broj 2 - 2011
Austrija € 3,20/Slovačka € 3,00/Ugarska € 3,00
Časopis Hrvatskoga akademskoga kluba
Petak:
Coffee Shock
Noviglas 22011
Brilliance
Company
Luka N
Pinkica
ižetić
.
1
1
0
2
.
9
09.09.- 11.0
Gerištof
Subota:
Pax
Miroslav Škoro
Gefördert aus den Mitteln des BKA
a
d
i
v
a
Kac
SADRŽAJ & ImPRESUm
3
Uvod
4
Velikani
5
Himna
6
Franc Rotter
7
Fric Robak
Dan mladine
8
14
Kacavida
15
miroslav Škoro
16
Demonstracija
protiv novele
manjinskoga zakona
Pjesma
10
Program
17
Novela zakona o
narodni grupa Okrugli stol juristov
18
Streets of volunteers
19
čemerno vino i
študenti
20
Imported from
Detroit
22
časak Radosti 2.0
Brilliance
12
Luka Nižetić
12
Pinkica
13
Pax
14
Coffe Shock
Company
2
Glavni urednik
Lukas Kornfeind
Korektura
Marin Berlakovich
Suradniki
Elisabeth Buranits
Lukas Kornfeind
Florian Wagner
Štefan Emrich
Viktoria Wagner
Maria Kornfeind
Anton Leopold
Marko Blažeta
Nikola Znaor
Luka Budinčević
Zrinka Jelić
Matija Fortuna
Romana Schweiger
Philipp Kovacs
Tisak
Mail Boxes etc. Ruster Straße 120
7000 Eisenstadt
(Manci)
Gerištof 2011.
11
Tel: 0043 (0)1 - 504 63 54
Fax: 0043 (0)1 - 504 63 54 9
E-mail: [email protected]
Layout
Nikola Znaor
O selu
9
Vlasnik i izdavač
HAK. Hrvatski akademski klub
Schwindgasse 14 / 4. 1040 Beč
Ekspedit
Motivirani HAKleri
22
„Ako kaniš rutinu,
kupi si
Kronenzeitung!“
Izvori slik
Google
Wikipedia
www.brilliancemusic.sk
www.luka-nizetic.com
www.myspace.com/kacavida
www.skoro.hr
www.svastara.com muzika/?biografija=579
Novi glas 2 - 2011
UVOD
Poštovani štitelji i štiteljice!
Opet je tako daleko: Dan mladine stoji pred vrati.
To znači da, kot se to veli, Božić i Vazam opet skupa spadu na jedan dan, barem za našu mladinu i sve one
ki se još ćutu tako. Cijelo ljeto čekamo na ov dogadjaj puni veselja.
Za nas „roditelje“ ov dogadjaj ali znači i dost stresa i djela da bi našoj „dici“ čim lipše bilo. Kot to svi roditelji
poznaju se ponekad i mi veselimo da projde ov dost puti naporan čas. Na svaki način se do konca bojimo je
li će ionako sve krotati da bi zadovoljili naše goste. Jer najveća zasluga nam je zadovoljstvo naših gostov.
Ali nije samo Dan mladine na našem dnevnom redu. Čuda posla je bilo oko farse od novele zakona o narodni grupa, zbog ke smo organizirali demonstraciju skupa s našimi koruškoslovenskimi prijatelji. Ovom
prilikom su i juristi izjasnili njev stav pri okruglom stolu.
Pokidob da smo se ovo ljeto odlučili ne održati Dan sridnjoškolcev,
smo izmislili alternativu. Ona neka pruža mladim ljudem (ne samo
školarom i školaricam) mogućnost da skupa dojdu, se upoznaju i
družu. Ovo neka obuhvaća ne samo Gradišćance iz Austrije nego
Hrvate iz svih tri zemalj!
Glavna tema ovoga Novoga glasa su velikani. Početo s ovim izdanjem je predvidjeno u svakom izdanju predstaviti drugoga velikana. Važno je da se njih spominjamo da bi ojačali u nami skupni
GRADIŠĆANSKO HRVATSKI IDENTITET.
U tom smislu je i moto ovoga Dana mladine „Kada ‘ko ne sada“ povezan s ovom tematikom. Da pokažemo sada da smo gradišćanski
Hrvati s dušom i tijelom. Da bi s ovim znakom i u našimi brati i
sestra zbudili svist i ojačali naš identitet!
Lukas Kornfeind
glavni urednik
NOVI KONTO!
Prlje nego dojdemo do sadržajnih stvari vas kanimo upozoriti da je Hak minjao banku.
Ako su vam se slučajno pinezi najzad vrnuli na vaš konto onda je krivac morebit novi hakovski
konto.
Naš novi broj konta kamo morete rado :-) pineze poslati je:
Kto. 00000116889
BLZ: 33065
Raiffeisenbezirksbank Oberpullendorf
Novi glas 2 - 2011
3
Velikani
S
vaki narod ima svoje velikane. Spominak na ove
ljude, ali i zahadjanje s njevim djelom je različno razvijeno
u svakom narodu. Neki narodi
gaju još i pravi kult oko njevih velikanov, a neki je uopće ne cijenu.
Velikanov je na svakom području,
neodvisno od bilo kakovoga konteksta jedne narodne grupe.
To su ljudi ki su ča zvanarednoga
dostignuli bilo u muziki, umjetnosti, na znanstvenom, medicinskom
ili društvenom polju, u športu,
politiki i na drugi područji.
Njeve zasluge još i generacije
kašnje cijenu i se njih spominjaju. Ako se ovu tematiku stavi u
kontekst jednoga naroda, jedne
narodne grupe onda se većkrat
misli na osobe ke su ča pridonesle
k dobru naroda ili narodne grupe.
To dobro nije ograničeno u smislu
da se spominja samo osobov ke su
se borile za narodna prava, nego
pred svim obuhvaća sve ljude ki su
pridonesli i pridonosu ča k jačanju
identiteta naroda. Tako je i kod
gradišćanskih Hrvatov, a identitet
je to ča je najvažnije za naš opstanak.
Uz gajenje spominka naših velikanov se mora navoditi i druge
faktore ki su važni za jačanje
našega identiteta: uopće upotribljavanje jezika, prestiž jezika i
njegova ekonomska važnost, ali
i veza prema „staroj“ domovini i
prisutnost u medija.
O općoj upotribi jezika se mora reći
da je broj govoračev sve manji kroz
ča jezik manje pozitivno utica na
naš identitet nego prlje. Ipak ima
svaki od nas mogućnost da se trudi govoriti i dodatno animira prijatelje da se nauču ili opet pominaju na svojem jeziku, iako su ga
znamda „zgubili“.
Prestiž našega jezika visi direktno skupa s uopćom upotribom.
Moramo prema nutar i van transportirati ta prestiž i pokusiti ga
povećati, zdignuti. Ov prestiž je
kroz zadnja desetljeća opet nastao
bolji, ali ipak moramo svi skupa na
4
njem djelati i drugim pokazati da
je „in“ govoriti naš jezik.
Ekonomsku važnost jezika smo
jako zanemarili. Imamo čuda
naših poduzećev ki ali ne pokažu
da su gradišćanskohrvatska.
Kako bi ljudi onda upoznali vridnost našega jezika? Sva
naša poduzeća bi morala imati
gradišćanskohrvatske natpise i
preferirati gradišćanske Hrvate
kot djelače i partnere. Ta ekonomska važnost mogla bi biti važan
faktor, ali joj ne damo dost težine.
O medija svi znamo da ih jednostavno imamo pre malo.
Naš odnos, naša veza prema
„staroj“ domovini još svenek nije
onde kade bi morala biti. Ćutimo
se bliže Austriji nego Hrvatskoj
(bar mi gradišćanski Hrvati na
austrijanskoj strani).
Ipak se u zadnji ljeti more izviditi trend sve veće identifikacije sa
„starom“ domovinom koga ne smimo potcijeniti. Naš identitet je dost
trpio kroz odaljenost od „stare“
domovine isto tako kot i odaljenost
od „sadašnje“ domovine.
Nismo bili Hrvati kad smo
drugačije govorili, a nismo bili
ni Austrijanci kad smo čemerno
nimški govorili. Ovu neslogu su
ončas iskoristili političari i tako
dost ljudi otpeljalji u asimilaciju.
Većkrat su ti političari bili još i
jako povezani s našim narodom ili
su bili znamda sami gradišćanski
Hrvati. Svakako su znamenito
pridonesli počemerenju našega
identiteta i se zbog toga moraju nazvati takozvanim antivelikanom. Da su to bili „naši“ ljudi
je najgorje u tom kontekstu.
Za nas je važno da se spominjamo
naših velikanov da moremo ovakovu asimilaciju i počemerenje
identiteta ubajti u budućnosti.
Koruški Slovenci zvišavaju svoje partizane, a Scottish Gaelic i
Welsh uopće diču svoju slavnu
povijest.
Ali to nesmi biti slipo zvišavanje
ko se dost puti more najti kao izraz nacionalizma, kot na primjer u
Hrvatskoj po Domovinskom ratu,
Novi glas 2 - 2011
nego jedno cijenjenje znamenitih
ljudi ko nas ne stavlja na viši stupanj nego druge.
Mi čuda pre malo znamo o naši velikani, čuda pre malo smo si gizdavi na nje. Zač nije moguće da kod
nas svako dite obavezno zna napamet pjesmicu „Krt rova vrt“ ili
gradišćanskohrvatsku himnu? Za
sve ki znamda ne znaju: pjesma je
iz pera Mate Meršića Miloradića,
najvećega gradišćanskohrvatskoga
pjesnika i velikana.
Moramo si biti gizdavi na svoje
velikane, jer njevo poštivanje diže
i ugled naše narodne grupe, ne
samo u očima drugih nego i u našoj
vlašćoj svisti - budimo gizdavi na
svoje!
