je li jedan od onih koji bacaju baklje, petarde i sl.?
Irena Jonjić, Katolički školski centar Sveti Pavao, Zenica
preventeen 23
čudesa
Prije punih pet godina izolirao sam se. Zavolio sam
drugačiji svijet. Izbjegavao sam svaki vid komunikacije
s ljudima. Prestao sam poznavati vanjski svijet, riječi
su mog prijatelja iz škole Edvisa Šehalića (18).
Još kao osnovac, krajem sedmog razreda, prestao je
osjećati volju za druženjem i potpuno se okrenuo virtualnom svijetu koji mu je pružao sve ono što mu je u
tim godinama nedostajalo. To je bilo nešto što je sebi
želio nadoknaditi, sjedeći satima za svojim računarom.
Znao sam sve svoje dane raspusta provoditi za račuEdvis Šehalić
24 preventeen
narom i nisam osjećao ništa osim da moram “prekucati” određenu igru koju bih igrao. I kad su me zvali
vani, odbijao sam. Već bih daleko bio u tom svijetu.
Zašto pobjeći iz svijeta stvarnosti?
Obično za ljude koji vole virtualni svijet kažemo da su
geekovi (čudaci) i da ih ne razumijemo, a nikada se
zapravo nismo zapitali: zašto ih ne razumijemo?
Oni su kao i mi, ostali ljudi na ovoj planeti. No, u jednom trenutku se dogodi nešto što bi se moglo dogoditi
i nama ostalima. Oni su okrenuli novu ploču u životu
te odlučili pustiti je da svira u nekom drugačijem, nemirnijem svijetu slika i zvuka.
U razmišljanjima o životu nismo svi isti, ali svi imamo
želje i snove. Nosimo budućnost u očima i trudimo se
postati bolji. Edvis nije čovjek bez želje i cilja u životu.
Tokom razgovora je izjavio da ima jasan cilj u budućnosti koji je spreman realizirati, a to je studiranje.
Svijet nije velika ograničena lopta u kojoj se prevrćemo
do besvijesti tražeći načine i rješenja. Ona postoje i
leže u svakom čovjeku posebno.
Ponekad bih volio imati prijatelje. Smatram da mi je
samo rođak prijatelj zato jer je njegov život baš kao i
moj. Naravno da imam želju i volio bih da sam drugačiji, da mogu izaći s društvom i biti upućen u sve, da
mogu s nekim pričati...
Želio je sam sebi pomoći, ali je u silnim željama sve
više gubio nadu i želju da bilo šta promijeni. Očito nije
postojala nada bez onog drugog, bez nekoga ko bi je u
njemu probudio. Taj neko za njega nije mario dovoljno
i onda je još više izgubio volju te se potpuno povukao
u svijet samoće.
Ovo sad je svijet u kojem ljudi nisu stvarni. Stvarni su
oni koji sa mnom igraju. Njih ne vidim, tako me niko
od njih ne može povrijediti.
Lejla Lisica, Gimnazija Dobrinja, Sarajevo
CAFÉ
Edvis u zemlji
Internet: prednost
ili opasnost?
Zbog sve većeg uticaja interneta na mlade, Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište (Sarajevo)
u 2010. godini je provela istraživanje čiji je cilj bio
ispitati navike i iskustva učenika o korištenju interneta te identificirati najčešće opasnosti kojima su djeca
izložena tokom korištenja interneta.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 1.941 učenika
od petog do osmog razreda iz sedam osnovnih škola
Kantona Sarajevo.
Rezultati istraživanja:
CAFÉ
Svi ponekad osjećamo kako bismo rado pobjegli iz
svoje kože u tuđu, kako bismo napustili svijet stvarnosti i pobjegli u neki irealni svijet gdje postoje ljudi,
ali daleko od nas, koji nas ne mogu dotaknuti, kojima
nećemo morati govoriti o stvarima koje nas muče.
