Impressum
ta iz Bosn
na
ijacije stud
e
Hercegovin
e
oc
ei
Glasnik
Vijesti iz Asocijacije
list a
s
IZDAVAČ:
Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u
Egiptu
uvodnik
iz sadržaja...
IMPRESSUM
INTERVJU:
Dr. Safvet Halilović
4
8
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
Asmir Bekrić
ZAMJENIK GLAVNOG I ODGOVORNOG
UREDNIKA:
Jusuf Džafić
Univerzitet El-Azhar
16
SEKRETAR REDAKCIJE:
Adis Mahalbašić
Srebrenički inferno
LEKTOR:
Jusuf Džafić
FOTOREPORTER:
Hamdija Islamović
20
ALUMNI: Husein ef.
Đozo
30
ČLANOVI REDAKCIJE:
Ajla Keserović, Naila Duraković, Sulejman
Čolaković, Muhammed Kapo, Adis Mahalbašić,
Muhamed Makić, Sedin Omerbašić, Hamdija
Islamović, Kenan Ćosić,
Egipat na
tračnicama
vremena
36
KONTAKT:
[email protected]
List izlazi mjesečno
Za dostavu prošlih izdanja obratite
se na e-mail adresu.
Odgovor El-Azhara
SAD-u
43
Zenički Al-Azhar
48
TEHNIČKO UREĐENJE:
Adis Mahalbašić
naslovna strana:
Sedin Omerbašić
2 GLASNIK
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
‫من ال َّر ِح ِيم‬
ِ ‫ب ِْس ِم الل ِه ال َّر ْح‬
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Uvodnik
urednik
Asmir BEKRIĆ
“Najbolje se osjećam
među jednostavnim ljudima
pred kojima mogu da odbacim svoje oklope,
da zaboravim komplekse i opreznost,
s kojima mogu da se smijem,da kažem sve što mislim,
ne plašeći se da će me pogrešno razumjeti.” Meša Selimović
Poštovani čitaoci, esselamu alejkum, predstavlja nam zadovoljstvo predstaviti vam novi,
šesti broj Glasnika. Zbog ljetne pauze Glasnik nije izlazio tri mjeseca. U tom periodu većina
naših studenata je bila u Bosni i Hercegovini na ramazanskim praksama. Međutim, bilo je i
nekoliko studenata koji su ljeto proveli u Egiptu, tako da vam donosimo izvješće sa izložbe
Srebrenički inferno Adamira Jerkovića. U toj manifestaciji je učestvovao naš student Dino
Maksumić. Intervju ovog broja donosimo sa dr. Safvetom Halilovićem, podsjećamo vas na
zdravstvene koristi posta, upoznajemo vas sa univerzitetom El-Azhar. Na jedan poseban,
orginalan način mr. Medina Džanbegović opisuje dešavanja u Libiji, te rasplet dešavanja u
Egiptu. U ovom broju smo posvetili posebnu pažnju vašim pismima i komentarima tako da
ćete moći pročitati kako Glasnik doživljavaju naši čitaoci širom svijeta.
Redakcija Glasnika je odlučila da će Glasnik od ovog broja izlaziti svakog prvog u mjesecu,
osim ljetne pauze na Univerzitetima.
Ostanite i dalje uz nas…
Srdačan selam…
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
3
između dva broja
između dva broja
častili organizacijom ove
veoma dobre i korisne tribine”, kazao je on.
liku prisustvovati ukopu nekoliko stotina Srebreničana
u prethodnim godinama,
prenesu sliku onoga što se
desilo u Bosni i što se danas
dešava, iz njihove perspektive”, rekao je Hadžić.
Značaj tribine istakao
je i predsjednik Asocijacije, Hasib Hadžić.
Javna tribina o
SREBRENICI
pripremio:
Asmir BEKRIĆ
Sjećanje na žrtve Srebrenice obilježilo se ove
godine i u Egiptu. Asocijacija studenata Bosne i
Hercegovine u Egiptu organizovala je u ponedjeljak navečer javnu tribinu u Klubu stranih
studenata (Nadi el-Vafidin) u Kairu.
Gosti-predavači tribine su bili prvi ambasador Republike Egipat u Bosni i Hercegovini Salah el-Ašri i profesor na kairskom univerzitetu
dr. Muhammed Sejjid el-Dusuki. Tribini je prisustvovalo 200 gostiju. Bili su tu predstavnici
diplomatskog kora iz bosanske, turske i egipatske ambasade, ugledni profesori sa egipatskih
univerziteta, te studenti iz brojnih zemalja koji
studiraju u Egiptu.
Uvod u tribinu o genocidu u Srebrenici napravio je Abdullah Kapo, student treće godine
na univerzitetu El-Azhar. Naveo je osnovne činjenice o ratu, genocidu koji se desio u Bosni
i Hercegovini, te prisutnim gostima predstavio
predavače. Salah el-Ašri u svom izlaganju govorio je o posljedicama rata u Bosni i Hercegovi-
4 GLASNIK
“Zbog proteklih dešavanja u Egiptu ove godine pomjereni su ispiti na
svim univerzitetima, tako
da je ovo prvi put da su
svi bh. studenti 11. jula
u Egiptu. Naravno, nismo
mogli nijemo posmatrati
putem medija šta se dešava danas u BiH, a da mi ne
učinimo ništa povodom
ovog dana. Jer, ovo je dan
od velikog značaja za sve
Bosance i Hercegovce, ne
samo u Bosni, nego bilo
gdje u svijetu da se nalaze. Na ovaj dan svi oni koji su iz BiH treba da se
sjete Srebrenice, na bilo kom mjestu da su se
zatekli. Druga svrha ove tribine jeste da preko
egipatskih diplomata i novinara koji su bili u BiH
za vrijeme rata i poslije njega i koji su imali pri-
Organizatori su svima
podijelili letke o genocidu
u Srebrenici, te pojedinim
gostima poklonili Roman o
Srebrenici, autora Isnama
Taljića, koji je preveden na
arapski jezik. Nakon tribine
otvorena je diskusija, te su
gosti imali priliku postaviti
pitanje predavačima i domaćinima, bosanskim studentima.
Iz Asocijacije su istakli
kako žele poručiti da oni
koji su učinili ovaj genocid
moraju snositi odgovornost, te da se cijeli svijet mora uključiti u izgradnji života u Srebrenici.
Dodali su da će sjećanje i obilježavanje genocida u Srebrenici postati tradicija u Egiptu.
ni, s osvrtom na genocid u Srebrenici.
“Srebrenica je bila sigurno mjesto, holandski
vojnici su garantovali sigurnost Srebreničanima, ali se dogodilo baš ono suprotno - ubistvo
velikog broja ljudi. Bio sam kao ambasador u
BiH i znamo kakva je situacija tamo. Srebrenica
je velika mrlja na savjesti cijelog svijeta. Nikada
ne smijemo zaboraviti šta se desilo u Srebrenici, a danas, svi moramo poručiti cijelom svijetu
da je Srebrenica ispit na kojem je Evropa pala”,
rekao je El-Ašri.
Dr. Muhammed Sejjid el-Dusuki je kazao
kako je prvi put BiH posjetio 1996, odmah po
završetku rata.
“Jedno od mjesta koje sam posjetio u Bosni
je i Foča, tu sam čuo užasne izjave i priče o ubijanju Bošnjaka tokom agresije. Lično sam bio na
mostu na kojem je zaklano 1.500 muslimana.
Mi svi moramo naučiti lekcije iz Srebrenice. Zahvaljujemo se studentima iz BiH koji su nas po-
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
5
između dva broja
između dva broja
PREDSTAVLJANJE BOSNE I HERCEGOVINE
u Kairu
U prostorijama Kluba stranaca, Nadi el-Vafidin, na Trgu Ramsis, uzela je uče�
šće i Bosna i Hercegovina, pod pokroviteljstvom Asocijacije studenata BiH u
Egiptu. Ovom prilikom naši studenti prezentovali su kulturne, tradicionalne,
književne i turističke vrijednosti Bosne i Hercegovine
pripremio:
Asmir BEKRIĆ
U Kairu je 23. novembra počela manifestacija tradicionalnog predstavljanje kultura,
tradicija i umjetnosti drugih zemalja, a koja
će trajati tri dana - svaki dan će se predstaviti pet zemalja. U prostorijama Kluba
stranaca, Nadi
el-Vafidin, na
Trgu Ramsis,
danas je učešće uzela i
Bosna i Hercegovina, pod
pokroviteljstvom Asocijacije studenata BiH u
Egiptu. Ovom
prilikom naši
studenti prezentovali su
kulturne, tradicionalne, književne i turističke vrijednosti
Bosne i Hercegovine. Pored naše zemlje, danas su se predstavili Kazahstan, Čad, Mali i
Gambija, a bilo je prisutno posjetitelja i iz
ostalih evropskih, azijskih i afričkih zemalja.
Kada je u pitanju naša zemlja, prisutni su
bili studenti i predstavnici diplomatskog
6 GLASNIK
Ovih dana sve oči uprte su u Kairo, ali ipak
vidimo da ima nečeg i lijepog da se dešava
ovdje. Zbog ovog naroda, i truda kojeg ulažu da bi sačuvali mir u svojoj zemlji, mi smo
prihvatili njihov poziv, i na ovaj način iskazali svoju podršku. Također, ovo je ujedno
bila i jedinstvena prilika da Egiptu i svijetu
pokažemo svoju zemlju i svoje vrijednosti”.
Jedan od glavnih učesnika, Abdullah Kapo,
apsolvent na fakultetu islamskog prava, pri
univerzitetu El-Azhar, je rekao: “Bilo mi je
ugodno prisustovati takvoj manifestaciji u
kojoj smo kroz neposredni dodir s raznim
nacijama mogli osjećati sebe kao da smo u
Kazahistanu, Čadu, ili Maliju. Zaista je prijatno biti svjedok ovakvih događaja, i proširiti
vlastito znanje i uvid o drugim narodima,
kuturama te običajima. Ono čovjeku pruža
mogućnost jednostavnije korespondecije s
ljudima, rušenje predrasuda o drugima, a
i usvajanje neke srednje busole.” Ukratko
nam je i objasnio temu njegovog izlaganja,
riječima: “Govorio sam o geografskom položaju Bosne i Hercegovine, historijskim tokovima našeg podneblja, o tom spoju istoka
i zapada u kulturi tradiciji i arhitekturi Bosne i Hercegovine.
Stavio sam u fokus posljednju agresiju na
BiH, a istakao ličnost i djelo rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Nisam zanemario ulogu Mehmeda Fatiha i nerakidivu
vezu između islama i Bošnjaka”. Na kraju,
na naše pitanje da svoj utisak opiše u jednoj
rečenici, gospodin Abdullah Kapo je izjavio
: “Bilo je to jedno lijepo iskustvo i upoznavanje s divnim narodima Afrike i Azije”. Pored
suvenira, kniga i rukotvorina, bilo je izloženo i nekoliko tradicionalnih jela, a burek,
kojeg su spremile naše vrijedne studentice,
nestao je u momentu, sa zadovoljstvom jeli
su ga svi.
kora iz bosanskohercegovačke ambasade
u Kairu. Naši studenti su posjetiocima ponudili tradicionalnu bosanskohercegovačku
kuhinju, unikatne rukotvorine, galeriju fotografija Bosne
i Hercegovine, najbolja
književna
ostvarenja
naših autora, te kratki
video o prirodnim ljepotama naše
zemlje.U
uvodu prezentacije
naše države
p ri sutni ma
je se obratio
Muhammed
Kapo, student
prve
godine na univerzitetu Azhar, te najavio
sljedećeg govornika. Zatim je se Abdullah
Kapo prisutnima obratio, prigodnim govorom predstavljajući ljepote i vrijednosti
naše države. Cilj prezentacije i učešća naših
studenata na ovom skupu objasnio je predsjednik ASBIHEG, gospodin Hasib Hadžić : “
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
7
intervju
intervju
GLAS BOŠNJAČKE ULEME
prof. dr. hafiz Safvet Halilović
Bosne nema bez Bošnjaka, a
Bošnjaka nema bez islama.
Znate, jako je važno da
čovjek ima jasan cilj i iskrenu
želju da uči; Kairo je ogroman grad u kojem se može
dobro učiti i studirati ali, isto
tako, moguće je i tratiti vrijeme po kairskim ulicama,
hadikama i nadijima… Ono
što odaberete – to ćete u
konačnici i imati. Nemojte se
zadovoljavati samo sa “mukarreratima” i ne budite od
onih koji, pred kraj semestra,
pitaju šta je “mahzuf”, jer nažalost pokazalo se da oni
koji tako rade sutra ne prođu
dobro. Takvi ostanu površni i
to se vidi u njihovom radu.
razgovarali:
Sulejman ČOLAKOVIĆ i Asmir BEKRIĆ
Glasnik: Uvaženi profesore, možete li se za
početak prisjetiti vaših medresanskih dana? Šta
je bio razlog vašeg dolaska na El-Azhar?
Prof. dr. Safvet Halilović: U medresu, Gazi Husrev-begovu u Sarajevu, tada jedinu u BiH, došao
sam u septembru 1983. godine. To su, uistinu bili
veoma lijepi dani; u drugom razredu na polugodištu počeo sam učiti hifz pred našim profesorm
kiraeta Hamdi-ef. Begićem. To je hairli završeno,
te sam u četvrtom razredu položio ispit iz hifza
8 GLASNIK
pred Komisijom tadašnjeg Starješinstva Islamske
zajednice, što je tada bila prava rijetkost. Uz to,
bio sam odličan učenik u medresi, oslobođen
polaganja maturskog ispita, koji je tada bio veoma zahtjevan. Vjerovatno je ta veza s Kur’anom
bila jedan od glavnih razloga koji me je opredjelio da idem u Misir, na El-Azhar, radi studiranja
na Odsjeku za tefsir i kur’anske nauke.
Glasnik: Nas kao studente Azhara interesuje
kako je bilo studirati u Kairu prije dvadesetak go-
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
dina, imajući u vidu da ste diplomirali 1992.godine?
I kakav je pogled na Azhar danas i u vaše doba, s
obzirom da je iz godine u godinu sve manje naših
studenata se odlučuje na studije na Azharu iz raznih
razloga?
Prof. dr. Safvet Halilović: Ja sam na Azhar došao
krajem novembra 1988. godine, nakon odsluženja vojnog roka. Tada je služenje vojnog roka bilo
obavezno svim sposobnim mladićima, i mi koji smo
željeli studirati vani trebali smo prvo odslužiti vojni
rok. Kada sam stigao u Kairo, pošto sam bio oženjen, nisam mogao stanovati u studentskom domu
na Derrasi, već sam morao tražiti stan privatno.
Prve dvije sedmice bio sam gost kod Nezima Halilovića, poznatijeg kao Muderris, koji je također bio
oženjen pa mi je puno, Allah da ga nagradi, pomogao oko smještaja. Tada su studenti koji su stanovali
van studentskog doma imali mjesečnu stipendiju
koja je iznosila stotinu džunejha (funti) po osobi,
tako da smo ja i moja hanuma, koja je također bila
student, imali dvjesta funti, što nije bilo dovoljno ni
za stanarinu, jer koliko se sjećam za stanarinu je trebalo izvojiti 230 funti mjesečno. Ali, eto Allah dragi
daje nafaku… Ja sam dolazak u Misir razumio kao
pravu priliku da se uči i druži sa ulemom, koje hvala
Alalhu, tamo i ima. U to vrijeme, mi studenti iz BiH
smo bili manjina u odnosu na studente sa Kosova i
Makedonije kojih je bilo puno više. Neki studenti iz
BiH su zbog raznih razloga napuštali školovanje, ali
oni uporni su ostajali i završavali. Kada usporedim
tadašnje prilike vidim da su one, u odnosu na ono
što studenti sada imaju, bile daleko teže. Tako, npr.
ja nisam imao obezbjeđenu godišnju kartu za odlazak kući, pa sam morao štediti i odvajati od vlastitog
zalogaja da bi se to obezbjedilo. Ali, eto hvala Allahu, isplatilo se, ja sam na Azharu završio fakultet,
posdiplomski studij, magistrirao i doktorirao. Znate,
jako je važno da čovjek ima jasan cilj i iskrenu želju
da uči; Kairo je ogroman grad u kojem se može dobro učiti i studirati ali, isto tako, moguće je i tratiti
vrijeme po kairskim ulicama, hadikama i nadijima…
Ono što odaberete – to ćete u konačnici i imati.
To što kažete da se sve manji broj studenata
odlučuje na studij na Al-Azharu je vjerovatno uzrokovano time što u našoj domovini nakon završetka
studija svršenici vjerskih fakulteta sve teže dolaze
do posla. Dakle, smanjen je broj i studenata FIN-a i
našeg IFP-a, donekle na to utiče i smanjenost mlade populacije, pošto BiH polahko ulazi u probleme
sa natalitetom. Smatram da je studiranje na Azharu
dobra prilika da se upozna s autentičnim islamom,
čiji sljedbenici treba da žive u ovom vremenu.
Glasnik: Koje su ličnosti najviše na vas utjecale
tokom školovanja na Azharu?
Prof. dr. Safvet Halilović: Pa, bilo je više alima
koje su na mene utjecali, prvo moji profesori koji
su mi predavali, među kojima bih istakao moje drage profesore tefsira: prof. dr. Abdul-Hajj el-Fermavi
i prof. dr. Muhammed Sejjid Radi Džibril, od kojih
sam se puno okoristio, zatim prof. dr. Ibrahim Halifa, prof. Jahja Ismail i drugi. Pored akademskog
obrazovanja na fakultetu (studirao sam na Usuli-ddinu), nastojao sam da se okoristim od egipatske
uleme, koji su održavali dersove po raznim džamijama, gdje sam inače volio otići. Također, knjige sam
uvijek volio tako da se kod mene ubrzo formirala
zamašna i bogata biblioteka. Od profesora koji su
na mene utecali mimo fakulteta, spomenuo bih čuvene alime šejha Ša’ravija i šejha Gazalija, koje sam
lično poznavao i prisustvoao njihovim brojnim nastupima i predavanjima. Nekoliko godina sam bio u
prilici družiti se sa šejhom Ša’ravijem na njegovim
posebnim dersovima - li hassatil-hassa, kako se to
imalo običaj reći, tj. krug njegovih istaknutih prijatelja i poštovatelja s kojima je imao mjesečna druženja i halke. Još kao student treće godine upoznao
sam se sa šejhom Jusufom Karadavijem koji nije
živio u Egiptu, ali je dolazio svake godine, nekada
i više puta. Ja sam na Arefatu 1991. godine, kada
sam išao da obavim hadž, upoznao njegovog zeta
i kćerku koji su kasnije
bili hemzetul-vasli između
.
mene i cijenjenog šejha Karadavija. Još od tada s
njim se dobro poznajem i bio sam u prilici da se s
njim podosta družim, ne samo na njegovim dersovima koje je držao kad bi dođi u Kairo, već i na njegovim porodičnim sastancima. Od tog čovjeka sam, da
ga Alalh Dragi poživi, puno naučio. Mislim da imam
sve njegove knjige, kojih ima blizu 180 naslova, a
koje rado čitam i danas. Na mene su, također, utjecali i brojni drugi egipatski intelektualci, poput npr.
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
9
.
intervju
intervju
dr. Muhammeda Imare, čija djela vrlo rado čitam.
Glasnik: Pošto ste magistrirali 1997. godine na
Azharu, zanima nas kako se odvijalo vaše studiranje, s obzirom na ratno
stanje u BiH,
te s obzirom
na način studiranja
na
magistratu,
imajući
u
vidu na stroge uvjete pri
polaganju ispita?
Prof. dr.
Safvet Halilović: Mene je
rat zadesio u
Egiptu, devedest druge
kada sam bio
apsolvent na
Usuli-d-dinu.
To su bili jako
teški
momenti, daleko
od svojih, veze
prekinute… Pored studiranja ja sam se uključio u
aktivnosti Igase, egipatske humanitarne organizacije, koja je dobro poznata i u BiH. Obilazili smo mnoge egipatske gradove i mjesta i prikupljali pomoć za
naš narod. Bilo je problema sa šurtom, egipatskom
policijom, koja nije gledala blagonaklono na te aktivnosti, s obzirom da je u to vrijeme na čelu Ujedinjenih nacija bio egipatski kršćanin Butros Ghali. Bio
sam pozivan na razgovore u zloglasni Lazugli, i to u
kasnim satima… prijetili su i govorili da sam ja samo
student i da te aktivnosti moram prekinuti. Ukratko,
bilo je jako teško. Postdiplomski studij sam upisao
na istom fakultetu, po prijedlogu nekih mojih profesora i prijatelja. Šejh Jusuf el-Karadavi mi je lično
poslao jedan, za mene tada jako potreban iznos, na
ime stipedndije. Poznato je da su postdiplomske
studije na Al-Azharu veoma zahtjevne. U to vrijeme
nije bilo puno predmeta, ali se išlo puno u deta-
10 GLASNIK
lje, sjećam se da je na našem odsjeku u prvoj godini
bilo upisano preko devedeset studenata. Usmeni
ispit je završni, a da bi se na njega izašlo potrebno je položiti
prvo pismeni,
koji je eliminatoran. Na
pismenom
je
položilo
sedam studenta, a na
usmenom
samo trojica,
među kojima
sam, hvala
Allahu, bio
i ja. Nakon
dvije godine
dobrih, specijalizirajućih
studija, upisao sam magistrasku tezu
iz područja
tradicionalnog tefsira,
pod nazivom:
Et-Tefsiru bilme’sur, ehemijjetuhu ve davabituhu, dirasa tatbikija fi suretin-Nisa (Tradicionalni tefsir, njegov značaj
i postavke; primijenjena studija u suri En-Nisa). Na
njenoj pripremi sam radio preko dvije godine, a u
martu 1997. godine bila je i odbrana. Teza je kasnije
(1999.) štampana u izdanju Daru-nešr lil-džamia’t u
Kairu.
