Ova publikacija je kreirana u okviru projekta “Una valle rinasce. Zajednička akcija biološke
poljoprivrede, održivog turizma i društveno-ekonomske inkluzije u dolini Une, Bosna i
Hercegovina“ AID/9193/ICEI/BSN koji finansira Ministarstvo vanjskih poslova Republike Italije.
Implementator projekta:
ICEI – INSTITUT ZA MEĐUNARODNU EKONOMSKU SURADNJU
POLJOPRIVREDNI ZAVOD UNSKO-SANSKOG KANTONA
Talijanski partner:
IPSIA – INSTITUT ZA MIR, RAZVOJ I INOVACIJU ACLI
Partner na projektu:
NACIONALNI PARK UNA
Sadržaj brošure:
ICEI – INSTITUT ZA MEĐUNARODNU EKONOMSKU SURADNJU
POLJOPRIVREDNI ZAVOD UNSKO-SANSKOG KANTONA
Izdavač:
ICEI – INSTITUT ZA MEĐUNARODNU EKONOMSKU SURADNJU
Fotografije:
POLJOPRIVREDNI ZAVOD UNSKO-SANSKOG KANTONA
Editing:
AMEDEO AMITI
Datum i mjesto izdanja:
BIHAĆ, JANUAR 2013.
Tiraž:
500
Print:
GRAFIČAR
SADRŽAJ
UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1. ANKETIRANJE LOKALNOG STANOVNIŠTVA PODRUČJA
NACIONALNOG PARKA UNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2. POLJOPRIVREDNI OTPAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
3. VAŽEĆE ZAKONSKE REGULATIVE O UPRAVLJANJU OTPADOM U
POLJOPRIVREDI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
4. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
4.1. Principi dobre poljoprivredne prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
4.2. Zašto provoditi mjere dobre poljoprivredne prakse? . . . . . . . . . . . . . 22
4.3. Zemljište i onečišćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
4.4. Plodored . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
4.5. Voda i onečišćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
4.6. Što su područja ranjiva na nitrate? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
4.7. Onečišćenje zraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
5. STAJNJAK – PROIZVODNJA, SKLADIŠTENJE,
TRETMAN I UPOTREBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.1. Stajnjak kao nusproizvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.2. Čvrsti stajnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.3. Tečni stajnjak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.4. Osoka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5.5. Skladištenje stajnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
30
30
32
33
34
35
6. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.1. Pesticidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.2. Skladištenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.3. Pravilna upotreba FFS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.4. Uništavanje prazne ambalaže i bezbjedno
uništavanje neiskorištenih FFS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.5. Skladištenje mineralnih gnojiva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6.6. Smanjivanje otpada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
39
39
42
43
44
45
46
7. ALTERNATIVNI NAČIN ISKORIŠTAVANJA
POLJOPRIVREDNOG OTPADA – BIOMASA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.1. Biomasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.2. Vrste goriva iz biomase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.3. Energetska vrijednost biomase i biorazgradivost . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.4. Peleti biomase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7.5. Primjeri i činjenice – jeste li znali? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
47
47
47
51
52
54
8. REZULTATI LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
UVOD
Ova publikacija namjerava se fokusirati na problem upravljanja otpadom u
sektoru poljoprivrede. Ovo pitanje je veliko, opširno i ponekad zabrinjavajuće.
Poljoprivreda, kao ljudska aktivnost, postoji već od nastanka čovječanstva i
konstantno se razvija. Usprkos toga, nekoliko problema i pitanja u vezi s time
ostaju i dalje bez rješenja. Bolje rečeno, rješenja ima, ali u nekim kontekstima
teško se može primijeniti: zbog nedostatka sredstava, zbog nedostatka
informacija, zbog nedostatka volje, zbog ostalih razloga.
Cilj ovog izdanja je da se diže svijest oko poljoprivrednog otpada i upravljanje
njime, u području koje je poznato po njegovom agrikulturnom angažovanju
i dobro očuvanoj prirodi. Case study za naše istraživanje je bilo područje
Nacionalnog parka Una i ljudi koji tamo žive od poljoprivrede kao primarne
ekonomske aktivnosti.
Radili smo u pravcu da se definiše i razvrstava pojam poljoprivrednog otpada, a
također da se uokviri u važećem zakonskom domenu.
Analizirali smo dobru poljoprivrednu praksu, sa posebnim osvrtom na
upravljanje stajnjakom i sredstvima za zaštitu biljaka. Sve principe i podatke
smo izradili i izložili da budu što više jednostavni i razumljivi. Uključili smo
nekoliko primjera iz ostalih zemalja i iskustvo Evropske unije. Posebna pažnja je
posvećena na biomasu i na njene perspektive.
Na kraju su navedeni rezultati laboratorijskih analiza za nekoliko mjesta unutar
Nacionalnog parka Una i u njegovoj neposrednoj blizini da bismo imali jasniju
sliku aktuelnog stanja tla i vode tog područja.
Cijeli rad je osmišljen u širem okviru lokalne Agende 21, plan akcije u vezi sa
održivim razvojem. Najviše je uzeta u obzir sama održivost, i to prateći prijedloge
i pojmove iz poglavlja 1. i 2. Agende 21: “Ekonomska i socijalna dimenzija“
(okoliš, zdravlje i proizvodnja) i “Zaštita i upravljanje resursima“ (zemlja, vodeni
resursi, zrak, otpad).
Ova publikacija je nastala u sklopu suradnje ICEI-a i Poljoprivrednog zavoda
USK-a, i smatra se kao plod njihovog zajedničkog angažovanja.
4
1. A
NKETIRANJE LOKALNOG
STANOVNIŠTVA PODRUČJA
NACIONALNOG PARKA UNA
Nacionalni park Una predstavlja najznačajniji poduhvat Općine Bihać u pogledu
zaštite prirodne ljepote i biodiverziteta rijeke Une. Njegovo uspostavljanje i
funkcionisanje za sobom vuku veliku odgovornost kako nadležnih institucija,
ministarstava, javnih ustanova tako i samih stanovnika, kao aktivnih učesnika u
ostvarenju ovog projekta. Stanovnici zaštićene zone izloženi su novom režimu
života kojim se moraju prilagođavati. Posebice se ovo odnosi na poljoprivredne
proizvođače, jer je činjenica da je poljoprivreda jedan od značajnih zagađivača
zemljišta, vode, vazduha i prirode uopće. Onečišćenje koje nastaje u toku
poljoprivrednog proizvodnog procesa vezano je za kontaminaciju zemljišta i
voda teškim metalima, zagađivanje voda nitratima i fosfatima iz stajskog gnoja
i za neracionalnu, neprimjerenu upotrebu pesticida.
Zemljište i voda su najznačajniji prirodni resursi, koji su najviše ugroženi od
onečišćenja i zagađenja od strane poljopirvredne djelatnosti. Poljoprivreda kao
temeljna ljudska djelatnost s ciljem proizvodnje hrane, treba biti usklađena
s karakteristikama okoliša i pored proizvodnje hrane kao glavnog cilja, treba
nastojati očuvati i povećati prirodni potencijal plodnosti tla, pridonijeti očuvanju
kvaliteta vodenih resursa i smanjivanju emisije stakleničkih plinova i različitih
onečišćenja tla, zraka i vode.
Temelj uspješne ratarske, povrtlarske i voćarske proizvodnje je zemljište. Ono
spada u obnovljive resurse, ali proces nastajanja i razvoja zemljišta je dugotrajan,
te zavisi od niza činilaca. Proces njegovog onečišćavanja i oštećenja je, nasuport
tome, neuporedivo brži i već jedna mala pogreška u trajanju od nekoliko sati,
može dovesti do značajnih problema u gubitku zemljišta.
Razlikuju se tri oblika oštećenja zemljišta: fizička destrukcija (erozija,
neadekvatne agrotehničke mjere i sl.), hemijska kontaminacija (teškim
metalima, pesticidima i sl.) i trajni gubitak zemljišta.
Oštećenja koja su uvjetovana poljopirvrednom proizvodnjom se uglavnom
manifestiraju u formi fizičkih destrukcija, ali je povećan i rizik hemijske
kontaminacije različitim sredstvima za zaštitu biljaka, mineralnim gnojivima i
različitim vrstama otpada. Problem koji se često, svjesno ili nesvjesno, ignoriše
vezan je za otpad koji nastaje u procesu poljoprivredne proizvodnje. Plastične
vrećice, boce, te prazne ambalaže fitofarmaceutskih sredstava koji su ostavljeni
uz puteve, vodotokove ili bačeni u šume predstavljaju vrlo ozbiljan problem
kao potencijalni izvori zagađenja okoline teškim metalima i različitim opasnim
supstancama.
5
Krupni ekološki problemi kao globalno zatopljenje, smanjenje biodiverziteta,
smanjenje ozonskog omotača, koji se više ne mogu sakriti, zanemariti i
zaobići, doveli su do pobuđivanja ekološke svijesti u sektoru poljoprivrede.
Načelima dobre poljoprivredne prakse nastoji se uspostaviti harmonija između
poljoprivrede i okoline primjenjivanjem mjera koje umanjuju negativan učinak
agronomske djelatnosti, ali omogućuju i ostvarivanje željenih prinosa i prihoda.
Slika 1. Anketiranje lokalnog stanovništva
Gotovo 90% stanovništva područja na kojem se prostire Nacionalni park, svoje
prihode ostvaruje putem obavljanja poljoprivredne djelatnosti. Sa stupanjem
na snagu Zakona o NP Una, poljoprivreda ovog kraja nalazi se pod strogim
nadzorom kao potencijalni izvor zagađenja.
Za proizvođače to znači da moraju pronaći kompromis između prinosa i
poštivanja pravila ponašanja unutar Nacionalnog parka, a to podrazumijeva
pobuđivanje ekološke svijesti kod proizvođača s tendencijom ka zaštiti zemljišta
i očuvanja prirodne ravnoteže.
U periodu od oktobra do novembra 2012. godine, Poljoprivredni zavod USK-a
proveo je istraživanje na području Nacionalnog parka Una, sa ciljem utvrđivanja
trenutnog stanja onečišćenja okoliša. U ovu svrhu obavljeno je anketiranje
poljoprivrednih proizvođača (sl.1 i 2), gdje se preko nekoliko pitanja željelo
saznati koliko su upoznati sa načelima dobre poljoprivredne prakse, kako
uklanjaju otpad i koliko su upoznati sa načinima alternativnog iskorištavanja
energije.
6
Slika 2. Anketiranje lokalnog stanovništva
Anketiranjem su obuhvaćene mjesne zajednice Kulen-Vakuf, Orašac, Martin
Brod i Ripač. Ispitano je ukupno 100 osoba, od čega je 17% ženske populacije
(graf 1).
Na osnovu obrade podataka o profilu ispitanika, dolazi se do slijedećih
zaključaka:
• Većinski dio ljudi iz područja NP Una je nezaposlen
• Preovladavaju osobe starosti od 46 do 55 godina
• Većinski dio poljoprivrednih proizvođača je registriran
Graf 1. Udio muške i ženske populacije u anketiranju
7
Graf 2. Profil ispitanika
• Preovladava stočarska i ratarska proizvodnja
Na osnovu obrade anketnih listića ustanovljen je profil ispitanika koji pokazuje
da na ovom području vlada velika nezaposlenost. Od ukupnog broja ispitanika
59% je nezaposleno, a 20% ispitanika su penzioneri. Od ukupnog broja ispitanika
(100) samo je 11% zaposlenih, a 7% domaćica.
Za ekonomiju jednog kraja vrlo je bitno, da li su poljoprivredni proizvođači
registrirani ili ne. Samo oni proizvođači koji su u opštini registrirani kao
takvi, te plaćaju godišnje poreze , mogu ostvariti pravo na poticaje iz sektora
poljoprivrede.
Graf 3. Broj registriranih i neregistriranih proizvođača
Na grafu 3 prikazan je udio poljoprivrednih proizvođača koji su registrirani. Od
ukupnog broja ispitanika, 21% je navelo da su registrirani kao poljoprivredni
proizvođači. Veliki broj ispitanika se nije izjasnio o ovom pitanju.
8
Rezultati anketiranja pokazuju da je stanovništvo ovog kraja slabo upoznato
sa zakonskom regulativom iz područja zaštite životne sredine. 95% ispitanika
nije upoznato sa Nitratnom direktivom kao temeljnim aktom koji treba da
harmonizira odnos poljoprivrede i zaštite životne sredine, a ujedno je i uslov za
pristupanje EU (graf 4).
Graf 4. Pitanje: da li ste upoznati sa Nitratnom direktivom?
Graf 5. Da li ste upoznati sa načelima dobre poljoprivredne prakse
Na grafu 5 prikazan je udio pozitivnih i negativnih odgovora na pitanje vezano za
poznavanje pravila dobre poljoprivredne prakse. Izuzetno visok udio negativnih
odgovora od 78% je zabrinjavajući i upućuje na to da je način upravljanja
poljoprivrednim gazdinstvom na ovom području na niskom stupnju razvoja, te
da je potrebno educiranje proizvođača, kako u pogledu pobuđivanja ekološke
svijesti, tako i u mogućnosti ostvarivanja ekonomski isplative poljoprivredne
proizvodnje.
9
Rezultati anketiranja pokazuju slab stupanj poznavanja poljoprivrednih
proizvođača s načinima ekološki opravdanog upravljanja otpadom i načelima
dobre poljoprivredne prakse uopće. Tokom obilaska ustanovljen je problem sa
divljim deponijama, kao i sa neadekvatnim zbrinjavanjem stajnjaka, te je ovoj
tematici data prednost u ovome tekstu. Publikacija je koncipirana na taj način
da sažeto, stručno i jasno odgovori na proizvođačeva pitanja iz oblasti direktiva,
dobre poljoprivredne prakse i načina upravljanja otpadom, te da pruži pregled
trenutačnog stanja i mogućnosti rješavanja problema u budućnosti.
Slika 3. Primjer odlaganja stajnjaka
VRIJEME RAZGRADNJE MATERIJALA
• Plastika: 100 do 1.000 godina
• Staklo: 4.000 godina
• Plastične vrećice: 1.000 do 10.000 godina
• Limenke: 10 do 100 godina
• Novine: 3 do 12 mjeseci
Slika 4. Otpad od različitih materijala
10
Slika 5. Primjer odlaganja smeća
2. POLJOPRIVREDNI OTPAD
Pojam otpada definiran je kao svaka materija ili predmet koji vlasnik odlaže,
namjerava odložiti ili se traži da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija
otpada navedenoj u listi otpada. Generalno, razlikuju se dvije kategorije
otpada: opasni i neopasni otpad. Prema mjestu nastanka, razlikuje se kućni
otpad, građevinski otpad, industrijski otpad, poljoprivredni otpad i otpad sa
javnih površina.
U toku poljoprivredne proizvodnje dolazi do nastanka različitog otpada, što
zavisi od poljoprivredne oblasti, načina proizvodnje, kao i stepena njenog
razvoja. Na osnovu toga, lista poljoprivrednog otpada nije konačna.
U poljoprivredni otpad ubraja se: mašinski otpad, plastika (npr. kontejneri i čaše
za proizvodnju rasada), plastične ambalaže (od pesticida, mineralnih gnojiva i
dr.), veterinarski proizvodi, građevinski otpad, karton i papir, metal, drvo, staklo,
gume, pepeo, životinjski otpad i žetveni ostaci.
Slika 6. Prikaz odlaganja razgradivog otpada
Pojedini otpad koji nastaje u toku procesa poljoprivredne proizvodnje tretira se
kao opasan otpad, a tu se ubrajaju: fitofarmaceutska sredstva, ulje, tekućine od
kočnica, azbest, olovne baterije, fluoroscentne cijevi.
