Policy and Strategy Discussions
Finansiranje energetske
efikasnosti na Zapadnom Balkanu
Opcije za
finansiranje
Drugog NEEAP-a
iz javnih sredstava
Dokument “Građa za razmišljanje”
Juli 2013
Napomena: Službena i originalna verzija
A
ovog izvještaja je na engleskom jeziku.
Ova verzija je neslužbeni prijevod.
B
Ova je publikacija urađena uz pomoć Evropske unije. Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost Konzorcija
pod vodstvom PM grupe i ni na koji način ne odražava gledišta Evropske unije.
Dokument su pripremili Helene Ryding, viša ekspertica Ureda za koordinaciju Međunarodnih finanijskih
institucija, i Andreas Seeliger, profesor ekonomije, Baden-Wuerttemberg Cooperative State University Mosbach, uz doprinos Claire Chretien, pomoćnice koordinatora, Ured za koordinaciju Međunarodnih finansijskih
institucija
IFI Coordination Office
1 Rue de Ligne, 1000 Brussels, Belgium – 00 32 2 227 6085 – [email protected] – www.wbif.eu
SADRŽAJ
1. Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
2. Opseg rada i struktura ovog izvještaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.1. Opseg rada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2.2. Struktura izvještaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3. Pregled mehanizama za energetsku efikasnost u općoj upotrebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
3.1. Mehanizmi za energetsku efikasnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
3.2. Mehanizmi koji se koriste u državama članicama EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
3.3. Mehanizmi uobičajeni na Zapadnom Balkanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
4. Okvir za mjere energetske efikasnosti na Zapadnom Balkanu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
4.1. Trenutne obaveze u pogledu energetske efikasnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
4.2. Uloga vlada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
4.3. General financing choices for governments . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
4.4. Opcije za poboljšanje dodjele sredstva za energetsku efikasnost na Zapadnom Balkanu . . . . . . . . . . . . . 23
5. Modaliteti finansiranja radi generiranja sredstava za provedbu NEEAP-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
5.1. Finansijski mehanizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
5.2. Fiskalni mehanizmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
6. Mehanizmi obezbjeđivanja sredstava radi poboljšanja njihovog korištenja za energetsku
efikasnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
6.1. Tehnička pomoć za identifikaciju projekta i pripremu za kredite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
6.2. Stvaranje tržišta za energetske usluge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
6.3. Zakonske obaveze za isporučioce energije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
6.4. Fondovi za energetsku efikasnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
6.5. Dobrovoljni sporazumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
6.6. Nefinansijski poticaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
7. Javne institucije za promociju energetske efikasnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
7.1. Agencije za energetsku efikasnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
7.2. Javni ESCO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
8. Ključna pitanja za vlade u izradi sljedećih NEEAP-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
8.1. Daljnje proširenje (Scaling Up) izvora EE investicija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
8.2. Tipični paketi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
8.3. Pitanja za vladu u cjelini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
8.4. Pitanja za davanje poticaja privatnom sektoru da vrši EE investicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
8.5. Pitanja za davanje poticaja EE investicijama u javnom sektoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Aneks A: Iskustva sa obligacijskim šemama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Obligacijske šeme u Ujedinjenom Kraljevstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Rentabilnost odabranih evropskih programa obligacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Obligacijska šema u poređenju sa drugim instrumentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Aneks A: Reference . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
LISTA TABELA
Tabela 1 Indikativni prijedlog za godišne planiranje aktivnosti na polju energetske efikasnosti za petogodišnji period . . 7
Tabela 2 Pregled mehanizama za promociju energetske efikasnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Tabela 3 Potencijal za energetsku efikasnost do 2020. na Zapadnom Balkanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Tabela 4 Projekcije rasta na Zapadnom Balkanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Tabela 5 Opći vladnin javni dug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Tabela 6 Pregled glavnih finansijskih instrumenata za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije na
Zapadnom Balkanu (2013) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Tabela 7 Stope PDV-a na Zapadnom Balkanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Tabela 8 Poređenje šema zakonskih obaveza u četiri zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Tabela 9 Finansijski mehanizmi koji se koriste u državama članicama EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Tabela 10 Planiranje aktivnosti NEEAP-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Tabela 11 Uštede sektora krajnjih korisnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
LISTA slika
Slika 1 Višestruke koristi od energetske efikasnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
Slika 2 Procenti mehanizama koje koriste države članice EU (indikativno) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Slika 3. . . . . . . . . . . . . . 3
Slika 2b
GLOSA
CP
Ugovorne strane (potpisnice Ugovora o energetskoj zajednici sa Zapadnog Balkana)
DG
Generalni direktorat (Evropske komisije)
EBRD
Evropska banka za obnovu i razvoj
EC
Evropska komisija
ECRB Regulatorni odbor Energetske zajednice
ECS
Sekretarijat energetske zajednice
ECT
Ugovor o energetskoj zajednici
EE Energetska efikasnost
EETF
Radna grupa za energetsku efikasnost (Sekretarijata energetske zajednice)
Krajnji pozajmljivač
Fizičko ili pravno lice koje uzima kredit od komercijalne banke
ESCO
Kompanija koja pruža energetske usluge (finansijski posrednik)
ESPC
Ugovor o uštedi energije
ETS
Šema trgovine emisijama
EU
Evropska unija
FI
Finansijski posrednik
IFI
Međunarodna finansijska institucija
IFI Co
Projekat kojeg finansira EC, “Horizontalna podrška koordinaciji sa međunarodnim finansijskim
institucijama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj ”
IPA Instrument za predpristupnu pomoć (finansiranje)
KfW
Kreditanstalt für Wiederaufbau
MS Države članice
NEEAP
Nacionalni akcioni plan za energetsku efikasnost
RE Obnovljiva energija
SEAP
Akcioni plan za održivu energiju
SME
Mala i srednja preduzeća
TA
Tehnička pomoć
ToR
Projektni zadatak
UNMIK
Prijelazna administrativna misija Ujedinjenih nacija na Kosovu
WBIF Okvir za investicije na Zapadnom Balkanu
WBPSSF – SEFF Održivo finansiranje privatnog sektora na Zapadnom Balkanu – Mogućnosti za program
finansiranja energije (Ranije Mogućnosti za finansiranje energetske efikasnosti)
WeBSEFF
Program za finansiranje održive energije na Zapadnom Balkanu (ranije Program kreditne
(WeBSECLF) linije za održivu energiju na Zapadnom Balkanu)
WeBSEDFF
Program direktnog finansiranja za održivu energiju na Zapadnom Balkanu
V
1
Sažetak
Historijat
Zemlje Zapadnog Balkana, kao strane ugovornice Ugovora o energetskoj zajednici, moraju 2013. godine
pripremiti svoj drugi Nacionalni akcioni plan za energetsku efikasnost (NEEAP). Njihova nastojanja podržava
Sekretarijat za energetske zajednice (konkretno, njegova Koordinacijska grupa za energetsku efikasnost) i
EC – Generalna direkcija za proširenje, koja finansira tehničku pomoć i izgradnju kapaciteta.
Ovaj izvještaj je pripremio Ured za koordinaciju MFI-a koji finansira Generalna direkcija za proširenje kako
bi se pružila „građa za razmišljanje“ članovima Koordinacijske grupe za EE uz zvaničnike resornih ministarstava koji su učestvovali u seriji međuministarskih radionica u samim zemljama o opcijama finansiranja
provedbe NEEAP-a. To je preduzeto u prvoj polovini 2013. godine, kako bi se omogućio plan obaveza za
pripremu Drugog NEEAP-a. Ove radionice su imale za cilj pomoći ministarstvima privrede/energije, koja su
odgovorna za izradu i provedbu NEEAP-a, te njihovim kolegama u resornom ministarstvu da izrade koherentne planove za EE, koji su potpuno integrirani u nacionalne razvojne planove za druge sektore ekonomije,
te im pomoći u identificiranju adekvatnih finansija za NEEAP-e iz internih i eksternih izvora. Ove radionice
u samim zemljama su dopunjene posebnom regionalnom radionicom za Ministarstva finansija održanoj u
Beču u aprilu 2013. godine.1
U skladu sa obavezama koje proizlaze iz Ugovora o energetskoj zajednici, sve strane ugovornice sa Zapadnog Balkana pripremile su i odobrile2 prvu rundu NEEAP-a. Ti planovi sadrže detaljan pregled aktivnosti
koje treba preduzeti u različitim sektorima (početni fokus je bio uglavnom na prenošenju Direktiva EU), sa
općim ciljem smanjenja potrošnje energije za 9% između 2010. i 2018. godine. Evropska unija je javnom
sektoru dodijelila vodeću ulogu u demonstriranju predanosti u ispunjavanju tih ciljeva. Općenito govoreći,
prvi NEEAP-i, kako su ih dostavile strane ugovornice, ne sadrže dovoljno detalja o tome kako će biti finansirana provedba tih planova.
Ovaj dokument i radionice oslanjaju se na studiju, koju je finansirala EC 2011. godine a koja je identificirala
dugu listu mehanizama finansiranja koje se koriste u državama članicama EU i na Zapadnom Balkanu,
mada je usmjerena na uži spektar opcija koje mogu biti pogodne za primjenu na Zapadnom Balkanu.
1
2
Materijali sa ovih za ovih radionica su dostupni na www.wbif.eu/energy
Bosna i Hercegovina je pripremila prvi NEEAP, ali ga još nije usvojila.
1
Aktuelna ograničenja finansiranja iz sredstava javnog sektora na Zapadnom
Balkanu
S obzirom na tešku makroekonomsku situaciju na Zapadnom Balkanu, sa niskim nivoom rasta i sve većim
javnim dugom, vlade trebaju pažljivo procijeniti raspoložive opcije za mjere finansiranja kako bi povećale
energetsku efikasnost. Dalje povećanje javnog duga za finansiranje mjera energetske efikasnosti treba
pažljivo izvagati u pogledu kapaciteta pozajmljivanja te konkurencije drugih sektora kada je u pitanju uzak
fiskalni prostor. Obezbjeđivanje prihoda kroz povećane poreze tehnički je moguće. Međutim, povećanje
općih poreza za ovu svrhu moglo bi naići na političko i socijalno suprotstavljanje. To nije samo zbog smanjenja budžeta domaćinstva zbog dodatnih taksi, već i zbog neželjenih efekata redistribucije do kojij bi moglo
doći, osim ako se mehanizam finansiranja brižljivo n definira. Slično, značajna smanjenja poreza, kao poticaj
privatnom sektoru da investira u energetsku efikasnost, mogla bi biti teško izvodivi zbog toga što time vlada
gubi prihod.
Čini se da su uvođenje (ili povećanje ili usaglašavanje) poreza na potrošnju energije ili druga pitanja zaštite
okoliša (ugljik, sumpor, itd.) realističnije opcije te da one imaju veću vjerovatnoću društvenog prihvatanja.
Međutim, to treba također pažljivo rješavati s obzirom na tešku finansijsku situaciju.
Mehanizmi koji se smatraju potencijalno odgovarajućim za Zapadnim Balkan
Na osnovu pregleda iskustava u državama članicama EU i situacije na Zapadnom Balkanu, nekoliko mehanizama je identificirano kao potencijalno pogodni za primjenu u regionu. Oni su grupirani prema:
• Finansijskim mehanizmima – aktivnostima energetske efikasnosti finansiranim iz pozajmica/kreditnih
linija; ili višegodišnjeg budžetskog finansiranja
• Fiskalnim mehanizmima – aktivnostima energetske efikasnosti finansiranim i/ili stimuliranim korištenjem
poreza;
• Mehanizmima pružanja usluga – aktivnostima energetske efikasnosti koje su stimulirane raspoloživom
specifičnom pomoći ili nametanjem određenih zakonskih obaveza;
• Institucije – aktivnostima energetske efikasnosti koje su razvile/kojima upravljaju javne institucije.
Kombinacija ovih elemenata u svakoj zemlji će zavisiti od fiskalnog prostora za vladino pozajmljivanje te
izbora politike koju svaka vlada izabere.
Ovaj redoslijed ne izražava bilo kakve preferencije, već je je to redoslijed kojim sr razmatraju u ovom
izvještaju:
Finansijski
mehanizmi
• Preferencijalni krediti (često sa grejs periodima)
• Višegodišnje računovodstvo (javne finansije)
• Kreditne linije za mala i srednja
preduzeća i domaćinstva
• Subvencije (iz unutrašnjih finansija)
i grantovi (iz vanjskih finansija)
• Šeme kreditnih garancija za
• TA za identifikaciju projekta i pripremu
kredita ili javnih nabavki
Mehanizmi
obezbjeđivanja
privatne banke (vanjske finansije)
2
• Takse za ugljik, energiju
•
ili zaštitu okoliša
Popusti na porez
(PDV, investicijski poticaji)
finansiranje treće strane
• Pravne obaveze za preduzeća
(sa certifikatima za trgovanje)
• Fondovi za energetsku efikasnost
(uključujući obnovljive fondove)
• Dobrovoljni sporazumi/
• Reforme cijena energije
Fiskalni
mehanizmi
• ESCO tržište, sa ugovaranjem za rad i
nefinansijski poticaji
Institucije
• Agencije za energetsku zajednicu
• Javni ESCO
Ključna pitanja za vlade prilikom identificiranja izvora finansija za provedbu NEEAP-a
Koristi od usvajanja mjera za energetsku efikasnost sažete su u donjoj Slici 1.
Slika 1
Višestruke koristi od
energetske efikasnosti.
Izvor: IEA (2012a)
Kako vlade pripremaju svoj 2. NEEAP, treba se razmotriti izvjestan broj ključnih pitanja prilikom odlučivanja
o najpovoljnijim finansijskim izvorima za provedbu. Odgovor na ta pitanja je specifičan za svaku zemlju te
ovisi o ciljevima i politikama svake zemlje, mada glavna pitanja koja se trebaju uzeti u razmatranje uključuju:
• Zašto je EE važna na nacionalnom nivou?
• Koji je najbolji način finansiranja različitih mjera?
• Koliko mogu rasti cijene energije i kako kontrole cijena
energije mogu biti uklonjene kako bi se poslao bolji
signal potrošačima da treba da štede energiju?
• Treba li se finansiranje obezbijediti na općinskom
nivou kao i na državnom nivou?
• Kako uspostaviti ciljeve za različite sektore ekonomije?
• Trebaju li cijene energije biti subvencionirane za
određene industrijske potrošače kako bi se sačuvala
njihova konkurentnost na njihovom izvoznom/regionalnom tržištu?
sredstva
stimulans
potrošač
poticaj
Postoji cijeli niz opcija između kojih vlade mogu napraviti izbor da bi potakli i promovirali energetsku efikasnost u različitim sektorima svoje ekonomije. Gornji dijagram sažima komponente svakog paketa stimulansa
za energetsku efikasnost ali različiti paketi su potrebni za različite sektore ekonomije. Oni se mogu podijeliti
na:
• Pitanja koja treba razmotriti kako bi se stimulirala energetska efikasnost u privatnom sektoru (industrija/
mala i srednja preduzeća, domaćinstva sa jednom porodicom, udruženja vlasnika stanova i privatni transport);
• Pitanja koja treba razmotriti da bi se stimulirala energetska efikasnost u javnom sektoru (ministarstva/
općine sa velikim brojem zgrada – uključujući socijalne stanove, javne službe – transport i uličnu rasvjetu,
javna komunalna preduzeća - vodosnabdijevanje, gradsko grijanje, distribucija električne energije).
3
Detalji raznih paketa su skicirani u ovom izvještaju, ali kao sažetak, dok mogući paketi stimulansa za različite
sektore uključuju:
1.Industrija
MFI
Stimulans
Finansije
Rast cijena
Direktna
pozajmica
od MFI
Javne informacije
EC
Poticaji
Grantovi
Kreditne linije
lokalne banke
Smanjenje
PDV-a na
odabrane
proizvode
Porezni rabat
za investicije
Mala i
srednja
preduzeća
Industrija
2.
Tehnička
pomoć
Domaćinstva sa jednom porodicom
(MFI)
Stimulans
Kreditna linija
Poticaji
Rast cijene
Krediti lokalnih
banaka
Vladin grant
Javne informacije
Smanjene PDV-a za
odabrane proizvode
Označavanje
Porez na gorivo
Domaćinstva
sa jednom
porodicom
4
3.
Udruženja vlasnika stanova
(MFI)
MFI/EC
Stimulans
Finansije
Poticaji
Rast cijene
Krediti MFI -ja
Obaveza kom. pred. –
plati koliko uštediš
Lokalne banke
Vladin grant za
specifične mjere
Javne informacije
Označavanje
Subvencija za
ranjive kupce
Rabat na porez
ESCO ?
Uplate za socijalnu
sigurnost
Udruženje
vlasnika
stanova će
uključiti ranjive
kupce
4. Privatni transport
MFI
Stimulans
Finansije
Poticaji
Rast cijene goriva/
porez na energiju
Kreditne linije
Smanjenje PDV-a
za nova vozila
Javne informacije
Lokalne banke
Porezni rabat za
nove flote
Privatni
vozni
parkovi
5
5.
Zgrade javnog sektora
EC
grant
MFI
Stimulans
Rast cijena
Javne informacije
Ciljevi NEEAP-a
Smanjene budžetske
alokacije
Vodeća uloga
javnog sektora
Sporazum
gradonačelnika
6.
Finansije
Doprinos u
državni
budžet
(budžetska
izdvajanja)
Poticaji
Grantovi
MFI/EC
Kreditne
linije
lokalne
banke
ESCO
MFI
Tehnička
pomoć
Direktno pozajmljivanje
Resorna
ministarstva.
Općine.
Upravitelji
zgrada.
Javne službe
MFI
Stimulans
Finansije
Poticaji
Rast cijene goriva/
porez za energiju
Direktno pozajmljivanje
EC grantovi
Porezni rabat
na nove flote
Ciljevi NEEAP-a
Dogovor načelnika
Tehnička pomoć
Javni
transport
6
EC
7.
Javna elektropreduzeća
(MCI)
EC
Stimulans
Finansije
Poticaji
Pritisak vlade kao
vlasnika da se
efikasije proizvodi
Rast cijena
Tehnička pomoć
javnih ESCO
Zakondska obaveza i
cilj štednja potrošača
Subvencije za
ulaganja za
ranjive kupce
Regulatorni nadzor
Javna
elektropreduzeća
Posebnu pažnju treba posvetiti izazovima koje predstavljaju procesi godišnjeg planiranja budžeta za svaku
zemlju, kao i odgovarajućeg trenutka za stimulanse, investicije i poticaje u NEEAP, pošto:
•
se aktivnosti NEEAP-a odvijaju tokom nekoliko godina, jednako kao i programi investiranja u različitim
sektorima te se trebati unaprijed izvršiti alokacija sredstava iz budžeta – vidjeti donju Tabelu 1;
• Aktivnosti stimulansa, posebno povećanja cijena energije, trebaju se najaviti unaprijed kroz javne kampanje o akcijama koje bi se mogle preduzeti i mjerama za ugrožene potrošače;
• Održavanje poticaja na srednjoročnoj/dugoročnoj osnovi nije pogodno te u idealnoj situaciji poticaji ne
bi trebali nakon ranih faza u kojima se potrošači upoznaju sa finansijskim mehanizmima.
Tabela 1: Indikativni prijedlog godišnjeg planiranja aktivnosti na planu energetske učinkovitosti u periodu od pet godina
Godina 1
Godina 2
Uklanjanje barijera
Identifikacija
Uklanjanje
kroz zakone
Svijest javnosti
Kampanja
Kampanja
Zakoni
Nacrt
primarnih
zakona
Odobravanje
zakona
Obuka
Aranžirati
donatorsku
podršku, alocirati
sredstva iz
budžeta
Za kampanje,
izradu
zakona, i
pripremu
projekta
Monitoring i
verifikacija
Godina 4
Godina 5
Godine 5-10
Kampanja
Rezultati
kampanje
Kampanja
Planiranje
Obuka
Obuka
Obuka
Identificirati
sredstva
za sljedeću
godinu
Identificirati
sredstva
za sljedeću
godinu
Identificirati
sredstva
za sljedeću
godinu
Identificirati
sredstva
za sljedeću
godinu
Identificirati
sredstva
za sljedeće
godine
Potrošiti
budžetska
sredstva
Potrošiti
budžetska
sredstva
Potrošiti
budžetska
sredstva
Potrošiti
budžetska
sredstva
Provedba
Priprema
Provedba
Priprema/
Provedba
Drugi set
projekata
Svaki set i
ukupni rezultati
Potpuna
provedba
Provedba
projekata
Godina 3
Priprema
Prvi set
projekata
Rezultati
kampanje
7
8
2
Opseg rada i
struktura ovog
izvještaja
Svrha ovog izvještaja je da ponudi „građu za razmišljanje“ članovima Koordinacijske grupe za energetsku
efikasnost Sekretarijata energetske zajednice (ECS), resorna ministarstva, općine i druge relevantne
organizacije uključene u izradu i provedbu NEEAP-a. Izvještaj je urađen paralelno sa pripremom i pružanjem
serije planiranih međuministarskih radionica u pojedinim zemljama na temu opcija za finansiranje provedbe
NEEAP-a. Radionice su održane u proljeće 2013 u okviru priprema za izradu drugog NEEAP-a. Njihov je cilj
bio pomoći ministarstvima privrede/energetike, kao tijela odgovorna za izradu i provedbu NEEAP-a, i njihovim
kolegama u resornim ministarstvima da izrade koherentne planove za uvođenje energetske efikasnosti koji
su u potpunosti integrirani u nacionalne razvojne planove za druge sektore privrede. U isto vrijeme, radionice
imaju za cilj da pomognu u identifikaciji adekvatnog finansiranja NEEAP-a iz unutrašnjih i vanjskih izvora.
The workshop participants typically included:
Tipično, učesnici radionice su obično bili iz:
• Ministarstava privrede/energije, odgovornih za provedbu i praćenje NEEAP-a;
• Resornih ministarstava sa značajnim vlasništvom nad javnim zgradama: zdravstvo, obrazovanje,
odbrana, kultura, socijalni stanovi;
• Općina sa odgovornošću za javne službe, npr. transport, vodosnabdijevanje, gradske toplane;
• Općina koje su već potpisale Dogovor načelnika sa obavezom da izrade SEAP (akcioni plan za održivu
energiju) ili one koje u bliskoj budućnosti žele u tome učestvovati;
• Drugih relevantnih institucija, poput regulatora el. energije i menadžera fondova za energetsku efikasnost.
Zasebna regionalna radionica je održana za ministarstva finansija, međunarodne finansijske institucije i
Evropsku komisiju, kako bi se omogućile usmjerene diskusije i razmjena iskustava u pogledu obaveza za
finansiranje energetske efikasnosti.
9
Ova konačna verzija izvještaja uključuje povratne informacije prikupljene na radionicama održanim u Crnoj
Gori, na Kosovu3*, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji te na regionalnoj radionici za Ministarstva finansija
u Beču.