Glasnik: 25. marta 2001. godine ste odbranili
doktorsku disertaciju na arapskom jeziku pod nazivom El-Imam Ebu Bekr er-Razi el-Džessas ve menhedžuhu fi et-tefsir, s najvišom ocjenom (mertebetu-šerefi-l-ula), uz preporuku za štampanje zbog
njenih naučnih vrijednosti. Kakav je osjećaj bio nakon što ste postali prvi Bosanac koji je doktorirao na
Azharu iz ove oblasti?
Prof. dr. Safvet Halilović: Bio je to predivan osjećaj. Tog dana je u amfiteatru Abdulhalim Mahmud
na odbrani prisustvovalo najmanje dvije stotine
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
ljudi. Odbrana je trajala oko tri sata, i hvala Alalha,
moja disertacija je ocijenjena najvećom ocjenom.
Publikovana je tri mjeseca kasnije u izdanju poznate
izdavačke kuće Darus-selam u Kairu. Godine 2008.
doživjela je i drugo izdanje, što znači da je tražena.
Profesor Mehmed Kico s Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu preveo je ovu disertaciju na bosanski jezik
2004. godine, a prijevod je objavljen pod naslovom:
Metodologija tumačenja Kur’ana u hanefijskome
mezhebu; studija na primjeru El-Džessasovog tefsira Ahkamul-Kur’an, u izdanju El-Kalema i Fakulteta
islamskih nauka u Sarajevu. Tačno je da sam ja prvi
Bošnjak koji je doktorirao tefsir na Al-Azharu. Inače,
prije mene na Azharu su doktorirala trojica Bošnjaka: rahmetli dr. Ahmed Smajlović (1974.), zatim dr.
Jusuf Ramić (1974.), obojica na Filološkom fakultetu i rahmetli dr. Aćif Skenderović (1985.), na Usuli-d-dinu, na odsjeku za da’vu. Moja malenkost je,
dakle, četvrti Bošnjak koji je (od)branio doktorat na
Azharu, a prvi koji je to učinio na Odsjeku za tefsir
i kur’anske nauke.
Glasnik:
Po okončanju
studija na Azharu vratili ste
se u BiH i sa
grupom intelektualaca ste
jedan od osnivača časopisa
Novi Horizonti? Možete li
se malo pobliže prisjetiti tih
dana osnivanja
časopisa?
Prof.
dr.
Safvet Halilović: O osnivanju časopisa
koji će promovirati središnji tok islama, poznat kao
el-vesatijje el-islamijje, intenzivno se razmišljalo u
periodu nakon rata, naročito 1997. i 1998. godine.
Znate, to su bila prlično burna vremena, rat se tek
završio, nepravedni mir nastupio. Postojale su različite različite struje i tendencije na islamskoj sceni u
BiH, tako da je potreba za jednim časopisom koji bi
promovirao srednji ili umjereni pristup islamu bila
velika. U tom kontekstu nastao je časopis Novi horizonti, prvi broj je izašao 1. septembra 1999. godine,
i evo hvala Allahu, izlazi do sada u kontinuitetu. Mislim da je najvažnije vezano za ovaj časopis upravo
to da se na njegovim stranicama govorilo o islamu
na način da se ne dopušta nikakav ekstremizam ali,
također, nije dozvoljeno ni oduzimanje od islama ili
unošenje u njegovo okrilje ono što mu ne pripada.
To će biti veoma važno za izučavatelje stanja islamske misli i duha na našim prostorima, na prelazu iz
XX. u XXI vijek.
Glasnik: Imajući u vidu da ste član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka, mozete li
nam pobliže objasniti čime se ta unija konkretno
bavi, kakva je vaša uloga u toj uniji, te koliko može
pomoći ta unija na rješenju
problema koji
su naša svakodnevnica među
muslimanima
BiH?
Prof.
dr.
Safvet Halilović:
Svjetska unija
islamskih učenjaka (Ittihadul-‘alemi li ‘ulemai-l-muslimin
- International
Union for Muslim Scholars /
IUMS) osnovana je 2004. godine na konferenciji održanoj
u Londonu. Jedan od glavnih ciljeva osnivanja Unije
je osiguravanje šireg okvira koji će omogućiti muslimanskim učenjacima iz raznih dijelova svijeta da se
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
11
intervju
intervju
sastaju, razgovaraju i iznose zajednički stav o pitanjima koja se tiču muslimana današnjice. Unija radi na
usaglašavanju stavova različitih pravnih škola nastalih
u okrilju islama nastojeći objediniti stavove učenjaka
koji se tiču aktuelnih problema muslimana kako bi se
s izazovima, ali i opasnostima modernog doba, zajednički suočavali. U tom pogledu Unija okuplja učenjake sunnije i šiije (imamije/isna‘ašerije, zejdije), zatim
ibadije, selefije, sufije i druge provenijencije koje
su nastale u okrilju islama. Dakle, Unija okuplja sve
pravce i skupine koji se mogu svrstati u okrilje časnog
islama, što predstavlja djelovanje koje je od izuzetne
važnosti, naročito u današnjim okolnostima kada su
muslimani u svijetu podijeljeni i nejedinstveni, što u
velikoj mjeri doprinosi njihovom slabljenju i propadanju. Unija se tokom proteklih godina bavila proučavanjem aktuelnih problema u muslimanskom svijetu te
razvojem odnosa između islamskog svijeta i Zapada.
U tom pogledu, Unija je povodom raznih događanja
u svijetu pojašnjavala stav islama naspram tih dešavanja dajući savjete i preporuke putem odluka, proglasa i šerijatsko-pravnih decizija (fetava), a u brojnim
obraćanjima svjetskoj javnosti Unija je osudila terorističke napade koji se dešavaju posljednjih godina, a
dovode se u vezu s islamom, ističući da islam ni u jednom obliku ne odobrava teror i ubijanje nevinih civila.
Unijom, od njenog osnivanja do danas, predsjedava
istaknuti učenjak šejh dr. Jusuf el-Karadavi, koji ima
tri zamjenika: ispred sunnija zamjenik je dr. Abdullah
ibn Bajjah, bivši ministar pravde u Mauritaniji, u ime
šiija ajatullah Et-Teshiri iz Irana, a ibadije zastupa šejh
Ahmed el-Halili, glavni muftija sultanata Oman. Generalni sekretar je prof. dr. Muhammed Salim el-Avva,
poznati egipatski učenjak i profesor međunarodnog
prava. Sjedište Unije je u Dablinu (Irska), a svoja predstavništva ima u Kairu, Bejrutu i Dohi. Godine 2009.
donesena je odluka da se otvore predstavništva u Turskoj, Rusiji i Indoneziji. Unija je dosada okupila nekoliko hiljada članova koji dolaze iz gotovo svih zemalja
svijeta.
Unijom rukovodi Vijeće povjerenika (Medžlisul-umena’), koje se bira na izborima na Generalnoj
skupštini Unije i čiji članovi imaju mandat od četiri
godine. Vijeće povjerenika ima ovlasti i kompetencije
upravnog odbora i donosi potrebne odluke o planira-
12 GLASNIK
nju naučnih, da’vetskih, kulturnih i drugih aktivnosti
Unije. Ja sam na zasjedanju Generalne skupštine u
julu 2006. u Istanbulu izabran u Vijeće povjerenika, a
prošle godine dobio sam još jedan mandat.
Svjetska unija islamskih učenjaka je dosada izdala
nekoliko izuzetno korisnih publikacija i knjiga. Posebno je važna Islamska povelja (El-Misaku-l-islami), u
kojoj su, na jezgrovit, sadržajan i, prije svega, veoma
utemeljen način, iznesena osnovna učenja islama i
njegove specifične odlike kao i stav islama spram brojnih savremenih dešavanja i fenomena. Povelja je ubrzo prevedena na bosanski, engleski i francuski jezik.
Potom su uslijedili prijevodi i na druge jezike, među
kojima je posebno važan prijevod na njemački jezik
koji je sačinila Lejla Begović, profesorica njemačkog
jezika iz Štutgarta. Prvo izdanje Islamske povelje na
bosanskome jeziku pojavilo se krajem 2006. godine,
a za to je posebno zaslužan reisu-l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerić, koji je predložio da se Povelja štampa u
sklopu Rezolucije Rijaseta Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini o tumačenju islama, što je i učinjeno.
Ovom prilikom izražavamo zahvalnost uvaženom reisu-l-ulemi na podršci koju je dao da Islamska povelja
bude publicirana u spomenutoj Rezoluciji. U međuvremenu, Povelja je doživjela drugo izdanje na arapskome jeziku. To izdanje je prošireno i dopunjeno s
novim detaljima i poglavljima, i najsdračnije bih preporučio Povelju svim studentima islamskih nauka, da
je dobro izuče I prostudiraju.
Glasnik: Kakve su predispozicije svršenika Azhara
kada se vrati u rodnu Bosnu, te koje su njegove dužnosti i obaveze?
Prof. dr. Safvet Halilović: Činjenica je da naš svijet
blagonaklono gleda na univerzitet Al-Azhar, vjerovat-
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
no zbog zasluga njegovih ranijih svršenika. Mislim
da svršenici Azhara, kao i ostalih islamskih fakulteta, imaju obavezu da, prije svega, rade na prosvjećivanju našeg bošnjačkog svijeta, u kojem ima puno
hajra. Na tom putu treba puno umijeća, strpljenja,
mudrosti, ali posebno bih to istakao, iskrenosti i
predasnosti idealima islama, što naši Bošnjaci itekako cijene i poštuju.
Glasnik: Kakav je vaš pogled na današnju društveno-političku sliku BiH?
Prof. dr. Safvet Halilović: To je malo složenije
pitanje, stanej je prilično zabrinjavajuće, ali ja sam
optimista – biće Bosne i Bošnjaka, inšallah. Bosnu
četnici i ostali nisu mogli da unište sa topovima,
tenkovima i avionima, pa neće moći ni sada. Vallahu-l-muste’an!
Glasnik: Kako mi kao studenti možemo pomoći
našoj domovini, našem narodu i našem ummetu?
Prof. dr. Safvet Halilović: Iskrenim, ustrajnim i
predanim radom na afirmaciji islama i islamskih
vrijednosti na našim prostorima, prije svega među
Bošnjacima. Neprijatelji Bosne su dobro razumjeli
jednu stvar: Bosne nema bez Bošnjaka, a Bošnjaka
nema bez islama. Drugačije kazano: ako bi Bošnjaci
prestali da postoje kao muslimani onda će prestati
da postoje i kao Bošnjaci, a tada, ovu zemlju možeš
zvati kkao hoćeš. Zato treba permanentno raditi na
vjerskom i prosvjetnom osvješćivanju našega svijeta.
Glasnik: Asocijacija studenata BiH u Egiptu je
osnovala svoj list, kroz koji ćemo afirmirati naša mišljenja, ideje, istraživanja itd. Koji su vaši utisci na
prve brojeve našeg lista? Koji su vaši savjeti za unaprjeđenje istog?
Prof. dr. Safvet Halilović: Mašallah, baš lijepo,
gledao sam i drago mi je da imate ovaj Glasnik. Veoma je bitno da studenti koji studiraju vani pišu i
prevode jer se kod njih, s vremenom, malo “otupi”
osjećaj za maternji jezik, njegov stil i i izražavanje,
pogotovo u pisanoj formi. I ja lično sam imao pro-
blema, mada sam još kao student pokušavao da pišem i na maternjem jeziku.
Glasnik: Voljeli bi smo da, na svoj sopstven način, posavjetujete sve studente iz BiH koji studiraju
na egipatskim univerzitetima?
Prof. dr. Safvet Halilović: Nemojte se zadovoljavati samo sa “mukarreratima” i ne budite od onih
koji, pred kraj semestra, pitaju šta je “mahzuf”, jer
nažalost pokazalo se da onik koji tako rade sutra
ne prođu dobro. Takvi ostanu površni i to se vidi u
njihovom radu. Vi koji studirate na Al-Azharu imate priliku da se družite sa vrhunskom ulemom, pa
iskoristite tu priliku. Također, preporučio bih obavezno klanjajne namaza u džematu u džamiji, naročito jacije i sabaha, zatim redovno učenje Kur’ana,
virdova, zikrova i stalni rad na duhovnom uzdizanju.
Bez toga, vjerujte mi, posao za koji se pripremate
neće imati pravi kredibilitet. Ja sam nedavno bio
u Dakaru, glavnom gradu Senegala, gdje je održan svjetski kongres islamskih učenjaka. Ono što
je posebno podvučeno jeste da ulema ima veliku
odgovornost za stanje ummeta. Ulema mora čuvati
poslaničko naslijeđe, jer ulema je nasljednik Božijih
poslanika. To znači da se ulema mora strogo pridržavati svih islamskih odredbi, načela i propisa, kako
u javnom tako i privatnom životu. U tom pogledu,
mora se posvetiti velika pažnju duhovnom uzdizanju (tezkijetun-nefs), jer ulema je ta u šta se obični svijet ugleda. Preporod ummeta nije moguć bez
preporoda uleme a to se može postići, kao što je
i istaknuto u završnoj deklaraciji, samo ako muslimanski učenjaci i studenti islamskih nauka budu na
visokoj razini moralne odgojenosti i ako budu okićeni vrlinama a pošteđeni poroka, kako bi sa svojim
djelima i osobinama, prije nego riječima, mogli biti
uzor drugima.
Glasnik: Želimo Vam puno uspjeha u radu i
ostvarivanju životnih planova! Da Vas Uzvišeni nagradi najboljom nagradom…Amin…
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
13
Naša tema
Naša tema
Zd ravs t v e n a k o r i st
P O S T A
Post, pogotovo post mjeseca ramazana, predstavlja i svojevrsno pročišćenje tijela, kako kažu nutricionisti, pošto ostavljanje hrane, pića i drugih tjelesnih užitaka u toku obdanice kada je čovjek najaktivniji, te konzumiranje istih u toku noći
kada se čovjek obično odmara, tokom tih mjesec dana, daje priliku tijelu da se
oslobodi masti, otrova, gljivica i drugih po tijelo štetnih materija koje su se skupljale tokom godine dana
ne spominju sve poimenice u Kur’anu i Hadisu,
voljsta, izvrsnog raspoloženja, te neopisive sreće, jer
nisu bile poznate do današnjih dana. Ali, pošto Božiji
je postač svjestan da svojim postom čini dobro djelo
poslanik Muhammed, s.a.v.s., ne govori po hiru svome.
kojim je njegov Gospodar zadovoljan i pomoću ko-
To je samo objava koja mu se obznanjuje (En-Nedžm,
jeg se približava džennetskim baščama i udaljava od
3), on nam je još prije 1400 godina dao neprocjenjiv
džehennemskih provalija. Ovakvo optimističko po-
medicinski savjet, koji nam prenosi Ebu Hurejre, r.a.:
stačevo raspoloženje dovodi do značajnog poveća-
Postite, jer će vas post održati zdravim. (Et-Taberani).
nja izlučivanja endorfina u njegovom tijelu, hormona
Stoga, u duhu ovog hadisa medicinskog karaktera,
koji povećava tjelesne sposobnosti, smanjuje osjećaj
a sve s ciljem da nas obavijestim o zdravstvenim ko-
umora i iscrpljenosti, te efikasno pomaže u borbi pro-
ristima posta do kojih je došla moderna znanost, te
tiv depresije, melanholije i svih ostalih duševno-psi-
da razbijem određene predrasude o tome da je post
hičkih i nervnih oboljenja.
štetan, koje su se pojavile posljednjih 60-ak godina,
Post poboljšava i mentalne sposobnosti postača,
kao posljedica dogmatike komunizma i ateizma, u na-
pošto u toku posta velika količina krvi i nervne ener-
stavku ću se potruditi da razvidim i predstavim neke
gije, koja se inače troši u toku procesa varenja hrane,
medicinske činjenice o koristi islamskog posta.
postaje dostupna mozgu i moždanim (nervnim) će-
Iscrpne medicinske studije koje su se posljednjih
lijama, te time poboljšava njihov rad, što dovodi do
godina bavile postom pokazale su da su fizičke spo-
bolje koncentracije, veće mogućnosti pamćenja, te
sobnosti onoga ko posti, odnosno usteže se od zore
generalno efikasnijeg rada svih organa tijela, poput
do zalaska sunca od tjelesnih užitaka, veće od nepo-
organa vida, sluha, govora, ravnoteže, izlučivanja, di-
Jusuf DZAFIĆ
stača. To je zbog toga što postačevo tijelo bolje pod-
sanja itd. Poboljšan rad cijelog tijela znači i bolji rad
U islamu, vjeri Višnjeg Boga, nema nijedna na-
vjeka koji je ikada kročio ovom zemljom. Poslao je
nosi fizički napor, ima poboljšan rad srčanog (kardi-
imunog sistema, pa tako i bolju zaštitu od raznoraznih
ređena stvar (farz, vadžib), a da nije korisna, nijedna
Gospodar svih svjetova Uputu, Svoju knjigu čovje-
jalnog) sistema, cirkulativnog sistema (sistema krvnih
oboljenja, bilo da su ona mentalna (Alchajmerova bo-
zabranjena (haram, mekruh tahrimen), a da nije štet-
čanstvu, i sa njom poslao Poslanika, s.a.v.s., da nam
žila), digestivnog (probavnog) sistema, respiratornog
lest, senilnost), očna (razne vrste sljepila), srčana (ari-
na, niti ijedna dozvoljena stvar (halal), a da je štet-
bude poput vodiča, pastira kroz planinu ovog svijeta
(disajnog) sistema, limfnog sistema (sistema tečno-
tmija), disajna (astma) ili bilo koje druge vrste.
na. O tome Uzvišeni Bog govori na mnogo mjesta u
do bašči onog svijeta, nama strancima, koji bi bez
sti) i svih ostalih tjelesnih sistema. Stoga i ne treba da
Post, pogotovo post mjeseca ramazana, pred-
Kur’anu, svojoj Plemenitoj knjizi. Tako je Mudri do-
Kur’ana i poslaničkog Sunneta bili poput izgubljenih
čude izjave muslimanskih sportista, poput fudbalera
stavlja i svojevrsno pročišćenje tijela, kako kažu nutri-
zvolio trgovinu, jer je probitačna, neštetna, a zabra-
ovaca. Zbog toga ne treba da čudi da i Sunnet, po-
Tieri Anrija, koji tvrdi da kada posti osjeća dodatnu
cionisti, pošto ostavljanje hrane, pića i drugih tjelesnih
nio kamatu, jer je štetna: A Allah je dozvolio trgovi-
put svog starijeg brata Kur’ana, sadrži kur’anske mu-
snagu s kojom je u mogućnosti da uradi ono što inače
užitaka u toku obdanice kada je čovjek najaktivniji, te
nu, a zabranio kamatu (El-Bekare, 275). Onaj koji sve
drosnice koje još detaljnije pojašnjavaju ono što je
ne bi mogao onih dana kada ne posti.
konzumiranje istih u toku noći kada se čovjek obično
zna dozvolio je lijepa, dobra jela, a zabranio ružna,
korisno, dakle naređeno, ono što je bez zarara, štete,
Otkriveno je i da post vodi ka razlaganju tjele-
odmara, tokom tih mjesec dana, daje priliku tijelu da
loša: Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: „Dozvoljvaju
dakle dozvoljeno, te ono što je štetno, zararli, dakle
snih masti, što uzrokuje povećanje slobodnih masnih
se oslobodi masti, otrova, gljivica i drugih po tijelo
vam se lijepa (dobra) jela...“ (El-Maide, 4). Zabranio je
zabranjeno.
kiselina u krvi. Tako te kiseline postaju glavni izvor
štetnih materija koje su se skupljale tokom godine
piše:
Onaj kome ništa nije skriveno sve što opija, kocku,
Bjelodano je da je nakon namaza, post najvaž-
energije kod postača, umjesto glukoze (šećera), koja
dana. Te štetne materije ne predstavljaju opasnost za
obožavanje kipova, bacanje strelica, i sl., dozvolio
niji stub, temelj islama. U drugu ruku, post je naj-
je uobičajeni izvor energije kod nepostača. Time se
čovjekovo tijelo, ako se redovito s vremena na vrijeme
sva ostala, raznorazna, neštetna osvježavajuća pića,
prakticiraniji temelj islama. Tome svjedočimo svakog
kod postača, prilikom izvođenja nekog fizičkog napo-
čovjek oslobađa njih. Tu na scenu stupa post, kao naj-
pošteno natjecanje gdje ljudi ulažu svoj trud i sl., a
mjeseca ramazana kada susrećemo neke muslimane
ra, smanjuje potrošnja glikogena u mišićima i jetri, što
bolji čistač čovječijeg organizma.
naredio je obavljanje pet temelja islama, vjerovanje
neklanjače koji poste, a ne susrećemo niti jednog
dovodi do stabilnije razine glukoze u krvi, čiji nedosta-
Nakon čak i ovog kratkog, šturog osvrta na zdrav-
u pet temalja imana, izučavanje raznoraznih nauka
muslimana klanjača, a da ne posti. Post je farz, stro-
tak dovodi do osjećaja umora. Tako se nepostač koji
stvene koristi posta, postaje kristalno jasno da su
i sl.
go naređena dužnost svakog muslimana i pošto kao
primarno koristi šećer kao izvor energije brže umori
glasine o zdravstvenoj štetnosti posta samo bapske
No, Uzvišeni Allah se nije ograničio samo na
takav spada u naređene stvari, ne treba da čudi da o
od postača, kome je šećer tek sekundarni izvor ener-
priče, a da su njegovo koristi po zdravlje neupitne, ne-
puko objavljivanje Svoje Mudre knjige, nego je sa
koristima posta govore i kur’anski ajeti i poslanikovi
gije. Ovakav rad organizma prilikom posta pomaže
procjenjive i brojne. Stoga, ne preostaje mi ništa dru-
njom poslao onoga koji će je protumačiti, dostaviti
hadisi. Štaviše, muslimani širom svijeta poste od vre-
oboljelim od dijabetesa, srčanim bolesnicima i svim
go nego da uputim dovu Uzvišenom Bogu da nam da
ljudima, svojim djelima pokazati kako se po njoj radi
mena Adema, a.s., oca čovječanstva, ne dovodeći u
onima koji boluju od bolesti kojima je uzrok gojaznost
da i ovogodišnji Ramazan, godišnji lijek i za tijelo i za
– Uzvišeni je poslao Muhammeda, s.a.v.s., sultana
sumnju višestruku korisnost posta. Međutim, mno-
(pretilnost).
dušu, ispostimo u sreći, selamluku i rahatluku, onako
svih vjerovjesnika, pečata poslanstva, najboljeg čo-
ge te koristi, pogotovo one zdravstvene, pošto se ne
14 GLASNIK
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Post postača dovodi i u stanje duhovnog zado-
kako dolikuje Njegovim iskrenim robovima.