Usprkos tome, postoje ljudi koji se dovedu u Edvisovu
situaciju ne razmišljajući i srljajući u pogrešnom smjeru. Krećemo se u svijetu konzumerizma i materijalizma. Zaboravljamo suštinske razloge zbog kojih živimo
i o kojima sanjamo. Olako prihvaćamo ono što nam se
nameće.
Bijeg iz realnog u irealni svijet vjerovatno predstavlja
neki vid odrastanja, a s tim i vid tinejdžerskog bunta.
Mladi danas bježe tamo gdje se osjećaju svojima.
Mladost je velika prednost. Onaj tko je mlad, taj je i
spreman nešto promijeniti.
93,4% djece koristi internet,
80,9% učenika/ca internet koristi kod kuće,
56,8% učenika/ca internet koristi svaki dan (u prosjeku od jedan do tri sata),
5,8% učenika/ca koristi internet više od šest sati
dnevno,
77,9% učenika/ca internet koriste najviše za druženje s prijateljima, za školu i učenje,
59,7% učenika/ca internet koristi za igranje igrica,
42,5% učenika/ca internet koristi za skidanje filmova,
41,9% učenika/ca internet koristi za skidanje muzike ili slika,
14,5% učenika/ca internet koristi za pretraživanje
bez cilja,
64,4% učenika/ca ima objavljene lične podatke na
internetu,
33,9% učenika/ca doživjelo je jedan ili više oblika
nasilja putem interneta.
Oko dvije trećine djece izjavljuje da se njihovi roditelji nikad ili samo ponekad interesiraju za to šta oni
traže na internetu, dok je više od jedne trećine djece
pretražujući internet naišlo na pornografski sadržaj.
Rezultati istraživanja pokazuju da je prisutan trend
različitih oblika nasilja i zloupotrebe interneta, pri
preventeen 25
CAFÉ
čemu je najviše onih o kojima je neko pisao neugodne komentare ili se predstavljao u njihovo ime, kao
i onih koji su imali ponudu da se sastanu sa nekom
osobom koju su upoznali putem interneta.
Zabrinjavajući podatak do kojeg se došlo u ovom
istraživanju jest da 20% učenika pokazuje određene
znakove razvoja ovisnosti o internetu.
Naime, svako peto dijete produžuje korištenje interneta radi postizanja ranijeg zadovoljstva, zanemaruje
obaveze radi korištenja interneta, koristi internet kao
bijeg od problema, zabrinutosti i depresije, iskazuje
nemoć kontroliranja upotrebe, odnosno duže vrijeme
koristi internet nego što je u početku planirano, te ga
koristi više od tri sata dnevno.
Ovi pokazatelji upućuju na to da je internet zauzeo
središnje mjesto u svakodnevnom životu velikog broja učenika koji, uz to što provode sve više vremena
na internetu, stavljaju u drugi plan sve ostale aktivnosti i na taj način se socijalno izoliraju i zanemaruju
svoje obaveze.
A s obzirom na to da učenici žele upotrebljavati internet sve više, možemo predvidjeti da će njegova
upotreba sljedećih godina rasti, a time će se povećati
mogućnost ovisnosti o internetu.
zadovoljena, a dijete zadovoljenje te potrebe može
potražiti kod prijatelja na društvenim mrežama.
Međutim, virtualni kontakti su najčešće površni i obično se stvari u realnom životu razlikuju od onoga kako
ih mi zamišljamo, pa se tako i virtualni prijatelji razlikuju od onoga što su u stvarnom životu. S obzirom na
to da društvene mreže omogućavaju predstavljanje
osoba onakvima kakve žele da ih drugi vide, to utječe
i na razvoj slike o sebi jer psihološki portret koji oslikavamo o sebi utemeljen je djelomično na onome što
neko misli o tome kako ga vide drugi.
