Poštovani,
Prema podacima Svjetske
zdravstvene
organizacije
(WHO), rak grlića materice drugi
je najčešći rak u žena mlađih od
45 godina i treći vodeći uzrok
smrti žena, nakon raka dojke
i pluća. U Bosni i Hercegovini
godišnje oboli 258 žena od
raka grlića materice a 119 žena
preminu od ove bolesti, prema
procjeni WHO i Instituta Catala
d’Oncologia iz Španije koja je
objavljena 15. septembra 2010..
U petnaestom broju Vaše Apoteke, pažnju smo posvetili upravo učestalosti oboljenja od
karcinoma ženskih reproduktivnih organa, te sam na ovu temu razgovarala sa prof.dr. Dženitom Ljuca, subspecijalistom ginekologijeonkologije, vrsnim stručnjakom iz te oblasti. Profesorica Ljuca ističe
neophodnost redovnog ginekološkog pregleda, ali i zdravstvenog
prosvjećivanja populacije, naročito mladih, kako bi se postiglo rano
otkrivanje tumora, jer postoji mogućnost da se preveniraju neke
teške forme karcinoma.
Poznato je da se većina CIN promjena, iako se ne liječi, može spontano povući ali i napredovati tokom određenog vremena u invazivni
karcinom grlića materice. O cervikalnim intraepitelnim lezijama, promjenama grlića materice koje prethode karcinomu, možete pročitati u
rubrici Ginekološki kutak za koju nam je pisala doc. dr. Mahira Jahić.
Začarani krug dentalnog straha jeste tema broja o kojoj možete čitati
na stranicama Vaše Apoteke. Dentalni strah je univerzalni fenomen u
cijelom svijetu. Otprilike 25% pacijenata zbog dentalnog straha izbjegava posjete i tretmane, a 10% dostiže fobične nivoe anksioznosti.
Dentalni strah može pojedinca uvući u začarani krug jer zbog straha
izostaje odgovarajuća i redovna stomatološka njega, a svaka posjeta
stomatologu postaje traumatična, što strah samo povećava.
Predstavljamo Vam novotvoreni Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ, prvu privatnu zdravstvenu ustanovu u Sarajevu, koja je objedinila dijagnostiku i naučno-istraživački rad. Glavno
polje rada NALAZA je oblast mikrobiologije i imunologije. Zavod
NALAZ je jedini Centar u regiji koji ima sve načine dijagnostike i analize virusa, od kojih su najvažniji RealTime PCR i NASBA. Misija NALAZa je dvostruka: stvoriti novu originalnu naučnu kulturu o proučavanju
biomedicine i podići kvalitet laboratorijske dijagnostike na najviši
nivo, pridržavajući se svjetskih standarda naučnog rada, stila i etike.
U rubrici Ishrana i zdravlje možete pročitati o čemu trebate voditi
računa prilikom odabira mineralne vode, kao i savjete o ishrani u
doba adolescencije. Na stranicama Vaše Apoteke i ovaj put možete
pronaći informacije o novim lijekovima, novostima iz farmacije i
medicine, kao i ostalh interesantnih informacija vezanih za našu kompaniju i klijente.
Srdačno Vas srdačno pozdravljam do sljedećeg izdanja Vaše Apoteke.
02 Intervju: Prof. dr. med. sc. Dženita Ljuca
04 Genetički inžinjering - Budućnost
medicine i farmacije
06 Instrumentaria d.d.
10 Začarani krug dentalnog straha
12 Laringofaringealni
14 Dijagnostika arterijske hipertenzije
16 Uticaj motoričkih smetnji na uspjeh
djeteta u školi
18 Xiclav Quicktab
20 Uloga Otoventa u terapiji i prevenciji
nagluhosti kod djece
22 Cervikalne intraepitelne lezije, promjene
grliča materice koje prethode karcinomu
26 Kongenitalne anomalije
gastrointestinalnog trakta
30 NALAZ - Zavod za biomedicinsku
dijagnostiku i istraživanje
32 Kontaktne alergijske reakcije
34 Mineralne vode i njihov zdravstveni
učinak
38 Specifične potrebe organizma u doba
adolescencije
42 Info kutak
50 Zanimljivosti
Impresum
“VAŠA APOTEKA” broj 15
IZDAVAČ
Tuzlafarm doo
Rudarska 71, 75000 Tuzla
tel:+387 35 321 208
www.tuzlafarm.com
[email protected]
DIREKTOR
Edin Hebibović, dipl. ecc.
GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA
Eldina Čustović, dipl. žurn.
REDAKCIJA
Rudarska 71, 75000 Tuzla
e-mail: [email protected]
STRUČNI KOLEGIJ
Prof. dr. Lejla Begić
Prof. dr. Džemal Poljaković
Mr. ph. Alma Omerhodžić-Hebibović
Mr. ph. Alma Hadžić
Dr. med. Rasim Jusufović
Mr. ph. Zijad Tvica
Štampa: Merceria, Tuzla
Tiraž: 3000
Priprema za štampu
Erwin Popara
Besplatan primjerak lista
Sva prava pridržana. Sadržaj ove
publikacije ne smije se reproducirati
ili prenositi mehaničkim, elektronskim
ili drugim sredstvima bez pisane
dozvole izdavača
Vaša Apoteka broj 15
Intervju
Intervju: Prof.dr.med.sc. Dženita Ljuca, primarijus, Subspecijalista ginekolog onkolog,
Šef Odjela ginekologije sa poluintezivnom njegom GAK-a UKC Tuzla
Redovni ginekološki pregled može spasiti život
Pripremila: Eldina Čustović, dipl. žurn.
Redovni ginekološki pregledi su od velike važnosti
u ranom otkrivanju tumora, Prvenstveno jer se ranim
otkrivanjem I odgovarajućim liječenjem postiže se
izlječenje kod najvećeg broja žena. Iz tog razloga
je neophodna edukacija stanovništva jer rak grlića
materice se može spriječiti redovnim ginekološkim
pregledima. Upravo učestalost oboljenja od karcinoma ženskih reproduktivnih organa bio je povod
za razgovor sa prof. dr. Dženitom Ljuca, koja je
subspecijalista onkolog, meritorna sagovornica na
temu iz ove oblasti.
Profesorice Ljuca, kažite mi da li postoje precizni
podaci o učestalosti obolijevanja od karcinoma
ženskih reproduktivnih organa u TK i BiH, odnosno kolika je incidenca obolijevanja i da li se može
napraviti paralela sa regionom?
U sagledavanju epidemioloških karakteristika malignih tumora uopšte, kao i određanih lokalizacija,
mogu poslužiti različiti izvori informacija. Najkompetentniji izvor informacija danas u svijetu je Registar
za maligne tumore, koji u BiH ne postoji. Međutim,
naš Univerzitetsko klinički centar Tuzla, kojem gravitira stanovništvo cijelog Tuzlanskog kantona pa i za
neku visokospecifičnu problematiku i stanovništvo
iz drugih kantona, uspješno već dugi niz godina
vodi Bolnički registar koji zauzima značajno mjesto
u kliničko-onkološkim istraživanjima, ali i prikupljanju,
arhiviranju, analizi i interpretaciji podataka oboljelih
od ginekoloških malignoma, te stoga čini dio Populacionog registra. Donedavno je u svijetu najveća incidenca malignoma reproduktivnog trakta žene bila
od strane grlića materice (18-19/100 000 u zemljama u razvoju tj. 11/100 000 u visoko razvijenim
zemljama), dok je tijelo materice zauzimalo drugo
mjesto mjesto 15-16/100 000 u Evropi sa njvišom
incidencom u Južnoj Evropi), a jajnik od 5/100 000
(nerazvijene zemlje) do 10/100 000 (razvijene
zemlje zbog bolje dijagnostike i kvalitetne prevencije i redovnih skrininga), u zadnje vrijeme taj odnos
je promijenjen u smislu da malignomi tijela materice
postaju vodeća lokalizacija ginekoloških malignoma.
Takođe i po našim podacima, maligni tumor grlića
materice je statistički imao najveći udio u raspodjeli
učestalosti po lokacijama, da bi 2009. godine imali
drugačiji odnos tj. pad sa 37% na 27% u odnosu
na 2008. godinu, odnosno porast za malignom
tijela materice sa 25% na 47%, dok u 2010. godini imamo značajan porast učestalosti malignoma
jajnika u ukupnoj distribuciji po lokacijama unutar
ginekoloških malignoma koji je sa 17% (u 2009. godini) na 25% (u 2010. godini). Malignomi rodnice
(1-2% u svijetu) i vanjskog spolovila (do 4-6%) po
učestalosti i kod nas ne odudaraju mnogo od svjetskih tokova (rodnica 2009 godini sa 1%, a 2010.
godini 0%, a vulva pokazuje tendenciju kontinuiranog porasta zadnjih godina sa 3% u 2009. do
8% u 2010. godini). Po svemu tome da se zaključiti
2
da spadamo po pojavnosti ginekoloških malignoma u odnosu na incidencu u zemlje u razvoju, a po
trendu zastupljenosti pojedinih lokacija u razvijene
zemlje.
Usljed čega dolazi do obolijevanja od karcinoma
reproduktivnih organa, odnosno koji su rizični faktori?
Veliki je broj rizičnih faktora, te ovisno o lokaciji
ginekološkog malignoma možemo govoriti o uticaju
ranog stupanja u seksualne odnose, većem broju
partnera, nezaštićenom odnosu, prisustvu HIV,
HPV ili HSV infekcije (karakteristični za sijelo grlića),
ili gojaznost, povišen tlak, dijabetes, metabolički
poremećaj, nekontrolisana izloženost žene estrogenima, bolesti žučnog mjehura, upotreba nekih
ljekova kao što je Tamoxifen (karakteristični za
sijelo tijela materice), odnosno nuliparitet i rađanje
prvog djeteta u kasnim godinama (karakteristični
za sijelo jajnika i jajovoda, uz neke od predhodno
nabrojanih rizičnih faktora za tijelo materice), dok
su hronične iritacije i neliječene inflamacije rodnice
i vanjskog spolovila rizični faktori za obolijevanje
od malignoma ovih sijela. Zatim, sve prisutne kontroverze upotrebe oralnih steroidnih hormona
i pušenje, koji govore u prilog rizičnom faktoru
za jedne ginekološke malignome, za druge opet
ginekološke malignome igraju protektivnu ulogu.
I naravno nasljeđe odnosno genetski faktor rizika
ima svoje mjesto kao i za druge malignome uopšte,
tako da postoje i porodice sa porodičnim malignom (kao jajnika naprimjer).
Da li žene imaju razvijenu svijest o važnosti redovnog
odlaska na ginekološki pregled i mogućnosti ranog
otkrivanja karcinoma ovih organa?
Svjesni smo činjenice da niko ne može biti
ravnodušan bez obzira na spol, dob (odrasli ili dijete), rasu, socijalni status (bio bogat ili siromašan),
kada sazna da boluje od ove opake bolesti.
Stoga je to specifična situacija u kojoj ljekar treba
imati maksimum stručnog znanja ali i biti ono što
je i najteže, a to je čovjek i svojom maksimalnom
etikom i humanosti prići takvom pacijentu i imati
za njega vrijeme UVIJEK. Na sreću zadnjih godina je promijenjena svijest kod nas i u okruženju
o redovnosti odlaska na ginekološke preglede,
koji mogu prevenirati gotovo neinvazivnim metodama neke lokacije ginekoloških malignoma vrlo
uspješno (HPV i Pap test, TVS i TVCD, te tumorski
biljezi), dok za neke lokacije još uvijek nemamo
visokospecifične skrinige. Upravo i zbog njih je
neophodnost redovnih ginekoloških pregleda.
Stoga, osim medicinskih stručnjaka, mediji a posebno elektronski i printani, u čemu je i Vaša uloga,
dovode do zdravstvenog prosvjećivanja populacije pogotovo mlade, tako da danas imamo sve
veći broj pacijentica sa otkrivenim tumorom u ranoj
fazi bolesti, kada je izlječenje moguće, ali nažalost
moram napomenuti da ta prosvijećenost još uvijek
nije na zadovoljavajućem nivou, odnosno da nije
još uvijek onakva kakvu bi mi željeli.
Koji su to rani simptomi i znakovi karcinoma koji bi
ženu naveli da se javi ginekologu ?
Redovnim pregledima ginekologa postoji
mogućnost da se preveniraju neke teške forme
karcinoma. To govorim zato što postoje situacije
kada maligni tumori i ne daju tzv. rane simptome,
već postoje samo prvi simptomi koji nažalost
upućuju da se radi o klinički vidljivom tumoru, kada
je liječenje otežano, nosi razne komplikacije, a uz
to je povratak bolesti izvjesan, zbog nemogućnosti
radikaliteta u specifičnom onkološkom trtmanu.
Kada se pacijentica žali na bol u maloj karlici, kada
ima krvarenje nakon odnosa ili krvarenje koje nije
menstruaciono, tada osim što se može raditi o banalnoj inflamaciji ili hormonskom dizbalansu, može
biti i prvi znak (jer ranih nema) lokalno uznapredovale bolesti malignog tumora grlića materice, te
tada nastupa dug i mukotrpan put za pacijenticu,
ali i medicinske sestre i ljekare koji su involvirani u
proces liječenja. Nažalost i pored impozantnog
razvoja medicine i tehnologije kojima smo svjedoci, postoje ginekološki malignomi koje još uvijek slučajno otkrijemo u ranoj fazi bolesti, usljed
uzgrenih komplikacija koje izazivaju (torzije, rupture
i krvarenja u abdomenu kao urgentna stanja usljed
postojanja tumora jajnika). Ali to nije karakteristično
samo za naše podneblje, već i u razvijenim zemljama svijeta maligni tumori jajnika se otkrivaju u uznapredovaloj fazi bolesti u 60-70% slučajeva.
Šta je od posebne važnosti u liječanju oboljelih
od karcinoma ženskih reproduktivnih organa i da
li pacijenti na području TK imaju odgovarajuće uslove za liječenje?
Pošto je maligno oboljenje multidisciplinarna bolest
sa karakterističnim paraneoplastičnim sindromom,
njoj se treba i pristupiti multidisciplinarno. Samo
multidisciplinaran timski pristupu liječenju (ginekolog onkolog, abdominalni hirurg i urolog) može
voditi uspješnosti onkološkog tretmana. Drugi
važan faktor je individualan pristup u liječanju. Stoga i postoji u našem UKC Tuzla i multidisciplinarni
Onkološki ginekološki ljekarski konzilijum koji detaljno analizira sve novootkrivene ginekološke malignome kao i sva stanja rekurencije, odnosno progresije bolesti. To je rezultiralo davanjem adekvatnih
smjernica za specifičan onkološki tretman uz iscrpno analiziranje svih relevantnih podataka (vrsta
malignoma, patohistološki tip, stepen diferencijacije, klinička (FIGO) i TNM klasifikacija zahvaćenosti
procesa, kompletna laboratorijska dijagnostika,
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), rak grlića materice drugi je najčešći rak u žena mlađih
od 45 godina i treći vodeći uzrok smrti žena, nakon raka dojke i pluća. Čak i u razvijenim zemljama gdje se redovito
primjenjuju testovi za rano otkrivanje uzročnika i raka grlića materice, žene još uvijek umiru od ove bolesti. U Bosni i
Hercegovini godišnje oboli 258 žena od raka grlića materice a 119 žena preminu od ove bolesti, prema procjeni
WHO i Instituta Catala d'Oncologia iz Španije koja je objavljena 15. septembra 2010. Po ovoj procjeni, 1,6 miliona
ženskih osoba u dobi od 15 godina pa naviše su u rizičnoj grupi obolijevanja od raka grlića materice u BiH. Jedan
od razloga za takvu situaciju jeste i to što se ove bolesti kasno otkrivaju. Razlog tome su nepostojanje simptoma u
ranom stadijumu bolesti, njihovo zanemarivanje ili pripisivanje svakodnevnom stresu, kasni odlazak na ljekarski pregled,
nedovoljna informisanost o bolestima i nedostatak vremena za neophodna istraživanja i analize.
imaging metode, tumor markeri, detaljna obrada
organa bliskih unutarnjim i vanjskim genitalijama, te
dob i stanje pacijentica i osjetljivost ili neosjetljivost
određenog tipa malignoma na iradiacionu terapiju
odnosno kemoterapiju). Sve veći broj pacijentica je operiran onkološki adekvatanim radikalnim
operativnim zahvatom, po najsavremenijim standardima koji obezbjeđuju pacijenticama koje se
liječe u našem UKC Tuzla veći uspjeh u izlječenju
i preživljavanju uopšte i što je najvažnije u dobroj
kvaliteti života. Dovoljno je reći da je najveći broj
pacijentica sa ginekološkim malignomima operativno tretiran sa multidisciplinarnim preoperativnim,
pogotovo intraoperativnim, te postoperativnim
pristupom, u odnosu na period prije postojanja
konzilijuma. Takođe, kod gotovo svih pacijentica kod kojih je bila indicirana kemoterapija, ista
je uključena kao adjuvantna zbog uznapredovalih
stadijuma bolesti, ali su predhodno pacijentice bile
operirane te su se na taj način zbog maksimalne citoredukcije stvorili medicinski ispravni uslovi za adjuvantnu kemoterapiju. Naime, ukoliko postoji veća
tumorska masa besmisleno je davati citostatike, te
se odlučujemo na maksimalnu citoredukciju kod
pojave recidiva u planiranim multidisciplinarnim
zahvatima (u 2009. godini smo i uradili prvu egzanteraciju pelvisa), što je veoma važno obzirom
da je prošlo vrijeme kada su „svi radili sve“ i „znali
sve“, a rezultati toga nisu analizirani. Sa početkom
rada Odjela za radioterapiju UKC Tuzla uveli smo u
prošloj godini i novu proceduru, a to je Procedura
zakazivanja i sprovođenja kombinovane kemoradioterapije pacijentkinja sa tumorima ginekološke
regije zajednički sa aspekta ginekologa onkologa
i radijacijskih onkologa (kooperativnost oba tima
je bila maksimalna na djelu što je rezultiralo funkcionisanjem u svim segmentima, a što je dovelo do
benefita u liječenju, ali i boljem komforu za naše
pacijentice, a to nam daje i uvid u svakom momentu u kojoj fazi liječenja su naše pacijentice).
S obzirom na tendenciju usaglašavanja sa savremenim standardima u ovoj oblasti uveli smo takozvano aktivno vođenje ginekološke onkologije
što podrazumijeva maksimalnu ambulantnu pripremu na poliklinici (više se ne hospitaliziraju u
ovoj fazi pacijentice) i sve veći broj pacijentica
po obradi se operira onkološki adekvatanim
radikalnim operativnim zahvatom po najsavremenijim standardima koji obezbjeđuju pacijenticama koje se liječe na našoj klinici veći uspjeh u izlječenju i preživljavanju uopšte i što je
najvažnije u dobroj kvaliteti života. Ovo jesu dobri rezultati, ali u narednom peridu planirali smo
uvođenje još suptilnijih procedura u ginekološkoj
onkologiji, jer mislimo da možemo biti još bolji i
tome stalno težimo, a upravo zato što novine u
ovoj oblasti su praktično svakodnevne i mi ćemo
se truditi da smo u koraku sa njima što je u interesu naše kuće, a posebno naših pacijentica.
Profesorice Ljuca, kažite nam šta je najveće
zadovoljstvo, a šta najveća poteškoća Vašeg
poziva?
Moje najveće zadovoljstvo je što se prije svega
bavim onim što volim i Ginekologija je moja ljubav
i sretna sam što me taj entuzijazam drži i do danas kao i prvog dana moje profesije. Sigurno u
tome ima i neke vrste izazova, jer nema ljepšeg
osjećaja od onog da ste nekom pomogli, spasili
život ili učinili ga lakšim i podnošljivijim. Ljekar
treba naći način da sasluša pacijenta i njegove
strahove. Ako želite biti istinski medikus onda je
neophodno da teškoće na koje nailazite u toku
liječenja savladate vrlo kreativno, te da date sve
od sebe i nađete najstručniji i najhumaniji način da
pomognete i tada rezultati sigurno ne izostaju. Ti
rezultati opet pozitivnom povratnom spregom
povećavaju našu kreativnost i želju da se napravi
nešto bolje i kvalitetnije. Takođe, pokretali su
me i divni ljudi koje sam uvijek imala oko sebe,
stariji kolege zbog kojih je i čovjek zavolio ovaj
vrlo zahtjevan posao koji sada nažalost nisu uz
nas, koji su bez obzira na udaljenost uvijek bili
spremni pomoći i dati dobru sugestiju, a takođe
i mlade kolege koji su zajedno samnom učili i
rasli. Bilo je to sa današnje vremenske distance
zaista božanstveno vrijeme bez obzira na okolnosti u kojima smo živjeli, a svaki novi dan kada
ste u mogućnosti reći nekom da je završen tretman i da je rezultat naše zajedničke borbe bio
pozitivan, za mene je pobjeda. Ali ona se ubrzo
ostavlja po strani i novoj pacijentici ponovo se
pristupa od nule i često tada kažem pobjede su
tek jedno poluvrijeme.
3
Vaša Apoteka broj 15
Novosti iz farmacije
Genetički inženjering
Budućnost medicine i farmacije
Piše: Mr.ph. Ehlimana Osmanović
Tuzlafarm d.o.o
Budući da DNA svih živih organizama ima istu strukturu, bilo da su u pitanju ljudi, biljke,
životinje ili mikroorganizmi, pojedini njeni dijelovi (geni) mogu biti isječeni i prebačeni iz
ćelija jednog organizma u ćelije drugog bez mnogo problema. Ovako nastala nova DNA
naziva se rekombinantna DNA, a ovakve manipulacije predstavljaju osnovu biotehnoloških
procesa. Na ovaj način moguće je introdukovati pojedinačne gene ili grupe gena u
različite ćelije domaćina i time poboljšati željene osobine ili dovesti do proizvodnje novih
proteina i razvijanja potpuno novih osobina.
Konstruisanje prvog molekula rekombinantne
DNA 1972. godine, koje je izazvalo veliko
oduševljenje u naučnim i poslovnim krugovima,
stvorilo je genetički inzenjering.
Genetički inženjering (rekombinantna DNA
tehnologija) je oblikovanje novih kombinacija
nasljednog materijala ugradnjom molekula nukleinskih kiselina dobivenih izvan stanice u virus,
plazmid ili bilo koji drugi oblik prenositelja, tako
da se omogući njegova ugradnja u organizam
domaćina u kojem one prirodno ne postoje, ali
su sposobne za umnožavanje.
Projekat sekvencioniranja ljudskog genoma,
pokrenut 1990. godine u Americi, imao je
najveći značaj za pozicioniranje biotehnologije
kao jedne od najperspektivnijih grana nauke i
eventualno najprofitabilnijeg poslovnog ulaganja krajem dvadesetog i poČetkom dvadeset
prvog vijeka.
Ovaj projekat inicirao je pojavu mnogobrojnih
kompanija usmjerenih na istraživanja genoma i
proteoma, i u isto vrijeme zainteresovao i velike
farmaceutske kompanije, koje su u rezultatima
ovakvih istraživanja vidjele priliku za brži i jeftiniji
dizajn novih i efikasnijih lijekova.
Budući da DNA svih živih organizama ima
istu strukturu, bilo da su u pitanju ljudi, biljke,
životinje ili mikroorganizmi, pojedini njeni
dijelovi (geni) mogu biti isječeni i prebačeni iz
ćelija jednog organizma u ćelije drugog bez
mnogo problema. Ovako nastala nova DNA
naziva se rekombinantna DNA, a ovakve manipulacije predstavljaju osnovu biotehnoloških
procesa. Na ovaj način moguće je introdukovati pojedinačne gene ili grupe gena u različite
ćelije domaćina i time poboljšati željene osobine ili dovesti do proizvodnje novih proteina i
razvijanja potpuno novih osobina.
Usavršavanje ovakvih postupaka otvorilo je niz
mogućnosti i primjena u različitim oblastima.
Slične metode se primjenjuju prilikom proizvodnje genetički modifikovane hrane, pri čemu se
unos stranih gena vrši radi poboljšanja kvaliteta
proizvoda, i povećanja otpornosti na različite
bolesti ili parazite. Različite biotehnološke
metode se takodje primjenjuju u proizvodnji
4
novih vakcina u veterini, kao i u okviru mjera
biološke borbe protiv korova i štetočina.
Svakako
najperspektivnija
primjena
biotehnoloških dostignuća u kojoj su očekivanja
i ulaganja najveća jeste biomedicina. Biomedicina predstavlja primjenu podataka i rezultata dobijenih u biotehnološkim istraživanjima
u medicini sa ciljem dobijanja novih lijekova i
razvijanja novih terapija koje bi za razliku od
sadašnjih bile direktno osmišljene u skladu sa
genetskim kodom pojedinca.
Poznavanje genetičkog koda pomoglo bi znatno bržem i jednostavnijem izolovanju pojedinih
gena i proteina koje oni kodiraju, i odredjivanju
njihove uloge. Rezultati bi prvo trebali da se
osjete u dijagnostici. To znači da će, razvojem
genetičkog inženjeringa, biti moguće ranije dijagnosticiranje bolesti, dok će lijekovi biti prilagodjeni svakom pojedincu i na taj način tačnije
pogadjati cilj.
Mape gena bi trebale da pomognu u otkrivanju
nasljednih poremećaja, sprečavanju nastanka
i liječenju bolesti. Posebna pažnja posvećuje
se razvijanju genske terapije u okviru koje
nedostatak uzrokovan mutacijom u nekom
genu, pokušava da se ispravi unošenjem ispravnog gena u organizam.
Saznanja u istraživanju genoma omogućiće
naučnicima širom svijeta istraživanje genetičke
baze bolesti koje uključuju poremećaje nekoliko gena, kao što su dijabetes, kancerogena
oboljenja i Alchajmerova bolest. Danas su ove
bolesti neizlječive, genskom terapijom i zamjenom mutiranog gena zdravim, moguće je
postići ozdravljenje i znatno promijeniti živote
na hiljade ljudi.
Identifikacija svih proteina u ćelijama i analiza
njihovih interakcija predstavljaju trenutno jedno
od najzanimljivijih polja u biotehnološkoj industriji. Naziv proteom nastao je 1994. kada
ga je Mark Willkins, doktorant na Univerzitetu
u Sidneju, prvi put upotrijebio da bi opisao
skup svih ljudskih proteina. Proteini predstavljaju “radnu snagu” ćelije i metu za potencijalne
lijekove jer identifikacija i sekvencioniranje gena
ne obezbjedjuju u ovom trenutku dovoljno po-
dataka za razvoj novih terapija.
Tako je razvijena nova oblast istraživanja proteomics koja se bavi istraživanjem strukture
proteina i njihovih medjusobnih veza. Budući
da trenutne metode nastanka lijekove iziskuju
dugogodišnje ulaganje i rad, pa i do 10 godina, te da se na ovako dizajnirane lijekove
troše ogromna finansijska sredstva, sa velikom
stopom neuspješnosti prilikom kliničkog testiranja, proteomics postaje ključna tehnologija
za transformaciju informacija u farmaceutske
proizvode.
Farmacija i dizajn
lijekova
Na bazi informacija dobijenih u okviru genomskih i proteomskih istraživanja očekuje se
značajan napredak u farmaceutskoj industriji.
Odredjivanje targeta (ciljnih mjesta) za lijekove u okviru proteomskih ispitivanja dovelo bi
do znatnog napretka i kreiranja takvih lijekova
koji bi blokirali tačno one proteine koji prouzrokuju odredjene bolesti. Pored poboljšanja u
laboratorijskim ispitivanjima očekuje se takodje
i ubrzavanje procedure izvodjenja novih lijekova na tržište. Budući da je ovaj proces trenutno veoma spor i skup, to bi farmaceutskim
kompanijama u velikoj mjeri umanjilo troškove.
Stotine miliona dolara se godišnje troši na
istraživanje i razvoj novih lijekova. Pri tome samo
jedno od 1000 eksperimentalnih jedinjenja
prodje predklinička ispitivanja, a jedan od pet
klinički ispitanih lijekova stiže na tržište. Postoje
prognoze da bi plasman ovakvih lijekova na
tržište mogao uvećati prihode farmaceutskih
kompanija do 50 i više procenata.
Očekivane dobrobiti za čovjeka koje donosi
nova tehnologija i njena primjena u medicini,
liječenju genski uvjetovanih bolesti, ksenotransplantaciji ili u proizvodnji lijekova su nemjerljive. Svi smo već na određeni način svjedoci
dobrobiti koje donosi ova tehnologija, naime
genetičkim inženjeringom se već dvadesetak godina proizvodi humani rekombinantni
inzulin koji je jednoj brojnoj kategoriji ljudi –
Poznavanje genetičkog koda pomoglo bi znatno bržem i jednostavnijem izolovanju
pojedinih gena i proteina koje oni kodiraju, i određivanju njihove uloge. Rezultati
bi prvo trebali da se osjete u dijagnostici. To znači da će, razvojem genetičkog
inženjeringa, biti moguće ranije dijagnosticiranje bolesti, dok će lijekovi biti prilagođeni
svakom pojedincu i na taj način tačnije pogađati cilj.
dijabetičarima, omogućio kvalitetan život. Na
isti način se proizvodi vakcina protiv hepatitisa
B, opasne virusne zarazne bolesti. Danas su
prisutni i brojni drugi preparati važni u prevenciji i liječenju bolesti proizvedeni genetičkim
inženjeringom – alfa-1-antitripsin, glukagon,
tirotropin, faktori zgrušavanja krvi, imunološki
medijatori...
U svijetu je poznato oko 3000 nasljednih
bolesti, od kojih su najrasprostranjenije talasemija, anemija srpastih stanica, cistična fibroza,
mišićna distrofija, hemofilija... Lijeka protiv tih
bolesti nema, a pacijenti tretirani simptomatskom terapijom umiru, i to najčešće mladi.
Razvojem molekularne biologije i genetskog
inženjeringa biće omogućeno identificiranje
oštećenog nasljednog materijala (gena) kod tih
bolesti, izoliranje zdravog gena i razvoj metoda
za njegovu inkorporaciju u oštećeni hromosom
(genska terapija).