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
15
predstavljamo
predstavljamo
Univerzitet
El-Azhar u Kairu
Univerzitet El-Azhar trenutno ima na desetine hiljada studenata, međutim
najviše je onih koji studiraju teologiju i vjerske teme, a tu su još filozofija, ekonomija, medicina, informatika itd
piše:
vojne moći muslimana u Španiji, rezultirao je da se
studenti iz tih regiona preorjentišu na univerzitet ElAzhar. U periodu Osmanskog carstva ovaj je univerzitet ekonomski postao snažan i skoro neovisan. U
1895. godini, kada je šejh Muhamed Abduhu postao
veliki muftija Egipta i započeo saradnju sa El-Azharom, savremene nauke ušle su u obrazovni sistem
ovog univerziteta. Kada je Džemal Abdul Nasir 1954.
godine došao na vlast u Egiptu promijenio je ekonomski sistem ovog Univerziteta, pa je vlada počela
vršiti kontrolu nad finansiranjem, zapošljavanjem i
otpuštanjem kadra ovog islamskog instituta. Tako je
El-Azhar ponovo izgubio svoju neovisnost.
El-Azhar je tokom zadnjih pola stoljeća efektivnog
razvoja osnovao i neke podružne odjele za studiranje u različitim egipatskim gradovima, kao i u različitim drzavama svijeta poput Pakistana, Indonezije,
Indije I dr. Šejh Mahmud Šeltut, rektor El-Azhara,
pokrenuo je odsjeke medicine i tehničkih nauka kao i
fakultet prirodnih znanosti
pri El-Azharu, vodeći računa
da se studenti ovih fakulteta
pored svojih studija pobliže
upoznaju i sa islamskim učenjima. Njegov drugi čin bio
je osnivanje odjela za žene.
Univerzite El-Azhar trenutno
ima na desetine hiljada studenata, međutim najviše je
onih koji studiraju teologiju i
vjerske teme, a tu su još filozofija, ekonomija, medicina,
informatika itd.
Institut El-Azhar sastoji se od tri dijela, i samo je jedan njegov dio Univerzitet El-Azhar. Egipatski predsjednik odabirao je rektora Univerziteta (takav je
način biranja bio sve do 25-januarske revolucije).
Zajednica islamskih procjena je drugi dio u sklopu
El-Azhara i bavi se naučno-istraživačkim aspektom
kao što su fetve, izdavanje časopisa te odabiranje i
slanje misionara.
Ured šejha El-Azhara je zaseban dio Instituta. Ured
ima zadatke da istražuje o naučnim centrima koji
su vezani za El-Azhar, počevši od osnovnih škola do
fakulteta. U ovim se centrima opće obrazovanje završava tako da su učenici na kraju spremni za Univerzitet El-Azhar. Ovdje vrijedi istaći i osnivanje instituta za učenje arapskog jezika za strane studente
pri Univerzitetu El-Azhar, gdje su svoje mjesto našli i
studenti iz Bosne i Hercegovine, pa smo tako ove godine dobili i prvu generaciju naših studenata koji su
uspješno okončali učenje arapskog jezika na ovom
institutu.
U martu 2010. godine je od bolesti srca preminuo
šejh Muhamed Sejd Tantavi, pa je egipatski predsjednik Husni Mubarek na čelo
El-Azhara postavio dr. Ahmeda
el-Tajjiba. Šejh Ahmed el-Tajjib
rođen je prije 63 godine na jugu
Egipta. Studirao je i doktorirao
na El-Azharu islamsku filozofiju.
Novi El-Azharov šejh je dio svog
studija završio i na Sorboni u
Francuskoj, tako da govori i francuski jezik.
El-Azharov šejh se i u islamskom
svijetu također susreće sa velikim poteškoćama. Na njemu
je da suzbije uticaj ekstremista
i zapadnu propagandu protiv
islama, te da ispred ovog vjerskog instituta podržava jedinstvo i blizinu islamskih
mezheba. Tako smo nedavno imali priliku pročitati i
njegov odgovor Sjedinjenim Americkim Drzavama o
temi “Religijska sloboda”, a kojeg mozete pročitati u
ovom broju Glasnika.
Sulejman ČOLAKOVIĆ
Na obali rijeke Nil u gradu Kairu, glavnom gradu Egipta, nalazi se zgrada Univerziteta El-Azhar. Univerzitet
El-Azhar, kao i rijeka Nil, postali su simboli drevnog
Egipta čija starost datira više od hiljadu godina.
Nakon fatimijskog zaposjedanja Egipta Kairo je osnovan, tačnije 970. godine po gregorijanskom kalendaru. Dvije godine kasnije otvorena je i džamija, a
pošto su se Fatimije smatrali potomcima loze hazreti
Fatime, kćerke Poslanika, alejhis-selam, i džamiju su
16 GLASNIK
nazvali Al-Azhar. Uskoro je ova džamija postala centar širenja fatimijske šiitske ideologije. Univerzitet
se razvijao i za njega se u svijetu pročulo tako da su
mnogi učenici iz svih islamskih zemalja visoko obrazovanje stekli baš na njemu.
Nakon Salahudin Ejjubijevog napada na Egipat i svrgavanja vlade Fatimija Azhar postaje sunnijski fakultet, odnosno centar širenja sunnijske ideologije. Napad Mongola na istočne islamske zemlje i smanjenje
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
17
srebrenički inferno
srebrenički inferno
piše:
Dino MAKSUMIĆ
Izložba
SREBRENIČKI INFERNO
u Kairu
Kao domaćin programa dr. Muhammed Arab je poručio:
„Genocid je nešto najstrašnije što se jednom narodu može
dogoditi. Ja sam prošle godine sa Adamirom Jerkovićem
posjetio Srebrenicu. Suze su same tekle. Mi se iskreno
nadamo da se bosanskom narodu nikad više takvo nešto
neće ponoviti.“
Jedan od dokaza da govor o srebreničkoj tragediji i genocidu u Bosni i Hercegovini nikada
neće biti zapostavljen na planetarnom nivou,
je i izložba Arhiva Federacije BiH u glavnom
gradu Egipta Kairu.
Izložbu slika formata 80x100 cm pod
naslovom„Srebrenički inferno“ je otvorio direktor Arhiva FBiH Adamir Jerković 13. septembra u sali za izložbe Nacionalne biblioteke i
arhiva Egipta, koji je ujedno bio i domaćin ovog
događaja sa dr. Muhammed Arabom, direktorom ove institucije.
Veliki broj egipatskog gledateljstva je sa ogor18 GLASNIK
čenjem i negodovanjem gledalo slike užasa koji
su pokazivali samo neke detalje iz srebreničkog
pakla: izgladnjele i iscrpljene mase ljudi, masovne grobnice, mučki ubijene civile, majku čiji
stomak su dušmani rasporili i ubili njezino još
nerođeno dijete....
Nakon razgledanja izložbe srebreničke tragedije posjetioci su u punoj sali amfiteatra imali
priliku pogledati oratorij “Srebrenički inferno”,
gdje se kroz video zapis moglo vidjeti sve o zločinu u Srebrenici.
Poslije je gosp. Jerković održao interesantno
i opširno predavanje na temu „Uloga Alije
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Izetbegovića u nezavisnosti Bosne i Hercegovine“, koje je ujedno i podijeljeno slušaocima u
obliku knjižice sa prevodom na arapski i engelski jezik. U predavanju je dao jedan historijski
presjek događanja na prostoru Jugoslavije od
Drugog svjetskog rata, položaja muslimana u
SFRJ-i, predratnom stanju i ratnim stradanjima
i patnji bošnjačkog naroda i Daytonskom sporazumu da bi na kraju govorio o liku rahmetli
Alije Izetzbegovića.
IZVODI IZ PREDAVANJA
Govoreći o liku Alije Izetbegovića, Jerković
ističe: Agresija na Bosnu i Hercegovinu je bila
strašna, neviđeno brutalna i stravično krvava.
Ali, Bosna nije uništena. Zahvaljujući Izetbegovićevom mudrom vođstvu, pod čijim zastavom
je stvorena i stasala Armija Republike Bosne i
Hercegovine. Bosna i Bošnjaci su preživjeli nezabilježen pokus u političkoj teoriji i praksi.
O Aliji, takođe, kaže: Kur’an je bio njegova inspiracija i
nadahnuće. U njemu je nalazio sve
odgovore
i upute,
pa muslimanskom
svijetu poručuje da
se obrazuje i uči
po naredbi Časne
Knjige:
„Natječite se u dobru...“
Alija Izetbegović je izvanredno objašnjavao poruke islama, a u susretima sa zapadnim političarima često je ispravljao stereotipe o islamu i
muslimanima uopšte.
O Aliji, kao harizmatičnom, uvjerljivom i u svemu umjerenom čovjeku, Jerković dalje kaže:
Alija Izetbegović je bez sumnje obilježio jednu
epohu. Ostaće zabilježen kao najznačajnija ličnost kod Bošnjaka i Bosanaca u dramatičnom
stoljeću koje je iza nas, a usuđujem se reći da
je to najvažnija ličnost u ukupnoj bošnjačkoj
povijesti.
Razmišljajući o pojavi Alije Izetbegovića na političkoj sceni i njegovom djelovanju Jerković završava predavanje i zaključuje riječima:
Bošnjaci-muslimani danas su pred teškim izborom kojim putem krenuti dalje. Moja zemlja,
Bosna i Hercegovina, još nije izašla iz vrtloga
iskušenja.
Suočeni smo i dalje sa agresivnim srpskim i
pritajenim hrvatskim separatizmom. Svi oni
sanjaju stare snove i čekaju novu istorijsku priliku. Iz daytonske flaše, koja je trebala zauvijek
zarobiti srpski detsruktivni projekt, danas je
oslobođen secesionistički demon bez ozbiljnije reakcije međunarodne zajednice. Nažalost,
bošnjački lideri, zaslijepljeni vlastitim sujetama
i nepostojanjem nikakvog bošnjačkog nacionalnog programa, nisu uspjeli odgovoriti na
pravi način na ove izazove. U nedavnoj prošlosti Bošnjaci su predvođeni Alijom Izetbegovićem iz mnoštva
krivih puteva znali
odabrati pravi.
Danas Bošnjacima
itekako nedostaje
Alija Izetbegović,
njegova mudrost,
državnička zrelost
i politička vizija.
Njegovo djelo moglo bi biti izvanredan orijentir novoj
generaciji
bošnjačkih političara
kako da odgovore
iskušenjima vremena, a posebno
kako da se odupru
agresivnom separatizmu koji danas opasno ugrožava cjelovitost
države. Naravno, ukoliko budu htjeli učiti na
lekcijama prošlosti.“
SUZE I GORKI UZDASI
Reakcije poslije ukupnog programa su bile više
nego očekivane:
Kao domaćin programa dr. Muhammed Arab
je poručio: „Genocid je nešto najstrašnije što
se jednom narodu može dogoditi. Ja sam prošle godine sa Adamirom Jerkovićem posjetio
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
19
jeste li zaboravili
srebrenicki inferno
Srebrenicu. Suze su same tekle. Mi se iskreno
nadamo da se bosanskom narodu nikad više
takvo nešto neće ponoviti.“
„Gospodine Jerković, ja sam za vrijeme videa
plakao“, bile su riječi Hasana Šazilija, novinara
Kanala Nil za kulturu, egipatske državne televizije, koji je bio i jedan od mnogobrojnih novinara koji su intervjuisali Jerkovića.
Jedan mladi egipćanin je Jerkoviću prenio sljedeće: „Prošle godine sam htio posjetiti Srebrenicu i prisustvovati zajedničkoj dženazi 11. jula,
ali nisam našao nikoga da se zajedno zaputimo
na taj zahtjevni put iz Egipta. Ove godine sam
otputovao sam i bio u Potočarima.“
Ovom važnom događaju za BiH i Egipat je prisustvovao veliki broj građana bratske nam
države Egipat, predstavnici Ambasade BiH g.
Muhamed Čengić i g. Edin Ljutović, kao i bosansko-hercegovački studenti u Kairu, članovi Asocijacije studenatana BiH u Egiptu, veliki
broj novinara i ličnosti iz kulturnog i javnog ži-
vota.
Jerkovićeva poruka svima sa kojima je došao u
kontakt je bila ista:
Pozivam vas da vašu djecu naučite šta se dogodilo u bosanskom ratu od 1992. do 1995.
godine. Pozivam vas da vašim sinovima i kćerima kažete da obavezno odu u Srebrenicu na ovo bosansko stratište. Na mjesta gdje o
srpskom genocidu nad Bošnjacima svjedoče
mezar do mezara. Vodite ih u Bosnu i Hercegovinu na ovaj prevažni čas historije. Učite svoju
djecu,.Ne dajte da mlada generacija zaboravi
ovaj neviđeni zločin nad muslimanima. I učite
ih da prenesu na svoju djecu, a ova na svoje
potomke potresnu i stravičnu istinu o genocidu
u Srebrenice. Govorite im o krvavoj bosanskoj
epopeji. Vi na to imate pravo ne samo po religijskoj pripadnosti, jer ste većina muslimani,
nego i po opštoj ljudskoj dužnosti – jer šutnja
o zločinu je saglašavanje sa zločinom.
Jesmo li
ZABORAVILI
piše:
Sedin OMERBAŠIĆ
Deportujući žene, starce i djecu u pravcu Tuzle, agresor je ispred
nišana poredao preko 8 000 srebreničkih muškaraca i na svoj način im sudio samo zato što nose “tursko” ime.
NIKOME I NIKAD VIŠE! – bila je i ovogodišnja
poruka upućena sa skupa žalosti u Potočarima,
povodom ukopa novih 613 skeleta i obilježavanja 16 godina od genocida
nad nedužnim
bošnjačkim narodom. I ovogodišnji 11. juli bio
je povod da se
brojni autobusi i automobili
smjeste u srebreničku dolinu
, dovezavši desetine hiljada onih
kojima je stalo
da obiđu stratište bosanskog
muslimana koji
je prije 16 godi20 GLASNIK
6• list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
na u svojoj historiji zajedno sa ostalim balkanskim muslimanima genocid osjetio po deseti
put. Ali ovaj deseti je specifičan sam po sebi
od svih prethodnih.
Ovaj zadnji je pokroviteljstvo dobio od najviše svjetske institucije zadužene za „mir“
u svijetu, osnovane
završetkom Drugog
svjetskog rata, davne
1945. godine. Ta institucija, Organizacija
ujedinjenih naroda, je
tačno prije 16 godina
prepustila svoju „zaštićenu zonu“ onome
koji je pošao da se napije „turske krvi“ i da
se na taj način „zauvijek osveti Turcima na
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
21
jeste li zaboravili
jeste li zaboravili
ovim prostorima“. Prekršivši osnovni element radi
kojeg je i osnovana, UN su
se stidljivo stavile na stranu i prije konačnog epiloga svoga (ne)djelovanja u
Bosni i Hercegovini. Već
početkom agresije na našu
zemlju, po principu „manje oružja-manje rata“,
velika petorka koja u UN-u
vedri i oblači (SAD, Britanija, Francuska, Kina i Rusija)
je jedan balkanski narod
islamske provenijencije
prepustila nerealnoj borbi
sa četvrtom armijom Evrope, nadavši se da će ga na
taj način prisiliti na kapitulaciju. Da bi svoju namjeru
sprovele na terenu, UN su
demilitarizovavši
svoju
„zaštićenu zonu“ odlučile
lišiti je bilo kakvog ratnog
poprišta. Marta ‘92., zapovjednik Zaštitnih snaga
UN-a, francuski general
Philippe Morillon, okupljenim Srebreničanima
glasno poručuje: „You are now under the protection of the UN forces!“ Uskličući pod tim
riječima i predajući oružje, srebrenički čovjek,
vjerujući velikoj petorki, nije mogao ni sanjati
kakva ga sudbina dalje čeka. Za većinu srpskog
naroda čak i danas „heroj, general, oslobodilac
Srebrenice“ Ratko Mladić sa svojim trupama,
ispraćajući komandanta holandskog bataljona
Thomasa Karremansa prigodnim poklonima,
„oslobodilački“ ulazi u grad i to je bio uvod u
ono radi čega se ovogodišnjeg 11. jula u „oslobođenoj Srebrenici“ okupilo 50 000 duša. Deportujući žene, starce i djecu u pravcu Tuzle,
agresor je ispred nišana poredao preko 8 000
srebreničkih muškaraca i na svoj način im sudio samo zato što nose ‘tursko’ ime. U projektu „oslobađanja“ i čišćenja Srebrenice jula ‘95.
učestvovale su i paravojne snage „Škorpioni“
pod kontrolom srbijanskog MUP-a. U okviru svog zadatka čistke u Podrinju, kako se na
snimcima jasno vidi, „Škorpioni“ nisu zaobilazili ni djecu tinejdžerske dobi, kako bi u potpu22 GLASNIK
nosti obavili ono radi
čega su i poslani. Nesib
Muhić, koji se danas
ukopava kako Bog zapovijeda, je tih dana
imao svega 11 godina i
platio je životom krivicu nikad počinjenu. Na
isti način je skončao i
njegov 4 godine stariji
brat Hasib. Ali, koga je
bilo briga starost njih
dvojice? Bitno je da
se ne pripadaju „veri
pradedovskoj“ i to je
dovoljan dokaz za njihovu krivnju. Agresor
tada za godine nije pitao ni Redžu Purdića,
oronulog 82-godišnjeg
starca, čije kosti ove
godine ukopavaju preživjeli mlađi članovi
njegove porodice. Riječima umotanim slatkim diplomatskim jezikom susjedni lideri nam
poručuju da gledamo naprijed bez osvrtanja
unazad, međutim, bosanski pjesnik Abdulah
Sidran bi kazao: „Ne date nam da u prošlost
gledamo! A mi u nju ne gledamo, nego ona u
nas gleda!“.
U djelu „Bosna i Bošnjaci – država i narod
koji su trebali nestati“ , prof. dr. Omer Ibrahimagić govori: „Kada je riječ o Bosni u strategiji njenih susjeda, Bosna treba da zna da
je susjedi neće ostaviti na miru ni ubuduće.
Oni će se primiriti, pokušati ponovo ‘uspavati’ Bošnjake propovijedajući najbolje namjere do prve prilike kada osjete da je Bosna slaba da bi je ponovo pokušali pokoriti.
Taj scenario je star od kada Bosna postoji.