2.1. Opseg rada
U skladu sa obavezama koje proizlaze iz Ugovora o energetskoj zajednici, sve ugovorne strane sa Zapadnog
Balkana pripremile su i odobrile NEEAP-e a Sekretarijat energetske zajednice (ESC) ih je ocijenio. Mada ti
planovi daju detaljnu razradu aktivnosti koje treba preduzeti u različitim sektorima, općenito oni ne pružaju
dovoljno detalja o tome kako će biti finansirana provedba tih planova.
Cijeli niz vanjskih mehanizama za finansiranje na raspolaganju je Zapadnom Balkanu, uglavnom kroz kreditne
linije koje finansiraju međunarodne finansijske institucije (MFI) i Evropska komisija (EC). Ured za koordinaciju
MFI kojeg finansira EC je te mehanizme dokumentirao4 i ta je informacija stavljena na raspolaganje ugovornim
stranama. Općenito, ti mehanizmi vanjskog finansiranja usmjereni su na obezbjeđivanje finansiranja malih
i srednjih preduzeća, i u nekim slučajevima vlasnika stanova, kako bi ulagali u energetsku efikasnost.
Postoji mješovita kombinacija raspoloživog finansiranja i, u nekim ugovornim stranama, ograničena svijest
u pogledu raspoloživog opsega, obima i prilika. Iz ovog razloga, Ured za koordinaciju MFI je u junu mjesecu
2013. objavio informativnu knjižicu5 koja detaljno obrazlaže kreditnu liniju i tehničku pomoć koja se nudi za
ulaganja u energetsku efikasnost u cijeloj regiji. Nadati je se da će ovo pomoći podizanju svijesti o iznosu od
1.5 milijardi eura koji bi potencijalno mogao biti raspoloživ za ove svrhe.
Godine 2011, Evropska komisija (EC-DG za proširenje) naručila je studiju radi identifikacije mehanizama
finansiranja koje koriste države članice EU za promociju energetske efikasnosti koje bi administracije na
Zapadnom Balkanu mogle uzeti u razmatranje u težnji da ispune obaveze preuzete iz Ugovora o energetskoj
zajednici. Konačni izvještaj o ovoj studiji dostavljen je u oktobru 2011.6
Ovaj dokument koji nudi „materijal za razmišljanje“ i kasnije radionice u pojedinim zemljama zasnivaju se
na ovom radu kako bi se (i) identificirao mali broj mehanizama koji bi mogli odgovarati za provedbu na
Zapadnom Balkanu i (ii) veća svijest među relevantnim zvaničnicima u pogledu izrade i provedbe takvih
mehanizama.
Ovaj dokument je usmjeren na finansiranje poticaja/akcija u privatnom i javnom sektoru, koji može nadopuniti/
promovirati postojeće vanjske mehanizme finansiranja dostupne kroz MFI-je i donatore.
2.2. Struktura izvještaja
Dio 3. pruža kratki pregled finansijskih, fiskalnih i drugih tipova instrumenata raspoloživih za promoviranje
energetske efikasnosti. Dio 4. nastoji identificirati one instrumente koji bi mogli odgovarati za provedbu na
Zapadnom Balkanu na osnovu sadašnjeg okvira za energetsku efikasnost. U principu, većina instrumenata
predstavljenih u Dijelu 3. je učinkovita i odgovara za promociju energetske efikasnosti, ali određena
ograničenja zbog institucionalnog i makroekonomskog okvira trebaju se uzeti u obzir pošto utječu na spektar
opcija za Zapadni Balkan. Konkretni primjeri o korištenju odabranih mehanizama u državama članicama
EU su predstavljeni u dijelovima 5. do 7. Čak i ako se okvir u državama članicama EU ne može direktno
porediti sa Zapadnim Balkanom, neke korisne lekcije se mogu izvući. Diskusija o datim primjerima uključuje
cilj, strukturu finansiranja, metodologiju, ključne operativne zahtjeve te komentare o njihovom korištenju/
razlozima za i protiv. Konačno, Dio 8. otvara neka od ključnih pitanja koja se pojavljuju kada se razgovara o
tome da li instrumenti odgovaraju u raznim sektorima ekonomije. Ova pitanja imaju za cilj potaknuti diskusije
u Radnoj grupi ECS za energetsku efikasnost kao i pomoći u međuministarskim diskusijama na predstojećim
radionicama i kao dio priprema NEEAP-a. Aneksi sadrže neke dodatne detalje o pojedinim razmatranim
mehanizmima, kao i popis referenci korištenih u izradi ovog izvještaja.
3
* Ovaj naziv ne izražava poziciju o statusu, i u skladu je sa Rezoluciojom 1244 VS UN-a i Mišljenjem Međunarodnog suda pravde o
Deklaracija Kosova o nezavisnosti.
4
Pregled sredstava finansijske podrške raspoloživih za energetsku efikasnost i obnovljivu energiju na Zapadnom Balkanu, vidjeti http://
www.wbif.eu/Energy
5
Vidjeti http://wbif.eu/documents/275
6
Vidjeti Sažetak Studije o mehanizmima finansiranja za provedbu NEEAP-a na Zapadnom Balkanu MWH 2011 http://www.energycommunity.org/pls/portal/docs/1260177.PDF
10
3
Pregled mehanizama
za energetsku
efikasnost u općoj
upotrebi
3.1. Mehanizmi za energetsku efikasnost7
U principu je cijeli niz mehanizama dostupan za promociju energetske efikasnosti (vidjeti donju tabelu).
Oni se mogu klasificirati kao finansijski, fiskalni i drugi instrumenti energetske efikasnosti, tj. različiti načini
za obezbjeđivanje fondova te promociju njihovog korištenja. Ti instrumenti uključuju klasične finansijske
instrumente, kao što su krediti, grantovi i garancije, kao i modernije i na tržištu zasnovane instrumente
energetske efikasnosti, poput finansiranja od trećih strana kroz ugovaranje i šeme obaveza ESCO-a. Ovo
posljednje se može kombinirati sa trgovinom takozvanih „bijelih certifikata“. Nove institucije su također
razvijene radi provedbe nacionalnih politika za energetsku efikasnost.
Fiskalni mehanizmi uključuju pozitivne poticaje kao što su smanjenje poreza ili popusti (uglavnom porez na
prihod, PDV) kao i „kazne“ za potrošnju energije, kao što su takse za energiju ili CO2.
Drugi mehanizmi uključuju korištenje cijena energije kao instrument za usmjeravanje ili pravila stila uspostave
okvira za računovodstvo ili javne nabavke. Neki od ovih mehanizama se moraju koristiti kombinirano sa
drugima kako bi bili učinkoviti.
Cilj svih ovih mehanizama je proširiti izvore finansijskih sredstava raspoložive za mjere energetske efikasnosti,
te ih učinkovitije koristiti.
7
Ovaj dio pruža tek kratki pregled. Detaljni opisi pojedinačnih mehanizama mogu se naći u MWH (2011), EuroACE (2010) ili EC/IE
(2010).
11
Tabela 2 Pregled mehanizama za promociju energetske efikasnosti
Finansijski
mehanizmi
• Preferencijalni krediti (često sa grejs periodima)
• Višegodišnje računovodstvo (javne finansije)
• Kreditne linije za mala i srednja
preduzeća i domaćinstva
• Subvencije (iz unutrašnjih finansija)
i grantovi (iz vanjskih finansija)
• Šeme kreditnih garancija za
• TA za identifikaciju projekta i pripremu
kredita ili javnih nabavki
Mehanizmi
obezbjeđivanja
privatne banke (vanjske finansije)
• Takse za ugljik, energiju
ili zaštitu okoliša
• Popusti na porez
•
Institucije
(PDV, investicijski poticaji)
finansiranje treće strane
Pravne obaveze za preduzeća
(sa certifikatima za trgovanje)
• Fondovi za energetsku efikasnost
•
• Reforme cijena energije
Fiskalni
mehanizmi
• ESCO tržište, sa ugovaranjem za rad i
(uključujući obnovljive fondove)
Dobrovoljni sporazumi/
nefinansijski poticaji
• Agencije za energetsku zajednicu
• Javni ESCO
3.2. Mehanizmi koji se koriste u državama članicama EU
Većina mehanizama koje koriste i stare i nove države članice EU su klasični instrumenti kredita i grantova
(obično kombinirani). Porezni poticaji također igraju značajnu ulogu, ali manje-više su ograničeni na stare
države članice. Samo mali dio programa koristi inovativnije mehanizme i, ponovo, pojavljuju se uglavnom u
starim državama članicama. Druga strukturalna razlika između starih i novih država članica je izvor finansiranja
(ili refinansiranja mehanizama). U starim državama članicama, programski troškovi se obično pokrivaju iz
državnog budžeta, korištenje fondova koji se generiraju iz porezne osnovice. Nasuprot tome, nove države
članice obično se oslanjaju na programe energetske efikasnosti i poticaje koje su razvile međunarodne
finansijske institucije te finansije kroz strukturne fondove EU ili one koje sponzoriraju međunarodni donatori.
Međutim, neke države (npr. Mađarska i Rumunija) uspostavile su mehanizme mješovitog finansiranja (državni
budžet ili nacionalni fond u kombinaciji sa finansiranjem od strane EU ili MFI-ja).8 To znači da bi stare Zemlje
članice mogle ponuditi inovativnije i mehanizme koji su podesniji za primjenu na Zapadnom Balkanu.
Slika 2 Procenti mehanizama koji se koriste u državama članicama EU za mjere jačanja
energetske efikasnosti (indikativno)9
TPF/Trgovina/Ostalo 7%
Porezni poticaji 17%
Grantovi 46%
Krediti 30%
UK GBC (2011) pruža pregled izabranih evropskih zemalja.
Izvor: EuroACE (2010). Studija je usmjerena na građevinski sektor te ne pretendira na to da je potpuna, ali bi se brojke, pošto je obuhvaćeno
više od 80 programa, mogle tumačiti kao reprezentativne. Slika bi se mogla promijeniti da su bili uključeni sektor industrije i drugi programi. U
tom slučaju bi se mogao pretpostaviti nešto veći udio poreza i modernih instrumenata, mada bi opći zaključak vjerovatno ostao nepromijenjen.
8
9
12
[ ]
3.3. Mehanizmi uobičajeni na Zapadnom Balkanu
Kao i u novim državama članicama, krediti i grantovi (kombinirani sa tehničkom pomoći) su glavni mehanizmi
koji se koriste na Zapadnom Balkanu. Sadašnja istraživanja pokazuju da je većina instrumenata usmjerena
na industrijski sektor i da se obezbjeđuju kroz kreditne linije MFI-ja zajedno sa domaćim bankama.10
[ ]
} {
Čak i tamo gdje prva runda NEEAP-a Ugovornih strana obezbjeđuju široki portfelj mjera, date su samo
ograničene informacije o troškovima. Osobito se često ne specificiraju informacije o izvorima finansiranja.11
U principu, postoje značajni resursi za vanjsko
finansiranje
dostupni Zapadnom Balkanu,
fill the gaps in private
sector funding
je, općenito
govoreći, tek ograničena
plary role of themada
public sector
and to
now expected to
ensure do
the exemakcija
sada preduzeta u nekoliko sektora
banks), more actions
from states
i regiona.
Nijearejasno da li bi viši rast (obima)
sector (including involvement of local
vanjskog finansiranja odgovarao kako bi
level between IFIs and the private
se doprlo
do sektora koji do sada nisu
financing was realised
on a bilateral
Whereas in theobuhvaćeni.
past most of the Uz javni sektor, neki dijelovi
national governments
than before.
privatnog
sektora (pogotovo domaćinstva,
efficiency requires
a stronger role
for
udruženja
vlasnika
stanova, te mala i srednja
Meeting the commitments for energy
preduzeća i transport) trebaju više, i to
različitih mogućnosti, kako bi se uzele u obzir
specifičnosti sektora i regiona.12
Zajmovi i krediti (u
kombinaciji sa tehničkom
pomoći) predstavljaju najvažniji
mehanizam koji se koristi na
Zapadnom Balkanu
IFI Co (2011)
Sekretarijat energetske zajednice (2011) daje ocjenu za sve NEEAP-e na Zapadnom Balkanu.
12
IFI Co (2011), Sekretarijat energetske zajednice (2011)
10
11
13
14
4
Okvir za mjere
energetske
efikasnosti na
Zapadnom Balkanu
4.1. Trenutne obaveze u pogledu energetske efikasnosti
Ugovor o energetskoj zajednici obavezuje Ugovorne strane da provedu sljedeće Direktive EU, sa vremenskim
rokovima koji su prilagođeni kako bi odrazili činjenicu da su obaveze preuzete tek u decembru 2009. godine:
• Direktiva 2006/32/EC o energetskoj efikasnosti krajnjeg korištenja i energetskim uslugama;
• Direktiva 2010/31/EU o energetskom učinku zgrada, kojom se preinačuje i ukida Direktiva 2002/91/EC;
• Direktiva 2010/30/EU o indikaciji potrošnje energije i drugih resursa za proizvode vezane za energiju,
metodom označavanja i davanja standardnih informacija o proizvodu, kao i paket provedbenih direktiva/
delegiranih akata.
ECS pomaže ugovornim stranama u izradi i praćenju NEEAP-a koje zahtijeva Direktiva 2006/32/EC o
krajnjem korištenju energije (Član 14) kroz aktivnosti Koordinacijske grupe za energetsku efikasnost koja se
sastaje približno tri puta godišnje.
Većina ugovornih strana dostavila je Sekretarijatu svoj prvi NEEAP tokom 2010. godine. Ti prvi NEEAP-i su
imali za cilj utvrditi ciljeve uštede energije te predložiti konkretne mjere i akcije na nivou svake Ugovorne
strane koje bi doprinijele ispunjavanju tih ciljeva. U svrhu izrade prvog NEEAP-a, svaka Ugovorna strana
15
je trebala postaviti generalni nacionalni indikativni cilj u pogledu uštede od 9% ili više, koji bi bio postignut i
mjeren 2018. godine, te privremene nacionalne inidikativne ciljeve uštede, koje je trebalo postići do 2012.
ECS je razmotrio prve NEEAP-e 2011. godine a novi pregled planiran je za juli 2013, uz podnošenje novih
NEEAP-a koji sadrže i pregled postignutih energetskih ušteda.
U praksi, postoji značajan potencijal za uštedu energije na Zapadnom Balkanu, kako je to pokazala Svjetska
banka13 u svom Izvještaju iz 2010.
Tabela 3 Potencijal za energetsku efikasnost do 2020. godine na Zapadnom Balkanu
Potencijal za uštedu energije u %
Transport
10
Stambeni
10–35
Javni
35–40
Uslužni
0–30
Industrijski
5–25
4.2. Uloga vlada
4.2.1. Za energetsku efikasnost
e sector funding
ic sector and to
ure the exems from states are
olvement of local
nd the private
ed on a bilateral
most of the
ts than before.
stronger role for
ments for energy
[ ]
Ispunjavanje obaveza u pogledu
energetske efikasnosti zahtijeva veću
ulogu državnih vlada nego ranije.
Dok je u prošlosti većina finansija bila
realizirana na bilateralnom nivou između
MFI-ja i privatnog sektora (uključujući
angažman domaćih banaka), više se
akcije od strane država sada očekuje
kako bi (1) osigurale egzemplarnu ulogu
javnog sektora i (2) popunile rupe u
finansiranju privatnog sektora:
[ ]
Sektor
Ispunjavanje obaveza energetske
efikasnosti iziskuje da vlade preuzmu
snažniju ulogu nego ranije. Dok se
ranije većina finansiranja realizirala na
bilateralnom nivou između MFI i privatnog
sektora (uključujući ovdje i uključenost
lokalnih banaka), sada se od država očekuje
da poduzmu dodatne aktivnosti kako bi javni
sektor poslužio kao primjer i kako bi popunili
jaz u finansiranju privatnog sektora
1. Novi NEEAP-i primoravaju javni
sektor da poveća broj akcija na
planu energetske efikasnosti. Ne
samo da državne i/ili lokalne vlasti
upravljaju raznim objektima za
potrošnju energije (komunalna preduzeća, uredske i kulturne zgrade, javni transport, škole, bolnice, vozni
park, javna rasvjeta, vodosnabdijevanje, itd), nego, štaviše, i Evropska komisija (EC) očekuje da javni
sektor da primjer privatnom sektoru (ovaj zahtjev je već uključen u Direktivu o energetskim uslugama
2006. i pooštren u novoj Direktivi o energetskoj efikasnosti 2012/27/EC). Odabrani zahtjevi prema javnom
sektoru su provedba novih smjernica za nabavke, obnova 3% javnih zgrada godišnje, te prelazak na
inovativnije finansijske mehanizme, poput ugovora o energetskom učinku sa trećim stranama.14
2. Privatni sektor bi se mogao suočiti sa ozbiljnim tržišnim neuspjesima ili preprekama koji onemogućavaju
dalju ekspanziju mjera za energetsku efikasnost. Takvi primjeri su transakcijski troškovi, nedostatak
poticaja (npr. vlasnik nema direktnu korist od investicija, dok stanar nema poticaj da ulaže dugoročne
investicije u unajmljeni stan), ili nespremnost da se uzme kredit zbog (makro) ekonomske neizvjesnosti.
Ovo ima dvije ključne dimenzije za države:
• Adekvatni instrumenti trebaju se identificirati i provesti kako bi se ispunili zahtjevi svakog sektora;
• Ove mjere trebaju se finansirati (što mora biti posmatrano sa dvije strane: 1) sa stanovišta investitora koji
traži finansijsku ili fiskalnu podršku; 2) iz perspektive države koja treba alocirati novac za date mjere iz
državnog budžeta ili drugih izvora).
13
14
16
Svjetska banka (2010.)
Vidjeti EC (2006) i EC (2011).
Kao što je već ranije razmatrano, značajan broj mehanizama je na raspolaganju te se, na osnovu iskustva
koje smo razmotrili u drugim zemljama, spektar raspoloživih mjera čini adekvatnim. Međutim, neki od
instrumenata, mada su generalno prikladni i učinkoviti, imaju značajan utjecaj na javni budžet, te ih, stoga,
u sadašnjem teškom ekonomskom okruženju treba pažljivo procijeniti prije nego što se donese odluka o
njihovom korištenju. Teoretski, države mogu uspostaviti vlastiti nacionalni kreditni program kombiniran sa
grantovima osmišljen kako bi se ispunili zahtjevi pojedinačnih sektora i aktera, ali je to teško poduzeti u
situaciji niskih projekcija rasta, visokog nivoa javnog duga i smanjenog fiskalnog prostora. Trošenje državnog
novca u područjima gdje su moguće alternative (sa ili bez manjih troškova za vladu) treba se izbjeći kako bi
se oslobodio novac za sektore gdje takve alternative nisu realistične. Usto (a ovo važi općenito), država ne
treba trošiti novac na investicije koje bi ionako mogle realizirati privatne strane (ili tamo gdje te strane imaju
dovoljno alternativa od MFI-ja ili drugih) kako bi se izbjegli iznenadni nezarađeni profiti privatnih kompanija
na trošak javnog budžeta.
4.2.2. Za reformu energetskog sektora općenito
[ ]
Kada se razgovara o energetskoj efikasnosti na Zapadnom Balkanu, također treba razmotriti opći okvir
energetskog sektora u ovom regionu.
Liberalizacija tržišta i struktura tržišta
Mada su tržišta nafte obično liberaliziranija, stvaranje regionalnog tržišta električne energije i gasa zaostaje
nekoliko godina iza EU, zbog kasnijih rokova iz Ugovora o energetskoj zajednici za otvaranje tržišta. Nivo
napretka varira od zemlje do zemlje te time varira i nivo privlačnosti za investitore.
between IFIs and the private
Ipak, prema Ugovoru o energetskoj
cing was realised on a bilateral
zajednici, Direktive 2003/54/EC i
eas in the past most of the
2003/55/EC i posebno Aneks I, svi
nal governments than before.
ncy requires a stronger kupci
role for koji nisu domaćinstva postat
će
kvalificirani kupci od 1. januara
ng the commitments for energy
2008. godine, a svi kupci od 1. januara
2015. godine moraju izabrati svog
isporučioca slobodno i bez zakonskih
ograničenja.
[ ]
Tržišta su pod dominacijom nekoliko
postojećih isporučilaca i proizvođača,
e gaps in private sector funding
koji su obično u vlasništvu države.
role of the public sector and to
Usto, nisu sve kompanije u potpunosti
xpected to ensure the exempodijelile
svoje mreže na ogranak za
s), more actions from states
are
maloprodaju
i isporuku.
r (including involvement of local
Finansiranje energetskih
ušteda, za što postoje raspoloživa
sredstva, može u određenim
slučajevima biti lakše izvodivo nego
finansiranje novih kapaciteta, za što
bi se sredstva tek trebala iznaći
Infrastruktura
Prijenosna i distribucijska infrastruktura u regionu često je zastarjela i treba značajne investicije. Tržišta gasa
posebno su nedovoljno razvijena u većini zemalja (osim u Hrvatskoj i dijelovima Srbije). Sektor proizvodnje
energije ima relativno visok udio pogona sa lignitom sa niskim faktorom efikasnosti. Tu je i znatna potražnja
za novim investicijama kako bi se odgovorilo na rastuću potražnju za energijom kao i da bi se zamijenili stari
i zastarjeli pogoni. Najnovija Regionalna energetska strategija Energetske zajednice, koju su ministri usvojili
u oktobru 2012. godine, navodi da su minimalne investicije od oko 28,8 milijardi eura potrebne za Zapadni
Balkan plus Moldaviju u periodu od 2012. do 2020. godine, mada se ovo temelji na procjenama samih
zemalja i nije optimizirano za region. Strategija ne daje detalje o potencijalnim izvorima finansija za takve
investicije. Razumije se da će Radna grupa za energetsku strategiju u 2013. godini razmatrati finansijska
pitanja, uključujući izradu kriterija za utvrđivanje projekata koji su prioritetni za provedbu strategije.
17
Reguliranje cijena
[ ]
Većina cijena električne energije i gasa za krajnje korisnike (posebno za domaćinstva) regulirana je na
Zapadnom Balkanu. To je od posebnog značaja ne samo u odnosu na konkurenciju nego također i sa
stanovišta energetske efikasnosti. Regulirane cijene, to jest cijene koje regulator ili kompanija utvrđuju ex
ante i koje su ex post odobrene od javnog organa, sprječavaju konkurenciju u cijenama te su stoga ključne
iz perspektive unutrašnjeg tržišta EU.15
Zbog socijalnih (domaćinstva) i konkurentnih (industrija) aspekata, te cijene u većini slučajeva ne pokrivaju
stvarne troškove proizvodnje energije ili uvoza gasa. To izaziva sve veću zabrinutost, pošto odlaže finansiranje
investicija u sektoru.
[ ]
Iz perspektive energetske efikasnosti,
regulirane cijene vrlo su štetne pošto
gaps in private sector funding
ne pokazuju
stvarne troškove energije
ole of the public sector and
to
i vode do suboptimalne alokacije
xpected to ensure the exemresursa.
