ADI Broj 11
PREM RAWAT
I Z O DA B R A N I H G OVO R A
KOJA PITANJA MOGU
OBJASNITI ZNAČENJE
TOGA ŠTO SI ŽIV?
POSTAVI
PRAVO
PITANJE
ZAŠTO SI ŽIV?
ADI
PREM RAWAT
IZ ODABRANIH GOVORA
BROJ 11
ADI ZNAČI DREVAN: STAR PO MUDROSTI
I ISKUSTVU; POTJEČE IZ DAVNINA; IZ
SLAVNIH VREMENA; KOJI POSJEDUJE
OSOBINE POVEZANE SA STAROŠĆU,
MUDROŠĆU ILI DUGOM UPORABOM;
VRIJEDAN POŠTOVANJA.
Prem Rawat širi svoju poruku mira različitim
slušateljima iz cijelog svijeta. Dijelovi tiskani u
časopisu ADI uzeti su iz njegovih govora koji su
uređeni radi kratkoće i da ih se lakše čita. Fotografije slušatelja snimljene su na programima
Prema Rawata, no ne nužno na onima iz kojih su
uzeti ovi dijelovi.
Ako želite napisati svoje mišljenje o sadržaju časopisa ADI ili podijeliti svoja razmišljanja o časopisu, pošaljite elektronsku poruku uredniku na
ovu e-mail adresu: [email protected]
ADI možete naručiti
na sljedećim stranicama:
www.store.wopg.org
www.magcloud.com
UREDNIK: Ole Grünbaum
UREDNIŠTVO: Pegi Hope Cohen, Lynne Laffie
UMJETNIČKI DIREKTOR: Rasmus Olesen
UMJETNIČKO PRILAGOĐAVANJE: Peter
Petrovich, Jaromir Rindler, Rani Thoms
FOTOGRAFIJE: Mehau Kulyk, Chris Grenville,
Marie-Catherine Toulet
PRIJEVOD: Božana Ivoš i Ante Rumora
Promovira poruku mira Prema Rawata
kako bi ona bila dostupna slušateljstvu
širom svijeta na programima uživo,
preko TV emisija i različitih
drugih komunikacijskih kanala.
www.wopg.org
© Sva prava pridržana
SADRŽAJ
DOVEDITE PRAVOG SLAVUJA
STRANA 06
Problemi s kojima se suočavamo u ovom svijetu nisu od jučer. Oni se pojavljuju već dugo vremena. Zato što je car zaboravio slavuja. Mislio
je da će mehanički biti dobar. Sad je mehanički
slavuj slomljen. I mnogi ljudi raspravljaju kako
ga popraviti. Međutim, ono što trebaju učiniti
je da ostave mehaničkog i donesu pravog slavuja.
TRi budale
STRANA 12
Bio jednom jedan kralj koji je svom generalu
naredio da mu pronađe tri budale. General je
bio malo zbunjen, ali to je bila kraljeva naredba i on krene tražiti tri budale. Evo ih, i mi ih
zovemo budalama. Nama su te budale smiješne, ali smijemo im se zato što vidimo određenu
sličnost. Možemo se prepoznati u njima.
POSTAVI PRAVO PITANJE
STRANA 20
Postaviš li pogrešno pitanje, dobit ćeš odgovor
koji ne vrijedi ni slušati. Još će te više zbuniti i
imat ćeš sve više i više pitanja. Postaviš li, međutim, pravo pitanje, dobit ćeš odgovor koji će
odagnati svaku sumnju ili zbunjenost te unijeti jasnoću.
MALA PTICA ZVANA
JEDNOSTAVNOST
STRANA 28
Otkad ti se život zakomplicirao, pokušavaš dokučiti kako ga ponovo pojednostaviti. Međutim, bez te ptice zvane jednostavnost u tvojoj
ruci, život ti neće postati jednostavan. Stvari
će se sve više zakomplicirati, dok u jednom
trenutku ne pogledaš svoj život i ne zapitaš se:
“Što se dogodilo?” Pokušat ćeš razumjeti, pokušat ćeš tražiti, pokušat ćeš saznati. Svatko,
na cijelom ovom svijetu, zauzet je pokušavajući saznati što se dogodilo.
ŠTO JE U KUTIJI?
STRANA 36
Ako se u nekoj kutiji nalazi četrdeset karatni
dijamant, bi li s tom kutijom postupao kao s
bilo kojom drugom? Ako ne znaš što se nalazi
u toj kutiji, postupat ćeš prema njoj kao prema
bilo kojoj drugoj kutiji, jer ćeš vidjeti samo
kako izgleda izvana, njenu boju i dekoraciju, i
reći ćeš: “Ništa posebno. Ima puno ovakvih kutija.” Ali kada znaš da je u njoj najdragocjeniji
dijamant na svijetu, odjednom više nije neka
obična kutija. Vrlo je dragocjena. I prema njoj
ćeš se odnositi imajući to na umu.
Prem rawat
STRANA 44
Rođen 1957. godine, započeo je svoju misiju
mira i humanitarnog pomaganja još kao dijete.
Kad je navršio trinaest godina, počeo se obraćati slušateljima širom svijeta...
Biti sam sa sobom
postalo je kazna.
Kad je tako,
narodi kreću u rat.
06
DOVEDITE PRAVOG
SLAVUJA
Zašto se pitamo: “Je li mir moguć?” Zar ne shvaćamo
da nam je mir prirođen i da se nalazi u srcu svakog
ljudskog bića? Zašto pitamo “Može li se mir ostvariti?” Naravno da se može ostvariti. Ali, tada se pojavljuje pitanje: “Zašto se ne ostvaruje?”
Ponekad nam ne trebaju nove zamisli. Sve što trebamo je da nas se podsjeti na ono što već znamo. Stoga
ću započeti s jednom divnom pričom koju već znate.
07
CAR I SLAVUJ
Bio jednom jedan car. Želio se zabaviti nečim
što bi istinski dirnulo njegovo srce. Rečeno mu
je da postoji ptica koja pjeva ljepše od bilo koje
druge ptice koju je ikada čuo. I tako je u njegovom kraljevstvu počela potraga za pticom koja
ima najljepši pjev. Onome tko pronađe tu pticu
obećana je velika nagrada.
Javila se jedna djevojčica i rekla: “Ja znam
gdje slavuj živi. On živi u šumi i ja vas mogu
odvesti k njemu.” Tako je i bilo. I doveli su djevojčicu i slavuja na carev dvor. Car je u početku bio zapanjen. Slavuj je izgledao tako običan.
Bio je samo jedna mala ptica! Car je očekivao
nešto glamuroznije. Ali, kad je slavuj počeo
pjevati, car se zaljubio u njegov pjev. Od tada je
slavuj svake noći dolazio pjevati caru, sjedeći
na grani ispred prozora njegove spavaće sobe.
Jednog dana car jednog drugog carstva poslao
mu je poklon, mehaničkog slavuja. Kad je ta
ptica počela pjevati, car je zaključio da može
kad god poželi naviti tog predivnog slavuja
koji će mu onda pjevati. Nije više morao čekati
da padne noć. Nije više bio ovisan o toj malenoj
sivoj ptici. Sada je imao slobodu. I, bez puno
pompe, ostavio je slavuja: “Ne trebaš mi više. ”
Međutim, jednog dana mehanički slavuj se pokvario zbog prečeste, pretjerane uporabe. Car
je naredio da ga navinu jer je želio slušati njegov pjev. Stigao je liječnik, ali nije imao pojma
kako popraviti tu mehaničku pticu. Stigao je i
urar, ali ni on nije znao kako popraviti mehaničku pticu.
Mehanički slavuj je
slomljen.
I mnogi ljudi raspravljaju
o tome kako ga popraviti.
vuja. I u toj čežnji, postajao je sve bolesniji i
bolesniji, sve dok se jednog dana nije našao
na samrti, priželjkujući i nadajući se da će
pravi slavuj ponovo doći i zapjevati mu, jer
jedino to ga je moglo ozdraviti. I onda je došao pravi slavuj i zapjevao mu. Car je ozdravio i svi su živjeli sretno do kraja života.
MEHANIČKI MIR
Narodi su poput cara, a mir poput slavuja. Nekako, pretvorili smo mir u mehanički. To nam
se sviđa zato što ne moramo nastojati oko pravog mira. “Samo navinete mehanizam i imate
svoj mir!” Zar ne? “Napravi to, to i to i ljudi će
imati mir. Promijeni ekonomsku situaciju i bit
će mir.”
Uskoro se razvila cijela rasprava o razlozima
zbog kojih se mehanički slavuj pokvario. Predlagani su lijekovi, razmatrana rješenja, ali ništa nije pomagalo.
Negdje u našim formulama, pokušavajući
pronaći rješenje, zaboravili smo najosnovnije
stvari. Tko bi trebao biti u središtu čovječanstva? Oprostite, ali što bi trebalo padati iz
oblaka? Kiša. I naravno, vi možete reći: “Što je
tu novo?” Pa, nema ništa novo. Oblaci to rade
već milijunima godina na ovom planetu Zemlji:
donose kišu. Dakle, zar nemam dobru vijest za
vas? Zar nije dobra vijest da oblaci i dalje donose kišu?
Cijelo to vrijeme car je žudio za pjevom sla
Ponekad zaboravljamo najosnovnije stvari, a
09
jedna od njih je ta da smo ljudska bića. Dakle,
tko bi onda trebao biti u središtu čovječanstva? Ljudska bića! Ne formule i ideje. Ali, to
se tako često događa u svijetu; bavimo se idejama, a ne ljudima.