Nema nijedog razloga zašto bi taj scenario
bio promijenjen“ . A o izdaji međunarodne
zajednice autor kaže: „Poruka Srebrenice
je upućena svima nama da ma kako bilo
teško, u bilo kom kraju zemlje, ne smijemo
više dozvoliti da ‘na vjeru’ naši borci budu
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
razoružani i da se civili prepuste na čuvanje i nas naša pokoljenja sjećati ovako kako se
bilo kome, pa ni UN-u.“ Vođeni ovom devi- danas mi svakog 11. jula prisjetimo naših
zom, na nama je da čvrsto uzdignute glave bližih predaka.
idemo naprijed, ali da ne zaboravimo opet
ono što zaboraviti ne smijemo, inače će se
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
23
POEZIJA
POEZIJA
Pravoslavci bježe
Pridošli i domaći
Muslimani bježe
Domaći i pridošli
Pjesma o
Srebrenici
Šta je bilo
Komšija nam katolika
A njima je Srebrenica
Stotinama godina
Bolje da je nema
Nego da je ima
Bila milo
i prelijepo
Stono mjesto
Njihove dobre
Plemenite udruge
Ovakve
Kakva danas jeste
Naša Srebrenica
Ni mrtvo ni živo
U njoj
Boraviti ne može
Otišli su odavno
Pod olovnim nebom
Od olova zrak
Niko još nikada
Nije naučio
U pluća udisati
Kano da su
U svojoj mudrosti
Znali da će doći vrijeme
U kom više neće biti
Dobre Srebrenice
Govore nam
Deset nam godina govore
Kako je u Bosni
Prestao rat
Iz nje bježi sve
Što ima noga
Su kojima može
I ima iđe
Pobjeći
Iz nje bježi sve
I ono što niđe
Nego pod zemlju crnu
Nema pobjeći
24 GLASNIK
I koji je bio
Živ nekako ostao
Otišao pa se vratio
Ni jedne zime sa ljetom
Nije sastavio
Niti jednu jesen
Sa proljećem
Nego je gledo
Da što prije opet
Iz Srebrenice ode
Uče nas
I pisane nam upute o tome
šalju
Kako je u našoj državi
Bosni i Hercegovini
Prestao rat
I kako više niko
Ne smije
Gledati u prošlost
Zar oni
Uistinu vjeruju
Da smo živi mi
Koji ovdje stojimo
I sa ovog mjesta
Govorimo tako
Kako da stvarno jesmo živi
Zar misle da se zove zdravlje
Zar misle da se zove razum
Ono što je u nama preostalo
Od negdašnjeg našeg zdravlja i
?razuma
Zar ne vide, zar ne čuju
,Zar ne znaju, da smo mi
Šta nas je preosalo, mrtviji od
svih
Naših mrtvih, i da ovdje danas,
,njihovim glasom
Glasom naših mrtvih, iz njiho,vih grla
Vrištimo, i njihovim vriskom ?govorimo
Ne date nam
!Da u prošlost gledamo
A mi u nju ne gledamo, nego
!ona u nas gleda
:Vi kažete
!U budućnost gledajte
A mi nju
Nikakvu i nigdje
I nikako ne vidimo
Nit vidimo da ona
Ikakvijem okom
U nas gleda
A kamo li da nas vidi
I o nama brine
Mi imamo sadašnjost
U koju se ljudskim okom
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Pogledati ne može
Mi isti
Od olova zrak
U našoj Srebrenici
Koje više nema
Dišemo sa onima
Čije su oči
Čije su ruke
Čije su duše
U našoj krvi ogrezle
I samo se oni
Mogu radovati
Vašoj komandi
Da u prošlost ne gledamo
A šta mi to drugo osim nje imamo
U šta mi to drugo
Nego u nju
?Imamo gledati
Zar možete
Materi kazati
?Da ne gleda sina
Zar sestri možete
Komandu slati
?Da ne gleda brata
- Uzmite nam oči
Al ne učite nas više, ne šaljite nam
više
!Takve savjete, upute i komande
,Možda i jeste, kako vi velite
Prestao rat! Ali je nama, u našoj
,Srebrenici
Rat prestao malčice, dok se i
,same, prekodana
Varakamo da je tako, i da jeste
!prestao
Ali su unas, i ljeti i zimi - i već je
sedamnćst godina
Tako! - prekratki dani, a duge i
.preduge noći
!Četiri stotine komada
Čim se sumrak prvi javne, mi svoje
kapije
Gvožđem mandalimo, da ne dođe
i ne uđe
Onaj što je onomad ušao i došao,
,pa nam sve naše
!Milo i drago - od života rastavio
Kad zlikovac
Promijeni košulju
Pa u njoj
Pod našim kućama
I našim pendžerima
U našoj Srebrenici
?Čuva naš mir
On nam, danas, Mir u Srebrenici
!čuva
?Kako da spava srebrenička majka
Čim sklopi oči, eto rata na vrata,
eto one sekunde
U kojoj je vidjela kako se, pod
,četničkim nožem
Rastavila, od vlastitog tijela, glava
!njenog sina
Samo joj se ponekad, od hiljadu, u
nesanici, proučenih
Jasina, smiluje Dragi Bog! A san
,kad joj na oči spusti
Ona, u snu, sve sastavlja glavu sa
tijelom nesahranjenog
!Sina
Vama jeste vaša
A nama
Nikako nije
!Naša prošlost prošla
?Kako da živimo sadašnjost
?Kako da u prošlost ne gledamo
Naša sestra jedna ima, među
!nama ovdje nije, a jest živa
Grob je sebi napravila, od jedno,ga, ovdje, u Sarajevu
Stana. Prozora ne otvara, kroz njih
pogledati ne smije, a
Kamo li na ulicu izić! Četvero je
djece izgubila! Ako
Bi na ulici ikakvo momče il djevojče srela, pa joj koje
Od njih na koje od njenih zaličilo srce bi joj prslo, u
?Je li to Mir
?Da li tako prestaje Rat
Kad zašuti
Željezno oružje
A do neba vrišti
?Materino srce
Nit će proći
Niti može proći
Dok olovno nebo
Od srebra Srebrenicu
Našu prekriva
Dok pod njenim
Od olova nebom
Olovni zrak
I olovne
Od zraka zalogaje
Dišemo i gutamo
S onima što jesu
Promijenili košulju
Al srce pod košuljom
I u srcu mržnju
Niti su mijenjali
Niti misle mijenjat
Vama vaša jeste
Nama nije
Naša prošlost prošla
Nemojte nas vraćati
Nemojte nas vraćati
U tu i takvu
Od olova
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
25
poezija
marš mira
Srebrenicu
Zagubilo zrno
Istine i Pravde
Ako u svom srcu
Barem jedno
Od Pravde i Istine
Zrno pronađete
Od dobra i srebra
Srebrenu i dobru
Ljepoticu
- Srebrenicu
!Srebrenici vratite
Nego
Barem na tren jedan
Pogledajte gdje vam se
U dušama
Po knjigama
Mrvu Pravde
I zrno Istine
!Pronađite
- Srebrenicu
!Srebrenici vratite
A mi ćemo se
Uz Božiju pomoć
Što žive što mrtve
Odmah u nju vratiti
Neka se
Uz Božiju pomoć
Sastave i smire
Sve
Od svijeh vremena
Srebreničke duše
I
Duše ove naše
Žalosne i mrtve
NEZUK - POTOČARI 2011
Sa živim dušama
Svih naših mrtvih
Abdulah SIDRAN
26 GLASNIK
MARŠ MIRA
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
piše:
Jusuf DŽAFIĆ
Kao i svake godine tako i ove, već po sedmi put
organizovan je Marš mira, trodnevni marš nekadašnjim putem kojim su se srebrenički dječaci,
mladići, muškarici i starci, zajedno sa slabo naoružanom 28. divizijom ARBiH, probili do slobodne tuzlanske teritorije, bježeći ispred do zuba naoružanih četničkih formacija Ratka Mladića, balkanskog
monstruma, koji je, između ostalog, planirao da
biološki istrijebi muški živalj koji je 11. jula ‘95. zatekao, zauzevši Srebereničku enklavu. Inače, marš
simbolično traje tri dana, koliko je i trebalo prvim
preživjelima da dospiju do slobodne teritorije, počinje iz Nezuka, zadnjeg mjesta slobodne teritorije
gdje su stigli prvi preživjeli, a njegova duljina iznosi
oko 110 km.
Iz Nezuka je ove godine krenulo 7 000 ljudi. Tokom cijelog marša priključivali su se novi učesnici
tako da je u Srebrenicu trećeg dana stiglo oko 10
000 ljudi. U ovogodišnjem maršu, pored domaćih
učesnika koji su, bukvalno, došli iz svakog grada
naše Bosne, učestvovalo je i nekoliko stotina stranaca iz preko 20 zemalja širom svijeta. Od stranaca
najviše je bilo državljana Turske, čak njih 76. Ovogodišnji marš možda je dosad bio i najnaporniji,
uzevši u obzir da je temperatura sva tri dana marša
dostizala 40 stepeni u hladu. Organizacija je ove
godine bila najlošija, pošto, između ostalog, nije
bilo podjele doručka i večere u kampovima, kao
prijašnjih godina. Međutim, tu ne treba kriviti or-
ganizatore, već naše pozicione političare koji svake godine drže govore uoči i za vrijeme godišnjice
Srebreničkog genocida, a nisu u stanju da izdvoje
tu simboličnu svotu kako bi marš protekao bez poteškoća. Ipak, kao i svake godine tu su bili radnici Merhameta, Crvenog krsta, tuzlanskog MUP-a,
tuzlanskog Komunalca, medicinari iz svih bolnica i
porodičnih ambulanti na području TK, te mještani
okolnih sela, koji su, svako na svoj način, pomogali
učesnicima Marša mira.
U Nezuk sam stigao 7. jula, oko pola osam uveče,
veče uoči marša. Po dolasku zamijetio sam da je
prije mene već stiglo preko hiljadu učesnika. I ne
samo to, novi učesnici su stalno pristizali do pred
jaciju. Noć uoči marša proveo sam, kao i do sada, u
nezučkoj džamiji.
Sutradan ujutru oko pola osam zaputio sam se
prema mjesto okupljališta. Cijeli Nezuk vrvio je
od učesnika marša koji su spremali za predstojeći
marš. Na mjesto okupljanja stigao sam oko 7.45,
gdje sam zatekao nekoliko hiljada ljudi koji su se
već bili okupili, spremni za polazak, iako je od njega
bilo više od sat vremena.
Marš je krenuo iz Nezuka u 8.50. Nalazio sam se
pri samom čelu kolone. Zbog velike mase ljudi čelo
kolone je izašlo iz Nezuka tek oko 9.30. Seljani Nezuka su i ove godine izašli ispred svojih dvorišta i
ispratili učesnike marša, uputivši im selame i dove.
Zbog toga što je prvog dana marša padao džuma-
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
27
marš mira
namaz, a njegovo klanjanje je bilo planirano u džamiji na Snagovu, kolona učesnika marša nije pravila velike odmore sve dok nije došla do snagovske
džamije. Oko 10.00 prošli smo pokraj sela Baljkovice. Dvije pauze (10.30-10-40, 10-50-11.00) su bile
između Baljkovice i Parloga. Pokraj Parloga prolazimo oko 11.00 gdje nas je, kao i svake godine,
dočekala grupa mještana. Od tada počinje penjanje na Crni vrh. Na vrh Crnog vrha učesnici Marša
mira stižu oko 12.00. Sa Crnog vrha počinje polagano spuštanje u pravcu Snagova. Kratki odmor je
(12.30-12.40) napravljen na Crnom vrhu na već tradicionalnom mjestu odmora gdje se svake godine
nalazi cisterna, a gdje su nas ove godine dočekali
mještani okolnih sela koji su pokazali svoju darežljivost, djeleći nemilice plovode svojih voćnjaka. U
12.45 kolona maršista prelazi regionalni put i skreće na lokalni put za Snagovo. Tu sam stigao samo
čelo kolone. Oko 13.25 prvi učesnici Marša mira
ulaze u Snagovo. Nekoliko domaćinstava u Snagovu nudili su pomalo već umorne maršiste dobrom
bosanskom kahvom. Čelo kolone stiže do džamije
u Snagovu oko 13.45, gdje je mjesni imam sa svojim džematlijama čekao maršiste kako bi zajednički
obavili džumu. Džuma je počela oko 13.50. Imam
je skratio hutbu i klanjao samo džumanski sunnet
i farz, uzevši u obzir umor učesnika marša koji su
skoro pet sati marširali do džamije, a pred kojima
predstoji još dobar dio puta za preprješačiti. Nakon
klanjane džume, učesnici marša su klanjali spojeno i skraćeno ikindiju (14.05-14.10). Nakon ikindije
oni odvažniji nastavili su put prema Kamenici, dok
je dio učesnika, među kojima je i moja malenkost,
priuštio sebi odmor. Zbog ovog odmora u nastavku pješačenja do Kamenice nisam više bio u čelu
kolone. U međuvremenu, dok sam se ja odmarao, novopristigli učesnici marša su organizovali
još jednu džumu (14.30-14.45) koju je predvodio
uvaženi Abdullah ef. Hodžić, imam Bijele džamije
u Gračanici, bivši ambasador BiH u Pakistanu, kojem je ovo peti marš. Abdullah-efendija je takođe
i prijeratni zvornički imam, što ovoj džumi daje i
posebnu simboliku. U 14.45 nastavio sam put, te
sam oko 15.45 stigao u Liplje, gdje sam napravio
kraću petominutnu pauzu. U Jošanicu sam stigao
oko 16.00, a do stare-nove, obnovljene džamije,
čije je otvaranje bilo 2. jula, oko 16.15. Tu su nas
po prvi put dočekali seljani Jošanice, nudeći nas
sokovima, kahvi i kolačima, pošto su nas prijašnjih
godina dočekivali niže na ulazu u selo. Nedaleko
od džamije, kao i prošlih godina, Njemci su dijelili
28 GLASNIK
marš mira
kolače. Tu sam se odmorio desetak minuta i oko
16.30 zaputio se ka krajnjoj destinaciji. Ove godine
dionica između Jošanice i Kamenice je promijenjena, učinjena dužom, ali bezbjednijom. U Kamenicu došao sam oko 17.40 (Čelo kolone je stiglo oko
16.30, a zadnji učesnici su stigli u ponoć!). Narod
nas je već tradicionalno dočekao sa kahvom, čajem, sokovima i svakojakim slatkim poslasticama.
Tu sam se odmorio 20-ak minuta. Zbog osjetnog
umora put do kampa nisam brzo prešao, tako da u
kamp stižem oko 18.40. Ako odbijem pauze od oko
dva i pol sata, pješačenje prvog dana je trajao oko
sedam i pol sati.
Prvu veče, kao i prijašnjih godina proveo sam kod
Idriz-efendije, svoga profesora historije u Behrambegovoj medresi. Idriz ef. Memić je do rata bio
imam u Kamenici. Svoj posao je obavljao predano
s ljubavlju tako da rezultati nisu mogli izostati. O
tome svjedoči i članak, objavljen 1991. godine u
Preporodu, u kojem je okarakterisan kao najbolji
imam u bivšoj Jugoslaviji. Tokom rata učestvovao
je u odbrani naše domovine, gdje je bio i teško
ranjen. No, voljom Uzvišenog Boga, ovaj ilumli insan je i dalje nastavio da širi svjetlo znanja, sada
kao profesor u Behram-begovoj medresi. Jedna
od brojnih osobina koje rese ovog ahlakli insana
je i njegovo neizmjerno gostoprimstvo po kojem je
nadaleko poznat – cijeli sprat njegove kuće namjenjen je musafirima. Stoga ne treba da čudi da sam
i ove godine bio njegov dost prve noći.
Iako je kolona drugog dana krenula iz kampa u
5.30, ja sam tek krenuo u 7.45, pošto iz iskustva
znam da će prvi odmor na rijeci Drinjači trajati
najmanje tri sata. Putujući na začelju, susreo sam
i upoznao brojne strance. Na obale Drinjače u selu
Glodi stigao sam oko 8.45. Tu sam zatekao glavninu učesnika marša koji su tu odmarali već od 6.30.
Priključio sam se odmoru do 9.15 kada smo započeli penjanje na svim učesnicima dobro poznatu planinu Udrč (1043 m), preko koje su učesnici
proboja jula ‘95 prešli, bježeći ispred bjesomučnih četničkih hordi. Od obale Drinjače nastavio
sam pješačenje pri samom čelu kolone. Prilikom
penjanja napravio sam dvije pauze (10.10-10.15 i
10.25-10.30). Popevši se na Udrč, kolona je napravila jednu zajedničku pauzu (11.00-11.25) nakon
koje je usljedilo blago spuštanje prema jednoj čistini iznad Babića gdje je bila planirana duža pauza. Na čistinu sam došao zajedno sa čelom kolone
oko 11.50. Tu nas je čekala cisterna sa vodom, te
dva kamiona – jedan sa kiflama, a drugi sa flaši-
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
cama min. vode. Odmor je trajao do 13.00. Pošto
je bila nesnosna vrućina, a temperatura zasigurno
dostizala četrdeseti podeok, većina pristiglih maršista se odmarala u obližnjoj šumi. Graja nekoliko
hiljada poluumornih i polugladnih učesnika marša
iz obližnje šume navela me je na pomisao da su
možda četnici upravo u ovoj šumi hvatali preživjelo
muško stanovništvo Srebreničke enklave i da je njihova graja četnicima odala njihov položaj. Marš je
nastavljen u 13.00, a još je bilo dosta ljudi koji nisu
ni stigli na odmaralište. Put sam nastavio u samom
čelu kolone. U Babiće u Cerskoj smo stigli u 13.15,
u Rovaše 13.20, a u Maćese 13.45, u sva tri sela
ljudi su nas dočekali, a ponegdje i počastili. U Tumače, odnosno na regionalni put za Konjević Polje
smo izbili oko 14.30, gdje smo i napravili polusatnu
pauzu. Čelo kolone je nastavilo put u 15.00, stiglo u
Kaldrmicu oko 15.20, prešlo most na Jadru i izbilo
na magistralni put Zvornik-Bratunac u 15.25, skrenulo desno, te se našlo se u kampu na Mravinjcima
oko 15.30. Ja se nisam zaputio prema logoru nego
sam se kod mosta na Jadru odmorio do 16.00, prešao most i zaputio se lijevo magistralnim putem
prema Konjević Polju (2 km od kampa u Mravinjcima), koje je danas, nažalost, poznato samo po
četničkim zločinima nad civilima tokom posljednje
Agresije koji su kulminirali u Srebreničkom genocidu, te po bespravnoj izgrađenoj crkvi na zemlji
Fate Orlović u selu gdje ne živi niti jedan pravoslavac. U Konjević Polju prespavao sam u kući jednog
čestitog mumina. Sve u svemu, pješačenje drugog
dana bez pauza, koje su sveukupno trajale 2 sati i
45 minuta, je trajalo približno 5 sati.
Trećeg dana u kamp sam stigao u 7.40, pet minuta
prije polaska kolone tako da sam započeo pješačenje u sredini kolone. U Burnice smo stigli oko 8.50.
Desetominutni odmor sam napravio između 9.20 i
9.30. Na Kameničko brdo sam se počeo penjati oko
10.15. Tokom penjanja napravili smo zajedničku
pauzu između 10.25 i 10.30. Dionica penjanja na
Kameničko brdo je posebno zanimljiva zbog toga
što se sa sa ovog brda najbolje tokom cijelog marša
vidi koliko je ustvari kolona duga. Naravno, s obzirom da je kolona duga i do 10 km ni s ovog brda se
nije vidio kraj kolone. Na vrh Kameničkog brda sam
se popeo oko 10.55, gdje nas je čekala cisterna, i
gdje je bila predviđena poduža pauza. No, zbog političkih razloga (Bakir Izetbegović je trebao da se
pretkraj, kod Gornji Šušnjara, priključi maršu) pauza je samo trajala do 11.15. Dalji put sam nastavio
u čelu kolone. Oko 11.45 sati došli smo nadomak
prvih srpskih kuća od početka marša. Kroz srpsko
selo Lipenovići, jedino srpsko selo tokom marša,
čelo kolone je prošlo oko 12.15. Moram istaći da
se mještani ovog sela zajedno sa pripadnicima
MUP-a RS svake godine potrude da isprovociraju
sudionike marša Mira. Dovoljno je reći da nam je
od 11.45 pa do 12.30, koliko je trebalo da prođemo kroz zemlju ovog srpskog sela, bilo zabranjeno
da se igdje zaustavljamo, da skrećemo sa puta, te
da se napijemo vode sa obližnjih šumskih izvora.
Nakon izlaska iz ovog sela napravio sam kraću pauzu od 12.50 do 13.00. Do cisterne smještene pokraj Ravnog Buljima došli smo oko 13.20. Tu sam
nakratko predahnuo do 13.30, kada sam nastavio
put do jedne čistine pokraj Gornjih Šušnjara, gdje
je bila predviđena pauza. Na tu čistinu smo stigli
oko 14.00. Odatle put nastavljamo oko 14.25. Zbog
pauze koju sam napravio između 15.05 i 15.10 više
nisam bio u čelu kolone. U Derviševac sam stigao u
15.15, u Pale 16.05, a u Budak, nadomak Potočara
u 17.00. Pritom sam napravio zadnje dvije pauze
(15.20-15.25, 16.20-16.40). U ovim trijema selima su nas domaćice (domaćine su četnici listom
istrijebili) srdačno dočekale i počastile. U Potočare sam se spustio u 17.15. Odatle pa do ulaska u
Memorijalni centar ispratio nas je špalir – slijeva
su bili pripadnici Oružanih snaga BiH, a sa desna
pristigli mještani, stradalnici srebreničke golgote.
Pored oko 10 000 učesnika Marša mira, u Potočare
je do akšama stiglo i nešto više od 300 učesnika
dvodnevnog marša Žepa-Potočari, preko 300 učesnika trodnevnog biciklističkog maratona BihaćPotočari, te 20-ak učesnika trodnevnog pješačkog
maratona Bihać-Potočari.
Kao i svake godine, pa tako i ove, učesnicima Marša mira pripala je ta čast da iz hala u Memorijalni
centar prebace pronađene ostatke šehida, koji će
sutradan 11. jula biti ukopani. Prebacivanje šehida,
njih 613, počelo je u 18.30 i trajalo je preko sat vremena. Od akšama do jacije ispod musale je upriličen vjerski program. Ovogodišnji vjerski program
je začinjen je sa nekoliko stotina učesnika marša,
među kojima 50-ak Turaka, koji su ispred kampa
čitavih pola sata do pred jaciju donosili tekbire koji
su odjekivali Potočarima, da bi pred samu jaciju, uz
tekbire prošetali od kampa do Memorijalnog centra i nazad. Veče nakon jacije-namaza do sabah-namaza proveo sam u besjedi sa nekoliko tuzlanskih
medreslija ispod musale u Memorijalnom centru.
Prijatno društvo nam je pravila grupica turskih
mladića, takođe učesnika ovogodišnjeg marša.
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
29
alumni
alumni
Husein ef. Đozo
1964. godine Đozo je izabran za presjednika Udruženja ilmijje u Socjalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. 1970. godine on pokreće list “Preporod” , čiji je glavni i odgovorni
urednik do 1972. godine. U periodu od 1976.-1979. godine Đozo je također iznova odgovorni urednik “Preporoda”.
piše:
Adis
MAHALBAŠIĆ
Husein Đozo pripada grupi učenjaka
koji su dali nemjerljiv doprinos u razvoju
i razumijevanju islama, kao i savremene
islamske misli na ovim
prostorima.
Njegov
najveći doprinos je na
području tumačenja
Kur`ana.
On je nastojao da
svoje interesovanje u
intelektualnom radu
pozicionira kao put
reformističke i modernističke orijentacije,
naravno,
inspirisan
idejama vjerskog modernizma prisutnog u Egiptu, a naravno
kroz ličnosti Muhameda Abduhua, Rešida Rida`a i dr.
Sve teme kojima se on bavio u svojoj vjerskoj i svakoj drugoj dogradnji su
aktuelne prirode sa jasnom i vidljivom
intencijom progresa i napretka muslimana koji su bili izloženi taklidu (slijepom
30 GLASNIK
oponašanju) - koji je svakako bio i ostao
najveći uzrok pada, dekadence i zaostalosti muslimana. To se moglo uočiti na
njegovim predavanjima u kojima je često
govorio protiv taklida.
Husein Đozo rođen
je 1912. godine u Barama, Ilovača, općina
Goražde. Od 1923. godine pohađa medresu
Mehmed-pase Kukavice u Foči, a potom od
1925. godine Merhemica medresu u Sarajevu.
U ovo vrijeme istovremeno je učio i u Atmejdan medresi u Sarajevu. Godine 1928.
godine upisuje se u uglednu Šerijatsku
sudačku školu u Sarajevu, koju završava
1933. godine.
