Ž E N A
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige
oktobar–decembar 2012. | 52
KVINNA
Riječ urednice
P
Žena-Kvinna
ISSN: 1650-5204
Broj/Nummer 52
Godina/Årgång 13
Oktobar/Listopad – Decembar/Prosinac 2012.
List BH Saveza žena u Švedskoj
Prvi bosanskohercegovački ženski list
izvan Bosne i Hercegovine
Prvi broj: april 1999.
Tidskrift utgiven av
Bosnien och Hercegovinas
Kvinnoriksförbund i Sverige
Den första bosniska kvinnotidskriften
utanför Bosnien och Hercegovina.
Första numret: april 1999
Izdavački savjet/Utgivningsråd:
Senada Bešić (predsjednica)
Hiba Čelik (potpredsjednica)
Fikret Babović
Selma Borovac
Sebiha Crnić
Emina Ćejvan
Senadeta Fazlić
Fatima Kovačić
Vahida Mehinović
Asima Pašalić
Jasminka Jasna Perić
Lejla Sijerčić
Nermina Sijerčić
Haris Tucaković
Sabaheta Vehabović
Mirsada Zahirović
oštovani čitaoci, osjećala sam veliku
radost i ponos kada je u Lidköpingu
Jonas Wallgren proglašen našim
počasnim članom. Ovaj izuzetno plemeniti
čovjek, srca punog ljubavi i razumijevanja
prema našoj domovini, učesnik Marša mira
dvije godine za redom, veliki poznavalac
političke situacije koja vlada u BiH, obogatio
je naše članstvo svojim prisustvom. On je
istovremeno otvorio put za prijem novih
počasnih članova koji su tokom godina
postojanja našeg Saveza na razne načine
pokazali svoju podršku našem radu kao i
veliko razumijevanje za naše aktivnosti.
Ovo su dani kada prošlu godinu ostavljamo iza sebe sumirajući postignute rezultate
i analizirajući dosadašnji rad istovremeno
usmjeravajući pogled u narednu godinu sa
željom da ostvarimo sve što smo planirali
i što želimo realizovati. Proteklu godinu
možemo smatrati uspješnom o čemu svjedoče tekstovi u ovom broju Žene. Najveće
zadovoljstvo koje se može vidjeti na licima
naših članova jesu susreti sa članovima iz
drugih udruženja i regija. Svaki takav susret
opravdava naše formiranje i trajanje kroz sve
godine. Naredna godina, 2013, stavlja pred
nas nove izazove kroz koje možemo samo
dokazati koliko smo jak i kvalitetan Savez. Ja
u to ne sumnjam niti jednog trenutka.
Htjela bih ovu priliku da iskoristim da
se zahvalim svim našim članovima na
njihovom radu i angažovanju u našim
udruženjima, članovima Glavnog odbora
Senada Bešić
na konstruktivnim sastancima i diskusijama
i posebno bih se zahvalila sekretarijatu,
Jasni, Sebihi i Harisu, koji svojim iskustvom i
profesionalnošću puno utiču na kvalitetan
rad Saveza.
Za kraj bih Vam poželjela puno zdravlja
i sreće u krugu najmilijih i da se puno više
brinete o zdravlju i svemu što vas čini sretnima. To je najvažnije što možete pružiti i sebi
i našem Savezu. Do novih susreta sa Vama
želim Vam svako dobro u Novoj godini!
Vaša Senada c
Jonas Wallgren, hedersmedlem/počasni član
Glavna i odgovorna urednica/Chefredaktör:
Senada Bešić
[email protected]
Grafički urednik/Grafisk redaktör:
Haris Tucaković
[email protected]
Lektor za švedski/Korrekturläsare:
Petra Berghäll
Adresa/Adress:
Bosnien och Hercegovinas
Kvinnoriksförbund i Sverige
Box 353, 541 28 Skövde, Sweden
Kontakt:
[email protected]
www.bhkrf.se
Org. nr: 866601-5824
Postgiro: 1269573-0
Tiraž/Upplaga: 1 000
Štampa/Tryck:
Printec Offset Medienhaus, Kassel
www.printec-offset.de
Printed in EU
Naslovna strana/Framsida:
Mersad Berber (1940.–2012.):
U slavu Gustava Klimta, 1975. (drvorez, 158 x 120 cm)
Till ära2av Gustav Klimt, 1975 (träsnitt, 158 x 120 cm)
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Vad gör regeringen för kvinnors rättigheter?
Kvinnokonventionen, Konventionen om avskaffande
av all slags diskriminering av kvinnor (CEDAW), antogs
av FN:s generalförsamling 1979 och trädde i kraft i
Sverige i september 1981. Trots att den funnits i mer
än 30 år är den fortfarande till stor del okänd för den
svenska allmänheten.
Kvinnokommittén i FN (Committee on the Elimination of Discrimination against Women), bildades 1982
och har som uppdrag att övervaka att konventionsstaterna, d.v.s. de stater som skrivit under konventionen, skyddar och respekterar rättigheterna i konventionen.
FN:s Kvinnokommitté granskade Sveriges regerings
arbete utifrån Kvinnokonventionen senast år 2008.
FN gav då en rad rekommendationer till Sveriges
regering om vad som bör göras för att säkerställa att
kvinnors mänskliga rättigheter inte ska inskränkas.
Sveriges Kvinnolobby har tillsammans med andra
kvinnoorganisationer granskat hur Sveriges regering
levt upp till den kritik som framförts.
Ž
enska konvencija, Konvencija o uklanjanju svih
oblika diskriminacije žena (cedaw), usvojena je
1979. od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija
a u Švedskoj je stupila na snagu septembra 1981. Iako
postoji preko 30 godina, još uvijek je u velikoj mjeri
nepoznanica švedskoj javnosti.
Komitet un-a za uklanjanje diskriminacije žena
(Committee on the Elimination of Discrimination
against Women) osnovan je 1982. i ima mandat da prati
države stranke, odnosno one države koje su potpisale konvenciju, u zaštiti i poštivanju prava propisanih
Konvencijom. Švedska vlada dužna je redovno
Vad gör
regeringen
för kvinnors
rättigheter?
En uppföljning av
fn:s Kvinnokommittés
rekommendationer
Sveriges Kvinnolobby
kvinna · žena | 52
Šta čini vlada
za ženska prava?
Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby) nadzirao je
tokom 2012., u saradnji s drugim ženskim organizacijama, vladine napore u vezi preporuka Komiteta UN-a za
uklanjanje diskriminacije žena. Izvještaj je predstavljen
oktobra 2012. u Örebru.
izvještavati Komitet za žene o provođenju odredbi
Konvencije na nacionalnom nivou. Posljednje švedsko
izvještavanje obavljeno je 2006., tada je podnijet šesti
i sedmi periodični izvještaj. Švedski ženski pokret, putem cedaw-mreže, napisao je izvještaj u sjeni i takođe
ga podnio Komitetu za žene. Vladin izvještaj i izvještaj
u sjeni razmatrani su od Komiteta za žene januara
2008., tada je provedeno i ispitivanje predstavnika
švedske vlade. Komitet za žene predstavio je pismenu
sveobuhvatnu procjenu usmjerenu švedskoj vladi s
opažanjima, i pozitivnim i negativnim, i niz preporuka
(Concluding observations, cedaw/c/swe/co/7).
Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby) nadzirao je tokom 2012. vladine napore u vezi preporuka
Komiteta za žene. Istražili smo ono šta je vlada učinila
u odazivanju preporukama i analizirali veći dio stanja
u području rodne ravnopravnosti. Prikazali smo
preporuke ženskog pokreta o tome šta treba učiniti
na uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Rad na
izradi podloge i tumačenju raznih preporuka proveden je širokim učešćem. U radu su učestvovali: Sve je
moguće (Allt Är Möjligt), cedaw-mreža, Forum – žene
i invaliditet (Forum – Kvinnor och Funktionshinder),
Samohrani roditelji (Makalösa Föräldrar), Biro za rodnu ravnopravnost Malmö (Malmö Jämställdhetsbyrå),
Nacionalna organizacija dežurstava za žene i djevojke
(Roks, Riksorganisationen för kvinnojourer och tjejjourer i Sverige), Švedski ženski lobi (Sveriges Kvinnolobby),
Švedski savez dežurstava za žene i djevojke (skr, Sveriges Kvinno- och Tjejjourers Riksförbund), Ni kurva ni
potlačena (Varken Hora Eller Kuvad) i Oblasni ženski
lobi Örebro, koji je bio i odgovoran za organizaciju
nacionalne konferencije radi predstavljanja izvještaja.
Izvještaj su sastavile Erika Eriksson i Anna Ahlbertz.
Švedska vlada će 2014. predati svoj naredni izvještaj
Komitetu za žene. Nadamo se da će preporuke ženskog
pokreta do tada ubrzati napore na ostvarivanju Ženske
konvencije.
Stockholm, oktobra 2012.
Gertrud Åström, predsjednica Švedskog ženskog
lobija (Förord/Predgovor, s. 3, preveo Haris T.) c
List BH Saveza žena u Švedskoj
3
Muškarci i
rodna ravnopravnost
P
rojektet Att lära män om jämställdhet drivs av
Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund
med stöd av Ungdomsstyrelsen – Jämställdhetsprojekt och i samverkan med Nykterhetsrörelsens
bildningsverksamhet NBV.
BKKRF vill engagera fler kvinnor och män i jämställdhetsarbetet. Vi ska öka jämställdhetskompetensen hos 10 kvinnor och män som sedan blir en kärntrupp i projektets genomförande. Ungefär 100 kvinnor
ska aktivt driva jämställdhetsfrågor i sina föreningar
och inspirera män att delta. Detta ska göras bland annat genom kartläggning, seminarier och föreläsningar.
Projektperioden: den 1 juni 2012 – den 31 maj 2013.
Tekst: Haris Tucaković i Fikret Babović
Ž
enska prava su ljudska prava. To bi trebalo biti
očito, ali to još uvijek nije. Paradoksalno je što se
stalno mora isticati važnost uloge polova, mada
je konačan cilj da polovi ne igraju neku ulogu.
Rad Ujedinjenih nacija na rodnoj ravnopravnosti
usmjeren je na to da žene uživaju ljudska prava pod
istim uslovima kao i muškarci. Drugim riječima, to ne
znači neka posebna prava za žene.
Ujedinjene nacije su osnovane radi unaprjeđenja
mira i sigurnosti, ljudskih prava i društvenog razvoja. Povelja un-a (26. juna 1945.) je prvi međunarodni
dokument kojim se utvrđuje da muškarci i žene imaju
ista prava. Taj tekst je unijet u Povelju na zahtjev
jednog broja upornih delegacija i organizacija žena.
Međutim, postojao je i otpor. Neke vlade nisu mogle
shvatiti zašto bi Ujedinjene nacije, organizacija za mir
i sigurnost, brinula o ženama i njihovim pravima. (The
Unfinished Story of Women and the United Nations,
2007., www.un.org.)
1948., tri godine nakon osnivanja Ujedinjenih nacija,
usvojila je Generalna skupština un-a Univerzalnu
deklaracija o ljudskim pravima koja se odnosi na sva
ljudska bića bez obzira na pol, dob, nacionalnost itd.
Prvim članom deklaracije utvrđuje se da se ”sva ljudska
bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima” i da to važi svuda u svijetu.
Kako je došlo do Konvencije
• 1967. Generalna skupština un-a usvaja posebnu
deklaraciju o uklanjanju diskriminacije žena.
”Glasanje nije privilegija! To je pravo!”, fotografija za kampanju muškaraca i žena ujedinjenih na protestnim skupovima u Americi 28. aprila 2012. (Foto: Unite Women)
4
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
• 1972., na zahtjev Komisije za status žena (csw ili
uncsw), generalni sekretar un-a traži mišljenje
država članica o formi i sadržaju pravno obavezujućeg instrumenta – jedne konvencije o uklanjanju
diskriminacije žena.
•1973. un osniva posebnu radnu grupu sa zadatkom
da se bavi tim pitanjem.
• 1974. Komisija za status žena počinje dogovarati
nacrt Konvencije.
• 1975. Svjetska konferencija žena u Meksiku poziva
međunarodnu zajednicu da izradi Konvenciju
opskrbljenu ”efikasnim procedurama za svoje provođenje”.
