KOLUMNE
INTERVJU
Zemljo mojih
predaka
prof. Uzeir
Kobilica
UČIMO ARAPSKI
Formiranje i razvijanje
gramatike arapskog
jezika
CILJEVI ŠERIJATA
EGIPTOM KROZ GRADOVE:
Aleksandrija
IMPRESSUM
Impressum
ne
Glasnik
so
i Herce-
cijacije stud
uvodnik
iz sadržaja...
ata iz Bos
en
list a
IZDAVAČ:
Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u
Egiptu
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
Asmir Bekrić
ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG
UREDNIKA:
Jusuf Džafić
SEKRETAR REDAKCIJE:
Adis Mahalbašić
Flash iz asocijacije
IZMEĐU DVA
BROJA
INTERVJU:
Uzeir Kobilica
LEKTORI:
Jusuf Džafić
Ajla Keserović
FOTOREPORTER:
Hamdija Islamović
TEHNIČKO UREĐENJE i NASLOVNA STRANA:
Adis Mahalbašić
DIREKTOR MARKETINGA:
Hamdija Islamović
ČLANOVI REDAKCIJE:
Ajla Keserović, Naila Duraković, Ahmed Ćorajić,
Almir Kapić, Adis Mahalbašić, Abdullah Kapo,
Sedin Omerbašić, Hamdija Islamović,
Kenan Ćosić, Dino Maksumić, Hasib Hadžić,
Samir Haskić.
STALNI SARADNICI:
mr. Medina Džanbegović, Nezim ef. HalilovićMuderris
4
6
14
NAŠA TEMA:
Osnovni ciljevi
šerijata
19
Muslimanka oličenje ljepote
22
HUTBA:
U Islamu je za ženu
svaki dan dan žena
33
KONTAKT:
[email protected]
List izlazi mjesečno.
Za dostavu prošlih brojeva obratite
se na e-mail adresu.
Rukopisi, fotografije i magnetni mediji
se ne vraćaju.
Tekstovi objavljeni u listu
stav su njihovih autora, a ne nužno i stav
redakcije.
www.asbih.net
2 GLASNIK
ALUMNI:
Ćamil Avdić
36
fotoreportaža
62
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Uvodnik
‫من ال َّر ِح ِيم‬
ِ ‫ب ِْس ِم الل ِه ال َّر ْح‬
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
urednik
Asmir BEKRIĆ
Svaka hvala pripada Allahu,džellešanuhu. Neka je salavat i selam na Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.
Uobičajno ljudi o stanju muslimana govore gotovo pa na isti kalup ili približno slično. S jedne strane, imamo grupaciju ljudi kojima je cilj svoje nezadovoljstvo izraziti u islamofobiji, ponižavajući na
razne načine muslimane, te svete vrijednosti islama. U tome oštre svoja pera, ne gledajući na granice objektivnosti, zdravog razuma i savjesti. Na drugoj strani, imamo određenu grupu muslimana,
koji su većinu svojih aktivnosti akcentovali na osudu drugih, pa često čujemo, pročitamo, kako
je pojedinac postao licemjer, nevjernik, novotar, vehabija, bukvalista, konzervativac itd. Nažalost,
kod samih muslimana imamo dvije velike nespojive krajnosti, te nas to eksplicitno dovodi do zaobilaženja problema. Udarom na čast jednih na druge, zapravo pljujemo u bunar iz kojeg sami pijemo, jer nema sumnje da su muslimani jedan umet, ravnopravni međusobno. Oni su ti koji teže ka
očuvanju i njihovog najmanjeg člana. Među njima nema prednosti Arap nad nearapom, niti bijelac
nad crncem, osim po bogobojaznosti. Temelj islamskog jedinstva i sprovođenja Njegovog zakona
zasniva se na putu ehli-s-sunneta, čije su osnove bile ispravne. Pozivanje ljudi Allahu (da’va) na način ehli sunneta podrazumijeva pridržavanje sunneta i očuvanje zajednice. Jer je Zajednica milost,
a rascjepljivanje patnja. (Hadis, bilježi ga Ahmed u Musnedu (4/278), imam Albani ga je ocijenio
vjerodostojnim, u Es-Silsiletu es-sahihah (667) )
Kaže Uzvišeni : „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“ (Ali Imran, 103)
Ostvarenje jedinstva i sloge, te odbacivanje rascjepljivanja i razilaženja među muslimanima u globalu, i posebno među grupama koje rade za Allahovu vjeru je od najvažnijih ciljeva vjere i njenih
pravila. Zato u ovom broju, vaša redakcija stavlja akcenat na ciljeve Šerijata, kroz prizmu očuvanja
ljudskih vrijednosti, jedinstva, sloge, sigurnosti, zdravlja. Upoznajte egipatsku ljepoticu Aleksandriju, saznajte više informacija o rahmetli Ćamilu Avdiću, te kao posebno iznenađenje, ovog broja
je rubrika namijenjena svim ljubiteljima arpskog jezika “Učimo zajedno arapski jezik“. Činjenica je
da dešavanja u arapskom svijetu su žiži svjetske javnosti, pa tako i u našem listu, jer jasno je svima
da ljudi ne žele tiraniju bilo koje vrste nad sobom. Težak vakat s crnim oblacima i teškim gromovima se nadvio nad Sirijom, Palestinom, dok to javnost (ne)pravednog novog svjetskog poretka
samo gleda. Stanje ljudi općenito, a muslimana posebno svako na svoj način može popraviti. Mi,
kao studenti, budimo najbolji,najvredniji, jer samo takve Ummet zaslužuje! Dugujemo izvinjenje
čitaocima, te pojedinim autorima u prethodnom broju Glasnika, zbog neobjavljenih tekstova u
potpunosti, stvar je ipak, tehničke prirode.
Svim čitaocima širom svijeta mahsus selam iz dalekog Egipta od vaše Redakcije.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
3
Flash
012.god
r, 2
10. .februa
Održan je Prvi radni sastanak redakcije Glasnika u novoj godini. Na ovom sastanku su prisustvovali svi članovi redakcije, kojima
je se obratio predsjednik udruženja Hasib Hadžić i spomenuo kako
je naša asocijacija počela sa ovim projektom i kako se on, hvala
Allahu Uzvišenom, do danas sve više razvijao. Poslije se pristunima obratio urednik Glasnika, Asmir Bekrić, koji je vodio radni dio
sastanka. U tom dijelu sastanka se razmatralo o novim rubrikama i
zaduženjima, te o dosadašnjem radu lista i utiscima čitalaca.
od
r, 2012.g
12. .februa
Održana je sjednica Asocijacije bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu. Na ovoj sjednici, između ostalog , se razmatralo o
nastavku rada ovog udruženja. Studenti su jednoglasno podržali
rad udurženja, te je Asocijacija nastavila sa radom. Nakon glasanja,
također, postignut je dogovor oko organizovanja Dana Nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
r,
16. .februa
d
2012.go
Flash
12.god
, 20
1. mart
U četvrtak 1. marta 2012. godine Asocijacija studenata je organizovala međunarodni turnir u malom nogometu. Na ovom turniru je učestvovalo 8 zemalja iz Azije, Afrike i Europe. Prvoplasirana
ekipa je bila iz države Mali, dok je drugoplasirana ekipa iz Maroka, a prestavnici naše zemlje su bili na trećem mjestu. Istog dana,
nakon proglašenja pobjednika turnira i nosioci pehara, Asocijacija je organizovala i prijatno druženje povodom ovog praznika.
Osim građana naše države, bili su gosti iz Turske i Egipta koji žive
i rade trenutno ovdje u Egiptu. Na ovom druženju prisutnima su
se obratili predstavnici naše Ambasade i predstavnici Asocijacije
bosansko-hercegovačkih studenata u Egiptu. Oni su najavili i goste iz Egipta koji su također se obratili prisutnima. Na kraju ovog
druženja prisutni su se opustili uz kviz općeg znanja, te uz tortu u
obliku naše lijepe Bosne i Hercegovine.
e
12.godin
, 20
10. mart
Dana 10. marta 2012. godine održan je Drugi radni sastanak našeg
lista u ovoj godini, na kome su prikupljeni radovi od članova redakcije,
koji su uspješno izvršili svoja zaduženja. Na sastanku se raspravljalo i o
Održan sastanak Upravnog odbora asocijacije i svih lidera grupa studenata. Na ovom sastanku je utvrđen tačan plan rada lidera
sa ostalim studentima.
budućim planovima glede Glasnika.
piše:
Hamdija ISLAMOVIĆ
4 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
5
između dva broja
između dva broja
DAN NEZAVISNOSTI BiH OBILJEŽEN I U EGIPTU
piše:
Asmir BEKRIĆ
Članovi Asocijacije studenata BiH u Egiptu poručuju da svojim angažmanom
i za ovaj dan žele da se prisjete Dana nezavisnosti naše domovine, a to će se
i dalje obilježavati, kao i svaki važniji datumi, u prijateljskoj nam domovini
Egiptu.
Prvog marta 2012. godine, članovi Asocijacije studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu su
povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine organizovali prigodne manifestacije.
Naime, u poslijepodnevnim satima na fudbalskom terenu egipatskog glavnog grada
organizovali su međunarodni malonogometni turnir. Između ostalih, turniru su prisustvovale ekipe iz Singapura, Malija, Maroka,
Albanije, Indonezije... Prvo mjesto je osvojila ekipa iz Malija, drugo je pripalo Maroku,
a naši momci su podigli pehar za osvojeno
treće mjesto. Manifestacija se nastavila u
večernjim satima u jednom od najpoznatijih
instituta za jezik u Kairu. U prisustvu brojnih
gostiju, od diplomatskog kora ambasade BiH
u Egiptu, turske delegacije, uglednog egipatskog dr. Džemala Sejjida, do bosanskohercegovačkih studenata, upriličen je prigodan
program koji se sastojao iz sljedećeg:
Na samom početku hafiz Abdullah Kapo
6 GLASNIK
prisutnima je kroz etape objasnio pravnohistorijski razvoj Bosne, naglasivši da je BiH
jedina država na Balkanu koja je od svog prvog pominjanja (949. Horion Bosna) pa do
danas imala jedinstven
naziv, te svoje teritorijalne granice. Uvaženi
dr. Džemal Sejjid, koji je
dugo vremena boravio
u Bosni i Hercegovini,
Srbiji i Hrvatskoj, svojim prijateljima iz BiH
je poručio: “Mi smo ovdje večeras vaši gosti, a
i vi ste naši gosti ovdje
u Egiptu. Boravio sam u
BiH, pisao sam o njenoj
historiji, kulturi, civilizaciji, a sada nastojim
da pojačam veze između moje države Egipta i vaše BiH.” Pošto je
među prisutnima bilo i gostiju koji ne razumiju bosanki jezik, gospodin Abdullah Kapo
je na arapskom jeziku održao veoma korisno
i sažeto predavanje o BiH, putevima nezavisnosti i današnjeg stanja u njoj. Prisutnima je
Dan nezavisnosti čestitao i gospodin Muhamed Čengić, zamjenik ambasadora BiH u Egiptu, te praktički
otvorio drugi dio ceremonije. Taj dio je bio baziran na
kvizu općeg znanja kojeg je priredio Ahmed Ćorajić,
a u kojem su prisutni u takmičarskom duhu provjerili svoje
znanje iz raznih naučnih, historijskih i vjerskih oblasti. Veoma
lijepo i ugodno iznenađenje je
bila torta u obliku Bosne i Hercegovine, koju je spremila studentica Naila Duraković. Torta
je, naime, izazvala oduševljenje
prisutnih, tako da je brzo i nestala! Članovi Asocijacije studenata BiH u Egiptu poručuju da
svojim angažmanom i za ovaj
dan žele da se prisjete Dana nezavisnosti naše domovine i da
će se to i dalje obilježavati, kao
i svaki važniji datumi, u prijateljskoj nam domovini
Egiptu. Manifestacija se nastavila i u petak, u jednoj
od prostorija Ministarstva obrazovanja Egipta, gdje su
naši studenti predstavili Bosnu i Hercegovinu drugim
nacijama.
proučio je odlomak iz Kur’ana, te su prisutni ustali i odali priznanje bosanskoj himni, a
nakon toga uslijedilo je i obraćanje gospodina Hasiba Hadžića, predsjednika Asocijacije
studenata BiH u Egiptu. Naglasio je da ne
smijemo zaboraviti ono za što su naši očevi
i majke prije dvadeset godina glasali, te da
je na nama da tu slobodu i nezavisnost očuvamo i u ovim trenucima. Zatim je gospodin
Edin Ljutović, član diplomatskog kora bosanskohercegovačke ambasade u Egiptu, održao
historijski čas na temu “Bosna i Hercegovina
kroz historiju”, stavljajući akcenat na to da
“oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni su na
istu ili ponovnu propast, a ako ne govore i ne
pišu o tome drugi će, uistinu, za njih urediti
historiju kako njima paše”. Nakon njega, svoje predavanje je počeo i Muhammed Makić,
student na Univerzitetu El-Azhar, a ujedno i
student na Pravnom fakultetu u Bihaću. Govoreći o pravno-historijskom položaju BiH,
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
7
između dva broja
između dva broja
Fetva o dešavanjima u
SIRIJI
s arapskog preveo:
dr. Safvet HALILOVIĆ
El-Azhar: Sajam knjige za pomoć
narodu Sirije
piše:
Asmir BEKRIĆ
U okviru pružanja pomoći i solidarnosti narodu Sirije, udruženje studenata „Iščekivana pobjedonosna generacija“ pri Šerijatskopravnom fakultetu univerziteta El-Azhar u
Kairu organizovalo je sajam knjige. Sajam
knjige se nalazi u dvorištu Univerziteta,
ispred fakulteta Usulu-din. Ponuđene su knjige raznog sadržaja; vjerskog, društveno-političkog i naučnog. Organizatori su naveli da će
zarada od prodaje knjiga na sajmu biti proslijeđena za pomaganje Sirije i sirijskog naroda, u vremenu kada su se nad njima nadvili
crni oblaci nasilja i zuluma, kada je već ovih
dana broj poginulih prešao preko 10.000 ljudi, stotine ubijenih i silovanih žena, djece...
U kampusu Univerziteta se također nalazi
izložba fotografija, trenutnog prikaza stanja
8 GLASNIK
i nasilja u Siriji. Studenti su u skladu sa svojim mogućnostima organizovali i pri ulasku
u zgrade fakulteta humanitarni kutak gdje
svaki prolaznik može uplatiti dio novca za pomoć narodu Sirije. Pored raznih nacija i bosanskohercegovački studenti su prisustvovali
sajmu knjige, te bili svjedoci da narod Sirije
nije zaboravljen, te da bar na simboličan način i studenti od svog džeparca odvajaju za
pomoć njihovim vršnjacima u Siriji. Na trenutak se čovjek mogao zamisliti da su vjerovatno i prijašnje generacije devedesetih godina
prethodnog stoljeća na jedan ovakav način
organizovano prikupljali vid pomoći za tada
u to vrijeme napaćeni i ucviljeni narod Bosne
i Hercegovine. Uzvišenog Allaha molimo da
narodu Sirije podari sabura, ustrajnosti i brzu
pobjedu.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Više od stotinu istaknutih muslimanskih alima i intelektualaca, koji predstavljaju različite islamske pravce i provenijencije, izdalo je
zajedničku fetvu u vezi krvavih dešavanja u
Siriji. U toj fetvi se navodi da nije dozvoljeno
biti pripadnik snaga koje su lojalne sirijskom
predsjedniku Beššaru el-Esedu i da je vjerska
obaveza napustiti te zločinačke formacije i
pridružiti se Sirijskoj slobodnoj vojsci (El-Džejšul-hurr). Također, obaveza je pružiti svaki vid
moralne i materijalne podrške napaćenom
sirijskom narodu koji se bori za slobodu i dostojanstvo. U proglasu se upućuje apel svim
muslimanskim narodima i državama da povuku svoje ambasadore iz Sirije i da dignu svoj
glas protiv onih država koje pružaju podršku
Beššarovom režimu, posebno protiv Rusije i
Kine, koje su iskoristile pravo veta u Savjetu
bezbijednosti Ujedinjenih nacija kako bi zaštitile zločinački sirijski režim koji dnevno ubija i
po nekoliko stotina ljudi dok ih na hiljade biva
ranjeno i osakaćeno.
Fetvu je potpisalo 107 istaknutih islamskih
učenjaka, koji zastupaju razne islamske grupacije, pravce i učenja, a među njima su i poznati alimi, kao što su: šejh dr. Jusuf el-Karadavi,
predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka, egipatski muftija dr. Ali Džumu’a, poznati
islamski aktivista iz Saudijske Arabije prof. šejh
Selman el-Avda, generalni sekretar Svjetske
unije muslimanske uleme prof. dr. Ali el-Karadagi, vođa tuniskog pokreta En-Nehda šejh
Rašid el-Gannuši, prof. Isam el-Bešir iz Sudana, bivši egipatski mufija dr. Nasr Ferid Vasil,
poznati kuvajtski alimi Tarik Suvejdan i Nebil
el-Avedi, jemenski alim i daija dr. Abdulmedžid ez-Zindani i mnogi drugi.
U zajedničkom Proglasu koji su izdali u utorak
7. februara 2012. (15. rebi’ul-evvel 1433.h.g.),
između ostalog, poručuje se:
- Već duže vrijeme u Siriji se događaju strašni
zločini koje sprovodi sirijski režim protiv vlastitog naroda. U posljednjih nekoliko mjeseci taj
nasilnički režim ubija demonstrante, dnevno
bude ubijeno na desetine pa čak i stotine nevinih ljudi, dok hiljade bude ranjeno i uhapšeno.
Ta nevina krv će ostati trajna mrlja na savjesti
onih koji su to počinili ali, također, i svih onih
koji su šutili i nisu digli svoj glas protiv takvih
zlodjela.
Svakog dana u Siriji se dešavaju najbrutalnija
ubistva, progone se porodice i skrnave svetinje, a sve to čini diktatorski Beššarov režim
kako bi po svaku cijenu ostao na vlasti.
Potpisnici ovog Proglasa upozoravaju da bespravno ubijanje i nezakonito prolijevanje
ljudske krvi spada u najteže grijehe kod Allaha,
dž.š. Zaštita ljudskih života je neprikosnovena
u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, s.a.v.s., a isto je i sa drugim ljudskim pravima - sve to je zagarantovano u islamskom
zakonodavstvu (Šerijatu). Allah Uzvišeni je u
Kur’anu časnom bespravno prolijevanje ljudske krvi uporedio sa širkom, koji je u islamu
najveći grijeh, i zaprijetio onima koji ubijaju
nevine ljude strašnom kaznom u Džehennemu, u kojem će vječno boraviti. Također, Allah
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
9
između dva broja
između dva broja
Uzvišeni je naredio da se pruži pomoć onome
kome se čini nepravda. Imajući u vidu navedeno, stavljamo akcenat na sljedeće:
Prvo: Nije dozvoljeno (la jedžuzu) pripadnicima sirijske vojske, policije i drugih formacija
koje su u službi režima, da ubiju bilo koga od
pripadnika sirijskog naroda niti je dozvoljeno
da pucaju u njihovom pravcu. Vjerska je obaveza (jedžibu alejhim) da pripadnici vojske,
policije i ostalih formacija budu nepokorni režimu i ne izvršavaju ono što im taj režim nalaže. To se mora uraditi čak i po cijenu da se riskira vlastiti život. Također, oni su obavezni da
napuste takvu vojsku i policiju i da dezertiraju,
jer ubijanje nevinih ljudi spada u najteže grijehe. Oni koji su već ukaljali svoje ruke i počinili
određene zločine treba da odmah prestanu s
daljnjim ubistvima i da se iskreno pokaju za
ono što su uradili. Vrata tevbe su još otvorena,
i neka takvi ne ustrajavaju u zločinima koje od
njih traži sirijski režim. To moraju učiniti i po
cijenu vlastitog života jer bolje je biti i ubijen
nepravedno nego ubiti nekog bespravno (bigajri hakk). Onaj ko bespravno ubija ljude ući
će u Džehennem, koji je grozno boravište!
Donosimo fetvu da nije dozvoljeno muslimanu
da ostane u vojnoj ili policijskoj službi sirijskog
režima koji čini takva strašna zlodjela. Naprotiv, vjerska je obaveza napustiti takav režim i
boriti se protiv njega.
Drugo: Pozivamo da se pruži podrška Sirijskoj
slobodnoj vojsci (El-Džejšul-hurr), kako bi se
njene formacije ojačale i osposobile da se suprotstave zločinačkim Beššarovim jedinicama.
Potrebno je priključiti se toj oslobodilačkoj
vojsci, koja brani civile, gradove, sela i institucije. Upućujemo poziv svim muslimanima,
ali i svim ljudima slobodnog svijeta, da pruže
svaku moguću moralnu i materijalnu pomoć
ovim formacijama, kako bi se mogle uspješno
suprotstaviti jednom zlikovačkom režimu koji
vrši teror i masakrira vlastiti narod.
Treće: Obaveza je pružiti podršku sirijskim
revolucionarima u svim mogućim oblicima, i
moralno i materijalno, kako bi im se omogućilo da uspješno realizuju ono što su započeli
i, na taj način, ostvare svoju slobodu i prava.
Četvrto: Pozivamo arapske i islamske zemlje
da zauzmu čvrst stav prema državama koje podržavaju sirijski režim, naročito prema Rusiji i
10 GLASNIK
Kini. Također, upućujemo poziv muslimanskim
narodima da pokažu svoje nezadovoljstvo
spram sramnih odluka tih država (koje su iskoristile pravo veta u Savjetu bezbijednosti UN
kako bi zaštitile sirijski režim) putem organizovanja demonstracija i protesta ispred njihovih
ambasada u cijelom svijetu. Te dvije države bi
trebale znati da budućnost pripada narodima,
a onaj ko podržava režim koji koristi najbrutalnija sredstva protiv svog naroda - takav će,
bez sumnje, biti gubitnik. Narodi nad kojima
su sprovođeni najteži oblici restrikcije, zuluma
i terora neće zaboraviti one koji su podržavali
njihove dželate i bili na strani zločinaca.
Peto: Upućujemo apel sirijskim demonstrantima i Sirijskom nacionalnom prelaznom vijeću
(El-Medžlisul-vetani el-intikali) da budu jedinstveni i da se čuvaju bilo kakvih razmirica koje
bi mogle dovesti do razjedinjenosti. Potrebno
je biti potpuno iskren u nastojanjima da se formira nova država na principima pravde, slobode i vladavine prava, i da se osnuju institucije
koje će čuvati suverenitet i interese države, i
koje neće dozvoljavati da se uski lični interesi stavljaju ispred interesa države i zajednice.
Prava vjerskih manjina kao i nacionalna prava
moraju biti zaštićena jer neosporna činjenica
je da su različiti narodi i vjerske skupine živjeli
duže od hiljadu godina u Siriji. Odgovornost za
sadašnje zločine i zlodjela koja se tamo čine
snosi prvenstveno sadašnji sirijski režim.
Šesto: Obznanjujemo da su ljudi dobre volje
diljem islamskog svijeta već počeli formirati
narodne komitete za pružanje podrške Revoluciji sirijskog naroda. Ti komiteti će voditi
brigu o sirijskim izbjeglicama, koje su morale
napustiti svoja ognjišta bježeći od terora koji
vrši Beššarov režim. Posebno su aktivni komiteti u Jordanu, Libanonu i Turskoj, i u njima
se nastoje zbrinuti izbjeglice i obezbijediti im
hranu, odjeću i lijekove.
Molimo Allaha Uzvišenog da pomogne napaćenom sirijskom narodu da prebrodi ovu krizu, i da ih ujedini u njihovoj borbi za pravdu i
slobodu. Također, molimo Ga da pomogne da
se tom narodu povrati sigurnost i mir, u okrilju pravedne vlasti koja će ljudima omogućiti
da dostojanstveno žive, u miru i slobodi, i koja
neće činiti nered na Zemlji. A dobar završetak
zasigurno čeka one koji se Allaha boje!
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Predstavljanje BiH na međunarodnoj
manifestaciji sedmica kulture
pripremila:
REDAKCIJA GLASNIKA
U skolopu obilježavanja Dana nezavisnosti,
studenti iz Bosne i Hercegovine u Egiptu su,
pored međunarodnog nogometnog turnira i
prigodne svečnosti, predstavili Bosnu i Hecegovinu na međunarodnoj manifestaciji Sedmica kulture, koju svake godine organizuje
Ministarstvo obrazovanja Republike Egipat.
Ove godine učestvovalo je dvanaest zemalja,
tako da smo pored naših eksponata imali priliku vidjeti i naučiti nešto o kulturi i historiji
Azerbejdžana, Turske, Vijetnama, Afganistana, Čada, Malija i još nekoliko afričkih i azijskih zemalja. Otvaranje ove manifestacije
bilo je 25. februara, na kojem je ispred BiH
prisutne pozdravio naš student Samir Haskić.
Drugog marta je bila završnica manifestacije,
a ujedno i dan kada smo mi predstavili svoju
zemlju.
Bili smo pozitivno iznenađeni kada smo prije početka vidjeli prepunu salu Kluba stranih
studenata, budući da niti jedan dan prije nije
prisustvovao toliki broj gostiju, a svakako još
više smo bili iznenađeni, kada su nam prišli organizatori manifestacije i saopštili da je
danas toliko prisutnih iz razloga što je dan
Bosne i Hercegovine.
Pred gostima iz ambasada nekoliko zemalja, organizatorima, studentima i ostalim
prisutnim, program kojim je predstavljena
naša zemlja, započeo je učenjem odlomka iz
Kur’ana, a nakon toga interpretacijom nacionalne himne.
Hfz. Abdullah Kapo, u nešto manje od sat vre-
mena, iznio je najznačajnije detalje iz historije, kulture i tradicije Bosne i Hercegovine,
te upoznao prisutne sa prirodnim ljepotama,
privrednim mogućnostima i načinom na koji
se može posjetiti ova balkanska zemlja.
Možda i najinteresantniji dio večeri je bio odmjeravanje snaga u tradicionalnoj bosanskoj
igri povlačenje konopca u kojem su sa jedne
strane bili predstavnici sa afričkog, a sa druge strane azijskog kontinenta.
Na kraju je organizator uručio nagrade i zahvalnice predstavnicima zemalja koje su učestvovale na ovogodišnjoj manifestaciji Sedmica kulture.
Povodom ovoga, predsjednik Asocijacije studenata BiH u Egiptu gosp. Hasib Hadžić, je
izjavio:
„ Asocijacija studenata je legitimno udruženje građana iz BiH i jedino takvo u ovoj zemlji. S obzirom na to, jako je bitno da učestvujemo na ovakvim i sličnim manifestacijama, na
kojima imamo priliku da predstavimo svoju
zemlju na najbolji način, i upoznamo sa njom
ne samo Egipćane, nego i ljude iz cijelog svijeta. Istovremeno, naši studenti i ostali naši
građani, imaju priliku da na jednostavan način mnogo nauče o kulturi i tradicijama ostalih naroda. Ove godine je učestvovao najveći
broj zemalja do sada i pravo je zadovoljstvo
da i BiH bude jedna od njih.”
Izvor: www.rijaset.ba
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
11
između dva broja
između dva broja
SIRIJSKI REŽIM ČINI NAJVEĆA ZLODJELA PROTIV SVOG
NARODA
s arapskog preveo:
dr. Safvet HALILOVIĆ
Svjetska unija islamskih učenjaka s velikom
zabrinutošću prati krvava dešavanja u Siriji, gdje režim svakodnevno čini najveća
zlodjela protiv svog vlastitog stanovništva.
Mirne demonstracije protiv porodice Beššar i njenog tiranskog režima, koji nekoliko
decenija vlada Sirijom, počele su u martu
2011. godine, ali uporedo s tim počelo je i
ubijanje demonstranata, koje se enormno
povećalo u posljednjih nekoliko sedmica.
Tako je sirijski režim počinio pravi pokolj u
gradu Homsu, u subotu, 4. februara 2012.,
na dan Poslanikovog rođenja (12. rebi’ulevvel 1433. h.g.), koji se, inače, tradicionalno obilježava diljem svijeta. Tog dana Beššarov režim ubio je, samo u gradu Homsu,
preko 350 ljudi, a preko hiljadu ih je ranjeno. U napadima na goloruki narod sirijska
vojska koristila je artiljeriju i teško naoružanje, granatirajući gusto naseljena gradska
i prigradska područja Homsa. Inače, upotreba topova, haubica i projektila velikog
kalibra postala je uobičajena praksa sirijskog režima, koji je do sada ubio preko šest
hiljada ljudi a više desetina hiljada ljudi je
ranjeno i osakaćeno. Također, taj režim je
12 GLASNIK
uhapsio desetine hiljada ljudi, koji su izloženi najbrutalnijim mučenjima i torturama
u Beššarovim zatvorima. Inače, posljednjih
sedmica Beššarova policija i vojska, naročito njegove specijalne jedinice poznate pod
nazivom šebbiha, drže u opsadi mnoge sirijske gradove i sela, nastojeći na taj način,
putem sile, represije i širenja straha ugušiti
demonstracije u kojima učestvuju stotine
hiljada Sirijaca koji traže svoja najosnovnija
prava.
Svjetska unija islamskih učenjaka najoštrije osuđuje ubijanje nevinog stanovništva,
koje se ponavlja svakodnevno, na ulicama i
u kućama sirijskih gradova i sela, poput Zebedanija, Homsa, Damaska, Haleba, Der’e,
Idliba i dr. Unija upozorava taj nasilnički
režim da povede računa o posljedicama
svojih zlodjela, jer ubijanje i mučenje nevinih ljudi spada u najteže grijehe i povlači
za sobom brojne kazne i prokletstva, i na
dunjaluku i na ahiretu. Poznato je da se
Božiji zakoni (sunnetullah) ne mijenjaju, a
jedna od osnovnih stavki u tim zakonima je
da zlikovci i oni koji čine nepravdu bivaju
poniženi i kažnjeni još na ovom svijetu prije
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
budućeg. Sav svijet je vidio kako su skončali tiranski arapski vladari poput Mubaraka, Gadafija i Ben Alija, a Uzvišeni Allah u
Kur’anu časnom je rekao: ...koji su na zemlji zulum (nepravdu) provodili, i poroke
na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj – bič
patnje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj
je, zaista, u zasjedi. (Kur’an, sura El-Fedžr,
11-13) Sirijski režim bi trebao uzeti pouku
iz onoga što se desilo u drugim arapskim
zemljama.
Unija upućuje poziv sobodarskom sirijskom
narodu, posebno se obraćajući pripadnicima sirijske vojske, da budu na strani onih
kojima se čini zulum (nepravda) a ne na
strani tiranskog režima, koji se ne ustručava da uradi bilo koju vrstu zlodjela samo
radi toga da bi ostao na vlasti. Trebaju znati
svi oni koji podržavaju tirane i zulumćare
da će biti kažnjeni još na ovom svijetu, a na
ahiretu će biti proživljeni u društvu Faraona i Hamana, tirana o kojima govori Kur’an.
Unija poziva pripadnike sirijske vojske i policije da se priključe svom narodu i zaštite
ga od Beššarovog tiranskog režima i njegovih zlodjela.
Također, Unija zahtijeva od organizacija
Arapska liga i Islamska suradnja da ulože
sve što je u njihovoj moći kako bi se spriječilo nasilje, ubijanje i teroriziranje ljudi u
Siriji. Napaćenom sirijskom narodu treba
pružiti svaku vrstu podrške u njegovoj borbi
za slobodu, pravdu i ljudsko dostojanstvo.
Beššarov zlikovački režim, nažalost, dobiva
moralnu i materijanu (vojnu) podršku od
Rusije, Kine i Irana, i ove zemlje su se stavile u službu režima koji nemislosrdno ubija
dnevno i po nekoliko stotina svojih građana. Stoga, Unija pozdravlja napore koje ulažu zemlje članice Arapske lige, posebno zaljevske zemlje, na putu spašavanja sirijskog
naroda od zločina i krvoprolića koje nad
njim vrši Beššarov režim. Također, Unija
upućuje apel svim državama i humanitarnim organizacijama u svijetu da se uključe
u pružanje pomoći napaćenom sirijskom
narodu na svim nivoima, ističe se u proglasu kojeg je uputila Svjetska unija islamskih
učenjaka a kojeg potpisuju generalni sekretar Unije prof. dr. Ali el-Karadagi i predsjednik Unije šejh dr. Jusuf el-Karadavi.
Svjetska unija islamskih učenjaka
Doha, 12. rebi’ul-evvel 1433.h.g. / 4. februar 2012.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
13
INTERVJU
INTERVJU
INTERVJU
prof. Uzeir
KOBILICA
razgovarao:
Asmir BEKRIĆ
Traženje korisne nauke je ibadet. Učinite to temeljito i kvalitetno, jer zgrada
sa jakim temeljima odolijeva svim vjetrovima i zemljotresima. Naoružajte se
moralom, jer njime osvajamo i srca drugih pridobijamo. Riješimo krizu morala i moralnih uzora, a time ćemo riješiti i sve ostalo. Moral nas uzdiže pred
Allahom, a i pred ljudima. Budite iskreni borci za svoje mjesto, prava i život.
Neka vam životni moto bude: Maza tekulu li rabbike gaden? - Šta ćeš sutra
reći svome Gospodaru?
Esselamu alejkum, uvaženi profesore.
Možete li sa nama podijeliti radost vaših medresanskih
dana i šta je to ostavilo na vas najviše traga u vašem školovanju poslije medrese?
Uzeir Kobilica: Ja sam prijeratna generacija svršenika
Gazi Husrevbegove medrese, tačnije 1986-90 generacija
i to je bio period ne rata, ali ipak period početka burnih
promjena na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini i drugim republikama sada bivše Jugoslavije. Medresa je za
mene bila jedno veliko pozitivno iskustvo, škola koja je od
jednog običnog dječaka uspjela izgraditi zrelu, pozitivnu
i, mislim, radnu osobu. Volio sam medresu, a posebno
svog najdražeg profesora arapskog jezika i razrednika
prof. Ahmeda Halilovića koji je svojim primjerom i riječju
puno djelovao na mene. Istina, bilo je i teških trenutaka,
dobrih i loših ocjena, mladalačkih manira, ali ipak sve to
nije zasjenilo moju ljubav i pozitivna sjećanja na medresu.
Danas, iz ove perspektive gledajući, mislim da su prijerat-
14 GLASNIK
ne generacije medresalija ipak zrelije bile i po završetku medrese su uglavnom dovoljno zrele bile da ponesu
breme da’veta i rada s ljudima, za razliku od današnjih
generacija koje mi nekako nezrelo djeluju, i mislim da je
odluka Rijaseta da se po završetku medrese stiče zvanje
imama, a ne i hatiba i muallima kako je to u našim diplomama pisalo, ipak dobar i realan korak. Čovjek se tek
po završetku fakulteta kao ličnost isprofilira. Ovo je važno
zbog savremenih trendova i procesa kroz koje prolazimo.
S obzirom da ste za vrijeme agresije na našu zemlju bili u
BiH, kako se to odrazilo na vas i vašu budućnost?
Uzeir Kobilica: Rat me je zatekao na dužnosti prvog imama u novoformiranom džematu Varalići, tadašnji Odbor
IZ-e Kakanj. Bez dvoumljenja sam se odmah priključio odbrani islama i muslimana Bosne, pa sam i ranjen bio. Medresa me je naučila istrajnosti i jakom osloncu na Allaha
i nikada nadu u Allahovu pomoć nisam gubio. Početkom
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
ratne 1993. godine sam se i oženio, i dvijema kćerkama u
ratnim danima od Allaha opskrbljen bio, ali nikada iman
u Allahovu pomoć i određenje nisam izgubio. Bilo je to
jedno ogromno životno iskustvo. Istina, u nekim mojim
nakanama me je rat i omeo, ali nikada nisam zažalio, jer
odredba, ipak Allahu pripada. Možda bi to za mene gore
bilo, Allah zna. U svakom slučaju, ono što me je zadesilo,
nije me moglo mimoići, a ono što me je mimoišlo, nije me
moglo zadesiti.
Šta je bio povod da dođete na studije na Univerzitet
Azhar?
Uzeir Kobilica: Iskreno da vam kažem da u mojim životnim planovima i vizijama Al-Azhar nikada nije bio u opciji.
Zbog određenih okolnosti sam medresom i imamskim radom zadovoljan bio, ali opet evo do izražaja dolazi Allahova odredba. Naime, 1996. godine sam dobio ponudu
od Kuvajtske organizacije u Zenici da budem vaspitač
grupi bosanske djece na školovanju u Egiptu i tako sam
se obreo u Kairu. Dolaskom u Kairo i upoznavši taj ,,divni,, narod, odlučio sam se na studiranje na renomiranom
Al-Azharu, te 1999. godine upisujem Islamski pedagoški
fakultet (Kullijjetu-t-terbijjeti), a po njegovom uspješnom
okončanju 2004. godine upisujem i postdiplomski studij na Ma’hedul-Ali li-d-dirasatil-islamijjeti vel-arebijjeti.
Uspješno završavam ispitni dio 2007. godine, ali magistarsku disertaciju nisam uradio zbog spleta određenih
okolnosti, te se te iste godine sa svojom porodicom definitivno vraćam u Bosnu.
Možete li nam opisati kako je to bilo studirati na Azharu
prije više od deset godina, i šta je to što vas je doista dojmilo u Egiptu i ostavilo traga u vašem životu?
Uzeir Kobilica: Za mene je studiranje bilo teško i naporno iz više razloga: prije svega, ja sam bio porodičan čovjek i čitava moja porodica je studirala. Moja supruga
je uspjela završiti Srednju Al-Azharovu školu i Šerijatskopravni fakultet na Al-Azharu (Kullijjetuš-Šeriatil-Islamijjeti), a kćerke su bile u osnovnoj školi. 2005 godine me je
Allah počastio i sinom Hamzom. Bilo je tu dosta i drugih
aktivnosti koje ne bih spominjao, ali sam u svakom slučaju maksimalno aktivan bio. Allah pomaže Svoje robove
i snagu im daje. Studiranje na Al-Azharu je jedno veliko
iskustvo, upis, predavanja, ispiti, administracija, i ja sam
u svemu tome nalazio neko posebno zadovoljstvo. Profesori i studenti na mom fakultetu su me puno uvažavali,
jer sam tada bio jedini student na tom fakultetu iz Bosne. Normalno, i ja sam otvoren prema njima bio tako
da sam, zaista zanimljive dane tu proveo. Nedostaju mi
one kairske vreve, vrućine, predavanja kod šejhova, druženja sa studentima iz čitavog svijeta i njihovim običajima, Han Halili, kušeri... U Egiptu se uči od šejhova, a i na
ulici, od običnog naroda. Egipatska ulica je jedna velika
životna škola u svakom pogledu. Moja porodica i ja puno
volimo Egipat, njihova jela, običaje, strpljivost, praštanje,
zadovoljstvo s onim što imaju, prirodnost u ponašanju...