Problemi s kojima se suočavamo nisu od jučer.
Pojavljuju se već dugo vremena. Zato što je car
zaboravio slavuja. Mislio je da će mehanički
slavuj biti dobar. Sad je mehanički slavuj slomljen. I mnogi ljudi raspravljaju kako ga popraviti. Međutim, ono što trebaju učiniti je da
ostave mehaničkog i donesu pravog slavuja.
Jer, to je ono što nam treba.
ŠTO DRUGI LJUDI MISLE
Naišao sam na jedan predivan citat koji glasi:
“Što drugi misle o tebi, nije tvoja briga!” I to mi
se stvarno svidjelo.
Ipak, na prvi pogled, to me iznenadilo. Ali,
onda sam počeo razmišljati o tome koliko smo
opterećeni mišljenjem drugih ljudi o nama, toliko da nas to doslovce paralizira. Mi ljudi smo
jedina živa bića na licu zemlje koja treba podučavati da budemo ono što jesmo. Pse ne treba
učiti da budu psi. Ne, oni će lajati i mahati repom cijeli dan bez ikakvih uputa. Mi smo jedini psići koji su zaboravili kako mahati repom,
kako lajati, kako njušiti, kako čuti.
Kad pogledamo drugu osobu, upitamo se koje
li je vjeroispovijesti. To se tebe ne tiče. To je
između te osobe i njegovog ili njezinog Boga.
Pusti ljude na miru. Pogledamo nekoga i pitamo se: “Koliko je bogat?” To se tebe ne tiče.
To je njegov novac. Gledamo ljude i sudimo ih
pretvarajući se cijelo vrijeme da ih ne sudimo.
Bolest? “Što će drugi ljudi misliti o meni?”
Želimo da drugi misle o nama da smo dobri,
jer dobrota je u redu. Ali, jesmo li dobri? Prema drugima i, u stvari, prema svojima? Svako
ljudsko biće je naš susjed. Zašto? Tamo vani
10
ne postoje drugi susjedi. Ni na Mjesecu, ni na
Marsu, niti na Veneri. Ni na milijarde i milijarde kilometara odavde. Svi susjedi su na ovom
planetu zvanom Zemlja.
Želimo biti zamijećeni, želimo druge uvjeriti
da smo u dobroj formi, da smo dobro uredili
svoj život. Međutim, kad se ne slažemo jedni sa
drugima zbog razlika u jeziku, u boji, u religiji,
to je stanje najgoreg kaosa koji može postojati.
Tada ne shvaćamo suštinsku vrijednost čak ni
vlastitog bića.
SNAGA NARODA
Hoće li se ekonomske katastrofe događati ponovo i ponovo? Događale su se u prošlosti. Ne
jednom, ne dva puta, ne tri i ne četiri puta. I
što smo naučili iz njih? Ništa! Što učimo o povijesti? Naučili smo slovkati riječi. Jasno je da
su svi zapisi tu, možda su iskrivljavani, ali postoje. I što učimo iz njih? Ništa.
Kad god su carevi, kraljevi, kraljice ili vlade
prestali slušati svoj narod, događale su se nesreće. A kad god su slušali svoj narod, bili su
sposobni prebroditi velike nesreće i prepreke.
To je snaga naroda! Netko me jednom pitao:
“Što je demokracija?” Odgovorio sam da bi
demokracija trebala biti služenje nekolicine
svima ostalima. Danas je demokracija postala
služenje nekolicini. To nije demokracija!
Nisam političar, ali sam ljudsko biće kojem su
na srcu osnovni principi ljudskosti i mogućnost mira na ovoj zemlji. Što god se događa,
miru moramo uvijek pružiti šansu. To je jedino
što do sada nismo pokušali. Za sada se stvari
samo ponavljaju.
Ratovi se događaju jer su ljudi izgubili poštovanje jedni za druge. Ideje, principi, definicije i
pravila postaju važniji od ljudi. Kad se to događa, rat ne samo da vas pogodi fizički nego vas
pogodi i psihički.
U našim kaznenim institucijama samica je jedna od najtežih kazni na koju te mogu osuditi.
Sam si sa sobom. A većina ljudi ne podnosi biti
sama sa sobom. Što ti to govori? Meni to govori da nam nedostaju neki osnovni elementi.
Ljudi su izgubili povjerenje u sisteme do te
mjere da su počeli gubiti povjerenje sami u
sebe. I kad biti sa samim sobom postane najgora kazna, kad je situacija takva, onda narodi
kreću u rat.
Ponizno ti želim ukazati na jednostavnu činjenicu da zadovoljstvo i mir nisu tako daleko od
tebe. Nikada nisu bili i nikada neće biti. Proces mira nije proces stvaranja, već otkrivanja.
Proces mira nije proces stvaranja nego otklanjanja svega onoga što je stavljano na tebe iz
godine u godinu.
JA, JA, JA
Udaljenost do Mjeseca nije tolika kolika je udaljenost jednog ljudskog bića od drugog. Nažalost, nijedna raketa i nijedna svemirska letjelica ne mogu prijeći tu razdaljinu. Ovdje se radi
o tebi i o meni. Na ovom smo planetu. Na nama
je da koristimo svoje izvore, svoju inteligenciju
i dobrotu koja se nalazi u našim srcima, kako
bismo uspostavili mir, bez obzira koliko nemoguće to izgledalo.
stoji “mene, mene, mene” da “tebe, tebe, tebe”
skoro više nema u našem rječniku.
Trenutno, ljudska bića se nalaze na samom
dnu sustava. Ona ne pripadaju tamo. Ona pripadaju vrhu. Sustavi bi trebali služiti čovječanstvu, a ne čovječanstvo sustavima. Po meni, to
je moguće. Treba otvoriti prozor i treba pozvati slavuja. I treba čuti njegovu pjesmu i ublažiti
naše živote. Ponovno se osjećati dobro, jer mi
jesmo dobro.
Demokracija bi trebala
biti služenje nekolicine
svima ostalima.
Danas je demokracija
postala služenje
nekolicini.
Mi posjedujemo snagu koja može savladati
sve prepreke: odlučnost i domišljatost. Ulagali smo u prošlost, ulagali smo u budućnost, ali
došlo je vrijeme da ulažemo u sadašnjost. Možda toga nisi svjestan, ali ti živiš u sadašnjosti.
Ne u budućnosti i ne u prošlosti.
Upravo to ulaganje u sada imat će presudni
utjecaj na generacije koje dolaze. Kako sada siješ, tako ćeš i žeti. I to ne smijemo zaboraviti.
Postali smo tako zaljubljeni u vlastito “ja, ja,
ja”. Takvo je društvo u kome živimo. Toliko po-
11
To je ono što se događa u tvom životu:
nikada ne stižeš do trenutka koji se zove sada.
Vječito si u potrazi za sljedećim ili prethodnim.
12
TRI BUDALE
Bio jednom jedan kralj koji je svom generalu naredio
da mu pronađe tri budale. General se malo zbunio,
ali budući da je to bilo kraljevo naređenje, krenuo je u
potragu za tri budale. Susreo je puno ljudi na svome
putu, ali mu nitko od njih nije nalikovao na budalu.
13
Napokon, nakon duge potrage, opazi čovjeka kako leži na zemlji. Miče nogama, ali ruke
drži nepomično raširene u zraku. Pokušava se
uspraviti, ali ne može zato što su mu ruke u
zraku. General mu priđe i upita: “Što se događa s tobom?” Čovjek reče: “Prvo me uspravi.”
General mu pomogne ustati. Još uvijek raširenih ruku, reče mu: “Moja supruga preuređuje
kuću pa mi je rekla da joj odem kupiti zavjese
ove širine. Zato ne želim micati ruke, jer ako to
napravim, širina će se promijeniti i moja žena
će biti jako nezadovoljna.”
General ga upita: “Možemo li se sresti sutra na
gradskom trgu?” I onda krene dalje u potragu za drugom budalom. Dugo, dugo je general
tražio i napokon naiđe na čovjeka koji jaše magarca sa velikim teretom drva na glavi. Priđe
čovjeku,upita ga: “Sjediš na magarcu. Zašto
nosiš taj veliki teret drva na glavi?” On mu odgovari: “Ja volim svog magarca. Puno mi pomaže i evo me nosi. Ne želim da moj magarac
bude opterećen još i drvima, zato ih nosim na
glavi.”
General mu reče: “Možemo li se sresti sutra na
gradskom trgu?” I onda krene dalje u potragu, sve dok nije pala noć. Tada spazi čovjeka
kako, pužući na rukama i nogama, traži nešto
oko ulične svjetiljke. General ga upita: “Što to
radiš?” Čovjek mu odgovori: “Danas sam bio s
prijateljem u džungli, a imam lošu naviku da
se igram prstenom dok razgovaram. Dok sam
se tako igrao prstenom, pao mi je. I sad ga tražim. “General reče: “Ali, ako ti je pao u džungli,
zašto ga tražiš ovdje?” Čovjek reče: “U džungli
nema svjetla, a ovdje ga ima. Stoga ga tražim
ovdje.”