Ov članak neka bude uvod za
seriju čija primarna smisao leži
u informaciji o velikani, ali i po-
vezanim i rezultirajućim jačanjem
našega identiteta! Serija će početi s
Francom Rotterom. Pokidob je ovo
izdanje Novoga glasa takozvana
„Dan mladine“–edicija, a njegovo
rodno selo ovo ljeto priredjuje ovu
manifestaciju, je jasno da njega
predstavljamo kot našega prvoga
velikana.
Lukas Kornfeind
Himna
Za jačanje identiteta HAK-a prosim svakoga HAKovca i svaku HAKovku da se nauči našu himnu!
Novi glas 2 - 2011
5
Naš pjesnik tragične sudbine
FRANC ROTTER
(1970. – 2002.)
F
ranci Rotter je bio i kot pjesnik i kot znanstvenik veliko ufanje gradišćanskih Hrvatov i
Bečanskoga sveučilišća. Nemilosna sudbina je
odlučila drugačije, čuda prezaran, s 32 ljeti ga je istrgnula iz naših redov.
U zimskom semestru 1990. je počeo študijum slavistike/kroatistike i romanistike/francuski jezik
i je završio magisterij 1995 s diplomskim djelom
na temu „Bilingualizam gradišćanskih Hrvatov –
socijopsihološki aspekti asimilacije“.
Diplomska študija je zbog svoje važnosti uvrštena u
svoji glavni crta i u ugledni časopis bečanske slavistike „Wiener Slawistisches Jahrbuch“ (1993).
Po magisteriju je počeo pripravljati disertaciju i
izdjelao opširan koncept od 13 stran. Za temu si je
izabrao vrlo zahtjevan i opširan program obnovljenja (inovacije) gradišćanskohrvatskoga jezika u 19.
stoljeću, ali mu se je zdravstveno stanje od agresivne
multiple skleroze tako ljuto pogoršalo da do djela već
nije došlo.
Pjesnik
1995. ljeta je Franci na dan svojega zadnjega magisterijskog ispita (08.03.1995) predao ondašnjemu
lektoru za gradišćanskohrvatsku književnost, dr.
Benčiću, uvezan rukopis od 114 stranic nimških i
hrvatskih pjesam, naslovom «CROATIA LIBERATA».
On sam je opisao svoje pjesme kot svoj duhovni
teštamenat, svoju zadnju uru ku je po naravi svoje
bolesti ćutio kot početak, borbu, obnovu i potpuno
žuhki, krvavi boj u kom se je totalno strošio.
Životopis mu je lako povidan: rodio se je 23. augusta
1970. ljeta u Gornjoj Pulji, ali je Gerištofac iz seljačke
obitelji hiže Joškini.
Umro je po teškom bolovanju 15. februara 2002. ljeta
u istoj bolnici na Gornjoj Pulji.
Po osnovnoj školi u domaćem selu je poiskao glavnu
školu i politehnički razred u Velikom Borištofu. Po
seoskom običaju su mu kanili dati siguran kruh u
ruke i poslali ga na kuharsku izobrazbu ka mu se je
friško zamirila.
Zato je nastavio školovanje u trgovačkoj školi Weiß u
Beču (1985.-88.). 1990. ljeta je položio maturu u Fondu Wiener Kaufmannschaft s odličnim uspjehom.
6
Njegov prvijenac pjesam se je pak publicirao
2002. ljeta kot deveta knjiga HŠtD-a u seriji
«Gradišćanskohrvatska biblioteka», a predstavio
se je u Beču, Zagrebu i domaćem Gerištofu. Ovom
zbirkom si je po sadržaju kot i formalnom ostvarenju
izborio prvo mjesto u književnosti za ljeto pojave. Od
Društva hrvatskih književnikov je Rotter posmrtno
dobio literarnu nagradu SLAVIĆ.
Ovu nagradu dobene pisac za prvo, najbolje djelo
lirike u tom ljetu na cijelokupnom teritoriju hrvatskoga jezika. U obrazloženju moremo čitati: «Preosetljivi i odani zatočenik Matoševe More, u ispovjednom tonu odveć blizak radijaciji kamovljevskih i
krležijanskih negacija. Rotter je u naslovljenoj zbirci
stihova koliko izazovan i intrigantan i dvojben, toliko uistinu iskren, jedinstven patnik koji opominje
i proziva: U ruka držite moj žitak. Ovo je moj
teštamenat i moj rodni list, skradnja moja ura
i nov početak, buna, obnova i totalni boj, ...».
Novi glas 2 - 2011
I sve to govori on, ki je preminuo u cvijetu svoje mladosti, nam, mladim po pravdi svoje mladosti i daje
nam u ruke svoj teštamenat i diboko ozbiljnu, vječnu
poruku.
A ispuniti moremo sve to ako ga ozbiljno čitamo,
analiziramo njegove višeslojne, formalne i društvene
sadržaje - nek tako more živiti dalje u naši misli i
naši srca, u našoj književnoj opstojnosti.
tarnje stanje, borbu samim sobom i okolicom, ali i
strašnu bolest.
Njegovo literarno djelo se razumi kot dramatična
smrtna borba i težnja za istinom ka nas obavezuje,
jer na smrtnoj stelji se ne laže.
Riči i izraz njegove književnosti kažu njegovo nu-
Elisabeth Buranits
Fric Robak - Antivelikan
F
ric Robak je rodjen 16. decembra 1913. ljeta u Beču.
Majka (rodjena Milalković)
mu je bila iz Štikaprona i tako je
početo od 1914. ljeta odrasao u
Štikapronu. Bio je vice-načelnik od
1945. ljeta, a od 1946. ča do 1980.
ljeta je bio načelnik Štikaprona.
Nadalje je bio od 1945. ljeta do
1962. ljeta odibran u Zemaljski
savjet, a zatim od 1962. ljeta do
1975. ljeta u Narodni savjet u
Beču. Tim je imao dost veliku
političku karijeru. Uzato je bio
od 1955. ljeta prvi predsjednik
i utemeljitelj Prezidija, udruge
SPÖ-mandatarov iz hrvatskih i
mišanojezičnih općin u Gradišću.
On je dakle bio iz kraja Gradišća,
kade su ljudi zvećega iskali djelo
na drugoj strani Lajte, u Dolnjoj
Austriji.
On je bio osvidočen i je tvrdio da
hrvatska rič nije važna i da nas u
zvanju i u karijeri samo koči. U svojoj knjigi „Kroaten im Burgenland“
iz 1985. ljeta je pokusio svom silom
dokazati da je naš jezik manje vridan i da nima veze s jezikom ki se
govori u Hrvatskoj. Njegova politika je bila u smislu poboljšanja socialnoga stava i poslovnih šansov,
ako se odreče hrvatskoga jezika.
Ovu politiku asimilacije je do konca
svojega žitka (1994) zastupao, kad
je u jednom pismu na stanovnike
Štikaprona propagirao odjavu od
dvojezične nastave. U tom pismu
je pisao “Lasst nicht zu, dass die
Kinder mit einer unbrauchbaren
Sprache für das Leben unnötig belastet werden”.
Novi glas 2 - 2011
Bio je mišljenja da smo mi,
gradišćanski Hrvati, zadovoljan
narod. Fred Sinowatz je na to odgovorio da se je narod bez željov jur
sam napustio. Uzato je u pogledu
na član 7 Državnoga ugovora po-
Zato se mora reći da je on bio ono
ča bi se moglo nazvati antivelikanom, jer je bio svojemu narodu
već na škodu nego na korist.
Spomen na antivelikane je uz
spomen na prave velikane važna
stulirao da zapisana prava nikako
nesmu nastati obaveze.
Sa svojom politikom je pridonesao
svoj - dosta velik - dio k postepenoj
asimilaciji gradišćanskih Hrvatov.
Ne samo da je propagirao da se ne
uči hrvatski, nego je i rekao da naš
jezik, ki je bio i njegov jezik, nima
nikakvu vridnost.
Identitetu gradišćanskih Hrvatov
je njegova politika jako škodila.
stvar, jer se nesmi nikada zabiti
da je i med naši ljudi onakovih ki
ne kanu svojemu narodu samo dobro i ki moru svojim djelovanjem
pokvariti zasluge ke su drugi u
borbi za opstanak našega naroda,
za ojačanje našega identiteta izborili.
Philipp Kovacs
7
Selo Gerištof
G
erištof, to je naše malo selo
u sredini Gradišća. Za nas
je ovo mjesto kade živimo
i se odmaramo. Mjesto kade smo
odrasli i kade se ćutimo dobro.
Naše domaće selo ali nije samo za
nas ča zvanarednoga. Sigurno se je
jur ki ta putnik zaljubio u Gerištof.
Naš veliki park u sredini sela je
pun žitka i daje selu romantičnu
atmosferu. Kroz ov park pelja
potok u koga je jur već ki od nas
zadruznuo.
Gerištof ima puno različnih
društav. U nji se najde i čuda mladih ljudi ki se angažiraju za selo.
Tako na primjer postoji društvo
ognjobrancev već od 1890. ljeta.
Društvo za turizam i polipšanje
sela postoji od 1964. ljeta. Nogometno društvo se je osnovalo
u jeseni 1969, a kazališna grupa,
kako ju danas poznamo, 1986.
8
ljeta. Zelenjaki, najmladje društvo
sela, se je osnovalo 2006. ljeta.
Naši najpoznatiji Gerištofci su
sigurno PAX-i, band ki je poznat i
kod naših nimških susjedov. Osnovali su se 1977. ljeta i još danas
uspješno stoju na pozornici.