11
Sav ovaj otpad treba se zbrinjavati na adekvatan način, što je regulirano
zakonskim i podzakonskim aktima FBiH (prikazano u poglavlju 3).
Na osnovu analize postojećeg stanja okoliša FBiH, godišnje nastane otpada u
poljoprivredi, šumarstvu i stočarstvu:
• 12.024 t žetvenih ostataka;
• 180 t otpadne ambalaže od upotrebe pesticide;
• 1.233 t otpadne plastike i ambalaže (vreće od gnojiva, sjemena, ambalaža
od sjemenskog material, itd.);
• 3.955 t otpadnih životinjska tkiva;
• 40 t uginule ribe;
• 2,6 miliona t proizvedenog stajnjaka;
• 376.403 m³ otpada od iskorištavanja šuma.
Upravljanje ovom vrstom otpada je na veoma niskom nivou, jer ne postoji
primijenjen adekvatan sistem za zbrinjavanje otpada iz ovih djelatnosti,
posebno za zbrinjavanje životinjskih tkiva koja predstavljaju kako okolišni tako
i zdravstveni problem. Zakonom o otpadu bilo je previđeno da se, u suradnji sa
Ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, donesu propisi o:
1) posebnim zahtjevima za biorazgradive poljoprivredne otpade;
2) uvjetima i zahtjevima za korištenje kanalizacionog mulja u poljoprivredi;
3) uvjetima i zahtjevima za životinjski otpad;
4) u
vjetima i zahtjevima za ostatke i otpade nastale proizvodnjom i
korištenjem kemikalija u poljoprivredi.
Slika 7. Odlaganje otpada
12
S obzirom na kritično stanje s oboljelim životinjama, urgentno je potrebno
rješavati zbrinjavanje uginulih životinja na sanitaran način. Ovaj problem se
može rješavati zajedno sa traženjem koncepta za zbrinjavanje klaoničarskog
opada, koji u sadašnjem stanju predstavlja ozbiljan izvor zagađivanja zemljišta i
vodâ, kao i opasnost po ljudsko zdravlje.
Slika 8. Životinjski otpad bačen u lokalni potok
Stajnjak se ne tretira kao otpad ako se upotrebljava za đubrenje poljoprivrednog
zemljišta na vlastitom gazdinstvu ili na nekom drugom poljoprivrednom
gazdinstvu. Stajnjak je nusproizvod, koji nastaje u procesu stočarske proizvodnje.
Većinski dio stanovništva na području NP Una bavi se ovim vidom proizvodnje,
te je produkcija stajnjaka neminovna. Iako se ne tretira strogo kao otpad, u
ovoj publikaciji posvećena je posebna pažnja pravilnom načinu skladištenja i
rukovanja sa stajnjakom, jer je terenski obilazak pokazao potrebu za tim.
13
3. V
AŽEĆE ZAKONSKE REGULATIVE
O UPRAVLJANJU OTPADOM U
POLJOPRIVREDI
Upravljanje poljoprivrednim otpadom u Bosni i Hercegovini je regulisano
različitim zakonskim odredbama i pravilnicima.
Definicije otpada, a time i poljoprivrednog otpada, date su u Pravilniku o
životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog porijekla koji
se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe (Službene novine FBiH, br. 8/08):
• životinjski otpad – obuhvata dijelove tijela ili leševe životinja ili riba, te
otpadne životinjske proizvode koji nisu namijenjeni direktnoj ljudskoj
konzumaciji (isključujući fekalije);
• neškodljivo uklanjanje – propisani postupak neškodljivog uklanjanja
lešina, konfiskata, određenih nejestivih nusproizvoda klanja, rasijecanja,
obrade i prerade mesa, ribe, divljači, mlijeka, jaja, meda, prerada u
proizvode namijenjene za ishranu životinja ili industrijsku upotrebu kada
se iz veterinarsko-zdravstvenih razloga i radi zaštite zdravlja ljudi ne smiju
ili se ne mogu iskoristiti daljom preradom, a što se obavlja u odobrenim
objektima za neškodljivo uklanjanje, zakopavanje u groblju za životinje,
jamama, grobnicama ili spaljivanjem;
• otpadna životinjska materija – tekući i kruti izmet i stajnjak;
• kompostiranje – biološka razgradnja prirodnih materija koja rezultira
tamnom materijom pogodnom za đubrenje biljaka;
• hemikalije – pesticidi, herbicidi, vještačko đubrivo i ostale vještački
proizvedene materije koje se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji;
• biorazgradivi otpad – otpad prirodnog porijekla, koji može da se podvrgne
anaerobnoj ili aerobnoj razgradnji, poput zelenog otpada, hrane ili
neopasnog poljoprivrednog otpada.
Ovim Pravilnikom posebno je definisan životinjski otpad i neopasne materije
koje se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe:
• životinjske fekalije – otpadne životinjske materije i sadržaj predželudaca
i crijeva goveda, mogu se koristiti u poljoprivredne svrhe kao đubrivo,
koje će se nanositi na površine zemljišta, ako se na taj način neće ugroziti
otvoreni vodotokovi, područje vodozahvatne zone ili druga osjetljiva
područja;
• drugi neopasni materijal – materijal biološkog i prirodnog porijekla koji nije
kontaminiran opasnim i štetnim materijama, koji nije označen kao opasni
životinjski otpad u katalogu otpada, te koji nije visoko rizični materijal i
može se koristiti u poljoprivredi direktno ili nakon procesiranja (mljevenja,
kompostiranja ili sl.).
14
Slika 9. Ostaci životinjskog otpada u lokalnom potoku
Zabranjeno je otvoreno odlaganje na poljoprivredno zemljište većih komada
mesa i drugog životinjskog otpada koji će vidno narušavati prirodno okruženje
te privlačiti lešinare.
U članu 9. istog Pravilnika stoji da se biorazgradivi otpad može koristiti u
poljoprivredi tek nakon kompostiranja istog, odnosno razgradnje do nivoa gdje
se raspadnuta materija može koristiti na otvorenim poljoprivrednim površinama
bez narušavanja estetskog izgleda, kvaliteta okoliša ili zdravlja ljudi. Zabranjuje
se kompostiranje patogenih, infektivnih ili opasnih/otrovnih supstanci.
Otpadne hemikalije iz poljoprivredne proizvodnje se, prema članu 10, moraju
zbrinuti na adekvatan način, koji neće ugroziti okoliš. Ova vrsta otpada također
obuhvata i ambalažu u kojoj su bile hemikalije, hemikalije koje su neupotrebljive
ili hemikalije kojima je istekao rok trajanja. Zbrinjavanje ove vrste otpada
obuhvata rukovanje ovom vrstom otpada od skladištenja hemikalija i ambalaže,
do prikupljanja, prevoza i odlaganja. Hemikalije koje se koriste u poljoprivredi,
a sadrže opasne materije smatraju se opasnim otpadom, prema Pravilniku o
kategorijama otpada sa listama (Službene novine FBiH, br. 9/05), zbrinjavaju se
na način propisan članom 36. Zakona o upravljanju otpadom. Ostale otpadne
hemikalije koje nisu opasne adekvatno se zbrinjavaju na način na koji se kvalitet
zemljišta, vode ili zraka neće ugroziti.
U nastavku su prikazane osnovne odredbe i prateći kazneni propisi iz istih
zakona koji se tiču otpada nastalog u procesu poljoprivredne proizvodnje.
15
Zakon o Nacionalnom parku Una (Službene novine FBiH, br. 44/08) u članu 6.
navodi da je u području Nacionalnog parka naročito zabranjeno:
• stav 10. – koristiti agrohemijska sredstva za uništavanje raslinja i životinja
(herbicidi i insekticidi) izvan obradivih površina;
• stav 11. – koristiti sredstvima za zaštitu bilja izvan obradivih površina;
• stav 20. – graditi odlagališta otpada i odlagati otpad izvan za to određenih
i uređenih mjesta za skupljanje otpada.
Odredbe Zakona o upravljanju otpadom (Službene novine FBiH, br. 33/03 i
72/09) primjenjuju se i na: tekući otpad, životinjski otpad i druge neopasne
materijale prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe.
U članu 15. ovog Zakona su dati slijedeći opći propisi o stimulaciji prilikom
upravljanja otpadom:
• racionalno korištenje materijala i energije;
• čuvanje materijala i ostataka unutar procesa proizvodnje i potrošnje u što
većoj mjeri;
• proizvodnja proizvoda koji produciraju najmanju količinu otpada i stvaraju
najmanje štetnih utjecaja;
• zamjena materijala koji predstavljaju rizik kad postanu otpadom;
• stimulirat će se ponovno korištenje otpada, reciklaža otpada, zamjena
tvorivnog materijala s otpadom, s ciljem korištenja materijala ili energije
iz otpada, a ukoliko to nije moguće, stimulirat će se korištenje otpada kao
energetskog izvora;
• zabranjeno je napuštati, gomilati, odlagati ili tretirati otpad bez nadzora;
• zabranjeno je miješati različite vrste otpada, osim ako se tako omogućava
povrat sirovina i/ili odlaganje.
KAZNENE ODREDBE
Članak 52. Zakona o upravljanju otpadom (Službene novine FBiH, br. 33/03 i
72/09)
Tko prikuplja, tretira, pohranjuje, prevozi i odlaže otpad bez dopuštenja i time
uzroči opasnost po život i zdravlje ljudi, ili zagađenje zraka, vode ili tla, ili rizik za
biljni i životinjski svijet, čini kazneno djelo i kaznit će se zatvorom od tri mjeseca
do tri godine.
Tko odlaže eksploziv, zapaljivi, toksičan ili zarazan otpad bez odobrenja i time
uzroči opasnost po život i zdravlje ljudi, ili zagađenje zraka, vode ili tla, ili rizik
za biljni i životinjski svijet, čini kazneno djelo i kaznit će se zatvorom od jedne
do pet godina. Ako je djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka učinjeno iz nemara,
počinitelj se kažnjava novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
16
Prema Zakonu o zaštiti prirode (Službene novine FBiH, br. 33/03), sva pravna ili
fizička lica, kao i druge organizacije, dužni su štititi prirodu na način da: surađuju
u sprečavanju aktivnosti koje mogu ugroziti ili oštetiti prirodu, ublažiti svaku
takvu štetu, eleminisati posljedice takve štete i obnoviti oštećenu prirodu i
dovesti je u stanje u kojem je bila prije pojave štete.
KAZNENE ODREDBE
Član 49. Zakona o zaštiti prirode (Službene novine FBiH, br. 33/03)
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za prekršaj
pravno lice ako:
• pogoršava postojeće stanje nakon slanja obavijesti o pokretanju postupka
za proglašenje područja zaštićenim;
• prekrši zabranu utvrđenu propisom o proglašenju područja prirode
zaštićenim;
• vrši radnje koje su zabranjene odredbama ovog zakona;
• unosi nove vrste suprotno odredbama ovog zakona;
• ponovno unosi nestale životinje i biljke.
Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 500,00 KM kaznit će se za prekršaj
fizičko lice koje izvrši radnje iz stava 1. ovog člana.
U članu 4. Zakona o upravljanju otpadom (Službeni glasnik USK-a, br. 1/04 i
11/04) navedeni su prioriteti u upravljanju istog.
1) R
adi postizanja cilja i pravovremenog sprečavanja zagađivanja i
smanjenja posljedica po zdravlje ljudi i okoliš, upravljanje otpadom vršit
će se na način da osigura:
a) m
inimalno nastajanje otpada, a posebno svođenje opasnih
karakteristika takvog otpada na minimum;
b) smanjenje nastalog otpada po količini, posebno uzimajući u obzir
tokove otpada;
c) tretiranje otpada na način kojim se osigurava povrat sirovinskog
materijala iz njega;
d) spaljivanja ili odlaganja na deponije na okolinski prihvatljiv način
onih vrsta otpada koje ne podliježu povratu komponenti, ponovnoj
upotrebi ili proizvodnji energije.
2) Kod utvrđivanja prioriteta iz stava 1. ovog člana uzet će se u obzir:
a) e kološke beneficije;
b) tehnička izvodljivost za korištenje najbolje raspoložive tehnologije;
c) ekonomska izvodljivost.
17
3) Upravljanje otpadom vršit će se na način da se preduzmu sve neophodne
mjere koje osiguravaju tretman i odlaganje otpada bez ugrožavanja
zdravlja ljudi i bez stvaranja štete ili prouzrokovanja značajnog rizika po
prirodu, a naročito:
a) bez rizika po vode, zrak, tlo, životinje i biljke;
b) bez stvaranja smetnji putem buke ili mirisa;
c) bez štetnog uticaja po prirodu ili mjesta koja su od posebnog
interesa.
U članu 27. stav 2. proizvođači komunalnog i njemu sličnog otpada, domaćinstva
i pravna lica, obavezni su da vrše izdvajanje korisnih komponenti komunalnog
otpada radi reciklaže.
KAZNENE ODREDBE
Član 4. Zakona o upravljanju otpadom (Službeni glasnik USK-a, br. 1/04 i
11/04)
1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će
se za prekršaj pravno lice ako:
a) sa otpadom postupa suprotno odredbama člana 4. ovog Zakona;
b) kad proizvođač otpada koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu
iz domaćinstva ne vrši izdvajanje korisnih komponenti otpada radi
reciklaže (član 27. stav 2.);
c) prilikom postupanja sa otpadom ne izdvoji opasni otpad (član 34.
stav 1.);
[...]
g) opasni otpad privremeno skladišti dulje od 12 mjeseci (član 34.
stav 4.);
h) neopasni otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti odvojeno
ne skuplja i ne skladišti (član 35. stav 1.);
i) posebno ne skuplja i ne označava i u najvećoj mjeri ne reciklira
industrijski, ambalažni, građevinski, električni i elektronički otpad,
otpadna vozila i otpadne gume (član 36. stav. 1).
2) Z a prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice novčanom
kaznom u iznosu od 500,00 KM do 1.500,00 KM.
3) Z a prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i fizičko lice, proizvođač
otpada, odnosno operator za upravljanje otpadom novčanom kaznom od
300,00 KM do 1.500,00 KM.
18
4. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA
4.1. PRINCIPI DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE
Dobra poljoprivredna praksa obuhvata optimalnu kombinaciju agrotehničkih
mjera, uključujući primjenu sredstava za zaštitu bilja s ciljem očuvanja
prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljišta, sprečavanja onečišćenja okoliša,
prekomjerne upotrebe mineralnih i organskih đubriva i sredstava, te da
uzgojeno bilje ili biljni proizvodi namijenjeni za prehranu sadrže što je moguće
manje ostataka sredstava odnosno aditiva. Pritom primjenu sredstava za zaštitu
bilja treba prilagoditi karakteristikama okoliša.
Novi koncept “praćenja hrane od njive do trpeze” ističe kako svako ima pravo
na sigurnu i kvalitetnu hranu. Stoga su načela dobre poljoprivredne prakse
preoblikovana u integriranu poljoprivrednu proizvodnju, uključujući nadzor
EUREPGAP (Europe Retail Product and Good Agricultural Practice) koji propisuje
uvjete proizvodnje, mehanizme inspekcije i certifikaciju proizvoda. EUREPGAP
se koristi i pod imenom GLOBALGAP jer je namijenjen svim poljoprivrednim
proizvođačima, bez obzira na vrstu i veličinu njihove proizvodnje, i obuhvata
proizvodnju primarnih poljoprivrednih proizvoda s ciljem osiguravanja sigurnosti
i kvaliteta u poljoprivrednoj proizvodnji, te ublažavanje štetnih učinaka
poljoprivrede na okoliš, osiguravanje odgovornog odnosa prema stanovništvu
i zaposlenicima te poštovanje dobrobiti životinja. Ovaj standard osigurava
maloprodajnoj mreži i krajnjim potrošačima visoku razinu pouzdanosti, jer
osigurava provođenje svih potrebnih mjera i nadzor kako bi proizvodi bili sigurni
za zdravlje potrošača.
