Cijena 10 kn, 1,5 € - u pretplati 10% popusta
RIJEKA, APRIL 2012.
176
djecu
u
v
s
a
list z
ПОТ РА Ж И У
ОВОМ Б РОЈ У
Buket anemona
str. 4 - 7
Ćirilična pismena na jednom mjestu
str. 21 - 24
Ta divna stvorewa
str. 28 - 29
Upoznaj vršwake
str. 34 - 37
Bijela p^ela
21
22
Bijela p^elA
Bijela p^ela
23
24
Bijela p^elA
ZDRAVKO ZUPAN
Bijela p^ela
27
BESKUĆNICI
Pripremio: V. Radosavljević
Davno je to bilo kad je
čovjek pripitomio prvog
psa i prvu mačku. A prvi
pripitomljeni pas i mačka, kao i ostale pripitomljene životinje, služi-
li su mu za hranu. Tek
kasnije ove su životinje
postale kućni ljubimci,
prijatelji, koji bi se danas
teško snašli u divljini.
Danas pas i mačka krate
usamljeničke dane mnogih ljudi i uveseljavaju im
život. Raste broj maca u
korpama i pas u šetnjama, ali raste i broj odbačenih kućnih ljubimaca
koji izgubljeno lutaju ulicama kao prosjaci. Da li
su to ljubimci razočarani
u svoje vlasnike pobjegli
od kuće ili su ih vlasnici
u jednom trenutku izbacili iz stana, to niko ne
zna.
U jednom velikom gradu
nedavno je pokrenuta
akcija hvatanja i odvoženja pasa i mačaka lutalica
kako bi se grad pripremio za velika sportska
takmičenja. Primijećeno
je da odbačenih i odbjeglih kućnih ljubimaca ima
u cijelom svijetu, ali najviše u siromašnijim sredinama i da njihov broj
svakim danom raste.
U nekim gradovima Amerike i Australije odbačeni
su psi i mačke podivljali;
u potrazi za hranom počeli su da napadaju živinu i mladunce domaćih
životinja, čak i one od
kojih su nekad bježali.
Zbog takve opasnosti,
ali i zbog ljubavi prema
životinjama, počelo se
osnivati azile, odnosno
skloništa za životinje.
Pod različitim nazivima
kao što su „Spasi me“,
„Udomi me“, pozivaju se
građani da udome nekog
od pasa i mačaka beskućnika koji će im na tome
biti bezmjerno zahvalni.
Šta treba znati o kućnim
ljubimcima? Da životinje
nisu igračke, da o njima
treba brinuti, hraniti ih,
čistiti i liječiti ako se razbole i da je kućnim ljubimcima mjesto u kući.
LIJEPE IAKO NE CVJETAJU
Paprati su biljke bescvjetnice. Ima ih mnogo vrsta. Rastu
divlje po šumama, ali se u posljednje vrijeme sve više gaje
u kućama. Tako se slatka paprat, nekad poznata kao hrana i
lijek, odjednom našla u loncima kao ukrasna biljka. Treba je
samo redovno zalivati, držati u polusjeni, pa će dugo svojim
germolikim izdankom i krupnim paperjastim listovima uljepšavati prostorije stana.
28
Bijela p^elA
ta divna stvorenja
KUNA ZL ATICA
Ova šumska zvjerka sa izduženim tijelom i niskim nogama
danju se krije u dupljama drveća, a noću odlazi u lov. Živi samotnjački i lovi sama. Zadržava se isključivo na svom području koje obilježava izlučevinama i stolicom, kao upozorenje na
je područje već zaposjednuto. Krećući se tom teritorijom koja
može biti velika do 25 kvadratnih kilometara, kuna zlatica
obilazi svoja prijašnja skloništa i mjesta na kojima je uskladištila hranu. Rijetko odlučuje da napusti šumu, a ljude izbjegava, iako su je ljudi nekad držali kao kućnog ljubimca umjesto
mačaka. Glavna hrana kuna su, naime, miševi, ali i sve životinje
koje ovaj mali grabežljivac može svladati svojim oštrim kandžama pomoću kojih spretno skače s grane na granu.