Gerištof ima i još drugih već ili
manje poznatih i dost nadarenih
umjetnikov, kot na primjer Franca
Buranića, Ivana Kanza, Franca
Rottera i Romanu Schweiger.
Rotter, ki je nažalost jur u mladi
ljeti umro, i Schweiger (su) se
kroz njevo pisanje lirike i proze i
na gradišćanskohrvatskom jeziku
jako zalagali/zalažu za naš jezik.
Imamo i poltičko angažiranih
Gerištofcev, kot Agnesku Prandler
ka je bila poslanica u Zemaljskom
saboru i je onde nosila odgovornost
za manjinska pitanja. Ne smimo
zabiti na Juliju Klemen, predsjednicu HAK-a. Ima još puno već
Gerištofcev ki su se zalagali za naš
jezik i ki ćedu to i u budućnosti
dalje peljati i kroz to obdržati našu
gradišćanskohrvatsku kulturu, ali
i naš gerištofski individualitet.
Ča se tiče individualiteta ima
Gerištof neke osebujnosti: na
primjer naše moste. Gerištof ima
toliko mostov kot ih u cijeloj okolici
nije. Moglo bi se reći da je Gerištof
“Mostar” Gradišća.
Svako ljeto, 16. augustuša, idu
Gerištofci piše u Ratištof. To se je
počelo za dobe kad je u ovi kraji
vladala kuga. Gerištofci su obećali
pred Bogom da ćedu svako ljeto
pojti Ratištof na shodišće, ako je
Bog oslobodi od epidemije.
Ovo je ada Gerištof, selo s puno
obrazi i fasetami. U njemu živu
različni ljudi, ali ipak držu svi skupa i se dobro ćutu u ovom našem
gnjazdu u sredini Gradišća. U zadnji ljeti je nastalo malo pre tiho i
mirno, ada je dobra dob da će biti
ovo ljeto DAN MLADINE kod nas
u Gerištofu – kada ’ko ne sada!
Povijest
Gerištof postoji već od 850 ljet.
U tom cijelom času se je ime
sela čuda puti minjalo. Prvi put
se je Gerištof spomenulo 1156.
ljeta
imenom Gerolth. Po tim
se je jednoč zvalo Gyrolth, Gyrot, Gerisdorf i konačno, 1740.
ljeta, Kroatisch Geresdorf, kako
se do današnjega dana zove. Ime
Novi glas 2 - 2011
Gerištof je ada samo hrvatska
adapcija od nimškoga Geresdorf.
Ali zato ništ. Mi Gerištofci smo
svejedno gizdavi Hrvati i Hrvatice.
Kroz tajedan nas je oko 400 ljudi,
a na vikend, kad pak i svi naši
Bečani dojdu domom, nas je prik
500.
Kako su nastali Gerištofci „Zelenjaki“?
Povida se da se naši stanovniki
nisu mogli ujedinati koga ćedu odibrati za načelnika. Bilo je čuda vikanja i vade. Jedan je kanio imati
rodjaka, drugi tovaruša ili dobroga
prijatelja i t.d. Najednoč je jedan
zaviknuo: „Ja imam rješenje. Mi
Gerištofci imamo na sredini sela
potok u komu je čuda žabljaka. Ja
bi predložio, da si svaki kandidat
umoči bradu u ovo zelenilo. Komu
pak najveć od te dragocjenosti
ostane visiti ta neka bude načelni
k.“Ovako su učinili. Nije bilo partije, niti bogatstva, niti jako glasnih ust triba, nego malo duža
brada i sriće. Od toga dana su nas
naši susjedi zvali: “Zelenjaki“, a
ovim imenom smo sad jur po cijelom Gradišću poznati, najkašnje
od kad imamo vlašću tamburašku
grupu ka se tako zove.
Romana Schweiger
Gerištof
Zelene lozice,
Pitome travice,
U dolini selo,
Lipo stanje bijelo.
Žab vec’ nij va mlaki,
Ter rič “Zelenjaki”
More značaj pravi
Imat nek po travi.
U sredini curak,
Danas uzak jarak,
Travnik i gušterna,
Zdenac nazvan djerma.
Bojni teški dani
Tukli na sve strani.
Selo je trpilo,
Na pol izgorilo.
Zgora zu koštanje,
Crikva, Božje stanje,
Onde blizu škola,
Drivlje usred kola,
Ovde skrbno ljudstvo,
Danas mnogo društvo,
Poznat PAX orkestar,
Jačke bratov, sestar.
Gerištof hrvatski,
Krug naroda bratski,
Selo sve zeleno,
Danas otvoreno.
Hrvatski Gerištof,
Kasno mu je kirtitof;
No i na Jandrinju
Radost sja u sinju!
Anton Leopold
Novi glas 2 - 2011
9
Program
Petak 9.9.2011.
Gerištof 2011.
15:00 Dičje otpodne
školski vrt
Školarice i školari iz sridnjega Gradišća i susjednih sel
iz Ugarske se naticaju i zabavljaju na različni stacija.
Puno zabave je garantirano.
19:00 Otvaranje
atelje Paulitsch
Pozdravne riči: načelnik Hansi Balogh, seoski predsjednik Franz Klemen,Romana Schweiger u ime
društav Gerištofa i predsjednica HAK-a Julija Klemen.
Prilikom otvaranja će se otvoriti i izložba Romane
Schweiger i Herberta Paulitscha.
Muzikalno oblikovanje: klapa „Staro vino“
20:30 Koncerti
šator
Brilliance/Coffeeshock Company/Luka Nižetić/Pinkica
Subota 10.9.2011.
12:00 Jilo i pilo
ognjobranski stan
Selo Gerištof će pripraviti svim mladim, ki ćedu
prenoćevati na DM-kempu, jilo i pilo za objed.
14:00 Turnir odbojke
park
Prijava momčadov: Elis Buranits [email protected] i
na mjestu.
Najlipši park Gradišća će se preobraziti u havajski
ambijent s kokteli i grilanjem.
Muzikalno oblikovanje: Lole
21:00 Koncerti
šator
Pax/Miroslav Škoro/Kacavida
Nedilja 11.9.2011.
šator
10:30 ritmička sv. maša s grupom PAX
12:00 objed
15:00 Folklorno otpodne prilikom 5 ljetnoga jubileja Zelenjakov
Zelenjaki
Folklorno društvo „Veseli Gradišćanci“ iz Unde
Folklorno društvo „Graničari“ iz Fileža
Tamburaški orkestar „HORKUD Golub Bjelovar“, Boris
Beketić
18:00 Koncerti
Daj šta daš/Ruben & Fly
GERIŠTOF - PLAN ZA ORIJENTACIJU
PARKIRALIŠĆE
UZ NOGOMETNO
PARKIRALIŠĆE UZ NOGOMETNO IGRALIŠĆE
IGRALIŠĆE – mjesto fešte mjesto fešte
ALELJE
PAULITSCH
ATELJE PAULITSCH
otvaranje
– otvaranje OSNOVNA
ŠKOLA
OSNOVNA ŠKOLA dičje otpodne
– dičje otpodne 10
PARK – otpodnevi PARK
otpodnevni
program za odrasle program za odrasle
OGNJOBRANSKI
STAN
OGNJOBRANSKI STAN mjesto objeda
– mjesto objeda Peričanova
krčma
PERIČANOVA KRČMA DM-kemp
– mjesto spavanja Novi glas 2 - 2011
B
rilliance, tako se zove grupa iz Hrvatskoga Jandrofa ka postoji od 2004. ljeta. U svoji početki grupa nije
imala oficijalno ime, ali su bili poznati pod imeni “Grupa mladih Hrvatov “ ili “Mladi Jandrofci“.
Za oficijalno ime “Brilliance“ su se člani grupe dogovorili 2010. ljeta. Grupa ima 5 članov, igraju hrvatsku
pop muziku i tradicijonalne gradišćanskohrvatske šlagere ča se je moglo viditi i čuti na njevom nastupu na Danu
Mladine 2009 u Hrvatskom Jandrofu. Brilijantni glas pjevačice, ka je dobila naticanje „Glas Gradišća 2010“, ubogati jandrofski sastav.
Člani:
Lenka Orlicka / Čunovo – vokal
Martin Višpel / Hrvatski Jandrof – vokal, gitara
Anton Novak / Hrvatski Jandrof – saksofon, klavijature
Štefan Pauhof / Hrvatski Jandrof – vokal, klavijature
Dušan Hlinicky / Hrvatski Jandrof – vokal, bubanj
www.brilliancemusic.sk
Luka Nižetić
L
uka Kužer Nižetić je rodjen 12. augusta 1983. ljeta
u Splitu. Iako ima stoprv dosta kratku karijeru za sobom broji
med najpoznatije hrvatske jačkare.
Jačenjem, sviranjem klavirjature i
komponiranjem se bavi od svojega
ditinstva, a sa 17 ljet je komponirao
jačku „Ludi grade“ ka je na festivalu „Melodije hrvatskog Jadrana“
osvojila tri Srebrne galebe i drugu
nagradu stručnoga ocjenivačkoga
žirija. Slijedili su nastupi na
različni festivali, a debut album s
imenom „Premijera“ je izašao 2005.
ljeta. Jačka „Proljeće“ je postala ultimativni hit toga ljeta i je dospila
med prve tri najveć emitirane jačke
hrvatskih radiostanica, i do 9. mjesta MTV-jeve ljestvice World Chart
Express. Nižetić je bio nominiran za
kategoriju debitant ljeta za diskografsku nagradu Porin 2005. ljeta
(hrvatska inačica amerikanske nagrade Grammy).