Dobijanje konkretnih informacija iz pročitanog
genetičkog koda i otkrivanje ćelijskih mehanizama koji dovode do stvaranja odredjenih
patoloških stanja ili pojave bolesti (naročito
kada su u pitanju nasljedne bolesti), moglo
bi da bude teorijska osnova za dizajn novih,
usko specifičnih lijekova koji bi bili u skladu sa
genetičkim kodom pojedinca i samim tim neuporedivo efikasniji od postojećih lijekova.
Primjena genetičkog inženjeringa:
• omogućava dijagnostikovanje naslijednih bolesti
(procjenjuje se da je oko 4000 oboljenja uslovljeno
promjenama u jednom genu)
• proizvodnja proteinskih hormona za liječenje ljudi
(insulin, somatotropni hormon...)
• proizvodnja novih antibiotika, vakcina, lijekova
• izrada mape ljudskog genoma
• upoznavanje složene strukture gena
• istraživanja tumorskih virusa koji inficiraju ćelije sisara
• proizvodnja biljnih kultura koje daju veće prinose,
otpornije su na biljne bolesti i nepovoljne klimatske
uslove
• ugrađivanje stranog gena u neki embrion ili zamjena
nekog gena u embrionu
• proizvodnja proteina za ishranu stoke
Kako nastaje rekombinantna DNA?
• Isijecanje željenog gena iz humane DNA uz pomoć
enzima koji će presjeći DNA na tačno određenim
mestima; enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione
endonukleaze (makaze)
• Presijecanje plazmida (osim plazmida mogu se
koristiti i virusne DNA; molekuli DNA koji se koriste
u te svrhe nazivaju se vektori za kloniranje) istom
restrikcionom endonukleazom kojom je isječena
humana DNA.
• Poslije dejstva endonukleaza krajevi isječaka postaju
ljepljivi – pošto su jednolančani teže da se
hibridizuju sa krajevima isječenog plazmida.
• Pomoću enzima ligaze vrši se spajanje lanaca i nastanak rekombinantne DNA.
• Umnožavanjem bakterija i plazmid se u nijma replikuje, tako da se u svakoj bakteriji dobije
nekoliko stotina plazmida. Na taj način dolazi do sinteze željenog proteina u bakteriji, npr.
humanog inzulina.
5
Vaša Apoteka broj 15
Naši poslovni partneri
Instrumentaria d.d.
Uz ulaganje u opremu i strojeve, kompanija je u posljednjih 6 mjeseci u skladu sa
zahtjevima novih tržišta, potpuno promjenila vizualni identitet, izmjenila način pakiranja
proizvoda, te načine komunikacije sa svim ključnim stakeholderima, te se u tom
segmentu prilagodila novim medijima, tehnologijama te kanalima distribucije.
Vladimir Kovačević predsjednik Uprave Instrumentaria
d.d.( koji je tu dužnost preuzeo 01.01.2010. )magistar
je ekonomskih znanosti i do sada je bio član Uprave MIO
d.d. Osijek, predsjednik Uprave Jadran TMN d.d Zagreb,
direktor CRO INDUSTRIJE HUP-a, uz navedeno je vanjski
član Odbora za Regionalni razvoj šumarstvo i vodno gospodarstvo Hrvatskog Sabora te predavač na Poslovnoj
školi Politehnika Pula, kolegijima Management ideja u procesima i Kreativni management. Kako sam ističe glavni
motiv prezimanja Instrumentaria d.d. je činjenica da ju je
kupio Vinko Barišić, koji ima odlične dosadašnje rezultate
u sličnim projektima ali i viziju da od Instrumentaria želi
napraviti globalno konkurentnu kompaniju.(Vizije su nam
se podudarile i preuzeo sam taj izazov.)
Kovačević smatra da je za ostvarenje vizije i misije kompanije posebno važno istaknuti njenu prošlost jer ona
će najbolje pokazati sa kolikom pouzdanošću se ostvarilo ono što su vlasnici i uprava postavili ispred sebe.
Naglašava da je kompanija osnovana u godini velikih svjetskih događaja 1896., koja je za cijeli svijet bila godina
koju su iz današnje perspektive gledano, u potpunosti
preokrenuli njegov smijer kretanja. Te 1896. godine Henri
Ford je konstruirao prvi američki automobil na benzinski
pogon, a iste se godine dogodio prvi prijenos električne
energije između dva grada (Niagara Fallsa i Buffala) kao
rezultat izgradnje hidroelektrane na slapovima Niagare, u
Ateni su održane prve moderne olimpijske igre, umro je
Alfred Nobel švedski izumitelj i industrijalac, a H.L.Smith
snimio je ruku u kojoj je bio metak i to je bila prva snimljena fotografija korištenjem netom otkrivenih X-zraka.
Na temeljima Hlavkine
vizije
G-din Kovačević je posebno naglasio da kao što to uvijek tako biva, mali broj ljudi pokreće svijet svojim vizijama.
Tako je i Instrumentaria nastala vizijom Jakoba Hlavke koji
je prepoznao priliku i potrebu, jer u ovom dijelu Europe
1896. godine nije bilo ni radionice, a još manje tvornica
kirurških instrumenata. Hlavka se u Zagreb doselio sa
naukovanja u Grazu. Tvornica je proizvodila kirurške instrumente, metalnu opremu za bolnice, ordinacije i ambulante, ortopedske proteze i zavojni materijal. Uvidjevši
ubrzo ne samo potrebu za kirurškim instrumentima, već
i za drugom opremom bolnica i liječničkih ordinacija,
proširio je svoj rad i manufakturnu radionicu pretvorio u
tvornicu smještenu u Ilici 31 blizu zagrebačkoga glavnog
Jelačićeva trga. Velik broj ranjenika i invalida tijekom Prvoga
svjetskog rata, višestruko je povećao potrebu za zavojnim
materijalom, kirurškim šinama protezama za ekstremitete.
Iako je tvornica poslije Prvoga svjetskog rata preuređena,
ipak zbog povećane proizvodnje i proširenog asortimana proizvoda, postaje premalenom, te Hlavka gradi
novu: dvije velike četverokatnice (u jednoj su bili tvornički
pogoni, u drugoj uredi i stanovi) na sjevernoj strani Ilice.
Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je konficirana i
preseljena na lokacije najprije u Draškovićevu ulicu, na-
6
kon toga u Rapsku ulicu te u konačnici 2005. godine, na
današnju lokaciju u Sesvete.
Generacije ortopeda i
traumatologa su rasli sa
nama
Kovačević ističe da je još od vremena Jakoba Hlavke koji
je bio inovativan kirurški mehaničar, postojala tijesna veza
tvornice i kirurga. Još početkom XX stoljeća konstruirao je
Hlavka, modifikaciju instrumenta za uvođenje inhalacijske
kanile prema O’Dwyeru. Surađivao je s prof. dr. Božidarom
Špišićem u konstrukciji novih ortopedskih uređaja, sa
prof. dr. Antom Šercerom, predstojnikom Klinike za uho,
nos i grlo u konstruiranju otorinolaringološkoga radnog
stola. Suradnja je sa kirurzima nastavljena kroz razdoblja
od Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata pa do
Domovinskog rata. Instrumentaria je rasla sa generacijama
slavnih ortopeda i traumatologa sa ovih prostora a u isto
vrijeme i oni su rasli sa Instrumentariom. Danas Instrumentaria surađuje sa ortopedima i traumatolozima na nekoliko
razina. Sve ideje sugestije i prijedlozi od strane ortopeda
i traumatologa se „slijevaju“ prema medicinsko-razvojnom
timu koji ih prema uspostavljenim kriterijima vrednuje, ta
nakon pozitivnog vrednovanja, ideja ulazi u proces razvoja. Uz ostalo ideja u procesu razvoja proizvoda prolazi vrlo stroga ispitivanja u zemlji i inozemstvu. Ona ideja
koja u konačnici bude „pretvorena“ u proizvod ulazi u
postupak završnih kliničkih i biomehaničkih ispitivanja, certifikacije, prolazi proces zaštite intelektualnog vlasništva
kompanije te njezina autora.
Klinička i biomehanička
ispitivanja – temelj
razvoja
Klinička i biomehanička ispitivanja jedan su od stupova konkurentnosti Instrumentaria. Biomehanička ispitivanja kompanija provodi ovisno o vrsti ispitivanja i vrsti
proizvoda u labaratoriju ENDOLAB u Njemačkoj, u Labaratoriju za eksperimentalnu mehaniku Fakulteta strojarstva
i brodogradnje u Zagrebu. Najveći broj biomehaničkih
ispitivanja „in vitro“ i „in vivo“ provodi u Institutu za ortopedska istraživanja IORE u Houstonu, Texas u SAD-u.
Klinička ispitivanja kompanija provodi kroz prospektivne,
multicentrične randomizirane kliničke studije a provodimo
i značajan broj post marketinških studija. Baš u ovom trenutku započinjemo provedbu novog ciklusa kliničkih ispitivanja sa 22 bolnice iz 7 zemalja i to iz Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Turske i Ruske Federacije. Osim
ciljeva navedenog istraživanja, kroz navedeni projekt će
biti ostvarena vrlo intenzivna suradnja doktora sa teritorija,
te između doktora sa teritorija i doktora iz SAD. Za nas su,
ističe Kovačević, klinička i biomehanička ispitivanja temelj
razvoja ali i dokaz da globalno prihvaćenu kvalitetu naših
proizvoda kroz rezultate ispitivanja možemo dodatno još
i poboljšati.
Globalna kvaliteta
Od samih početaka i osnivanja Instrumentarije, instrumenti
i uređaji proizvodili su se ručno, ali uvijek su bili izrađeni
od najbolje vrste štajerskoga čelika (extra-hart i halb-hart).
Nakon toga kako se povećavao opseg poslovanja, tako
Instrumentaria će u bliskoj budućnosti dio
svog ukupnog rasta temeljiti na rastu kroz
strateške saveze ali i akvizicije.
su se i povećavali kapaciteti, gradile nove tvornice i selilo na
nove lokacije. Instrumentaria je značajan razvoj poslovanja
u bivšoj državi, osim na tržištima bivše države, ostvarila kroz
izvoz uslužne proizvodnje za najveće svjetske kompanije.
Tu je posebno važno naglasiti da smo osim kroz suradnju
sa doktorima, više od pola stoljeća radili za najbolje svjetske kompanije. Od svih bih posebno istakao 35 godišnju
suradnju i skupljanje znanja i iskustva za globalnog lidera implantata i instrumenata, njemački Aesculap. Povijest i iskustvo, ali i sva strateška partnerstva, Instrumentariu su učinili
tvornicom koja je globalno pouzdan partner. U isto vrijeme
ta su partnerstva „opskrbila“ sa znanjima potrebnim za
nove strateške iskorake. Pretpostavke za to su, osim realne
ali ipak vlastite subjektivne procjene o kvaliteti, bile i dokazati kvalitetu. Za to se „pobrinuo“ SGS, najveća, najsnažnija
a time i najstroža globalno prihvaćena certifikacijska kuća.
Nakon kontinuiranih procjena i analiza načina rada, te izrade programa proteza kuka, intramedularnih čavala i drugih proizvoda, kroz izdane certifikate te CE znakove i to od
strane najstrožeg SGS-ovog regionalnog ureda iz Londona,
potvrđeno je da su proizvodi Instrumentaria d.d. globalna
kvaliteta. Na to smo izrazito posnosni kaže Kovačević.
Izvozna ofenziva sa vlastitom markom Instrumentaria
Promjenom vlasništva i Uprave od 01.01.2010., kompanija
je dobila novu Upravu koja je učinila strateški zaokret u
poslovanju. Naime, Instrumentaria je na temelju već spomenutih 115 godina iskustva, prikupljenog kroz suradnju sa
doktorima i najvećim svjetskim kompanijama, kao logičan
slijed i nastavak rasta, opredjelila se na osvajanje i drugih
izvoznih tržišta, osim tržišta bliže regije ali na ambiciozniji
način i to sa vlastitom markom i brandom Instrumentaria.
Potencijal i konkurentsku poziciju Instrumentaria d.d. prepoznao je veliki broj kompanija a posebno naši inozemni
partneri u Ruskoj Federacijii, Turskoj, Italiji i Mađarskoj, Ističe
Kovačević i nastavlja...
Snažni investicijski ciklus
...kompanija kroz cijeli svoj razvoj i rast, seljenja i
preseljenja, kontinuirano je morala zadovoljavati stroge
zahtjeve, te ciklus ulaganja i investiranja u opremu nikada nije bio završen. Sa druge strane, nova tehnološka
dostignuća i ulaganje u opremu koja povećava produktivnost, ekfikasnost i kvalitetu, sama po sebi se nametnula kao kontinuirani cilj poduzeća. No, strateški iskorak i
nova otvorena tržišta a posebno tržišta Ruske Federacije
i Turske, od kompanije traže dodatna ulaganja i ulazak
u intenzivan investicijski ciklus. Kompanija je investirala u
proces kovanja, u posljednja 3 mjeseca investirala je u
2 nova CNC stroja, te je u ovom trenutku u postupku
nabave još dodatnih 6 novih CNC strojeva, 1 obradnog
centra za poliranje, 1 centra za lasersko označavanje
te uređaj za vakumiranje. Uz ulaganje u opremu i strojeve, kompanija je u posljednjih 6 mjeseci u skladu sa
zahtjevima novih tržišta, potpuno promjenila vizualni
identitet, izmjenila način pakiranja proizvoda, te načine
komunikacije sa svim ključnim stakeholderima, te se u
tom segmentu prilagodila novim medijima, tehnologijama te kanalima distribucije. U tome nam u značajnoj mjeri
pomažu naši financijski partneri te ističem da iza naše
vizije stoje banke koje nas podržavaju u našem razvoju
i investicijama i to posebno Štedbanka d.d., te Hrvatska
banka za obnovu i razvitak.
Generički rast, strateški
savezi i akvizicije
Kovačević naglašava da kompanija raste vrlo snažno i
brzo, i osim dosadašnjeg fokusa na samostalni generički
rast u okviru postojeće kompanije, Instrumentaria u bliskoj
budućnosti će dio svog ukupnog rasta temeljiti na rastu
kroz strateške saveze ali i akvizicije. U budućnosti želimo
promjeniti odnos ostvarivanja prihoda od generičkog
samostalnog rasta kroz postojeći biznis. On je sada na
razini od 100%, a mi se želimo približiti odnosu 70% rasta
kroz generički rast, 10% kroz strateške saveze i partnerstva a 20% rasta prihoda želimo ostvarivatiti kroz akvizicije.
Zadnjih 15 mjeseci vrlo intenzivno poduzimamo korake i
aktivnosti u ostvarenju tog cilja. U ovom trenutku strateški
savez Instrumentaria uključuje uspostavljanje posebnih
odnosa kompanije sa poduzećima dobavljačima, institutima, bolnicama, te kupcima na lokalnoj razini, nacionalnoj, međuregionalnoj te globalnoj razini. Sa velikim brojem njih smo već uspostavili snažne odnose koji izlaze
iz okvira samo jednostavne vanjskotrgovinske suradnje,
već smo se povezali i na strateškim osnovama.
Isto tako Instrumentaria se nalazi pred značajnom
regionalnom akvizicijom, te smo u ovom trenutku
u postupku due dilligence-a kompanije iz regije a
koja je kompatibilna sa postojećim kapacitetima,
tržištima, programima, certifikatima našoj poslovnoj,
viziji, misiji i ciljevima.
Tuzlafarm
strateški partner za širu regiju
Jugoistočne Europe
Za nas je suradnja sa Tuzlafarmom d.o.o. više od
običnog partnerstva. Prepoznali smo ga kao kompaniju koja se u puno područja podudara sa Instrumentariom. Prije svega kao i Instrumentaria od svog
osnivanja do danas, i Tuzlafarm ima impozantnu
povijest i poslovne rezultate. Nadalje, ima mladu
i ambicioznu upravu i srednji management te stabilno vlasništvo. Isto tako nalaze se kao i mi u fazi
naglog rasta i širenja na druga tržišta, a koja značajno
izlaze iz okvira regije bivše države. Za nas je to
važno, jer kroz svakodnevne poslove, ambiciozni
programi i ciljevi nam omogućuju da jedni druge
„strateški vučemo i guramo“. Na taj način, i jedni i
drugi u isto vrijeme i stvaramo i koristimo singergijski
efekt, te je za nas „matematika“ velikog broja aktivnosti koje zajednički poduzimamo danas jednaka
efektu 1+1=3. Zbog navedenog smo Tuzlafarmu
poklonili svoje povjerenje i pravo ekskluzivne distribucije za BiH, Srbiju, Makedoniju, Kosovo i Crnu
Goru, a razgovaramo i o zajedničkom širenju u Albaniju a možda i šire. Uvažavamo ih jer se ne boje
novih izazova, a posebno ih respektiramo jer nas
iz dana u dan svojim djelovanjem uvjeravaju da su
njihove visokopostavljene ambicije za širenje i van
tržišta regije, realne i ostvarive. Usudim se čak i sanjati
ne tako daleku budućnost i vrijeme u kojem će naše
dvije kompanije biti povezane i na drugi još „tješnjiji
način“ osim kroz postojeće ugovore o ekskluzivnoj
distribuciji, kaže Vladimir Kovačević.
Regija će vrlo brzo biti
prostor bez granica
O snažnijem savezu promišljam vrlo trezveno
jer sam uvjeren da nakon što Hrvatska uđe u EU
početkom 2013.godine i drugi u regiji će biti vrlo
brzo dio EU obitelji, brže no što mogu i zamisliti u ovom trenutku. Tu već postojeće članice
Rumunjska, Bugarska i Grčka, vrlo je ambiciozno
na Europski put krenula Crna Gora a Makedonija
nakon što riješi ključne probleme sa Grčkom isto
će snažno krenuti na EU put. Zato sam uvjeren da
će se i zbog navedenog ali i drugih geopolitičkih
interesa i Srbija te Bosna i Hercegovina znatno
bržim tempom približavati Europskoj Uniji od
Hrvatske. To nije interes samo tih zemalja te sam
uvjeren sam da će do 2020. godine a možda čak
i prije, cijeli teritorij bivše države biti i dio Europske
Unije. Na taj scenarij koji je realan već danas treba
gledati na način da ćemo tada i mi i Tuzlafarm se
odjednom naći na propulzivnom svjetskom tržištu
od 520 milijuna stanovnika na kojem svatko od
konkurenata želi biti i prodavati. Za to je potrebno
već danas se početi pripremati i graditi pozicije
te zauzimati tržišne udjele. I Tuzlafarm i mi smo
toga svjesni, a odluke koje Instrumentaria danas
donosi, s jedne strane su određeni kratkoročnim
interesima ali su u isto vrijeme i u značajnoj su mjeri
„filtrirani“ kroz kontekst ove regije kao sastavnog
dijela Europske Unije, završio je na kraju Vladimir
Kovačević.
Vaša Apoteka broj 15
Tema broja
Začarani krug dentalnog straha
Piše: Mr. med. sc. dr. Pavla Rakovec, Dom zdravlja Tuzla sa Poliklinikom Mustafa Šehović, Tuzla,
Prof. dr. Nurka Pranjić, Medicinski fakultet, Univerziteta u Tuzli,
Strah od stomatologa i stomatološke intervencije široko je rasprostranjen u našem društvu. On
ne zaobilazi ni jednu socijalnu sferu, a od njega pate stari i mladi, žene i muškarci bez obzira na
zanimanje ili obrazovni profil, pa čak i sami stomatolozi. Postoje duboko ukorijenjeni psihološki
razlozi za ovaj strah jer usta predstavljaju područje velike osjetljivosti i primarnu zonu interakcije sa
sredinom te stoga mogu imati veliku emotivnu važnost za svakog pojedinca.
Dentalni strah je univerzalni fenomen u cijelom
svijetu. Otprilike 25% pacijenata zbog dentalnog straha izbjegava posjete i tretmane, a 10%
dostiže fobične nivoe anksioznosti (Liddell i
Locker, 2000). Dentalni strah može pojedinca
uvući u začarani krug jer zbog straha izostaje
odgovarajuća i redovna stomatološka njega, a
svaka posjeta stomatologu postaje traumatična,
što strah samo povećava. Kod nekih pacijenata strah je toliko jak da uzrokuje odbijanje stomatološkog tretmana. Tašev (2001)
opisuje dentofobiju i zaključuje da osim ako
se blagovremeno ne prevaziđe, može dovesti
do gubitka svih zuba. Zubni karijes je, kao
najčešća bolest usne šupljine, infektivni proces
uzrokovan bakterijama i ima sve veću incidenciju u zemljama u razvoju. Liječenje karijesa i
njegovih komplikacija predstavlja jednu od
najčešćih intervencija u stomatološkoj praksi.
Istraživanje je pokazalo da je za pojedince koji
su iskusili bolne stomatološke tretmane i iskusili
nedostatak kontrole u konkretnoj stomatološkoj
situaciji otprilike 14 puta veća vjerovatnoća da
neće biti voljni da se vrate stomatološkim tretmanima (Milgrom i sar., 1994).
Brojni pacijenti iskuse strah i anksioznost prilikom posjete stomatologu. Stomatološki tretman nesumnjivo jeste stresno stanje, a „stres“
kao opšti termin podrazumjeva i podsticaj i
reakciju, a uključuje i psihološku i fiziološku
komponentu. Psihološki stres pokrenut kliničkim
okruženjem i posljedičnom neugodom uzrokovanom manipulacijom oralnim tkivima,
udružen sa dentalnim strahom, može prouzrokovati različite nivoe kardiovaskulatornih
promjena koje nisu klinički uočljive. Pri tome, intenzitet odgovora na stres zavisi od intenziteta
duševnog napora da se suoči sa izazovnom
situacijom. Bihejvioralna nauka je postala sastavni dio dentalnog obrazovanja i istraživanja,
a jedna od njenih komponenti je i primjena
psiholoških metoda u proučavanju ponašanja
i stavova vezani za dentalni strah i dentalnu
anksioznost (Tašev, 2001; Rakovec, 2010).
Pojam anksioznosti i
anksiozne osjetljivosti
Anksioznost je normalna reakcija na situaciju
koja osobu zabrinjava ili koju doživljava kao
10
prijetnju. Može se doživljavati kao mala nelagoda pa sve do vrlo izražene panike. Razlikovanje
anksioznosti i straha često nije posve očito.
Frojd je razlikovao objektivnu anksioznost
(postoji specifičan izvor straha) i neurotsku
anksioznost (strah bez poznatog uzroka).
Anksioznost je kvalitativno drugačiji doživljaj od
straha i javlja se kad se osoba ne može suočiti
sa prijetnjom tj. osjeća da ne može ništa poduzeti.
Simptomi anksioznosti manifestuju se na 4 osnovna područja: tjelesnom, emocionalnom,
kognitivnom i bihejvioralnom. Na tjelesnom
planu se javljaju kardiovaskularne, respiratorne, gastrointestinalne i druge promjene uzrokovane djelovanjem autonomnog nervnog
sistema koji mobiliše tijelo na suočavanje s
predstojećim problemom. Fiziološke promjene praćene su subjektivnim doživljajima na
emocionalnom planu (npr. mišićnu napetost
prati osjećaj slabosti, nesigurnosti i neugode a
ubrzano lupanje srca strah od gubitka kontrole
i svijesti) . U nekim su slučajevima tjelesne tegobe praćene intenzivnim strahom da će simptomi poput lupanja srca, drhtanja, ubrzanog
disanja ili bolova u trbuhu praćenih mučninom
imati negativne socijalne, psihološke ili tjelesne
posljedice. Ovaj intenzivni strah se označava
konstruktom „anksiozne osjetljivosti“ i opisuje
se kao strah od javljanj simptoma anksioznosti i
tjelesnih simptoma povezanih sa anksioznošću
(tj. strah od straha) i mogući je rizični kognitivni
faktor odgovoran za nastanak i razvoj dentalne
anksioznosti. Na kognitivnom planu obično se
vidi potpuna intelektualna konfuzija, a preovladavaju simptomi poput anticipacije nesreće
i zabrinutosti. Ovakvi doživljaji pridonose još
većoj uznemirenosti i vode k uglavnom manje
adaptiranim oblicima ponašanja. Na bihevioralnom planu prepoznaju se tri dominantna
ponašanja: izbjegavanje, stereotipije i slaba
koordinacija (Vulić–Prtorić, 2006).
Kad se ovi simptomi javljaju kao odgovor na
neku situaciju koja pojedinca objektivno zabrinjava i kad nestanu nakon određenih izazivajućih
situacija, radi se o očekivanoj anksioznosti. O
anksioznosti kao poremećaju govori se kada
se simptomi javljaju bez postojanja poznatih
situacija opasnosti ili kad postoji pretjerana
anksioznost na uobičajene situacije (Spilberg i
sar., 1989; Espelage i Swearer, 2003; Pranjic i
sar., 2006).
Dentalni strah,
dentalna anksioznost i
dentalna fobija
U literaturi se često poistovjećuje pojam dentalnog straha i dentalne anksioznosti mada se
radi o dva različita pojma. Dentalni strah je subjektivna reakcija koja spada u sferu afektivnog
ponašanja, i javlja se kao ekscesivna emocionalna reakcija na realnu prijetnju (stresor) kojom
se osoba pokušava adaptirati u novonastaloj
situaciji (Perez i sar., 1996; Moore i Fine, 1990).
Povećan intezitet anksioznosti može dovesti do
pojave panike, odnosno osoba u određenim
okolnostima postaje fobična u odnosu na stomatologa i stomatološki tretman. Tada govorimo
o dentalnoj fobiji. Dentalna fobija se dakle smatra kumulativnim i perzistirajućim oblikom straha
prema specifičnom stimulansu kojeg predstavlja dentalni tretman i koji se javlja u specifičnim
okolnostima, dentalna situacija (Perez i sar.,
1996). Distres u dentalnom tretmanu može
voditi u fobije generisane bolom i neugodnim
asocijacijama u pogledu stomatoloških mašina,
određenih procedura i samog stomatologa
(Ivanov, 1999).
Dentalne fobije mogu biti: jednostavna fobija,
složena fobija i fobične krize. Jednostavna fobija je strah koji je prouzrokovan samo mašinama
ili stomatologom. Složena fobija - strah je induciran cjelokupnom stomatološkom ordinacijom (stomatološka stolica, mašine, stomatolog).
Za pojavu fobične krize okidač može biti pred-
Progresijom dentalnog straha dolazi do pojave dentalne anksioznosti, stanja koje u
stomatološkoj praksi predstavlja kompleksniji klinički problem. Dentalna anksioznost
se opisuje kao specifičan strah vezan za specifičnu stomatološku situaciju ili zahvat.
U odnosu na takozvani dentalni strah, dentalna anksioznost je irealna i manifestuje se
intenzivnijim fizološkim i psihološkim simptomima (Moore i Fine, 1990).
met ili misao, vizija ili neki drugi stimulans koji
vodi do intenzivnog fokusiranja podsvijestii koji
pokreće jaku reakciju straha koji može eskalirati
u paniku udruženu sa brzim vegetativnim simptomima (znojenje, palputacije, osjećaj slabosti,
bljedilo).
Bracha i sar. (2006) sugerišu da bi termin dentalna fobija mogao biti pogrešan. Smatraju da ono
što je trenutno poznato kao „dentalna fobija“
ne bi trebalo biti svrstano uz druge speecifične
fobije (igla, krv), nego prije uz spektrum posttraumatskih stresnih poremećaja (PTSD) te da
bi bolji naziv za ovo stanje bio Posttraumatska
Dentalna Anksioznost (PTDA).
Etiološki faktori
dentalne anksioznosti
U savremenoj teoriji anksioznosti postoji
trend tumačenja etiologije svakog anksioznog
poremećaja posebno jer se radi o vrlo različitim
psihološkim entitetima koji i u svom nastanku
uključuju različite faktore. Dentalna anksioznost
ima višeuzročnu etiologiju sa faktorima koji djeluju sinergično da bi uticali na njeno ispoljavanje.
Stomatološka praksa podrazumjeva vrlo objektivne uzroke koji mogu dovesti do nastanka
dentalne anksioznosti. To prije svega uključuje
zahvate koji podrazumjevaju rad sa bušilicom,
manipulaciju kliještima i ubod injekcijonom iglom.
Strah od bola
Bol, osobito ona jačeg intenziteta, gotovo je
uvijek praćena strahom koji pojačava njezin
doživljaj. Činjenica je da postoje vrlo velike individualne razlike u kapacitetu za toleranciju boli i
neugode, a one su uslovljene razlozima koji idu
dalje od nivoa fiziologije. Prema međunarodnoj
asocijaciji za izučavanje bola (IASP), bol je neugodno čulno ili emocionalno iskustvo prvenstveno povezano sa aktuelnim ili potencionalnim
oštećenjem tkiva ili opisano u vrijeme takvog
oštećenja. Subjektivni osjećaj bola može biti
izazvan stimulacijom nociceptora, a osjećaj
može biti doživljen čak i u odsustvu bola.
Kao faktor uznemirenja on može biti okidač
za pojavu anksioznosti (Ivanov, 1999; Uzunov, 2000). Arntz i saradnici podupiru hipotezu da je bol ili strah od bola primarni izvor
anksioznosti, a također i značajna prepreka u
traženju stomatološke njege (Arntz i sar., 1990).
Također, izgleda da su anksiozni pacijenti više
osjetljivi na bol (Klages i sar., 2006). Moderne
tehničke inovacije su učinile od „bezbolne stomatologije“ realnost, pa ipak istraživanja su pokazala da većina ljudi izbjegava stomatološke
tretmane zbog straha od boli.
