HUMANA EKOLOGIJA
Odsjek: Prehrembeni
Smjer: Zaštita okoliša
Predmetni profesor:
Prof. dr. sc. Mirsad Veladžić
Priroda se ne osvećuje ljudima, ali im podnosi
račune !
HUMANA EKOLOGIJA
Program predavanja:
Studenti se upoznaju sa historijskim odnosima čovjeka i prirode, biološki i kulturni aspekti ljudske
evolucije sa specijalnim naglaskom na praćenje bosansko-hercegovačkih i svjetskih izučavanja:
ideološki trendovi, vrijednost okoliša i etike. Studenti će učiti o presudnim opasnostima za
prirodu koje su izazvane ljudskim djelatnostima, unaprjeđuju i uče o gospodarskim
djelatnostima referirajući osnovne pojmove ekološke politike.
Osnovne teme:

Čovjekov okoliš, biološki, društveni i kulturni sistem

Utjecaj kriza i ekoloških katastrofa na ljudsku historiju

Historijski odnosi društva i prirode

Degradacija životne sredine (voda, zrak tlo): Uzroci, Zagađivanje, Poremećaji ekoloških faktora

Ekofilozofija

Čiste tehnologije

Procesi društvene i ekonomske globalizacije

Ekološki aspekti održivosti i razvoja

Ekonomija i okoliš. Makroekonomski aspekti ekologije i godpodarstva.

Poduzeće kao ekološki sistem

Ekološka politika. Glavne političke metode zaštite okoliša. Funkcija ekonomskih metoda.

Problemi potrošnje sa aspekta društvenih i ekoloških kriza.
Broj sati: 30/30/15
ECTS: 6
Humana ekologija
Humana ekologija je potpuno nova naučna disciplina.
Izraz humana ekologija prvi koriste američki naučnici Bardžes i
Park (1921) godine.
Humana ekologija je u početku shvatana kao medicinska nauka
koja ima zadatak da izučava uticaj sredine na čovjeka, na
ljudsko zdravlje i njihovu međuzavisnost.
Prema Troill S. humana ekoligija je bliska geoekologiji ili ekologiji
poljoprivrede (agroekologiji) i socijalne geografije u kojima
uočava veoma prirodni uticaj biologije u konkretnoj metodi
istraživanja. U izučavanju naselja, sela, grada također su
prisutne metode prirodnih nauka, što je omogućilo razvoj
prostornog planiranja. Humana ekologija izučava specifične
odnose koji postoje između čovjeka i okoline koja ga okružuje
iako te odnose izučavaju i druge naučne discipline, i to sa
različitih aspekata: biološkog, tehničkog, sociološkog,
ekonomskog itd.
Cilj
Cilj izučavanja humane ekologije jeste uspostavljanje ravnoteže u
prirodi i društvu, pri čemu naročito važnu ulogu imaju društveni
činioci. Zato humana ekologija ima osnovni zadatak da istražuje
prirodu strukture zajednica. Ekologija je prouzrokovala određena
naučna opredjeljenja, među kojima je najznačajniji interes za
istraživanje fenomena sredine „enviroment“ i fenomena
habitabilnosti (habitat, habitability).
Ovakva orijentacija naučnog interesa višestruko je bila uslovljena:
1. sadržajem ekologije koji obuhvata osnovnu vezu čovjek-sredina i
vezu sredina-čovjek;
2. specifičnošću sredine koja okružuje čovjeka;
3. razvojem interesovanja za regionalnu problematiku, jer se region
vrlo brzo ispoljio kao optimalni prostorni okvir planiranja
zajednice i njenog okvira“ .
Humana ekologija
Prema drugim teoretičarima, humana ekologija sadrži neke
specifične aspekte ljudskih zajednica: na primjer, korištenja
prostora putem naseljavanja u određenim lokacijama (zona
stanovanja – stambenih objekata, poslovnog prostora i drugih
objekata).
Imajući u vidu prethodne definicije humane ekologije, njen
nastanak i razvoj može se slobodno reći da su njene četiri
osnovne teme: okolina, stanovništvo, tehnologija i organizacija.
Ovakvo određenje humane ekologije je u bliskoj vezi čovjeka sa
prirodom i prirode sa čovjekom i njihovoj među-uslovljenosti.
Ona je, kako kaže Snežana Pantelić ta koja ima zadatak da
proučava mjesto i uticaj čovjeka u ekosistemu i ekosistema na
promjene koje proizlaze iz tog među-uticaja.
Humana ekologija je jedna od ekoloških grana
podijeljenih na osnovu objekta istraživanja. Pored
humane ekologije postoje još sljedeće grane:
 fitoekologija – proučava biljne populacije nj. Vrste,
zajednice i odnose sa okolišom
 zooekoogija – proučava životnjske populacije nj.
Vrste, zajednice i odnose sa okolišom
 mikroekologija – proučava ekologiju
mikroorganizama
Humana ekologija proučava ekologiju populacije
čovjeka, njegov složen splet međuodnosa sa
okolišem, što je bitno za preventivnu medicinu.
Humana ekologija je grana ekologije u području
agrosfere.
Prema oblastima koje proučava ekologija se dijeli
na:

1. Teorijsku ekologiju ili opću ekologiju koja se bavi
proučavanjem genezisom koncepcijskih pristupa u
ekologiji
 2. Primjenjena ekologija koja ima primjenu u nizu
bioloških i biotehničkih nauka:
 medicinska ekologija
 šumarska ekologija
 agroekologija
 urboekoogija idr.
Agroekologija je grana ekologije koja se bavi
proučavanjem agroekosistema u kojima se zasniva
život agrobiocenoza (agrofitocenoza i
agrozoocenoza) pod uticajem prirodnoh i
antropogenih ekoloških faktora.
Agroekkosistemi (poljoprivredno-proizvodne
zajednice) su objekti istraživanja agroekologije u
cilju postizanja maksimalne koristi za čovjeka.
Agrofiticenoze: žitarice, ljkovito bolje,
voće, povrće, aromatično bilje i dr koje su
korisne za čovjeka.
 Agrozoocenoze: ribe, školjke, domače
životinje npr. Goveda koja daju više
mlijeka ili koja su povoljnija za uzgoj i tov
mesa i dr.

Ekourbologija je grana ekologije u području tehnosfere, koja
proučava promjene ekoloških uslova ljudske aktivnosti u
urbanim ekosistemima. Danas se sve više radovi iz ove grane
ekologije bave problemima nastanka i funkcionisanja
antropogenih ekosistema.
Čovjek sve više mjenja prirodne i razvija vještačke ekosisteme
pri čemu se mijenjaju prirodni ekološki ekosistemi u šumama,
livadada, rijakama i morima. . Ukoliko je ekologjia
razvijenija, čovjekovo mišljenje (ekološka svijest) o prirodi
biće pozitivnije, a integracije uspješnije. Nedovoljno
poznavanje ekoloških zakonitosti i neodgovorno ponašanje
čovjeka, često su uzroci nepopravljivih šteta za ljudsko
društvo, otuda ekologija ima veliki značaj u zaštiti prirode.
Jedan od globalnih ekoloških problema:
Povećanje populacije ljudi, sve veća
prenaseljenost, naročito u gradovima, ozbiljno
ugrožava prirodnu sredinu i (vazduh, vodu, zemlju,
biocenozu) što dovodi do teških poremećaja u
biosferi. Ove probleme razrješava ekologija u
saradnji sa drugim naukama te tako doprinosi
očuvanju kvaliteta životne okoline.
ČOVJEKOV OKOLIŠ
Čovjekov okoliš (ili životna sredina) najčešće
se definiše kao ukupnost ekoloških uslova i
uticaja koji okružuju čovjeka. Okolišem
(životnom sredinom) označavamo ono čime
je čovjek direktno ili indirektno povezan,
ono od čega zavisi njegov život. Šikoro
shvaćeno okoliš obuhvata sav materijalni
svijet koji okružuje čovjeka
ČOVJEKOV OKOLIŠ
Čovjekov okoliš predstavljaju svi materijalni sistemi različitog
stepena integracije i nivoa evolucije:
 fizički
 hemijski
 biološki
 socijalni
 misaoni
 tehnički sistemi
koji mogu uticati direktno ili indirektno, jačeg ili slabijeg
intenziteta, kratko ili dugotrajno na čovjeka i sva živa bića.
Čovjekov okoliš se određuje i kao «materijalna sredina» u kojoj
on živi i radi. Osnovni elementi okoliša su: vazduh, voda,
zamljišta, biljke, životinje, hrana, predmeti koje koristi i
objekti koje je čovjek izradio u datom prostoru i vremenu.
Pod uticajem čovjeka nastaju novi oblici sa većim ili
manjim stepenom modifikacije, tako imamo:
 modifikovani čovjekov okoliš sa svojim osnovnim
prirodnim svojstvima tj. nisu degradirana
 okoliš sa degradiranim i izgubljenim prirodnim
osobinama. Ovdje se pojavljuju novi oblici
ekosistema ( agroekosistemi, urbaniekosistemi i
dr.). koji ugrožavaju biodiverzitet i kvalitet okoliša
(životne sredine).
Da li znate kada je čovjek počeo mjenjati okoliš ?
Kada su njegove izmjene počele biti nereverzibilne?
ČOVJEKOV OKOLIŠ
Čovjekov okoliš ja jedinstvo dvaju ekoloških sistema:


Prirodnih - to je cjelokupan prostor neposredno ili posredno
dostupan čovjeku, a to je u stvari geobiosfera planete
Zemlje, a u užem smislu riječi to je dio geobiosfere u kome
čovjek može živjeti bez obzira na da li je riječ o prirodi koja
je manje ili više modifikovana ili sasvim riječo neizmjenjenoj
«divljoj prirodi».
Vještačkih – čovjek da bi mogao živjeti sa prirodom vrši
izmjenu materije (tj ostvaruje određenu vrstu metabolizma) i
koju «prisvaja» i mijenja. Čovjek sam sebi stvara nove uslove
opstanka i razvoja.
Prirodni ekosistem - to je cjelokupan
prostor neposredno ili posredno dostupan
čovjeku, to je u stvari geobiosfera
planete Zemlje.
Prirodni ekosistemi
Karakteristike prirodnih sistema:
 nastali su prirodnim putem nezavisno od čovjeka
 živa bića u okviru kojih se




odražava materija
protiče energija
ostvaruje ravnoteža
uspostavljaju strukturni odnosi
 vrši cirkulacija u smislu propadanja i obnavljanja
pojedinih dijelova sistema
 ostvaruje stabinost, mogu asimilirati negativne
posljedice koje nastaju u sistemu i autogeno
regenerisati
 otvoreni su i za ulazak svih elemenata
Čovjekovi vještački sistemi – karakteristike:









nastali su organizovano ili pod uticajem čovjeka shodno
njegovim ciljevima i potrebama
nepotpuni su jer ne mogu egzistirati samostalno, već žive na
račun sistema iz vanjske sredine koju reguliše čovjek
zatvoreni su jer ne mogu primati vanjske elemente ako nisu u
sistemu predviđeni
funkcionalni su jer su predviđeni da bi ostvarili neku funkciju
nezaposlenost članova ekosistema (čovjeka) i tu dolazi do
pogoršavanja uslova života
biološki faktori biljnog i životinjskog porijekla sve više
dobijaju na rezistentnosti što se odražava na kvalitet životne
sredine
hrana kao najveći potencijalni nosilac štetnih agenasa
kompnenti životne sredine su sve više ugrožene
(aerozagađenje, hidrozagađenje, pedozagađenje,
biodiverzitet)
prenaseljenost prostora


Da regulisati razvoj populacije bi se zaštitilo
zdravlje ljudi potrebno je ljudi, te prihvatiti
multidisciplinarni pristup u rješavanju najvećih
ekoloških problema ugrožavanja okoliša (životne
sredine).
Sa biološke strane ako gledamo ljudska ruka je
organ koji konkretno čini ono što mozak zamišlja,
razvojem rada razvijala se i ruka (odvajanje palca
od kažiprsta omogućilo je da čovjek pravi čuda u
okviru svog života) koja je povratno doprinijela
razvoju i rastu mozga. U evolutivnom vremenu
čovjek je dobio najkvalitetnije morfološko –fizičke
i anatomsko psihičke ososbine: uspravno držanje,
razvijena šaka, govor, sposobnost stvaranja, pismo
što mu je omogućilo da se stvori civilizacija i
kultura.
Čovjek ima nevjerovatnu moć da stvara i mijenja ekosisteme
(geobiosferu) a time da doprinosi kvalitetu života odnosno
zadovoljavanju ljudskoh potreba.
Sam kvalitet života definišemo sa više aspekata:




fizički kvalitet (osnovne potrebe za hranom odjećom i stan)
socijalni kvalitet ( kultura, radno mjesto, afirmacija u društvu)
ekonomski aspekt (materijalna dobra)
ekološki aspekt (čista i kvalitetna životna sredina)
Ekologija čovjeka (Homo sapiens) proučava
veoma složen splet međuodnosa čovjeka kao
specifičnog biološko-psihološkog bića i njegove
životne sredine.
Pri ovom posebnu pažnju treba obratiti na:
 čovjeka predstavljenog u vidu jedinki
populacije i ukupne populacije na Zemlji
 životnu sredinu čovjeka koju grade ekološki
sistemi
 intarakcije između čovjeka i životne sredine
Čovjekov položaj u biogeosferi je u odnosu na sva
ostala živa bića specifičan i jedinstven, ogleda se u
dvostrukoj funkciji:


ravnopravan je biološki član ekosistema
aktivno je kreativan faktor koji ciljano utječe na
funkcionisanje ekosistema i formira svoj prirodni i
kulturni okvir življenja.
Čovjek svojjim raznovrsnim aktivnostima neprekidno
mijenja životnu sredinu više u pozitivnom
(poboljšavanje kvalitete života) a manje u
negativnom pravcu (ugrožavanje, narušavaje,
zagađenje ili krajnja destrukcija) koji može da
ugrozi i opstanak čovjeka na Zemlji.
ULOGA ČOVJEKA NA ZENLJI


Čovjek danas apsolutno dominira u ekosferi. Promjene na
našoj planeti koje su se prije događale (odvijale) milijunima
godina, danas se one događaju unutar stoljeća ili čak za
desetak godina. Danas ne postoji ni jedan ekosistem koji nije
u većoj ili manjoj mjeri promjenjen ili na kojeg je čovjek
utjecao svojim djelatnostima.
Porast naseljenosti (broja stanovnika), intenzivna
pojoprivreda, ribarstvo, industrijalizacija, krčenje šuma,
eksploatacija fosilnih goriva, onečišćenje zraka, vode i tla,
nedostatak vode za piće, urbanizacija, uvjetovane ekonomske i
ekološke migracije i drugo sve su više danas pitanja i rasprave
svjetske međnarodne politike.
PROMJENE GLOBALNOG OKOLIŠA
Promjene globalnog okoliša ukjučuju:





promjene osnovnih parametera ekosfere (atmosferski plinovi,
temperatura površinskih slojeva okeana, brojnost i raspored
stenovništva),
smajivaje prirodnoh resursa (šume, erozija, minerali,
biodiverzitet),
strukturne izmjene ( proširivanje pustinja, urbanizacija...),
promjene globalnih procesa ( vodik, kisik, azot, ugljik,
okeanske struje),
preoblikovanje površine Zemlje (vegetacijski pokrov,
akumulaciona jezera, površinski kopovi, industrijska područja i
dr)
OPTEREĆENJE OKOLIŠA
Opterećenje okliša =
visina populacije x
životni standard x
tehnologija
(što je veća brojnost populacije, viši standard, veća potrošnja
sirovina i energija u proizvidnom procesu to je veće
opterećenje okoliša)


Opterećenje okoliša ili zagađenje okliša se
definiše kao djelatnost čovjeka kojom se
uzrokuje unos energije ili tvari u okliš koje
oštećuju ljudsko zdravlje, živa bića i
ekosisteme.
Štetne tvari su dijele na primarne (one koje
direktno izazivaju štetu) i sekundarne (one
koje nastaju u okolišu putem nekih hemijskih
promjena).
Teorije o zaštiti životne sredine
Industrijska revolucija i naučno – tehnički progres koji je
pratio, uticali su na odnose između čovjeka i prirode.
Zagađenost osnovnih životnih uslova (vazduha, vode i
zemljišta) dostigla je alarmantne razmjere. Uspješno
obezbjeđivanje eksponencijalnog ekonomskog rasta
pretpostavlja neograničene izvore energije i sirovina.
Međutim, saznanje da je životna sredina ugrožena i da
su sve neophodne materijalne i energetske rezerve
iscrpive pokreće mnoge naučnike na različite ideje o
rješavanju ekološke krize. Tako se javljaju teorije i
prijedlozi modela za nalaženje izlaza iz krize.
Zato sve više raste interesovanje za teorijska
razmatranja ekoloških problema u koja se uključuju:
ekonomski rast, tehnički progres, rast stanovništva,
posljedice koje su njima stvorene.
Teorije o žaštiti životne sredine
Teorija maltuzijanstva
Dobila je ime po engleskom svešteniku i ekonomisti Tomasu
Maltusu, koji je početkom 19-og vijeka definisao
takozvani zakon apsolutne prenaseljenosti. Suština tog
„zakona“ je u slijedećem: da se stanovništvo množi brže
(geometrijskom progresijom), a proizvodnja sporije
(aritmetičkom progresijom) te je tako neminovan
raskorak između broja stanovnika i sredstava za život.
Da bi čovječanstvo opstalo, mora se uspostaviti
ravnoteža između broja stanovnika i proizvodnje hrane.
Za održavanje ravnoteže predlaže se rat koji je
posljedica djelovanja „zakona apsolutne
prenaseljenosti“. Zato Maltus predlaže sklapanje
brakova u poznijim godinama, seksualnu uzdržljivost –
apstinenciju, kontrolu rađanja radničke klase i drugih
nižih socijalnih slojeva. Uzrok bijede, po ovoj teoriji,
leži u visokoj populaciji i „prirodnim“ zakonima, a ne u
društvenim odnosima.