• 1977. Komisija za status žena podnosi Generalnoj
skupštini nacrt Konvencije.
• Generalna skupština daje posebnoj grupi zadatak
da tokom 1978. završi rad na Konvenciji.
• 18. decembra 1979. Generalna skupština usvaja
Konvenciju.
• 3. septembra 1981. Konvencija stupa na snagu nakon ratifikacije od 20 zemalja.
• 2008., 185 zemalja ratifikovalo Konvenciju.
(Izvor: www.unwomen.org i treaties.un.org)
Pro-choice protest, Washington D. C. 1988., u prvom planu su Jane Fonda, sen. Alan Cranston, Betty Friedan, Peggy Marshall, Morgan Fairchild, Cybill Shepperd itd.
utemeljenih na predodžbi o podređenosti ili nadređenosti jednog ili drugog pola ili stereotipnim ulogama
muškaraca i žena. Porodično obrazovanje će obuhvatiti
i priznanje zajedničke odgovornosti muškaraca i žena
pri odgoju i razvoju njihove djece, pri čemu je interes
djece uvijek na prvom mjestu.
Član 6. – Prostitucija i trgovina ženama
Ženska konvencija
Ženska konvencija ili cedaw, Konvencija o uklanjanju
svih oblika diskriminacije žena, je osnovni dokument sa
16 glavnih članova (članaka/artikala) koji ističu pravo žena na obrazovanje, državljanstvo, vlastito tijelo,
zdravlje itd. Konvencija je usvojena od strane Generalne
skupštine Ujedinjenih nacija rezolucijom 34/180 od 18.
decembra 1979. Stupila je na snagu 3. septembra 1981.
Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere,
uključujući i zakonodavne, radi suzbijanja svih oblika
trgovine ženama i iskorištavanje prostitucije žena.
Član 7. – Politički i javni život
Žene će pod jednakim uslovima s muškarcima učestvovati u političkom i javnom životu tako što će imati
Član 1. – Definicija diskriminacije
Izraz ”diskriminacija žena” podrazumijeva u ovoj konvenciji svaku razliku, izuzeće ili ograničenje učinjeno
na osnovu pola što ima za posljedicu ili cilj da ženama
naruši ili onemogući priznanje, uživanje ili korištenje ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom,
ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili
drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na
osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena.
Član 2. – Obaveza uklanjanja diskriminacije žena
Države koje su pristupile Ženskoj konvenciji, tj. države
stranke, dužne su ukloniti svaki oblik diskriminacije
žena i preduzeti odgovarajuće mjere za unaprjeđenje
rodne ravnopravnosti i načelo rodne ravnopravnosti
unijeti u nacionalno zakonodavstvo.
Član 3. – Razvoj i napredak
Države stranke će na svim poljima preduzeti sve odgovarajuće mjere da osiguraju pun razvoj i napredak
žena. Žene i muškarci će imati i uživati ista ljudska
prava i temeljne slobode.
Član 4. – Posebne mjere
Radi ubrzavanja stvarne rodne ravnopravnosti, države
stranke mogu koristiti posebne mjere kao što su kvote
i poseban tretman. Ove mjere prestaju ostvarenjem
ravnopravnosti u pitanju mogućnosti i tretmana.
Član 5. – Stereotipne uloge
Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere protiv predrasuda, običaja i svih drugih navika
kvinna · žena | 52
Ženska prava su ljudska prava. To bi trebalo biti očito,
ali to još uvijek nije. Ženska konvencija se može smatrati
globalnim ustavom rodne ravnopravnosti koji predstavlja okvir međunarodne politike rodne ravnopravnosti.
pravo glasa na svim izborima i javnim referendumima,
biti birane u sva tijela koja se biraju javnim izborima,
učestvovati u utvrđivanju i provođenju vladine politike
i zauzimati javne položaje te obavljati sve javne funkcije na svim nivoima vlasti.
Član 8. – Međunarodni rad
Ženama će se pod jednakim uslovima s muškarcima
osigurati mogućnost predstavljanja svoje vlade na
međunarodnom nivou i učestvovanja u radu međunarodnih organizacija.
Član 9. – Državljanstvo
Ženama će se priznati jednaka prava kao i muškarcima na sticanje, promjenu ili zadržavanje svog državljanstva. Posebno će se osigurati da sklapanje braka
sa stranim državljaninom ili promjena državljanstva
supruga tokom braka ne povlači automatski promjenu
državljanstva supruge, ostavlja je bez državljanstva
ili prisiljava na državljanstvo supruga. Ženama će se
takođe priznati jednaka prava kao i muškarcima u
pogledu državljanstva njihove djece.
List BH Saveza žena u Švedskoj

5
Žene s muškarcima na demonstracijama za pravo abortusa u organizaciji udruženja ”Oui à la Vie” (Da životu), Bordeaux, 24. marta 2012. (Foto: Getty)
Pekinška platforma za akciju (Beijing Platform for Action)
predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih strateških planova za rodnu ravnopravnost

Član 14. – Žene u seoskim područjima (ruralne žene)
Ženama će se osigurati jednaka prava kao i muškarcima na polju obrazovanja, isti kvalitet obrazovanja i iste
mogućnosti za stipendije i obrazovne potpore. Nastavni planovi i udžbenici neće sadržavati stereotipna
shvatanja o ulogama muškaraca i žena.
Države stranke će uzeti u obzir posebne probleme
s kojima se suočavaju žene u seoskim područjima i
značajnu ulogu koju one imaju u izdržavanju svojih porodica, uključujući njihov rad u nenovčanim
sektorima i preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi
osigurale primjenu odredbi ove konvencije na žene u
seoskim područjima. Tim ženama će se takođe osigurati pristup odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti, sticanje
praktičnog i teoretskog obrazovanja, krediti i zadovoljavajući životni uslovi.
Član 11. – Tržište rada
Član 15. – Ravnopravnost pred zakonom
Države stranke će preduzeti sve odgovarajuće mjere
radi uklanjanja diskriminacije žena u pogledu zapošljavanja, plata, stručnog osposobljavanja, povlastica i
zaštite na radu. Diskriminacija žena na temelju udaje,
trudnoće ili materinstva je zabranjena. Države stranke
će takođe unaprjeđivati neophodne socijalne službe da
bi se roditeljima omogućilo usklađivanje porodičnih i
radnih obaveza i učešće u javnom životu.
Ženama će se osigurati ista prava s muškarcima pred
zakonom, ista prava na zaključenje ugovora i upravljanje imovinom kao i ista prava o kretanju osoba i
sloboda izbora stanovanja i stalnog mjesta boravka.
Član 10. – Obrazovanje
Član 12. – Zdravstvena zaštita
Države stranke će osigurati da žene i muškarci imaju
jednak pristup zdravstvenim uslugama, uključujući
i one koje se odnose na planiranje porodice. Države
stranke će takođe osigurati ženama odgovarajuću
brigu tokom trudnoće, porođaja i u postporođajnom
periodu.
Član 13. – Socijalne i ekonomske povlastice
Ženama će se osigurati ista prava na porodične povlastice, bankarske zajmove, hipoteke i druge vrste kredita
6
kao i pravo na učešće u rekreativnim aktivnostima,
sportovima i svim oblicima kulturnog života.
Član 16. – Brak i porodični odnosi
Žene i muškarci će imati isto pravo na slobodan izbor
supružnika i stupanje u brak samo uz njihovu slobodnu i punu suglasnost, ista prava i odgovornosti tokom
braka i pri razvodu, ista prava pri planiranju porodice
kao i ista prava u vezi posjedovanja, sticanja, upravljanja, uživanja i raspolaganja imovinom.
Član 17–22.
Ovim članovima se utvrđuje Komitet za žene radi
praćenja napretka ostvarenog u primjeni ove konvencije. Države stranke se obavezuju da će, radi razmatranja
od strane komiteta, generalnom sekretaru Ujedinjenih
nacija podnositi izvještaj o zakonodavnim, sudskim,
upravnim ili drugim mjerama koje su usvojile radi
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Bra att veta
Kvinnokonventionen eller CEDAW, Konventionen om
avskaffande av all slags diskriminering av kvinnor
• kan ses som en världsomfattande jämställdhetsgrundlag och därmed utgör en ram för internationell jämställdhetspolitik
Pekingplattformen (FN:s fjärde kvinnokonferens i
Peking/Beijing, 1995)
• en konkretisering av hur det internationella arbetet
för jämställdhet ska gå till
Resolution 1325 – Kvinnor, fred och säkerhet
• den första resolutionen som tog upp de väpnade
konflikternas följder för kvinnor och flickor samt
kvinnors bidrag i konfliktlösning och fredsbyggande
Muškarci protestuju za jednake plate u Australiji 1969. (Foto: Four Corners)
provođenja odredbi ove konvencije te o ostvarenom
napretku.
Pekinška platforma za akciju
Pekinška platforma za akciju (Beijing Platform for Action) predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih
strateških planova za rodnu ravnopravnost a jednoglasno je usvojena na 4. Svjetskoj konferenciji žena 4.–15.
septembra 1995. od predstavnika 189 zemalja.
Pekinška platforma za akciju sadrži 6 poglavlja i
razlikuje 12 ”kritičnih područja” za dugoročne ciljeve
i mjere koje trebaju preduzeti vlade, međunarodna
zajednica, nevladine organizacije i privatni sektor radi
poboljšanja položaja žena:
• Feminizacija siromaštva
• Žene i obrazovanje
• Žene i zdravlje
• Nasilje nad ženama
• Oružani sukobi i njihov uticaj na žene
• Žene i ekonomija
• Žene i odlučivanje
• Institucionalizacija rodne ravnopravnosti
• Ženska ljudska prava
• Žene i mediji
• Žene i prirodni resursi
•Djevojčice
Rezolucije Vijeća sigurnosti o sigurnosti žena
Rezolucija 1325 (2000.)
Rezolucija 1325 ”Žene, mir i sigurnost” je prva rezolucija Vijeća sigurnosti UN koja se konkretno bavi
uticajem rata na žene i djevojčice i ženskim doprinosom rješavanju konflikta i održivom miru. Rezolucija
je obavezujuća i poziva zemlje članice ”… da osiguraju
povećano prisustvo žena na svim nivoima odlučivanja
u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, vođenje i
rješavanje sukoba.”
Rezolucija 1820 (2008.)
Rezolucija 1820 ”Seksualno nasilje u konfliktnim i post-konfliktnim situacijama” usmjerena je na upotrebu
seksualnog nasilja kao sredstva u oružanim sukobima
i time ojačava aspekte Rezolucije 1325. Silovanje i ostali
oblici seksualnog nasilja u toku i nakon oružanog
sukoba mogu se smatrati ratnim zločinom i zločinom
protiv čovječnosti.
Rezolucija 1888 (2009.)
Valja znati
Ženska konvencija ili CEDAW, Konvencija o uklanjanju
svih oblika diskriminacije žena (1979.)
• može se smatrati globalnim ustavom rodne ravnopravnosti koji predstavlja okvir međunarodne
politike rodne ravnopravnosti
Pekinška platforma (4. svjetska konferencija o ženama,
Peking/Beijing, 1995.)
• predstavlja konkretizaciju glavnih međunarodnih
strateških planova za rodnu ravnopravnost
Rezolucija 1325 – Žene, mir i sigurnost (2000.)
• prva rezolucija Vijeća sigurnosti UN koja se konkretno bavi uticajem rata na žene i djevojčice i ženskim
doprinosom rješavanju konflikata i održivom miru
kvinna · žena | 52
Prateći akcijski plan, koji predstavlja program jačanja
položaja žena, nastoji unaprjeđivati i štititi potpuno
uživanje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih
žena pod istim uslovima kao i muškarci. Akcijski plan
takođe ističe načelo da žene i muškarci trebaju podijeliti ovlasti i odgovornosti u kući, na radnom mjestu i u
nacionalnom i međunarodnom kontekstu.
Rezolucija 1888 ”Zaštita žena i djevojčica od seksualnog nasilja u oružanim sukobima” oslanja se na Rezoluciju 1820 i traži imenovanje specijalnog izaslanika
generalnog sekretara, formiranje ekspertnih timova,
postavljanje žena u okvirima mirovnih misija, stavlja
naglasak na sankcioniranje seksualnog nasilja itd.