Negativna prošla
iskustva
Traumatska iskustva proizašla iz negativnog
medicinskog iskustva, radilo se o doktoru
medicine (medicinsko iskustvo) ili pak doktoru
stomatologije (dentalno iskustvo) nesumnjivo
je jedan od direktnih uzročnika odbojnog stava
prema stomatologu (Majstorović, 2004). Mnogi autori su na osnovu dosadašnjih istraživanja
došli do saznanja da većina negativnih reakcija u određenom trenutku proizilazi iz negativnog medicinskog doživljaja uzrokovanog
ubodom injekcionom iglom (Milagrom i sar.,
1997). To se može podjednako odnositi kako
na medicinsku tako i na dentalnu traumu (Cramer i Smyd, 1962). Prema tome, o direktnom i
možda najjačem uticaju govori se u kontekstu
fizički doživljene traume (Freeman, 1998). Faza
psihooškog razvoja u kojoj dijete doživljava
medicinsku situaciju traumatizirajućom bitan
je faktor jer u zavisnosti od toga možemo
govoriti o primarnim i sekundarnim efektima
traume (Freeman, 1998). Primarni efekti traume
proizilaze iz traumatskog iskustva koji je vezan
za trenutan doživljaj nelagode zbog bojazni
od povrede i straha od nepoznatog (Freeman,
1985). Sekundarni efekti traume su stari strahovi, pohranjeni u sjećanju te ih osoba postaje
svjesna kada se ponovo nađe u sličnoj situaciji.
Tada se javlja tzv. anticipatorna anksioznost
koja je rezultat kombinacije starih strahova sa
postojećim kao i sjećanja na proživljeno neugodno i bolno iskustvo (Stouthard i Hoogstraten, 1987; Freeman, 1985). Dakle, situacije u kojima smo ranije doživjeli traumatsko
iskustvo prepoznajemo kao prijeteće jer one
pobuđuju neugodne emocije i snižavaju našu
toleranciju na bol.
Nelagoda/ nelagodnost
Usta su intimni dio tijela koji može imati veliku
emotivnu važnost. Neke osobe mogu osjećati
stid ili nelagodu da otvore usta nepoznatoj
osobi. Ovaj problem može samo djelimično
uticati na osobe koje su samosvjesne u pogledu izgleda i stanja svojih zuba. Stomatološki
tretman također podrazumjeva i fizičku blizinu.
Tokom trajanja tretmana lice stomatologa je
udaljeno svega desetak centimetara od pacijenta. U nekim slučajevima nelagoda pokazuje
manifestacij slične poremećajima iz grupe socijalne anksioznosti (Moor i sar.,2004).
Osjećaj bespomoćnosti i gubitak kontrole
Neke osobe razvijaju fobije vezane za situaciju
nad kojima osjećaju da nemaju kontrolu. Kada
se nalaze u stomatološkoj stolici preplavi ih
osjećaj bespomoćnosti jer nisu u stanju vidjeti
ili predvidjeti konkretne postupke dentalnog
tretmana i taj osjećaj bespomoćnosti uzdružen
sa gubitkom kontrole, pa kod nekih osoba
može biti okidač za nastanak anksioznosti (Milagrom i sar., 1997).
„Indirektno učenje“
O tzv. indirektnom učenju govorimo ukoliko se
roditelji ili druge osobe iz bliskog okruženja
plaše stomatologa i taj strah otvoreno pokazuju, pred djetetom. Dijete može podleći takvom
uticaju i „naučiti“ da se plaši stomatologa iako
nije doživjelo loše iskustvo. Takođe, slušanje o
preuveličanim lošim iskustvima drugih osoba
može imati sličan efekat (Milagrom i sar., 1997).
Ranija istraživanja su ustanovila da pored ovih
postoje i brojni drugi faktori koji utiču na dentalnu anksioznost prisutnu kod pacijenata. Mnogi od njih se odnose na terapeutovu stručnost
i međuljudske vještine kao što su: pozitivna i
negativna komunikacija, pozitivan i negativan
međusobni odnos i uočena stručna sposobnost terapeuta (Rouse i sar. 1990). Studijom
kojom je ispitivan uzajamni odnos spoznaje i
dentalne anksioznosti (De Jongh i sar., 1994)
nađeno je da spoznajne aktivnosti kao što su:
negativno razmišljanje (katastrofiziranje) i samokontrola spoznaje predstavljaju važne moderatore dentalne anksioznosti.
Zaključak
Problem dentalne anksioznosti u stomatološkoj
praksi je od najveće važnosti zbog nekoliko
razloga: izbjegavanje dentalne njege uzrokuje pogoršanje oralnog zdravlja i kvaliteta
života; visok nivo anksioznosti i fobija mogu
narušiti odnos stomatolog- pacijent i spriječiti
odgovarajući dentalni tretman i/ili biti uzrokom
komplikacija tokom tretmana; simpatički odgovor na stres uzrokovan dentalnim strahom
može uroditi štetnom reakcijom kao što je
vazovagalna sinkopa, hipertenzija, tahikardija
i kardiovaskularni akcidenti. Ovo se posebno
odnosi na visokorizične pacijente kod kojih je
dijagnoza i tretman dentalne anksioznosti od
ključnog značaja za njihovu sigurnost. Takođe,
stres značajno umanjuje kognitivne sposobnosti osobe za razumjevanje informacija
(Pilcher i sar.,2002; Sauro i sar.,2003) što je od
posebnog značaja jer pacijent treba razumjeti
informacije relevantne za izvođenje određene
kliničke procedure. Procjena intenziteta dentalnog straha i anksioznosti stomatoloških
pacijenta je ključni faktor za njihovo uspješno
vođenje jer omogućava adekvatan pristup
pacijentu i u konačnici rezultira poboljšanjem
kvalitete liječenja.
11
Vaša Apoteka broj 15
Medicina danas
Laringofaringealni refluks
Piše: Mr. med. sc. dr. Šefika Umihanić, Klinika za plućne bolesti, UKC Tuzla
Dr. med. sc. Šekib Umihanić, Klinika za bolesti uha grla i nosa, UKC Tuzla
Laringofaringealni refluks (LPR) noviji je
klinički entitet koji se pojavljuje u literaturi
tek posljednjih 30- tak godina. LPR predstavlja povrat kiselog sadržaja iz želuca, kroz
ezofagus u laringofarinks. Najčešći simptom
LPR-a je promuklost (disfonija), prisutna u
92%-100% bolesnika. Sljedeći simptomi
po učestalosti su: hronično čišćenje grla
prisutno u 50% bolesnika, zatim „globus
faringeus“ u 33%, disfagija u 27%, hronični
kašalj, osjećaj postnazalne sekrecije, epizode gušenja (laringospazmi) i ponekad
žgaravica (6%).
Dosadašnja istraživanja (u prvom redu pH
metrija) pokazuju da su bolesnici s malignim tumorom laringsa većinom pušači i da
većinom imaju LPR. Dokaz za etiološki učinak
LPR-a jest i uspjeh antirefluksne terapije u
liječenju leukoplakija i drugih premalignih
lezija koje se povlače, djelomično ili čak potpuno. Iako su najrizičniji činioci u nastanku
laringealnog karcinoma duhan i alkohol, LPR
je važan kofaktor, posebno u nepušača. LPR
je zabilježen u 84% bolesnika s karcinomom
laringsa, a samo 58% su bili aktivni pušači,
dok je u 70% astmatičara postoje simptomi
LPR-a.
Klinički nalaz LPR
Simptomi se mogu pojaviti bez promjena
na sluznici laringsa i faringsa, a mogu biti i
nespecifični, mada se tipične promjene
uzrokovane ovom vrstom refluksa nalaze u
laringsu. Najznačajnije i patognomonične
promjene su edem i eritem stražnje komisure laringsa– takozvani „laryngitis posterior“,
koji zajedno sa još sedam drugih promjena
koje se nalaze u laringsu, a mogu se pojaviti kao posljedica refluksa, objedinjene su u
tzv. „reflux finding scoreu – RFS“,
LPR i gastroezofagealni refluks (GER) se
međusobno razlikuju po simptomima,
kliničkoj manifestaciji te po mehanizmima
nastanka. Za razliku od LPR-a, GER može biti
i fiziološki, što znači da se do 50 epizoda
GER-a dnevno, obično nakon obroka, prihvata kao fiziološka pojava. Kada GER uzrokuje
patološke promjene koje imaju svoje kliničke
manifestacije, naziva se gastroezofagealna
refluksna bolest (GERB).
Dijagnoza LPR se utvrđuje na osnovu anamneze (refluks simptom skor-RSS), videoendoskopskog pregleda grla (refluks finding skor- RFS), testa inhibitora protonske
pumpe, ambulantne 24 satne pH–metrije
faringsa i ezofagusa, test prisutnosti pepsina
u pljuvačci.
12
Manifestacije laringofaringealnog refluksa
Organ
Promjena
Farings
hronični faringitis i Zenkerov divertikul
Larings
laringospazam, fiksacija aritenoida, laringealna stenoza i Reinkeov edem,
čvorići na glasnicama, rekurentni respiratorni papilomi, rekurentne
leukoplakije i karcinom laringsa
Pluća
hronične opstruktivne plućne bolesti, bronhiektazije i aspiracijska
pneumonija
sindrom iznenadne smrti dojenčeta, hronični sinusitis, upale srednjeg uha,
opstruktivna „sleep apnea“ (OSAS) i kariozna denticija
Terapija LPR-a
Cilj antirefluksne terapije je dvojak: prekinuti upalni proces sluznice faringsa i laringsa inhibirajući
želučanu kiselinu i obnoviti normalnu antirefluksnu
odbranu. Lijek izbora u terapiji LPR-a je inhibitor protonske pumpe (IPP), koji djeluje na H+-K+ATPazu,
ključni enzim u konačnoj fazi mehanizma stvaranja
kiseline. Lijek djeluje reducirajući izloženost tkiva
kiselini, što dovodi do lezija i reducira aktivnost
pepsina, koji zahtijeva određeni aciditet, pH razinu za svoju aktivaciju. Nadalje, postoje istraživanja
koja upućuju na to da IPP pojačava i tonus sfinktera, što dodatno pridonosi smanjenju refluksa. Za
razliku od simptoma GERB-a, simptomi LPR-a se
ne rješavaju brzo. Studije pokazuju da manje od
polovice bolesnika s LPR-om nakon terapije IPP-om
ima potpuno izlječenje nakon četveromjesečne
terapije. Zato se prema smjernicama Američke
akademije za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i
vrata predlaže inicijalna terapija lijekovima IPP 2 x
1 a u teških (životno ugrožavajućih) oblika LPR-a
3-4 x 1 u trajanju od najmanje šest mjeseci, nakon
poboljšanja terapija se postupno smanjuje, a potom se potpuno prekida. Pacijente je potrebno
savjetovati da jedu količinski manje obroke, da izbjegavaju jela i pića unutar tri sata od planiranog
odlaska na spavanje, da ne liježu barem dva sata
nakon obroka, da spavaju podignutog uzglavlja, da
izbjegavaju kahvu, alkohol, cigarete, gazirana pića,
sokove od naranče, usku odjeću, da reduciraju
tjelesnu težinu, da smanje stres.
Laringoskopski nalaz
Skor
Pseudosulcus vocalis
2 = prisutan
0 = odsutan
Ventrikularna obliteracija
2 = djelimična
4 = kompletna
Eritem/hiperemija
2 = samo aritenoidi
4 = difuzno
Edem glasnica
1 = blagi
2 = umjereni
3 = teški oblik
4 = polipoidni
Difuzni laringealni edem
1 = blagi
2 = umjereni
3 = teški
4 = opstrukcijski
Hipertrofija stražnje komisure
1 = blaga
2 = umjerena
3 = teška
4 = opstrukcijska
Granulomi/granulacije
2 = prisutni
0 = odsutni
Gusti endolaringealni mukus/ostalo
2 = prisutan
0 = odsutan
Ukupni skor (skor veći od 11 uz odgovarajuće kliničko stanje je sugestivan na LPR
Simptomi se mogu pojaviti bez promjena na sluznici laringsa i faringsa, a mogu biti
i nespecifični, mada se tipične promjene uzrokovane ovom vrstom refluksa nalaze
u laringsu. Najznačajnije i patognomonične promjene su edem i eritem stražnje
komisure laringsa– takozvani „laryngitis posterior“, koji zajedno sa još sedam drugih
promjena koje se nalaze u laringsu, a mogu se pojaviti kao posljedica refluksa,
objedinjene su u tzv. „reflux finding scoreu – RFS“,
Refluks simptom skor (RSS)
Osnovne razlike LPR-a i GER-a
Simptom
Ocjena
Dali ste u posljednjih mjesec dana imali
navedene tegobe, koliki je njihov intenzitet?
0 = bez tegoba 5 = teške
tegobe
Promuklost
0
1
2
3
4
5
„Čišćenje grla“
0
1
2
3
4
5
Osjećaj pojačane sekrecije u grlu ili
postnazalni „drip“
0
1
2
3
4
5
Teškoće pri gutanju hrane, pića ili tableta
0
1
2
3
4
5
Kašalj nakon obroka ili nakon što ste legli
0
1
2
3
4
5
Poteškoće sa disanjem ili epizode gušenja
0
1
2
3
4
5
Uznemirujući ili neugodan kašalj
0
1
2
3
4
5
Osjećaj stranog tijela u grlu
0
1
2
3
4
5
Žgaravica, podrigivanje, bol u prsima,
probavne smetnje
0
1
2
3
4
5
Ukupni skor
(skor preko 5, uz odgovarajuće kliničko stanje
je sugestivan na LPR
LPR
GER
-„Tihi“ refluks - nemaju
simptom „pečenja“ u prsima.
- Dnevni refluks.
- Disfunkcija gornjeg
ezofagealnog sfinktera.
- Normalan motilitet
ezofagus.
- Larings je izrazito osjetljiv na
peptičku ozljedu (dovoljno
su 3 epizode LPR-a sedmično
za ozbiljne laringealne
ozljede)
- Larings osjetljiv na pH ≤ 5.
- Nikada nije fiziološki.
- „Glasni“ refluks.
- Tretman otorinolaringologa.
- Noćni („ležeći“) refluks .
-Disfunkcija donjeg ezofagealnog
sfinktera
-Poremećen motilitet ezofagusa
-Protektivni mehanizmi jednjaka:
(bikarbonatna produkcija, sluznička
barijera, peristaltika)
-Ezofagus osjetljiv na pH ≤ 4.
-Može biti fiziološki (do 50
epizoda/dan)
-Tretman gastroenterologa
13
Vaša Apoteka broj 15
Medicina danas
Dijagnostika arterijske hipertenzije
Piše: Dr. med. Sedija Arapčić,
JZU Dom zdravlja Lukavac
Pravilno kombiniranje više načina mjerenja jedini je ispravan put tačnijoj dijagnozi AH, procjeni ukupnog
kardiovaskularnog (KV) rizika, te sigurnoj odluci o odabiru načina liječenja. Ako AH ne bude uspješno
dijagnosticirana i liječena, neće se moći očekivati smanjenje KV morbiditeta i mortaliteta u našoj zemlji
kao i diljem svijeta. S obzirom na činjenicu da AH glavni nezavisni faktor KV rizika, upravo je i primarni
cilj hipertoničara, maksimalno smanjenje dugoročnog ukupnog rizika KV morbiditeta i mortaliteta.
Postavljanje dijagnoze arterijske hipertenzije (AH),
te sve odluke o liječenju temelje se na izmjerenim
vrijednostima arterijskoga tlaka (AT). Ordinacijsko
mjerenje AT-a baždarenim živinim aparatom i dalje
je glavna metoda mjerenja u svakodnevnome
kliničkom radu, pri čemu je važno pridržavati se
određenih pravila i preporuka. Potpuniju sliku o kretanjima AT–a možemo dobiti i s pomoću 24h kontinuiranog mjerenja AT-a (KMAT), a izmjerene srednje vrijednosti ovom metodom najviše odgovaraju
stvarnima. Kućno mjerenje AT-a samomjeračima
(MATS) ne može potpuno zamijeniti KMAT, ali
može biti korisno kao dodatni izvor informacija u
dijagnostičkom postupku i odlučivanju o liječenju.
Obje metode i KMAT i MATS, pokazale su se boljima u predviđanju postojanja i progresije oštećenja
ciljnih organa (OCO) u odnosu na ordinacijsko
mjerenje. Kod korištenja KMAT–om i MATS-om
vrlo je važno voditi računa o upotrebi uređaja koji
imaju odobrenje međunarodnih stručnih društava
, o čemu se možemo informirati na web-stranici
www.dableducational.org. Pravilno kombiniranje
više načina mjerenja jedini je ispravan put tačnijoj
dijagnozi AH, procjeni ukupnog kardiovaskularnog
(KV) rizika, te sigurnoj odluci o odabiru načina
liječenja.
Ako AH ne bude uspješno dijagnosticirana i
liječena, neće se moći očekivati smanjenje KV
morbiditeta i mortaliteta u našoj zemlji kao i diljem
svijeta. S obzirom na činjenicu da AH glavni nezavisni faktor KV rizika, upravo je i primarni cilj
hipertoničara, maksimalno smanjenje dugoročnog
ukupnog rizika KV morbiditeta i mortaliteta.
Mjerenje arterijskog tlaka
živinim tlakomjerom
U kliničkoj praksi se AT mjeri klasičnim živinim tlakomjerom koji je izumio Scipione Riva Rocci 1896.g.
Relativna nepreciznost ove metode jedan je od
mogućih razloga nedovoljne tačnosti u postavljanju
dijagnoze i neadekvatne procjene efikasnosti terapije. Ali se nadopunjuje po potrebi drugim metodama mjerenja AT.
Postupci za pravilno mjerenje AT-a živinim tlakomjerom su :
1. ispravan i baždaren uređaj, orukvica odgovarajuće
veličine (mora pokriti 2/3 nadlaktice)
14
2. pacijent treba sjediti mirno najmanje 5 minuta u
ugodno zagrijanoj prostoriji, te neposredno prije
ne treba pušiti cigarete, piti kafu ili alkohol i jesti teška
jela
3. ruka na kojoj se mjeri tlak treba biti opuštena, oslonjena i u visini srca
4. zrak se u orukvicu treba napumpati brzo i to
30 mmHg iznad čujnosti fenomena stetoskopom
postavljenim nad brahijalnu arteriju, a zatim tlak
ravnomjerno ispuštati brzinom 2-3 mmHg u sekundi
5. prilikom mjerenja, oči mjeritelja trebaju biti u visini
sa stupcem žive
6. vrijednosti se ne smiju zaokruživati na najbliže 5
ili 0, već na 2mmHg.
7. sistolički AT je registrovan kao I faza Korotkofljevih
šumova (jasna pojava tonova), dok se dijastolički
AT registrira uz V fazu (potpuni nedostatak tonova), a u nekim stanjima kao IV faza, kada se čuju
mekani šumovi puhajućeg karaktera.
8. uz mjerenje AT-a korisno je kod nekih bolesti
palpirati i puls na radijalnoj arteriji.
9. između dva mjerenja treba proći najmanje 2
minute.
10. AT treba mjeriti u sjedećem pložaju, u ležećem
položaju, te nakon 1 i 5 minuta ortostaze. Kod
trudnica AT mjeriti i na lijevom boku, a kod mlađih
od 30 godina mjeriti AT i na nozi, u poplitealnoj
jami. Prilikom prvog pregleda AT se mjeri na obje
ruke, a kasnije na onoj sa izmjerenim višim vrijednostima.
Budući da se zbog toksičnosti žive sve češće
najavljuje povlačenje živinih tlakomjera iz kliničke
upotrebe, najčešće spominjana zamjena
je
mjerenje AT
pomoću aneroidnih tlakomjera.
Dimenzija
(u cm)
Bolesnik
Standardna
12-13 x
35
prosječna
odrasla
osoba
Velika
12 x 40
pretila
osoba
Mala
12 x 18
mršava
osoba i
djeca
Orukvica
Tabela 1. Odabir orukvice (manžete) ovisno o
opsegu ruke:
Po smjernicama ESH/ECS to nije prava zamjena,
jer aneroidni tlakomjeri mjere niže vrijednosti od
živinih tlakomjera. Dosta su osjetljivi na mehaničko
oštećenje što rezultira nepreciznošću, a i potrebno ih je baždariti u 6 mjeseci, a živine godišnje.
Pretpostavlja se da će bolji u primjeni biti automatski aparati koji AT mjere oscilometrijski.
Vrijednost arterijskog
tlaka (mmHg)
Kategorija
sistolni
dijastolni
optimalni tlak
<120
<80
normalan tlak
120-129
80-84
visoko normalan tlak
130-139
85-89
stadij I (blaga)
140-159
90-99
stadij II(umjrena)
160-179
100-109
stadij III(teška)
>- 18o
>-110
hipertenzija
Tabela 2. Definicija i klasifikacija arterijske hipertenzije ovisno o visini arterijskog tlaka prema smjernicama ESH/ECH-2007. g.
Kućno mjerenje
arterijskog tlaka –
mjerenje arterijskog tlaka
samomjeračem (MATS)
Već je u smjernicama ESH/ECH iz 2003.g. istaknuto
da MATS može pružiti adekvatnu informaciju o vrijednostima AT-a najbližim svakodnevnim životnim
uvjetima, da nema tzv. učinka „bijelog mantila“
te da je ta metoda mjerenja bolja u predviđanju
postojanja i progresije OCO u odnosu na vrijednosti izmjerene u ordinaciji. Optimalan broj mjerenja je 14 a poželjno i do 25 mjerenja. Prema rezultatima iz studije PAMELA za isti porast vrijednosti
AT-a, rizik od KV smrtnosti porastao je više (gotovo
dvostruko) kada su korišteni KMAT i MATS kao
metode mjerenja, a u odnosu na konvencionalno
ordinacijsko mjerenje.
Kombinovanje svih ovih metoda mjerenja AT-a, donosi bolju
procjenu KV rizika te sigurniju odluku o odabiru liječenja.Važno je naglasiti da je visina AT-a izmjerena bilo kojom metodom tek jedan od
faktora rizika, te kako uvijek treba procijeniti ukupni KV rizik svakog
pojedinog bolesnika.
Granične vrijednosti za kućno izmjeren AT su niže, iznose 130-135/85 mmHg,
što takođe upućuje na veću prognostičku osjetljivost te metode.
Savjetuje se mjeriti AT ujutro, između 6:00 i 9:00 sati, i nevečer , između
18:00 i 20:00 sati, te za svaku priliku imati dva mjerenja ( nakon 1 min. ponoviti
mjerenje, te izračunati prosječnu vrijednost i nju zapisati u dnevnik mjerenja).
Mjerenje sprovoditi u narednih sedam dana i svaki dan u isto vrijeme. Kod
bolesnika sa kontroliranim, stabilnim AT dovoljno je AT mjeriti jedan puta
semično u određeno – isto vrijeme (a ne stihijski) a po potrebi i više puta.
Kada se želi procijeniti učinak uvedene terapije, potrebno je mjeriti AT prije
uzimanja terapije( tzv. trough učinak). Pacijenta je svakako potrebno informirati
o fiziološkoj varijabilnosti AT-a i o različitim graničnim vrijednostima ovisno o
tehnici mjerenja .
Kontinuirano 24h automatsko
mjerenje arterijskog tlaka (KMAT)
Varijabilnost AT–a je najvažniji ograničavajući faktor preciznosti mjerenja u
kliničkim uvjetima, stoga potpuniju sliku o kretanjima AT-a kod svakog pojedinca možemo dobiti pomoću KMAT-a. Izmjerene srednje vrijednosti
ovom metodom najviše odgovaraju stvarnim vrijednostima AT-a. Prvi takav
uređaj napravljen je još 1962 g. Sadašnji su aparati za KMAT potpuno
automatski tako da mogu davati podatke o 24-satnim vrijednostima AT-a ili
duže. Teški su oko 0,5 kg, mogu se nositi u manjoj torbici ili učvrstiti za pojas, tihi su i uglavnom ne ometaju samog nositelja u njegovim uobičajenim
aktivnostima.
Maksimalna oscilacija krivulje tlaka pulsa odgovara srednjem AT-u, a sistolički
i dijastolički AT određuju se pomoću odgovarajućih formula i računalnih
programa.Vrijednosti AT-a dobijaju se u obliku računalnog zapisa, obično
se očitavaju svakih 15-30 minuta tokom dana i noći, a automatsko ispuhavanje ne smije ni ovdje biti brže od 2mmHg. Pacijent koji nosi KMATaparat treba da se suzdrži napornih aktivnosti, da u ruci ne drži teret i da
ruku drži mirno i ispruženo u trenucima napumpavanja.Većina aparata
je programirana na dodatna automatska očitanja u slučajevima većih nepravilnosti. Pacijent treba voditi dnevnik o dnevnim događanjima te trajanju
i kvaliteti sna. Na osnovu toga možemo saznati uz koje vrijednosti tlaka
pacijent ima određene smetnje, kakav je uticaj terapije ne samo na visinu
tlaka nego i na subjektivan osjećaj.
Glavne vrijednosti AT-a dobivene KMAT-om niže su za nekoliko milimetara
žive nego one dobivene mjerenjem sa živinim tlakomjerom. Osim toga
KMAT nam daje podatke i o srčanoj frekvenciji i njenoj varijabilnosti, koja je
značajan pretkazatelj rizika KV smrtnosti.
Prema izgledu krivulje i noćnom padu AT-a pacijenti se mogu podijeliti
u tri kategorije:
-„dipper“- normalan izgled krivulje, noćni pad AT za 10%,
-„non dipper“- nema noćnog pada AT-a, a ovaj dnevni obrazac češći je
u sekundarnim hipertenzijama, metaboličkom sindromu i šećernoj bolesti
i uočen je znatno veći rizik od KV incidenata.
-„extreme dipper“- izraziti noćni pad AT-a > 20%, povezan sa većom
učestalosti ishemijskog inzulta i demencijom.
Zaključak
Uprkos brojnim prednostima MATS-a i KMAT-a, te unatoč najavljenom
povlačenju zbog toksičnosti žive, konvencionalno mjerenje AT-a živinim
tlakomjerom i nadalje ostaje primarna metoda mjerenja AT-a. Kod odluke
o započinjanju liječenja važno je pridržavati se pravila o potrebi većeg
broja mjerenja u više navrata, posebno kada su izmjerene vrijednosti
AT-a blizu graničnih.
Međutim, kombinovanje svih ovih metoda mjerenja AT-a, donosi bolju
procjenu KV rizika te sigurniju odluku o odabiru liječenja.Važno je naglasiti
da je visina AT-a izmjerena bilo kojom metodom tek jedan od faktora
rizika, te kako uvijek treba procijeniti ukupni KV rizik svakog pojedinog
bolesnika.
15
Vaša Apoteka broj 14
Medicina danas
Uticaj motoričkih smetnji na uspjeh
djeteta u školi
Piše: Prim. dr. Nermina Djulović
JZU Dom zdravlja sa poliklinikom “Dr. Mustafa Šehović” Tuzla
Pokret je elementarni vid svake motorne aktivnosti. Kosti, mišići, zglobovi, motorni centri i nervni putevi su sistemi u aparatu za
kretanje koji neposredno učestvuju u pokretu. Međutim, time bi se definicija lokomotornog aparata veoma uprostila, što će
reći da svi ovi dijelovi aparata za kretanje nisu potpuno samostalni nego su svrstani u neodvojivu cjelinu u kojoj svaki organ
ima svoju jasno izdiferenciranu funkciju, ali na taj način da rad jednog nadopunjuje rad drugog organa, a svi djeluju po
jedinstvenoj šemi sa zajedničkim zadatkom da omogući tijelu vršenje jedne od njegovih tako važnih funkcija – kao što je
motorna aktivnost.
Lokomotorni aparat tj. aparat za kretanje podrazumjeva sve one formacije koje čine jednu
funkcionalnu cjelinu i čijom zajedničkom akcijom
nastaje pokret. U užem smislu riječi pod pojmom
lokomotorni aparat podrazumjevamo:
• Kosti – su anatomske formacije čija je osnovna
funkcija da čovječijem tijelu daju stabilnost, koje
su otporne na pritisak i istezanje. Kosti kao poluge služe za prenošenje mišićnih kontrakcija na
pojedinačne tjelesne segmente a formiraju i čvrste
dijelove zglobova u kojima se vrši pokret.
• Zglobovi – su anatomske formacije pomoću kojih se na razne načine uspostavlja kontakt između
dvaju ili više susjednih kostiju.
• Skeletni mišići – su pokretači lokomotornog
aparata tj. izvršioci motornih funkcija organizma.
• Motorni centri.
• Nervni putevi.
Motorna aktivnost je mišićna radnja kojom se vrši
pokretanje tijela u prostoru, vršilac je refleksnih i
voljnih radnji, manipulativnih aktivnosti ekstremiteta i
tijela kao i funkcija mišićne muskulature i mišića usne
duplje. Pokret je elementarni vid svake motorne
aktivnosti. Kosti, mišići, zglobovi, motorni centri i
nervni putevi su sistemi u aparatu za kretanje koji
neposredno učestvuju u pokretu. Međutim, time
bi se definicija lokomotornog aparata veoma
uprostila, što će reći da svi ovi dijelovi aparata za
kretanje nisu potpuno samostalni nego su svrstani
u neodvojivu cjelinu u kojoj svaki organ ima svoju
jasno izdiferenciranu funkciju, ali na taj način da rad
jednog nadopunjuje rad drugog organa, a svi djeluju po jedinstvenoj šemi sa zajedničkim zadatkom
da omogući tijelu vršenje jedne od njegovih tako
važnih funkcija – kao što je motorna aktivnost.
Patofiziologija motorike podrazumijeva sva ona
stanja koja na razne načine mijenjaju strukturu
i funkciju sistema lokomotornog aparata i tako
prouzrokuju gubitak lokomotorne aktivnosti.
Patofiziološka oštećenja motorike možemo podijeliti u dvije velike grupe:
• Primarna oštećenja motorike i
• Sekundarna oštećenja motorike
Primarna oštećenja motorike su posljedica direktnog oštećenja lokomotornog aparata i dijele se u
dvije velike grupe, a to su:
16
• Urođena oštećenja motorike
• Stečena oštećenja motorike
Urođena oštećenja motorike nastaju tokom intrauterinog razvoja ploda a posljedica su genetički
uslovljenih promjena ploda ili bolesti majke.
Urođena oštećenja motorike su sve zastupljenija i
uzročnik su tjelesne invalidnosti. U ovu grupu primjerice spadaju: razvojne anomalije gornjih i donjih
ekstremiteta, urođeno iščašenje zgloba kuka, cerebralna paraliza, ahondroplazija, dishondroplazija
i dr.