Teorija „utihnuto proljeće“
Da bi se dobili što veći prinosi u poljoprivredi pedesetih
godina našega vijeka zavladalo je veliko interesovanje i
raspoloženje prema efikasnosti novih izuma – hlorovanih
ugljikovodika, prvenstveno DDT- a. Oni su imali moć da
masovno uništavaju biljne i druge štetočine. Na posljedice
primjene ovih otrovnih materija bačenih u vazduh, i na
tlo i vodu nije se pomišljalo.

Teorija “cijene ekonomskog rasta“ (granične koristi)
Ova teorija dovodi u pitanje cjelishodnost daljeg ekon.
rasta. Pojavila se 1967. godine u Mišanovoj knjizi „Cijena
ekonomskog rasta“. Autor se zalaže za stabilnu privredu
ali i za potrebnu pažnju o održavanju kvaliteta životne
sredine i ukazuje da se pri proizvodnji i formiranju
cijene, bilo koga proizvoda ne računa sa onim štetama
(zagađenjima) koje se javljaju u sredini kao posljedice
proizvodnje, zbog čega će daljim nastojanjem politike
ekonomskog rasta u razvijenim kapitalističkim zemljama
najvjerojatnije doći do opadanja, a ne do povećanja
društvenog blagostanja.


Teorija granica rasta (globalne ravnoteže –
nultog rasta)
Početkom 70-tih godina u Rimu, grupa
ekonomista, sociologa, genetičara, političara i
rukovodilaca nekih velikih svjetskih
istraživačkih centra osnivaju poznati Rimski
klub. Njihov stav polazi od stanovništva da
problemi zagađenosti životne sredine i brzog
demografskog rasta imaju svjetski karakter i
da se zato borba za bolju životnu sredinu ne
može rješavati parcijalno na nivou pojedinih
nacija, već se rješenja moraju tražiti za
globalno društvo.U okviru ove teorije ističu se
dva izvještaja.
Prvi izvještaj – zaključak je da se ekološka kriza koja vodi
ekološkoj katastrofi može izbjeći i da se ostali promjenljivi
elementi sistema mogu držati pod kontrolom jedino
smanjenjem stope rađanja, ako je potrebno i na drastičan
način ograničavanjem proizvodnje hrane.
Drugi izvještaj – eksponencijalni privredni rast iscrpljuje
prirodne, mineralne i energetske rezerve pa se zato mora
kapital ulagati u njihovo obezbjeđivanje. A to ima za
posljedicu naglo opadanje proizvodnje hrane. Nasuprot
ovome, stanovništvo eksponencijalno raste. Ako rast nastavi
istim tempom, do krize katastrofalnih razmjera došlo bi oko
2020. godine, najviše zbog zagađenosti koja ne bi mogla
prirodnim putem da se savlada.
Degradacija životne sredine
(voda, zrak tlo): Uzroci,
Zagađivanje, Poremećaji
ekoloških faktora
Utjecaj čovjeka na okoliš
OKOLIŠ -Prirodno okruženje – zrak, tlo, voda, klima i
živa bića u ukupnosti uzajamnog
djelovanjaili sveukupnost djelovanja hemijske, fizičke i
biološke prirode, kojima je organizam izložen i na koje
on djeluje.
Zagađivanje okoliša- nepoželjne promjene stanja okoliša
koje štetno djeluju na žive organizme, uslove njihovog
života, kulturno povjesne spomenike i dr.
Zagađivanje – je štetna tvar ili štetni oblik energije
koji, ispušteni u okoliš, izazivaju degradaciju (djelimičnu
ili potpunu) okoliša.
ZAGAĐIVAČ – fizička ili pravna osoba (industrija,
transport, domaćinstva, poljoprivreda) koji ispuštaju
štetne tvari ili štetne oblike energije u okoliš.
EMISIJA – proces ispuštanja štetnih tvari ili štetnih oblika
energije u okoliš.
IMISIJA – pojava, nagomilavanje, koncentriranje štetne
tvari ili štetnog oblika energije na konkretnom mjestu u
konkretnom vremenu u okolišu .
TRANSMISIJA – proces difuzije t.j. širenja štetne tvari ili
štetnog oblika energije u okolišu .
MONITORING – praćenje stanja okoliša, t.j. Sistem
mjerenje emisija, imisija, praćenje kakvoće okoliša i svih
promjena stanja okoliša
ZAŠTITA OKOLIŠA - proces koji obuhvata sveukupnost
mjera, postupaka, propisa i normi, kojima se spriječava
onečiščivanje okoliša, te se poboljšava kvalitet okoliša.
ZAGAĐENJE BIOSFERE
Uzroci onečiščivanja okoliša
Prirodni uzroci:
 klimatski uvjeti
 potresi
 vulkanske erupcije
 poplave
 požari
 uragani, tajfuni
 erozije
Antropogeni uzroci:






demografski porast
urbanizacija
(megalopolisi)
eksploatacija
prirodnih resursa
industrija i
energetika
transport
poljoprivredna proizvodnja
ŠEMA ZAGAĐENJA BIOSFERE
ZAGAĐENJE BIOSFERE
Utjecaj na atmosferu – efekat staklenika,
kisele kiše, globalno zagrijavanje, ozonske
rupe, ...
Promjene u hidrosferi – otpadne vode,
termopolucija, zakiseljavanje voda,...
Promjene na tlu – erozije, pesticidi, herbicidi,
površinski kopovi, otpad, ...
Izvori energije – energetske sirovine (goriva)
potrošnja i sagorjevanje,
Ostali problemi...
Utjecaj čovjeka na okoliš
ZAGAĐENJE BIOSFERE
PRIRODNI, BIOHEMIJSKI procesi (ciklički
procesi):
Uzročnici onečiščivanja okoliša
fotosinteza
organska tvar
elementarne tvari
razgradnja
(C,H,O,N)
trošenje
otpad
ANTROPOGENE PROIZVODNE AKTIVNOST
(jednosmjerni procesi):
sirovine
proizvod
otpad
ZAGAĐENJE BIOSFERE
Uzroci zagađenja LITOSFERE
- intenzivna poljoprivredna proizvodnja,
- urbanizacija i neplansko šireneje gradova i sl,
- transport,
- industrija,
- površinska eksploatacija (kamenolomi i sl.)
- nekontrolisana i prekomjerna sječa šuma
Zagađivači:
- pesticidi,
- umjetna gnojiva ,
- otpadne vode ,
- otpad (komunalni, industrijski, opasni)
- atmosferske oborine (kisele kiše),
- svi zagađivači hidrosfere i atmosfere,
ZAGAĐENJE BIOSFERE
NEKE OD MJERA ZAŠTITE litosfere:
- politika uređenja prostora ( plansko
planiranje za danas i za sutra)
- pridržavanje normi i propisa za zaštitu
litosfere
- ekološka i ekonomska valorizacija definiranja
građevinskog zemljišta
- primjena savremenih metoda obrade u
šumarstvu i poljoprivredi koje čuvaju
kvalitetu tla
ZAGAĐENJE BIOSFERE
Zagađivači hidrosrefe
-industrija
-poljoprivreda
-promet
-domaćinstva
- otpad (organskog porijekla, industrijski otpad)
- industrijske otpadne vod (fenoli,kiseline,lužine)
- teški metali; Cr, Hg, Pb, Cd,
- pesticidi
- toplota
- radioaktivnost
- N, P ,(deterđenti, umjetna gnojiva), ...
ZAGAĐENJE BIOSFERE
MJERE ZAŠTITE hidrosfere:
- izgradnja UREĐAJA ZA PROČIŠČAVANJE
voda
- pravilan IZBOR građevinskih LOKACIJA
- sistemska i kvalitetna ZAŠTITA IZVORIŠTA
- primjena SAVREMENIH TEHNOLOŠKIH
RJEŠENJA u zaštiti voda
- primjena nacionalnih i međunarodnihNORMI I
PROPISA
- uspostavljenje mreže eko – monitoringa
ZAGAĐENJE BIOSFERE
Zagađivači atmosfere:
- prirodni ( vulkani, klimatske
promjene i sl.)
-
čovjekovo djelovanje(transport,
termoelektrane, industrija,domaćinstva)
Aerozagađivači
CO2, NOX, SOX, CO
freoni, haloni
smog, dim, čađ
prašina
toplota
radioaktivna zračenja isl
ZAGAĐENJE BIOSFERE
MJERE ZAŠTITE atmosfere:


mjere za sprečavanje zagađivanja (ispravno
biranje energenata , sirovina, industrijskih
procesa, transportnih sredstava)
mjere za sanaciju onečiščenja (korištenje
specifičnih tehnoloških rješenja za
spriječavanje ispuštanja u atmosferu već
nastalih emisija onečiščivala, filteri, )
AEROZAGAĐENJE
AEROZAGAĐENJE
Pored prirodnih antropogene emisije su značajnije i
količinski (kvantitativno) su u porastu zbog
porasta ljudske populacije, a također i tehnološki
napredak rezultira u emisiji zagađivača.
Kad industrijalizacija postane glavna odlika ljudskih
nastojanja, zagađenje zraka je postalo
intenzivnije. Naročito je sagorijevanje uglja
uzrokovalo mnoga zagađenja zraka sumpor
dioksidom i čađu u gradovima tokom XIX vijeka,
tada su prvi put i bili zabilježeni slučajevi
narušavanja ljudskog zdravlja, građevina i
ekosistema.
Aerozagađenje i meteorološki uslovi
Štetni gasovi koji napuštaju dimnjake odlaze u atmosferu da li
će poslije izvjesne h padati zavisi od promjene t-zraka sa
visinom. Ukoliko se gasovi odmah ne hlade oni odlze visoko u
atmosferu što je povoljna sisuacija sa aspekta zagađenja,
jer se polutanti disperguju daleko od izvorišta pa ne mogu
imati štetna dejstva u blizini izvorišta.
Ukoliko temperatura gasova na visini naglo padne i postane niža
od okoline, doći će do padanja polutanata u neposrednoj
blizini izvorišta.
Čest je slučaj da t° zraka sa h raste umjesto da opada. U toj
situaciji ne može doći do do znatnije raspodjele polutanata.
Polutanti koji dospiju u atmosferu razblažuju se usljed difuzije
i mješanja. Sve je uvjetovano t razlkama. Pod dejstvom
sunčevog zračenja dolazi do fotohemijskih reakcija između
pojedinih supstanci u zraku, a oborine (kiša, snijeg), vjetar i
temperature predstavljaju najvažnije mehanizme uklanjanja
polutanata iz atmosfere.
AEROZAGAĐENJE
Akcije ublažavanja štetnih efekata:
1) konstrukcija visokih dimnjaka koji šire emisiju
(takozvano '' razblaženje zagađenja'');
2) prelazak na ''čista'' ugljovodonična goriva kao
što su metan i ulje;
3) redukcija ukupne emisije centralizacijom
produkcije energije ( npr. konstrukcije elektrana,
zamjena većine izvora toplote i energije koji su
sagorijevali ugalj) i
4) uklanjanje zagađenja iz otpadnih gasova prije
njihovog ispuštanja u atmosferu.
AEROZAGAĐENJE
Kontaminacija atmosfere SO2 i čađu je karakteristika inicijalne
faze urbanog zagađenja zraka tokom 1880-tih godina
(industrijska revolucija). Ovakav tip zagađenja zraka često zvan
kao reducirajući ili Londonski tip smoga
Rriječ ''smog'' je kombinacija riječi ''smoke'' – engl. – dim i
''fog'' – engl. – magla.
POLUTANTI GLAVNE VRSTE
Plinovi: CO, CO2, NOx, ugljikovodici (CnHn), NH3, spojevi HCl, HF,
ozon itd
Tvrde čestice: dim nesagorjelih dijelova (pepeo) i neizgorjelih
dijelova (čađ); prašina, cementna, azbestna i lebdeća prašina,
respirabilna prašina kod koje su čestice veličine između 0,5 i 10
mcm
Aerosoli: smješa tvrdih i lebdećih čestica prečnika ispod 50 mcm,
koji nastaju tokom disperzijskih procesa, kada se veće čestice
rastavljaju na manje i većinom su to halogenirani ugljikovodici,
radioaktivni aerosoli, pesticidi, leteći pepeo iz termoelektrana,
olovo, kadmij.
AEROZAGAĐENJE
Do izvjesnog stepena, reducirajući smog po značaju
je zamijenjen sa oksidirajućim ili Los Anđeleskim
tipom smoga.
Oksidirajući tip smoga se pojavljuje u sunčanim
krajevima, gdje je velika emisija ugljovodonika i
azot aksida koji potiču od automobila i
industrijskih izvora i gdje su atmosferske
inverzije temperature učestale.
Oksidirajući smog se formira kada se primarno
emitirana zagađenja transformišu pomoću
kompleksne fotohemijske reakcije u sekundarna
zagađenja, uglavnom poznati kao ozon i
peroksiacetil nitrat. To su oni sekundarni gasovi
koji su najviše štetni za ljude i vegetaciju i
označeni kao oksidirajući smog.
AEROZAGAĐENJE
Najvažniji zagađivači zraka su: sumpor dioksid (SO2),
vodonik sulfid (H2S), oksidi azota (NOx), amonijak
(NH3), oksidi karbona (COx), metan (CH4), ozon (O3)
i peroksiacetil nitrat (PAN).
Dalje, postoje zagađivači kao što su pare ugljikovodonika
i elementarne žive i čestice malog dijametra (<1µ).
Ove sitne čestice uključuju inertne silikate ili druge
minerale; prašina sadrži toksične elemente kao što su
arsen, olovo, bakar, nikl, itd., organske aerosole
emitovane kao dim dobijen organskim sagorijevanjem i
zgusnute ugljovodonike velike molekularne težine ka
što su ciklički aromati.
Mnogi od ovih zagađivača zraka su i prirodni i
antropogeni izvori emisije. Tako, O3 i PAN se ne
emitiraju direktno u atmosferu, ali su proizvedeni
sekundarno u atmosferi kompleksnim fotohemijskim
reakcijama.
AEROZAGAĐIVAČI
SOx- Sumporni gasovi se u velikoj mjeri emituju kao SO2
i H2S.
SO2 je bezbojan gas oštrog mirisa kojeg čulo mirisa
regisruje u količini 0,3 – 1 ppm. U atmosferu dolazi kao
posljedica izgaranja fosilnih goriva (ugalj, nafta),
vulkanskom aktivnošću i dobijanjem određenih metala
(Cu, Pb, Zn, Fe) iz njihovih sulfidnih ruda nastaje SO2.
Fiz - hem osobine
Pod normalnim uslovima gas brz boje. Na grlo djeluje
nadražujuće, pri velikom pritisku i niskoj temperaturi
prelazi u tečno stanje. Teži je od vazduha 2,2 puta.
Nije zapaljiv niti potpomaže gorenju.
AEROZAGAĐIVAČI -
SOx
Sa stanivišta aerozagađenja važno je znati da stupa u reakciju sa
mnogimjedinjenjima. Reakcije mogu biti fotohemijske i
katalitičke.
Atmosferska reakcija u kojoj se SO2 oksidira do SO4-2 je
prikazana kao što slijedi:
SO2 + OH → HO • SO2
HO • SO2 + O2 → HO2 + SO3
SO3 + H2O → H2SO4
H2SO4 → 2H+ + SO4-2 ( u vodenoj otopini)
Uočljivo je da se reakcija (4) pojavljuje samo u vodenim
otopinama kao što su kapljice kiše.
(1)
(2)
(3)
(4)
Najveći prirodni izvori emisije SO2 su vulkani i
šumski požari. Emisija SO2 oksidacijom organskog
fosfora za vrijeme šumskih požara nije dobro
izmjerena, ali se procjenjuje da vulkanska emisija
iznosi do 12 mil tona sumpora godišnje (12x106
tona/godišnje), naročito za za velike erupcije je
procijenjena emisija više od 1 milion tona.
Oko 90% ukupne vulkanske emisije sumpora se
pojavljuje kao SO2 i 10% kao H2S.
Antropogena emisija SO2 u atmosferu je mnogo veća
nego prirodna emisija i procijenjena je na 63-72 x
106 tona godišnje. Najveći izvor SO2 je
sagorijevanje fosilnih goriva, oko 54% od ukupne
antropogene emisije.
Globalne promjene, antropogena emisija SO2
Emisija SO2 – S (106 tona/godišnje)
Godina
Ugljen
Ulje
1860
2,4
0,0
0,1
2,5
1880
5,6
0,0
0,5
6,1
1900
12,6
0,2
1,3
14,1
1920
21,2
0,7
3,4
25,0
1940
24,2
2,3
6,2
32,7
1960
30,4
8,3
10,7
48,6
1970
32,4
17,6
12.0
62,0
1977
37,2
24,0
13,7
74,9
1985
48
25
17
90
2000
55
23
22
100
Modificirao Moller (1984).
Ostali
Ukupno
α
AEROZAGAĐENJE
H2S
H2S je gas neprijatnog mirisa na pokvarena jaja,
kojeg čulo ljudskog mirisa uobičajeno detektuje u
količini < 1 ppm. U atmosferi, vrijeme zadržavanja
H2S je < 1 dan, jer se brzo oksidira do SO2.
Atmosferski SO2 se konačno transformiše do aniona
sulfata (SO4-2). Brzina oksidacije SO2 je u
opsegu od < 1 do 5% h tokom dana, a na proces
utiče intenzitet sunčevog svjetla, vlažnost i
prisustvo azotnih oksida, ugljovodonika, jaki
oksidansi i katalitičke čestice koje sadrže metale.
Zbog umjerene dužine vremena zadržavanja (oko 4
dana), većina SO2 biva transportovana na daljinu
od početne tačke emisije i biva oksidirana ili
deponovana na zemljištu.
AEROZAGAĐENJE
H2S U atmosferu doloazi pri raspadanju biljnog i
životinjskog porijekla – biološka razgradnja.
Fiz – hem osobine
Gas bez boje, karakterističnog mirisa (pokvarena
jaja), teži je od zraka. Čovjek radnik ako se
navikne na njegovo prisutstvo prestaje ga osjećati.
Pri manjim kocentracijama u zraku 0,1-0,4%
računato na zapreminu grize za oči, nos i grlo
(krvava pljuvačka-načeta pluća). Kod većih konc-ja
0,5 % u zraku nastaje nadraženost sluznih žljezda,
gušenje i smrt usljed povrede centra za disanje.
Pri dužem djelovanju od 0,1-0,4 % trajno oštećenje
nervnog sistema.
Globalna emisija sumpora u 1976. godina
Emisija S (106tona godišnje)
Sjeverna
hemisfera
IZVOR
Južna
hemisfera
Ukupno
PRIRODNI
Vulkani
3
2
5
Rasprostiranje
19
25
44
Biogeni (zemlja)
32
16
48
Biogeni (okeani)
22
28
50
IZVOR
ANTROPOGENI
Ugalj
59
2
61
Petrolej
24
1
25
Neželjezne rude
8
3
Ostali
7
<1
UKUPNO
98
UKUPNA EMISIJA
174
11
7
6
104
77
251
AEROZAGAĐENJE
Antropogene emisije H2S su od nekih hemijskih
industrija, sredstava za tretman otpada i
životinjskog đubriva, što ukupno iznosi 3x106
tona godišnje. Kombinovanjem informacija za
SO2, H2S, i druge sumporne gasove, može se
procijeniti ukupna emisija sumpornih gasova.
Od ukupne emisije sumpora 251x106 tona
godišnje u 1976. godini, 59 % je potjecalo iz
prirodnih izvora.
Prirodne emisije su aproksimativno bile
podijeljene između sjeverne i južne hemisfere,
a biogena emisija je podjednako bila podijeljena
između okeanskih i kopnenih izvora.
AEROZAGAĐENJE –AZOTNI GASOVI
Azotni gasovi sa stanovišta zagađenja su: amonijak (NH3), azot
monoksid (NO), azot dioksid (NO2) i diazot oksid (N2O).
Zajedno NO i NO2 su prikazani u skraćenom obliku kao NOx.
NH3 - je bezbojan gas. Glavni prirodni izvor amonijaka je emisija
iz močvarnog zemljišta, gdje je amonijak proizvoden kao