Osnovni principi dobre poljoprivredne prakse obuhvataju resurse za
proizvodnju, metode i praksu sadržanu u 11 stavki:
• tlo;
• voda;
• biljna proizvodnja;
• zaštita bilja;
• stočarska proizvodnja;
• zdravlje životinja;
• dobrobit životinja;
• žetva;
• prerada na farmi i skladištenje;
• upravljanje energijom i otpadom;
• dobrobit, zdravlje i sigurnost ljudi i očuvanje okoliša, odnosno prirode.
19
Principi objašnjavaju zašto i na koji način:
• profil poljoprivrede treba da bude izabran prema zemljištu i uslovima
klime za specifičnu oblast. To je preduslov za ekonomski razvoj i umanjenje
rizika po životnu sredinu;
• degradacija zemljišta treba da bude izbjegnuta, a prethodno degradirano
zemljište treba da bude postepeno oporavljeno;
• plodnost zemljišta treba da bude održavana ili poboljšana odabiranjem
odgovarajuće metode gajenja i obrade;
• ispitivanje sastava zemljišta treba raditi bar jednom u 5 godina da bi
dobili pouzdan podatak o stanju, plodnosti i potrebama za njegovim
poboljšanjem;
• visoki prinos proizvoda dobrog kvaliteta može se postići upotrebom
organskih đubriva. Stajnjak treba da odgovara zahtjevima usjeva za
nutrijentima uz minimum zagađenja okoline;
• stope aplikacije treba da budu bazirane na potrebama biljki i sadržaja
hraniva u stajnjaku. Ukupan iznos azota primijenjen na zemljištu ne smije
prekoračiti 170 kg/ha;
• najbolja raspoloživa tehnika treba da bude upotrijebljena za đubrenje i
na taj način dobijamo maksimalnu efikasnost sa minimalnim negativnim
uticajem na usjev i okolinu;
• broj životinja i raspoloživo poljoprivredno zemljište na koje se nanosi
stajnjak treba da bude u ravnoteži. Animalna jedinica je upotrebljena kao
jedan indeks koji opisuje (propisuje) broj životinja na određenoj površini;
• stajnjak treba često uklanjati iz staja;
• životinje, staje i skladišta za stajnjak treba da budu locirani tako da se
minimizira njihov štetan uticaj na okolinu;
• efluenti koji štete vodi (osoka, tečnosti iz silaže itd.) ne smiju otjcati
iz stočarskih objekata, objekata za skladištenje farmskog stajnjaka,
skladištenog hraniva ili drugih objekata na farmi;
• jasni podaci o kvantitetu, kvalitetu, tipu i periodu aplikacije đubriva i
pesticida se moraju voditi za svaku pojedinačnu parcelu i čuvati nekoliko
godina;
• zapremina skladišta za stajnjak u vrijeme kada rasturanje nije dozvoljeno
treba da je 6 mjeseci, ali se preporučuju rezervoari za period od 8 mjeseci
skladištenja;
• silažni efluenti za vrijeme pripreme i skladištenja silaže treba da budu
sakupljeni u skladište (slika 10);
20
Slika 10. Skladište za silažu
(1) Armirane betonske ploče
(2) Nagib od 2% prema ulaza
(3) Oksipremaz
(4) Odvodi za silažni sok
(5) Rezervoar za skupljanje silažnog soka
• stoka se mora držati u uslovima koji podržavaju njen život, zdravlje i
dobrobit, stoga mora imati obezbijeđen pristup bezbjednoj hrani dobrog
kvaliteta i vodi za piće.
Principi dobre poljoprivredne prakse obuhvataju i praktične mjere koje vode
smanjenju ispuštanja azota i fosfora u površinske i podzemne vode. Predloženim
mjerama će se, također, smanjiti emisija amonijaka, redukovati rizik pri upotrebi
pesticida i umanjiti degradacija zemljišta.
KORISTI OD PRIMJENE DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE IMAJU
1) mali, srednji i veliki proizvođači, tako što postižu dodatnu vrijednost
svojih proizvoda i bolji pristup tržištu;
2) kupac, tako što stiče povjerenje u sigurnost i kvalitet hrane;
3) životna sredina, jer se na taj način minimizira štetan uticaj na okolinu;
4) radnik, jer se osigurava odgovoran stav prema njegovom zdravlju i
sigurnosti;
5) privreda – poboljšava se produktivnost i konkurentnost proizvoda,
ostvaruje se veći profit;
6) č ovječanstvo – moći će uživati u boljem okruženju.
21
4.2. Z
AŠTO PROVODITI MJERE DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE?
Tri su glavna razloga zbog kojih svaki poljoprivredni proizvođač treba u svojoj
svakodnevnoj praksi primjenjivati mjere dobre poljoprivredne prakse.
1) Zaštita zdravlja, prirode i okoliša
Poljoprivredni proizvođači proizvode hranu i pritom upravljaju najvećim dijelom
naših prirodnih resursa: zemljištem, vodom, zrakom, prirodom. Način na koji se
hrana proizvodi odražava se na njezin kvalitet i, u konačnici, na zdravlje svakog
potrošača.
Način na koji se upravlja prirodom i okolišem utječe na kvalitet zemljišta,
vode i zraka i, u konačnici, također utječe na zdravlje svakog od nas. Način
na koji se proizvodi također izravno utječe na zdravlje samih proizvođača i
može imati štetne posljedice (npr. nestručna primjena pesticida, onečišćenje
bunara iscjeđivanjem đubriva). Zbog svega toga, jako je važno da poljoprivredni
proizvođači primjenjuju mjere dobre poljoprivredne prakse, kojima će osigurati
zdravu hranu, čist okoliš i skladan krajolik.
2) Poštivanje zakonskih obaveza
Današnja poljoprivredna politika Evropske unije posvećuje veliku pažnju
očuvanju prirode i okoliša. Posljednja reforma Zajedničke poljoprivredne politike
radikalno je izmijenila modele izravnih plaćanja poljoprivrednim proizvođačima
te ukinula vezu između visine poticaja i proizvodnje. Proizvođači umjesto
plaćanja za određenu biljnu ili stočarsku proizvodnju dobivaju jedinstveno
plaćanje po gazdinstvu, bez obzira na to što proizvode. Poljoprivrednicima je
u potpunosti ostavljena sloboda da izaberu što će proizvoditi, pod uslovom da
poštuju mjere višestruke usklađenosti.
EU - DIREKTIVE
U zemljama EU poljoprivredna proizvodnja je regulisana prilično strogim
zakonima zaštite životne sredine kao što je Nitratna direktiva 91/676/EEC,
Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EEC, Direktiva o staništima 92/43/EEC.
3) Ekonomično poslovanje
Primjena optimalnih agrotehničkih mjera i racionalna upotreba inputa
pridonose smanjenju troškova proizvodnje i povećanju prinosa. Stoga, čak i kad
primjena nekih mjera dobre poljoprivredne prakse u početku iziskuje dodatna
ulaganja, dugoročno ove mjere pridonose ekonomskoj uspješnosti svakog
poljoprivrednog gazdinstva.
22
4.3. ZEMLJIŠTE I ONEČIŠĆENJE
Plodno zemljište temelj je svakog poljoprivrednog gazdinstva te stoga
poljoprivrednici trebaju posebnu pažnju posvetiti agrotehničkim mjerama
kojima se održava dobra struktura i plodnost zemljišta te sprečava njegova
erozija i onečišćenje. Sve poljoprivredno zemljište mora se redovito obrađivati,
ne smije biti zakorovljeno ni obraslo grmljem, drvećem i ostalom niskom
vegetacijom. Pašnjake treba redovito održavati košnjom i/ili napasanjem
stoke. Tokom perioda vegetacije sve poljoprivredne površine moraju imati biljni
pokrov, a poželjno je osigurati pokrivenost tla tokom cijele godine sijanjem
postrnih i pokrovnih usjeva. Time se sprečava erozija zemljišta i ispiranje
hraniva. Đubrenje treba biti racionalno i temeljeno na stanju hraniva u tlu, koje
se utvrđuje analizom tla barem jedanput u pet godina. Prednost treba dati
organskim đubrivima, a razliku u potrebnim hranivima dodati kroz mineralna
đubriva, vodeći računa o stvarnim potrebama biljke.
Osnovni cilj zaštite zemljišta jeste očuvanje i poboljšanje njegove plodnosti,
fizikalnih, hemijskih i bioloških osobina u cilju postizanja visokih i kvalitetnih
prinosa poljoprivrednih proizvoda. Plodnost zemljišta njegova je jedinstvena
sposobnost obezbjeđenje biljke vodom, zrakom i hranjivim materijama prijeko
potrebnim za rast i razvoj biljke.
Organska gnojiva i drugi otpad na farmi sadrže vrijedna hranjiva, uključujući
dva najvažnija za usjeve: azot (N) i fosfor (P). Oni, premda su neophodni za rast
usjeva, ujedno su i potencijalni izvor onečišćenja. Gnojovka i kruti gnoj sadrže
korisne količine ovih biljnih hranjiva (iako ne toliko koliko mineralna gnojiva),
te drugih glavnih hranjiva poput sumpora (S), magnezija (Mg) i elemenata u
tragovima.
Dobra upotreba gnojivima vraća što je više moguće ovih hranjiva natrag u tlo,
gdje postaju pristupačna, tako da mogu ponovno zadovoljiti potrebe usjeva za
hranjivima.
Plodnost zemljišta treba održavati širokim plodoredom, primjenom zelene
gnojidbe te zaoravanjem žetvenih ostataka, a ne njihovim spaljivanjem.
Prilikom provođenja agrotehničkih mjera treba voditi računa o pravilnom
korištenju mehanizacije kako se ne bi narušila struktura zemljišta. Mokro i
vodom natopljeno poljoprivredno zemljište ne smije se obrađivati kako bi se
izbjeglo njegovo zbijanje.
23
Cilj dobrog upravljanja organskim gnojivom od strane farmera trebao bi biti
stvaranje uslova za optimalno korištenje hranjiva, što se može postići uz
uvažavanje slijedećeg:
1) prikupljanje i skladištenje gnoja treba provoditi na način da se ne stvaraju
gubici prije nego što se gnoj primijeni na polju, npr. treba izbjegavati
izravan gubitak gnoja ispiranjem u vodotoke, do čega može doći zbog
prekomjernog punjenja gnojišta;
2) primjenu gnoja na polju treba provoditi tako da se osigura maksimalno
korištenje hranjiva sadržanim u njemu, te da se postignu prinosi usjeva
dobrog kvaliteta.
Zemljište sadrži mnogo živih organizama, od bakterija i gljiva do sitnih životinja.
Prisutnost korisnih živih organizama dobar je pokazatelj stanja, oni mogu imati
važnu ulogu u pročišćavanju zemljišta i biološkoj kontroli štetočina. Gliste su
jedan od najvažnijih organizama koji koriste zemljištu.
Kada se hrpe gnoja smještaju neposredno na tlo, dubina tla mora biti najmanje
0,5 metara. Hrpe se ne smiju postavljati na nagnutom terenu ili uokrug 20
metara od otvorenih vodenih tokova, ili 50 metara od izvora ili bunara iz kojih
se koristi voda za piće. Hrpe se ne smiju postavljati na područja gdje postoji
opasnost od plavljenja. Hrpe se trebaju pokriti sa slojem plastičnog materijala
ili nekog drugog vodootpornog materijala kako bi se spriječilo ispiranje bilo
hranjiva u tlo bilo površinsko otjecanje.
Slika 11. Stajnjak na nezaoranom tlu
24
Organska gnojiva primijenjena na tlu bez vegetacijskoga pokrova treba što
je moguće brže unijeti u tlo oranjem ili kultivacijom.Organska gnojiva treba
primijeniti na poljoprivredna tla u dijelu godine kada se u njima sadržana
hranjiva mogu iskoristiti od strane uzgajanog usjeva. To je posebno važno za
tekući gnoj poput gnojovke sa visokim sadržajem amonijskog dušika (50-70%)
koji prelazi u nitratni oblik u par sedmica i stoga može biti izgubljen ispiranjem.
Primjena prije sjetve jesenskih usjeva je uobičajena, ali je, po mogućnosti,
treba izbjegavati jer su klimatski uvjeti i stanje tla ujesen takvi da mogu
potencirati velike gubitke ispiranjem, posebice u propusnim tlima.
KRUTI STAJSKI GNOJ
Ne treba primjenjivati kruti stajski gnoj ili gnojovku kada je:
· tlo mokro ili zasićeno vodom,
· tlo smrznuto ili pokriveno snijegom.
Slika 12. Stajnjak na nezaoranom tlu
Važno je biti svjestan činjenice da dugoročna primjena krutog stajskog gnoja
i gnojovke povećava količinu ukupnog dušika u tlu, a s time polako povećava i
zalihu dušika koja je iz tla dostupna usjevima. Kao posljedica, količine potrebnih
organskih gnojiva za postizanje optimalnih prinosa s vremenom će se smanjivati,
a povećavat će se rizik od prekomjerne gnojidbe i ispiranja nitrata.
25
Zbijenost zemljišta je posljedica prekomjerne upotrebe poljoprivredne
mehanizacije u vrijeme kada je zemljište najosjetljivije na gaženje (vlažno
zemljište). Posljedica zbijanja zemljišta je narušavanje omjera vode i zraka u
zemljištu. Nedostatak zraka u zemljištu rezultira smanjenje biološke aktivnosti
zemljišta, a time i dostupnost hranjivih materija.
4.4. PLODORED
Plodored je rotacija usjeva na istoj njivi. Redoslijed uzgoja kultura na istoj
poljoprivrednoj površini potrebno je pažljivo planirati, a osnovno je pravilo da
kultura koja slijedi, uz neke iznimke, mora pripadati različitoj porodici biljaka
od prethodne. Plodored ima ključnu ulogu u očuvanju plodnosti zemljišta,
smanjenju erozije te zaštiti od bolesti i štetnika.
Nema gotovih recepata za planiranje plodoreda koji bi vrijedili za sva gazdinstva.
Međutim, postoje neka pravila koja mogu pomoći poljoprivrednicima prilikom
osmišljavanja plodoreda.
Važno je da se kombiniraju:
• okopavine, žitarice i mahunarke;
• kulture koje izgrađuju i razgrađuju humus;
• biljke s dubokim i plitkim korijenom;
• biljke koje fiksiraju (mahunarke) i ne fiksiraju azot;
• kulture s velikim i malim potrebama za hranjivima;
• jarine i ozimine.
JOŠ NEKA ZLATNA PRAVILA SLAGANJA PLODOREDA
• izbor kultura prilagoditi tipu tla, količini i rasporedu oborina;
• biljke koje su osjetljive na zakorovljavanje i one koje imaju polagani početni
razvoj dolaze nakon biljaka koje suzbijaju korove;
• treba težiti pokrivenosti tla u većem dijelu godine (međuusjevi,
podsijavanje);
• neke glavne kulture uzgajati u mješavinama (npr. djetelinsko-travne
smjese, zob + grašak);
• ostaviti dovoljno vremena za odmor prije ponovnog uzgoja;
• zastupljenost pojedine grupe biljaka prilagoditi tipu gospodarstva
(pretežno stočarsko ili ratarsko);
• na stočarskim gospodarstvima paziti da su u dovoljnoj mjeri zastupljene
krmne biljke.