Stečena oštećenja motorike jesu opštećenja koja
se dešavaju tokom poroda (porođajne traume,
oštećenja mozga, infekcije) ili nakon poroda
djeteta, znači tokom života djeteta a dovode do
ograničenja ili potpunog izostanka njegove motorne aktivnosti.
Sekundarna oštećenja motorike predstavljaju sva
ona stanja ograničene ili onemogućene mobilnosti nastala ne kao posljedica direktnog primarnog oštećenja lokomotornog aparata, već zbog
zabrane ili ograničenja kretanja i drugog fizičkog
naprezanja koje nameće osnovna bolesti. Ova
oboljenja ne predstavljaju invalidnost u ortopedskom smislu, već na duže ili kraće vrijeme ometaju
interakciju ovih osoba u društvenu zajednicu. U
ovu grupu oboljenja spadaju: oboljenja kardiovaskularnog sistema, oboljenja respiratornog sistema, oboljenja uropoeznog aparata i dr.
Patologija motorike predstavlja jako složenu i
ozbiljnu problematiku, budući da se ne smije
proučavati izdvojeno kao patološko-anatomska i
neurofiziološka pojava, već u korelaciji sa ostalim
funkcionalnim oštećenjima koja su brojna a odnose
se na oštećenja psihomotornog, senzomotornog
i intelektualnog razvoja što sve doprinosi psihosocijalnoj dezintegraciji osobe. Preko motorike se
odvija međuljudska komunikacija i ostvaruje psihosocijalni i mentalni razvoj ličnosti kao i razvoj svih
ostalih funkcija organizma.
Francuski psiholog J. Paget (J. Pijaže) je na osnovu
motorike djeteta od dvije godine određivao inteligenciju djeteta, jer je utvrdio da se motorička starost poklapa sa mentalnim dobom. Djeca sa smanjenim mentalnim sposobnostima odlikuju se slabije
razvijenom muskulaturom i lošijom opštom kondicijom, nedostatkom ritma, slabijom preciznošću i
pokretljivošću itd. “Prema statističkim podacima
oko 5-10% motorno oštećenih učenika ima u
redovnim školama”. (Stošljević, L. 1979). Tjelesno
invalidno djete ne mora da ima oštećenje inteligencije, ali njegov psihomotorni razvoj je uslovljen
brojnim faktorima, kao što su nasljedni faktori, stav
okoline prema invalidnom djetetu, kao i aktivnost
same individue. Za razvoj tjelesno invalidnog djeteta možemo reći da je specifičan, a tu specifičnost
čine tjelesno oštećenje i psihološke implikacije
koje determinišu razvoj ličnosti tjelesno invalidnog
djeteta, kao i odnos porodice prema invalidnom
djetetu. Opšte fizičko stanje, kao determinišući
faktor razvoja hendikepiranog djeteta, umanjuje
mu mogućnost kontakta sa stvarima i osobama iz
spoljašnje sredine i primanje informacija iz te sredine. Ono je zbog toga dovedeno u situaciju da
prima redukovana iskustva, naročito u manipulativnoj sposobnosti, umanjene senzorne i vizuelne
stimulacije kao i redukovana socijalna iskustva, čime
je njegov razvoj usporen, te oštećenje motorike
prevazilazi opseg lokalnog oštećenja.
Značajan faktor u razvoju invalidnog djeteta ima
stav porodice, prvenstveno majke, i njegove
okoline prema djetetu i njegovom onesposobljenju. Rođenje djeteta sa određenom anomalijom za roditelje predstavlja veliki šok i ličnu
dramu, sa neizbježnim emocionalnim krizama,
promjenom dinamike porodičnog života, odnosa
između članova porodice i stila življenja. Odnos
prema djetetu zavisi od mnogih faktora subjektivne i objektivne prirode, a može biti različit, od
prezaštićenog stava roditelja, negiranja djetetovog
hendikepa do potpunog odbacivanja djeteta.
• U situacijama prezaštićenosti stava roditelja, djete
se obasipa prevelikom ljubavlju i pažnjom. Sve
aktivnoti koje djete pokušava samostalno da uradi
porodica guši, te djete usred toga postaje inaktivno, a sticanje iskustava, koje već reducirano hendikepom, još više je osiromašeno ovakvim stavom
roditelja.
• U situacijama negiranja hendikepa, roditelji skrivaju
djetetove anomalije, uskraćuju mu kontakt sa socijalnom sredinom i time dovode do inaktiviteta
djeteta i sticanja novih iskustava.
• U situacijama potpunog odbacivanja djeteta,
roditelji napuštaju rođenu djecu, ostavljaju ih u rehabilitacionim centrima ili drugim institucijama na
brigu i čuvanje djece od strane državnih institucija
ili nevladinih organizacija.
U svim ovim navedenim, socijalno i društveno
Svako dijete u svom životu mora da bude izloženo određenom repertoaru socijalnih pritisaka,
kako bi postepeno razvijalo navike, učilo da kontroliše potrebe i impulse, da se prilagođava potrebama sredine i realnosti. Ti zahtjevi sredine, pritisci, odnose se kako na aktivnosti svakodnevnog
života (obuka hranjenja, toaleta, oblačenja itd.) i samostalnosti u obavljanju svih tih zadataka, tako
i na ovladavanju uobičajenih normi ponašanja i ophođenja sa drugim osobama i socijalnom sredinom uopšte”. (Živković, G. 1987).
ne prihvaćenim odnosima roditelj-djete javlja
se kašnjenje ili čak potpuno zaostajanje djece u
psihomotornom i intelektualnom razvoju, javljaju
se smetnje u emocionalnim sferama djetetovog
života i to sve dovodi do dezintegracije motorički
oštećenog djeteta u socijalnu i radnu sredinu.
Svako dijete u svom životu mora da bude izloženo
određenom repertoaru socijalnih pritisaka, kako
bi postepeno razvijalo navike, učilo da kontroliše
potrebe i impulse, da se prilagođava potrebama
sredine i realnosti. Ti zahtjevi sredine, pritisci, odnose se kako na aktivnosti svakodnevnog života
(obuka hranjenja, toaleta, oblačenja itd.) i samostalnosti u obavljanju svih tih zadataka, tako i na ovladavanju uobičajenih normi ponašanja i ophođenja sa
drugim osobama i socijalnom sredinom uopšte”.
(Živković, G. 1987).
Tjelesno invalidne osobe, kao i sve druge kategorije hendikepiranih, vaspitavaju se i obrazuju
od predškolskog, preko osnovnoškolskog pa do
srednjoškolskog obrazovanja (perioda profesionalnog osposobljavanja).
Predškolsko vaspitanje i obrazovanje podrazumjeva specifičnu organizaciju, ciljeve i zadatke kao
i metode rada.
“Organizacija vaspitno-obrazovnog rada u
dječijim vrtićima za tjelesno invalidnu djecu je
identična kao i za neinvalidnu djecu u pogledu
programskog sadržaja, a uveliko se razlikuje prema
aplikaciji sadržaja po programu prema zahtjevima
somatodidaktike, somatopedije i somatotehnike.
Zadaci i programski sadržaji vaspitno-obrazovnog
rada u predškolskim organizacijama ostvaruju se
kroz fizičko i zdravstveno vaspitanje, upoznavanje
okoline, razvoj govora, manipulativnih sposobnosti, razvijanje početnih matematičkih pojmova,
kreativnu terapiju (likovno vaspitanje, muzičko
vaspitanje).
Svaka vaspitna grupa (mlađa, srednja i starija) ima
svoje posebne zadatke i sadržaje po vaspitnim
oblastima (predmetima). Defektolog-somatoped,
pored rada na kliničko-defektološkoj rehabilitaciji,
kroz defektološki tretman predškolskog djeteta, organizuje i sprovodi vaspitno-obrazovni rad sa svim
kategorijama tjelesno invalidne djece predškolskog
uzrasta.
Osnovni oblici rada u predškolskim ustanovama za
svu, pa i za tjelesno invalidnu djecu su: Igra, Rad i
Zanimanje.
Kroz te tri osnovne forme rada realizuju se svi vaspitno-obrazovni sadržaji, predavanja i predviđeni
programi u predškolskim ustanovama za tjelesno
invalidnu djecu.“ (Stošljević L. i sar. 1994.).
Osnovnoškolsko vaspitanje i obrazovanje tjelesno invalidne djece „predstavlja oblast u kojoj
se prelamaju brojne činjenice i okolnosti koje
proističu iz proklamovanih društvenih opredjeljenja, mogućnosti njegovog ostvarivanja, ekonomske
i kadrovske moći određenog društva, stvarnih
efektata ostvarivanja zdravstvene i socijalne zaštite,
usvojenih koncepcija, ličnih opredjeljenja i interesa,
realnih mogućnosti i ograničenja svake pojedine
hendikepirane osobe, akceptiranje i zadovoljavanje specifičnih potreba određene grupacije
hendikepirane djece.“ (Živković G., 1987.).
Opšti ciljevi i zadaci vaspitno-obrazovnog procesa tjelesno invalidne djece su identični sa ciljevima i
zadacima vaspitanja i obrazovanja drugih kategorija
hendikepiranih. Međutim, tjelesno invalidni učenici
zahtijevaju i neke specifičnosti u ovom procesu
koje proističu iz njihovog primarnog oštećenja. U
te specifične ciljeve i zadatke, prema Stošljević L. i
Stošljević M. (1994.) ubrajamo:
- Motivisanje učenika za aktivno učešće u vaspitnoobrazovnom procesu,
- Pomaganje djetetu da se pripremi i lakše podnese raznovrsne oblike neophodnog medicinskog
tretmana (hospitalizacija, hirurški zahvat, fizijatrijski
tretman i sl.),
- Obezbjeđivanje kontinuiteta u vaspitno-obrazovnom procesu,
- Obezbjeđivanje i ostvarivanje vaspitno-obrazovnih uticaja koji će ostaviti što veći trag na djecu
kojoj je ovo jedini mogući oblik vaspitanja i obrazovanja u određenom momentu,
- Popunjavanje praznina u znanju učenika nastalih
kao posljedica neredovnog školovanja i neadekvatnog odnosa prema djetetu u porodici,
- Pripremanje i osposobljavanje učenika za formiranje adekvatnog stava prema sebi i svom invaliditetu, što bi mu omogućilo sagledavanje i
pronalaženje kompenzacionih aktivnosti i sadržaja
za samorealizaciju i afirmaciju,
- Osposobljavanje učenika sa teškim lokomotornim
i govornim oštećenjima specijalnim postupcima i
metodama obuke u pisanju i čitanju,
- Pripremanje i osposobljavanje učenika da se
može bez većih teškoća uključiti u profesionalno
osposobljavanje zajedno sa svojim vršnjacima kada
god je to moguće,
- Primjena takvih oblika i metoda rada koji su
najprimjereniji uslovima rada sa svakim pojedinim
učenikom,
- Osposobljavanje učenika sa teškim psihomotornim ispadom za samoposluživanje, komunikaciju, socijalizaciju i dr.,
- Prepoznavanje, otklanjanje ili ublažavanje problema psihomotorne organizovanosti, koji često idu
uz neka oboljenja,
- Korištenje postojećih i iznalaženje novih sredstava i pomagala koji hronično bolesnoj i tjelesno
invalidnoj djeci olakšavaju i omogućavaju učešće u
vaspitno-obrazovnom procesu,
- Rad sa roditeljima u cilju njihovog pravilnog
odnosa prema djetetu, uz njihovo maksimalno
uključivanje u vaspitno-obrazovni proces,
- U toku osnovnog vaspitanja i obrazovanja
povezivanja učenika sa matičnom školom (na teritoriji na kojoj stanuje) zbog što ranijeg vraćanja u
sredinu njihovog vršnjaka.
Nakon završene osnovne škole, tjelesno invalidno
dijete ulazi u proces srednjoškolskog vaspitanja i
obrazovanja, tj. u proces profesionalnog osposobljavanja.
Ciljevi i zadaci profesionalne rehabilitacije su isti kao
i za druge kategorije, a da bi se oni ostvarili neophodno je:
1. Obezbijediti takvo srednje obrazovanje koje
će hendikepiranoj omladini pružiti odgovarajuće
uspješno uključivanje u proces rada, iz kojeg može
nastaviti školovanje na višem stepenu stručnosti;
2. Izabrati zanimanja i obavljati takve poslove u kojima je moguće postići dobre rezultate sa preostalim
psihofizičkim sposobnostima, tako da uloženi napor
neće oštetiti ili narušiti zdravstveno stanje i da rezultati rada obezbjede lični prihod za samostalan ili
djelimično saostalan život;
3. Vaspitno-obrazovnim radom omladina bi trebala
da se pripremi za svoja prava i obaveze građana,
da razvije pozitivna svojstva ličnosti i da primjerom
u radu pokaže gdje joj je mjesto u našem društvu;
4. Vaspitno-obrazovnim procesom potrebno je
formirati takvu ličnost koja će težiti da se svojim
radom i ponašanjem što je moguće više osamostali, da bude u manjoj zavisnosti od svoje uže
i šire društvene sredine, da porodicu što manje
opterećuje, a društvenu zajednicu oslobodi raznih
socijalnih i drugih davanja. Posebno je važno naglasiti
koliko je potrebno da se ta ličnost osposobi, bez
obzira na stepen invaliditeta, za posao u uobičajenoj
radnoj sredini. Pri tom, ne mislimo da se svi invalidi
mogu uspješno integrisati u životnu i radnu sredinu,
jer su pred njima mnoge prepreke, od prevoza, arhitektonskih barijera do neadaptiranih radnih mjesta ...
(Stošljević L. i sar. 1994).
Dakle, profesionalno osposobljavanje je “kruna”
višegodišnjih napora u sistemu vaspitanja i obrazovanja, jer tek kada hendikepirano djete osposobimo za samostalan život, možemo reći da je vaspitno-obrazovni proces sasvim uspio.
Što znači, da uspjeh motorički oštećene djece u školi
zavisi od mnogo faktora koji su vezani kako za samo
dijete (faktora nasljeđa, preostalih motornih sposobnosti, itd.) tako za njegovu porodicu i državne
institucije koje trebaju da obezbjede pravilnu i pravovremenu podršku, kako roditeljima tako i djeci, te
da ih uvedu u lančano povezani proces rehabilitacije i obrazovanja (predškolsko, osnovno školsko
i srednjoškolsko obrazovanje), što bi za posljedicu
imalo potpunu integraciju motorički oštećenog
djeteta kako u radnu tako i socijalnu sredinu, gdje
bi ono zauzelo odgovorno mjesto u privredi sa
mogućnošću što veće nezavisnosti od strane roditelja, porodice, državnih institucija i drugih osoba.
17
Vaša Apoteka broj 15
Promotivni tekst
Predstavljen novi proizvod kompanije
BOSNALIJEK
Bosnalijek d.d. je u martu ove godine na tržište
izišao sa novim proizvodom iz skupine lijekova
za liječenje sistemskih infekcija, pod nazivom
Xiclav Quicktab. Proizvod je rađen najsavremenijom tehnologijom, u sasvim novom farmaceutskom obliku – tablete za oralnu suspenziju
625 mg i tablete za oralnu suspenziju 1000 mg.
Xiclav Quicktab, po djelovanju širokospektralni
beta laktamski antimikrobik, u svom sastavu kao
aktivne komponente sadrži amoksicilin i klavulansku kiselinu.
Kombinacija amoksicilin i klavulanska kiselina
prisutna je na tržištu više od 25 godina i skoro
tri decenije je jedan od najpropisivanijih antibiotika koji održava visoku antibakterijsku i kliničku
efikasnost u liječenju najčešćih bakterijskih infekcija, prvenstveno respiratornog trakta koje
se smatraju najčešćim bolestima savremenog
čovjeka. Prema aktuelnim evropskim i svjetskim smjernicama, kao i smjernicama iz regiona,
kombinacija amoksicilina i klavulanske kiseline
preporučuje se kao antibiotik prvog izbora
u empirijskom liječenju bakterijskih infekcija,
kao što su akutna upala srednjeg uha, sinusitis,
akutna egzacerbacija hroničnog bronhitisa i
vanbolnička pneumonija.
Xiclav Quicktab zadržava sve osobine prethodnih farmaceutskih oblika amoksicilina i klavulanske kiseline u sastavu proizvoda Xiclav i Xiclav 2X a to su: širok antimikrobni spektar, veliko
18
indikaciono područje, odličan farmakokinetski i
farmakodinamski profil koji zadovoljava kriterije
antimikrobnog lijeka odličnog kvaliteta i djelotvornosti, te kliničkim studijama dokazana efikasnost aktivnih komponenti u liječenju oboljenja.
Xiclav Quicktab zadovoljava kriterije efikasnog
antibiotika u sekvencijskom liječenju tj. prelasku
sa parenteralne forma amoksicilina i klavulanske
kiseline (Xiclav injekcije) na peroralni oblik (Xiclav Quicktab), posebno kada je riječ o pacijentima koji imaju probleme sa gutanjem.
Xiclav Quicktab je namijenjen za primjenu kod
odraslih i djece starije od 12 godina 2 puta
na dan, uz preporuku za uzimanje neposredno prije jela kako bi se smanjila incidenca
neželjenih gastrointestinalnih efekata. Xiclav
Quicktab tablete za oralnu suspenziju primjenjuju se jednostavno, otapanjem tablete u ustima
ili u maloj količini vode, soka ili čaja. Tablete za
oralnu suspenziju Xiclav Quicktab obogaćene
su aromom tropskog voća gdje dominira aroma
naranče.
U proteklom periodu Bosnalijek je organizovao
niz promocija svog novog proizvoda Xiclav
Quicktab.
Promocije su održane u Brčkom,
Tuzli, Sarajevu, Zenici, Bihaću, Travniku, Mostaru, Goraždu i Banjoj Luci, na kojima je prisustvovao veliki broj doktora medicine, doktora
stomatologije te magistara famacije koji su
svojim učešćem i ovog puta dali veliki doprinos u daljnjem usavršavanju savramenih farmaceutskih trendova kao i unapređenju zdravstva
u Bosni i Hercegovini.
Predavanja na temu
novog proizvoda Xiclav Quicktab održali su
eminentni domaći stručnjaci iz oblasti infek-
tologije i porodične medicine. Na promociji
u Tuzli, koja je održana 3. marta o.g. u hotelu
Tuzla, pozdravnim govorom se obratio prim.
dr. Umid Šalaka, direktor sektora Domaći marketing i prodaja kompanije Bosnalijek, nakon
kojeg su održana stručna predavanja – prof.
dr. Sead Ahmetagić na temu „Empirijski pristup u liječenju najčešćih infekcija“ i dr. Samira
Srabović na temu „Xiclav Quicktab-Vrijeme je
za novu tehnologiju“.
Odgovornost za očuvanje djelotvornosti antibiotika u najvećoj je mjeri u rukama doktora
opšte prakse i porodičnog doktora. Stoga
je za stručna lica potrebna kontinuirana edukacija i podsjećanje na navike u propisivačkoj
praksi antibiotika. Edukativno treba djelovati i
na stanovništvo – pacijente, obzirom da pritisak i očekivanja pacijenata u velikoj mjeri utiče
na učestalost propisivanja antibiotika. Bolja
edukacija kako zaposlenih u zdravstvu tako i
građana najvažniji je put očuvanja djelotvornosti antibiotika.
19
Vaša Apoteka broj 15
Brza dijagnostika
Uloga Otoventa u terapiji i prevenciji
nagluhosti kod djece
(otitis media chronica seroze-SOM)
Nagluhost kod djece je veoma česta zbog problema aerizacije srednjeg uha putem Eustahijeve tube koja
može biti zatvorena zbog problema u nosu ili sa povećanim adenoidnim vegetacijama tj. trećim krajnikom.
Unazad 20-30 godina uz medikamentoznu terapiju obavezno indicira operativni zahvat koji je
uključivao operaciju trećeg krajnika i ugradnju drenažnih cjevčica u srednjem uhu. Kao i svako strano tijelo,
male plastične cjevčice mogu praviti probleme u postoperativnom toku u smislu gnojne sekrecije srednjeg
uha, stalna perforacija bubnjića ili upadanje drenažne cjevčice u prostor srednjeg uha.
Poliklinika „Dr Akšamić“ (Brčko, Tuzla) unazad 3-4 godine koristi švedsku metodu prevencije liječenja
nagluhosti kod male djece tako da skoro nijedno dijete ne treba ugradnju drenažnih cjevčica.
Otovent metoda se vježba sa balončićima gdje dijete preko nosa uduvava zrak iz balona u srednje
uho preko Eustahijeve tube. Metoda je veoma efikasna, daje skoro 100%-tne rezultate. Metoda je veoma
jednostavna gdje roditelji vježbom sa djecom, uz terapiju izbjegavaju stres hirurškog zahvata, kao i anestezije.
Kliničke karakteristike
• konduktivna nagluhost na jednom ili oba uha (dijete stalno pojačava radio, TV i sl.)
• problemi u učenju i govoru
• rekurentne infekcije
• disanje sa otvorenim ustima
• otoskopski nalaz - ružičast bubnjić, retrahiran sa
točakastim ili udvojenim trigonum Lucis
• ponekad vidljiv nivo tečnosti
Ispravno primjenjena OTOVENT – metoda pokazuje izvrsne rezultate kod tretmana djece sa upalom
srednjeg uha sa iscjetkom, tkz. sekretornom upalom srednjeg uha – SOM/OME. Kod 50% djece
(u dobi od3-4 godine) uspješno se postiže
izjednačavanje ili smanjenje negativnog
pritiska u srednjem uhu.
20
21
Vaša Apoteka broj 15
Ginekološki kutak
Cervikalne intraepitelne lezije (CIN I, II , III) promjene
grlića materice koje prethode karcinomu
Piše: Doc. dr. Mahira Jahić
JZU Dom zdravlja sa Poliklinikom ,,Dr Mustafa Šehović” Tuzla
Paradoksalno je da je karcinom grlića materice jedan od oblika karcinoma koji ima visoku stopu
oboljevanja i smrtnosti iako ga je veoma jednostavno spriječiti i liječiti. Naime, ovaj karcinom sporo
napreduje, dostupan je pregledu, ima mogućnost relativno jednostavne rane dijagnostike te u ranijim
stadijima dobro reaguje na terapiju. Redovnim ginekološkim i kolposkopskim pregledom, PAPA brisom i
odgovarajućim terapeutskim tehnikama, može se spriječiti nastanak invazivnih formi ovog karcinoma.
Još sredinom 20-tog stoljeća primjećene su
promjene na grliću materice koje izgledaju
kao invazivni karcinom ali su ograničene samo
na epitel i ne probijaju bazalnu membranu. Na
temelju tog zapažanja postavljen je koncept
preinvazivne bolesti grlića materice. Kasnije
studije su pokazale kako ako se takve lezije ne
liječe zaista mogu razviti u invazivni karcinom
grlića materice. Richart je 1968. godne ukazao
na to da sve displazije imaju mogućnost
daljeg napredovanja i uveo pojam cervikalana
intraepitelna neoplazija (CIN) kao preinvazivna
promjena. Danas se zna kako se većina CIN
promjena, ako se ne liječi može spontano
povući ali i napredovati tokom određenog
vremena u invazivni karcinom grlića materice.
Procijenjen je da se svake godine u svijetu otkrije
50 miliona slučajeva CIN-a. CIN se citološki
otkriva u 2,3% žena, od čega CIN I i CIN II u
2,2% a CIN III u 0,2% svih briseva.
Kolposkopija je metoda posmatranja vagine, i
vrata materice uz pomoć kolposkopa (specijalnog mikroskopa) uz uvećanje od 6-40 (najčešće
12) puta.
CIN
je
predominantno
bolest
žena
reproduktivnog perioda, sa velikim uticajem
na populaciju i faktorima rizika karakterističnim
za seksualno prenosive bolesti. Klinički
izgled i epidemiologija prekursora cervikalne
intraepitelne lezije i karcinoma dramatično su
se promijenili posljednjih nekoliko decenija.
Posebno je zabrinjavajući porast učestalosti ovih
oboljenja u veoma mladih žena. U posljednje
vrijeme znaci teške displazije citološki se mogu
otkriti i u djevojaka mlađih od 15 godina.
Faktori rizika za nastanak lezija koje predhode
22
karcinomu i invazivnog karcinoma su: genitalne
infekcije (dugotrajne neliječene upale grlića
materice), nasljedni faktor, pušenje, seksualne
navike, hemijska karcinogeneza, imunosupresijapad imuniteta, faktori vezani za muškog partnera,
način života.
Infekcija Humanim papiloma virusima i drugim
mikroorganizmima,
predstavlja najznačajniji
faktor rizika za nastanak prekanceroznih lezija
i karcinoma grlića materice. Kao posljedica
ovih infekcija nastaju abnormalne promjene
na ćelijama grlića. Ukoliko se te početne
abnormalnosti na ćelijama ne otkriju na vrijeme,
dolazi do nekontrolisanog rasta ovih ćelija i
nastanka karcinoma grlića materice.
Cervikalna intraepitelna neoplazija-CIN I ili lowgrade lezije na grliću nastaju u žena između 25
i 35 godina ali se mogu naći i u drugim dobnim
skupinama.
CIN II I CIN III ili (high-grade SIL) podrazumjeva da
postoji veći broj prekanceroznih ćelija i one se
jako razlikuju od normalnih ćelija. Prekancerozne
promjene samo zahvataju površinu grlića
materice. Te ćelije da bi postale kancerogene i
zahvatile dublje slojeve grlića treba više mjeseci
možda i godina. One nastaju najčešće kod žena
između 30 i 40 godina, ali mogu nastati i u svim
drugim dobnim skupinama. Ako se abnormalne
ćelije šire dublje u grlić ili druga tkiva ili organe,
bolest se zove karcinom ili invazivni cervikalni
karcinom. Najčešće nastaje u žena iznad 40-te
godine.
Razvoj karcinoma grlića materice odvija se u 90%
slučajeva preko predstadija i u 10% bez ikakvih
predznaka. Cervikalne intraepitelna neoplazija
na grliću materice se može otkriti citološkim
i kolposkopskim pregledom a potvrditi
patohistološkom analizom. Pod citološkim
pregledom podrazumjeva se PAPA test
(uzimanje ćelija sa površine grlića i mikroskopska
analiza) dok je kolposkopski pregled direktno
gledanje grlića pod uvćenjem od 6 do 40X sa
kojim se mogu vidjeti područja promjene na
grliću koja imaju specifičnu kolposkopsku sliku
za određeni stepen promjene.
Kolposkopski pregled i citološki nalaz promjena
koje prethode karcinomu grlića materice
Kolposkopski uredan nalaz podrazumjeva
višeslojno-pločasti epitel koji pokriva površinu
grlića, jasno se prepoznaje po roza boji, gladak
je i providan. Po homogenoj ružičastoj boji
razlikuje se od crvenog cilindričnog epitela sa
kojim se spaja na skvamokolumnarnoj granici. Ta
granica se u praksi vidi kao širi bjeličasti pojas koji
se nalazi na kraju metaplastične transformacije.
Metaplazija je proces zamjene cilindričnog
epitela sa pločasto-slojevitim epitelom i može
biti normalna (tipična) i abnormalna (atipična).
Kada se desi proces atipične metaplazije,
atipične lezije koje se razviju u nekim slučajevima
mogu progredirati u CIN ili invazivni karcinom.
Pod atipičnom kolposkopskom slikom se
podrazumjevaju: leukoplakija, AW epitel,
mozaik, punktacijei atipični krvni sudovi.
Kolposkopski nalaz
citološki nalaz CIN I
i
CIN I se ne razvija iz orginalnog pločastoslojevitog
epitela, već samo tokom procesa metaplazije.
Većina CIN I lezija razvija se u ostrvima
metaplastičnog tkiva u zoni transformacije.
Pojedinačni ili multipli fokusi nezrele skvamozne
metaplazije u zoni transformacije mogu podleći
procesu neoplastične transformacije u CIN. CIN
se dva puta češće pojavljuje na prednjoj usni
Poznato je da se većina CIN promjena, iako se ne liječi, može spontano
povući ali i napredovati tokom određenog vremena u invazivni karcinom
grlića materice. Procijenjen je da se svake godine u svijetu otkrije 50 miliona
slučajeva CIN-a. CIN se citološki otkriva u 2,3% žena, od čega CIN I i CIN II
u 2,2% a CIN III u 0,2% svih briseva.
i rijetko se vidi na lateralnim dijelovima grlića
materice. Promjene se mogu širiti horizontalno i
zahvatiti cijelu zonu transformacije, ali se naglo
zaustavlja na orginalnoj skvamokolumnarnoj
granici.
Širenje
lezije
van
orginalne
skvamokolumnarne granice se ne dešava sem
ukoliko ne dođe do nastanka invazivne bolesti.
Pločasto-slojeviti epitel u kome je nastao CIN
može u različitoj mjeri postati zadebljan.
Kolposkopski CIN se vidi kao atipična zona
transformacije. Kolposkopske promjene CIN
I su neodređene i teško ih je opisati. Obično
se vide kao acido-bijele promjene ali se mogu
i pomiješati sa metaplazijom, HPV infekcijom,
trudnoćom i zarastanjem. Citološki nalaz CIN I
lezije je najblaži oblik poremećaja višeslojnog
pločastog epitela i ne zahvata više od trećine
debljine tog epitela. Postoji sazrijevanje u
dvije gornje trećine debljine epitela uz blagu
nuklearnu atipiju sve do površine koja upućuje
na zaostajanje u nuklearnom sazrijevanju.
oblik mozaika ili punktacije. Citološki su to srednje
teški poremećaji u kojem promjene zahvataju
manje od dvije trećine višeslojno pločastog
epitela. Ćelije tipa CIN II imaju umjerenu količinu
citoplazme koja ima tendenciju da bude gušća i
više bazofilna nego što je to slučaj kod normalnih
ćelija i u ćelijama tipa CIN I. Jedra su veća nego
kod CIN I i mogu biti nepravilnog oblika i jasno su
hiperkromatična.
smetnje u razvoju i sazrijevanju epitela grlića
materice sa različitim stepenom ćelijske atipije,
koja podrazumjeva nepravilan izgled jedra,
nepravilnu veličinu jedra, nepravilan odnos jedra
i citoplazme i promjene u hromatinu. Kod teške
displazije poremećeni rast ćelija se nalazi u više
od 2/3 debljine epitela dok kod CIS-a promjena
zahvata cijelu debljinu epitela. Razlika između
CIS-a i invazivnog karcinoma je histološke
naravi: kod CIS-a je još uvijek intaktna bazalna
membrana- tanka membrana koja dijeli epitel od
subepitelnog vezivnog tkiva u kojem se nalaze
limfne i krvne žile. Kod invazivnog karcinoma
dolazi do prodora atipičnih ćelija kroz bazalnu
membranu.