Saživjeli smo se sa njima. Možda je tome doprinijelo to
što sam bio porodičan, pa sam dublje pronikao u njihovu
privatnost i realnost ili je to možda to što sam i sam po
prirodi sličan njima, Allah zna. Znam samo da veliki broj
naših studenata po dolasku na studije prve godine sve
osuđuju, obećaju da se nakon prvog odlaska u Bosnu više
neće vratiti u Egipat, ali se poslije grčevito bore za ostanak i završetak školovanja u Egiptu. U svakom slučaju, ja
sam u Egiptu i od Egipćana puno naučio i hvala im.
Tokom vašeg boravka u Egiptu koji su to ljudi koji su ostavili jak dojam na vas?
Uzeir Kobilica: E, to je za mene teško pitanje, jer bih
toliko ljudi trebao sada nabrojati. Na prvom mjestu bih
spomenuo osobu, našeg Bosanca, za mene uvaženog i
cijenjenog prof. dr. hadži-hafiza Safveta Halilovića, sada
profesora na IPF-u u Zenici, i njegovu poštovanu porodicu. To je jedan veliki čovjek, alim i humanista koji je u to
doba magistrirao i doktorirao na Al-Azharu. Tu je i naš
diplomata i moj poštovani prijatelj Muhamed Čengić, koji
je puno toga učinio za naše studente i građane. Tu je i
poznata kairska ulema čijim sam predavanjima lično prisustvao i toliko toga naučio, npr. šejh Abdu-l-Bedi’, Muhammed Hassan, Ali Džuma, Abdul-Hajj el-Fermavi, moji
uvaženi profesori Abdul-Fettah Ašur, Ahmed Omer Hašim
i drugi. Tu su i kućni prijatelji amm Vali i njegova supruga,
ust. Ismail Abid, ust. Tarik i njegova supruga Hale, AbdulKerim el-Ujuni el-Magribi i mnogi drugi. Egipat je pun
iskrenih prijatelja.
Za vrijeme vašeg boravka u Egiptu, u nekoliko navrata,
pokušavano je osnivanje asocijacije bosanskohercegovačkih studenata na Azharu. Vi ste bili jedan od začetnika
te ideje. Iz kojih razloga, sve do 2009. godine nije registrovana asocijacija studenata ili udruženje bosanskohercegovačkih građana u ovoj arapskoj zemlji?
Uzeir Kobilica: Bilo je perioda kada smo mi, bosanski
studenti, bili mnogobrojni i nije bilo nikakve zapreke, s
te strane, da to i učinimo. Najviše nam je nedostajalo ozbiljnosti i dobre volje da se uhvatimo u koštac sa svim
problemima administrativne prirode. Na sijelima smo
o tom pitanju razgovarali i često puta se ,,zagrijavali“ i
raspitivali se o načinu i potrebnoj dokumentaciji za realizaciju istog, ali to nažalost nikada nismo dovršili. Bio je
to veliki promašaj kojeg ste, eto vi ispravili. Vrlo je važno
da ste svojiom napisima i aktivnostima prisutni na ovom
prostoru; da se održava ta bratska veza između egiptskog
i bosanskog naroda, jer, ipak smo jedni drugima najpreči.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
15
lična karta
INTERVJU
Nakon što ste završili Azhar i vratili se u Bosnu i Hercegovinu, koliko ste imali koristi od završenog Pedagoškog
fakulteta u svojem daljnjem školovanju i radu sa ljudima?
Uzeir Kobilica: Prethodno sam rekao da je Egipat sa
Azharom na čelu jedna velika životna škola. Sa Al-Azharovom diplomom sam, bi iznillahi, odmah našao posao
nastavnika/profesora Islamske vjeronauke u Osnovnoj
školi ,Arnauti i Srednjoj ekonomskoj školi, koji još uvijek
s ljubavlju i velikim entuzijazmom radim. Kroz studiranje
i druženje sa ljudima svih profila i kategorija i iz čitavog
svijeta sam naučio raditi s ljudima, prepoznati stvari i
probleme i adekvatno se postavljati. Ljudi još uvijek, ne
znam zbog čega, imaju neku averziju prema svršenicima
fakulteta u arapskim zemljama. Ja sam, recimo, imao situaciju gdje mi radni kolega kaže: ,,Kada sam čuo da si primljen na posao mislio sam da dolazi neki napastan, grub
i opasan čovjek, ali si ti sušta suprotnost mojim očekivanjima i od tebe imam toliko toga naučiti.“ Iz Egipta se ima
toliko toga donijeti u Bosnu i prenijeti na nas Bosance.
Prvenstveno mislim na stvari moralne i karakterne prirode. Egipćani imaju lijepu narav, međusobno praštanje,
zadovoljstvo s onim što imaju i zahvalu Allahu na onome
što im je On podario. Ovo je nešto što nama Bosancima
puno, puno fali. Zavidni smo, nezadovoljni, često puta
Allahu nezahvalni, teško praštamo i sl.
Iz prošlosti se sjećamo samo lijepih događaja. Poželite
li opet da ste jedan od desetina hiljada studenata na Azharu i zašto?
Uzeir Kobilica: Ne znam kako će neko ovu konstataciju
shvatiti, ali moja porodica i ja volimo Egipat i Egipćane.
Nikada ne bi bježali od života u Egiptu i sa Egipćanima.
Kada bi samo mogli objediniti mentalitet egipatskog naroda i bosansko podneblje (klimu), mislim da bi napravili
idealan spoj na ovome svijetu. Mi smo u Bosni, Bosanci,
sa bosanskim narodom koji je dobar narod, ali mu fali nešto od karaktera egipćana. To mi nedostaje.
Kakve su predispozicije svršenika Azhara kada se vrati u
rodnu Bosnu, te koje su njegove dužnosti i obaveze?
Uzeir Kobilica: Al-Azhar je univerzitet koji studenta priprema da se vrlo lahko adaptira i bez problema djeluje
u svim područjima svijeta. Neko to ne zna prepoznati i u
praksi primijeniti. Diplome se, uglavnom, mogu nostrificirati, a preko njih i posao u svojoj struci raditi. Svršenik
Al-Azhara kao i svaki drugi vjerski službenik ima veliku
odgovornost, dužnosti i obaveze. Ovdje najviše mislim na
odgovornost moralne prirode, jer nam to u ovoj današnjoj moralnoj krizi i krizi moralnih uzora, puno nedostaje.
16 GLASNIK
Allah pomaže moralne, pa ako želimo napredak onda se
moramo vratiti moralnim vrijednostima.
Kakav je vaš pogled na današnju društveno-političku sliku BiH? Šta mislite kako će teći dalji razvoj ovih političkih
dešavanja u našoj zemlji?
Uzeir Kobilica: Allah sve zna, pa i ovu našu situaciju. Ne
bih prejudicirao, ali nam je očito jedinstvo, kao rijetko
kad u našoj historiji potrebno. Naši neprijatelji su uspjeli
da nas razjedine, rastoče, i sada polahko rezultate toga
ubiru, a mi polagahno nestajemo. Moramo se posvetiti
izgradnji sebe i svoje zdrave porodice, što će rezultirati
zdravom, svjesnom, savjesnom i jedinstvenom društvu
koje će se, s Božijom pomoći, a zatim i zajedničkim nastupom, izboriti za svoja prava. U životu je sve moguće, pa i
naš nestanak sa ovih prostora, a to je najgore što nam se
može desiti. Bojim se da živimo u ideji kako je to nemoguće, a ništa ne činimo da se to ne desi.
Asocijacija bosanskohercegovačkih studenata u Egiptu
je osnovala svoj list, kroz koji ćemo afirmirati naša mišljenja, ideje, istraživanja itd. Koji su vaši utisci, te imate li
savjete za unapređenje istog?
Uzeir Kobilica: Neiskustvo u počecima je uvijek prisutno, ali se ono vremenom prevazilazi. Vi ste napravili veliki
korak samim tim što ste osnovali jedno ovakvo udruženje
i što, pored svojih mnogobrojnih obaveza koje imate, a
koje ja dobro poznajem, i teške političko-ekonomske situacije na prostoru gdje boravite, istrajavate u njegovoj
izradi, redovnom oglašavanju, pisanju kvalitetnih tekstova, informacija i sl. Mi to u svoje doba nismo uspjeli, a
vi jeste, i čestitam vam, i neka vas Allah pomogne. Vrlo
važno je da se borimo na svim poljima i na sve dozvoljene
načine koji nam se ukažu. Ne zaboravimo Allahove, dž.š.,
riječi: ,,I reci: Radite, pa će vaš rad vidjeti Allah, Njegov
poslanik i vjernici.“ Vi ste mladi i perspektivni i ja ne sumnjam u vaš uspjeh, ako Bog da. Lično mislim da ovaj list
idealno uređujete, a eventualni savjeti ili sugestije s moje
strane će vam, po potrebi, biti i prezentovani.
Voljeli bismo da na svoj sopstven način, posavjetujete
sve studente iz BiH koji studiraju na egipatskim univerzitetima?
Uzeir Kobilica: Traženje korisne nauke je ibadet. Učinite to temeljito i kvalitetno, jer zgrada sa jakim temeljima
odolijeva svim vjetrovima i zemljotresima. Naoružajte se
moralom, jer njime osvajamo i srca drugih pridobijamo.
Riješimo krizu morala i moralnih uzora, a time ćemo riješiti i sve ostalo. Moral nas uzdiže pred Allahom, a i pred
ljudima. Budite iskreni borci za svoje mjesto, prava i život.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
LIČNA KARTA
Safvet (Mustafa) Halilović
Kontakt - [email protected]
Mjesto i godina rođenja - Zenica, 1968. (1388.h.g.)
Obrazovanje
Doktor islamskih nauka iz područja tefsira i kur’anskih znanosti
- 1997-2001. Doktorska disertacija na temu Al-Imām Abū
Bakr ar-Rāzī al-Džassās wa manhadžuhu fi at-tafsiīr (Metodologija tumačenja Kur’ana, studija na primjeru imama
Abū Bakra ar-Rāzija al-Džassāsa) registrovana je u maju
1997. godine na Fakultetu islamskih nauka (Usūluddīn)
Univerziteta Al-Azhar u Kairu, Odsjek za tefsir i kur’anske
znanosti. Disertacija je odbranjena na istom odsjeku, 25.
marta 2001, sa najvećom ocjenom (martaba aš-šaraf alūlā) i preporukom za njeno publikovanje. Objavljena je
u augustu 2001, u izdanju kairske izdavačke kuće Dār assalām. (ISBN 977-432-012-4, 638 strana, 24 cm)
Magistar islamskih nauka iz područja tefsira i kur’anskih
znanosti
- 1994-1997. Fakultet islamskih nauka Univerziteta AlAzhar u Kairu, Odsjek za postdiplomski studij tefsira i
kur’anskih znanosti.
- Tema magistarske radnje: At-Tafsīr bi al-ma’thūr, ahamiyyatuh wa dawābituh – dirāsa tatbīqiyya fi sūra an-Nisā’
(Tradicionalno tumačenje Kur’ana, njegov značaj i postavke, primjenjena studija u suri An-Nisā’). Teza je odbranjena
u martu 1997. s najvećom ocjenom (mumtāz) a objavljena
je u izdanju Dār an-našr li al-džāmi’āt (Univerzitetska zdanja) u Kairu, 1999. (ISBN 977-316-015-7, 348 strana, 24 cm)
1992-1994. Postdiplomski (dvogodišnji) studij na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu, Odsjek za tefsir i kur’anske znanosti
(Qism at-tafsīr wa ‘ulūm al-Qur’ān)
1988-1992. Fakultet islamskih nauka Univerziteta Al-Azhar
u Kairu, Odsjek za tefsir i kur’anske znanosti (Qism at-tafsīr
wa ‘ulūm al-Qur’ān)
- Diplomirao sa najvećom ocjenom (mumtaz)
1983-1987. Srednja škola, Gazi Husrev-begova medresa,
Sarajevo - Za vrijeme školovanja u Medresi stekao zvanje
hafiz Kur’ana
Radno iskustvo
1997-2001. predavač na Islamskoj pedagoškoj akademiji u
Zenici (IPA), naučna oblast Tefsir i Kur’anske znanosti
1997-2000. gostujući profesor na Islamskoj pedagoškoj
akademiji u Bihaću
piše:
REDAKCIJA GLASNIKA
2002-2007. docent u naučnoj oblasti Tefsir i Kur’anske znanost, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici (IPF)
Od 2004. godine predaje i Siru (životopis Vjerovjesnika) na
Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici
2004-2005. stručni spoljnji saradnik na Fakultetu islamskih
nauka u Sarajevu na postdiplomskom studiju (Kritika tradicionalnog tefsira u savremenim reformatorskim školama)
2005-2007. stručni spoljnji saradnik na Fakultetu islamskih
nauka u Sarajevu na dodiplomskom studiju (Savremeno
tefsirsko mišljenje u arapskom svijetu)
2005-2007. gostujući profesor na postiplomskom studiju
Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru (Srbija)
U decembru 2007. promoviran u zvanje vanrednog profesora za naučnu oblast Tefsir i Kur’anske znanosti na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici. (Odluka
o promoviranju u ovo zvanje donesena je na 9. sjednici Senata Univerziteta u Zenica, 5.12.2007, pod rednim brojem
6, broj odluke: 01-108-321-1094/07-6)
Od 2007. u sklopu naučne oblasti Tefsir i Kur’anske znanosti predaje i Kur’ansku antropologiju, na Odsjeku za socijalnu pedagogiju
2008-2011. u svojstvu gostujućeg profesora predaje Siru
(životopis Vjerovjesnika) na Fakultetu za islamske studije u
Novom Pazaru (Srbija)
U martu 2011. izabran od strane Nastavno-naučnog vijeća Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici za
šefa Odsjeka za islamsku vjeronauku
Članstvo u svjetskim tijelima i asocijacijama
2005. član Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslims Scholars / Al-Ittihad al-’alemi li
‘ulama’ al-muslimin) kojom predsjedava prof. dr. šejh Jusuf
al-Qaraqawi
2006. izabran u Vijeće povjerenika (Madžlis al-umena’) Svjetske unije islamskih učenjaka, organ koji rukovodi
Unijom koja okuplja više hiljada islamskih učenjaka iz raznih dijelova svijeta
2007. član Komisije za pitanja muslimanskih manjina
(Ladžnat al-aqaliyyat al-islamiyya) koju je osnovala Svjetska unija islamskih učenjaka
2010. na zasjedanju Generalne skupštine Svjetske
unije islamskih učenjaka u Istanbulu (početkom jula 2010.)
ponovo izabran u Vijeće povjerenika
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
17
TEMA BROJA
tema broja
A VOJSKE GOSPODARA TVOGA SAMO ON ZNA
OSNOVNI CILJEVI
ŠERIJATA
(islamskog vjerozakona)
piše:
hfz.. Almir Kapić, prof.
Sjedili su pored njega sve do sabah-namaza, kada je bolesni dječak iznenada otvorio oči, nasmijao se
okupljenoj porodici i pričao s njima. Bolest od koje je bolovao nestala je, a on je ozdravio Allahovom
voljom. Zatim je ustao i klanjao s njima sabah-namaz.
piše:
Mersad Muratović
Allah, dž.š. veli: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna.” (sura
El-Mudessir, 31 ajet).
Riječ ( ‫ ) جنود‬vojske,
u ajetu upućuje na općenitost, što znači, kako znanje o količini
Allahove vojske, posebnostima stvaranja, broju članova, zaduženjima i preciznim mudrostima koje se kriju u svakoj navedenoj
stvari, pripada samo Allahu Uzvišenom, i niko Mu u tome nije
sudionik, tako da niko ne može za njihov broj reći ni da ih ima
malo ni mnogo, niti može, i pored toga što ništa o njima ne zna,
davati mišljenja i vrijeđati. Bilo je pokušaja određenih skupina da
ograniče taj broj, ali njihovi pokušaji su bili bezuspješni, jer nisu
mogli argumentirati svoju teoriju.
U dvije sahih zbirke, kao i drugim pouzdanim predanjima, navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao opisujući “El-Bejtul-Ma‘mur”,
koji se nalazi u sedmim nebesima: “U nju ulazi svakodnevno sedamdeset hiljada meleka i ne vraćaju se ponovo u nju”. Bilježi
hafiz Ebul-Kasim Et-Taberani sa svojim senedom od Džabira bin
Abdullaha koji veli: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: ‘Nema na sedam nebesa ni jednog mjesta koliko jedna stopa ili pedalj ili dlan,
a da na njemu nema meleka na kijamu, na sedždi ili na ruku’u.
Kada nastupi Kijametski dan svi će kazati: “Slava neka je Tebi i čist
si od onoga što Ti pripisuju; mi smo Ti činili istinski ibadet samo
stoga što Ti nismo smatrali ravnim nikoga.”
Čovjek nije kadar da spozna sve vojske Gospodara, ali svakodnevno se susreće s tim vojskama, i svjedok je njihovog djelovanja. Kao dokaz toga navest ćemo događaj koji se desio 250
godine po hidžri u Bagdadu. Ovaj događaj zabilježio je Abdullah
El-Dževheri koji kaže: Među nama je bio jedan imućan čovjek,
trgovac, ugledna ličnost. Imao je mnogo djece. Jednog dana, jedan od njegovih sinova se razbolio. Bolovao je od meningitisa,
bolesti za koju nije bilo lijeka u to vrijeme.(Meningitis je bolest
koja dovodi do sakupljanja vode između kože i kosti lobanje na
glavi, što uzrokuje da se glava neprestano povećava sve dok čovjek ne umre). Glava tog dječaka, koji je bolovao od meningitisa,
povećala se toliko da je promijenila izgled njegovog lica i uništila
18 GLASNIK
mozak. Uzaludni su bili pokušaji doktora da izliječe ovog dječaka. Nakon nekoliko dana pao je u komu. Niko se više nije nadao
njegovom ozdravljenju, naprotiv svi su čekali čas kada će preseliti
s ovog svijeta. Premjestili su ga u odvojenu sobu a pored njega,
svakog dana sjedio bi neko od njegove braće i obavještavao oca
o eventualnim promjenama. Tako jednog dana, jedan od njegove
braće, sjedeći pored njega ugledao je akrepa kako se spušta niz
zid. U to vrijeme, krovovi kuća bili su građeni od grana palmi, pa
su se često na tim granama sakupljali akrepi i zmije. Ovaj akrep
spustio se sa krova niz zid, došao do kreveta i popeo se na glavu
bolesnog dječaka. Brat koji se nalazio pored bolesnog dječaka u
tom trenutku, odmakao se od njega . Bojao se da ga akrep ne
ubode. Poznato je da akrepi u sebi sadrže otrov koji može dovesti do smrti čovjeka . Akrep je ubo bolesnog dječaka 12 puta na
različita mjesta na glavi, zatim se spustio niz krevet, uspeo uza
zid i otišao. Nedugo nakon toga, na mjestima gdje ga je akrep
ubo počela je da izlazi krv i gnoj. Krv, gnoj i sukrvica nastavili su
da izlaze sve dok mu se glava nije smanjila i vratila u normalno
stanje. Nakon toga počeo se uvijati od prevelike boli u stomaku
i dobio je veliku temperaturu. Misleći kako su mu ovo zadnji
trenutci života, porodica se okupila oko njega u tim posljednjim
minutama njegovog ovodunjalučkog života. Sjedili su pored njega sve do sabah-namaza, kada je bolesni dječak iznenada otvorio
oči, nasmijao se okupljenoj porodici i pričao s njima. Bolest od
koje je bolovao nestala je, a on je ozdravio Allahovom voljom.
Zatim je ustao i klanjao s njima sabah-namaz. Subhanallah.
Razmišljajući o ovom događaju, mnogi od nas će se začuditi i
reći: Subhanallah, lijek ovog dječaka došla je preko akrepa koji
usmrćuje svoijm ubodom. Zaista je Allah milostiv prema svojim
robovima. Šalje svoje vojske kao ispomoć svojim istinskim robovima, kako bi im ulio smirenost u srca i učvrstio njihovo vjerovanje. Kaže Allah dž.š.: „On uliva smirenost u srca vjernika da bi još
više učvrstili vjerovanje koje imaju - a vojske nebesa i Zemlje su
Allahove; Allah sve zna i mudar je.“ (sura El-Feth, 4 ajet).
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Islamski vjerozakon nije obavezao ljude sa onim što će biti na štetu njima ili okolini u kojoj se nalaze,
niti da ih prisili na nemoguće , već je cilj postizanje pravde i jednakosti među ljudima kako bi se
postigla svrha postojanja i ravnoteža izmedju vjere i svakodnevnog života.
Stvaranjem ljudskog roda,a sa ciljem obožavanja Jednog Stvoritelja
, Allaha dželle šanuhu, kaderom (sudbinom), vec propisanim, Adem
ajehi selam I Hava kao prvi čovjek I žena bivaju spušteni na zemlju
zbog grijeha koje su počinili okusivši plod sa zabranjenog drveta.
Uzvišeni Allah im objavljuje svrhu života na ovome svijetu I pokaza
im put koji će ih ponovo vratiti u Džennet u kojem boraviše, shodno
tome su I rijeci Uzvišenog : “ I izlazite svi iz Njega, dolazit će vam od
mene uputa, pa onaj ko se uputi, za njega straha nema I ni za čim
neće tugovati” (el bekara 38 ).
Vjekovima I generacijama je dolazila objava od Stvoritelja kako nebi
zaboravili svoju svrhu postojanja tako da je svaki poslanik dolazeći
svome narodu govorio : “ O narode moj, Allaha obožavajte , vi drugog
boga pored Njega nemate “.
Dini – Islam je vjera svih Božjih poslanika od Adema do posljednjeg ,
Muhameda alejhi selam, čiji su ciljevi u svakome dobu bili isti, tako
da sve nebeske knjige pozivaju u pet osnovnih ciljeva bez kojih život
na zemlji ne moze opstati.
Islam podrobno govori o ovoj temi i naziva ju ed-darurijatul- khams (
pet osnovnih ciljeva ).
Pet osnovnih ciljeva Islamskog Prava imaju za svrhu očuvanja pet
nužnih pora života kako bi ciklus opstanka ljudskog roda opstao, naime, to su:
1. um ( el-akl ),
2. porijeklo ( en-neseb ),
3. život (en-nefs ),
4. religija ( ed-din ),
5. imetak ( el-mal).
Nazvane su osnovnim ciljevima ili cjelinama, jer sve religije i zakoni su
složni o njihovom očuvanju i pravu svakog čovjeka na isto.
Imam Šatibi, rahimehullah, navodi ovaj koncenzus u svojoj knjizi Elmuwafekat : “Cijeli je umet složan na tome, čak i sve ostale religije,
o postavljanju pet osnovnih ciljeva očuvanja ljudske vrste, a to su
vjera, život, porijeklo, novac i um“.
Islamski vjerozakon nije obavezao ljude sa onim što će biti na štetu
njima ili okolini u kojoj se nalaze , niti da ih prisili na nemoguće ,
već je cilj postizanje pravde i jednakosti među ljudima kako bi se
postigla svrha postojanja i ravnoteža izmedju vjere i svakodnevnog
života.
Prvi pisani dokument Islamske države u doba Božjeg poslanika nakon hidžre iz Meke u Medinu, kao prvi glavni grad tadašnje muslimanske zajednice, spominje u svojoj „ Sahifi „ ( naziv tadašnjeg
pisanog zakona) pravo pripadnicima nebeskih objava slobodu izražavanja vjere gdje piše: „ Židovima pripada pravo na njihovu vjeru i
imetak „ , Sahifa se sastojala iz 52 ( pedeset i dvije ) stavke , od toga
25 ( dvadeset i pet ) koje se tiču međusobnog odnosa muslimana
jednih spram drugih i 27 ( dvadeset i sedam ) stavki u odnosu sa
pripadnicima drugih vjera što ukazuje na brigu Islama o očuvanju
religijske slobode unutar Islamske države.
Također, historijski primjeri nesumljivo svjedoče ustavu o navedenim ciljevima koji su vijekovima očuvali narode, njihov imetak, čast
i vjeru kojoj pripadaju.
Zasigurno je svaki od ovih pet ciljeva Islamskog prava cjelina sama
za sebe čije vrijednosti su skoro podjednake i usko su vezani za međuljudske odnose što ovoj temi daje veliki značaj o njenom proučavanju i poznavanju prava jednih kod drugih kako bi očuvali sklad
života koji je Kur’anom naređen u sljedećem ajetu :
„ I nebesa je podigao i sklad uspostavio, nemojte remetiti sklad „
( er-rahman 7-8 ) .
U nastavku ćemo, ako Bog da, opširno govoriti o svakoj od spomenutih cjelina moleći Allaha dželle šanuhu da nam ukaže puteve
spasa i obraduje dzennetskim baščama čija su prostranstva koliko
nebesa i zemlja, amin.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
19
TEMA BROJA
TEMA BROJA
MUDROSTI ZABRANE KONZUMIRANJA
SVINJETINE
Kao potvrdu nadnaravnosti Kur’ana, dali su brojni svjetski naučnici koji su vršili istraživanja na
svinjama tj.svinjskom mesu. Ta istraživanja su pokazala da je svinja jedan od najvećih prenosilaca
zaraza i bolesti, kao da i konzumiranje svinjskog mesa ima svoje psihičko-moralne i tjelesno-zdravstvene posljedice.
piše:
Muamer MUJARIĆ
O mudrostima kur’anske zabrane konzumiranja
svinjetine, moguće je vrlo detaljno govoriti, jer
Gospodar i Kreator ovog svijeta i svega što je
na njemu stvoreno, najbolji Poznavalac istog,
ljudima je propisao i zabranio određene stvari,
i ostavio im iste dostupne za provjeru i istraživanja, kako bi se uvjerili u Njegovu mudrost i
veličinu .
Kaže Allah, dž.š., u Kur’anu (sura El-Bekare,
173.) o zabrani konzumiranja svinjskog mesa:
„On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko
meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a
ne u Allahovo.”
A u suri (El-En’am, 145.ajet) Allah, dž.š., pojašnjava razlog zabrane konzumiranja svinjetine,
I proglašava svinjsko meso šerijatski nečistim:
„Reci: Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje
da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim
strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa, - to je
doista pogano - , ili što je kao grijeh zaklano u
nečije drugo a ne u Allahovo ime”.
Kao potvrdu nadnaravnosti Kur’ana, dali su
brojni svjetski naučnici koji su vršili istraživanja
na svinjama tj.svinjskom mesu. Ta istraživanja
su pokazala da je svinja jedan od najvećih prenosilaca zaraza i bolesti, kao da i konzumiranje
svinjskog mesa ima svoje psihičko-moralne i
tjelesno-zdravstvene posljedice. Neki istraživači kažu da u zemljama u kojima se više koristi
svinjsko meso, svinja predstavlja simbol seksualne raskalašenosti. Svinja je, za razliku od drugih životinja, životinja koja nema nikakvog osjećaja ljubomore prema svome partneru, tako da
ga vrlo lahko prepušta drugim svinjama, i može
se reći da čak uživa u tome. Naučno je dokazano da osobe koje se hrane svinjetinom poprimaju slične osobine. A od tjelesno-zdravstvenih
20 GLASNIK
posljedica su te, da od svih domaćih životinja,
jedino svinja ima zube derače, što je svrstava
u red zvijeri, a meso zvijeri zbog svog specifičnog mirisa veoma rijetko učestvuje u ljudskoj
ishrani. Jedino svinja od domaćih životinja jede
izmet i u njemu se s uživanjem izležava. Jedina
od domaćih životinja jede svoju mladunčad i nasrće na ljudsko potomstvo. Hrani se strvinama,
čak i onima u fazi raspadanja, kao hijena. Zbog
svog načina života i ishrane, prenosnik je mnogih zaraznih bolesti. Zbog toga je meso i mast
te životinje lošeg kvaliteta, teško za probavu i
opasno po zdravlje. Uviđajući sve navedeno, u
mnogim razvijenim zemljama Zapada, svinjske
prerađevine su u svakodnevnoj upotrebi svedene na minimum. U masovnoj su upotrebi samo
tamo gdje caruje neznanje i glad. Bolesti koje se
prenose putem svinjskog mesa mogu se podijeliti u dvije grupe bolesti: one čiji uzrok je samo
svinjsko meso i one bolesti kojima je jedan od
uzroka svinjsko meso. Počećemo od bolesti čiji
je jedini uzrok upotreba ili ishrana svinjskim
mesom: Zaraza glistom zvanom Taenia Solium,
čija dužina iznosti od 2 do 3 cantimetra i djeluje
slično pijavici. Larva ove gliste, po imenu Cysticercus Cellulosic, prenosi se putem ishrane svježim ili nedovoljno kuhanim svinjskim mesom ili
mozgom. Kod čovjeka izaziva proljev, slab apetit
i bol u probavnim organima. Ova vrsta oboljenja
je u svijetu dosta raširena, međutim, u islamskim zemljama se vrlo rijetko nalazi.
Jedno drugo oboljenje uzrokuje glista zvana
Trichina Spiralis, duga oko 3 do 5 milimetara, i
takođe se prenosi putem ishrane svinjskim mesom. Kod čovjeka izaziva pojavu prišteva i čireva po tijelu, bol u mišićima te otežava disanje,
govor i gutanje hrane; ponekad, usljed grčeva
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
u mišićima koji potpomažu disanje, dovodi do
smrti i do danas nije pronađen lijek za takvo stanje. Dijagnostika je veoma teška, pošto simptomi mogu biti slični simptomima pedeset drugih
bolesti. Ova glista, takođe izaziva slabokrvnost,
vrtoglavicu i povišenu tjelesnu temperaturu.
Ukoliko se nastani u želucu ne postoji nikakav lijek koji bi je uništio. Jedna glista mjesečno izleže
15000 jaja i u jedom kilogramu svinjskog mesa
može da bude oko 4 miliona njenih larvi. Ove
pokretne larve mogu napasti skeletne mišiće,
mozak, koštanu srž, mrežnjaču oka i pluća. Kod
teške zaraze smrt može nastupiti u drugoj sedmici, a otkrio je engleski naučnik Ser Džejmz Pažet 1835. godine. Značajno je primijetiti, da od
vremena Božije objave sinovima Israilovim pa
do danas, medicinska nauka nije imala nikakav
lijek za pacijente sa trihinozom. Treba navesti
i to da je svinjsko meso teško probavljivo i da
obično izaziva jednu vrstu zatrovanja po imenu
botulizam. No, pored ovih postoji i čitav niz oboljenja, čiji je jedan od uzroka ishrana svinjskim
mesom ili u nekim slučajevima dodir s njim:
Proljev sa sukrvicom, čiji je jedan od uzroka parazit po imenu Coli Balantidum, a koji se prenosi
putem svinjskog mesa. Ako dospije u čovjeka,
može uzrokovati ozbiljne kliničke simptome stvara neizlječivu dizenteriju. Simptomi dizenterije su strašno oštri i mogu završiti tragično.
Na žalost, do danas ne postoji posebno liječenje
za dizenteriju koju uzrokuje Coli Balantidum.
Zatim, zarazna žutica koja se prenosi putem
vode onečišćene svinjskom, psećom ili mišijom
mokračom. Bolest po imenu Erysipelas ili crveni vjetar, od koje najčešće oboljevaju mesari,
prenosi se putem svinjskog mesa a izražena je
u crvenim, oteklim i bolnim flekama po rukama.
Kako se svinja hrani svakakvim otpadom i nečistoćama, čak jede i svoj izmet, njeni probavni
organi su pogodno tlo za razvoj raznih parazita i
glista koji se dalje putem mesa i mlijeka prenose
i na čovjeka. Kukičasti crvići. Mladi crvići ove bolesti ulaze u čovjekovu kožu kroz rane ili probadajući je. Danas mnoge farme svinja počivaju na
tzv. “higijenskim osnovama.” Međutim, rezultat
je isti kakaje bio stoljećima ranije. “
Sve ovo što smo ovdje naveli predstavlja samo
neke od mudrosti Božije zabrane i naučnih tajni zbog kojih se svinja smatra nečistom, a njeno
meso i mlijeko zabranjenim u ishrani, jer s napretkom nauke i medicine napreduju i naša saznanja na ovu temu, te dosadašnja saznanja dovoljana su kao razlog da pazimo na našu ishranu,
(i pored toga što mi muslimani ne konzumiramo
svinjetinu), jer danas mnogi prehrambeni proizvodi u sebi sadrže neke svinjske emulgatore
koji su isto zabranjeni i štetni.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
21
TEMA BROJA
TEMA BROJA
MUSLIMANKA
oličenje ljepote
Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Iz tog razloga se na razne načine
pokušavaju stanjiti i oblikovati u željeni izgled. To se postiže njihovim djelomičnim ili
potpunim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve. Čupanje obrva ili njihovo
uljepšavanje depilacijom nije zastupljeno samo u novijem, našem, vremenu nego je poznato
od davnina.
piše:
Naila DURAKOVIĆ
U ovom broju Glasnika donosimo Vam nešto više o ženi i
njenom uljepšavanju, kroz prizmu islama.
Naša vjera islam poziva na čistoću, ljepotu, ukrašavanje, te
iziskuje od sljedbenika da se brinu o sebi i svom izgledu, te
da izbjegavaju sve ono što bi moglo prouzrokovati odbojnost ili neugodnost kod drugih. Veliki broj kur’anskih ajeta
i hadisa potvrđuje rečeno.
Riječi Allaha, dž.š.: “O vjernici, lijepo se obucite kada u
mesdžid radi namaza krenete.”(El-Earaf,31)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah je lijep
i voli ljepotu.”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, ljudima koji su
znojni dolazili na džumu-namaz: “Bilo bi lijepo da se okupate...”
Riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Od ovosvjetskih ukrasa, najdraža
mi je žena i miris.”
Ako uzmemo u obzir da je žena sklonija ukrašavanju nego
muškarac, te da se većina tekstova koji govore o ukrašavanju odnosi isključivo na žene, neophodno je istaći stvari
koje žene rade iz želje da ljepše izgledaju, (ne) znajući da
su iste haram i da izazivaju prokletstvo na sebe činjenjem
istih. Kako ženama ponestane samopouzdanja, one poduzimaju neke korake koji su ponekad strogo zabranjeni u našoj vjeri islamu. U narednim redovima iznijet ću nekoliko
stvari koje su zabranjene, ali unatoč zabrani čine se kao da
su pohvalne.
Prva stvar koju bih istakla, i o kojoj ću Vam detaljnije pisati u ovom broju Glasnika jeste čupanje obrva. Često puta
22 GLASNIK
žene koje žele stanjiti obrve, znajući da je čupanje haram
pronađu drugi put do svog cilja, pa ih recimo briju ili skraćuju. Upitan je šejh Usejmin, rahimehullah, o stanjivanju
obrva pa je rekao: “Ako se stanjivanje obrva ostvaruje čupanjem onda je to haram i jedan od velikih grijeha, jer je
to nems čijeg počinitelja je Poslanik, s.a.v.s., prokleo. A ako
se ostvaruje kraćenjem ili brijanjem, onda je to pokuđeno
kod nekih učenjaka, a drugi su to zabranili i smatraju ga
nemsom. Ipak, nems nije ograničen samo na čupanje nego
obuhvata svako mijenjanje dlaka lica na način koji Allah
nije dozvolio. Smatramo da bi žena trebala, ako i kažemo
da je kraćenje ili brijanje dozvoljeno, da to ne čini osim ako
bi obrve bile jako guste i duge tako da silaze na oči i ometaju vid, i u tom slučaju je dozvoljeno ukloniti ono što smeta
od obrva.”
Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Iz tog
razloga se na razne načine pokušavaju stanjiti i oblikovati
u željeni izgled. To se postiže njihovim djelomičnim ili potpunim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve. Čupanje obrva ili njihovo uljepšavanje depilacijom nije zastupljeno samo u novijem, našem, vremenu nego je poznato
od davnina. Evo jedna predaja koja govori o tome. Bilježi
imam Muslim od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: „Allah je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže da im
se to radi, žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da
im se to radi i žene koje, želeći da budu ljepše, razdvajaju
zube, one koje mijenjaju Allahovo stvaranje.“ Te riječi su
doprle do jedne žene iz plemena Benu Esed koja se zvala
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Ummu Jakub, a bila je od onih koji uče Kur’an. Rekla je Ibn
Mesudu, r.a.: „Čujem da si prokleo žene koje tetoviraju i
one koje to traže, one koje traže da im se čupaju obrve i
koje razdvajaju zube radi ljepote i tako mijenjaju Allahovo
stvaranje!?“ Na to je Abdullah, r.a., rekao: „A zašto da ne
proklinjem onog koga je prokleo Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
a to je spomenuto i u Allahovoj knjizi!“ Žena je na to rekla:
„Pročitala sam sve što ima između dvije korice mushafa, ali
to nisam našla!“ Odgovorio je: „Ako si pročitala našla si!
Allah je rekao: “Ono što vam Poslanik da- to uzmite, a ono
što vam zabrani-ostavite!” (El-Hašr, 7). Na
to je žena rekla: „Primijetila sam na tvojoj
ženi da nešto od toga
radi?“ Abdullah na
na to reče: „Uđi kod
nje i pogledaj!“ Ušla
je kod Abdullahove
supruge, ali ništa na
njoj nije primijetila.