Rezolucija 1889 (2009.)
Rezolucija 1889 ojačava rezolucije 1325, 1820 i 1888 i
traži veće učešće žena u mirovnim procesima kao i
sprječavanje seksualnog nasilja u sukobima.
Rezolucija 1960 (2010.)
Rezolucija 1960 uvodi listu počinitelja kao novo sredstvo borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima. c
List BH Saveza žena u Švedskoj
7
Kada stid postane
jači od istine
Silovanje – zaboravljeni zločin
Tekst: Sanela Bajramović Jusufbegović
Sa konferencije – Prevencija muškog nasilja nad ženama
K
rajem oktobra imala sam priliku da po prvi put posjetim
Karlskrunu. U taj primorski grad na samom jugoistoku
zemlje, došla sam povodom konferencije Prevencija muškog nasilja nad ženama i to na poziv udruženja žena Respekt.
Rado sam prihvatila učešće na ovoj konferenciji, jer cijenim
pružene prilike da progovorim o seksualnom ratnom nasilju,
inače temi kojom se bavim već skoro deceniju.
Bila je to jedinstvena prilika i da ’otresem prašinu’ sa mog
magistarskog rada, Kada stid postane jači od istine, napisanog
prije sedam godina.1
8
Već u naslovu mog rada da se naslutiti da je seksualno nasilje
nešto o čemu preživjeli nerado govore. No, ta šutnja ipak nije
samo zastupljena među onima koji su to nasilje osjetili na
vlastitoj koži, već je historijski gledano uvijek bila prisutna u
našim društvima. Iako je danas općepoznato da u ratovima
modernog doba najviše strada civilno stanovništvo, trebalo je
dugo vremena da se prizna ogromna patnja žena u vremenu
rata. Seksualnom nasilju bivaju izloženi i muškarci, ali su žene
oduvijek bile primarne žrtve ove vrste ratnog nasilja.
Obzirom na rasprostranjenost upotrebe seksualnog nasilja
u ratovima modernog doba moglo bi se možda i pomisliti da
je to relativno nova pojava. No, historija je naprotiv pokazala
da silovanja prate gotovo sve oružane sukobe i baš zato je ova
vrsta nasilja ranije bila shvatana kao sastavni dio rata. Niti se
govorilo o njemu, niti su počinitelji bivali kažnjavani. Prilika
da se ova tema konačno otvori i počne diskutirati pojavila se
početkom 1990-tih kada su ratovi u bih i Rwandi buktali i gdje
se evidentirao veliki broj silovanja. Ogromna zainteresiranost
medija iz raznih dijelova svijeta, pritisci ženskih i mirovnih
pokreta na međunarodnu zajednicu, te spremnost preživjelih
da svjedoče su neki od presudnih faktora koji su doprinijeli
aktualiziranju ove teme. Moglo bi se također reći da je to bio i
plod višedecenijskog rada Ujedinjenih Naroda na polju promoviranja ravnopravnosti između spolova.2 Vrijeme je konačno
bilo sazrelo da se, barem na međunarodnom nivou, suočimo
sa ovim užasnim nasiljem nad ženskom populacijom. Stvorio
se prostor za početak rasprave o uzrocima, posljedicama, ali i
poduhvatima protiv ratnog seksualnog nasilja.
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Tako je njemačka naučnica Ruth Seifert u ranim
1990-tim pokušala da identificira neke od funkcija
silovanja, uz važnu napomenu da je nemoguće govoriti
o funkcijama silovanja koje bi važile u svim vremenima
i u svim društvima. One itekako zavise o historijskom i
kulturalnom kontekstu.
Seifert gleda silovanje kao jedno od pravila rata, jer
se podrazumijeva da će pobjeđujuća vojska poseći za
silovanjem žena one poražene strane. Preko žena se
tako odvija komunikacija između muškaraca. U ratu je
jako važno poniziti protivnika, a silovanjem se dokazuje protivnikova nemoć da zaštiti žene, i želi mu se
povrijediti muškost. Da se tu ustvari radi o povredi
muškosti dokazuje i činjenica da mnogobrojne žene
bivaju nakon silovanja odbačene od svojih muževa.
Shvatanje muškosti koje vlada u vojnoj sferi, a koje
muškost veže za moć, dominaciju i heteroseksualnost
podstiče na silovanje, tvrdi Seifertova.3
Stereotipi muškosti i ženskosti su i prema Mariji
Stern i Mariji Eriksson Baaz ono što silovanje čini
efektivnim oružjem. Ove švedske naučnice čija je
studija fokusirana na Kongo, ističu da je problematično
gledati seksualno nasilje kao puku strategiju rata zato
što onda drugi faktori koji doprinose upotrebi te vrste
nasilja ostaju u sjeni.4 Silovanja počinjena u ratovima
u bih i Rwandi, gdje su ona bila vršena sistematski,
tumačena su kao ratna strategija. Vjerovalo se da je
to sistematsko nasilje imalo za cilj uništiti kulturu
određenih naroda, ali je bilo i onih koji su tvrdili da je
silovanje znak mizoginije.
I slutet av oktober deltog jag på konferensen Att förebygga mäns våld mot kvinnor som organiserades av
kvinnoföreningen Respekt från Karlskrona. Dit blev jag
inbjuden för att hålla en föreläsning om sexuellt våld i
krig, ett tema av stort intresse för mig och som jag bl.
a. skrivit en magisteruppsats om.
I augusti 1992 kom de första rapporterna om att
sexuellt våld mot kvinnor brukades i det då krigsdrabbade Bosnien. Relativt snart bekräftades det att våldet
var systematiskt och att det således användes som en
krigsstrategi.
Forskare och många andra har sedan dess försökt
att förstå varför detta hände. Medveten om att våldet
riktades mot kvinnorna både p.g.a. deras kön och etniska tillhörighet, undersökte jag kulturens betydelse
till att sexuellt våld blev ett framgångsrikt krigsvapen.
Min undersökning, som baserades på de överlevandes våldtäktsberättelser, visade att den inhemska
kulturen som delades av alla inblandade parter var en
typ av hederskultur, med bestämda föreställningar
om relationen mellan könen.
Enligt kulturens oskrivna regler skulle särskilt kvinnans sexualitet kontrolleras. De våldtagna kvinnorna
misslyckades uppenbarligen med att värna om sitt
sexuella liv. De berättade om skam- och skuldkänslor,
vanheder och, inte minst, om rädslan för omgivningens reaktioner.
Deras rörande berättelser om det de utsattes för av
förövarna och rädslan för mötet med omgivningen
hjälper oss att förstå varför det sexuella våldet kan bli
en effektiv krigsstrategi.
kvinna · žena | 52
Traumatizirana Bošnjakinja, žrtva silovanja (Foto: Anthony Loyd, ratni dopisnik i bivši
britanski oficir)
Seksualno ratno nasilje u BiH
U avgustu 1992. godine doprle su do javnosti vijesti o
masovnim silovanjima žena. Tokom 1993. godine specijalni izaslanik un-a, Tadeusz Mazowiecki, potvrdio
je da su silovanja žena, uključujući i maloljetnice, vršena masovno, i da Muslimanke čine najveći broj žrtava.
Jedan od zaključaka prezentiranih u izvještaju Mazowieckog govori o upotrebi silovanja kao instrumenta za
provođenje etničkog čišćenja.
Švedske naučnice Marija Stern i Marija Eriksson Baaz
ističu da je problematično gledati seksualno nasilje kao
puku strategiju rata zato što onda drugi faktori koji doprinose upotrebi te vrste nasilja ostaju u sjeni.
Dakle, relativno brzo se konstatiralo da je seksualno
nasilje nad ženama u bih bilo sistematsko, te da je
imalo funkciju ratne strategije. Sfera mog interesovanja bile su pak kulturalne vrijednosti i norme koje su
mogle doprinijeti da ova vrsta nasilja postane uspješna
ratna strategija u bih. Materijal kojim sam se koristila
sastojao se od publiciranih svjedočenja žena koje su
preživjele silovanja (våldtäktsberättelser).
Osvrtom na već napisano o ovoj temi primijetila sam
postojanje dvaju tabora koja su tumačila seksualno nasilje nad ženama u bih na različite načine. Prva grupa,
koja se sastojala od stare jugoslovenske feminističke
elite i feministkinja sa zapada, gledala je silovanje žena
kao univerzalni problem koji se dešava u svim ratovima zbog nejednakosti spolova. Žene bivaju silovane
na osnovu njihovog spola. Slučaj bih nije po njima bio
jedinstven, kako su tvrdile pripadnice drugog tabora. Domaće ženske grupe i jedan dio intelektualki iz
Evrope i Amerike smatrale su da je etnička pripadnost
žena bila primarni razlog za silovanja na tlu bih. One
su pravile jasnu razliku između etničke pripadnosti
žrtve i počinitelja; žrtve su bile Muslimanke i Hrvatice,
a počinitelji srpski vojnici. Obje ove perspektive sadrže
razumne argumente, ali i dijelove koji su diskutabilni. 
List BH Saveza žena u Švedskoj
9
Tri sestre žrtve silovanja, Izbjeglički centar u Tuzli, 3. januara 1993. (Foto: Nina Berman)

Ono na što se inicijalno dalo prigovoriti je vidljivi
antagonizam između gore navedenih grupacija. Nisu
nažalost uvidjele da njihovi stavovi kompletiraju jedni
druge. Preveliko generaliziranje seksualnog nasilja i
opći otpor prema proučavanju pojedinih slučajeva kao
i kulturalnih razlika koje postoje između zemalja svijeta
vodilo je naturaliziranju tog nasilja. S druge strane,
upornim okrivljivanjem i prebacivanjem krivice na
onog drugog postoji rizik da se važna pitanja zanemare.
Trebalo se svakako zapitati zašto su baš žene glavne
žrtve silovanje, ali i kako je ono uopće moglo postati
efektivna ratna strategija? Očito je bilo da je kulturalizacija seksualnog nasilja potrebna da bi se bolje
razumjela njegova upotreba i funkcija u bh. društvu,
ali i da bi mi, koji smo dio tog podneblja, u najboljem
slučaju mogli uvidjeti našu zajedničku odgovornost za
kulturalne vrijednosti tog istog.
Pojam kultura je u mom radu definiran kao sklop
vrijednosti i normi koje prožimaju jedno određeno
društvo. Obično se kaže i da su to nezapisani zakoni
jednog društva, jer imaju veliki uticaj na ljude koje
to društvo obuhvata. Prema toj logici, svjedočenja
preživjelih ratnih silovanja mogu nam dati indikacije o
uticaju njihove kulture ili habitusa, kako je to nazvao
francuski sociolog Pierre Bourdieu, na način na koji
su žene doživjele nasilje kom su bile podvrgnute.5 U
pomenutim svjedočenjima posebno su se izdvojila dva
aspekta kulture, čast i sram. Sram je uobičajen osjećaj
koji se javlja kod preživjelih seksualnog nasilja, i to
vrlo često u kombinaciji sa osjećajem krivice. Koliko
god ovaj rezon bio nelogičan on je jako zastupljen i
kod bosanskih žena koje su pretrpjele silovanje. Priča
za pričom svjedoči o osjećaju prljavosti, poniženja,
krivnje, ali i neizmjernom strahu od reakcija okoline.
Upravo je strah od stigme nerijetko dovoljan razlog za
vječnu šutnju. I u ovom primjeru je evidentno ono što
je nauka ranije dokazala, naime to da je sram jedino
moguće osjetiti u interakciji sa drugima, tj. u poređenju sa drugima.