Dakle, takav pojedinac će imati iskrivljenu sliku o sebi
i o svojim sposobnostima, a u isto vrijeme će biti
u sukobu sa svojom okolinom, s obzirom na to da
provodeći previše vremena na internetu zanemaruje
svoje obaveze i ne uspijeva udovoljiti očekivanjima i
zahtjevima koje mu socijalna okolina postavlja, a za
koje on vjerovatno neće imati ni interes ni sklonosti
da ih ispuni.
Čitateljima Preventeena možemo savjetovati da prije svega sigurno koriste internet i budu svjesni kako
njegovih prednosti tako i opasnosti.
Ovisnost o internetu kod djece može utjecati na njihovu nedovoljnu socijaliziranost i razvijanje socijalnih
vještina zbog čega mogu imati poteškoća prilikom
sklapanja prijateljstava u realnom svijetu.
Također, kao odgovorni članovi zajednice moramo
upozoravati i reagirati ukoliko primijetimo da je neko
od naših prijatelja bio žrtva internetskog nasilja, nedoličnog ponašanja ili je ugrožen ovisnošću o internetu. U takvim slučajevima potrebno je da se konsultiramo sa profesionalcima iz ustanova koje se bave ovom
problematikom, kao što su: porodična savjetovališta,
savjetovališta za mlade, policijske službe, centri za
mentalno zdravlje i druge savjetodavne ustanove i
organizacije.
S obzirom na to da vršnjaci imaju velik utjecaj na
formiranje ličnosti, na razvoj socijalnih vještina, te na
usvajanje društvenih normi i vrijednosti, takvo dijete
će biti uskraćeno za dragocjena iskustva druženja s
vršnjacima.
Generalno, trebamo zastupati stav da je za zdravog
pojedinca važno da koristi što više alternativa u svom
životu: različitih hobija, aktivnosti u slobodnom vremenu, vještina, afiniteta, znanja i drugih sposobnosti,
kako bi se dugoročno zaštitio od svih vrsta ovisnosti.
Predugim boravkom u virtualnom svijetu dijete će postati otuđeno od realnog svijeta i ljudi, uslijed čega
će njegova prirodna potreba za pripadanjem biti ne-
Tarik Smailbegović, dipl. scr.
i Aldijana Kokić, dipl. psih.
Posebna opasnost ovisnosti o internetu jest neprepoznavanje njezinih znakova i nepravovremeno reagiranje.
26 preventeen
formalnije!
Krasno je vidjeti osobe iz: Rumunije, Hrvatske, Italije,
Albanije, Bosne i Hercegovine i Makedonije okupljene
na jednom mjestu s ciljem – uništiti predrasude, upoznati druge kulture, razgovarati o Europi bez granica,
vlastitom i zajedničkom identitetu, položaju mladih u
društvu, zastupljenosti mladih na važnim pozicijama,
ulogama mladih u društvu, vrijednostima, participaciji, interkulturalnom dijalogu te i samoj digitalnoj revoluciji! Dobro, dosta se pričalo, dosta družilo, tek malo
vremena posvetilo spavanju, ali isplatilo se!
Poseban osjećaj je doživjeti i biti dio projekta nazvanog ACTor, u organizaciji Macedonian Committee
of the European Youth Parliament. U sklopu ovog
projekta bio je organiziran i seminar koji se održao
u periodu od 18. do 25. marta i obuhvatao je sve
prethodno navedene teme. Kada mladi iz ovih zemalja zajedno na jednome mjestu razmijene ideje
za poboljšanje položaja vršnjaka u lokalnim zajednicama, kada se steknu nova poznanstva, usvoje
nova znanja i sačuvaju iskustva, tada nastane lični i lokalno-društveni napredak, ili borba za njega!
Naravno, ona mirna i kreativna... Nećemo sad glumiti Sjevernu Afriku, a? Svjestan sam da se situacija u
mojoj lokalnoj zajednici neće mijenjati tako lako, ali
znam da mogu učiniti dosta na tome da je unaprijedim i postavim temelje nekim promjenama! (Naša se
administracija grči od riječi “promjena”). Sva edukacija koju smo dobili na ovom seminaru je od neprocjenjive vrijednosti, stoga je itekako vrijedi iskoristiti!