posljedica odlaganja organskog materijala. Procijenjeno je da je
ukupna prirodna emisija amonijaka > 109 tona godišnje.
Antropogena emisija amonijaka je mnogo manja, a izvori uključuju
sagorijevanja: uglja (3 x 106 tona god), gasa i ulja ( 1x106
tona god) i tovilišta goveda (0,2 x 106 tona god). Amonijak se u
atmosferi oksidira do NOx gdje ima vrijeme zadržavanja 7
dana. U atmosferu dospijeva i iz tehnoloških procesa u kojima
se dobija aminijak ili se koristi kao sirovina. Amonijak se koristi
za proizvodnju eksploziva, municije, boja, ljepila, vještačkog
đubriva i dr.
N2O je bezbojan i netoksičan gas. N2O se u medicini koristi kao
blagi anestetik, ponekad se naziva i gas za smijanje jer
proizvodi blagu euforiju.
AEROZAGAĐENJE- AZOTNI GASOVI
N2O je bezbojan i netoksičan gas. N2O se u
medicini koristi kao blagi anestetik, ponekad se
naziva i gas za smijanje jer proizvodi blagu
euforiju.
Industrijska emisija N2O je u vezi sa
sagorijevanjem goriva i iznosi oko 6 x106 tona
godišnje, ali je mnogo veća biološka emisija oko
18 x 106 tona god, najvećim dijelom rezultat
anaerobne, mikrobiološke denitrifikacije nitrata
u zemlji i vodi.
Procijenjeno je da moderna poljoprivreda
povećava ukupnu emisiju N2O za 50 % te je
stoga koncentracija N2O u atmosferi porasla
za 0,2 – 0,3 % po godini tokom posljednjih 20
– 30 godina.
AEROZAGAĐENJE- AZOTNI GASOVI
NO je bezbojan gas bez mirisa i okusa, dok je N2O
crvenkaso-smeđ, oprog mirisa koji iritira respiratorne
membrane.
U zagađenoj atmosferi su ovi gasovi prisutni sa oko 0,2 ppm
(izraženo kao N2O). U atmosferi, NO se relativno brzo
oksidira do N2O sa naknadno opisanim reakcijama, gdje se
diskutira o fotohemijskom zagađenju zraka.
NO i NO2 se u atmosferi eventualno oksidiraju do NO3-, prema
slijedećim reakcijama:
NO + HO2 → NO2 +OH
(5)
NO2 + OH → HNO3
(6)
HNO3 → H+ + NO3- u vodenim otopinama
(7)
NO i NO2 imaju velike prirodne izvore, koji zajedno prevazilaze
ukupne antropogene emisije. Značajno je neizvjesna
magnituda prirodnog fliksa NOx u atmosferi, najviše zbog
poteškoća u procjeni emisije kao rezultat denitrifikacije u
zemljištu.
AEROZAGAĐENJE
Najveći prirodni izvori NOx su slijedeći:
1) Emisije iz zemljišta i vode kao rezultat bakterijske
denitrifikacije nitrata. Ukupna emisija iz zemljišta je
procijenjena na oko 4 x 106 tona godišnje ( kao NO2; rang
procjene 11-60 x 106 tona godišnje.
2) Fiksacija diazota pomoću svjetla, oksidacija N2 do NOx na
visokoj temperaturi i pritisku. Procijenjena ukupna fiksacija sa
ovim procesom je oko 9 x 106 tona godišnje (kao NO2).
3) Sagorijevanja biomase, oksidacija organskog N do NO na
visokoj temperaturi + neka oksidacija N2 tokom sagorijevanja).
Posljednje procjene antropogenih emisija NOx se kreću od 36–69
x 106 tona godišnje (izražen kao N2O). Najveći antropogeni
izvori su udruženi sa sagorijevanjem fosilnih goriva, koji
proizvode NOx oksidacijom organskog N tokom sagorijevanja i
oksidacijom atmosferskog N2 do NOx
AEROZAGAĐENJE- Ugljovodonici
Ugljovodonici su hemijski veoma raznolika grupa zagađivača zraka,
polazeći od gasovitog metana (CH4), slijede različiti oblici
ugljikovodonika u gasnoj fazi, do kompleksnih visokomolekularnih
spojeva kao što su policiklični aromatski ugljovodonici.
Tipična pozadinska koncentracija CH4 u atmosferi je 1,5 ppm, dok
ostali ugljovodonici zajedno zaprimaju < 1 ppb. Emisija CH4 je
najvećim dijelom prirodna. Najvažniji izvori emisije CH4 su:
mikrobiološka fermentacija u anaerobnim močvarnim zemljištima,
manja izvorišta gasa iz prirodnih izvora i naslaga uglja i CH4
proizveden nepotpunom oksidacijom organske materije -šumski
požari.
Procjene emisija:
Ukupna emisija CH4 je oko 300 x 106 tona godišnje do 1600 x 106
tona godišnje.Prirodne emisije ugljovodonika bez metana se kreću
oko 200 - 830 x 106 tona godišnje. Antropogena emisija je oko
65 x 106 tona godišnje.
Prirodna emisija ugljovodonika bez CH4 potiče od žive vegetacije,
naročito šuma, sa izvorištima gasova lakih ugljovodonika kao što
su etan, propan, butan i pentan od naslaga fosilnih goriva.
Antropogene emisije ugljovodonika bez CH4 su od automobila,
avionskih motora i petroleja koji se koristi u rudarstvu i industriji
prečišćavanja, kao i prilikom upotrebe kao rastvarača i baza za
uljane boje.
Faktori emisije za ugljovodonike bez metana u ovisnosti od tipova
šuma i vrsta drveća na području 6,3 x 105 ha u Virdžinijia
Šuma/Drvo
Brzina emisije
Listopadna šuma
58 g/ha·hr
Mješovita šuma
59 g/ha·hr
Četinarska šuma
17 g/ha·hr
Kaučukovac (Liquidambar styraciflua)
61 µg/g·hr
Orah
25 µg/g·hr
Crni kaučukovac
10 µg/g·hr
Crveni javor
6,5 µg/g·hr
Loblollybo
5,5µg/g·hr
aModificirano
prema Salop-u i sar. (1983).
AEROZAGAĐENJE- Fotohemijski zagađivači zraka
Ozon (O3) je najveći oštećivač od fotohemijskih zagađivača
zraka. Peroksi acetil nitrat, hidrogen peroksid (H2O2),
aldehidi i drugi oksidansi imaju relativno malu ulogu. Svi
oni su sekundarni zagađivači; to je stoga što se oni ne
emituju ali se sintetizuju u atmosferi fotohemijskim
reakcijama emitovanih gasova, naročito NOx i
ugljovodonika.
Ozon je plavičast gas, 1,6 puta teži nego zrak i veoma
reaktivan kao oksidans. Prirodno je prisutan u malim koncjama u stratosferi na visini oko 8-17 km. Strogo govoreći,
stratosferski ozon ne bi trebalo razmatrati kao
fotohemijski zagađivač zraka, fraza koja je u upotrebi
trebala bi se odnositi na ograničenu emisiju koja je
prisutna u nižim slojevima atmosfere, odnosno u
troposferi. Kako tako, emisija koja se odnosi stratosferski
ozon je ekološki važna i ovdje opisana.
AEROZAGAĐENJE-
O3=( grč. “koji miriše”)
Triatomni oblik kisika ( O3) odn. alotropska modifikacija kisika, jak
oksidans, vrlo reaktivan. Nastaje djelovanje UV zraka na kisik.
Troposferski ozon može biti opasan ( prinos usjeva, rast biljaka,
ljudsko zdravlje ). Ozon u stratosferi absorbira veliki dio
opasnog ultravioletnog zračenja, potencijalno razarajučeg za
život na Zemlji.
OZONSKA rupa - rupa u sloju stratosferskog ozona nastala
razgradnjom O3 pod utjecajem freona, halona i drugih plinova
(antropogeno djelovanje čovjeka ).
Freoni – klorofluorougljikovodici ( CFC odnosno CCl2F2 ). Uztrok su
razgradnje ozona, nj. proizvdnja je počela 1928 g. Koriste se kao
dodatak za razne sprejeve, u rashladnim sistemima, za
proizvodnju polimernih materija kao otapalao i dr.
Mnogi naučnici procjenjuju da svako oštećenje ozonskog sloja za 1%
rezultira sa oko 2-3% povećane učestalosti karcinoma kože!
Haloni – bromirani klorofluorougljikovodici ( CBrClF2 ).Opasniji su za
razgradnju O3 od freona. Koriste se u aparatima za gašenje
požara, kao organska otapala.
Ozonski omotač razgrađuju i neke druge tvari koje u svom sastavu
sadrže halogene elemente.
AEROZAGAĐENJE
Sratosferske konc-ije O3 se kreću oko 0,2 – 0,3 ppm.
Stratosferski O3 je prirodno formiran ultravioletnim
fotohemijskim reakcijama:
O2 + hν (200nm) → O + O
O + O + M → O2 + M
O + O2 + M → O3 + M ; M –treći akceptor energije
O3 + hν (290 - 200nm) → O2 + O,
O2 regira sa ultravioletnom radijacijom u formi atoma
kisika O, koji se mogu rekombinovati do O2 ili
kombinovati sa kisikom i kombinovati O3.
Ozon može biti potrošen u različitim reakcijama uključujući
uv fotodisocijaciju, ili u r-ciji sa gasovima u tragovima
kao što su NOx, N2O i jonima ili jednostavnim
molekulama gasova Cl, Br, F. Zabrinutost je oko
ravnoteže ozonskih r-cija u stratosferi. Jedan
atmosferski modelni proces je procijenio da 16,5 %
redukcije konc-ije ozona u stratosferi odgovara brzinama
emisije hlorfluorougljika (CFCs) krajem 1970-tih
[National Academy of Sciences (NAS), 1976, 1979a].
__________________ Troposferska količina ozona_____________
Sjeverna
Južna
hemisfera
hemisfera
____________________(kg/ha · godišnje)
godišnje)
(kg/ha ·
Transport iz stratosfere
13 – 20
8 – 10
Fotohemijska proizvodnja
48 – 78
28 – 73
Razgradnja zemljišta
18 – 35
10 – 20
Fotohemijska razgradnja
48 – 55
28 – 30
________________________________________________________
a
Modificirao Hov (1984)
AEROZAGAĐENJE
Fluoridi -Egzistiraju u različitim čestičnim i gasnim
formama. Antropogenog porijekla kao hidrogen fluorid
(HF) i silikon tetrafluorid (SiF4). Prirodni fluoridi izlaze
iz vulkana i dima: identificirani gasovi sadrže amonijum
fluorid (NH4F), silikon tetrafluorid, amonijum
fluorosilikat [(NH4)2SiF6], kalijum fluoroborat (KBF4),
natrijum fluorosilikat i kalijumfluorosilika.
CH4- uzrokuje oko 12 – 20% efekta staklenika. Od 1750.
g konc-ja CH4 u atmosferi je porasla za 150% (IPCC-a).
Kao staklenički plin puno je djelotvorniji od CO2 (i male
konc-je pojačavaju efekt staklenika – staklenički
potencijal CH4 je 21 puta veći od st.pot. CO2). Nastaje
razgradnjom biomase, preradom uglja i prirodnog plina,
agrikulturne aktivnosti, prozvodnja bioplina.
CO2- Uzrokuje oko 50-60% efekta staklenika.Rast nj.
konc-je datira od oko 130 g. (početak industrijske
revolucije). Prema izvještaju IPCC-a (Intergovermental
Panel on Climate Change) iz 2001.g, konc-ja CO2 u zraku
od 1750 g je povećana za 31%. Oko 75% antropogenih
emisija CO2 u posljednjih 20 godina posljedica je
izgaranja fosilnih goriva.
AEROZAGAĐENJE TRENUTNI PROBLEMI