Potom odlazi na El-Azhar 1934. godine i završava Šerijatsko-pravni fakultet
1939. godine
Po povratku u Bosnu, 1940. godine je
6• list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
postavljen za nastavnika arapskog jezika u Okružnoj medresi u Sarajevu, a
1941. godine i za prosvjetnog referenta
u Uredu reisu-l-uleme u Sarajevu.
Period od 1945-1950. godine Đozo
je proveo u komunističkom zatvoru.
Od 1950-1960. godine Đozo radi prvo
u tvornici koznih prerađevina, a zatim u
Upravi gradskih puteva, a potom i kao
viši knjigovođa u firmi Metal u Sarajevu.
Godine 1960. godine
Husein Đozo počinje raditi u Vrhovnom islamskom starješinstvu gdje
ostaje sve do smrti 1982.
godine. Tokom šezdesetih i ranih sedamdesetih
godina XX stoljeća Đozo
honorarno radi i kao profesor Gazi Husrev-begove medrese, gdje predaje
ahlak, akaid, fikh, hadis,
retoriku, usuli fikh, tefsir
i vaz.
1964. godine Đozo je
izabran za presjednika
Udruženja ilmijje u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. Godine
1970. on pokreće list Preporod, čiji je
glavni i odgovorni urednik do 1972. godine. U periodu od 1976.-1979. godine
Đozo je također iznova odgovorni urednik Preporoda.
Sa otvaranjem Islamskog teološkog
fakulteta 1977. godine Đozo je redovni
profesor na tefsiru.
Čitav njegov život posvetio je tumačenju Kur`ana. Njegov rad na tefsiru može
se podijeliti u tri etape.
Prva etapa nastupa 1962. godine.
Tada je Đozo započeo sa prevođenjem i
tumačenjem Kur`ana. Ta etapa traje sve
do 1966. godine. Đozini radovi objavlji-
vani su Glasniku VIS-a pod nazivom “Tumačenje Kur`ana“.
Druga etapa počinje njegovim pozamašnim radom, kada su nastale tri
sveske iz Tefsira koje su štampane pod
naslovom „Prijevod Kur`ana s komentarom“. Taj period je vezan za 1966. i 1967.
godinu.
Treća etapa je period kada se Đozo ponovo vraća prevođenju
Kur`ana. Bio je to period od 1974. do 1976.
godine. Tada je Đozo
svom svojom snagom
radio na prevođenju
sure Alu Imran. Sve je to
pisao u Glasniku VIS-a
pod naslovom „Prijevod
Kur`ana s komentarom“.
Husein Đozo napisao je veliki broj rasprava, članaka, eseja i
polemika. Prije Drugog
svjetskog rata pisao je
u Glasniku IVZ, Novom
Beharu, El- Hidaji i godišnjaku Hrvat. Od
1958. godine zapažena je njegova intenzivna saradnja u Glasniku IVZ, potom u
Zborniku radova ITF-a, te naročito u Takvimu, čiji je urednik bio u nekoliko navrata. Za života mu je izašla knjiga Islam
u vremenu, objavljena u Sarajevu 1976.
godine. Tokom zadnjeg desetljeća XX
stoljeca izašla su, također tri različita izdanja zbornika njegovih Fetvi - pitanja i
odgovori .
Husein Đozo je obilježio naše islamsko mišljenje tokom šezdesetih i sedamdesetih godina XX stoljeća. Pripadao je
islamskom reformističkom rukavcu mišljenja (Afgani, Abduhu, Meragi, Šeltut).
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
31
prijevod
Riznice u sunnetu Treasures in the sunnah
prijevod
NAUČNI PRISTUP
piše:
ZAGHLUL EL-NAGGAR
(ZEGUL EL-NEDŽDŽAR)
Suočeni s neuspjehom od ruku muslimana
tokom Krstaških ratova, zapadnjaci se naprežu da se osvete za sebe muslimanima,
pokušavajući iskriviti sliku islama pod krinkom njegovog izučavanja i kriticiziranja. U
takvom ozračju, koje je puno mržnje i slijepog zanesenjaštva protiv islama, pojavile
su se škole za proučavanje islama, islamske
civilizacije i historije, običaja i vladanja muslimana kako bi našli bilo kakvu slabost, bilo
da je stvarna ili uobražena, preko koje oni
napadaju islam i muslimane. Zbog njihovih
predrasuda i pristrasnosti, ove studije, u
većini slučajeva, su daleko od toga da budu
nepristrasne i uravnotežene. Stoga, većina
djela orijentalista su puna mržnje, taštine
i osjećaja nadmoći. U ovom orijentalnom
ratu, svi pokušaji da obesnaže Slavni Kur’an
pokazali su se ništavnim. Shodno tome, oni
sada usmjeravaju svoje zle strijele sumnje
ka Plemenitom Sunnetu u usklađenom napadu. Oni tvrde da Sunnet nije zapisan tokom života Vjerovjesnika, s.a.v.s., pošto je
on zabranio da se piše kako bi sačuvao Slavni Kur’an od toga bude pomiješan sa Plemenitim Sunnetom.
Što se tiče ovoga, doslušni orijentalisti su
32 GLASNIK
A SCIENTIFIC
APPROACH_PART 1
prijevod s engleskog:
Jusuf DŽAFIĆ
prilično sigurni da Plemeniti Sunnet čini
drugi izvor islamskog prava i sponu između
različitih pokoljenja muslimanskog ummeta
s jedne strane, i između njih i Vjeovjesnika,
s.a.v.s., druge. Tako, oni su prilično uvjereni da sipanje sumnje na izvornost Sunneta
znači sumnjati na sami islam, te obarati jednan od njegovih osnovnih stubova.
Zasigurno, cilj ovog napada je očito jasan,
uprkos tome što je skriven pod plaštom
naučnog istraživanja. On maskira veliku
količinu mržnje i predrasuda, kao i zanesenjaštva za lažju. Orijentalisti sumnjiče
vjerodostojnost Plemenitog Sunneta i njegovih pripovjedača bez da imaju opipoljive
dokaze za svoje tvrdnje. Oni ciljaju samo
na to da odgovore muslimane od sunneta
njihovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., i tako i od
njihove istinske vjere. Nažalost, jedan broj
muslimana slijedi ove satanske tvrdnje i
zlobne zavjere, i govore da su izvori naše
religije Slavni Kur’an, jer je mutevatir (nesumnjiv), te primjenjiva tradicija Vjerovjesnika, s.a.v.s., pošto je neprekidno korišten
i stoga mutevatir. Oni govore da ono što je
Vjerovjesnik, s.a.v.s., usmeno obvezao nije
obavezujuće. Ova netačna tvrdnja je proi-
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
zvedena laž protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s., i
njegovog sunneta, što je jasno proturječje
Vjerovjesnikovim izrekama:
Onda morate slijediti moj sunnet i sunnet
pravedno vođenih halifa. Držite se toga i
prianjajte čvrsto uz njega.
Dat mi je Kur’an i njegov suprotni dio (tj.
Sunnet).
I Allahovom govoru:
I šta god vam Vjerovjesnik da, uzmite, a šta
god vam zabrani, ustežite se (od toga), i bojte se Allaha. Zaista, Allah žestoko kažnjava.
(El-Hašr, 7)
Da bih opovrgao ovu tvrdnju izabrao sam
nekoliko hadisa koji sadrže znanstvene znakove; oni pribavljaju naučne činjenice koje
je čovjek otkrio tek i posljednjih nekoliko
godina. Ovi hadisi su razvrstani u četiri skupine: svemir i stvaranje, biljke, čovjekovo
zdravlje i arabijski poluotok.
Ovi hadisi su prvobitno bili objavljeni u elEhramu tokom mjeseca Ramazana 1422
hidžretske godine. Mnogi čitaoci su me
pitali da spojim ove hadise u jednu knjigu
kako bi postigao trajnu korist od roga. Drugi čitaoci su me zamolili da napravim isto na
engleskom i drugim jezicima. Nadam se da
će ova engleska inačica ispuniti očekivanja
engleskih čitalaca.
Neka mi Allah pomogne da doprinesem
više i više na polju nauke o svemiru. Neka
mi Allah oprosti za svaku grešku u ovom
skromnom djelu, jer je savršenost božanska, i neka me nagradi u budućem životu,
Dana kada neće ni bogatsvo ni sinovi koristiti, osim onome ko Allahu dođe čistog srca
(čistog od širka (mnogoboštvo) i nifaka (licemjerstva). (Eš-Šu’ara, 88-89)
Zaglul Radžib Muhammed en-Nedždžar
PRVI DIO – STVARANJE I SVEMIR
1. Hadis
Sedam Zemalja
Prenosi se od Ebu Seleme, r.a., da je bila
preprirka između njega i nekih ljudi (oko
komada zemlje). Kad je on rekao ‘Aiši, r.a.,
Vjerovjesnikovoj ženi o tome, ona je rekla:
„O Ebu Seleme! Izbjegavaj nepravedno uzimanje zemlje, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao: „Ko god otme čak i pedalj zemlje od
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
33
prijevod
prijevod
nekoga, na njegovom vratu bit će obješeno
sedam Zemalja.“
Salim pripovijeda od svog oca da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Ko god uzme nepravedno komad zemlje od drugog, potonut će
sedam Zemalja na Danu proživljenja.“
Posljednje spomenuti hadisi zabranjuju
ugnjetavanja uopćeno, naročito što god je
povezano sa nepravednim uzimanjem zemlje koja pripada drugima. Ovo je zasnovano na govoru Svemogućeg Allaha:
Uzimajući da je Allah nije nesvjestan toga
što zalimuni (mnogobošci, griješnici, itd.)
čine, ali im On daje roka do Dana kada će
oči gledati u užas. (Oni će) požurivati naprijed sa vratovima protegnutim, glavama podignutim gore
(prema nebu),
njihov netremični pogled im
se neće vraćati
a njihova srca
će biti prazna
(od razmišljanja zbog pretjeranog straha).
I upozori (O,
Muhammede)
čo v j e ča n st vo
na dan kada će
im kazna doći;
tada će griješnici reći: „Naš
Gospodaru! Daj
nam još malo
vremena, mi
ćemo se odazvati Tvome pozivu i slijedićemo poslanike!“ (Bit će rečeno): „Zar se niste
prije zakleli da nećete ostaviti (svijet zbog
onog svijeta). I vi ste obitavali u kućama
ljudi koji su se ogriješili, i bilo vam je jasno
kako Mi bijasmo postupali s njima. I dali
smo vam (mnoge) priispodobe. Zaista, oni
su smišljali svoju spletku, a njihova spletka
je bile sa Allahom. Iako je njihova spletka
bila velika, (još uvijek) nikada ne bi bila u
stanju da pomjeri planine (stvarne planine islamskog zakona) s njihovih mjesta. Pa
nemoj misliti da Allah neće uspjeti da održi
Svoje obećanje Svojim poslanicima.Uistinu,
Allah je Svemoguć, kadar da se osveti. (Ibrahim, 42-47)
34 GLASNIK
Brojni kur’anski ajeti i vjerovjesnički hadisi
zabranjuju ugnjetavanje, ali gore spomenuti hadisi usresređuju se na sedam Zemalja.
Ljudi postaju smušenju u shvatanju pokazatelja ovog svemirskog znaka, te postavljaju
mnogo pitanja koja se tiču stvari kao što su
sljedeće:
Da li se sedam Zemalja odnosi na sedam zasebnih planeta kao što je ova naša Zemlja?
Da li su to planete sunčevog sistema kako
se nedavno mislilo prije nego što su astronomi otkrili da ima jedanaest planeta? Ili
su one planete drugih zvijeda u našoj galaksiji, ili drugih zasebnih galaksija. Ako je ovo
tačno, gdje su one? Ovo je poglavito važno
prilikom razlučivanja činjenice da je broj
planeta sličnih Zemlji,
u stvarnom
dijelu najbližeg neba
veliki! Mnogi
astronomski
istraživači
su uspjeli da
otkriju nekolicinu tih planeta uprkos
poteškoćama sa kojima
su se susreli.
Da li su one
raspoređene
diljem sedam nebesa
u skladu sa pretpostavkom da svaka Zemlja
ima svoje nebo, kako zamišljaju neki ljudi?
Ova pretpostavka je odbačena kur’anskim
ajetima koji nas uvjeravaju da su zvijezde (i
tako i njihove prateće planete) uresi samo
najbližeg neba. Ovo se temelji na riječima
Svemogućeg Allaha:
I mi smo zaista ukrasili najbiže nebo sa svjetiljkama... (El-Mulk, 5)
Konačnom, jesu li ovih sedam oblasti u našoj Zemlji; najgornja okružuje najdonju i da
li one naslagane oko jednog središta?
Pojašnjenje hadisa
Studije u oblasti geologije su dokazale da
je Zemlja sastavljena od sedam pojaseva,
utvrđene od najdubljeg do najplićeg sloja
kako slijedi:
•
Čvrsto unutrašnje jezgro (središnji
dio) Zemlje:
Napravljeno je od čvrste jezgre koja se
uglavnom sastoji od željeza (90%) i nikla
(9%), uz malu količinu lahkih elemenata kao
što je ugljenik, fosfor, sumpor, silicijum i kiseonik (1%). Njegov sastav je sličan sastavu
željeznih meteorita uz značajno povećanje
u postotku željeza. Prečnik ovog jezgra je
otprilike 2402 km. Njegova prosječna gustina je procijenjena na oko 10-13,5 gm/cm*3
(zato što je prosječna gustina stijena zemljine kore procijenjena na 2,7-3 gm/cm*3, a
prosječna gustina Zemlje kao cjeline je 5,5
gm/cm*3). Tačnije, to jako dokazuje postojanje građe s visokom gustoćom u zemljinom jezgru. Ovo jezgro se smatra sedmom
Zemljom.
•
Tečno spoljašnje jezgro (središnji dio)
Zemlje:
To je tečno jezgro koje okružuje čvrsto a napravljeno je od skoro istog hemijskog sastava, ali u tečnom stanju. Njegova debljina je
procijenjena na ono 2275 km. Rastavljeno
je od čvrstog jezgra prelaznom polutečnom
pojasu, koji dostiže debljinu do 450 km, koji
se smatra donjim dijelom dubljeg dijela
ovog pojasa koji predstavlja šestu Zemlju.
Oba, čvsto i tečno jezgro čine 31% mase Zemlje.
______________________________________________________________________________
Ebu Seid Hudri izvještava da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ne zapisujte od mene ništa, a onaj ko je šta zapisao
od mene izim Kur’ana, on treba da to izbriše.
Zato što je predat preko mnogo posebnih lanaca pripovjedača , koji su uvijek bili prihvaćeni kao vjerodostojni i
kvalitativno najbolji bez sumnje ikada iznesene protiv nj.
Najpoznatiji i najcjenjeniji egipatske dnevnik. Poslije El-Vekai el-misrijje, osnovanih 1828. godine, El-Ehram su
najstarije novine u Egiptu osnovane davne 1875. godine. Što se tiče čitanosti, El-Ehram su najčitanije egipatske
novine sa svakodnevnim tiražom preko 1 000 000 primjeraka (petkom preko 1 200 000), te time spadaju u sami
vrh ne samo arapskog, nego i svjetskog novinarstva. (o.p.)
Prenosi ga el-Buhari, Knjiga ugnjetavanja, hadis br. 2273.
Prenosi ga el-Buhari, Knjiga ugnjetavanja, hadis br. 2274.
Oko samog pojma planeta, odnosno šta se sve podrazumijeva pod planetom, postoji razilaženje među naučnicima. Stoga, ni broj onih nebeskih tijela koja su se smatrala planetama nije bio stalan, postojan. Broj planeta kroz
historiju stalno se mijenjao, što je, naravno, poglavito uzrokovano stalnim istraživanjima koja su dovela do proširivanja znanja o već otkrivenim, ali i do otkrića novih nebeskih tijela. U XX stoljeću broj planeta dostigao je cifru
od devet, kada je Pluton otkriven 1930. godine. No, zbog nedostatka informacija o njemu, položaj Plutona kao
planete bio je predmet stalne rasprave. Međutim, najnovija istraživanja početkom XXI stoljeća, koja su dostigla
vrhunac otkrićem Haumee (2004) i Makemakee (2005), manjih nebeskih tijela sličnih Plutonu, Erisa (2005), nebeskog tijela sličnog ali većeg od Plutona, te upotpunjavanjem informacija o Plutonu i Ceresu (otkrivenom 1801.
godine), iziskivala su novu klasifikaciju planeta, jer je bilo očito da broj planeta stalno rastae bez ikakvog reda.
Konačno, novonastala zbrka je riješena 2006. godine, kada su planete podijeljene u dvije skupine: planete, njih
osam: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun, te patuljaste planete, njih tri: Ceres, Pluton
i Eris. Spisak patuljastih planeta proširen je 2008. godine, kada su Haumea i Makemake uvrštene u tu skupinu.
Time su novonastali problemi riješeni. No, treba znati da ovaj broj planeta Sunčevog sistema nije stalan, s obzirom da se astronomska znanost sve više razvija.
Autorova izjava da je broj planeta Sunčevog sistema jedanaest odgovara stanju kakvo je bilo 2004. godine, u
vrijeme kada je autor napisao ovo djelo, pošto su tada planetama smatrane, pored osam današnjih, i tri do tada
poznate patuljaste planete (Ceres, Pluton, Haumea). (o.p.)
Unutrašnja građa Zemlje
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
35
razmišljanja
razmišljanja
EGIPAT NA TRAČNICAMA VREMENA
Egipat na pragu nove
R E V O L U C I J E
piše:
mr. Medina DŽANBEGOVIĆ
“Složili smo se da smo neukaljani prirodni ljudi.
Moral, prema kome smo griješni, prevaziđen je, pripada prošloj epohi. Mi
smo pioniri novoga,
iskrenog morala, koji zakonodavstvo još nije stiglo uobličiti.“ Naguib Mahfouz
Svojstvo svake stvarnosti zavisi od svojstva svijesti. Svijest nije ista među svim ljudima i narodima, tako da
na različitim mjestima na svijetu postoje različite stvarnosti. Čak na jednome te istom mjestu može postojati
nekoliko stvarnosti. Dobro bi bilo kada bi se neki prosvijetljeni duh posvetio pisanju geografije stvarnosti.
Koliko bi nesporazuma takvo djelo uklonilo sa ovoga
svijeta!? Tako postoji Egipat, čiji je simbolični, kulturni
i politički identitet iako afrički, ipak u biti zapadnjački,
a sa druge strane postoji onaj Egipat, čija se islamska i
arapska uloga često sukobljava sa njihovim zapadnjačkim prikazima.
Od januara gledam kako su revolucionarna profiterstva i rušilački nagoni, primitivna politička kultura, nezrelost za zajednički život i civilizirane oblike rješavanja
društvenih sukoba, pljačke i obračuni, probuđeni u
ljudima Srednjega Istoka. Zapravo, sve arapske države
kao da su se tek probudile poslije višestoljetne stagnacije. Odsustvo sigurnosti dovelo je do višestrukih
posljedica, koje će još dugo vremena potrajati i potre-
36 GLASNIK
sati arapski svijet. Promjene o kojima se govori unazad
nekoliko mjeseci, ne mogu i neće doći tako brzo. Novi
predsjednik i nova vlada morat će veoma energično
raditi na stvaranju novih uvjeta za preporod Egipta.
Demokracija i promjene trebale bi ujediniti arapski narod, koji teži boljoj i stabilnijoj budućnosti.
Ova zemlja je bila na raspolaganju kao mjesto impozantnih ruševina, čije se blago maksimalno pustošilo,
da bi velikim dijelom pronašlo staciju u glavnim europskim muzejima. Izvanredni povijesni kontinuitet Egipta
kroz hiljade godina zabilježenoga postojanja redovito
je privlačio putnike iz Europe, vizionare, umjetnike
i osvajače. Sada su ovdje prisutni rijetki stranci, prije
svega iz afričkih i azijskih zemalja.
Mnogo je razloga unutarnje prirode, koji su izazvali
ljutnju naroda u arapskome svijetu. Nije bilo potrebe
da se Amerika ili bilo ko drugi miješa u ova zbivanja.
Narod je ljut, umoran, očajan i potišten. Prekipjelo mu
je i zahtijevao je promjene. Zašto sada? Uvijek postoji
iskra, a to je ovoga puta bio mladić koji se zapalio u
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
Tunisu. Njegov postupak je doveo do presudnoga dana
u Tunisu, Egiptu, Libiji, Jemenu, Siriji i u cijelome arapskom svijetu. Ovdje je riječ o jedinstvu, ali ne na nivou
vlada, lidera ili režima, nego na nivou naroda, jer jedan
mladić se zapalio u jednome selu u Tunisu i time je zapalio cijeli arapski svijet. Znači, već je pokrenut bijes
i bilo je potrebno izazvati samo iskru. To je kao kada
upalite jednu svijeću - njenim plamenom nije teško
zapaliti preostale. Reagiranja na promjene koje je narod zahtijevao o demokratskim promjenama u Egiptu,
mnogo se razlikuju od onih u Libiji, čija revolucija je poprimila je neočekivanu dimenziju - neprihvatljivi i neopravdani rat. Pred Egiptom su nimalo zavidne godine.
Početak evidentiranih promjena trebao bi da bude vidljiv u bližoj budućnosti, ali proces će trajati dugotrajno.
Čovjekova mašta obično prevazilazi ono što vidi, ali u
slučaju Egipta čovjek vidi ono što ne može ni zamisliti.