Iskreno, najviše me iznenadio opis silovanja kao
gubljenja časti, a što su preživjele nazivale obeščašćenjem. Obzirom da se ovaj pojam u Švedskoj isključivo
spominje u vezi sa ubistvima iz časti (hedersmord)
nisam vidjela bih kao dio kulturne sfere koja zagovara
tu vrstu ekstremnih poduhvata. Međutim, istraživanja
sprovedena u zemljama oko Mediterana ukazuju na to
da etika časti u mnogim, kako kršćanskim tako i muslimanskim, zemljama još igra ulogu. Dok su ubistva iz
časti jako rijetka pojava, ono što karakterizira kulture
gdje je etika časti važna je kontroliranje seksualnog života žene. Čast žene je u principu zavisna o tomu kako
će ona očuvati svoju nevinost, a poslije i voditi uredan
seksualni život. Žene koje se drže ovih nepisanih
pravila obično su jako cijenjene i zbog toga ih mnoge
i same prihvataju. Navedena naučna saznanja su mi u
mnogome pomogla da razumijem bosanske žene koje
čak i jedno krivično djelo kao što je silovanje smatraju aktom obeščašćenja. One se, na svoju štetu, vode
kulturološkim uvjerenjima podneblja sa kod potiču, a
koje ih osuđuje jer nisu uspjele da ostanu u okvirima
dozvoljenog ponašanja.
Interesantno je i to da je strah od nemilosrdne
okoline u nekom vidu prisutan u svjedočenjima skoro
svih žena, bez obzira na njihovu etničku pripadnost i
da li dolaze iz ruralne ili urbane sredine. Ovo saznanje vodi konstataciji da je na području bih u vrijeme
rata postojala zajednička kultura u smislu vrijednosti
koje su obuhvatale odnos žene i muškarca. Samo je
uz poznavanje ovih vrijednosti silovanje i drugi oblici
seksualnog nasilja moglo biti efektivna strategija.
18-godišnja Bošnjakinja, Tuzlanska bolnica, 1. januara 1993. (Foto: Nina Berman)
1. Bajramović, Sanela (2005), När skammen blir starkare
än sanningen. En studie om sexuellt våld som krigsstrategi i
Bosnien-Hercegovina 1992–1995 baserad på analys av dokumenterade våldtäktsberättelser och intervju.
2. Od 1975. pa naovamo, un je organizirao četiri velike konferencije koje su okupljale sve relevantne aktere međunarodne
zajednice, ali i predstavnice ženskih pokreta iz različitih dijelova
svijeta. Glavna tema konferencija održanih u Meksiko Sitiju
(1975.), Kopenhagenu (1980.), Nairobiju (1985.) i Pekingu (1995.)
bila je situacija žena u svijetu. U Pekingu su, osim gore navedenih aktera, sudjelovali i predstavnici 189 vlada, a upravo tu je i
skrenuta pažnja na izloženost žena u oružanim sukobima te je
ovaj problem uvršten u akcioni plan.
3. Seifert, Ruth (1994): ”War and Rape: A Preliminary Analysis” u Stiglmayer, Alexandra (red.), Mass Rape. The War against
Women in Bosnia-Herzegovina.
4. Eriksson, Baaz Maria & Stern, Maria (2010), The Complexity of Violence: A critical analysis of sexual violence in the
Democratic Republic of Congo (DRC).
5. Inglis, David & Hughson, John (2003), Confronting Culture.
Sociological Vistas. c
10
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Projektverksamhet
”Att lära män om jämställdhet”
i samarbete med NBV
Projektne aktivnosti
”Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti”
u saradnji sa NBV-om
Lidköping, 19-21. oktobra 2012. | Dani inspiracije u sklopu
projekta ”Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti”
predstavljaju nastavak dana inspiracije 11. i 12. maja u
Lundu. Program je usmjeren na mlade s osnovnim elementima – rodna ravnopravnost, borba protiv droga i seminar
folklora (za koreografe). | Domaćin: ”Zajedno” Lidköping
| Učesnici: mladi iz udruženja (po abecedi): ”Bosna i Hercegovina” Kristianstad, ”Ljiljan” Oskarshamn, ”Respekt”
Karlskrona, ”Sedef” Malmö i ”Zajedno/Mladost” Lidköping
kao i predavači, članovi udruženja domaćina itd.
Nisail Halilović drži seminar folklora za koreografe
kvinna · žena | 52
List BH Saveza žena u Švedskoj
11
12
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
kvinna · žena | 52
List BH Saveza žena u Švedskoj
13
Borås, 10. novembra 2012. | Tradicionalni susret regije Zapad u
sklopu projekta ”Att lära män om jämställdhet” (Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti). Program je p0dijeljen u dva dijela
– rodna ravnopravnost i kultura (predstavljanje knjiga bh. pisaca iz
udruženja pri BH Savezu žena). | Domaćin: ”Femina” Borås | Učesnici
(po abecedi): ”Broarna-Mostovi”, ”Fatima Gunić” i ”Riznica kulture”
Göteborg, kao i ”Femina” Borås.
Hor ”Izvor” iz udruženja ”Bosna” Borås
14
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
B
K v osn
in ie
no n o
ri ch
Ks h
fö er
rB ce
un go
d i v in
sv as
er
ig
e
Tidaholm, 1. decembra 2011. | Tradicionalni susret regije Centar u
sklopu projekta ”Att lära män om jämställdhet” (Educirati muškarce o rodnoj ravnopravnosti). Program je p0dijeljen u dva dijela –
rodna ravnopravnost i kultura (književno i filmsko veče). | Domaćin:
”Tidaholmski ljiljani” Tidaholm | Učesnici (po abecedi): ”Svjetlost”
Skövde, ”Tidaholmski ljiljani” Tidaholm i ”Zajedno” Lidköping.
kvinna · žena | 52
List BH Saveza žena u Švedskoj
15
Bosanka –
Žena Evrope u Njemačkoj
Tekst: Omer Boškailo
Banjalučanka Jasmina Prpić izabrana 19. septembra 2012.
za Ženu Evrope u Njemačkoj
Jasmina Prpić
B
osanka Jasmina Prpić, magistrica prava, nedavno
je još jednom izborom za Ženu Evrope u Njemačkoj (Preis Frauen Europas – Deutschland)
promovirala i sebe i, pogotovo, državu Bosnu i Hercegovinu. Ako se samo zna da iza ove laskave titule stoje
226 raznih organizacija koje biraju i predlažu kandidate tek tada se ima na umu značaj ovog izbora.
Ko je zapravo Jasmina Prpić?
Još prije rata Jasmina je 1976. godine diplomirala na
Pravnom fakultetu u Sarajevu a dvije godine kasnije je
položila i pravosudni ispit.
Deset godina, tj. od 1980. do 1990., Jasmina je radila
kao sudija Opštinskog suda u Banjoj Luci da bi 1990.
otvorila samostalnu advokatsku kancelariju koja nažalost nije dugo djelovala.
– Moj muž je već 1991. godine morao da izbjegne u
Njemačku zato što se nije htio odazvati pozivu bivše
jna da ide u rat koji je u to vrijeme vođen u Hrvatskoj,
a kasnije je protiv njega pred Vojnim sudom pokrenut
postupak kao dezerter. Ja sam ostala i kasnije sa svoje
dvije kćerke i torbom u ruci, i to onih najosnovnijih potrepština, morala otići i 3. oktobra 1993. sam
takođe stigla u Njemačku. Teška su to bila vremena
za izdržati jer sve što si stvarao i planirao za života
sad si jednostavno morao napustiti i odreći se svega
i svačega da tako kažem, otvara nam priču 58-godišnja Jasmina koja je jedva našla vremena za razgovor,
jer nakon ovog priznanja koje sa sobom nosi i velike
obaveze puno je poziva za učešće na raznim predavanjima, emisijama…
Po dolasku u Njemačku odbila je primati socijalnu
pomoć i sve dok nije naučila jezik radila je kao čistačica
a zatim kao konobarica. Nakon toga Jasmina je prionula za učenje njemačkog jezika i počela raditi kao sudski
tumač i pravni savjetnik. Kada je u Den Hagu osnovan sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše
Jugoslavije, a zatim donijeta deklaracija da je silovanje
ratni zločin, bio je to za Jasminu istorijski događaj jer se
odmah nakon toga upustila u potjeru za pravima žena.
16
– Tri godine, koliko sam radila u njemačkoj organizaciji Medica Mondiale, imala sam prilike vidjeti i čuti
svega i svačega. U Bosni i Hercegovini sam boravila
više puta u vezi prikupljanja izjava bosanskih žena
koje su silovane, zatim sam neko vrijeme boravila na
Kosovu gdje sam osim silovanja mogla da se susretnem
i sa raznim vidovima krvne osvete, prisilnog sklapanja
braka, ubistvima žena zbog povrede časti i sl. Jedno
vrijeme sam potom boravila i u Iranu i Meksiku i
iz ovoga svega mogu zaključiti jedno – broj do sada
osuđenih zbog počinjavanja ovoga djela je u najmanju
ruku jadan, kaže Jasmina.
Jasmina je 2007. zajedno sa 11 pravnica koje žive u
Njemačkoj a potiču iz Argentine, Francuske, Nigerije,
Pakistana, Srbije, Španije i drugih zemalja osnovala organizaciju Advokatice/Odvjetnice bez granica (Anwältinnen ohne Grenzen). Njen rad, požrtvovanje i borba
za prava žena su upravo kroz ovu organizaciju došli do
izražaja. Jasmina je svojim angažmanom kao predsjednica ove organizacije stekla veliki ugled a ove godine i
izabrana za Ženu Evrope u Njemačkoj. Ta titula joj je
nedavno dodijeljena u Palati pravde u Minhenu pred
oko 250 uglednih zvanica od kojih su većina bili i njene
kolege i kolegice, advokati iz čitave Njemačke, koji su
joj na taj način pružili nesebičnu podršku.
– Nisam mogla vjerovati da sam upravo ja mogla
biti izabrana između Cristiane Brandenburg, Angelike
Diekmann, dr Silvia-Yvonne Kaufman, Brigite Triems,
jer su to žene koje imaju iza sebe velika djela a koje
su bile nominirane za ovu nagradu. Ovo pogotovo iz
razloga jer nisam imala nikoga iza sebe osim mog djela
i 20-godišnje aktivnosti. Tako sam sretna da je neko
tako visoko vidio moj rad a i zato jer dolazim iz jedne
male zemlje, Bosne i Hercegovine, čije državljanstvo
još imam i nikad ga se neću odreći.
U posljednje vrijeme Jasmina je preokupirana pravima žena pa nam tu temu kaže:
– Zalažem se zajedno sa našom organizacijom Advokatice/Odvjetnice bez granica za poštivanje ljudskih
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Jasmina Prpić har fått priset Europas kvinnor – Tyskland (Preis Frauen Europas – Deutschland) för år 2012
av nätverket Den tyska europarörelsen (Europäische
Bewegung Deutschland, EBD) vilket består av 226 olika
organisationer.
Priset tilldelades ”för hennes modiga, kreativa och
hårdnackade volontärarbete för förenande och stärkande av ett enat Europa”.
Jasmina Prpić föddes 1954 i Banja Luka. I tio år, d.v.s.
mellan 1980 och 1990, arbetade Jasmina som domare
i den kommunala domstolen i Banja Luka och 1990
startade hon sin egen advokatbyrå.
Vid krigets utbrott flyttade hon till Tyskland och
arbetade där i början som städerska och servitris och
sedan som domstolstolk och juridisk rådgivare.
År 2007, tillsammans med elva advokatkvinnor från
Argentina, Frankrike, Nigeria, Pakistan, Serbien, Spanien och andra länder, grundade hon organisationen
Advokatkvinnor utan gränser.
Just genom sitt engagemang som ordförande för
denna organisation har Jasmina fått ett väldigt gott
rykte och fått detta pris.
Mi, pravnice raznih zemalja svijeta, smo 6. novembra
2007. godine odlučile osnivanjem ove organizacije
postaviti kamen temeljac jednom čvrstom zajedništvu pravnica na internacionalnom nivou.
Mi želimo:
• informisati o položaju žene u zemlji i inostranstvu
• prepoznati i boriti se protiv diskriminacije i svih
oblika povreda prava žene
• doprinijeti prevenciji povreda prava žene
• učiniti poznatijom i doprinijeti važnosti još uvijek
malo poznate Konvencije Ujedinjenih nacija o
uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW)
• učiniti poznatijim i raširiti informacije o Obavezujućim uputstvima Evropske Unije
• preuzeti zastupanja precedentnih slučajeva – sredstvo kojim možemo posebno iskazati našu snagu
• kroz zauzimanje pravnih stavova i davanja izjava za
štampu doprinijeti boljem razumijevanju zakonskih propisa na nacionalnom i internacionalnom
nivou
• doprinijeti boljoj integraciji useljenika
prava, posebno prava žena i uklanjanje svih oblika nasilja i diskriminacije žena, masovnih silovanja, kućnog
nasilja i dr. Postoje takođe i suptilne forme diskriminacije, npr. useljenika generalno, pogotovo useljenica, koje
na Zapadu rade poslove čistačica i njege starijih osoba.