Ponekad se ova zvjerčica ipak navikne na život s ljudima. U
svakom slučaju – ljude ne napada, možda iz straha da joj ne
ukradu njenu lijepu bundu.
zanimljivosti

STEPSKA EJA je ptica
grabljivica koja živi u stepama i polupustinjskim
ravnicama sjeverne Azije. Spada među najljepše
ptice sokolovke. Svojom
plavičastom bojom perja,
kratkim savijenim kljunom
i oštrim kandžama najviše
nalikuje našoj eji livadarki. Slično i lovi: najradije
manje životinje i ptice, ali,
za razliku od eje livadarke,
stepska eja više od miševa
voli skočimiševe.

JAPANSKA JABUKA ili
kaki više liči povrću nego
voću, pa ipak je voće. Kod
nas se gaji kao ukrasno
drvo. Drvo naraste više
metara i procvjeta u maju
divnim cvjetovima. Plodovi slični rajčicama zriju u
oktobru i decembru. Sadrže mnogo C i B vitamina,
ali nisu odmah po berbi
jestivi već ih treba ostaviti
da odleže nekoliko dana.
od ploda se prave razni
slatkiši, a poznata je torta
sa kakijem.

Muhe su dosadni, štetni i opasni insekti. Ima ih
više vrsta, a jedna od njih
je MASLINOVA MUHA. Iako
se tako zove, ova muha
nije prijatelj maslina, već,
naprotiv, njen najveći neprijatelj. Svake godine
kad dozriju masline, ove
muhe navale na njih kao
lude. Masline se od tog
napada ne mogu da brane,
a ne mogu da pomognu ni
uzgajivači maslina.

RIBA KNEZ jedna je
od najljepših i najrasprostranjenijih riba Jadrana.
Živopisnim i skladno raspoređenim bojama posebno su ukrašeni mužjaci
ovih riba. Iako se lako love
i svuda ih ima, ove ribe
nisu žrtve ribolovaca jer
je malo onih koji je jedu.
Možda ih čuvaju zbog toga
što knezovi žive u čistom i
nezagađenom moru i tako
javljaju ribarima gdje treba
loviti zdravu ribu.
Bijela p^ela
29
PredstavLJamo
ni su učenici 2.
razreda osnovne
škole u Dalju. Susreti u školi dio su njihovih
vannastavnih aktivnosti
i vaspitnog procesa za
koji oni i njihova učiteljica Smederevka Novković
imaju svoj recept. Pozovu
O
ata, ja ću da oženim Jovanu...ali
ima još vremena
da spremiš pare, barem
još deset godina, kao iz
puške je »istrelio« Joca
dolazeći iz škole! Naravno, mama i tata nisu bili
ni malo začuđeni ovom
»čvrstom odlukom« svog
sedmogodišnjeg sina, koji
svoju naklonost prema
imenjakinji ne skriva još
od vrtića. Da li je i Jovana
obaveštena o ovoj ideji,
ne znamo, sudeći po slici, Jocina pažnja joj baš
odgovara!
A uč iteljice kao da su
znale za ovaj slatki par,
odredile su da ih ne raz-
I TO SMO MI
roditelje, rođake i prijatelje i pokažu im šta su učili i
šta naučili. Tako je bilo i 7.
marta u 17. časova kad su
roditeljima prikazali seoski maskenbal i numeru sa
kojom su na maskenbalu
u Dalju osvojili četvrto
mjesto.
A onda je zazvonio telefon
sa Kalemegdana. Bio je to
T
34
poziv za jednog doktora
i jednog bolesnika na tri
sprata koji su od početka
članovi njihovog hora. U
horu su bili i jedan Gotovan, pa Saša i Sara koji
su sve znali unapred , pa
jedan Indijanac i jedan kauboj koji isti pokret shvataju različito. I kako onda
komunicirati?