Emisija zagađujućih materija u atmosferu u BiH je visoka unatoč
niskom stepenu industrijalizacije i urbanizacije. U 1998. BiH je
učestvovala sa 32% od ukupnog zagađenja bivše Jugoslavije
Uzroci zagađenja zraka u BiH su: termoelektrane, industrijski izvori,
kvalitet konzumiranih goriva (niskokalorična vrijednost, sadržaj
sumpora, dosta pepela), loše održavanje elektrana i industrijskih
postrojenja, neodgovarajuća tehnologija, ranija šteta nanešena
okolišu, nedostatak znanja o upravljanju okolišem i ekonomičnom
korištenju energije.
Proces privatizacije se sprovodi bez pitanja okoliša. Trebalo bi se
definisati: - Ko je vlasnik prethodno nanešene štete,
- Da li će novi vlasnik kupiti i štetu zajedno sa
postrojenjem ili će ona ostati u vlasništvu države,
- Da li će novi vlasnici morati da investiraju
ogromna sredstva u tehnologije koje ne ispunjavaju
okolišne regulative.
U NEAP-u je naglašena potreba usvajanja Agende 21 u Parlamentu BiH.

Neophodno je usvojiti pravila EU "Novi pristup", kao i ona sadržana u
EU "Bijeloj knjizi", naročito iz poglavlja 8 (Okoliš).
PRIORITETI RJEŠAVANJA AEROZAGAĐENJA U BiH