Kolposkopski nalaz CIN II
Kolposkopski nalaz CIN III
Citoloski nalaz II
Kolposkopski nalaz CIN I
Citoloski nalaz I
Kolposkopski i citološki
nalaz CIN II
Promjene koje odgovaraju CIN II su jasno vidljive.
Bijela boja se pojavljuje brzo poslije stavljanja
sirćetne kiseline, traje nekoliko minuta i sporo
blijedi. Površina je obično ravna ali je granica
promjene oštra i jasna. Promjene mogu imati
Kolposkopski i citološki
nalaz CIN III
Izgled CIN III lezije je vrlo upečatljiv. Površina je
obično podignuta i talasasta sa veoma oštrim
granicama koje mogu biti urolane i također
podignute. Stepen bijele boje je izrazito veliki i
obično se opisuje bijela kao ,,slonovača”. CIN III
ima i određeni stepen vaskularnih abnormalnosti
u obliku punktacija, mozaika i ponekad atipičnih
krvnih sudova. Obično su promjene teškog
stepena velike površine, međutim on može biti
i na veoma maloj površini. Citološki ćelije tipa
CIN III imaju velika jedra sa značajno povećanim
nuklearno-citoplazmatskim
odnosom.
Hiperhromazija i aberacija hromatina su izrazite,
a citoplazma je redukovana na tanak obod gusto
obojenog materijala. Ove promjene su tipične
za sitnoćelijski nekeratinizirani oblik displazije.
Kod keratinizirajuće displazije, citoplazma
ostaje relativno obilna i ima tendenciju da bude
narandžasto-žuta ali su promjenae jedra iste kao
i kod nekeratinizirajućeg tipa.
Displazija je citološki termin i označava
Citoloski nalaz III
Simptomi promjena koje
prethode
karcinomu
grlića materice
Rani stadijumi ove bolesti obično protiču bez
tegoba kao što su bolovi, krvarenje, vaginalna
sekrecija ili bilo čega drugog što bi moglo
ukazati da se dešava nešto patološko, stoga je
vrlo bitan redovan ginekološki pregled i PAPA
test koji će pokazati promjene koje predhode
karcinomu grlića materice. Kada se jave tegobe
u smislu vaginalnog krvarenja poslije seksualnog
odnosa, neuobičajene vaginalne sekrecije ili
bola u predjelu genitalnih organa, onda je
najvjerovatnije došlo do pojave uznapredovalog
oblika bolesti.
23
Vaša Apoteka broj 15
Ginekološki kutak
Savremeno shvatanje o tretmanu lezija niskog stepena se zasniva na rezultatima HPV tipizacije. Ako je lezija HPV negativna ne očekuje se njena progresija
ka težem stadiju bolesti i nju treba pratiti. Međutim ako je promjena povezana sa HPV tipom visokog onkogenog rizika, rizik od njene progresije je velik i
nju treba odmah liječiti.
Liječenje i
promjena
praćenje
Liječenje promjena koje predhode karcinomu
grlića materice zavisi od brojnih faktora. Ti
faktori uključuju težinu promjene, želju za
rađanjem, starosnu dob i zdravstveno stanje
pacijentice, te izbor žene i njenog ljekara.
Žene sa niskim stepenom promjene mogu se
pratiti, ali je vrlo bitna redovna ginekološka
kontrola i PAPA test.
Kada je kolpokopski i PAPA test uredan bez
upalnih promjena preporučuje se redovno
praćenje i kontrola PAPA testa za 1 godinu.
Kada su u citološkom nalazu upalne promjene
kontrola PAPA testa je za 6 mjeseci uz liječenje
upale.
Kada PAPA ima kao rezultat CIN I potreban
je kolposkopski pregled, HPV tipizacija,
bakteriološki pregled vaginalnog i cervikalnog
brisa i liječenje prateće upale, a PAPA test
ponoviti za 4 mjeseca. Kod zadovoljavajuće
kolposkopije, negativnog HPV-a citološka
kontrola će slijediti za 6 mjeseci. Ako je HPV
pozitivan na visokorizičnu grupu citološka
kontrola je za 4 mjeseca. Pri zadovoljavajućoj
24
kolposkopiji a abnormalnom citološkom nalazu
potrebna je histološka verifikacija lezije. Kod CIN
I lezije i HPV visokog rizika ako je kolposkopska
slika abnormalna također je potrebna histološka
obrada.
Ako PAPA test ima rezultat CIN II potreban
je kolposkopski pregled, HPV tipizacija,
bakteriološki pregled vaginalnogi cervikalnog
brisa i histološka obrada (biopsija). Kod
zadovoljavajuće kolposkopije i urednog nalaza
preporučuje se citološka kontrola za 3 mjeseca
(ako je HPV tip visokog onkogenog rizika). Ako
je nalaz kolposkopije abnormalan onda slijedi
biopsija.
Ako PAPA test ima rezultat CIN III obavezna je
biopsija grlića radi potvrđivanja ili isključenja
dijagnoze.
Mada danas postoje i protokoli koji
preporučuju kod CIN III i HPV tip visokog
onkogenog rizika, prvo kolposkopski pregled,
uz predhodno ciljano liječenje upale druge
etiologije. Kod zadovoljavajuće kolposkopije
i urednog nalaza preporučuje se citološkokolposkopska kontrola za 2 mjeseca. Ako je
kolposkopski pregled nezadovoljavajući kod
ove promjene se radi biopsija.
Savremeno shvatanje o tretmanu lezija
niskog stepena se zasniva na rezultatima
HPV tipizacije. Ako je lezija HPV negativna ne
očekuje se njena progresija ka težem stadiju
bolesti i nju treba pratiti. Međutim ako je
promjena povezana sa HPV tipom visokog
onkogenog rizika, rizik od njene progresije je
velik i nju treba odmah liječiti.
Cervikalne intraepitelne lezije se mogu liječiti
i operativnim tehnikama, koje se dijele u dvije
grupe. Prvu grupu čine destruktivne (ablativne)
tehnike, kojima se postiže razaranje patološke
promjene, dok u drugu grupu čine ekscizione
tehnike pomoću kojih se odstranjuje dio grlića
materice. Koja će tehnika biti primjenjena
u liječenju zavisi od histološkog gradusa
patološke promjene. Lezije teškog stepena
uvijek se tretiraju ekscizionim tehnikama, koje
pružaju mogućnost analize odstranjenog tkiva
i provjere efikasnosti tretmana. Promjene lakšeg
stepena liječe se destruktivnim metodama
uz ispunjenje određenih uslova. Nakon
odstranjenja promjene na grliću materice radi
se kontrolni PAPA test a praćenje nastavlja
zavisno od histološkog nalaza, rezultata PAPA
testa i ginekološkog pregleda.
25
Vaša Apoteka broj 15
Vaša beba
Kongenitalne anomalije gastrointestinalnog
trakta
Piše: Prof. dr. Fahrija Skokić, Klinika za dječije bolesti, UKC Tuzla
Mr. med. sc. dr. Amir Halilbašić, Klinika za dječije bolesti, UKC Tuzla+
Kongenitalne anomalije gastrointestinalnog trakta predstavljaju značajan razlog perinatalnog
morbiditeta i mortaliteta. Usprkos unapređenju zdravstvene njege, anomalije gastrointestinalnog trakta su povezane sa prolongiranom hospitalizacijom i povremeno smrću (Piper
i sar., 2008). Stopa mortaliteta novorođenčadi sa anomalijama gastrointestinalnog trakta
ostaje 5% - 10%, a u zemljama u razvoju i do 41% (Chirdan i sar., 2004).
Neonatalna hirurgija je najviše specijalizirano
polje dječije hirurgije i dječiji hirurzi su
odgovorni kako za operativni tretman,
tako i za perioperativnu intenzivnu njegu
novorođenčadi operisanih radi kongenitalnih
anomalija gastrointestinalnog trakta (Taguchi,
2008).
Najčešće kongenitalne anomalije
gastrointestinalnog trakta sa kojim se susreću
dječiji hirurzi
su ezofagealna atrezija,
duodenalna atrezija,
jejunoilealna atrezija,
atrezija debelog crijeva, gastrošiza, omfalokela
i kongenitalna dijafragmalna hernija (Halilbašić,
2009).
Ezofagealna atrezija
Ezofagealna atrezija sa ili bez traheoezofagealne
fistule predstavlja
spektar kongenitalnih
anomalija ezofagusa čiji uzrok ostaje
nepoznat. Postoji više teorija o uzroku ove
kongenitalne anomalije, ali je najprihvaćenija
teorija o nepravilnom odvajanju ezofagusa
od traheje tokom embrionalnog razvoja
(Konkin i sar., 2003). Nove teorije obuhvataju i
mikrovaskularne prenatalne incidente kao uzrok
ezofagealne atrezije (Dutta i Harsh, 2009).
Oko 50% novorođenčadi sa ezofagealnom
atrezijom ima jednu ili više asociranih anomalija.
(Spitz, 2007). VACTREL akronim označava
spektrum anomalija udruženih sa ezofagealnom
atrezijom: vertebralni defekti, analna atrezija,
traheoezofagealna fistula, ezofagealna atrezija,
renalni defekt, anomalija srca i ekstremiteta
(Harmon i Coran, 2006). Waterston i saradnici su
1962. godine predložili prognostičku podjelu
novorođenčadi sa ezofagealnom atrezijom u tri
grupe. Podjela je bazirana na porođajnoj težini,
udruženim anomalijama i pneumonijom. Grupa
A sadržava novorođenčad težu od 2500
grama pri porodu i koja su dobrog opšteg
stanja. U grupi B su novorođenčad porođajne
težine od 1800-2500 grama, imaju srednje
tešku pneumoniju i udružene kongenitalne
anomalije. Grupa C obuhvata novorođenčad
čija je porođajna težina manja od 1800 grama,
kod kojih postoji teška pneumonija i teške
udružene anomalije. Noviju prognostičku
klasifikaciju su dali Spitz i sar. 1994 .godine. Oni
su podijelili novorođenčad sa ezofagealnom
atrezijom u 3 grupe; grupa I sa tjelesnom
26
težinom većom od 1500 g. bez prisustva
velikih kardijalnih anomalija, survival, grupa II
sa tjelesnom težinom manjom od 1500 g. ili
prisustvo velikih kardijalnih anomalija i grupa II
sa tjelesnom težinom manjom od 1500 g. i
prisustvo velikih kardijalnih anomalija.
Duodenalna atrezija
Duodenalna atrezija je u skoro polovini
slučajeva uzrok neonatalne intestinalne
opstrukcije. Uzrok ovome poremećaju i
dalje ostaje nepoznat, ali pretpostavlja se
da je osnovni poremećaj u rekanalizaciji
doudenuma tokom 7-8 sedmice gestacije.
Potpuni poremećaj rekanalizacije dovodi do
atrezije, dok parcijalni poremećaj rekanalizacije
dovodi do stenoze (Dalla Vecchia i sar., 1998).
I do 79% novorođenčadi sa duodenalnom
atrezijom ima udruženu kongenitalnu anomaliju
drugog organskog sistema (Piper i sar., 2008).
Jejunoilealna atrezija
Jejunoilealna atrezija također predstavlja
čest
uzrok
intestinalne
opstrukcije
kod
novorođenčadi.
Uzrok
ovakvim
malformacijama
tankog
crijeva
leži
najvjerovatnije u intrauterinom mezenterijalnom
vaskularnom
incidentu
uzrokovanom
volvulusom,
unutarnjom
hernijom,
invaginacijom, gastrošizom ili omfalokelom
(Strauch i Hill, 2003). Jejunoilealna atrezija je
ravnomjerno raspoređena između jejunuma
(51%) i ileuma (49%). Proksimalni jejunum
je u 31% slučajeva mjesto atrezije, distalni
jejunum 20%, proksimalni ileum 13% i distalni
ileum 36% (Dalla Vecchia i sar., 1998).
Podjela atrezija tankog crijeva se bazira na
patološkom nalazu i zasnovana je na radu
Grosfelda i saradnika iz 1979.godine. On dijeli
atreziju tankog crijeva na slijedeće oblike: Tip
I sa mukoznom barijerom sa intaktnim zidom
crijeva i mezenterijem, tip II kod kojeg su
slijepi krajevi odvojeni fibroznom vrpcom, tip
IIIa gdje su slijepi krajevi odvojeni defektom
mezenterija u obliku slova „V“, tip IIIb ili
«apple-peel» atrezija (atrezija u obliku kore
od jabuke), tip IV predstavlja multiple atrezije
tankog crijeva.
Atrezija debelog
crijeva
Atrezija debelog crijeva je jedan od najrjeđih
uzroka novorođenačke intestinalne opstrukcije
i zbog toga može doći do odlaganja u
postavljanju dijagnoze. Mortalitet je veći
ukoliko se hirurški tretman poduzme nakon
72 sata života novorođenčeta (Etensel i sar.,
2005). Anorektalne malformacije predstavljaju
široki spektar poremećaja zahvataju distalni
dio debelog crijeva, kao i urinarni i genitalni
trakt. Ova grupa kongenitalnih anorektalnih
anomalija
se
dalje
klasificira
prema
deskriptivnoj nomenklaturi i ima terapeutske i
prognostičke implikacije (Pena, 2003). Važne
udružene kongenitalne anomalije uključuju
genitourinarne defekte koji se javljaju kod 50%
pacijenata sa anorektalnim malformacijama,
te asocirane spinalne anomalije kod kojih
je najčešće zahvaćen rektum (Lewitt i Pena,
2007).
Kongenitalna
dijafragmalna hernija
Kongenitalna dijafragmalna hernija karakteriše
se kongenitalnim posterolateralnim defektom
dijafragme poznatim kao Bochdalek-ova
hernija. Udružena je sa različitim stepenom
pulmonalne hipoplazije i perzistentne
pulmonalne hipertenzije. Unatoč velikom
napretku u neonatalnoj intenzivnoj njezi i
novim postnatalnim načinima tretmana, rata
mortaliteta i morbiditeta novorođenčadi sa
kongenitalnom dijafragmalnom hernijom ostaje
velika kao rezultat posljedične respiratorne
insuficijencije (Keijzer i Puri, 2010) Anomalija
je udružena u trećini slučajeva sa drugim
kongenitalnim poremećajima (Al-Shanafey
i sar., 2002). Dugotrajni pritisak hernije na
pluća dovodi do njihovog nedostatnog
razvoja i plućne hipoplazije. To dalje vodi do
povećanja vaskularnog otpora, povišenog
plućnog arterijskog pritiska i smanjenog
plućnog protoka krvi. Povišen vaskularni otpor
rezultira desno-lijevim šantom, a rezultirajuća
hipoksija dalje povećava pulmonalni vaskularni
Hirurški tretman je individualiziran vrstom kongenitalne anomalije, anatomskom lokacijom,
stanjem pacijenta i udruženim kongenitalnim anomalijama. Dječiji hirurg mora da razumije
fiziološke i biohemijske karakteristike novorođenčadi i da ne oklijeva da se konsultuje sa
neonatolozima i pedijatrima kardiolozima da bi postigao odgovarajući medicinski tretman
za neonatalne hirurške pacijente. Rani postoperativni mortalitet i morbiditet jeste glavni
parametar uspješnosti neonatalne korekcije kongenitalnih anomalija (Taguchi, 2008).
otpor i kompromitira pulmonalni krvni protok,
što nadalje povećava desno-lijevi šant i dovodi
do teškog i progresivnog respiratornog sloma
(Rashid i Ivy, 2005).
Omfalokela
Omfalokela predstavlja urođeni prekid
kontinuiteta prednjeg trbušnog zida koji
je prekriven peritoneumom i amnionskom
membranom, te sadrži intraabdominalne
organe (Henrich i sar., 2008). Omfalokela se
karakteriše nizom poremećaja koji se kreću od
manje hernijacije u pupkovinu, pa do ogromnih
defekata prednjeg trbušnog zida sa ekstruzijom
svih abdominalnih organa. Omfalokela je
češće udružena sa drugim kongenitalnim
anomalijama u odnosu na gastrošizu.
Multiple anomalije se sreću kod 67-88%
novorođenčadi sa omfalokelom. Kardijalne
anomalije su udružene sa omfalokelom u
50% slučajeva. Gastrointestinalne anomalije
(dijafragmalna hernija, intestinalna duplikacija i
atrezija) se sreću u 40% slučajeva omfalokele.
Hromosomske anomalije su udružene sa 30 –
40% slučajeva omfalokele i uključuju trisomiju
13, 18 i 21, kao i Turnerov sindrom (45,X),
Klinefelterov sindrom (47,XXY) i triploidiju
(69,XXX). Hromosomske anomalije su češće
kod omfalokela kod kojih je samo crijevo
unutar hernije u odnosu na omfalocele sa
protrudiranom i jetrom (Wilson i Johnson,
2004).
Hirurški tretman
gastointestinalnih
anomalija i ishod
Hirurški tretman je individualiziran vrstom
kongenitalne anomalije, anatomskom lokacijom,
stanjem pacijenta i udruženim kongenitalnim
anomalijama. Dječiji hirurg mora da razumije
fiziološke
i
biohemijske
karakteristike
novorođenčadi i da ne oklijeva da se konsultuje
sa neonatolozima i pedijatrima kardiolozima
da bi postigao odgovarajući medicinski
tretman za neonatalne hirurške pacijente. Rani
postoperativni mortalitet i morbiditet jeste glavni
parametar uspješnosti neonatalne korekcije
kongenitalnih anomalija (Taguchi, 2008).
Ovisno o tipu kongenitalne anomalije
kojom je zahvaćen jednjak, planira se hirurški
tretman i taktika. Većinu ovih anomalija je moguće
tretirati primarnim uspostavljanjem kontinuiteta
jednjaka i zatvaranjem fistule. Kod oblika kod
koji su atretični krajevi jednjaka udaljeni više
od 2 centimetra, pristupa se odloženom
tretmanu kada se takvoj novorođenčadi načini
gastrostomija. Tada se pristupa nekoj od
metoda za produženje dijelova jednjaka, te se
Gastrošiza
Gastrošiza je drugi najčešći urođeni
defekt prednjeg trbušnog zida u kojemu
intraabdominalni organi, najčešće crijeva i
želudac protrudiraju kroz prednji trbušni
zid. Za razliku od omfalokele nisu prekriveni
membranom, te slobodno plutaju u
amnionskoj tečnosti (Tsai i sar., 2010).
Locirana je neposredno desno uz umbilikus i
obično je manja od 4 centimetra u promjeru.
Tokom prenatalnog perioda, crijeva obično
postanu prekrivena inflamatornim fibroznim
omotačem što rezultira zadebljanjem zida
crijeva, smanjenjem crijevne peristaltike i
potencijalnom
luminalnom
opstrukcijom
(Wilson i Johnson, 2004). Postnatalna
evaluacija klasificira gastrošize u jednostavne i
kompleksne. Kompleksni slučajevi imaju crijevne
poremećaje koji uključuju malrotaciju, volvulus,
infarkciju crijeva, atreziju, perforaciju ili stenozu
crijeva što zajedno sa eventualno postojećim
anomalijama drugih organskih sistema dovode
do povećanog morbiditeta i mortaliteta takve
novorođenčadi (Payne i sar., 2009).
27
Vaša Apoteka broj 15
Vaša beba
Neonatalna hirurgija je najviše specijalizirano polje dječije hirurgije i dječiji
hirurzi su odgovorni kako za operativni tretman, tako i za perioperativnu
intenzivnu njegu novorođenčadi operisanih radi kongenitalnih anomalija
gastrointestinalnog trakta (Taguchi, 2008).
definitivno zbrinjavanje odlaže kada se steknu bolji uslovi za to, kada se
dijete dovoljno oporavi od prateće pneumonije ili se planira neka od
operacija kojom se vrši zamjena jednjaka. To se postiže interpozicijom
kolona, želuca, tankog crijeva ili konstrukcijom gastrične tube (Konkin i
sar., 2003).
Ukoliko postoji atrezija duodenuma tip I, onda je definitivni hirurški
tretman ekscizija septuma koji vrši opstrukciju. U slučaju opstruktivnih
anomalija duodenuma sa prekidom kontinuiteta zida duodenuma,
tada se pristupa pravljenju duodeno-duodeno anastomoze u obliku
dijamanta po Kimuri. Anomalije udružene sa duodenalnom atrezijom,
pored niske porođajne težine, odnosno težine manje od 2000 grama,
predstavljaju važan prognostički faktor u preživljavanju operisane
novorođenčadi (Piper i sar., 2008). Escobar i saradnici u svojoj studiji
iz 2004. godine koja je uključila 169 novorođenčadi sa duodenalnom
atrezijom su zabilježili rani mortalitet (unutar 30 dana od operacije)
od 3% (5 pacijenata) i svi oni su imale udružene kardijalne anomalije.
Jejunoilealna atrezija se uspješno liječi primarnim hirurškim tretmanom,
odnosno anastomozom koja premošćuje defekt. U svakom od oblika
atrezije tankog crijeva potrebno je voditi računa da se pri hirurškom
tretmanu sačuva što veći dio tankog crijeva čime se izbjegava «sindrom
kratkog crijeva». Stopa mortaliteta se kreća od 5,9%, 16% pa do 28,5%
(Piper i sar., 2008, Dalla Vecchia i sar., 1998, Shakya i sar., 2010). Na
stopu mortaliteta direktno utiču druge udružene anomalije, posebno
anomalije gastrointestinalnog trakta i niska porođajna težina (Piper i sar.,
2008)
Sve atrezije debelog crijeva potrebno je liječiti primarno anastomotskim
uspostavljanjem kontinuiteta crijeva (Strauch i Hill, 2003). Ukoliko to nije
moguće, potrebno je u prvom operativnom aktu načiniti kolostomije
na mjestu atrezije, a u slijedećem aktu uspostaviti kontinuitet crijeva
termino terminalnom ili terminolateralnom anastomozom (Haxhija i sar.,
2011). Tretman anorektalnih anomalija je određen tipom anomalije. Pri
samom pregledu ukoliko se ustanovi jednostavna perinealna fistula,
pristupa se posteriornoj sagitalnoj anorektoplastici (PSARP). U slučaju
dvojbi o kojem se tipu anomalije radi kod novorođenčeta, načini se
invertogram. Ukoliko je distalni dio rektuma od kože udaljen manje od
1 centimetar, pristupa se primarnoj PSARP-i. Ukoliko taj razmak iznosi
više od 1 centimetar, tada se takvoj novorođenčadi načini kolostomija,
a definitivnom tretmanu sa PSARP-om se pristupa nakon 4-8 sedmica
nakon isključenja drugih kongenitalnih anomalija i rasta dojenčeta.
Sa ranom dijagnozom, intenzivnim tretmanom udruženih anomalija i
efikasnom i preciznom hirurškom tehnikom, pacijenti imaju najviše
šanse za dobar funkcionalni ishod (Pena, 2003; Levitt i Pena, 2007).
Caselas i saradnici 2011. godine izvještavaju u svojoj studiji da nisu
pronašli statističku značajnost između funkcionalnog ishoda i spola i
udruženih anomalija.
Prvi korak u tretmanu novorođenčadi sa dijafragmalnom hernijom jeste
respiratorna podrška i intenzivni monitoring. Dileme i dalje postoje
oko vremena kada se pristupa operativnom tretmanu. Pobornici
urgentnog operativnog tretmana navode da pritisak intraabdominalnih
organa u grudnom košu izaziva daljnje pogoršanje kliničkog stanja
novorođenčeta sa kongenitalnom dijafragmalnom hernijom. Nasuprot
njima su pobornici odloženog operativnog tretmana koji treba
poduzeti tek nakon stabilizacije perzistirajuće pulmonalne hipertenzije
i respiratornih funkcija novorođenčeta (Stolar i Dillon, 2006). Tretman
kod izrazite pulmonalne hipertenzije i hipoksije bi uključivao i ECMO
(extracorporeal membrane oxygenation). U slučaju većih defekata kod
kojih nije moguće primarno zatvaranje suturama defekta dijafragme,
pristupa se zatvaranju defekta pomoću prostetskog Gortex materijala
kojim se popunjava dijafragmalni defekt (Al-Shanafey i sar., 2002).
Nekoliko opcija postoji u hirurškom tretmanu omfalokele. Oni ovise
o veličini defekta i opštem stanju novorođenčeta. Operativni tretman
28
izbora za male i srednje velike omfalokele jeste primarno zatvaranje.
Ako novorođenče ne tolerira primarno zatvaranje omfalokele, tada
se može koristiti „silo tehnika“ kojom se silastičkom membranom
nadomješta membrana omfalokele i postepenom kompresijom se
reponiraju trbušni organi u abdomen. Dosadašnji dokazi upućuju da
nema razlike u preživljavanju između ove dvije tehnike (Mortellaro i
sar., 2011). Stopa mortaliteta ove novorođenčadi je niska u slučaju
da ne postoje hromozomske abnormalnosti i velike anomalije drugih
organskih sistema (Mitanchez i sar, 2010).
U hirurškom tretmanu gastrošize, slično tretmanu omfalokele, na
raspolaganju imamo nekoliko opcija. Prva opcija jeste primarno
operativno zatvaranje defekta. U slučaju kada to nije moguće, tada
možemo koristiti «silo tehniku». U postoperativnom tretmanu gastrošize
ključnu ulogu ima respiratorna podrška i parenteralna nutricija koja može
trajati i više sedmica prije nego što se započne peroralna prehrana
(Henrich i sar., 2008). Tip operativnog tretmana nema značajnog
uticaja na ishod tretmana, ali udružene anomalije drugih dijelova
gastrointestinalnog trakta ili drugih organskih sistema i prematuritet
imaju uticaj na ukupnu stopu mortaliteta, trajanje perioda do punog
peroralnog unosa hrane i ukupno trajanje hospitalizacije (Tsai i sar.,
2010, Payne i sar., 2009).
29
Vaša Apoteka broj 15
Predstavljamo
NALAZ - Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i
istraživanje
www.nalaz.org
Hasana Brkića 2 (Shoping centar)
Sarajevo
Telefon: 033 651 371
NALAZ okuplja mnoge istaknute stručnjake i
naučnike iz Evrope, spremne da pomognu
u uvođenju novih metoda, u edukaciji naših
stručnjaka i studenata, kao i u pripremanju
projekata. Za svaki dijagnostički problem, NALAZ može obezbijediti mišljenje vrhunskih
stručnjaka iz zemlje i inostranstva.
NALAZ ima saradnju sa slijedečim institucijama:
Klinička mikrobiologija KCU Sarajevo, Udruženje
mikrobiologa BiH, Zavod za patologiju JZU UKC
Tuzla, Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta
u Sarajevu, Katedra za mikrobiologiju Medicinski fakultet Univerzitet u Tuzli, Služba za epidemiologiju u Institutu za zaštitu zdravlja RS,Klinika
za infektivne bolesti KCU Sarajevo,Kantonalni
Zavod za javno zdravstvo Zenica, Zenica, PZU
Zavod za ginekologiju, perinatologiju i neplodnost, Sarajevo, Zavod za javno zdravstvo
Kantona Sarajevo, Zavod za javno zdravstvo
Podgorica, Odjel za znanstvena istraživanja i
Odjel za kliničku imunologiju, Klinike za infektivne bolesti, Zagreb, Katedra za mikrobiologiju
Medicinki fakultet, Sveučilište u Zagrebu ,Klinika
za infektivne bolesti „Dr F. Mihaljević“ Zagreb,
Nacionalni Institut za javno zdravstvo Priština ,
Institut za Mikrobiologiju i parazitologiju Medicinski fakultet Skoplje , AG Epidemiologie und
International Public Heallth, Fakultät für Gesundheitswissenschaften, Universität Bielefeld, International Society of Chemotherapy (ISC) for
Infection and Cancer, Minhen , Robert KochInstitute, European Network for Diagnostics,
Berlin , Vojnomedicinska akademija Beograd,
Klinika za infektivne bolesti Univerziteta u Beogradu, Institut za zaštitu zdravlja Novi Sad, Laboratory diagnostic, Medical Faculty University of
Aleppo.
30
NALAZ raspolaže visokosofisticiranom opremom sa kojom može odgovoriti visokim
zahtjevima današnje moderne laboratorijske dijagnostike i istraživanjima u oblasti
biomedicine. Tu su smještena tri različita
automatizirana sistema za serološku dijagnostiku infektivnih, autoimunih i alergijskih
bolesti. NALAZ raspolaže sa tri Real-Time
PCR sistema za molekularnu dijagnostiku infektivnih i drugih bolesti. Svaki od ovih sistema je specifičan i daje velike dijagnostičke
i istraživačke mogućnosti: tu je klasični PCR,
Real-Time PCR, NASBA i Smart Cycler.
NALAZ okuplja mnoge istaknute stručnjake i
naučnike iz Evrope, spremne da pomognu
u uvođenju novih metoda, u edukaciji naših
stručnjaka i studenata, kao i u pripremanju
projekata. Za svaki dijagnostički problem,
NALAZ može obezbijediti mišljenje vrhunskih stručnjaka iz zemlje i inostranstva.
Dijagnostički dio je vrhunskog kvaliteta, kako u
pogledu opreme, tako i u pogledu korištenih
testova.
Unutar NALAZ-a su formirana tri centra: Centar za mušku i žensku neplodnost, Centar za
spolno prenosive bolesti sa odjeljenjem za
HPV infekcije i Centar za alergijske bolesti.
Svaka spolno aktivna osoba trebala bi posvetiti veliku pažnju svom reproduktivnom zdravlju i periodično kontrolisati briseve spolnih
organa osobito na hlamidije, mikoplazme i
humani papiloma virus, jer ovi mikroorganizmi
često izazivaju podmukle infekcije, bez jasne
kliničke slike, a za posljedicu imaju neplodnost i/ili razvoj karcinoma. Svi zainteresovani
mogu doći direktno u NALAZ na konsultacije
i laboratorijsku dijagnostiku.