26
4.5. VODA I ONEČIŠĆENJE
Poljoprivreda može biti značajan izvor onečišćenja voda hranjivima,
prvenstveno nitratima, sredstvima za zaštitu bilja, otpadnim vodama iz silosa
i silaže te gorivima i mazivima. Zbog dokazane štetnosti po ljudsko zdravlje i
velikih troškova za pročišćavanje, onečišćenju vode nitratima daje se posebna
pažnja.
Zemlje Evropske unije donijele su niz mjera za zaštitu voda od nepoželjnih
učinaka poljoprivredne proizvodnje koje se temelje na Uredbi o nitratima.
Ispiranje nitrata iz stajskoga i mineralnog đubriva može onečistiti površinske i
podzemne vode. Zbog toga je pravilno rukovanje đubrivima ključno za kvalitet
voda. Đubriva treba koristiti tako da se postignu stabilni i isplativi prinosi uz
najmanji gubitak hraniva u zemljište i vodu. Osnova za racionalnu đubrenje
jest izračun bilansa hraniva. Mjere dobre poljoprivredne prakse za zaštitu voda
propisuju uvjete primjene đubriva životinjskog porijekla, način i trajanje njegova
skladištenja, vrijeme i način primjene i sl. U nekim vremenskim razdobljima
zabranjena je primjena pojedinih vrsta đubriva.
SKLADIŠTENJE KRUTOG I TEKUĆEG STAJSKOG ĐUBRIVA
Kruto i tekuće stajsko đubrivo potrebno je skladištiti u vodonepropusnim
bazenima (npr. betonskim) koji moraju biti dovoljno veliki da se u njima đubrivo
može skladištiti kroz razdoblje od 6 mjeseci.
Kao evropski poljoprivrednici, i poljoprivrednici BiH morat će početi primjenjivati
Nitratnu direktivu. U prvom razdoblju primjene Nitratne direktive (obično 4
godine), godišnja količina azota koju proizvođač doda đubrivima životinjskog
podrijetla ne smije premašiti 210 kg/ha, a nakon tog razdoblja 170 kg/ha.
Nitratna direktiva također ograničava i upotrebu azotnih mineralnih đubriva.
Njih je dopušteno koristiti samo u količini koja čini razliku između, s jedne
strane, potrebe uzgajane kulture za azotom da bi se ostvario određeni prinos
i, s druge strane, azota koji će joj biti dostupan putem životinjskoga đubriva i
mineralizacije organske tvari u tlu.
4.6. ŠTO SU PODRUČJA RANJIVA NA NITRATE?
To su područja u kojima je upotreba azotnih đubriva ograničena, a svaka država
članica EU određuje ih temeljem Nitratne direktive. Područja se određuju
na osnovu podataka o već postojećim povećanim koncentracijama nitrata
u vodama nekog područja ili procjeni da bi do takvih problema moglo doći
u budućnosti zbog intenzivne gnojidbe azotnih gnojiva. Svaka država može
odlučiti želi li cijeli svoj teritorij proglasiti područjem ranjivim na nitrate ili samo
jedan njegov dio.
27
Pored industrije i urbanih sredina, i poljoprivreda može prouzrokovati veoma
negativne posljedice i razne poremećaje u životnoj sredini. Zbog toga se u
EU posebna briga vodi o zaštititi životne sredine, odnosno pritisku na životnu
okolinu koji dolazi iz poljoprivrede.
U toku razvoja poljoprivrede najveći stepen industrijalizacije postignut je u
stočarstvu. Uzgajanjem domaćih životinja dobijaju se raznovrsni proizvodi
nezamjenljivi u ishrani i odijevanju ljudi, ali i stajnjak kao nusproizvod stočarstva
koji je u ratarskoj, povrtlarskoj i voćarskoj proizvodnji neophodan za održavanje
plodnosti i povoljne strukture zemljišta. Međutim, industrijalizacijom stočarstva
rastao je broj grla na farmama do nivoa koji onemogućava da se stajnjak
adekvatno čuva i primijeni na raspoloživom poljoprivrednom zemljištu, zbog
čega je rastao i pritisak na životnu sredinu i njeno zagađenje.
Slika 13. Cijeđenje organskog otpada
U prvom redu to se odnosi na višak nitrata i njihovo ispiranje (cijeđenje) u
površinske i podzemne vode. Uslijed toga u nekim zemljama EU uvedeno je
ograničenje broja životinja po jedinici površine, koji se izražava kao broj uslovnih
grla ili grupa po jedinici površine. Dakle, broj grla stoke koju poljoprivredno
gazdinstvo maksimalno može da gaji uslovljeno je zemljištem kojim raspolaže.
Također, obavezno je zbrinjavanje stajnjaka u odgovarajuća skladišta za čuvanje
kapaciteta minimalno za šestomjesečnu produkciju stajnjaka na gazdinstvu.
Primjena pesticida je pod nadzorom.
28
4.7. ONEČIŠĆENJE ZRAKA
Neugodni mirisi posljedica su ispuštanja onečišćujućih tvari u zrak.
Neugodni mirisi iz poljoprivrede ne mogu se potpuno izbjeći, ali mogu se
smanjiti primjenom najboljih dostupnih/raspoloživih tehnologija, dobrom
poljoprivrednom praksom i odgovarajućim sistemom kontrole.
Slika 14. Stajnjak na nezaoranom tlu
Najveći izvor neugodnih mirisa u poljoprivredi jest stočarstvo. Gnoj koji se
dobije iz intenzivne peradarske i govedarske proizvodnje ima najneugodniji
miris. Ocijeđeni sadržaj silaže ili otpadno mlijeko u gnoju pojačava neugodne
mirise. Jačina onečišćenja zraka ovisi o načinu i trajanju čuvanja gnojiva.
Tehnološki postupak, postrojenje i brzina primjene gnoja također utječu
na intenzitet onečišćenja zraka. Općenito možemo reći da je najveća
emisija neugodnih mirisa tokom razbacivanja tekućeg gnoja raspršivanjem.
Koncentracija neugodnih mirisa u vrijeme raspršivanja može biti 15 i više puta
veća nego nakon raspršivanja. Idućih 8 - 12 sati koncentracija neugodnih mirisa
u zraku još je uvijek dovoljno visoka i može nepovoljno djelovati na okoliš.
Korisno je paziti kada, gdje i kako razastiremo stajski gnoj. Najbolji uslovi vladaju
kad se zrak miješa visoko iznad tla, tj. kad su tipični sunčani i vjetroviti dani s
oblačnim i vjetrovitim noćima. Opisani uslovi omogućavaju veliku izmjenu zraka
i brzo smanjenje koncentracije onečišćujućih tvari koje uzrokuju neugodne
mirise. Neposredno prije transporta i primjene treba provjeriti smjer vjetra da
bi se spriječio prijenos onečišćenog zraka i neugodnih mirisa u smjeru naselja.
29
5. STAJNJAK – PROIZVODNJA,
SKLADIŠTENJE, TRETMAN I UPOTREBA
5.1. STAJNJAK KAO NUSPROIZVOD
Mnoga domaćinstva i male farme drže mali broj stoke, koja često pase na
zajedničkim pašnjacima oko sela i drži se u štalama i zaklonima tokom noći i zimi.
Akumulacija stajnjaka od tih životinja kada se drže u zatvorenom predstavlja
rizik od malog onečišćenja koje je posljedica lošeg smještaja, neodgovarajućih
skladišnih kapaciteta, loše prakse. Poboljšanja u držanju stoke u kombinaciji
sa jednostavnim sredstvima za rukovanje poljoprivrednim otpadom (uključivo
i organizaciju zajedničkih spremnika za stajnjak za prikupljanje i skladištenje
stajnjaka iz domaćinstava i malih farmi) jako bi smanjili rizik od onečišćenja
vode, te popravili kvalitet okoline, životne uslove u mnogim selima i povećali
recikliranje hranjiva na poljoprivrednom zemljištu.
Nedostatak novca je najčešća prepreka za popravak i dogradnju laguna za
spremanje stajnjaka malog kapaciteta u domaćinstvima i malim farmama, ali
gdje postoji kapital za investiranje u lagune, potrebno je slijediti ove upute što
je više moguće:
1) locirati spremnik za organski stajnjak blizu štale, te podalje od vodotoka
ili izvora;
2) jednostavni spremnik otvorene fronte s betonskim temeljem i 1,2 m
visokim nepropusnim zidom trebao bi biti dovoljan za spremanje krutog
stajnjaka na većini domaćinstava i malih farmi. Betonski pod treba imati
nagib 1% prema prednjem dijelu;
3) veličina spremnika treba biti izabrana prema:
a) broju životinja;
b) razdoblju za koje se mora skladištiti organski stajnjak kad primjena
nije primjerena;
4) t reba osigurati i odvojeni kontejner malog kapaciteta (npr. približno
90 litara) za prikupljanje ostalog otpada koji se može reciklirati, te
onog koji se ne može;
5) n
e dozvoliti da iscjedak iz staja ili gnojišta ulazi u bilo koji jarak, potok,
rijeku, jezero ili obližnji bunar. Idealno, drenažni kanali trebali bi voditi kroz
pod zgrade i temelje laguna da prikupe iscjedak i urin. Svi kanali moraju
biti povezani u zajedničku jamu ili podzemnu septičku jamu (npr. 250-500
litara kapaciteta) za skladištenje tekućeg otpada. Jame ili spremnici za
iscjedak trebaju imati teški poklopac sa lokotom kako bi se spriječio rizik
da neko slučajno uđe.
30
6) jame ili spremnici za iscjedak moraju se redovito prazniti. Jedna mogućnost
je da se podigne iscjedak s kutljačom te da se koristi za polijevanje krutog
stajskog gnoja kako bi se upio u njegovu masu. Kako bi se ostvarila najveća
učinkovitost, iscjedak se treba primijeniti na gnojište već gotovo potpuno
puno s krutim stajskim gnojem. Druga mogućnost je da se koriste vakuum
cisterne (ako su raspoložive) kako bi se tekući iscjedak prikupljao iz više
domaćinstava/malih farmi te se primijenio na poljoprivrednom zemljištu.
Ne treba dozvoliti da kišnica s krova ili dvorišta ulazi u lagune. Razmotriti
mogućnost kompostiranja krutog stajskog gnoja s redovitim okretanjem i
miješanjem sa ostacima povrća, postžetvenih materijala kao što su stabljike
paradajza i kukuruzovina.
Veće stočarske jedinice, uključujući mljekarske, svinjske i peradarske farme u
vlasništvu i pod rukovođenjem komercijalnih poduzeća, mogu predstavljati
ozbiljan izvor onečišćenja voda.
One proizvode velike količine životinjskog otpada te zahtijevaju posebne
sisteme skladištenja, ovisno o tome da li je proizveden stajnjak tekući ili kruti.
Temeljni zahtjev je dostupnost skladišnog prostora pogodnog kapaciteta na
farmi, kako bi se otpadom gospodarilo na ispravan način. Pogodan skladišni
prostor mora se nalaziti na mjestima gdje su životinje smještene u zatvorenom
prostoru tokom zime ili u drugom razdoblju, kako bi se na siguran način zbrinuo
sav otpad koji životinje proizvedu.
Procijenjene dnevne količine fecesa i urina po vrstama i kategorijama domaćih
životinja date su u tabelama 1 i 2.
Tabela 1. Procijenjena dnevna proizvodnja fecesa i urina za goveda
Kategorija
Tele uzrasta do 6 meseci. (105 kg)
Dnevna proizvodnja
Feces (kg)
Urin (kg)
5
3
Junice uzrasta od 1 godine. (250 kg)
13
8
Junice uzrasta od 1 do 2 godine (440 kg)
22
14
Junice uzrasta preko 2 godine. (550 kg)
28
17
Krave u laktaciji (650 kg)
34
21
Zasušene krave
26
16
Bikovi
19
11
31
Tabela 2. Procijenjena dnevna proizvodnja fecesa i urina za živinu
Nosilja
1,80
Dnevna proizvodnja izmeta
(kg)
0,180
Brojler
0,90
0,054
Ćurka
9,00
0,301
Kategorije životinja
Tjelesna težina (kg)
5.2. ČVRSTI STAJNJAK
Čvrsti stajnjak predstavlja mješavinu fecesa (izmeta), urina, prostirke, manje
količine vode koja se prosipa prilikom napajanja, ostataka hrane, dlake i dr.
Godišnja količina stajnjaka zavisi od vrste domaćih životinja, tjelesne mase
i količine upotrijebljene prostirke. Tako goveče od 500 kg ostavlja oko 15
tona svježeg, odnosno 11 tona zrelog stajnjaka, dok konj iste težine oko 10 t
svježeg i 8 t zrelog stajnjaka. Manje životinje proizvode proporcionalno manje
količine stajnjaka i ovca (45 kg) oko 0,9 t svježeg ili 0,7 t zrelog stajnjaka. Čvrsti
stajnjak bogat slamom može se slagati na gomilu visine do 3 m. Tokom perioda
lagerovanja stajnjaka na betonskim skladištima pod uticajem atmosferskih
padavina dolazi do cijeđenja vode bogate nutrijentima i ta voda se naziva osoka.
Slika 15. Stajnjak
Očekivana količina čvrstog stajnjaka izračunava se na osnovu formule:
OČEKIVANA KOLIČINA STAJNJAKA (kg) = (K/2 + P) x 4
gde je:
K - suha materija hrane (kg)
P - količina prostirke (kg)
32
U oksidacijskim uslovima krajnji produkti su CO2 i H2O, pa slabo zbijene gomile
stajnjaka imaju velike gubitke na težini i azotu. U uslovima dobre zbijenosti
stajnjak za tri mjeseca izgubi približno 30% težine i 25% azota. Obično se smatra
da je stajnjak nakon 3-4 mjeseca poluzreo, a nakon 6-8 mjeseci potpuno zreo.
Tabela 3. Prosječan sadržaj makroelemenata u svježem stajnjaku (%)
Tip stajnjaka
Goveđi
Konjski
Ovčiji
Kokošiji
Brojlerski
N
0,6
0,6
0,9
1,5
3,1
P2O5
0,3
0,3
0,5
1,3
3,0
K2O
0,5
0,6
0,8
0,5
2,0
Ca
0,3
0,3
0,4
3,0
2,0
Mg
0,1
0,1
0,1
0,3
0,4
S
0,04
0,04
0,06
0,40
0,70
Tabela 4. Prosječan sadržaj mikroelemenata u svježem stajnjaku (%)
Tip stajnjaka
Goveđi
Konjski
Ovčiji
Kokošiji
Mn
0,003
0,003
0,003
0,003
Zn
0,002
0,002
0,002
0,002
Cu
0,0008
0,0008
0,0008
0,0006
B
0,002
0,002
0,002
0,002
Fe
------0,06
Vlaga %
80
70
65
65
5.3. TEČNI STAJNJAK
Tečni stajnjak se sastoji od fecesa, urina, upotrijebljene tehničke vode koja se
koristi za pranje bokseva ili linija i vode koja se rasipa pri napajanju grla, ostataka
hrane, dlake itd. Količina i kvalitet proizvedenog tečnog stajnjaka zavise od
količine upotrijebljene vode za čišćenje boksa ili linija u objektu i ispravnosti
pojilica. Nekontrolisana/prekomjerna upotreba vode za čišćenje boksa ili linija
smanjuje sadržaj suhe materije u stajnjaku i povećava potrebe za skladištenje
tečnog stajnjaka.
Tabela 5. Procjena dnevne proizvodnje tečnog stajnjaka
Kategorija goveda
Telad
Junad 6-12 mjeseci.
Junad 12-24 mjeseci.
