REPUBLIKA HRVATSKA
VOJNI SUD U SPLITU
K - 540/92.
PRESUDA
U IME REPUBLIKE HRVATSKE !
Vojni sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda,Dalibora
Dukić, kao predsjednika vijeća, Zorana Matulović i Ante Barbić, kao članov vijeća, uz
sudjelovanje Tanje Marinković-Zekić kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv
optuženika Dragomir Miljković, zbog kriv.djela iz članka 236 g u vezi s člankom 236
n KZAR, a po optužnici Vojnog tužiteljstva u Splitu,broj KT - 1132/92 od 20.studenog
1992.godine, nakon zaključenja glavne javne rasprave koja je održana u prisutnoti
zamjenika Vojnog tužiteljtva u Splitu, Mladena Bajić, optuženika Dragomir I\1iljković,
sa braniteljem
Ivan Topić, odvjetnik u Splitu, dana 19.srpnja 1993. godine,
presudio
je
OPTUŽENIK
DRAGOMIR MILJKOVIĆ sin pok. Živojina i pok.
Ljubinke rodj. Arsić, rodjen 11.travnja 1940. godine u Braljini, Općina Ražanj, Srbin,
drž. RH, s prebivalištem u Splitu, Rudjera Boškovića br. 30, oženjen, otac dvoje djece
od 20 i 18 godina, pismen, završio brodarsku podoficirsku školu, umirovljenik,
neosudjivan, ne vodi se drugi postupak, nalazi se u pritvoru po rješenju vojnog suca u
Splitu, broj Kio - 213/92 od 22. kolovoza 1992. godine.
Temeljem
članka
350
toč.
3 ZKP-a (
član
340
toč.
3
pročišćenog
teksta
zakona ).
OSLOBADJA SE OD OPTUŽBE
da bi tijekom 1992.godine u Splitu iz neprijateljskih pobuda prema
demokratskoj vlasti i uopće političkom sustavu Republike Hrvtske, odlučio izazivanjem
eksplozija ili poduzimanjem drugih općeopasnih radnji i čina nasilja stvoriti osjećaj
nesigurnosti kod gradjana, pa je u tu svrhu nabavio bombu" M-75 ", kako bi je u
pogodnom trenutku upotrijebio,
da bi dakle, u namjeri ugrožavanja ustavom utvrdjenog državnog i
društvenog ustrojstva ili sigurnosti Republike Hrvatske pripremao izazivanje eksplozija
ili požara ili drugih općeopasnih radnji ili čina nasilja, kojima bi stvorio osjećaj
nesigurnosti kod gradjana,
-2-
K- 540/92.
pa da bi time POCllllO krivično djelo protiv Republike Hrvatske,
pripremanja terorizma, djelo označeno po članku 236 g u vezi s člankom 236 n KZRH,
a kažnjivo po članku 236 n istog krivičnog zakonika.
Temelj em članka 99 stavak l ZKP-a ( članak 91 stavak l pročišćenog teksta
zakona,) troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskihsredstava ovog suda.
Obrazloženje:
Vojno tužiteljstvo u Splitu, optužnicom broj KT - 1132/92 od 20. studenog
1992. godine optužilo je Dragomira Miljković zbog kriv. djela iz članka 236 g u vezi s
člankom 236 n KZRH, a koje djelo je pobliže opisano u izreci presude.
Optuženik se brani da je kao umirovljenik bivše JNA, tijekokm 1992.
godine morao raditi neke druge poslove da bi se prehranio . Tako je u restoranu
"Stefanel" u Splitu radio na crno razne fIzičke poslove. Dana 19. kolovoza 1992. godine
u restoran da su došli djelatnici vojne policije, tražeći od njega da u roku od 24 sata
napusti stan u ulici Rudjera Boškovića broj 30/II1 u Splitu, gdje stanuje od 1980.