Centar za kontrolu
i prevenciju HPV
infekcija
Rak grlića materice je podmukla bolest
koja se bez znakova upozorenja razvija
godinama. Teoretski gledano, nijedna žena
ne bi smjela oboljeti od raka grlića maternice. Grlić maternice je lako dostupan
pregledu, te se sve pomjene na vrijeme
mogu otkriti i liječiti. Rak grlića maternice
drugi je najčešći rak kod žena mlađih od
45 godina i treći vodeći uzrok smr ti žena,
nakon raka dojke i pluća. Čak i u razvijenim
zemljama gdje se PAPA test redovno primjenjuje u svrhu ranog otkrivanja raka grlića
maternice, žene još uvijek umiru od ove
bolesti.
U Zavodu NAL AZ
formiran je Centar
za kontrolu i prevenciju HPV infekcija.
Zahvaljujući moćnoj dijagnostici koja se
koristi u Zavodu, HPV infekcija se može
otkriti i prije pojave morfoloških promjena.
Takođe se može dokazati aktivnost virusa,
njegovo mirno, dobroćudno stanje, kao i
prelazak u invazivnu formu i početak razvoja karcinoma.
Zavod NAL AZ je jedini Centar u regiji koji
ima sve načine dijagnostike i analize virusa, od kojih su najvažniji RealTime PCR
i NASBA .
Citologija
U okviru citologije NAL AZ radi Papanicolau test (PAP test ili PAPA test), bris nosa
na eozinofile i spermatogram.
Za uspješno liječenje bolesnika neophodna je brza i tačna dijagnostika bolesti. Laboratorijska dijagnostika ima vrlo značajnu ulogu u konačnom postavljanu dijagnoze, i bez nje je nezamisliva savremena medicina. NALAZ pruža usluge iz oblasti biohemije, imunologije, mikrobiologije i citologije.
Glavno polje rada NALAZA je oblast mikrobiologije i imunologije. Zavod NALAZ je jedini Centar u
regiji koji ima sve načine dijagnostike i analize virusa, od kojih su najvažniji RealTime PCR i NASBA.
Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i istraživanje NALAZ, je prva privatna zdravstvena ustanova,
koja je objedinila dijagnostiku i naučno-istraživački rad.
Imunologija
Dijagnostika i naučnoistraživački rad na
jednom mjestu
Zavod za biomedicinsku dijagnostiku i ispitivanje
NALAZ je međunarodni projekat koji ima za cilj da
otvori nove mogućnosti istraživačkog rada u Bosni
i Hercegovini, te da njenim građanima pruži usluge
iz oblasti laboratorijske dijagnostike, koji će pratiti
savremene zahtjeve medicine.
NALAZ širom otvara vrata talentovanim, radoznalim,
kreativnim, mladim i manje mladim istraživačima,
koji će tu naći mogućnost da svoje ideje pretoče
u djelo. U NALAZ-u će sticati laboratorijske vještine
i teoretska znanja. Tim iskusnih naučnika će im
pomoći da pripreme projekte i ponude ih na
različitim domaćim i međunarodnim konkursima.
NALAZ pruža usluge iz oblasti laboratorijske dijagnostike: mikrobiologije, biohemije, imunologije
i citologije, svim osobama, kojima su takve usluge
potrebne. Spektar ponuđenih analiza će se stalno
mijenjati i dopunjavati u skladu sa dostignućima u
nauci, epidemiološkom situacijom i zahtjevima korisnika. U prvo vrijeme fokus interesovanja usmjeren
je na reproduktivno zdravlje građana, uključujući
analize za dijagnostiku neplodnosti muškaraca i
žena, seksualno prenosive bolesti i onkogene viruse.
U komunikaciji sa naučnicima uključenim u rad
NALAZ-a, traže se rješenja stručnih i naučnih
problema iz oblasti mikrobiologije, biohemije, imu-
nologije, citologije, infektologije, epidemiologije,
higijene itd.
Misija NALAZ-a je dvostruka: stvoriti novu originalnu naučnu kulturu o proučavanju biomedicine
i podići kvalitet laboratorijske dijagnostike na najviši
nivo, pridržavajući se svjetskih standarda naučnog
rada, stila i etike.
Mikrobiologija
Mikrobiološka dijagnostika zaraznih bolesti je od
presudnog značaja za pravilan izbor terapije, jer
omogućava identifikaciju uzročnika bolesti i ispitivanje njegove osjetljivosti na antibiotike i hemioterapeutike. Samo na osnovu kliničke slike bolesti nije
moguće prepoznati njenog uzročnika, jer isti klinički
sindrom mogu uzrokovati različiti mikroorganizmi
(virusi, bakterije, paraziti), a jedan mikroorganizam
može dovesti do nastanka različitih kliničkih sindroma.
NALAZ posjeduje savremenu opremu i educirani kadar, koji će uz vašu saradnju, a koristeći se
klasičnim i novim mikrobiološkim tehnikama iz oblasti
bakteriologije, virusologije, parazitologije, mikologije, serologije i molekularne medicine, prepoznati
uzročnika Vaše bolesti, te preporučiti terapiju za:
infekcije disajnog sistema, infekcije probavnog sistema, infekcije mokraćnog sistema, infekcije genitalnog
sistema – bolesti koje se prenose spolnim kontaktom, infekcije vezane za trudnoću i neonatalne infekcije, infekcije mozga i moždanih ovojnica, infekcije koje se prenose preko krvi, infekcije kože, mekih
tkiva i kosti, zoonoze – bolesti ljudi i životinja.
Odbrana organizma od infekcije je vrlo složena
i postiže se na dva načina: nespecifičnom i
specifičnom imunošću (humoralnom i celularnom). Bolesti imunog sistema se manifestuju povećanom osjetljivošću na infekcije, te
učestalom pojavom alergijskih, autoimunih i malignih bolesti.
Alergijske bolesti vezane za neki organski sistem
pogađaju više od 30% stanovništva, od čega
25% mladih. Posljednjih godina postoji trend porasta oboljelih od raznih vrsta alergija, među kojima
su alergija na: hranu, sunce, polen, prašinu, druge
inhalatorne alergene, kozmetička sredstva, itd. Sva
ispitivanja alergena vrši se serološkim reakcijama u
uzorku krvi tako da ne mogu imati neželjene posljedice na ispitanike. Metode su pogodne I za
djecu I za odrasle kod kojih druge metode mogu
izazvati anafilaktičku reakciju.
Koristeći se imunološkim i serološkim metodama,
u NALAZ-u se radi dijagnostika infektivnih, alergijskih i autoimunih bolesti.
Imunost na infekciju – Dokazivanjem prisustva i
koncentracije specifičnih antitijela klasa IgG, IgM i
IgA za različite patogene mikroorganizme vršiti se
dijagnostika zaraznih bolesti.
Alergeni – Široki spektar analiza na alergene, koje
se rade u NALAZ-u, omogućava njihovu identifikaciju, te mjere zaštite i liječenja. Nalaz će u sardnji sa meteorolozima i drugim stručnjacima pratiti
razinu alergena u okolišu te na svojoj web stranici
(www.nalaz.org) upozoravati osjetljive osobe
kako bi se mogle zaštiti od neželjenih reakcija.
Autoimune bolesti – U laboratoriji za autoimune
bolesti ispituju se sistemska, autoimuna, fosfolipidna, reumatoidna i druga antitijela.
Biohemija
Biohemija pruža velike mogućnosti detekcije
poremećaja funkcije svih organa i organskih sistema, čak i u stadijumu kada bolest nije klinički manifestna.
NALAZ radi analize iz oblasti biohemijei hematologije, što uključuje pregled krvi, urina, hormona,
tumor markera i dr.
31
Vaša Apoteka broj 15
Dermatološki i kozmetički savjeti
Kontaktne alergijske reakcije
Piše: Doc. dr. Edin Suljagić, Dermatološko kozmetički centar “Farah” Tuzla
tel: 061 151 400; www.farah.ba
Alergijski kontaktni dermatitis je stanje uzrokovano skoro bilo čime što dolazi u dodir s kožom. Supstanca koja
uzrokuje alergijski kontaktni dermatitis se nazivaju alergenima. Kod većine ljudi se ne javlja reakcija na alergene.
Neke osobe će vremenom postati alergične na određenu supstancu, pa će izlaganje tom alergenu dovesti do
svraba i osipa. Alergijski kontaktni dermatitis obično nije uzrokovan kiselinama, alkalijama, jakim deterdžentima ili
sapunima. Ove jake hemikalije, koje mogu uzrokovati reakciju na bilo čijoj koži, zovu se iritanti. Iako su neke supstance u isto vrijeme i alergeni i iritanti, alergijski kontaktni dermatitis će se javiti pri kratkom dodiru sa tvarima koje
obično ne izazivaju nikakvu reakciju kod većine ljudi.
Kako dermatitis
izgleda?
Kontaktni alergijski dermatitis izazvan je
alergijskom reakcijom osobe na supstance
koje dolaze u kontakt sa kožom. Kod ljudi koje
su preosjetljivi, ovi kontaktni alergeni izazivaju
svrab, crvenilo, sitne mjehuriće, a kasnije i
perutanje kože.
U akutnoj fazi dermatitisa, koža postaje crvena
i otečena, izrazito svrbi i na njoj se pojavljuju
sitni mjehurići (plikovi) koji pucaju, stvaraju se
kraste i bijele naslage koje se ljušte. Ukoliko je
kontakt sa alergenom stalan, hroničan, koža
postaje zadebljana, zagasito crvena, nekada
mrke boje, peruta se, stvaraju se bolne
pukotine, a svrab je minimalan, ali stalan ili se
pogoršava u naletima.
Uzroci dermatitisa
Najvažnije je otkriti uzrok, odnosno tvar koja
izaziva alergiju. U cilju otkrivanja alergena koji
je odgovoran za nastanak promjena sprovodi
se epikutano testiranje na standardne alergene
europske serije. U ovoj seriji su alergeni
koji najčešće izazivaju alergiju u Europi, i
obuhvataju različite supstance, od metala koje
nalazimo u bižuteriji, preko boja, konzervansa
ili mirisa koje se nalaze u bojama za kosu i
drugim kozmetičkim proizvodima do materija
koje se nalaze u nekim ljepilima, cementu, gumi
i drugim tvarima sa kojima ljudi svakodnevno
dolaze u kontakt.
Dermatolog i pacijent trebaju razgovarati
o tvarima sa kojima se pacijent susreće na
poslu i kod kuće, kako bi se identifikovao
alergen. Možda će biti potrebno uraditi i
navedeni laboratorijski test, koji je siguran i
pouzdan način da se dijagnosticira kontaktna
alergija. Male količine potencijalnih alergena
se nanose na kožu i ostavljaju određeno
vrijeme, uglavnom na dva dana. Najčešći su
alergeni nikl, krom, kobalt, guma, konzervansi,
mirisi i otrovne biljke: bršljan, živini spojevi,
formaldehid, deterdženti, plastične mase,
kozmetička sredstva, neki prehrambeni
32
proizvodi (kontakt - celer, peršin, paprika,
riba i sl.) te prašina drveta, brašno, dlake
životinja. Javlja se na izloženim dijelovima tijela
(lice, vrat, šake, stopala, podlaktice). Koža je
crvena i upalno promijenjena kao i u akutnom
nealergijskom dermatitisu.
Nikl se nalazi u mnogim proizvodima. Mnogi
predmeti obloženi nikom sadrže dovoljno te
tvari da uzrokuje reakciju kod ljudi osjetljivih
na nikl. Nehrđajući čelik takođe sadrži nikl,
ali dovoljno je čvrsto vezan za čelik da
neće proizvesti alergijsku reakciju. Naušnice
koje sadržne nikl uzrokuju dermatitis ušne
školjke, što je veoma česta pojava kod osoba
osjetljivih na taj element. Ovo može početi
od samog bušenja ušiju iglom, pa zatim
nošenjem naušnica. Za bušenje ušiju treba
koristiti isključivo igle od nehrđajućeg čelika.
Nakon toga treba nositi naušnice bez nikla bar
tri sedmice. Takođe, odjeća može sadržati
nikl: niklovane kopče na kajševima, dugmad i
patentni zatvarači sa niklom. Osobe osjetljive
na nikl bi morale koristiti plastične zamjene
za ove predmete. Znojenje može pojačati
osjetljivost na nikl. Ljeti, predmeti koji sadrže
nikl mogu uzrokovati svrab i bockanje unutar
15-20 minuta nakon dodira sa oznojenom
kožom. Kad znoj nije prisutan, ti predmeti
se mogu koristiti i po nekoliko sati bez ikakve
reakcije.
Proizvodi od gume često uzrokuju alergijski
kontaktni dermatitis. Hemikalije u gumi su te
koje dovode do reakcije. Osobe osjetljive
na gumu moraju upotrebljavati nešto drugo.
Guma takođe može uzrokovati momentalnu
alergijsku reakciju, odnosno svrab, peckanje
i otok. Kod nekih osoba se, doduše rijetko,
javlja svrab i suzenje očiju te otežano disanje.
Ovo je češća pojava kod osoba koje nose
uske gumene rukavice. Mnoge žene koje
pate od alergije na gumu mogu nositi donje
rublje sa nekom drugom vrstom elastičnog
materijala. Slučajevi alergijske reakcije na gumu
se najčešće javljaju zbog cipela na kojima
obično ima gume.
Većina ljudi farbaju kosu bez ikakvih problema.
Međutim, neki su osjetljivi na paraphenylene-
diamine (PPD), supstancu koja se nalazi u
farbama za kosu. Takve osobe ne bi smjele
upotrebljavati trajne boje za kosu, a i kod polutrajnih farbi trebaju prvo uraditi alergijski test
na koži koji je opisan na pakovanju. Oko 25%
osoba alergičnih na PPD su takođe osjetljivi i
na neke lokalne anestetike (npr. Benzokain) pa
trebaju koristi zamjene.
Parfemi, losioni i kozmetički preparati mogu
uzrokovati kontaktni dermatitis. Neke osobe
su alergične na mirisne supstance koje se
nalaze u proizvodima za njegu kože. Drugi su
osjetljivi na konzervanse koji se upotrebljavaju
kako se proizvodi za njegu ne bi pokvarili.
Umjesto običnih, mogu se koristiti proizvodi
bez mirisa, ali i oni sadrže supstance koje
prikrivaju miris hemikalija unutar preparata.
Veoma je malo proizvoda koji zaista nemaju
konzervanse.
Hrom je zaslužan za većinu alergijskih reakcija
kod ljudi koji su u kontaktu sa cementom,
kožom, šibicama, bojama i nekim proizvodima
protiv hrđe. To su uglavnom osobe koje
se bave poslovima kao što su popravka
automobila ili građevinarstvo. Takođe, pare
koje ispušta zapaljena šibica koja sadrži
hromate može biti uzrok dermatitisa.
Otrovni bršljan i njegovi srodnici često
dovode
do
kontaktnog
alergijskog
dermatitisa. Kod pacijenata se javljaju plikovi
i osip na mjestu gdje je biljka dotakla kožu.
Osobe sa alergijskim
kontaktnim dermatitisom
trebaju:
- Izbjegavati alergene koji
uzrokuju reakciju i hemikalije
koje reaguju s njima.
Dermatolog vam može
pomoći u određivanju koje su
to supstance.
- Koristiti proizvode koji ne
uzrokuju reakcije.
33
Vaša Apoteka broj 15
Ishrana i zdravlje
Mineralne vode i njihov zdravstveni učinak
Piše: Prof. dr. Fatima Jusupović, Arzija Pašalić, asistent, Amerlina Mešinović dipl. sanitarni inženjer
Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu
Voda je osnovno ljudsko pravo, te jedan od uslova i simbola za opstanak. Simbol koji ne
poznaje granice. Gdje nema vode nema ni života. Ništa tako snažno ne povezuje svijet kao
ovo trajno dobro prirode. Bez nje društva nestaju a ljudi umiru. Voda, kao nezamjenjiva životna
namirnica i kao uslov opstanka na planeti, zauzima posebno mjesto među faktorima životne sredine, od kojih zavisi život, zdravlje ljudi, kao i privredni i kulturni razvoj društva.
Za razliku od „obične“ vode za piće postoje i
MINERALNE VODE koje se suštinski razlikuju od
„obične“ vode u odnosu na zastupljenost minerala. Mineralne vode su prirodne izvorske vode
koje izviru same ili se do njih dopire bušenjem,
a neophodno je da se konzumiraju i u skladu sa
piramidom za rehidraciju organizma.
Pod prirodnom mineralnom vodom podrazumijeva se voda koja potiče iz podzemnih ležišta
zaštićenih od svakog onečišćenja, a odlikuje se
svojim organoleptičkim i fizičko-hemijskim osobinama i ima djelotvoran uticaj na ljudski organizam. Mineralne vode dolaze iz dubokih slojeva zemlje gde dolaze u kontakt sa stijenama.
Taj kontakt rastvara minerale iz stijena i kada voda
izvire ponovo na površinu, dobijamo vodu bogatu mineralima i drugim supstancama.
Po germanskoj definiciji mineralna je ona voda
koja pored izvorne čistoće sadrži iznad 1000
mg/litar rastopljenih čvrstih sastojaka ili 250 mg/l
ugljičnog dioksida. Po romanskoj definiciji mineralna voda je ona voda koja pored izvorske
čistoće ima i rastopljenih minerala i ima još
određene prehrambeno-fiziološke osobine.
Tradicionalni razlog za pijenje mineralnih voda,
posebno u Evropi, bio je njihov mineralni sas-
34
tav, koristan u očuvanju i poboljšanju zdravlja.
Flaširanje i izvoz mineralnih voda počeo je još
u XVI vijeku, kada je voda iz banje Spa u Belgiji
transportovana u glavne gradove Evrope, dok
su italijansku prirodnu mineralnu vodu poznatu
kao „Aqua dei Navigatori“ koristili moreplovci
na brodovima dok su putovali u „Novi Svijet“.
Ljekovita svojstva mineralnih voda nekih izvorišta
uslovila su potrebu za njihovim flaširanjem i
na taj način ih učinili dostupnim većem krugu
potrošača.
Riječ „prirodna“ u nazivu može imati mineralna
voda koja nije podvrgnuta bilo kakvom postupku
prerade, osim postupaka izdvajanja nestabilnih
elemenata, izdvajanju jedinjenja gvožđa, mangana, sumpora i arsena i sl. i dodavanja ugljendioksida.
Općenito dejstvo
mineralnih voda na
ljudski organizam
Mineralne vode imaju mnogostruko dejstvo na ljudski organizam tako što djeluju
na proces varenja, funkciju sekretornih i en-
dokrinih organa, upotpunjuju svakodnevne
potrebe organizma za mineralima. Minerali
se u ovim vodama nalaze u rastvorenom obliku najpovoljnijem za njihovu resorpciju. Stoga
prirodne mineralne vode mogu biti dodatni izvor minerala u svakodnevnoj ishrani savremenog
čovjeka, ishrani vegetarijanaca, u dijetetskim
terapijama i u fiziološkim i patološkim stanjima u
kojima su povećane potrebe za mineralima ili se
oni gube u većim količinama.
Mineralna voda, ako je pravilno odabrana
pomaže i u održavanju balansa elektrolita koji
su prirodno rastvoreni u njoj. Minerali iz vode
se mnogo bolje apsorbuju od minerala iz hrane.
Mineralna voda može da ima antibakterijska i antifugicidna svojstva.
Pored ostalog mineralna voda pomaže detoksikaciji, čišćenju organizma, tj. borbi protiv raznih
štetnih supstanci, toksina, kao dopuna terapiji
kod mnogih hroničnih bolesti. Mineralnom vodom se postiže balans elektrolita u tijelu i popunjavaju zalihe koje organizam prirodno gubi.
Mineralna voda je vjerovatno najzdravije piće
koje nam je dostupno. Ona uključuje supstance
koje su neophodne našem organizmu i mogu
pomoći u postizanju optimalnog zdravlja.
Generalizovati upotrebu mineralne vode nije
moguće, jer su potrebe za sastojcima koje
sadrži vrlo specifične za svaku osobu i zavise
od uzrasta, fizičke aktivnosti, klimatskih uslova,
fizičkog stanja i nutritivnog statusa.
Sve veća upotreba flaširane i mineralne vode zasigurno dovodi i do grešaka u odabiru, a loše je
i nekontrolisano korištenje vode koja nije u skladu sa fiziološkim potrebama organizma. Većina
mineralnih voda uključuje slične karakteristike koje
ih čine korisnim za postizanje dobrog zdravlja,
ali je svaka mineralna voda ipak specifična, ima
svoje prednosti i nedostatke. Zbog toga bi izbor
mineralne vode, trebalo napraviti u konsultaciji sa
doktorom, nutricionistom, posebno osobe koje
imaju zdravstvenih problema.
Danas se sve više koriste vode niske ili srednje
mineralizacije, sa uravnoteženim odnosom makroelemenata i mikroelemenata. Pošto ove vode
organizam lakše prihvata, one imaju povoljan uticaj na zdravlje svih kategorija stanovništva i mogu
potpuno da zamijene običnu vodu za piće, što
nije uvijek slučaj s vodama većeg stepena mineralizacije, čije neograničeno i dugotrajno konzu-
Prije nego što odlučite koja je mineralna voda preporučljiva za vas, pažljivo pročitajte
deklaraciju, informišite se o izvoru i tipu vode, a najbolje je u slučajevima bolesti konsultovati se sa liječnikom. Tijelo najbolje apsorbuje minerale iz vode, a njihova kompozicija
zavisi baš od njenog porijekla. Prirodne mineralne vode sadrže bitne spojeve koji su za
ljudski organizam od izuzetnog značaja, ali je veoma važno znati međuodnos minerala.
miranje može da bude i štetno.
Glavni mineral koji se smatra odgovornim za
povećanje krvnog pritiska je natrijum, i kod osoba senzitivnih na povećani unos ovog elementa
javlja se hipertenzija. Sa druge strane pretjerani
unos joda može dovosti do predisponiranosti
za oboljenja štitne žlijezde. Analize su pokazale da nizak unos kalcijuma i magnezijuma dodatno doprinose razvoju visokog pritiska i da
povećanje unosa ovih minerala smanjuje rizik od
kardiovaskularnih bolesti i njihovih komplikacija.
Prije nego što odlučite koja je mineralna voda
preporučljiva za vas, pažljivo pročitajte deklaraciju, informišite se o izvoru i tipu vode, a
najbolje je u slučajevima bolesti konsultovati se
sa liječnikom. Tijelo najbolje apsorbuje minerale
iz vode, a njihova kompozicija zavisi baš od
njenog porijekla. Prirodne mineralne vode
sadrže bitne spojeve koji su za ljudski organizam
od izuzetnog značaja, ali je veoma važno znati
međuodnos minerala.
Tako npr. previše kalcijuma u vodi povećava
izlučivanje magnezija. Previše fosfora povećava
gubljenje kalcijuma i slabije iskorištavanje magnezija i mangana. Potrebe za bakar su ovisne od
cinka, željeza, kadmija i molibdena u hrani i vodi.
Toksičnost bakra je manja uz dovoljno prisustvo
cinka. Veće količine kadmija daju manju apsorpciju cinka, bakra i selena te se potrebe za te
elemente povećavaju. Veće količine molibdena
utiču na apsorpciju bakra i povećavaju koncentraciju urične kiseline u urinu.
Apsorpcija i iskoristljivost mineralnih elemenata
iz hrane i vode je veoma kompleksna, te iz tog
razloga bi morali za svaku vrstu mineralne vode
utvrditi određen oblik prehrane. Upliv, koga imaju masnoće na iskoristljivost minerala ističe se kao
najnegativniji. U ishrani, masne kiseline se vezuju
sa mineralnim elementima (kalcijum i magnezijum) u neupotrebljive materije, koje se neapsorbovane izlučuju sa fecesom. Za praktičnu prehranu je veoma značajan uticaj bjelančevina na
iskoristljivost minerala, npr. kalcijuma. Moćan upliv
bjelančevina na iskorištavanje kalcijuma vrijedan
je pažnje u praktičnoj prehrani. Bjelančevine
uplivišu i na iskorištavanje drugih mineralnih elemenata, tako napr. pomanjkanje magnezija ogleda se povećanim konzumiranjem bjelančevina.
Potrebe za magnezijem se povećavaju, ako je u
ishrani previše ugljikohidrata. Veća količina balastnih materija u dnevnoj prehrani snižava apsorpciju nekih elemenata (cinka, željeza, kalcija).
Pomanjkanje nekog elementa čovjek lahko
nadomjesti sa većim postotkom apsorpcije i
manjim izlučivanjem, napr. kalcija, magnezijuma,
željeza, cinka itd. Tako naprimjer čovjek veoma
dobro iskoristi kalcij i magnezijum iz tvrde vode,
ako ta dva elementa manjkaju u hrani.
U postizanju zdravstvenih efekata mineralnih
voda naročito se spominju: kalcij, magnezij,
natrij, kalij, fluor, jod, bakar, željezo, cink, litij...
Kalcijum kao važan makroelement obezbeđuje
normalno funkcionisanje organizma. Zajedno sa
fosforom kalcijum čini osnovu koštanog tkiva, aktivira djelovanje najvažnijih enzima, učestvuje u
održavanju jonske ravnoteže u organizmu, neophodan je za normalan rad nervnog sistema i
kontrakciju mišića, faktor je koagulacije krvi.
Kalcij i magnezij u vodi imaju preventivni i
prehrambeni značaj. Velika količina kalcijuma
u dnevnoj prehrani mora povećati količinu unesenog magnezija, da bi učinak na kardiovaskularni sistem bio primjeren.
Magnezijum je posebno značajan za kardiovaskularni i nervni sistem. U više od 300 enzimskih sistema u humanim ćelijama Mg ima
odlučujuću poziciju u normalnoj miokardnoj
funkciji. Za protektivno dejstvo na kardiovaskularni sistem sem odgovornosti magnezijuma,
značajan je i međusobni odnos ovog minerala
i kalcijuma. Najpovoljniji odnos kalcijuma i magnezijuma je 2:1. Ukoliko je jedan od ova dva
minerala prisutan u većoj koncentraciji sprečava
apsorpciju drugog. Magnezijum iz vode apsorbuje oko 30% bolje i brže nego dijetalni magnezijum. Poželjno je da nivo magnezijuma u vodi
za piće bude bar 30 mg po litri. Neophodan
je i kod osifikacije (ulazi u sastav kostiju, daje im
čvrstinu i naročito kod mladih organizama, utiče
na normalan rast i razvoj). Vitaminu C i B1 je
neophodan da bi djelovao. Sprečava starenje
ćelija, a, zajedno sa vitaminom C, kalcijumom i
manganom, povećava broj i pokretljivost spermatozoida.
Natrijum je esencijalni element za pravilno funkcionisanje organizma. Većina domaćih flaširanih
voda ima visok sadržaj natrijuma u svom sastavu,
što baš i nije dobro jer prekomjerno unošenje
natrijuma predstavlja značajan faktor rizika u nastanku ateroskleroze i povišenog krvnog pritiska,
ali i drugih bolesti, kao što su osteoporoza, nefritis, edem i gojaznost. Zbog toga je upotreba
mineralnih voda sa što manjim sadržajem natrijuma najpreporučljivija, tako da u vodi ne bi trebalo da ga bude više od 150 mg/l, a preporučljivo
je da ga bude i ispod 50 mg/l.
Kalijum je potreban organizmu, ali njegov višak
izaziva „stres“ bubrega, pa i prekid njihovog
rada, i zato za svakodnevnu upotrebu ne treba
koristiti vodu koja ga ima više od 12 mg/l.
Za zdravlje ljudi značajan je fluor u vodi. Dokazano je da fluor djeluje preventivno protiv karijesa
i ima funkciju pri mineralizaciji kostiju i zuba. Fluor
povećava otpornost protiv kiselinskog napada
kariogenih ustnih bakterija i povećava remineralizaciju primarnih lezija.
Ako se svakodnevno upotrebljava prirodna
mineralna voda, ona ne bi trebalo da sadrži više
od 1 mg/l fluorida, kako bi se izbjegla fluoroza
zuba i drugi neželjeni efekt.
Jod u vodi spada u grupu „bitnih mikroelemenata”. Koncentracija joda u vodi za piće zavisi od
35
Vaša Apoteka broj 15
Ishrana i zdravlje
Potrebno je znati da naše tijelo i sve njegove funkcije zavise od
prirodnih minerala i pravim odabirom vode možemo prevenirati, liječiti
ili izliječiti bolesti današnjice, a sve to pod kontrolom ljekara i primjenom
određene dijeto-terapije.
njegovog sadržaja u tlu određenog područja.
Voda ima ograničeni značaj kao izvor joda i
zadovoljava najviše 10% potreba organizma.
Nedostatak joda u organizmu dovodi do
mnogih razvojnih i funkcionalnih abnormalnosti.
Ta stanja se danas označavaju kao ”jod deficitarni
poremećaji” koji se mogu ispoljiti u svim životnim
dobima najčešće u vidu gušavosti.
Najnovija istraživanja pokazuju da je silicijumdioksid koji je prisutan u nekim mineralnim vodama jako bitan element za organizam. On
je neophodan za stvaranje kolagena kostiju i
vezivnog tkiva, za zdrave nokte, kožu i kosu,
za apsorpciju kalcijuma, za fleksibilnost arterija
i time igra ulogu u prevenciji kardiovaskularnih
bolesti. Silicijum-dioksid je važan za prevenciju
Alzheimer-ove bolesti. Zatim, on stimuliše imuni
sistem i sprečava proces starenja ćelija u tkivima.
Dejstvo silicijum dioksida povećavaju: kalcijum,
magnezijim i kalijum.
