HYDROCOELLA TESTIS
Šta je hidrokela (hydrocoela)?
Hidrokela predstavlja
patološko nakupljanje slobodne tečnosti u tunici vaginalis unutar skrotalnih
kesa sa jedne, ili obe strane.Između ovojnica testisa postoji minimalna količina
serozne tečnosti kojom su razdvojene. Kad se ova tečnost nakuplja u većoj ili
manjoj količini, dolazi do pojave hidrokele. Najčešće se javlja u starosti preko
50 godina, a zatim u adolescentnom dobu. Prema nekim podacima 1,75%
novorođene djece ima hidrokelu od kojih 25% obostrano. Hidrokele mogu biti
različite veličine, kruškastog ili ovalnog oblika.
Anatomija
Pri spuštanju testisa iz retroperitonealnog položaja ka abdominalnom kavitetu
prema svom definitivnom položaju u skrotumu ovaj za sobom nosi dva sloja
peritoneuma - visceralni koji pokriva testis i epididim i parijetalni koji je u
kontaktu sa skrotumom. Komunikacija peritonealne šupljine i ovako stvorenog
prostora između ovojnica testisa prestaje obliteracijom processusa
funicularisa prije ili za vrijeme rođenja. Ukoliko dođe do poremećaja u toj
obliteraciji ili razvoju ovojnica testisa dolazi do nakupljanja serozne tečnosti
između njih i pojave kongenitalne hidrokele. Stečena hidrokela se razvija
nakupljanjem iste tečnosti između ovojnica testisa ali tokom života.
Pored tipične hidrokele postoji i ingvinalna hidrokela i to u slučaju kad se
testis nije spustio u skrotum , već se zadržao u ingvinalnom kanalu ili
pubičnom predjelu. Hidrokela se može nači i kod intrabdominalnog testisa .
Rjeđe su ali su opisane i abdominalno skrotalne hidrokele.
Hidrokela može biti incistirana na zadnjoj strani testisa i epididimisa , a
poznati su slučajevi nakupljanja tečnosti i između tunicae vaginalis i tunicae
albugineae testis.
Funiculocoella
Nakupljanje tečnosti u cistinoj kesi peritoneuma lokalizivanoj u funikulusu
koja ne komunicira sa peritonealnim kavitetom ni sa ovojnicama testisa
dovodi do stvaranja hidrokele funikulusa ili kako se uobičajeno zove
funikulokele. Funikulokele su obično duguljastog oblika, rjeđe ovalnog i
smještene su u predjelu ingvinalnog kanala ili proksimalno u skrotumu .
Tečnost koja se nalazi između ovojnica je bistra, lako sivkaste boje i liči na
plazmu. Kod upala može biti zamućena, hemoragična. Ponekad se u tečnosti
mogu naći fibrozna tijela, čak i inkrustrirana, a rjeđe i spermatozoidi.
Etiologija
Kongenitalne hidrokele su posljedica poremećaja u razvoju . Stećene hidrokele
mogu biti primarne i sekundarne. Prve su hronične dok su sekundarne ili
simptomatske akutne i hronične.
Primarne ili idiopatske hidrokele nastaju bez vidljivog uzroka, mogu postepeno
da se povećavaju. Nije isključeno da su posljedica previđenog zapaljenjaj ili
traume, ali se smatra da je uzrok njihovog nastanka nepoznat. Kod ove
hidrokele postoji defekt u limfatičkoj drenaži sa posljedićnom akumulacijom
tečnosti .
Sekundarna ili simptomatska hidrokela nastaje kao posljedica određenih
patoloških stanja – najčešće zapaljenja testisa i epididima razne etiologije,
traume, tumora a zatim vaskularnih i drugih promjena.
Akutna hidrokela nastaje naglo kao komplikacija zapaljenja, traume ili tumora,
a može da bude posljedica općeg oboljenja organizma. Javlja se i kod
novorođenčadi nakon porođajne traume.
Hronična hidrokela može da slijedi akutni oblik .Najčešće se javlja sekundarno
nakon zapaljenja ili traume. Za razliku od akutne ili hronične hidrokele
eksudat se ne resorbuje zbog nastalih promjena na tuniki vaginalis.
Prema svojoj prirodi, hidrokele se mogu podjeliti na komunicirajuće i
nekomunicirajuće.
Uzrok nastanka hidrokela može da bude postojanje komunikacije između
skrotuma i trbušne duplje, pa dolazi do nakupljanja trbušne tečnosti unutar
skrotuma i ovaj vid hidrokele se najčešće viđa kod dece.
Nekomunicirajuće hidrokele se javljaju ukoliko postoji povećano nakupljanje,
ili smanjena resorpcija tečnosti. Kod odraslih osoba, filarijaza, infestacija
parazitom Wuchereria Bancrofti može da doprinese razvoju hidrokele.
Takodje, može se javiti i kod postojanja tuberkuloze, torzije testisa, postojanja
tumorskih procesa na testisu, kod povreda testisa, kod dugotrajne
peritonealne dijalize...
Najčešće se hidrokela javlja kod osoba muškog pola, a izuzetno retko se može
naći i kod osoba ženskog pola.
Kako se manifestuje hidrokela?








većina pacijenata sa hidrokelom nema nikakve simptome
postoji punoća skrotalne kese sa težim napipavanjem testisa unutar nje
hidrokela se može naći samo sa jedne, ili sa obe strane
bol je najčešće odustan
pacijenti mogu opisivati osećaj težine u zahvaćenom testisu
slobodna tečnost se najčešće nalazi ispred testisa
može postojati udružena skrotalna hernija zajedno sa hidrokelom
nekada su hidrokele udružene sa sterilitetom koji nastaje kao posledica
zapaljenskih procesa
Kako se postavlja dijagnoza hidrokele?
Anamneza sa kliničkom slikom i objektivnim pregledom je najčešće dovoljna
za postavljanje dijagnoze hidrokele (može se načiniti pregled prosvetljavanja
skrotalnih kesa).
Ultrazvuk skrotuma najčešće potvrdjuje dijagnozu hidrokele.
Dopunska ispitivanja potrebna su kod sumnje na udružena oboljenja koja
izazivaju hidrokelu (postojanje infestacija, žarišta tuberkuloza, prisustvo
tumorskog procesa na testisima...).
Kako se liječi hidrokela?
Blagi oblici komunicirajućih hidrokela se mogu samo pratiti i nije potrebno
njihovo liječenje.
Hirurško liječenje dolazi u obzir kod velikog nakupljanja slobodne tečnosti i
podrazumeva ligiranje tunike vaginalis i drenažu nakupljene tečnosti.
Neophodno je i liječenje osnovne bolesti koja izaziva nekomunicirajuće
hidrokele.
Download

HYDROCOELLA TESTIS Šta je hidrokela (hydrocoela)?