Slijedeći logiku tržišnog
, more actions from states
are
cijene ispod njihovog
(including involvement mehanizma,
of local
etween IFIs and the private
troška isporuke vode do nivoa
ing was realised on a bilateral
potražnje, koji je previsok ili, drugim
as in the past most of the
riječima, nema poticaja za potrošače
al governments than before.
da mijenjaju svoje ponašanje u
ncy requires a stronger role for
pravcu uštede energije. Iz ekonomske
g the commitments for energy
perspektive gledano, to ima najmanje
tri glavna problema:
Povećanje cijena energije
mogla bi se tumačiti kao
najbolja mera energetske
efiasnosti jer pruža neposredan
poticaj za kupce da mijenjaju
svoje ponašanje
• Cijene su preniske kako bi pokrile
troškove lanca isporuke. Na taj način, negdje u sistemu dolazi do gubitka (ili, ako su tarife uspostavljene
tako da pokrivaju troškove, mogućnost pozitivnog prihoda je izgubljena, što je gotovo isto s obzirom
na oportuitetni trošak). S obzirom da su mnoge kompanije u regionu u vlasništvu države, država (ili u
praksi porezni obveznik) u krajnjoj instanci moraju pokriti te troškove;
• Buduće investicije u novi kapacitet ili čak održavanje, zamjenu i pouzdanost nisu pokrivene što ne čini
uslugu ekonomiji;
• Za većinu energetskih proizvoda, čak i tržišna cijena ne odražava sve troškove. Troškovi vezani za okoliš
(vanjski efekti) obično nisu pokriveni. To je jasno greška tržišta i zahtijeva akciju države. U slučaju niskih
reguliranih cijena, država ne samo da ne preuzima od vanjskih efekata, već ih pogoršava zato što daje
poticaj za povećanje potražnje za energijom (tamo gdje bi njena dužnost bila smanjiti potražnju).
Stoga je kontraproduktivno, s jedne strane, investirati ekstenzivne finansijske resurse radi smanjenja
potražnje, dok, s druge strane, politika cijena države šalje suprotan signal potrošačima.
Povećana cijena energije mogla bi se tumačiti kao najbolja mjera energetske efikasnosti pošto daje neposredni
poticaj kupcima da promijene ponašanje. Ovo je posebno tačno kada se radi o velikim potrošačima, a
također, ali u manjoj mjeri, i domaćinstvima. Međutim, rast cijena može izazvati finansijske probleme za
domaćinstva sa niskim prihodom, a utjecati na konkurentnost velikih industrijskih pogona (slična pitanja se
pojavljuju u pogledu porezne reforme vezane za energiju koja se razmatra u Dijelu 5.2.1). Stoga, država
treba razmotriti dodatne mjere distribucije kako bi riješila ova pitanja, ali to su pitanja odvojena od potrebe
da se uvedu stvarne tržišne cijene.
Kada se radi o energetski intenzivnim privrednim granama, moguće je razmotriti smanjenje tarife i ex-post
plaćanja. Međutim, treba vidjeti da li je ova druga mogućnost u skladu sa EU smjernicama za državnu
pomoć.
ECS se aktivno bavio ovim pitanjem tokom 2012, i u julu je izvještaj koji predlaže ukidanje reguliranih cijena
dat u javnu raspravu. Nakon toga su izrađene preporuke16, i razrađen je vremenski plan aktivnosti za njihovu
implementaciju, prije podnošenja na usvajanje Ministarskom vijeću. U međuvremenu, ugovorne strane su
pozvane da jasno definiraju pojam ugroženih potrošača svojom domaćom legislativom kao preduvjet za
korištenje bolje ciljanih načina njihove zaštite nego što je to nediferencirana regulacija cijena. Stoga možemo
očekivati određeni napredak u reformi cijena energije u periodu koji pokriva Drugi NEEAP.
Vidjeti ERGEG (2010).
Preporuke Ministarskom vijeću, Preporuka br. 2012/1/MC-EnC od 18. oktobra 2012, o reformama koje se odnose na reguliranje
cijena električne energije za krajnje kupce.
15
16
18
Energetsko siromaštvo, i ugroženi kupci
Ova dva termina se često naizmjenično koriste, mada nemaju isto značenje; u stvari, često se ni ne nudi
adekvatna definicija za njih. Kod predlaganja porasta cijena energije potrebno je uzeti u obzir obje ove
stvari, bilo kroz ukidanja subvencija ili kroz dodavanje poreza, ali pri tome im se treba pristupiti na različite
načine. Postojanje reguliranih cijena na Zapadnom Balkanu znači da se pod zaštitom ugroženih kupaca
podrazumijeva generalna subvencija kroz cijene energije (ili čak kroz posebne cijene), a ne podrška njihovim
prihodima koja je izravno ciljana na takve građane putem sistema socijalne zaštite.
Energetsko siromaštvo se odnosi na domaćinstva koja ne mogu sebi priuštiti da održavaju dom ugodno
toplim po za njih prihvatljivoj cijeni, što uobičajeno znači da troše više od 10% prihoda na ukupne troškove
energije. Ono je, dakle, vezano za opći nivo siromaštva, ali i za kvalitetu objekta u kojemu stanuju i grijnih
tijela. Mjere koje se odnose na energetsko siromaštvo se stoga mogu baviti i sa drugim pitanjima, osim
ugroženosti porastom cijena, npr. ponuditi subvencionirane mjere energetske efikasnosti. Mjere koje se
odnose na energetsko siromaštvo se najčešće financiraju kroz sistem socijalne zaštite.
Ugroženi kupci (odnosno osobe koje imaju ugovor sa isporučiteljem energije) definirani su EU Direktivom
o struji i gasu, čime se regulatorima za energiju stavlja u dužnost da ih zaštite. Ovo se odnosi uglavnom na
zaštitu od isključenja iz mreže, a ne na ekonomsku beneficiju. Međutim, pojedinim zemljama je prepušteno
da ih precizno definiraju svojim propisima. Na primjer, definicija koja se daje u Ujedinjenom Kraljevstvu17
glasi:
Kupac se smatra ugroženim ako iz razloga starosti, zdravstvenog stanja, invaliditeta ili teške financijske
nesigurnosti nije u stanju očuvati svoje osobno blagostanje ili osobno blagostanje drugih članova
domaćinstva.
Dobavljači su u Ujedinjenom Kraljevstvu u konačnici oni koji odlučuju da li se neka osoba smatra ugroženom,
ali se od njih očekuje da prethodno identificiraju takve potencijalne kupce18. Predlaže se da se u obzir uzme
sljedeće:
• Kupac brine o starijoj osobi u domaćinstvu;
• Stalni član domaćinstva ima invaliditet ili trajno medicinsko stanje (npr. hroničnu bolest) i stoga se ne
može sam izdržavati;
• Informirana treća strana, kao npr. pružatelj skrbi, socijalni radnik, zdravstveni radnik koji obilazi oboljelog
ili liječnik navede da je moguće da je član domaćinstva ugrožen;
• Starost djece koja žive u domaćinstvu;
• Kupac je ovisan o medicinskoj opremi koja radi na električnu energiju, npr. dizalo uz stepenice, električna
kolica, defibrilator ili mašina za dijalizu.
Tokom 2004. i 2013. godine širom EU provedene su ankete koje su se bavile pitanjem energetskog
siromaštva19, i izrađeni su posebni izvještaji o Zapadnom Balkanu i novim Zemljama članicama iz Istočne
Evrope.20 UNDP-ov izvještaj iz 2004: “Zaglavljeni u prošlosti” (“Stuck in the Past”), mada je specifičan za
Srbiju i Crnu Goru, ipak se može odnositi i na cijeli Zapadni Balkan21.
Na Zapadnom Balkanu, ideja ugroženog kupca se više odnosi na ekonomske beneficije koje dobiva u
sektoru energije. Tu reforma reguliranih cijena može dovesti do povećanja energetskog siromaštva ukoliko
ne bude kompenzirana. Rad ECRB-a22 u 2011. pokazao je da izričita definicija “ugroženog kupca” postoji
u 7 od 10 analiziranih zakonskih akata; međutim, u 5 slučajeva definicija se odnosi na sektor energije kao
takav (Bosna i Hercegovina, Slovenija, Crna Gora, Srbija i Kosovo). U ostalim slučajevima postoji ili definicija
ugroženog kupca u nekom drugom zakonu koji se ne odnosi na energetiku (Zakon o socijalnoj skrbi u
Hrvatskoj), ili uopće ne postoji definicija ugroženog kupca. Kriteriji za dobivanje statusa ugroženog kupca se
razlikuju na ispitivanim tržištima, ali obično se odnose na nivo prihoda ili zdravstvene probleme ili invaliditet
osobe odnosno člana njegove obitelji.
Energy-UK (2013)
Na listi su ilustrativne smjernice i lista se ima koristiti zajedno sa definicijom – nije moguće dati iscrpnu listu svakog stanja koje bi
ukazivalo da je osoba ugrožena, jer svi kupci imaju svoje vlastite potrebe. Dobavljači također mogu raditi sa dobrotvornim organizacijama
i institucijama za podršku kada u nekom domaćinstvu utvrde znakove ugroženosti.
19
Healy JD, (2004); Thomson and Snell 2013.
20
EBRD (2003) and Buzar (2007)
21
UNDP (2004).
22
ECRB 2011.
17
18
19
Generalno, sam termin “ugroženi kupac” se ne koristi, ali se ekonomske i ne-ekonomske beneficije pružaju
ovim socijalnim grupama kroz energetski sektor. Vrijedi spomenuti da je vrlo malo Ugovornih strana bilo u
mogućnosti dostaviti brojke domaćinstava koja ispunjavaju kriterije i/ili dobivaju podršku. Ovaj nedostatak
informacija može biti posljedica bilo činjenice da financijska podrška nije u nadležnosti regulatora u toj zemlji,
bilo toga što brojke jednostavno ne postoje (odnosno ne postoji institucija koja prati praktičnu implementaciju
podrške). Stoga nije jasno koji će nivo finansijske podrške ugroženim kupcima u stvari biti potreban kada se
ukine reguliranje cijena.
Za domaćinstva, mjere poput specijalnih tarifa za domaćinstva koja dobivaju socijalnu pomoć, dodatna
plaćanja za socijalnu sigurnost ili dodatne mjere za programe socijalnih stanova mogu se koristiti kao
protuteža efektu povećanja cijena. Međutim, dodatna plaćanja za socijalnu sigurnost kao kompenzacija za
više tarife bolja je pošto ona održavaju u životu funkciju signaliziranja cijena za stanovništvo. Uvođenje nešto
nižih tarifa za one koji primaju socijalnu pomoć može ugroziti signale u pogledu cijena za te potrošače, ali
može postojati kompromis, pošto, u najmanju ruku, za većinu domaćinstava signali u pogledu cijena su još
uvijek tu.23
4.3. Opći finansijski izbori za vlade
Izbor mehanizama finansiranja za vlade može biti ograničen makroekonomskim okvirom u datoj zemlji. S
obzirom na niske projekcije rasta, ograničeni obim državnog budžeta u pogledu porezne osnovice (zbog
tekućeg procesa tranzicije i ekonomske krize),24 finansiranje mjera energetske efikasnosti treba biti pažljivo
izvagano u odnosu na druge izbore u pogledu politika.
4.3.1. Makroekonomsko okruženje
Ured za koordinaciju MFI-ja redovno ažurira svoj „Dokument materijal za razmišljanje“ o makroekonomskim
izgledima za Zapadni Balkan.25 Tabele i dijagrami koji slijede utvrđuju najnovije projekcije u pogledu rasta za
Zapadni Balkan u maju 2013. godine.
Slika 3 Projicirane stope rasta za zemlje Zapadnog Balkana, projekcije u aprilu 2013.
Hrvatska
Albanija
BiH
Kosovo
BJR Makedonija
Crna Gora
Srbija
S.B. prosti prosjek
S.B. ponderirani prosjek
EU 27
EU 17
SIE
-2
-1
0
1
2
3
2012
4
2013
5
2014
Distribucijski efekti su različiti za dodatna plaćanja za socijalnu sigurnost i niža tarifna rješenja. U provom slučaju, opterećenje dijele
svi porezni obveznici, dok tarifno rješenje to drži u okviru grupe potrošača električne energije ili gasa. Pošto prva opcija raspoređuje
troškove na široj osnovi te postoji generalna logika da dodatne mjere socijalne sigurnosti bi bilo bolje provesti kroz poreze, a ne cijene,
ovo je jasno preferirana opcija iz ekonomske perspektive.
24
Vidjeti WBIF (2012) za diskusiju o tekućim izgledima za makroekonomski razvoj. MWH (2011) opisuje institucionalna ograničenja koja
također mogu ozbiljno ograničiti neke mehanizme.
25
Izvještaj MFI Co o izgledima za makroekonomski razvoj za zemlje Zapadnog Balkana i implikacijama za WBIF može se skinuti sa
http://www.wbif.eu/Macro-economic+Issues
23
20
Table 4 Projekcije rasta na Zapadnom Balkanu
Realni rast
BDPa, %
April 2013.
Projekcije
Razlika u procentnim poenima
izmed̄u projekcija u oktobru
2012. i aprilu 2013.
Oktobar 2012.
Projekcije
2012
2013
2014
2012
2013
2014
2012
2013
2014
1.3
1.8
2.5
0.5
1.7
2.5
0.8
0.1
0.0
BiH
-0.7
0.5
2.0
0.0
1.0
2.5
-0.7
-0.5
-0.5
Hrvatska
-2.0
-0.2
1.5
-1.1
1.0
1.5
-0.9
-1.2
0.0
2.1
2.9
4.3
3.8
4.1
3.2
-1.7
-1.2
1.1
-0.3
2.0
3.1
1.0
2.0
3.5
-1.3
0.0
-0.4
0.0
1.2
2.0
0.2
1.5
2.0
-0.2
-0.3
0.0
Srbija
-1.8
2.0
2.0
-0.5
2.0
2.5
-1.3
0.0
-0.5
Svjetska banka prosti prosjek
-0.2
1.5
2.5
0.6
1.9
2.5
-0.8
-0.4
0.0
Svjetska banka ponderirani
prosek
-0.8
1.4
2.2
0.1
1.8
2.4
-0.8
-0.4
-0.2
EU 27
-0.2
0.0
1.3
-0.2
0.5
1.5
0.0
-0.5
-0.2
EU 17
-0.6
-0.3
1.1
-0.4
0.2
1.2
-0.2
-0.5
-0.1
1.6
2.2
2.8
2.0
2.6
3.2
-0.4
-0.4
-0.4
Albanija
Kosovo
BJR MAkedonija
Crna Gora
SIE
Zemlje Zapadnog Bakana imaju velike teškoće da financiraju investicije zbog sporog rasta prihoda, poreza i
doznaka. Globalna ekonomska i financijska kriza, a posebno problemi u euro-zoni značajno su smanjili fiskalni
prostor vlada u regiji, javni dug je u pojedinim zemljama dosegao kritičan nivo, a pristup kreditima banaka
i tržištima kapitala dodatno je otežan. Kriza je naglasila interne strukturalne slabosti i razotkrila nedostatak
napretka u reformama koje bi oslobodile javna sredstva za ulaganja u infrastrukturu koja bi održavala rast.
Slabosti su utvrđene u političkim i regulatornim okruženjima. Klima za strane i domaće investicije se u
regiji treba dalje unaprjeđivati. Dalje, ograničenja razvoja privatnog sektora usporavaju dinamiku ekonomija
Zapadnog Balkana i podrivaju nade u brz oporavak.
Slika 4 Projicirani opći vladin dug BDP-a u % , april 2013. godine.
Albanija
BiH
Hrvatska
Kosovo
BJR Makedonija
Crna Gora
Srbija
S.B. prosti prosjek
S.B. ponderirani prosjek
EU 27
EU 17
SIE
0
20
40
60
2012
80
100
2013
21
Tabela 5 Opći vladin javni dug
Opći vladin dug,
% BDP-a
April 2013.
Projekcije
Oktobar 2012.
Projekcije
Razlika u procentnim poenima
izmed̄u projekcija u oktobru
2012 i aprilu 2013.
2012
2013
2012
2013
60.6%
61.8%
63.8%
65.1%
-3.2%
-3.3%
44.3%
42.1%
43.7%
41.3%
0.6%
0.8%
Hrvatska
56.3%
59.5%
54.3%
57.0%
2.0%
2.5%
Kosovo
17.0%
17.4%
15.0%
17.9%
2.0%
-0.5%
BJR MAkedonija
33.3%
34.3%
30.9%
29.7%
2.4%
4.6%
Crna Gora
51.1%
52.9%
53.9%
53.6%
-2.8%
-0.7%
Srbija
63.7%
64.7%
63.1%
63.9%
0.6%
0.8%
Svjetska banka prosti prosjek
46.6%
47.5%
46.4%
46.9%
0.2%
0.6%
Svjetska banka ponderirani
prosek
53.8%
55.3%
52.9%
54.0%
0.9%
1.3%
EU 27
87.0%
89.0%
87.2%
88.7%
-0.2%
0.3%
EU 17
92.9%
95.0%
93.6%
94.9%
-0.7%
0.1%
SIE
45.4%
45.6%
45.3%
45.0%
0.1%
0.6%
Albanija
BiH
26
2012
2013
Tabela 5 pokazuje da se fiskalni prostor u regionu smanjuje, sa projekcijama 2013. godine za javni dug koje
su sada 1.3 procentualna poena više od projekcija iz jeseni 2012. godine. Projekcije javnog duga za 2013.
godinu povećane su za sve zemlje, sa izuzetkom Albanije, Kosova i Crne Gore. Ukupni javni dug regiona
Zapadnog Balkana još uvijek je relativno umjeren i iznosi oko 54% BDP-a (ponderirani prosjek). Međutim,
postoje značajne varijacije među zemljama. Javni dug Albanije i Srbije je sada iznad 60% BDP-a, a Hrvatska
i Crna Gora sada imaju nivoe duga oko 54% BDP-a, dok Kosovo predviđa nivo od 17,4% za 2013.
Općenito gledano, zemlje su svjesne ograničenja fiskalnog prostora te stoga investicije u različite sektore
ekonomije, uključujući i potencijalne investicije u energetsku efikasnost, moraju se natjecati kako bi se dobio
pristup ograničenom prostoru za pozajmljivanje.
4.3.2. Ukupne opcije za financiranje
U principu, države imaju nekoliko opcija za finansiranje mehanizama energetske efikasnosti koje provodi
država, koji uključuju vanjsko pozajmljivanje, preraspodjelu državnog budžeta, povećani prihod kroz dodatne
poreze, ili smanjenje poreza radi promocije potrošnje na prioritete energetske efikasnosti i to kako slijedi:
1. Države mogu uzeti kredite od MFI-ja ili drugih vanjskih izvora, što bi povećalo državni dug, ali su oni
eminentno pogodni za energetsku efikasnost pošto krediti uglavnom mogu biti plaćeni korištenjem
štednje energetskih operativnih troškova;
2. Države mogu imati izvor za investicije u energetsku efikasnost iz postojećeg budžeta te smanjiti potrošnju
za druga područja politika, privremeno, dok se štednja ne poveća;
3. Države mogu finansirati dodatne rashode za energetsku efikasnost sa dodatnim poreznim prihodima koji
mogu doći bilo iz rasta postojećih općih poreza (porez na prihod, PDV, itd.) ili specijalnih poreza vezanih
za ekonomsku efikasnost (ili drugih energetskih pitanja ili pitanja zaštite okoliša);
4. Države mogu pokušati dopuniti raspodjelu troškova unutar sektora tamo gdje ima beneficija (npr. troškovi
za mjere u sektoru domaćinstva mogu pokrivati sva domaćinstva, nezavisno od toga da li određeno
domaćinstvo ima od njih koristi ili ne) ili direktno korisniku (npr. domaćinstvo koje ima koristi za investicije
treba otplatiti (dio) troškova); ili
26
22
Bez vladinih garancija u iznosu od 15.2% BDP-a.
5. Države mogu odustati od nekih poreznih prihoda time što će omogućiti poticaj za kapitalna ulaganja
(porezni popusti, smanjenje PDV-a) za domaćinstva i kompanije koje ulažu u energetsku efikasnost (npr.
novi automobili, solarni paneli).
Mehanizmi uvedeni pod tačkom 4. u gornjoj listi bi imali prednost zavisno od pojedinačnog dizajna mjere,
država nema ili ima samo ograničene troškove. Primjeri takvih mehanizama dati su u dijelu 6.3.
Naravno, odluka o mjerama finansiranja energetske efikasnosti treba da bude koordinirana među svim
relevantnim ministarstvima i ne može biti izolirana mjera. S obzirom na makroekonomsku situaciju na
Zapadnom Balkanu, dalji rast javnog duga za energetsku efikasnost vlada treba pažljivo odmjeriti.
4.4. Opcije za poboljšanje dodjele sredstva za energetsku efikasnost na
Zapadnom Balkanu
Prema prvim NEEAP-ima, različite mjere energetske efikasnosti (EE mjere) su već pokrenute, ili barem
planirane, u zemljama Zapadnog Balkana. Pošto su prvi NEEAP-i usmjereni na ukupnu transpoziciju tri
Direktive EU o energetskoj efikasnosti i stvaranje primarnog zakonodavstva, institucije i izgradnju kapaciteta,
mnoge mjere nisu još u potpunosti provedene. Općenito gledano, koriste se konvencionalni instrumenti
(krediti ili grantovi, finansirani od MFI-ja ili iz državnog budžeta) i, u nekim slučajevima, agencije za energetsku
efikasnost i fondovi za energetsku efikasnost.
Drugi NEEAP-i predviđaju poboljšanja pravnog i finansijskog okvira kako bi se uklonile barijere za usvajanje
šireg spektra mehanizama. Treba zapamtiti da finansije neće biti dostupne odmah kroz te nove mehanizme,
te tako njihova učinkovitost ne može biti procijenjena dok ne prođe odgovarajući period da bi se omogućile
zakonske i finansijske promjene, publicitet i provedba. Važno je stoga razmotriti pogodnost cijelog spektra
mehanizama, umjesto da se „sva jaja stave u jednu korpu“. Transakcijski troškovi trebaju također biti uzeti u
razmatranje pošto šeme postanu kompleksnije i uključe vođenje privatnog sektora i profit.
Preporuke za buduće NEEAP-e slijede u nastavku.