Nakon toga je došla
Abdullahu i rekla: „Ništa nisam vidjela!“ On
na to reče: „Da je na
njoj bilo tako nešto ne
bi bila uz mene!“ (Muslim)
Iz navedene predaje možemo razumjeti da je čupanje obrva haram i da je prokleta ona koja to radi bilo da radi nekom ili da se njoj radi, a to je prijevod arapskih riječi “namise” i “mutenemmise” izvedene iz glagola nemese što znači
čupati dlake. Učenjaci su složni da je “nems” spomenut u
predaji zabranjen, ali se razilaze oko njegovog tumačenja,
u smislu: da li je zabranjeno isključivo čupanje ili se zabrana odnosi i na brijanje i kraćenje, te da li se zabrana odnosi
samo na obrve ili obuhvata i druge dlake lica.
Iz zabrane se izuzimaju dlake na licu koje su neprirodne te
njihova pojava izobličuje ženu i njen izgled, kao što su brkovi i brada. Ovu vrstu dlaka je pohvalno otkloniti. Učenjaci
koji vide dozvoljenim kraćenje obrva kada postanu duge
kako bi izgledale prirodno u pogledu gustoće i dužine, argumentuju svoj stav time da se zabrana odnosi na čupanje
koje se razlikuje od kraćenja, kao što se na takav način žena
uljepšava za svog muža. Istovremeno time se ne mijenja
Allahovo stvaranje nego se obrva samo vraća u svoje pri-
rodno stanje, jer da je u tome mijenjanje stvaranja ne bi
bilo dozvoljeno ni šišanje kose.
Također često pitanje jeste: “Da li je dozvoljeno čupati obrve radi muža, tj. ako on to zatraži od tebe?” Čupanje obrva
potječe od nevjernica koje isto čine da bi izgledale ljepše i
privlačnije kada izađu napolje, nego u kući, s toga čupanje
obrva nije za muža. Poslanik je rekao da je Allah, dž.š., prokleo žene koje to čine, te je Njegova naredba da se ostavi
haram i mi smo dužni pridržavati se toga.
Na ovo pitanje ćemo vrlo jednostavno odgovoriti:
Ženi nije dozvoljeno
poslušati muža ako joj
naredi da ukloni obrve, jer bi time bila nepokorna Allahu, dž.š.
Nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Stvoritelju. Iz zabrane se može izuzeti
slučaj kada obrve, zbog
svoje dužine, predstavljaju neugodnost za
oči, na osnovu šerijatskog pravila koje glasi:
“Šteta se maksimalno
uklanja.”
Draga sestro muslimanko, zar misliš da si
u stanju napraviti nešto bolje od Allaha. Ne, nisi, i nemoj se
zavaravati. Ne tovari na sebe breme koje ne možeš nositi,
dodatni grijeh čupanja obrva, zaista, nismo u stanju nositi,
pa olakšajmo naš tovar koji grijehom se zove. Allah zaista
stvara u najljepšem liku.
Drage čitateljke, nadam se da će vam ovih par rečenica
upućenih Vama, vjernim čitateljkama našeg lista, nadasve
koristiti, da ste pročitale nešto novo, ili barem podsjetile
se na nešto što ste već znale, ali možda malo potisnule u
zaborav.
Toliko za ovaj broj Glasnika, u sljedećem broju nastavljamo,
inšallah, sa sličnim temama za Vas.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
23
tema broja
tema broja
PRAVILA ISLAMSKOG PRAVA (II dio)
Poslovi se prosuđuju prema namjerama1
Lijepa namjera loše ili haram djelo ne čini dobrim i prihvatljivim. Isto tako loša namjera lijepo i korisno
djelo ne čini dobrim u šerijatskom smislu, iako dotično djelo u očima ljudi može izgledati korisno.
pripremio:
Dino MAKSUMIĆ, prof.
Ovo pravilo predstavlja jedno od najznačajnijih i najutjecajnijih pravila u islamskom pravu kome su islamski pravnici posvetili ogromnu pažnju kroz komentare i detaljno
razrađivanje, objašnjavanje istog. Takav pristup ne čudi s
obzirom da ovo pravilo reguliše ogroman broj šerijatskih
propisa i kako su mnogi učenjaci rekli, predstavlja trećinu
znanja i ulazi u više od 70 poglavlja islamskog prava. Sa hadisom koji je osnova za ovo pravilo, kojeg ćemo spomenuti,
imam Buhari započeo je svoju zbirku hadisa, imam Nevevi
svoju zbirku od 40 hadisa, a mnogi hadiski učenjaci svoje
zbirke i djela. To je indikacija da je mjerilo prihvatanja djela
kod Allaha, dž.š., ispravan nijjet i iskrena namjera, jer Allah
ne gleda u naše oblike, već u naša srca.
ZNAČENJE PRAVILA
Pravilo: „Poslovi se prosuđuju prema namjerama“ ukazuje
da se pravna norma (hukm) za djelo koje neko uradi, donosi na osnovu namjere. Djelo će biti prihvatljivo ili odbijeno
na osnovu namjere. Počinilac djela će biti nagrađen ili ne
na osnovu namjere. Čovjek će snositi pravne posljedice za
počinjena djela na osnovu namjere, kao npr. čovjek koji
namjerno ubije drugoga snosi šerijatske posljedice, koje su
drugačije za nenamjerno ubistvo.
Kao što smo u prošlom članku rekli, svako pravilo ima svoje dokaze i osnove na kojima se bazira. Fundament za ovo
pravilo su sljedeći hadisi Poslanika s.a.v.s:
ِ ‫إِنمَّ َا األَ ْع اَملُ بِال ِّن َّي‬.
‫ َوإِنمَّ َا لِك ُِّل ا ْمرِئٍ َما نَ َوى‬،‫ات‬
„Zaista se djela cijene prema namjerama (nijjetima) i zaista
svakome čovjeku pripada ono što je namjerio.“2
،‫ كُ ِت َب لَ ُه َما نَ َوى‬،‫ فَ َغلَبَتْ ُه َعيْ ُن ُه َحتَّى يُ ْصب َِح‬،ِ‫ َو ُه َو يَ ْنوِي أَ ْن يَقُو َم فَيُ َص يِّ َل ِم َن اللَّيْل‬،ُ‫َم ْن أَ ىَت ِف َراشَ ه‬
‫َوكَا َن نَ ْو ُم ُه َص َدقَ ًة َعلَ ْي ِه ِم ْن َربِّ ِه‬
„Ko ode u postelju sa namjerom da ustane i klanja dio noći,
pa ga oči savladaju do jutra, bit će mu upisano ono što je
namjerio, a njegovo spavanje je sadaka njegovog Gospodara prema njemu.“3
24 GLASNIK
Djelo pravno sposobnog čovjeka (mukellefa) će biti okarakterisano kao dobro ili loše, kao halal ili haram, shodno
njegovoj namjeri, a ne shodno krajnjem ishodu, jer ishod
djela, po vanjštini ili po našoj procjeni može biti loš, ali je
kod Allaha prihvaćen, kako ćemo vidjeti iz hadisa o čovjeku
koji je podijelio milostinju kradljivcu, prostitutki i bogatom
čovjeku.
Lijepa namjera loše ili haram djelo ne čini dobrim i prihvatljivim. Isto tako loša namjera lijepo i korisno djelo ne čini
dobrim u šerijatskom smislu, iako dotično djelo u očima
ljudi može izgledati korisno. Igranje igara na sreću (kladionice, loto i sl.) sa namjerom izgradnje opće korisnog objekta (džamije, puta, škole, bolnice...) ukoliko dođe do dobitka, dotično djelo ne čini dozvoljenim. Ta radnja je šerijatski
neprihvatljiva, jer je oprečna jasnim islamskim tekstovima
koji zabranjuju takve igre. Dobra namjera u tom slučaju
nije mjerodavna. Mjerodavan je tekst Zakonodavca.
NEKI PRIMJERI PROPISA KOJI PROIZLAZE IZ
OVOGA PRAVILA:
Ko ne konzumira hranu i piće cijeli dan, od izlaska do zalaska sunca, ne tretira se postačem, ukoliko nije namjerio
islamski post.
Ko uđe u more ili rijeku da se okupa, a istovremeno je
pravno nečist (džunup), ukoliko nije imao nijjet da se očisti
prilikom ulaska u vodu, nego mu je cilj bio rashlađivanje,
pranje ili zabava, nakon izlaska iz vode i dalje ostaje nečist.
Ako je imao nijjet da se očisti onda je čist nakon kupanja.
Ko usmjeri oružje da bi spasio osobu od kakve zvijeri koja
ga je napala, njegovo djelo se tretira kao dobro djelo bez
obzira na ishodište scene.4 Ko usmjeri oružje ka nevinoj
osobi da je ubije, međutim promaši i ubije zvijer koja je ga
napala, njegovo djelo je loše i podliježe svim šerijatskopravnim sankcijama,upravo zato jer se poslovi prosuđuju
prema namjerama.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Ko tavafi oko Kabe tražeći izgubljenu stvar, bez nijjeta za
tavaf, njegovo djelo se ne ubraja u tavaf.
Ko podjeli sadaku, pa kada nastupi vrijeme davanja zekata
kaže: onu sadaku smatram kao zekat ili dio zekata, to se
ne prihvata, jer je morao prije izdvajanja imetka nijjetom u
srcu nedvosmisleno precizirati da daje zekat.
Ko bude imao namjeru da klanja određeni namaz, pa kada
završi padne u sumnju da li je klanjao obavezni (fard) ili neobavezni (nafila) namaz, pravilo je da se ono što je klanjao
smatra neobaveznim i klanjat će opet sa nijjetom za fard.
Na osnovu primjera može se zaključiti da je namjera (nijjet)
šerijatski propis koji se mora imati u srcu da bi djela koja
Zakonodavac od nas traži bila ispravna.
Osnovni cilj propisivanja nijjeta jeste:
Prvo: razlikovanje između vjerskog djela(ibadeta) i običnog
djela (adeta).
Kupanje ili tuširanje može biti obavezno, kao što je poslije
spolnog odnosa, polucije,hajda, a može biti radi rashlađivanja. Razlika se pravi nijjetom.
Drugo: razlikovanje između samih ibadeta, obaveznih (farz)
i neobaveznih (nafila).
Ispravna namjera dozvoljena djela (mubah) pretvara u
bogoslužje (ibadet). Jelo, piće, rad, odmor, učenje,svaki
korak kojeg učinimo, postaje ibadet, ukoliko je učinjen sa
namjerom postizanja Allahovog zadovoljstva i približavanja
Njemu.
U tome smislu možemo posmatrati sljedeće ajete i hadise:
Allah dž.š kaže:
{‫} َو َم ْن يَ ْخ ُر ْج ِم ْن بَ ْي ِت ِه ُم َها ِج ًرا إِ ىَل اللَّ ِه َو َر ُسولِ ِه ث ُ َّم يُ ْد ِركْ ُه الْ َم ْوتُ فَ َق ْد َوقَ َع أَ ْج ُر ُه َع ىَل اللَّ ِه‬
„Ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovog
Poslaniku, pa ga smrt zatekne, njegova nagrada od Allaha
je sigurna.“5
Prenosi se da je prethodni ajet objavljen u vezi čovjeka koji
je bio bolestan i živio u Mekki. Rekao je svojoj porodici da
ga izvedu iz Mekke u Medinu, pa su ga takvog bolesnog
nosili u Medinu, ali je umro prije nego što je stigao na odredište, pa je objavljen ovaj ajet.6
Poslanik s.a.v.s kaže: „Jedan čovjek je rekao: „Tako mi
Allaha, podijelit ću sada milostinju.“ Potom je iznio svoju milostinju i stavio je u ruku kradljivca (ne znajući da je
kradljivac). Sutradan su ljudi pričali: „Data je milostinja
kradljivcu“, a on je rekao: „Allahu, tebi hvala. Tako mi Alla-
ha, opet ću podijeliti milostinju.“ Potom je iznio svoju milostinju i stavio je u ruku bludnice (ne znajući da je bludnica).
Sutradan su ljudi govorili: „Sinoć je milostinja udijeljena
bludnici!“ On je rekao: „Allahu tebi hvala što sam dao milostinju bludnici. Tako mi Allaha, opet ću podijeliti milostinju.“ Potom je iznio svoju milostinju i stavio je u ruku bogatog (ne znajući da je bogat). Sutra su pričali: „Bogatašu je
data milostinja!“ On je rekao: „Allahu tebi hvala, dao sam
milostinju kradljivcu pa bludnici zatim bogatašu.“
Kasnije mu je (u snu) rečeno: „ Što se tiče tvoje milostinje
kradljivcu, možda će ga ona odvratiti od krađe. Što se tiče
prostitutke, možda će je ona spasiti od prostitucije. A što
se tiče bogataša, možda će on početi dijeliti milostinju od
onoga što mu je Allah dao.“ 7
Također se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Ko bude tražio znanje da bi se nadmetao sa učenjacima,
raspravljao sa neznalicama ili da bi srca ljudi sebi privukao,
taj ide u vatru.“ 8
‫ أَ ْو لِيَ ْقبَ َل أفَئ َد َة ال َّن ِاس إِلَيْ ِه فَ ِإ ىَل ال َّنا ِر‬،‫الس َف َها َء‬
ُّ ‫ أَ ْو مُ َيا ِر َي ِب ِه‬،‫َمنِ ابْتَغَى الْ ِعلْ َم لِيُبَا ِه َي ِب ِه الْ ُعل اََم َء‬
Čovjek može da nesvjesno ili iz koristoljublja učestvuje
u djelima pojedinaca ili grupe koja ima nečistu namjeru,
ali on kao pojedinac ne dijelu istu namjeru. Ta njegova
namjera koja se razlikuje od namjere pokvarenjaka može
biti razlogom njegovog spasa na budućem svijetu, kao što
je došlo u sljedećem hadisu, gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže:
„Neka vojska će krenuti u pohod na Kabu, pa kada budu na
otvorenom pustinjskom prostoru, bit će utjerani u zemlju
od prvog do posljednjeg.“ Aiša reče: „Allahov Poslaniče,
kako će bit utjerani u zemlju od prvog do posljednjeg, a
među njima su trgovci i ljudi koji nisu od njih?“ Poslanik
reče: „Bit će utjerani u zemlju od prvog do posljednjeg, pa
će biti oživljeni prema namjerama.“ 9
«: ْ‫ يُخ َْس ُف ِبأَ َّولِ ِه ْم َوآ ِخ ِر ِه ْم» قَالَت‬،‫ فَ ِإذَا كَانُوا ِببَيْدَا َء ِم َن األَ ْر ِض‬،َ‫يَ ْغ ُزو َجيْ ٌش ال َك ْعبَة‬
: َ‫ َو َم ْن لَ ْي َس ِم ْن ُه ْم؟ قَال‬،‫ َو ِفي ِه ْم أَ ْس َواقُ ُه ْم‬،‫ كَ ْي َف يُخ َْس ُف ِبأَ َّولِ ِه ْم َوآ ِخ ِر ِه ْم‬،‫ يَا َر ُسولَ اللَّ ِه‬: ُ‫قُلْت‬
‫ ث ُ َّم يُبْ َعثُو َن َع ىَل نِيَّاتِ ِه ْم‬،‫»«يُخ َْس ُف ِبأَ َّولِ ِه ْم َوآ ِخ ِر ِه ْم‬
Nijjet je zaista lijepa stvar u našoj vjeri, ali istovremeno i
neizmjerno važna za ispravnost dijela. Navedene činjenice
obavezuje muslimane i muslimanke da svoja djela okite lijepim i iskrenim nijjetima, kako bi njihov trud bio primljen i
nagrađen. Molim Allaha da nijjeti naših dijela budu usmjereni isključivo ka Allahovom zadovoljstvu.
________________________________________________________________
1 - Riječi namjera i nijjet spomenute u ovom tekstu više puta imaju isto značenje.
2 - Vjerodostojna predaja, prenosi je šest imama u svojim zbirkama.
3 - Vjerodostojna predaja, prenosi je Ebu Davud, br.1344.
4 - U slučaju da greškom ubije osobu sa nijetom ubijanja zvijeri, u islamskom pravu takva situacija ne oslobađa plaćanja krvarine ili
iskupa, koji su precizirani u 92. ajetu sure En-Nisa, iako je čist od grijeha pred Allahom, jer nije imao namjeru ubistva.
5 - Sura En-Nisa, 100.
6 - Es-Sahih el-musned min esbab en-nuzul, 1/77.
7 - Vjerodostojna predaja, Buharija, br.1421,
8 - Vjerodostojna predaja, Šuabul Iman, br. 1636, Sahih džami sagir, br. 5930.
9 - Vjerodostojna predaja, Buharija
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
25
tema broja
tema broja
SAVREMENO MUSLIMANSKO DRUŠTVO I IDEJA
PANISLAMIZMA
Tako imam osjećaj da se sami vrtimo u krug ponavljajući istu priču, bez primjene onoga što nam
hitno treba, a to je panislamistički duh koji u prvi plan stavlja našu težnju za samopoboljšanjem i
usavršavanjem islamskog načina života.
piše:
Samir HASKIĆ
Dvije glavne teze koje se vežu za savremeno muslimansko
društvo jesu kakvo je ono u trenutnom stanju i kakvo uistinu
treba da bude. Nažalost ono prvo nanosi štetu ovom drugom,
jer muslimansko društvo, u onom obliku vladavine i uređenja
kako to pravda od nas zahtjeva i kakvo je bilo u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., se uveliko razlikuje od današnjeg muslimanskog
društva. Namjerno sam upotrijebio riječ pravda, misleći njome na Šerijat kao Božansku riječ, jer ljudi žive u suviše nepravednom svijetu i mislim da im u ovom kontekstu spomenuta riječ više imponira nego Šerijat, iako su ustvari sinonimi.
Bitno je ovdje da razlučimo dvije stvari: islam kao Božanski
sistem i način života koji je nepogriješiv, i neke muslimane
koji su pogriješivi kao i svi ljudi i narodi i koji islamu, nažalost,
svojim načinom života ili nekim postupcima daju negativnu
reputaciju. Zato ako želimo nešto upoznati ili donositi sud o
nečemu, onda uvijek treba da prvenstveno gledamo u izvor, a
to je islam, jer je on savršen, a sve ostalo nije. Zamislite kada
bi na osnovu Hitlera prosuđivali sve Njemce ili na osnovu Staljina sve Ruse!? Ovo je prvo pravilo koje bi trebali imati na
umu svi koji dolaze u dodir sa islamom, bez obzira da li to
bilo sa naučne strane, vjerske, s ciljem njegovog skrnavljenja
ili neke druge strane (prvenstveno misleći na Zapad). Nema
islam ništa zajedničko sa terorističkim i nazadnim islamom kakvim se pokušava nametnuti kroz medije! Nema islam ništa
zajedničko sa velikim postotkom nepismenosti u muslimanskim društvima, niti sa postupcima određenih ljudi, npr. postupak onoga koji na autoputu iz auta izbaci prljavu vreću sa
ostacima hrane, niti sa postupkom onoga koji ne shvata da
preciznost i dosljednost u vremenu predstavlja važnu kariku
u sveopćem životu zajednice, pa kada treba doći u 5h, on se
pojavi u 6h. I ne bi bio problem da je to izuzetak, nego je problem kada je to ustaljena praksa. Niti sa postupkom „tijesno
pokrivene“ djevojke kojoj komadić uha viri ispod mahrame,
a na kojem ponosno visi zlatna naušnica. Nema islam ništa
zajedničko sa nekim mojim ličnim postupcima... I tako u sva-
26 GLASNIK
kom muslimanskom i nemuslimanskom društvu i zajednici
ima dosta stvari i određenih postupaka koji nemaju ništa zajedničko sa islamom kao univerzalnim savršenstvom. Dosta je
napisano na temu uzroka naše trenutne stagnacije, ali to se
više svodilo na definiranje problema i nuđenje riješenja, nažalost bez primjene istog. Tako imam osjećaj da se sami vrtimo
u krug ponavljajući istu priču, bez primjene onoga što nam
hitno treba, a to je panislamistički duh koji u prvi plan stavlja
našu težnju za samopoboljšanjem i usavršavanjem islamskog
načina života. Brzo čovjek nauči da je smisao života u usavršavanju, u stalnom pomjeranju svojih vlastitih granica, kako
duhovnih, umnih, tako i onih materijalnih. Nepomjeranje tih
granica znači ostajanje na jednoj konstanti, tj. stagnaciji. Mi
ne pomjeramo naše vlastite granice i zbog toga stagniramo!
To znači na kraju vrijeđanje samog sebe, spuštanje na niži
nivo, nevjerovanje u sebe. Islam nije neko određeno stanje
niti određeni postupak koje čovjek treba postići i na tome
ostati i zadovoljiti se. Ne, jer bi onda značilo da je islam monoton i ograničen u smislu djelovanja a on to nije! islam je
puno više, on je konstantna borba i herojstvo s ciljem usavršavanja. Shodno tome zaključujemo da je islam napredak. Npr.
nemoguća je konstantna i potpuna koncentracija u namazu,
ali ono što je moguće i što se traži od nas jeste rad na tome
da poboljšavamo našu koncentraciju, kakva god ona bila, a
pogotovo ako je slaba. Napredak kojeg islam traži u životu je
potpuni napredak, duhovni, materijalni, kulturni, dunjalučki,
ahiretski itd. I on sve ovo objedinjuje u jednu harmoniju. Bitno je spomenuti da je islam napredak, kako u ciljevima tako
i u sredstvima. On pazi da sredstva budu čista u istoj mjeri
koliko to pazi i kod ciljeva, i zbog toga ne prihvatamo Makijaveljijevu maksimu da cilj opravdava sredstvo. Jedno od
najvećih razočarenja jeste čovjekova spoznaja o neiskorištenosti njegovog ogromnog umnog i duhovnog potencijala koji
se krije iza nesavladanih tehnika razmišljanja i isto tako spoznaja o zapuštenoj duši koja se predala korovu pesimizma i
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
indiferentnosti. Evidentno je da su se u zadnjih par stoljeća
ambicije muslimana svele na osnovne životne potrebe i „kilekale“ verziju, tj. puko citiranje ajeta, hadisa i govora učenjaka
i njihovo hifzanje (bukvalno učenje napamet) bez vlastitog samopromišljanja istog. A iza toga se ustvari krije nerazvijenost
vlastite misli. I siguran sam, a i vrijeme je dokazalo, da ovakve
generacije najvećim dijelom zbog uskogrudnog razmišljanja
i bigotizma nemaju moć oblikovanja muslimanskog društva.
Islam sa ovakvim generacijama sljedbenika koji su iskreni u
svojim namjerama, ali bukvalni u shvatanjima i grubi na djelima, ne može da odigra svoju ulogu niti da bude alternativa
savremenoj civilizaciji. Zasićeni ovakvim načinom shvatanja i
prezentiranja islama, krajem xx st. se pojavila generacija koja
zastupa i provodi tzv. “moderni islam“, pa bi čovjek pomislio
da je islam staromodan pa ga treba modernizirati. Sljedbenici
ove generacije su u islam unijeli mnoge novotarije i islamizirali su mnoga zapadnjačka poimanja i vrijednosti, iako su u
suprotnosti islamu. Također islam sa ovakvim generacijama
koje su neuke u osnovama vjere, ne nudi pravu alternativu
savremenoj civilizaciji. Jedna od glavnih razlika između zapadnjačkog i muslimanskog društva je u tome što oni imaju
jednu misiju a mi dvije. Kada uzmemo u obzir da su oni svoje
društvo izgradili daleko od Božanske objave, i da su vjeru u
potpunosti isključili iz sistema izgradnje države i društva, doći
ćemo do zaključka da im je jedina misija dunjalučka misija tj.
materijalistička, i oni su toga svjesni. Sve svoje napore su u
nju uložili i još ulažu, i moramo priznati da su oni svoj zadatak obavili! Međutim, mi kao muslimansko društvo imamo
dvije misije i samim time teži zadatak. Imamo dunjalučku i
ahiretsku misiju. U dunjalučkoj smo definitivno podbacili a za
ahiretsku Allah, s.v.t., sudi. Islam znači izvršavanje dunjalučke i ahiretske misije zajedno, one su nerazdvojive i čine kompaktnu cjelinu. Ako jedan dio zadatka fali, to nije kompletan
islam i to nije islam kojeg Uzvišeni Allah od nas traži. Postavlja
se onda pitanje kakav islam ima moć oblikovanja muslimanskog društva?! Svi ćemo naravno reći (što uistinu i jeste), da
je to islam definiran Kur’anom, Sunnetom Poslanika, s.a.v.s., i
praksom prvih generacija muslimana (ashabi, tabi’ini, etba’u
tabi’ini), međutim evidentno je da još nismo pronašli način
njegove pravilne primjene. Teoretski dio znamo, ali praktični
ne znamo! Ono što je itekako zanimljivo je da svaka grupacija
tvrdi da je baš njihov način shvatanja islama onaj pravi kako
se nalaže u Kur’anu, Sunnetu i ostalim izvorima Šerijata. I dok
oni tako, svako na svoju stranu tumače islam, muslimanskim
društvima i dalje vlada nepismenost, dobrim dijelom aristokratija, intelektualna indiferentnost, veliki socijalni problemi,
a onaj pravi islam koji smo davno zagubili, sasvim nedužno
čeka da ponovo bude pronađen!
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
27
tema broja
tema broja
vjerovjesnika ili poslanika da ih opominje i upućuje na pravi put, odnosno u tevhid - apsolutni
monoteizam. “ Mi smo svakom narodu poslanika
poslali: Allahu se klanjajte a kumira (taguta) se
klonite!” ( En-Nahl, 36)
SIRA
Životopis Muhammeda, a.s.
Bez obzira na mjesto i vrijeme, u historiji ljudskog roda nije postojao narod, a da im Allah nije posalo vjerovjesnika ili poslanika da ih opominje i upućuje na pravi put…
piše:
Muhamed MAKIĆ
Sira, odnosno životopis Muhammeda ,a.s., je
jedna od najvažnijih i najčasnijih vjerskih nauka.
Tema sire kao nauke jeste proučavanje bića, odnosno ličnosti Muhammeda ,a.s., njegovih karakternih osobenosti i specifičnosti, kao i njegov
život u potpunosti. Želja Allaha, dž.š., je bila da
učini sudbinu Svog miljenika i Pečata poslanika,
a.s., lijepim primjerom i savršenim uzorom za sve
ljude. Kako kaže Allah dz.š. u Kur’anu: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji
se nada Allahovoj milosti i nagradi i onom svijetu,
i koji često Allaha spominje.” (El – Ahzab, 21)
Tako da ne postoji u svijetu pokret ili događaj, a
da Poslanik, a.s., nije idealan primjer u tome. Pa
je tako Muhammed, a.s., bio jetim koji je odgajao,
nepismen čovjek koji je poučavao, hrabri borac
koji je obuvao svoje supruge.
Kroz serijal radova pokušat ćemo objasniti značaj
najčasnijeg stvorenja za čovječanstvo, te kako primjere iz životopisa Muhammeda,a.s., slijediti u
praktičnom životu nas, njegovih sljedbenika.
Za siru Muhammeda ,a.s., mozemo reći da je počela stvaranjem Adema ,a.s.,, te da će vječno živjeti, odnosno da je počela Misakom (Ugovorom
o vjerovanju u Allaha i Muhammeda, ,a.s., kao
Njegovog poslanika) u Ezelu i da će slijeđenjem
primjera iz pomno čuvanih hadiskih zbirki sira poslanika živjeti do kraja svijeta.
Naš rad ćemo podijeliti na tri dijela:
28 GLASNIK
1. El-mubeširat - Predznaci o dolasku Pečata poslanika, a.s., prije njegovog rođenja
2. Život Poslanika ,a.s., od rođenja do poslanstva
3. Period poslanstva i preseljenje na Ahiret
1.El-Mubeširat
Nagovještaji
dolaska
Muhammeda,a.s.
Kao što smo ranije pomenuli, životopis Muhammeda, a.s., je počeo još u Ezelu, odnosno
ugovorom između Allaha, dž.š., i Ademovog, a.s.,
potomstva da svjedoče da nema drugog Boga
sem Allaha, te da je Muhammed, a.s., kao pečat
poslanika, Njegov rob i poslanik.
U ovom prvom dijelu serijala životopisa Muhammeda ,a.s., ćemo pokušati objasniti kako
je Allah, dž.š., jos od stvaranja ljudskog roda
nagovijestio dolazak Muhammeda ,a.s., i vezivao vjerovanje u Allaha dž.š. s vjerovanjem u
Muhammeda,a.s., kao Njegovog zadnjeg poslanika svim svjetovima. Odnosno u ovom dijelu ćemo
pokušati priložiti sve predznake i nagovještaje o
dolasku Muhammeda ,a.s.,, kao iščekivanog poslanika od pojave Adema ,a.s., pa do rođenja Muhammeda ,a.s., Prvi od tih nagovještaja jeste Ugovor (misak) o vjerovanju u Allaha dž.š. i poslanika
,a.s., prije stvaranja ljudi u materijalnom obliku.
Upravo je tevhid bio osnovnim razlogom slanja
poslanika ljudskom rodu, odnosno da opominju
ljude na Ugovor koji su sklopili s Allahom, dž.š.,
još u nematerijalom svijetu, kada su sve ljudske
duše priznale Allaha za gospodara svjetova, što
je ujedno i prvi Ugovor Allaha s čitavim ljudskim
rodom.
“I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova
izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar Vaš?
-oni su odgovorili: Jesi, mi svjedočimo!- i to zato
da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo ništa znali.” (El-A’raf, 172)
Drugi ugovor je bio misak Allaha sa Svojim vjerovjesnicima, dok su još uvijek bili samo bestjelesne
duše, kada je Allah od njih zatražio da posvjedoče da je Muhammed,a.s., Allahov poslanik, te da
će ga pomagati kao Pečata poslanika i da će obavjestiti svoj narod o njegovom dolasku i obavezi
vjerovanja u njega i njegov šerijat, ako se pojavi
u njihovom vremenu. Pored toga Allah ih zaklinje
tim ugovorom, te opominje i prijeti onima koji ga
budu negirali ili odbacivali.
“Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu
objavio i znanje dao - obavezu uzeo: Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina
ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i
sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate
da se na to Meni obavežete? - Oni su odgovora-
li: Pristajemo! - Budite, onda, svjedoci - rekao bi
On - i Ja ću s vama svjedočiti. A oni koji i poslije
toga glavu okrenu, oni su doista nevjernici.” ( Ali
‘Imran, 81-82)
Treći ugovor je misak Allaha, dž.š., sa Muhammedom ,a.s., u kojem traži od Muhammeda ,a.s., da
vjeruje u sve vjerovjesnike i poslanike koji su ga
prethodili, te da potvrdi istinitost svega onog što
im je objavljeno od Allaha.
“Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i unucima, i u
ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od
Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo i mi se samo njemu iskreno klanjamo.” ( Ali ‘Imran, 84)
Četvrti i posljednji ugovor je misak između Allaha
i svih Njegovih poslanika koji je sklopljen nakon
što su poslani svojim narodima i što su već poslali
vjerovjesnici i poslanici u kojima se svi oni obavezuju na uspostavljanje Allahove vjere i izvršavanje misije poslanstva, te međusobnom slaganju
i potpomaganju. Mi smo od vjerovjesnika zavjet
njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima,
i od Musa’a i od Isa’a, sina Merjemina smo čvrst
zavjet uzeli.” (El-Ahzab, 7)
Iz ovih misaka možemo zaključiti da je ličnost Muhammeda ,a.s., kao pečata poslanika, stara koliko
i sam ljudski rod, te da samo uslovljavanje vjerovanja u Allaha vjerovanjem u Muhammeda ,a.s.,
i obaveza njegovog pomaganja, izražava izrazitu
važnost iščekivanog poslanika za čitav ljudski rod,
pa čak i više, jer kako Allah, dž.š., kaze: Nismo te
poslali osim kao milost svjetovima! “
1.1 Misak o šehadetu - Ugovor o vjerovanju
Bez obzira na mjesto i vrijeme, u historiji ljudskog
roda nije postojao narod, a da im Allah nije posalo
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
29
PREDSTAVLJANJE KNJIGE
predstavljanje knjige
DIJALOG CIVILIZACIJA (B.Jill Caroll)
Knjiga „Dijalog civilizacija“ je svojevrsni vremeplov koji, između ostalog, pokazuje kako
svakog čovjeka od davnih vremena do danas muče ista pitanja.
piše:
Sedina HASKIĆ
Teško je govoriti o ovoj knjizi, a da se ne spomene Hantingtonova teza o sukobu civilizacija. Ja se
uvijek priklanjam mišljenju da je dijalog moguć,
jer, zaboga, čak će ga i džehennemlije i džennetlije moći voditi. Nemam namjeru da osporavam
Hantingtonovu tezu, jer iako mi nije logična, nemam dovoljno znanja, a na osnovu njega ni argumenata kojima bih pobila i najvatrenije njegove
pobornike, niti se razumijem dovoljno u svjetsku
politiku. Ipak, reći ću samo nešto. Hantington je
koristio definiciju civilizacije prema kojoj je religija najbitnija odrednica jedne civilizacije. To onda
znači da bi u životima ljudi koji pripadaju određenoj civilizaciji veliku ulogu trebala imati sveta knjiga - pisani autoritet njihove religije. A sumnjam
da ti pisani autoriteti pozivaju na sukobe, mržnju
i neprijateljstvo prema drugima samo zato što su
drugačiji. Međutim, ti sukobi postoje i Hantington
ima pravo kad ukazuje na njih. Ali postoji razlika
između onoga kakve stvari jesu i onoga kakve
stvari trebaju biti. Čak i ako se složimo sa Hantingtonom i pretpostavimo da sukobi nastaju zbog
toga što razlike u kulturi i religiji stvaraju razlike u
političkim pitanjima, to ne znači da religije nalažu
te sukobe. To samo znači da se ljudi ne pridržavaju normi i da ne poštuju svoju religiju. Ne mogu
se sukobi pripisivati religiji - ljudi su krivi za sukobe, ljudi koji ne slijede osnovna moralna načela, nebitno koji je izvor tih načela. Šta zajedničko
imam ja sa ljudima koji bacaju smeće u Miljacku ili
30 GLASNIK
sa momkom koji ispisuje grafite po crkvama? On
nosi muslimansko ime i kaže da vjeruje u Boga. Mi
pripadamo jednoj - islamskoj civilizaciji. Molim da
me izbrišu sa popisa islamske civilizacije, ako sam
sa ovakvim ljudima a neka me stave među civilizirane ljude Sibira, Njemačke, Afrike, Aljaske. To
nikako ne znači da ja nisam ponosna na islamsku
civilizaciju i na svoju pripadnost njoj ( čak se moram još više potruditi da opravdam tu pripadnost
), ali jednostavno - u svakoj civilizaciji postoje civilizirani i necivilizirani ljudi. I kad se desi bilo kakav
sukob, bilo gdje u svijetu, onda to nije zbog nepomirljivih razlika među religijama, već zato što
taj sukob iniciraju necivilizirani ljudi. A kad se desi
bilo koji dijalog, onda taj dijalog vode civilizirani
pripadnici civilizacija. Hrvatski sinonim za civilizaciju je uljudba; bio mi je smiješan i zapravo, još
uvijek je, ali sad mi ukazuje na to da je rođenje tek
početak procesa zvanog „postati čovjekom“, a taj
proces je i duži i teži od izgradnje svega onog što
čini materijalni dio civilizacije.
Knjiga „Dijalog civilizacija“ je svojevrsni vremeplov koji, između ostalog, pokazuje kako svakog
čovjeka od davnih vremena do danas muče ista
pitanja. U toj „intelektualnoj povijesti“ stvarane
su različite ideje, teorije, i svaka nova se naslanjala i bivala inspirisana onom prethodnom bilo da
ju je dalje promovisala, djelimično mijenjala prilagođavajući je novom vremenu ili je pak nastajala teorija koja je potpuno negirala prethodnu.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Bez obzira na to što su određeni pogledi na svijet
bili zloupotrebljavani, tako što su od njih nastajale ideologije koje su unazađivale društva, sva ova
akumulacija filozofskih, socioloških i svih drugih
promišljanja je korisna i pomogla je čovječanstvu
da se kreće prema progresu. Ipak, Gulenu je najveća inspiracija bio Kur’an u kojem nalazi temelj
za sve svoje tvrdnje. I tako, na osnovu Kur’ana i
koristeći se svojim razumom, dolazi do istih odgovora kao i Kant, Platon, Konfucije, Mil i Sartr.
Od Platona do Sartra odgovarano je na ovih pet
pitanja ( pitanje o inherentnoj ljudskoj vrijednosti, o slobodi, o ljudskom idealu, o obrazovanju i o
odgovornosti – pitanja koja se razmatraju u knjizi ), a jedan čovjek je na njih odgovorio za jedan
prosječan životni vijek. I dobili su slične ili barem
pomirljive odgovore.
Kant je posvetio sebe za dobrobit čovječanstva, a
ipak danas kritikuju njegov kategorički imperativ.
Po kategoričkom imperativu u svakom trenutku,
bez obzira na okolnosti čovjek mora govoriti istinu, jer jedino istina, a ne laž, može postati univerzalno pravilo. Pa tako, ako me, naprimjer, ubica
pita gdje su mi roditelji, dužna sam reći istinu, ako
ne mogu izbjeći odgovor. On u svojoj etici nije dao
prihvatljivo rješenje za sukob dvije dužnosti : dužnosti da se govori istina i dužnosti da se pomogne
sebi ili drugome u nevolji. A Allah, dž. š., je riješio
tu dilemu, i to u korist čovjeka : dozvolio mu je da
slaže ako je život u pitanju. Po Kantu, ne smijemo slagati da bismo spasili svoj život, a sve kako
ne bismo povrijedili principe morala, a Gospodar
Kantov dozvoljava čak i da negiramo najveću Istinu, Istinu da vjerujemo u Njega ako ćemo se tako
spasiti. Kant želi da žrtvujemo život zbog morala,
a Allah dž.š. to ne želi ni kad je On, Uzvišeni u pitanju! Kant žrtvuje čovjeka radi istine, a Allah Istinu
o Sebi radi čovjeka! Žao mi je, Imanuele, ako nisi
osjetio tu ljubav.