„Prava ljubav“, duet s Lanom
Jurčević, broji med najveć igrane
jačke 2006. ljeta. Njegov drugi album „Slobodno dišem“ je objavljen
početkom 2007. ljeta. S jačkom
„Samo mi reci da“ je osvojio prvu
nagradu radijskih slušateljev na
Hrvatskom radijskom festivalu
2007., a balada „U mislima“ dospila
Novi glas 2 - 2011
je do drugoga mjesta hrvatske nacionalne
top liste HR top 20.
Uz koncertne nastupe Luka je sudjelovao u
drugoj sezoni tv-showa „Ples sa zvijezdama“
i pobjedom pokazao da je i tancanje jedno
od njegovih talentov. Treći album „Na tren
i zauvijek“ je izašao 2008. ljeta.
Albumi:
Premijera (2005)
Slobodno dišem (2007)
Na tren i zauvijek (2008)
Jačke:
Ne krivi me (2004)
Tebi pjevam (2004)
Ponekad poželim (Splitski festival 2004)
Proljeće (Dora 2005)
Meni trebaš ti (2005)
Prava ljubav (HRF 2006)
More (Festival zabavne glazbe Split 2006)
Izvori: Wikipedia; http://www.luka-nizetic.com/
G
rupa Pinkica iz južnoga Gradišća iz Ugarske,
točnije iz Petrovog Sela, osnovana je davno
1996. ljeta kot nova formacija bogate petroviske
muzičke tradicije.
Od toga dana sastav svira hrvatsku pop, rok i narodnu
glazbu.
Do 2010. ljeta su člani bili isti: Robert Harangozo, Petar
Harangozo, Mikloš Temmel, Albert Handler i Rajmund
Filipovits, a od 2011. ljeta su se pridružili Sabina Balogh
iz Unde, Dušan Timar i gost svirač Szabolcs Nemeth.
Dugoljetno skupno muziciranje na skoro svakoj većoj
i manjoj pozornici ne samo u cijelom Gradišću, nego i
u Hrvatskoj, Nimškoj, Italiji i naravno u svakoj regiji
Ugarske kade živu Hrvati su dokaz da je Pinkica željna
za dobre, glasne zabave do rane zore :)...
Sabina Balogh- vokal
Rajmund Filipovits- vokal, gitara, tambura
Mikloš Temmel- gitara, vokal
Dušan Timar/ Albert Handler- bas, vokal
Robert Harangozo- klavijature, vokal
Petar Harangozo- bubanj
Szabolcs Nemeth- udaraljke
12
Novi glas 2 - 2011
P
okidob četiri osnivači Paxov - Feri Fellinger, Franci Kröpfl,
Franci Jambrić i Berti Kuzmić - jur od samoga početka pred
sada 34-imi ljeti prez pauze sviraju u istoj grupi, su nastali
jur pravi stari zeci u gradišćanskoj sceni zabavne muzike. Minjali
su samo gitariste - Rudi Roženić, Max Prenner, Rudi Neumayr, a
sada Tome Janković - i jačkarice - Cora Pühringer, Kristina i Karin
Gregorić, opet Cora Pühringer, a sada Kristijana Uikica.
U toku ovih tri i pol desetljeć su Paxi svirali hrvatske šlagere, hrvatski rok i pop, narodnu muziku, “Neue Deutsche Welle”, Austropop i internacionalni pop i rok, ali se u zadnji ljeti koncentriraju
pretežno na hrvatsku zabavnu muziku.
Paxi su snimili jednu LP-ploču i nekoliko
singlov, 1995. ljeta prvu kompaktnu ploču
“Čujte”, a 2003. ljeta drugi CD “Ipak”.
2007. ljeta su Paxi mogli s pridruženjem
profesionalne jačkarice Kristijane (Hrvatice
iz Rumunjske) još već optimirati svoju veliku prednost - jaku vokalnu prisutnost na
pozornici.
Na početku svojega postojanja su Paxi čuda
igrali i po nimški seli Gradišća, a i pri ovi
nastupi su širili hrvatske šlagere, tako da
se je hrvatska rič sve jače prihvaćala i na
drugi područji. Na kraju su Paxi nastali
“ta” top-grupa gradišćanskohrvatske zabavne muzičke scene i po njevoj peldi se je
u zadnji 10 ljet osnovalo nekoliko hrvatskih
rok- i pop-grupov ke velikim angažmanom
komponiraju, probaju, nastupaju i snimaju. Nažalost postoji jedan
jedini manko kod svih ovih kvalitetnih mladih grupov - da sviraju
samo koncerte, a ne cijele večere za publiku ka se kani zabavljati
pri različni fešta i bali.
Paxi se naravno veselu na nastup pri DM 2011 i pozivaju sve
navijače u domaći Gerištof, da bi ovde feštali ča do rane zore!
Feri Fellinger - klavijature, vokal
Franc Jambrić - bas
Franz Kröpfl - bubanj, vokal
Berti Kuzmić - gitara, vokal
Tome Jankovič - gitara, vokal
Kristijana Ujkica - vokal
Novi glas 2 - 2011
13
R
eggae, rok i rap se sjedinjuju i publika postane pratitelj psihadeličnoga, posebnoga
tripa.
Važni za CsC su šestjezični teksti ki se bavu svakodanjimi situacijami, a dost puti je tematika i
socijalno kritična.
Teksti su zato šestjezični jer grupa CsC igra po
cijeloj Austriji, a planirani su koncerti po cijeloj
Europi.
Dominantni jeziki su hrvatski i nimški, a drugi su
talijanski, španjolski, portugalski i engleski.
“Kroz multilingualne tekste smo pozvani na svaki
festival, samo s hrvatskimi teksti to nij´ tako. Do
sada nam se je dobro ugodalo dati znak u nimški
seli da gradišćanski Hrvati još postoju.” tako Mani
B., frontman grupe.
CsC nisu samo dobar tip za fene reggae-a nego i
za one ki kanu spametno rokati. Svaki koncert je
doživljaj pun powera, groova i ljubavi prema muziki.
G
Kacavida
rupa Kacavida se je osnovala početkom 2009. ljeta, premda
se je temelj ove grupe već formirao na Danu mladine u Filežu
2008. ljeta. Grupa si je stavila cilj da ojača gradišćansko
hrvatsku muzičku scenu s jačkami poznatih, ali u Gradišću
neslušanih hrvatskih interpretov, a uzato komponira jačke u
pop-rok stilu. U njevi teksti se zrcalu različni manjinski problemi
kao izumiranje jezika, tolerancija u skupnom životnom prostoru,
problematika pendljanja i drugi.Posebnost repertoara grupe
Kacavida su cover-verzije poznatih engleskih ili nimških jačak s
hrvatskim tekstom, kao na primjer „Lice pokersko“ („Pokerface“),
„Po sunčanom tragu“ („Walking on sunshine“) ili „Nešto trajno“
(„Irgendwas bleibt“). Svakako je zabava publike i s publikom glavni
moto grupe Kacavide!
Pri naticanju gradišćanskih bendov „Jampark“ su u februaru ovoga
ljeta osvojili prvo mjesto u finalu i dobili nastup na Donauinselfestu
u Beču. Koncert na najvećem festivalu pod vedrim nebom u Europi
je trenutni vrhunac mlade borištofsko-gerištofske grupe.
Početku 2011. ljeta je grupa bila u tonskom studiju i snimila prve
jačke za nosilač zvuka. Snimku jačke „Govorite“ su istotako mogli
upotribiti za video-spot, koga su u protuliću u suradnji s Evom Palatin snimili. Spot će se u bližoj budućnosti predstaviti javnosti.
14
Novi glas 2 - 2011
Grupa Kacavida po maloj pauzi – 4 člani sastava su u juniju
uspješno apsolvirali maturu (čestitamo!) – opet pripravlja nove
zvuke za nove nastupe. Još svenek nimaš pojma ča to ime
znači?
Kacavida? Bez ideje??
Kacavida (od talijanskoga: „cacciavite“) je rič ka se pretežno
u Dalmaciji koristi za engleski izraz „screwdriver“ (Vodka
Orange). Navodno su amerikanski djelači rafine-rijov
svoje (alkoholno) piće mišali sa šrafcigerom. Tako se i piće i
inštrumenat za mišanje zovu „screwdriver“, ada Kacavida!^^
Kacavida online:
www.myspace.com/kacavida
[email protected]
P
oznati jačkar i komponist će
dojti jur po drugi put na Dan
mladine. Prvi put je nastupio 2007. ljeta u Petrovom Selu.
Njegovu muziku karakterizira
tradicionalni zvuk tamburice koga
interpretira na moderni način.
Miroslav Škoro je rodjen 1962.
ljeta u Osijeku. Diplomirao je
na Višoj gradjevinskoj školi i na
ekonomskom fakultetu sveučilišća
u Osijeku, a dvoja ljeta je studirao
na Community College of Allegheny County u SAD-u.
Od 1985. ljeta nastupa s
tamburaškim orkestrom Slavonski
bećari. Za vrime boravka u SAD-u
upoznaje Jerrya Grcevicha, virtuoza na tamburici, kade se u njemu
javi nova strast - pisanje muzike
i tekstov slični tradicionalnim
jačkam Slavonije i Vojvodine. Kad
dojde najzad u Hrvatsku, Škoro
osnuje tamburaški sastav Ravnica
i postaje jedan od najuspješnijih
hrvatskih skladateljev. Na debitantskom albumu „Ne dirajte mi
ravnicu“, objavljenim 1992. ljeta
se nalazi jačka istoga imena ka
je u medjuvrimenu nastala jedna
od najpoznatijih hrvatskih jačkov.
1993. ljeta slijedio je album „Miroslav Škoro i Ravnica“.
Od 1995. do 1997. ljeta vrši
dužnost generalnoga konzula Republike Hrvatske u Ugarskoj.