23
24
5
Modaliteti
finansiranja
radi generiranja
sredstava za
provedbu NEEAP-a
5.1. Finansijski mehanizmi
Finansijski
mehanizmi
• TA za identifikaciju projekta i pripremu
• Preferencijalni krediti (često sa grejs periodima)
kredita ili javnih nabavki
Višegodišnje
računovodstvo
(javne
finansije)
• • Podrška u kreditima MFI i donatora
ESCO tržište, sa ugovaranjem za rad i
•
linije za mala i srednja
• Kreditne
finansiranje treće strane
• Interni
„zajmovi“ odnosno pokrivanje
iz budžeta sa višegodišnjim
preduzeća i domaćinstva
Mehanizmi
Pravne
obaveze za preduzeća
•
računovodstvom
(iz unutrašnjih finansija)
• Subvencije
obezbjeđi(sa certifikatima za trgovanje)
i grantovi (iz vanjskih finansija)
• Sporazumi o energetskim uslugama
vanja
• Fondovi za energetsku efikasnost
• Šeme kreditnih garancija za
• Reforme
cijena
energije
privatne
banke (vanjske
finansije)
• Reforme cijena energije
(uključujući obnovljive fondove)
• Dobrovoljni sporazumi/
nefinansijski poticaji
5.1.1. Kreditna podrška MFI-ja i donatora
•
SpektarFiskalni
kreditnog finansiranja
dostupan
je Zapadnom Balkanu, posebno putem •MFI-ja,
javnom
Agencije zakako
energetsku
zajednicutako
ili zaštitu
okoliša
27
i privatnom
sektoru, što je• Popusti
u potpunosti
sadržano u izvještajuInstitucije
iz juna 2011. godine
sa
ažuriranim
sažetim
mehanizmi
Javni
ESCO
na porez
• 28
izvještajem objavljenim u maju
2013. Ranije
(PDV, investicijski
poticaji) su neke zemlje (npr. Srbija, Crna Gora i Bivša Jugoslovenska
Republika Makedonija) koristile kredite Svjetske banke u kombinaciji sa tehničkom pomoći, bilo od same
Svjetske banke ili od multilateralnih ili bilateralnih donatora. Na taj način postignut je značajan napredak u
poboljšanju škola i bolnica u građevinskom pogledu, čime se štede energija i operativni troškovi. Ti krediti su
davani vladi, a podržani državnim garancijama, uz garancije za otplatu iz budžeta, a ne iz operativnih troškova
pojedinačnih škola ili bolnica.
Takse za ugljik, energiju
Pregled pogodnosti za finansijsku podršku koja je na raspolaganju za energetsku efikasnost i obnovljivu energiju na Zapadnom
Balkanu i Sažeti izvještaj, ovo je dostupno na http://www.wbif.eu/Energy.
28
Za detalje o programima koje finansira KfW u Crnoj Gori vidjeti: http://www.energetska-efikasnost.me/ee.php?id=24&l=en
27
25
[ ]
national governments than before.
[ ]
} {
EBRD,
EIB i KfW obezbjeđuju kreditne linije lokalnim
fill the gaps in private sector funding
bankama,
namijenjene
plary role of the
public sector and to za daljnje kreditiranje
nowiexpected
to ensure
the exemmalih
srednjih
preduzeća
i domaćinstava. Druge
banks), more actions from states are
banke
su
podržane
garantnim
fondovima (od
sector (including involvement of local
level between
IFIs and the private
USAID-a).
Nekoliko
kreditnih fondova je podržano
financing was realised on a bilateral
grantovima
Evropske
komisije.
Whereas in the
past most of the
Primjeri industrijstrijskih
i komercijalnih projekata
energetske efikasnosti mogu
se naći u dijelu “studije slučaja”,
na www.ebrdeff.org
Kreditni
su roletakođer
na raspolaganju
efficiency fondovi
requires a stronger
for
Meeting theizcommitments
for energy
općinama
MFI-ja kao
što su KfW i EBRD. Međutim,
mnoge općine suočene su sa ograničenjima u
pogledu pozajmljivanja, bilo u pogledu fiskalnog
prostora – u tim slučajevima, na primjer u Srbiji, pozajmljivanje općina je uključeno u brojke koje prikazuju javni
dug - ili zakonskog kapaciteta za pozajmljivanje. To može jako ograničiti sposobnost za finansiranje dobrih
projekata energetske efikasnosti, kao što je ulična rasvjeta, vodosnabdijevanje i gradske toplane, itd.
Tabela 6. u nastavku teksta sadrži pregled najvažnijih mogućnosti financiranja EE i RE koje su dostupne.
Detalji o različitim fondovima, zajedno sa kontakt informacijama, mogu se naći u gore spomenutom izvještaju
za 2013 Ureda za koordinaciju MFI.
Tabela 6. Pregled najvažnijih opcija za financiranje EE i RE na Zapadnom Balkanu (2013)
No.
EUR mil.
Ukupno regija
15
1075,35
69,85%
Regionalni kreditni fondovi (uz grantove za tehničku pomoć)
12
1062,95
69,04%
Regionalni programi i fondovi tehničke pomoći
3
12,40
0,81%
Kreditni fondovi zemlje (sa tehničkom pomoći i grantovima) ukupno
5
66,66
4,33%
Hrvatska
1
*
*
Crna Gora
1
7,71
0,50%
Srbija
3
56,35
3,66%
Mješoviti/EE krediti zemlje, ukupno
6
348,00
22,60%
Bosna i Hercegovina
2
60,00
3,90%
Crna Gora
1
50,00
3,25%
Srbija
3
238,00
15,46%
Ukupni fondovi za tehničku pomoć zemlje
2
3,00
0,19%
Crna Gora
1
1,50
0,10%
Kosovo
1
1,50
0,10%
Grant sredstva zemlje, ukupno
4
16,53
1,07%
BJR Makedonija
3
16,33
1,06%
Serbia
1
0,20
0,01%
Garantni fondovi zemlje, ukupno
2
30,00
1,95%
Bosna i Hercegovina
1
15,00
0,97%
BJR Makedonija
1
15,00
0,97%
34
1539,54
100,00%
UKUPNO:
% ukupnog iznosa
5.1.2. Unutrašnje “pozajmice” ili pokrivanje iz budžeta primjenom višegodišnjeg računovodstva
U prošlosti, javne finansije u regionu djelovale su na principima godišnjeg računovodstva i bilo je nemoguće
ministarstvima ili općinama da u jednoj godini ulažu, tamo gdje će se ulaganja otplaćivati godinama kasnije.
Međutim, kako razna ministarstva finansija provode višegodišnje računovodstvo (odnosno srednjoročno
planiranje rashoda), resorna ministarstva i općine mogu sada provoditi neke projekte sa kratkim rokovima
otplate (u vremenskom okviru višegodišnjeg računovodstva). Ovo “unutrašnje pozajmljivanje” ili “pokrivanje iz
budžeta” može pružiti neka fiinansijska sredstva bez potrebe da se uzimaju krediti, i bez bilo kakve kamate.
Tehnička pomoć može pomoći u identificiranju odgovarajućih projekata sa kratkim rokom otplate. Dobar primjer
26
ovoga je ulična rasvjeta, gdje promjena na najnoviju opremu sa uštedom energije može imati rok otplate od
1-2 godine, što se lako postiže u uobičajenom 3-godišnjem računovodstvenom periodu. Tamo gdje su projekti
pogodnog obima, roling program zamjene mogao
bi biti vođen bez dodatnog finansiranja, osim u
prvoj godini programa.
5.1.3. Sporazumi o energetskim uslugama
Cilj ovih sporazuma je riješiti problem u pogledu
toga da neki subjekti koji se podržavaju iz državnog
budžeta nisu pravno nezavisni te time ne mogu
pozajmljivati, ali im trebaju investicije. Svjetska
banka je razradila ovaj tip sporazuma koristeći svoj
Fond R2E2 u Armeniji29 koji funkcionira poput „super
ESCO“ (Kompanija za energetske usluge – vidi
6.2). Školama u Armeniji nije dozvoljeno potpisivati
komercijalne ugovore, unatoč tome što se smatraju zakonski nezavisnim te time sposobnim za uzimanje
kredita. Cirkulacija finansija preko klijenta, komunalnog preduzeća, ugovarača ESCO-a i Fonda je prikazana
na Slika 5 u daljnjem tekstu. Fond i javni subjekat (škola, bolnica, općina) dogovore se o početnom trošku za
27
5.1.4. Reforme cijena energije
• Preferencijalni krediti (često sa grejs periodima)
• TA za identifikaciju projekta i pripremu
kredita ili javnih nabavki
• Višegodišnje računovodstvo (javne finansije)
ESCO tržište, sa ugovaranjem za rad i
•
Ovo je u potpunosti obrađeno
dijelu
4.2.2.
Sam rast cijena pruža veći poticaj za usvajanje
mjera energetske
za mala
i srednja
• Kreditneulinije
finansiranje treće strane
preduzeća
i domaćinstva
Mehanizmi
Finansijski
efikasnosti,
a ekstra prihod
se može
koristiti za pružanje dodatnog
finansiranja mjera
koje
direktno
za preduzeća
• Pravne obavezefinansira
Subvencije (iz unutrašnjih
finansija) šema o kojima
obezbjeđivlada,
ili za finansiranje •zakonskih
obligacijskih
će biti govora kasnije.
(sa certifikatima za trgovanje)
mehanizmi
i grantovi (iz vanjskih finansija)
vanja
• Fondovi za energetsku efikasnost
Šeme
• kreditnih garancija za
privatne banke (vanjske finansije)
5.2. Fiskalni mehanizmi
• Reforme cijena energije
za ugljik, energiju
••Takse
na ugljik, energiju ili zaštitu okoliša
iliPorezi
zaštitu okoliša
Institucije
na porez
Porezni
popusti (PDV, poticaji za investicije)
••Popusti
(PDV, investicijski poticaji)
} {
5.2.1. Porezi na energiju
Osnovne informacije
fill Porezna
the gaps in private
sector
fundingza energiju je koristan način za
reforma
vezana
plary
role of the public
sector and efikasnosti.
to
promociju
energetske
Dok većina zemalja
now expected to ensure the exemveć ima poreze na potrošnju goriva, njihov nivo varira
banks), more actions from states are
i u većini slučajeva to je samo porez vezan za energiju
sector (including involvement of local
u between
ukupnom
poreznom
level
IFIs and
the private sistemu i vezan je za akcize.
Historijski
gledano,
dodatni porezi na gorivo nisu
financing
was realised
on a bilateral
opravdani
argumentima
koji se tiču energije, kao što
Whereas
in the past
most of the
national
governments
than before.
su mjere
efikasnosti
ili vanjski efekti, već sa, na primjer,
efficiency
requires
stronger role
for
potrebom
daa države
finansiraju
autoputeve.
Meeting the commitments for energy
[ ]
• Agencije za energetsku zajednicu
• Javni ESCO
[ ]
Fiskalni
mehanizmi
•
(uključujući obnovljive fondove)
Dobrovoljni sporazumi/
nefinansijski poticaji
Prihodi od poreznih
mjera se mogu ugraditi
u opći budžet, ili
prenijeti u poseban
fond za energetiku i
zaštitu okoliša
Usto, kako zapaža Evropska komisija, porezi na
pojedinačna goriva nisu u korelaciji sa njihovim emisijama
CO2, što često stvara pogrešne poticaje. Evropska
komisija je 13. aprila 2011. godine prezentirala svoj prijedlog za izmjene zastarjelih propisa o oporezivanju
energetskih proizvoda u Evropskoj Uniji. Nova pravila imaju za cilj restrukturiranje načina na koji se oporezuju
energetski proizvodi kako bi se uklonili sadašnji disbalansi te uzele u obzir i njihove emisije CO2 i energetski
sadržaj. Postojeći porezi na energiju bi bili podijeljeni na dvije komponente koje, uzete zajedno, bi utvrđivale
opću stopu po kojoj se proizvod oporezuje. Komisija želi promovirati energetsku efikasnost i potrošnju proizvoda
koji su povoljniji u pogledu zaštite okoliša, te izbjeći poremećaje u konkurenciji na Jedinstvenom tržištu31.
Iz perspektive energetske efikasnosti i u vezi sa budžetskom situacijom na Zapadnom Balkanu, oporezivanje
energije ima brojne prednosti:
• Rast cijena izazvan porezom uspostavlja neposredni poticaj za uštedu energije. Taj efekat je tipično niži
za domaćinstva, pošto: troškovi energije čine samo mali dio ukupnih rashoda; većina potrošača uopće
nije svjesna koliko košta energija; i konačno, pošto su cijene energije regulirane, one su još uvijek niske,
čak i uz rast poreza. Efekat je, s druge strane, veoma visok za velike industrijske potrošače gdje je trošak
energije jedan od najvećih faktora njihovih operativnih troškova;
• Porezni prihodi mogu pomoći u finansiranju drugih mjera energetske efikasnosti. Dio tog prihoda mogao
bi ići u fond za energetsku efikasnost, pri čemu bi drugi dio bio alociran na mjere za zaštitu ranjivih
potrošača;
• U poređenju sa drugim povećanjima poreza, porezi na energiju su ekonomski ispravan instrument za
provedbu energetske efikasnosti. Povećanje općih poreza (porez na prihod, PDV) može također povećati
prihode države ali nema efekat koji vodi ka uštedi energije;
31
28
http://ec.europa.eu/taxation_customs/taxation/excise_duties/energy_products/legislation/index_en.htm
• Povećanje poreza opravdano utjecajem na okoliš i potencijalom za energetsku efikasnost može biti
politički prihvatljivije nego rast općeg PDV-a ili poreza na prihod;
• Da bi bile učinkovitije, ove mjere trebaju biti podržane reformom reguliranog downstream sistema
utvrđivanja cijena (Dio 5.1.4).
Oporezivanje energije ima dva osobita nedostatka koja treba uzeti u razmatranje.
1. Domaćinstva sa niskim prihodima posebno trpe zbog dodatnog oporezivanja električne energije i goriva
za grijanje, što znači da takvi porezi obično imaju regresivan efekat32. To ima barem dvije dimenzije:
troškovi energije uzimaju značajan dio njihovog budžeta, što stavlja relativno više opterećenje na ta
domaćinstva u poređenju sa normalnim domaćinstvima gdje troškovi energije u istom iznosu igraju manju
ulogu. Usto, domaćinstva sa niskim prihodom obično nisu u stanju reagirati na te cjenovne signale pošto
je n Migro nnju sa nom
Ms cija
ek zno
.
ouz domM naM
29
• Uvođenje elemenata energetske efikasnosti u poreze na nekretnine: zajedno sa smanjenjem poreza na
prihod (posebno za domaćinstva sa niskim nivoom prihoda ili domaćinstva koja su realizirala investicije u
energetsku efikasnost;
• Smanjenje doprinosa u sistem socijalne zaštite; ili
• Socijalnim transferima za domaćinstva koja su najviše pogođena dodatnim energetskim oporezivanjem.
Odabrana iskustva
Oporezivanje energije je veoma uobičajeno u EU i posljednjih godina je u porastu. Međutim, postoje znatne
razlike u nivou i subjektima oporezivanja.34
Neke, uglavnom manje, zemlje su uvele samo jedan ili dva dodatna porezna elementa, dok su ostale
preduzele široku poreznu reformu sa nekoliko elemenata. Malta, na primjer, uvela je dodatni porez na
motorno gorivo (3,5 ct/l za super, 2 ct/l za dizel), čiji prihodi se koriste za finansiranje mjera energetske
efikasnosti. Estonija je 2008. godine uvela nove poreze na gas i električnu energiju. Godine 2011, ti porezi
su znatno povećani (+134% za gas i +40% za električnu energiju). Zajedno sa uporedivim rastom poreza za
postojeće oporezivanje motornog goriva (+40% između 2008. i 2011), apsolutni nivo oporezivanja energije
sada je znatno iznad minimalnih zahtjeva EU. Prihodi se prenose u opći budžet.
Temeljnije reforme su provedene u Švedskoj i Njemačkoj. U Švedskoj, sve mjere koje se temelje na grantu
su zamijenjene režimom poticaja koji se temelji na porezu. Postojeći porezi su povećani, a uveden je i novi
porez na CO2. Švedska vlada aktivno promovira ulogu visokih cijena kao poticaj za promjenu ponašanja
potrošača. Industrije koje troše velike količine energije su izuzete iz većine poreza ali ovo izuzeće će biti
ukinuto 2015. Usto, porezni poticaji daju se za neke mjere energetske efikasnosti. To se uglavnom odnosi
na specifične izvore proizvodnje toplote (npr. biogoriva) i automobile sa niskim nivoom emisije gasova koji
se mogu izuzeti iz poreza na vozila (vezano za ugljik) na pet godina.35
Njemačka „ekološka porezna reforma“, koja je započeta 2000. godine, je cijeli paket mjera koje uključuju:
• Rast postojećih poreza na motorna goriva i gas (e.g. Super do 66 ct/l);
• Uvođenje novog poreza na električnu energiju (2 ct/kWh za domaćinstva, industrija ima nekoliko izuzeća
i plaća znatno niže porezne stope);
• Smanjenje i ukidanje smanjenja poreza i subvencija u odnosu na potrošnju energije (npr. smanjenje
olakšice za redovno putovanje na posao i sa posla).
Prihod iz reforme poreza na energiju se koristi za smanjenje socijalnih davanja poslodavaca i uposlenika
kako bi se (1) smanjila nezaposlenost smanjenjem troškova rada i (2) povećalo prihvatanje novog poreza.
Zakon o faznom uklanjanju nuklearne energije36 i uvođenje šeme podrške o obnovljivoj energiji prati poreznu
reformu. Osim toga, inoviran je zakon o porezu na prihod koji je propisao značajno niže marginalne porezne
stope (do 7 procentnih poena), Šema podrške se finansira iz dodatne naknade na cijenu električne energije
(približno 3.6 ct/kWh u 2012. godini) i, na taj način, treba također da usmjerava potrošače. U međuvremenu,
oporezivanje energije je treći najveći izvor poreza u njemačkom budžetu (nakon poreza na prihod i PDV-a).
Pošto su industrije koje troše mnogo energije dobile značajna izuzeća od poreza na energiju, domaćinstva
i mala i srednja preduzeća nose najveći dio tereta. Kako bi se promovirale mjere efikasnosti u industriji,
trenutno se razmatra mogućnost davanja izuzeća samo kada su ispunjeni određeni standardi efikasnosti ili
ako se ulaže u povećanje efikasnosti.
5.2.2. Smanjenje poreza kao investicijski poticaj
Uvođenje poreza na energiju (vidjeti dio 5.2.1) daje neposredni poticaj za uštede u energiji kako bi se
smanjilo plaćanje poreza za energiju. Alternative (ili dodaci na energetske poreze ) su poreske olakšice
od glavnih poreza, odnosno poreza na promet i PDV-a. Međutim, uz specifična pitanja koja proizlaze iz tih
fiskalnih mjera, treba razmotriti još jedan opći aspekt: dok uvođenje poreza na energiju povećava prihode
Finnish Enegy Industries (2010) nudi dobar pregled nivoa poreza u Evropi, Japanu i SAD. Vidjeti Frontier Economics (2011) i Frontier
Economics/EWI (2010) za međunarodne uporedne studije sa detaljnom analizom komponenti cijene energije. IEA (2012) daje široke
osnovne informacije i statističke podatke o oporezivanju energije.
34
35
Dalja smanjenja su uvedena ali u vezi sa porezom na prihod. Oni će biti razmatrani u Dijelu 5.2.2.
Fazno zatvaranje nuklearnih elektrana je vodila novoizabrana vlada 2010. godine. Zauzvrat su operateri nuklearnih elektrana morali
plaćati porez na nuklearna goriva čiji je prihod išao u fond za energiju i zaštitu okoliša. Međutim, fazno zatvaranje bilo je ponovno
nametnuto nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011. Kao posljedica, operateri su prestali uplaćivati u taj fond.
36
30
} {
[ ]
[ ]
države i daje poticaje, smanjenje poreza na promet i
Smanjenje poreza
na prihod se može
smatrati pragmatičnim
prvim korakom za
domaćinstva odnosno
udruženja vlasnika
stanova
fill the gaps in private sector funding
PDV-a
plary
role oftakođer
the publicdaje
sectorpoticaje
and to ali smanjuje prihode države.
Poticaji
neutralni
u
pogledu
prihoda (npr. u Francuskoj)
now expected to ensure the exemoslanjaju
se na
nekih poreza na manje
banks),
more actions
fromnametanje
states are
sector
(including
involvement
of local
efikasnu
opremu
kako
bi se otvorio određeni prostor u
level
betweenza
IFIspružanje
and the private
budžetu
poticaja za efikasnije modele.
financing was realised on a bilateral
Odbiciin na
porez
naofprihod
se lako i brzo provode, što je
Whereas
the past
most
the
prednost
u
poređenju
na
reformu
poreza na energiju, čije
national governments than before.
efficiency
requires
a stronger
role for izvjesno vrijeme za pripremu.
uvođenje
obično
zahtijeva
Meeting
the commitments
for energy
Države
mogu definirati
određene mjere (npr. investicije
u solarne panele, gdje je to opravdano uštedom
energije) na koje se može smanjiti porez, a ta lista se
može prilagođavati svake godine kako bi se fleksibilno
reagiralo na dešavanja na tržištu.
Međutim, neki distribucijski efekti trebaju se uzeti u obzir.37 Porez na prihod često je definiran sa progresivnim
tarifama, što znači marginalno povećanje porezne stope sa prihodom. Na taj način, domaćinstva sa većim
prihodom ne samo da apsolutno plaćaju više poreza već i relativno veći udio svog prihoda. Zauzvrat, porezne
olakšice ili smanjenja favoriziraju domaćinstva sa većim prihodom jer je njihova korist veća u odnosu na one
sa nižim prihodom. Ako domaćinstvo plaća samo niski ili ne plaća nikako porez na prihod, mjere poreznih
olakšica možda neće imati nikakvog efekta na njih. Ipak, smanjenja poreza na prihod mogu biti pragmatičan
prvi korak za domaćinstva ili udruženja vlasnika stanova. Ova mjera se već provodi u nekoliko država članica
EU sa različitim specifikacijama (npr. u Švedskoj 50% troškova mjere može se pokriti iz poreza na prihod).38
Smanjenja PDV-a su također pragmatično rješenje. Izvjesne mjere efikasnosti i tehnologije mogu se definirati
da potpadaju pod smanjenu stopu PDV-a. Sistem smanjene stope PDV-a (uglavnom na hranu ili druge
osnovne robe) provodi se već u svim državama članicama EU i većini zemalja Zapadnog Balkana (vidjeti
Tabelu 5) tako da u principu, mjere efikasnosti mogu biti uključene bez velikog administrativnog napora.
Tabela 7 Stope PDV-a na Zapadnom Balkanu
Glavna stopa PDV-a
Smanjena stopa
Albanija
20%
10%
Bosna i Hercegovina
17%
-
Hrvatska
25%
10%, 0%
Kosovo*
16%
-
BJR Makedonija
18%
5%
Crna Gora
17%
7%
Srbija
20%
8%
Dok su (progresivni) porezi na prihod u principu opći instrument politike distribucije, šeme PDV-a obično
imaju tzv. regresivni efekat. Domaćinstva sa nižim prihodom nemaju mogućnost štednje ili investiranja pošto
se cijeli njihov prihod koristi za potrošnju (uglavnom osnovne robe i stanarinu). S obzirom na visoku stopu
potrošnje, ta domaćinstva sa niskim prihodom trpe više zbog porasta PDV-a. Zauzvrat, dok smanjenje PDV-a
za ulaganja u energetsku efikasnost favorizira one sa niskim prihodom, upitno je da li bi ta domaćinstva
ionako ulagala (zbog nedostatka sredstava).
Što se tiče oporezivanja preduzeća, povećane porezne odbitke za mjere efikasnosti ili tehnologije također je
lako provesti i veoma su uobičajene u jednom broju država članica EU. Izdvajanja za ubrzanu amortizaciju
su još jedan način promoviranja investicija – kupcima se omogućuje da otpišu trošak amortizacije opreme
koja ispunjava kriterije brže nego što je to predviđeno za standardnu opremu, čime se efektivno smanjuje
ukupna cijena opreme nakon oporezivanja.