Tahrir Square, „nova turistička atrakcija”, ovih dana liči
na šatorsko naselje. Demonstranti, koji dobrim dijelom
sada kampuju na trgu, uveliko se pripremaju za sutrašnju novu revoluciju. Riječ je o kulminaciji najgorih nereda u posljednjih nekoliko sedmica, a višemjesečni
ustanak, koji je uspio svrgnuti autoritarnoga čelnika
Hosnija Mubaraka, još traje. Vojne vlasti nastoje održati red, a nezadovoljna javnost nestrpljivo traži reforme. Najnoviji sukobi su počeli onoga momenta kada su
porodice poginulih u protestima protiv Mubaraka održale u središtu Kaira skup njima u čast. Druga rodbina
došla se potužiti što imena njihovih stradalih nisu spomenuta. Izbila je tučnjava, koja se premjestila na središnji kairski Trg Tahrir, gdje je povrijeđeno 1036 lica,
među kojima je najmanje 40 policajaca. Vladajuće vojno vijeće objavilo je saopćenje o tome kako najnoviji
događaji nemaju opravdanje, a cilj im je uzdrmavanje
sigurnosti Egipta organiziranim planom, koji iskorištava krv revolucionarnih mučenika i sije podjelu između
naroda i državnoga aparata. Članovi porodica žrtava
su napali zgradu suda u predgrađu egipatske prijestonice, a zatim blokirali saobraćaj na autoputu, tačnije
na izlazu iz Kaira ka Suecu, gdje su demonstranti ubijeni. Stanovnici Sueca također su blokirali saobraćaj na
autoputu. Sada aktivisti na Trgu Tahrir, simboličnome
mjestu velikih okupljanja, koja su dovela do obaranja
bivšega režima 11. februara, prije svega, traže momentalno suđenje policajcima i odgovornima pripadnicima
snaga reda, koji su učestvovali u ubistvima civila za vrijeme pobune. Sud je odredio kauciju za sedam policajaca optuženih za ubistva demonstranata, a onda ih
pustio na privremenu slobodu. Suđenje je odgođeno
do 14. septembra. Sudski proces se vodi u Kairu zbog
osjetljivosti slučaja u Suecu. Ukupno 14 policajaca je
optuženo za ubistvo 17 demonstranata i povredu 300
osoba, a sedmerici službenika, koji su u bjekstvu, bit
će suđeno u odsustvu. Dakle, ponovo okupljena masa
poziva zbog sporih sudskih postupaka, tražeći da odgovorni budu kažnjeni što prije. Sve veće otvorene kritike
upućuju se vojsci zbog načina na koji ona vodi tranziciju. Neki je optužuju čak da koristi taktiku staroga
režima kako bi ugušila nezadovoljstva. “Ne povratku
policijske brutalnosti protiv civila!”, može se pročitati
na nekim transparentima, koje nose prosvjednici.
Da stvar bude gora, jučer je vojni avion prilikom treninga probio zvučni zid, te je u kairskoj prijestonici, u četvrti Maadi, porušen most. Prvo se sumnjalo da je izveden samoubilački napad. Uzrok eksplozije odmah nije
bio ustanovljen, a ustvari, radilo se o armijskim vježbama, kao vojnoj tajni i nestručnosti pilota. Pet lica je
smrtno stradalo. To će demonstrantima biti još jedan
povod da se okrenu protiv Vrhovnoga vojnog vijeća.
Egipćani već duže traže i fiksne cijene osnovnih namirnica, manje platne razlike, slobodu medija, pravo na
štrajkove, veću sigurnost na ulicama. Potrebno je novo
doba. Možda će biti razlike u razvoju Egipta i drugih
arapskih zemalja, ali promjene će se neminovno desiti.
Važno je da se takve stvari dogode brzo, ali pronicljivo.
Narod je pokazao da više neće diktatore, prijestolonasljednike. Izbori, koji su još uvijek diskutabilni, vrlo su
važni, jer će država nakon njih dobiti novi oblik vladavine. Pitanje je kako će društvo ići poslije izbora: da li
će doći do radikalizacije ili neke socijalne stabilnosti,
koja može dati bolje rezultate. Egipat je u sebi pomalo
infantilan što se tiče nacionalnih odnosa, koji sada izlaze na vidjelo. Čini mi se da će to biti ključni problem sa
kojim će se zemlja suočavati narednih godina, jer će
se sigurno dešavati sporadični sukobi, koji su, ustvari,
najinteresantniji za inostranstvo.
Muslimansko bratstvo novoformirane stranke „Pravda
i sloboda“ poručuje da se ne želi kandidirati na predsjedničkim izborima, ali želi različiti parlament nakon
izbora u septembru. Bratsvo, koje postalo moćna sila
nakon godina represije pod svrgnutim predsjednikom
Mubarakom, ne želi parlamentarnu većinu, mada njihovi rivali smatraju da su veoma dobro pozicionirani za
dominantni položaj. Oni, međutim, propagiraju kako
im je ambicija ispraviti korupciju, koja se proširila u
Egiptu. Iako je njihov sistem islamski zakon i smatraju
ga konkretnom garancijom za pravdu, prava, slobodu i
demokraciju svih Egipćana, muslimana i onih koji nisu
muslimani, predstavljaju se u ulogama nikada modernijim do sada. Bratstvo tvrdi kako će se zalagati za
uravnoteženi parlament, a ne jednopartijsku većinu,
kako žele parlament koji će biti koalicija kompatibilne
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
37
razmišljnanja
razmišljanja
većine i efikasne opozicije, čiji je cilj dobrobit Egipćana
i Egipta u cjelini. Izjašnjavaju se da u parlamentu žele
više hrišćanskih članova, te da rade na formiranju saveza i uspostavljanju dijaloga sa braćom iz svih frakcija, stranaka, koalicija, nezavisnih, kao i hrišćana, da bi
stvorili novi parlament sa različitostima, koji neće biti
monopoliziran ni od koga, te da moraju imati organiziranu većinu i jaku, efikasnu opoziciju.
Bratstvo, koje ima duboke korijene u egipatskome
konzervativnom muslimanskom društvu, držalo je 20
% mjesta u parlamentu od 2005. do 2010. godine. Grupa za ljudska prava bojkotovala je prošlogodišnje glasanje zbog optužbi za lažiranje, odnosno namještanje
glasova. Od 9.000 registriranih članova stranke, 100
su hrišćani, a u stranci ima 1.000 žena. Zamjenik šefa
stranke, dr. Rafiq Habib je hrišćanin.
Salafisti otvoreno najavljuju kako neće dozvoliti sekularizaciju, jer je Egipat muslimanska država. Po njima,
sekularizam su drugačije definirali različiti ljudi ili grupe, ali se u Egiptu sukobljava sa islamom i zato je za
njih neprihvatljiv. Navode kako postoji klauzula u Ustavu, koja izražava da je islamski zakon osnova zakonodavstva, te da se to mora respektirati. Klauzula je jasna
- njome se navode principi prema islamskome zakonu,
a ne detalji o njegovome pravu. To za salafiste znači
opći sistem islama i ne vjeruju da se može fokusirati na
male dijelove od mnogo veće i uravnotežene zakonske
institucije.
Svi muslimani ne razmišljaju kao Muslimanska braća i
salafisti. Liberalni Egipćani su posebno zabrinuti za vlastite ciljeve. Drugi član u egipatskome Ustavu, Šerijat,
tj. islamski zakon, glavni je izvor zakonodavsta. Egipatski vojni vladari suspendirali su stari Ustav i uveden je
privremeni, ali je član nepromijenjen. Zatim, Egiptu je
potrebna finansijska pomoć, jer je došlo do pada u socijalnome razvoju, u proizvodnji, turizmu, investicija-
ma i drugim oblicima privrede.
Sa sekularnim političarima koji se bore za vlast, zapadni investitori su zabrinuti šta bi prelazak na islamski
orijentiranu vladu mogao značiti za Egipat, koji se oslanja na prihode od zapadnih i drugih turista u vremenu kada se rasplamsavaju tenzije između muslimana i
hrišćanske manjine. Od 80 miliona ljudi u zemlji, 10 %
čine Kopti. Predvođeni Pope Shenouda III očekivali su
mnogo nakon revolucije, koju su im, kako kažu, „ukrali salafisti i Muslimansko bratstvo, te je učinili svojom“. Plaše se preuređivanja Egipta u vjersku državu,
smatrajući da će u tome slučaju ona biti podjednako
neuspješna, kao Afganistan, Pakistan ili Iran. Žele da
egipatski Ustav i država budu građanski i sekularni, da
nisu ni u kakvoj vezi sa religijom. Ako uspiju to napraviti, po njima, cilj revolucije je ispunjen.
Na Zapadu postoji veća polarizacija i dihotomija između racija i imaginacije, što je jedna od tradicionalnih
različitosti. Čovjek zapadne kulture skloniji je racionaliziranju svega, dok je ovdje drugi slučaj. Ljudi više
vole pustiti na volju imaginarnome. Tako na ulicama
kairskoga Down Towna, atmosfera mi ne izgleda posebno napeto. Vidim da je u Egiptu još uvijek skoro
svako mjesto bujica mirisa, zvukova i prizora. Ovdje
se samo puki posmatrač ne može biti. Ljudi na ulicama su nasmijani, srdačni i izuzetno slatkorječivi, bez
obzira na sva aktuelna previranja. Mislim da to dolazi
od blizine Sunca, odnosno neba i zemlje, u kojoj još
uvijek nešto podsjeća na ono vječito i nepromjenjivo.
Blistavost Sunca učvršćuje nerazdvojivu sponu između
zemlje i nerazorive sile – trajnosti, čiji ritam, neovisno
o vremenu, određuju smjene godišnjih doba i sve ono
što se periodično vraća i ponavlja. A što se tiče nove
revolucije, stvari će se pokazati jasnim tek sutra.
.
BIJEDA MORALA
NA PRIMJERU GADAFIJEVE LIBIJE
piše:
mr. Medina DŽANBEGOVIĆ
Pričati o libijskoj infrastrukturi, “poznatoj po izuzetno naprednoj građevinskoj industriji”, je moderna bajka “O carevom novom odijelu“, jer gradovi je uopće nemaju. Dakle, tako izjavljivati može samo onaj ko nikada nije ni bio u Libiji, zemlji
ruševina a ne gradnje, punoj nedovršenih postrojenja. Gdje god pogledate, tamo
je neko nešto započeo, nešto je stalo i prepustilo se vremenu... Tripoli se ne može
nazvati svjetskom metropolom.
Moral, koji proističe još iz fenomena razmjene, te
varira kroz vrijeme, rastegljiva je kategorija strukturalne osnove ljudskoga društva. Iako do danas u
svijetu nije naučno artikuliran, njegovi principi su
implicitno i više simbolično ugrađeni u različitim
idiosinkretskim sistemima. Sa moralom se susrećemo već u antičko doba. Grčke tragedije su bile
javne vjerske i građanske predstave, koje su ilustrirale etička načela i obavezno rezultirale katarzom,
posebnim terapeutskim učinkom (prečišćenja
duše), zatim u dogmama raznih konfesija, filozofija, u odrazima ljudske svijesti, koja zavisno od razumijevanja interpretira moral ili njime manipulira
zbog osobnih potreba.
Zapad je odavno iskrivio vrijednosti Božijih zakona, tako da je i moralna svijest u većini situacija
danas bukvalno zatamnjena. Pohod njihovih snaga
na arapski svijet uopće se ne razlikuje od krstaških
ratova u srednjem vijeku. Moralni principi relativi-
38 GLASNIK
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
ziraju ovaj pojam, pa se ideje samovoljno plasiraju
i reduciraju u percepciji čiji je kontekst unaprijed
opravdan. Objektivna priroda takve etike ne upućuje na ispravnost, jer pretenzije velikih sila se uvijek svode na neki interes.
U slučaju arapskih zemalja sasvim je jasno da se
zapadnjaci ovim dijelom svijeta bave zbog nafte i
plemenitih metala, odnosno da njihova intervencija prioritetno nije u vezi sa zaštitom civila i demokratskim vrijednostima društva. Prema nekim
informacijama, zapadne sile su odlučile spriječiti
namjeru Moammera el Gaddafija da uvede zlatni,
odnosno islamski dinar, kao zajedničku afričku valutu. Da je američka demokracija u praksi postala
paravan za pljačku i korupciju, kao i da je odgovorna za nastanak terorizma, znamo svi.
Tu se još može govoriti o njihovom rješavanju nagomilanoga oružja, odnosno testiranju novoga.
Istovremeno, pričati o Gaddafiju, kao o moderno-
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
39
razmišljanja
me Prometeju, “bratu - junaku, mučeniku, svecu,
šehidu, borcu protiv ljudoždera, državniku bez
greške”, a o pobunjenicima isključivo kao “zločinačkoj bandi, mašinama ubojicama, istreniranim
krvoločnicima”, također nema smisla.
Krenimo od onih banalnih glasina, koje cure internetom, nad kojima bi se čovjek zdrave pameti
trebao zapitati u kakvoj su vezi i čemu im pridavati
toliku važnost, osim ako nismo ljudi od predrasuda. „Gaddafi je Židov, rođen od židovske majke“.
Ako je to uopće bitno, zašto je progonio Židove (i
Italijane) iz Libije, plijeneći im svu imovinu ili snažno podupirao palestinsko pitanje? Koliko znam,
muslimanka ga je rodila, žena iz egipatskoga grada
Fajouma; na granici Libijske pustinje, ali ne vidim
potrebu u tome tražiti ključ za interpretaciju njegove ličnosti, odnosno karaktera. Zar nije nemoralno u (bilo kojoj) religiji pronalaziti razloge nečijega ponašanja? (Na primjer, nije islam kriv ako
među muslimanima postoje teroristi. Bog i religija
zaista sa tim nemaju ništa.)
„Druga Gaddafijeva supruga je iz Mostara, Sofija
koja je konvertiranjem na islam postala Safija“. Ne
bih rekla ni da je to tačno. Safija je izgledom prava
Arapkinja, a i za takvu priču bi bar neko u ovome
dijelu svijeta, gdje živim, čuo. “Libija je bila veoma
prosperitetno socijalističko društvo, bez kriminala
i nasilja“, a ustvari Gaddafijeva država nije vidjela
socijalizma u pravome smislu te riječi. Korupcija je
snažno vladala među policijom.
“2000 plemena skupljalo se u Omladinskome nacionalnom forumu libijskih plemena, odajući podršku odbrani Libije. Gaddafi je imao na svojoj strani
sva plemena.“ Ni ovo ne može biti tačno, jer se u
doba kraljevine spominjalo 130 različitih plemena,
razvrstanih u dvije velike etničke grupe i dva administrativna dijela sa sjedištima u Bengaziju, tada
glavnom i najrazvijenijem libijskom gradu i Tripoliju. Bengazijska plemena su pomogla Gaddafiju
da mirno sruši monarhiju, u vrijeme kada je kralj
Idris zbog bolničkoga liječenja boravio u Turskoj.
Gaddafi je kasnije potisnuo razvoj i utjecaj Bengazija, te Tripoli pretvorio u glavni grad, praveći očigledne razlike među plemenima.
Stanovništvo Bengazija, koje više nije profitiralo, učinio je gubitnicima. To je bio veliki razlog za
nezadovoljstvo naroda, koji je iz straha godinama
razmišljanja
šutio i trpio, da bi poneseni, moralno ojačani arapskim proljećem, digli se na revoluciju. Gaddafijeva
politika je narodu Libije donijela mnoge nesreće,
a strance koji su tamo dobro zarađivali nisu brinule, ni zanimale, takve stvari. Doduše, kada je riječ
o stranim radnicima i tu je zavisilo iz koje zemlje
dolaze. Na primjer, svi Arapi u Libiji nisu jednako
tretirani.
Prenosim famozne navode zvanično neimenovanoga, „hrvatskog blogera“ u potpisu, vijest koja
se izuzetno širila po stranicama južnoslavenskih
naroda, posebno onoga dijela što je sa potpunim
simpatijama, a daleko od Libije, podržavao Pukovnika i osuđivao pobunu: “Misorati, koji je 290km
istočno od Tripolija, glavnog grada Libije, bilježi događaj, kada su pobunjenici za vrijeme svoje
okupacije oteli oko 200 stanovnika tog grada, zatim su ih pred okupljenom masom zaklali, isjekli
im tijela na komade, utrpali u vreće, zatim kontejnere i potom ih zapalili i bacili u more. To je bila
manipulacija traumom kako bi se uvjerilo narod
što će ih zadesiti ukoliko budu neposlušni. Postoje
snimke ovog događaja.”
Gdje su snimke toga događaja? Živim u Egiptu, susjednoj libijskoj zemlji, poznajem ljude koji su tamo
radili, sva dešavanja su i ovdje bila tema razgovora, ali nikada tako nešto nisam čula. Ne vjerujem u
to, a na strani sam svih onih ljudi koji osuđuju zločine, bez obzira od koga dolazili. Recimo, ono imbecilno, brutalno, gnusno ponašanje pobunjenika
prema Gaddafiju u momentu zarobljavanja, a i poslije toga, nije se smjelo dogoditi. Znači da bi se i
za takav čin znalo i bio bi javno medijski popraćen.
Aktuelni tekstovi tipa „Je li libijski građanin imao
razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije!“ ili „Moć medija: Zašto je Libija
morala pasti?“, na koje i odgovaram jednim dijelom svoga pisanja, prepuni su statističkih podataka, proizvoljnih brojki, koje ne samo da asociraju
na propagandu, već to i jesu.
“Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan
život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a imala je 14 miliona registriranih
automobila.” To nisu bile registracije samo Libijaca. U Gaddafijevoj zemlji je živjelo i radilo oko 20
000 000 stranih državljanina, tako da ta brojka o 14
GLASNIK
GLASNIK
5 6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
40 40
000 000 ne treba iznenađivati. Vrlo lijep i lagodan
život nisu imali svi! Treba pogledati kako su ljudi
živjeli po ruralnim dijelovima Libije ili jednostavno
komparirati Tripoli i Bengazi! Veći broj bogataša
je po dolasku Gaddafija na vlast napustio zemlju
- neki svojom voljom, a neki što su morali. “Libijci
nisu išli raditi po bijelom svijetu, jer za to nisu imali
potrebe. U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili
mu je oduzet stan ili auto” je priča za malu djecu.
Njegove čistke su bile radikalne i staljinističke.
Pričati o libijskoj infrastrukturi, “poznatoj po izuzetno naprednoj građevinskoj industriji”, je moderna bajka “O carevom novom odijelu“, jer gradovi je uopće nemaju. Dakle, tako izjavljivati može
samo onaj ko nikada nije ni bio u Libiji, zemlji ruševina a ne gradnje, punoj nedovršenih postrojenja.
Gdje god pogledate, tamo je neko nešto započeo,
nešto je stalo i prepustilo se vremenu... Tripoli se
ne može nazvati svjetskom metropolom.
Ili, tvrditi kako je „zahvaljujući Pukovniku Libija
postala najbogatija afrička država” (šta je onda
Južnoafrička Republika?), isticati da su pobunjenici „krvoločne zvijeri”, a gaddafijevskim jezikom
rečeno, obični „pacovi“ (mada on bi taj koji svoju
karijeru završi kao najveći “pacov“), previše je napuhano, nelogično, lažno.
Dok je u teoriji svu vlast davao narodu, vladar se u
praksi nemilosrdno obračunavao sa svim disidentima. Političke stranke su bile zabranjene već u doba
monarhije, a Gaddafi je nastavio istom praksom.
Njegova vladavina se bazirala na”Zelenoj knjizi”,
Gaddafijevome naučnom priručniku od 110 stranica. Mogla se vidjeti i čitati na svakome mjestu,
naročito na libijskim aerodromima, gdje su se postavljale police samo za njegovo djelo. Skup filozofskih misli, koje su bile predmet četverogodišnjega
istraživanja cijeloga jednog odsjeka na glavnome
libijskom univerzitetu, ujedno su predstavljale zamjenu za Ustav, neku vrstu kodeksa moralnoga ponašanja, koje je vođa svojoj naciji odredio. U Libiji
se sve vrtjelo oko ove knjige. Tokom javnih govora,
državnik se obraćao citatima iz svoje “Zelene”, nastale po uzoru na „Crvenu knjigu“, kineskoga vođe
revolucije, Mao Ce Tunga. Gaddafi je opisao ideološko ustrojstvo nove države, propagirajući laž da
je sva moć Libije u rukama njegovoga naroda.
U cijeloj zemlji se „život” vodio do 21 h i to u glav-
noj ulici, Omara El Mokhtara, nacionalnoga heroja, odnosno na Trgu El Saha El Kadra, u jednome
talijanskom restoranu i piceriji “Italia“ u Ulici Kergaresh, preskupim mjestima za običnoga libijskog
građanina. Internet (i to ne sve stranice) mogli su
koristiti stranci po hotelima, te izabrani Gaddafijevi ljudi u policiji i vojsci. Facebook u Libiji skoro
nikada nije radio. Tripoli ima samo jedan bioskop i
to sa starim, cenzuriranim igranim filmovima. Nije
tačno da se mnogo ulagalo na obrazovanje i socijalne programe. Samo su pojedinci mogli studirati
u inostranstvu i dobijati stipendiju za školovanje, a
ne “ako je neko htio studirati u bilo kojoj državi u
svijetu podnosio bi molbu i država bi mu osiguravala stan, hranu, automobil, besplatno školovanje
i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara (cca 3250
KM).” Kako je Gaddafi radio na obrazovanju svoga
naroda, jasno se može vidjeti iz primjera kako je
umro.
Njegove ideje su išle tako daleko, da je izmislio
vlastiti kalendar o brojanju vremena i promijenio
nazive mjesecima. Poznata je i njegova teorija o
Shakespeareu, kao Libijcu. Vođa je tvrdio da je
svjetski dramaturg rođen pod imenom Shake Suber, ali da su Englezi iskrivili njegovo ime i još ga
proglasili svojim. A za porijeklo sadašnjega američkog predsjednika, objašnjavao je da mu je otac bio
Abu Amama, Libijac, koji je odlaskom u Novi svijet,
zbog teškoće izgovora, predio sebi ime u Obama.
Što se tiče pojma demokracije i tu je imao svoje
„bisere“, kojima je najozbiljnije podučavao narod.
Pojam “demokracija“, po njegovome tumačenju,
čisto je libijski. Englezi su riječ „democracy“ preuzeli iz njihovoga jezika (nipošto nema grčko porijeklo), mijenjajući mu pravo značenje, govorio je
Pukovnik. Naime, na arapskome jeziku libijskoga
dijalekta, “demo“ znači „čuvati”, a „cracy” je “stolica”. Spajanjem ovih riječi u složenicu dobija se
naziv čije pravo značenje definira on, a ne Englezi,
„neznalice“. Sintagma “čuvaj stolicu“ je Gaddafijeva definicija demokracije, koju je na javnim tribinama pojašnjavao, laskajući svojoj dugogodišnjoj
vladavini, “sevapu“ za narod, kako ju je opisivao.