Međutim, ovu nejednakost doživljavaju i Njemice u
Njemačkoj jer vrlo mali broj visokoobrazovanih zauzima neke visoke, dobro plaćene, pozicije. Sama razlika
plaća u Njemačkoj između muškaraca i žena za isti
posao je i do 20 posto. Kada je Bosna u pitanju tu su
poremećene sve ljudske vrijednosti počev od tjelesnog
integriteta žene do njenog diskriminiranja. Razlog nije
”Naročito zemlje, koje su potpisale i ratificirale Žensku
konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije
žena, dužne su osigurati zaštitu žena, ne samo u javnom
već i u privatnom životu, gdje se to nasilje većini žena i
događa.” (Jasmina Prpić)
nesposobnost već dominacija muškaraca i njihovi čvrsti
klanovi. Izuzimajući Švedsku, Dansku i Norvešku situacija i u drugim zemljama nije puno bolja. Nažalost.
p. s. ”Jasmina Prpić nam je ukazala koliko čvrsto je
proces zaštite ljudskih prava ovisan o primjeni pravnih
propisa”, obrazložila je odluku žirija njegova predsjednica prof. Gudrun Schmidt-Kärner. ”U tu svrhu se
duže od pola svoga života borila u raznim zemljama.
Njena lična sudbina bila joj je podstrekač i motiv – pomoći drugima. To je na nas ostavilo poseban utisak.”
Jasminine dvije kćerke su takođe uključene u ovu
organizaciju. Starija Ana, dizajnerka, napravila je logo
za organizaciju dok je Tea, sada već mlada advokatica, još kao studentica 2007. učestvovala u osnivanju
organizacije. c
Jasmina Prpić pri dodjeli nagrade
Anwältinnen ohne Grenzen
Lawyer Women Without Frontiers
Advokatkvinnor utan gränser
Advokatice/Odvjetnice bez granica
kvinna · žena | 52
List BH Saveza žena u Švedskoj
17
Kad Hercegovka
uvodi red
Tekst: Uzeir Bukvić
Bilećanka, Sanela Ovčina, direktorica jednog od najstrožih zatvora u Švedskoj
Sanela Ovčina
D
a je uradila drugačije izdala bi tradiciju kraja
odakle je rodom, jer nisam sreo osobu iz Bileće
a da nije na nekom položaju. Ako ga ne bi bilo,
izmislili bi ga. Njen dolazak u Švedsku svojevrsna je
ratna avantura, istovremeno potresna i opominjuća
priča. Njih troje; ona, brat i sestra, bez roditelja, grlom
u jagode, krenuli su iz Bileće na put na kome je jedino
sigurna nesigurnost i neizvjesnost. Roditelji su ”prednost” dali djeci jer se teško tih dana izlazilo iz grada. A
s njima nek bude šta bude!
– Tako smo se rastali i pogubili, sjeća se tih ratnih
detalja, Sanela, sada već i ona ušla u zrele četrdesete
godine, izgubili smo kontakt s roditeljima i preko Crne
Gore i Srbije stigli do Makedonije. Roditelji su odvedeni u logor. Nakon nekoliko mjeseci su logoraši iz Bileće
pušteni i transportovani u Sutomore u Crnoj Gori. Tad
je Švedska primila jedanaest porodica iz logora i tako
su naši roditelji stigli u ovu zemlju prije nas. Sastali
smo se baš nedaleko odavde u Lidköpingu. Bila sam
već zrela djevojka, skoro svršeni pravnik, diplomiraću
nešto kasnije na fakultetu u Mostaru, gdje sam i studirala i gdje mi je rat prekinuo školovanje. Mogla sam
dakle da procjenjujem i razmišljam glavom zrele osobe.
Mada smo uskoro dobili pravo trajnog boravka u Švedskoj, nisam bila posve sigurna da će baš ova zemlja biti
moj izbor i da ćemo se trajno vezati za nju. Sa dvadeset
četiri godine, podosta škole i znanja i nekom prirodnom sklonošću za jezike, brzo sam savladala švedski,
volim jezike, jednostavno, kod nas sam ranije bila
završila jezičko-prevodilačku školu. Tih godina ipak
nije bilo sjajno biti nezaposlen i tražiti posao u Švedskoj. Jer ni njenoj ekonomiji nisu cvjetale ruže, bila je
u poprilično, rekla bih, komatoznom stanju. Iskoristila
sam to vrijeme da osnujem porodicu i da se udam,
baš ovdje u Tidaholmu, gdje inače Ovčine i sada žive.
Muž, Alen, je takođe iz Bileće. Još smo pod dojmom
jake tradicije, ”beri cvijeće oko svoje njive”. Devedeset
pete sam rodila sina Dinu, a u međuvremenu završila
i višu školu, opći smjer, vratila se u prvi razred, uprkos
diplomi iz Bosne (iz Hercegovine). Pa opet; malo škole,
malo ljubavi, rodim i drugo dijete, kćerku Enu, koja je
sada sa 15 godina ponos i dika cijelog ovog kraja, jer je
najbolja teniserka u regiji. Njen brat Dino je fudbalska
nada i prati sestru u stopu. Dokle će oboje dogurati
18
nije uputno prognozirati, ali na dobrom su putu. Ako
budu na majku, čeka ih blistava budućnost.
Sve dovde obična, ali ipak ne i uobičajena, povijest
jedne bh. porodice u egzilu. Dalja junakinja ove priče je
isključivo i samo Sanela Ovčina, kojoj sam u nastavku
njen osobni biograf.
Život je beskrajna zagonetka
– I tražim posao, uporno, svakodnevno, da se zna. Ali,
ne nađoh ja posao nego posao nađe mene. Baš tako!
Pozvaše me u zatvor na razgovor, nisam čak ni konkurisala. Kad se ono hoće. Tako prvi put uđem u neki
zatvor u Švedskoj. Bio je to posao na zamjenama, kao
kontakt osoba sa zatvorenicima ali često i neki administrativni poslovi, ali ipak posao. U međuvremenu opet
završim jedan kratkotrajni studij iz oblasti kriminalistike, kao da me je neki instinkt vodio šta treba da
radim. I tu sam prvi put dobila stalni posao u Švedskoj.
Dakle, dvije hiljade prve sam dobila stalno mjesto
– kontakt osoba sa zatvorenicima. Ipak, zahtjevno i
delikatno zanimanje. Potom sam, kako i priliči mojoj
prirodi, radoznalosti i ambicijama, mijenjala poslove,
uskakala u razne projekte. Jednu godinu sam vodila
obrazovanje zatvorenika, izazovan i zanimljiv angažman. Sada već uz obilje švedskog dopunskog obrazovanja i diplomirana pravnica, jer sam u međuvremenu
diplomirala i verifikovala diplomu u Švedskoj, i već
mogu da tražim posao koji mi odgovara i koji volim,
odnosno koji odgovara mom obrazovanju i koji mislim
da zaslužujem.
Ovdje sad zanimljivom slojevitošću započinje
nastavak ove naizgled jednostavne životne priče jedne
ambiciozne i uporne mlade Bosanke u tuđini. Iz Hercegovine, zapravo!
Napokon se ukazala prva prilika za prvo šefovsko
mjesto. Konkurs za šefa dva zatvorska odjela sa dvadeset sedam zaposlenih i šezdeset četiri zatvorenika.
Sad tek, nakon razgovora sa Sanelom, počinjem
zatvor da shvatam kao poslovno-ekonomsku kategoriju.
Nemam, ustvari, još realan odnos prema ovoj ustanovi.
Čovjek u zatvoru, za mene je potpuna mistika i jedino
s čime se ne bih lako pomirio jeste da me to ne snađe.
Mislim da ne bih imao dovoljno snage da se suočim s
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
time iako nosim ogromno životno iskustvo. Nadam se
da će me to dvoje zaobići; zatvor i džehenem. Mislim
da sam preslab za neslobodu.
– Bilo je to moje prvo pravo šefovsko odgovorno
radno mjesto, nastavlja Sanela. Ali, he, he, ne znaju
ni oni s kim imaju posla i da pred sobom imaju osobu
koja je rasla u gradu gdje su se kalili vojni kadrovi
nekadašnje jna, koji nisu gledali ništa ispod pukovnika. Nakon četiri godina kaljenja u ovoj zatvorskoj
ustanovi slijedi najinteresantniji i vjerovatno najizazovniji trenutak u mojoj karijeri. Pokrenuto je u
Švedskoj formiranje takozvane Banke šefova, odabir
mladih kadrova u koje ova zemlja ima namjeru da
ulaže. Nije Švedska ipak slučajno to što jeste i za šta
je svijet smatra i drži. Zemlja koja ulaže u kadrove. Mene je za ovaj izazov kandidovao moj tadašnji
šef. Kriterij odabira bio je vrlo zahtjevan i strog jer
zemlja ne želi da ulaže u nekoga u koga nije sigurna.
A to prije svega podrazumijeva poznavanje jezika,
liderske predispozicije, zatim se moralo proći kroz
niz testova i intervjua, do toga, a što je za mene bio
poseban izazov, testiranje ljudi sa kojima radiš, da se
čuje njihovo mišljenje. Iz moje sredine svi su izjavili
da bi baš mene željeli za šefa, što je uz osjećaj prirodne ugodnosti i neka posebna vrsta respekta i ličnog
zadovoljstva samim sobom. Tako sam napokon stala
na listu Banke šefova, i time se uvrstila u red mladih
kadrovika ove zemlje.
da razgovara. Ja mu velim, na našem jeziku, naravno:
šta ti je bolan što praviš probleme. Koji ti je? Zamisli
da si dolje kod nas kako bi se proveo? E da sam dolje
ne bi ti sa mnom razgovarala, siguran sam! Kaže on!
Znajući našta cilja.
Al ne kao stranac
– Nisam nikad prihvatila to da me svrstavaju u
strance. Nisam zapravo dozvolila uopšte da me neko u
nešto smješta. Ja jesam došla u ovu zemlju, ne mojim
izborom, nego sticajem poznatih okolnosti, ali ja sam
pravnik, ja imam svoje ime Sanela, za to izbjeglica
sam ovdje čula ali ga ne prihvatam. Nije to moje ime i
tačka! Nisam dozvolila da me neko drugi predstavlja,
sama ću ja dokazati ko sam i šta znam. Ali, za to se
treba boriti. Srećom, pa sam bila u najboljim godinama, a s dovoljno ponosa da se nisam obazirala čak ni
na to šta eventualno Šveđani misle o meni. Što bi se
Sama pomisao da je ovo isključivo muški zatvor u kome
leže opasni tipovi, zapravo najopasniji, ljudi sa dugogodišnjom robijom, nije baš za osobe meka srca.
Uzmi, ako smiješ!
– Pita me moj šef kako ja sebe vidim na važnoj direktorskoj poziciji? – Meni je to prirođena osobina u
šali ću, dodajući kako se u mom kraju ljudi rađaju za
rukovodioce, te da i ja tu osobinu nosim rođenjem.
Ilustrujem mu to i jednim vicem iz mog kraja, a radi se
o tome kako i gdje žene čuvaju pare od svojih muževa.
Bosanka u knjizi, jer se smatra da Bosanci na otvaraju
knjige, Crnogorka pod lopatu, jer se Crnogorci groze
nad lopatom. A Hercegovka (kažem mu da se to tiče
mene) – na stolu. Ali sa porukom – uzmi ako smiješ!
Sve to je ostavilo na šefa zanimljiv utisak; istovremeno
mu je bilo i simpatično, a i na svoj način ozbiljna preporuka. Ukazalo se uskoro i pravo ozbiljnije direktorsko mjesto u Borosu. Tražili su direktora za praktično
tri sektora, vrlo respektabilna i zahtjevna pozicija.