Jedan formalniji aspekt je da oporezivanje prihoda treba obično da slijedi princip priliva prihoda, što znači da nivo oporezivanja treba
da bude definiran iznosom prihoda, a ne onim za što se prihod koristi.
37
Pregld svih 2. NEEAAP-a pokazuje da 11 zemalja članica imaju uspostavljene sisteme umanjenja poreza, a samo dvije od njih su
nove zemlje članice. Obično su troškovi koje kopanije ili domaćinstva investiraju u efikasnost predmet umanjenja, a u određenom
slučaju i neka ponašanja (npr. vožnja biciklom na posao). Veći dio umanjenja je u vezi sa porezom na prihod odnosno dohodak (BE,
DE, EL, FR, IE, IT, NL, SE, UK), mada su pojedine zemlje implementirale ili najavile i sheme umanjenja poreza za druge poreze. Neki
primjeri: VAT (FR, LT), energetski/okolišni porezi (DE, LT), porez na najam nekretnine (FR) ili porez na registraciju automobila (MT).
38
31
32
6
Mehanizmi
obezbjeđivanja
sredstava radi
poboljšanja
njihovog korištenja
za energetsku
efikasnost
• TA za identifikaciju projekta i pripremu
diti (često sa grejs periodima)
ovodstvo (javne finansije)
mala i srednja
ćinstva
rašnjih finansija)
ih finansija)
rancija za
njske finansije)
ergije
ergiju
oticaji)
Mehanizmi
obezbjeđivanja
ili javnih nabavki
•kredita
Tehnička
pomoć za identifikaciju projekta i pripremu za kredite ili javne nabavke
treće strane sa ugovaranjem o djelatnosti i finansiranjem treće strane
•finansiranje
Tržište ESCO-a,
obaveze za preduzeća
• •Pravne
Pravne obaveze za komunalna preduzeća (sa trgovinom certifikatima)
(sa certifikatima za trgovanje)
Fondovi
za energetsku
za energetsku
efikasnost efikasnost (uključujući obrtna sredstva)
• •Fondovi
(uključujući obnovljive fondove)
• Dobrovoljni sporazumi/nefinansijski poticaji
• ESCO tržište, sa ugovaranjem za rad i
• Dobrovoljni sporazumi/
nefinansijski poticaji
6.1. Tehnička pomoć za identifikaciju projekta i pripremu za kredite
Identifikacija projekta i priprema za kredite obično je najuobičajnije korištenje podrške tehničke pomoći
za energetsku zajednicu
• Agencije
koje Institucije
može pratiti kredite
na državnom nivou. Osim što podržava jednokratne individualne projekte u
Javni ESCO
•
privatnom sektoru ili domaćinstvima, tehnička pomoć može se koristiti i u javnom sektoru za razradu i
33
[ ]
[ ]
} {
provedbu općinskih energetskih elektrana te
fill the gapsza
in private
sector funding manjih općinskih projekata
objedinjavanje
plary role of the public sector and to
radi
boljeg
upravljanja javnim nabavkama ili
now expected
to ensure
the exemzbog
nedostatka
banks), more
actions
from states aretehničke stručnosti. Tehnička
sector (including
involvement
of local
pomoć
je raspoloživa
iz EC i jednog broja
level between
IFIs andi the
private
MFI-ja
bilateralnih
donatora.
financing was realised on a bilateral
primjer,
Svjetska banka sada (i) priprema
Whereas in Na
the past
most of the
national governments
than before.
jedan dodatni
projekt finansiranja energetske
efficiency requires
a strongerurole
for
efikasnosti
javnim
zgradama u Crnoj Gori,
Meeting the commitments for energy
TA se može koristiti za izradu
i implementaciju općinskih
energetskih planova i grupiranja
manjih općinskih projekata u cilju
uspješnijeg vođenja javnih nabavki
(ii) priprema dva nova investicijska projekta
energetske efikasnosti za javne zgrade
(Kosovo*, Bosna i Hercegovina), i (iii) planira
inicirati dva nastavka investicijskih programa energetske efikasnosti za zgrade (Srbija i BJR Makedonija).
Osim toga, i Svjetska banka i EBRD pružaju općenitiju pogodnost u pogledu tehničke pomoći pruža Svjetska
banka kojaobuhvata cijeli Zapadni Balkan. Cilj je da se povećaju poboljšanja u pogledu energetske efikasnosti
u zgradama u odabranim zemljama izradom mape puta za provedbu i razmjenu najboljih praksi, opcija
politika i provedbe, studija slučaja te planova u ciljanim zemljama. Kroz svoj Regionalni program energetske
efikasnosti, EBRD će također razmatrati mogućnost razvoja ESCO projekata (vidi dalje u tekstu).
6.2. Stvaranje tržišta za energetske usluge
Slika 6 Odnosi ESCO-a (u privatnom sektoru, ali vrijedi i za javni sektor)
Udruženje vlasnika stanova/
Građevinski poduzetnik
Vlasnici stanova/
Stanari/Ne-stanari
Sporazum o usluzi
Sporazum
o isporuci
Banka/
ENER-G
Finansije
Podugovorene
usluge
Energ.
preduzeća
ESCO
Usluge
Komunalna
preduzeća
Uspostava tržišta za energetske usluge može dozvoliti trećim stranama iz privatnog sektora da preuzmu
potrebe za uzimanje pozajmica od organizacija javnog sektora, posebno općina, čime se ta dugovanja brišu
u bilansu stanja javnog sektora.39 Međutim, ovaj mehanizam zahtijeva prisustvo kompanija u privatnom
sektoru – takozvanih Kompanija za energetske usluge, odno. Energy Service Companies ili ESCOS – koje
raspolažu potrebnim vještinama i iskustvom da razumiju potrebne tehnologije za energetsku efikasnost te
kapacitet da ih instaliraju i njima upravljaju. Oni također moraju biti voljni da preuzmu rizik pozajmljivanja za
investicije te garantiranja ušteda energije kojim će se otplatiti dugovi. Slika 6 pokazuje jedan oblik takvog
odnosa, ali ESCO može također jednostavno pružiti uslugu, a postojeći odnos se ne bi promijenio.
Finansiranje nebilansnih stavki kroz privatne sektore zavisi u velikoj mjeri od pravila javnog računovodstva. Trenutno, u nekim
državama EU, takvi ugovori ESCO-a smatraju se kao ugovori koji su na bilansu stanja lokalne vlasti kojoj pripada zgrada/oprema, zato
što je investirana imovina jako usko povezana s tom vlašću a na kraju će biti u vlasništvu lokalne vlasti.
39
34
Mada su mnoge firme sposobne isporučiti i instalirati tehnologije koje obezbjeđuju energetsku efikasnost,
nisu sve spremne preuzeti vođenje operacije energetskih sistema u školi ili bolnici za općinskog klijenta na
osnovu kredita koji se vraća tokom nekoliko godina. Specijalni zahtjevi za nabavke i ugovaranje između
općine, firme koja instalira opremu te banaka su ovdje potrebni. Specijalni aranžmani mogu uključiti
zajamčeni rad za iznos ušteđene energije te može uključiti i podjelu štednje između klijenta i ugovarača,
kada se kredit otplati.
Prednosti projekata energetske efikasnosti koje vodi ESCO mogu uključiti:
• Stručno znanje privatnog sektora za dizajniranje i provedbu investicija u energetsku efikasnost, te
optimiziranu operaciju;
• Nabavku zasnovanu na efikasnom učinku (ishod, ne rezultat) te izbor najekonomičnijih kriterija rješenja,
npr. zasnovanih na troškovima životnog ciklusa, a ne najnižim troškovima investicijskog projekta;
• Finansiranje privatnog sektora bez javnog duga (nebilansne stavke).
Većina zemalja Zapadnog Balkana svjesna je potencijala koji ova mjera ima ali, dalje inicijative koje vodi vlada
potrebne su da bi se stvorilo tržište za energetske usluge koje može povećati finansije iz kredita dostupne i
javnom i privatnom sektoru. Novouspostavljeni Regionalni program energetske efikasnosti, koji se finansira
u okviru Investicijskog fonda za Zapadni Balkan (WBIF) i vodi ga EBRD (vidjeti okvir ispod), usmjeren je
na poboljšanje pravnog okvira za projekte ESCO u javnom sektoru. Ovaj program pomaže zainteresiranim
zemljama Zapadnog Balkana da izrade zakone koji omogućavaju projekte ESCO, i osigurava ESCO model
ugovora i informacije za sve zainteresirane faktore kako bi se omogućila izvjesnost za razvoj tržišta ESCO.
Njegova regulatorna podrška će uključiti izradu podzakonskih akata koji su potrebni za stvarnu provedbu
projekata ESCO. Nadalje, uključit će praktičnu pripremu projekata ESCO kroz podršku vlasnicima javnih
zgrada.
Regionalni program energetske efikasnosti (Regional Energy
Efficiency Programme - REEP)
Ovaj program kojeg financira WBIF predstavja nastavak EBRD-ovih programa WeBSEDDFF i WeBSEFF,
sa tri prozora i posebnim fokusom na energetsku efikasnost u javnom sektoru:
1. Prozor 1 (6M€): Regulatorna i tehnička podrška za ESCO projekte i za unaprjeđenje zakonskog
okvira koji će omogućiti ulaganja u energetsku efikasnost
2. Prozor 2: Kreditne linije za financiranje projekata manjeg obima u javnom i privatnom sektoru kroz
lokalne banke koje učestvuju u programu (WeBSEFF)
3. Prozor 3: Direktno financiranje za mjere srednjeg obima za obnovljivu energiju i energetsku
efikasnost (WeBSEDFF)
EBRD je već identificirao sljedeće nedostatke koje predlaže za rješavanje u sljedećih par godina:
Nedostaci u finansijama:
• Unutrašnje finansiranje od strane javnih organizacija: nedostatak sredstva ili dosegnut plafon zaduženja;
• Vanjsko finansiranje: ESCO-i ne finansiraju dugoročno na bilans stanja;
• Banke nemaju iskustva u projektima ESCO-a i ne nude odustajanje (kupovina potraživanja od kupaca);
• Banke zahtijevaju visok nivo kolaterala za kredite.
Nedostaci u propisima:
• Nedostatak jasnoće zakonskih procedura u pogledu projekata ESCO: tretman nabavki i tretman budžeta;
• Nedostatak administrativnih uputstava/smjernica;
• Nedostatak urneka za ugovor i tender;
• Nedostatak protokola o monitoringu i verifikaciji.
Tehnički nedostaci:
• Nedostatak svijesti i informacija;
• Nedostatak stručnog znanja i resursa klijenata za pripremu ESCO projekata/tendera.
35
6.3. Zakonske obaveze za isporučioce energije
6.3.1. Osnovne informacije
Prema Direktivi 2006/32/EC određene obaveze mogu se nametnuti energetskim kompanijama kako bi
osigurale energetsku efikasnost. Međutim, države su ponudile cijeli niz opcija o tome kako nametnuti te
obaveze. U većini zemalja, one su usmjerene na zahtjeve da isporučioci obavještavaju potrošače o njihovoj
potrošnji energije (vidi okvir ispod) te davali informacije o opcijama za uštedu energije. Neke druge države
članice su proširile ovaj instrument te uspostavile pojedinačne ciljeve u pogledu uštede (zakonski provodive
mjere) individualnim kompanijama. To je također razvoj u odnosu na prethodne dobrovoljne mjere
menadžmenta na strani potražnje, gdje su preduzeća za isporuku električne energije smanjivale vlastite
troškove za reaktivnu električnu energiju tako što su poticale potrošače da smanjuju reaktivnu električnu
energiju u njihovim vlastitim instalacijama (ili podjelom troškova sa njima). Ovdje je opseg proširen na gas
i toplane za centralno grijanje te je usmjeren na generalne mjere energetske efikasnosti u prostorijama
potrošača, a ne samo na reaktivnu električnu energiju. Ova obaveza štednje je sada propisana nedavno
usvojenom Direktivom o energetskoj efikasnosti 2012/27/EU. Stoga će, kada dođe vrijeme, ona postati i
obaveza Energetske zajednice.
Maksimalni dozvoljeni prihodi na Kosovu
Regulatorni ured za energiju Kosova provodi godišnje revizije cijena energije, koja služi kao osnov za
definiranje Maksimalnih dozvoljenih prihoda (MAR) za svako regulirano preduzeće za proizvodnju i
prijenos energije (KEK i KOSTT). Te kalkulacije uključuju i faktore efikasnosti, kako bi se dali poticaji za
učinkovit rad te osiguralo da kupci dobiju veću vrijednost za svoj novac. Predloženi faktori efikasnosti za
rudnike, te za proizvodnju i prijenos električne energije za period 2013-2016 je 4% godišnje. Kompanijama
je ostavljeno da same odluče gdje mogu postići uštede, a ukoliko postignu dobit od efikasnosti iznad
nivoa koje sugeriraju faktori efikasnosti, njihov MAR će biti uvećan.
Neke dobrovoljne šeme također su poznate kao šeme koje finansiraju komunalna preduzeća. Međutim, ovo
generalno zahtijeva regulatornu saglasnost za povećanje tarifa, a postoje troškovi vezani za modificiranje
sistema računa za potrošnju energije. Stoga su zakonske obaveze (za koje je već data regulatorna saglasnost)
vjerovatno bolji način. Na Zapadnom Balkanu komunalna preduzeća već počinju provoditi sistem pametnog
mjerenja, što također zahtijeva modifikacije sistema izrade računa, ali i pruža više podataka o potrošnji koji
omogućavaju dizajniranje i praćenje mjera energetske efikasnosti.
Obaveze vezane za energetsku efikasnost ili uštede već su uvedene prije nekoliko godina u pet (starih) država
članica EU (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Belgija/Flandrija, Danska), a nedavno su usvojene u
dvije države članice (2011: Bugarska i Irska).40 Poljska je odlučila provesti šemu obaveza u 2013. godini, a
druge zemlje trenutno procjenjuju opciju kroz studiju izvodljivosti (Njemačka, Češka Republika).
Čak i ako postoji cijeli niz različitih šema provedbe41, neke ključne karakteristike tih šema mogu se naglasiti:
• Države nameću cilj uštede pojedinačnim energetskim kompanijama (maloprodajnim preduzećima
ili mrežnim operaterima) u sektorima električne energije, gasa ili gradskih toplana, što je definirano u
odnosu na broj potrošača ili količinu isporučene energije (ušteda od 1,5% prodate energije je navedena
u Direktivi o energetskoj efikasnosti 2012/27/EU);
• Energetske kompanije su odgovorne za postizanje svojih ciljeva i moraju platiti kaznu ako cilj nije ispunjen;
• Javni organi (npr. agencija za energiju, ministarstvo energetike ili regulator) prate proces i, da bi ga
kontrolirali, mogu strogo ograničiti mjere koje su vjerodostojne za određeni cilj (npr. neprihvatanjem
nepovoljnih mjera za cilj ili korištenje sistema bonus/malus za pojedinačne mjere, ili prosto biranjem
najpovoljnije varijante); i
• U nekim zemljama se provodi neka vrsta šeme trgovine ili bilateralnog transfera („Trgovanje tzv. Bijelim
certifikatima“) kako bi se povećala efikasnost sistema (i dali poticaji kompanijama da povećaju cilj).
Sheme uspostavljene u Bugarskoj i, do izvjesne mjere, Irskoj, su od posebnog interesa kao primjeri za Zapadni Balkan, s obzirom na
veličinu i teškoće tih zemalja. Na žalost, šeme su u početnoj fazi i još se ne može dati izvještaj o nekom iskustvu. Međutim, opći dizajn
šema u Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim zemljama, koje se kasnije razmatraju, čini se uporedivim. Neke indikativne tačke su uključene
u NEEAP-e Bugarske i Irske.
41
Dobra poređenja između zemalja mogu se naći, npr. u ECEEE (2012), Fraunhofer/Ecofys/Öko-Institut (2012), CIRED (2011) i EC/
IE (2009).
40
36
Energetske kompanije po prirodi su upućenije u temu energetske efikasnosti od većine domaćih banaka.
Bez obaveza štednje, njihovi uobičajeni finansijski poticaji na pogrešan način ih potiču da isporučuju više
energije. Sa obavezama, one su veoma potaknute da promoviraju efikasnost (jer se inače moraju platiti
kazne) i razvijaju dobro znanje o potrošnji energije i potencijalu za efikasno korištenje od strane potrošača.
Dosadašnje iskustvo sa obavezama je obično bilo veoma dobro pošto imaju dobru stopu postizanja cilja i
u većini slučajeva su vrlo rentabilne, što znači da su troškovi smanjenja CO2 ili kWh često manji nego kod
drugih mjera.42
Na strani refinansiranja, šeme obaveza mogu se osmisliti sa različitim mehanizmima finansiranja, uključujući
vanjsko finansiranje od MFI-ja. Ako je obaveza nametnuta isporučiocima energije, pokrivanje troškova
može se postići povećanjem cijena energije. Ako je obaveza nametnuta mrežnim operaterima ili potpuno
integriranim energetskim kompanijama, troškovi se mogu raspodijeliti na regulirane tarife. U oba slučaja,
svi potrošači jedne energetske kompanije moraju snositi dio troškova, bez obzira da li imaju korist od mjera
efikasnosti ili ne.
Slika 7 Odnosi sa zakonskom obavezom
Isporučilac alocira
preostale troškove
na sve potrošače
kroz više cijene
Moguće :
Država ili fond daju
doprinos za troškove
5
Domaćinstvo
Š
Isporučilac
predhodno
finansira mjeru
3
Vlada
Isporučilac
energije
1
Nacionalni fond za energiju
4
Domaćinstvo
A
2
Moguće:
Otplata uz
račun za energiju
Moguće:
Podrška
MFI-ja
MFI-ji
Moguće:
Vlastiti doprinos
Međutim, u praksi postoje neke modifikacije. U većini šema korisnik mjere mora platiti određeni iznos
doprinosa (što je obično ispod punih troškova). Alternativa doprinosu na investiciju unaprijed je šema PAYS
(plati kako štediš). U tom slučaju, energetska kompanija ili energetska uslužna kompanija preuzima plaćanje
unaprijed, a otplata se finansira iz mjesečne štednje. U određenim slučajevima, državni budžet može
obezbijediti grantove za neke investicije (npr. za socijalne stanove ili ranjive potrošače u stambenom bloku).
Druga opcija za vlade, kako bi smanjile rast cijena, je ograničiti obim troška koji kompanija može alocirati
na reguliranu tarifu ili uvesti obavezu specijalne tarife ispod tržišnih cijena za neke grupe potrošača. Ali u
tom slučaju, vlada mora subvencionirati ovaj dio troška iz općeg budžeta ili specijalnog fonda (ili prihvatiti da
snosi operativne gubitke kompanije ako je kompanija u javnom vlasništvu).
Trgovanje bijelim certifikatima je metod poticanja kompanija da postignu uštede iznad i preko svojih
ciljeva. Pošto neke manje zemlje Zapadnog Balkana nemaju dovoljno tržišnih aktera, certifikati treba da se
organiziraju na bazi zajedničkog regionalnog tržišta za trgovanje.
Finansijski aspekt kao i većina drugih parametara dizajna variraju u okviru šema obaveza koje su specifične
za zemlju. Donja tabela pruža pregled tih šema koje funkcioniraju već nekoliko godina u Ujedinjenom
Kraljevstvu, Francuskoj, Italiji i Danskoj. Nešto više detalja dato je u Aneksu A.
Raspoloživost uporedivih podataka je ovdje problem. Nema mnogo programa sa transparentnim i/ili uporedivim rezultatima ocjene
koji omogućavaju da se izračunaju troškovi smanjenja izraženi u €/t CO2 ili €/MWh. Neke procjene će biti predstavljene u Aneksu A.
42
37
Tabela 8 Poređenje šema zakonskih obaveza u četiri zemlje
Strana koja
ima obavezu
Isporučilac energije
Isporučilac energije
Mrežni operator
Mrežni operator
Gorivo
Električna energija,
gas
Električna energija,
gas, lož ulje, motorna
goriva
Električna energija,
gas
Električna energija,
gas, gradske toplane,
lož ulje
Obuhvaćeni sektori
Domaćinstva
Svi (uklj. transport)
Svi (uklj. transport)
Svi (bez transporta)
Cilj
293 M t CO2
“životni vijek”
(=kumulirano)
345 TWh “cumac”
(=kumulirano) krajnje
korištenje energije
6 M toe primarna
energija godišnje
1,5 TWh krajnje
korištenje energije
godišnje
Specifikacije
cilja
40% mjera u
domaćinstvima sa
niskim prihodom, 68%
za izolaciju
90 TWh “cumac” u
sektoru transporta;
plaćanje 2 ct/kWh
oslobađa cilj (otkupna
cijena)
Niko
Niko
Programska
efikasnost
Cilj više nego ispunjen; ukupni
troškovi: 586 M.
Euro (= 0,91 ct/kWh
“cumac”)
Cilj postignut, ali
dvostruko računanje
mjera; ukupni troškovi:
673 M Euro (= 3,74
kWh “cumac”)
Cilj postignut u
većini godina;
ne raspolažemo
informacijama o
troškovima
Cilj više nego ispunjen; ukupni
troškovi: 95 M. Euro
(= 0,56 ct/kWh
“cumac”)
Trgovanje
Bilateralna trgovina,
nema certifikata,
gotovo se ne koristi u
praksi
Bilateralna trgovina sa
„bijelim certifikatima“,
4% svih mjera
Bilateralno i razmjena
(na licu mjesta)
trgovina sa „bijelim
certifikatima“, 79%
svih mjera
Bilateralna trgovina,
nema certifikata,
gotovo se ne koristi u
praksi
Pokrivanje
troškova
Vlastiti doprinos
korisnika, sva
domaćinstva po višim
cijenama energije,
državni budžet
subvencijama za one
sa nižim prihodom
Vlastiti doprinosi
korisnika, svi
potrošači energije po
višim cijenama (ali
reguliranim), državni
budžet kroz porezne
olakšice
Vlastiti doprinosi,
svi neto korisnici po
višim tarifama, mrežni
operator (limit za rast
troškova)
Vlastiti doprinosi, svi
neto korisnici po višim
tarifama
Iskustvo Ujedinjenog Kraljevstva
UK sheme se odnose samo na domaćinstva, i posebno se usmjeravaju na ugrožene kupce. One se koriste u
nekom obliku od 1994. godine. Izvršena je njihova evaluacija koja omogućuje identifikaciju slijedećih ključnih
faktora za uspjeh CERT (2005-2008) u identificiranju pravih kupaca.
• Partnerstvo i unakrsna upućivanja institucija omogućila su učinkovitije cijanje
• Dodatno financiranje od općinskog nivoa i iz shema zdravstvene zaštite
• Rane provjere ispunjavanja kriterija
• Jasno brendirane sheme
• Bliska suradnja sa općinama pružila je uvjeravanja da su ponude stvarne
• Intenzivne aktivnosti bazirane po područjima i široko postavljeni kriteriji podobnosti pomogli su prihvaćanju
besplatnih mjera
Primjena ove sheme podrazumijevala je više partnera, što je prikazano na Slici 8.