Ugljik dioksid u mineralnim vodama je ključan za
održavanje topivosti minerala, a u usnoj šupljini
djeluje na živce uključene u osjećaj žeđi pa
pomaže njezinu “gašenju”. Gazirane prirodne
mineralne vode imaju još jednu važnu ulogu čiste usnu šupljinu te ispiru i neutraliziraju okusne
pupoljke na jeziku, te nam tako pomažu da
uživamo u hrani. Znanstvena istraživanja pokazuju da uzimanje jedne litre gazirane vode na dan
bogate natrijem i hidrogenkarbonatima pozitivno
utiče na masnoće (trigliceridi, holesterol) u krvi,
te na tzv. upalne faktore koji su povezani s kardiovaskularnim oboljenjima.
Vode u koje je dodat ugljen-dioksid, pH se
spušta i do 4,5 (a normalne vrijednosti su 6 do
8). Takva voda može da izazove rastvaranje min-
36
erala zuba.
Ako se znaju ovi parametri, pri odabiru flaširanih
voda koje će se koristiti u domaćinstvu treba
voditi računa o starosti i zdravstvenom stanju
svih članova domaćinstva, a posebno beba.
Mineralne vode se po svom sastavu mogu klasifikovati u veliki broj kategorija u zavisnosti od
vrste minerala, količina gasova, međusobnih
odnosa minerala i ostalih sastojaka. U praksi su
najpoznatije sljedeće mineralne vode:
- hidrokarbonatne,
- sulfatne,
- natrijum-hloridne,
- sumporovite,
- jodne,
- gvožđevito-arsenske,
- ugljenokisele.
Primjena mineralnih
voda u zdravstvene
svrhe
- Hidrokarbonatne mineralne vode se
preporučuju kod: oboljenja gastrointestinalnog
trakta (hronični gastritis, ulkusna bolest); hepatobilijarnih oboljenja (hronični hepatitis, diskinezija holecista, stanje poslije holecistektomije);
oboljenja metabolizma i endokrinog sistema
(giht, diabetes mellitus); oboljenja urinarnog
trakta (cistitis, pijelonefritis, bubrežna kalkuloza).
- Sulfatne mineralne vode, preporučuju se kod:
hroničnog kolitisa sa opstipacijom, hroničnog
hepatitisa, holecistitisa, diskinezije holecista, go-
jaznosti, šećerne bolesti, hroničnog pankreatitisa.
- Natrijum-hloridne mineralne vode, se koriste
u terapijske svrhe u vidu pijenja kod sljedećih
oboljenja: oboljenja želuca sa hipoaciditetom,
hroničnog holecistitisa i diskinezije holeciste.
- Sumporovite mineralne vode, koriste se u terapijske svrhe kod sljedećih oboljenja: kardiovaskularnih oboljenja (hipertenzija), gastrointestinalnih oboljenja (hronični gastritis i enterokolitis).
- Jodne mineralne vode koriste se kod: hipertenzije, ginekoloških oboljenja, parenhimske
strume.
- Gvožđevito-arsenske mineralne vode, sadrže
minimum 10 mg gvožđa na 1 litar vode i minimum 0,7 mg arsena na 1 litar vode. U terapijske
svrhe se koriste u vidu pića, kod hipertireoze
kao i u profilaksi hipoksičnih stanja organizma
kod kardiovaskularnih i plućnih oboljenja i u stanjima rekonvalescencije.
- Ugljeno - kisele mineralne vode u sebi sadrže
više od 1gr/l slobodnog CO2. Indikacije za peroralno unošenje su: kardiovaskularna oboljenja
(oboljenja perifernih arterija, stabilna angina
pektoris, hipertenzija, stanja poslije nekomplikovanog infarkta miokarda), gastrointestinalna oboljenja (hronični gastritis, ulkusna bolest
sa hipoaciditetom, hronični kolitis), urološka
oboljenja (mikrourolitijaza), kožna oboljenja
(opekotine, promrzline, hronični ekcem,).
Potrebno je znati da naše tijelo i sve njegove
funkcije zavise od prirodnih minerala i pravim
odabirom vode možemo prevenirati, liječiti ili
izliječiti bolesti današnjice, a sve to pod kontrolom ljekara i primjenom određene dijetoterapije.
37
Ishrana i zdravlje
Vaša Apoteka broj 15
Specifične potrebe organizma u
doba adolescencije
Piše: Mr. ph. sc. Marizela Šabanović, nutricionista
Farmaceutski fakultet Tuzla
Adolescencija je razdoblje razvoja i odrastanja čovjeka, period između djetinjstva i zrelosti, period tranzicije, u kome se mlade osobe nalaze na pragu značajnih promjena, koje će
ih polako uvesti u svijet odraslih. Period adolescencije odlikuje se nizom promjena na tijelu
adolescenta i brzim promjenama raspoloženja, konfliktima i sukobima s okolinom, ispitivanjem granica, buntovništvom i istraživanjem svijeta, popraćenih nizom novih potreba, interesa i problema koji dijete do tada nisu zaokupljali. Vjeruje se da razdoblje adolescencije
završava postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti i financijske neovisnosti.
lescenti muškog spola imaju izuzetno velike
potrebe za energetskim tvarima, jer rastu brže
od ženskog spola, te im se povećava masa
mišićnog tkiva. Tako aktivni adolescent od 15
godina troši oko 4000 i više kcal na dan i to
samo kako bi održao postojeću tjelesnu masu.
Adolescentice započinju s rastom i razvojem
ranije, a pritom dosižu nižu tjelesnu masu i
tjelesnu visinu pa je maksimum njihovih potreba
nešto manji u odnosu na adolescente muškog
spola. Prosječna adolescentica od 15 godina
tako treba samo 2000 kcal na dan. U adolescentskom razdolju formiraju se tipične konture
ženskog odnosno muškog tijela, stvaraju se
depoi masnog tkiva, odnosno definitivno se
formiraju mišići. Tokom adolescencije važno
je zadovoljiti pojačane kalorijske, ali i brojne
metaboličke zahtjeve organizma, dakle unositi
sve potrebne nutricijske sastojke svakodnevno
i u primjerenoj količini.
Preporučuje se da adolescenti imaju 5-6 obroka dnevno kako bi se osigurala potrebna
količina glukoze nepohodna za rad mozga
i nervnog sistema. Doručak je obrok koji
je ključan za održavanje konstantne razine
šećera u krvi tokom dana. Doručak mora biti
Period adolescencije ima, barem u teoriji,
jasno definisane uzrasne granice, tako da
možemo da govorimo o ranoj (period od 12.
do 15. godine), srednjoj (period od 15. do
21. godine) i poznoj adolescenciji (period od
21. do 25-26. godine). Međutim, individualno
gledano, ova granica nije toliko jasna. Neki autori predlažu da se kao kriterijumi početka i
kraja adolescencije uzmu biološka i sociološka
odrednica, odnosno promjene u samom razvoju organizma (sekundarne polne odlike,
početak menstrualnog ciklusa kod devojčica
i sl.) i socijalna zrelost pojedinca (zasnivanje
radnog odnosa, pronalaženje partnera, zasnivanje porodice i sl.). Sociološka odrednica
se najčešće uzima kao kriterij završetka adolescencije.
Adolescentsko razdoblje života je obilježeno
intenzivnim fizičkim i psihičkim razvojem svakog pojedinca, te su energetske i nutritivne
potrebe u ovom razdoblju ljudskog života
najveće. Iz tog razloga kalorijske potrebe
ovise o njihovom stepenu rasta, stepenu
fizičkog sazrijevanja, građe tijela i nivoa tjelesne aktivnosti. Razlika u energetskim potrebama postoji i između spolova. Tako adoAge group
Energija
(kcal)
Proteino
(g)
Ca (mg)
Fe (mg)
Vit A
(mcg)
Vit D
(mcg)
Tiamin
(mg)
bogat žitaricama i kompleksnim ugljikohidratima, a treba izbjegavati jednostavne, rafinirane
šećere koji daju kratkoročni učinak na razinu
šećera u krvi, nakon čega slijedi naglo sniženje
razine šećera, što rezultira smanjenjem koncentracije i nemogućnošću adekvatnog
psihičkog funkcionisanja.
Osnovni vodič za prehranu djece adolescenata predstavlja piramida pravilne prehrane za
djecu i adolescente. Savremena piramida
pravilne prehrane preporučuje uravnotežen
unos hranjljivih i zaštitnih tvari uz redovnu
tjelesnu aktivnost što je osnovni princip kada
govorimo i o prehrani adolescenata.
Pored osnovnih principa pravilne prehrane
Ministarstvo zdravlja Sjedinjenih Američkih
Država daje smjernice u prehrani kad je u pitanju količina energije i dnevne potrebe za vitaminima (Tabela 1. i 2.).
Iz tabele 1. i 2. je vidljivo da se u doba
adolescencije i intenzivnog razvoja osoba
preporučuje pojačan unos vitamina, koji su
neophodni za normalan razvoj kostiju i tijela
koje je u fazi intenzivnog rasta. Pored toga,
povećana je potreba za unosom proteina.
Pored drugih hranjivih tvari, adekvatne količine
Riboflavin (mg)
Niacin
(mg)
Vit B12
(mcg)
Folna
kiselina
(mcg)
Vit C
(mg)
djeca
dječaci
10- 11 yrs
2200
49
600-700
7
575
2.5
0.88
1.32
14.5
2.0
100
20
12- 13yrs
2400
61
600-700
12
725
2.5
0.96
1.44
15.8
2.0
200
30
14 - 15 yrs
2650
74
600-700
12
725
2.5
1.06
1.59
17.5
2.0
200
30
16- 17yrs
2850
80
500-600
6
750
2.5
1.14
1.71
18.8
2.0
200
30
10- 11 yrs
1950
51
600-700
7
575
2.5
0.78
1.17
12.9
2.0
100
20
12- 13 yrs
2100
63
600-700
18
725
2.5
0.84
1.26
13.9
2.0
200
30
djevojčice
14- 15 yrs
2150
66
600-700
18
725
2.5
0.86
1.29
14.2
2.0
200
30
16- 17 yrs
2150
60
500-600
19
750
2.5
0.86
1.29
14.2
2.0
200
30
tabela 1
38
Tokom adolescencije važno je zadovoljiti pojačane kalorijske,
ali i brojne metaboličke zahtjeve organizma, dakle unositi sve
potrebne nutricijske sastojke svakodnevno i u primjerenoj količini.
željeza i kalcija osobito su važne. Nepravilna
prehrana u djetinjstvu nerijetko uslovljava
pojavu bolesti koje se manifestuju u zreloj dobi. Znanstvene studije potvrdile su da
pravilna prehrana i adekvatan unos nutrijenata
u razdoblju djetinstva i adolescencije mogu
pomoći u optimiziranju zdravlja i zaštiti od
različitih bolesti koje se javljaju u zreloj dobi,
uključujući srčane bolesti, osteoporozu, kao
i neke maligne bolesti. Stoga je potrebno
ograničiti konzumiranje zaslađenih gaziranih
pića i konzervirane hrane, rafiniranih šećera, te
smanjiti unos masnoća i soli. Udio masnoća ne
bi smio biti veći od 30% energetske dnevne
potrebe. Prehrana mora biti bogata visokovrijednim izvorima proteina poput nemasnog
mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda. Žitarice,
voće i povrće trebaju činiti temelj prehrane, a
odabir masti treba biti mudar – prednost treba
dati masnoćama biljnog porijekla i masnoj ribi.
Takođe, neophodno je unositi i velike količine
vode.
Iako je pravilna prehrana osnova dobrog
zdravlja, većina adolsecenata konzumira
jednoličnu i nutritivno niskovrijednu prehranu.
S druge strane, neki nutrijenti imaju preventivno djelovanje tek kada se unose u količinama
koje je teško osigurati hranom. Kao rezultat
navedenoga, nerijetko se javlja potreba za
dodatnim unosom, organizmu neophodnih
nutrijenata, vitamina i minerala.
Željezo
Potreba adolescentica za željezom povećava
se za oko 50 % početkom menstruacije što
uslovljava dnevnu dozu od 15 mg željeza.
Često je unos željeza nedovoljan u ovome
razdoblju zbog eksperimentiranja s prehranom ili povećanih gubitaka tokom menstruacije. Potrebe adolescenata za željezom
također se povećavaju, ali za 20 %, najvećim
dijelom stoga što dolazi do povećanja nemasne, mišićne mase, te je adolescentima
potrebno 12 mg željeza dnevno. Kod mladića
su nedostaci rjeđi jer oni uglavnom potrebe
podmiruju povećanim unosom hrane. Namirnice bogate željezom su: meso, perad, riba,
jaja, mahunarke, zeleno lisnato povrće i svježe
voće. Željezo iz mesa, peradi i riba (hem
željezo) bolje se apsorbira u organizamu
nego iz namirnica biljnog porijekla. Međutim,
apsorpcija željeza iz namirnica biljnog porijekla pospješuje se ukoliko se konzumiraju
adekvatne količine voća bogatog vitaminom
C. Čaj (uključujuću i zeleni), kafa, kakao i drugi
napitci koji sadrže kofein, teobromin ili tanin te
crno vino smanjuju apsorpciju željeza.
Kalcij
Unos kalcija u razdoblju adolescencije je
veoma važan, stoga valja imati na umu nekoliko stvari. Kako se 40 % koštane mase razvija
tijekom adolescentske dobi, kalcij je vrlo važan
u prehrani adolescenata. Adekvatna količina
kalcija pomaže u razvijanju i jačanju kostiju
i najbolja je odbrana od razvijanja osteoporoze kod odraslih. Osim za pravilnu izgradnju koštane mase, kalcij u pravilnim količinama
pomaže i rast te kontrakciju mišića. U dobi od
devet do 18 godina, za oba pola preporučuje
se konzumiranje kalcij-bogate dijete (1300 mg
dnevno) kako bi se osigurao odgovarajući
depozit kalcija u kostima. Preporučeni unos
kalcija može se postići uzimajući najmanje tri
šolje nemasnog mlijeka dnevno ili ekvivalentan
iznos od nemasnog jogurta i/ili nemasnog sira.
Za one koji ne žele konzumirati mliječne proizvode, kalcij mogu uzimati u zelenom, lisnatom
povrću, obogaćene kalcijem proizvodi od
soje, i ostalih kalcij-obogaćene hrane i pića.
Djevojčice se u razdoblju adolescencije ne
trebaju brinuti da će umjerena konzumacija
mlijeka i mliječnih proizvoda rezultirati porastom indeksa tjelesne mase (BMI) i tjelesnih
masnoća. Naime, studija objavljena u časopisu
International Journal of Obesity pratila je
djevojčice u razdoblju prije adolescencije i
kroz razdoblje adolescencije, te je prva koja
se bavila posmatranjem veze između konzumacije mlijeka i mliječnih proizvoda i prom-
jena u tjelesnoj masi. Rezultati su pokazali da
tinejdžerice mogu održavati adekvatnu tjelesnu masu a da ne uskraćuju mlijeko i mliječne
proizvode. Istraživači naglašavaju važnost
dobivenih rezulata činjenicom da mnoge
djevojčice u razdoblju adolescencije usljed
«brige» za održavanjem adekvatne tjelesne
mase iz prehrane izbacuju mlijeko i mliječne
proizvode. To je posebno problematično ako
se uzme u obzir da su upravo mliječni proizvodi za tinejdžere najbolji izvor kalcija, minerala neophodnog za održavanje dobroga
zdravlja kostiju, a razdoblje adolescencije je
upravo razdoblje u kojemu se formira snažna i
gusta koštana masa, koja bi trebala biti oslonac
ostatak života.
Magnezij
Za zdrave kosti adolescenata unos magnezija u obliku dodataka prehrani tijekom adolescencije, ključnog razdoblja za formiranje
kostiju, znatno povećava gustoću kostiju i
može smanjiti rizik od osteoporoze u kasnijem životu, navodi nedavno provedeno
istraživanje, objavljeno u časopisu The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism.
U istraživanju je sudjelovalo 120 zdravih
djevojčica, od 8 do 14 godina, koje su
dnevno unosile manje od 220 mg magnezija.
Djevojčice su podijeljene u dvije skupine. Prva
je dnevno dobivala dodatke magnezija (300
mg), a druga placebo kroz razdoblje od 12
mjeseci. Nakon 12 mjeseci utvrđena je znatno
39
Vaša Apoteka broj 15
Ishrana i zdravlje
Iako je pravilna prehrana osnova dobrog zdravlja, većina adolsecenata konzumira jednoličnu i nutritivno niskovrijednu prehranu. S druge strane, neki nutrijenti
imaju preventivno djelovanje tek kada se unose u količinama koje je teško osigurati
hranom. Kao rezultat navedenoga, nerijetko se javlja potreba za dodatnim unosom, organizmu neophodnih nutrijenata, vitamina i minerala.
Grupa proizvoda Broj dnevnih
porcija
Ekvivalent porcija
Hrana bogata
kalcijem
3-4
1 šolja nemasnog mlijeka, pudinga sa mlijekom ili jogurta 1.5
oz. 1 sira 1 čaša napitka od soje,
obogaćenog kalcijem
Hrana bogata
proteinima
2-3
3 oz. Porcija mesa, ribe ili
piletine 3 jaja 3 oz. tofu sira
4 kašičice putera od kikirikija
1/2 šolja kuhanih mahunarki
*Izaberite nemasno meso, perad
bez kože i vegetarijanske izvore
proteina
6-7
1/2 zdjelice riže 2 kriške hljeba
1 solja tjestenine 3/4 šolje
cjelovitih pahuljica 4 biskvita *
Izaberite cjelovite žitarice kako
bi obogatili unos vlakana
Povrće
2-3
1/2 šolja kuhanog lisnatog
povrća 1 šolja kuhanog nelisnatog povrća 1 sirova mrkva 1½
šolja zelene salate ½ šolja soka
od povrća * Lisnato povrće je
dobar izvor folata, narančasto i
žuto-narančasto povrće betakarotena
2-3
1 kriška papaje, dinje, ananasa,
lubenice, itd. 1 šolja isjeckanog
voća ½ šolja 100% voćnog soka
½ šolja konzerviranog voća *
Uzimati agrume i time povećati
unos C vitamina
tabela 2
veća gustoća koštanog tkiva u kukovima djevojčica koje su dobivale
dodatke magnezija u usporedbi s placebo skupinom. Dobar izvor magnezija su zeleno lisnato povrće, meso, žitarice, orašasto voće i
mlijeko. Dnevne potrebe magnezija za djevojke 320 mg dnevno
i 420 mg za muškarce.
Vitamin C
Povećava apsorpciju željeza, pomaže kalcifikaciju i time pravilno for miranje dentina zuba. Dnevene potrebe adolescenata za
Age group
Vitamin A
Vitamin A , kao retinol, ima značajnu funkciju u reprodukciji i
nor malnom funkcionisanju imunog sistema. Dnevne potrebe adolescenata za vitaminom A su: 800 µg za djevojke, a 1000 µg
za muškarce. Namir nice bogate vitaminom A su: jetra (goveđa,
pileća), neobrano mlijeko, puter, te namir nice biljnog porijekla tamno zeleno i obojeno povrće, voće.
Vitamin D
Riža i ostalo
Voće
vitaminom C su oko 50 mg. Namir nice, izvori vitamina C su:
plodovi citr usa, paradajz i zeleno povrće. 99% dnevnih potreba vitamina C obezbeđuje se konzumiranjem voća i povrća, dok
namir nicama animalnog porijekla samo 1%.
Vitamin D je uslovno esencijalni vitamin, jer ga osobe koje se
dnevno izlažu sunčevom svjetlu ne trebaju unositi hranom. Glavna
funkcija vitamina D je pomoć pri stvaranju kostiju i zubi, jer se bez
njega ne može apsorbirati kalcij, glavni element u tim organima.
Važan je i za apsorpciju fosfora, drugog važnog sastojka kostiju i
zubi.Vitamin D značajno je povezan sa snagom mišića kod adolescenata. Manjak vitamina D ima značajan negativan utjecaj na
zdravlje kostiju i mišića. Dnevene potrebe adolescenata za vitaminom D iznose oko 10 µg. Namirnice koje sadrže vitamin D su:
ulje, puter, sir, losos, tuna, sardine, pečurke, mlijeko.
Vitamin B1 (tiamin)
Vitamin B1 je vitamin koji se otapa u vodi i ima važnu ulogu u
metabolizmu ugljikohidrata, pri njihovoj pretvorbi u energiju.
Vrlo je važan i za normalno funkcioniranje živčanog sistema.
Preporučena dnevna doza za adolescente je: 1,1 mg (djevojke) i
1,5 mg (muškarci). Namirnice bogate vitaminom B1 su: cjelovite
žitarice, sjemenke, orašasti plodovi, pšenične klice, suncokretove
sjemenke, zob, tuna, losos, avokado, tjestenina i žitarice.
Preporuke za dnevne porcije
Na osnovu piramide prehrane, preporuka i standarda u ishrani
adolescenata, može se predložiti slijedeći raspored dnevnih
porcija pravilne dnevne prehrane za adolescente:
11 Unca tekuća (fl oz) = 1 unca je jednaka 28,35 g
U slučaju da se adolescenti bave spor tskim aktivnostima, onda
se naravno moraju povećati dnevni unosi, posebno vitamina i
mineralnih materija koje se gube prilikom vježbanja, ali i povećati
unos hranjljivih materija, kako bi se obezbijedila dovoljna količina
energije.
Energija Proteini
* (kcal) (g)
Ukupne
masti
(g)
Slobodne
masne
kiseline
(g)
Ugljiko
-hidrati
(g)
Biljna
vlakna
(g)
Holesterol
(mg)
Ca (g)
Na
(mg)
Fe
(mg)
Vit A Folna kiselina Vit C
(mcg) (mcg)
(mg)
2550
68
71
23.6
351
26
300
0.4-0.5
1700
6
750
200
30
2000
58
56
18.6
275
20
300
0.4-0.5
1350
19
750
200
30
muškarci
18- 29 god
Žene
18 - 29 god
tabela 2
40
41
Info kutak
Vaša Apoteka broj 15
Drugi workshop funkcionalne endonazalne sinusne hirurgije (FESS)
Savremeni hirurški pristup uz primjenu 3D navigacijskog
Endoskopska operacija sa visokim procentom uspješnosti, a uz minimalnu traumatizaciju zdravih tkiva, može da riješi slučajeve hronične upale sluznice nosa i paranazalnih sinusa, polipoze nosa, strana tijela sinusa i probleme koji se tiču nekih
anatomskih malformacija.
U organizaciji Klinike za bolesti, uha, grla i
nosa UKC Tuzla, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli a u saradnji sa Prof. dr. Dragom Prgometom iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb i kompanijom Tuzlafarm iz Tuzle,
u Tuzli se 19. i 20.maja održao, već tradiocionalni workshop sa međunarodnim
učešćem pod nazivom “Praktični kurs
funkcionalne endonazalne sinusne hirurgije (FESS) i 3D- navigacijski sistem “. Prvog
planiranog dana polaznici su na Klinici za
bolesti uha, grla i nosa Univerzitetskog
kliničkog centra Tuzla kroz operativne zahvate pratili praktičnu primjenu savremenog
hirurškog pristupa uz primjenu 3D navigacijskog sistema.
Urađena su tri operativna zahvata. Dva
zahvata nosne polipoze, koje je uz primjenu savremenog hirurškog pristupa i
3D navigacijskog sistema izveo mr.med.
sc.dr. Gorazd Poje, iz Kliničkog bolničkog
centra Zagreb uz asistenciju dr.sc. Šekiba
42
Uminhanića i dr. Hasana Altumbabića sa
Klinike za bolesti uha, grla i nosa UKC Tuzla,
dok je treći operativni zahvat radio prof.
dr.sc. Drago Prgomet, predstojnik Klinike za
bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata
Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Riječ je
o operativnom zahvatu štitne žljezde uz
upotrebu takozvanog ultraharmonijskog
skalpela.
Savremeni navigacioni sistemi su velika
pomoć operatoru u svim operativnim
zahvatima, pa tako i u području endoskopske sinusne hururgije. Veoma praktični
za upotrebu, znatno skraćuju vrijeme
izvođenja operativnog zahvata, a u svakom
trenutku na zahtjev operatora obezbjeđuju
uvid u operativno polje tj. trenutnu poziciju
instrumenata, kojima se radi operativni zahvat i time se spriječava oštećenje struktura
oko sinusnih šupljina. Endoskopska operacija sa visokim procentom uspješnosti, a
uz minimalnu traumatizaciju zdravih tkiva,
može da riješi slučajeve hronične upale
sluznice nosa i paranazalnih sinusa, polipoze nosa, strana tijela sinusa i probleme
koji se tiču nekih anatomskih malformacija.
Drugi workshop funkcionalne endonazalne sinusne hirurgije (FESS), razlikuje se
od prvog jer smo ove godine omogućili
praktičan rad u operacionoj sali tako da
kolege vide sam zahvat, a posebno što
smo uradili i jedan iskorak, koristili smo 3D
navigaciju. Ovo je ujedno i promocija 3D
navigacije na našoj klinici, a nadamo se da
ćemo ga uskoro i nabaviti jer je zaista od
velike pomoći pri ovoj operativnoj tehnici.
Radi se standardna FESS procedura, a 3D
standardna navigacija dosta olakšava segmente operativnog zahvata. Klinika za ORL,
već 9-10 godina ima opremu za FESS,
operativna tehnika je već 5-6 godina standardna u našem programu, međutim, u
nastojanju da se usluga poboljša što više,
odlučili smo se za ovaj edukativni dio,
da naše kolege što više nauče, istovremeno da se upoznaju sa kolegama iz regiona i da razmjene iskustva, da uspostave
buduću suradnju. Mislim da je u svakom
slučaju veoma pozitivan učinak. Moramo
se zahvaliti sponzoru na podršci, u cilju
nam je da ta virtuelna tuzlanska škola kako
smo je nazvali nastavi sa radom svake godine sa nekim novim tečajima, kako bismo
naučili nešto novo i proširivali prijateljstva i
poznanstva. To je ciljana skupina sa kvalitetnim predavačima i gostima, to nije veliki
skup već ljudi koji su zainteresovani za ovu
tehniku. Predavači su iz Zagreba, Rijeke, Turske, a gosti su iz Skoplja, Banjaluke, Zenice,
Sarajeva, tu su i kolege maksilofacijalni hirurzi
iz Sarajeva koji su zainteresovani za ovu
tehniku. Workshop je koristan i uspješan ne
samo u pogledu novih saznanja nego i u
pogledu kvalitetne razmjene iskustava -istakao je prof.dr.sc. Fuad Brkić
Klinika za bolesti uha, grla i nosa UKC –a Tu-
sistema na Klinici za bolesti uha, grla i nosa UKC Tuzla
zla već dugi niz godina ima veoma dobru
saradnju sa Klinikom za bolesti uha, nosa i
grla i kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb, na
polju edukacije, tako da je ovo drugi tečaj
koji ove dvije klinike zajedno organizuju.
Rukovoditelj tečaja FESS-a jeste prof.dr.sc.
Drago Prgomet, načelnik Klinike za bolesti
uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC
Zagreb, koji je izjavio:
“Kada je riječ o temi ovog tečaja, o minimalnoj endoskopskoj hirurgiji sinusa baze
lubanje, s tim da ovdje prvi put radimo uz
korištenje 3D neuro navigacije, možemo
reći da se radi o tehnološki vrlo modernoj opremi. U našoj klinici ova oprema se
koristi posljednje 3 godine, a omogućuje
minimalne zahvate što je prije svega za
pacijenta veoma dobro jer skraćuje vrijeme boravka u bolnici, postoperativni
tijek je puno brži, efikasnost operacije i
rezultati su puno kvalitetniji. Naša iskustva
su više nego dobra i vjerujem da će jedan
dio iskustava i ovdje biti dobrodošao.
Operativni zahvati pacijenta na ovom
tečaju, izvest će se zajedno sa kolegama iz UKC-a, uz primjenu 3D navigacije, a također u teoretskom dijelu ćemo
prezentirati naša iskustva koja imamo, ne
samo u endoskopskoj hirurgiji sinusa koja
radimo već 20 godina na našoj klinici već
upravo u ovom dijelu korištenja novih
tehnoloških mogućnosti u kirurgiji sinusa i
baze lubanje.”
Drugog dana workshopa održana su predavanja na temu “Alergijski rinitis i nazalni
polipi“. FESS i 3D-navigacijski sistem je tema
o kojoj je izlagao prof.dr.sc. Drago Prgomet
iz KBC Zagreb, dok je o Komplikacijama
FESS-a govorio mr.med.sc.dr. Gorazd
Poje, također, iz KBC Zagreb. Vrlo zanimljivo izlaganje imao je i prof.dr.sc. Darko
Manestar iz KBC Rijeka, pod nazivom „Imunoterapija alergijskog rinitisa“. Inače prof
.Manestar već četiri godine dolazi u Tuzlu,
kao predavač.U okviru seminara, uvaženi
stručnjak u ovoj oblasti, prof.dr.sc. Mahmut
Tayyar Kalcioglu, sa Medicinskog fakulteta,
Univerziteta Malatya Turska prezentirao je
rad na temu Alergijski rinitis i uticaj na astmu.
43
Vaša Apoteka broj 15
Info kutak
Uspješno sproveden nadzorni audit u
veledrogeriji Tuzlafarm d.o.o.
Sistem upravljanja kvalitetom ISO 9001:2008 u veledrogeriji Tuzlafarm uspostavljen i primjenjen u skladu sa zahtjevima standarda.
Dana 27.05. 2011. godine u veledrogeriji Tuzlafarm d.o.o. uspješno
je organizovan i sproveden prvi redovni nadzorni audit iz oblasti ISO
9001:2008. U skladu sa dogovorenom dinamikom aktivnosti u Tuzlafarmu je sproveden eksterni audit u
cilju potvrđivanja da je sistem upravljanja uspostavljen i primjenjen u
skladu sa zahtjevima standarda. U
tom smislu su obavljeni razgovori i
audit sistema po svim tačkama plana i programa izvođenja eksternog
audita od strane SGS BiH d.o.o. ,
cer tifikacijske kuće iz Sarajeva.
Cer tificiranjem se dobija dokaz da
organizacija ima kvalitet, zadovoljne
i motivirane zaposlenike i poslovne
par tnere, da ispunjava zahtjeve i
očekivanja kupaca, da kontrolira
sve procese, da daje stalan kvalitet
proizvoda i usluga i da smanjuje
troškove i povećava profit.