Ipak ne zanemaruje svoje muzičko
djelo, tako da 1996. ljeta izdaje
novi album pod imenom „Sitan
vez“. Troja ljeta kašnje objavljuje
„Pticu samicu“. Od 2001. ljeta je
predsjednik izdavačke kuće Croa-
Novi glas 2 - 2011
Člani:
Katarina Kinda - vokal
Zrinka Kinda - vokal
Marin Berlakovich - bas, prateći vokal
Florian Pauer – glavna gitara
Christoph Paulitsch - bubanj
Konstantin Vlasich – prateća gitara
Miroslav Škoro
tia Records. Od onda je objavio
albume „Slagalica“ (2001), „Milo
moje“ (2003) i „Svetinja“ (2005).
O sebi i svoji jačka veli:
„Ja sam kantautor, sam pišem.
Pristojan autor koji si može
priuštiti lošeg pjevača. Što bi rekao naš narod sam pijem, sam platim, sam pao, sam se ubio, te nadodaje: Uspijem ukrasti od života
nekakve priče, koje uspijem isci-
jediti i formirati ih u stav koji je
ljudima prihvatljiv.
Kada je u pitanju glazba, za mene
postoje dvije ključne stvari. Prvo
je da imaš nešto reći. Ne smiješ
biti ni preširok, a ne smiješ biti ni
preštur.
Moraš dati baš to u čemu se čovjek
može naći. Druga vrlo važna stvar
je melodija. Postoje melodije koje
su svojstvene za određene krajeve.
Ljudi se prepoznaju u tekstu, ali i
melodiji.“
Diskografija:
Ne dirajte mi ravnicu (1992., Croatia Records)
Miroslav Škoro i Ravnica (1993.,
Croatia Records)
Sitan vez (1996., Croatia Records)
Miroslav Škoro, uživo (1998., Croatia Records)
Ptica samica (1999., Croatia Records)
Slagalica (2001., Croatia Records)
Milo moje (2003., Croatia Records)
Svetinja (2005., Croatia Records)
Izvori: http://www.skoro.hr/
http://www.svastara.com/
muzika/?biografija=579
wikipedia
15
Demonstracija protiv novele
manjinskoga zakona
S
rijedu, 15.6.2011. su Hakovci u suradnji s
različnimi koruškoslovenskimi mladenačkimi
organizacijami (vidi odzdola) pozvali na demonstraciju protiv novele manjinskoga zakona. Ova ideja se je rodila po konferenciji za novinare ka se je
održala 8.6.2011. u Café Landtmann u Beču. Bila je
krajna dob da se i od strani mladine poduzme ča protiv ove nepravice i da se pokaže da ovo postupanje
prema manjinam nije za akceptirati. Ne more se
mučati ako se manjinska prava a tim i ljudska prava
gazu nogami!
Nije bilo čuda časa jer su političari čim friže i čim
manjim otporom pokusili zaključiti zakon.
Pri ovom su prekršili običan postupak dolučenja novoga zakona, a sve je spalo još i u jedan čas, kade bi
marljivi študenti morali siditi doma pred knjigami…
No bilo kako bilo, moralo se je ča učiniti! Tako su se
organizatori u jednom tajednu jako intenzivno bavili
pitanji ča se zapravo sve triba za ovakovu demonstraciju.
Riješilo se je pitanje kako pozvati ljude na demonstraciju: načinili i dilili su se letki, pozvinice su se
razislale, ljudi su se pozvali prik facebooka, e-maila
i tako dalje. Informacije su se slale na manjinske i
većinske medije, ali većinske medije se nisu posvetile
16
niti minutu ili rijetko našoj tematiki. A da naša pozivnica nije ni uspila u prinos „Kada kamo“ to nas je
ne malo čudilo i razočaralo…
Ali dalje su tekle pripreme i tako se je moralo premisliti kade ćemo održati demonstraciju?
Prvi plan je bio demonstrirati direktno pred parlamentom, ali to nije dozvoljeno dokle je u toj zgradi
sjednica Narodnoga tanača. Tako se je morala izdjelati staza ka je najmanje 300 metarov odaljena
od Parlamenta. A to sve se mora naravno dogovoriti
s policijom, potpisati se moraju različni dokumenti,
preskrbiti se moraju dozvole, itd.
Kad je to pak sve bilo izdjelano, su se načinili plakati, transparenti, premislili su se slogeni, nabavio se
je generator… Nijedan si ne zna predstaviti koliko
djela stoji farbanje jednoga velikoga transparenta
dokle to nije sam načinjio i kako on ki farba potom
izgleda!
Konačno je došao dan demonstracije. Manja delegacija demonstrantov je priredila protestnu akciju
u samom parlamentu. Na galeriji su otvorili dva
transparente s natpisi „Artikel 7- Unser Recht“ i su
strovašili letke doli na zastupnike. Strache, ki je kratko potom bio na redu sa svojim govorom je demonstrante držao za zastupnike socijalističke mladine i
im je svitovao da se prvo pominaju sa Socijalističkom
strankom prlje nego ovakove tujkavosti djelaju. (Direktno na youtube ili prik facebooka na Hakovskoj
stranici si morete pogledati video:https://www.youtube.com/watch?v=tLiQux2j8Bo&feature=player_
embedded)
No, policija je friško završila ovu akciju i dostali smo
pineznu kaštigu.
U 13.30 uri su se prvi demonstranti sastali na Ballhausplatzu, sjedišću Savezne vlade. Pol ure kašnje
je počeo ophod po Ringu, Mariahilferici i ulica 7. i 8.
Novi glas 2 - 2011
kotara na kom je sudjelovalo ukupno oko 150 ljudi,
uglavnom gradišćanski Hrvati i koruški Slovenci.
Iz Celovca se je još i bus dovezao i donesao nekoliko
demonstrantov. Na transparenti su stale parole kot
“There is something rotten in the state of Carinthia”,
“Člen 7- Pravica naša”, “Berlaković, Daraboš, zač
vas imamo?”, “Minderheitenrechte sind nicht verhandelbar - manjinska prava nisu za raspravljati”.
A uz glasnu muziku su se čule parole kot “Ne noveli
manjinskoga zakona “ i “Član 7- naša prava”. Po oko
2 i pol ur su se demonstranti vrnuli najzad na Ballhausplatz kade su se držali završni govori.
Revolucionarni komunistički savez mladine se je
solidarizirao s našim protestom i je pri demonstraciji
dilio letke s tekstom „Protiv novele Zakona o narodni
grupa. Borimo se za demokratska prava manjin“.
HAK se ovim putem najsrdačnije zahvaljuje kod svih
ki su pomogli da se je ova demonstracija mogla ustvariti!
Lipa hvala svim ki su si za ov neugodan čas mogli odlazniti ili još i od posla slobodno zeti! Iako se
nažalost ništ nije preminilo, smo ipak postavili glasan i jasan znak da nam gradišćanskim Hrvatom
nije svejedno kako se s nami zahaja!
Maria Kornfeind
Novela zakona o narodni grupa - Okrugli stol juristov u Beču
27. junija se je održao drugi dio
okrugloga stola juristov na Juridikumu u Beču. Prvi dio se je održao
misec dan prlje u Ljubljani. Med
sudioniki su bili znameniti juristi
ki su uz njeve referate skupa s
publikom diskutirali o noveli zakona. Cilj je bio da predaju vladi
jedan dokumenat u kom razjasnu
svoj stav. Govorači su bili:
Prof. Dr. Lojze Ude, predsjednik Jurističke potkrovne zajednice
Slovenije, Slovenija
Univ.
Prof.
Dr.
Gerhard
Hafner, Institut za europsko pravo, internacionalno pravo i prispodobu prava, Beč
Univ. Prof. Dr. Dieter Kolonovits, Institut za državno i upravno
pravo, Beč
Prof. Dr. Ciril Ribičič, član
Ustavnoga suda u mirovini,
Novi glas 2 - 2011
Slovenija
Univ. Prof. Dr. Bernd-Christian Funk, Institut za državno i
upravno pravo, Beč
Univ. Prof. Dr. Stefan Hammer, Institut za državno i upravno
pravo, Beč
Dr. Rado Racej, bivši predsjednik partitetskoga odbora, Italija
Mag. Rudi Vouk, advokat, Celovec (Klagenfurt)
Ude: „...Kako je moguće, razumiti
jednu pravnu državu ka ovakovo
ponašanje dopusti. Memorandum
je popušćavanje prema koruškim
upravam ke, ne samo da se ne držu
ustavnih zakonov, ih još i lomu.
Ov memorandum je postao u atmosferi ultimatuma i zbog upliva
koga je imalo utrudjenje zastupnikov koruških Slovencev zbog
desetljeća dugoga uvrijedjenja njihovih prava.“
Ude: „S ovim zakonom će se smanjiti pravna zaštita kroz Ustavni
sud, jer on već nesmi ispitivati
ov zakon. Ovo smanjenje je iz
pragmatičkih i političkih razlogov
fatalno za jednu pravnu državu.
Čini se da Ustavni sud nije dio
austrijske države, institucija protiv ke se mora braniti.“
____________________
Kolonovits: „Popis navodjenih
koruškoslovenskih sel, ka ćedu
dostati dvojezične tablice, je totalno samovoljan. Kod jednostavnoga
zakona bi ovo bio prekršaj načela
jednakosti, ali ne kod ustavnoga
zakona.“
Vouk: „Ako se zame kot
primjer selo Dobajna: oni imaju već
od 17,5% koruških Slovencev, ali
17
nažalost i jedinoga FPK-načelnika
i zato nimaju dvojezičnu seosku
tablicu.“
Vouk: „U Koruškoj će po ovom
zakonu biti 16 različnih vrstov
koruških Slovencev. Razlikovati
ćedu se po pravu i iznosu prava
korišćenja službenoga jezika, topografskih natpisa,... “
________________________
Objašnjenje zakona: Objašnjenje
točno razjasni ča nije za razumiti
po topografskim natpisom: natpis
na pišački staza, zem-ljopisni karta, javni zgrada.