MI SMO TE BUDALE
Evo ih, i mi ih zovemo budalama. Nama su te
budale smiješne, ali smijemo im se zato što
vidimo određenu sličnost. Možemo se pre
14
poznati u njima. U svom životu mi idemo okolo
raširenih ruku. “To je to! Ja sam bogat. Imam
odličan posao, imam ovo, imam ono i ne želim
to mijenjati.” A ako padneš, možeš li ustati?
Ne. Moraš li otrpjeti tu patnju i bol? Da. Jesi li
daleko od mira? Da. Ipak kažeš: “Ne želim ovo
mijenjati.”
I tako koračaš kroz život. “Takav je život. Ponekad je dobro, ponekad je loše. Tako je to.”
I kao naša druga budala koja kaže: “Ja volim
svog magarca i ne želim ga opterećivati,”—
ljudi kažu: “Sve što radim je za moju obitelj i
želim da moja obitelj bude sretna.” Premda su
ovi ljudi nesretni, misle da time što trpe da su
nesretni, nekako pomažu svojoj obitelji.
Ljudi kažu: “Ja nosim teret oko svog vrata,
tako da obitelj ne trpi. ” To je čisto neznanje.
Krenimo korak dalje. Ljudi kažu: “Što god jesam, što god mislim, to utječe samo na mene i
ni na koga drugog.” To nije istina.
Pogledajte situaciju u svijetu. Svaka zemlja opravdava ubijanje. “Oh, to je preventivno ubijanje. Možda će nas napasti, zato ćemo mi prije
njih.” Ono što ti činiš utječe na tvoju obitelj,
prijatelje, tvoju zemlju, tvoj grad, tvoju kuću.
Utječe na sve. Utječe čak i na tvog psa i mačku!
Stoga trebaš, ne vjerovati, nego znati.
Onda treća budala koja kaže: “Ono što tražim
nalazi se negdje drugdje, ali ja tražim ovdje jer
mi tako odgovara.” Božansko je unutar svih
nas, a svatko traži to božansko negdje izvana.
Zašto? Zato jer im tako odgovara!
VJEROVATI ILI ZNATI
Gdje se nalazi Bog? Svi kažu: “Bog? Gdje je?
Što je dalje moguće!” Bez obzira što su toliki
jedan za drugim govorili: “Bog se nalazi u tebi.
U tebi!” Ljudi kažu: “U meni? Nema šanse!”
Zašto? Jer im tako odgovara. Ti misliš da bi odgovornost koja bi pala na tebe kada bi stvarno
spoznao to božansko koje prebiva u tebi, bila
ogromna. “Oh, ne! Misliš—u meni?” Ali to je
istina.
U današnje vrijeme čovječanstvo je uhvaćeno
u mrežu vjerovanja. Sve se svodi na: “Vjeruj,
vjeruj, vjeruj!” Što se dogodilo sa znanjem?
Koja je vrijednost znanja? U vjerovanju nema
znanja, dok je u znanju vjerovanje automatski
uključeno.
Kad je nešto važno u tvom životu, vjeruješ li
ili želiš znati? Pitanje je jednostavno. Kad se
čovjek zaljubi u neku žensku osobu, bi li samo
trebao vjerovati da će se ona udati za njega?
Ne, on pita: “Hoćeš li se udati za mene?” I ako
ona kaže: “Vjeruj što god želiš”—to znači “ne!”
Stoga, kako možemo samo vjerovati da ima nešto što se zove “mir” što je potrebno svijetu?
Ljudi mi govore: “Tako mi je drago što radite
na donošenju mira u svijetu.” Ja im kažem:
“Ja to ne radim!”
Obišao sam svijet ni sam ne znam koliko puta
i mogu vam reći jednu stvar. Svijetu ne treba
mir. Mi, ljudska bića trebamo mir – ne vrane,
ne žohari. A ako netko otežava život žoharima, to smo mi. Mi smo oni kojima treba mir.
Mir, po samoj svojoj prirodi, mora biti u našim
srcima tako da ga osjećamo svaki dan. To nije
kao “Oh da, jednom sam osjetio mir, 1922. godine, i to je bilo to.” Ne. Svaki dan trebate osjećati mir. A gdje se on nalazi? Kao naša treća
budala, mi ga tražimo negdje drugdje.
SVIJET JE KOMEDIJA
Krajem 15. stoljeća Kabir je napisao jednu divnu pjesmu. U njoj ovaj pjesnik kaže: “Riba je
žedna u vodi. I svaki put kad to čujem, smijem
se.” Kabir ne plače zbog ljudskog neznanja. Zar
ne bismo mi trebali plakati? Pa, Kabir je shvatio da je ljudsko neznanje smiješno—komično
isto onoliko kao u onoj čuvenoj komediji u kojoj
nosiš naočale odozgo na glavi, a raspituješ se
okolo: “Jeste li vidjeli moje naočale? Gdje su
moje naočale?” “Ha, ha, ha. Tu su ti!” Toliko je
Kabiru smiješno stanje ovog svijeta.
Kabir zatim kaže: “Božansko prebiva u svakom ljudskom biću, kao što se miris jelena
mošusnjaka nalazi u jelenu mošusnjaku. Ali
jelen traži taj miris mošusa i tužan je što ga
ne nalazi.” Na isti način smo i mi tužni kad ne
pronađemo ono što tražimo.
Zovemo ih budalama.
Ali smijemo im se
zato što vidimo
određenu sličnost.
Neki ljudi vjeruju da Bog ne postoji. Kada žena
slomi muškarcu srce, muškarac tada kaže:
“Nikada se više neću zaljubiti. Ne postoji prava
ljubav!” A i žene govore istu stvar: “Oh, ti muškarci! Nikada više neću pogledati muškarca!”
Onda kažu: “Ljubav je precijenjena. Prava ljubav ne postoji.” Zvuči li vam ovo poznato?
Sjećate li se priče o lisici koja je skakala i skakala da dohvati grožđe. Kad ga nije uspjela
dohvatiti, rekla je: “Ah, to grožđe je kiselo.”
Ista stvar, potpuno isti način razmišljanja, isti
15
tijek misli stoji iza izjave: “Ne, nikada ne može
biti mir.”
Htio bih ti ukazati na to da mir već jest—u tebi.
Isto tako znam da ti to znaš. I ja takođe znam
da ako ga ne osjećaš, mir ti ne znači ništa. Moraš znati bez ikakve sumnje. I to se mora dogoditi. Bez ideja i filozofije, molim! Već nešto
stvarno! Želim ti reći da kažeš “da” toj žeđi. A
ne da kažeš: “Ne, ne želim biti žedan.” Ja kažem: “Reci “da” toj žeđi, jer žeđ je ono što će te
dovesti do vode.”
SADA
Govorimo malo o jednom drugom aspektu koji
će za neke od vas biti velika novost. Trenutak
koji nazivamo sada trenutak je u kojem živiš.
Točka! Ne živiš u trenutku koji je upravo prošao.
To sada je tren u kojem se događa sve što se
naziva život. Razumiješ li to sada?
Koliko bi bio sretan kada nikad, kad bi išao
kući, ne bi došao svojoj kući? Kad bi došao do
kuće svoga susjeda, do one ispred ili iza, ali nikada do svoje? Koliko bi stvarno bio sretan?
Ali, tako se događa u tvom životu. Nikada ne
dolaziš do trenutka zvanog sada. Stalno si u
potrazi za sljedećim ili za prethodnim trenutkom.
Ali sada je tren u kojem se nalazi mir. U tom
sada je ono božansko. Sada je tren u kojem
ti postojiš. I ako tražiš negdje drugdje, dobro
došao u svijet treće budale, one koja traži svoj
prsten ispod ulične svjetiljke.
Što se nalazi u tome sada? Mali djelić života
koji klizi kroz vrijeme. Nema bola, nema patnje, razmišljanja, ni sjećanja. Ništa od prošlosti, niti od budućnosti. Ovaj trenutak je taj u
kojem se nalazi mir. Mir nije u budućnosti.
18
Tvoje brige dolaze ili kad se prošlost odražava
na budućnosti ili kad razmišljaš: “Što će se dogoditi sa mnom?” Kad se nalaziš u trenutku
zvanom sad, znaš da si dobro. Doma si!
ZEC I LAV
Evo još jedne priče. Jednog dana zeko se našao
u šumi. Odjednom pred njega iskoči ogroman
lav i reče mu: “Hmmm, pojest ću te!”
Zec pomisli: “Smisli nešto brzo, ili su tvoji zečji dani odbrojani. Ovaj lav izgleda jako gladan.
Pojest će te.”
Zec onda pogleda lava i kaže mu: “Nećeš ti
mene pojesti.”
Lav pogleda zeca i upita: “Zašto misliš da te
neću pojesti. Ti si obični zečić? Ja sam lav i
gladan sam. Pojest ću te!”
Zec mu reče: “Ne, ne, ne, ne, ne! Ti me nećeš
pojesti jer sam ja jedan vrlo poseban zec. Mene
je poslao gospodar džungle da pazim na sve
životinje. Ja sam, u stvari, njihov vladar i ne
možeš me pojesti.”
“Dokaži!” reče mu lav.
I zec reče: “U redu, dokazat ću ti. Slijedi me.
Hodaj iza mene, ja ću biti ispred tebe i vidjet
ćeš.” I zeko skakuće, a lav ga slijedi i kud god
idu, naravno, sve životinje bježe. Nestaju.