Ispod tebe je pet šefova u tri sektora. I pripala je meni.
Ostala sam na toj poziciji tri umjesto pet godina, koliki
je direktorski mandat na tom mjestu, jer se u međuvremenu pojavila nova šansa ovdje kod mene u Tidaholmu, gdje inače mi i živimo. Dobila sam mjesto direktora jednog od najstrožih zatvora u Švedskoj. Ko bi
rekao? Mjesto, samo po sebi izazov. Nisam, priznajem,
nikad razmišljala o ovakvom zanimanju. Željela sam
svojevremeno da se bavim advokaturom, tako da me
je malo u početku ova pozicija i zabrinula. Mada sam
sklona organizacionim poslovima, pohađala sam ovdje
u Švedskoj i neke dopunske škole iz te oblasti, čak i za
direktore u državnom sektoru, ali? Sama pomisao da je
ovo isključivo muški zatvor u kome leže opasni tipovi,
zapravo najopasniji, ljudi sa dugogodišnjom robijom,
nije baš za osobe meka srca. Ima, naravno da ima, i s
naše gore lista. Gdje bi kolo bez Kokana. Imala sam
čak i jedan susret s jednim našim zemljakom, koji je
tražio kontakt sa direktorom. Ima na to pravo, ako se
procijeni da ima razloga. Dolazi on i ne sluti s kim će
kvinna · žena | 52
reklo, ja sam furala svoj fazon. Naravno, na mojoj strani su i neke moje osobine, izuzetna doza odgovornosti,
naprimjer, i to što volim svoj poziv. To je, razumije
se, veoma važno da tu čovjek ne promaši. I što nisam
od onih negativaca koji nikad nisu zadovoljni sobom.
Naravni, način ophođenja koji, uvjerila sam se, ljudima
s kojima radim odgovara. Ja prvo poštujem sebe a i
druge i cijenim svoj rad, trud i moje ljudske osobine.
Mada se i ja sama još istražujem, provjeravam neke
svoje stavove, u pitanju su živi ljudi i to ne baš obični, a
ja sam jedina žena stranac na položaju u tom zatvoru.
Ne bojim, se mada sam svjesna o kakvoj se sredini
radi, ali sam oprezna u svojim odlukama. Ne bojim se
ljudi. I sama volim da obiđem zatvorenike, ne dajem
prazna obećanja i to ljudi cijene. Ima u meni ipak te
neke plemenske istočnohercegovačke bese, čije značenje je jasno – ne obećavaj ono što nećeš ispuniti. Putujem puno, i tu imam punu podršku i razumijevanje
supruga, koji me je svo ovo vrijeme istinski podržavao,
i učim na iskustvima drugih zemalja. Mada je Švedska
ispred mnogih zemalja u ovoj delikatnoj sferi, naročito
kad se radi o rehabilitaciji osuđenika.
Susret sa ovom Bilećankom riješio je još jednu u nizu
mnogih mojih zabluda. Upravnike zatvora, pogotovu
ovakvih kakav je ovaj u Tidaholmu u Švedskoj, zamišljao sam, naročito žene, kao strašne tipove. Figurom
poput King Konga, snažnih mišica i smrknuta čela.
Lažu filmovi, vara televizija.
Direktorica zatvora u Tidaholmu nema ništa od
toga; lijepa, nasmijana i s previše ženstvenosti za takve
zablude.
I ako bih ikad dopao tamnice, a da me se pita, tražio
bih ovu kojom upravlja i propisuje strogoću naša Bilećanka Sanela Ovčina. c
List BH Saveza žena u Švedskoj
19
Odlazak
Mersada Berbera
Tekst: Mirela Sekulić (Oslobođenje)
Odlazak ovakvog čovjeka je tuga za sve ljude koji znaju
imalo o ovom svijetu, a pogotovo o umjetnosti.
U
Zagrebu je u nedjelju uvečer (7. oktobra 2012.)
u svom domu iznenada preminuo u 72. godini jedan od najpoznatijih svjetskih grafičara i
slikara, te bh. umjetnik i akademski slikar Mersad Berber. Cijela obitelj je u šoku, a Mersadova supruga Ada i
sinovi Ensar i Azer ne žele davati izjave za medije.
U gotovo pet decenija neumornog stvaralaštva ovaj
je plodni umjetnik naslikao toliko vrijednih slika i
grafika, koje se nalaze u mnogim kućama u bih i širom
Mersad Berber, den mest betydande konstnären från
Balkan under den sista hälften av 1900-talet, gick nyligen bort, 72 år gammal. Han föddes 1940 i Bosanski
Petrovac och gick senare att studera vid Konstakademien i Ljubljana.
”Förmodligen det första som slår en nykomling
till Mersad Berbers verk är hans häpnadsväckande
skicklighet som tecknare. Berber tecknar med ett flyt
och självförtroende som nästan helt försvunnit från
konsten i Västeuropa och USA. Hans former har en
fyllighet och soliditet få artister klarar nu.
Nästa sak som verkligen kan slå en nykomling är
konstnärens kontroll över strukturen. Hans ytor är
olika, men de är alltid levande. Kanske en anledning
till denna känsla för struktur är att hans mor var en
välkänd väverska och därför var han uppfostrad inom
en etablerad hantverkstradition.” (Edward Lucie-Smith,
brittisk konsthistoriker och konstkritiker)
svijeta, krase izložbene salone najuglednijih galerija
kod nas i u drugim zemljama.
Nove vizije
Ovaj veliki čarobnjak crteža i boje, neiscrpnom energijom, svakodnevnim višesatnim upornim radom, stvarao
je nova djela iznenađujuće imaginacije, svježih i novih
vizija i poruka. Njegova je inspiracija bila nepresušna,
Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.”
20
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
jednako na malim grafikama koje se moraju raditi
strpljivo i minuciozno, kao i na velikim platnima, na
kojima dolazi do izražaja potez velikog zamaha, široke
stvaralačke geste.
Mersad Berber rodio se 1. januara 1940. u Bosanskom Petrovcu u bih. Slikarstvo je diplomirao na
Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963., u klasi
profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike, kod profesora Rike Debenjaka, na alu u Ljubljani,
završio je 1965. Od 1978. do 1982. radio je na Katedri
za crtež i grafiku alu u Sarajevu. Berber je bio poznat
u svijetu kao jedan od najboljih grafičara. Njegovo
djelo je uvršteno u kolekciju Tate Gallery 1984. Imao
je čitav niz samostalnih i kolektivnih izložbi. Od 2007.
bio je članom Ruske akademije umjetnosti. U Zagrebu
je živio i radio od 1992. Njegov atelje u toku opsade
Sarajeva granate su potpuno uništile. Govorio je da
je Bosna sve što ima, da je to zemlja velike dobrote i
velike mržnje, ali da nije bitno gdje na kraju završe vaši
ostaci, već duhovno naslijeđe.
Dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među
kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više
nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrada zavnobih-a, kao i
nagradu našeg lista. Dizajnirao je knjige, omote ploča
Indexa, omot trostrukog cd-a prve bh. opere Hasanaginica, plakate za filmove Emira Kusturice i brojne
druge radove. Govorio je da svoju inspiraciju najviše
crpi iz ”mističnog svijeta Bosne, njenih otomanskih
slojeva i tragičnog usuda njenih ljudi”.
Da će Bosna i Hercegovina, kao i kompletna regija
bivšeg nam zajedničkog kulturnog prostora osjetiti
”Den tredje saken som kan imponera på en novis – efter att han eller hon hade absorberat verkan av Berbers
tekniska färdigheter – är den typiska fragmenteringen i
många av hans bilder. Hans målningar har ibland beskrivits som polyfoniska, med bilder eller scener som tydligen glider in i varandra.” (Edward Lucie-Smith, brittisk
konsthistoriker och konstkritiker)
gubitak najvećeg majstora i umjetnika čije će se zasluge mjeriti na svjetskom nivou, rekao je Admir Mujkić,
predsjednik ulubih-a dodajući:
– Mersad Berber je bio jedan od osnivača Odsjeka
za grafiku na alu Sarajevo, počasni član ulubih-a,
afirmator bh. likovne umjetnosti diljem svijeta što
potvrđuju njegove izložbe u svim najvažnijim svjetskim centrima a o tome svjedoče tekstovi i zapažanja
najvećeg likovnog kritičara Edwarda Lucie-Smitha.
Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije bih
kazao je:
– Odlazak Mersada Berbera sigurno je veliki gubitak za kulturu bih, a i Hrvatske u kojoj je djelovao u
posljednje vrijeme. Tačnije to je gubitak za umjetnost
i kulturu. Mersad Berber je bio pripadnik generacije
sarajevske grafičke škole koja je uistinu revolucionisala
pristup prema ovom mediju i u jednom periodu bila jedna od najznačajnijih kulturnih pojava, a Mersad je u njoj
bio veoma značajan. On je bio dobitnik velikog broja

Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.”
kvinna · žena | 52
List BH Saveza žena u Švedskoj
21
”Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerovatno je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber crta
s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno nestale iz umjetnosti Zapadne Evrope i SAD. Njegovu forme
se odlikuju punoćom i solidnošću koju mnogi današnji
umjetnici ne znaju postići.” (Edward Lucie-Smith)
 nagrada na evropskim i svjetskim salonima. Obilježio
je jedno vrijeme i svakako će nam nedostajati, a njegovo
djelo će bez sumnje ostati da svjedoči o tom vremenu.
Raskošan stvaralac
Safet Zec, naš poznati slikar bio je šokiran ovom viješću:
– Odlazi veličanstvena i krasna ljudska, ali i umjetnička figura, koja je bila jedinstvena na ovim bh, ex-jugoslavenskim i evropskim prostorima. Bio je raskošan
stvaralac. Stvarno mi je žao, kao što mi žao svih takvih
ljudi, velikih i krasnih stvaraoca. Ostavio je iza sebe
mnogobrojna veličanstvena djela. Bio je intelektualac,
mislilac koji je razmišljao, duboko poznavao evropska i
svjetska kretanja u umjetnosti, duboko volio i poznavao umjetnost i našu nesretnu bih. Posvetio joj je
prekrasna djela i opuse.
Berberov odlazak je veliki ljudski, fizički gubitak.
Znam da ga nećemo sretati na Stradunu, u Zagrebu,
Sarajevu na Baščaršiji, ali zato će ostati njegovo djelo,
na sreću, to je neka mala sreća nas koji ostavljamo svoja
djela iza nas.
U ovom trenutku sjećam se jedne male epizode sa
pokojnom Nadom Pivac u vozu iz Počitelja za Sarajevo.
To su bile godine kada je Berber bio profesor na alu,
pred Olimpijadu, imao je već niz nagrada, bio je velika
figura u žiži. Kaže mi Nada: ”Berber nam vraća vjeru
i dostojanstvo u nas same umjetnike, vraća nam poštovanje.” Berber je bio kompleksna ličnost u toj svojoj
veličini mnogo je značio za Sarajevo, bih i internacionalnu scenu. On je bio jedan od rijetkih umjetnika, ako
ne jedinstven, koji je doživio planetarnu popularnost.
Lično sam mu zavidio na nekim djelima, koja su osvajala opojnošću i raskošom, te bila jedinstvena. Imali
smo nekih zajedničkih planova i ideja. Zaista mi je žao
što se nismo družili onako kako smo trebali. Odlazak
ovakvog čovjeka je tuga za sve ljude koji znaju imalo o
ovom svijetu, a pogotovo o umjetnosti.
Začuđujuća vještina
– Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerovatno je njegova začuđujuća crtačka vještina. Berber
crta s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno
nestale iz umjetnosti Zapadne Evrope i Sjedinjenih
Američkih Država. Njegovu forme se odlikuju punoćom i solidnošću koju mnogi današnji umjetnici ne
znaju postići, rekao je o slikaru jedan od najznačajnijih
britanskih likovnih kritičara i historičara umjetnosti
Edward Lucie-Smith. c
Iz životnog djela Mersada Berbera ”Srebrenica – djela na papiru 1996.–2009.”