38
Slika 8 Partnerski aranžmani za CERT.
Agenti za
monitring
Dobavljači energije
Lokalne
vlasti i RSL,
partnerstva
Agenti za
menadžment,
centri za
savjetovanje
Supermarketi
i maloprodaja
„Uradi sam“
maloprodaja
Instalateri
Domaćinstva
Source: DECC 2011
6.4. Fondovi za energetsku efikasnost
Još jedan moćan instrument za objedinjavanje iscjepkanih finansijskih mehanizama je provedba nacionalnog
fonda za energetsku efikasnost. Fond može djelovati kao agregator ili posrednik za MFI-je i druge vanjske
izvore finansiranja i distribuirati velike kreditne linije, plaćanje za poticaje ili doprinose za razne mjere za više
malih pozajmljivača (putem agencija za energiju ili banaka).
Čini se da je ideja o nacionalnom fondu dosta popularan koncept na Zapadnom Balkanu, pošto se ti fondovi
spominju u gotovo svim NEEAP-ima kao izvor brojnih mjera. Međutim, sa izuzetkom Hrvatske, većina
ugovornih strana ne pruža dovoljno informacija o finansijskim izvorima, iznosima i stvarnom pravnom statusu
tih fondova. Usto, srbijanski Fond nedavno je ukinut, nakon promjene vlasti.
Većina država članica EU (19) implementira jedan ili više fondova za energetsku efikasnost. Pojedinačni
dizajn tih fondova varira prema nekoliko parametara od kojih su najvažniji cilj fonda i finansijski izvori iz kojih
se on stvara.
S obzirom na cilj fonda, nekoliko karakteristika se može uočiti u EU:
• Fondovi koji su isključivo ili uglavnom usmjereni na energetsku efikasnost, npr. Danska, Irska, Malta,
Slovačka, Ujedinjeno Kraljevstvo;
• Fondovi sa širim fokusom, uključujući obnovljive izvore energije, promjenu okoliša ili klime, kao i
energetsku efikasnost: npr. Austrija, Belgija, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Češka Republika, Francuska,
Njemačka, Grčka, Italija, Latvija, Litvanija, Poljska, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo;
• Energetska efikasnost kao dio općeg ili specijaliziranog fonda: npr. Češka Republika (Fond za
razvoj državnog stambenog fonda), Finska (Inovacijski fond), Litvanija (Privatizacijski fond i Fond za
dekomisioniranje nuklearne elektrane Ignalina), Slovačka (Fond za razvoj državnog stambenog fonda).
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Hrvatske
Fond za zaštitu okoliša energetsku učinkovitost Hrvatske uspostavljen je 2003. godine sa primarnim
ciljem da financira projekte i programe zaštite okoliša i energetske efikasnosti/obnovljive energije.
Nakon priključenja EU; Fond će nadzirati aktivnosti na ovom planu koje će se financirati iz strukturalnih
i kohezionih fondova. Fond trenutno ostvaruje prihode iz više raznih izvora, među kojim su naknade
zagađivača i posebne naknade za tretman otpadnih voda, kao i od lokalnih i regionalnih vlada i
međunarodnih donatora/MFI-ja. Projekte podržava kroz grantove, preferencijalne kredite i garantni
fond. Na kraju 2010, fond je financirao 811 projekata energetske efikasnosti, što je dovelo do uštede od
približno 363 mil kWh/godišnje i 250 miliona HRK/godišnje, čime se daje aktivan doprinos ostvarivanju
nacionalnih ciljeva za 20-20-20.
Više informacija na: www.fzoeu.hr
39
Izvori financiranja za ove fondove su:
• Doprinosi iz općeg budžeta;
• Grantovi i krediti od MFI-ja i domaćih banaka;
• Strukturni i socijalni fondovi EU;
• Bilateralni donatori iz drugih država;
• Porezi na energiju;
• Takse za uštedu energije;
• Plaćanja koja vrše operateri nuklearnih elektrana;
• Prodaja i aukcije dopuštenih emisija ugljika;
• CO2 ili drugi porezi za zaštitu okoliša;
• Naknade i kazne za zagađenje okoliša;
• Naknade za priključivanje elektro i gasnih mreža;
• Prihodi od privatizacije;
• Ostalo.
fill the gaps in private sector funding
6.5.plaryDobrovoljni
sporazumi
role of the public sector and
to
now expected to ensure the exemPostoji
način
vladinih koncesija za
banks),
more actions
fromograničavanja
states are
grupe
privatnih
kompanija
koje su spremne poštovati
sector
(including
involvement
of local
level sporazum,
between IFIs and
the private
bez
potrebe da se uvode zakoni. Postoji
financing was realised on a bilateral
brojni takvi primjeri u NEEAP-ima starih država
Whereas in the past most of the
članica
i nekoliko
drugih zemalja sa više od 10
national
governments
than before.
godina
iskustva
saroletakvim
sporazumima, uglavnom u
efficiency
requires
a stronger
for
Meeting
the commitments
for energy
nordijskim
zemljama,
Holandiji i Njemačkoj. Druge stare
[ ]
[ ]
} {
U većini slučajeva, fondovi se finansiraju iz različitih izvora. U starim državama članicama, fondovi se obično
osiguravaju mješavinom doprinosa odgovornih ministarstava (uglavnom ministarstvo privrede, okoliša ili
energije) i prihoda iz poreza vezanih za energiju ili dozvoljenih emisija ugljika. Ti izvori su također uobičajeni
u novim državama članicama ali strukturalni fondovi EU kao grantovi, zajedno sa kreditima od MFI-ja i
bilateralnih donatora iz drugih država, igraju čak i važniju ulogu.
Jedan od primjera fonda koji ima široku bazu izvora je EcoFond, uspostavljen 1993. godine u Sloveniji.
Njegovo finansiranje uključuje prihode iz privatizacijskog fonda, od kazni i poreza vezanih za zaštitu okoliša
kao i kredite Svjetske banke i grantove EU.
U Slovačkoj, fond sa fokusom na energetsku efikasnost i druge investicije u energiju uspostavljen je zajedno
sa donatorima iz drugih država članica EU, dok EU zauzvrat za zatvaranje nuklearne elektrane (Međunarodni
fond za dekomisioniranje Bohunice). Usto, Fond za razvoj državnog stambenog fonda je također aktivan u
finansiranju mjera energetske efikasnosti. Ovaj fond se finansira iz državnog budžeta ali je to zaseban fond.
Pošto Slovačka prima značajna sredstva iz socijalnih fondova EU, od EBRD-a i Norveške te Finansijskog
mehanizma EEA za mjere efikasnosti, može se pretpostaviti da su to indirektno izvori za ove aktivnosti.
Konačno SPP, poluprivatizirana kompanija za uvoz i isporuku gasa, formirala je još jedan fond (Ekofond) sa
specijalnim fokusom na energetsku efikasnost u domaćinstvima, stambenim kvartovima i javnim zgradama.
Sa strateškog stanovišta, dobrovoljnim
sporazumima se izbjegavaju državni propisi,
čime se dopušta kompanijama da izvrše izbor
mjera koje se mogu implementirati uz niže
troškove. Sektori koji bi bili pogodni za ovo na
Zapadnom Balkanu bi, između ostalog, mogli
biti supermarketi, grupe hotela, firme sa velikim
pogonima za obradu podataka, prerađivači
hrane, poljoprivreda, itd.
države članice usvojile su dobrovoljne sporazume u
posljednjim godinama, npr. Austrija i Irska.43 Oni su
usvojeni i u Rumuniji (industrije cementa, stakla i automobilska industrija), pri čemu se koristi pomoć Holandije.
Grupe kompanija u istom sektoru (npr. proizvodnja hrane, tvornice automobila, teška industrija), obično
uz pomoć njihovih trgovinskih udruženja, dogovaraju se sa državnom vladom, općinom ili komunalnim
preduzećem sa zakonskom obavezom da će sve one uložiti sredstva kako bi ispunili cilj smanjenja potrošnje
energije. Također se dogovore da će obezbijediti informacije o monitoringu i verifikaciji. U zamjenu za to
dobivaju preferencijalno finansiranje, poticaje ili smanjenje poreza te besplatne savjete. Ovo je bilo korisno
za cijele sektore pošto, obično, poboljšanja u pogledu energetske efikasnosti rezultiraju iz modernizacije
opreme i stoga dovode i do poboljšanja kvaliteta, kao i spektra proizvoda, te podrške razvoju izvoza. Sa
strateškog gledišta, dobrovoljnim sporazumima se izbjegava državna regulativa, te omogućava kompanijama
da izaberu mjere koje se mogu jeftino provesti (koje, zauzvrat, mogu biti prednost u poređenju sa stranim
konkurentima). Dok god se postižu ciljevi, dobrovoljni sporazumi su najbolje rješenje za obje strane. Ako
sektor ne uspije postići ciljeve, državna regulativa će biti uvedena, a u njoj neće biti samo definirani ciljevi,
već i u većini slučajeva mjere koje se moraju primijeniti.
Savjete o relevantnoj tehnologiji mogu pružiti granska udruženja. Podaci o monitoringu i verifikaciji
omogućavaju utvrđivanje orijentira za kompanije koje pripadaju određenoj grupi, koje se onda navode u „rang-
43
40
EC/IE (2010a) pruža pregled provedenih dobrovoljnih sporazuma u EU do 2010.
listi“ tako da se može dati publicitet uspješnima (dok neuspješni bivaju svjesni svoje pozicije). Istovremeno,
pojedinačne kompanije tako saznaju koje promjene planiraju njihovi konkurenti. Međutim, uobičajeno je da
se podaci objavljuju na sektorskom nivou, a ne na nivou pojedinačnih kompanija.
Sektori pogodni za sporazume na Zapadnom Balkanu mogli bi biti supermarketi, grupacije hotela, firme
sa velikim kapacitetima za obradu podataka, proizvodnja hrane, poljoprivreda ili područja malih i srednjih
preduzeća gdje Ministarstvo privrede želi promovirati modernizaciju.
Dobrovoljni sporazumi također su mogući sa grupama privatnih kućevlasnika ili udruženja vlasnika stanova
(npr. Irska ili UK). Također, veliki infrastrukturni operateri mogu biti dobri partneri za dobrovoljne sporazume,
posebno u slučaju gdje je država vlasnik svih ili dijela dionica (npr. sporazum sa Deutsche Bahn-om,
njemačkim željezničkim preduzećem).
Dodatno, neke zemlje (poput Danske ili Irske) provode svoje obaveze u pogledu šeme uštede energije na
bazi dobrovoljnih sporazuma sa kompanijama za isporuku energije.
6.6. Nefinansijski poticaji
Nefinansijski poticaji imaju mnoge oblike – od ubrzanih izdavanja dozvola za planove tzv. zelene gradnje
(Chicago, SAD), do “lutrije” kao metoda kupovine aparata za energetsku efikasnost (Vijetnam), do izvještaja
u kojemu se ljudi „hvale ili sramote“ o najboljim i najslabijim kompanijama (Lviv, Ukrajina), te novog prijedloga
koji omogućava građevinskim firmama dogradnju novog sprata za prodaju u zamjenu za implementaciju
mjera EE na objektu (Srbija).
Ostale ideje:
• Dobrovoljne šeme u kojima velike kompanije smanjuju svoje emisije gasova i potrošnju energije kao
način promocije svog korporativnog imidža i socijalne odgovornosti;
• Zgrade: derogacija (povećanje) maksimalne površine za izgradnju novih zgrada sa energetskom
efikasnošću, stvaranje profesionalnih udruženja i etiketa za ugovarače koji provode energetsku efikasnost;
• Transport: povećanje svijesti javnosti (“sedmica mobilnosti”, zajednička vožnja radi uštede), smanjenje
ograničenja brzine na autoputevima, podizanje svijesti o efikasnoj vožnji kada se stiče vozačka dozvola;
• Finansijski proizvodi: stvaranje specifičnog privatnog štednog računa koji ima pravo na smanjene kamatne
stope na kredite za investiranje u energetsku efikasnost nakon određenog broja godina;
• Uključivanje poruke o podizanju svijesti javnosti na svim reklamama koje se odnose na energetske
proizvode.
Međutim, neki francuski izvještaji pokazuju da poticaji koji su neutralni u pogledu prihoda (sistem bonusa/
kazne) mogu zapravo dosta koštati zbog njihove popularnosti (distribuirano je više bonusa nego što je
prikupljeno kazni), te se stoga sada revidira.
Još primjera ne-financijskih poticaja za uštedu energije koji postoje na Zapadnom Balkanu prikazano je u
okvirima ispod.
Praćenje potrošnje energije u Srbiji
Neke općine u Srbiji uvele su godišnje izvještavanje o potrošnji energije u javnim objektima poput škola,
uprave itd., uz istovremeno podizanje svijesti o jednostavnim mjerama uštede energije, poput gašenja
svjetala i kompjutera po noći, zatvaranja prozora, itd. Stavljanje fokusa na izvještavanje ohrabrilo je
uštede koje su poslužile financiranju investicija u uličnu rasvjetu i drugu EE opremu. Osim toga, od
općina koje imaju više od 20.000 stanovnika sada se očekuje da imaju “menadžera za enegiju”, tj. osobu
koja e biti nadležna za praćenje potrošnje energije i poticanje ušteda energije.
Akcioni planovi općina u Bosni i Hercegovini
Jedan broj općina na Zapadnom Balkanu potpisao je Sporazum načelnika i izradilo Održivi plan
aktivnosti u energetici, posebno u Bosni i Hecegovini gdje je 14 gradova uključeno u ovu shemu. Planovi
se formuliraju kao strateški dokumenti politike koji utvrđuju ciljeve i definiraju mjere kojima bi Bosna i
Hercegovina trebala u prosjeku ostvariti smanjenje emisije CO2 od 20%. Općine u tom procesu imaju
podršku Sporazuma načelnika, a u Republici Srpskoj i UNDP-a. NALAS – Mreže udruženja lokalnih vlada
Jugoistočne Evrope, također pruža podršku svojim članova, i oformila je Radnu grupu za energetsku
efikasnost.
Više informacija na: www.covenantofmayors.eu and www.nalas.eu
41
42
7
Javne institucije
za promociju
energetske
efikasnosti • TA za identifikaciju projekta i pripremu
diti (često sa grejs periodima)
novodstvo (javne finansije)
mala i srednja
aćinstva
trašnjih finansija)
kih finansija)
arancija za
anjske finansije)
ergije
ergiju
poticaji)
Mehanizmi
obezbjeđivanja
•
kredita ili javnih nabavki
ESCO tržište, sa ugovaranjem za rad i
finansiranje treće strane
• Pravne obaveze za preduzeća
(sa certifikatima za trgovanje)
• Fondovi za energetsku efikasnost
(uključujući obnovljive fondove)
• Dobrovoljni sporazumi/
nefinansijski poticaji
Institucije
Agencije
za energetsku
za energetsku
zajednicu efikasnost
••Agencije
Javni
ESCO
•• Javni ESCO
7.1. Agencije za energetsku efikasnost
Prema Direktivi 2006/32/EC, države treba da imenuju jedan ili više novih ili postojećih organa da budu
odgovorni za sva pitanja relevantna za politiku energetske efikasnosti (kao što su monitoring, evaluacija
mjera, priprema NEEAP-a, itd). Mada u principu te zadatke može ispuniti ministarstvo ili postojeći regulator,
preferirana opcija je stvaranje nove institucije: ona se obično zove agencija za energetsku efikasnost.
Agencija može koordinirati između raznih ministarstava i drugih javnih organa (npr. općina) koji su od značaja
za energetsku efikasnost. Ona može objediniti historijski rascjepkane nadležnosti i djelovati kao nezavisno
tijelo koje nema nikakav drugi interes do promocije energetske efikasnosti (dok postojeće institucije obično
imaju druge interese).
Tipični zadaci agencije za energetsku efikasnost (pored zahtjeva za praćenjem i izvještavanjem kako je to
definirano u Direktivi) su:
• objedinjavanje stručnog znanja i odgovornosti, pogotovo za javne organe i općine;
• koordinacija između ministarstava;
• upravljanje javnim fondom za energetsku efikasnost;
43
•
•
•
•
•
•
izrada i provedba novih programa;
provođenje informativnih kampanja;
organizacija obuke za operatere javnih zgrada i konsultante na polju energije;
obezbjeđivanje informacijske platforme ili mreže za elektro-preduzeća;
djelovanje kao think tank;
koordinacija sa MFI-jima
[ ]
Većina država članica EU uspostavila je manje ili više utjecajne agencije za energiju.44 Na Zapadnom
Balkanu, mnoge ugovorne strane već su uspostavile nacionalnu agenciju ili barem imaju plan da uspostave
takvu jednu instituciju. Da bi bila potpuno operativna, takva agencija treba imati odgovarajuće ljudske
kapacitete te dovoljna finansijska sredstva. Posebno u početnoj fazi, to znači ne samo kapital, već i sredstva
za obuku uposlenika. Godišnje finansiranje treba biti adekvatno kako bi uključilo održivu (ne povremenu)
kampanju javnog informiranja. Nadalje,
čini se da su lokalni informativni centri
gaps in private sector koristan
funding instrument kako bi se doprlo do
Jedna mogućnost da se pokrene
ole of the public sectorpotrošača
and to
i probilo na tržište.
7.2. Javni ESCO
[ ]
pected to ensure the exem, more actions from states are
(including involvement of local
etween IFIs and the private
ng was realised on a bilateral
što je gore navedeno, važna
as in the past most of Kao
the
mjera za zemlje kako bi ojačale tržište
al governments than before.
efikasnost je provesti
ncy requires a strongerza
role energetsku
for
i tržišne uslove za kompanije
g the commitments forzakonske
energy
ESCO tržište je osnivanje javnog
ESCO, kao što je HEP-ESCO koji je
uspostavljen u Hrvatskoj. Ali u svakom
slučaju bi trebalo uspostaviti zakonski
okvir (Zakon o nabavkama) za projekte
kojima upravlja privatni sektor.
u energetskoj djelatnosti. Međutim, u
nekim zemljama su preduzete samo
ograničene ili nedovoljne mjere, tako
da u tim zemljama tržište ESCO zaostaje iza očekivanja. Samo polovina država članica EU preduzela je
ozbiljne akcije ka promoviranju ESCO-a. Najrazvijenija tržišta su Njemačka, Francuska, Italija, Ujedinjeno
Kraljevstvo i, do izvjesne mjere, Holandija i Švedska. Većina drugih tržišta, posebno u novim državama
članicama EU, relativno je slabo razvijena.45
Jedna opcija za pokretanje tržišta ESCO-a je osnivanje javnog ESCO-a ili Super ESCO-a. Takav jedan
ESCO može biti demonstracijski projekat u zemljama bez bilo kakve aktivnosti ESCO-a, ili se, ako su privatne
kompanije već prisutne, može ciljati na one sektore koji nisu dovoljno obuhvaćeni postojećim kompanijama
(uglavnom javni sektor). Javni ESCO može djelovati relativno nezavisno od državnog budžeta kada se
osnuje sa dovoljnim početnim kapitalom (možda od MFI-ja) pošto su potrebne samo neke garancije.
Do danas, nekoliko zemalja uspostavilo je javne ESCO-e: Belgija (Fedesco), Finska (Motiva) i Hrvatska
(HEP-ESCO).46 U tim zemljama, javni ESCO-i pomogli su razvoju ukupnog ESCO tržišta. Pored svog ključnog
biznisa izvođenja projekata energetske efikasnosti u javnom sektoru, Fedesco je organizirao osnivanje
mreže ESCO (Belesco) i pokrenuo nekoliko kampanja podizanja svijesti. Prije provedbe Fedesco 2005.
godine, u Belgiji nije postojalo tržište ESCO ali sada postoji malo, mada rastuće privatno tržište ESCO-a. U
Hrvatskoj je tržište ESCO-a još uvijek malo, čak i nakon pokretanja HEP-ESCO-a, ali je ipak najrazvijenije
u Jugoistočnoj Evropi.47
Međutim, mora se posvetiti pažnja činjenici da preferencijalni tretman javnih ESCO-a (tj. pristup preferencijalnim
finansijskim uslovima ili zaobilaženje zakona o javnim nabavkama) može dovesti do smanjenog ulaganja
ekonomskih investicija u energetsku efikasnost zbog smanjene konkurencije. To zapravo može spriječiti
razvoj pravog tržišta ESCO-a i energetsku efikasnost, umjesto da je promovira. Stoga u svakom slučaju
treba uvesti zakonski okvir (zakon o javnim nabavkama) za ESCO-projekte u privatnom sektoru.
Ukupno postoji 19, od kojih je deset u starim državama članicama a devet u novim. Vidjeti NEEAP-e radi daljeg opisa.
Vidjeti CRES (2011).
46
Pregled aktivnosti ovih kompanija može se naći na njihovim web stranicama: www.fedesco.be, www.motiva.fi i www.hep.hr.
47
JRC/IE (2010) daje profile tržišta ESCO-a po zemljama za države članice EU i ostale zemlje.
44
45
44
8
Ključna pitanja
za vlade u izradi
sljedećih NEEAP-a
[ ]
[ ]
Ovo posljednje poglavlje izvještaja naglašava
neka od pitanja koja vlade trebaju razmotriti
rivate sector funding
public sector and tokada budu utvrđivale kako na najbolji način
ensure the exem- finansirati mjere energetske efikasnosti
koje im mogu dopustiti da ispune svoje
tions from states are
obaveze koje proizlaze iz Ugovora o
g involvement of local
energetskoj zajednici te doprinose vlastitom
Is and the private socioekonomskom rastu. Ovaj dio također
ealised on a bilateraldaje sugestije onog što može biti pogodno i
past most of the učinkovito, ali nivo stimulansa i iznos poticaja
ments than before. zavisit će od svake zemlje, njenih prioritetnih
potrošača energije i raspoloživosti vladinih
es a stronger role for
ili donatorskih sredstava.
mmitments for energy
Jedna važna stvar koju ovdje treba
uzeti u obzir jeste potreba dugoročnog
planiranja jer je potrebno promijeniti
ponašanje i promijeniti postojeći
broj energetski neefikasnih objekata,
mehanizacije i tehničkih procesa.
Implementacija cjelovitog programa
mjera energetske efikasnosti iziskivat će
najmanje jednu deceniju.
Ključna pitanja uključuju identifikaciju
najvažnijih ciljnih grupa za NEEAP, iznalaženje
najučinkovitijeg načina za stimuliranje uštede
energije te davanje poticaja za relevantne
ciljne grupe, pošto su općenito sredstva za finansiranje mjera energetske efikasnosti raspoloživa. Često je
teško ubijediti potrošače da koriste ta sredstva ili ubijediti banke da su potrošači (banke) kreditno sposobni.
Važno pitanje je potreba za dugoročnim planiranjem. To je neophodno da bi se promijenilo ponašanje i
postojeći objekti, mehanizacija i tehnički procesi koji nepotrebno troše energiju. Kako bi se irealizirao potpuni
program mjera energetske efikasnosti (pogotovo u zgradama) trebat će najmanje decenija, imajući na umu
da nove zgrade koje ispunjavaju više standarde zamjenjuju tek oko 10% postojećih zgrada svake godine,
čak i kada izgradnja nije ograničena nedostatkom finansijskih sredstava.