Lav naprosto nije mogao vjerovati da bi, videći
zeca, sve životinje tako bježale. Naravno, životinje se nisu bojale zečića. Onaj kog su se bojale bio je lav. Ali lav je bio zaboravio tko je on
u stvari. I kad zaboraviš tko si, preplavljen si
sumnjom, strahom, ljutnjom, tjeskobom, svim
tim osjećajima koje ne voliš i u vezi s kojima si
nemoćan.
Ako želiš pronaći mir, mir je u tvom srcu cijelo
vrijeme, 24 sata na dan, 7 dana u tjednu, ali
on je dostupan samo u trenutku zvanom sada.
Svjestan sam da si tijekom svog života stekao
puno znanja. Ali trebaš naučiti još nešto: kako
živjeti u trenutku zvanom sada.
Kad se nalaziš u trenutku
zvanom sada, znaš da si
dobro.
Doma si!
19
Jednog dana sjediš u svom dnevnom
boravku i pomisliš: “ Ovo nije moja kuća.”
Onda ustaneš i napustiš tu kuću u potrazi
za svojom kućom.
20
POSTAVI PRAVO
PITANJE
Ljudi postavljaju različita pitanja. Ali koja su to pitanja koja nas mogu dovesti do jasnoće i razumijevanja
toga što znači biti živ?
Ta pitanja kao što je: “Zašto sam živ?” prvi put su postavljena prije puno tisuća godina. Što mislite, koliko
je knjiga napisano od tada? I nitko nije došao do odgovora. Ljudi još uvijek postavljaju to isto pitanje. Po
mom sudu, postoje samo dva tipa ljudi: oni koji su postavili to pitanje i oni koji to još nisu napravili. Prije
ili kasnije, svatko će se zapitati: “Što ja radim ovdje?”
21
Mnogi ljudi pitaju, “Gdje je Bog?” Postoji puno
odgovora. “Oh, on živi gore.” “On živi tamo
gdje su oblaci, tamo gdje su zlatna vrata, tamo
gdje je temperatura savršena.”
Je li se ovaj život dogodio
prije? Zar je to uopće
važno?
Hoće li se opet dogoditi?
Zar je to uopće važno?
Svi ovi odgovori zasnovani su na nagađanjima.
Ali možda bi se, kad bi bilo postavljeno pravo
pitanje, pojavio pravi odgovor koji nije nagađanje, koji nije definicija. A pravo pitanje koje
treba postaviti nije gdje je Bog, nego: “Što je
ovaj život?” Kad bi počeo tražiti odgovor na to
pitanje, shvatio bi da Bog sigurno nije u nekim
oblacima, već da je u tvom srcu, unutar tebe.
ZNATI – KAKO
U gradu postoji mnoštvo prometnih znakova
koji ti pokazuju da moraš skrenuti desno ili lijevo, stati ili krenuti. Tu su i semafori, pa čak
i elektronski natpisi koji pokazuju temperaturu. Ali nikada nećeš vidjeti da piše: “Sunce sja.”
Zašto ne? To je previše očigledno.
Ako ne znaš kako upravljati zrakoplovom, a
vodiš razgovor s nekim tko to također ne zna,
možete razgovarati o tome koliko god želite.
Jer jedna osoba bi mogla reći: “Ja mislim da
zrakoplov leti jer ima rep.” A druga bi mogla
22
reći: “Ne, ne, ne, krila su najvažniji dio zrakoplova. Zato postoje dva krila, jer ako jedno od
njih otpadne još uvijek postoji drugo. A zrakoplov ima samo jedan rep, što znači da i nije baš
toliko bitan te ako otpadne ništa se neće dogoditi. Zar ne?”
Što može pomoći kod ovog razgovora? Postoji
samo jedna stvar koja bi mogla pomoći: netko
tko zna-kako. Jer ovakav razgovor nema ni
glave, ni repa, ni ideja, ni značenja, ni početka,
a doslovce ni kraja. Beskrajan je kao i sama
glupost.
Ali znati—kako sve to mijenja u jednom trenu.
Netko tko zna, može im reći: “Da i ne. Zrakoplov ima samo jedan rep, ali mu je potreban
samo da kontrolira pravac letenja i sprečava
ga da se vrti u krug u takozvanom spiralnom
okretanju. I zrakoplov, zapravo, ne posjeduje
dva krila, lijevo i desno, nego samo jedno krilo
koje ide van iz trupa na obje strane. I potrebno
je cijelo krilo za savladavanje gravitacije, ono
stvara uzgon.” Kraj rasprave.
Mi pokušavamo nagađati o upravo tim stvarima za koje inspiracija dolazi iz nas. Definirali
smo što je dobro i što je loše. Kada stvari idu
po mome, to je dobro. Kada stvari ne idu po
mome, to je loše.
KARMA
Mi smo definirali što znači biti sretan i što znači biti nesretan. Ljudi kažu: “Za sreću moraš
imati ovo, moraš imati ono.” A onda, kad ljudi
dobiju sve te stvari pa ipak nisu sretni, kažu:
“Što se dogodilo?”
Neki će reći: “To mora da je karma.” Karma je
divan način kako se može sve objasniti. Znate
zašto? Zato što se radi o razgovoru dvoje ljudi
koji nemaju pojma o čemu govore. Nikakvog!
Dakle, kako ja to mogu reći? Znate gdje sam se
rodio? Rodio sam se u Indiji. I gdje god odem
u Indiji, ljudi očekuju od mene da podržim tu
ideju o karmi. A ja to ne radim! Meni su rekli
da sam bio car u prošlom životu. Ali to meni
ne znači ništa. Ja ne mogu otići u banku i reći:
“Znate li tko sam ja? Dajte mi sav novac koji
imate i ne očekujte da ga vratim, jer ja sam
car.”
Ja ne mogu otputovati u Luksor u Egiptu i reći:
“Ja sam bio faraon, ovo je sve moje. Ispraznite
te palače, useljavam se.” Ne mogu otići u Kinu
i reći: “Ja sam bio car i zato sada ostajem ovdje u carskoj palači.” Vrlo brzo bi me strpali u
zatvor.
PRISUTAN!
Govorim o važnosti daha i mnogi ljudi to ne razumiju. Ja mislim da je to velika šteta, jer kad
bi to shvatio to bi ti koristilo. Kakva je važnost
daha? Dah je blagoslov koji dolazi i omogućava
da život postoji. Što je život? Tvoja prisutnost
na ovoj predivnoj Zemlji. Tvoja prisutnost, to
je život.
Na koji način možeš biti odsutan? Ukoliko ovo
ne razumiješ, znači da si odsutan. Je li se ovaj
život dogodio ranije? Zar je to važno? Zar je to
uopće važno? Hoće li se opet dogoditi? Zar je
to uopće važno?
Kad si išao u školu, nastavnik te prozivao da
ustanovi jesi li prisutan na nastavi. Kad bi čuo
svoje ime ti bi rekao: “Prisutan!”
Osjećam da se svakog dana kad se probudim
događa ta prozivka. I u toj prozivci ja želim
reći: “Prisutan! Da, tu sam danas. Ne znam
kako se to dogodilo, znam samo da sam tu. I
bitno mi je da sam danas ovdje. Meni je to bitno!”
Jer takođe znam da bi nekad prije odgovor na
to pitanje bio: “Odsutan!” Jer nisam bio ovdje.
I također znam da će jednog dana odgovor na
to pitanje biti: “Odsutan!”
ZADOVOLJSTVO
Ono što imam u svom životu a da je stvarno
moje, jest ovo danas. Vi biste mogli reći: “Ali ne
mogu napraviti sve što želim danas.” Što ako
poželim otputovati na neko predivno mjesto
s predivnim oceanom i predivnim plažama, a
možda nemam novaca? Ili možda nemam vremena?
Da, možda stvarno postoje stvari koje ne možeš napraviti ni danas, ni sutra ili možda nikada. Ali postoji jedna stvar koju možeš napraviti danas, sutra, prekosutra i tako do kraja svog
života, a da te ni društvo, ni tvoji prijatelji, ni
ljudi, ni vlade niti razna sredstva ne mogu
spriječiti. Znaš li što je to? Biti zadovoljan.
Možeš biti zadovoljan danas i to ti nitko ne
može oduzeti. Svi ljudi koji se osjećaju žrtvama svijeta trebali bi imati ovo na umu. Nitko ti
ne može oduzeti tvoje zadovoljstvo. Jedino ga
ti sam možeš napustiti. I nitko drugi ne može
ti oduzeti sreću koju osjećaš u svom srcu. Nitko.
U Americi postoji jedna televizijska emisija.
Gledao sam je jednom i učinila mi se jako zanimljivom. Nazvana je Bridezilla, po tom čudovišnom gušteru Godzilli. I tu su prikazane
mladenke koje se spremaju za vjenčanje, a to
su mladenke kao da su došle iz pakla. One su
najnezadovoljnija bića na zemlji na dan svog
vjenčanja!
U ovoj emisiji sve krene naopako. Sve je katastrofa. U njihovom centru pozornosti nije sam
čin vjenčanja, već svadbena torta, fotografije,
glazba, a siroti muž gotovo da se pita: “Što ja
tu radim?” I onda vidite, ili čujete oklijevanje
kad dođe vrijeme za: “Uzimate li ovu...”
23
Kada sve drugo postane centar pozornosti
umjesto onoga što bi trebalo biti centar pozornosti, to je recept za propast. Kad se voziš cestom i usredotočiš se na stereo uređaj ili mobilni telefon i kada nisi fokusiran na cestu, na
promet i prepreke, što se dogodi? Nesreća.