CAFÉ
Tarik Kovač, Mješovita srednja škola
“Nordbat 2” Vareš
Neformalno je
The only thing stopping me from actually learning is
my education.
Jedna od tema o kojoj smo razgovarali bila je i aktivno građanstvo: koje su osobine i dužnosti svakog
građanina.
Kada smo grupnim radovima otkrili: osobine, vještine, dužnosti i odgovornosti svakog od nas, predavač
je upitao postoji li Supermen koji bi imao sve ove
osobine jednog savršenog građanina i bismo li mogli
stvoriti jednu takvu osobu? Meni je samo jedna misao
bila u glavi:
Ne možemo stvoriti Supermena, jer je nemoguće, ali
možemo stvoriti supergrupu koja će biti funkcionalna
i korisna za društvo!
Najvažnije je da su mi se vidici od tada proširili.
Sada mi je ugao gledanja 120°.
preventeen 27
CAFÉ
Priča jednog
Piše: Maja Kovačević
Jao, vidi nje/njega kako se oblači? Hej, pa ti ne možeš s nama u disko, nemaš para ni za kifle! Molim
te budi što dalje od nas, ti nisi cool, nemaš ono što
mi imamo! - ovo su neki od izraza koje svakodnevno
možemo čuti.
Ipak, trebamo ustrajati i biti ono što jesmo te pažljivo
birati svoje društvo. U suprotnom, svako drugo iskustvo može biti bolno. Radimo stvari ne zbog drugih,
već zbog sebe. Jednu mračnu priču ima M. A. (16)
koji je dosta toga prošao upravo zbog upravo želje za
dokazivanjem u društvu.
Loš početak
Moje odrastanje je bilo veoma burno. U djetinjstvu
mi se svašta dešavalo. Odrastao sam uz samo jednog prijatelja, jednog al’ vrijednog. S njim sam proveo
najljepše dane svog djetinjstva. Međutim, nakon mog
odlaska u drugi grad cijeli moj život se mijenja iz korijena. Počinju svi problemi i gluposti. Upao sam u loše
društvo i sam postao loš. Bilo je svega: preprodaje
narkotika, ukradenih stvari, a u nekim slučajevima i
oružja. Kao vrlo mlad i željan dokazivanja te pažnje
koju nisam dobivao od svojih bližnjih, želio sam da
se iskažem bar u tom gorem svjetlu. Svu utjehu sam
našao u lošem društvu!
Upadao sam sve dublje i dublje
Većini vrlo ozbiljnih mafijaša postao sam poput desne
ruke. U nekim slučajevima radio sam kao anonimna
osoba, a u nekim su znali moj identitet. U svako doba
dana i noći dobivao sam pozive od anonimnih osoba
koje su mi govorile kada i gdje da dođem kako bih
preuzeo ukradenu robu. Uz robu sam dobivao i spisak
početnih cijena za sve ono što trebam da preprodam.
U početku je sve to bilo lako, ali je vremenom postajalo sve teže i teže zbog toga što nam je policija
polako ulazila u trag. Lanac preprodaje je razbijen.
Povukao sam se u sjenu i sakrio sve tragove svoje
28 preventeen
umiješanosti. Ukradenu robu sam sakrio, a jedan dio
čak i uništio. Nakon što je bura utihnula polako sam
počeo da se vraćam starom poslu. I tada se dešava
nešto što mijenja moj život iz korijena.
CAFÉ
g buntovnika
Ljubav kao spas
Prvi put se zaljubljujem i nakon tolikih godina shvatam da je sve to što radim bila greška. Počinjem da se
povlačim i to nekim ljudima počinje užasno da smeta.