Inherentan znači svojstven nečem. Izraz inherentna ljudska vrijednost znači da je čovjek vrijedan
sam po sebi, da ta vrijednost nije nešto što se
može steći, kupiti, naučiti ili zaslužiti, ona je jednostavno svojstvena čovjeku. Po Kantu, čovjek
ustanovljuje moralni zakon, a takvo biće koje razvija principe vrijednosti, samo po sebi je vrijednost. Po Gulenu, čovjekova vrijednost se ogleda
prije svega u tome što je on jedini u stanju da interpretira Knjigu Univerzuma i spoznaje svog Gospodara. Zašto je ovo uopšte bitno? Bitno je zato
što ovaj stav barem u teoriji brani da se mala beba
zakopa živa samo zato što je djevojčica; bitno je
zato što, barem u teoriji brani da se prave kaste u
društvu na osnovu toga koji posao ljudi obavljaju
i koliko novca imaju. Bitno je zato što nije važno
koliki je moj IQ, jesam li autist, šizofreničar ili nepokretna osoba, crna, bijela, ili mi madež pokriva
desni obraz. Ja sam Vrijednost, moj Gospodar je
odvojio jedan trenutak beskonačnosti da bi me
stvorio, i taj trenutak je samo moj, njega mi niko
ne može oduzeti.
(Ovdje je obuhvaćeno samo prvo poglavlje : „Gulen i Kant o inherentnoj ljudskoj vrijednosti i moralnom dignitetu“ .)
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
31
HUTBA
PREDSTAVLJANJE KNJIGE
U islamu je za ženu svaki dan, dan
žena
PUT U MEKKU
Svako putovanje predstavlja novo saznanje o tom mjestu, njegovoj kulturi, narodu, ljepotama prirode.
Asad ne samo da opisuje jedan narod, jedno mjesto, nego mnogo više od toga. Od života kraljeva do
običnog beduina, život u dvorcu do postelje u pustinjskom šatoru, od mnoštva hrane do gladovanja
danima, od nevjerovanja do vjerovanja...
Pripremio:
Enes HUJDUR
Mnogi od nas svoje slobodno vrijeme provode
čitajući neku knjigu. Ali često nam se desi da ne
znamo šta „uzeti u ruke“ i koja knjiga će nas najbolje odmoriti, a u isto vrijeme da se okoristimo
od nje.
Postoje knjige koje su nam promijenile razmišljanje i pogled na svijet, a siguran sam da svako od
nas ima neku knjigu kojoj se uvijek vraća i svaki
put je sa velikim zanimanjem čita.
Knjigu koju u ovom broju preporučujem je “Put u Mekku”, velikog
islamskog mislioca i sigurno najpoznatijeg konvertita u prošlom stoljeću Muhammeda Asada. Rođen
2. jula 1900. u Poljskoj (koja je u to
vrijeme bila u sastavu Habzburške
monarhije) od oba roditelja Jevreja. Preći će na islam na Arabijskom
poluotoku 1926. nakon posjete
Palestini. Radeći kao novinar za
jedan bečki list, a na poziv svog
daidže, ranih dvadesetih je posjetio Palestinu, tamo je upoznao i
odbio ideju cionizma i Izraela protiv koje je pisao do kraja života.
Svoj duhovni put u islam prof.
Asad je slikovito opisao u jednom od najčitanijih
savremenih islamskih djela „Put u Mekku“ (objavljeno 1953).
Svako putovanje predstavlja novo saznanje o tom
mjestu, njegovoj kulturi, narodu, ljepotama prirode. Asad ne samo da opisuje jedan narod, jedno mjesto, nego mnogo više od toga. Od života
32 GLASNIK
kraljeva do običnog beduina, život u dvorcu do
postelje u pustinjskom šatoru, od mnoštva hrane do gladovanja danima, od nevjerovanja do
vjerovanja, od života u pakistanskim brdima do
pustinjskih prostranstava u Arabiji.
Uz Allahovu pomoć nadam se da će vam biti lijepo druženje uz Muhammeda Asada i njegov
„Put u Mekku“. U prilog vam dajem dva citata od
mnoštvo njih koji su na mene
ostavili utisak.
“…Zejd pokazuje i skrećem pogled na blijedu nepravilnu stazu
što ide preko neba od jednog
horizonta do drugog. Nazvali biste je Mliječni put, ali beduini u
svojoj pustinjskoj mudosti znaju da je to samo trag nebeskog
ovna koji je poslat Ibrahimu
kada je, u pokornosti Bogu i u
očajavanju svoga srca, podigao
nož da žrtvuje svog prvorođenog sina. Putanja ova ostala je
vidljiva na nebesima za vječna
vremena, simbol milosti i blagoslova. Sjećanje na spasenje
da ukloni bol jednog ljudskog
srca i utjeha onima koji će kasnije doći, onima
koji su usamljeni ili izgubljeni i onima koji posrću, uplakani i očajni kroz divljinu svojih vlastitih
života…”
“...Voda koja stoji nepokretna postaje ustajala i
smrdljiva. Idemo - neka voda teče dok ne postane
bistra…”
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Islam je odredio veliko počasno mjesto ženi, i žena muslimanka tokom cijele godine ima svoje dane
u kojima je poštovana i u kojima uživa sva svoja prava. Kao muslimani, ako za to imamo mogućnost,
cvijeće možemo donositi svaki dan našim majkama, suprugama, kćerima i snahama i tako im ukazivati
našu pažnju.
piše:
Nezim ef. HALILOVIĆ MUDERRIS, prof.
Braćo i sestre u islamu! Danas 16. rebiu-l-ahira 1433.H.,
09. marta 2012. godine, hutbu sam naslovio sa U islamu je za ženu svaki dan, Dan žena. Juče je braćo i sestre
bio međunarodni praznik „8. mart – Dan žena“, koji se
obilježava u svijetu, pa čak i muslimanskom, a isti je za
ženu više poniženje, nego istinski njen dan. Allah, subhanehu ve te’ala, je ženi u islamu dao časnu dužnost
majke i one koja odgaja djecu i u nju je usadio posebnu
ljubav, koja nije svojstvena drugim stvorenjima, tako da
je ona primjer ljubavi, topline i požrtvovanosti. Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je za djecu koja postupaju lijepo prema svojim majkama obećao džennet, riječima:
„Džennet je pod njenim (majčinim) stopalima“. Islam je
ženi dao pravo na privatnu imovinu, bez njene obaveze
izdržavanja porodice, što je dužnost muža, oslobodio je
ženu džemata, tako da žena kada klanja u svojoj kući ima
nagradu džemata, oslobodio je obaveze džihada, tako
da kada žena čuva svoju čast, imetak i odgaja djecu, dok
joj je muž u džihadu, ona sa njim dijeli sevab za to, ona
ima pravo da joj muž za dojenje djeteta obezbijedi dojilju, ima svoje zagarantovano pravo u nasljedstvu, ima
pravo na mehr i s njime raspolagati kako želi i td.
Podsjećam sebe i vas na 14. ajet Sure Lukman, u kojem
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima
svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u
toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim! Meni je povratak.
Majka po islamu ima prednost i nad babom i to ne jednom, već tri puta, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam
Buharija:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Došao je čovjek
kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao:
“Allahov Poslaniče, ko je najpreči da lijepo prema njemu postupam?” Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?”
Reče: “Tvoja majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoja
majka.” Upita: “Zatim ko?” Reče: “Tvoj babo.” (Buharija)
Dijete je dužno da lijepo postupa prema svojim roditeljima, pa makar oni bili i nemuslimani.
Na drugoj strani Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas
podučava da lijepo postupamo prema svojim ženama,
pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija stoji:
Prenosi majka mu’mina, Aiša, radijallahu anha: „Rekao
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolji od vas
je onaj koji je najbolji prema svojim ženama, a ja sam
najbolji od vas prema mojim ženama!“ (Tirmizija)
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
33
MALI RJEČNIK
HUTBA
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećava džennet
onome ko lijepo odgoji tri kćerke:
Prenosi Ukbe ibn Amir, radijallahu anhu, da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao tri kćeri, pa bude strpljiv sa njima i bude ih hranio, pojio i oblačio od svoga truda, biće mu zastor od vatre na Sudnjem
danu!“ (Bejhekija)
U drugoj predaji stoji da će takvu nagradu postići i onaj
ko odgoji dvije kćerke, pa i onaj ko odgoji jednu kćerku.
Prije nekoliko godina je u jednoj arapskoj zemlji bogata porodica izašla na obalu mora, kako bi u porodičnoj
atmosferi provela popodne. U blizini gdje su se stacionirali, vidjeli su staricu koja je sjedila sama, na komadiću
hasure i izgledalo je da nekoga čeka. Kada je već mrak
počeo padati, prišli su joj i pitali je da li je treba negdje
odvesti. Ona reče da čeka svoga sina, koji će doći po nju.
Dok su joj govorili da je kasno i da nije dobro da ostaje
tu sama, vidješe u njenoj ruci neki papirić, pa je zamoliše
da im ga da, misleći da se na istom nalazi broj telefona
ili adresa, kako bi mogli kontaktirati njenu porodicu da
dođu po nju ili da je oni odvezu na odredište. Kada su iz
njenih ruku uzeli zgužvani papirić, sa suzama u očima su
pročitali: „Ko nađe ovu staricu, neka je odmah smjesti u
Starački dom!“
Esma bint Jezid Ensarijka, medinelijka, koja je dobila nadimak „glasnogovnica žena“ je bila u grupi žena koje su
došle dati zavjet na vjernost Poslaniku, sallallallahu alejhi ve sellem, pa je nakon davanja zavjeta rekla: “Allahov
Poslaniče, Allah te je poslao muškarcima i ženama, pa
smo posvjedočili tvoje poslanstvo i slijedimo te. Nama
ženama je određeno mjesto u kućama, ispunjavamo
želje naših muževa, čuvamo njihove imetke i odgajamo
njihovu djecu. Muškarci imaju neke privilegije, kao što je
klanjanje džume-namaza, dženaze i borbe na Allahovom
putu. Kada odu u džihad mi čuvamo njihove imetke i odgajamo njihovu djecu, pa hoćemo li i mi imati nagradu za
djela koja oni čine?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
se okrenu svojim licem prema ashabima i upita: “Jeste
li ikada čuli bolje pitanje o svojoj vjeri, od ove žene?“
Rekoše: „Ne, Allahov Poslaniče!“ Reče: “Esma, vrati se i
reci ženama, da žena koja bude poslušna svome mužu i
koja se bude trudila da ispuni njegove želje, da će imati
istu nagradu kao i njen muž!“
Ideja o 8. martu, kao Danu žena pripada Klari Ajzner
Cetkin (1857. – 1933.), uticajnom njemačkom borcu za
ženska prava. Cetkinovu je veoma interesirala ženska
politika, uključujući borbu za ravnopravnost i pravo gla-
34 GLASNIK
sa za žene. Razvila je socijal-demokratski ženski pokret
u Njemačkoj, a 1907. godine postaje vođa novoformirane “Ženske kancelarije” u SPD-u. Organizirala je proslavu prvog “Međunarodnog dana žena”, 8. marta 1911.
godine. Klara Cetkin pozivala je sve žene svijeta na: 1.
Slobodnu ljubav bez ograničenja. 2. Jednostrano pravo
na razvod braka. 3. Pravo na abortus. 4. Obilježavanje 8.
marta, kao Dana žena. Ona kroz ova četiri principa poziva i muslimanke da odbace moralne vrijednosti i priklone se svojim strastima. Prema tome, sve žene koje
obilježavaju 8. mart, prihvataju poniženje i degradaciju
žene, kao ljudskog bića, kojem je Allah, subhanehu ve
te’ala, povjerio časnu ulogu majke, koja rađa, hrani i odgaja svoju djecu, koja čuva svoju čast i čast svojih ukućana i koja zbog toga u potpunosti sa mužem dijeli sve
sevabe koje on ubira u poslovima za koje je on zadužen.
Islam je odredio veliko počasno mjesto ženi, i žena muslimanka tokom cijele godine ima svoje dane, u kojima
je poštovana i u kojima uživa sva svoja prava. Kao muslimani, ako za to imamo mogućnost, cvijeće možemo
donositi svaki dan našim majkama, suprugama, kćerima
i snahama i tako im ukazivati našu pažnju.
Osmi mart je dan degradacije žene, a nikako dan njene afirmacije, to je dan u kojem se muškarci i društvo
kroz crvenu ružu pokušavaju iskupiti za svoje propuste,
u toku cijele godine, to je dan u kojem se organiziraju
zabave, čiji osnovni sadržaj su razni harami i to je dan u
kojem se prodaje, kupuje ili džaba nudi žensko tijelo, na
najprimitivniji način.
Zato poštovane sestre prihvatite se islama i odreknite
oponašanja nevjernika, budite poslušne svojim muževima i tražite od njih da budu prema vama pravedni i
pažljivi!
Braćo i sestre, budimo poslušni našim majka, lijepo postupajmo prema našim ženama, odgajajmo naše kćerke
na čistim izvorima islama, natječimo se u dobru i žudimo
za džennetima koji su nam obećani!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu
islama, da pomogne našoj braći u Palestini, Avganistanu, Iraku, Siriji, Jemenu, Libiji, Egiptu i na svakom mjestu
gdje su ugrožena njihova prava, da nas ne iskuša sa nasiljem nasilnih vladara i sa onim što ne možemo podnijeti,
da nas učini od onih koji čuvaju prava onih kojima ona
pripadaju, da se smiluje našim roditeljima, da našu djecu učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u
džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i
dobrih ljudi! Amin!!!
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Mali rječnik
pripremio:
Jusuf DŽAFIĆ
„Stosmislenost“ dijalekta (I)
Jedan od jezičkih pojmova koji ni dan-danas nije precizno definiran, te time nije prestao biti predmet polemike međum lingvistima je dijalekt.
Dijalekt je riječ grčkog porijekla koja znači govor,
razgovor, rijek, narečje. Lingvistički, dijalekt je jezička
jedinica izvjesnog jezika koja podrazumijeva narečje
(govor, vernakular) ljudi određenog područja ili određene klase u određenom vremenu. Tako imamo: dijalekt ljudi određenog mjesta, kraja, područja – regiolekt ili topolekt; dijalekt ljudi određene klase, sloja,
društvene (socijalne) grupe – sociolekt; dijalekt ljudi u
određenom vremenu, dobu, eri – historiolekt.
Da bi dijalekt bio dijalekt on mora imati svoj svojstveni rječnik (vokabular), gramatiku i izgovor (uključujući
prozodiju – akcentualni sistem), koji, naravno, u širem
smislu ne trebaju da posjeduju ekstremne razlike u
odnosu na ostale dijalekte istog jezika, pogotovo u
odnosu na standardni književni jezik. Ako su u pitanju
samo razlike prozodijske naravi, onda nije riječ o dijalektu već o akcentu.
Razlike između dijalekata nekog jezika nastaju ili se
produbljuju putem brojnih faktora, poput vjerskih,
kulturnih, političkih, ideoloških, nacionalnih, etničkih,
ekonomskih, klasnih razlika; nedovoljne brige za standardni književni jezik; međusobne izolovanosti govornika različitih dijalekata tog jezika i sl. S druge strane,
brojni faktori, takođe, utiču na smanjivanje i nestajanje međudijalektskih razlika, kao što su promovisanje
i briga za književni jezik u školama i drugim javnim
mjestima, urbanizacija, visok procenat pismenosti itd.
Turcizmi:
kamara ž (lat.) 1. hrpa, gomila. Prim. upotrebe: Na
dva tri mjesta su bile kamare ruksaka i vreća naših zarobljenih muškaraca. (N.N., Izjave preživjelih svjedoka
maskra u Srebrenici)
2. soba, klijet. Prim upotrebe: Od ponoći Mari na kamari:/Ljubo Maro, otvori mi vrata. (Vuk V, 540, VII, 17)
sopa ž (tur.) motka. < tur. sopa – istog značenja kao
kod nas
somun, samun m (grč.) – okrugli pekarski hljeb u kvasu, lepina; domaći hljeb u kvasu. < tur. somun < grč.
psomion – okrugli hljeb, somun. Prim. upotrebe: Bosanski somuni (lepine) (naslov precepta, www. coolinarika.com/recept/bosanski-somuni-lepine)
< tur. kamara < lat. camera – soba, odjeljenje, komora.
Arhaizmi:
bojanik m – ratnik, borac, vojnik, bojar, bojnik.
bojar ž – ratnik, borac, vojnik, bojanik, bojnik. Prim
upotrebe: Nabunâ je i prije bilo/
i vrlijeh još bojara (Ivan Gundulić, epski spjev Osman,
xvii. pjevanje, stih 145-46)
dubrava ž – šuma, šumarak, dubova (hrastova) šuma.
< prasl. дǫбрава, дǫброва (rus. дубрóва, polj. dąbrowa). Prim upotrebe: O Rumenko mâ ljubljena, /
sad na dubju gdi je lis nikô /
i dubrava sva je zelena, (Ivan Gundulić, epski spjev
Osman, vi. pjevanje, stih 86-88)
Naučni izrazi:
labirint (grč. labyrinthos) mit. golema Minotaurova
zgrada s bezbroj soba i isprepletenih hodnika, u kojoj
je bio zatvoren Tezej i iz koje se spasio samo pomoću
Arijadnine niti; otuda: isprepletene staze na kojima
se nije lahko snaći, zahod (u značenju labirinta); pren.
zamršenost, nejasnost; višestrukost, složenost, zbrkanost, zapletenost; zamršen posao; položaj u kojemu
se teško snaći i naći iz njega izlaz; anat. unutrašnje
uho.
labirintis (grč. labyrinthos) med. upala uha, osobito
labirinta (unutrašnjeg uha).
labirintski (grč. labyrinthos) isprepleten, zamršen, zapleten, nejasan, zbrkan, bez početka i kraja, složen,
višestruk; labirintska voda anat. slušna voda.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
35
ALUMNI
ALUMNI
Ćamil Avdić
(1913.-1979.)
Kao čovjek koji je stekao diplome sa tri kontinenta, prirodna stvar da je bio poliglota. Aktivno se
koristio arapskim jezikom, kao i mnogim drugim jezicima: francuskim, engleskim, njemačkim i
turskim.
piše:
Ajla KESEROVIĆ
Ćamil (Jusuf) Avdić rođen je 10. jula 1914. u Plani (Bileća). Osnovno obrazovanje završio je u rodnom gradu,
a potom i Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Po
završetku iste, upisao je Višu islamsku šerijatsku školu
na kojoj diplomira 1939. Prije nego što je otputovao u
Kairo radi studiranja, kratko vrijeme je bio nastavnik u
Nižoj okružnoj medresi u Sarajevu. Na Al-Azharu je diplomirao 1948. na Fakultetu
arapskog jezika i književnosti
u vrijeme kada je rektor Azhara bio Muhammed Šenavi. Pošto se u domovinu nije
mogao vratiti zbog političkih
prilika, ostao je u Kairu gdje
je jedno vrijeme je predavao
francuski jezik na College de
feunnes Filles Francais. Još
kao student, radio je kao prevodilac u poštanskom uredu
za bosanske i francuske dokumente. Na poziv bosansko
- američke organizacije „Džemijjetu-l-hajrije - Muslimansko uzajamno potpomagajuće društvo“ -osnovano daleke
1906.- Avdić je otputovao u
SAD, tačnije u Čikago, gdje je
u svojstvu imama boravio punih dvadeset i pet godina.
Odmah po dolasku u Čikago, 1954. godine, predano
se posvetio poslu. Bio je među vodećim intelektualci-
36 GLASNIK
ma u Americi u to vrijeme, kao i jedan od pokretača
otvaranja prve džamije u Čikagu. Nakon pet godina
boravka u Americi postao je njenim državljaninom.
Godine 1963. magistrirao je na Rosary koledžu u oblasti bibliotekarstva. Zanimljivo je da je svoje diplome
stekao sa tri različita kontinenta. Bio je zaposlen kao
univerzitetski bibliotekar na na Northeastern Illinois State univerzitetu, kao i u
javnoj biblioteci Winnetka
Public Library. Kada je 1972.
osnovan Islamski centar u
Čikagu, Avdić je bio njegov
prvi imam i direktor. Na poziv dr. Ahmeda Smajlovića
prisustvovao je otvaranju
Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu 1977. To je
bila njegova prva i posljednja
posjeta Bosni i Hercegovini.
Kretanje mu je bilo ograničeno i pomno praćeno od strane tadašnjeg režima.
Na ahiret je preselio 2. decembra 1979., u 65. godini
života. Smrt je uslijedila kao
posljedica infarkta. Dženazu-namaz ovom velikanu
klanjao je njegov prijatelj Egipćanin, dr. Ahmed Zaki
Hammad. Ukopan je na bošnjačkom mezarju Skokie.
Inače, prve parcele tog mezarja kupljene su 1916. Bio
je oženjen Aidom Kulenović, kćerkom Džafer-bega Ku-
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
lenovića. Pošto nije imao djece, imovinu je naslijedila
rodbina, a veliki dio imovine je poklonio Islamskoj zajednice u BiH. Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio
je značajan broj knjiga.
Ćamil Avdić bio je prvi bošnjački imam na sjevernoameričkom kontinentu. Bio je od onih intelektualaca
koji su isključivo slijedili bošnjačku nacionalnu politiku
i opredjeljenje. Veliki borac za Islam. Područje njegovog interesa bio je Islam u svim njegovim aspektima.
Bio je lider koji je javno isticao nužnost dijaloga sa kršćanima i jevrejima. Smatrao je da se muslimani moraju uklopiti u američko društvo s tim da sačuvaju svoj
muslimanski identitet.
Kao čovjek koji je stekao
diplome sa tri kontinenta,
prirodna stvar da je bio poliglota. Aktivno se koristio
arapskim jezikom, kao i mnogim drugim jezicima: francuskim, engleskim, njemačkim
i turskim. Pisanjem se bavio
od rane mladosti. Nije zaboravljao Bosnu, stoga se bavio
njenim problemima, nudeći
adekvatna rješenja u svojim
tekstovima. Pisao je i svoje
radove je objavljivao u mnogim bh listovima i časopisima
kao što su Novi Behar, El-Hidaja, Gajret, Narodna uzdanica, Glasnik VIS-a itd Također je pisao na engleskom i
arapskom jeziku. Među značajnija djela na engleskom,
ali i uopće, ubraja se knjiga
”Survey of Islamic Doctrine“ ,
izdata u Čikagu 1979., neposredno nakon njegove smrti. Djelo je posvećeno Gazi
Husrev-begu, čijeg vakufa je i sam autor bio korisnik.
Napisao je i knjigu “Bosna u historijskoj perspektivi“
koja je ocijenjena kao vrijedan i originalan doprinos
pojašnjenju problema s kojima su se suočavali muslimani Bosne. Knjiga je izdata 1973. Avdić je također
objavljivao svoje radove na arapskom jeziku u arapskim časopisima kao što su Al-Masry, As-Sakafa itd. Bh
useljenici su na početku često bili uskraćeni za informacije, najčešće zbog nepoznavanja engleskog jezika.
Na inicijativu Avdića 1958. pokrenut je časopis nazvan
Glasnik muslimanskog vjerskog i kulturnog doma, ali
je vrlo brzo ugašen. Ćamil-efendija pokrenuo je 1976.
Glasnik Islamskog Kulturnog Centra koji se objavljuje,
povremeno, i danas. Bio je među glavnim osnivačima
prvog Savjeta imama SAD i Kanade krajem šezdesetih
godina prošlog vijeka, te urednik njihove službene publikacije koja je pomagala imamima u tom dijelu svijeta
da lakše komuniciraju.
Oni koji su poznavali efendiju Avdića, opisuju ga kao
istinskog vjernika i patriotu. Kažu da je bio veliki Bošnjak koji je volio svoju domovinu iako je proveo život
miljama daleko od nje, nije se stidio svoga identiteta,
te ga je s ponosom isticao. Rado je sarađivao sa muslimanima drugih nacionalnosti, ističući da se muslimani
međusobno moraju voljeti i poštovati. Bio je čovjek koji
se odlično uklopio u zapadno okruženje, te “čovjek
visokih principa i oštrog
intelekta“. Jedan njegov
džematlija i poznanik ovako govori o njemu: “Bio je
inteligentan i pristojan, ponosan na bošnjaštvo, bosanski jezik i kulturu, iskren
u govoru, ozbiljan, razgovoran, gostoljubiv i gord.
Imao je lijep glas i lijepo je
učio Kur’an. Volio je nauku
i knjigu, sport i gimnastiku,
trčanje i plivanje. Trudio se
je da bira društvo sebi dostojno i da iz diskusija izlazi
neporažen. Volio je politiku i o njoj rado raspravljao.
Svoj glas je uvijek dizao u
odbranu islama i ljudskih
prava bez obzira na vjersku
pripadnost. Nije volio da
kritikuje i ogovara. Umio
je lijepo pjevati i svirao je
frulu.“
Da bi se ime i djelo Ćamila
Avdića otrgnulo od zaborava, na prijedlog dr. Mustafe
Cerića, godine 2000. osnovana je Fondacija Ćamil ef. Avdić. Svake godine se iz te fondacije dodjeljuje nagrada u
iznosu od hiljadu dolara najboljem učeniku i učenici svih
medresa pod pokroviteljstvom Rijaseta. Također, džamija u Avdićevom rodnom gradu nosi njegovo ime.
Njegovom smrću otišao je jedan istinski lider koji je kao
mladić došao u Sjevernu Ameriku gdje je ostao čitav svoj
život s ciljem da služi vjeri i predstavi Islam na najbolji mogući način. Njegova djela svjedoče da je uspio u
tome.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
37
KOLUMNA
KOLUMNA
Diktatura manjine
Ova njihova prljava igra nije ništa drugo nego pokazatelj licemjerstva i nemoći kojim žele pridobiti
simpatije mase i učvrstit poljuljanu sliku. Budući da su šakica u parlamentu oni žele skrenuti pažnju
na sebe predstavljajući se kao zaštitnici revolucije i zagovornici prava šehida.
piše:
Abdullah KAPO
U ovim sudbonosnim danima egipatske revolucije vidno je da se islamisti općenito nalaze
između čekića i nakovnja. Riječ je o grubom nasrtaju pojedinih struja i figura sekularno-liberalnog profila na sve što ima veze s dolaskom islamista na vlast, počevši od samog rukovodstva
te frakcije, preko naroda koji je glasao za njih,
pa do trenutačno vladajućeg Vojnog vijeća koji
je organizovao posljednje parlamentarne izbore. Istina je da su manjina, ali isto tako, istina je
da je njihov glas vrlo glasan i prodoran, ne zbog
kredibiliteta kojeg ustvari i nemaju, već zbog
vanjske podrške koja pristiže kad god je ona
njima potrebna, kao i zbog bogatog sekularnog
naslijeđa koje je iza sebe ostavio Mubarekov antiislamistički režim. Upravo tako, jer dok se svrgnuta mafija neprekidano bavila proganjanjem
islamista te izmišljanjem raznovrsnih načina i
metoda kako bi ih suzbila i dokrajčila, ova gospoda je uživala velika prava i putem svojih medija blagoslovljavala takvu represiju i partnerski
nastojala da ih osakati i diskreditira bez imalo
griže savjesti. Zaista je drastična razlika bila u
položaju tih dvaju ideološko suprotstavljenih
škola.
Ali čemu sada takva nemilosrdna kampanja protiv islamista u kojoj su bahatost i mržnja izražajnija nego ikad? Odgovor je jasan, jer kada su se
počele otkrivati crte nove egipatske države koja
inklinira islamskom učenju i tradiciji onda su
pojedini sekularni i liberalni protagonisti osjetili da im polahko konci popuštaju iz ruku pa
su sramno pokazali svoje zube odbacujući svu
prethodnu sladunjavu priču o demokratiji. Nisu
mogli podnijeti trijumf islamista na parlamentarnim izborima u kojima su ostvarili oko 75%
poslaničkih mjesta. Očajnički su posmatrali kako
38 GLASNIK
dr. Muhammed Sa’ad Al-Katatni ispred Stranke
slobode i pravde, inače političkog krila Muslimanske braće, većinskim brojem glasova presjedava Narodnom skupštinom u prizoru koji se
po prvi put dešava otkako je ovaj pokret osnovan 1928. godine. I sada umjesto da prihvate rezultate koji su odraz političke volje naroda, oni
prkose i patetično optužuju narod da su neznalice tvrdeći da su islamisti manipulirali glasovima
nepismenog svijeta!! Pa zaista njihovoj drskosti
nema kraja.
Prije svega, zar nisu isti ti sekularisti do jučer
probijali nam glavu propovijedajući civiliziranost, svijest i nepovodljivost egipatskog naroda,
a sada kada im taj narod nije htio dati onoliko
glasova koliko su priželjkivali onda su porekli
ranije rečeno i sručili im bezbroj uvreda. Da je
istina to da je bilo riječi o masovnoj manipulaciji nepismenog svijeta onda bi upravo sekularisti i liberalisti odnijeli najviši broj glasova, jer su
oni ti koji drže medije preko kojih danju i noću
huškaju narod protiv islamista, oni su ti koji raspolažu ogromnim novcem sumnjivog porijekla.
A svakako biti nepismen ne znači neizostavno
biti naivan, čak nepismena osoba može nekad
biti svjesnija od pismene, a tu tezu je potvrdio
obični građanin koji se nije dao povoditi za huškačkim porukama sekularnog medija niti potkupiti novcem liberalnog tajkuna. Naprotiv, on
može prepoznati istinu od laži, dobro od lošeg,
pa je shodno tome i poklonio svoj dragocjeni
glas islamistima, a ne njima, imajući na umu
da je ideja islamista sastavni dio njega dok je
ideja sekularizma i liberalizma nešto strano za
njegovo podneblje klasificirajući ga kao zapadni model koji ne pije vode u arapskom odnosno
islamskom društvu. I unatoč svemu tome, zar
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
nije Mubarekov režim, koji je bio sklon njihovom sekularizmu i njihovom liberalizmu, ustvari
glavni krivac za to što uopšte postoji danas ijedan jedini nepismeni čovjek u Egiptu?! A šta tek
možemo kazati za sindikate ljekara, inžinjera,
advokata i mnogih drugih gdje su muslimanska
braća konkretno ostvarila zavidne rezultate na
izborima održanim unutar tih sindikata nakon
pada Mubareka. Je li i tu možda krug birača bio
nepismen ili je ipak u pitanju sloj društva koji
je od struke i koji je visoko obrazovan? Mislim
da odgovor ruši njihove neutemeljene tvrdnje i
nudi jasne indikacije da su ljudi s ubjeđenjem i
sviješću glasali za islamiste.
Problem te grupacije jeste što žele monopolizirati revolucionarnom scenom misleći da su jedini kompetentni da vode egipatsku delikatnu
situaciju. A još veći problem jeste to što je njihova samozvana elita toliko otuđena od naroda
i toliko distancirana da apsolutno nije u dodiru
s običnim čovjekom. Njihov domet djelovanja
jesu klimatizirani studiji iz kojih pokušavaju nametati svoja viđenja i ocrniti selefije i ihvanije,
ali skoro održani izbori su pokazali da to nije dovoljno efikasno, tako da će morati kad tad spustiti se među ljude i neposredno raditi s njima,
a kada se opredijele za takvo nešto onda će tek
da vide u kojoj oni sferi plutaju, a u kojoj ti ljudi.
Ovih dana se da uočiti da se pomenuta manjina
upustila u novi vid trgovine: trgovina krvlju šehida! Naime, oni sebe prezentuju kao ekskluzivne
zastupnike nepravedno ubijenih ljudi, dok su se,
prema njima, drugi odrekli istih u korist ličnih interesa i ciljeva. Čak su neki njihovi parlamentarci počeli štrajk glađu (mada mislim da se dobro
napucaju fula i tamije – egipatsak narodna jela,
kada se osame). Ova njihova prljava igra nije ništa drugo nego pokazatelj licemjerstva i nemoći
kojim žele pridobiti simpatije mase i učvrstit poljuljanu sliku. Budući da su šakica u parlamentu
oni žele skrenuti pažnju na sebe predstavljajući
se kao zaštitnici revolucije i zagovornici prava
šehida. Istovremeno lansiraju laži o oportunizmu islamista nabacujući im optužbe za izdajništvo revolucije i postizanju vlastitih interesa kao
i sklapanju tajnih sporazuma s Vojnim vijećem.
Naravno, ako uzmemo u obzir da su ovakve optužbe pristigle od strane gubitnika onda nam
postaje jasno zašto su one izrečene.
U takvoj kakofoniji istovremenog osjećaja animoziteta i neumornog vrebanja i napadanja
od strane sekularno-liberalne grupacije s jedne strane, i osjećaja satisfakcije i podrške šireg
spektra egipatske populacije s druge strane,
islamisti će na čelu s muslimanskom braćom izaći kao pobjednici i ostati dosljedni principima i
načelima baziranim na umjerenom tumačenju i
razumijevanju islama. U takvoj oluji izuzetne grmljavine i putanji prepunoj opstrukcije, islamistička lađa će čvrsto da plovi ne obazirući se na
optužbe nepravednih, uvrede neotesanih i smicalice smutljivih, osvjetljavajući obzorja svima
bez bilo kojeg vida eliminacije ili diskriminacije
kako bi pristala u sigurnu luku.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
39
KOLUMNA
KOLUMNA
Eho braće bombaša
ili
eho izraelskih mafijaša
Ukratko, terorizam, u teoretskom djelu, je krenuo iz pomenutih zemalja i one su
se valjano pobrinule da zaživi u praksi, primjenjujući ga, izvršavajući ga i na kraju
optužujući muslimane da stoje iza svega.
piše:
Halid BALIĆ, prof.
Hvala pripada Allahu, Slava pripada Njemu, na
Zemlji i na Sedam nebesa, Gospodaru Arša, Milostivom, Samilosnom, koji kažnjava koga On hoće
a prašta onom kome On hoće. Znalcu vidljivog i
nevidljivog. Jedan Jedini osim koga nema drugog
boga. Silni i Mudri, onaj koji uzdiže i koji spušta koga
On hoće. Neka je hvaljen i slavljen Onaj koji je iz milosti svoje Poslanika poslao, nek je na njega salavat
i mir. O, Gospodaru, dovom te molimo, uništi one
koji žele tvoje svjetlo da utuše, uništi one koji se zakonu tvome suprostavljaju i za strastima svojim se
povode. Amin!
Posljednje desetljeće proteklo je u znaku terora.
Najprije su odrađeni teorijski djelovi u kojima se
terorizam definisao različito, obzirom ko ga je posmatrao i kako ga je posmatrao. Posmatran je kao
dvostruka pojava, kao taktika i kao strategija, kao
kriminal i kao sveta dužnost ili zadaća, kao opravdana reakcija na tlačenje i kao neoprostiv zločin. Očito je da ovisi iz kojeg ugla je to predstavljano. Terorizam je najčesce bivao efektivna taktika za „slabiju“
stranu u sukobu.
Tako Ministarstvo odrane SAD definise terorizam
kao: „Planirano korištenje nezakonitog nasilja ili
prijatenja nezakonitom silom da se ulije strah; namjenjeno da prinudi ili da zastraši vlade ili društva,
težeći za ciljevima koji su generalno politički, vjerski
ili ideološki.“ U ovoj definiciji imamo tri ključna elementa terorizma a to su „nasilje“, „strah“ i „zastrašivanje“. Takode imamo i tri ključna cilja u koje svrhe
se terorizam koristi a to su razlozi „političke“, „vjerske“ i „ideološke“ prirode. O ovome ćemo nešto kasnije govoriti malo detaljnije kad budemo poredili
40 GLASNIK
i prepoznavali kako je teoriski dio odlično protkan
kroz praktični dio terorizma.
FBI koristi ovu definiciju: „Terorizam je nezakonita upotreba sile ili nasilja protiv lica ili imovine da
zastraši ili prinudi vladu, civilno stanovništvo ili bilo
koji segnemt od toga, u cilju podrške političkim ili
društvenim ciljevima.“
Stejt departmen definiše terorizam da je: „Smišljeno, politički motivirano nasilje, izvršeno protv
amilitarnih ciljeva, koga su počinile subnacionalne
grupe, tajni agenti, obično namjenjen za influenciju
masa.“
Van američke vlade ima mnogo više različith crta
terorizma naglašenih u defincijama. Tako su 1992.
godine Ujedinjene nacije proizvele ovu definiciju:
„Brižno inspirisana metoda ponovoljene nasilne
akcije, koju su proveli (polu)prekriveni individualci, grupe ili državni predstavnici, za idiosinkrazijske,
kriminalne ili političke razloge, pri čemu, za razliku
od ubistva, direktini ciljevi nasilja nisu i glavni ciljevi.“ Ovo je najraširenija definicija u ovoj oblasti.
Definicija britanske vlade iz 1974. godine glasi:
„Korištenje nasilja u političke ciljeve, a uključuje i
bilo kakvo korištenje nasilja u svrhu stavljanja javnosti ili jednog djela javnosti u strah.“
Terorizam je znači „kriminalni akt“ koji utiče na
mase daleko od neposredne žrtve. Strategija terorista je da izvrše akte nasilja koji će privući pažnju lokalnog stanovništva, vlade i svijeta. Teroristi planiraju svoje napade da bi zadobli maksimalan publicitet
birajući mete svojih napada koje simboliziraju ono
čemu se oni suprostavljaju. Efekat laži terorističkog
djela nije u samom terorističkom djelu već u reakciji
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
javnosti ili vlade dotične zemlje na djelo.
Praktični dio terorizma nije ništa drugo do refleksija mnoštva definicija za čiju inplementaciju su se
brižno pobrinuli gore navedeni teoretičari, Otac
Velika Britanija, Majka Amerika i njihovo „kopile“
poznato pod imenom „Izrael“. Dugogodišnje „svođenje“ medu ovim zemljama je ujedno prijetnja
očuvanju svjetskog mira te globalnoj političkoj saradnji među državama. Teoretičari su se pobrinuli
za radanje tzv. islamskog terorizma mnogo prije
septembra (11.09.2001.g.) jos dok je bio u utrobi,
dok su ga gajili i dok su o njegovim režijama svakodnevno krojili planove za „Novi svjetski poredak.“
Dok govorimo o septembru bitno je spomenuti terorističku organizaciju koja po njemu nosi ime, a to
je „Crno-Septembarska organizacija“ (Black September organization). Ista organizacija se pominje
1972. g. na Minhenskim olimpijskim igrama koja je
ubila 11 izraelaca. Izraelci su bili neposredne žrtve,
a prava meta ovog terorističkog djela je procjena da
1 milion ljudi gleda ovaj debakl. Crno-Septembarska organizacija je iskoristila visoku gledanost ovog
olimpijskog događaja, te pokušala da ostvari nekoliko ciljeva na političkoj sceni, a to su:
-
Izrael je žrtva nasilja palestinaca
-
Opravdanje za masovna ubijanja palestinskog naroda
-
Opravdanje za smišljen progon palestinaca
iz njihove maticčne države
-
Predstavljanje arapa kao terorista.