VSJ/Tovna junad
Muzne krave
Procijenjena dnevna proizvodnja tečnog
stajnjaka (l)
7,0
13,0
26,0
32,0
53,0
33
Tabela 6. Prosječne vrijednosti tečnog stajnjaka
Tečni
stanjnjak
N
Goveđi
2,76
1,13
1,68
2,52
Juneći
4,44
1,92
2,76
3,84
NH4
P2O5
K2O
Ca
S
Mg
Zn
H2O
%
1,20
0,37
0,58
0,03
93,0
1,19
0,84
0,61
0,02
89,0
(kg/m )
3
Sve životinje izlučuju neiskorištene hranjive materije jer se potpuno usvajanje
ne može postići. Rezultati iz Holandije pokazuju da se 60-80% N i P i više od
90% K izluči putem ekskremenata kod živine i svinja. Također, prosječna
krava izluči u ekskrementima po kg proizvedenog mlijeka 10-14 grama N, 0-3
grama P i 10-20 grama K. Životinje i njihovi ekskrementi čine 16,4% od ukupne
godišnje proizvodnje metana. Farme za proizvodnju mlijeka također proizvode
56% ukupne emisije amonijaka u Holandiji, a ostale farme 38%. Danas postoji
nekoliko strategija u ishrani domaćih životinja koje značajno smanjuju izlučivanje
N i P, kao i emisiju metana i amonijaka:
1) hranjenje ispod maksimalnih potreba životinja;
2) upotreba sintetičkih aminokiselina i visokokvalitetnih izvora proteina;
3) upotreba multifazne ishrane i odvojena ishrana po spolovima;
4) upotreba enzima i probiotika u poboljšanju probavljivosti;
5) poboljšanje konverzije hrane;
6) poboljšanje probavljivosti P.
Upotreba tečnog stajnjaka mora se obavljati u skladu sa važećim propisima u
propisanim ograničenim količinama, i to samo u vegetacijskom dijelu godine.
5.4. OSOKA
Dio izlučevina koje prostirka ne upije u samom objektu i iz skladišta čvrstog
stajnjaka sakupljaju se odvojeno i nazivaju se osoka. Osoka sadrži prosječno
0,3% azota (0,1-0,5), 0,6% K2O (0,3-1,0) i fosfora u tragovima (0,01% P2O5).
OSOKA U OTVORENIM JAMAMA
Stajanjem osoke u otvorenim jamama ili bazenima vrlo brzo se gubi azot u vidu
amonijaka, pogotovu pri višim temperaturama.
Azot je 70% u obliku amonijaka pa se lako gubi isparavanjem. Gubici azota
mogu se spriječiti dodavanjem formaldehida (0,1%) ili gipsa, pri čemu nastaje
amonijum-sulfat. Postupak sulfatizacije izvodi se izvan staje zbog redukcije
sumpora do sulfida koji su otrovni za stoku. Dodavanjem superfosfata (sadrži
gips) u osoku snižava se pH i sprečava isparavanje amonijaka bez štetnih
34
posljedica za stoku, a ujedno povećavamo i udio fosfora. Količina osoke
po jednom govečetu iznosi oko 14 kg/dan, odnosno 5 m3 u toku godine, a
prevedeno u nutrijente oko 10 Kg N i 25 Kg K2O.
5.5. SKLADIŠTENJE STAJNJAKA
ZAŠTO SE SKLADIŠTA GRADE?
Skladišta za stajsko đubrivo grade se prije svega zbog sprečavanja zagađenja
podzemnih i površinskih voda, te zbog očuvanja hranivih vrijednosti stajskog
đubriva.
Stajsko đubrivo se proizvodi tokom cijele godine, a biljke koriste nutrijente
iz stajnjaka samo tokom sezone rasta. Rizici od zagađenja su vrlo visoki
tokom sezone mirovanja, kada je tlo zamrznuto i nepogodno za primjenu
stajnjaka. Da bi se izbjegli ovi rizici, farme moraju imati dovoljno skladišnih
kapaciteta koji omogućuju da se sav stajnjak koristi u sezoni porasta usjeva.
Mogućnost za skladištenje stajnjaka smanjuje ili eliminiše potrebu njegovog
učestalog sakupljanja, uklanjanja i rasturanja i daje proizvođaču kontrolu u
određivanju vremena kada će se stajnjak ukloniti i primijeniti na zemljište.
Dok su stočarski objekti bili manji, dnevno skladištenje, u veoma kratkom
periodu sa učestalim skladištenjem stajnjaka, je bio uobičajen sistem kojim se
lako upravljalo. Danas, kada postoje veliki proizvodni sistemi gde se gaji veliki
broj životinja, sistemi za upravljanje stajnjakom su se razvili od sistema čvrstog
i polučvrstog stajnjaka do sistema sa tečnim stajnjakom sa neophodnošću
njihovog skladištenja.
Slika 16. Čvrsti stajnjak
35
Razlozi za skladištenje stajnjaka
• Kako bi se stajnjak mogao upotrijebiti na zemljištu u uslovima koji su
kompatibilni sa klimatskim i karakteristikama usjeva gdje će se stajnjak
rasturati.
• Upotreba stajnjaka na zemljištu tokom perioda kada je zemljište zasićeno,
vlažno, smrznuto ili prekriveno snijegom je zabranjena.
• Nutrijenti iz stajnjaka će se najbolje iskoristiti ako se stajnjak koristi
neposredno prije ili tokom sezone porasta usjeva.
Vrijeme skladištenja stajnjaka
Dužina preporučenog skladišnog perioda trebalo bi da se uzme u obzir prilikom
kalkulacije skladišnih kapaciteta za stajnjak. U Bosni Hercegovini sezona porasta
ratarskih kultura traje od marta/aprila do oktobra/novembra. Skladištenje
čvrstog i tečnog stajnjaka u šestomjesečnom periodu je sasvim zadovoljavajuće,
a preporuka je da farmeri mogu da grade i veće skladišne kapacitete na farmi
da bi obezbijedili maksimalnu fleksibilnost prilikom izrade plana za primjenu
stajnjaka.
Tabela 7. Uslovi i karakteristike perioda skladištenja
Period skladištenja
(mjesec)
Uslovi i karakterisitke
Kratkoročni
(3 ili manje)
Topla klima, bez dugih perioda kada je zemlja smrznuta ili
zasićena. Usjevi, pašnjaci i travnjaci dostupni za aplikaciju.
Oprema i radna snaga za često rasturanje stajnjaka.
Srednjoročni
(3-6)
Može se primijeniti tamo gde su kratki periodi sa smrznutom,
zasićenom ili zemljom pod snježnim prekrivačem.
Dugoročni
(6-12)
Najveća fleksibilnost. Pogodno za duge zimske periode
i odgovara svim ratarskim rasporedima. Ukoliko se radi
navodnjavanje, obezbjeđuje skladište do sezone porasta.
Obezbjeđuje maksimum fleksibilnosti u smislu pravljenja
rasporeda za operacije rasturanja.
Stajnjak u stočarstvu se skladišti kao čvrst ili kao tečni stajnjak.
Skladište čvrstog stajnjaka
Skladišni kapacitet mora da se izračunava posebno za svaki tip stajskog đubriva,
kao i za različite vrste uzgoja životinja. U stajama sa sistemom rukovanja čvrstim
stajnjakom moraju se sakupljati stajnjak i osoka u različitim skladištima (slika
17). Stajnjak se čuva na betonskim podlogama za stajnjak (1), a osoka se
sakuplja kanalima (2), zajedno sa prljavom vodom, i čuva u jami za osoku (3).
36
Slika 17. Skladište za čvrsti stajnjak i osoku
Skladište za tečni stajnjak
Skladište za sisteme za rukovanje tečnim stajnjakom je tank (rezervoar) za tečni
stajnjak u koji se sakupljaju stajnjak, urin i sva prljava voda. Primjer dobrog
prostornog rasporeda i pozicioniranja skladišta za tečni stajnjak je prikazan na
slici 18. Tankovi (rezervoari) za tečni stajnjak mogu biti izgrađeni od različitih
materijala kao što su beton, čelik i plastika, ili bazeni tipa laguna. Međutim,
nekoliko osnovnih principa mora biti uzeto u obzir pri izgradnji. Skladišta za
stajnjak prave se tako da je garantovan radni vijek od najmanje 20 godina.
Jedan funkcionalan skladišni sistem za tečni stajnjak (slika 18) se sastoji od
dva rezervoara, jednog velikog za skladište, i drugog, mnogo manjeg, koji
obezbjeđuje rad pumpe (prijemni rezervoar). Prijemni rezervoar se koristi kao
sabirnik i homogenizator proizvedenog stajnjaka prije nego što se prepumpa u
glavni rezervoar.
Slika 18. Skladište tečnog stajnjaka (bazen)
37
Lagune (slika 19) predstavljaju zemljane strukture, ali su znatno veće od onih
koje se prave za osoku zbog dodatnog razrjeđivanja i neophodnih zapremina za
tretman. To su jednostavni i relativno jeftini objekti koji se grade formiranjem
zemljišnih bazena, te se stoga najčešće sreću na velikim farmama.
U cilju zaštite od prodiranja tečnosti iz lagune u zemljište, laguna se oblaže
folijom (zidovi i dno), a ispod folije se postavljaju drenažne cijevi spojene sa
kontrolnim šahtom, preko koga se kontroliše ispravnost (nepropustnost)
lagune. Zapremina objekta za lagerovanje treba da je u skladu sa potrebnim
vremenom zadržavanja stajnjaka u njemu (6 mjeseci) i da su propisno udaljene
od naseljenog mjesta, autoputa itd.
Slika 19. Skladište tečnog stajnjaka (laguna). Naznačena je udaljenost od
najbližeg naseljenog mjesta
38
6. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJAKA
6.1. PESTICIDI
Fitofarmaceutska sredstva (FFS) ili sredstva za zaštitu biljaka su organska
i neorganska hemijska jedinjenja, kao i produkti živih organizama koji se
koriste u poljoprivredi i šumarstvu za prevenciju pojave, kontrolu i uništavanje
prouzrokovača biljnih bolesti, štetočina i korova, kao i za zaštitu poljoprivrednih
i prehrambenih proizvoda. Ova sredstva su široj javnosti bolje poznata pod
nazivom pesticidi.
Za poljoprivredu pesticidi su od iznimnog značaja, jer omogućavaju zaštitu
biljaka od uzročnika bolesti (fitopatogenih gljivica i bakterija) i štetočina, kao
i negativnih efekata korova na gajene biljke, čime utiču na smanjenje gubitaka
u proizvodnji. Procjenjuje se da ukupni gubici od biljnih bolesti, štetočina i
korova iznose iznad 30%, te bi se bez upotrebe pesticida izgubio značajan
dio svjetskih usjeva svake godine. Njihovom upotrebom kao mjeru profilakse
ili u terapeutske svrhe značajno se umanjuju gubici u proizvodnji, a i sve su
rjeđe epifitocije opasnih biljnih oboljenja kao što je Phytophthora infestans
(plamenjača krompira) koja je bila uzročnik Irske gladi (1843 - 1845) i odnijela
500.000 života i izazvala migraciju oko 1 milijun ljudi iz Irske u zemlje Sjeverne
Amerike.
Zahvaljujući upotrebi pesticida, riješen je i problem sa pojedinim oboljenjima
čovjeka koja se prenose putem insekata. Jedan od najpoznatijih primjera za
ovo jeste korištenje insekticida DDT u svrhu smanjenja populacije komaraca
prenosioca oboljenja malarije.
Pored njihovih pozitivnih karakteristika, potvrđenih historijskim činjenicama, ne
smije se zaboraviti da se radi o otrovnim hemijskim materijama koje kao takve
mogu biti opasne i po zdravlje ljudi, životinja i kompletnog jednog ekosistema.
Pesticidi zagađuju okoliš, prije svega površinske i podzemne vodene tokove,
te imaju vrlo štetan utjecaj na biljni i životinjski svijet. Veliki problemi nastaju
neracionalnom, prekomjernom primjenom pesticida i nepoštivanja uputstva i
mjera opreza tokom rada s njima.
Prekomjerna primjena pesticida može da prouzrokuje različite poremećaje u
biološkoj ravnoteži agroekosistema, što u krajnosti može da ugrozi zdravlje ljudi
i životinja. Najbolji primjer nepredvidljivih antropogenih posljedica je pesticid
DDT (diklor-difenil-trikloretan). Ovaj sporni insekticid spada u skupinu teških
polutanata, slabo se razgrađuje u prirodi, štoviše, sklon je bioakumulaciji, te se
nagomilava u biosferi i ulazi u prehrambeni lanac. Utvrđeno je njegovo prisustvo
u mnogim organizmima i njihovim organima i duži niz godina nakon njegovog
povlačenja iz opticaja i izrečene zabrane upotrebe u poljoprivredne svrhe. UN
39
konvencijom “Stockholm Convention on Persistant Organic Pollutants”, iz maja
2001. godine, se širom svijeta zabranjuje proizvodnja i primjena DDT-a, osim
u slučajevima borbe protiv epidemija, uz posebno odobrenje WHO (Svjetske
zdravstvene organizacije). I dok se u posljednjih 10 godina u Zapadnoj Europi
i SAD bilježi značajan pad koncentracije DDT u svim humanim probama,
stanovnici arktičkog područja, koji gotovo nikada niti nisu upotrebljavali DDT,
sve više su izloženi njegovom štetnom djelovanju. Vjetar, padavine i morske
struje transportiraju DDT i njegove razgradne produkte prema sjevernim
morima. U hladnim sjevernim područjima ove hemikalije gotovo da više ne
isparavaju, niti se dalje razgrađuju. DDT se u većim količinama nagomilava u
ribama, koje stanovnici Arktika upotrebljavaju u prehrani.
Danas aktuelan problem su i rezidue pesticida u poljoprivrednim proizvodima,
zemljištu i vodi. Preko biljaka pesticidi ulaze u lanac ishrane, a ukoliko su prisutni
u većim koncentracijama, mogu izazvati značajne zdravstvene probleme kod
krajnjih potrošača.
UPOTREBA PESTICIDA – ZAKONSKI OKVIR
Upotreba pesticida regulirana je zakonom. Zakonski i podzakonski akti iz oblasti
FFS i zaštite biljaka su slijedeći:
• Zakon o fitofarmaceutskim sredstvima (Službeni glasnik BiH, 49/04);
• Pravilnik o dužnostima korisnika FFS (Službeni glasnik BiH, 101/12);
• Spisak aktivnih materija dozvoljenih za upotrebu FFS u BiH (Službeni
glasnik, 03/11);
• Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za
promet FFS (Službeni glasnik BiH, 51/11);
• Zakon o zaštiti bilja (Službeni glasnik 23/03).
Prilikom upotrebe pesticida treba se imati na umu da se radi o opasnim
supstancama koje mogu ugroziti okoliš i zdravlje ljudi. Aplikacije pesticidi mogu
dovesti do različitih vidova trovanja, alergijskih reakcija kod osjetljivih osoba,
pojedina sredstva su kancerogena, djeluju na nervni sistem, ugrožavaju razvoj
fetusa, te je prilikom njihove upotrebe potreban oprez.
Američki NPIC (National Pesticide Information Centre) navodi slijedeće pesticide
(prikazane komercijalnim nazivima) koje su znanstvenici naveli kao sredstva
koja kod osjetljivih osoba mogu dovesti do ispoljavanja alergijskih reakcija:
allidochlor, anilazine, antu, barban, benomil, kaptafol, kaptan, dazomet,
dihloropropan, dihloropropen, lindan, maneb, nitrofen, pro pahlor, piretrum/
piretroidi, rotenon, tiram, zineb. Štetnost pesticida zavisi od njegove otrovnosti
i dužine izlaganja djelovanju preparata.