godine. Iz restorana da su otišli do njegovog stana, ali te prigode pretraga nije vršena,
poslije čega je odveden u Loru, gdje radi maltretiranja bio prisiljen potpisati izjavu da
će u roku od 48 sati napustiti stan, jer da mu je priječeno da će završiti "u prdekanu",
a zatim na razmjenu . Nakon puštanja iz Lore, da se obratio odvjetniku koji ga je
savjetovao da slobodno ostane u stanu, jer da ga na takav način nitko ne može iseliti .Na
dan 19. kolovoza 1992. godine, da je prespavao u svome stanu. Ključeve je imao kod
sebe, aduplikati su biH iznad vrata na tabli za osigurače. Dana 21. kolovoza 1992.
godine, ponovno u restoranu "Stefanel" dolaze vojni policajci, tražeći objašnjenje zašto
nije iselio, pa da su mu stavili lisice na ruke i odveli ga u Loru, gdje je bio fIzički i
psihički maltretiran, uz upotrebu struje, što se može vidjeti iz liječničkog nalaza.
Pretrazi stana od 2l.kolovoza 1992. godine nije bio prisutan, a ključeve od stana da je
još u restoranu "Stefanel" predao djelatnicima vojne policije, pa da od tog momenta više
nije imao prilike dolaziti u svoj stan. Poriče da bi prilikom pretrage u njegovom stanu
mogla biti pronadjena bomba, te neki drugi predmeti, jer da mu je to podmenuto iz
razloga što usprkos pritiscima nije želio napustiti stan . Prilikom predvodj enj a u
prostorije vojne policije u Lori dana 19.kolovoza 1992. godine, da mu nije rečeno zašto
se predvodi, a za predYodjenje od 21. kolovoza 1992. godine da mu je rečeno da se
predvodi zato što se žalio vojnom tužiteljstvu i sudu, na postupanje vojne policije dana
19.kolovoza 1992. godine, te zato što nije iselio i predao im ključeve od stana. Nikada mu
nije palo na pamet da radi protiv interesa Republike Hrvatske, jer dok jede njen kruh,
da će biti njen gradjanina.
Sudje u postupku izveo dokaze saslušanjem svjedoka Ante Prdić (list 72),
Mario Jadrijević (list 78), Davor Čović (list 79 spisa), Jurice Lisica (list 80 spisa), Željka
-K - 540192.
-3-
Vukoja ( list 80 spisa ), Zvjezdan Sević (list 86 spisa), čitanjem uz suglasnost stranaka
iskaza svjedoka Davora Krleža ( list 33 spisa ), dopisa 72 bojne Vojne policije Split, od
3. ožujka 1993. godine (list 75 spisa), te dopisa Ministarstva obrane SIS-a, Centar Split
od lo.lipnja 1993. godine (list br. 85 spisa), pregledom potvrde o ulasku u stan V.P. 2233
od 21. kolovoza 1992. godine (list br. 3 spisa), apisnika o pretrazi stana i drugih
prostorija V.P. 2233 od 21. kolovoza 1992. godine (list br. 4 spisa), izjava optuženika od
19.i 21. kolovoza 1992. godine (list br. 2 i 6 spisa), radnog naloga od 31. kolovoza 1992.
godine i potvrde o ulasku u stan od 31. kolovoza 1992. godine (list 25 i 26 spisa),
zapisnika o pretrazi stna i drugih prostorija, te potvrde o privremenom oduzimanju
predmeta, sve od 31. kolovoza 1992. godine (list 27 i 28 spisa), te zapisnik o lij ečničkom
pregledu optuženika od 30. kolovoza 1992. godine, poslovni broj Kir - 275/92 (list br.
40 i 41 spisa), dok su odbijeni svi drugi dokazni prijedlozi kao suvišni za presudjenje.
Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza nije
se moglo sa izvj esnošću utvrditi da bi optuženik počinio krivično dj elo za koj e j e optužen
, pa ga je primjenom načela "in dubio pro reo" valjalo osloboditi od optužbe.