Bojali su se da ja u stvari ne ispadnem neka vrsta
uhode u njihovim redovima i da ih ne izdam.
Tada trpim velike pritiske s njihove strane, primam
vrlo neugodne telefonske pozive kao i razne prijetnje.
Ipak, odlučan u svojoj namjeri, ne obazirem se na
to. Tek kasnije počinjem da shvatam da to nisu bile
samo prazne priče. Razni ljudi su me proganjali. U
većini slučajeva sam pobjegao ili izbjegao neke veće
sukobe, ali u nekim slučajevima sam dobio i batine.
Ipak, ništa od toga nije uticalo na promjenu moje odluke, samo me je još više učvrstilo da ostanem pri toj
odluci do kraja. Naime, ljubav je bila jača od svega.
Životna pouka
Nakon nekog vremena uspio sam u svojoj namjeri.
Pozivi su prestali, prijetnje su nestale. Počeo sam da
živim normalnijim životom kao i većina u mom okruženju. To je za mene bio veliki korak naprijed. Međutim, tragovi ostaju. I sada ljudi pokazuju prstom na
mene i govore: Eno, to je taj! On je uradio ovo i ono!,
a mene prosto zaboli uvo za njih i njihove priče jer
znam da nije slab onaj ko padne već ko ne ustane.
Ja sam napravio veliki korak i čvrsto namjeravam da
istrajem i nikada više ne budem propalica kakva sam
ustvari bio. Jedino što mogu da vam kažem, ne radi
sebe već radi vas, nikada ne pravite gluposti koje sam
ja pravio jer to i nije dobar korak ka iskazivanju i vrhu
nego veliki pad na dno. Mnogo je ljepši normalan život i potrudite se da ga sačuvate.
preventeen 29
duhovnost
Vjera i samoubojstvo
Piše: Kristijan Lasić
Kaže se da je čovjek, između ostalog, ono u što vjeruje, a ta vjera je često pokretač i životna vodilja. Međutim vjera nije lijek za sve probleme, ukoliko posmatramo iz čisto empirijskog i egzaktnog ugla, moglo bi
se možda previše smjelo reći da riječ i vjera ne liječi,
no činjenica je da utjeha i nada koju pruža čin vjere
nude veliki oslonac svima koji vjeruju. Iako ne daje
konkretne odgovore na mnoga životna pitanja, to ne
umanjuje činjenicu da mnogim ljudima znači svjetlo
i neku vrstu alata za pronalazak vlastitog odgovora.
Nažalost, ipak ne svim ljudima. S tim u vezi, zanimalo nas je kako vjera tretira čin
samoubojstva, konačni i nepovratni akt oduzimanja
vlastitog života.
O vjeri i samoubojstvu razgovarali smo s dr.Tomislavom
Jozićem, profesorom moralne teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu.
1. Kakvo je gledište vjere o samoubojstvu?
Nalazimo se pred pitanjem na koje nije lako dati
konačan i definitivan odgovor koji bi sasvim otkrio
razloge samoubojstva. Takvi razlozi su bolje poznati
samoubojici prije nego se odlučio za taj čin, a mi to
možemo samo naslućivati.
Kao što je ljudski život najveća vrednota svemira a
ujedno i tajnovit fenomen, još je tajnovitija nepoznanica u činjenici da čovjek uništava vlastiti život,
te zašto to čini. Ako je točna tvrdnja da je želja za
održanjem života najjači prirodni nagon, kako onda
protumačiti samoubojstvo?
Neku vrstu odgovora moguće je naći kod “kratkog
spoja” koji se dogodi u području elektrike i elektronike: sličan funkcionalni poremećaj dogodi se kod
čovjeka u jednom trenutku racionalne odsutnosti u
kojem on trenutno nije priseban i odgovoran za čin
samoubojstva.