Kada je riječ o besplatnome zdravstvu, radilo se o
skroz lošem nivou medicinske i druge opremljenosti , tako da su ljudi nosili sa sobom posteljinu, dobijajući samo goli krevet. Operacije su se vršile bez
anestezije, a lijekovi plaćali po apotekama. Plaće u
libijskim firmama su mizerne (od 150 do 250 Do-
GLASNIK,
GLASNIK,
decembar
JULI 2011.
2011. GODINE
GODINE
41
41
razmišljanja
lara za poslove diplomiranoga inžinjera, koji najčešće nalazi radno mjesto u oblasti nafte). S obzirom
na veliki broj stranaca, koji su tokom rada u Libiji
sa porodicama tu i živjeli, zapanjuje činjenica da
upisati dijete u srednju školu na engleskome jeziku ne može se ni u jednom libijskom gradu, čak ni
u Tripoliju. Kako su plaće i prosvjetnim radnicima
sramno niske, obrazovanje nije garantiralo stručnost i sistematsko znanje. Čak su i strane knjige
cenzurirane i prevođene samo one, koje je vladar
odredio. Na fakultetima se studenti nisu osposobljavaju za konkretni posao. Tehnički nepotkovani,
oni su i nezainteresirani, s obzirom da su tu stranci
koji za razliku od njih bivaju dobro plaćeni.
Rijetki su bili oni kojima je država poklanjala stan.
Da bi se uopće neko oženio, po tradiciji mora imati
puno novca, koji ide mladinoj familiji, a u slučaju
razvoda mora se ispoštovati obaveza, tzv. “mahr“,
otpremnina, čija se vrijednost određuje već pri
sklapanju braka. Nerijetko su tridesetogodišnjaci samci, koji nemaju ni novac, ni stan, pa prema
tome ni realne šanse da se žene. Zabavljanja gotovo da ne postoje, pa nije ni čudo što su muškarci
jako isfrustrirani. Sa druge strane, postoji poligamija i najčešće su to starci sa mladim ženama kao
drugim, trećim ili četvrtim.
Optuživan kao finansijer terorističkih organizacija
i bombaških napada, ekscentrik je već godinama
gubio dodir sa stvarnošću, ali mu to niko nije smio
reći. Ličnu zaštitu su mu činile žene, a vojnu gardu
usvojena djeca iz cijeloga svijeta. Gaddafijev režim
je oduvijek bio tvrd, prečvrst da bi se neko usudio
upustiti u direktnu konfrontaciju.
Ako je volio svoj narod, zašto im je jeftinim dao
samo hljeb i benzin? Struja jeste besplatna i nemilice se troši, ali zato što ova zemlja ima petrolej.
Istina, kamate ne postoje, ali nije to njegova zasluga, već je propisano Kur’anom i tako bi trebalo biti
u svakoj zemlji sa islamskim stanovništvom. Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da se kredit nije svakome odobravao, već samo onima koji
ga mogu vraćati i kome Gaddafi dozvoli, a priča
“Ako u roku od pet godina niste mogli vratiti kredit, država bi ga otpisala ili vraćala za vas”, samo
je još jedna laž u nizu zabluda i neistina. Libija je
42 GLASNIK
prijevod
prirodno bogata, a Gaddafi ne potiče iz bogate porodice. Prema tome, nikome on ništa nije davao
iz svoga džepa. Sve je to bilo od naroda i trebalo
je pripadati narodu, ali on mi je nejednako i “na
kašičicu” dijelio.
Voda iz česme se pije, mada nije preporučljiva. Za
cijenu litra pitke vode može se kupiti deset litara
benzina. Libija sa skoro dvije trećine svoje teritorije leži na ogromnim akviferima. Iskop bunara i
cjevovodom transportiranje vode je projekt nazvan Velika umjetna rijeka (Great man-made river
project), koji je odavno mogao biti završen, a ne da
se reklamira uz ogromnu Gaddafijevu sliku na svakih deset metara. Govoriti: “U Libiji njihovi građani
nisu radili fizičke poslove, sve su to radili stranci”
je opet laž, jer upravo na provođenju plana o zdravoj vodi radila je samo libijska radna snaga (tehnologija cjevovoda jeste uvedena iz Njemačke i bile
su angažirane mnoge strane komisije iz Južne Koreje, Turske, Njemačke, Japana, Filipina, a pozvana
je na saradnju i Britanija).
Nakon revolucije u Tunisu i Egiptu, stotine hiljada
ljudi je izašlo na ulice najvećih libijskih gradova,
tražeći da Gaddafi odstupi sa vlasti. Prosvjednike
je u startu pokušala silom zaustaviti vojska, ali je
stanje eksaliralo u sukob na razini građanskoga
rata. Da je Gaddafi bio mudar, povukao bi libijske
milijarde sa Zapada, koji bi u tome slučaju bankrotirao. Uostalom, ako ga je njegov narod bez izbora
priznao za svoga vođu, zar nije bilo moralno da se
čovjek zahvalio svome narodu na tolikim godinama povjerenja i mirno otišao sa vlasti, a ne još pripremao i svoga sina za nasljednika!?
Samo iz egoizma i bijede morala, koji djeluje na
grubi i gladni realizam, sve nesreće svijeta stižu
(društveni bitak je taj faktor, koji određuje ljudsku
svijest, sve više je udaljavajući od humanističkih
vrijednosti). Tragedija našega vremena sastoji se u
tome da nas je sve manje u stanju nešto trgnuti iz
letargije u koju infantilno padamo. Zbog mase već
apsolutno prihvaćenih vijesti, bile one istina ili ne,
samo će vrijeme, kao jeziv svjedok, pokazati koliko
su ljudske radnje, nastale iz takvih određenja, bile
časne, odnosno moralne.
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
pripremio:
Adnan ČOLO
ODGOVOR EL-AZHARA
Sjedinjenim Državama na temu
religijska sloboda
Islamska akademija za istraživanja El-Azhar, odgovara
na izvještaj Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih
Država iz 2010. godine o religijskoj slobodi u Egiptu
•
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Islamska akademija za istraživanja El-Azhar razmotrila
je izvještaj Ministrastva vanjskih poslova Sjedinjenih
Država, iz 2010. godine, o religijskoj slobodi u Egiptu
tokom sjednice skupštine.
Akademija je primijetila očite greške u izvještaju. Neke
greške su posljedica nedostatka znanja o islamskoj
stvarnosti i stvarnom položaju egipatskih manjina, a
druge su uzrokovane zlom namjerom i željom za miješanje u unutarnja pitanja i ugrožavanje nacionalnog
suvereniteta.
Kao reakcija na to, Akademija predstavlja istine koje
ispravljaju ove greške. Predstavlja ih lokalnoj i međunarodnoj javnosti, američkim zavodima koji su pripremili izvještaj, te pojedincima i grupama koji su ove pogrešne činjenice dostavili američkoj vladi.
1. Nije tačno da Egipat ograničava slobodu uvjerenja
ili obavljanje vjerskih obreda. Gradnja svetih objekata
u Egiptu je regulisana zakonom i gradnja džamije zahtijeva ispunjavanje devet uvjeta, što prekoračuje broj
uvjeta potrebnih za gradnju crkve.
Omjer broja crkvi prema broju kršćana- od kojih mnogi
ne žive unutar države- u Egiptu je približan omjeru broja muslimana i džamija. Crkve i manastiri u Egiptu su
otvoreni tokom cijelog dana, njihove propovijedi se ne
nadgledaju, a vlada se ne miješa u imenovanje kršćanskih vođa ni na jednom nivou. Međutim, sve islamske
vjerske pozicije imenuje vlada.
Vlada je zaplijenila sva islamska sredstva tokom perioda između 1952. i 1962. godine i osnovana je Uprava
islamskom zadužbinom, dok je kršćanska zadužbina
ostala u nadležnosti Crkve i nastavila da uživa slobodu i
finansijsku samostalnost sve do danas. Država je također doprinijela gradnji Koptske pravoslavne katedrale
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
43
prijevod
prijevod
u Kairu, koja je jedna od najvećih katedrala na Istoku.
Egipatsko ministarstvo kulture koristi državna sredstva
da zaštiti kršćanske i jevrejske starine, na isti način kao
što štiti i islamske starine.
2. Činjenica da Ustav proglašava islam egipatskom religijom, da je Sveti islamski zakon njegov osnovni izvor
zakonodavstva, te da je arapski nacionalni jezik, je sastavni dio egipatske islamske historije, koja se proteže
već 14 stoljeća. To je izraz državnog, društvenog i narodnog identiteta. To je isto kao izraz identiteta sekularizma ili liberalizma u drugim društvima.
Muslimanske manjine žive u takvim sekularnim ili liberalnim društvima i ne protive se svom identitetu. Osim
toga, ustavi drugih arapskih i muslimanskih država
uključuju slične tekstove, kao i zapadnjački ustavi koji
označavaju kršćanstvo kao državnu religiju. Grčki, danski i španski ustav su samo neki od primjera. Neobično
je to što se u izvještaju o vjerskoj slobodi ne spominje
izraelska vjerska diskriminacija.
Izrael je donio zakone koji određuju da je država jevrejska i da se zahtijeva od svakog ko želi da dobije izraelsko državljanstvo da se zavjetuje na vjernost jevrejskoj
državi. Općepoznato je da 20% izraelske populacije
čine Arapi koji su lišeni zakonom propisanih ljudskih
prava.
Ovaj arapski i muslimanski identitet Egipta je izabran i
potvrđen od strane svih članova odbora koji je sastavio egipatski ustav 1923. godine koji je uključivao vođe
kršćanske i jevrejske zajednice. Narod je podržao ovaj
izbor u svim kasnijim ustavnim amandmanima tokom
dvadesetog stoljeća. Ovo je samo slobodan izraz volje
nacije koja sadrži pripadnike različitih religija. To nije
nešto nametnuto nemuslimanima.
Nadalje, islamsko zakonodavstvo ne krši religijske
specifičnosti nemuslimanskih građana. Zapravo, Sveti zakon zahtijeva da se nemuslimani ne ometaju i da
slobodno praktikuju svoju vjeru. Osim toga, islamski
zakon nije zamjena za kršćanski zakon koji zagovara
„caru carevo, a Bogu Božije“. To je prije zamjena za
kolonijalnu pravnu invaziju koju je kolonizator želio
nametnuti pod okupacijom. Nacionalni zakon izražava
identitet Egipćana i posebna obilježja istočnjačke civilizacije.
3. Tvrdnja da egipatska vlada zabranjuje slobodu pro-
44 GLASNIK
povijedanja kršćanstva je neosnovana i netačna. Svaki
monoteist u Egiptu uživa slobodu da predstavlja, brani
i poziva svojoj religiji. Ono što je zabranjeno, međutim,
je evangelizacija koju praktikuju zapadnjačke strane
partije, putem dobro poznatih materijalnih iskušenja,
i koju su našoj državi predstavili kolonizatori u devetnaestom stoljeću. Zabrana evangelizacije ima za cilj da
sačuva našu kulturnu nezavisnost i društvenu sigurnost, te da spriječi sektaške sukobe. Islam ne podržava
fanatizam prema kršćanstvu. Islam poštuje kršćanstvo
i njegove vodeće simbole i ličnosti, te poštuje njegove
svetinje, kao što je dobro poznato.
Zapravo, zabranjena strana evangelizacija prijeti nacionalnim kršćanskim crkvama, kojima je nanijela mnogo
štete. Evangelizacija ne priznaje islam niti istočnjačku
kršćansku nauku.
4. Religijski fanaticizam i diskriminacija nisu razlog što
Sveti zakon dozvoljava muškarcu muslimanu da oženi
kršćanku ili Jevrejku, a ne dozvoljava ženi muslimanki
da se uda za kršćanina ili Jevreja. Razlog tome je što
musliman priznaje kršćanstvo i judeizam kao ibrahimske religije, dok kršćanstvo i judeizam ne priznaju islam
kao monoteističku ibrahimsku religiju. U Kur’anu stoji
u različitim ajetima da Tevrat i Biblija sadrže „uputu i
svjetlo“.
Prema tome, muslimanu muškarcu je povjerena vjera njegove supruge, bilo da je ona kršćanka ili Jevrejka. Religija od njega zahtijeva da poštuje njenu vjeru i
omogući joj obavljanje njenih obreda. Međutim, nemuslimani ovdje ne postupaju isto. Nemusliman muškarac nije religijom obavezan da poštuje vjeru svoje
supruge muslimanke i stoga postoje osnovani strahovi
za njenu religijsku slobodu i osjećanja. Ovo pitanje je
stvar jednakosti među supružnicima, a ne stvar fanaticizma ili netolerancije.
5. Američki izvještaj zahtijeva od Egipta da dozvoli
sklapanje braka između muslimana i sljedbenika neibrahimskih religija, što otkriva njihovo neznanje, jer
takve religije u Egiptu ne postoje.
Osnova za neslaganje sa američkim izvještajem ovdje,
kao i u mnogim drugim pitanjima, nije stepen slobode
i prava, nego razumijevanje slobode i prava. Zapadnjačka ljudska referenca, naprimjer, prikazuje homoseksualizam i istospolne brakove kao ljudsko pravo i
slobodu, dok teološke reference, bile one jevrejske,
kršćanske ili muslimanske, kategorično odbacuju ovu
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
ideju. Stoga, neslaganje je zbog shvatanja slobode, a
ne stepena slobode.
Ova neobična i opasna ideja je pokušaj Zapada da nametne svoja nereligijska shvatanja slobode i prava južnjačkim narodima i civilizacijama, dok prvi čine 20%
populacije, a drugi 80%. Ovi narodi vjeruju da se ljudska prava moraju urediti prema Božanskim pravima i
vrijednostima koje zagovaraju monoteističke ibrahimske religije.
6. Tvrdnja u izvještaju da islamsko nasljedno pravo nanosi nepravdu ženama otkriva nepoznavanje islamske
filozofije nasljedstva. U Svetom islamskom zakonu,
ženska osoba može naslijediti jednako kao muška; više
nego muška; ili naslijediti sve dok muškarac ne nasljeđuje ništa u preko trideset mogućih scenarija nasljeđivanja. Postoje samo četiri scenarija (ili uslova) u kojima
žena nasljeđuje upola manje od muškarca. Ove situacije nastaju kada financijski teret leži na muškarcima,
a ne ženama.
7. Stav prema osobama koje pređu na islam ili neku
drugu religiju iz islama, također otkriva nepoznavanje
kulturnih vrijednosti koje dijele istočnjaci različitih religija.
U istočnjačkim društvima, religija se ne posmatra kao
lična stvar koja se mijenja bez problema. Ona predstavlja društveni identitet, poput časti i čednosti, a možda
je i od veće važnosti. Prema tome, napuštanje ili promjena svoje religije predstavlja porodični i društveni
problem. Ovo je zajedničko za sve istočnjake i vjerovatno je da su egipatski Kopti još strožiji po ovom pitanju.
Zakon, u bilo kojem društvu, izražava društvenu stvarnost, da bi uredio njegove aktivnosti. Društveni mir se
ne bi mogao postići da se ne pridaje važnost očuvanju
običaja, tradicije i društveno-religijskih vrijednosti.
8. U izvještaju se također spominje pitanje pokrivanja
ženine kose. U Egiptu, ogromna većina ljudi smatra da
je njihovo odijevanje stvar lične slobode.
Ako Zapad smatra da se sloboda odijevanja žene ne
treba ograničiti, islam, kršćanstvo i judeizam, s druge
strane, pozivaju na pristojno odijevanje bez nametanja. Pristojna odjeća je obaveza koju potvrđuju i zagovaraju religije. Porodice u ruralnom Egiptu, kao i porodice u popularnim urbanim naseljima, bez obzira na
svoju religiju, obavezuju se na nošenje pristojne odjeće koju neki nazivaju hidžabom.
9. Univerzitet El-Azhar i Islamska akademija za istraživanje ne zabranjuju knjige i publikacije. Tvrdnja da
zabranjuju je nepoznavanje stvarnosti i pokušaj klevete. El-Azhar je državna ustanova koju država savjetuje
o vjerskim pitanjima, na isti način kao što se i druge
ustanove savjetuju o pitanjima povezanim sa područjima njihove stručnosti. Univerzitet El-Azhar i Islamska
akademija za istraživanje nisu nadležne za zabranu bilo
koje knjige ili umjetničkog proizvoda. Oni samo predstavljaju svoje savjetodavno mišljenje. Samo sudstvo
može zabraniti knjige ili umjetnička djela u Egiptu. Ovo
sudstvo zagovara ljudski zakon, koji potvrđuje izabrana
zakonodavna skupština, koja predstavlja ljude bez obzira na njihovu religiju ili učenje.
10. Nema većeg pokazatelja neznanja i klevete u ovom
izvještaju od upućivanja na osmanski dekret Hamajuni
koji nikad nije bio primjenjiv zakon u Egiptu. Država je
uživala nezavisnost zakonodavstva od vladavine Muhammeda Ali-paše, tokom prve polovine devetnaestog stoljeća, čak i kad je Egipat bio osmanska država.
Svi zakoni i propisi koji su uređivali djelovanje kršćanskih sekti i gradnju crkvi, kao i propisi koji su uređivali islamske vjerske ustanove, su egipatski zakoni koji
postoje od samog početka egipatskog parlamentarnog života. Oni nisu uključivali dekret Hamajuni, koji
je predstavljao deklaraciju o pravima, izdatu kao dio
progresivnih reformi, koje su bile zajedničke za muslimane i nemuslimane tokom vladavine Abdul Medžid
Kana (1822-1861). Ove reforme su osiguravale vjerske
slobode za nemuslimanske manjine na način nepoznat
Zapadu u to vrijeme i koji možda mnoge manjine na
Zapadu nisu uživale do danas.
11. U izvještaju se zahtijeva da se poveća broj egipatskih Kopta u Nacionalnom vijeću za ljudska prava.
Njihov procenat u ovom vijeću je 20%, dok je njihov
procenat u populaciji 5.4%, kako bilježi izvještaj. Pa u
čemu je problem?
12. Činjenica da je nastava na univezitetu El-Azhar
ograničena na muslimanske studente nema ništa sa
diskriminacijom nemuslimana ili religijskim fanaticizmom. Nastavni plan i program na El-Azharu, uključujući praktične nereligijske discipline, je islamski. Vjerska
savjest i sloboda bi bile oštećene kad bi se ta nastava
nametnula nemuslimanima, naročito u ranoj dobi.
13. Ograničeno učešće Kopta u parlamentarnim iz-
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
45
prijevod
kolumna
borima je dio općeg pasivnog stanja koje su stvorili
politički faktori nepovezani sa diskriminacijom nemuslimana. Također je djelimično uzrokovano sklonošću egipatskih Kopta ekonomskim aktivnostima, gdje
predstavljaju važnost, utjecaj i bogatstvo, koji daleko
premašuju njihov udio u populaciji.
14. U izvještaju se smatra da je klanje svinja u Egiptu
da bi se spriječilo širenje virusa gripe H1N1, čin diskriminacije i ugnjetavanja egipatskih Kopta. Takva tvrdnja je smiješna i mizerna. Ovo je stvar javnog zdravlja.
Svinje nemaju religiju da bi se njihovo klanje smatralo
diskriminacijom kršćana.
15. Sumnjiva komunikacija i neprihvatljivo miješanje
ovog izvještaja u egipatska unutarnja pitanja sa kršćanima, bahaistima, šiitima, jehovinim svjedocima,
kur’anijama, pa čak i nubijcima, je jasan dokaz da američka politika želi raspad egipatskog nacionalnog, društvenog i kulturnog tkiva. To je u skladu sa najavljenim
američkim planom „kreativnog nereda“, koji ima za cilj
da podijeli društvo na sekte u koje je lahko prodrijeti.
štaji nisu u nadležnosti međunarodnih tijela, kao što je
Vijeće UN-a za ljudska prava?
• Zašto vlada Sjedinjenih Država preuzima ulogu međunarodnih tijela u ovoj oblasti?
Čudno je što osumnjičeni postaje sudac; što zločinac
postaje sudac; što se nosilac lažnog svjedočenja odijeva u odoru pravde i donosi presude protiv nacija i
naroda.
Američki lični zahtjev da preuzme ulogu suca koji
upravlja moralnim sudom naroda je neprihvatljiv i svi
narodi ga moraju odbaciti.
Bog vam dragi pomog’o
Ovo je mišljenje Islamske akademije za istraživanje i
njen komentar na egipatsko poglavlje Međunarodnog
izvještaja Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Država o religijskoj slobodi iz 2010. godine.
Ovo je mišljenje koje nema utjecaja na poštovanje koje
Akademija ukazuje američkom narodu i njihovim svjetskim dostignućima koja su svima poznata.
Konačno, Islamska akademija za istraživanja postavlja A sav uspjeh je kod Boga.
sljedeća pitanja:
Izvor: onislam.net
• Zar praćenje uslova ljudskih prava i godišnji izvje- Prevod i obrada: www.islam-iman.com
46 GLASNIK
MOJ UMMETE
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
piše:
Adis MAHALBAŠIĆ
Gospodaru, daj da u svim našim kućama, avlijama i čaršijama zablješti svjetlo Islama!
Daj da budemo svjesni da dobro i zlo, moral i razvrat nisu jednaki, pa makar nas čudila
mnogobrojnost zla i nemorala! Gospodaru moj, daj da naš savjet upućen bratu muslimanu donese ploda, te bude uzrokom popravljanja našeg stanja!
Toplo sunce je iznova ogrijalo Bosnu te skopilo mnogobrojne Bošnjake i sa najudaljenijih mjesta bijelog svijeta ...