Vouk: „Austrija točno zna ča su
topografski natpisi. Gledajući na
Južni Tirol bi Talijani rado čuli
novu verziju naše vlade ča „sve“
spade pod topografske natpise.“
Mišljenje Ustavnoga suda: Topografija nije za nas ovde nego da
bi se većina upozorila da ovde živi
jedna manjina.
________________________
Dodatne seoske tablice: Moguće je
da se postavu. Općinski tanač ali
nima nikakovu obavezu da stavi
ovu temu na dnevni red.
Vouk: „Još do konca pregovorov je
bio govor o tomu da će biti moguće
da se postavu dodatne table. Ovo
rješenje sada graniči na cinizam,
jer nikada neće dojti do toga.“
________________________
Funk: „Ov zakon je kot pokušaj,
jedan kompjuter popraviti s
Vorschlaghammer-om.“
Kolonovits: „Moderni zakon o
narodni grupa bi drugačije izgledao gledajući na u 2000. ljetu
dolučenu „Staatszielbestimmung“.
U ovoj je točno zabiljženo da su
autohtone manjinje od Republike
Austrije za čuvati i za podupirati.“
Lukas Kornfeind
„Streets of volunteers“ u Južnom Šlesvigu
Tajedan pod geslom slobodnovoljnoga djelovanja
M
ladina manjinskih društav iz cijele Europe se je strefila na tradicijonalnom
Vazmenom seminaru ki se je ov put
održao u Süderbrarupu u Južnom Šlesvigu.
HAK je poslao četire delegate od 16. do 22. aprila u blizinu Hamburga kade je danska manjina
u Nimškoj (SdU) priredila šarolik, informativni i zabavni program.
Što je slobodnovoljno djelovanje? Kako daleko to ide?
Kako moremo mladinu motivirati da se angažira u
društvu i za svoju manjinu?
Ovo su samo natuknice, teme s kimi su se bavili sudioniki seminara u djelatni krugi i u plenumu – znači
slušali su stručnjake na području slobodnovoljnog
djelovanja, ali i iz politike – još jedno područje ko
živi od slobodnovoljnih djelačev. Na drugoj strani su
18
sudioniki u djelaonica spoznali jedan drugoga bolje
i izdjelali koncepte da manjine nastanu čim atraktivnije za mladinu, da se odluču za suradnju.
Činjenica je da bez mladine nije moguće osigurati opstanak manjine, ali da je manjina vridna
obdržavanja. U diskusiji s drugim je i moguće razgovarati o akcija i priredba ke su društva sprobirali ka
funkcioniraju i ka ne funkcioniraju. Ar takove akcije
i priredbe – čim bolje organizirane i atraktivnije tim
bolje – su najbolje za vabenje novih članov – tim se
slažu i stručnjaki, referenti na seminaru.
Na otvaranju seminara su govorili načelnik Flensburga Simon Faber kao i generalni konsul Henrik
Becker-Christensen o važnosti slobodnovoljnog
djelovanja u socijalnom i društvenom žitku.
Da je za dobro sudjelovanje potriban dobar team
ki se pozna i razumi je od sebe razumljivo. Tako je
jedan važan dio seminara bio posvećen teambuildingu. Uz posebni teambuilding-workshop su sudioniki
seminara i skupa pohodili grad Flensburg i muzej o
Vikingeri.
Vazmeni seminar je uz Jesenski seminar druga
važna točka u kalendari MENa. Svaka manjina ka
je kotrig MENa more poslati tri do pet članov da sudjeluju s drugimi manjinami. Ovo ljeto su i po prvi
put sudjelovali kotrigi Vlaške manjine iz Albanije,
Vlaške manjine iz Srbije i Romske manjine iz Makedonije.
Uz generalnu sjednicu, referate i djelaonice imaju
Vazmeni seminari još jednu stalnu točku prograNovi glas 2 - 2011
ma, naime takozvani „Exchange market“, kade svaka manjina ima mogućnost
da drugim predstavi vlašću
domovinu i manjinu na
različne vrsti. HAK je za ta
sajam izibrao kulinarskoizdavačke prinose: makovu savnicu, domaće žgano
i najnoviji broj „Novoga
glasa“.
Viktoria Wagner
Čemerno vino
i študenti
Č
emerno vino i študenti? To
je dost normalno. Čemerno
vino i študenti prik Hrvatskoga centra? Gluši mrvu čudno ili
vjerujete ili ne, na četvrtom katu
održala se je degustacija vina. To
nije bila klasična degustacija nego
degustacija “Low-Budget-Vina”.
WG-ovci su kupili 10 črljenih i 10
bijelih vin, sva ispod 3 eura. (pogedaj listu). U jako svečanoj atmosferi su gosti morali degustirati
i ocijeniti vina prez da su prlje znali o čemu je rič. Do desetoga vina je
bilo sve u redu i skoro svi su se jako
trudili ocijeniti vino i zapisati svo-
Novi glas 2 - 2011
je kritičko mišljenje. Po desetomu
vinu je polovica ljudi pravala pauzu. Atmosfera se je dost zagrijala.
Još nije bilo problemov s bakicom
ispod nas. Počela se je nova etapa
ka nije bila laka za rješiti. Degustatore je čekalo još deset bijelih
vin. Po deset črljenih i sa želucom
punim kiseline je za neke degustacija nastala problematična.
Konačno su samo četiri ljudi uspili
rješiti tih 10 črljenih i 10 bijelih
preprekov. U toku večere su se
dogodile jako čudne stvari. Početi
ćemo s “best of” naših komentarov
ke su napisali sada već iskusni
ljubitelji vina (komentari su po redoslijedu liste vina).
1 Kiseo, tak tak, gorko, sa tačem
muškafa, miris: otrovan 2 Voda?
Prozirno, sa tačem šumskog voća,
ovo nije vino, Frostschutz?, wundergrauenhaft 3 Ostane dosadan
ukus, tanko, ima ukus po putoru,
dobro za Zwiebelrostbraten, za
podnosit po tretom gutljaju
4 Zaokroženie, ehte rotvajn,
od voga sam se čer napil još se
triznim 5 Ostaje na jeziku, s ukusom bubamare koja je bila na
groždju od kojega je ovo vino napravljeno, Ribislwein? 6 gute sache
nemam riči, vo ni za pit 7 Nit smrdi, nit miriši, al je dobro, dobro za
špricere 8 Aromatizirano, sve su
bolja i bolja, ostaje kemija u usti,
slabije alkoholizirano 9 Dobro iako
jako smrdi, bezidejno vino pamet
mi je popilo, ovo je od Nestlea ili?
10 Kineski slatko-kiseli umak, zer
gute vajn 11 Šene waise vajn, bilo
vino=moja ljubav 12 oslabili su već
kommentari, lagano pijano, to je
kola-rum 13 Iako sam slabiji s glavom osićam voćni tač 14 Priskočio
sam ga, Miris parfumerija Zlatić
19
15 Früchtig, fuj dobro 16 Pre već, za zrisat komplet, loše 17 No
jo, pre slatko 18 Već ne znam, čemerno 19 Nije loše, loše, ovo ja
ne pijem 20 Ja letim nasred paradižoma
Novo spečeni vjenčani par prof. Matija i Zrinkica Fortuna se je
rasplesao na kuhinjskom podiju i širio ljubav kroz cijeli WG.
Jedan nepoznati par je pokusio skuhati nepoznate delicije u kupaonici jer smo ujutro našli jogurt i teriyaki-sos na vešmašini.
Nažalost ne znamo ili je gdo-ta degustitirao ovu delikatesu.
Baka nas je razveselila kad je u tri jutro Luka zajačio serenadu
i odgovorila mu je kot medvid u gajbi. Iz nepoznatoga razloga
nekim degustatorom nije bilo dobro sljedeće tri dane - sigurno
nije bilo zbog vina jer su ova bila kot se vidi u komentari, izvrsna.
Da ne bi ljudi mislili da je ova priredba bila samo pijančevanje,
degustacija je pridonesla znanstvenom istraživanju ko je jako
važno za nas študente kako bi znali ako jur pijemo lakocijeno
vino ko je od tih najbolje. Naši dobitniki su: u kategoriji črljenih
- Chianti 2009 (Italia, Toscana), kod Spara za 2,50 €. Najbolje
bijelo vino je Donau Prinzessin, Donja Austrija, Spar Gourmet
za 2,99 €. Vina za hren ribati su bijeli i črni Musketiri iz Bille
za 1,49 € nepoznati vinograd i ljeto. Bolje je nje uopće ne pogledati. Veseli nas da je ova priredba završila tako pozitivno i jur
organiziramo degustaciju „Low – Budget“ piva. Sa študentskim
pozdravom sa četvrtoga kata,
Zrinka, Matija, Marco, Luka, i Nikola
Imported from Detroit
„Imported from Detroit“ - utisak
trbuha
„Amerika (SAD) je na kraju i će
propasti.“ Ovu ili spodobnu izreku se more čuti u zadnji ljeti po
cijelom svitu i s bilo ke političke
strane. Pitanje je: ča ljudi mislu
o tom? Čuda puti vjerojatno ništ.
Ako se dalje rova po ovoj izreki
onda i dost puti dojde scenario boja
ki se razvija u 3. svitski boj i će
uništiti cijeli svit. I ja sam bio toga
mišljenja da je Amerika (SAD) na
kraju - bez da bi znao definirati ča
s tim mislim. Do jednoga dana u
Februaru.