Evo to je ta oraganizacija koja je postojala, djelovala i provodila svoja nedjela prije 2001.g. još dok je
Osama bin Laden tek lagahno stasao u mladića. Čija
je to organizacija? Kome u prilog su išla sva njena
nedjela? Čiju politiku zastrašivanja je provodila?
Čiju politiku je pravdala? Čiju vjeru je pokušavala da
ocrni? Naravno da je odgovor više već očit, pa muslimane koga drugog bi u crno umotala.
Dobar primjer iskorištavanja u političke i ideološke
svrhe samog terorizma jest uspješna preobrazba
na španskoj politickoj sceni. Poznato je svima da se
španska vlada nije slagala s napadima na Afganistan
i nije vjerovala da je iza napada na Svjetski trgovniski centar Al-Kaida. Medutim židovski lobi u svom
stilu podbacio je samo jednu eksploziju na špansku
željeznicu i na taj način potresao javnost Španije, te
je primorao vladu da mjenja svoj stav. Jos jednom
prepoznajemo ključne elemente pomenute gore
u teoreskom djelu u ovom aktu, a to su: „nasilje“,
„strah“ i „zastrašivanje.“ Kao sto prepoznajemo nje-
gove ciljeve koji su: „Političke“, „Vjerske“ i „Ideološke“ prirode (Pomenuti gore u definiciji).
Ukratko terorizam, u teoretskom djelu je krenuo iz
pomenutih zemalja i one su se valjano pobrinule
da zaživi u praksi primjenjujući ga, izvršavajući ga i
na kraju optužujući muslimane da stoje iza svega.
Terorizam je zapadna teorija, praksa i „IDEOLOGIJA“ koja se prije njenog zvaničnog datuma rođenja
koristila u borbi protiv islama i muslimana širom
svijeta. One koji oni nazivaju teroristima, ljude koji
stoje na rubovima islamskih zemalja, braneći svoju vjeru, živote svoje, porodicu svoju, imetke svoje
i čast svoju mi dosljedno nazivamo braćom, braniteljma, smatramo ih legalnim borcima, mada mnogi
svojim potezima udovoljavaju ovim teoreticarima.
Vrjedi spomenuti da na poznatim web portalima
nijedan video u kojem musliamni zadaju pošten, čestit i težak udarac neprijatelju ne zadržava se vise od
30 minuta nakon čega bude obrisan. Jednostavno,
javnost ne smije znati da su muslimani legalni borci za svoja prava, jer ako se ona probudi za židove
će nastupit strava! Strava i užas mnoštva medijskih
obmana i prekrivanja tlačenja i uništavanja muslimana u Palestini. Mnostvo granatiranja i bobardiranja nekonvencionalnim oružjem i bombama. Medijska šutnja i odbijanje objavljivanja slika ubijene
i zlostavljane palestinske djece u kojima prednjači
CNN. A sad, ono što se zbilo neki dan u Indiji gdje
se čula jedna eksplozija ispred izraelske ambasade,
poštovani čitaoci, ostavljam vama da se pitate da li
je eksplozija „EHO BRAĆE BOMAŠA ILI EHO ŽIDOVSKIH MAFIJAŠA?“
To je samo jedan eho, dolutao iz Gaze još od 2008.g.
od fosfornih bombi, od silnih eha koji putuju svijetom i pitanje je časa kad ce se obiti o glavu nekog
izraelskog konzulata. Ako hoćes da se eho tebi ne
vrati, ne bacaj svoju bombu već je u magacin vrati.
Neka je hvala Allahu, Gospodaru arša, Velikom,
Stvoritelju vidljivog i nevidljivog svijeta, Jednom
i Jedinom osim koga nema drugog boga, Vladaru
Sudnjeg dana, Vladaru svih vladara, Kojem se sve na
nebesima i na zemlji pokorava milom ili silom. Neka
ja salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhameda. Amin. Molim Allaha.dz.s. da pomogne bracu
diljem svijeta, te da im trud njihov upise medu djela
koja se isključivo čine za lice Gospodara. Amin. Gospodaru učini račun na dan kad cemo stati pred Tebe
lahkim, pređi preko naših hrđavih dijela i uvedi nas
u najveće bašče sa Poslanicima, Pravovjernima, šehidima (da mi za zlo ne uzme načelnik opštine Tuzla
što ih ovako nazivam) i dobrima. Amin.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
41
KOLUMNA
KOLUMNA
HISTORIJA BOSNE (I DIO)
(Dio referata izloženog povodom 1. marta)
Oni koji zaboravljaju prošlost, osuđeni su na istu ili ponovnu propast, a ako ne
govore i ne pišu o tome, drugi će, uistinu, za njih urediti historiju kako njima paše.
piše:
Edin Ljutović, član diplomatskog
kora Ambasade BiH u Egiptu
Bosna se pominje prvi put u X vijeku u spisu Konstantina Porfirogenita “De administrando imperio”, kao mala
oblast u današnjem njenom centralnom dijelu. Po Hronici popa Dukljanina, ona je već u drugoj polovini X vijeka
posebno upravno područje. Smatra se da Bosna počinje
živjeti samostalno od vladavine bana Kulina (1180-1204).
U toku postajanja srednjovjekovne bosanske države sve
do pada pod Tursku, 1463. godine, u njen sastav ulaze
povremeno, pored sarajevskog: tuzlansko-dobojsko područje, neretvansko–trebinjsko, jajačko, imotsko, livanjsko,
srednjedalmatinsko, dubrovačko-makarsko, bokokotorsko
i limsko.
daju u oči. Kozma piše kako bogumili odbacuju liturgiju i
crkvene sakramente, te napadaju svećenike radi lijenosti
i pijanstva. Bogumili odbacuju ikone. Oni paze šta rade.
Mole se pet puta dnevno,ali u molitvi se nikada ne prekrste. Padaju na koljena izražavajući poniznost Bogu. Svojim skromnim životom i prijaznim ophođenjem s ljudima
upadno su se razlikovali od prosječnog svećenika Bugarske crkve. Bogumili uče svoje pristalice da se ne pokoravaju vlastima. Iz Bugarske, bogumilski pokret se širio u
Makednoniju, Srbiju i Bosnu.
Njihovo prihvatanje Islama nije trebalo velike modifikacije.
Općenito o bogumilstvu
Već u III vijeku Perzijanac Manije razvija učenje koje
kritikuje stavove zvanične Crkve. Dobivši dozvolu od bizantskog kralja Sapura, Manije je sa svojim pristalicama
propagirao svoju vjeru u provicijama Bizantskog Carstva i
obližnjim zemljama.
Kada su Arapi osvojili Perziju, garantirali su manihejcima
ista prava kakvi su imali jevreji i kršćani.
U VIII vijeku Bizantijci preseljavaju heretičke poktere iz
istočnih oblasti države (gdje su bili nepouzdani zbog napada Arapa) na područje današnje Bugarske. Na ovom području heretici su zatekli duboko nezadovoljstvo stanovništava zbog bizantskog nametanja crkvene i društvene
organizacije. To je bilo plodno tlo za njihovu aktivnost, u
kojoj se, prema “Besjedi (vrlo važan dokument za proučavanje bogumilstva na Balkanu svećenika Kozme iz X
vijeka) ističe pop Bogumil.
Prema svećeniku Kozmi, bogumili su prijazni, skromni i
šutljivi, ne govore prazne riječi, ne smiju se raskalašeno,
ne zabavljaju se prostačkim šalama, nastoje da ne upa-
Bogumilstvo u Bosni i Hercegovini
Najveći uspjeh imalo je bogumilsko učenje u srednjovijekovnoj Bosni. Tu je bogumilski pokret za izvjesno vrijeme
držao vladajuće pozicije u crkvenoj i državnoj hijerarhiji;
zato je Bosna postala njegova metropola, glavno uporište
heretičkih pokreta na balkansko –apeninskom području.
Dalji njegov prodor na zapad spriječila je akcija Rimske
crkve.
Zna se da je u početnim akcijama na hristijaniziranju
bosanskog stanovništva učestvovala Zapadna hriščanska
crkva, preko splitske biskupije. Izvršivši svoju osnovnu
misiju pokrštavanja, svećenici su se povukli ostavljajući
hriščanske vjernike u Bosni na staranje domaćim, na brzinu obučenim svećenicima.
Katolička biskupija sa sjedištem u Bosni uspostavljena je
između 1081. i 1088. godine, a pravoslavna, sa uticajem
na području današnje Hercegovine, u istom periodu.
Bogumili u Bosni pominju se već 1199. godine u pismu
zetskog bana Vukana rimskom papi. Te godine bogumilstvo je prihvatio i bosanski feudalni sizeren, ban Kulin, sa
rodbinom i velikijm brojem naroda. Starješinstvo nad bo-
42 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
gumilskim vjernicima obavljala je posebna organizacija,
koju hriščanski izvori zovu Crkva bosanska.
Od kraja XII pa sve do polovine XV vijeka, kada je bosanska feudalna država propala u borbi sa Turskom, u
krugovima katoličke crkve Bosna se tretirala heretičkom
zemljom, i zbog toga se organizuju krstaški pohodi protiv
nje.
Prvi jači pritisak izvšen je već 1203. godine, kada je papin legat na Bilinom polju kod Zenice diktirao banu Kulinu
i drugim bogumilskim prvacima izjavu odricanja od hereze. U slučaju pokajanja, predviđena je globa od 1.000
maraka srebra, od čega pola papi, a pola mađarskom kralju.
Poslije sporazuma na Bilinom polju, mađarska država
bila je izložena unutarnjim i spoljnim teškoćama zbog
kojih nije mogla vojnički osigurati njegovo sprovođenje.
Zato su bosanski vlastodržci raskinuli sporazum, a bogumilstvo nastavlja da se širi pod njihovom zaštitom. Otporom bogumilski fedualaca i Crkve bosanske, katolički
biskup je protjeran 1252. godine i on svoje sjedište premješta u Đakovo. Iz sličnih razloga premješteno je sjedište pravoslavne episkopije iz Stona u Rašku.
Već za vrijeme Tvrtka turski feudalci su se zalijetali u
Bosnu, a poslije Kosovske bitke 1389. godine njihove jake
snage nalazile se neposredno na granicama Bosne.
S druge strane, mađarski feudalci ponovo oživljavaju
ideju krstaškog rata početkom XV vijeka. Lokalni feudalci
oslonjeni na turske feudalce, otkazuju poslušnost mađarskim i nanose im vojni poraz 1415. godine kod Usore.
Ovaj mađarski poraz predstavlja važan datum u istoriji
Bosne. Ovom pobjedom izbijaju Turci u prvi plan. Mađari
počinju prelaziti u odbranu. Nasljednik Stjepana Tomaša,
Stjepan Tomašević, produžuju politiku oslonca na Mađare. Zato turski feudalci odlučuju na uništenje bosanske
države 1463. godine; oni pobjeđuju kod Jajaca vojsku bosanskog kralja i uništavaju nezavisnost bosanske države.
Bosanska država je postojala od druge polovine XI vijeka do 1463.godine, dakle blizu 400 godina. Od 16 njenih
vladara, šest je ispovjedalo ili simpatisalo bogumilstvo za
čitavo vrijeme svoje vladavine, ostali banovi pripadali su
u raznim fazama vladavine jednoj i drugoj religiji. Može
se pretpostaviti da je bogumilstvo bila vladajuća religija
dobru polovicu vremena postojanja bosanske države.
Prema „Popisu zabluda” bosanskih heretika. koji je sastavila katolička crkva oko 1375. godine, njihovo vjerovanje
se sastojalo:
- Postoje dva tvoraca, stariji bog koji je stvorio duhovni,
pravedni svijet, i mlađi, đavo, koji je stvorio hrđavi, materijani svijet.
- Hrist je prividno uzeo oblik čovjeka, a njegova smrt i
uskrsnuće nisu stvarni, već prividna zbivanja.
- Tijelo ne može uskrsnuti, nego samo duh.
- Smrtna kazna je grijeh.
- Zabranjeno je ubijati životinje radi ishrane.
- U vjerske zajednice se primaju odrasli, sposobni da rasuđuju, bez obzira na pol, a ne djeca, po naslijeđu.
- Nije važna funkcija u religijskoh hijerarhiji, već kvalitet
onoga koji je vrši, svi članovi bogumilske zajednice su jednaki međusobno.
- Starješina bogumila je nasljednik svetog Petra.
-Odjeća svećenika je obična.
- Kod oblika religioznog ispovjedanja nema krsta, krštenja
niti ikona.
- Postoji obred zajedničkog lomljenja hljeba
- Obred se obavlja u običnoj kući za stanovanje
- Grijesi se opraštaju javnim priznanjem, poslije čega skup
vjernika odlučuje hoće li ih oprostiti.
- Postoje dvije vrste vjernika idealni (vođe) i pridruženi,
koji mogu ponekad i pogriješiti.
Na čelu vjerske organizacije stajao je djed koji nema stalno sjedište. Njemu su potčinjeni strojnici, koji se dijele na
goste i starce, a jedni i drugi su učitelji i propagatori vjere
koji vrše nadzor na domovima pravih vjernika.
Smatra se da je odsustvo jačeg uticaja Zapadne i Istočne hrišćanske crkve, stvorilo osnovne povoljne uslove za
širenje i jačanje bogumilskog pokreta. Na to su dijelovali
geografski položaj Bosne, konfiguracija njenog tla, saobraćajna izolovanost. To bi svakako mogli biti osnovni razlozi.
Kao glavni unutarnji razlog uspjeha bogumulstva u Bosni,
najčešće se navodi otpor feudalaca i kmetova protiv nameta desetine koji je uvela katolička crkva.
Širenje hrišćanske religije u Bosni podržavali su feudalni
vladaoci okolnih zemalja - srpskih, hrvatski i mađarskih,
prilikom zauzimanja pojedinih dijelova bosanske teritorije. Zato je bogumilstvo moglo biti prihvaćeno i kao vjera
otpora političkim pretenzijama okolnih feudalaca.
Bogumili su ostvarila saradnju sa bosanskim banom i lokalnim feudalcima.
Progoni bogomila pod katoličkim kraljevima svakako su
smanjili njihov broj , kao što je on povećan u period prevlasti bogumilskih. Najveći efekat tih progona morao je
biti u period posljednjih bosanskih kraljeva Stjepana Tomaša i Stjepan Tomaševića.
Sredinom XV vijeka bogumili progonjeni od bosanskih
kraljeva, koncentrisali su se na području Hercegovine i na
teritorije koje su već tada u Bosni držali turski feudalci.
Osim monumentalnih nadgrobnih spomenika stećaka,
danas nema mnogo spomenika o bogumilstvu u našim
krajevima koji bi poticali od samih bogumila. Zna se da
su njihovi vjerski funkcioneri bili pismeni. Najviše saznanja o bogumilima ima iz dokumenta suparničke Zapadne
hriščanske crkve, pa je slika koju smo o njima dobili neputpuna i neobjektivna.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
43
kolumna
KOLUMNA
Pravno-historijski položaj
Bosne i Hercegovine
ROMAN U ARAPSKOME SVIJETU. MAHFOUZ KAO
ZAČETNIK ARAPSKOGA MODERNOG
ROMANA (II dio)
Naime, nijedna od ostalih južnoslavenskih zemalja se ne može pohvaliti da posjeduje i objedinjuje pet činjenica koje objedinjuje Bosna u svojim državnim karakteristikama, a to su: stalnost imena, stalnost teritorija, svojstven jezik i pismo,
zasebna religija i kontinuitet samouprave, odnosno državnosti.
Egipat i Mesopotamija imali su velike civilizacije još u vrijeme kad je
Grčka bila divlja planinska pustinja.”
piše:
mr. Medina DŽANBEGOVIĆ
piše:
Muhammed MAKIĆ
Bosna i Hercegovina je tokom svoje historije konstantno
bivala metom napada svojih komšija i susjeda. Te komšije
i susjedi su u svakoj prilici pokušali da opovrgnu državnost
Bosne, kao i nacionalnost bošnjačkog naroda. Slabost tih
napada jest u tome što su oni lišeni svakog naučnog i životnog dokaza i argumenta, te što su zasnovani na vlastitim željama pojedinih ideologa nastranih filozofija života.
Apsurdan je podatak da je baš Bosna, kao zemlja s najjačim državnim i narodnim specifičnostima, u posljednjem
stoljeću bila metom državno-etničkih ataka ostalih jugoslavenskih zemalja, s čime predstavlja apsolutni historijski
izuzetak.
Naime, nijedna od ostalih južnoslavenskih zemalja se ne
može pohvaliti da posjeduje i objedinjuje pet činjenica
koje objedinjuje Bosna u svojim državnim karakteristikama, a to su: stalnost imena, stalnost teritorija, svojstven
jezik i pismo, zasebna religija i kontinuitet samouprave,
odnosno državnosti.
1. Dok se Srbija prvobitno zvala Raška, Hrvatska imala
nekoliko različitih naziva, Slovenija bila Karantanija, Crna
Gora se kao novi pojam javlja u 16. stoljeću, Bosna je od
svog prvog pominjanja (949. Horion Bosna) pa do danas
imala jedinstven naziv.
2. Dok je geopolitički centar Srbije (Raške) bio u sjeverozapadu današnje Makedonije, Hrvatske u današnjoj Dalmaciji, Slovenije (Karantanije) u danasnjoj Austriji, Makedonije oko Soluna, Albanije oko Prizrena, bosanski geopolitički
centar je uvijek bila sarajevsko-zenička kotlina.
3. Jezik kao osnovni element kulture jednog naroda u Bo-
44 GLASNIK
sni je prisutan od njenog samog početka. To se jasno vidi
u Povelji Kulina bana, kao materijalnom dokazu, u kojoj je
naglašeno da je izrečena narodnim bosanskim jezikom i
napisana bosanskim pismom - bosančicom.
4. Dok su Hrvatska, Slovenija i Mađarska,Crna Gora (Crna
Gora postaje pravoslavna zemlja u 16. stoljeću), bile pod
vjerskim utjecajem katoličkog Rima, i dok su Srbija, i Makedonija bile pod utjecajem pravoslavnog Bizanta, Bosna
je međila između te dvije religijske velesile svojom zasebnom i unikatnom religijom Crkvom bosanskom. Prihvatanjem islama Bošnjaci su nastavili tradiciju vjerske
zasebnosti unutar južnoslavenskih naroda, a samim tim i
posebnog bošnjačkog identiteta.
5. Najjača komponenta bosanske državnosti jeste upavo
njezin kontinuitet autonomnosti, odnosno samouprave.
Počevši od Bosanske srednjovjekovne države, bosanskog
sandžaka, a kasnije i bosanskog ejaleta (koji će naknadno biti preimenovan u bosanski pašaluk, te na posljetku
u vilajet) u osmanskom periodu, corpus separatum-a u
austro-ugarskoj upravi, samouprave Vidovdanskog ustava u Kraljevini SHS, narodne republike u Jugoslaviji, te sa
samostalnošću i nezavisnošću BiH 1.marta 1992. godine,
možemo reći da je Bosna u svojoj pravnoj historiji oduvijek predstavljala jedinstvenu i zasebnu pravno-političku
cjelinu, koja je uvijek egzistirala na autonomnom pricipu,
bilo na ovaj ili onaj način.
Bosno i Hercegovino, hiljadugodišnja državo i moja domovino, sretan ti 20. rođendan tvoje moderne nezavisnosti!
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Kao što reče John Bayley “svako ko piše roman
mora imati jasne i stroge ideje o onome šta je u
životu dobro, a šta loše.” Vrijeme nije puka sukcesija, ni kvantifikacija, nego suštinska odrednica bića i mjera njegove ljudske situacije. U
antici, gdje već nalazimo prve tragove romana,
vrijeme kao bitni element, shvatano je dijelom
vječnosti , periodom koji se redovito ponavlja.
To je vrijeme proticalo mimo zbivanja i sukoba
ljudske sudbine. Jednostavno, kao “apstraktna
matematička jedinica” (Nikola Kovač).
Dok se mitovi ulančavaju u mitologije, koje integriraju raznoliku građu o kojoj govore tako što
je stavljaju u svojevrsno beskonačno kretanje i
Displacement (“premještanje”, pogledati Bitijev
“Pojmovnik suvremene književne teorije”) pripovijedanja, romani ne uvažavaju bitnu Opposition (opreka), koja determinira mitski način
mišljenja i oblikovanja, razliku između svetoga i
profanoga. Prema Solaru “cjelokupna mitologija
(je) integrirajući činilac svekolike mitske građe”,
što upućuje da “pojedini mitovi zbog toga nemaju ni pravog početka ni pravog kraja, nego se
produžuju, nastavljaju, usložnjavaju i variraju
u beskonačnost”. Sigurno je da se razvoj mitologije prekida jedino izvana (npr. izumiranjem
naroda ili propašću njegove osobene kulture) i
ne može se zaokružiti po nekome unutarnjem
načelu principa sadržanome u samom mitskom
oblikovanju. Roman, ta “velika matura svake
književnosti”, načelno se ne ulančava i “ne postoji nešto poput sustava svih romana, nego postoje samo pojedinačni romani (ili ciklusi romana) koji načelno integracije raznorodne građe
nose sami u sebi” (Solar).
U mitologiji (ali prije svega helenskoj) roman i
dobija i gubi svoj temelj i odatle proizlazi njegov
fiktivni i ironijski karakter, kakav je direktno suprotstavljen načelu zbiljske i ozbiljne sakralnosti
mita, kao istinite, svete priče. Dakle, ako roman
i skuplja neke ostatke mitske građe iz folklora,
epa i uopće čitavoga ansambla kratkih književnih vrsta, on preuzima samo krhotine nekoga
mitskog iskustva, obične, izblijedjele fragmente, pars pro toto nečega, što više nije ono što je
zapravo bilo, da bi iz svega toga gradio novu cjelinu i novu strukturu. Takvom strukturom domi-
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
45
KOLUMNA
KOLUMNA
nira slobodni individualitet, umjesto mitskoga
reprezenta naroda i njegove apsolutne, obavezne, svete povijesti. Shvaćanje odnosa mita i romana određuje cijeli raspon proučavanja tematike u književnosti, odnosno čitav metodološki
obrat i književne teorije od dvadesetstoljetne
tematologije do tekuće mitološke kritike danas.
Mit i roman kao nosioci vrijednosti pojavljuju se
u vremenu, odnosno u dijahroniji. Naravno, mit
je mnogo raniji, a roman kasniji oblik sintetiziranja iskustva. Oni se pojavljuju, kao i priče: jedan oblik priče prije, drugi poslije. Ova hipoteza
daje bitna obilježja i mitu i romanu, jer pokazuje
da je priča unaprijed određena kao strukturiranje zbilje. Moć pripovijedanja se kroz historiju
nastavlja u romanu kao razrada mitske priče ili
teme, arhetipa ili mitskoga motiva. I dok je mit
za Fryea “modus” književnosti, a ne književna
vrsta u stereotipnome smislu riječi, Claude LeviStrauss u trećem dijelu “Mitologika” uspoređuje mit sa romanom i zanimljivo zaključuje da je
roman “rođen iz oslabljenoga mita” i da “nije ništa drugo do sve usporenija trka za strukturom,
unaprijed osuđena na neuspjeh” . Govoreći na
nivou kompozicije, roman poznaje prstenastu i
paralelnu konstrukciju sižea. U svakome smislu,
posmatrano (opet) kompoziciono, složeniji je
od mita. Andre Jolles mit svrstava u jednostavne
oblike, upravo zbog takve jednostavnosti.
Naravno, roman drugačije pripovijeda (književnoteorijske kategorije duljine ili kratkoće ovdje
pri tome nisu presudne). Kao i svaka književna
vrsta (ne filozofija, nauka, religija ili politika),
moderni roman i objašnjava, tumači, uči, objavljuje, prenosi i oblikuje književna iskustva; kazalo bi se, vrši sve uloge zajedno čak i van književnih iskustava. U svome nadovezivanju, moderni
roman se može pričama sustavno preplitati. On
nije dio sistema i ne prihvaća se uvijek, a zapravo
već kao takav postaje književnost. Danas, svaki
savremeni moderni roman funkcionira tako što
je ustvari uključen u sistem današnjega svijeta i
života - ne mora u pojedinosti ići sa razradom, a
ne mora imati ni za cjelinu života značenje kakvo je imao roman prošlih vremena.
Savremeni mit, podsjeća Susan Sontag , liči nekoj teoriji, a ne toliko priči, koja bi bila element
strukture romana. U starome Egiptu, kao što
znamo, mitovi se jesu vrlo rano pojavili, ali je
ipak ostala nerazvijena mitologija. Roman, kao
46 GLASNIK
epska književna vrsta, uobičajeno se javlja prevladavanjem epa. Dugo odsustvo romana u pojedinim književnostima, pa i u arapskoj, polazi
od odsustva epa , premda su mnoga popularna
djela narodne epike imala svoj temelj u historiji,
ali taj je temelj redovito bio prilično klimav. Uostalom, povijest romana obilježena je diskontuitetom. Stoljeća i ratovi bili su smiješani u priče.
Poslije neslavnih početaka i u helenskoj književnosti roman je stoljećima bio zaboravljena
pojava, a samim time i nevažna. U Aristotelovoj
“Poetici” pjesništvo se teorijski obrađuje opisivanjem pjesničkih vrsta i pronalaženjem zakonitosti oblikovanja što bi odgovaralo ostvarivanju
ljepote, ali tu se o poetici romana nema šta naći
i govoriti. U antičkoj književnosti starih Grka, pa
i Rimljana, najslabije razvijeni književni rod bila
je proza. Grčki romani, koji se javljaju na samome završetku klasične ere, odnosno na pragu
bizantijskoga doba: “Ephesiaka” (Ksenofont),
“Aithiopika” (Heliodor), “Dafnis i Hloja” (Longo),
u kojima je tražena napeta radnja i izričito fabularna proza, ljubavni su i avanturistički. Poredeći
roman i ep, Lukacs je uvjeren da se ove dvije
forme razlikuju po historijsko-filozofskim datostima oblikovanja. U svojoj “Teoriji romana” on
piše da je “roman epopeja jednoga vremena” u
kome je “smisao imanentan životu postao problematičan”. Različito od epova, koji oblikuju
“totalitet sam po sebi dovršen“, roman teži oblikovati “skriveni totalitet života” (Lukacs).
Govoreći o nejednakom razvitku raznih oblika
kulture i umjetnosti, Karl Marx polazi od odnosa
obrazovanosti. Naime, u umjetnosti je poznato
da određena doba procvata nikako ne stoje u
srazmjeri prema općem razvitku društva, odnosno prema materijalnoj osnovici kao “kosturu
njegove organizacije”. Tako o izvjesnim oblicima
umjetnosti priznato je da se nikada ne mogu
proizvoditi u svjetsko-epohalnome, nekome
klasičnom vidu, čim nastane umjetnička proizvodnja kao takva. Zaključak bi bio da su u oblasti umjetnosti izvjesni oblici mogući samo na
nerazvijenome stupnju razvitka umjetnosti, kao
što su neki drugi mogući upravo na progresivnome. Isto tako “egipćanska mitologija nije nikada
mogla biti tlo ili materinsko krilo grčke umjetnosti” . Također, grčka umjetnost i ep vezani su za
izvjesne oblike društvenoga razvitka.
Staroegipatska je književnost u toku tri hiljade
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
godina razvoja stvorila djela epske i lirske poezije i pripovjedačke proze. Dramska se forma
nije pojavila, ali pokušaji su dati u dijaloškim
pjesmama iz Ozirisovoga kulta. Prateći književnost i umjetnost u orijentalnim despotijama,
vidimo da su “države, podmirivši svoje civilne i
vojne troškove, raspolagale izvjesnim viškom životnih namirnica koji su mogli trošiti na sjajna
i korisna djela” (Marx i Engels “O umjetnosti”).
Komanda i isključivo pravo monarha i svećenstva u raspolaganju tim viškom pružila im je
sredstva za podizanje onih velikih spomenika.
Za pokretanje tako ogromnih statua, čiji transport izaziva divljenje, rasipnički je upotrebljavan ljudski rad, iako je svaki individualni ulagač
sićušan, slab i neugledan, ali njihov broj čini
njihovu snagu, kao što vlast koja njima upravlja
daje život tim džinovskim djelima. Takva su preduzeća bila omogućena time što su dohoci, od
kojih su radnici živeli, bili koncentrirani u jednoj
ili u malo ruku. Marx podvlači da je vlast azijskih
i egipatskih kraljeva ili etrurskih teokrata prešla u modernome društvu na kapitaliste. Sličnu
usporedbu daje i Mahfouz kada faraonsko doba
aktualizira u političkim zbivanjima XX stoljeća.
Podsjetimo se i na to, da su “Ilijada” i “Odiseja”
za Helene predstavljali svete knjige. Isto tako je
razbijena europska, kršćanska dogma o grčkoj
kulturi kao kolijevci svjetske kulture. “Egipat i
Mesopotamija imali su velike civilizacije još u
vrijeme kad je Grčka bila divlja planinska pustinja.” (Tvrtko Kulenović) Arapi su razvili pjesništvo. Poznata prijeislamska poezija: “Mu’allaqat”
(zlatnim slovima ispisane pjesme i obješene na
hramu Kabi u Mekki) stvorila je glavnu pjesničku formu te poezije, kasidu, “pjesmu sa ciljem”.
Za Mu’allaqat se obično uzima sedam pjesama
čiji su autori: Imru’-l-Kays, Zuhayr, Nabiga, Al‘A’sha, Labid, ‘Amr ibn Kultum i Tarafa. Ali, kako
broj pjesama i pjesnika varira, u kasnijim antologijama se dodaju Al-Harit ibn Hilliza i Antarah.
Poezija se prenosila usmenim putem recitatora
(rawi), koji su učili i znali napamet silne stotine i hiljade stihova nekoga epa, s obzirom da
je moć pamćenja bila daleko razvijenija nego u
savremenoga čovjeka. Znali su govoriti u rimi,
izmišljati u dahu; radovali su se nadmudrivanju,
okupljali, igrali i takmičili u “pitalicama” po trgovima...
Učenje Kur’ana je donekle zamijenilo epsko (nacionalno) pjevanje. Primanjem islama počinje
razvijanje pismenosti, na čemu se izuzetno zalagao posljednji Božiji Poslanik, Muhammed. Iako
je lično bio nepismen, svakome je zarobljeniku
nudio slobodu, ako opismeni deset muslimana.
Po predaji, krasila ga je oštroumnost i izuzetna
rječitost.
Kraj drugoga dijela. Nastavlja se...
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
47
KOLUMNA
KOLUMNA
Sedmica izraelskog aparthejda
piše:
Sara MAŠIĆ, studentica Pravnog fakulteta u
Bihaću, član udruženja „Solidarnost“ Bihać
Sedmica izraelskog aparthejda (Israeli Apartheid
Week) koja se održava već osmu godinu zaredom,
je međunarodni niz događaja održanih u gradovima
i univerzitetima širom svijeta. Obilježava se u februaru i martu, a uključuje predavanja, multimedijalne
događaje, kulturne performanse, filmske projekcije,
demonstarcije i druge aktivnosti. Cilj Sedmice izraelskog aparthejda je educirati ljude o prirodi Izraela
kao države aparthejda i izgraditi BDS kampanju kao
dio rastućeg globalnog BDS pokreta. Već drugu godinu u obilježavanju ovog događaja pridružila je se
i Bosna i Hercegovina, tačnije aktivisti i simpatizeri
Udruženja“Solidarnost“.
U nastavku teksta slijedi objašnjenje šta je to aparthejd i kako se manifestira u Palestini, šta predstavlja
BDS pokret kao i to na koji će način naša država učestvovati u obilježavanju Sedmice izraelskog aparthejda te kako mi kao pojedinci možemo dati svoj doprinos.
Termin aparthejd bukvalno znači odvojenost i zvanično se upotrebljavao kao naziv južnoafričkog sistema
rasne segregacije (razdvajanja ljudi na osnovu različitih kriterija koji se u pravilu kose sa načelima ljudskih
prava i sloboda). Međunarodna konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda je definisala
zločin aparthejda kao nehumane akte učinjene u cilju
ustanovljavanja i održavanja dominacije jedne rasne
grupe osoba nad drugom rasnom grupom i u cilju sistematskog ugnjevetavanja te grupe. Sistem aparthej-
48 GLASNIK
da srušen je u Južnoj Africi prije svega djelovanjem
čuvenog borca za ljudska prava Nelsona Mendele i
pritiska međunarodnih organizacija za ljudska prava
koje su pozivale na bojkot poduzeća iz Južne Afrike.
Pored toga elementi aparthejda viđeni su i u Americi
u odnosima bijele prema crnoj rasi, gdje je crncima
bilo zabranjeno voziti se u javnom prevozu i poznata
revolucija Freedom riders iz 1961. godine. Danas se
najgori blik aparthejda provodi na okupiranim palestinskim područjima od strane Izraela.
Izrael kao okupatorska sila upravlja stranom teritorijom i narodom pod režimom ratne okupacije, no
nema mnogo razlike imeđu Izraela i Južnoafričke Republike koja je bila pod režimom aparthejda jer iako
su različiti, u praksi oba režima karakterizira, ili je karakterizirala diskriminacija, represija i komadanje teritorije (oduzimanje zemljišta).
„Istraživačko vijeće za humanističke znanosti u Južnoj Africi (Human sciences Research Council of South
Afirca – HSRC) je u maju 2009. objavilo studiju Occupation, Colonialism, Apartheid? A re-assessment of
Israel’s practices in the occupied Palestinian territories under international law u kojoj stoji da Izrael na
okupiranim palestinskim područjima provodi kolonijalizam i aparthejd. Studiju je na traženje HSRC-a izradio
međunarodni tim naučnika i advokata iz Južne Afrike,
Ujedinjenog kraljevstva, Izraela, te Zapadne obale.“
Iz sažetka studije ćemo izdvojiti nekoliko primjera koji
govore o provođenju aparthejda u Palestini :
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
1.) Ograničenja palestinskog prava na slobodu kretanja rezultat su:
a.) izraelske kontrole prelaza i kontrolnih tačaka (na
kontrolnim tačkama kvari se hrana, umiru pacijenti,
a djeca ne stižu na vrijeme ili uopće u školu. Svjetska
banka okrivila je kontrolne tačke i barikade za gušenje palestinske ekonomije.) Trenutno se smatra da ih
u Palestini ima preko 700 od kojih su neke fiksne, a
određen broj su pokretne gdje izraelska vojska kad
god želi postavi kontrolnu tačku i maltrerira Palastince.
Sati čekanja hiljada ljudi zbijenih jedni uz druge, dovode do toga da mnogi kada dođu na red bivaju vraćeni samo zato što se tako određenom vojniku sviđa.
Mnogi gube radna mjesta zbog kašnjenja na posao.
Jedni znaju čekati od ranih jutarnjih sati i opet neki
ne uspiju jer se treba preći po nekoliko kontrolnih
punktova. Svi punktovi su opremljeni radarskom i
drugom sofisticiranom opremom koju obezbjeđuje
firma „Motorola “ i stoga se poziva na bojkot navedene kompanije.
b.) mreže odvojenih cesta (odvojeni prometni sistem
na Zapadnoj Obali, gdje kvalitetne ceste bez ograničenja i zapreka koriste isključivo židovski doseljenici
koji protuzakonito žive na okupiranom području dok
su Palestinci prisiljeni dugo i teško putovati preko brežuljaka i dolina, često po uskim zemljanim putevima.
Palestinci se ne mogu voziti u Izraelskim javnim prevoznim sredstvima. To je namjenjeno samo za Setlere
– izraelske jevrejske doseljenike. Još jedan element
aparthejda jesu žute registarske tablice za doseljenike, a za Palestince zelene . One ceste koje Palestinci
ne smiju koristiti vojska naziva „sterilne ceste“, a vojnici imaju strah da budu fotografisani jer znaju da su
kontrolne tačke na kojima drže stražu u suprotnosti sa
međunarodnim pravom)
c.) opstruktivnih i sveobuhvatnih sistema dozvola i
identifikacijskih dokumenata koji se primjenjuju samo
na Palestince. Palestinci koji žive na Zapadnoj obali i u
Pojasu Gaze ne smiju posjetiti onaj drugi dio teritorija
i nije im dopušteno da ulaze u Istočni Jeruzalem. Isto
je sa stanovnicima Jeruzalema – Kudsa moraju dobiti
specijalne dozvole ukoliko rade na Zapadnoj obali.
d.) prepreka koju je stvorio Zid i prijelazne tačke u
Zidu predstavljaju poseban elemenat segregacije koji
nije poznat u Južnoj Africi. Trasa Zida ide duž ilegalnih
granica Jeruzalema (uključujući Istočni Jeruzalem) i
anektirane dijelove Zapadne obale i Gaze. Zid je podijelio sela, porodice, onemogućio školovanje mnogima, produžio vrijeme kretanja jer se kontrolne tačke
nalaze samo na određenim mjestima, onemogućio
obradu zemlje. Izrael je tako oteo ogromnu količinu
palestinske zemlje koja je ostala u tzv. „Zelenoj liniji“tj. međunarodno priznatoj granici Izraela prije nego
je 1967. okupirao Zapadnu Obalu i Gazu, a koju će
Izrael konfiskovati, te da ne govorimo o psihološkim
posljedicamma koje se manifestiraju imajući u vidu da
je zid visok 8 metara, dug preko 700 kilometara i ovih
dana počinje njegova izgradnja i prema Jordanu. Cilj
je cijelu Zapadnu obalu, a Gaza to već jeste izolirati
Zidom od teritorija tzv. države Izrael i uspostaviti potpunu odvojenost ne samo Palestinaca i Jevreja već i
palestinskih zajednica i samim tim dokazati da država
Palestina teritorijalno ne postoji.
e.) diskriminatornih zakona gdje jedna pravila važe za
Palestince a druga za Izraelce. Prmjer su sprječavanje
palestinskih supružnika da žive zajedno ovisno o kraju okupiranih palestinskih područja iz kojeg potječu,
tako da Gazanac ukoliko živi u Zapadnoj obali može
biti uhapšen jer je tu ilegalno.
f.) Palestincima je uskraćeno njihovo pravo da napuste svoju zemlju i da se u svoju zemlju vrate. Palestinske izbjeglice koje su 1948. godine raseljene s teritorija koji se sada nalazi u Izraelu, a koje sada žive na
okupiranim palestinskim područjima (oko 1,8 milijuna
ljudi uključujući potomke) ne smiju se vratiti u mjesta
u kojima su prije živjeli. Slično tome, stotinama hiljada
Palestinaca koji su raseljeni u okolne države iz Zapadne obale i Pojasa Gaze 1967. godine onemogućen je
povratak na okupirana palestinska područja.