Ne događa li se isto to i u našim životima kad
ne obraćamo pozornost na stvari na koje bismo trebali?
Na što ti trebaš obratiti pozornost? Na stvari
koje su tebi važne. A koje stvari su tebi važne?
Sad se ponovno vraćamo na pravo pitanje, jer
kada postaviš pravo pitanje dobit ćeš odgovor
koji će ukloniti svaku sumnju i unijeti jasnoću.
Postaviš li, međutim, pogrešno pitanje, dobit
ćeš odgovor koji ne vrijedi ni slušati. I što će ti
takvi odgovori ponuditi? Povećat će tvoju zbunjenost i imat ćeš sve više i više pitanja?
Kada ljudi umru, našminkaju ih kako bi izgledali dobro. Zapravo, daju im izgled zdrave osobe. Crvene usne, prekrasan ten, čak ih ošišaju
ukoliko je to potrebno. Lijepo ih obuku, ponekad u smoking, stave leptir mašnu, obuku košulju i odijelo.
MIR NIJE SLIKA
Sada je taj čovjek slika i prilika zdrave osobe.
Mislite da može svakog trena ustati i početi
hodati? Pa, izgleda sasvim zdravo. Ljudi čak
kažu: “Izgleda kao da spava.” Ali, što nije u
redu s tom osobom?
Ima jedna stvar koja skroz naskroz nije u
redu: Taj čovjek je mrtav! Šminkanje tog čovjeka kako bi izgledao zdrav neće ga vratiti u
život. Volio bih da je to rješenje. Tada nam ne
bi trebale bolnice. Bolestan si? Nema problema, samo te našminkamo i zdrav si.
A ljudi upravo to rade. Oni se samo našminka
ju. Stavi ovdje ovo, ondje ono, pusti dugu lije-
26
pu kosu i nabaci smiješak i tada si “čovjek koji
ima mir.”
Neki ljudi kažu: “Zaustavimo sve ratove i sve
će biti dobro.” To je poput šminkanja mrtvaca.
Postoji neki razlog koji je doveo do tog rata te
ukoliko tu nije postignut mir, rat će se vraćati
ponovo i ponovo.
Neki ljudi misle da biti u miru znači biti tih.
Zamisli da se nalaziš u zrakoplovu koji se
odjednom sruši usred Sahare. Svi su poginuli,
zrakoplov je uništen, jedini koji je preživio si
ti. I stvarno je tu tiho. Nema nikoga da stvara
buku. Čak nema ni deve stotinama kilometara
oko tebe.
Bi li tada stvarno rekao: “Kako je ovdje mirno!” Ne. Pitao bi se kako preživjeti sljedećih
pet minuta. “Svi su mrtvi! Oh, Bože, koja vrućina! Gdje je voda?” Tiho je. Zar nije mirno?
Ne. Mir podrazumijeva puno više od tišine.
Puno, puno više.
Ljudi promatraju zalazak sunca i kažu: “Oh,
ovo je tako mirno.” Stalno slušam ljude kako
to govore. I ne moram reći: “Ali nije, nije.” Oni
to očigledno vole pa neka uživaju.
Mir je ono stanje kad si u ravnoteži. Ne uznemiren, nego u ravnoteži. Tamo gdje postoji
jasnoća, ne konfuzija. Gdje postoji razumijevanje, a ne sumnja. Kada razumiješ bez pitanja.
Jer si osjetio. Jedino tada možeš reći: “Da, ja
imam mir!” Jer si ga osjetio.
Mir nije nešto što osjetiš jednom u životu i kažeš: “Dosta mi je!” Možeš zamisliti što bi bilo
kad bi to bilo pravilo? Jednom u životu pojedeš špagete i to je to! Ne moraš više jesti? Ne.
Ne samo što jedemo svaki dan, nego i pravimo
ukusna jela svaki dan, kako bismo uživali u
njima.
PROCES SPOZNAVANJA
Vidio sam najbolje kuhare. Oni kuhaju, kuhaju i kuhaju, a zatim kušaju ta jela. Ne mislim
da im je to vrlo higijenska navika, ali ponekad
umoče prst u jelo i stave ga u usta.
Taj okus opravdava sve što kuhar radi. Nema
potrebe postavljati pitanja. Nema potrebe za
debatama. Nema potrebe donositi odluke. Nije
nam potreban priručnik, ništa od toga. Kušaš
i gotovo je.
Taj proces se zove znanje. Vidjeli ste ljude koji
se žele popeti po ljestvama. Uzmu ih i prodrmaju, da provjere jesu li stabilne. Zar ne mogu
vidjeti jesu li stabilne? Ne. Oni ih vide, ali jesi li
stabilne ili ne, provjerit će rukama.
Zašto si živ? Odgovor nikada nećeš znati u riječima, ali možeš to osjetiti.
LJUDSKO STANJE
Stanje čovjeka je takvo da jednog dana sjediš
u svom dnevnom boravku i pomisliš: “Ovo nije
moja kuća.” Onda ustaneš i napustiš tu kuću u
potrazi za svojom kućom.
ostat ćeš razočaran, jer to ne može doći izvana. Dakle, pitanje je želiš li se okrenuti unutar
sebe?
Kad jednom doživiš tu radost
i taj mir, postat će ti jasno
zašto si živ.
Kad to napraviš, naći ćeš odgovor koji tražiš,
a odgovor će doći kroz osjećaj. Osjetit ćeš razlog zbog kojeg si ovdje. Jednom kada doživiš
tu radost, bit će ti jasno zašto si ovdje. Jednom
kada doživiš mir, postat će ti sasvim jasno
zbog čega si živ.
Postavi pravo pitanje i dobit ćeš pravi odgovor.
Tako ti tražiš, tražiš i tražiš, i ljudi će ti reći:
“Kako izgleda tvoja kuća?” A ti ćeš reći: “Ima
krov, prozore i vrata.” Ali, tako izgledaju i sve
ostale kuće.
Ipak, vrlo malo njih će ti reći: “Bio si u svojoj
kući. Vrati se gdje si bio!” Za to treba znanje,
treba jasnoća. A nema svatko tu jasnoću.
Oni koji tragaju, moraju shvatiti jednu stvar:
ta potreba za mirom dolazi iznutra i rješenje
te čežnje za mirom nalazi se unutra. Ta potreba da budemo sretni dolazi iznutra i rješenje
kako biti sretan nalazi se takođe unutra, a ne
izvana.
Ako sve tražiš izvana, uključujući mir i sreću,
27
Nekada davno jednostavnost
je iskliznula iz tvojih ruku.
I tvoj život je postao
nevjerojatno kompliciran.
28
PTIČICA ZVANA
JEDNOSTAVNOST
Mi smo sebi nevjerojatno zakomplicirali život. Imamo vremena, ali samo u vezi s drugim ljudima i drugim stvarima, vječito misleći: “Kada će se dogoditi
ovo, kada će se dogoditi ono!?” Ali ti trebaš imati vremena za sebe. To je tvoj život. To je tvoje postojanje.
Stvari su se toliko iskomplicirale da svi pokušavaju
pronaći rješenje svojih problema. To je sve što govore knjige, to je sve što govore vlade, to je sve što svi
gurui u svijetu nude: “Dopusti da ti ponudim rješenje
tvog problema.”
29
U Indiji astrolozi i učeni ljudi, panditi, govore
stvari kao: “Razlog zašto imaš taj problem je
taj što si se rodio u subotu.” Čekaj malo, nije
kao da si sjedio u majčinoj utrobi i birao dan
kada ćeš se se roditi. Ali, to je ono što ti oni
kažu.
Svatko bi želio znati rješenje svojih problema.
Nitko ne želi znati zbog čega ima probleme.
Ali kako ja to vidim, moram se zapitati: “Zašto
imam sve ove probleme? Što je razlog? Treba
li biti ovako? Je li ovo smisao života?” Postoje
ljudi koji misle da je smisao života doći ovdje i
patiti. Ali, čak i ti ljudi ne žele patiti i teže nekom rješenju. Ali, zašto mi imamo sve svoje
probleme?
DODAJTE JEDNOSTAVNOST…
To je radi toga što mi ne razumijemo značenje
30
jednostavnosti. Jednostavnost nama ne znači
ništa. Ali, dodajte jednostavnost ljubavi i ta
ljubav postaje čista. Ona više nije komplicirana. Ne zasniva se više na onome: “Ti učini ovo,
a ja ću učiniti ono.” Ljubav i jednostavnost, i
odjednom imaš nešto što možeš osjećati, nešto
u čemu možeš uživati, nešto što dotiče tvoje
srce.
Uzmi Boga, uzmi jednostavnost. Spojiš to dvoje i što dobiješ? Čistu ljubav. Ne religiju. Jer ja
znam svog Stvoritelja. Ja osjećam svog Stvoritelja u svom srcu. Ne koncepte. Ne ideje. I raj i
pakao tu ne igraju ulogu. Jer ti jesi u raju!
To znači biti prisutan, znači da sve drugo, sve
ideje i svi koncepti, nestaju. To postaje taj beskonačni trenutak i jedino što postoji. Jedino
što ostaje je taj unutarnji osjećaj.
Dakle, čemu još možemo dodati jednostavnost? Dodaj jednostavnost životu i sve postaje nekomplicirano. Ništa ne postoji što moraš
napraviti. Samo trebaš postojati, biti živ, biti u
tom trenutku. Biti u dahu. Dah je to čudo koje
se događa u tvom životu i to je jedino bitno.