40
Slika 20. Pesticidi imaju štetno djelovanje na sve organe u ljudskom organizmu
Štetnosti pesticida su najviše izloženi ljudi koji imaju direktan kontakt sa
njima – poljoprivrednici. Međutim, ostali ljudi, krajnji potrošači tretiranih
poljoprivrednih proizvoda, mogu biti izloženi riziku trovanja pesticidima ukoliko
su ostaci istog u proizvodima iznad granica dozvoljenih. Nakon tretiranja
pesticidima, mali dio čistog sredstva ili njegovog metabolite može zaostati
na tretiranoj kulturi nakon žetve ili berbe i ući u prehrambeni lanac. Taj dio
nazivamo ostatkom sredstva za zaštitu bilja. Posebnim propisima regulirane su
najveće dopuštene količine pojedinog pesticida u hrani, tzv. NDK - vrijednosti
(najveće dozvoljne vrijednosti).
Na osnovu svega navedenog, pesticide možemo označiti kao ”nužno zlo”. S
jedne strane bez njihove upotrebe izgubili bi značajan dio prinosa, a sa druge
strane njihova upotreba je povezana sa rizikom zagađenja okoliša i ugrožavanja
zdravlja ljudi i životinja. Potrebno je uspostaviti harmoniju između postizanja
visokih prinosa i kvaliteta proizvoda, i zaštite životne sredine. Rizici po zdravlje
ljudi se mogu umanjiti pravilnim rukovanjem preparata, pridržavanjem mjera
opreza pri radu, te racionalnom primjenom pesticida u skladu sa načelima
integralne proizvodnje i dobre poljoprivredne prakse.
Svaka osoba koja primjenjuje fitofarmaceutska sredstva mora biti upoznata sa
pravilima njihove primjene, skladištenja i bezbjednog uništavanja ambalaže i
neiskorištenog preparata, kao i sa zakonskim regulativama koje vrijede za ovu
oblast. Kako sa pogrešnim tretiranjem, tako i sa nepravilnim skladištenjem i
zbrinjavanjem ambalažnog otpada može doći do zagađenja okoline, a s tim i do
ugrožavanja zdravlja ljudi i životinja.
41
OBUKA ZA PROMET FFS U BIH
Prema Pravilniku o uslovima koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za
promet FFS, svaka osoba koja primjenjuje pesticide mora za to biti obučena od
strane ovlaštene institucije. Ovaj pravilnik predviđa da svaka osoba koja želi da
primjenjuje pesticide, prođe edukaciju i trening u trajanju od 12 školskih sati,
položi završni ispit za koji ovlaštena institucija izdaje certifikat.
6.2. SKLADIŠTENJE
Slika 21. Pravilno skladištenje pesticida
Pesticidi se moraju skadištiti u originalnoj amabalaži, odvojeno od hrane, te
drugih predmeta opće upotrebe. Skladište mora zadovoljavati minimalne
uslove: pod od nepropusnog materijala, lakog za održavanje. Skladište treba da
je udaljeno najmanje 10 metara od vodenih resursa.
U skladištu moraju vladati posebni propisi u pogledu temperature, vlage i
svjetlosti, zavisno od preporuka na etiketi pesticida.
U skladištu fitofarmaceutska sredstva trebaju da se drže u ormaru, van domašaja
djece, a po mogućnosti da se drže zaključana (slika gore). Na policama ormara
treba pesticide razvrstavati po namjeni, tako da se odvojeno skladište insekticidi,
herbicidi, fungicidi itd. Na donjim policama trebaju se držati preparati tečnih
formulacija (EC; SC; EW; SL), a na gornjim čvrste formulacije. Na ovaj način se,
u slučaju oštećenja ambalaže tečnih preparata, izbjegava njihovo izlijevanje po
prašivima ili granulama pesticida.
Poželjno je da korisnik na ambalaži FFS zapiše datum kad je otvorio, naročito
ako zna da će ta količina FFS ostati i za iduću vegetaciju.
42
PRAVILNO SKLADIŠTENJE
Pravilno skladištenje sredstava za zaštitu biljaka podrazumijeva:
• prostor za skladište mora zadovoljavati minimalne uvjete;
• sredstva za zaštitu moraju se čuvati u originalnoj amabalaži;
• sredstva za zaštitu moraju biti razvrstana po namjeni i formulaciji.
6.3. PRAVILNA UPOTREBA FFS
Prilikom izbora fitofarmaceutskih sredstava prednost treba dati sredstvima
manje opasnosti za okoliš. Bitno je da se korisnici strogo pridržavaju uputstva
na etiketi. Pripremu rastvora treba vršiti uz primjenu adekvatne opreme i na
odgovarajućem mjestu. Uvijek treba imati na umu da se radi sa otrovima, te
korisnici trebaju zaštititi svoje zdravlje tako što će koristiti određenu opremu
kao kombinezon, gumene čizme, maske i slično, čime se sprječava kontakt
sredstva sa tijelom. Tokom rukovanja pesticidima od momenta pripreme radnog
rastvora do njegove aplikacije, treba upotrebljavati kompletnu zaštitnu opremu.
Kod pripreme preparata treba se držati preporučene doze i koncentracije.
Mogućnost miješanja preparata prikazana je na svakoj etiketi. Računa treba
voditi i o ispravnosti uređaja za aplikaciju, kao i o pojavi drifta.
Nekoliko pravila u radu sa FFS:
• sredstva za zaštitu bilja miješaju se u posudama koje se koriste samo za
tu namjenu;
• vaga za prašiva koristi se samo za vaganje sredstava za zaštitu bilja;
• tokom rada sa sredstvima za zaštitu bilja nije dopušteno jesti, piti, pušiti;
• sredstvima za zaštitu bilja ne smije se rukovati nakon konzumacije alkohola;
• prije uzimanja jela ili pića potrebno je dobro oprati ruke;
• popravljanje uređaja za primjenu sredstava za zaštitu bilja mora se
obavljati u rukavicama;
• sapnice (mlaznice, dizne) moraju se čistiti četkicama, a ne propuhivati
ustima;
• kod primjene sredstava za zaštitu bilja treba koristiti traktore s kabinom
(karbonski filtar);
• sredstvima za zaštitu bilja treba pažljivo rukovati da se ne proliju niti ne
prosipaju;
• pri pripremi sredstava za zaštitu bilja prašiva se usipavaju, a tekućine
ulijevaju sa što manje udaljenosti od posude za miješanje;
• ako se sredstvo za zaštitu bilja primjenjuje u zatvorenom prostoru,
potrebno ga je označiti upozorenjem;
• pri radu sa sredstvima za zaštitu bilja uvijek u blizini mora biti posuda sa
čistom vodom.
43
PRAVILNA UPOTREBA
Pravilna upotreba FFS podrazumijeva:
· pravilan izbor preparata;
· priprema preparata u skladu sa uputstvom i naznakama na etiketi;
· pravilna aplikacija sredstva.
Doza (D) predstavlja masu ili zapreminu preparata koja se mora ravnomjerno
rasporediti na jedinicu površine. Preparat u datoj dozi možemo da rasporedimo
upotrebom različitih količina radnog rastvora po hektaru, tj. u različitim
koncentracijama.
6.4. U
NIŠTAVANJE PRAZNE AMBALAŽE I BEZBJEDNO
UNIŠTAVANJE NEISKORIŠTENIH FFS
Osnovne preporuke u vezi sa uništavanjem prazne ambalaže i bezbjednog
uništavanja neiskorištenih FFS su slijedeće:
• nabavljene FFS u potrebnoj količini za tekuću sezonu, tako da ostane malo
ili nimalo neiskorištenih količina;
• neiskorištene količine FFS iz prethodne sezone potrošiti u slijedećoj, s tim
da se FFS tokom zime moraju adekvatno skladištiti u suhoj prostoriji na
temperaturi većoj od 5°C, pri čemu se ambalaža mora dobro zatvoriti;
• odmah po utrošku preparata, ambalažu dobro isprati čistom vodom, a
ispranu tečnost nasuti u radni rastvor u rezervoar uređaja za aplikaciju;
• nakon tretiranja u rezervoar uređaja za aplikaciju, treba dosuti vode
i trostruko isprati, tako razrijeđeni rastvor potrošiti na već tretiranoj
površini;
• uređaj za aplikaciju je zabranjeno prati pored rijeka i ostalih površinskih
voda, a preostali sadržaj rastvora FFS prosipati u rijeke, pored puta, međa
i naseljenih mjesta;
• praznu ambalažu, nakon trostrukog ispiranja, zajedno sa čepom probušiti
na tri mjesta, staviti u plastičnu kesu i ponijeti nazad na ekonomsko
dvorište, a kasnije vratiti na odgovarajuće sabirno mjesto za to područje,
odnosno nakon upotrebe FFS, s praznom ambalažom mora se postupati u
skladu s uputstvom na etiketi i uputstvom za upotrebu;
• s praznom ambalažom i ostacima FFS, te otpadom koji je onečišćen FFS, a
nastane pri sanaciji nezgoda, te FFS kojima je prestala važnost registracije
ili je istekao rok upotrebe na deklaraciji mora se postupati u skladu sa
propisima koji uređuju opasni otpad.
44
6.5. SKLADIŠTENJE MINERALNIH GNOJIVA
Mineralna đubriva su sva jedinjenja i materije, bez obzira na agregatno stanje,
koja sadrže biljna hranjiva i dodaju se zemljištu ili biljkama radi poboljšanja
rasta, povećanja prinosa, poboljšanja kvaliteta prinosa ili poboljšanja plodnosti
zemljišta i proizvedena su industrijskim postupkom.
UPOTREBA MINERALNIH GNOJIVA – ZAKONSKI OKVIR
Upotreba mineralnih đubriva, njihov promet i skladištenje je regulirano
Zakonom o mineralnim đubrivima (Službeni glasnik BiH, 46/04) i Pravilnikom o
uslovima za stavljanje u promet, kvalitetu i kontroli kvaliteta mineralnih đubriva,
te skladištenju i rukovanju mineralnim đubrivima (Službeni glasnik BiH, 90/09).
Drugi izvor zagađenja u procesu poljoprivredne proizvodnje su mineralna
gnojiva. Primjena sintetskih gnojiva je u velikoj mjeri unaprijedila biljnu
proizvodnju u pogledu postizanja većih prinosa, ali je zauzvrat uvjetovala i
nastanak značajnih problema koji se ogledaju u kontaminaciji zemljišta teškim
metalima i onečišćenjem voda nitratima i fosfatima. Ključna komponenta
uspješne biljne proizvodnje je zdravo i kvalitetno zemljište. Sadržaj teških
metala u tlu nepovoljno djeluje na biljke pri koncentracijama iznad graničnih
vrijednosti. Problematika onečišćenja voda je višestruka. Poljoprivreda je
najveći potrošač vode, a istovremeno je i značajan izvor njenog zagađenja.
Prekomjernom gnojidbom poljoprivrednih kultura može doći do izlaska
nutrijenata iz agroekosistema pod utjecajem ekoloških činilaca i njihovog
dospijevanja u okoliš. Nitrati i fosfati dospijevanjem u vodotokove uvjetuju
nastanak značajnih problema i promjena biološke ravnoteže, a rezultat toga
očituje se u bujanju zelenih algi ili eutrofikaciji.
Dobro skladištenje i rukovanje gnojivima može umanjiti rizik zagađenja okoline.
Značajni problemi mogu nastati ako dođe do rasipanja granula gnojiva ili
izlijevanja tečnog gnojiva u vodotokove. Zbog toga se posebna pažnja treba
posvetiti pravilnom skladištenju i uništavanju ambalaže.
Pravila skladištenja mineralnih gnojiva su slijedeća:
• đubriva upakovana u originalnoj ambalaži ili u rasutom stanju skladište se
samo u natkrivenom skladištu i moraju biti zaštićena od direktnog uticaja
vlage s poda, atmosferilija (kiše, snijega), uticaja sunčevih zraka i izvora
topline;
• na mjestu skladištenja đubriva u oštećenoj ambalaži moraju se prepakirati
i ambalaža zamijeniti, a rasuto đubrivo mora se ukloniti;
• tekuća đubriva moraju se skladištiti u zaštićenom prostoru iznad
temperature kristalizacije;
45
• oprezno rukovanje s vrećama kako bi se izbjegla oštećenja. Sav rasuti
materijal treba skupljati;
• osigurati sigurno skladište i redovno provjeravati zalihe, ukoliko se skladišti
preko 150 tona amonijum-nitrata;
• ukoliko je moguće, mineralna đubriva treba čuvati zaključano u posebnoj
prostoriji, van domašaja djece;
• skladište treba graditi što je moguće dalje od odvoda, površinskih voda i
sistema za navodnjavanje. Skladište se treba nalaziti najmanje 10 m od
voda, a najmanje 50 m od izvora i bunara.
Vreće mineralnih đubriva se mogu ponovo upotrebljavati na farmi, ali se
eventualno prije toga trebaju odbaciti i/ili reciklirati. Reciklirati se mogu
van farme upotrebom posebnih kolektora. Važno je da se vreće različitog
materijalnog sastava odvajaju, te da su čiste od zemlje i ostataka đubriva.
Plastične vreće ne spaljivati!
6.6. SMANJIVANJE OTPADA
Proizvodnja manjeg otpada sačuvat će vrijeme i novac u rukovanju i uklanjanju
otpada. Također, to znači da se efikasnije iskorištavaju materijali na gazdinstvu.
U svrhu smanjenja otpada:
• analizirajte trenutno stanje, obraćajući pažnju na okolinu, kao i na količinu
i trošak koji nastaje radi uklanjanja otpada;
• identificirajte gdje se može izbjeći ili smanjiti produkcija otpada i gubitaka.
Razmotrite mogućnost alternativnih rješenja;
• ako se ne može izbjeći stvaranje otpada, razmotrite mogućnost smanjenja
istog preko različitih sistema: nove tehnike, unaprjeđenja i sl.;
• neki otpad se može ponovo koristiti . Identificirajte gdje je to moguće;
• mnogi otpadni materijal se može reciklirati za sekundarnu upotrebu.
46
7. ALTERNATIVNI NAČIN ISKORIŠTAVANJA
POLJOPRIVREDNOG OTPADA - BIOMASA
7.1. BIOMASA
Biomasu čine brojni, najrazličitiji proizvodi biljnog i životinjskog svijeta kao što
su grane, grančice, kora drveta i piljevina iz šumarstva i drvne industrije, slama,
kukuruzovina, stabljike suncokreta, ostaci pri rezidbi vinove loze i maslina,
koštice višanja i kore od jabuka iz poljoprivrede, životinjski izmet i ostaci iz
stočarstva, komunalni i industrijski otpad.
Biomasa se u prirodi nalazi u većim količinama u odnosu na fosilno gorivo.
Smanjuje globalno zagrijavanje. Prednosti:
• ako se koristi u generaciji, učinak je 70-80%, za razliku od klasične
električne proizvodnje koja je 10-25%;
• može se koristiti u kontinuitetu, za razliku od sunca i vjetra;
• lako nadomješta 2/3 utroška za prirodni gas;
• mogućnost gasifikacije i korištenja kao termalni izvor energije.
Danas se korištenje biomase za proizvodnju energije provodi uvažavajući
načelo održivog razvoja. Upotrebljava se isključivo drvna masa koja je nastala
kao sporedni proizvod ili otpad u šumarstvu i drvnoj industriji, odnosno višak
slame i drugi poljoprivredni ostaci koji se ne mogu više iskoristiti. Takva biomasa
upotrebljava se kao gorivo u postrojenjima za proizvodnju električne i toplinske
energije ili se prerađuje u plinovita i tekuća goriva za korištenje u prometu i
kućanstvima.