Edukacija o racionalnom korištenju resursa
Priprema nacrta uredbi Zakona o kvaliteti zraka
Izrada studija za primjenu Zakona o kvaliteti zraka
Priprema programa za smanjenje emisije gasova koja
slijedi Ženevsku konvenciju o prekomjernom zagađenju
zraka i Okvirnu konvenciju o klimatskim promjenama
Inspekcijski nadzor
Uključivanje u međunarodne programe,
Uspostavljanje državnih/entitetskih agencija za okoliš,
Uspostavljanje mreže sistema monitoringa za zrak,
Implementacija indikatora održivog razvoja u BiH
praksi,
Organizovanje seminara o procjeni uticaja na okoliš,
upravljanju kvalitetom zraka i implementaciji sistema
upravljanja okolišem (EMS)
Zagađenje zemljišta i vode
Najvažniji hemijski efekti zagađenja zraka na Smoking Hills-u su
acidifikacija zemljišta i vode za piće kao posljedica
soljubilizacije toksičnih metala. Površina (0-2 cm) zemljišta u
fumigiranim područjima ima pH 2,7-3,2 u poređenju sa
referentnim 7,2 nefugiranim. Koncentracije sumpora su velike
u zemljištu na fumigiranim područjima (1,0-1,5%, u poređenju
sa 0,44% za referentno zemljište).
Kiseli uslovi uzrokuju kvašenje površine zemljišta baznim
kationima. Ovi efekti su naročito značajni za Ca koji ima
povećanje od 1,8% na fumigiranom zemljištu u odnosu na
referencu 0,5% ). Neka jezera na Smoking Hills-u su veoma
kisela sa pH vrijednostima 1,8 kao što je jezero na osnovici
morskog grebena.
Ova jezera primaju kisele vode koje se cijede kroz nakupine
škriljca i pepela, gdje je pirit aktiviran tokom oksidacije (ovo
je analogno kiseloj drenaži rudnika).slične pH vrijednosti u
prirodnoj vodi za vulkanski krater jezera u Japanu bila je
izmjerena pH niža od 1,0 do 1,4 i površinske vode sa pH < 2
koja je uzrokovana sa drenažom iz rudnika uglja i područjima
sa ugljenim otpadom.
HIDROZAGAĐENJE
Osnovni izvori zagađivanja prirodnih voda su: otpadne
vode urbanih sredina, minealna đubriva, organske i
neorganske materije, kisele rudničke i drenažne vode,
otpadne vode prerade i korišćenja mineralnih sirovina,
sedimentne i radioaktivne materije i otpadna toplota
dr.
Zavisno od uzroka zagađivanja i efekata koje izaziva
zagađena voda na živi svet, postoje sledeće kategorije
prirodnih voda: atmosferske, površinske i podzemne.
Površinske vode se dijele na stajaće (jezera, mora,
okeani) i tekuće (potoci, rijeke). Pored toga postoje i
otpadne ili upotrebljavane vode.
Nedostatak vode za svakodnevnu upotrebu čoveka
postaće tako jedan od značajnih ograničavajućih
faktora za dalji razvoj ljudskog društva.
Zagađanje voda može biti: prirodno i antropogeno
PROMJENA KVALITETA VODE
Voda je na Zemlji vrlo rasprostranjena te prekriva gotovo
¾ Zemljine površine.Ukupna količina vode na Zemlji
procjenjuje se na 1,389 x 109 km 3. Međutim, oko
97% ukupne vodne mase čini slana voda u morima i
oceanima, koja se može upotrebljavati samo za neke
namjene. Slatke vode na Zemlji ima 1,389 x 106 km3 ,
ali od toga je 78% u obliku leda pa je otatak vode koji
se može upotrebljavati za vodoopskrbu stanovništva,
poljoprivredne i industrijske potrebe, kao i za druge
djelatnosti, razmjerno mali.
Zaštita postojećih vodnih zaliha kao i poboljšanje
postojećih, već onečišćenih voda je bitan uvjet ne samo
razvoja već i opstanka čovjekove zajednice na Zemlji.
Voda je u prirodi u stalnom kruženju.
Prirodno zagađenje vode -Eutrofikacija
Proces gdje se povećava biološka
produkcija živog svijeta u vodama
(biomasa),zove se – eutrofikacija, a
takve vode – eutrofne. Povećana
trofičnost voda pokazatelj je njihove
intenzivne eutrofikacije.
Prirodna eutrofikacija (autohtona)
nastaje usljed prirodnih porocesa koji
se odvijaju u svakom vodenom
ekosistemu (prirodne sukcesije proces menjanja životne sredine pod
uticajem živog sveta).
Proces vještačke eutrofikacije, odvija
se pod uticajem faktora van vodenog
ekosistema (najčešće usljed
raznovrsnih čovekovih aktivnosti poljoprivreda), znatno je brži od
procesa prirodne eutrofikacije.
EUTROFIKACIJA Povišenje primarne produkcije u vodenim i kopnenim
ekosistemima. Može nastati prirodnim i antropogenim djelovanejm:
antropogeni unos biljnih hranjivih tvari (npr. nitrata, fosfata…),
ispiranja umjetnog gnojiva iz tla;
Prirodni unos ili sukcesivnim putem.
Karakteristka eutrofikacije je povišen rast alga tzv. “cvjetanje mora” i
drugog bilja.
Eutrofna jezera - su takva jezera koja su izrazito bogata hranljivim,
biogenim materijama. U njima je za vrijeme ljeta izvanredno bogat
fito i zooplankton, a razvijena je i makrofitska vegetacija. Biotički i
biohemijski prccesi su vrlo intenzivni i odigravaju se na čitavoj dubini
vodenog sloja, kao i na samom dnu. Mulj je bogat organskim
materijama, koje se intezivno razlažu, pri čemu se troši kiseonik.
Otuda se eutrofna jezera karakterišu malom količinom kiseonika i
velikom količinom CO2. Boja vode je zelena do mrka. Takvo jezero je
na primjer Dojransko. Suprotna njima su oligotrofna.
Oligotrofna jezera - su takva jezera koja se odlikuju niskom primarnom
organskom produkcijom. Karakteristike ovih jezera: duboka, sa
bistrom vodom, siromašnija hranjivim solima fosfora i azota,
dovoljnom količinom kiseonika u čitavoj vodenoj masi, slabije
razvijenom litoralnom vegetacijom, kvantitativno oskudnim naseljem
dna dubinske zone, sastavljenim pretežno od vrsta koje zahtijevaju
dovoljnu količinu kiseonika.
Antropogeno zagađenje voda
Prirodne vode služe kao izvorišta za vodoopskrbu, ali i kao
prijamnici upotrijebljene (otpadna) vode, pa je mogućnost
promjene kakvoće vode sve veća. Čovjekove djelatnosti
predstavljaju bitan faktor u promjeni sastava i konc-ije
onečišćivača u prirodnim vodama.
U vodne sisteme dnevno se ispuštaju velike količine
organskih i anorganskih otpadnih tvari, topline i
radioaktivnih tvari. Otpad dospijeva u vodne sisteme kao
ostatak životnih i tehnoloških faktora.
Povremeno, vodni sistemi primaju takve terete otpada, koji
po količini i sastavu predstavljaju udarna opterećenja, a
posljedice su iznenadnih, prometnih, tehnoloških i drugih
neprilika. Pojedine vodene biocenoze mogu se prilagoditi
na stalan dotok manjih količina biološki razgradivih
otpadnih tvari pa tako u vodnim sistemima nastaju
postupci koji se u zdravstvenoj hidrotehnici nazivaju
postupci samočišćenja voda.
NE ZABORAVITE !!!
Otpadna tvar i otpadna energija
nastaju u postupcima čovjekovih
djelatnosti, a za samog korisnika
predstavljaju nekoristan i
nepoželjan otpad.
Otpadne tvari pojavljuju se u
tekućem, čvrstom i plinovitom
obliku.
Vrste vodenog zagađenja - HEMIJSKO
Prema hemijskoj prirodi zagađivača,
zagađivanje može biti anorgansko i
organsko.
Ivori anorganskog zagađenja su: rastvorljive
soli (soli toksičnih elemenata), rastvorljivi
minerali (iz stijena) i kiseli ostaci
(metalurgija, ugljeni kopovi ili kisele kiše).
Izvori organskog zagađivanja su otpadne
materije iz ljudskih naselja, industrije,
koncentracije minerala, metalurgije,
poljoprivrede i stočarstva.
Industrijske otpadne vode sadrže razne
hemijske toksične tvari. Njihove količine i
vrste zavise prije svega od prirode
industrijskih procesa. Mogu sadržavati
različite kategorije razgradivih i
nerazgradivih hemijskih materija organske i
anorganske prirode. Količina industrijskih
otpadnih voda varira, a zavisi i od niza
drugih faktora.
Vrste vodenog zagađenja - HEMIJSKO
Industrijske vode nastaju kao posljedice: bazne
i hemijske prerađivačke industrije,
proizvodnje i obrade metala, eksploatacije
mineralnih sirovina (priprema, pranje,
separacija, koncentracija, flotacijski
postupci i dr), eksploatacija fosilnih goriva
(nafta), prehrambene industrije i dr. Velike
količine otpadnih voda nastaju i prilikom
korištenja hemijskih sredstava u
poljoprivrednoj proizvodnji.
Posebna kategorija otpadnih voda su komunalne
otpadne vode. Interesantna je i kategorija
otpadnih voda koju čine atmosferske vode,
koje se u gradskim i industrijskim naseljima
slivaju u kanalizacionu mrežu.
Vrste vodenog zagađenja
Fizičko zagađivanje voda odnosi se prvenstveno na promjene
temperature, zamućenosti, mirisa, radioaktivnosti i dr.
Najznačajniji oblici fizičkog zagađivanja voda su termalna i
radioaktivna zagađivanja. U raznim industrijskim i energetskim
procesima koristi se voda za hlađenje, nastaje topla otpadna voda
koja utiče na temperaturni režim vodenih tokova i akumulaciju,
povećavaju njihovu temperaturu i do 10 C (termoelektrana,
nuklearke, željezare i sl).
Atmosferske vode su u današnje vrijeme, također, izložene
zagađivanjima. Pri prolazu kroz atmosferu, padavine rastvaraju
okside, S, N, C, i dr., pri čemu nastaju kisele kiše koje imaju
negativan uticaj na biljke, životinje, arhitakturu... Te padavine
nose i čestice čađi i dima koje padaju na sve površine u prirodi.
Ispuštanjem dimova u atmosferu unose se znatne količine hemijskih
spojeva i prašine. Smanjuje se jakost svjetlosti u prirodnoj
okolini.
Izvori onečišćenja voda
.
Atmosferske vode
Komunalne ili industrijske vode
Toplotno zagađenje vode
Eksploatacija resursa
Izvori onečišćenja voda
Otpadne tvari koje se pojavljuju u tekućem obliku su otpadne
vode.Svojstva otpadnih voda razlikuju se prema porijeklu,
dijelimo ih na kućanske, industrijske i poljoprivredne otpadne
vode.
Prema načinu unošenja otpadnih voda u vodne ekosisteme, razlikuju
se „tačkasti“ (koncentrirani) ili „raspršeni“ ispusti.
Kućanske i industrijske otpadne vode prikupljaju se sistemom
kanala te ispuštaju u vodne sisteme kanalskim ispustima. Ovakav
način unošenja otpadne vode u prijemnike je tačkasti ispust.
Oborinske vode koje iz atmosfere dospijevaju u vodne sisteme ili
nakon ispiranja površine šuma, livada i drugih površina ulaze u
prijemnike na vrlo dugačkim potezima, nazivaju se raspršeni
ispusti.
U otpadnim vodama iz domaćinstava, industrije i dijelom oborinskih
voda koje se prikupljaju kanalskim sistemima moguće je nadzirati
otpadnu tvar pomoću uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
Tačkasti izvori zagađenja mogu se nadzirati (kontrolisati).
Raspršeni izvori onečišćenja, zapravo nije moguće nadzirati pa su
takvi izvori neprovjereni izvori onečišćenja.
ZAGAĐENJE PODZEMNIH VODA - Podzemne vode su
siromašne organskim materijama. Ako potiču iz malih
dubina, njjihov sastav je sličan sastavu površinskih voda i
zavisi od stanja tla kroz koje protiču. Zagađenje
pozemnih voda usko je povezano sa zagađenjem
površinskih voda i kontaminacije zemjišta. Područja na
kojima se odlaže jalovina obično se nalaze u blizini
naselja i većinom zagađuju podzemne vode.
ZAGAĐIVANJE VODE GORIVIMA - Pri sagorjevanju
čvrstih goriva iz dimnjaka se izbacuju velike količine dima
i čađi, naročito u gradovima. Ove materije prvenstveno
zagađuju vazduh a zatim završavaju svoje kruženje u
vodenim ekosistemima posredstvom atmosferskih
padavina. Naročito su pri tom štetne kisele kiše. Snijeg
danas sadrži poslije topljenja ne može da se koristi kao
kišnica.
BIOLOŠKO ZAGAĐENJE VODA - Pod ovim zagađenjem se
podrazumjeva se prisustvo raznih patogenih organizama u
vodi (bakterija, virusa, gljiva, glista, insekata itd.) koji
predstavljaju uzročnike ili prenosioce mnogih i zaraznih
bolesti. Ovi organizmi su istovremeno i »čistači
prirode«.
Vodeni ekosistemi mogu biti onečišćeni ili /i zagađeni.
Onečišćenje označava unošenje u vodene ekosisteme tvari ili
energije, uslijed čega se povećavaju vrijednosti pokazatelja
svojstvenih prirodnim vodama, vode postaju manje podobne za
upotrebu, naročito za vodopskrbu i druge namjene za koje je
potrebna voda visoke kvaliteta.
Zagađenje označava ispuštanje tvari ili energije, direktni ili
indirektno, u vodene ekosisteme prouzrokovane čovjekovom
djelatnosti, čiji ishod predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje,
štetnost za žive organizme i vodene ekosisteme te smanjuje
kvalitet ili ometa upotrebu vode za planirane namjene.
Za procjenu promjene kvaliteta vodenih ekosistema potrebno je
posmatrati međusobne utjecaje pojedinih onečišćenja.
Na primjer: Pri povećanju sadržaja nekih organskih tvari u vodi,
postoji opasnost pokretanja već apsorbiranih iona teških metala i
radionuklida uslijed stvaranja kompleksnih spojeva otopljenih u
vodi. Na taj način već vezani oni se mogu iz taloga pokrenuti i
dalje prenositi vodom.
Toplotni poremećaji (veće t-re), utječu na promjene metabolizma
ekosistema. Kod povišenja t-re vode dolazi do sljedećih
promjena: smanjenja otopljenog kisika u vodi, ubrzanja potrošnje
kisika, brža razgradnja organskih tvari, promjena
oksidoredukcijskih uslova i drugih u nizu poremećaja.