Primjeri stimulansa za promjenu uključuju rast cijena energije ili poreza na energiju te više kampanja
informiranja javnosti tako da ljudi postanu svjesniji ovog pitanja. Poticaji mogu biti vladini grantovi za
preferirani tip mjere, ili niže stope PDV-a za neke vrste opreme. Oni treba da se primjenjuju samo u kratkom
45
periodu kako bi omogućili razvoj tržišta. Kada se jasno utvrde koristi, a komercijalne finansije budu dostupnije,
poticaji se mogu povući.
Konačno, doprinosi iz državnog budžeta će biti potrebni za provođenje plana, ispunjavanje utvrđenih troškova
djelovanja agencije za energiju ili drugih tijela, ali treba sve više da se koriste za same investicijske projekte.
8.1. Dalje proširenje iavora (Scaling Up) EE investicija
Jedno pitanje od posebnog značaja za vladu jeste dalje proširenje izvora ovih investicija jer oslanjanje na
MFI i donatorska sredstva neće biti održivo i neće moći ostvariti onaj nivo sredstava koji je potreban da
se zadovolje obaveze vlade. Ključna ograničenja sa kojima se susreću napori da se postigne širenje ovih
investicija su:
•
•
•
•
Nema recikliranja sredstava niti poluga
Nema obaveze otplate od strane krajnjih korisnika
Ograničen je napredak ostvaren u privlačenju komercijalnog financiranja, razvoju ESCO, itd.
Korištenje modela centralizirane implementacije (npr. Jedinice za implementaciju projekata u okviru
resornih ministarstava) sa ograničenom mogućnosti rasta
• Mala brzina i obim adaptacija objekata, npr. samo 20-30 javnih objekata se oprema na godinu
• Ne ostvaruje se mjerljiv doprinos ciljevima iz NEEAP-a
• Ustrajne informativne, tehničke, financijske i prepreke u smislu ponašanja u širokom rasponu aktera
Prema tome, da bi se dalje razvijali, ENEEAP-i trebaju u budućnosti planirati širenje, sa širim spektrom
opcija financiranja. U Tabeli 8 su prikazani primjeri kako Zemlje članice EU koriste sredstva:
Tabela 9 Financijski mehanizmi koji se koriste u državama članicama EU.
Financiranje
komercijalnih
banaka
EE revolving
fondovi
Javni
ESCO
Komunalni
programi
Javni
Bugarska
Njemačka
Mađarska
Poljska
Slovačka
Španjolska
Bugarska
Grčka
Rumunjska
Slovenija
Armenija
Belgija
Hrvatska
Poljska
Ukrajina
Finska
Danska
Francuska
Italija
Nizozemska
U.K.
Bugarska
Grčka
Rumunjska
Slovenija
--
Stambeni
Austria
Belgija
Bugarska
Češka Republika
Njemačka
Litvanija
Nizozemska
U.K.
Rumunjska
Španjolska
Belgija
Danska
Francuska
Irska
Italija
Nizozemska
U.K.
Bugarska
Francuska
Njemačka
Mađarska
Rumunjska
--
Komercijalni
Bugarska
Francuska
Njemačka
Mađarska
Poljska
Rumunjska
Slovačka
Španjolska
U.K.
Belgija
Danska
Francuska
Irska
Italija
U.K.
Izvor: Svjetska banka
46
U ranim fazama proširenja mjera, na Zapadnom Balkanu bit će ponuđeno samo mali broj vrsta financiranja,
ali kako se tržište bude razvijalo, moguće je proširiti njihov spektar u skladu sa Slikom 9.
Slika 9 Prelazak sa javnog na komercijalno finansiranje
Općinske obveznice
Komercijalno
finansiranje
Komercijalni krediti
Najam imovine
Poslovni kredit
Kredit/garancije za rizik
Javna
podrška
Namjenske kreditne linije
Fondovi za enegetsku efikasnost
Korištenje fondova za EE
Korištenje
komercijalnog
finansiranja
Pokrivenost budžetom
Finasiranje
iz budžeta
Opći budžet
Grantovi
Izvor: Svjetska banka
8.2. Tipični paketi
Za svaki tip potrošača energije, treba izraditi paket stimulansa, fondova i poticaja (kako je prikazano na
donjim dijagramima).
Slika 10 Tipični paket mjera za promociju energetske efikasnosti
sredstva
stimulans
potrošač
poticaj
47
NEEAP treba da ima pravilno planirani redoslijed vladinih mjera, za što Tabela 10 može poslužiti kao primjer,
mada vremenski okviri u ranim fazama mogu biti duži. Skrećemo vam pažnju na potrebu za identificiranjem
izvora finansiranja dobrano prije nego su potrebna takva finansijska sredstva te na potrebu da se pripreme
projekti koji će koristiti sredstva. Finansijska sredstva u prvom NEEAP-u uglavnom su iskorištena za javne
kampanje i obuku, a investicije nisu kvantificirane niti su identificirani izvori. Ovo će biti posebno važno
za drugi NEEAP, pošto je transpozicija zakona sada uglavnom dovršena, a EE projekti trebaju pripremu i
finansiranje.
Tabela 10 Planiranje aktivnosti NEEAP-a
Godina 1
Godina 2
Uklanjanje
barijera
Identifikacija
Ukidanje
zakona
Svijest javnosti
Kampanja
Kampanja
Zakoni
Nacrt
primarnih
zakona
Usvajanje
zakona
Obuka
Dogovaranje
donatorske
podrške Alociranje
sredstava iz
budžeta
Za kampanje,
izrada zakona
i priprema
projekta
Godina 4
Godina 5
Godine 5-10
Provjera
drugih
problema i
ispravka
Kampanja
Rezultati
kampanje
Kampanja
Planiranje
Obuka
Obuka
Obuka
Identifikacija
sredstava
za sljedeću
godinu
Identifikacija
sredstava
za sljedeću
godinu
Identifikacija
sredstava
za sljedeću
godinu
Identifikacija
sredstava
za sljedeću
godinu
Identifikacija
sredstava
za sljedeće
godine
Trošenje
budžetskih
sredstava
Trošenje
budžetskih
sredstava
Trošenje
budžetskih
sredstava
Trošenje
budžetskih
sredstava
Provedba
Priprema
Provedba
Priprema/
Provedba
Drugi paket
projekata
Svi paketi i
ukupni rezultati
Potpuna
provedba
Provedbeni
projekti
Godina 3
Priprema
Praćenje i
verifikacija
Prvi paket
projekata
Rezultati
kampanje
Nadalje, podrška MFI-ja i donatora je ograničena u pogledu obuhvata, obima i trajanja. Stoga je potrebno da
vlade osiguraju da privatni sektor bude adekvatno stimuliran kako bi obezbijedio finansijska sredstva te da bi
se stvorilo tržište za energetske usluge za kasnije faze provedbe planova energetske efikasnosti.
8.3. Pitanja za vladu u cjelini
Neka opća pitanja treba razmotriti na nivou vlade, tako da ukupni parametri mogu biti uspostavljeni.
Zašto je energetska efikasnost važna na nivou vlade?
Malo zemalja na Zapadnom Balkanu ima vlastite izvore čiste energije, te će stoga sve više biti zavisne od
uvoza. Šta to znači za sigurnost isporuke energije i platni bilans?
Treba li novi kapacitet za rast energetskog sektora finansirati kako se širi privreda? Treba li veza između
ekonomskog rasta i rasta potražnje za energijom biti prekinuta, finansiranjem energetske efikasnosti kao
dijela ekonomskog rasta i modernizacije? Ovo je sasvim drugačije pitanje od pitanja „treba li energetski
sektor smanjiti trošak energije za potrošače zamjenom starih kapaciteta i većom efikasnošću?” Ovo drugo
treba biti prioritet u svakom slučaju.
Koje su koristi za ekonomiju od mjera energetske efikasnosti?
Mjere energetske efikasnosti pružaju razne koristi za ekonomiju i društvo u cjelini, a posebno za javne
finansije.
48
Slika 11 Odabrane koristi od mjera energetske efikasnosti48
Međunarodne
Nacionalne
• Emisije GHG
• Umjerene cjene energije
• Upravljanje prirodnim resursima
• Razvojni ciljevi
• Otvaranje novih radnih mesta
• Smanjeni javni rashodi
vezani za energiju
• Energetska sigurnost
• Makroekonomski efekti
• Industrijska produktivnost
Sektorske
•
i konkurentnost
Isporučilac energije i beneficije
za infrastrukturu
• Povećane vrijednosti imovine
Pojedinačne
• Zdravlje i blagostanje
• Smanjenje siromaštva
(dostupnost energije i mogućnost
da se plaća energija)
• Povećani raspoloživi prihod
Iz perspektive javne politike neke koristi su od posebnog interesa:
• Zapošljavanje: Izvještaji govore da mjere efikasnosti imaju značajan utjecaj na otvaranje novih radnih
mjesta. Čak i ako literatura pokazuje cijeli spektar stvarnog efekta, sve ukazuje na jasan pozitivan efekat.
Većina studija navodi brojke između 17 i 90 radnih mjesta stvorenih na svaki milion eura potrošen na
energetsku efikasnost.49
• Porezni prihodi: Nova radna mjesta i investicije povećavaju poreze na prihod, a smanjuju plaćanja za socijalnu
sigurnost. Iskustva u Njemačkoj pokazuju da svaki potrošeni euro generira pet eura u dodatnim porezima.50
• Smanjeni javni rashodi za energiju: Javni budžeti mogu biti smanjeni nižim plaćanjem za energiju. Javni
sektor često je odgovoran za zgrade i infrastrukturne elemente (npr. željeznice) koje mogu imati ogromnu
potrošnju energije.
• Smanjene subvencije za energiju: Uz vlastitu potražnju za energijom, javni budžet često treba platiti
potražnju energije u drugim sektorima. Ovo uključuje direktne subvencije kompanijama, mjere za
domaćinstva koja nemaju dovoljno novca za gorivo te subvencije za komunalna preduzeća u zemljama
gdje su cijene energije regulirane na nivoe niže od troškova isporuke.
• Smanjeni troškovi uvoza: Zapadni Balkan je veoma ovisan o uvozu nafte i gasa, sa više od 50% uvezenog
goriva i energije. To podrazumijeva da:
I. domaća kupovna moć je smanjena pošto se novac koji bi mogao povećati lokalnu potrošnju prebacuje
na strane izvozne kompanije i države. Zapadni Balkan nije usamljen u ovom pogledu (procjenjuje se
da je 2011. godine EU potrošila preko 400 milijardi eura ili 3,3% BDP-a EU na uvoz energije).
II. ovisnost o uvozu može otvoriti pitanje sigurnosti isporuke energije što znači bilo dodatne javne i
privatne rashode za strateške zalihe ili potencijalni gubitak proizvodnje ako energija nije isporučena
(kao što se desilo tokom spora između Ukrajine i Rusije oko gasa 2009. godine).
III. iz monetarne perspektive, uvoz energije je tipičan kanal za inflaciju te smanjenje deviznih rezervi.
Svi ovi negativni efekti mogu se smanjiti mjerama energetske efikasnosti.51
• Manje investiranje u energetsku infrastrukturu: Smanjena potražnja za energijom (ili barem smanjen
porast) mogli bi učiniti da nova i skupa infrastruktura bude zastarjela. To uključuje transportnu infrastrukturu
IEA (2012a)
IEA (2012a) daje pregled literature sa raznim procjenama efekta u pogledu otvaranja novih radnih mjesta. ENE (2009) sumira
iskustva u SAD-u, koja su u rasponu od 46 do 66 novih radnih mjesta na svaki milion dolara.
50
Vidjeti KfW (2011)
51
Vidjeti E3G (2012)
48
49
49
(recimo, gasovodi za uvoz gasa poput Nabucco ili Sjeverni tok, ili visokonaponski dalekovodi, kao i kapaciteti
za proizvodnju energije.52
Koji je najbolji način finansiranja energetske efikasnosti?
Koji je opseg vladinih pozajmica? Koliko je potrebno u obliku kredita za ispunjavanje NEEAP ciljeva? Je li
bolje dobiti finansije iz vanjskih kredita ili stvoriti interni obrtni fond iz poreza? Trebaju li pozajmice biti rađene
vanbilansno putem ESCO-a? Je li uspostavljeno višegodišnje budžetiranje kako bi se omogućila pokrivenost
budžeta za mjere kratkih rokova otplate?
Koje promjene se mogu uvesti u oporezivanje i cijene energije kako bi se rješavalo pitanje klimatske promjene
i zaštite okoliša, te promovirale ispravne odluke o investicijama u privatnom sektoru?
Koliko će koštati rad NEEAP-a (kampanje i obuka), posebno ako je stvorena agencija za energetsku efikasnost
(stalni troškovi uspostave)? Kako će agencija za energiju biti učinjena odgovornom za vlastite troškove i
funkcioniranje NEEAP-a? To može biti na odgovarajući način finansirano iz poreza, ako se njihov rad prati.
Koliko mogu rasti cijene energije i kako ukloniti kontrolu cijena energije kako bi se po
slali bolji signali potrošačima (kada se fazno ukine reguliranje cijena)?
Za ovo treba sačiniti planove, pogotovo u pogledu zaštite ranjivih potrošača. Subvencije za cijene energije
trebaju se prebaciti na uplate za socijalnu sigurnost. Drugi metod je direktno finansirati odgovarajuće mjere
energetske efikasnosti koje specifično ciljaju na te potrošače, pošto najsiromašniji potrošači obično žive u
zgradama najgoreg kvaliteta, koriste najskuplja goriva ili barem najneefikasniju opremu za grijanje.
Finansiranje na nacionalnom ili općinskom nivou?
U nekim zemljama, službama se upravlja na nacionalnom nivou, a u drugima na općinskom. To može
ograničiti sredstva raspoloživa za pozajmljivanje. Manje općine često nemaju niti umijeća niti finansijska
sredstva da upravljaju vlastitim poboljšanjem, mada je ono još uvijek potrebno. Mogu li njihovi projekti biti
grupirani i finansirani u paketu? Može li nacionalna agencija za energiju ili javni ESCO pomoći pružanjem
stručnog znanja i upravljanjem nabavkama?
Koji su ciljevi za svaki sektor privrede?
Kako bi NEEAP bio operativan, opći cilj od 9% uštede treba podijeliti na pojedinačne sektore i grupe privrede,
te odgovarajuće mjere specificirane za svaki sektor. Ovo će ovisiti o privredi svake zemlje. Koji su najvažniji
sektori za vladu? Energetsko siromaštvo utječe na ranjive potrošače ozbiljnije nego na imućnije potrošače,
tako da su mjere energetske efikasnosti koje njima pomažu potrebne ali također i dobre za glasove, jer time
pokazuju da vlada brine o njima.
Subvencioniranje cijena energije za najbolja državna preduzeća kako bi ostala konkurentna
Kako država može uspostaviti ravnotežu između podrške nastojanjima velikih preduzeća da ostanu cjenovno
konkurentni na globalnom tržištu, a da pri tome ne remete cijenu energije za druge potrošače? Da li oni
imaju dugoročnu budućnost u poređenju sa njihovim međunarodnim konkurentima? Ili je to samo način
subvencioniranja radnih mjesta? Kako vlade mogu osigurati da postanu energetski efikasnije tako da im ne
trebaju subvencije?
8.4. Pitanja za davanje poticaja privatnom sektoru da vrši EE investicije
Ovdje je cilj ubijediti privatni sektor da donose takve odluke o investicijama kojima se štedi novac u
preduzećima i domaćinstvima. Mada može izgledati da je to uvijek u njihovom interesu, vrijeme i veličina
Veleprodajna cijena električne energije tamo gdje su već uključeni investicijski troškovi novog ili zamjenskog kapaciteta = 75 €/
MWh (EU razmjena električne struje). Cijena investicija za energetsku efikasnost = 20€/MWh (EBRD i analize prethodno prikazanih
obligacijskih šema). Tako je jeftinije štedjeti energiju umjesto plaćati za novi kapacitet.
52
50
investicijskih odluka zavisi od mnogih faktora, a ne od potrebe da se uštedi novac na jednom određenom
trošku, što možda ne izgleda uvijek značajan dio godišnjih troškova. Dakle, kombinacija mjera treba da teži
poboljšanju i smanjenju rizika za investicijske odluke.
8.4.1. Industrija/Mala i srednja preduzeća
Općenito, postoje velika sredstva u obliku kredita, bilo direktno od MFI-ja za veće firme ili putem kreditnih
linija koje daju lokalne banke za manje firme. U praksi, sredstva iz kreditnih linija za energetsku efikasnost
imaju tendenciju da se porede sa sredstvima za mala i srednja preduzeća koja je često lakše dobiti za novu
opremu ili modernizaciju. Dobrovoljni sporazumi u specifičnom prioritetnom sektoru mogu biti način da se
poboljša učinak na polju energije za sve kompanije u tom sektoru, bez potrebe za uvođenjem novih zakona.
Važno je da poticaji koje pružaju MFI, usmjereni na potrošače, zapravo stignu do njih i da ih ne apsorbiraju
banke kao način povećanja njihovog profita. U nekim slučajevima, banke procjenjuju potrošače na osnovu
prihoda i kolaterala, a ne potencijala projekta energetske efikasnosti da se kredit otplati kroz postignutu
uštedu. Firme trebaju specijaliziranu tehničku pomoć kako bi identificirale projekte energetske efikasnosti,
a to treba biti dio ukupnog paketa. Banke moraju ugraditi TA u proizvod koji nude, pošto potrebna umijeća
zahtijevaju vanjsko stručno znanje. U ovom trenutku, krediti za energetsku efikasnost vjerovatno trebaju
smanjenu kamatnu stopu, inače neće biti poticaja da se krene tim dužim putem da bi se dobio kredit za
energetsku efikasnost. Poticajni grant za krajnjeg korisnika koji učinkovito smanjuje iznos pozajmice može
biti koristan način za pokretanje takvih kreditnih linija za energetsku efikasnost, ali idealno iznos potrebnog
poticaja treba da se smanjuje vremenom, kako potrošači postaju svjesniji koristi od investicija u energetsku
efikasnost. Informativne kampanje mogu ciljati na specifične industrije koje su u fokusu tehničke promjene,
konsolidacije ili modernizacije, sa specifičnijim porukama o konkretnim rješenjima.
8.4.2. Domaćinstva sa jednom porodicom
Ovdje se mora donijeti odluka koja domaćinstva izabrati. Ranjivi potrošači mogu biti izabrani tako da im
se dodjeljuju veći grantovi ili mjere sa potpunim finansiranjem, bilo obavezom komunalnog preduzeća ili
vladinim kreditom dobijenim od MFI. Za imućnija domaćin
potiM
m
m
M
51
Slika 13 Sugerirane mjere za domaćinstva sa jednom porodicom
(MFI)
Stimulans
Kreditna linija
Poticaji
Rast cijene
Krediti lokalnih
banaka
Vladin grant
Javne informacije
Smanjene PDV-a za
odabrane proizvode
Označavanje
Porez na gorivo
Domaćinstva
sa jednom
porodicom
8.4.3. Udruženja vlasnika stanova
Ovo je važno područje na koje treba ciljati, jer općenito predstavlja većinu stambenog fonda u urbanim
područjima, a tek mali dio postojećih građevina se zamjenjuje svake godine. Problemi u poboljšanju
energetske efikasnosti obično su vezani za pravna i organizacijska pitanja, koja treba rješavati kroz statute
udruženja vlasnika stanova ili opće propise, tako da se raspoloživa sredstva mogu pozajmljivati ili zajednički
ili pojedinačno. Svako udruženje vlasnika stanova (ili njegovi članovi) bit će procijenjeni u pogledu njihove
kreditne sposobnosti, a to također može zahtijevati dodatne propise koje uvodi vlada.
Obično, ovakva udruženja prikupljaju sredstva kako bi vršila održavanja i popravke te također mogu pozajmljivati
u ime svojih članova. Većinsko odlučivanje treba biti dopušteno, kako bi se omogućilo da se projekti realiziraju.
Moguće rješenje je vezati kredite za imovinu, a ne za vlasnika, tako da se može pregovarati o dugoročnijim
kreditima, te oni mogu biti prebačeni na novog vlasnika kada se imovina proda. Ranjivi potrošači koji možda
nisu spremni ili nisu u stanju uzeti kredit, trebaju imati specijalne uslove, bilo od države putem grantova kroz
potpuno pokrivanje troškova ili kroz podjelu troškova na druge stanare u stambenom bloku, kao način da se
za sve postigne napredak. ESCO-i se mogu pokazati korisnim za takve aktivnosti energetske efikasnosti,
bilo kao firme koje projektiraju ili izvode investiciju direktno za udruženja vlasnika stanova, ili za komunalno
preduzeće koje funkcionira na bazi obaveze.
Slika 14 Sugerirane mjere za udruženja vlasnika stanova
(MFI)
Stimulans
Finansije
Poticaji
Rast cijene
Krediti MFI -ja
Obaveza kom. pred. –
plati koliko uštediš
Lokalne banke
Vladin grant za
specifične mjere
Javne informacije
Označavanje
ESCO ?
Subvencija za
ranjive kupce
Rabat na porez
Uplate za socijalnu
sigurnost
Udruženje
vlasnika
stanova će
uključiti ranjive
kupce
52
MFI/EC
Dosta kompleksan paket poticaja može biti potreban za ovaj slučaj, kao što je to prikazano na dijagramu,
pogotovo da bi se prevazišla organizacijska pitanja. Specijalna promocija i obuka mogu biti potrebni za
udruženja vlasnika stanova.
8.4.4. Privatni transport
Ovdje će glavni cilj biti navesti firme da moderniziraju svoj vozni park, bilo kroz promjenu goriva ili kupovinom
novih hibridnih ili električnih vozila. Stimulans za povećan porez na gorivo ili CO2 mogao bi biti učinkovit ako
bi išao zajedno sa popustima na porez za takve promjene.
Slika 15 Sugerirane mjere za privatni transport
MFI
Stimulans
Finansije
Poticaji
Rast cijene goriva/
porez na energiju
Kreditne linije
Smanjenje PDV-a
za nova vozila
Lokalne banke
Javne informacije
Porezni rabat za
nove flote
Privatni
vozni
parkovi
8.5. Pitanja za davanje poticaja EE investicijama u javnom sektoru
8.5.1. Ministarstva/općine sa velikim brojem zgrada (uključujući socijalne zgrade) Planiranje za duži život građevina
Figure 16 Sugerirane mjere za zgrade javnog sektora
EC
grant
MFI
Stimulans
Rast cijena
Javne informacije
Ciljevi NEEAP-a
Smanjene budžetske
alokacije
Vodeća uloga
javnog sektora
Sporazum
gradonačelnika
Finansije
Doprinos u
državni
budžet
(budžetska
izdvajanja)
Poticaji
Grantovi
MFI/EC
Kreditne
linije
lokalne
banke
ESCO
MFI
Tehnička
pomoć
Direktno pozajmljivanje
Resorna
ministarstva.