7.2. VRSTE GORIVA IZ BIOMASE
Energija iz biomase može se podijeliti po izvoru korištenja (drvni, nedrvni,
životinjski otpad, gradski industrijski otpad), načinu dobivanja (direktno,
anaerobno, kogeneracija) te načinu primjene (za pogon vozila, grijanje,
proizvodnju električne energije itd.). Ovdje slijedi podjela prema načinu
korištenja biomase kao goriva.
• Direktno. Jednostavnim izgaranjem proizvodi se pregrijana vodena para
za grijanje u industriji i kućanstvima, za kuhanje, zagrijavanje tople vode,
ili za dobivanje električne energije u malim termoelektranama. Ovo je česti
način korištenja biomase u EU, a kao gorivo služi drvni otpad iz šumarstva
i drvne industrije, slama i drugi poljoprivredni ostaci te komunalni i
industrijski otpad.
47
• Kogeneracija. Pretvorba biomase u toplinsku i električnu energiju
je efikasan način korištenja biomase gdje je dostupna veća količina
materijala. Dobar primjer je drvna industrija; drvoprerađivačka poduzeća
imaju potrebu za toplinom (sušenje drva, grijanje prostorija) i električnom
energijom, a preradom drva nastaje dovoljna količina drvnog otpada koji
služi kao gorivo.
• Fermentacija biomase u alkohol (biogoriva). To je najrazvijenija metoda
hemijske konverzije biomase, a koristi se najčešće za pogon vozila.
Najčešće se proizvode bioetanol i biodizel. Etanol dobiven iz celulozne
biomase naziva se bioetanol. S trenutnom tehnologijom i cijenom etanol
je skuplji od benzinskog i dizelskog goriva, no uvođenjem novih tehnologija
moguće je sniziti cijenu. Dobiveni bioetanol se može miješati s benzinom
i takva mješavina upotrebljavati u benzinskim motorima (bez ikakvih
promjena na motoru), čime se također ostvaruju određene uštede. Uljena
repica i neke druge biljke daju ulja koja se mogu direktno upotrebljavati
u dizelskim motorima. Vozilo s etanolom može dostići oko 2/3 dometa
benzinskog vozila iste veličine spremnika, što se nadomješta korištenjem
etanola pomiješanog s benzinom. Etanol koji se koristi u vozilima kao
gorivo je denaturiran, što znači da su mu dodana sredstva koja sprečavaju
konzumaciju (npr. mala količina, 2-5%, benzina).
Tabela 8. Mogući izvori za proizvodnju bioetanola
Izvor
Šećerna trska
Šećerna repa
Proso
Kukuruz
Žitarice
Prinos
(l/ha)
6.000
6.000
4.400
3.300
2.800
Prinos
(GJ/ha)
130
130
94
70
60
Omjera
output/input
4:1
2:1
2,5:1
2:1
2:1
EVROPA I BIOGORIVA
Vijeće Evrope je 8. maja 2003. godine usvojilo Direktivu o promociji upotrebe
biogoriva u prometu koja propisuje obavezu korištenja biogoriva u prometu, i
to u slijedećim udjelima ukupne potrošnje goriva: 2% do kraja 2005, a 5,75% do
kraja 2010. godine.
U 2003. godini na području EU proizvedeno je 1.434.000 tona biodizela što
predstavlja 34,5% povećanja u odnosu na 2002, odnosno čak 26 puta više nego
1992. godine.
Najviše biodizela u Evropi se proizvodi u Njemačkoj – čak 2.861.000 tona u
2010. godini.
48
• Biodizel je zbog svojih brojnih pozitivnih osobina postao jedini dopustivi
energent u ekološkoj poljoprivredi i bez njegove upotrebe danas se u EU
ne može dobiti certifikat o čistoći ekološki proizvedenih poljoprivrednih
proizvoda. Biodizel je standardizirano tekuće nemineralno gorivo,
neotrovan, biorazgradivi nadomjestak za mineralno gorivo, a može se
proizvoditi iz biljnih ulja, recikliranog otpadnog jestivog ulja ili životinjske
masti procesom transesterifikacije, pri čemu kao sporedni proizvod
nastaje glicerol. Sagorijevanjem biodizela, motorna vozila kroz ispušni
sustav izbacuju 10% kisika, pa se smatra da je to gorivo CO2 neutralno, a
ne sadrži ni sumpor ni druge teške materijale i onečišćivače zraka. Jedan
nusproizvod proizvodnje biodizela je pogača koja je idealan prirodni
proteinski dodatak stočnoj hrani, a drugi nusproizvod je glicerin.
Tabela 9. Mogući izvori za proizvodnju biodizela
Prinos
(l/ha)
1.400
3.200
Izvor
Uljana repica
Palmino ulje
Prinos
(GJ/ha)
54
170
Omjera
output/input
3:1
-
Tabela 10. Deset najvećih proizvođača biodizela u 2010. godini u EU
Njemačka
Francuska
Španija
Italija
Belgija
Poljska
Holandija
Austrija
Portugal
Finska
Država
Tona
2.861.000
1.910.000
925.000
706.000
435.000
370.000
368.000
289.000
289.000
288.000
• Anaerobna transformacija u bioplin. Bioplin se proizvodi energetskim
transformacijama iz životinjskog izmeta, kanalizacijskog otpada i krute
biomase, a glavni sastojci su metan i ugljikdioksid. Njegovim pročišćavanjem
možemo dobiti plin čist poput prirodnog, a može se koristiti za grijanje
vode i prostora, u industrijskim procesima, kao gorivo (komprimirani
bioplin zamjenjuje prirodni plin) te za proizvodnju električne energije.
Proizvodnja bioplina posebno se isplati na većim stočnim farmama, koja
onda koriste industrijske otpatke prehrambenih industrija, klaonica i
industrijske biljke sijane za energetske potrebe. Preradbena gnojnica se
može koristiti i kao folijarno gnojivo, to znači da nema mirisa i može se
prskati na zelenu biljnu masu ili lišće. Za manje pogone danas postoje
49
kompletna postrojenja smještena u kontejnere koji su montirani u tvornici.
Donošenjem na mjesto potrošnje, samo se spajaju i za kratko vrijeme su
u pogonu. Kontejneri sadrže kompletno postrojenje sa spremnikom plina,
pumpama i analizatorom plina. Računa se da se isplativost proizvodnje
bioplina iz gnojnice javlja samo za postrojenja koja prerađuju gnojnicu od
najmanje 80 do 100 UG (UG - uvjetno grlo - je preračunata jedinica od 500
kg težine životinja). Za manje posjede koji imaju do 60 UG gnojnice (a u
BiH takva ili manja postrojenja čine većinu stočnih imanja) predviđena je
proizvodnja bioplina u kontejnerima koji su u tvornici potpuno dovršeni
i nakon postavljanja mogu se odmah puniti gnojnicom i započeti proces
anaerobne plinofikacije. Kao i kod ostalih, isplativost takvih postrojenja
moguća je uz državne subvencije koje dolaze od poreza na ”neekološku”
struju. Veliki, većinom privatizirani proizvođači trude se staviti što više
takvih postrojenja u pogon zato da bi ispunili zakonski propis da moraju
proizvoditi određeni postotak struje iz obnovljivih izvora energije. Kako
u BiH nisu još doneseni svi potrebni zakoni koji bi ovo tržište učinili
primamljivim velikim proizvođačima, još uvijek je puno zastupljeniji
pristup gdje se zadovoljavaju vlastite potrebe, te eventualno potrebe
susjednih domaćinstava ili malih proizvodnih pogona.
Tabela 11. Mogući organski izvori za proizvodnju bioplina (biometan)
Izvor
Kukuruz
Zelena rezidba
Međuusjev
Slama
Goveđe đubre
Kokošiji otpadak
Mulj
Biootpad
Prinos
(m3/t)
350
300
320
210
160
290
260
130
• Termička obrada otpada. Pri rukovanju sirovinama trebali bismo voditi
načelom ”reuse-reduce-recycle” ili reduciraj-koristi ponovno-recikliraj.
No, dok se ne postigne takva razina svijesti i ophođenja, treba se posvetiti
postojećem problemu otpada, i to tako da se osmisli cjeloviti sistem
gospodarenja otpadom koji se vodi načelima zaštite okoliša i životne
sredine. Efikasno korištenje otpada uključuje: pojedinačno odvajanje
zelenog kućnog otpada u kućanstvima, biomasu s urbanih površina
(parkovi, šume) te mulj iz kolektora otpadnih voda. Taj se otpad može
koristiti za grijanje i/ili proizvodnju električne energije uz minimalan
utjecaj na okoliš. Sagorijevanje otpada je najčešće korišten način termičke
obrade. Također je moguć i proces kogeneracije kod obrade otpada, gdje
se kroz takozvane anaerobne i hladne obrade otpada i termičku obradu
50
otpada otplinjavanjem, rasplinjavanjem i sagorijevanjem dobiva bioplin.
Plinski motor tada pokreće generator za proizvodnju električne energije
te se putem toplinskog izmjenjivača dobije toplinska energija iz vode
koja hladi motor i ulje za podmazivanje. Dobivena električna energija
može se koristiti za vlastite potrebe ili predavati u električnu mrežu, dok
se proizvedena toplina koristi na deponiji za proizvodnju tople vode,
u staklenicima i plastenicima za proizvodnju ranog povrća i cvijeća, u
industrijskim pogonima u blizini deponije, ili za grijanje stambenih zgrada
i drugih potrošača toplinske energije.
7.3. ENERGETSKA VRIJEDNOST BIOMASE I
BIORAZGRADIVOST
Slika 22. Plastenik koji bi se mogao grijati termičkom obradom otpada
Energetska vrijednost kukuruzovine kao biogoriva je visoka. Veća je od lignita i
iznosi oko 16.600 KJ/kg. Zbog toga, kukuruzovina može da se koristi za dobijanje
toplotne energije potpunim ili nepotpunim sagorijevanjem (gasifikacijom). Iz
razloga što je odnos zrna i otpadne mase 53:47, što znači da poljoprivrednog
otpada ima gotovo isto koliko i prinosa.
Gasifikacijom kukuruzovine postiže se visok stepen korisnosti postrojenja.
Proizvedeni biogas može direktno da se koristi u toplotne svrhe. Prečišćen i
ohlađen gas može da se koristi za pogon motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Postoje velike mogućnosti za korištenje biomase u poljoprivredi: za proizvodnju
humusa (zaoravanjem), stajnjaka (prostiranjem), stočne hrane (bez tretiranja,
sa tretiranjem hemijskim sredstvima, miješanjem sa proteinskim hranjivima i
dr.), toplotne energije (loženjem), građevinskog materijala (razne presovane
51
ploče i kocke), dijelova namještaja (ploče ”iverice”), alkohola (vrenjem),
biogasa (anaerobnim vrenjem), za proizvodnju papira i ambalaže, sredstava za
čišćenje metalnih površina (poliranjem), pudera i drugih kozmetičkih sredstava,
ukrasnih predmeta (tapiserija, slamnatih šešira i dr.) i za druge svrhe.
Tabela 12. Energetska vrijednost raznih vrsta biomase
Vrsta biomase
Drvo
Biljni ostaci
Biodizel
Etanol
Energetska vrijednost
8,2-20 MJ/kg
5,8-16,7 MJ/kg
37,2 MJ/l
26,8 MJ/l
Biorazgradivost biomase je 95% u 28 dana. Dizelsko gorivo se u istim
ispitivanjima razgradilo 40% nakon 28 dana. Miješanje biodizela sa dizelskim
gorivom ubrzava njegovu razgradnju. Biodizel je komercijalni naziv za metilester.
Posebno je pogodno njeno korištenje u vodopropusnom području, posebno
zaštićenim zonama. Direktiva 99/31/EC o deponijama otpada zabranjuje
odlaganje biorazgradivog otpada. Cilj ove direktive je osigurati mjere, postupke
i upute kako bi se spriječili ili smanjili, koliko je moguće, negativni efekti na okoliš
od odlaganja otpada. Ona također ima za cilj uskladiti kontrole na odlagalištu
otpada u cijeloj Evropskoj uniji i smanjiti emisije metana postavljanjem ciljeva
za smanjenje u volumenu biorazgradivog komunalnog otpada ide na deponiju.
7.4. PELETI BIOMASE
Pelet je ekološko gorivo proizvedeno od biljnog otpada. Peleti se kao gorivo
koriste unazad mnogo godina u Evropi i SAD-u. Od 2000. godine, došlo je do
naglog porasta u proizvodnji i upotrebi peleta, osobito u Švedskoj, Njemačkoj
i Austriji, jer se oni koriste u automatizovanim kotlovima za grijanje prostora.
Oko 5.000.000 tona peleta biomase je iskorišteno u Evropi u 2010. godini, jedan
dio je čak morao biti uvezen iz Sjeverne Amerike. Čak i u Velikoj Britaniji ponuda
i potražnja peleta je u porastu. Uglavnom se koriste za zamjenu lignita i ugljena
u tvorničkim kotlovima.
Energetska vrijednost peleta je veća od bilo kojeg uglja. Pelet je pogodan za
automatsko loženje, jer ima ravnomjernu temperaturu bez oscilacija prilikom
sagorijevanja. Za razliku od nafte, uglja i gasa, pelet dobijen iz biomase
prilikom sagorijevanja ne sadrži štetne materije. Iskorištenost energije iz peleta
je oko 95%, dok je kod ostalih derivata oko 70%. Pelet, dobijen iz biomase,
prilikom sagorijevanja oslobađa CO2 u istoj količini koja mu je bila potrebna
za rast biomase i tako održava prirodni balans. Nastali pepeo od sagorijevanja
agro-peleta se koristi kao organsko đubrivo. Ako uporedimo pelet sa fosilnim
gorivima, dobit ćemo podatak da fosilna goriva prilikom sagorijevanja
oslobađaju 30-ak puta veću količinu CO2 u odnosu na pelet i time narušavaju
52
prirodni balans koji je u velikoj mjeri narušen u cijelom svijetu. Koliko je bitna
ekološka prednost korišćenja peleta iz biomase, govori činjenica da dosta
razvijenih zemalja u svijetu već duže vrijeme subvencionišu korisnike peleta koji
koriste pelet za grijanje ili dobijanje energije. Subvencije za korištenje peleta
su 50%, čak u pojedinim slučajevima, prilikom gradnje tzv. pametnih kuća, i do
80%. Cijena proizvodnje 1 t peleta iz bimase je oko 65,00 EUR dok je cijena 1 t
peleta iz biomase na tržištu oko 140,00 EUR. Cijena peleta je veoma stabilna u
odnosu na sva druga goriva.
Stroj za proizvodnju peleta
Proizvodni kapacitet: 80-120 kg/h
Cijena stroja: 3.224,72 KM sa PDV-om
Prosječna tržišna cijena pakovanja od 15 kg peleta je 4,40 KM.
Poznavajući cijenu i proizvodni kapacitet, dobije se da se za 8 radnih sati zaradi
oko 187,70 do 281,60 KM. Mjesečna zarada bi iznosila približno 6.195,20 KM
(bruto zarada; nisu uračunati troškovi kao struja, rad, transport, ambalaža i sl.).
Naravno, treba, prije svega, obezbijediti dogovoren plasman za proizvedenu
robu. Ako bismo proizvodili pelet za svoje potrebe, na godišnjem nivou bismo
uštedjeli oko 1.200 – 1.500 KM, zavisno od prethodne potrošnje drveta za
grijanje.
Slika 23. Stroj za proizvodnju
peleta
Slika 24. Pelet od organskog
đubriva
Slika 25. Pelet od biomase
53
7.5. PRIMJERI I ČINJENICE – JESTE LI ZNALI?
Austrija
U samoj godini 2008. su bile instalirane 294 tvornice za proizvodnju biogasa.