2. ) Izraelska politika na okupiranim palestinskim područjima također efektivno Palestincima uskraćuje
njihovo pravo na nacionalnost opstruirajući ostvarivanje palestinskog prava na samoodređenje kroz stvaranje palestinske države na Zapadnoj obali (uključujući
Istočni Jeruzalem) i u Pojasu Gaze.
3.) Palestincima je ograničeno pravo na rad i diskriminacja u radu kroz izraelsku politiku koja znatno
sputava palestinsku poljoprivredu i industrijsku proizvodnju na okupiranim palestinskim područjima,
ograničava izvoz i uvoz i nameće sveprisutne prepreke
kretanju u unutrašnjosti zbog čega je otežan pristup
poljoprivrednom zemljištu i radnim mjestima i smanjene su mogućnosti poslovnih putovanja. Pored toga
Palestincima je dozvoljeno raditi samo u određenim
oblastim u Izraelu kao što je građevinarstvo i jako mali
broj Palestinaca radi u Jeruzalemu bez obzira na stepen obrazovanja. Jevrejski poslodavci mogu u oglasu
navesti „Samo za Jevreje“. Porez nije isti za Palestince
i Jevreje, ustvari dva puta je veći za Palestince.
4.) Palestinski sindikati postoje, ali ih izraelska vlada ni
Histadrut (glavni izraelski trgovinski sindikat) ne priznaju, i ne mogu učinkovito predstavljati Palestince
koji rade za izraelske poslodavce i tvrtke.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
49
KOLUMNA
KOLUMNA
5.) Pravo Palestinaca na obrazovanje nije izravno na
udaru izraelske politike, jer Izrael ne upravlja školskim
sistemom na okupiranim palestinskim područjima, ali
vojna vladavina ozbiljno otežava obrazovanje. Dakle
potpuna odvojenost školstva gdje palestinsko djete ne
smije ići u dobro opremljene izraelske škole. U KudsuJeruzalemu škole su male, pretrpane i neopremljene,
a na Zapadnoj obali česta su zatvaranja škola, izravni
napadi na škole, stroga ograničenja kretanja, te uhićenja i pritvor profesora i studenata. Izrael je odbio
stotinama studenata izdati dozvolu da napuste Pojas
Gaze i na taj im način onemogućio da nastave svoje
obrazovanje u inozemstvu. Diskriminacija u obrazovanju je upadljiva u Istočnom Jeruzalemu. Na Zapadnoj
obali postoji odvojeni školski sistem jer Palestincima
nije dopušteno da pohađaju škole koje financira vlada
u židovskim naseljima, dakle namjenjene su isključivo
za Setlere – doseljenike koji često maltretiraju palestinsku djecu koja nekad idu pod pratnjom vojnika u
školu ali i tad bivaju meta napada.
6.) Pravo Palestinaca na slobodu misli i izražavanja
uvelike je ograničeno zakonima o cenzuri koje provode vojne vlasti i podupire Visoki sud pravde. Novinarima se redovito onemogućava da uđu u Pojas Gaze, a
palestinski su novinari žrtve obrazaca uznemiravanja,
pritvaranja, konfiskacije materijala, pa čak i ubijanja.
7.) Palestinsko pravo na slobodu mirnog okupljanja i
udruživanja zapriječeno je vojnim naredbama. Vojni
zakoni zabranjuju javna okupljanja 10 ili više osoba
bez dopuštenja izraelskog vojnog zapovjednika. Izraelska vojska redovito nenasilne proteste svladava bojevim streljivom, gumom presvučenim čeličnim metcima, suzavcem, neispravnom uporabom projektila
poput patrona sa suzavcem, te uhićuje sudionike protesta. Česti su slučajevi trovanja suzavcima ili ubistava na mirnim okupljanjima gdje su život izgubili neki
međunarodni aktivisti. Jedini slučaj koji će biti sudski
procesuiran jeste slučaj američkog međunarodnog
akiviste Tristen Sendersena koji je pogođen direktno u
glavu i posljedica je potpuno oštećenje i trajni invaliditet istog. Za smrt palestinskih prosvjednika, niko nikad
nije procesuiran.
8.) Većina palestinskih političkih stranaka je proglašena protuzakonitima, a institucije povezane s tim strankama, poput dobrotvornih društava i kulturnih organizacija, redovito su zatvarane i izložene napadima.
9.) Uhićenja, zatvaranje, zabrane putovanja i ciljanje
palestinskih parlamentarnih zastupnika, političkih
vođa i aktivista za ljudska prava, te zatvaranje povezanih organizacija od strane Izraela predstavlja progon
zbog protivljenja sistemu izraelske dominacije na
50 GLASNIK
okupiranim palestinskim područjima
10.) Redoviti vojni napadi na Pojas Gaze i potpuna
blokada Gaze već tri godine, gdje je zabranjen ulazak
hrane i svega drugog normalnim tokvima. Izrael kontrolira sve ulaze u Gazu osim Rafaha koji kontrolira
Egipat. Iako Izrael to poriče, stanovništvo Pojasa Gaze
proživljava neprekidnu i tešku humanitarnu krizu.
11.) Izrael je Zapadnu obalu podijelio na rezervate
ili kantone u kojima su pravo na prebivalište i ulazak
određeni skupnim identitetom pojedinca. Ulaz jedne
skupine u zonu druge skupine zabranjen je bez dozvole. Zid i njegova infrastruktura vrata i trajnih kontrolnih tačaka ukazuju na politiku koja nastoji trajno podijeliti Zapadnu obalu na rasne kantone. Ministarstva
izraelske vlade, Svjetska cionistička organizacija i druge židovske nacionalne institucije djeluju kao agencije
koje je ovlastila država i planiraju, financiraju i provode izgradnju naselja i infrastrukture koji su namijenjeni isključivo za Židove na Zapadnoj obali.
12.) Izrael je prisvojio velike površine palestinske zemlje na okupiranim palestinskim područjima za isključivo židovsku upotrebu. Zemlja u palestinskom
privatnom vlasništvu čini oko 30% zemlje koja je protuzakonito prisvojena za židovska naselja na Zapadnoj
obali. Trenutno Palestinci uopće ne mogu koristiti 38%
područja Zapadne obale, a i u većini preostalog dijela
tog teritorija nametnuta su im znatna ograničenja.
13.) Primjena strožih zakona i drugačijih sudova za
Palestince na okupiranim područjima od onih namijenjenih židovskim kolonistima,
14.) Izraelski vojni sudski sustav na okupiranim palestinskim područjima ne zadovoljava međunarodne
standarde koji se odnose na pravičan postupak i djelovanje pravosuđa, i administrativni pritvor kao poseban elemenat kršenja ljudskih prava - omogućavanje
proizvoljnog uhićenja i pritvora bez podizanja optužnice, zahvaljujući čemu Palestinci često budu zatvoreni godinama. Poznat je slučaj Khader Adnana palestinskog aktiviste koji je štrajkom glađu od 66 dana i uz
pritisak međunarodnih aktivista izborio oslobađanje u
koje će se desiti u aprilu ove godine.
Krajnji cilj Sedmice izraelskog aparthejda jeste borba
za punu ravnopravnost arapsko-palestinskih građana
Izraela, kraj zauzimanja i kolonizacije svih arapskih zemalja- uključujući i Golansku visoravan, na Zapadnoj
obali u Istočnom Jeruzalemu i pojasu Gaze, demontaža Zida i zaštita palestinskih izbjeglica, prava na povratak u svoje domove i imovinu kao što je navedeno u
rezoluciji UN-a 194.
Isto tako jedan od ciljeva koji se želi postići obilježavanjem Sedmice Izraelskog aparthejda jeste i promovira-
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
nje BDS-a. BDS (Boycott, divestment and sankctions)
Bojkot, Ukidanje i Sankcije kampanju, je osnovala koalicija od preko 100 palestinskih organizacija u julu
2005. godine. Oni su pozvali sve savjesne ljude širom
svijeta da pokrenu bojkot i inicijative za prekid ekonomske saradnje sa Izraelom, slično kao sa Južnom
Afrikom u vrijeme aparthejda.
Bojkot obuhvaća :
1.) Izraelske proizvode i usluge, i firme koje novčano
podržavaju državu Izrael i obavljaju poslove u Izraelu,
najpoznatije su Caterpiler, Motorola, Coca-cola, Ahava itd.;
2.) akademski bojkot predavača, profesora i drugih
stručnjaka Izraela, osim ako se ne radi o njihovom antirasističkom djelovanju;
3.) kulturni bojkot, promoviranja Izaela kao zemlje turizma, mira, gostovanja glumaca, pjevača iz Izraela u
Izraelu ili u našoj zemlji;
4.) bojkot sportskih događaja koje organizira Izrael ali i
učešće Izraelskih sportista jer Izrael ne priznaje sportsko djelovanje Palestincima;
5.) bojkot ekonomskih institucija – bojkot suradnje sa
izraelskim tvrtkama, bankama itd.
Sindikati, profesionalna udruženja i civilno društvo
pozivaju se da divestiraju iz Izraela, a vlade država da
prekinu vojnu trgovinu s Izraelom kako prvi korak u
uvođenju totalnih sankcija protiv te zemlje.
Ostvaren je ogroman uspjeh za ovo kratko djelovanja
BDS-kao pokreta koji poziva na bojkot, povlačenje firmi i sankcije prema Izraelu ali i primjenu svih među-
narodnih normi prema istom. Irski sindikati bojkotuju
Izraelske firme, uvoz njihovih proizvoda, građani bojkotuju proizvode, studentski kampovi su bojkotovakli
proizvode Caterpiler firme a najveći uspjeh desio se
ove godine kad je britanski parlament odbio priznati
Izraelski nacionalni fond kao humanitarnu organizaciju u Britaniji.
Izraelski nacionalni fond je većinski vlasnik otete palestinske zemlje, organizacija koja je glavni izvor finansiranja jevrejskih doseljeničkih naselja i procenat od
proizvoda – firmi koje podržavaju Izrael ide upravo u
Izraelski nacionalni fond.
Kao što smo već naveli, Bosna i Hercegovina je također obilježila ovu Sedmicu. Aktivisti Udruženja „Solidarnost“ su od 25.-31. marta odradili niz aktivnosti
kao što su dijeljenje letaka sa istinom o aparthejdu u
Palestini, tih dana je se nosile majice sa logom borbe
protiv aparthejda, te 31. marta u centru Bihaća održan je performans koji je imao za cilj prikazati kontolne
tačke i odnos prema Palestincima. Nakon performansa zajedno sa građanima Bihaća napravljena je mirna šetnja gradom u znak solidarnosti sa palestinskim
narodom noseći transparente sa prukama elemenata
apartheida, pored toga putem medija, internet portala i naše web stranice www.solidarnost-bosnia.com,
informisati ćemo našu javnost o svarnim elementima
i posljedicama aparthejda u Palestini.
Možemo pomoći narodu Palestine znajući stvarnu istinu, šireći priču dalje i bojkotujući poduzeća koja podržavaju državu Izrael. Postanite i vi član velikog BDS
pokreta.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
51
KOLUMNA
KOLUMNA
Zemljo mojih predaka...
Mrtvima ukidaju i spomen da su bili šehidi, sada su dobili nova imena, a njihov
mezar se više ni ne zove mezar jer to država za čovjeka ne može u svojoj koncepciji sadržavati. Ali zato može imati ovoliku cifru ljudi koji su joj okrenuli leđa. Na
čast ti, državo za čovjeka.
piše:
Asmir BEKRIĆ
Iako sam u prethodnom broju Glasnika već najavio svoju
narednu temu, a ona bi bila: u najkraćim crtama pojasniti
islamski način uređenja obrazovanja, a time i društva. Ali
pred samo pisanje iste teme, čitajući vijesti iz daleke, ali
srcu veoma bliske domovine, promijenio sam plan i raspored tema. Naime, kada bilo koji Bosanac i Hercegovac,
a posebno Bošnjak čuje podatak, onakav kakvog ga je najčitaniji bosanskohercegovački list „Dnevni avaz“ prenio,
mora stati i razmisliti o uzrocima i posljedicama događaja
kojeg je podatak u svom sadržaju nagovijestio. O čemu
se zapravo radi? Prošle godine je čak 3.367 osoba izbrisano s evidencije bh. državljana! Toliko ih se, naime, prema
podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, odreklo bh.
državljanstva. Toliko ljudi formalno se, kao što mi kažemo, crno na bijelo, odreklo naše domovine. Pametan će
reći da odabir koliko god bio bitan i nije najbitniji, nego je
ipak bitnije šta smo to naučili nakon tog odabira, tačnog ili
netačnog. U našoj državi, autohtonoj domovini Bošnjaka,
zemlji međureligijskog dijaloga, međukuluturalnog spoja,
zemlji bosanske majke i njenih dimija, bosanske sinije i
bošče , tevsije demirlije i bakrenog abdesnog ibrika i đuguma, nanine sehare, avlije i kuće čardaklije svaki odabir
je od velike važnosti. To je naša stanica, sa svojim peroni-
52 GLASNIK
ma, tijesnim šefteli sokacima i osunčanim cvijetnim, miomirisnim, bosanskim čaršijama, koja od ranog sabaha prima ljude koji su ustali za hljebom, ali neće odbaci niti one
kojima je i to mrsko. U toj čaršiji, toj državi naći će svako
nešto za sebe, jer ona je ipak, naša bosanska dimenzija,
naš ukras i biser, očuvano blago, ostalo od naših pradjedova, dobrih Bošnjana, sačuvano kroz deset genocida,
kojeg su oni kome se danas divimo samo mirno gledali i
posmatrali zemlju krvi i meda. Na podatke iz prošle godine, zbrojimo li i podatke iz prethodnih godina, dolazimo
do frapantnog podatka, trenutne činjenice, koja veli da je
od početka 1996. do kraja 2011. s popisa bh. državljana
izbrisano čak 55.214 osoba.
sec, jer kandidatura za fotelju i utrka politike jedan Bosne
i Hercegovine uskoro počinje! Uvjeravat će nas da će nas
voditi u Evropu, da ćemo biti najzad država za čovjeka.
Ako je država za čovjeka, ona bez vjerskog odgajanja naše
djece u školama, za mene je to sve samo ne za čovjeka, ili
ona koja će hapsiti, maltretirati ljude koji su bili tu kad je
bilo najteže, naše borce, i mrtve i žive. Jedne su protjerivali na Gvantanamo dodvoravajući se višoj politici, drugima ulaze u kuće, ni u kasnim godinama života ne mogu da
žive u skromnoj demobilisanoj penziji. Mrtvima ukidaju
i spomen da su bili šehidi, sada su dobili nova imena, a
njihov mezar se više ni ne zove mezar jer to država za čovjeka ne može u svojoj koncepciji sadržavati. Ali zato može
imati ovoliku cifru ljudi koji su joj okrenuli leđa. Na čast ti,
državo za čovjeka.
Pa ni ovi koji hoće u bolju budućnost, dodvoravajući se na
svaki način velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici, kao da
ne shvataju da je to kaldrma iza koje se krije rupa bez dna.
Ali kakva god da sva gospoda bila, treba da uzmu pouku
da narod ne može sve njihove igre, strasti, hirove trpiti!
Narod arapskih zemalja je to trpio dugo vremena, ali su
se probudili. Probudit ćemo se i mi, najzamršeniji ljudi na
svijetu, možda vam se čini da ne primjećujemo sve stvari
oko nas, ali i prije smo bili ovakvi, kasno smo se probudili
ali ne i prekasno, zato smo se i odbranili, ali danas uz Božiju pomoć probudit ćemo se na vrijeme.
Učenjem ćemo izgraditi reputaciju naše države, kroz
međureligijsku slobodu koju su naši preci čuvali pokazat
ćemo lice Bosne, multikuluturalnost je naša odlika, jer
jedina država koja na Balkanu kroz cijelu svoju historiju
ima autohtono ime smo mi, a opet s druge strane jedina
država na Balkanu kojoj se osporava postojanje smo mi.
Na kraju, pobogu i mi smo za to zaslužni, oko osnova se
ne smije polemisati, kao što ne smijemo polemisati da je
veliki problem ovih ljudi koji odlaze i ne osjećaju se više
Bosancima problem svih nas.
Naše institucije koje bi trebale raditi na ovome, ako ih
uopšte ima, i ako nisu stranački podijeljene, trebaju da
se suoče sa problemima oči u oči. Ostavljanje problema
po strani, ne znači rješavanje nego samo nagomilavanje.
Zapitajmo se zbog čega ljudi odlaze? Jesu li to financijski
razlozi, sigurnosni, obrazovni, ili sasvim nešto drugo, ali činjenica je da mora biti debeo razlog da se odrekneš svoga
državljanstva kojeg su tebi čuvali tvoji preci.
Neka rješenje pronađu oni koji su za ove stvari i plaćeni,
probudite se, prethodno sam najavio vašu utrku ovog ljeta, finiš je već postavljen na stazama oktobarskih dana.
Dok oni budu radili, daj Bože da bude tako, hajdemo mi
raditi na sebi. Neka svako od nas popravi sebe, neka ne
bude zavidan svom bratu koji uspijeva, neka podrži svoga komšiju, odgoji svoje dijete, jer samo odgojeno dijete
neće se odreći svoje vjere, zemlje, tradicije.
Doista, Uzvišeni Allah nam je u Kur’anu davno zacrtao granice koje ne smijemo prelaziti, budemo li ih čuvali, bdjeli
nad njima, radili po njihovim uputama, uspjet ćemo! On
Uzvišeni je u stanju sve ovo promijeniti, ali Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok se taj narod sam ne
promijeni!
Prema podacima Ministarstva, usamljeni primjeri odricanja koji su evidentirani u prvim poratnim godinama, naglo
su povećani u 2001. godini , kada se brojka počela mjeriti
u hiljadama. Najviše zahtjeva za odricanje bilo je 2003.
godine - čak 9.070. U posljednjih nekoliko godina, broj ispisa je konstantan - tri hiljade i nekoliko stotina.
Preko 50.000 ljudi kada napusti, crno na bijelo, svoje državljanstvo, valjda treba biti dovoljan alarm za gospodu
foteljaše, koji će se iz medinog sna probuditi za koji mje-
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
53
PRIJEVOD
PRIJEVOD
koji se odnosi na perzijsko-indijsku, domovinu
evropskih predaka, i semitskog „lošeg“ Orijenta, koji je degenerirao i nazadan, i time treba biti
ostavljen iza sebe.
KONFERENCIJA O ISLAMOFOBIJI:
ODAKLE POTIČU PREDRASUDE O
ISLAMU?
Polazište za izlaganja je bila kontroverzna ali i dalje utjecajna teorija Edward Saida
prema kojoj je Zapad izumio Istok, kako bi se održala kulturna i intelektualna
superiornost nad islamskim svijetom.
preveo s njemačkog:
Dino MAKSUMIĆ, prof.
autor:
Marius Nobach
Istok i Zapad, stara igra ljubavi i mržnje. Odakle
zapravo dolaze skoro stoljećima stare predrasude?
Jedna konferencija je pokušala odgonetnuti prvobitne korijene današnje islamofobije, ali i suprotnu rezerviranost naspram Zapada.
Ako se u evropskom društvu priziva slika stranca, arapsko-islamski svijet ovih dana skoro uvijek
mora za to plaćati.
Kritičari islama upozoravaju na prevlast strane
dominacije, desničarsko opredijeljeni političari
zahtijevaju zaustavljanje imigracije doseljenika iz
muslimanskih država, ili su u zemljama u kojim
imaju učešća u vlasti, već poduzeli mjere kako bi
ograničili imigraciju. Kao razlog se uvijek navodi
navodna nespojivost evropske i muslimanske tradicije, posebno nakon 11. septembra 2001., od
kojeg se širi strah od islamističkog terora.
Sa druge strane, fundamentalisti u muslimanskom svijetu Zapad smatraju sotonskim neprijateljem islama. Bilo bi podcijenjeno trenutni odnos Zapada i Istoka opisati kao težak.
Da ove razlike nikako nisu nove, nego se djelimič54 GLASNIK
no vraćaju na stoljećima stare predrasude, predstavljalo je temu jedne konferencije u Münchenu sa naslovom “Istok i Zapad u svjetlu drugih“,
koju je ugostio Flaubert centar, njemačko-francuski institut za naučne tekstove sa sjedištem na
Ludwig-Maximilians Univerzitetu.
Polazište za izlaganja bila je kontroverzna, ali i
dalje utjecajna teorija Edward Saida, prema kojoj je Zapad izumio Istok, kako bi se održala kulturna i intelektualna superiornost nad islamskim
svijetom. U svojoj kritici Said se osvrnuo na orijentalnu renesansu u 19. stoljeću,kada je Evropa
ponovno otkrila neobičan svijet Orijenta kao kolijevku svoje kulture.
Izraz Orijent pri tome nije obuhvatao samo
osmanski, arapski i perzijski svijet, nego i Indiju,
Kinu i Japan, i služi generalno kao šifra za sve što
je egzotično.
DOBAR ORIJENT, LOŠ ORIJENT
U okviru ove široke definicije, ipak je napravljena razlika, kako je izjavila Barbara Vinken, direktor Centra Flober i to između “dobrog” Orijenta,
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Bez da je društvo toga svjesno, današnja islamofobija se poziva na te stare ideje.
Okidač za nove interese prema Orijentu je, generalno, Napoleonov pohod na Egipat 1797-1798.
Historičar umjetnosti Sussan Babaie (München)
u svom izlaganju je predstavila da su u Evropi
već ranije u opticaju bile stereotipne predstave
orijentalne prirode. Kao primjer je navela „Skicu
jedne historijske arhitekture“, sa kojom je barokni arhitekt Johann Bernhard Fischer von Erlach
1721. godine predstavio prvi pokušaj univerzalne
povijesti arhitekture, u kojoj su uključeni orijentalni gradovi Istanbul i iranski Isfahan.
Ilustrirane građevine su odabrane prema onome što su suvremeni promatrači mislili da je
karakteristika “orijentalnog”. Perzijske i turske
građevine su time prezentovane kao nešto „neevropsko“, što je ostavilo jasne tragove na svijest
Evropejaca.
Slično navedenom, oblikovanju evropske slike
Orijenta za novinara i prevodioca Stefana Weidera iz Kölna, doprinjela je i arapska poezija koja je
prvi put na njemački jezik prevedena krajem 18.
stoljeća. Prevodioci, kao što je Johann Gottfried
Herder, su kroz poseban izbor davali utisak da
je poezija Orijenta sastavljena isključivo iz ljubavnih pjesama. Tako je Herder, kao i Goethe sa svojim zapadno-istočnim Divanom, potvrdio dobar
ugled orijentalne poezije, ali također je pospiješio jednostrane koncepcije Orijenta.
Takve predrasude su već tada bile uspostavljene u društvu, kako je Heide Volkening na osnovu
djela Fridriha Šlegela pokazao. Dotični je pretpostavio da navodnu ispovijest lijenosti i legende o
blagu „samo oni u Orijentu razumiju“, i u tome je
vidio suprotan model prosvijećenog društva. Šlegelova očekivanja da Orijent drži najveći stupanj
romantike, nisu se ostvarila u stvarnom životu.
I romani iz 19. i 20. stoljeća stiliziraju orijentalizam kao alternativni društveni model, što i književni teoretičar Barbara Vinken izlaže na osnovu romana Džordža Eliota “Daniel Deronda”. Taj
roman je nakon izlaska iz štampe 1876. izazvao
negodovanje. On je opisao jednu vrstu iskonskog
jevrejsko-cionističkog nacionalizma i pri tome ni
na koji način nije bio oslobođen antisemitskih
osobina, koji su vrlo slični današnjim predrasudama protiv islama. Prema Vinkenu, autor je htio
na prvom mjestu stvoriti kontra – model, prema
ustavu opisanog, besklasnog francuskog društva.
UPOZORENJE OD ZAPADA
Da se, u suprotnom smijeru, arapski svijet poslužio izmišljenim konceptom Orijenta, pokazuje naučnik islama Andreas Kaplony (München).
Različiti arapski autori su od 19.stoljeća donosili
opise evropskog života koje su postavljali naspram orijentalnog. Tako su stvorili jedan vlastiti,
u ovom slučaju pozitivno preobraženi, orijentalni
identitet.
Vrlo slično i danas rade islamski propovjednici
koji upozoravaju na utjecaj Zapada. Amir Hamid
(Zürich) je ukazao na primjer egipatskog vjerskog
učenjaka Jusufa Al-Karadavija, koji se, prije nekoliko mjeseci, nakon tridesetogodišnjeg egzila,
vratio u svoju domovinu. Al-Karadavi je pokušao
kroz objavljivanje takozvanih „islamskih knjiga“
da pridobije širok spektar javnosti. On u knjigama, koje se pod njegovim imenom od strane
tima autora objavljuju, zauzima poziciju mudraca koji čitaocima propisuje kako da se ponašaju i
upozorava na „nemuslimansko“ ponašanje.
Generalno gledajući, na konstrukciji „drugih“,
kao neizostavnom dijelu nacionalističkih teorija, ništa se nije promijenilo, kako tvrdi sociolog
Sara R. Farris (Konstanz). Postoji skala neprijatelja na čijem su vrhu, trenutno, muslimani. To
ima za posljedicu da su u novije vrijeme upravo
desničarske stranke uvrstile elemente feminizma
u svoj tradicionalno-antifeministički dnevni red.
Islam se u tim krugovima predstavlja kao fundamentalno neprijateljski prema ženama. Pri tome
se poseže za starim predrasudama o narodima
sa nazadnom seksualnom politikom, ropstvom i
haremima žena.
Farris je podsjetila da tako više ne razmišlja samo
nekolicina nemoćnih usijanih glava. Desničarske
stranke koje su dio holandske i italijanske vlade
su, primjera radi, već poduzele konkretne mjere
da spriječe fenomen „mješovitih brakova“.
Izvor: Süddeutsche Zeitung
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
55
Riznice u sunnetu Treasures in the sunnah
PRIJEVOD
PRIJEVOD
NAUČNI PRISTUP
autor:
5. nastavak
prijevod s engleskog:
ZEGLUL EL-NEDŽDŽAR
Pomračenje: Znamenje Allahove moći
Ebu Mesud priča da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: „Sunce i
Mjesec se ne pomračuju ni zbog nečije smrti, već su to dva znamenja među Allahovim znamenjima. Kada god viditi ova pomračenja spominjite Allaha, veličajte Ga, uzviknite „Allah je najveći“
i dajite milostinju.“1
Aiša, r.a., prenosi da je bilo pomračenje sunca tokom života Allahovog poslanika, s.a.v.s. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je predvodio ljude
u namazu, te je na stajanju dugo učio. Zatim se poklonio duže
vremena (učinio je dugi ruku’). Ponovo je ustao i dugo učio, ali
je ovaj put stajanje (kijam) bilo kraće nego prvi put. Ponovo se
poklonio duže vremena, ali ovaj put kraće nego prvi put (ruku’),
zatim je pao ničice i odužio sedždu. Na drugom rekatu je uradio
isto kao na prvom pa je onda završio namaz. Do tada Sunce (pomračenje) se rasčistilo. Održao je hutbu (propovijed), te nakon
zahvale i veličanja Allaha rekao: „Sunce i Mjesec su dva znamenja među Allahovim znamenjima. Oni se ne pomračuju zbog ičije
smrti ili rođenja. Stoga, kada god vidite pomračenje, spominjite
Allaha i izgovarajte tekbir (uzviknite Allah je najveći), klanjajte i
dajite sadaku (milostinju).
Pojašnjenje hadisa
56 GLASNIK
.
Jusuf DŽAFIĆ
Naučnici su onda kazali kako je ovo putovanje dokazalo naučnu činjenicu, koju ako bi nekoliko puta
potrošili koliko su potrošili ubjeđujući ljude u nju, niko im ne bi vjerovao. Ova činjenica je da je Mjesec
davno bio podijeljen i sastavljen, te da na površini Mjeseca ima dosta opipljivih dokaza da dokažu to.
Gospodin Pidkok je onda rekao: „Kad sam čuo ovo, skočio sam iz svoje stolice, te rekao to je čudo
koje se odigralo četrnaest stotina godina prije da bi podržalo Muhammeda, a Kur’an priča o njemu na
takav iscrpan način.
5. hadis
A SCIENTIFIC
APPROACH_PART 1
Pomračenje Sunca se zbiva kada Mjesec prođe između Sunca i
Zemlje, što prouzrokuje potpuno ili djelimično pomračenje Sunca. Potpuno pomračenje se dešava u ograničenoj oblasti na toj
strani Zemlje koja izravno gleda na Sunce, na kojoj se sunčeva
svjetlost zamračuje, te nalikuje mjesečevoj svjetlosti unutar nekoliko minuta. Sjeverno i južno od ovog pojasa ili oblasti, djelimično pomračenje se odigrava. Dio Sunca koji se pomračuje biva
sve manji kako se udaljavamo od pojasa potpunog pomračenja
ka pravcu dva pola.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže u ovom hadisu:
„Sunce i Mjesec se ne pomračuju zbog nečije smrti ili života (tj.
rođenja), već su to dva znamenja među Allahovim znamenjima.“
To znači da su oni dva svemirska fenomena2 , koja se često događaju, bez obzira na smrt ili život (tj. rođenje) ikoga, suprotno
onome što su neki ljudi na Arabijskom poluotoku i drugim dijelovima svijeta smatrali. Oni su povezivali pojavu ova dva svemirska
fenomena sa rođenjem ili smrću znamene osobe. Vjerovjesnik,
s.a.v.s., u ovom hadisu potpuno poriče sva ova sujevjerja i jamči
da su oni svemirski fenomeni koji se često ponavljaju.
Nauka je dokazala da je Mjesec praćen kupastom sjenom, zvanom umbra3 , pošto spriječava sunčane zrake. U svom kretanju
oko Zemlje, mjesečeva kupasta sjena prolazi zajedno s njim. U
vrijeme konjunkcije4 , koja se odigrava jednom svakog mjesečevog mjeseca, Mjesec se nalazi tačno na sredini između Sunca i
Zemlje, tako zaklanjajući njegovu svjetlost potpuno ili djelimično. Ipak, tokom većine mjesečevih mjeseci, mjesečeva sjenka ne
dopire do Zemlje, dok prolazi između nje i Sunca, te tako sunče-
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
va svjetlost nije zaklonjena. Stoga, pomračenje se ne zbiva. Zato
su pomračenja Sunca veoma rijetka. Ponekad se za vrijeme pomračenja Sunca Mjesec nalazi na sredini između Zemlje i Sunca,
te se vidljivo Sunce sužava na tanki polumjesec, pa se korona5
pojavljuje. Tik prije totaliteta6 , blještave tačke svjetlosti, zvane
Bejlijeve (Baily) perle7 , sjevnu.
Kada se dešava potpuno pomračenje, nebo postaje posve mračno a zvijezde postaju vidljive usred dana. Tako u nekoliko minuta,
jasna dnevna svjetlost se pretvara u ono što izgleda kao noć, što
prouzrokuje osjećaj panike i depresije, ne samo za ljudska bića,
već za zva stvorenja. Ptice se sklanjaju u svoja gnijezda, a životinje se kriju u svojim jazbinama ili dolaze u stanje opreznog mira.
Glede pomračenja Mjeseca, ono se odigrava kada Zemlja, bivajući između Sunca i Mjesesa, baca dugu, kupastu sjenku, zvanu
umbra, sa područjem djelimične sjenke oko nje, zvane penumbra. Ovo je fenomen koji može da se posmatra sa svih dijelova
Zemlje. Tokom većine mjeseci Mjesec prolazi iznad ili ispod umbre, kupaste sjenke zemlje, i ne ulazi u nju. Tako, pomračenje
Mjeseca se ne događa. Tokom pomračenja Sunca, sunčeva energija koja dopire do Zemlje se smanjuje, te stoga temperatura Zemlje pada. Međutim, za vrijeme pomračenja Mjeseca, sunčeva
energija, koja dopire do Zemlje se povećava, prouzrokujući da se
Zemljina temperatura odnosno poveća nekoliko minuta. Pošto
su ovi fenomeni veoma tačno predviđeni, Zemlja je izložena žestokim opasnostima za koje Allah samo zna koliko su teške. Zbog
toga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zatražio od muslimana da spominju
Svemogućeg Allaha, da Ga veličaju, uzvikuju „Allah je najveći“ i
slave ga. Štaviše, Vjerovjesnik je zatražio od muslimana da klanjaju i da daju milostinju, klanjajući da bi Allah zaštitio Zemlju i
njene stanovnike od ovih opasnosti.
To je razlog zašto je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao u drugoj predaji
istog hadisa „Pohitajte ka namazu“, a u drugoj predaji je rekao:
Ovi znakovi, poslati od Allaha, ne zbivaju se zbog nečijeg života
ili smrti, već Allah njima plaši Svoje štovatelje. Tako kada vidite
ijednog od njih, požurite da spominjite Allaha, da Mu se klanjate
i da tražite oprost od Njega.
Pojedinac se ne može načuditi kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., mogao dostići tako tačne naučne činjenice, prije više od četrnaest
stoljeća, u vrijeme kada su ljudi bili do ušiju u sujevjerju i mitovima. To je zaista izričit dokaz Vjerovjesnikove božanske poslanice.
6. hadis
Mjesec rascjepljen na pola
Enes ibn Malik, r.a., prenosi da su Mekkelije zatražile od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da im pokaže, pa im ga je pokazao rascjepljujući
Mjesec na dva posebna dijela, da su čak vidjeli planinu Hira’ između njih. 8
Pojašnjenje hadisa
Ovaj događaj je prenešen od mnoštva Vjerovjesnikovih drugova, među kojima su: Abdullah ibn Omer, Abdulllah ibn Abbas i
drugi. Indijski i kineski kalendari su zabilježili događaj raspolućivanja Mjeseca.
Nekoliko godina ranije, dok sam držao predavanje na Medicinskom fakultetu na Kardifskom (Cardiff) univerzitetu u Velsu, jedan musliman mi je postavio pitanje o ajetima na početku sure
El-Kamer (Mjesec), vezano za dijeljenje Mjeseca, te da li se smatra jednim od naučnih znakova koji su spomenuti u Kur’anu, i je li
ima ijedan otkriveni naučni dokaz da objasni ovaj događaj.
Moj odgovor je bio da se ovaj događaj smatra jednim od najopipljivijih čuda, koja su se odigrala da potpomognu Vjerovjesnika,
s.a.v.s., kada su ga politeisti i nevjernici Kurejša izazvali da im pokaže čudo da bi dokazao da je Allahov poslanik. U svakom slučaju, čuda se zbivaju kao neobični događaji koji ruše sve uređene
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
57
PRIJEVOD
PRIJEVOD
zakone prirode. Dakle, uobičajena nauka nije sposobna da objasni kako se čuda događaju, i da nisu bila spomenuta u Kur’anu i u
Vjerovjesnikovom sunnetu, mi ne bismo bili dužni da vjerujemo
u njih. Stoga, mi vjerujemo da se događaj dijeljenja Mjeseca odigrao upravo onako kako riječi Allaha, neka je slavljen, govore:
Čas se približio, i Mjesec se na pola raspolutio. A ako vide znak
oni se udalje i kažu: Ovo je neprestana čarolija. Oni proturiječe (ovom Kur’anu) i slijede svoje vlastite strasti. A svaka stvar će
biti uređena (prema vrsti dijela – za činioca dobrih djela, njegova
djela će ga odvesti do Dženneta, a slično će loša djela njihove
počionioce do Džehennema). Ta, zaista, došle su do njih vijesti (u
ovome Kur’anu), u kojima ima (dovoljno upozorenja) da pregledate (ih od zla), Savršena mudrost (ovog Kur’ana), ali (propovijedi) opominjači im ne koriste. (El-Kamer, 1-5)
Kada sam završio moj govor, jedan Britanac iz publike po imenu
Davud Musa Pidkok (Dawud Musa Pidcock), vođa britanske muslimanske partije, pitao me je da doda neke stvari na moj odgovor. On je rekao: „Upravo ovi ajeti, na početku sure El-Kamer, su
me naveli da primim islam u kasnim 70-im.“ Ovo se desilo dok je
bio radio opširno istraživanje iz komparativnh religijama, te mu je
jedan musliman dao primjerak prijevoda značenja Kur’ana. Kada
je otvorio ovaj primjerak po prvi put, došao je do sure El-Kamer
i pročitao ajete na početku sure, te nije mogao da vjeruje da se
Mjeses bio raspolutio na dva posebna dijela, pa su sastavljena,
tako daje zatvorio primjerak prijevoda i ostavio ga postrani.
Gospodinu Pidkoku je bilo suđeno da 1978. godine, Allahovom
voljom, gleda program o svemirskim putovanjima u kojem je dobro poznati britanski spiker Džejms Burk (James Burke) ugostio
trojicu američkih svemirskih znanstvenika. Tokom debate, spiker
je ustrajno kritikovao neumjereno trošenje NASA-e (milioni dolara) na svemirske projekte, dok postoje milioni ljudi na zemlji koji
pate od gladi, bolesti i nemara. Odgovor svemirskih stručnjaka je
potvrdio da su upravo ova putovanja omogućila ostvarljivim razvijanje važnih tehnologija, primjenjenih u medicinskoj dijagnostici i tretman, industriji, poljoprivredi i mnogim drugim poljima.