Znaju to učenici 2. razreda
Osnovne škole u Dalju,
ali su hteli da odgovor na
pitanje kako vaspitavati
decu, čuju od roditelja. I
dok su se oni sladili kolačima, roditelji su napisali
svoj recept:
Dve kašike pohvalnih reči,
četiri kašike upornog praćenja, pola šolje jasnih zahteva i jedna velika kašika
vere u sebe. Sve te sastojke
uporno mešati i začiniti
Ah, ta ljubav!
dvajaju č ak ni u školi,
tako da su Jovan i Jovana
čak i u pr vi razred OŠ
»A nta Bogićević« u Loznici započeli u istom
odeljenju.
Joca svaki dan iznenadi
mamu i tatu nekim svojim »biserom«, bujnom
maštom i brzopletim jezikom. Šarmira sve redom –
pa tako i svoju učiteljicu.
Kada nešto malo zabrlja,
on joj se kao mače umiljava i zagrli je dok je
sasvim »nerazoruža«.
»Od kako je progovorio, a
Bijela p^elA
to je bilo vrlo rano, Jovan
je govorio u celim rečenicama, i od tada više nije
prestao da govori«, kaže
njegova mama, koja često
ostane bez odgovora na
mnogobrojna Jocina pitanja ili komentare, »jednostavno me »saseče«, sa
njim se ne možeš jezički
takmičiti«.
Jedino malo zaćuti kad
sa pradjedom igra šah,
jer tada mora dobro da
se koncentriše da ne bi
izgubio partiju.
Nada Čupković
dobrom voljom.
Tako je završila još jedna
radionica u daljskoj školi.
Deca su je nazvala “I to
smo mi”. A oni su 2. A
Osnovne škole u Dalju,
veoma uspešan razred, jer
dišu istim punim plućima,
jer njihovi roditelji i učiteljica Smederevka Novković
uporno i uspešno prate
svaki njihov rad.
Gordana Pavić
ruštvo malo, ali
odabrano! Vesela, vedra i uvek
raspoložena za priču, igru
i druženje, takva su ova
“posebna” deca jedne “posebne” folklorne grupe
sa svojom “posebnom”
učiteljicom, Vesnom BajićStojiljković.
“Hoćeš da pišeš o nama?”,
pita me najstarija u grupi
Maja.
- “Hoću, ako mi kažete zašto bih baš pisala o vama”,
kažem im ja.
- „Pa, zato što smo posebni“, odgovaraju svi u glas.
- „A po čemu ste vi to tako
posebni?“, pitam ih opet
ja.
“Zato što tak vih nigde
nema”, kažu sa smehon na
usnama.
- „Aha, tako dakle.... sad
mi recite gde su sve te
vaše „posebnosti“!“, izazivam ovu „posebnu“ decu
na verbalni „dvoboj“.
D
ko kažete “ Tia
sve može, i sve
hoće”, apsolutno
ste pogodili u srž! Pored
toga da je redov na na
probama folklora u AKUD
Kolo, (Kopar, Slovenija),
Tia Marčeta, učenica petog razreda OŠ Koper,
svira violinu, bavi se akrobatskim plesom, posećuje
sekciju slovenačkih narodnih igara, redovni je polaznik radionica srpskog
jezika, i kao da joj to nije
dovoljno, peva u horu. A
pored svih obaveza koje
ima još je i odličan đak!
Da, da, i ima sve petice!
A
Mi smo posebni!
I onda su mi sve lepo objasnili: svi se pored folklora
u A K UD Kolu, u Kopru
(Slovenija), bave i drugim
aktivnostima, drugo, skoro
svi sviraju poneki instrument: npr. Danijel svira
gitaru, Tia violinu, David
trombon. Asja svira čak
dva instrumenta: klavir
i frulu, Maja i Mateja se
odavno bave plivanjem,
Lidija peva, a svi imaju zajedničku ljubav: da igraju u
AKUD Kolu i pre svega da
nastupaju!I treće, ali ne i
najmanje važno, čak naprotiv: svi su odlični đaci!