Na dan po „Super Bowlu“ sam
gledao u internetu reklame ke
su se emitirale pri utakmici (ke
zbog pravnih uzrokov nesmu kazati kod nas u televiziji). Za sve
kim je „Super Bowl“ nepoznat: to
je najvažnija utakmica „American
Football-a“ ka je od ekonomskog i
socijalnog impekta - bar u samom
SAD-u - čuda značajnija nego na
20
primjer finale našega „Champions League-a“. Već od 100 milijun
stanovnikov u SAD-u prati ovu
utakmicu uživo. Ali opet najzad
našim reklamam: ove su - zbog izvanredno velike publike - najdraže
televizijsko vrime na svitu i tako
se trudu biti zvanaredno kreativne
i dobre. Med svimi „običnimi“ reklamami ke sam vidio je bio i jedan
spot ki me je fascinirao: „Imported
from Detroit“, reklama za auto
marku Chrysler. Duralo je deset
dan doklje sam shvatio ča ova reklama stvarno transportira.
Da, ja znam da se tiče samo jedne
reklame za auto, ali... Ov video
prenosi jednu vist ku ovako još
nikad nisam čuo ili vidio prik
ili iz SAD-a. Obično postupaju
Amerikanci - a to su i predrasude
prema njimi - jako dominantno
i pretjerivano samosvisno. Rijetko ili skoro nikada ne postupaju
kritično prema sebi. Komuniciraju
u imperativu. A ako koristu rič ili
značenje „tradicija“, onda obično
samo da tim legitimiraju „ovim
smo jur uvijek bili uspješni, dalje
ovako“. A onda je došao ov spot pri
„Super Bowlu“, ada pri onoj priredbi ku gleda već Amerikancev
nego bilo ku drugu emisiju.
Video kombinira razvitak ada prosperaciju i propast Detroita razvitkom (ada prosperacijom i propastom) Chryslera. U spotu nastupa
jedan od najpoznatijih gradjanov
Detroita, Eminem, vjerojatno najpoznatiji „rapper“ svita i kažu se
najvažniji monumenti i spomeniki
varoša. Zapravo su to sve apsolutno predestinirani začini za tipični
patetično-monumentalni, patriotski US-spot. Zapravo.
Ali ov spot je drugačiji, novi. Ovde
se transportira jedna nova svist.
Ovo po stilu već nije Rambo, ovo
je Leonardo DiCaprio (nikad nebi
mislio da ću ja koč navesti Leo-a
kot pozitivan primjer, ali hej i ja
nastajem starji ;)). Auto za koga
je načinjena reklama stupi tako
daleko u pozadinu i je tako tih da
Novi glas 2 - 2011
skoro nestaje. A portre varoša Detroita u najboljem slučaju služi kot
metafer za jednu zemlju ka je
uprav uvidila da je došla do jednoga
kraja, do neke slipe ceste. A ovo je
to ča još nikada nisam posvijedočio
u vezi SAD-om. Na jednoč ni cilj da
se prestrilji ili prebije zid na kraju
ceste, nego da se spomene jakost,
tradicija, žile. A to na autentičan
način.
Chrysler, u prošlom stoljeću
treći najveći proizvodjač automobilov svita ka je zapravo jur bila
u inzolvenciji i ku se je spasilo s
državnimi pinezi (ča netipičnoga
za kapitalističnu Ameriku) i ku su
sada -već ali manje- preuzeli stranci (Fiat), se je pretvorio u globalni
koncern s amerikanskimi žilami.
A ove žile komuniciraju. A veliki
dio Amerikancev to guta! Naravno
ima i negativnih i zlih komentarov
na ovu reklamu, ali ja u ovom vidim razvitak da gizdavi SAD akceptira veze prema ostalom dijelu
svita.
Čuda puti sam rekao da pivarna
„Stiegl“ jur postoji duže nego Europejci znaju da postoji kontinent
Amerika i da zbog toga fali SADu povijest, a tim i kultura. Ali mislim da se SAD nalazi u tranziciji.
Da smo mi upravo sada svijedoki
kako „bez-povijesna“ Amerika
odraste, kako se pretvara od diteta
ili teenager-a u odrasloga. Naravno da se ova tranzicija ne more
ugodati u toku jednoga dana, miseca ili ljeta i naravno je tranzicija
i povezana mukom. Ali mislim da
su znaki evidentni.
Iako se zemlja čini unutar raskinuta se meni čini da raste pripravnost
prema refleksiji. Po dugi ljeti bipolarnog svita (zapad protiv istoka,
SAD protiv Ruske) i neki ljeti ka
su se činila prilično unipolarna se
svit razvije u multi-polarni smir.
Po dugom uspješnom vrimenu
(vojno i ekonomsko, osim Vietnama) je ova zemlja doživila kako
se rači zgubitak - i vojni i ekonomski! Ali nije čuda puti zgubitnik
simpatičniji nego dobitnik? A nije
uprav tako da se karakter razvije i
jača kroz negativne doživljaje?
Dopustimo si ada logičnu igru da je
Amerika (SAD) na kraju. Na kraju
čega? Na kraju svitskoga prvaka
(ekonomskog i vojskog), to da. Ali
ča će se stati? Će prestati svaka
Novi glas 2 - 2011
civilizacija? Će SAD početi boj protiv Kine? Će početi tretu vojnu „akciju“ protiv nekoga hipotetičnoga
suprotivnika kot je Afganistan ili
Irak? To si ne more financijski dozvoliti. A zvana toga imaju Amerikanci dost od bojev. Držim to ada
za prilično ne-realističan scenario.
Prispodobiti moremo amerikanski
slučaj na drugu stran s velikimi
civilizacijami (ili imperiji) ke/ki su
„propale/i“: Rimljanski imperij, na
primjer, je propao u vojnom konfliktu, ali u jedno vrime kade ni
bilo bitnih vezov med državami. Ili
Francuska: pod Napoleonom velik imperij, a po pobjedi? Slijedila
je francuska revolucija i tim prva
moderna demokracija svita! Ili
Austrija: nakon Prvoga svitskoga
boja se je raspao Habsburgerov imperij. Bi ali gdo-ta od nas rekao da
su Italija, Francuska, Austrija (ili
druge države na području ovih teritorijev) necivilizirane? Da, znam,
Italija ima Berlusconia (još), Francuska Sárközya, a mi... kade da
počnem? Ali dobro, ostaviti ćemo
ovu temu. Ide mi za princip!
U principu bi bila Italija bez antiknih Rimljanov kot Bečanski
„Ring“ bez karakterističnih zgradov ili kot New York bez World...
Empire State i Chrysler Buildinga. Sve ove faze dominancije
su ostavile svoje trage ke danas
gledamo kot karakteristične i dio
identiteta. Ova tranzicija prava
kot sam jur napomenuo svoje
vrime. Ako gledamo razvitak Austrije onda moramo priznati da
smo mi „daleko razvijeni i civilizirani Europejci“ pravali Prvi svitski boj da se lučimo od carstva, po
tom još austro-fašizam, naci-režim
i Drugi svitski boj, a onda još 10
ljet do 1955. ljeta dosljek smo došli
na „odgovarajući“ nivo - ada sve
skupa 41 ljeto.
Nije dost da se samo rodi svist.
Potribno je da ova svist i najde
svoje mjesto u ljudski glava. Da se
školske knjige i školski plani adaptiraju, itd. Ali svist je početak. A
moj utisak je on da ova reklama iako je samo reklama - simbolizira
i kaže čuda već nego se na prvi
pogled čini. Ako se SAD „probudi“
i najde odgovarajući put onda si
morem predstaviti da će ova reklama najti svoje mjesto u povijesti
tako kako je našla Jimmya Hen-
drixa
Woodstock-interpretacija
amerikanske himne. Kot manifestacija socijalne promjene.
Autor nije niti politolog, niti
povijesničar, niti diplomat. Tekst
je čisti utisak trbuha, komentar u
najboljem slučaju.
Štefan Emrich
21
Časak Radosti 2.0
M
islim da svaki pozna emisiju «Časak Radosti» na
valu ORF-a Gradišće. Ona
je jedna od naših emisijov u ORF-u.
Šlušatelji su zvećega stariji ljudi.
Tako sam si jednoč željio jačku da
jednoč malo preminjim program.
Odbili su moju želju. Točnije: namjesto jedne jačke od Brujev su
moju želju povezali s jednom drugom muzikalnom željom. Bilo je to
«Put ljubavi». Jedna, kako ću reć,
malo starovjerska jačka. Želja je ionako bila za sedam ljudi najednoč,
tako da sam jur ionako komprimirao (svi sedam su imali isti misec
rodjendan, bili su od Pinkovske
mladine). Na moje pitanje žašto
nije bilo moguće jednu jačku za
J
mladu publiku emitirati se je meni
reklo da je većina publike od starje generacije. A mislili su si da je
okay ako povežu želju s jačkom iz
Pinkovca (od TOP-a).
Premišljavao sam o tomu malo i
došao na sljedeći zaključak: ako je
to emisija starje generacije, onda
neka ju imaju. Ne bi bilo fair nju
odstraniti. Izvan toga ima svaki
iPod ili što sličnoga tako da si
mladi ne poslušaju jačke u odredjeno vrime na radiju, ar su tako
već fleksibilnii. Ali: Skoro sve
druge emisije na radiju su isto
za starje. Jedna jedina je za čisto
mlade: Živo Srebro je koncipirano
za mladinu. Što se ali vidi je da
skoro sve emisije imaju čar folklora (nekate me krivo razumiti,
ja sam sam tamburaš, jako rado),
ali mi Hrvati ne bižimo cijeli dan
u nošnji i jačimo Marica Rožica.