22
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Nita Keljalić
Poezija ljubavi i sjete
Žena s oblakom u očima
Žena s oblakom u očima
Tekst: Uzeir Bukvić
Nita Keljalić
ku
ke
no
oi
vo
ane,
na
su
m
kva
eć
una förlag
g
Pjesnikinja u egzilu: Nita Keljalić, Žena s oblakom u očima,
UNA forlag Geteborg
N
igdje se čovjek, sklon tumačenju literarnih snova, ne može lakše okliznuti i strmoglaviti kao u
poeziji. Jer, za razliku od proze, za koju je potreban majstor i iskustvo, i gdje se tačno znaju temelj
i krov, jer se sve dešava u glavi tekstopisca, poezija je
varljiva dama, koja se javlja srcem, a srce je teška izdajica. I zato sam knjizi Žena s oblakom u očima autorice
Nite Keljalić, prišao vrlo oprezno, s pobožnošću skoro,
jer me na to upozorio naslov knjige i njena posveta. Nisam tumač oblaka, njih držim za prolaznost,
ali s nebesima vodim dug i uporan dijalog, svjestan
uzaludnosti pokušaja da naslutim različitost. Bavim
se uzaludnim poslom jer je samo nebo isto: bosansko
nebo, švedsko nebo, isto nebo. Zašto prilazim baš s te
strane, uvodeći vas u tumačenje pjesničkih znakova
Nite Keljalić? Iskustvo me je naučilo da ničemu ne
prilazim preozbiljno uzdajući se samo u prvi utisak. I
davno sam se prestao čuditi.
Na nedavnoj promociji knjiga naših mladih spisateljica, koje djeluju u Švedskoj, bila je i Nita Keljalić,
iz grada Norčepinga. Rođenjem iz Jajca, što u ovom
slučaju nije nebitna činjenica.
Najprije sam zažalio što ne odoh na promociju njene
knjige, koju joj je objavila una forlag iz Geteborga. A
potom nesta kajanja zbog nedolaska na to književno
veče, na to žensko književno veče, koje je i organizirano da bi se predstavile naše mlade spisateljice iz
Švedske, čije vrijeme čini mi se tek dolazi. Ali, o njima
drugom prilikom.
Jer, da sam tada sreo i upoznao autoricu zbirke pjesama, poetskog naslova Žena s oblakom u očima bilo bi
to, bojim se, jednostrano poznanstvo; znao bih dosta
kvinna · žena | 52
o knjizi i onome što ona piše i pjesnički osjeća, a malo
šta i o njoj.
Nita se u zrelim godinama javila poezijom. Čudno
za neupućene, ništa neobično ako se zna da je jedan od
najvećih pjesnika Indije Rabindranat Tagore, tek na pragu pedesete objavio zbirku pjesama Gradinar i okitio se
Nobelovom nagradom. Nema dakle pravila, jer godine
ne čine pjesnika pjesnikom nego njegova poezija.
Šta veli autorica male-velike zbirke poezije pune
upravo ljubavi i sjete?
Rođena je Jajčanka, koja je svoj dio zavičaja ponijela sa
sobom u švedski grad Norčeping, poput medaljona srca,
prenijela ga u očima. Ono što stoji i što je stalo u njenom
srcu i duši nema istu boju i njegova ljepota se s vremenom tanji i blijedi sve nepodnošljivijim sjećanjima.
– Davno je bilo kad smo postojali, u jednom gradu kojeg više nema, kaže Nita, nostalgično i bolno, čini mi se,
dodajući – i nismo ni svjesni bili, tad, da će jednog dana,
samo sjećanje nam ostati, i snovi se u zaboravu stopiti,
davno je bilo, kad smo znali, baš kao djeca, voljeti.
– Imala sam sretno djetinjstvo, nostalgično veli
Nita. – Odrastala sam u najljepšem gradu na svijetu,
uz najljepšu rijeku u gradu punom slavne istorije u bajkovitom okruženju. Za nezaboravnih ljetnih predvečerja s mosta na Plivi gledala u oblake, na svoj zaljubljenički način tumačila njihove forme i poruke i sve te
slike, kao da sam slutila da ću ih biti željna, skupljala u
oku poput brižljive djevojčice, koja s pobožnošću sprema svoje lutke, tako da ih ne daj bože ne povrijedi.
I tu na tom mom mostu uzdisaja, onako zanesenjački, mladalački rekla je sebi – Nita napisaćeš i ti jednoga
dana knjigu, svoju knjigu.
Teško je pored takve vode i na tom mostu ostati literarno ”nevin”. I tu su tada nastali i prvi stihovi, život
jedne mlade Jajčanke počeo se prelivati u poeziju, baš
poput tih njenih oblaka iznad Plive, koji kako odmiče
ljetni dan neprimjetno se prelivaju, nestaju s vidika i
postaju nebo.
Za dobru poeziju, za jaku riječ, potrebna su izgleda
teška vremena i gorka razočarenja. Sem ljubavi, mada
i ona ne mora uvijek biti bezbolna. Ravnodušni i zadovoljni ne pišu poeziju. I stoga susret sa poezijom Nite
Keljalić, na momente doživljavamo kao vlastiti autoportret. Ispravnije reći neku vrstu autoportreta kolektivne promašenosti. Previše je u tim njenim rimama,
koje se ne rimuju, jer je Nita moderan pjesnik i ne drži
do te vrste lakirovke, isuviše je iskrenosti, ali iskrenosti
koja se i vas tiče. I poruka. Ženama. I mučnine, katkad, 
List BH Saveza žena u Švedskoj
23
Nisam sklon pretjerivanju, ali me drži nada da će poezija
Nite Keljalić izaći iz korica ove knjige s omotom boje jeseni i poći svojim putem, poput svake pjesme hodalice,
od uha do uha radoznalih pjesmoljubaca. Biće ugodno
sretati se s njom.

koja tjera na povraćanje jer se putuje u vozu koji vozi
natraške i koji će i nju dovesti praznu u Zemlju od
Stakla.
Ali i ljubavi, te nikad dovoljno neispjevane pjesme.
– U Norčepingu sam dočekala dvadesetu. Prazna,
zbunjena i obeshrabrena. Moja želja da budem psiholog, potajna nada da pišem, sve ono što mi je izgledalo moguće, izgubilo se negdje na tom putu i u tim
vozovima bez voznog reda, koji najprije stignu ali tamo
gdje niste planirali ni mislili da ćete stići. Jer, tako je to
”najbrže stigne onaj koji ne zna gdje je pošao!” To su mi
rekli ovdje u Švedskoj. I još puno toga sam čula ovdje
od ove Švedske. O čemu ćutim, godinama ćutim u
kući bez prozora. Kao što je zaljubljenog teško uvjeriti
u novu sreću, tako je i meni Švedska bila slabo utočište.
Sve bi bilo lakše da ne postoji ono Tamo – tamo
odakle smo mogli otići, i ponovo se vratiti, mogli smo
ostavljati jer, sve ostavljeno nas je čekalo, i nismo ni
svjesni bili tad, da će jednoga dana samo sjećanje nam
ostati! Prenosim ovo njeno osjećanje iz pjesme U Zemlji zelenog sunca.
P. S. Nita Keljalić, nije samo obična pjesnikinja i zato sad volim što nisam
otišao na promociju njene knjige u Geteborgu.
Znam da je za svakoga ko piše vrhunac radosti u tom neizvjesnom
poslu – knjiga. U slučaju Nite Keljalić, ulazak njene prve knjige u njen
dom, poput vulkana unio je erupciju sreće. I neplanirano udahnula
neočekivani optimizam njenom devetogodišnjem sinu Leonu. Susret
sa knjigom svoje majke doživio je na svoj nepredvidiv način. Nije to
više susret sa uobičajenom lektirom primjerenoj njegovoj dobi i shvatanju. Sad je to knjiga na čijim koricama, umjesto njemu nepoznatih i
neinteresantnih autora, piše ime njegove majke. Gleda to prvi put i u
njegovim očima ona se izdigla do neslućenih visina. Sad može i svojoj
školskoj drugarici u školi koju pohađa, da odgovori na njeno neoprezno pitanje ”kako on provodi slobodno vrijeme?” Zasad nije imao odgovor, jer je pojam slobodno vrijeme u njegovoj svakodnevnici teško
izdvojiv. Sav važan sad može da joj kaže da čita knjigu i pjesme svoje
majke, da joj pokaže i knjigu s njenim imenom na koricama.
Reći će joj nešto još važnije da i on sam počinje da piše knjigu. Jer
kad je vidio majčinu obećao je da će i on napisati knjigu i da želi sam
da je prodaje i potpisuje kupcima u knjižarama, kao i svaki veliki pisac.
I doista, počeo je da piše. Na kom jeziku još je njegova tajna, ali
da će knjiga biti, biće. O čemu, vidjećemo! Tako je u jednom posve
nesvakidašnjem slučaju knjiga poezije Nite Keljalić, dodatno dobila na
važnosti.
Dešava se eto da ponekad priča o knjizi nosi više uzbuđenja i od
same knjige. Autorica je svoju zbirku mogla posvetiti svome sinu, jer
je on bitan u njenom nastajanju. Ali nije. Njen Leon, ako završi svoju
knjigu, nedavno započetu, nasloviće je siguran sam – ”svojoj majci
Niti!” I umjesto uobičajene preporuke ove knjige samo podsjećanje za
čitaoce: neke knjige je bez obaveze na čitanje poželjno imati. Zbirku
pjesama Žena s oblakom u očima Nite Keljalić, dobro je imati, a još
potrebnije i poželjnije pročitati. c
24
Za pjesmu je često potreban putokaz, jer, poput
poezije Nite Keljalić, sva poruka je u jednoj riječi. U
slici, u jednom uhvaćenom trenu. To su često njeni
simboli smješteni u okvir pjesme, ali okvir koji nije
sputavajući, ne ograničava, već ih pušta da izađu i žive
svaki svoj smisao. Poput kristala; ima samo sjaj i boja.
Misao, samo. I ako tako možeš misliti, ako imaš tu
moć i darovitost, znaćeš lako i moći ćeš slijediti taj trag
autorice i njene pjesme. Ako pak ne mogneš, ne treba
odustajati, moraš pokušati, krenuti ispočetka dok ne
nađeš pravi trag.
Jer poezija i jeste misao u letu! Ptica koja samo jednom poleti i pretvori se u trag.
I zato savjetujem radoznale, one koji se dive zraku
a ne svjetlosti, da ne odustanu, vratiće im se višestruko. Poput dragog gosta koji dolazi iznenada, doživjeće
susret sa poezijom Nite Keljalić, baš kao kad vam se
nakon duga i dosadna tumaranja ukaže zbunjujuće
čudan predio.
Poezija Nite Keljalić, što je i očekivati, nosi pečat
osobnog iskustva. Mada, mora se priznati i mora joj
se na tome biti zahvalno, neće vas opteretiti mrakom
s kojim već dvije decenije samuje u ovoj Zemlji od
Stakla. Odmoriće vas ljubavlju. Diskretnom erotikom,
čak, ali s mjerom ako je u poeziji uopšte išta mjerljivo,
jer što god se po nekom šnitu i kalupu skraja onda to
nije pjesma, kao da se boji da vas ne povrijedi suviše
ozbiljnošću, smatrajući poeziju alhemijom duše.
Ipak i uprkos svemu njena poezija nudi optimizam.
Nadu, a nada posljednja umire, zar ne! I stoga nek joj je
dopušteno da se i ovoga puta obrati ženi u Ženi, stihovima iz njene pjesme Ona:
aprilsko sunce
škrto
i odviše dugo čekano
kao nepreboljen ljubavnik
iznenadi
Nju
koja je bezbroj godina
živjela na kiši
Nju
koja je nekad znala
sve pjesme
što su ikad ispjevane
i što nikad tražila nije
utjehu u tuđem dodiru
sve jezike koje je govorila
već odavno je zaboravila
i miris zagrljaja
i svoje ime
al’ tog dana
u prolazu
neko joj ga šapnu
i sve se u njoj nanovo probudi
kamen i vatra
kristali postadoše
u mraku zvijezda nađe
skoro ugašene oči
meki dodir vjetra
u kosi joj osta
i sjeme istrošene mladosti
duboko u njoj
otkri sunce
jednog novog života c
List BH Saveza žena u Švedskoj
52 | žena · kvinna
Safe at Work
Web stranica i film na dvanaest jezika o opasnostima i pravima zaposlenih u restoranima
K
uhinje u restoranima moraju biti sigurnija radna
mjesta čak i onima koji nedovoljno poznaju švedski jezik. Zavod za zaštitu na radu (Arbetsmiljöverket) usmjerava se od januara 2013. na informisanje
restorana u Švedskoj, putem interneta, filma i kontrolnih lista – na dvanaest jezika.