U postupku, kao osnovno trebalo je utvrditi, da li je u stanu optuženika
Dragomira Miljković u Splitu, u ulici Rudjera Boškovića broj 30/Ill, prilikom pretrage
stana 21. kolovoza 1992. godine pronadjena bomba i ako jest da li je optuženikova , te
dalje da li ju je optuženik nabavio da bi je u pogodnom trenutku upotrijebio, a sve iz
neprijateljskih pobuda prema demokratskoj vlasti i uopće političkom sustavu Republike
Hrvatske, odlučan da izazivanjem eksplozija ili poduzimanjem drugih općeopasnib
radnji i čina nasilja stvori osjećaj nesigurnosti kod gradjana.
U tom pravcu bitno je bilo utvrditi kojim povodom i na koji način je
izvršena pretraga stana optuženika na dan 21. kolovoza 1992. godine, pa je utvrdjeno
da j e pretraga izvršena na nezakonit način .
Razlozi za ovakvu ocjenu suda nalaze se u svim izvedenim dokazima,
prije citirani
Iz potvrde o ulasku u stan, V.P. 2233 od 21. kolovoza 1992. godine vidi se
da je kao zakonski razlog pretrage naznačeno Ilradi pronalaženja ili osiguranj a dokaza
za koje postoji osnovana sumnja da se nalaze u stanu počinitelja (uz nalog i uz obvezno
prisustvo svj edoka) ".
Iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorij a , V. P. 2233 od 21. kolovoza
1992. godine zaljučuje se da su pretragu poduzele ovlaštene službene osobe Se,ić
Zvjezdan, djelatnik SIS-a, te Mario Jadrijević, Davor Čović i Davor Krleža, djelatnici
vojne policije. Nadalje je razvidno, a u postupku nedvojbeno, da pretrazi stana nije
bio nazočan optuženik ili njegov zastupnik, te da je bio nazočan samo jedan svjedok gradj anin i to Ante Prdić.
Ustav Republike Hrvatske, Zakon o
krivičnom
postupku, te Uredba o
-4 -
K - 540/92.
primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne
ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, jasni su da se pretraga uz
gore naznačeni zakonski razlog, može obaviti samo na temelju sudskog naloga, uz
obavijest i prisustvo držatelja stana (dakle optuženika) i dva svjedoka, što ovdje nije bio
slučaj, pa je stoga obavljena pretraga nezakonita.
Nadalje, iz obavijesti 72 bojne Vojne policije Split, br. V.P. 2233-02-6-932 od 3. ožujka 1993. godine, razvidno je da u knjizi dežurstava vojne policije za vrijeme
od 19.kolovoza 1992. godine do 31. kolovoza 1992. godine, nema nikakve evidencije o
privodjenju Dragomira Miljković, dok su ključevi stana Dragomira Miljković, položenog
u ulici Rudjera Boškovića 30, nalaze kod "Primorja" Split, koje je predmetni stan i
zapečatilo.
Iz dopisa Ministarstva obrane, ~gurnosno informativne službe, centar
Split, broj 1080-03-02-93/338 od lo. lipnja 1993. godine, razvidno je da je njihov
djelatnik Zvjezdan Se"ić dana 21. i 31. kolovoza 1992. godine samonicij ativno i bez
suglasnosti nadredjenog izvršio pretragu stana u ulici Rudjera Boškovića br. 30, te
podnio krivičnu prijavu protiv vlasnika stana, a da se pri tom nije konzultirao sa
Centrom SIS MO Split, pa da je glede toga te odredjenih propusta u službi, Sević
demobiliziran iz službe SIS-a i razvojačen iz 114 brigade HV-a.
Rezimirajući iznesene dopise Vojne policije i SIS-a, opravdano se dovodi
u sumnju tko je ustvari tražio pretragu, iz kojeg razloga i zašto je uopće Dragomir
Miljković predvodjen u prostorije Vojne policije u Lori, a suviše nikakvog naloga za
pretragu nij e bilo .