Tvornice se nalaze u blizini izvora stočne hrane (gnojivo, kukuruz i trava), što
smanjuje troškove transporta.
Danska
Ima jedna elektrana koja radi isključivo na slamu.
Finska
Putem biomase pokriva se preko 25% svih potreba za energiju.
Italija
U svakoj osmoj općini je instalirana jedna elektrana na bioplinu ili na biomasi.
Ukupno, te elektrane pokrivaju 3,5% državne energetske potrebe. Osim toga,
Italija je prva u Evropi po broju instaliranih pelet - peći (preko 1.000.000).
Njemačka
Biogas park u Penkunu, sjeveroistočna Njemačka, je trenutno najveći instalirani
pogon ovakve vrste u svijetu. Godišnje prerade 84.000 t đubriva i kukuruza sa
6,0 hektara.
Portugal
U periodu od zadnjih 5 godina Portugal je povećao svoju električnu mrežu iz
obnovljivih izvora sa 15% na 45%.
Španija
Ima jedna elektrana koja radi isključivo na ostatke pri preradi maslina.
Švedska
Biometan kao gorivo: 25% proizvedenog biogasa se koristi za pogon 17.000
vozila.
Srbija
Zahvaljujući primjeni ruske vojne tehnologije, sada se u zatvorenim sistemima
može prerađivati izmet sa kokošijih farmi. Za razliku od kravljeg otpada gdje se
koriste kalifornijske gliste, u ovom slučaju se koriste larve običnih muha. One
svoju masu mogu uvećati i do 300 puta u odnosu na jajašca muha, te su same
dobar izvor proteina. Mogu se koristiti kao zamjena za uvozno riblje brašno ili
mesno koštano brašno. Od jedne tone organskog otpada vlažnosti 75% dobije
se oko 400 kg biohumusa vlažnosti 50% i oko 70 kg biomase larvi.
Velika Britanija
85% obnovljive energije u državi čini biomasa.
54
8. R
EZULTATI LABORATORIJSKIH
ISPITIVANJA
U periodu oktobar-novembar 2012. godine izvršeno je uzorkovanje vode i
tla sa teritorije u području Nacionalnog parka Una. Uzorci su uzeti iz mjesnih
zajednica Martin Brod, Kulen - Vakuf, Orašac i Ripač, odnosno naselja koja
pripadaju navedenim mjesnim zajednicama. Cilj ispitivanja je bio utvrditi da li
je navedeno područje kontaminirano te da li je ugrožen kvalitet vode i može li
se to dovesti u vezu sa zbrinjavanjem i upravljanjem otpadom.
Laboratorijska ispitivanja na fizikalno - hemijske parametre kvaliteta te rezidue
pesticida i teških metala su rađena u laboratoriji Poljoprivrednog zavoda USK-a.
U nastavku su dati rezultati analiza te komentari na dobivene podatke.
Analiza tla
Slika 26. Uzorkovanje
Lokacija: Martin Brod (N 44° 29’63’’ ,E 16°08’03’’)
Parametri
pH u KCl
Izmjerene Optimalni sadržaj hranjiva u
vrijednosti
plodnom zemljištu
7,54
6,5 – 7,7
Metode
Elektrohemijska
Humus %
2,75
5
Tjurin metoda
CaCO3 %
39,31
5-10
Volumetrijsko određivanje
N%
0,18
0,1-0,2
P2O5 (mg/100g)
40,27
10-20
K2O
(mg/100g)
8,7
10-20
Indirektna metoda iz
humusa
Amonijum-laktat metoda
Fotospektrometrijska
metoda
Amonijum- laktat metoda
Plameno - spektrofotometrijska
metoda
55
Lokacija: Kulen - Vakuf (N 44°33’79’’, E 16°05’03’’)
Slika 27. Uzorkovanje
Optimalni sadržaj
hranjiva u plodnom
zemljištu
Parametri
Izmjerene
vrijednosti
pH u KCl
Humus %
CaCO3 %
N%
7,48
3,51
4,49
0,23
P2O5
(mg/100g)
13,58
10-20
K2O
(mg/100g)
16,35
10-20
Metode
6,5 – 7,7
5
5-10
0,1-0,2
Elektrohemijska
Tjurin metoda
Volumetrijsko određivanje
Indirektna metoda iz humusa
Amonijumlaktat metoda
Fotospektrometrijska metoda
Amonijumlaktat metoda
Plameno-spektrofotometrijska
metoda
Lokacija: Ostrovica (N 44°33’59’’, E 16°05’26’’)
56
Parametri
Izmjerene
vrijednosti
Optimalni sadržaj hranjiva
u plodnom zemljištu
Metode
pH u KCl
Humus %
CaCO3%
7,53
4,17
6,36
6,5 – 7,7
5
5-10
Elektrohemijska
Tjurin metoda
Volumetrijsko određivanje
N%
0,27
0,1-0,2
Indirektna metoda iz
humusa
P2O5
(mg/100g)
68,71
10-20
Amonijumlaktat metoda
Fotospektrometrijska
metoda
K2O
(mg/100g)
31,05
10-20
Amonijumlaktat metoda
Plameno-spektrofotometrijska
metoda
Lokacija: Ćelije (N 44°37’85’’, E 16°02’58’’)
Slika 28. Uzorkovanje
Parametri
Izmjerene Optimalni sadržaj hranjiva
vrijednosti
u plodnom zemljištu
Metode
pH u KCl
7,49
6,5 – 7,7
Elektrohemijska
Humus %
3,75
5
Tjurin metoda
CaCO3 %
7,11
5-10
Volumetrijsko određivanje
N%
0,24
0,1-0,2
Indirektna metoda iz humusa
P2O5
(mg/100g)
9,05
10-20
Amonijumlaktat metoda
Fotospektrometrijska metoda
K2O
(mg/100g)
10,96
10-20
Amonijumlaktat metoda
Plameno-spektrofotometrijska
metoda
57
Lokacija. Račić (N 44°44’78’’, E 15°55’88’’)
Slika 29. Uzorkovanje
Parametri
Izmjerene
vrijednosti
Optimalni sadržaj hranjiva
u plodnom zemljištu
Metode
pH u KCl
7,24
6,5 – 7,7
Elektrohemijska
Humus %
5,55
5
Tjurin metoda
CaCO3 %
2,24
5-10
Volumetrijsko određivanje
N%
0,36
0,1-0,2
Indirektna metoda iz humusa
P2O5
(mg/100g)
15,96
10-20
Amonijumlaktat metoda
Fotospektrometrijska metoda
K2O
(mg/100g)
17,92
10-20
Amonijumlaktat metoda
Plameno - spektrofotometrijska
metoda
Lokacija: Orašac (N 44°38’03’’, E 16°04’17’’)
Parametri
58
Izmjerene
vrijednosti
Optimalni sadržaj
hranjiva u plodnom
zemljištu
Metode
pH u KCl
7,48
6,5 – 7,7
Elektrohemijska
Humus %
3,39
5
Tjurin metoda
CaCO3 %
1,12
5-10
Volumetrijsko određivanje
N%
0,22
0,1-0,2
Indirektna metoda iz humusa
P2O5
(mg/100g)
6,26
10-20
Amonijumlaktat metoda
Fotospektrometrijska metoda
K2O
(mg/100g)
18,27
10-20
Amonijumlaktat metoda
Plameno - spektrofotometrijska
metoda
Analiza vode
Parametri
pH
Otopljeni O2
(ml/l)
NO3
(ml/l)
NO2
(ml/l)
Martin
Brod
(Una)
6,8
Martin
Brod
(Unac)
7,1
11,5
11
10
15
11
14
14
16
18
50,0 mg/l
0,08
0,06
0,09
0,08
0,07
0,09
0,5 mg/l
0,04
Martin
Maksimalno
KulenBrod
Ostrovica Ćelije Račić
dozvoljena
-Vakuf
(most)
koncentracija*
6,7
7,0
7,1
7,0
7,1
6,5- 9,5
Kategorija voda
10,8
10,5
9
8,7
8,2
I i II
* Pravilnik o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (Službeni
glasnik BiH, br. 26/10)
Slika 30. Uzorkovanje
59
Rezultati analiza teških metala i pesticida u uzorcima tla i vode
Tlo
Lokacija
Cd (mg/kg)
Pb (mg/kg)
DDD/DDE/DDT (mg/kg)
Martin Brod
0,211
7,264
Nije detektovano
Kulen-Vakuf
0,014
2,001
Nije detektovano
Ostrovica
0,096
5,447
0,003
Ćelije
0,036
9,306
0,002
Račić
0,106
2,377
Nije detektovano
Orašac
0,366
1,006
Nije detektovano
Maksimalno dozvoljena
koncentracija*
0,5
50
0,1
Voda
Lokacija
Cd (mg/l)
Pb (mg/l)
DDD/DDE/DDT (µg/l)
Martin Brod (Una)
0,0007
0,003
Nije detektovano
Martin Brod (Unac)
0.0004
0,008
Nije detektovano
Martin Brod (most)
0,0006
0,006
Nije detektovano
Kulen-Vakuf
0,0008
0,008
Nije detektovano
Ostrovica
0,0009
0,007
Nije detektovano
Ćelije
0,0009
0,008
Nije detektovano
Račić
0,001
0,009
Nije detektovano
Maksimalno
dozvoljena koncentracija**
0,005
0,01
0,03
*Pravilnik o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih materija u zemlji i
metode njihovog ispitivanja (Službeni glasnik FBiH, br. 52/09)
** P
ravilnik o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (Službeni
glasnik BiH, br. 26/10)
Iz navedenih podataka da se zaključiti da se sve izmjerene vrijednosti nalaze
unutar maksimalno dopuštenih koncentracija propisanih pravilnicima. Kvalitet
vode u pritoci Unac i rijeci Una spada u kategoriju voda I i II. Plodnost zemljišta
u ispitivanim uzorcima je pokazala da se nalaze u kategoriji srednje plodnog tla.
60
ZAKLJUČAK
Poljoprivredna proizvodnja ostavlja znatne količine poljoprivrednog otpada.
Jedan dio se reciklira u poljoprivrednoj proizvodnji kao gnojivo, ali velike
količine ostaju neiskorištene te u mnogim slučajevima predstavljaju problem za
odlaganje. Nekontrolirano paljenje u polju nije samo opasno rješenje odlaganja
otpada, to je također, i gubitak korisne energije. Sa učinkovitim sistemom
prikupljanja, otpad iz poljoprivredne proizvodnje može se koristiti kao gorivo
za pogon i izvor topline.
Poljoprivredni otpadi su, u osnovi, nekoristive tvari koje mogu biti u obliku
tekućine ili čvrste tvari proizvedene kao rezultat procesa kultivacije neke
kulture kao što su gnojiva, pesticidi, biljni ostaci i otpad životinjskog porijekla.
Poljoprivredno upravljanje otpadom je dio ekološkog ciklusa u kojem sve kruži
i reciklira na način da se održava međusobno ovisan odnos u ekosistemu.
Upravljanjem otpadom sav biljni i životinjski otpad se postavlja na pravo mjesto
u pravo vrijeme za najbolje moguće iskorištenje kako bi se pretvorio u korisne
proizvode te istovremeno kontrolisalo zagađenje.
Na osnovu kratkog uvida u stanje upravljanja poljoprivrednim otpadom u
mjesnim zajednicama u području Nacionalnog parka Una, evidentno je da
ne postoji intenzivno bavljenje poljoprivredom. U većini slučajeva se radi o
povratničkim porodicama koje se bave uzgojem za svoje potrebe. U prilog tome
govore i rezultati laboratorijskih ispitivanja koji pokazuju da se svi ispitivani
parametri nalaze unutar dozvoljenih vrijednosti.
S druge strane, evidentiran je nedostatak informisanosti o upravljanju otpadom
u pogledu poznavanja zakonskih regulativa i energetskim potencijalima koji
se nalaze u poljoprivrednom otpadu. Iz tog razloga je potrebno raditi na
osviještenosti i praktičnoj upotrebi znanja.
Priroda nam daje bezrezervnu podršku i sama zacjeljuje rane koje joj pravimo,
stoga joj pomozimo kako bi i dalje uživali u ljepoti koju nam pruža. Stanovnici
područja Nacionalnog parka Una imaju želju da postanu primjer u Bosni i
Hercegovini za skladan život sa prirodom, na ostalima je da im pokažu kako.
61
LITERATURA
Publikacije
• AEBIOM (European Biomass Association), A biogas road map for Europe,
AEBIOM, Bruxelles, 2009
• CEEP (Centre Europeen d’Etudes des Polyphosphates), Phosphate recovery
from animal manure. The possibilities in the Netherlands, CEEP, Bruxelles,
1998
• DAES (Društvo agrarnih ekonomista Srbije), Poljoprivreda i ruralni razvoj
Srbije u tranzicionom periodu – monografija, Univerzitet u Beogradu –
Poljoprivredni fakultet, Beograd, 2006.
• DEFRA (Department for Environment, Food and Rural Affairs), Protecting
our water, soil and air. A code of Good Agricultural Practice for farmers,
growers and land managers, TSO, Norwich, 2009.
• Katalinić I. i grupa autora, Načela dobre poljoprivredne prakse, Ministarstvo
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Hrvatske, Zagreb, 2009.
• Mitrić S., Priručnik za primjenu fitofarmaceutskih sredstava sa pregledom
obaveza korisnika i preporukama dobre poljoprivredne prakse, Uprava BiH
za zaštitu zdravlja bilja, Sarajevo, 2012.
• Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Pravilna primjena
fitofarmaceutskih sredstava (pesticide), Ministarstvo vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa BiH, Sarajevo
• Poljoprivredni zavod USK-a, Preventivna zaštita okoliša u procesu
poljoprivredne proizvodnje u Nacionalnom parku Una i njegovom bližem
okruženju, PZ USK, Bihać, 2010.
• Redman M., Tehničke upute za gospodarenje organskim gnojivima u
državama središnjeg i donjeg sliva rijeke Dunav, GFA Terra, Hamburg,
2004.
• Sušnik H. i grupa autora (Radna skupina za biomasu Hrvatske), Biomasa
kao obnovljivi izvor energije, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i
vodnog gospodarstva Hrvatske, Zagreb, 2005.
• Verbič J. i grupa autora, Svetovalni kodeks dobre kmetijske prakse,
Kmetijski institut Slovenije, Ljubljana, 2006.
• Vukadinović V., Ekofiziologija, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku Poljoprivredni fakultet, Osijek, 1999.
62
Zakoni, propisi i zvanični dokumenti
• Direktiva o staništima EU – 92/43/EEC
• Nitratna direktiva EU – 91/676/EEC
• Okvirna direktiva o vodama EU – 2000/60/EEC
• Pravilnik o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima
prirodnog porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe – Službene
novine FBiH, br. 8/08
• Sažetak analize postojećeg stanja okoliša FBiH 2010. – Ministarstvo
vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH
• Zakon o Nacionalnom parku Una – Službene novine FBiH, br. 44/08
• Zakon o upravljanju otpadom – Službene novine FBiH br. 33/03 i 72/09
• Zakon o upravljanju otpadom USK, Službeni glasnik USK-a, 1/04 i 11/04
• Zakon o zaštiti prirode – Službene novine FBiH, br. 33/03
Internet sajtovi
• www.agroklub.com
• www.biomassenergycentre.org.uk
• www.ebb-eu.org
• www.ekologija.ba
• ww.fmoit.gov.ba
• www.globalgap.org
• www.market.ba (za slike)
• www.mvteo.gov.ba
• www.ncsu.edu
• www.npic.orst.edu
• www.og-corping.hr
• www.pelet.com
• www.poljoprivreda.info
• www.unep.org
• www.vt.edu
Download

Upravljanje otpadom u poljoprivredi (VERSIONE