Nema više sutra, nema više jučer. Nema više
lanaca, nema koncepata. Nema ideja. Postoji
samo jednostavnost života.
svoj život i zapitati se: “Što se dogodilo?” Pokušat ćeš shvatiti. Pokušat ćeš tražiti, pokušat
ćeš saznati. Cijeli je svijet zaokupljen pokušavajući shvatiti što se to dogodilo.
Čemu još možeš dodati jednostavnost? Dodaj
ju razumijevanju i shvatit ćeš ono najbitnije. A
najbitnije je ono što prebiva u tebi.
To je sve što svi gurui
u svijetu nude:
Ima ljudi koji vjeruju da je Bog za šest dana
stvorio Zemlju te da je sedmog dana rekao:
“Oh, umoran sam,” i uzeo odmor. Oprostite, ali
razmislite malo. Zemlja još nije završena. Ona
je još u procesu stvaranja.
“Dopusti da ti ponudim
rješenje tvog problema.”
Svemir je još u procesu stvaranja. Razara se i
ponovo stvara, razara i stvara, razara i stvara. Tko se tu odmara? Kako se moglo dogoditi
da se Bog odmarao sedmog dana? Svatko normalan shvaća da to nije moguće. Ali, mi vjerujemo, vjerujemo i vjerujemo, i razumijemo sve
drugo osim očitovanja te sile u nama.
Unesi jednostavnost u svoje razumijevanje i
odjednom ćeš razumjeti ono najdivnije i najvrijednije što se događa: dolazak i odlazak daha.
Što je uzrok tvojih problema? Uzrok je to što
si nekada davno dozvolio da ta mala ptičica
zvana jednostavnost izmakne iz tvojih ruku i
odleti.
Otkad ti je život postao kompliciran ti se trudiš
dokučiti načine kako ga ponovo pojednostaviti.
Ali bez te ptičice zvane jednostavnost u tvojoj
ruci tvoj život neće postati jednostavan. Stvari
će postajati sve više, više i više komplicirane.
I onda ćeš, u nekom trenutku, pogledati na
Nećeš naći nikakve odgovore u tome što. Odgovore ćeš naći unutar sebe.
ZADOVOLJSTVO ILI OBAVEZE?
Budiš li se kada se dovoljno naspavaš, ili namjestiš budilicu? Nakon što se probudiš koja je
tvoja prva misao? Je li povezana s obavezama
ili sa zadovoljstvom? To je vrlo dobro pitanje!
Obaveze ili zadovoljstvo? Kao ljudsko biće,
jedan dio tebe i dalje teži zadovoljstvu, a ako
je tvoja prva misao vezana uz obaveze, onda
si praznih ruku. I praznih ruku ćeš napustiti
ovaj svijet. Zašto? Zato jer obavezama nikad
nema kraja.
To je izgubljena bitka jer će uvijek postojati
sljedeća stvar koju moraš obaviti, pa još jedna,
pa još jedna. Ljude koji leže na samrtnoj postelji najviše pogađa spisak stvari koje nisu obavili. Ali, ako je tvoj cilj zadovoljstvo, bit ćeš ispunjen. Onda će tvoj život biti drugačiji. Tada ćeš
biti sretan, a ne zbunjen. Bez natezanja, bez
borbe. Ne odsustvo, već prisustvo.
31
Uživaj. Uživaj svaki dan. Osjećaj tu zahvalnost. Kad osjetiš tu zahvalnost, osjeti kako je
to lijep doživljaj.
Majka i otac su te učili govoriti “Hvala.” A kad
bi to izgovorio, tada to nisi osjećao kao zahvalnost, zar ne? Ali kad je srce stvarno ispunjeno,
osjećaš pravu zahvalnost. I to je jedan tako božanstven osjećaj. S time si povezan.
Znaj u svom životu. Smisao i svrha u tvom životu ne bi trebali dolaziti od tiskanog lista papira, nego iz dubine tvog srca. Tu je najmudriji
od najmudrijih položio svoju knjigu.
ŠTO SE DOGODILO S KRALJEVSTVOM
NEBESKIM?
Kad se čita knjiga koja je ispisana na stranicama srca, borbe i ratovi ne postoje. Svaka religija ima knjigu u kojoj piše: “Ovo je riječ Božja.”
Zar je Bog htio da se vode ratovi? Da stvori nešto što bi se dalo ljudima koji bi onda to objavili
i mijenjali kako im se prohtije?
Što se dogodilo s mirom? Što se dogodilo s ispunjenjem? Što se dogodilo s “Kraljevstvo nebesko je u tebi?” Zašto svatko pokušava otputovati autobusom na neka druga nebesa, kad
je ono što tražiš u tebi? “Otvori oči i vidjet ćeš.”
“Pokucaj i otvorit će ti se.” Nitko ne govori o
tome.
Ja govorim. Zato što znam. Zato idem do raznih mjesta i kažem ljudima: “Što radite? Zašto ste se zapleli u sve te druge stvari dok ono
pravo pleše u vama? Zašto ste zarobljeni svim
tim idejama, kad se ono što tražite nalazi upravo u vama? Zašto?”
Sve ostalo postalo je izgovor da se ne obrati
pažnja na tu stvarnost koja je tako divna. Svi
se boje istine, premda istina nije zastrašujuća,
istina je divna.
34
NAJVEĆA IGRA
Tko smo mi? Mi smo svi jednaki. Kako to da
smo se odjednom upetljali u razlike po boji
kože ili jeziku? Ili: “Ovo je tvoja zemlja, ovo je
moja zemlja.” Otkud se to pojavilo?
U Barceloni sam i primim poziv iz Indije. “Pogodi što!!” Kažem: “Što?” “Indija je osvojila
Svjetsko prvenstvo u kriketu!!!” Rekao sam:
“U redu.” Nisam igrao kriket i ne mogu za to
primiti zasluge. U čemu su to oni pobijedili? U
glupoj igri koju su izmislili pa su stvorili pravila za nju. Pripremili se, i pobijedili.
Zašto ste zarobljeni svim tim idejama, kad se
ono što tražite nalazi upravo u vama?
Tko je pobijedio? Pobijedila su ljudska bića.
“Ne. Moja zemlja je pobijedila!” A kada izgube,
“Ha, ha, ha, ha.” Glupavo. Zabavno, da. Ali glupavo.
Stoga, hajde da razgovaramo o najvećoj igri.
U toj najvećoj igri ti si igrač. Svijet je stadion.
Sad igraj. Nema pravila, nema natjecanja. Što
ćeš odigrati? Ima jako, jako puno prijedloga.
Neki predlažu da igraš ovo, neki predlažu da
igraš ono, ali postoje i oni koji kažu: “Igraj igru
zadovoljstva i ispunjenja. Igraj istinsku igru i
pobijedi u njoj!” To je ono što je rekao Kabir. To
je ono što je rekao Buda.
Kad bi ljudi bili toliko oduševljeni mirom kao
što su oduševljeni nekom nogometnom utakmicom, ovaj svijet bi bio drugačiji. Ljudi ne bi
bili toliko gladni. Postojala bi uljudnost i razumijevanje. Ali njih ne oduševljava mir, oduševljava ih nogomet. U Indiji, ako se ne igra nogomet, igra se kriket. U Americi, ako se ne igra
nogomet igra se bejzbol.
Jedan tihi glas govori: “Umjesto da igraš loptom, igraj igru mira.” Umjesto da viče: “Igraj
loptom!” taj glas kaže: “Igraj igru zadovoljstva. Budi zadovoljan.”
To je mala promjena u razmišljanju, ali posljedice za jedan život su ogromne.
Zašto ste zarobljeni svim
tim idejama, kad se ono
što tražite nalazi upravo
u vama?
35
Ovo ljudsko telo je kutija,
i u toj kutiji nalazi se božansko.
36
ŠTO JE U KUTIJI?
Kad bi stavio četrdeset karatni dijamant u kutiju, što
bi se dogodilo s tom kutijom? Kad bi znao da se u kutiji nalazi četrdeset karatni dijamant, bi li postupao s
njom kao sa svakom drugom kutijom? Ako ne znaš
taj podatak, posve je moguće da bi postupao prema
toj kutiji kao prema bilo kojoj drugoj, jer bi vidio samo
kako izgleda izvana, njenu boju i dekoraciju i rekao
bi: “Ništa posebno, ima puno ovakvih kutija.”
Ali, kad bi znao da se najvrijedniji dijamant svijeta
nalazi u toj kutiji, odjednom ona više nije neka obična
kutija. Vrlo je dragocjena. I prema njoj ćeš se odnositi
imajući to na pameti.
37
Za svakog od nas, naše tijelo je kutija. A na
svijetu postoji više od sedam milijardi kutija.
Dakle, kakva je vrijednost jedne takve kutije?
Vidiš kutiju obučenu u sari,
to je kutija iz Indije.
Vidiš nekoga tko nosi
napola poderane traperice,
široke vrećaste hlaće,
čudne cipele,
to je kutija iz Amerike.
Prije dva dana mojoj kćeri je bio rođendan
i htio sam joj nešto pokloniti te sam otišao u
veliku robnu kuću. Kada sam ušao, vidio sam
sve te ljude. Oni su mogli vidjeti mene kao što
sam ja mogao vidjeti njih, ali nisu me pozdravili ili nešto tako. Oni su išli kud su oni htjeli,
a ja sam išao kud sam ja htio. Jer to su samo
kutije, neka iz Madrida, neka iz Barcelone. Vidiš kutiju koja nosi sari, to je kutija iz Indije.