Tokom ove debate, oni su spomenuli prvi put kad se ljudsko biće
spustilo na površinu Mjeseca, te kako je ovo putovanje koštalo
više nego 100 miliona dolara. Naučnici su onda kazali kako je ovo
putovanje dokazalo naučnu činjenicu, koju ako bi nekoliko puta
potrošili koliko su potrošili ubjeđujući ljude u nju, niko im ne bi
vjerovao. Ova činjenica je da je Mjesec davno bio podijeljen i
sastavljen, te da na površini Mjeseca ima dosta opipljivih dokaza
da dokažu to.
Gospodin Pidkok je onda rekao: „Kad sam čuo ovo, skočio sam
iz svoje stolice, te rekao to je čudo koje se odigralo četrnaest
stotina godina prije da bi podržalo Muhammeda, a Kur’an priča
o njemu na takav iscrpan način. Poslije ovog dugog razdoblja, u
dobu nauke i tehnologije, Allah je upotrijebio ljude (nemuslimane), koji su potrošili sav ovaj novac nizašta, osim da dokažu da se
ovo čudo stvarno dogodilo. Potom, rekao sam sebi, to mora da
bude istinita vjera, te sam se vratio prijevodu značenja Kur’ana,
pročitavši ga željno. Bili su to ovi ajeti na početku sure El-Kamer
koji leže iza mog vraćanja islamu.
To se desilo u vremenu kada su neki muslimani tvrdili da se
dijeljenje Mjeseca još nije odigralo, te da je to jedan od znakova
drugog svijeta, kao što početak sure kaže: Čas se približio. Oni
su nesvjesni činjenica da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekoa u hadisu
kojeg prenosi imam Muslim, preko Sehla ibn Sa’d, r.a., da je Sehl
rekao: „Čuo sam da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„ Ja i Sudnji dan smo (blizu jedan drugom) poput ovog (pa je pokazao spajanjem svoga kažirpsta, (onog) pored palca i srednjeg
prsta (zajedno)).“
Oni koji niječu događaj dijeljenja Mjeseca, koriste netačne dokaze da podrže svoje mišljenje, kao što koriste ovaj ajet iz sure
El-Isra:
I ništa Nas ne sprečava da pošaljemo činjenice (dokaze, znakove), ali to je narod davnašnji porekao. (El-Isra, 59)
Ovaj ajet se ne upotrebljava u pravom kontekstu, pošto su se
mnogi osjetilni znakovi i čudesa zbila tokom plemenitog života
Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Neka je Allahov mir i blagoslov na pečat vjerovjesnika, s.a.v.s.,
za koga je Allah učinio da se Mjesec raspoluti na dva dijela, dvaput, kao počast njemu i neka ga uzdigne na njegovo mjesto, te
podupre njegovu poruku (među njegovim narodom). Takođe,
ostavio je za nas opipljive dokaze da dokažemo da se ovo raspolućivanje zapravo desilo.
______________________________________________________
1 - Zabilježio imam Buhari, Knjiga džume (molitve petkom), hadis br. 986.
2 - Engleska riječ phenomenon, pl. phenomena ima dosta značenja u našem jeziku: zbivanje koje se zamjećuje čulima, pojava; rijetka pojava,
nešto znamenito, neobičan slučaj i sl. U ovom slučaju sam se odlučio da je prevedem našim grecizmom (riječju grčkog porijekla) fenomen iz dva
razloga: kako bi prijevod bio što podudarniji sa izvornikom, te zbog toga što je riječ fenomen kod nas umnogome odomaćila, pogotovo glede
astrononskih termina, kao što je ovaj. (o.p.)
3 - Latinski izraz, doslovice sjena, sjenka. (o.p.)
4 - Konjunkcija u astronomiji predstavlja položaj Sunca, Mjeseca ili planete kada se nalaze na istom pravcu. (o.p.)
5 - Astronomski korona, između ostalog, označava vanjske slojeve Sunčeve atmosfer e. (o.p.)
6 - Totalitet, odnosno potpuno pomračenje. (o.p.)
7 - Pošto Mjesec prekriva Sunce tokom sunčevog pomračenja, mjesečeva površina svojim hrapavim ivicama omogućava djelićima sunčeve svjetlosti da privremeno zasvjetle na nekim mjestima. Ta pojava je dobila ime Bejlijeve perle u čast Francisa Bejlija koji je prvi dao tačno objašnjenje
tog fenomena 1836. godine. (o.p.)
8 - Zabilježio imam Buhari, Knjiga vrlina, hadis br. 3365, 3579.
58 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Propis prodaje mushafa
autor
Abdunnasir ibn Hidr Milad
preveo s arapskog:
Kenan ĆOSIĆ
Iz djela: „El-buju’ul-muharreme wel-munehha ‘anha“ 455-457. str.
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog
Rekao je dr. Abdunnasir ibn Hidr Milad u svojoj doktorskoj
disertaciji koja tretira pitanja trgovine u islamu:
Propis prodaje mushafa
Hanefijski mezheb: Nisam našao jasan tekst hanefija koji
pojašnjava propis prodaje mushafa, osim što smatram
da oni dozvoljavaju trgovinu njime, zato što je u djelu
„Bedai’u-s-sanai’a“ došlo: „Zato, ako bi prodao mushaf,
ono što je uz njega, ulazi u predmet trgovine...“ (El-Kasani:
Bedai’u-s-sanai’a 1/34), zato što njegove riječi: „...ako bi
prodao mushaf, ono što je uz njega, ulazi u predmet trgovine...“ podrazumijeva da je prodaja dozvoljena, jer ulazak
onog što je uz njega upućuje na dozvolu trgovine, jer ako
trgovina njime nije dozvoljena, ne bi ono što je spojeno s
njim ušlo u propis zbog neispravnosti trgovine.
Malikijski mezheb: Smatraju prodaju mushafa dozvoljenom bez ikakve smetnje, jer se to odvijalo za vrijeme ashaba u Medini, a nisu to negirali. Došlo je u djelu „Mevahibul-dželil“: „Dozvoljeno je iznajmiti mushaf, jer ga je
dozvoljeno i prodati. Njegovu prodaju su dozvolili mnogi
tabi’ini...“ (El-Hattab: Mevahibul-dželil 5/423). U djelu ElMudevvene stoji: „Nema smetnje u tome. Ljudi su u Medini prodavali mushafe, a ashabi su tome svjedočili i nisu
im negirali. (Predaja Suhnun ibn Se’id et-Tenuhija 11/408).
Šafijski mezheb: Pokuđeno je prodavati mushaf, ako za tim
nema potrebe. U „Nihajetul-muhtadž“ je zapisano: „...i
pokuđena je prodaja mushafa bez potrebe, za razliku od
kupovine...“ (Er-Remli: Nihajetul-muhtadž 3/389) .
Hanbelijski mezheb: Razišle su se predaje hanbelijskog
mezheba oko prodaje mushafa, a ispravna predaja je da
nije dozvoljeno prodavati mushaf. Od imama Ahmeda je
preneseno da je rekao: „Ne znam nikakvu olakšicu (ruhsu)
za prodaju mushafa.“ Druga predaja unutar mezheba je da
je prodaja mushafa dozvoljena, ali pokuđena. I kaže se da
postoji treća predaja koja je dozvoljava bez pokude. U „Insafu“ stoji: „Oko prodaje mushafa imamo dvije predaje:
Prva: Nije dozvoljeno, i prodaja nije ispravna i ovo je odabrani stav u (hanbelijskom) mezhebu. Imam Ahmed je rekao: “Ne znam da u trgovini njime ima kakva olakšica.“
Druga: Dozvoljeno je, ali pokuđeno. Od njega se prenosi i
treći stav: Da je dozvoljeno bez ikakve pokude.“ (El-Merdavi: 4/266-267)
Iz iznesenih stavova islamskih pravnika vidimo da se oko
prodaje mushafa razilaze na tri stava (mezheba):
Prvi: Dozvola i to je stav hanefija, malikija i treća predaja
kod hanbelija.
Drugi: Potpuna zabrana i to je odabran stav kod hanbelija.
Treći: Trgovina njime je pokuđena, kao što kažu šafije i druga predaja od hanbelija.
Dokazi:
Prvi mezheb svoj stav dokazuje time što je predmet prodaje papir, tinta i korice, ako je ukoričen, te ukrasi, ako je
ukrašen, a samo znanje se ne prodaje, jer znanje nije materijalno. Također, mushaf je čist, podložan korištenju poput
ostalog imetka kojim je dozvoljeno trgovati, tako da ulazi
u Njegove riječi: „A Allah je dozvolio trgovinu.“ (El-Bekare,
275)
Zagovornici drugog stava zabranu dokazuju sljedećim:
1.
Da je Omer, radijallahu ‘anhu, prolazeći pored
onih koji su prodavali mushafe i govorio: „Loše li trgovine.“ (Dža’d u Musnedu 1/328, Abdurrezak 8/114, Bejheki u
Sunenu 6/16. i Ibn ebi Davud u El-Mesahif, 159. str.)
2.
Od ibn Omera, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je
bio oštar po ovom pitanju, rekavši: „Poželio sam da se ruke
otkidaju zbog prodaje mushafa.“ (Se’id ibn Mensur u Sunenu 2/358, a putem njega i Bejheki u Sunenu 6/16, Ibn ebi
Davud u El-Mesahif 180, Ibn ebi Šejbe 6/26, br. 255)
3.
Jer sadrži zapisan Allahov govor, pa je nužno da ga
sačuvamo od kupovine i cjenkanja.
Treći mezheb dokazuje sljedećim dokazima:
1.
Onim što se prenosi od nekih ashaba, kao što je
Ebu Musa el-Eš’ari, da su ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prodaju mushafa smatrali pokuđenom. (Ibn ebi Šejbe u Musannefu 7/4)
2.
Od ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu, se prenosi da
je kudio kupovinu i prodaju mushafa. (Šafija u El-Umm
7/176, Abdurrezak 8/110, Bejheki 6/16)
Ono što kod mene prevaguje je stav onih koji prodaju mushafa smatraju dozvoljenom, jer ovo pomaže njegovom širenju i distribuiranju u čemu se ogleda korist za muslimane,
a prodaja proizilazi iz ulaganja u štampu mushafa, papir,
tintu, troškove štampe i koričenje, a svima je poznato da
štamparija ima svoju cijenu i to su stvari koje se prodaju, a
ne sami mushaf, odnosno Allahove riječi koje se ne mjere
novcem, niti cijenom. A Allah najbolje zna.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
59
PRIJEVOD
PRIJEVOD
TI SI KAO CVIJET U PUSTINJI
Unija uleme osuđuje
cionistički pokolj u pojasu
Gaze
preveo s arapskog:
Abdullah KAPO
Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da uvijek budeš u ibadetu. Svaka sekunda koju
muslimanka provede dok nosi hidžab je sekunda ibadeta.
preveo s arapskog:
Hasan STRANJAC
Poštovana sestro, kad izabereš da nosiš hidžab kao znak pokornosti svom Gospodaru, a ne zato što ti to muž ili otac naređuju,
i kad sa svim ponosom izabereš da živiš kao prava muslimanka,
tada si iznijela najveći dokaz za svoj iman (vjerovanje).
Poštovana sestro, kad se pridržavaš islamskih propisa za oblačenje onda drugima postane nemoguće da te tretiraju kao komad mesa i ne preostaje im druga opcija nego da te ocijenjuju
na osnovu tvoje sposobnosti, inteligencije i tvojih kvaliteta, a ne
na osnovu tvog tijela i izgleda. Tebi pripada ogromna čast, ti si
kao cvijet u pustinji, kao dûga u noći, onda kad se svojim pridržavanjem Allahovih propisa razlikuješ od drugih koji ih se ne
pridržavaju.
Mogu u ime svih muslimana reći da si ti sa svojom čednosti, moralom i islamskim izgledom svjetlo u našim tamnim danima. Ti si
sa svojom čeličnom voljom i čvrstim ubjeđenjem krenula istim
putem kao i žene Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i svih
ostalih vjernica iz njegovog doba. Ti si se otrgla i oslobodila od
mišljenja drugih, jedino šta je za tebe važno jeste zadovoljstvo
tvog Gospodara. Jedino šta tebe brine jeste kakvom će mene
Allah smatrati, jesam li ispunila Njegove naredbe?
Ti si izuzetna u svom pridržavanju islamskih propisa. Ti si sebi
postavila samo jedan cilj, a to je najveća deredža u Džennetu;
Džennetu-l-Firdevs. Ti si svijetlo koje osvjetljava put drugima. Ti
uvijek nosiš dobrotu sa sobom i njen sjaj prelazi na druge. Tvoj
hidžab, poštovana sestro, nije simbol potlačenosti i ugnjetavanja, nego simbol slobode, slobode, i opet kažem slobode! Nošenjem hidžaba ti si izabrala da ne budeš potlačena zbog ideja i
pretpostavki koje nam nameću smrtnici kao što smo ti i ja.
Sa nošenjem hidžaba ti si izabrala da određuješ svoj način života
u skladu sa Allahovim propisima. Ti si izabrala da ne budeš više
robinja ljudima nego samo Allahu, Gospodaru ljudi. Sa nošenjem
hidžaba ti si izabrala da uvijek budeš u ibadetu. Svaka sekunda
60 GLASNIK
koju muslimanka provede dok nosi hidžab je sekunda ibadeta. I
poštovana sestro, Islam je taj koji te poštuje i cijeni. Ovo dolazi
do izražaja u načinu na kojim se bdije nad tvojim dostojanstvom
i tvojom ženstvenosti. Islam je taj koji se kao bedem isprečio na
putu onih koji žele da te kao jeftinu robu iskoriste za punjenje
ličnog džepa.
Islam je taj koji te štiti zatvarajući vrata svakom ko ima kao cilj
samo da te iskoristi i zloupotrijebi za svoj užitak i razonodu. Poštovana sestro, najveća nepravda koja ti se čini jeste kad se iskrivljuje istina i kad ti predočavaju da su čednost i bogobojaznost
znakovi zaostalosti i ugnjetavanja, dok nemoralnost, ružna djela i
pokvarenost predstavljaju kao znakove prosvijetljenja i napretka.
Tako je to danas, ako se žena pridržava islamskih propisa za odijevanje onda je smatraju zaostalom, a kad se skine i naga hoda
po ulici, onda je to u njihovom pogledu znak emancipacije i napretka.
I sestro, ako te neki mrze zbog tvoje čednosti, zbog tvog pridržavanja Allahovih propisa, zbog tvog hidžaba, znaj onda da Allah,
Gospodar ovih ljudi, Svoje blagoslove na tebe šalje. I znaj da su
iritacije i mržnja koje oni u svojim srcima osjećaju zbog tvog morala razlog da se tebi povećaju deredže u Džennetu. Znači ako
oni osjećaju mržnju prema tebi zato što se ti pridržavaš islamskih
propisa za oblačenje onda je to razlog da se tvoj položaj kod Allaha, subhanehu ve te’ala, stalno poveća.
Ti si nada ovog ummeta! Ti si kći Hatidže, ‘Aiše, Hafse i Havle
koje su ušle u povijest. Znači, poštovana sestro, ne dopusti da
te izigravaju. Allah, subhanehu ve te’ala, ti je ukazao čast i dao
ti visok položaj i On bdije nad tvojom čednosti i zato je propisao
te propise, zato ti je propisao hidžab. I ako se ti toga pridržavaš,
znaj da ćeš zaraditi Allahovo, subhanehu ve te’ala, zadovoljstvo i
da ćeš moći biti od onih koji će zaraditi Džennet.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Svjetska unija islamskih učenjaka pomno prati posljednja dešavanja u Palestini, naročito u pojasu Gaze,
gdje je cionističko - uzurpatorska tvorevina počinila
masakr nad civilnim stanovništvom. Tim činom ranjeno je i života lišeno desetine Palestinaca koju su stacionirani na zemlji džihada i otpora, a među stradalima
je bio i generalni sekretar Narodnih otpornih komiteta, šejh Zuhejr el-Kajsi.
U svjetlu ove izraelske nepopustljivosti i kontinuiranog ugnjetavanja naše braće u Gazi, ali i na cijelom
palestinskom tlu, Svjetska unija islamskih učenjaka
proglašava slijedeće:
Prvo: Unija ponovo ističe punu solidarnost sa nepokolebljivim narodom ponosne Gaze, te izražava sućut i
utjehu porodicama šehida i ranjenika koji su stradali u
nasilničkom cionističkom napadu na pojas Gaze. Uzvi-
šeni Allah kaže: „Nikako ne smatraj mrtvima one koji
su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju
su kod Gospodara svoga.“ (Ali Imran, 169) A u drugom
ajetu stoji: „Njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad
na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje
će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo
upisano biti.“ (Et-Tevba, 120)
Drugo: Unija osuđuje cionističku tiransku tvorevinu,
kao i njena zlodjela i barbarstvo koje sprovodi nad golorukim palestinskim narodom. Unija također prebacuje punu odgovornost na tvorevinu podsjećajući je
da je Božije obećanje za pobjedu muslimana zasigurno na pomolu i da je mit o njihovoj nepobjedivoj snazi
na putu nestanka, a s njim i tvorevina zla i nepravde.
Treće: Unija apeluje na sve arapske i islamske zemlje,
humanitarne organizacije i organizacije za ljudska prava da izvrše svoje obaveze prema palestinskom napaćenom narodu koji traži povrat svoje otete teritorije,
legitimna prava i ljudsko dostojanstvo. Unija poziva
međunarodnu zajednicu i sve savjesne ljude svijeta,
te organizacije i institucije civilnog društva da ispune
svoje obaveze i odgovornost prema palestinskom pitanju.
Četvrto: Unija upućuje apel vladama i narodima arapskih zemalja, koji su revolucijama arapskog proljeća
srušili kumire nasilničkih vladara, da pruže potporu
narodu Palestine i stanu na njihovu stranu kako bi zaštitili stanovnike Gaze i sva sveta mjesta Palestine, a
naročito časni Kuds.
„A mnogobošci će sigurno saznati u kakvu će se muku
uvaliti“ (Eš-Šuara, 227),
stoji u saopćenju kojeg je izdala Svjetska unija islamskih učenjaka a kojeg potpisuju generalni sekretar
Unije prof. dr. Ali el-Karadagi i predsjednik Unije prof.
dr. Jusuf el-Karadavi.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
61
FOTOREPORTAŽA
HAN HALILI
Fotografisao: Kenan Ćosić
LOKACIJA: Centar starog Kaira.
62 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
63
UČIMO ARAPSKI
UČIMO ARAPSKI
Za sve naše čitaoce, koji žele da putem Glasnika uče ili obnove svoje znanje iz arapskog jezika, od ovog
broja počinjemo sa novom rubrikom – “Učimo zajedno arapski jezik”. Rubriku piše i uređuje studentica
Azra Mehremić-Pepić.
Formiranje i razvijanje gramatike
arapskog jezika
Tako je Ebul-Esved počeo dopunjavati gramatička pravila sve dok nije sastavio veliki dio gramatike kakva je poznata danas. Ibn Selam o njemu kaže: ”On je prvi koji je oblikovao arapski jezik,
otvorio je njegova vrata, razjasnio njegov put i postavio njegova pravila.”
Gramatika arapskog jezika nastala je i usavršila se u Basri.
Prenosi se da su Arapi, miješanjem sa Perzijancima, Bizantijcima, Abesincima i drugim narodima za vrijeme ratova i
islamskih osvajanja, donijeli islam u te zemlje, čiji je narod
prelazio na islam, te su počeli učiti arapski jezik bez tečnosti i preciznosti, pri čemu su nastale greške i nepravilnosti
u govoru.
Greške u govoru su se pojavile još za vrijeme Poslanika,
s.a.v.s. Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., čuo čovjeka kako
griješi u govoru pa je rekao: „Uputite vašeg brata, zaista je
zalutao.”
Također se prenosi od Ebul-Esweda ed-Du’elija da je jednog
dana ušao kod Alije radijallahu anhu i u njegovim rukama
je vidio “rik’u” ( ‫الرقعة‬je vrsta arapskog pisma - komad kože
na kojem je pisano) ispisanu crnim slovima, pa je upitao Aliju o njoj, na što mu je Alija, r.a., odgovorio: ”Razmatrao sam
govor Arapa i vidio sam da je loš, pa sam želio napisati nešto čemu bi se vratili.” Zatim je dao rukopis Ebul-Eswedu,
a na njemu je pisalo: “Govor se sastoji od imenice, glagola
i čestice…” Zatim mu je Alija, r.a., rekao: ”Osloni se na ovo
i dodaj što je neophodno.” Tako je Ebul-Eswed počeo dopunjavati gramatička pravila sve dok nije sastavio veliki dio
gramatike kakva je poznata danas. Ibn Selam o njemu kaže:
”On je prvi koji je oblikovao arapski jezik, otvorio je njegova
vrata, razjasnio njegov put i postavio njegova pravila.”
Faze formiranja gramatike arapskog jezika:
Prva faza je faza osnivanja (lingvisti iz Basre).
Druga faza je faza razvoja (lingvisti iz Basre i Kufe).
Treća faza je faza sazrijevanja i usavršavanja (lingvisti iz Basre i Kufe).
Četvrta, završna faza, je faza prioriteta (lingvisti iz Bagdada).
piše:
Azra MEHREMIĆ-PEPIĆ
64 GLASNIK
određena drugom imenicom u genitivu, imenice određene
vokativom i imenice sa određenim članom (‫)ال‬.
Promjenljive imenice (izvedenice): ‫أسامء مشتقة‬
Npr: ‫وب‬
ٌ ُ‫ َم ْكت‬- ‫اب –كَتَ َب – كاَتِ ٌب‬
ٌ َ‫كَت‬
Imenice sa određenim članom i neodređene imenice:
Nepromjenljive (nepotpune) imenice: ‫ أسامء جامدة‬Npr.
‫إِنْساَ ٌن – أَ ْر ٌض – َر ُج ٌل – شَ ْمس‬
Imenice sa određenim članom:
(ova knjiga- ovo pero)‫القل ُم‬-‫الكتاب‬
ُ
Neodređene:
‫ قلم‬-‫كتاب‬
ٌ (knjiga, bilo koja - pero, bilo koje)
U sljedećem broju ćemo, ako Bog da, obrađivati svaku vrstu posebno, kada završimo sa imenicama, preći ćemo na
glagole, a poslije toga na čestice.
U određene imenice spadaju: lične zamjenice, vlastita
imena, pokazne zamjenice, odnosne zamjenice, imenica
“Knjiga“ kaže:
‫ وحرف‬،‫ و فعل‬،‫ اسم‬:‫الكلم‬
gola i čestice.
Govor se sastoji od imenice, gla-
Imenica, kao npr. ‫ الرجل‬što znači čovjek.
Glagol, kao npr. ‫ حرض‬što znači došao.
Čestica, kao npr. ‫ من‬...‫ىف‬، što znači u, iz ili od...
(Čovjek je došao iz Basre). ‫رض م ْن البرصة‬
ُ
َ ‫الرجل ح‬
Imenice
Podjela imenica u arapskom jeziku :
•
Po rodu: Imenice muškog i imenice ženskog roda,
kao npr:
‫كتاب‬
ٌ
‫رجل‬
ٌ (čovjek – kamila – knjiga) imenice muškog
ٌ - ‫–جمل‬
roda.
‫ زجاج ٌة‬- ‫( فتا ٌة – بقر ٌة‬djevojka – krava – boca).
U imenice ženskog roda također spadaju imenice koje se
završavaju na kratki elif (‫ )ـَ ىا‬koji se zove ‫ أَلِ ٌف َم ْقصرُ َ ٌة‬i ne pripada korijenu riječi (‫– برشى‬radosna vijest, ‫– ذكرى‬uspomena).
Također, imenice koje završavaju na dugi elif (‫ )ـَ اء‬koji se
zove ‫ أَلِ ٌف َم ْمدُو َد ٌة‬i ne pripada korijenu riječi (‫– َص ْح َرا ُء‬pustinja,
‫ بَغْضَ ا ُء‬-mržnja).
I treća vrsta imenica koje spadaju u imenice ženskog roda
su one imenice koje završavaju na okruglo ili zatvoreno t (َ‫ـ‬
‫ )ـة‬npr: (ٌ‫ َح ِدي َقة‬-vrt, ‫– َد ْولَ ٌة‬država).
•
Poznati alim iz Basre, Sibevejhi, u svojoj knjizi pod nazivom
dvije muslimanke, ِ‫ مسلمتان‬dva muslimana (dvojina), ‫مسلامن‬
‫ مسلمون‬muslimani (množina), ٌ‫ مسلامت‬muslimanke.
Po broju: Jednina, dvojina i množina:
‫ مسل ٌم‬musliman ( jednina), ‫ مسلم ٌة‬muslimanka,
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
65
kairske džamije
kairske džamije
RIFAIJEVA DŽAMIJA
(1869-1911)
Uprkos upotrebi islamskih ukrasnih elemenata i u enterijeru i u eksterijeru, džamija svojim dizajnom podsjeća na evropske arhitektonske trendova tog doba.
piše:
Sedin OMERBAŠIĆ
Rifaijeva džamija, koju od velike Sultan Hasanove džamije dijeli nekoliko metara uskog prolaza,
smještena je ispod Salahudinove tvrđave u Kairu
i spada među najznačajnija
islamska zdanja modernog
Egipta.
Ova džamija je sagrađena
na inicijativu Hušjar Hanim,
Ibrahim-pašine supruge i
ujedno majke hidiv Ismailpaše. Gradnja je započeta
1869. i trajala je 40 godina,
da bi bila dovršena 1911.
godine, a u funkciju puštena
iduće 1912. godine.
Velik broj tadašnjih priznatih egipatskih i ino arhitekata je učestvovao u tom
poduhvatu, tako da je ulogu
projektanta preuzeo Husejn
Hilmi-paša, a nakon njegove
smrti džamija je dovršena
pod palicom austrougarskog
arhitekte Maks Herc-paše, poznatog po upravljanju „Komitetom za očuvanje nacionalne baštine“,
vladine organizacije osnovane 1882. u svrhu oču66 GLASNIK
vanja islamskih arhitektonskih monumenata na
području Egipta.
Ova džamija je podignuta na prvobitnom mezarju dvojice evlija i to: šejha
Ali Ebu Šubbaka er-Rifaija
(unuka Ahmeda er-Rifaija, osnivača sufijskog tarikata) i Jahja el-Ensarija,
ashaba iz doba Poslanika,
da bi ta 2 mezarja danas
bila preuređena u turbeta.
Uprkos upotrebi islamskih
ukrasnih elemenata i u
enterijeru i u eksterijeru,
džamija svojim dizajnom
podsjeća na evropske arhitektonske trendova tog
doba.
nje džamije, potom mezara njenog sina hidiv
Ismail-paše i njegovih 4 žena.
Dalje, džamija služi kao počivalište i sultanu Husejn Kamilu, prvom od dvojice egipatskih sultana
20. vijeka, a uz njegov našao se i popločan mezar njegove žene sultane
Melek.
Šetajuci kroz džamijske odaje, dolazimo do prostorije
u kojoj se izdižu
mramorni mauzoleji dvojice egipatskih
kraljeva: Fuada I
(umro 1936.) i Faruka I (umro u egzilu u Rimu 1965.,
nakon što je abdicirao u korist svog
malodobnog sina
Fuada II, koji nakon
rušenja kraljevske
porodice danas živi
u Švicarskoj).
U susjednoj prostoriji ispod iranske
zastave
obložen
maslinastim mermerom visoke kvalitete nalazi se grob posljednjeg
iranskog šaha Reze Pehlavija (umro 1980. u Kai-
ru), zbačenog tokom Iranske revolucije 1979., a
kojem je azil ponudio tadašnji egipatski predsjednik Enver Sadat.
Vrlo često posjetioci vrijeme izgradnje
ove džamije stavljaju u isti koš sa datumom izgradnje
susjedne Sultan Hasanove džamije što,
istini za volju, i nije
nerazumna pretpostavka, budući da
sličan arhitektonski
stil dviju džamija ne
otkriva pet i po stoljeća razlike u datumu izgradnje (Sultan
Hasanova džamija
je sagrađena u 14.
vijeku, odnosno u
periodu 1356-1362.
godine).
Iako mezar Ahmeda
er-Rifaija, šejha sufijskog reda, se ne
nalazi u ovoj džamiji, niti u Egiptu uopće (nego u Iraku),
ipak veliki broj posjetitelja svake godine dolazi tu
slaveći rođendan šejha rifaijskog tarikata.
Egipatska kraljevska
grobnica
Sama unutrašnjost džamije obiluje velikim brojem mauzoleja posljednje
egipatske dinastije Muhamed Ali-paše, počev od
mezara Hušjar Hanim, idejnog pokretača izgrad-
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
67
između dva broja
između dva broja
ZIJARET ASBIH DŽAMIJI „BOSNA I HERCEGOVINA“
I NJENIM DŽEMATLIJAMA
U ime Allaha Milostivog Samilosnog/Džamija Bosna i Hercegovina/Ovu džamiju je podigao hadžija Salah el-Fejjumi s namjerom približavanja Uzvišenom i Slavljenom Bogu, te
kao spomen na borbu muslimana za povraćaj Republike Bosne i Hercegovine od neprijatelja./ Neka im Allaha upotpuni pobjedu./Prvi namaz u džematu je klanjan petka 1.
zul-ka’dea 1413. hidžretske godine što odgovara 23. aprilu 1993. godine nove ere./ Neka
nas i vas Allah učini od onih koji grade Allahove kuće
Piše:
Jusuf DŽAFIĆ
Nije bezrazložno Egipat, a naročito Kairo nazvan Majkom svijeta
(Ummu-d-dunja). Dovoljno je pogledati bogatu burnu višetisućljetnu povijest Egipta i njegovih Egipćana, poglavito povijest Kaira, te se uvjeriti u istinitost ovih izjava. Pored nadimka Majka dunjaluka, Kairo krasi još jedan lijepi, takođe opravdan činjeničnim
stanjem, nadimak – Grad hiljadu munara. Doista, nema putnika,
namjernika ili nenamjernika, koji je bio u Kairu, a da njegove oči
nisu zamjetile te tolike munare (brojka je mnogo veća od hiljadu), a o sveukupnom broju džamija (uključujući i one bez munare) da i ne pričamo.
Među tim nebrojenim kairskim džamijama našla se i džamija
koja nosi ime naše države – džamija Bosna i Hercegovina. Lijepo
ime, ali široj javnosti i u Egiptu i u Bosni nepoznata džamija –
nikada o njoj nije članak ni u jednim novinama, nikada nijedan
radijski niti televizijski medij nije izvještavao o njoj, nikada je niko
iz Bosne nije posjetio. Ukratko rečeno, džamija „Bosna i Hercegovina“ je bila nepoznata, skrovita džamija, potpuni anonimus.
Zanimljivo je kako ova džamija dijeli sudbinu države Bosne i Hercegovine po kojoj je dobila ime, s obzirom da je slabo ko van
Balkana upoznat sa Bosnom i Hercegovinom, što je posljedica
nemara većine naših političara koji trebali da rade na promovisanju Bosne i Hercegovine, umjesto što promovišu svoje niske stranačke interese. Izuzetak je možda posljednja agresija na Bosnu i
Hercegovinu za koju su širom svijeta, pa i u Egiptu nešto „načuli“.
Međutim, na svu sreću, džamija „Bosna i Hercegovina“, je otrgnuta od zaborava, zahvaljujući istraživanju Dine ef. Maksumića,
prof., studenta na postdiplomskim studijama na Kairskom uni-
68 GLASNIK
verzitetu. Naime, dotični student je januara ove godine „otkrio“
ovu džamiju, nakon što je ona građanima Bosne i Hercegovine
bila nepoznanica. Inače, džamija je oktrivena kao rezultat internet potrage dotičnog studenta za objektima u Kairu koji bi se mogli dovesti u vezu sa Bosnom.
Džamija „Bosna i Hercegovina“ se nalazi u ulici Isra el-Muallimin, u naselju Muhendisin, nedaleko od Libanskog trga, u novijem dijelu grada. Nalazi se u Gizi, dijelu Kaira koji je inače široj svjetskoj javnosti poznat po starim egipatskim piramidama.
Udaljena je od ambasade BiH u Egiptu jedno 5 km. Smještena
je u suterenu višespratnice, te time spada u mesdžide, pošto
ne predstavlja samostalan građevinski objekt. Uprkos tome što
se nalazi u suterenu stambene zgrade, džamiju krase tri minijaturne munare koje se nalaze spolja, nedaleko od džamijskog
ulaza. Džamija, po egipatskim mjerilima, spada u manje kairske
džamije. Ako uzmemo u obzir bosanska mjerila, onda džamija
„Bosna i Hercegovina“ spada u džamije srednje veličine. Džamija je napravljena početkom 1993. godine. Otvorena je 23. aprila 1993. godine. Vakif džamije je hadžija Salah Fejjumi. Ideja za
ime „Bosna i Hercegovina“ je došla od šejha Džemala Kutba, koji
je kao izaslanik rahmetli šejhu-l-azhara Džadu-l-Hakka posjetio
Bosnu tokom rata, te svojim očima vidio proljevanje nevine krvi
i herojski otpor bosanskih muslimana. Džemal Kutb je sastavio
i spomen ploču koja se nalazi u unutrašnjosti džamije na zidu,
nedaleko od vrata, a koja vjedoči o egipatskoj solidarnosti s Bošnjacima:
U ime Allaha Milostivog Samilosnog
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Džamija
Bosna i Hercegovina
Ovu džamiju je podigao hadžija
Salah el-Fejjumi
s namjerom približavanja Uzvišenom i Slavljenom Bogu, te kao
spomen na borbu muslimana za povraćaj Republike Bosne i
Hercegovine od neprijatelja.
Neka im Allaha upotpuni pobjedu.
Prvi namaz u džematu je klanjan petka 1. zul-ka’dea 1413.
hidžretske godine što odgovara 23. aprilu 1993. godine nove
ere.
Neka nas i vas Allah učini od onih koji grade Allahove kuće.
O svom pronalasku Dino Maksumić je zvanično obavijestio
bosanske studente 10. februara 2012. godine, na sastanku
Redakcije Glasnika, lista bosanskohercegovačkih studenata u
Egiptu. O ovome, za naše studente i našu Asocijaciju, kolumbovskom otkriću, bilo je riječi 10. marta ove godine, na jednom od sastanaka Redakcije Glasnika. Tom prilikom, lično sam
predložio da nastupajućeg petka (16.3.) zijaretimo pronađenu
džamiju i u njoj klanjamo džumu namaz. Moj prijedlog je prihvaćen kao dobra ideja, s obzirom da se 15. marta 2012. godine navršavalo ravno tri godine kako su bosanskohercegovački
studenti u Egitpu formirali asocijaciju studenata. Glavno breme organizovanja i razrade zvanične posjete Asocijacije preuzeo je Hasib Hadžić, predsjednik Asocijacije studenata Bosne i
Hercegovine u Egiptu.
Tako se zvanična delegacija naše Asocijacije, na čelu sa predsjednikom Hasibom Hadžićem, u 10 sahati ujutru u petak, 16.
marta, povodom 3. godišnjice Asocijacije, zaputila ka džamiji
„Bosna i Hercegovina“. Delegaciji se usput pridružio i uvaženi
gospodin Muhamed Čengić, ministar-savjetnik u bh. ambasadi
u Egiptu, trenutni prvi čovjek naše ambasade u Egiptu, kako
bi zijaret džamiji „Bosna i Hercegovina“ bio što svečanijeg karaktera.
Ispred džamije „Bosna i Hercegovina“ konačno stižemo petnaestak minuta prije početka džume-namaza. Na trenutak niko
nije bio siguran da smo na pravom mjestu, iako smo već na drugoj strani ulice uočili na džamiji jednu od dvije table, na kojoj je
na jasnom arapskom jezikom, krupnim slovima, bilo napisano:
Džamija Bosna i Hercegovina. Tu, ispred džamije slučajno upoznasmo i šejha Džemala Kutba, jednog od učenjaka Azhara, koji
je upravo tada izlazio iz zgrade koja je nad džamijom. Iz kratkog
razgovora sa šejhom, potvrdili smo da ova džamija ispred nas
nosi ime Bosna i Hecegovina, te da je to ime dobila po našoj
državi Bosni i Hercegovini. Takođe smo saznali da je upravo on
zadužen za džamiju, no da, nažalost, trenutno nema vremena
da detaljnije razgovara s nama o njoj, pošto se žuri kako bi na
vrijeme stigao u obližnju džamiju, gdje drži hutbe. Naime, džumanske hutbe u džamiji „Bosna i Hercegovina“ drži drugi hatib.
Stoga smo razmijenili kontakte, napravili zajedničku fotografiju
sa šejhom Kutbom, te rastali s obostranom željom da se u skorije vrijeme mahsus sastanemo kako bi porazgovarali o džamiji.
Nakon kratkog razgovora sa Džemalom Kutbom, preostalo vrijeme do početka džume potrošili smo u razgledanju džamije
spolja i iznutra.
Prvi džumanski ezan proučio je mujezin Abdussemi’ Ahmed,
a drugi džumanski ezan je proučio mujezin Muhammed Abdulhadi. Hatib džamije Alaudin Faruk je u ovosedmičnoj hutbi, zaista sadržajnoj i zanimljivoj, govorio je na temu „Dobročinstvo
prema roditeljima“. U prvom djelu hutbe (prvoj hutbi) govorio
je općenito o dobročinstvu prema roditeljima, te o dobročinstvu prema roditeljima koji su još živi, dok je u drugom djelu
hutbe (drugoj hutbi) govorio o dobročinstvu prema roditeljima
koji su preselili na Ahiret.
Nakon džume namaza, nakratko smo porazgovarali s džematlijama, koji nisu krili svoju radost zbog naše posjete.
Hatib Alaudin Faruk, koji je bio vidljivo obradovan našim zijaretom, u svom razgovoru s nama je istakao, kako je „o Bosni i
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
69
egiptom kroz gradove
aktuelno
njenim muslimanima čuo samo riječi hvale“.
Abdussemi’ Ahmed, mujezin džamije, je jedan od najstarijih džematlija i po godinama, a i po tome koliko je džematlija džamije
„Bosna i Hercegovina“, pošto u njoj spominje Uzvišenog Allaha
od 1996. godine. Ono šta ga čini posebnim je to što je slijep.