Na to nas upućuje i naša psihologija prema kojoj osoba s “normalnim” razmišljanjem i pri punoj svijesti
30 preventeen
ne može počiniti samoubojstvo. Ono se stoga donekle
može protumačiti i kao posljednji čin očaja nastalog
iz raznih subjektivno nerazrješivih konfliktnih situacija, od kojih jedna može biti i nedostatak vjere i manjak pouzdanja u Boga – bar u pojedinim slučajevima.
Budući da se samoubojstvo može definirati kao izravno i svjesno lišavanje vlastitoga života bez zakonita i
moralna ovlaštenja, za vjernika je poimanje svetosti
života takvo da samo Bog, kao izvor i apsolutni i gospodar života, “ima vlast nad životom i smrću” (Mudr
16.13). Zato je etičko i moralno vrednovanje života
neodvojivo od vjere. To bi, ukratko i pojednostavljeno
rečeno, bio osnovni pogled vjernika (vjere) o samoubojstvu.
2. Kako objasniti uzrečicu: “ubit ću se”
Kratko, postoji dvostruki odgovor. “Ubit ću se” može
biti obična bezazlena fraza koja se češće čuje i ljudi je
obično shvaćaju neozbiljno, kao što je tako i rečena,
i zaista kao frazu (“ubit ću se”: kako sam to mogao
zaboraviti, zašto nisi došao/la, izgubio sam dokumente i slično).
Međutim, u nekim drugim okolnostima iz kojih se
može zaključiti da ovo “ubit ću se” može biti ozbiljno izrečeno, tada treba odmah reagirati. S takvom
osobom treba razgovarati (logoterapija). Ako se dobije dojam da razgovor nije uspio, tada upozoriti i
druge – prijatelje, roditelje, školu, psihologa, vjerskog
službenika…) koji će takvu (mladu) osobu nastojati
relaksirati i razuvjeriti u samoubilačkoj namjeri.
3. Ako se mlada osoba ubije, što vjera zabranjuje?
Prije svega vjera zabranjuje samoubojstvo, bilo mlade
bilo starije osobe. Ako se ono dogodi, vjera je nekada
(bar katolička) u načelu zabranjivala obavljanje vjerskog sprovoda.
Međutim, ako je postojala potvrda liječnika da se
samoubojstvo dogodilo u rastrojenom stanju, tj. bez
pune svijesti, što znači bez moralne odgovornosti,
mogućnost pristojna života; osigurati im perspektivu
ljepše budućnosti, da ne moraju razmišljati o najdrastičnijim “rješenjima”
Nažalost, neki parareligijski pokreti (sekte) primjenjuju ritualna samoubojstva pojedinih svojih pripadnika,
obično mladih između 15 i 25 godina starosti (npr.
darkeri, koji su protukultna i protukulturalna pojava
srednje Europe).
Mladi i sami moraju nešto učiniti, pojedinačno i udruženi, da izbjegnu besperspektivnost, bez kukanja, bez
nepotrebnog lutanja okolo, bez ovisnosti o nečemu ili
nekome, jer ništa samo neće pasti s neba. Dakako da
im ni okruženje ne ide u prilog, ali ako sami ne učine
prvi korak, drugi će ići teže.
4. Što sa mladima koji su nezadovoljni svojim životom
i samo misle o smrti?
To je problem kojim bi se moralo više pozabaviti
društvo, tj. politika, vlast, odgojne ustanove i dakako
sama obitelj. Država zaista mora preko svojih ustanova mladima dati priliku školovanja, zaposlenja i
duhovnost
tada se obavljao i vjerski sprovod. Danas se ni to ne
traži, jer se općenito smatra da osoba pri punoj svijesti ne može sebi oduzeti život.
Sve je ovo lako reći, ali ako “samo misle o smrti”,
kako glasi gornje pitanje, onda zaista sve pada u
vodu. To nije karakteristika mladih ljudi, nego i sami
moraju nešto poduzeti, a ne podržavati vlastito nezadovoljstvo…
preventeen
31
Download

Preventeen 18 - narko-ne