Općine.
Upravitelji
zgrada.
53
Planiranje za duži život građevina
Mjere energetske efikasnosti nisu jedina poboljšanja koja su potrebna za zgrade, jer treba istovremeno izvršiti
i druga poboljšanja. Ko će finansirati druga poboljšanja koja su potrebna, ali se ne računaju u poboljšanja u
pogledu energetske efikasnosti te ne generiraju uštede kojima bi se nadomjestili troškovi obavljenih radova?
Postoji li inventura javnih zgrada? Koliko njih odgovara svrsi i koliko njih treba krupna poboljšanja za
30-godišnji životni vijek u 21. stoljeću? Jesu li zgrade (škole, bolnice, itd.) na pravom mjestu kako bi služile
buduće stanovništvo? Postoji li potreba da se konsolidiraju seoske škole, na primjer, pošto se sve više ljudi
seli u gradove? Da li bi bolje pogodnosti rezultirale iz novih zgrada ili treba renovirati stare?
8.5.2. Javne službe (transport, ulična rasvjeta)
Općinski transport uključuje mjere i u javnom i u privatnom sektoru, npr. ako su neke autobuske službe privatne
firme ili ako se namjeravaju promovirati biciklističke staze, gradski bicikli ili zajedničko korištenje vozila.
Općinska preduzeća koja pokrivaju transport lako je rješavati direktno kroz investicije, ali autobuske službe
u privatnom sektoru također treba obuhvatiti. Jedan način da se to uradi mogao bi biti davanje licenci za
autobuske rute samo za vozila koja su energetski efikasna.
Slika 17 Sugerirane mjere za
javne službe
MFI
EC
Stimulans
Finansije
Poticaji
Rast cijene goriva/
porez za energiju
Direktno pozajmljivanje
EC grantovi
Porezni rabat
na nove flote
Ciljevi NEEAP-a
Dogovor načelnika
Tehnička pomoć
Javni
transport
8.5.3. Javna komunalna preduzeća (vodosnabdijevanje, gradske toplane, elektrodistribucija)
Ova javna komunalna preduzeća obično su dovoljno velika da direktno pozajmljuju od MFI-ja, ali mogu
trebati državne garancije.
Slika 18 Sugerirane mjere za javna
komunalna energetska preduzeća
(MCI)
Stimulans
Finansije
Poticaji
Pritisak vlade kao
vlasnika da se
efikasije proizvodi
Rast cijena
Tehnička pomoć
javnih ESCO
Zakondska obaveza i
cilj štednja potrošača
Subvencije za
ulaganja za
ranjive kupce
Regulatorni nadzor
Javna
elektropreduzeća
54
EC
56
ANEKS A
Iskustva sa
obligacijskim šemama
Obligacijske šeme u Ujedinjenom Kraljevstvu
Ujedinjeno Kraljevstvo53 ima dugu povijest definiranja ciljeva energetske efikasnosti i uspostave programa
i mjera, uključujući mjere kojima se također otvaraju nova radna mjesta. Od početka 1990-ih, razne
nacionalne strategije i zakoni su provedeni. Zakon o klimatskim promjenama 2008. uveo je obligacijsku
šemu za energetska preduzeća. Taj program, nazvan CERT (Cilj smanjenja emisije ugljika) je jedan od
brojnih programa koji su uspostavljeni, i koji je okončao u decembru 2012. godine, nakon čega je njegovo
mjesto zauzeo novi program obaveza „Green Deal“, koji je nedavno pokrenut.
CERT je obavezivao isporučioce gasa i električne energije da smanje ukupno 293 Mt CO2 (“životni vijek”,
tj., kumulirano tokom trajanja jedne investicije). Sve uštede se imaju ostvariti u sektoru domaćinstava. Ovaj
cilj uključuje neka ograničenja poput određenog procenta izolacije koji treba uključiti (68%) kao i specijalnu
pažnju na siromaštvo gorivom (40% domaćinstava sa niskim prihodom). U principu, sve vrste goriva su
dozvoljene ali od 2010. godine neke „priručne mjere“ kao što su štedne lampe su isključene. Pojedinačne
mjere treba realizirati sa licenciranim preduzećima koja vrše usluge na polju energije, a saradnja sa lokalnim
vlastima i udruženjima vlasnika stanova također je važna. Regulator na polju energije OFGEM prati proces
i može uvesti kazne za kompanije koje su se obavezale, a ne ispunjavaju svoj cilj, i to do 10% njihovog
godišnjeg prihoda (nije moguć otkup). CERT nudi mogućnost bilateralne trgovine između kompanija koje
su se obavezale na energetsku efikasnost (ali ne sa drugim stranama). Troškovi se dijelom alociraju na
domaćinstva (sa niskim ili nikakvim vlastitim doprinosom za socijalne stanove i domaćinstva sa niskim
prihodom) dok je ostatak alociran na energetske cijene samih kompanija.
U principu, CERT se može pozitivno ocijeniti. Čini se da će program ispuniti svoj (relativno ambiciozni) cilj
do kraja 2012.54 Većina ušteda ostvarena je u sektoru gasa (oko 60%), nakon čega slijedi električna energija
(više od 20%), i ostalo (poput centralnog grijanja)55. Sa finansijske strane, CERT je, u poređenju sa drugim
evropskim mehanizmima gdje su podaci dostupni, rentabilan uz relativno male doprinose države.56 Većina
troškova se alocira na sektor koji od mjera ima korist.
Međutim, neka ključna pitanja se također postavljaju:
• Mada u principu „domaćinstvo“ samo plaća najveći dio vlastitih koristi, efekti redistribucije unutar sektora
su očiti (svako plaća veće cijene energije, čak i ako nikakve mjere nisu instalirane u njihovoj kući, plus
snažan preferencijalni tretman domaćinstava sa niskim prihodom);
• Ograničeni fokus na male tehnologije (pogotovo izolacija57) smanjuje tehnički potencijal inovacija;
• Jeftini programi sa potencijalom uštede energije, posebno u programskom fokusu (domaćinstva sa niskim
prihodom, izolacija), čine se da su postepeno iscrpljeni;
• Praktično nepostojanje aktivnosti trgovanja između kompanija onemogućava dalje koristi od sistema trgovanja.
Na osnovu ovoga, Ujedinjeno Kraljevstvo je usvojilo novi zakon (Zakon o energiji 2011) koji uvodi novu
kombinaciju instrumenata kao nasljednik CERT-a.
Usvajanje novog zakona početkom 2013. godine donosi promjene u pogledu čiste obligacijske šeme time što
se sistemu dodaju elementi podtržišnih poticaja. Ovaj program se zove“Green Deal” i usmjeren je na mjere
Iz razloga jednostavnosti, ovaj dio odnosi se na Ujedinjeno Kraljevstvo, čak i ako neki programi nisu na raspolaganju u cijelom
Ujedinjenom Kraljevstvu, već samo u Velikoj Britaniji ili Engleskoj.
54
Ovo važi za sve glavne programe u Ujedinjenom Kraljevstvu, od kojih je većina postigla više od predviđenog cilja (npr. EEC2 (2005–
2008) +40% iznad cilja).
55
Bertoldi et al. (2010).
56
Vidjeti sljedeći dio za daljnje pojedinosti.
57
Ovo je moguće bilo uslijed visoko standardiziranog dizajna i činjenice da u Ujedinjenom Kraljevstvu preovladavaju kuće sa jednom porodicom.
53
57
sa relativno niskim investicijskim troškovima i kratkim rokovima otplate (na osnovu „zlatnog pravila“). Ove
mjere će biti finansirane unaprijed od strane “firme koja omogućava Green Deal” (zapravo jedne ESCO), a
otplatit će se iz štednje koja se postiže na mjesečnoj osnovi. Zanimljiv novi element Green Deala je da je
obaveza otplate vezana za samu kuću, a ne za vlasnika ili stanara. To znači da ako se kuća proda ili se useli
novi stanar, oni moraju preuzeti ne sebe obavezu otplate. To se čini elegantnim rješenjem za tipični „problem
između vlasnika stana/stanara“ koji se često dešava u vezi sa investicijama u energetsku efikasnost i koji bi
također trebao odgovarati za udruženja vlasnika stanova na Zapadnom Balkanu.
Za mjere sa visokim troškovima investicija, dugi rokovi otplate i za socijalne stanove ili domaćinstva sa niskim
prihodom, jedan drugi program pokrenut je 2013: “ECO” (Obaveza energetskog preduzeća). ECO ima manjeviše isti dizajn kao i CERT i nema obavezu godišnjeg smanjenja od 0,52 Mt CO2. Usto, 3,4 milijarde funti (4,25
milijarde eura) troškova grijanja trebalo bi da se uštedi tokom trajanja programa (do kraja 2015).
Rentabilnost odabranih evropskih programa obligacija
Ovaj dio pruža neke informacije o troškovnim aspektima programa obaveza koji se primjenjuju u državama
članicama EU. Principijelno govoreći, raspoloživost podataka je dosta slaba tako da su prezentirani podaci
više indikativni umjesto da pružaju čvrste zaključke. Čak i sa onim mjerama, gdje su podaci prezentirani,
potrebno je biti pažljiv kada se radi poređenje. To je zbog različitih pristupa u obračunu troškova i uštede, te
zbog različitih razvojnih faza mehanizama energetske efikasnosti. Neke zemlje provode programe efikasnosti
više od 20 godina (npr. Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo), što znači da su mjere sa najnižim troškovima i
sa najvećim potencijalom uštede (ili bolje rečeno: najvećom rentabilnošću) već ostvarene u prošlosti. Mjere
obuhvaćene skorijim programima stoga se trebaju fokusirati na kompleksnije mjere sa većim troškovima.
Ostale zemlje (uglavnom nove države članice) nisu provele toliko mjera u prošlosti, što znači da njihovi skoriji
programi imaju tendenciju da budu rentabilniji.
Ujedinjeno Kraljevstvo58
Ne postoje informacije o troškovima CERT-a do sada ali procjene za EE2, prethodnik za 2005–2008,
sa uporedivim mehanizmima jeste na raspolaganju. Ukupni troškovi investicije za kompanije koje su se
obavezale iznosi 1.280 miliona eura. Za ekonomsku procjenu, ti troškovi trebaju biti dopunjeni drugim
troškovima vezanim za mjere. To su: direktni troškovi koje pokrivaju potrošači, npr. za vlastiti doprinos (325
M€); i grantovi od države za mjere u socijalnim stanovima i kućama sa niskim prihodom (153 M€). Poredeći
ukupne troškove od 1.758 miliona eura sa realiziranom ušteđenom energijom od 192 TWh, cijena od 0,91
ct/kWh ušteđene energije je rezultat. U poređenju sa nivoom cijena električne energije od 13,9 ct/kWh u UK
za gore navedene godine, očito je da je program bio od velike društvene koristi. Kada se radi o gasu, koji je
glavni izvor grijanja u UK, ušteđeni troškovi su oko 0,5 ct/kWh, u poređenju sa cijenom gasa od 3,7 ct/kWh.
Drugi indikator je trošak prema izbjegnutoj toni CO2, koji iznosi 24 €/t.59
Francuska60
Kao i UK, Francuska je također implementirala obligacijsku šemu za energetska preduzeća. Nakon usvajanja
zakona (Loi de programmation et d’orientation de la politique energetique, 2005), prva faza obaveze, uključujući
šemu trgovanja za Bijele certifikate, započeta je (2006–sredina-2009). Nakon dvogodišnjeg prijelaznog perioda
bez zakonskih obaveza, započela je druga faza (sredina 2011–2013). Uz isporučioce električne energije i
gasa, isporučioci goriva i motornih goriva također imaju obavezu prema zakonu te su dozvoljene investicije u
svim sektorima (osim u onima koji učestvuju u ETS)61. Cilj za drugu fazu je kumulativno 345 TWh, (specijalna
jedinica koja razmatra ušteđenu energiju tokom trajanja investicije uključujući faktor diskonta) od kojih približno
četvrtina treba biti postignuta od isporučioca goriva. Faza 2 uključuje opciju za bilateralnu trgovinu certifikatima
između obavezanih strana kao i otkupnu cijenu od 2 ct/kWh ako se obaveze ne ispune.
U praksi, sistem se suočava sa nekim preprekama. Mada su svi sektori otvoreni za ispunjavanje obaveza,
više od 80% je ostvareno u sektoru domaćinstava (više od 60% promjenom bojlera). Troškovi se alociraju
na potrošača koji ima od njih korist (vlastiti doprinos), dijelom na regulirane cijene energije te ostatak na
obavezane kompanije. Ti troškovi mogu biti vraćeni iz šeme smanjenja poreza. Kada se poredi troškovna
struktura i efikasnost unutar sistema UK, mogu se zapaziti neke razlike. Prvo, za razliku od UK (i većine
drugih zemalja koje koriste šemu obaveze), većina troškova je pokrivena iz državnog budžeta.62 Nadalje,
Vidjeti CIRED (2011).
Ovo je u stvari više od novih cijena za certifikat CO2 (8 €/t od sredine augusta 2012.) ali znatno niže nego što su procijenjeni troškovi
izbjegavanja za sektore izvan ETS od 60 €/t.
60
Vidjeti CIRED (2011) i Fraunhofer/Ecofys/Öko-Institut (2012).
61
Međutim, večina ušteda su postignute u potrošnji gasa i električne energije u sektoru stanovanja. Ostali sektori i/ili goriva čine ek oko
14% ostvarenih ušteda. Posebno je doprinos sektora transporta zanemariv (0.4%). Vidjeti Bertoldi et al. (2010).
62
Podaci iz Faze 1 pokazuju da je 1.305 miliona eura pokriveno iz državnog budžeta, 504 miliona eura od potrošača, a samo 210 miliona
eura od obavezanih strana (i zauzvrat, od njihovih potrošača putem rasta cijena energije).
58
59
58
ukupni troškovi izbjegavanja, uključujući administraciju, marketing i smanjenje poreza (za 2006–2009.) su
znatno viši nego u UK: 3.74 ct/kWh (tj., četiri puta viši), od čega samo 0,39 ct/kWh su troškovi za obavezane
strane (što je zauzvrat manje od polovine troškova u Ujedinjenom Kraljevstvu).
Danska63
Danska također ima šemu obaveza za energetska preduzeća (mrežni operateri električne energije, gasa i
gradskih toplana) na snazi od 2005. godine. Njihov sistem je zasnovan na dobrovoljnim sporazumima industrije
i ima cilj smanjenja od 1,6 TWh godišnje (što je oko 60% godišnjeg nacionalnog cilja štednje). Za sistem se
tvrdi da je vrlo učinkovit pošto je premašio svoje ciljeve (2011: 2.1 TWh) uz izuzetno niske administrativne
troškove (oko €90.000 godišnje). Ova mjera je usmjerena uglavnom na industrijske projekte (>50%) sa
visokim potencijalom uštede, što je suprotno većini drugih šema obaveze (i većini drugih mehanizama) koje
uglavnom ciljaju na domaćinstva64. Ukupni troškovi izbjegavanja su 5 ct/kWh, ali treba reći da danski sistem
ima drugačije metode obračuna od britanskog ili francuskog. Britanski i francuski sistemi uključuju (različite
oblike) životnog vijeka štednje investicije (npr. 1 kWh ušteđen tokom 10 godina = 10 kWh akumulirano, a
onda modificirano diskontom) dok danski sistem samo uključuje štednju u prvoj godini (tj., 1 kWh = 1 kWh).65
Uzevši ovo u obzir, danski troškovi su ispod onih UK, indikativno 0,6 ct/kWh. Niski troškovi odražavaju niske
administrativne troškove i visok udio mjera koje se odnose na velike industrije.
Obligacijska šema u poređenju sa drugim instrumentima
Nasuprot obligacijskim šemama za koje postoji znatna literatura o troškovima, tradicionalni instrumenti su
slabo procijenjeni (iz perspektive troškova). U tim ograničenim slučajevima gdje postoje podaci, koriste se
različiti pristupi, što komplicira poređenje. Međutim, mogu se naći neki korisni primjeri:66
• Njemačka (KfW Energetski efikasan program rehabilitacije): ovaj program je uveden 2002. godine i obezbjeđuje
preferencijalne kredite u kombinaciji sa grantovima za stambene zgrade. Rentabilnost je do 25 €/t CO2.
• Češka Republika (Zeleni program štednje): ova subvencija je usmjerena na izolaciju i obnovljive izvore
energije, grijanje i pripremu tople vode u postojećim ili novim stambenim zgradama te uključuje stambene
komplekse. Njegova rentabilnost je do 20 €/t CO2.
• Španija (Program podrške za energetski efikasne zgrade): ovaj program granta i kredita usmjeren je na
postojeće stambene i javne zgrade. Troškovi smanjenja CO2 se procjenjuju na 23 €/t CO2.
Međutim, podaci o troškovima uključuju samo troškove za državni budžet te stoga brojke ne mogu biti direktno
poređene sa podacima za obligacijsku šemu. To je stoga što procjena troškova za obligacijske šeme obično
uključuje troškove za sve strane (npr. obavezane kompanije, potrošače i državu). Na prvi pogled, troškovi za
sistem CERT UK (24 €/t CO2) su u skladu sa onim koji su gore opisani. Ali treba zapamtiti da oni uključuju,
uz državne troškove, također i troškove za obavezane strane i potrošače. Kada se radi o distribuciji troškova,
troškovi CERT za državni budžet može se pretpostaviti da su tek oko 2 €/t CO2.
Druge zemlje su predvidjele obaveze šire grupe kupaca, uključujući industrijske firme, u skladu sa niže navedenim.
Tabela 11 Uštede sektora krajnjih korisnika.
Stambene zgrade
(elektr. i grijanje)
Tercijarne
(elektr. i grijanje)
Italija
59% korištenja elektr. en. u zgradama
2005-2007
21% korištenja za grijanje u zgradama
Industrija
Transport
Ostalo
6%
0%
14%
(javna rasvjeta i
opcije isporuke)
Francuska
(2006-2009
86.7%
4.3%
7.4%
0.4%
1.3% (centralno
grijanje)
UK
(2005-2008)
100%
NA
NA
NA
NA
NA
NA
Danska
42%
50% trgovina i industrija
8% javni sektor
Izvor: Bertoldi 2010
Vidjeti DEA (2012)
Dok su druge zemlje otvarile uštede uglavnom u sektorima gasa i električne energije, uštede u Danskoj su podijeljene gotovo jednako
na gas, električnu energiju, naftu i centralno grijanje. Vidjeti Bertoldi et al. (2010).
65
Fraunhofer/Ecofys/Öko-Institut (2012) nudi primjere obračuna za utvrđivanje različitih kompatibilnih pristupa.
66
Vidjeti EuroACE (2010)
63
64
59
ANEKS B
Reference
Austvik, O. (2003): Norwegian Natural Gas; Liberalisation of the European Gas Market, Oslo
Bertoldi, P. et al. (2010): Energy supplier obligations and white certificate schemes: Comparative analysis of experiences
in the European Union, in: Energy Policy, Vol. 38, p. 1455-1469
Buzar S (2007), Energy Poverty in Eastern Europe: Hidden Geographies of Deprivation, Ashgate, Aldershot.
CIRED (2011): The costs and benefits of white certificates schemes, Nogent sur Marne
CRES (2010): ESCO activities in the European Union, Reading
DEA (2012): Business models to promote energy efficiency services, Copenhagen
DECC (2011): RESEARCH REPORT Evaluation synthesis of energy supplier obligation policies, Department of Energy
& Climate Change, LondonE3G (2012): The Macroeconomic Benefits of Energy Benefits, London
EBRD (2003): Can the Poor pay for Power? The Affordability of Electricity in South East Europe, EBRD and IPA Energy.
EC (2011): Energy Efficiency Plan 2011, COM(2011) 109 final, Brussels
EC (2006): Directive 2006/32/EC on energy end-use efficiency and energy services and repealing Council Directive
93/76/EEC, Brussels
ECRB (2011): Treatment of the vulnerable customers in the Energy Community, http://www.energy-community.org/pls/
portal/docs/1296177.PDF
ECEEE (2012): Energy efficiency obligations – the EU experience, Brussels
EC/IE (2010): Financing energy efficiency – forgetting the link between financing and project implementation, Ispra
EC/IE (2010a): Voluntary Agreements in the Field of Energy Efficiency and Emission Reduction, Ispra
EC/IE (2009): Energy savings obligations and tradable white certificates, Ispra
ENE (2009): Energy Efficiency: Engine of Economic Growth, Rockport/Maine
Energy Community Secretariat (2011): Synthesis of the assessment of Contracting Parties’ Energy Efficiency Action
Plans as required by the Energy Community Ministerial Council Decision D/2009/05/MC-EnC of 18 December 2009 on
the implementation of certain Directives on Energy Efficiency, with respect to Directive 2006/32/EC on energy end-use
efficiency and energy services, Brussels
UK (2013) The Energy UK Safety Net: Protecting Vt
e
mmuuiaotifivice
ustecRe/s, Brusyon
G
ada
E/3f Mi/
R /saote b
hR ini
//
i
61
/
yirM
IEA (2012a): Spreading the Net – The Multiple Benefits of Energy Efficiency Improvements, Paris
IEA (1998): Natural gas pricing in competitive markets, Paris
IFI Co (2012): Outlook for macro-economic development in the Western Balkans and implications for the WBIF, Brussels
IFI Co (2011): Review of Financial Support Facilities Available for Energy Efficiency and Renewable Energy in the
Western Balkans, Brussels
JRC/IE (2010): Energy Service Companies Market in Europe, Luxembourg
KfW (2011): KfW Programmes: Energy‐efficient Construction and Refurbishment. Public budgets benefit up to fivefold
from “promotional euros”. Press Release No. 092, Frankfurt
MWH (2011): Study on Financing Mechanisms to Implement National Energy Efficiency Action Plans (NEEAP) in the
Western Balkans, Brussels
Thomson H and Snell C (2013): Quantifying the prevalence of fuel poverty across the European Union, Energy Policy
52 (2013) 563-572
UK GBC (2011): Existing Green Finance Structures in Europe, London
UNDP (2004): Stuck in the Past, http://www.undp.org.rs/index.cfm?event=public.publicationsDetails&revid=CE1BBFB83FF2-9C75-2D37156C58785ED5
World Bank (2010): Status of Energy Efficiency in the Western Balkans – A Stocktaking Report, Washington D.C.
World Bank (2012): Project Appraisal Document on a Proposed Grant from the Global Environment Facility Trust Fund in
the Amount of US$1.82 Million to the Republic of Armenia Energy Efficiency Project Report No: 67035-AM, 1. mart 2012.
62
Design by zipzap.com.mk
WBIF Policy and Strategy Discussions
Finansiranje energetske
efikasnosti na Zapadnom Balkanu
Opcije za finansiranje Drugog NEEAP-a
iz javnih sredstava
Ova je publikacija urađena uz pomoć
Evropske unije. Sadržaj publikacije je
isključiva odgovornost Konzorcija
pod vodstvom PM grupe i ni na koji
način ne odražava gledišta
Evropske unije.
EU Funded Project
implemented by
in association with
Pi Consulting
64
Download

Opcije za finansiranje Drugog NEEAP