O pretragama stana optuženika izjasnili su se svjedoci Mario Jadrijević,
Davor Čović, Davor Krleža (djelatnici Vojne policije), Zvjezdan Sević (djelatnik SIS-a),
Prdić Ante, te Lisica Jurica i Željko Vukoja, djelatnici civilne policije.
Svjedok 1\'1. Jadrijević navodi da je sudjelovao kod sva tri ulaska u stan
optuženika. Prvi put 19. kolovoza 1992. godine, optuženik je predveden u Vojnu
policiju u Loru, a zatim da su sa istim otišli do stana, ali da nisu vršili pretragu, nego
samo površno pregledali stan, a optuženik da je ostao kući. Druga pretraga je bila 21.
kolovoza 1992. godine kada su nadjeni neki predmeti, ali ni tada nije vršen detaljni
pregled. Zato je izvršena i treća pretraga 31. kolovoza 1992. kada je pronadjena radio
stanica i još neke druge stvari, kada je bio prisutan i odvjetnik optuženika. Ručna
bomba nadjena je u dnevnom boravku, a pronašao je kolega Čović i to u kutiji od flaše
viskija. Prilikom pretrage od 31. VITI 1992. godine vrata stana je otključao Zvjezdan
Sević, a prethodno da je išao po ključeve u Jobovu ulicu. Na raspravi od 7. lipnja 1992.
godine pojašnjava da su pretrage vršene na zahtjev Zvjezdana Sević, djelatnika SIS-a.
Pretrazi kada je nadjena bomba da su bila prisutna i dva civilna policajca, koji su bili
pozvani, ali su došli kasnije. Kada je pronadjena bomba Dragomir Miljković je bio u
Lori, a zapisnik o pretrazi da je pisao Zvjezdan Sević .
-5-
K - 540/92.
Svjedok Davor Čović navodi da je 19. kolovoza 1992. godine optuženik
predveden u Vojnu policiju u Loru, gdje je s njim obavljen razgovor, nakon čega su
otišli u stan, kada nije vršen pretres, nego samo površan pregled. Druga pretraga da
je vršena 21. kolovoza 1992. godine, bez nazočnosti optuženika , a uz nazočnost
djelatnika vojne policije i predstavnika SIS-a, te jednog gradjanina, kada je pored
ostalog propagandnog materijala našao i jednu ručnu bombu. Na raspravi od 7. lipnja
1993. godine navodi da je cijeli postupak vodio Zvjezdan Sević i da je on
najkompetentniji u vezi ovog slučaja. Kod Sevića da je vidio pregrešt papira koji se
odnose na optuženika, pa da vjeruje da je Sević imao uredan nalog za pretragu. U
cijelom ovom slučaju da je po nalogu zapovjednika pomogao u pretrazi, a koju je
vodila jedna druga instanca.
pročitanog iskaza
Davora Krleže, proizlazi da je kao djelatnik vojne
policije, dobio nalog od svog zapovjednika, a po traženju SIS-a, da se izvrši pretraga
stana optuženika, pa da je sudjelovao u obje pretrage, 21. i~. kolovoza 1992. godine.
Prilikom pretrage 21. kolovoza 1992. godine djelatnik SIS-a da je otključao stan i
pretraga izvršena u prisutnosti svjedoka, kada je nadjena bomba , a 31. kolovoza
1992. vrata stana da je otključao djelatnik SIS-a.
Iz
Rezimirajući iskaze ovih svjedoka, kao bitno dade se izvući zaključak da
se u stan optuženika ulazilo 3 puta . prvi put 19~ kolovoza , u nazočnosti optuženika,
kada nije vršen detaljan pregled, drugi put 21. kolovoza, kadaje nadjena bomba, a bez
nazočnosti optuženika koji je bio u zatvoru u Lori, te treći put 31. kolovoza , u
nazočnosti branitelja optuženika (ova pretraga za odluku i nije bitna). Kod pretraga 21.
i 31. kolovoza, oba puta stan optuženika otključao je Zvjezdan Sević, a svi djelatnici
vojne policije suglasni su da je on pretragu i vodio, čak i zapisnik pisao, dok su oni
samo asistirali. Iz iskaza ovih svjedoka, a iz sadržaja krivične prijave proizlazilo bi da
je pretraga stana vršena i u suradnji s djelatnicima civilne policije što medjutim kako
se vidi iz iskaza civilnih policajaca nije točno.