Vidiš nekoga tko nosi napola poderane traperice, široke vrećaste hlače, čudne cipele, to je
kutija iz Amerike. S vremena na vrijeme prošla bi neka ljepša kutija, ili, “Neka bivša lijepa
kutija”. I tako je to za nas. Svaki dan!
SADRŽAJ
Želim govoriti o sadržaju “ljudske kutije”, a vi
odlučite može li je njezin sadržaj učiniti dragocjenom.
Sadržaj koji je stavljen u ovu ljudsku kutiju je
38
božanski. Što je to božansko? Božanska je ljepota koja je bila, koja jest i koja će biti. To je
sila koja održava sve što je stvoreno, koja od
praha stvara nevjerojatne stvari i ponovno ih
pretvara u prah. Nazvati tu silu moćnom ili
čak svemoćnom jednostavno nije dovoljno, jer
njena snaga je tolika da je ljudski mozak ni približno ne može pojmiti.
Ponekad kad jedemo u restoranu, netko nas
upita kakvo nam je bilo jelo i mi kažemo: “Bilo
je izvanzemaljsko.” Po mome mišljenju, postoji
samo šačica ljudi, a to su astronauti, koji imaju
pravo nešto nazvati izvanzemaljskim. A što su
oni jeli kad su bili gore? Sigurno ništa svježe.
Međutim, ljudi kažu stvari kao “izvanzemaljsko” ili “oh, bilo je nezamislivo.”
Sveti spisi koji su napisani prije tisuća godina
kažu da je samo božansko nezamislivo. Sve
ostalo je zamislivo. A to božansko je unutar
tebe.
Biti živ, ograničen vremenom znači postojanje.
Ja postojim ti postojiš, ali pitanje je: Znamo li
to božansko što se nalazi u ovoj kutiji?
Važna riječ ovdje je znati—ne vjerovati—znati.
Kako znaš? Kako znaš išta? Da bi znao moraš
biti svjestan, isto kao što moraš biti nesvjestan da ne bi znao
Ljudsko tijelo je jedna kutija i u toj kutiji je
ono božansko—ne Djed Božićnjak. Velika je to
razlika. Djed Božićnjak ispunjava želje maloj
djeci. Božansko ne spada u to područje. Ipak,
toliki mnogi od nas vide to božansko kao Djeda
Božićnjaka. Djed Božićnjak nije božanski. Zašto? Djed Božićnjak mora doći i otići. Jedino
božansko ne može doći niti otići. Kamo bi moglo? Odakle će božansko doći? Ono je svagdje.
Kamo će ono otići? Nikamo, ono nema kamo
otići.
39
Takvo je to božansko. Naš život je ovdje, ograničen vremenom. Mi živimo. I, u životu postoje dvije mogućnosti: da znamo i da ne znamo.
Kad ne znamo? Ova kutija će biti kao i svaka
druga, među svim ostalima. Kad znamo što je
u njoj, potpuno ćemo se drukčije brinuti o njoj,
rukovati njome. Cijenit ćemo je, poštivati je,
jer ona to zaslužuje. Ne zbog same kutije, nego
zbog onoga što se nalazi u njoj.
MISLI, MISLI, MISLI
Kad ne znamo, brinemo se. Briga donosi tjeskobu. Kad znaš, to ti donosi mir. Mir se ne
nalazi na vrhu neke planine. Apsolutno ne!
Neki ljude misle tako. Riječ je misle! Misli li
ova kutija? Oh, da! Ova kutija misli i misli i misli. Jednog dana ova kutija misli “Ja sam tako
važna.” Drugog dana ova kutija misli “Nisam
baš tako važna.” Jednog dana misli “Ja sam
na vrhu svijeta.” Drugog dana misli “Svijet se
srušio na mene.” Jednog dana misli “Sve je po
mojoj želji.” Drugog dana misli “Sve ide kako
drugi žele, ništa ne ide kako ja želim.”
sno jelo, držanje za ruku, tako se događa prije
vjenčanja. Držiš za ruku i kažeš: “Što misliš?”
Mi mislimo, mislimo i mislimo. A kada naši
svjetski lideri stanu za mikrofon i kažu: “Znate li što mislim?” Mi onda njima kažemo: “Nadam se da misliš isto što ja mislim.”
Kada naručite jelo u restoranu i konobar vam
kaže: “Znate što sam pomislio?”, vi kažete: “Ja
ne želim znati što Vi mislite, samo mi donesite
naručeno jelo.”
Dakle, tu smo—mislimo, mislimo, mislimo. Što
bi moglo učiniti taj proces razmišljanja prilično suvišnim? Da znaš! Kada znaš, nemaš
potrebe misliti, jer znaš. Ali zato što ne znamo, mi mislimo, mislimo i mislimo, sve dok ne
poblijedimo—doslovce, mrtvac u lijesu—blijed.
Ako nam netko tada priđe i kaže: “Znaš li što
sam pomislio?” Ti ne znaš. Ova kutija ne odaje
uvijek svoja razmišljanja.
Ali zašto ova kutija toliko razmišlja? Pogledaš
neke ljude oko sebe, promatraš njihova lica i
vidiš kako te gledaju. Smiješak je dobar, ozbiljno lice nije dobro, kad neko skreće pogled
to uopće nije dobro. Kutija voli znati što drugi
ljudi misle. Postoji zasićenost mislima i kutija
želi znati: “Što ti misliš?” I tu kutiju jako fascinira kad netko kaže: “Znam što misliš.” Kutija
kaže: “Oh! Pa ti znaš o čemu ja mislim, ti si sigurno prosvijetljen! ”
SL AVLJENJE ŽIVOTA
Govorim o tome da znaš, ali to ne znači da moraš prestati razmišljati. Ali kad znaš, imaš tu
pogodnost da misliš o čemu želiš misliti. Zato
što je sposobnost razmišljanja dar od Boga
tebi, a ono o čemu razmišljaš tvoj je dar samom sebi. Ali ako ne znaš, uhvaćen si u vrtlog
brige i straha i čini se da ti ništa ne uspijeva.
Kažeš: “Ja se trudim, a kuda ovo ide? Gdje će
ovo završiti?” Odgovor se nalazi u spoznaji da
je najnevjerojatnije od svega što može biti postignuto već postignuto. Ti si živ!
Svatko samo misli, misli i misli. Kad smo kod
liječnika i on nam kaže: “Znate što mislim?”
Sve što možemo reći je: “Nadam se da ne mislite to što ja mislim.” Kad nas policajac zaustavi, on kaže: “Prebrzo ste vozili.” A mi kažemo:
“Znate, pomislio sam da ćete mi ovaj put možda oprostiti.” To je igra mišljenja.
Dakle, o čemu razmišljaš? Što ti znaš? Jesi li
živ s istinskom spoznajom da je božansko unutar tebe? Ako jesi, onda si ti kutija koja će reći:
“Učinit ću sve da bih uživao u dijamantu koji je
u meni, da bih ga slavio; i bit ću besprijekoran
koliko god mogu. Bez prljavštine, bez mrlja, što
sjajniji mogu biti, u miru koliko god mogu biti.”
A sa našim voljenima, odličan restoran, uku-
Tako je kad slaviš božansko. Ne plakatom na
40
zidu, ne nekom rečenicom, ne molitvom, ne
riječju. Ne nekim glagolom, ne imenicom, ne
poslovicom, ne nekom izrekom, ne nekim prilogom—nego stvarnim slavljenjem života.
Znam da se mislima boriš protiv ovih riječi
koje izgovaram. Ipak, u svom srcu nemaš taj
problem. Srce razumije. I za njega to nije nešto
novo, nije nešto nemoguće, nego ono uživa, ne
u mislima, nego u tome da zna. Odgovor srca
je: “Da, tako je!” Ali glava kaže: “Čekaj da razmislim!”
Toliko toga se može naučiti iz knjiga, toliko
toga se može naučiti iz znanosti, toliko toga
se može naučiti u svijetu. Mnogo. I toliko toga
se može naučiti iz razumijevanja. Toliko toga
se može naučiti iz poznavanja sadržaja ove
kutije. Jer s jedne strane, ovo o čemu ja govorim nevjerojatno je jednostavno, jer već je tu.
Mislim, ne govorim o tome kako ćemo nekako
ubaciti to božansko u tebe. Božansko je već u
tebi.
Za neke ljude ova kutija je ono pravo, a za neke
je ono pravo što se nalazi u kutiji. Oni štuju ovu
kutiju, ali ne zbog nje same. Koliko ljudi štuje
kutiju zbog kutije, zbog toga kako ona izgleda?
A kad ta kutija više ne izgleda tako dobro?
“Bljak!” Ali kutija će se mijenjati. To je priroda
te kutije. Ti se mijenjaš svaki dan.
PROMJENA
Mijenjamo se stalno i ta je promjena suptilna
poput svakodnevnog rasta kose na glavi. Čak
ako imaš puno kose na glavi, jedna dlaka otpadne, druga otpadne, koža odumire, stanice
se obnavljaju, stanice umiru. Na jednoj nevjerojatno maloj razini, ti si u neprestanoj promjeni.