Polovina dece iz ove energične grupe već su pet
godina, tj. od prvog dana,
u AKUD Kolo. Za sobom
imaju već nekoliko nastupa
u Sloveniji i inostranstvu.
Njihova učiteljica Vesna
ima samo reči hvale za
svoju najmlađu folklorašku
grupu sa kojom je pravo
zadovoljstvo raditi..
Nada Čupković
Sve može i sve hoće
“Pa, dobro Tia, kako sve
to stižeš? Ko te organizuje?”, sam je pitala. Stidljivo i sa osmehom mi
odgovara da je mama i
tata u svemu podržavaju i
puno olakšavaju „taksirajući“ je od jedne do druge
aktivnosti.
Ova mila i draga devojčica
omiljena je u svom okruženju zbog svoje dobrote,
ljubaznosti i iskrenog odnosa prijateljstva. „Za Tiu
imam same reči pohvale“,
priznaje njena učiteljica folklora Vesna BajićStojiljković, kod koje Tia
vežba balkanske plesove
redovno već tri godine.
Malo je takve dece, koja
sve što rade rade sa uživanjem i sa uspehom, a
Tiji sve ide od ruke i kada
bi dan imao barem još nekoliko sati više, verovatno
bi Tia izabrala još neku
aktivnost na uštrb svog
slobodnog vremena..
Nada Čupković
Bijela p^ela
35
vi znaju za izreku:
“U zdravom tijelu
zdrav duh“. Zna
to i Anja Ivošević, odlična
učenica četvrtog razreda
u Ogulinu, koja je sportski
život, naporne treninge,
zanimljiva natjecanja i sve
ono što sport donosi djetetu upoznala na teniskim
terenima još dok je išla
u vrtić. Iako je u svijet
sporta ušla sa pet godina,
sportskim treninzima pristupa krajnje ozbiljno. Pet
godina postiže zapažene
rezultate, i ne odustaje,
bez obzira što se gradivo
u školi iz razreda u razred
gomila. Trčanje od škole,
do kuće i opet na treninge
za ovu Ogulinku ne predstavlja problem. Sve je
pitanje dobre organizacije
i volje. „Kako bih stigla na
sve treninge, jedno vrijeme
sam domaće zadaće pisala
u školi, za vrijeme odmora. Tada je učiteljica rekla
mojoj mami da bi domaću
zadaću ipak trebalo raditi
kod kuće,“ priča ova vrijedna i savjesna djevojčica
koja je upornošću, kako
kaže, malo-pomalo, stigla
i do prvih vrijednih rezultata i nagrada. Kao tenisačica osvojila je masters
za Središnju Hr vatsku,
učestvovala na državnom
takmičenju u Splitu, gdje
se, kako kaže, nije baš proslavila. „Treniram tri-četiri
puta na tjedan, ali još nije
u pitanju individualni rad
sa trenerom, nego tek u
grupi“, objašnjava Anja.
Ali nije dobra samo u bijelom sportu, zapažena
je i na snježnim stazama.
Prvi je put stala na skije
sa pet godina, i to u školi skijanja na Bjelolasici.
S
36
Sport u srcu i genima
„Sjećam se kada je prvi
put krenula na skijanje,
to jutro bilo je -17°C. Trener je bio začuđen. Bila
je mrvica, ali je drugi dan
već proskijala“, priča o
prvim skijaškim koracima
svoje kćerke mama Tanja.
„Odlično skijam između
vrata, išla sam i u Sloveniju
sa skijaškim klubom. Zimi
dva puta tjedno treniram,
a preko raspusta treninzi
su žešći, svakim danom.
Posebno me oduševljava
noćno skijanje“, ističe Anja
koja je ove godine trebala
učestvovati na utrkama na
Sljemenu, ali u zadnji čas
je odustala „Tek sam ove
godine počela trenirati slalom i uskoro očekujem da
ću biti članica reprezentacije jer skijam hrabro, i sa
srcem. No, roditelje je ipak
malo strah kada me gledaju
i često zažmire dok vozim
Bijela p^elA
neki nezgodan dio
spusta,“ priznaje
Anja.