Iz iskaza Jurica Lisica i Željka Vukoja čiji su iskazi do u detalje
podudarni proizlazi da su bili pozvani od svoje dežurne službe da se vrši provala u jedan
stan, pa da su postupajući po toj dojavi otišli do tog stana, pa baš 21. kolovoza 1992.
godine. Stan da je bio otvoren, a u istom da su zatekli Sevića i još dvoje vojnih
policajaca od kojih se jedan zvao Krleža. Interesirali su se što isti rade, pa kad su
dobili odgovor da su isti djelatnici vojne policije, predočivši im i iskaznice, da su
nadležni za vojne stanove, te da imaju u redan nalog za pretragu, da su o svemu
sačinili službenu bilješku, izvjestili svog dežurnog, koji im je kazao da napuste lice
mjesta. Dok su bili prisutni u stanu da su vidjeli bombu i neke mape što su im
pokazivali vojni policajci, bez da su oni to tražili, a da nikakve civilne osobe u stanu
nisu zatekli .
Sud je iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru, jer oni nisu imali nikakvog
razloga da bi stvari prikazivali drugačije i pogodovali bilo kome. Zato se zaključuje da
-6-
K - 540/92.
djelatnici civilne policije nisu došli u predmetni stan kako bi asistirali pretrazi, nego su
u isti došli radi dojave da se u njega provaljuje. Iskaz ovih svjedoka bitan je i u pravcu
što u momentu kad su oni bili u stanu nikog od svjedoka, civila nisu vidjeli. Već iz
toga vidi se značajna kontradikcija u iskazima djelatnika vojne policije u odnosu na
djelatnike civilne policije i u odnosu na navode krivične prijave glede nazočnosti civilnih
policaja pretrazi stana optuženika na dan 21. kolovoza 1992. godine.
Iz iskaza svjedoka Ante Prdić vidi se da prilikom pretrage stana
optuženika koji mu je susjed, vrata do vrata na dan 21. kolovoza 1992. godine, bio
pozvan kao svjedok, pa kad je došao u stan vrata da su već bila otvorena, a u stanu da
su bila nazočna 3-4 vojna policajca. Koliko se sada sjeća, dok je on bio nazočan
pretrazi, da je vidio da su pronadjene neke knjige iz radio telegrafije, a da nije vidio
niti se o tome pričalo od djelatnika vojne policije da bi u stanu bila pronadjena bomba
. Zapisnik o pretrazi stana da je potpisao, ali da ga nije pročitao, suviše nije imao ni
oćale (dioptrija +1,75), pa da nezna u kojoj je mjeri zapisnik bio popunjen i što je u
istom pisalo odnosno njegov sadražaj. Djelatnici policije da su pretragu vršili ne grupno
i prostorija po prostoriju, nego su istovremeno bili uviše prostorija. Prilikom napuštanja
stana djelatnici vojne policije sa sobom od stvari nisu ništa ponijeli koliko je mogao
vidjeti, a da nije čuo od strane policajaca komentare koji bi upućivali na to da su nešto
značajno u stanu pronašli .