Mladi ljudi kažu: “Čekam promjenu već 10 godina, a još nemam bradu, nemam ovo, nemam
ono.” Strpljenje. Doći će vrijeme punoljetnosti
i tada počinje borba, ali nikada prepoznavanje,
nikada razumijevanje da se vrijednost ove kutije može mjeriti samo prepoznavanjem njezinog sadržaja, spoznavanjem onoga što se nalazi unutar te kutije.
Po meni, to je vrlo jednostavno. To je sve što
trebaš znati i to može promijeniti cijelu jednadžbu. Kad znaš, tada se javlja istinsko ushićenje time da si živ. Postaješ svjestan, ne
prolaska vremena, već vrijednosti postojanja.
Jer, upamti što znači postojanje; to znači biti
živ ograničen vremenom.
Ne plakatom na zidu,
Ne nekom rečenicom,
nekom molitvom,
nekom riječju.
Nego stvarno slavljenje
života.
Jedemo li svi istu hranu? Ne. Živimo li svi u
istoj kući? Ne. Volimo li svi iste boje? Ne. Volimo li svi istu glazbu? Apsolutno ne! Izgledamo
li svi jednako? Apsolutno ne, naše sklonosti
jako se razlikuju. Netko spava na leđima, netko spava na lijevom boku, netko na desnom
boku dok neki spavaju naglavce. Neki hodaju
u snu, dok neki pričaju u snu. Neki ljudi uopće
ne mogu spavati. Stoga, jesmo li svi različiti?
Svijet nam kaže da jesmo.
DAH
Jednog dana si došao na ovaj svijet i nešto se
41
tada trebalo dogoditi. Ako se to nešto nije dogodilo, doktor je uporno nastojao da se to dogodi.
Isto su radili svi oko njega, jako uporno. Znaš li
o čemu je riječ? Neki misle: “Oh da, ime!” Drugi misle:“Jel’ muško ili žensko” Ne. Nije bilo to.
Bila je samo jedna stvar. Dišeš li ili ne?
Božansko je došlo na ideju
recikliranja stvari pred
dugo vremena.
Na ovaj planet Zemlju,
jako malo novog dolazi.
greška kod tebe. Doktor će reći da je aparatura
neispravna, jer ti dišeš, nisi mrtav. Još si živ.
Život počinje tvojim dahom; život završava
tvojim dahom. To bi trebao znati, jer je dah ono
božansko. To da si živ jest božansko. Život je
radost koju trebaš doživljavati, mir koji treba
plesati u tvom životu. Zadovoljstvo bi trebalo
postojati, trebalo bi postojati nešto zbiljsko.
I ti bi trebao imati na raspolaganju način da
se možeš ponovno povezati s time da to znaš,
ako se ikad odvojiš od toga i počneš razmišljati
kako da to znaš. Tada si siguran.
Ovo je o tome da stojiš sam na svojim vlastitim
nogama. Da ti znaš. Ne o nečemu što si čuo ili
pročitao u nekoj knjizi. Ovo je da spoznaš sebe
samoga.
Mogao si izaći iz majčine utrobe tako potpuno
uređen da već imaš podrezane brkove, lijepo
trodjelno odijelo, gumbe za manšete, lijepu košulju, kravatu—savršeno počešljanu kosu. Ali
da nisi prodisao i da nisi nastavio dalje disati,
nikada ne bi otišao doma s roditeljima. Otišao
bi negdje drugdje.
PREPOZNAVANJE
Želim znati. Želim u svom životu biti oslobođen
sumnji koliko god je to moguće. Znam da sam
rođen i da ću jednog dana morati otići. Znam
što će se dogoditi sa mnom. Mnogi ljudi ovo ne
razumiju, ali s društvenim pokretima za očuvanje okoliša, razmišlja se o recikliranju. Božansko je davno došlo na ideju o recikliranju.
Na ovaj planet Zemlju jako malo novog dolazi.
Sve što se nalazi na njoj je reciklirano, sve se
reciklira. Tako će i ova kutija biti reciklirana,
također. I drago mi je da ću se vratiti, ali samo
kao kutija.
Diše li ili ne? To je početak za svaku osobu na
licu zemlje—za kralja, kraljicu, siromaha, prosjaka, političara, učitelja, nezaposlenog. Zapravo, u tom trenutku svi su nezaposleni. Ali
ja ne govorim o tome. Govorim o tome da ti život na ovom svijetu počinje dahom. Zar nije zadivljujuće kako sve završava? Ne kad ostaneš
bez novca, ne kad ostaneš bez hrane, ne kad
ostaneš bez vode. Ono što se dogodi je da ako
si čak i priključen na aparate koji pokazuju da
si umro, a ti još dišeš, doktor neće reći da je
Stvar je u tome da znaš, jer to je jedino što te u
ovom ograničenom vremenu koje imaš na ovoj
Zemlji čini doista posebnim. Ne tvoje ideje ili
tvoje misli, jer misli se mijenjaju i uvijek će se
mijenjati. Nova otkrića će se pojaviti, naravno.
Ali to nije ono što te čini posebnim. Doživljavanje tog mira, slavljenje tog mira, to je ono što
te čini posebnim. Kad prepoznaš to božansko
u sebi, to te čini posebnim. Čak ako to prepoznavanje u tvom užurbanom životu traje jedan
sat, pet minuta, deset minuta ili jednu sekun-
42
du. Da prepoznaš da nisi obična kutija.To je
ono što te čini posebnim.
Uživaj ovaj život. Uživaj, slavi mir. Blistaj. Sve
dok si živ, sve dok postojiš, božansko zauzima
mjesto u toj kutiji, a to nije obična stvar. Možeš
li zamisliti kada bi svako ljudsko biće shvatilo
ovo čak i za jednu minutu? Kad bi dopustili da
srce zavlada i kad bi shvatili i prepoznali vrijednost ove kutije, ovaj svijet bi se promijenio.
Ja to ne mislim, ja to znam, jer vidim tu izvanrednu promjenu u ljudskim životima.
Možeš li zamisliti kada bi
svako ljudsko biće
shvatilo ovo čak i za jednu
minutu? Ovaj svijet bi se
promijenio.
43
PREM RAWAT
Kao zagovornik mira, Prem Rawat, poznat
pod imenom Maharađi, posvetio je svoj život
pomaganju ljudima da pronađu mir unutar samih sebe. Ne kao utopiju, ne kao odsustvo sukoba, već kao prirođeno, osobno iskustvo.
Rođen 1957.godine, započeo je svoju misiju
mira i humanitarnog pomaganja još kao dijete.
Kada je imao 13 godina, počeo je govoriti svjetskoj javnosti, odazivajući se na pozive da održi
govore u Londonu, Los Angelesu, kao i u drugim velikim gradovima diljem svijeta.
Prem Rawat je tijekom svog života osobno prenio poruku mira preko 12 milijuna ljudi u više
od 50 zemlja. Njegovu poruku primili su ljudi
koji žive različitim načinima života, okupljeni
na raznim mjestina, od manjih neslužbenih
skupova do velikih međunarodnih programa,
od sveučilišnih učionica do otvorenih stadiona
sa stotinama tisuća ljudi.
Trenutno, njegova nagrađivana televizijska
serija “Riječi mira globalna TV” (Words of Peace Global TV) dostiže gledanost u preko 115
milijuna domaćinstava na svjetskoj razini, s
titlovima ili simultanim prijevodom na više od
20 jezika.
Godine 2001. osnovao je Fondaciju Prem
Rawat (TPRF), neprofitnu organizaciju posvećenu prenošenju njegove poruke mira diljem
svijeta i osiguravanju hrane, vode, kao i neophodne pomoći onima kojima je najpotrebnija.
ODGOVOR NIKADA
NEĆEŠ ZNATI U
RIJEČIMA.
ALI TO MOŽEŠ
OSJETITI.
prem rawat IZ ODABRANIH GOVORA
POSTAVI
PRAVO
PITANJE
Pet priča o mogućnostima života—
iz obraćanja uživo publici diljem svijeta.
DONESITE PRAVOG SLAVUJA
Car je mislio da će mehanički slavuj biti dobar. Sada je slomljen i mnogi ljudi
raspravljaju o tome kako ga popraviti. Ali, ono što oni trebaju napraviti jest vratiti pravog slavuja...
Tri budale
Jednom je jedan kralj tražio od svog generala da mu pronađe tri budale. Evo ih.
Mislimo da su smiješne, ali smijemo im se zato što vidimo određenu sličnost.
Možemo se prepoznati u njima…
POSTAVI PRAVO PITANJE
Koja su to pitanja koja nas mogu dovesti do jasnoće i razumijevanja toga što
znači biti živ? Tko si ti? Zašto si živ? Odgovor nikada nećeš pronaći u riječima.
Ali to možeš osjetiti...
PTIČICA ZVANA JEDNOSTAVNOST
Nekada davno iz ruku ti je izmakla ptičica zvana jednostavnost i život ti je postao nevjerojatno kompliciran. I od tada stalno pokušavaš smisliti način kako da
ti život ponovo postane jednostavan. Tražiš razloge. Tragaš. Svi pokušavaju saznati što se dogodilo...
ŠTO JE U KUTIJI?
U kutiji se nalazi četrdeset karatni dijamant. Ako to ne znaš, vidjet ćeš samo
njezin vanjski izgled, njezinu boju i dekoraciju. Ali ako to znaš, odjednom to više
nije neka obična kutija. Ona je vrlo dragocjena…
Download

ADI - Riječi Mira