No, v jer ujte, t u
sportskim ljubavima Anje nije kraj.
Anja se prepušta
i uživa i u ekstremnim sportovima,
kao što je skijanje
na vodi. – Ničeg se
ne bojim. Sa sedam
sam godina prvi put
stala na skije, mama
je morala potpisati
suglasnost da mi
dozvoljava taj rizik,
ali za mene ni jedan sport nije rizik,
nego izazov. „Rano
sam u to sve krenula. Odmalena sam
bila živahna i pokazivala
sklonosti za sport. Uvijek
sam se družila sa dečkima
i zajedno sa njima sam savladala sve prepreke: igrala nogomet na travi, preskakala ograde… svašta.
Sportski tip sam odmalena
i vjerujem da će tako ostati
i da bih se u svakom sportu
mogla ostvariti, vjeruje ova
ambiciozna i samouvjerena
djevojčica i priznaje da su
je za sada ipak roditelji
usmjeravali, i naravno u
svemu podržavali. „ Mama
mi je bila rukometašica,
tako da mi je sport u genima. Mi smo sportska
familija. Pošto smo nekoliko kilometara od Ogulina,
roditelji me voze na svaki
trening i čekaju da mi on
završi. Kako imam tri-četiri
treninga tjedno, ispada da
smo stalno na kotačima,“
priča Anja i priznaje da se
zarad sporta, ipak odriče slobodnog vremena.
„Zasad je važno da mi sve
dobro ide, malo mi vremena ostaje za učenje, ali
za sada sve sa uspjehom
savladavam. U svemu tome
ostaje malo vremena za
prijatelje, ali dobri prijatelji
sve razumiju,“ reći će Anja
koja bi se u izboru između
dva sporta, ipak odlučila
za skijanje, kao svaka Goranka. Iako bi voljela ostati
profesionalno na skijaškim
stazama, Anja mašta da postane učiteljica, odvjetnica
ili profesor fizičkog. Jer,
kako kaže, škola i diploma,
prije svega.
Paulina Arbutina
ve najljepše na
ovom svijetu u stane u riječ mama,
kažu učenici dodatne nastave na srpskom jeziku i
kulturi u Krnjaku koji su se
s učiteljicom Nadom pripremali mamama iznenađenje
za osmi mart – Dan žena.
„Pravim mami čestitku.
Moja mama mnogo voli
cvijeće. Nacrtat ću joj puno
jaglaca, ivančica i lala. Jučer smo baš sa mamom,
brat i ja u našem vrtu sadili lijepe kate. Volim da
najbolja na svijetu.
„Kada dođemo iz škole
mnogo smo vremena zajedno. Pomaže nam pisati
domaću zadaću, a posebno
iz matematike one teške
zadatke s riječima. Mom
bratu Goranu, koji je već
velik (četvrti razred osnovne škole) i sam zna napisati
zadaću, mama je samo pregleda. Sa našom mamom
pomažem mami“, kaže
Danijela Bunčić učenica
prvog razreda.
Njen brat Goran napravio
je čestitku s velikim cvijeomt za mamu. „Moja
mama, sve moje tajne zna.
Vidi svaku moju suzu, osjeti svaki moj problem. Uvijek je tu, uz mene. I kada
sam sretan i kada mi loše
krene. Kada sam bolestan i
kada imam temperaturu…
Čarobni majčin osmijeh
uvijek me dočeka. I ono
njeno biće sve u redu, liječi
sve probleme i sve boljke“,
dodaje Goran dok u rukama drži škarice i ljepilo, te
bira boje, za mamu…
Vrijedna družina priča o
svojim mamama, za svakog
od njih, njegova je mama
igramo se, smijemo se,
gledamo serije, pričamo
o svemu.
Naša mama, je mama za
sve: sa mnom se karta šustera, a sa bratom igra belu.