Ništa novo, uobičajena vesela atmosfera, ulice pune ljudi,
pjesme, veselja... Ali nešto što je posebno ove godine je to
što u ovu uzavrelu atmosferu i vreli mjesec dolazi mubarek
mjesec - RAMAZAN.
I kao uvijek, podijelit će se Bošnjaci u ovom mjesecu u tri
skupine: prva zvana „Šta zna Bog nek zna i narod“ Njima je
ramazan kao i svako drugo vrijeme, i jede se i pije, teferiči.
Čuješ ih kako kažu: „Ah, Bože dragi, pa što da se krijem,
takav sam - kakav sam. Vama to vaše, ja to poštujem... I
moja je mati to tako. A dido, čini mi se, iš’o tamo gdje se ide
na hadž... Ja to sve cijenim, al’ vala nisam ja neki hodža ni
hadžija da sve to ‘tučem“... I tako ti razmišlja jadni Bošnjo,
osjeća se velikim i pametnim. I često sjeti se da je musliman
samo kada dopa’ne problema, al’ kasno mu tada. Pomisli li
kada da li će ga više cijeniti drugi, ako se stidi svoga???
Druga grupa su „ramazanlije“. Kako se primiče ramazan,
vrijedni Bošnjo se užurbano raspituje kada bi treb’o prestati
piti alkohol, a kad se opet može počet’. Je li se mahrama
mora nositi čitrav ramazan, il’ samo kada se klanja teravija.
I ne daj bože zaboravit „uplatit hatmu i jasin“ rahmetli didi i
neni, jer Ramazan je, valjda tako to treba. I da, obavezno se
raspitat koji hodža najbrže klanja, duga ona teravija, još ako
hodža otegne... Bože sačuvaj.
Da se Allah smiluje ovakvim i uputi ih. Jer njihova srca
nisu mrtva sasvim, žele islam, ali ne znaju. Što ih, naravno,
ne opravdava jer živimo u vremenu masovnog i olakšanog
širenja informacija, te se svako o svemu može informisati
veoma lahko.
Ovo je poziv, trećoj, malobrojnoj skupini praktičara, da pojašnjavaju najljepši način života koji se zove Islam...
I na kraju, naša treća grupa, skupina pojedinaca raširenih
po svim džematima lijepe nam Bosne. Skupina praktičara
islama, koji drže žeravicu na svojim dlanovima, i neće je ispustit. Blago takvima, jer je Poslanik s.a.w.s. rekao: „Islam
je počeo na pojedincima i vratiće se s pojedincima. A blago
njima.“ A niko od nas neće istinski vjerovati dok svome bratu ne bude želio što želi sebi. Zato ti koji praktikuješ Islam,
koji ramazanske noci provodiš u ibadetu, sjeti se u dovi Milostivom svoje braće koja još nije razumjela blagodat ove
vjere, i savjetuj ...
Gospodaru, daj da u svim našim kućama, avlijama i čaršijama zablješti svjetlo Islama! Daj da budemo svjesni da
dobro i zlo, moral i razvrat nisu jednaki, pa makar nas čudila mnogobrojnost zla i nemorala! Gospodaru moj, daj da
naš savjet upućen bratu muslimanu donese ploda, te bude
uzrokom popravljanja našeg stanja!
Reci: „Ovo je put moj, ja pozivam ka Allahu, imajući jasne
dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi. I neka je hvaljen Allah,
ja njemu nikoga ne smatram ravnim.“
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
47
historija
historija
Z EN IČKI
Al-Azhar
piše:
Muhamed STRIKA
Sultan Ahmedova Medresa
Zenica se nalazi u geografskom središtu Bosne i Hercegovine u dolini rijeke Bosne. Počeci nastajanja ovog
naselja vezuju se za doba rimske vladavine u ovim
krajevima, a ostaci i iskopine iz
tog perioda ukazuju na to da se
rimsko naselje nalazilo na desnoj obali rijeke Bosne. U neposrednoj blizini ovog grada dva
stoljeća je bilo sjedište bogumilskog djeda (vjerski poglavar
bogumila), o čemu svjedoče i
njihovi nadgrobni spomenici
koji su do danas ostali sačuvani širom Bosne i Hercegovine.
Krajem 15. stoljeća u Zenici je
bilo smo 96 domaćinstava da bi
sredinom narednog stoljeća taj
broj osjetno porastao.
IslamizacijaBosneiHercegovine počinje mnogo ranije nego
su njome zavladale Osmanlije,
kada ju je osvojio Mehmed Fatih II, koji je s vlasti zbacio njenog posljednjeg vladara Stjepana II Tomaševića. O postojanju islama i muslimana iz
predturskog perioda, pored usmenih predaja posto-
48 GLASNIK
je i pismeni tragovi, kao i turbeta poginulih ili mučki
poubijanih muslimanskih misionara i trgovaca koji su
tu postojali prije dolaska Osmanlija. Jedan od takvih
materijalnih dokaza je turbe na
Musalli u Zenici u kome su sahranjeni upravo misionari porIjeklom iz muslimanskih zemalja. Dolaskom turskih Osmanlija
Zenica se ubrzano razvija i postaje sjedište kadiluka Brod
koje se sredinom 16. stoljeća
prenosi u Travnik.
Za turskog perioda Zenica je
bila kasaba sa nekoliko mahala
koje su se formirale oko džamija, sagrađenih u tom vremenu,
a koje su i do danas sačuvane
u svom obliku i dimenziji. Najznačajnija među zeničkim džamijam iz tog prerioda svakako
je Sultan Ahmedova, u čijoj je
neposrednoj blizini poniklo čaršijsko sjedište i centar budućeg
grada. Upravo zbog toga je ova
džamija u narodu poznata kao Čaršijska džamija.
Prvuškolu(medresu)zasrednjunaobrazbuuZenici
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
je podigao Sultan Ahmed 1720. godine. Uloga i značaj
Medresa u vjerskom i opčedruštvenom životu bili je
velika, jer su to bile u svome vremenu jedine škole u
kojima se sticalo veće i šire obrazovanje. Sultan Ahmed
je sagradio objekat medrese sjeverozapadno od džamije, nešto bliže rijeci Bosni.
Bila je to zgrada internatskog
tipa, ne velika, ali je raspolagala salom za predavanje, prostorijama za učenike i profesore, bibliotekom, kupatilom,
abdesthanom i klozetima. Za
izdržavanje džamije i medrese
Sultan Ahmed je ostavio vakuf, čiji je prihod dugo godina
služio namjenjenoj svrsi. Ovaj
vakuf se pred Drugi svjetski
rat sastojao od 17 dućana, 6
stanova za iznajmljivanje i 10
njiva (65 dunuma). Godišnji
prihod ovog vakufa je 1937.
godine iznosio oko 80.000 jugoslavenskih dinara.
Sultan Ahmedova medresa će
neprekidno raditi 226 godina,
do dolaska na vlast komunista koji su je prisilno zatvorili i
zabranili njen rad, a u njene prostorije uselili nekoliko
porodica i Osnovnu muzičku školu. Partizanske vlasti
su prilikom zatvaranja Medrese pokupile sve kitabe
i arhivsku građu kojom je ona raspolagala, da bi sve
to završilo kao repromaterijal u tvornici papira u Srbij. Početkom dvadesetog stoljeća objekat Medrese je
bio dotrajao, pa su mještani grada i njegove okoline
na istoj lokaciji podigli novi koji je do danas sačuvao
svoj izgled. Otvaranje novosagrađenog objekta bilo je
1927. godine.
I u ovoj Medresi kao i u ostalim školama širom islamskog svijeta nastava je izvođena na tradicionalan način, a program je bio prilagođen potrebama vremena u
kojem je radila. Centralna ličnost Medrese bio je upravitelj koji je ujedno i glavni
muderris, čija su učenost
i autoritet bili neupitni,
sa još nekoliko muderrisa
pomočnika ili asistenata
(izraslijih učenika). Učilo se
grupno i pojedinačno i nisu
odvajani učenici po razredima, niti časovi po predmetima. Tako bi nastava
počinjala recimo učenjem
Kur’ana (Kiraet), objašnjavanjem pravila kiraeta, a
nastavilo bi se prevođenjem proučenog i tumačenjem prevedenog (Arapski
jezik, Tefsir i Hadis), da bi
se iza toga formulisala šerijatska pravila i propisi.
Krajem šezdesetih godina
dvadesetog stoljeća objekat Medrese je preuređen u Muzej grada Zenice i tu ostao do 1992. godine,
kada se vraća u vlasništvo Islamske zajednice. Pošto je
objekat bio u lošem stanju, Allah je dao da u njegovoj temeljitoj obnovi ponovo učestvuju Turci iz sastava
UNPROFOR-a u Zenici.
Danas su u objektu Medrese smještene službene prostorije Medžlisa islamske zajednice Zenica i biblioteka
Muhammed Seid Serdarević.
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
49
mali rječnik
mali rječnik
Mali rječnik
piše:
Jusuf DŽAFIĆ
Ako podrobnije pogledamo riječi poput kahve, čekića, aždahe,
matematike, literature, šrafcigera,
tabure(t)a, dizajna, vidjet ćemo da
te riječi, iako ih koristimo u svakodnevnoj komunikaciji, nisu izvorne riječi našeg jezika. Neke su riječi arapskog porijekla – arabizmi (kahva),
neke turskog – turcizmi (čekić), neke
persijskog – persijanizmi (aždaha),
neke grčkog – grecizmi (matematika), neke latinskog – latinizmi (literatura), neke njemačkog – germanizmi (šrafciger), neke francuskog
– galicizmi (tabure(t)), neke engleskog – anglicizmi (dizajn), neke mađarskog (ajvar) itd. Takve riječi koje
se koriste u nekom jeziku, a nisu po
porijeklu izvorne riječi tog jezika,
nego riječi nekog drugog jezika nazivaju se posuđenice. One se općenito, ne gledajući na porijeklo, dijele na sljedeće skupine: one za koje
50 GLASNIK
nema zamjene u jeziku (kahva), one
za koje ima zamjena u jeziku, ali je ta
zamjena iščezla iz upotrebe (posuđenica čarape, izvorna bječva), one
za koje ima zamjena u jeziku, ali se
koristi uporedo u književnom jeziku
sa izvornom rječju (posuđenica hiljada, izvorna tisuća), one za koji ima
zamjena u jeziku, tolerišu se u književnom jeziku, te se uglavnom se
daje prednost izvornoj riječi, osim u
specifičnim situacijama (posuđenica
pendžer, izvorna prozor), one za koje
ima zamjena u jeziku, ne tolerišu
se u književnom jeziku, te se stoga
još nazivaju i tuđice (tuđica šuster,
izvorna obućar), one riječi koje se
odnose na vjerske običaje (muftija u
islamu, patrijarh u hrišćanstvu). Nijedan jezik nije čist od posuđenica i
kada bi neki jezik bio očišćen od njih
bio bi ogoljen, osiromašen i izgubio
bi jedno od glavnih svojstava jezika,
a to je sredstvo komunikacije.
mijena, promjena; vlada(vina), vlast,
moć; gospodstvo; pobjeda; država,
carstvo, kraljevstvo; dinastija; sreća.
Prim. upotrebe: Možda sultan i nije
dozvolio drage volje, ali su ga prisilili
duveli da dadne vjersku ravnopravnost svima građanima, pa se nije
imalo kud nego dozvoliti. (Alija Nametak, Ramazanske priče, Mustafa
Sarajlić)
iflas biti (arap.- bos.) bankrotirati,
nesposobnost plaćanja i odgovaranja svojim novčanim obavezama, pasti pod stečaj, propasti kao trgovac.
< tur. iflas – istog značenja kao kod
nas < arap. ‫( إفالس‬čit. iflas) - stečaj,
bankrot; nesposobnost plaćanja, insolvencija; slom, krah.
Arhaizmi:
nožice ž pl. – makaze, škare. < izv. od
nož, prasl. nožь (rus. нож, polj. nóż).
kladivac m – kladivo, čekić. < izv.
od kladivo, prasl. кладиво (rus.
кладиво, češ. kladivo). Prim. upo-
trebe: ...kladivac odkrit u Brstilovoj
špilji uz rieku Cetinu kod sela Kučišće
Omiške obćine, sada u rukuh istoga
Bulića... (Šime Ljubić, Oris dosadašnjeg uspjeha u iztraživanju spomenika iz kamene dobe u Dalmaciji, i
nov prinos, Viestnik hrvatskoga arkeologičkoga družtva, 1887, Zagreb,
br.1, str. 2).
sije – ovo, svo. Prim upotrebe: Tako
mi Bže pomagai i sie sto evangelie.
- Tako mi Bože pomagaj i sije sveto evanđelje. (Povelja bana Kulina,
29.8.1189.)
Naučni izrazi:
specija (lat. species – vrsta) – farm.
smjesa od raznih sastojaka koja služi
kao lijek.
raspacija, raspatura (lat. raspatio) –
med. struganje, uklanjanje struganjem.
raspatorij(um) (lat. raspatorium) –
hir. instrument za skidanje pokosnice, nožić za struganje.
Turcizmi:
azur m (pers.) nebesko ili morsko
plavetnilo, plava boja mora ili neba.
< pers.‫( الژورد‬čit. lažverd) – plava boja
mora ili neba. Prim. upotrebe: Sol
azur, turistička agencija u Sarajevu.
duvel m (arap.) car, kralj, državnik;
carevina, kraljevina, država. < tur.
düvel – carstva, države. < arap. ‫دول‬
(čit. duvel), pl. od ‫(دولة‬čit. devle) –
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
51
VAŠA PISMA
Es-selamu-alejkum,
brate po vjeri.
Zaista mi drago što i u Egiptu naša braća djeluju i šire istinu o nama Bošnjacima.Neka vas veliki Allah, s.v.t.a.,
nagradi za vaš trud. Slobodno i bez dlake na jeziku radite na tom području kao sto i mi radimo u Austriji. Bez
imalo hvale, ja sam predsjednik Bosnjacko-muslimanske zajednice Vorarlberg i jako će me radovati širenju
prijateljstva, pa makar i u dalekom Egiptu.
Neka vas čuva Allah, dž.š..
Selam.
Fadil Ćehajić, predsjednik Bosnjacko-muslimanske zajednice Vorarlberg
Dragi studenti,
es-selamu alejkum džemi’an ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Molim Allaha da vas nagradi za trud koji ulažete u izdavanju vašeg Glasnika i da vas pomogne na tom polju.
Zahvaljujem vam se srdačno što ste mi poslali vaš broj. Jako ste me obradovali. Samo sam ga letimično pregledao i mogu reći aferim. Ja sam imam u IZ Stuttgart, Njemačka. Ovdje sam već 23 godine. I ja sam studirao na
Al-Azharu. Drago mi je da je uspostavljen kontakt. Molio bih vas da mi pošaljete podatke koliko vas je tamo,
odakle ste i tako. Možda neko ime za saradnju.
Svako vam dobro želim i još jednom čestitam.
Hamza Subašić, imam IZ u Stuttgartu
Allah vas nagradio. Naravno da nam nećemo imati ništa protiv da nam
šaljete svoje glasilo. Baš suprotno, biće nam čast i zadovoljstvo.
Allah vam podario svako dobro na oba svijeta.
Selam alejkum.
redakcija minber.ba
Poštovani,
selamimo vas iz vatana.
Čestitamo na vašem projektu. U našem programu ćemo predstaviti vaš glasnik. Budite slobodni da nam uvijek proslijedite informacije o svojim aktivnostima. Kako smo u ramadanu, ako ste u prilici javite nam kako
među vama protiče ramadan, imate li aktivnosti itd.
U ime redakcije neka vam je,
Ramadan mubarek.
Alma Hadžić, novinar i voditelj u radiju Bir
52 GLASNIK
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
VAŠA PISMA
Ve alejkumu selam.
Prije svega čestitam vam na ovako kvalitetnom glasniku. Nama u Asocijaciji hadžija Zul Hulejfa – Novo Sarajevo će biti zadovoljstvo da ga čitamo i ubuduće.
Maksuz Selam iz Sarajeva.
Đevad Koldžo, predsjednik Asocijacije hadžija Zul Hulejfa – Novo Sarajevo
Esselamu alejkum!
Hvala vam i Allah vas nagradio.
Mahsuz selam iz daleke Australije.
hfz. Ensar Ćutahija, imam bošnjačkog mesždida u Adelaide (Adelejd), Australija
Es-selamu alejkum!
Hvala vam za ovaj Glasnik. Da vas Allah, dž.š., nagradi svakim dobrom. Glasnik je veoma dobar. Trenutno sam
predsjednik džemata Turku u Finskoj. Rado bi mi u džematu nešto objavili iz Glasnikam ako bi nam dozvolili,
te dostavili u word formatu. Mi bismo to objavili na nasoj web-stranici/blogu: www.dzematturku.blogger.ba.
Ramazan serif mubarek olsun!
Es-selamu alejkum!
Zuhdija Šehić, predsjednik džemata Turku
Alejkumu selam,
poštovani studenti.
Čestitam vam dolazak mubarek ramazana sa željom da ga svi provedemo u ibadetima i da što prije zavrsite
svoje studije i vratite se svojoj BiH i svom narodu... Drago nam je da ćemo dobijati vaš Glasnik, koje će i naše
džematlije čitati.
Uz maksuz selam.
Odbor Bosanske islamske zajednice Salzburg
Sadik Hamzić, sekretar
Abdulah Tuhčić, predsjednik
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
53
Izreke, citati, aforizmi
SPORT
AFORIZMI
pripremio:
Sedin OMERBAŠIĆ
Historija je logična i predvidiva samo kada se gleda unazad, a ,ustvari, ona je pripovijest o
ostvarivanju nemogućeg. Alija Izetbegović
Ponekad je gore ostati dobar nego postati loš.
Bježi od onoga koji se Boga ne boji i ljudi ne stidi!
Bolje je s mudrim plakati, nego sa budalom pjevati.
Bilo bi dobro kad bi mladost znala sve što može, a starost mogla sve što zna.
Pametan čovjek i od budale može nešto da nauči, a budala ne može ni od najpametnijeg.
Bivši prijatelj je gori nego neprijatelj.
Kad prijatelju pozajmiš pet dolara i on se nikad više ne pojavi u tvojoj kući - znaj da je to dobro
uložen novac.
Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prešutiš.
Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti.
Genije je jedan posto nadahnuća i devedesetdevet posto znoja.
Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; i iskustvo - ono je najneugodnije.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te neko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ
kaže. Kako onda misliš da živiš?
Ljudi pametni i energični bore se do kraja, a glupi i beskorisni ljudi pokoravaju se bez ikakve
borbe svim sitnim slučajnostima svog besmislenog postojanja.
Samo se nikad ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.
Zbog jedne riječi čovjeka često smatraju mudrim, a zbog jedne riječi često ga smatraju glupim.
Mudar čovjek donosi svoje odluke, glup slijedi javno mnijenje.
pripremio:
Muhamed STRIKA
Reprezentacija Bosne i Hercegovine u
S J E D E ĆO J O D B OJC I
Kada bi nas upitali koji je najtrofejniji bosanskohercegovački sport mnogi bi nagađali, međutim reprezentacija BiH u sjedećoj odbojci je tim koji je osvojio sve što se može osvojiti. Obavljajući treninge u okupiranom
Sarajevu, reprezentacija BiH već 1992. godine učestvuje prvi put na međunarodnoj sceni, iako je tada postojao samo jedan klub, «Spid» iz Sarajeva koji je nastupao pod zastavom reprezentacije BiH.
O vrijednosti ovog tima najbolje će nam reči postignuti rezultati:
1.
Kvalifikacije za Europsko prvenstvo
Zagreb, Hrvatska
1994. godina 1. mjesto
2.
Europsko prvenstvo
Ljubljana, Slovenija
1995. godina 11. mjesto
3.
Kvalifikacije za Europsko prvenstvo
Koroška, Slovenija
1996. godina 1. mjesto
4.
Europsko prvenstvo
Talin, Estonija
1997. godina 3. mjesto
5.
Svjetsko prvenstvo
Teheran, IR Iran
1998. godina 3. mjesto
6.
Europsko prvenstvo
Sarajevo, Bosna i Hercegovina 1999. godina 1. mjesto
7.
Predparaolimpijski turnir
Niderhaza, Mađarska 2000. godina 1. mjesto
8.
Paraolimpijske igre
Sidnej, Australija
2000. godina 2. mjesto
9.
Europsko prvenstvo
Sorošpatak, Mađarska 2001. godina 1. mjesto
10.
Svjetsko prvenstvo
Kairo, Egipat
2002. godina 1. mjesto
11.
Europsko prvenstvo
Lapenrant, Finska
2003. godina 1. mjesto
12.
Paraolimpijske igre
Atina, Grčka
2004. godina 1. mjesto
13.
Europsko prvenstvo
Leverkuzen, Njemačka 2005. godina 1. mjesto
14.
Svjetsko prvenstvo
Rurmond, Holandija 2006. godina 1. mjesto
15.
Europsko prvenstvo
Nyregyhaza, Mađarska 2007. godina 1. mjesto
16.
Paraolimpijske igre
Peking, Kina
2008. godina 2. mjesto
17.
Europsko prvenstvo
Poljska
2009. godina 1. mjesto
18.
Svjetsko prvenstvo
Edmond Oklahoma City, SAD 2010. godina 2. mjesto
19.
Kontinental kup
Kettering, Engleska
2011. Godina 1. mjesto
Na Kontinental kupu koji je održan od 11.7. do 16.7. ove godine u engleskom gradu Ketteringu, reprezentacija BiH je u finalu pobjedila Egipat sa 3:0 (25:11, 30:28, 25:18). Na putu do zlata reprezentativci su upisali
svih sedam pobjeda savladavši u grupnoj fazi Kazahstan, Brazil, Kanadu, Veliku Britaniju i Ukrajinu, dok su u
četvrtfinalu bili bolji od Kine, a u polufinalu od Brazila.
Veliki čovjek sudi čoveka po njegovim vrlinama, mali ga sudi po mahanama.
54 GLASNIK
6 • list ASOCIJACIJE STUDENATA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPTU
GLASNIK, decembar 2011. GODINE
55
Download

Glasnik