Sudje iskazu ovog svjedoka u cijelosti poklonio vjeru. Ovaj svjedok nema
nikakvog motiva da bi stvari prikazivao na drugačiji način od onog kako je vidio i
doživio na dan 21. kolovoza 1992. godine. Iskazu istog se može vjerovati iz razloga što
na to posredno upućuju već prije citirani zapisnici o pretrazi stana, kao i činjenica da
civilni policajci kada su došli u stan ovog svjedoka i nisu zatekli.
proizlazi da je bio nazočan kod dvije
pretrage u stanu optuženika. Kada je vršena prva pretraga, dozvola za pretragu da je
tražena i dobijena od 72 bojne vojne policije, a druga pretrag~ {) sudskom nalogu. Kod
prve pretrage da je pronadjena , izmedju ostalih stvari navedenih u zapisniku o
pretrazi, i bomba. Optuženik da je bio praćen i sumnjiv i da je bilo samo pitanje
momenta kada se pretraga treba izvršiti. Jedino što se tiče trenutka pretrage da je
radio samonicijativno bez znanja nadredjenog. Zapisnike o pretrazi stana da su pisali
djelatnici vojne policije, a kao svjedoci na zapisniku da su se potpisali predsjednik
kućnog savjeta i još jedan stanar iz zgrade. Kada je pronadjena bomba da je on vršio
pretragu sa jednim djelatnikom MUP-a u jednoj drugoj sobi, kada je jedan od
djelatnika vojne policije, pronašao bombu i svima je pokazao. Prilikom predvodjena
optuženika u vojnu policiju radi saslušanja da je isti ostavio ključeve svog stana II vojnoj
policiji, a i neke druge osobne stvari.
Iz iskaza svjedoka Zvjezdan
Sević
Kada se iskaz ovog svjedoka usporedi sa iskazima djelatnika vojne policije
dolazi se do odredjenih bitnih kontradiktornosti II njihovim iskazima. Iz iskaza vojnih
policajaca da se zaključiti, posebno onog M. Jadrijević, da je zapisnike o pretrazi pisao
Zvjezdan Sević, a iz iskaza Davora Ćović proizlazi da je vjerovato Zvjezdan Sević imao
- 7 -
uredan nalog za pretragu. Izvedenim dokazima utvrdjeno je medjutim, da je pretraga
stana na dan 21.kolovoza 1992. godine izvršena bez sudskog naloga, a samo je nalaz te
pretrage bitan za odluku. Ostalo je nejasno tko je pisao zapisnik o pretrazi, jer po
iskazima vojnih policajaca proizlazilo bi da je pisao Zvjezdan Sević, a po iskazu Sevi6l,
da su ga pisali djelatnici vojne policije, što je takodjer nebitno za odluku, ali ukazuje
na kontradiktornosti iskaza onih koji su vršili pretrage.
Dakle, u postupku je nedvojbeno utvrdjeno , kako iz materijalnih
dokaza,tako i iz iskaza svjedoka daje pretraga na dan 21. kolovoza 1992. godine izvršena
bez sudskog naloga, bez nazočnosti optuženika ili njegovog zastupnika, i uz nazočnost
samo jednog svjedoka i to kada je stan već bio otvoren, a pretraga počela.
Pretraga od 31. kolovoza 1992. godine izvršena je na zakonit način uz
sudski nalog, dva svjedoka i zastupnika optuženika, odvjetnika Ivana Topić, ali nalaz
te pretrage nije bitan za odluku, pa se na tu pretragu sud utoliko i osvrće.
Za vrij eme vršenj a pretrage od 21. kolovoza 1992. godine optuženik j e bio
u zatvoru u Lori, a prvi put je predveden u vojnu policiju 19. kolovoza 1992. godine, te
je tada napisao izjavu (strana 2. spisa) iz koje se citira slijedeći dio ." Živim u stanu
Hrvatske vojske potpuno sam, dok čekam mirovinu, čuvam stvari u stanu u ulici
Rudjera Boškovića 30, stan 9, III kat. Iz koga moram iseliti u roku od 48 sati od
današnjeg dana od 18,00, 19.08.1992. do 18,00 20.08.l992.godine ključeve predaj em
odmah,a sve ovo činim dobrovoljno".