Zamolili smo mudrog džematliju da uputi poruku, savjet muslimanima Bosne. Stari džematlija je poručio muslimanima Bosne
da budu ustrajni u klanjanju namaza u džamijama, jer je namaz
spominjanje Uzvišenog Boga i duhovna hrana, ali pomaže i u raspoređivanju vremena. Poručio je i da ne zaboravimo da učimo
Allahovu knjigu, makar 15-30 minuta dnevno, te da donosimo
salavate na poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Nažalost, taj dan nismo imali čast upoznati vakifa džamije, koji
je nakon džume imao neodložan posao, ali nam je u telefonskom
razgovoru poručio će mu biti čast da ga posjetitmo sutra u prijepodnevne sate, te poručio da je nadjevanje džamiji imena po
Bosni i Hercegovini najmanje što su mogli da učine za muslimane
Bosne.
Safvet Muhammed, jedan od džematlija, pozvao nas je da u
toplini njegovog doma promuhabetimo po koju riječ. Njegov
ljubazan poziv nismo mogli da odbijemo. Tako smo uz topli čaj,
neizostavan pratilac tog arapskomuslimanskog gostoprimstva,
probesjedili s našim gostoljubivim domaćinom na različite teme,
s posebnim osvrtom na teme vezane za Bosnu i Egipat. Treba
spomenuti da je naša posjeta bila neočekivana, te da nas Safvet
Muhammed vidi po prvi put u životu, no to ga nije sprečilo da
nam čak daruje skormne hedije, s obzirom da međumuslimansko
bratstvo i prijateljstvo ne poznaje granice.
Nismo propustili priliku, a da tokom razgovora ne zamolimo
našeg domaćina da nam iz egipatskog ugla prokomentariše poređenja sadašnjih nesretnih dešavanja u Siriji sa ratnim dešavanjima u Bosni. Naš ugostitelj, priznavši da određene sličnosti postoje, spomenuo je i neke bitne razlike. Jedna od glavnih razlika
koje je spomenuo je činjenica da je humanitarna pomoć Egipta
Siriji kudikamo manjeg intenziteta od intenziteta pomoći koja je
upućena ka Bosni tokom agresije. Kao uzrok za manji obim humanitarne pomoći Siriji naspram Bosne, naš domaćin je naveo
sljedeće: slabije materijalno stanje egipatskog naroda, koje je
inače bilo bolje početkom devedesetih nego sad; nepovjerenje
naroda prema egipatskoj vlasti, pogotovo sada u ovoj burnoj
prelaznoj epohi; te možda najvažniji razlog – fakat da je sukob
u Bosni bio sukob međunarodnog karaktera, odnosno strana
agresija na suverenu Bosnu i Hercegovinu, dok sukob u Siriji ima
karakter građanskog rata, odnosno, kako je džematlija Safvet
istakao, nepostojanje još uvijek iskristalizovanih strana, naravno
nepodcjenjujući želju građana Sirije da skinu tiranina.
Svemu dobrom mora doći kraj, pa tako i našem druženju sa
ovim prijaznim džematlijom, kome smo obećali da ćemo doći
ponovo u posjetu čim se ukaže prilika. Time se i naš zijaret toga
dana okončao.
Sutradan, zvanična delegacija Asocijacije, u sličnom sastavu,
70 GLASNIK
zajedno sa uvaženim gospodinom Muhamedom Čengićem, posjetila je hadžiju Salaha Fejjumija, vakifa džamije „Bosna i Hercegovina“, koji stanuje u prizemlju iznad džamije. S vakifom smo
popričali o historiji džamije „Bosna i Hercegovina“, od njenog
osnivanja do današnjih dana.
Džamija je izgrađena početkom 1993. godine. Tada još nije
imala ime. Ideja za ime Bosna i Hercegovina došla je od šejha
Džemala Kutba, u to vrijeme glasnogovornika tadašnjeg šejhul-azhara Džadu-l-Hakka. Naime, šejhu-l-azhar Džadu-l-Hakk je
poslao Džemala Kutba u Bosnu, kako bi ga obavijestio o ratu u
Bosni i stanju muslimana. Džemal Kutb je u Bosni vidio strahote
i herojski otpor njenih stanovnika. Po povratku je „bio dovoljno
ubjedljiv“, pa je vakif Salah Fejjumi nazvao džamiju imenom naše
države, kao spomen na borbu Bošnjaka za odbranu Republike
Bosnu i Hercegovinu.
Hadžija Salah nam je ispričao kako mu je Džemal Kutb pričao
o pobožnosti bosanskih muslimana, kako ginu za svoju vjeru, o
ulozi zelene boje kao muslimanske boje kod nas i još mnogo što
šta, što je u njemu razvilo ljubav prema našoj Bosni. Stoga ne
treba da čudi da mu je posjeta Bosni jedna od neispunjenih želja.
Hadžija Salah nam je i pripovjedao o skupu u Azharovoj džamiji,
upriličenom povodom stradanja muslimana u Bosni, baš kao što
se danas organizuju skupovi o Palestini. Tu je govorila znamenita
ulema. Hadžija Salah je bio prisutan na tom skupu. Tu je pored
Azharove uleme bila i opozicija, kao npr. Ihvanu-l-muslimin, pripadnici Stranke rada, odnosno svi oni koji nisu podržavali Mubarakov režim (Mubarak nije podržavao borbu Bosne i Hercegovine
protiv agresorskih snaga). Skup je bio itekako dirljiv, posebno govor rahmetli šejha Muhammeda Gazalija, koji je govorio o Bosni,
uprkos svoj starosti i bolesti.
U priči sa našim hadžijom, saznali smo da smo mi prva zvanična
posjeta Bosanaca ikada, te da smo nakon jednog našeg studenta,
koji je posjetio njega i džamiju prije tri dana, prvi koji su to učinili.
Utom je bilo vrijeme za podne namaz, te smo nažalost morali
naš razgovor privesti kraju. Na putu ka džamiji hadžija Salah nam
je, između ostalog, rekao: „Glavni razlog naše ljubavi prema Bosni je Džemal Kutb koji je bio u Bosni. On je u nama probudio ljubav prema Bosni, prema muslimanskom narodu koji živi okružen
neprijateljima.“
Naš student Abdullah Kapo, apsolvent na Šerijatskom-pravnom
fakultetu, imao je čast da prouči ezan i ikamet, a Dino Maksumić,
student na postdiplomskim studijama na Kairskom univerzitetu,
onaj koji je i prvi pronašao džamiju, imao je čast da prvi među
Bosancima imami u džamiji „Bosna i Hercegovina“. Nakon namaza Abdullah Kapo je proučio ašare iz Kur’ana na zahtjev hadžije
Salaha Fejjumija.
Nakon proučenog ašareta oprostili smo se i poselamili sa s vakifom hadži-Salahom Fejjumijem, uz obećanje da ćemo uspostavljeni kontakt održavati.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
ALEKSANDRIJA
U novoj rubrici našeg lista, od ovog broja predstavljati ćemo vam po jedan grad u Egiptu.
Nadamo se da će vam se svaki odabrani i dopasti, te da će vam to biti razlog više da posjetite ovu zemlju u kojoj su se smjenjivale različite kulture i civilizacije.
Piše:
Hamdija ISLAMOVIĆ
U ovom broju kratko ćemo vam predstaviti Aleksandriju. Alesandrija je grad smješten
na Sjeveru Egipta. Obalu Aleksandrije, koja se
prostire na preko trideset kilometara, zapljuskuje Sredomzeno more, dok je broj stanovnika u ovom gradu preko
četiri miliona.
U ovom gradu je
smještena najveća luka
u Egiptu. Pored toga
Aleksandrija obiluje
brojnim
turističkim
znamenitostima. Aleksandrija je najpoznatija je po tome što se
u njoj nalazila najveća
biblioteka na svijetu
u antičkom dobu, te
svjetionik, kao jedno
od sedam svjetskih
čuda.
Nažalost, kamene
zidove ove antičke
ostavštine, danas, ne grije mediteransko sunce, jer biblioteka je nakon brojnih rušenja i obnavljanja, potpuno uništena 391. godine, kada
je dekretom kopta Teofila, aleksandrijskog patrijarha, uništeno skoro svo antičko nasljeđe
Aleksandrije, koje je Crkva smatrala „sotonskim“. Danas postoji moderna aleksandrijska
bibilioteka, koja svojim atraktivnim izgledom
privlači zaljubljenike znanosti i brojne turiste.
Ulaz u bibilioteku se plaća, ali je i opravdano.
Predivno je vidjeti stare mašine koje su kroz historiju
korištenje za štampu, te bezbroj predivno osvjetljenih i
lijepo raspoređenih redova
punih knjiga.
Svjetionik na poluotoku Farosu, također nije preživio
zemljotres u srednjem vijeku, tako da kasnije nikada
više nije obnovljen. Na njegovom mjestu danas se nalazi utvrda koja je izgrađena
za vrijeme egipatskog sultana Memluka. U gradnji ove
utvrde korišteni su građevinski ostatci ovog svjetionika. Pogled sa ove tvrđave na
more i grad je predivan, što ćete i sami zaključiti sa fotografija koje sam napravio prilikom
svoje posjete Aleksandriji.
Pored tvrđave, važno je istaći i veliku džamiju
Ibrahima Terbane koja zaslužuje da se posjeti.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
71
egiptom kroz gradove
Džamiju je sagradio poznati marokanski trgovac koji je bio nastanjen u Aleksandriji krajem
17. stoljeća. Specifičnostost ove džamije je što
se molitveni prostor nalazi na gornjem spratu,
dok je prizemlje namjenjeno za poslovne prostore. Poslije toga ova džamija je služila kao
urnek za ostale džamije koje su napravljene u
to vrijeme. Sve džamije ovog tipa su nosile naziv „Terbanije“, upravo zbog ove džamije Ibrahima Terbane.
U gradu postoji i mali bazar nedaleko od gradskog trga, gdje možete za malo novca kupiti
predivne stvari. Naravno, potrebno je umjeće
pregovaranja, jer trgovci ovdje dižu cijene, računajući na lahkovjernost turista. Predivno je
dočekati zalazak sunca šetajući uz obalu, dok
vas valovi sa otvorenog mora lagahno zapljuskuju na obali.
Što se tiče prevoza, taksi je veoma jeftin. Tak-
kaligrafija
sisti rijetko koriste taksimetre, pokušavajući
da prevare turiste. Prilikom izlaska iz hotela
pitajte recepcionara koliko okvirno košta vožnja koju planirate da obavite, te nagodite se
za cijenu prije ulaska u taksi.
Najbolji prevoz iz Kaira za Aleksandriju je
voz. Nema saobraćajnih gužvi, a mnogo je sigurniji od „mikro-buseva“ koje Egipćani najviše koriste kao prevozno sredstvo. Povratna
vozna karta iz Kaira, za prvu klasu, košta 140
funti (17 eura). Cijenja opravdava ponudu, jer
imate komforno sjedište i klimatiziran prostor.
Vožnja traje oko tri sahata koja ćete provesti u
predivnim predjelima Egipta na obalama Nila.
U Aleksandriji malo ima turista, mnogi dolaze samo na izlet u sklopu aranžmana iz Kaira.
Ukoliko vam se ukaže prilika da posjetite Egipat, obavezno trebate posjetiti Aleksandriju,
najmanje dva dana. Hoteli nisu skupi, za desetak eura možete naći ugodan smještaj.
SAMI EFENDI
jedan
od najboljih kaligrafa svih vremena
Jedna od novih rubrika ovog broja Glasnika, jeste i „Biografije najpoznatijih kaligrafa“ kroz koju će
nas naš student Ammar Čopelj upoznati sa ovom naukom i njenim najpoznatijim učiteljima. A kao
posebno iznenađenje prilikom svakog broja donosimo vam i po neku levhu, koju je napisao autor ove
rubrike učeći pred kairskim alimima.
Ono što je posebno bitno naglasiti jeste da je mesk, odnosno vježbanicu, prešao pred
Bošnjak Osman-efendijom, kako se navodi u arapskoj literaturi
Piše:
Amar ČOPELJ
Sami Efendi se smatra jednim od najboljih kaligrafa
svih vremena. Rođen je u Istanbulu 1837. godine.
Pravila i umijeće kaligrafije stjecao je pred raznim
učiteljima. Zabilježeno je da je pismo ta’lik učio
pred Kajsar-zadeom, a najteži stil pisanja u kaligrafiji zvani sulus pred Hajdar-zadeom. Ono što je
posebno bitno naglasiti jeste da je mesk, odnosno
vježbanicu, prešao pred Bošnjak Osman-efendijom, kako se navodi u arapskoj literaturi. Nažalost, više ništa se ne spominje o ovom, zasigurno
velikom kaligrafu. U svoje vrijeme Sami Efendi je
bio predvodnik kaligrafskog zanata. Mnoge dža-
mije su ukrašene njegovim levhama i radovima
koji i danas oduzimaju dah svakom ljubitelju ove
prelijepe umjetnosti i ne ostavljaju ravnodušnim
kaligrafe, bez obzira bili oni početnici ili već poznati i priznati svjetski majstori. Ono po čemu se
posebno izdvajao Sami Efendi jeste njegova sposobnost u iznalaženju novih oblika i formi prilikom
pisanja levha, a najviše se biti upamćen po jačini
i ljepoti harfova u levhama ispisanim kaligrafskim
pismom zvanim sulus-dželi. Na Ahiret je preselio
1911. godine. Molim Allaha, dž.š., da mu oprosti
njegove grijehe.
Neke levhe koje
je napisao Sami
Efendi
72 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Sami Efendi
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
73
poezija
BOSANSKA KUHINJA
ĆEVAPI
NAŠ ŽIVOT - TO JE BOSNA
(Prisjećanja...)
Dragi naši čitaoci, u ovom broju Glasnika s vama dijelimo recept za domaće ćevape. S obzirom
da smo daleko od onih sarajevskih i travničkih, evo savjeta kako ih uvrstiti u jelovnik čak u dalekoj Africi.
Sastojci za lepine:
•
1 kg brašna
•
dvije supene kašike kvasca
•
250 ml mlijeka
•
supena kašika šećera
•
čajna kašika soli
Način pripreme
Kvasac, šećer i kašiku brašna pomiješati sa malo toplog mlijeka, te ostaviti da nakvasa.
Brašnu dodati so te zakuhati sa nakvasalim kvascem i preostalim mlijekom, napraviti glatko i mekano tijesto. Ostaviti
tijesto da se udvostruči, zatim ga prekuhati i ponovo ostaviti na toplom mjestu oko pola sahata.
Na pobrašnjenu površinu izvaditi tijesto i podijeliti ga na
jednake dijelove (loptice) te ih razviti shodno želji, koliko
želite da vam budu velike, ostaviti ih malo da se podižu.
Vlažnim nožem napraviti rombove na lepini.
Ukoliko želite, možete da lepine pospete sjemenkama po
vašoj želji.
74 GLASNIK
pripremila:
Naila DURAKOVIĆ
Rernu zagrijati na 250°C, te na zagrijan pleh staviti lepine i
peći 5-6 min.
Kada se lepine napušu znak je da su gotove.
Sastojci za ćevape:
Meso
Crveni i bijeli luk
Biber, so
Kisela ili mineralna voda
Soda ili prašak za pecivo
Način pripreme:
U 1 kg faširanog mesa, dodati 200 ml kisele vode, 2 male
kašike bibera, 2 male kašike sode, 2 male kašike soli, 2 velike kašike mljevenog bijelog luka i 3 kašike mljevenog crvenog luka.
Smjesu dobro izmiješati.
Od ove smjese formirati ćevape. Možete ih formirati ručno,
a možete ih staviti u špricu za šlag i tako ih oblikovati.
Najbolje je praviti ćevape od smjese koja je prenoćila u frižideru.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Piše: Medina Džanbegović-Mohamed, mr. književnohistorijskih
nauka
I.
Ja pjevam za budući svoj izmišljeni lik
I zrelost od koje tješnje mi biva
Prvo se pomolim,
Pa onda pišem
O zori bez obrisa,
O smrznutim ružama bez postelje,
O mome repu bez sunca
O mjesečevoj rijeci koju ću jednom umjeti da pređem!
Ja pjevam o jednom bratu
Koga želim vidjeti
Kao svaki petak novu subotu.
Tu misao teško gutam - kao slinu usred prehlade sa kiselinom.
Pjevam o jednoj mami
I jednom ocu
Dok u daljini vojnici doručkuju smrt.
Nestaju grubo
Kao predmeti na crtežu u svađi vodenih bojica.
U daljini nazirem dugu
Rađa se novi dan
I ja pjevam.
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
75
poezija
vaša pisma
II.
Moj otac svako jutro ustaje prije pet.
Vjetar mu otvara pluća
I on se umiva na avlijskoj pumpi.
Miriše na zemlju i kukuruz.
Moja se mama uprskala mlijekom
I briše lice blijedom keceljom.
Moja mama mijesi hljeb
A niko ne pjeva na njenim nekada cvjetnim prozorima!
VAŠA PISMA I KOMENTARI
Prva objava Poslaniku bila je: „UČI“. Tako ću se i nadovezati na temu “Važnost obrazovanja za
BOŠNJAKE”. U tom kontekstu želim citirati riječi rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića u govoru
nakon dodjele nagrade u Kairu za knjigu Islam između istoka i zapada, u kojem kaže: “Stari, a i mladi
ljudi kažu da je loše i sve je mrak u BiH.“ Predsjednik nastavlja: “Možda i jeste negdje mrak, ali treba
ustati do utičnice i upaliti svjetlo, ako nema svjetla, onda treba ustati i upaliti svijeću. Svjetlo je u našim rukama, a to je obrazovanje; ustanimo i radimo na tome kako nam ne bi bio mrak negdje”, rekao
Skriva suze uzimajući abdest,
Pokriva se i klanja sa ocem.
Ujutro se moj brat raduje rosi.
Bratovo dijete se budi
Crtežom smijeha istkano.
Moja se mama zaboravi,
Pa hoće izaći na cestu da me čeka.
Moj otac traga
Za zanesenim pogledom slučaja,
Kao i moj brat,
Mamu utješi, pa ode na džumu.
III.
Pjevam i sanjam!
Ja vidim brda:
Sikolu, Ošve i Borik,
Kuće i ljude,
Misuriće, Čojluk i Zoljevo,
Svoga brata
Koji ništa puno ne pita
Nego samo briše vlastite tragove.
Moj brat je veliki čovjek!
Ruke se pružaju kao munara.
Moj otac hvata rijetku pticu.
Mama se nasmijala u plaču
Pa na namazu
Cvjetnim ključem postojanja
Moli smrt
Da ostane sita
I brani
Ono malo hljeba na dlanu.
76 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Ugroženost od tri prsta
Otvoreno pismo institucijama OHR, PIC ,BiH, ...
Još od ranije razmišljao sam napisati nešto o ugroženosti, a slučajnost je da to zapisujem
upravo u danu (1.februar 2012.) kada se na televiziji Beograda prikazuje debata između Čedomira Jovanovića, lidera Liberalno demokratske partije (LDP) u Srbiji i Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika srpska (RS) u Bosni i Hercegovini (BiH). Jovanović tvrdi, a Dodik
osporava da je Republika srpska nastala na genocidu, podržava Biljanu Plavšić koja je i sama
priznala zločin za koji je presuđena, kao i Radovana Karadžića kojem se upravo sudi u Hagu na
Sudu za ratne zločine, pri čemu negira genocid, ali i opstojnost BiH i sve to gleda kao atak na
entitet RS. Ne vidi ili neće da vidi da to nije atak na RS, već da je to atak na suštinu tog entiteta
u čijem stvaranju su Srbi izgubili obraz. Jovanović upravo pokušava da povrati obraz Srbima i
Srbiji, i iniciranjem debate želi povratak na demokratsku i antifašističku putanju svoje zemlje.
Dayton je istrošen, kaže Jovanović i vizionarski gleda u budućnost, dok je Dodik za sadašnjost i oportunistički se vraća na prošlost. A kakva je prošlost? O bližoj prošlosti i tragičnoj
sudbini Jugoslavije i kataklizmi Bosne i Hercegovine, ako se pošteno gleda, sve se vidjelo i sve
se zna.
I sve je počelo od ugroženosti. Danas, kao građani, svjedoci smo dokle nas je priča o ugroženosti dovela. Postali smo robovi stanja koje traje već više od dvije decenije.
Čovjek se robovanja (engl. rob: poharan, opljačkan) oslobodi revolucijom (egzaktan primjer
francuske i američke revolucije), ali kako se osloboditi ugroženosti koja je kao teška bolest.
Kao suvremenik događanja pitao sam se je li ugroženost samo fenomen Balkana? Kako je
analizirati?
Nesporna činjenica u proteklom vremenu je sveprisutna simbolika, slika i retorika koja se
medijski puno eksploatisala: govoriti da si ugrožena vrsta i prepoznavati se po dizanju tri prsta.
Počeo sam istraživanjem fenomena tri prsta. Informacije o tome na internetu su zaista frapantne (www.wikipedia.org). Tri prsta su simbol nacista-fašista koji su počinili zločine nepojmljive
ljudskom umu. Koristili su ga Hitlerovi sljedbenici (nacisti) koji su završili holokaustom miliona
Jevreja, Pavelićevi sljedbenici (fašisti) koji su završili istrebljenjem stotina hiljada Srba, Miloševićevi sljedbenici (socijalisti) koji su završili genocidom desetina hiljada Bošnjaka. To su činjenice i povijesna istina, a istina je samo jedna. Ne može biti više istina.
Zato je Čedomir Jovanović , iako ne živi u BiH, zaista u pravu. Ne radi se u Bosni i Hercegovini o zavađenosti tri naroda, već se radi o fašizmu sa tri prsta. Narodima se samo ma-
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
77
vaša pisma
nipuliše. To je uvijek tako. Ali lijek se nađe za sve. Demokratska Evropa, Rusija i Amerika su
uvijek bile jedna koalicija na strani antifašizma i fašizam nije mogao proći. (I sada je Amerika
nepokolebljiva na tom putu, Evropa je po običaju inertna sa svojom birokratijom, a Rusija je
iz dnevno-političkog pragmatizma dopustila da je Srbija drži za suflera). No, antifašizam nema
alternativu.
Njemačka je danas vodeća demokratija antifašističke Evrope i motor ujedinjenja Evropske
Unije. Hrvatska se upravo pridružuje. Srbija mora skinuti masku, osloboditi se licemjerstva i
vratiti se svojim korijenima. Fašizam neće proći: No pasaran! Ili kako to svi na Balkanu dobro
razumijemo:
Smrt fašizmu-sloboda narodu!
Liberalu iz Srbije pozdrav od liberala iz Bosne.
Konjic, 1.2.2012.
(nastavit će se...)
Hajrudin Sarajlić, profesor iz Konjica
Mudrosnice
mudrosnice
pripremio:
Sedin OMERBAŠIĆ
Ne izazivaj zmiju, ako nemaš namjeru i moć da joj odsiječeš glavu. Sadam Husein
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim. Uistinu, mora
mo dobro paziti šta govorimo. Konfučije
Temelji jesu klimavi, ali ostatak građevine puca od čvrstine.
Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek. Vilijam Šekspir
Kako je ponekad teško radovati se tuđem uspjehu! F. Šalda
Nikad čovjek ne može da kaže toliko mudrosti koliko može da prešuti ludosti. Jovan Dučić
Prijatelje stvara sreća, a provjerava nesreća.
Selam,
sve pohvale za Glasnik, konstantno napredujete i ustrajni ste u tome.
Sve najbolje,
Elvedin Kozarevic, dipl. ing. el., Network &
Web Administrator, Graphic Designer
Imao je tako veliku dušu da je hiljade ljudi nosio na njoj.
Behram-begova medresa u Tuzli
Behram-begova 1, 75000 Tuzla
Ne postoji osoba koja nije sposobna da uradi više od onoga što misli da može. Henri Ford
Phone: +387 35 281 151
Mobile: +387 61 659 848
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa. Filips
Uz velikog čovjeka često idu i velike greške.
Nije sramota pasti, sramota je ne dići se.
Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede. Konfučije
Najbrža kokoška je ona koja uspije da protrči kroz Etiopiju i ostane živa!
Ne mogu vam dati recept za uspjeh, mogu vam dati recept za neuspjeh: ugađajte svakome!
Ima ljudi koji govore, govore i govore sve dok nešto ne kažu.
Lud je samo onaj čija se ludost ne poklapa sa ludošću većine. Semjuel Beket
Nitko nije beskoristan. Svako može poslužiti kao loš primjer.
Historija je tek nešto malo više od popisa ludosti, zločina i nesreća ljudskog roda.
Ne prepiri se s budalom, ljudi možda neće uočiti razliku!
Čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.
78 GLASNIK
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
79
iz arhiva
iz arhiva
El-Hidaje, god. VIII, 1944/1945, br. 7-8, str. 246-251.
100 kratkih hadisa
Ovo su hadisi koje je naš veliki učenjak Mehmed ef. ostavio u rukopisu iza sebe, a objavljeni su u El-Hidaji br. 7-8, str. 246 – 251. Moj rad se sastojao u pripremi ovog plemenitog rada i u eventualnoj dopuni
hadisa kao i jezičkom prilagođivanju savremenom bosanskom jeziku. Večina ovih hadisa su sahih, a ima
i drugih, te bi kritičko ispitivanje vjerodostojnosti svih ovih hadisa, samo po sebi bio cilj vrijedan truda,
a to ostavljamo u emanet drugima inša-Allah i za druge prilike, a do tada, Allaha molim da se okoristimo od ovih hadisa i da ih sprovedemo u svome životu. mr. Esmir Halilović
pripremila:
REDAKCIJA GLASNIKA
autor:
Mehmed ef. Handžić
Od Božijeg poslanika, s.a.v.s., sačuvano je mnoštvo izreka, koje
su, pod imenom hadisa, islamski učenjaci pomno sabrali i kritički
ispitivali njihovu vjerodostojnost, te tako sačuvali Sunnet Allahova
poslanika s.a.v.s., da može služiti kao vjerski izvor u svim pitanjima, kojih se dotiče naučavanje islama. Neke su riječi Allahova poslanika, a.s., posebno mudre izreke, koje u malo riječi sadržavaju
more značenja. Uzevši u obzir naročito ove, mi ćemo ovdje iznijeti
stotinu hadisa Allahova poslanika, da posluže kao primjer njegova
stila, mudrosti i nauke:
Djela se vrjednuju prema namjerama.
Ljudi su naslijedili od nauke ranijih Božijih poslanika: Ako se ne
stidiš, radi šta hoćeš.
Poslat sam da upotpunim plemenite ćudi.
Ljubav prema nečemu čini čovjeka slijepim i gluhim.
Džennet je pod nogama majki.
Stid je dio vjere.
Milostivima milost ukazuje Milostivi.
Sretan je onaj ko od drugoga pouku crpi.
Tražiti nauku je dužnost svakom muslimanu (i muslimanki p.a.).
Reci istinu pa makar bila i gorka.
Ni jedan od vas neće biti pravi vjernik, dok ne bude volio svome
bratu ono što voli sebi.
Allahu najmrža dozvoljena stvar je razvod braka.
Boj se Allaha gdje god budeš; iza ružna djela uradi dobro, pa češ ga
izbrisati; s ljudima saobračaj na najljepši način.
Od svih dobrih poslova Allahu je najmiliji onaj posao na kome se
ustraje, pa makar bio i mali.
Mene je odgojio moj Gospodar, pa me je dobro odgojio.
Najveća borba je reči istinu kod vladara nasilnika.
Najveći su grijesi: Allahu nekoga smatrati ravnog, ubiti čovjeka,
biti nepokoran roditeljima i krivo svjedočiti.
Najbolji su vjernici oni koji su najljepšeg ahlaka.
Allah prašta i voli praštanje.
Allah voli svog roba vjernika, koji se bavi nekim zanatom.
Strpljivost je (posebno važna p.a.) kod prvog udarca.
Kada ljudi vide nasilnika i ne spriječe ga, može ih Allah naskoro
sviju kazniti svojom teškom kaznom.
Pomozi svome bratu i kada čini nasilje i kada mu se čini nasilje: ako
je nasilnik, odvrati ga od nasilja a ako mu se nasilje čini, pomozi
mu!
Koji god musliman odjene potrebna muslimana, Allah će ga odjenuti zelenom džennetskom odjećom; koji god musliman nahra-
80 GLASNIK
ni gladna muslimana, Allah će ga na Sudnjem danu nahraniti
džennetskim plodovima; koji god musliman napoji žedna muslimana, Allah će ga napojiti na Sudnjem danu, džennetskim pićem.
Kome Allah da neku nauku, pa je on sakrije, Allah će ga zauzdati
vatrenom uzdom na Sudnjem danu.
Pravo dobročinstvo je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti
Njega ne vidiš On tebe vidi.
Činite dobro svojim roditeljima, pa će i vama dobro činiti vaša djeca; budite čedni i pošteni, pa će vam biti čedne i poštene i vaše
žene.
Dobro djelo neće propasti; grijeh neće biti zaboravljen, a Onaj
pred kim će se račun polagati neće umrijeti. Radi šta hoćeš; kako
zaslužiš tako ćeš biti i nagrađen.
Znaj za Allaha kada ti je lahko, a On će znati za tebe kada si u tegobi.
Ko se kaje od grijeha je kao onaj ko grijeha nema.
Kod koga se nađu tri svojstva, taj je osjetio slast vjerovanja: da mu
Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, da voli nekoga
ne radi čega drugog nego samo radi Allaha i da mrzi da se povrati
u navjerstvo nakon što ga je Allah od njeg spasio, kao što mrzi da
bude bačen u vatru.
Tri svojstva spadaju kod Allaha u plemenite ćudi: da oprostiš onome ko ti nasilje učini, da udjeliš onom ko tebi uskrati i da zijaretiš i
onu rodbinu koja s tobom rodbinske veze prekida.
Allah je podijelio svoju milost na stotinu dijelova; kod sebe je zadržao devedeset i devet, a jedan je dio spustio na Zemlju; od tog
dijela Allahova stvorenja pokazuju milost jedno prema drugom,
pa i kada kobila digne nogu da ne udari svoje ždrijebe.
Džehennem je okružen strastima, a Džennet tegobama.
Zavist jede dobra djela kao vatra drva, sadaka ništi pogreške kao
voda vatru, namaz je svjetlo muslimana, a post je štit od vatre.
Zakletva pomaže da se roba proda, ali uništava bereket.
Propao i strado je onaj kome Allah u srce nije dao milosti prema
ljudima.
Najbolji od vas su oni koji nauče Kur’an i koji ga poučavaju.
Najbolja kuća među muslimanima je ona kuća, u kojoj ima siroče
prema kome se lijepo postupa, a najgora kuća je ona u kojoj ima
siroče prema kome se ružno postupa; ja i onaj koji odgaja siroče
biti ćemo u Džennetu jedan s drugim kao dva prsta.
Najbolji od vas je onaj ko ne zapusti svoj budući život radi ovog
života, niti ovaj život radi onog života i koji nije na teretu ljudima.
Dobra je mnogo, ali je malo onih koji ga čine.
9 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Ostavi sumnju, a pristupi onome u što ne sumnjaš, jer istina donosi smirenost, a laž sumnju.
Ko upućuje na dobro je kao i onaj ko ga čini.
Moliti Allaha znači robovati mu.
Dvoličnjak na ovome svijetu će doći na Sudnji dan sa dva lica od
vatre.
Jedan dan čuvati muslimansku granicu bolje je nego cijeli svijet i
sve što je na njemu; koliko prut mjesta u Džennetu je bolje nego
cijeli svijet i sve što je na njemu; jedno prije podne ili jedno poslije
podne boriti se na Allahovom putu je bolje nego cijeli ovaj svijet
i sve što je na njemu.
Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Njegova srdžba je u srdžbi roditelja.
Sedmoricu će Allah staviti u Svoj hlad kada neće biti hlada sem
Njegovog : a) pravedna vladara, b) mladića koji odraste u ibadetu
Allahu, dž.š. c) čovjeka čije je srce vezano za džamiju d) dvojicu
ljudi koji se vole samo u ime Allaha na tom se sastaju i rastaju e)
čovejeka koji se sjeti Allaha pa mu oči zasuze f) čovjeka koga na
blud pozove ugledna i lijepa žena a on kaže: „Ja se Allaha bojim”, i
g) čovjeka koji dijeli sadaku da mu ne zna lijevica šta daje desnica.
Ja ću se na Sudnjem danu zauzimati za velike griješnike između
mojih sljedbenika.
Postite, biti ćete zdravi.
Namaz u džematu bolji je od namaza za 27 stepeni.
Spavanje jutrom sprječava nafaku.
Sadaka siromahu je milostinja, a rođaku je i sadaka i ugledanje.
Sadaka čuva od ružne smrti.
Svaka je nagodba među muslimanima dozvoljena osim nagodbe
koja čini dozvoljenim ono što je zabranjeno ili zabranjeno ono što
je dozvoljeno.
Namaz je stup vjere.
Post je pola strpljivosti.
Obilaznik bolesnika ide po džennetskoj bašći sve dok se ne vrati.
Dvoje oči vatra neće dohvatiti: oči koje su plakale od bojazni pred
Allahom dž.š. i oči koje su noću stražarile na Allahovom putu.
Učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika.
Srce starca je mlado u dvome: u ljubavi za životom i i za imetkom.
Vaš Gospodar je propisao Sebi prije nego što je stvorio stvorenja:
Moja milost je pretekla moju srdžbu.
Svi sinovi Ademovi griješe, a između griješnika najbolji su oni koji
se kaju.
Na svaki ljudski zglob duguje se sadaka svaki dan. Kada među
dvojicom pravedno postupiš i to je sadaka, kada nekome pomogneš da nešto natovari na jahalicu ili mu nešto dodaš i to je sadaka, lijepa riječ je sadaka; svaki korak što ga koračiš radi namaza i
to je sadaka, pokazati put i to je sadaka; ukloniti s puta što smeta
i to je sadaka.
Sve što opija je zabranjeno!
Svi ste vi pastiri i svako je odgovoran za svoje stado: čovjek u svojoj kući je pastir i i bit će pitan za svoje stado, žena je pastir u kući
svoga muža i ona će biti pitana za svoje stado, sluga je pastir u
imetku svoga gospodara i on će biti pitan za svoje stado, čovjek je
pastir u imetku svoga oca i bit će pitan za svoje stado. Svak od vas
je pastir i bit će pitan za svoje stado.
Budi na ovom svijetu kao stranac ili putnik.
Pametan je onaj koji sam sebe poziva na odgovornost i koji radi za
poslije smrti, a slabić je onaj koji se povede sa prohtjevima, a opet
se nada i od Allaha želi razne želje.
Allah se više veseli pokajanju svoga roba nego li jedan od vas kad
nađe decu koju je bio izgubio u pustinji.
Sva prava ćete predati onome kome pripadaju na Sudnjem
danu; čak će se ispraviti šulavoj ovci koju je ubola rogata ovca.
Allah je prokleo onoga ko daje mito i ko ga uzima i ko između
njih posreduje.
Allah je prokleo onoga ko uzima kamatu, ko je daje i ko za nju
svjedoči i ko je zapisuje.
Kada bi znali ono što ja znam, malo bi ste se smijali a mnogo bi
plakali.
Da znate kakva je prošnja, ne bi jedan od vas otišao drugom da
šta zamoli.
Nije junak onaj ko druge u hrvanju obara, nego je junak onaj ko
se savladava u srdžbi.
Ne sastoji se bogatstvo u bogatstvu imetka, nego je bogatstvo u
bogatstvu duše.
Nije pravi musliman onaj ko je sit, a pokraj njega susjed gladan.
Nije vjernik onaj od čijeg zla nije suguran njegov susjed.
Ko nas vara, nije od nas.
Nije od nas ko nije milostiv prema našim mlađim i ko ne poštuje
naše starije.
Ni dva gladna vuka, koja se puste u ovce ne mogu nanijeti štete,
kao što može nanijeti štetu vjeri pohlepa za imetkom i čašću.
Nije osiromašio ko je umjereno trošio.
Ko uznemiri jednog nemuslimana, štićenika islamske država, ja
sam mu tužitelj, a čiji sam ja tužitelj na Sudnjem danutaj će izgubiti.
Ko proviri u nečiju kuću bez dozvole ukućana, dozvoljeno im je
da mu oko iskopaju u tom momentu.
Ko pogine braneći svoj imetak taj je šehid; ko pogine braneći
svoj život taj je šehid; ko pogine braneći svoju vjeru, taj je šehid;
ko pogine braneći svoju porodicu on je šehid.
Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nek čini dobro svome susjedu;
ko vjeruju Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta; ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nek govori što je dobro ili nek šuti.
Ko nije zahvalan ljudima, taj nije zahvalan ni Allahu.
Kome Allah hoće dobro podući ga vjeri.
Musliman je ogledalo muslimanu.
Musliman prema muslimanu je kao dijelovi zgrade koji se međusobno drže.
Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su sigurni muslimani, a
muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio.
Svi su muslimani braća i nijedan nema prednosti nad drugim
osim po pobožnosti i bogobojaznosti.
Do Sudnjeg dana će jedna skupina mojih sljedbenika ostati na
istini.
Nikome stvorenom se ne treba pokoravati ako će prema Allahu
zgriješiti.
Zasijedanja ljudi trebaju biti sa povjerenjem.
Sudbinu ne može promijeniti ništa sem dove, a život ne može
produljiti ništa sem dobročinstva.
Olakšavajte a ne otežavajte; obradujte a ne odbijajte.
Allahu moj, ja te molim da daš da dobro radim, da ružna djela
napustim, da siromahe volim, a kada htjedneš ljude ljude u kušnju staviti, uzmi me Sebi dok još u kušnju nisam bačen.
Allahu moj, daj nam dobre posljedice u svim poslovima i zakloni
nas poniženja na ovom i kazne na budućem svijetu!
Allahu se utičem od zla koje sam uradio i od zla koje nisam uradio.
Obrada: www.islam-iman.com
GLASNIK, APRIL 2012. GODINE
81
„Lijepe laži ne pomažu, a gorke istine
mogu biti ljekovite!“
Alija Izetbegović
Download

Aleksandrija