Najčešći uzroci nesreća u restoranima su padovi
po klizavom podu, posjekotine nožem i opekotine od
kuhinjske i grijne opreme i tečnosti. Česte su i prijetnje
i nasilje. U razdoblju 2007.–2011. prijavljeno je 1.258
ozljeda u ovom zanimanju. Tamne brojke su velike.
U kuhinjama se i dešava većina povreda. Tu je i
veliki udio radnika iz inostranstva – grupa koje ovdje
trajno žive i onih s privremenim radnim dozvolama.
Državni zavod za migracije (Migrationsverket) izdao
je 2012. oko 1.400 radnih dozvola zadnje pomenutoj
grupi. Ciljna grupa obuhvata više hiljada radnika u
Švedskoj. (Ugostiteljstvo je industrijska grana s najvećim udjelom poduzetnika rođenih u inostranstvu, sa
70 posto rođenih izvan Švedske.)
Tim grupama je zajedničko nedovoljno poznavanje
švedskog jezika. Zbog toga teže dolaze do informacija,
naprimjer, da zaposleni imaju pravo na uvođenje u
radno mjesto, kako bi izbjegli opasnosti i uobičajene
povrede na poslu. Mnogi i ne znaju za Zavod za zaštitu
na radu.
– Ne možemo prihvatiti dvostruke standarde gdje
neki zaposleni imaju pristup informacijama o sigurnoj
radnoj sredini, a drugi ne. Zato sada vodimo kampanju
usmjerenu na one s lošijim poznavanjem švedskog u
ugostiteljstvu, kaže Håkan Olsson, direktor nadzora
pri Zavodu za zaštitu na radu.
Cilj kampanje je smanjiti broj povreda zaposlenih u
ugostiteljstvu.
Kampanja se vodi po nalogu vlade radi informisanja
stranih radnika. To, između ostalog, uključuje pisma
za 14.000 vlasnika restorana i web stranicu Safe at
Work (safeatwork.se). Tu radnici i poslodavci imaju
informacije na dvanaest jezika. Na stranici je dostupan
i film s primjerima uobičajenih povreda u branši.
Zavod za zaštitu na radu oglašava na raznim jezicima i putem posebnih web stranica koje radnici posjećuju. Zalaganje na informisanju prati određeni broj
inspekcija.
– Vlasti tradicionalno teško dopiru do tih ciljnih
grupa po vlastitim uslovima tih grupa. Zato su web
stranica i oglasi, film i brošure efikasan način dopunjavanja redovnih kanala, kaže David Khabbazi, odgovaran za kampanju.
safeatwork.se
Restaurangköken måste bli säkrare arbetsplatser, även för dem med
bristande kunskaper i svenska.
Arbetsmiljöverket riktar fram till och med januari 2013 information
till landets restauranger. Det sker i form av en webbplats, en film och
checklistor – på tolv språk – arabiska, bengali, franska, engelska, hindi,
kinesiska, persiska, turkiska, thailändska, spanska och urdu. Syftet med
kampanjen är att minska antalet skador bland restauranganställda.
Slike s plakata kao dijela kampanje s informacijama o opterećenju pri radu (donja slika) i
zaštiti ruku od uobičajenih uzroka opekotina (gornja slika)
Kontakti pri Zavodu za zaštitu na radu:
-Pernilla Niia, inspektor zaštite na radu, 010-730 97
89
-David Khabbazi, odgovaran za kampanju, 010-730
93 25 c
kvinna · žena | 52
List BH Saveza žena u Švedskoj
25
MoneyGram
MoneyGram öppnar den första företagsägda
butiken i Sverige
S
verige (28 nov 2012) – Den globalt ledande leverantören
av penningöverföring MoneyGram meddelande idag lanseringen av den första företagsägda butiken på Sveavägen
39 i Stockholm.
Butiken ligger i centrala Stockholm. Personalen på plats är
heltidsanställda på MoneyGram och är utbildade i penningöverföringstjänster för att tillhandahålla kvalitetsservice till
kunder som vill skicka och ta emot pengar.
Företaget har planer på att lansera fler MoneyGram-ägda
butiker i de nordiska länderna under 2013 för att komplettera
det nuvarande nätverket.
Enligt världsbanken är Sverige ett av de länder från vart man
skickar mest pengar i Norra Europa, med mer än 1,3 miljoner
utlandsfödda som bor i Sverige och som skickar mer än 800
miljoner dollar årligen.
– Expanderingen av MoneyGram-nätverket i Sverige är
en topprioritering när vi går in i 2013, säger Mark Crowson,
regionchef för MoneyGram i Norden. – Det finns en stor population utlandsfödda i Sverige som skickar pengar till många
länder. Vi ser en möjlighet för MoneyGram att växa och vi vill
att MoneyGram ska bli det självklara valet när man ska skicka
och ta emot pengar i Sverige.
Inför öppningen av den nya butiken lanserar MoneyGram
sms-kampanjer och delar ut presentartiklar för att på så sätt
öka kännedomen av butiken bland de boende i området. Presentartiklarna består av nyckelringar, bandanas och skrivhäften. För att få presentartiklar kan kunder besöka den nya
butiken på Sveavägen 39 i Stockholm.
Om MoneyGram
O MoneyGram-u
MoneyGram är ett globalt ledande penningöverföringsföretag som gör det möjligt för kunder, som inte kan tillgodose sig
traditionella finansiella institut till fullo, att få sina ekonomiska
behov mötta. MoneyGram erbjuder pengaröverföringstjänster
världen över, samt faktura- och betaltjänster i USA och Kanada
genom ett globalt nätverk med mer än 293 000 ombud – som
innefattar egna återförsäljare, internationella postkontor och
finansiella institut – i 197 länder och områden världen över.
MoneyGram je vodeći svjetski servis za transfer novca koji
omogućuje klijentima, kojima tradicionalne finansijske institucije ne mogu u potpunosti podmiriti potrebe, da ih riješe.
MoneyGram nudi usluge transfera novca širom svijeta kao i
usluge fakturisanja i plaćanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi putem globalne mreže s preko 293.000 zastupnika – uključujući i vlastite prodavače, međunarodne pošte i
finansijske institucije – u 197 zemalja i oblasti širom svijeta.
Š
vedska (28. nov. 2012.) – Vodeći svjetski servis za transfer
novca MoneyGram najavio je danas otvaranje prve vlastite poslovnice u ulici Sveavägen 39 u Stockholmu. Poslovnica se nalazi u centru Stockholma s osobljem MoneyGram-a
na puno radno vrijeme obučenim za transfer novca i pružanje
kvalitetnih usluga klijentima koji žele slati i primati novac.
Kompanija planira otvaranje više vlastitih poslovnica u nordijskim zemljama tokom 2013. radi upotpunjavanja postojeće
mreže. Prema podacima Svjetske banke, Švedska je jedna od
zemalja iz koje se šalje najviše novca iz sjeverne Europe, s više
od 1,3 miliona građana stranog porijekla koji šalju preko 800
miliona dolara godišnje.
kvinna · žena | 52
– Širenje MoneyGram-ove mreže u Švedskoj je prioritetno u
Novoj godini, kaže Mark Crowson, regionalni direktor MoneyGram-a za Skandinaviju. – Veliki broj stanovnika rođenih van
Švedske šalje novac u mnoge zemlje. Vidimo priliku za razvoj
MoneyGram-a i želimo da MoneyGram postane normalan
izbor za slanje i primanje novca u Švedskoj.
Uoči otvaranja nove poslovnice, MoneyGram pokreće
sms-kampanje i dijeli poklone radi informisanja stanovnika
tog područja o poslovnici. Pokloni se sastoje od privjesaka za
ključeve, bandana (trake oko glave) i bilježnica. Da bi dobili
poklone, klijenti mogu posjetiti novu poslovnicu u ulici Sveavägen 39 u Stockholmu. c
List BH Saveza žena u Švedskoj
27
Bosanska kuća
u Örebru (maketa)
Apel
za izgradnju Bosanske kuće u Örebru!
B
osanska islamska zajednica Örebro osnovana je
aprila 1994. godine i djeluje u sastavu Islamske
zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Od osnivanja pa do
danas nalazimo se u iznajmljenim prostorijama.
Kada je postalo izvjesno da će nas najveći broj ostati
da živi u Švedskoj, pa tako i na području koje pokriva biz
Örebro, među našim članovima se počelo razmišljati i
glasnije razgovarati o potrebi kupovine ili izgradnje vlastitog objekta. Počeli smo tragati za pogodnim objektom,
u dva navrata ga i pokušali kupiti, ali nismo uspjeli, pa
smo do tada prikupljena sredstva uložili u poseban fond –
Vakuf fond.
Uporedo sa traženjem objekta za kupovinu poduzeli
smo i potrebne korake za eventualnu izgradnju objekta koji
bi zadovoljio sve potrebe koje jedan moderan kulturni centar danas iziskuje – obrazovne, vjerske, kulturne, sportske… i 2007. godine započeli razgovore u opštini o lokaciji
na kojoj bi gradili objekat pod nazivom Bosanska kuća.
Nakon pronađene lokacije (4.800 m²), dobijanja urbanističke saglasnosti, te izrade projekta, 15. septembra
2011. godine dobili smo građevinsku dozvolu za izgradnju
Bosanske kuće, centra u kojem će se naša djeca, omladina
i stariji okupljati i kroz druženja, kulturne i druge aktivnosti raditi na očuvanju i jačanju svog identiteta.
Centar će kroz planirane aktivnosti, ako Bog da, dati i
pozitivan doprinos na planu međusobnog razumijevanja,
tolerancije i pozitivne integracije u sredini u kojoj živimo.
U centru su predviđeni sljedeći sadržaji:
1.Mesdžid, prostor za vjerske potrebe sa pratećim
prostorijama.
2.Kulturni centar sa prostorijama za slobodne aktivnosti djece, omladine i starijih, biblioteka i knjižara,
učionice, kancelarije, sale za sastanke, izložbeni prostori, kafeterija i bosanski restoran.
3.Višenamjenska dvorana u kojoj će se, osim sportskih
aktivnosti, moći organizirati razni kulturni programi, konferencije i dr. Dvorana će se iznajmljivati
svima čije aktivnosti nisu u suprotnosti sa našim
vjerskim uvjerenjima i tradicijom.
Uspjeli smo dobrovoljnim prilozima obezbijediti dovoljno
sredstava za kupovinu zemljišta i za projektnu dokumentaciju. Pošto se radi o velikom objektu, a sredstva koja
imamo trenutno na raspolaganju nisu dovoljna, prinuđeni smo da pokrenemo širu akciju prikupljanja novčanih
sredstava za nastavak daljnjih radova na izgradnji objekta.
Zato se i vama obraćamo molbom, da u granicama
vaših mogućnosti, dobrovoljnim prilogom pomognete
izgradnju ovog lijepog objekta.
Ukoliko vam se naša ideja dopada i ukoliko želite da
doprinesete izgradnji Bosanske kuće u Örebru i upišete se
u knjigu dobrotvora, možete to učiniti na sljedeći način:
uplate iz švedske
na PlusGiro: 185 71-0
sa naznakom: ”Za Bosansku kuću”
uplate iz inostranstva:
Pay to: Nordea Bank ab, Box 1615, 701 16 Örebro
swift kod: ndeasess
iban: se 28 9500 0099 6034 0018 5710
beneficiary (korisnik):
Bosniska islamiska församlingen
Stångjärnsgatan 3, 703 63 Örebro, Sweden
Uplata za: ”Za Bosansku kuću”
Više informacija:
www.islambih.com i tel./fax: 019-18 48 26.
Hvala vam na prilogu i neka vas Uzvišeni Allah nagradi!
Upravni Odbor Bosanske islamske zajednice Örebro
Download

Zena-Kvinna nr 52 - Žena