Nakon ovog predvodjenja (usput nezna se zašto) optuženik je pušten na
slobodu , te je ponovno predveden 21. kolovoza 1992. godine, gdje je ostao do 25.
kolovoza 1992. godine, kada je predveden istražnom sucu, a zatim ostao u Okružnom
zatvoru Split.
Optuženik je prilikom prijema u Okružni zatvor Split, pregledan po
sudskom vještaku, specijalisti za sudsku patologiju prim.dr. Jakša Ivanović, kojom
prilikom su utvrdjene mnogobrone povrede pretežito u vidu krvnih podljeva, te
prijeloma tri rebra, što znači više lakših i jedna teška tjelesna povreda. U nalazu i
mišljenju vještaka stoji da je prema optuženiku upotrebljavana struja, a posljedice za
zdravlje izazvane strujom da u trenutku vještačenja, nije moguće utvrditi. Sve OYO se
vidi iz nalaza i mišljenja pomenutog vještaka od 30.kolovoza 1992. godine.
Sve utvrdjeno glede predvodjenja optuženika i njegovog boravka u vojnoj
policiji u Lori, potvrdjuje u tom dijelu navode njegove obrane.
U stanu optuženika kod pretrage 21.kolovoza 1992. godine , kako tYrde
svjedoci civilni i vojni policajci te djelatnik SIS-a Z. Sević, pronadjena je bomba koj u
medjutim, nije vidio jedini svjedok pretrage Ante Prdić. Optuženik je lišen posjeda
ključeva stana 21. kolovoza 1992. godine i od tada više nije imao sa njima kontakta, a
iz iskaza vojnih policajaca vidi se da je stan uvijek otključavao Z. Sević. Nejasno je
-8zašto pretraga stana optuženika iz naznačenog zakonskog razloga nij e izvršena j oš
19.kolovoza 192. godine, kada je optuženik prvi put predveden po vojnoj policiji, već
naprotiv isti se pušta na slobodu - kući, premda je po iskazu Z. Sević, a koji je postupak
vodio, radilo se o osobi koj a radi protiv interesa Republike Hrvatske. Upravo su na taj
dan 19. kolovoza 1992. godine djelatnici vojne policije bili u stanu optuženika, jer im ga
je on sam o otključao. Nelogično je da se osoba pod takvom sumnjom pušta na
slobodu,pa je optuženik do drugog predvodjenja 21. kolovoza 1992. godine boravio u
stanu, te je eventualno mogao ukloniti stvari i predmete koji bi ga mogli
kompromitirati .
Usprkos svih navedenih nelogičnosti i manjkavosti pi~etrage ako se i uzme
kao utvrdjeno da je bomba M-75 pronadjena u stanu optuženika, onda to još ne
predstavlja dokaz da je optuženik počinio krivično djelo pripremanje terorizma,
odnosno da bi bombu nabavio , nakon što je odlučio da u pogodnom trenutku
izazivanjem eksplozija ili poduzimanjem drugih općeopasnih radnji i čina nasilja stvoriti
osjećaj nesigurnosti kod gradjana, a sve iz neprijateljskih pobuda prema demokratskoj
vlasti i uopće političkom sustavu Republike Hrvatske.
Kako dakle, nije dokazano da bi optuženik počinio krivično djelo
pripremanja terorizma za koje se tereti, to gaje temeljem članka 340 toč. 3 pročišćenog
teksta ZKP-a, valjalo osloboditi od optužbe, a za trošak krivičnog postupka teretiti
proračunska sredstva ovog suda.
U SPLITU, 19. srpnja 1993. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
ZAPISNIČAR
Tanja
Marinković-Zekić
v.r.
Dalibor
Dukić
v.r.
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka Vojnom sudu u Splitu,a o istoj
odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
DN-a
l. VDO - Split
2. optuženik Dragomir .Miljković
3. branitelj Ivan Topić - Split,Slavićeva 17
Download

Presuda kojom se Dragomir Miljković oslobađa Bajićeve