44
Uvođenje ISO sistema pojačava
kvalitet poslovnog sistema, smanjuje troškove u vidu smanjenja reklamacija, povećava odgovornosti i
olakšava upravljanje, poboljšava
odnose s poslovnim par tnerima,
ostvaruje tržišnu prednost pred
konkurencijom te time omogućava
osvajanje novih tržišta. Osim toga,
ISO cer tifikat omogućuje organizaciji opstanak na domaćem i
međunarodnom tržištu, stalni razvoj i poboljšavanje, i povećava
povjerenje kupaca.
Na kraju sprovedenog eksternog
audita održan je sastanak na kojem
su prezentovani zaključci sprovedenog audita i tim za audit kojeg
su činili g-din Ermin Šabanović i
g-đa Jasna Mujagić, konstantovali
su da je sistem upravljanja kvalitetom ISO 9001:2008 u veledrogeriji
Tuzlafarm uspostavljen i primjenjen
u skladu sa zahtjevima standarda.
Ambasador Republike Albanije u posjeti
Tuzlafarmu
Njegova ekselencija ambasador Albanije u Bosni i Hercegovini Flamur Gashi, 21.04.2011. bio je u zvaničnoj
posjeti Tuzlanskom kantonu. Tim povodom Ambasada
Republike Albanije u BiH uputila je notu za nastupnu
posjetu NJ.E. g-din Flamur Gashi, generalnom direktoru
Tuzlafarma. Menadžmentu veledrogerije Tuzlafarm, na
čelu sa vlasnikom g-dinom Alijom Omerhodžićem, bila
je izuzetna čast ugostiti njegovu ekselenciju ambasadora Gashija.
Tom prilikom generalni direktor g-din Edin Hebibović
istakao je da mu je posebno zadovoljstvo što je veledrogerija Tuzlafarm prepoznata i cijenjena kao farmaceutska kuća koja je spremna ostvariti kvalitetnu poslovnu saradnju i postati jedna od spona između Bosne
i Hercegovine i Republike Albanije.
„Otvaranjem Ambasade Republike Albanije u BiH prošle
godine, Albanija je iskazala svoju želju i potrebu ka otvaranju prostora i uspostavljanju intenzivnije saradnje u
svim oblastima, tako da mi je drago što sam danas u
Tuzlafarmu. Smatram da je ovo prvi korak povezivanja i
ostvarivanja kvalitetne saradnje sa Tuzlafarmom, jer je to
kuća koja ima izuzetnu saradnju kako sa državnim vlastima u Tuzli, kako sa poslovnim partnerima, tako vodi
brigu i o pacijentima. Tuzlafarm je upravo takav, jer ima
ovakvog čovjeka na čelu . Sva podrška Ambasade Albanije u BiH bit će usmjerena na ulazak veledrogerije
Tuzlafarm na tržište Republike Albanije“, istakao je NJ.E.
g-din Flamur Gashi.
45
Vaša Apoteka broj 15
Info kutak
Farmaceutski fakultet na manifestaciji
„Dan otvorenog Univerziteta
kako i šta studirati na Univerzitetu u Tuzli“
Održana tradicionalna manifestacija Univerziteta u Tuzli „Dan otvorenog
Univerziteta - kako i šta studirati na Univerzitetu u Tuzli˝ na kojoj je promovisana
upisna politika, fakulteti/akademije i studijski programi zainteresiranim
srednjoškolcima i budućim brucošima.
Farmaceutski fakultet, Univerziteta u Tuzli se
aktivno uključio u tradicionalnu manifestaciju
„Dan otvorenog Univerziteta-kako i šta studirati na Univerzitetu u Tuzli“. Manifestacija
je održana 17.05.2011. u Univerzitetskoj
sportskoj dvorani. Tokom trajanja same manifestacije značajan broj srednjoškolaca je
posjetilo štand Farmaceutskog fakulteta što
ukazuje na njihovu veliku zainteresiranost za
upis na ovaj fakultet. Prilikom posjete štandu
srednjoškolci su bili u prilici upoznati se sa
predstvanicima Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, razgovarati sa profesorima
i sadašnjim studentima, te dobiti informacije
o načinu upisa i načinu studiranja na Farmaceutskom fakultetu. Svaki posjetitelj imao je
priliku dobiti „Brucoški vodič“ sa relevantnim podacima o studiranju na Univerzitetu
u Tuzli, brošure o Farmaceutskom fakultetu
sa opisanim kompetencijama koje studenti
stiču nakon diplomiranja na Farmaceutskom
fakultetu, Nastavni plan i program studija,
testove koji su ranije korišteni na prijemnim
ispitima na Farmaceutskom fakultetu i drugi
promotivni materijal.
Tehnički organizator cjelokupne manifestacije bila je Unija studenata Univerziteta u Tuzli.
Farmaceutski fakultet Univerziteta u Tuzli
u akademskoj 2011/12. godini u I godinu
prvog ciklusa studija prvi puta planira upisati
45 redovnih studenata koji se finansiraju iz
budžeta Tuzlanskog kantona i 30 redovnih
studenata koji će plaćati školarinu. Studij
na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u
Tuzli je integrirani (I+II) i traje 5 godina. Po
završetku studija stiče se stručni naziv magistar/magistra farmacije (mr. Ph). Univerzitet
u Tuzli je visokoškolska ustanova sa dugom
tradicijom rada i postojanja koja trenutno
broji oko 18.000 stidenata na ukupno 13
fakulteta/akademija raspoređenih u četiri
grupacije, a to su prirodne, društvene,
tehničke i biomedicinske nauke.
46
Posjeta prof.dr.sc. Silvie Kocove El-Arini
Farmaceutskom fakultetu u Tuzli
Farmaceutski fakultet, Univerziteta u Tuzli je 19.05.2011. godine posjetila Dr. Silvia Kocova El-Arini, profesor emeritus iz
područja Farmaceutske tehnologije. Tom
prilikom prof. El Arini je za više od 100
studenata Farmaceutskog fakulteta održala
predavanje na temu “Nanodrugs-present
state of art and future challenges”.
Prof. Kocova El-Arini je doktorirala iz
područja farmaceutske tehnologije na
Univerzitetu u Londonu. Trenutno radi u
Nacionalnom istraživačkom centru u Kairu
(Egipat); Američkom univerzitetu u Kairu
(Egipat); Univerzitetu u Bazelu (Švicarska)
i Univerzitetu u Sarajevu (BiH). Savjetnik je
za farmaceutsku tehnologiju u kompaniji
“Bosnalijek” u Sarajevu. Publicirala je brojne
originalne radove u relevantnim svjetskim
časopisima iz područja Formulacije lijekova i Industrijske farmacije. Uže i trenutno
područje njenoga naučnog interesa jesu
farmaceutske formulacije lijekova bazirane
na nanočesticama. Dobitnik je Fulbrajtove
nagrade za naučna istraživanja.
Nakon održanog predavanja profesorice
El-Arini, dekanica Farmaceutskog fakulteta,
prof. dr Lejla Begić je održala sastanak
kome su prisustvovali prof. dr El-Arini,
za lijekove i medicinska sredstva Bosne i
Hercegovine, dr Davud Zahirović, direktor
tvornice za proizvodnju i distribuciju lijekova “ZADA-pharmaceutical” doo Lukavac, mr ph. Amra Demirović, mr ph Emilija
Spaseska, prof. dr Zlata Mujagić i prof.
dr Nevzeta Salihović. Na sastanku je dogovoreno o proširenju saradnje između
Farmaceutskog fakulteta i ustanova čiji su
predstavnici prisustvovali sastanku. Poslije
predavanja i sastanka na Farmacutskom
fakultetu profesorica. El-Arini je posjetila
tvornicu lijekova “ZADA-pharmaceutical”.
Tom prilikom profesorica je obišla pogone za proizvodnju i kontrolu lijekova.
Domaćin ove posjete bio je dr Davud
Zahirović.
prof. dr Sabira Hadžović, prof. emeritus
na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta
u Sarajevu, mr. sc., mr ph Šeherzada
Hadžidedić, zamjenik direktora Agencije
47
Vaša Apoteka broj 15
Info kutak
Prva akademija za radna mjesta Jugoistočne
Europe-SEEWA 2011
Mreža Jugoistočne Europe za zdravlje radnika i Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“,
Suradni centar SZO za medicinu rada u suradnji s Hrvatskom liječničkom komorom i
Hrvatskom udrugom medicinskih sestara imaju čast pozvati vas na Prvu akademiju za radna
mjesta Jugoistočne Europe – SEEWA 2011, ZDRAVA RADNA MJESTA ZA ZAPOSLENE U
ZDRAVSTVU, koja će se održati od 27. Juna do 2. Jula 2011.u Zagrebu.
Dugotrajna tradicija i visoki standardi edukacije iz medicine rada i
sigurnosti koje je započeo prof. Andrija Štampar i Škola narodnog
zdravlja u Zagrebu privlačili su veliki broj zdravstvenih i sigurnosnih
stručnjaka tih područja iz čitavog svijeta. Uspostavljanje Akademije
za radna mjesta Jugoistočne Europe (SEEWA) bio je rezultat dugotrajnog razvoja obrazovnih aktivnosti u toj regiji. Ove godine Škola
narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, kao članica Mreže za medicinu rada i kao dio po čitavom svijetu proširene obitelji suradnih
centara SZO, organizira Prvu SEEWA-u.
Uklanjanje, prevencija, dijagnostika i liječenje tradicionalnih problema medicine rada I sigurnosti, profesionalnih bolesti, ozljeda i
neopravdanih radnih opterećenja zahtijeva širi obuhvat i veću
učinkovitost službi medicine rada (OHS). Inicijativa temeljne službe
medicine rada (BOHS) utvrdila je osnovni cilj: opskrbiti službama
medicine rada sve radne ljude u svijetu bez obzira na sektor
ekonomije, način zaposlenja, veličinu radnog mjesta ili geografski
smještaj.
Medicina rada i sigurnost su ključni problem zdravstvenih radnika.
Promjene pružanja službi zdravstvene skrbi povećavaju zanimanje
o tome hoće li različiti davatelji biti privrženi medicini rada i standardima sigurnosti. Povećano nasilje koje podnose zdravstveni radnici postavlja novi i sve veći problem medicine rada. Promjenom
medicine rada i rizicima sigurnosti, zakonodavstvoi standarde treba
redovito razmatrati, posebice u odnosu na trgovinske sporazume
koji postavljaju međunarodne standarde tvrtkama koje posluju u nacionalnim okvirima.
Teme
BOHS-Temeljne službe medicine rada za zdravstvene radnike –
medicinske i sigurnosne
sastavnice na liniji sa:
• Zajedničke smjernice politike SZO-MOR za poboljšanje zdravstvenih programa za zaposlene u zdravstvu
• ToR Andrija Štampar, suradni centar SZO uz br. 6: razvijati
nastavne programe za izobrazbu i edukaciju u medicini rada za
zdravstvene radnike prema smjernicama SZO
• BOHS-Temeljne službe medicine rada bile bi predstavljene
zdravljem i sigurnosti za zaposlene u zdravstvu (ne samo za
zdravstvene djelatnike!)
48
Predstavljanje i razvoj:
• Okvir SZO-MOR za razvoj nacionalnih programa zaštite zdravlja
na radu zaposlenih u zdravstvu
• Predstavljanje Okvirnog sporazuma o sprječavanju ozljeda
oštrim predmetima u bolnici i zdravstvenoj skrbi (Council Directive
2010/32/EU of 10 May 2010)
Ciljevi SEEWA-e su potaknuti aktivni rad i sudjelovanje u procesu
učenja. To uključuje kombinaciju:
• Interaktivnih predavanja
• Rad u malim grupama i plenarne rasprave
• Rad u malim grupama i prezentacija rada
• Grupni posjet bolnici
• Vježbanje vještina
• Posteri sudionika o zaštiti zdravlja na radu u njihovim vlastitim
zemljama
SEEWA naglašava najvažnije aspekte temeljnih službi medicine
rada (BOHS), sistem implementacije medicine rada i sigurnosti u
zdravstveni sektor. U tom će kontekstu biti razmotren i raspravljen
nadzor medicine rada nad zdravstvenim djelatnicima u zemljama
sudjelovanja.
Sveopći cilj SEEWA je izobrazba svih zaposlenih u zdravstvu,
posebice medicinskih, specijalista medicine
rada i sigurnosti i drugih zdravstvenih specijalista koji sada rade ili su
na izobrazbi iz medicine rada i sigurnosti
u Jugoistočnoj Europi, postdiplomskih studenata, planera i
menadžera projekata, paramedicinskog
osoblja, socijalnih znanstvenika itd.
Međunarodni kongres o prepoznavanju novih
profesionalnih bolesti
Era novih tehnologija i nove ekonomije stalno mijenja uslove i faktore radnog ambijenta te čini pretpostavke da novi
profesionalni rizici mogu uzrokovati nepoznate zdravstvene učinke i nove profesionalne bolesti. Problem predstavlja
nedovoljno znanja o mogućim zdravstvenim rizicima na radnom mjestu. Nužno je provesti procjenu rizika pravovremeno, ali isto tako prepoznati znake i simptome poremećaja zdravlja koji se mogu dovesti u vezu da bi se spriječio
hroničan ireverzibilan zdravstveni poremećaj, odnosno prevenirati razvoj profesionalne bolesti koja predstavlja veliko
breme kako oboljelom radniku, poslodavcu i društvu u cjelini. Upravljanje novim rizicima treba temeljiti na prethodnom
znanju i vještinama, razmjeni znanja i iskustava na slučajevima dobre prakse
Međunarodni kongres o prepoznavanju novih
profesionalnih bolesti (engl. INTERNATIONAL
CONGRESS ON TRACING NEW OCCUPATIONAL
DISEASES) s ciljem otkrivanja novih profesionalnih posljedica rada na zdravlje u organizaciji
naučnog odbora Internacionalne komisije za
medicinu rada (engl. International Commission
of Occupational Health, ICOH), Holandskog
Centra za profesionalne bolesti, Coronel Instituta Akademskog Medicinskog Centra (engl.
Academic Medical Center, AMC), Univerziteta
u Amsterdamu, i uz kolaboraciju sa Udruženjem
za kliničku medicinu rada (engl. The Nederland
Society of Clinical Occupational Medicine)
održan je u Amsterdamu od 07-08. Aprila
2011. Kongres je bio podržan od Evropske
agencije za sigurnost i zdravlje na radu Bilbao,
međunarodne organizacije rada (ILO), Svjetske
zdravstvene organizacije (WHO), holandskog
Ministarstva za rad i socijalnu politiku, Holandskog udruženja medicine rada. Na kongresu je kao
pozvani predavač aktivno učestvovala prof.dr.
Nurka Pranjić.
Era novih tehnologija i nove ekonomije stalno
mijenja uslove i faktore radnog ambijenta te čini
pretpostavke da novi profesionalni rizici mogu
uzrokovati nepoznate zdravstvene učinke i
nove profesionalne bolesti. Problem predstavlja nedovoljno znanja o mogućim zdravstvenim
rizicima na radnom mjestu. Nužno je provesti
procjenu rizika pravovremeno, ali isto tako prepoznati znake i simptome poremećaja zdravlja
koji se mogu dovesti u vezu da bi se spriječio
hroničan ireverzibilan zdravstveni poremećaj,
odnosno prevenirati razvoj profesionalne bolesti koja predstavlja veliko breme kako oboljelom
radniku, poslodavcu i društvu u cjelini. Upravljanje novim rizicima treba temeljiti na prethodnom
znanju i vještinama, razmjeni znanja i iskustava na
slučajevima dobre prakse (engl. Evidence Based
Medicine, EBM). Pristup i metodologija otkrivanja
novih profesionalnih rizika/ simptoma i znaka
profesioonalnih bolesti bazira se na principu
otkrivanja, procjene, razumijevanja i prevencije
neželjenih dejstava lijekova ili farmakovigilencije.
Općenito farmakovigilencija je nauka o prikupljanju, praćenju, istraživanju, procjenjivanju i
vrednovanju informacija o nuspojavama lijekova,
pa prema tome je i prihvatljiv model za prikupljanje neželjenih reakcija na nove uslove i rizike
radnog mjesta. Teme kongresa bile su: Rano prepoznavanje rizika i simptoma i znaka poremećaja
zdravlja, novi pristup evaluaciji mišićnokoštanih
poremećaja, novi profesionalni karcinomi, nove
profesionalne kožne bolesti, nove profesionalne
infektivne bolesti, novi pristup profesionalnim
mentalnim poremećajima i/ili nove profesionalne
plućne bolesti. Na kongresu su razmjenili znanja
160 učesnika iz Finske, Danske, Norveške, Belgije, Francuske, Velike Britanije, Italije, Njemačke,
Španije, Kalifornije, Arizone, Australije, Ujedinjeni američki emirati, Južne Koreje, Latvije, Češke,
Irana, Poljska, Alžir i Bosna i Hercegovina (bila je
velika čast družiti se s čuvenim velikanima profesionalne patologije i toksikologije svijeta).
Najveći progresivan trend rasta imaju profesionalni karcinomi i muskuloskeletni poremećaji.
Prikazani su slučajevi Ne- Hodgkin limfoma u
zavarivača zbog ekspozicije karcinogeniku dihlormetanu. Prezentiran je slučaj amiotrofične
skleroze uzrokovane eksozicijom epoksi resinu
pri poliranju parketa.
Slika profesionalnih bolesti današnjice se
značajno promijenila. Nove profesionalne
bolesti odnose se na alergiju na biološke pesticide u poljoprivrednika, proizvođača hrane
i distributera, polineuropatije u uzgajivača
svinja, Legionarska profesionalna bolest, pluća
uzgajivača kukuruza i drugi hipersenzitivni pneumonitisi, alergijski dermatitisi, konjuktivitisi i rinitisi u frizera i uzgajivača i proizvođača bibera.
Posebno se govorilo o irritantnom laringitisu u
frizera ili ekstrinzični alergijski alveolitis u manikira
nokata zbog ekspozicije ethil- metakrilatu. Kao
novi simptomi profesionalne bolesti zabilježeni
su znaci groznica i znaci infektivnog sindroma
uzrokovani gasovima koji se oslobađaju prilikom
zavarivanja. „Tulipanski prsti“ ili kontakti dermatit u cvjećara i uzgajivača tulipana uzrokovan
je upotrebom fungicida. Takođe je zabilježen
rastući trend profesionalnih Q-groznice i drugih
zoonoza, te tuberkuloze u mljekara i uzgajivača
koza.
Novi profesionalni rizici su stres na radu, i
posebno se istaklo oboljevanje od kardiovaskularnih bolesti uzrokovane profesionalnom
ekspozicijom ultrafinim nanočesticama. Verificiran je profesionalni karcinom dojke u medicinske
sestre u odnosu na noćni rad (noću prekinuta
sinteza melatonina).
Posebna pažnja posvećena je otrovima reprodukcije prilikom ekspozicije metalima, virusnim infekcijama, organskim isparljivim supstancama, ionizantnom i neionizantnom zračenju,
citostaticima, stresu na radu, psihoaktivnim
supstancama, alkoholu roditelja u fertilnom
dobu koji uzrokuje kongenitalne anomalije i/
ili u novorođenčadi i djece karcinome, otežan
neuropsihološki razvoj.
Veliki problem predstavlja antibiotska rezistencija u proizvođača industrijske hrane životinjskog
porijekla. Posebno je izazvao pažnju profesionalni aerotoksični sindrom u pilota aviona, pa čak
i putnika.
Prof. Dr. Nurka Pranjić je na Kongresu prezentovala prikaze tri slučaja novih profesionalnih karcinoma oka u radnika hemijskog pogona u Lukavcu
nastalih usljed ekspozicije amonijumu u mješavini
sa flegmom u kojoj ima katrana i drugih karcinogenika. Svakom od ova tri slučaja povod za
brz razvoj karcinoma bio je incidentni kauzom
u uslovima pregrijanosti. Također je prezentovan
model evaluacije muskuloskeletnih poremećaja
uzrokovan stresom na radu u zdravstvenih radnika.
49
Vaša Apoteka broj 15
Zanimljivosti
Pripremila: Mr. ph. Ehlimana Osmanović, Tuzlafarm doo
Okrenite se Mediteranu!
Ako do sada niste imali naviku, koristite maslinovo
ulje bogato mononezasićenim masnim kiselinama,
sto je vise moguce. Zdrave masti snižavaju “loš”
LDL holesterol i povećavaju “dobri” HDL holesterol.
Maslinovo ulje je, također, bogato antioksidansima,
koji mogu smanjiti rizik od raka i drugih hroničnih
bolesti, kao što je Alzheimerova.
Zamijenite maslac maslinovim uljem. Neka ono
bude neizostavan sastojak vaših salata. Kupujte
samo hladno cijeđeno, ekstra-djevičansko ulje, jer
ono sadržava više antioksidansa.
Jedite više ribe!
Zasićene masnoće iz mesa će
začepiti vaše arterije!
S druge strane, riba poput lososa
i inćuna je bogata omega-3
masnim kiselinama koje će pomoći
vašem srcu da održava stalan
ritam. Jedna porcija ribe bogate
omega-3 masnim kiselinama
sedmično može smanjiti rizik smrti
od srčanog udara za 52%!
Uzimajte vitamin D i riblje ulje
Dodatak prehrani koji dosljedno radi protiv smrti od srčanih bolesti je riblje ulje. Riblje ulje je bogato omega-3 masnim kiselinama koje stabiliziraju
srce, snižavaju krvni tlak i trigliceride, te usporavaju nakupljanje arterijskog plaka. Vitamin D ima širok spektar zdravstvene koristi među kojima je
zdravlje srca. Nedavna istraživanja pokazuju da nedovoljan unos vitamina
D može povećati rizik od periferne arterijske bolesti za 80% i povećati izglede za razvoj dijabetesa. Vitamin D se u tijelu može sintetizirati u koži pod
utjecajem ultraljubičastih zraka iz provitamina. On se svakako može unositi i
hranom. Najviše ga ima u ribljem ulju i mesu, mlijeku i mliječnim prozvodima
i žumanjku, te gljivama. Smatra se da je izlaganje kože tijela suncu 10-15
minuta dvaput tjedno dovoljno da se osiguraju adekvatne količine vitamina
D. Međutim, valja naglasiti da upotreba krema za sunčanje smanjuje proizvodnju vitamina D i do 95%.
Jedite vlakna!
Studije pokazuju da što više vlakana jedete, manje je vjerovatno da ćete imati
srčani udar. Jedite barem 25 do 35 g
vlakana dnevno, i to cjelovite žitarice,
pšenične mekinje i zob. Dodajte grah
u supe i salate. Dosadašnja istraživanja
ukazuju na neophodnost biljnih vlakana
u održavanju normalne funkcije probavnoga trakta.
Provjerite šta kupujete!
Odrasli koji čitaju natpise na hrani, tvrdi jedna studija,
unose dvaput manje kalorija iz masnoća od onih koji
n e č i t a j u ! To j e v e o m a v a ž n o , k a d a j e u p i t a n j u z d r a v lje srca. I još važnije, potrudite se da unosite zdrave
mononezasićene masti (iz maslinova ulja, orašastog
voća, tamne čokolade, avokada) i polinezasićene masti
(od lososa, lanenog ulja, oraha).
50
Sjemenke lana ponovo
na trpezu
Sjemenke lana su jedan od najboljih izvora
omega-3 masnih kiselina. Studije pokazuju da
dodavanje sjemenki lana u prehranu može
ublažiti razvoj bolesti srca za 46%.
Da bi zadovoljili potrebe za omega-3 masnim
kiselinama dodajte 2 kašike sjemenki lana u
jogurt, zobene pahuljice, žitarice ili salatu.
Orašastim plodovima osigurajte potrebnu energiju
U orašastim plodovima se krije prava riznica prvorazrednih hranjivih tvari kao što su E
vitamina, vitamin B-kompleksa, osobito vitamin B6, kao i veoma bitna folna kiselina. Važno
je spomenuti kako su orašasti plodovi svakako najvredniji izvori minerala.
Ljudi koji jedu više od 140 g oraha sedmično smanjuju vjerovatnoću pojave srčanih bolesti
za jednu trećinu, zahvaljujući oleinskoj kiselini koja je sadržana i u maslinovom ulju. Boajazan da orašasti proizvodi debljaju nije opravdana. Ispitivanja koja je proveo Research and
Studies Center u Los Angelesu. Pokazala su da Dobrovoljci koji su osim obroka svakoga
dana kroz četiri sedmice dobivali 100 g badema, u usporedbi s kontrolnom skupinom,
nisu povećali svoju tjelesnu težinu.
Započnite jutro sa sokom!
Sok od naranče sadrži folnu kiselinu koja pomaže u snižavanju razine homocisteina, aminokiseline povezane s povećanim rizikom od nastanka srčanog udara.
Sok od grožđa je bogat resveratrolom i flavonoidima, moćnim antioksidansima
koji mogu spriječiti crvene krvne stanica da tvore ugruške. Resveratrol djeluje na
aktivaciju sirtuina, proteina koji blagotvorno djeluje na krvožilni sustav, metabolički
sindrom, neurodegenerativne bolesti i tumore. Odaberite 100% voćne sokove
kako bi ograničili višak šećera!
Višnje
Naučnici sa Univerziteta Michigan sproveli su studiju koja
je pokazala da višnje mogu
smanjiti rizik od pojave kardiovaskularnih oboljenja. Rezultati
su pokazali da višnje smanjuju
tjelesnu težinu i nivo holesterola u krvi, glavnih uzročnika
kardiovaskularnih
bolesti.
Genetičke analize su pokazale
da ishrana bogata višnjama
ublažava upalne procese u
organizmu.
Uživajte u čokoladi!
I konačno možete uživati u
čokoladi bez bojazni, ali naravno onoj sa visokim sadržajem
kakaoa. Tamna čokolada sadrži
flavonoide, antioksidanse koji
čine krvne žile elastičnijima.
Jedna studija je pokazala da
je 18% pacijenata koji su jeli
tamnu čokoladu smanjilo krvni
pritisak.
Vratite Istok sa zelenim čajem!
Produžite svoj životni vijek redovnim konzumiranjem ovog kineskog napitka.
Zeleni čaj blagotvorno djeluje na zdravlje ljudi pa tako može smanjiti rizik od bolesti srca i krvnih
žila, smanjiti opasnost od rasta tumora. On djeluje i protuupalno, a može se koristiti kao stimulans
zbog toga što sadrži kofein.
Ovaj moćan napitak sadrži nekoliko snažnih antioksidansa koji smanjuju holesterol, a mogu čak i
sniziti krvni tlak. Čaj pripremite tako da u vodu stavite tri vrećice zelenog čaja, pokrijete i pustite da
odstoji 10 minuta. Uklonite vrećice i ohladite čaj. Dodajte led ako želite i pijuckajte tokom dana.
51
Vaša Apoteka broj 14
Zanimljivosti
Soja umjesto crvenog mesa!
Soja je namirnica koje se neopravdano rijetko nalazi na našim trpezama. Ona smanjuje razinu holesterola, pa
je ubacite u ishranu što je više moguće. Jedina je biljna namirnica koja sadrži sve esencijalne aminokiseline,
bez kojih organizam ne može funkcionisati. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima
životinjskog porijekla, pa upravo iz tih razloga soja može ravnopravno sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu. Sadrži više proteina od kravljeg mlijeka, ali bez zasićenih masnoća i holesterola, što pogoduje
zdravlju srca.
Kuhajte s češnjakom
Istraživanja su dokazala da redovno unošenje češnjaka u organizam dovodi do ispiranja jednog dijela arterijskog
plaka te na taj način, možemo reći, povećava protok krvi kroz žile. Smatra se da češnjak sadrži najmanje 15
različitih antioksidansa koji mogu neutralizirati tvari koje razaraju arterije. Prema dr. Arunu Bordiji, koji je provodio
istraživanje djelovanja češnjaka na začepljenje krvnih žila, odnosno na srčani udar i smrtnost od istoga, kuhani
češnjak je jednako učinkovit kao sirovi.
Šećer nije sladak kako se čini!
Ljudi koji konzumiraju veliku količinu sećera dnevno imaju veću vjerojatnost da će imati povišen
krvni tlak, i to do 87%, u odnosu na one koji ga konzumiraju manje. Naučnici vjeruju da je razlog
tome što višak sećera može smanjiti proizvodnju azotovog oksida koji pomaže opustiti i rastegnuti krvne žile.
Klonite se pasivnog pušenja
Ne zaboravite kalij!
Kako bi smanjili krvni pritisak, nije dovoljno samo jesti
manje natrija. Također bi trebali povećati unos kalija, koji
pomaže izlučivanje natrija iz
tijela. Namirnice bogate kalijem
su pečeni krompir, grah, jogurt,
paradajz, dinja i banane.
Učinci pasivnog pušenja na kardiovaskularni sustav
su u prosjeku, 80 do 90% opasni kao i oni od aktivnog pušenja, pokazuje istraživanje. Čak i kratka
izloženost dimu može imati kardiovaskularne efekte
kao dugoročno aktivno pušenje.
Smijte se
Kada su istraživači s University of Maryland Medical
Center u Baltimoreu testirali “kvocijent humora” na 300
ljudi, oni su otkrili da oni s bolestima srca imaju 40%
manju vjerojatnost da će se smijati od onih bez kardiovaskularnih problema. Smijeh nije zamjena za prehranu, vježbanje, regulaciju krvnog pritiska i holesterola,
lijekovima, ali uživajući u malo smijeha svaki dan moglo
bi pomoći zdravlju vašeg srca.
52
Sanjajte dovoljno!
Svaki dodatni sat sna, kod odraslih
osoba srednje dobi, može smanjiti rizik od bolesti koronarnih arterija za 33%, izvijestio je časopis
Journal of American Medical Association. Kada spavate premalo,
tijelo otpušta hormon stresa koji
sužava arterije i uzrokuje upalu.
Većini odraslih potrebno je 7 do
8 sati sna kako bi mogli normalno
funkcionisati.
DIA-01-FP/Maj2011/R2
www.novonordisk.ba
53
AVASTA
SNAGA
NA KOJU
MOŽETI
RAČUNATI
MOČAN... DOKAZAN... BEZBJEDAN
54
Download

Untitled - Tuzlafarm