Emisije ne kažu čisti realitet
našega života, tribamo ne-folklorizirane emisije. U Gornjoj Pulji
se na primjer načinja dijelom hrvatski radijo za mlade, radio OP ki
se more čuti u gornjopuljanskom
kotaru ili preko interneta. Na televiziji imamo samo „Dobar Dan
Hrvati“, a to, moram priznati, si i
neki mladi gledaju. Ali to je maga-
Florian Wagner
„Ako kaniš rutinu, kupi si
Kronenzeitung!“
ožef Hartmann sortira knjige. Zašto? Jer kani
podiliti vlašću biblioteku u Echoraum-u u
Sechshauserstraße 66 na dvoja mjesta – jedan
dio će ostati u Beču, a drugi dio će se preseliti u svoj
stan u Pajngrt. Biblioteka i knjige, to su njegova
strast i glavna tema. Nije slučajno da to prvo spade u
oči pohodnikov Echoraum-a ki spoji teatar, mjesto za
probanje i biro u jedno. „Biblioteka je za mene muzika
za dušu! Ako imam biblioteku i se s njom ne bavim je
to folišno. Ako je to samo za mene je to folišno! Tako i
študenti moru dojti i gledati, me sve pitati, a ponuditi
ću i kavu!“ Ja sam živi dokaz zato da to nije bilo slipo
obećanje, a rezultat je bila diskusija o Echoraumu,
gradišćanskohrvatskom kazališću i kako bi mogla izgledati budućnost gradišćanskih Hrvatov.
22
zin, pregled o zadjem tajednu. Što
nam fali je zabavna emisija, vici,
skeči. Mladi Hrvati u Gradišću
si rado gledaju iste emisije kao i
Nimci. To su „Wir sind Kaiser“,
„Willkommen Österreich“, „Dorfers Donnerstalk“ i druge. Mi tribamo gradišćanskohrvatsku komedi-emisiju. Tako bi za neke opet
bilo interesantno slušati hrvatske
emisije, a hrvatsko onda ne bi bilo
stalno vezano uz folklor. U jur
spomenutom radiju postoji jedna
hrvatska komedi emisija (svaku
srijedu u 20 uri).
Još bolje bi bilo ako bi imali i jednu televizijsku emisiju, ali ne vjerujem da će biti za to dodatnoga
vrimena za emitranje. Morebit u
internetu...?
Rodjeni Kalištrofac Jožef Hartmann je režiser,
kazališni redatelj za koga kazališće nije samo recitiranje teksta na nekoj pozornici. Kazališće je
igranje jezikom/jeziki (na engleskom, hrvatskom,
francuskom i u različni dijalekti), ali i muzika, novi
impulzi i nove ideje.
Ta koncept funkcionira – Echoraum je svečevao
20-ljetno postojanje, a u ti 20 ljeti je Hartmann
suradjivao s DJi „Kruder i Dorfmeister“, komponistom Francom Hautzingerom, glumcem Georgom
Kustrićem i s mnogimi drugi. Uz kazališće je sprobirao različne vrsti umjetnosti kot je film „Die Kroaten
im Burgenland“ ili snimanje kompaktne ploče „Črni
kos“. Realizirao je neobične projekte kot „Europa ich
glaube du China“ kade je angažirao dva autore da
napišu kusić u samo 11 uri pred publikom i ga je
Novi glas 2 - 2011
veljek inscenirao. Premijera je bila samo 22 ure po
završetku skripte.
I ako je interes za kazališće i talent za pisanje jur
rano otkrio se more početak Hartmannove karijere
definirati s ansamblom „Narrenkastl“ 1980. ljeta.
Izvodili su dva kusiće za dicu: „Du Dickschädel“ i
„Glasscherbenkinder“ i to jako uspješno. Onde je i
razvio ljubav prema kazališću za dicu. Dica su za
njega najbolja ali i najkritičnija publika jer reagiraju na sve što se stane na pozornici. Ali publika nije
najvažnija. Igrao je pred trimi ljudi, to je bio uopće
prvi kusić, ali to za njega nije relevantno - ako je kusić
dobar je to sve što broji. Projekt „Narrenkastl“ je za
njega bio putokaz za Echoraum. Skupa s arhitektom
Wernerom Kornom je renovirao stan u Sechshauserstraße 66 i je napravio to što je danas: mjesto glazbe,
kazališća i jezika u svi stili, za svakoga ki se zaista
zanima za umjetnost.
Študirao se je teatar i režiju u Zagrebu kade je imao
mogućnost sprobirati nove stvari. U Zagrebu je
učvrstio ljubav prema hrvatskom jeziku i općenito
prema jeziki. Tako je nastao kusić „Hamlet und so“,
prijevod iz bosanskoga jezika (autor Zijah Sokolović).
Hartmann nije pozabio da je gradišćanski Hrvat i je
zato pred petimi ljeti počeo suradjivati s kazališnom
grupom Nove Gore, a pred kratkim i s kazališnim
društvom Klimpuha. Iz te suradnje su nastale izvrsne gradišćanskohrvatske „slap stick“ komedije, kot na primjer „Gola ludost“ (Michael Frayn),
„Raskinuta duša“ (Nestroy) ili „Izvan reda“ (Ray
Cooney) u Novoj Gori kot i „Bolja polovica“ i „Odrinuta noć“ (obadva Arnold/Bach) u Klimpuhu, u ki
imaju režiser, prevodilac i glumci dost slobode za interpretacije i razvijanja.
„Za mene je jako zanimljivo viditi kako se je
kazališna grupa Klimpuh razvila u zadnji ljeti, kako
se angažiraju, koliko vrimena investiraju, ali i koliko
veselja imaju! U Novoj Gori nisam znao ča će van
dojti, nisam znao što će svaki od njih dati. Ali što je
važno je angažman i veselje, je vrime ko investiraju
u teatar. Mi smo si našli skupni jezik, se znamo skupa pominati, smijati, nešto načinjiti.“
Kazališće je za Hartmanna kot „kompozicija teksta“. On kot dirigent dobro pozna partituru, zna
koliko inštrumentov ima orkestar, ali kako svaki
inštrument gluši to se razvije u toku probov – na to
on nima direktni uticaj, samo more pokazati put.
Pri izboru kusića skoro nije granic. „To je zapravo
najveća arogancija reći da neću inscenirati kusić.
Izazov je napraviti iz svakog kusića dobar teatar, dobar rezultat. U koj aroganciji bi mogao biti da velim:
ja ne kanim inscenirati na primjer Löwingera?“ Što
drugo je, veli Hartmann, ako si pročita skript i vidi
da kusić neće držati ar je pre kratak. „Ali pred svim
u Novoj Gori imam povjerenje da znaju kako daleko
moru pojti, što moru djelati. Oni su se u zadnji ljeti
jako dobro razvili, oni su na vrhuncu. Ali što je važno:
oni nisu zabili odakle su i gdo su. Oni se trudu igrati
na hrvatskom jeziku, iako koristu dialekt. Oni su
hrabri i ponosni da moru igrati po hrvatsku.“ Hrvatski jezik je u tom kontekstu jako važan jer su crikva
Novi glas 2 - 2011
i teatar zapravo zadnji transporteri jezika.
„Ja sam se u Novoj Gori naučio teatar! Ja stari profesionalac sam se od njih naučio što znači gledati,
slušati, pratiti, preuzeti odgovornost ako je potribno.
Ja sam stara kurva teatra. Študirao sam se to, imam
puno iskustva, ali teatar je svaki put novi. Svaka
produkcija, svaka predstava je nešto novoga. Teatar nije rutina. Ako kaniš rutinu, kupi si Kronenzeitung!“
„Probe su jako intimne zato nimam rado ako netko
dojde gledati. Onde sve kažeš, sprobiraš i zato su i
jako lipe – za glumce vjeroatno najlipše. Teatar je
jako stara ali još uvijek jako zanimljiva umjetnost
jer drži ljude skupa - i to kroz probe. Ali teatar je i
sada. Ti ne moreš ponoviti predstavu kot film, teatar
je momenat.“
Za Hartmanna je kazališće dobra motivacija za
mladinu da govoru hrvatski. Problem Hrvatov je da
si „čuvaju pepeo, a oganj se je podunio. Ta pepeo je
na primjer folklor. S folklorom se mladinu ne more
animirat za učnju hrvatskoga jezika. Ali pomoću
kazališćem u hyper media izvedbi, rok muzikom bi
se moglo motivirati i mlade ljude.“ misli Hartmann.
Nadalje veli: „Pitajte mladinu što je zanima! I nekate
im reći da ne znaju hrvatski – to je stres, to ne moti-
vira. Pitajte što je zanima!“
Najzad k folkloru: po Hartmannu imaju sva hrvatska društva isto djelovanje, isti cilj. Što fali su nove
tendencije, nove ideje. „Ne mora biti vrhunac, ali što
novoga! Hrvati su pre malo ofenzivni. Mladi ljudi u
društvi nimaju mogućnost da što novoga sprobiraju.
Za to nije pinez.“ Hartmann sam je pred nekolikimi
ljeti u Hrvatskom centru priredio nekoliko „Hrvatskih salonov“, to su bili jezični eksperimenti kot na
primjer „Ad acta“, „Bouvard et pecuchet“ ili „Sumljiv
je svaki“ s Georgom Kustrićem, ali pokidob se je Hrvatski centar po Hartmannu preminjio u sadržaju se
takovih priredab danas zaman išće.
Na kraju, kot u svakom dobrom kusiću, slijedi jedan
apel - u ovom slučaju na gradišćanske Hrvate:
kazališne grupe u Gradišću bi morale već skupa djelati, već razgovarati, već o drugi znati. „Pogledati si
trominutni prinos u „Dobar Dan Hrvati“ nije dost!“
Viktoria Wagner
23
P.b.b.
Nr.: GZ02Z032501m
Erscheinungsort: Wien
Verlagspostamt: 1040 Beč /
Wien
Download

2011-01-1 - Hrvatski akademski klub