Uvijek nam ispunjava želje“,
ističe Danijela koja, baš
kao i sve djevojčice, voli
gledati mamu u kuhinji,
naravno usput ponešto i
naučiti. Danijela je posebno
uz mamu kada mama peče
kolače i torte. „Pomažem
mami, stavljam joj brašno… Mama voli praviti
baš moju omiljenu tortu.
Dajem joj ideje i savjete
kako da ukrasi torte. Za
moj rođendan napravila je
barbika tortu, i bila je baš
slatka i ukusna“, kaže Danijela. „Volim oblačiti ma-
S
U majčinom krilu
minu garderobu, posebno
mamine štikle. Obujem ih i
hodam po kući. Zamišljam
da sam poznata manekenka
i da hodam po modnim
pistama Pariza i Milana“,
priča Danijela i otkriva nam
još jednu, veliku tajnu. Ne
može da zaspe bez mame.
Mora biti kraj nje. „Znate,
ja sam mamina princeza, i
to velika“, priznaje sa osmijehom Danijela.
„Mami za ljubav spremamo
naš radni stol, torbe, knjige,
a sestra čak i ormar. Ponekad mama mora i nekoliko
puta ponoviti da pospremimo igračke poslije igre,
ali uglavnom to uradimo
sami,“ kaže Goran.
„Znamo da se mama žrtvuje i da radi za nas kako bi
nam bilo dobro i kako bi
nam pokazala put u život,“
kažu brat i sestra, Dejan i
Željana, koje mama nekoliko puta tjedno vozi po
dvadeset kilometara na
treninge borilačkih vještina
i na folklor, i naravno, uvijek ih strpljivo čeka. Mama
nikada nije umorna, neraspoložena ili pospana.
„Naša mama nikada nije ljuta. Čak sam jednom loptom
razbio prozor, i nisam dobio
batina,“ priča Dejan.
„Za sve što uradi za mene,
kažem mami, hvala i volim
te. Jako je stisnem i zagrlim“, ističe Željana. Dejan
i Željana otkrivaju nam
da za mamu pripremaju
iznenađenje. „Tajno smo se
dogovorili da ćemo pored
čestitke kupiti i poklon.“
Ali, malo je to teže jer Dejana i Željanu odmah poslije
škole čeka mama sa autom.
Pa kako će to njih dvoje
izvesti. „Lijepo! Dobro smo
razradili taktiku. Na putu
do kuće, usput ćemo svratiti do trgovine da kupimo
grickalice. Mama će nas,
naravno, čekati u autu. I
tako ćemo mami kupiti
poklon. Dogovorili smo se
da je obradujemo šminkom
i šamponom. Naravno, od
novca koje smo sami uštedjeli,“ kaže Dejan.
Kada pitaju čija je mama
bolja, djeca se u jednome
slažu: najdraže je sjediti
u majčinome krilu koje je
najsigurnije mjesto na svijetu puno topline i ljubavi i
gdje se sve brige, strahovi i
bolovi zaborave.
Paulina Arbutina
Bijela p^ela
37
ČIPKO I DJED FILIP
Piše i crta: Borivoj Dovniković Bordo
List je nagrađen Nagradom Grada Rijeke
Izdava~: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA - Ure|uje redakcijski kolegij - Glavni urednik: TATJANA OLUI] - Izvršni urednik: QERKA RADOJČIĆ - Likov­
ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafi~ki urednik: \URO
BUDISAVQEVI] - Lektor i korektor: DU[ANKA STAR^EVI]
- Kompjuterska priprema: DAMIR BEDWANEC - [tampa: Skaner
Studio, Zagreb - List izlazi mjese~no - Tira`: 1500 primjeraka Adresa uredni{tva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873
E-mail: [email protected] - @iro ra~un: 23600001500150831 - Ubiqe`eno u Ministarstvu kulture i prosvjete
Republike Hrvatske, Sektor informirawa, pod brojem: 757
List je sufinanciran sredstvima Vlade Republike Hrvatske
ISSN 1331-5455
Download

Desnim klikom na ovaj link skinite broj 176 u PDF formatu!