POSLJEDICE ČOVJEKOVIH DJELATNOSTI NA
VODENE EKOSISTEME






Nekontrolisani ribolov - smanjuje se brojnost nekih
vrsta potrošača i dolazi do poremećaja piramide biomase
ekosistema.
Primjena umjetnih gnojiva i pesticida - ispiranjem
zemljišta u vodene ekosisteme dolaze nove količine
hranjivih soli ili nekih otrovnih tvari koje ulaze u
prehrambene lance.
Izgradnja stambenih naselja i industrijskih pogona remećenje postojećih ne samo hidroloških već i
mikroklimatskih i edafskih prilika.
Rashladne isdustrijske vode tj. dodatna toplotna energija
- mijenjaju životne uslove u vodenim ekosistemima.
Ispuštanjem dimova u atmosferu unose se hemijska
jedinjenja i prašina, koje preko padavina dospijevaju u
vodu ili tlo – „kisele kiše“.
I mnoge druge posljedice ...
Kućanske otpadne vode
- To su vode iskorištene u
domaćinstvima, ugostiteljstvu, zdravstvu, školstvu, uslužnim i
dr djelatnostima. Otpadne vode iz turističkih naselja istih su
svojstava kao i kućanske otpadne vode. Nazivaju se još i
„komunalne“ ili „gradske“ te „fekalne“ otpadne vode.
 Sastav i svojstva otpadnih voda zavise od načina upotrebe
voda. Ista voda se upotrebljava za obavljanje raznih životnih
funkcija, sanitarne potrebe, komunalna potrošnja (pranje
ulica, zalijevanje i sl)
Biološka razgradivost je važno svojstvo kućanskih otpadnih
voda.
Prema stepenu biološke razgradnje razlikuju se:
- Svježe otpadne vode - biološka razgradnja još nije
naprodovala, koncentracija otopljenog kisika nije bitno manja
od one u vodi iz vodovoda;
- Odstajale vode - ne sadrže kisik potrošen je za biološku
razgradnju otpadne tvari;
- Trule (septičke) vode - biološka razgradnja se odvija u
anaerobnim uslovima, a uspostavljena je ravnoteža između
razgrađivača i organske tvari.
Svježe kućanske otpadne vode su sivo-smeđe boje, osobita
mirisa. Tečenjem u kanalizacijskoj mreži, nakon što je
biološka razgradnja napredovala, boja vode postaje tamna,
a miris osebujan po trulim jajima, uslijed sadržaja vodiksulfida.
Kućanske otpadne vode sadrže krupne otpadne tvari - papir,
krpe, plastične vrećice, ostaci voća i povrća.
Organske tvari se nalaze kao bjelančevine (40 – 60%) te
ugljikohidrati (25 – 50%). Najčešće se kao pokazatelji
sastava kućanskih otpadnih voda kontroliše: biohemijska
potrošnja kisika (BPK), količina raspršene tvari i sadržaj
mikroorganizama fekalnog porijekla. Broj i vrsta patogenih
mikroorganizama zavisi od prilika područja odakle potječu
otpadne vode. Broj ukupnih koliformnih bakterija (b.c.)
koje se dnevno izlučuju po stanovniku iznosi 2,5 x 1010 do
2,5 x 1012. Broj enterovirusa reda je veličine 3 x 105 do
2,5 x 106 zaraznih jedinica po stanovniku na dan. Od
ukupnog broja mikroorganizama u otpadnoj vodi samo mali
broj u određenim uslovima izaziva bolesti. Vrlo velik broj
razlagača omogućava biološku razgradnju organskih tvari.
Industrijske otpadne vode - Sastav i konc-ija ind-ih
otp. voda zavise od tehnološkog postupka.U odnosu na
kućanske otpadne vode dijele se na:
1. biološki razgradive ili spojive koje se smiju miješati s
kućanskim otpadnim vodama (otpadne vode prehrambene
industrije);
2. biološki nerazgradive ili nespojive koje se ne smiju
miješati s kućanskim otpadnim vodama bez prethodne
obrade (otpadne vode metalne ind-je).
Ind. otpadne vode mogu sadržavati: teške metale, kiseline,
baze, min. soli, min. ulja i ugljikovodike, fenole,
radioaktivne tvari i dr. Ponekad se opterećenost ind-im
otpadnim vodama izražava „ekvivalentom stanovnika“
izračuntim prema BPK5 (Biološka potrošnja kisika u
postupcima pročišćavanja za 5 dana). Ovakav proračun je
moguć samo kod nekih ind-h postupaka, kod kojih je
moguće procijeniti količinu organskih tvari prema BPK.
Većina industrijskih otpadnih voda sadrže tvari koje
ometaju biohemijske postupke razgradnje organske tvari,
pa se količina organskih tvari izražava pokazateljem:
hemijska potrošnja kisika (HPK).
Ako je odnos
HPK/BPK5 > 2,5
to pokazuje na veći utjecaj industrijskihkih otpadnih voda u
gradskim (komunalnim) otpadnim vodama.
Uslijed izrazitog utjecaja industrijskih otpadnih voda u
zajedničkim gradskim kanalizacijama imamo znatno
sniženje ili povišenje pH, povećanu količinu teških metala
(otrovnost voda). Takve vode često ometaju biološke
postupke na zajedničkim uređajima za čišćenje otpadnih
voda.
Oborinske vode uslovno se mogu nazvati otpadnim vodama.
Ponekad se pri istraživanju utjecaja otpadnih tvari na
kakvoću prirodnih voda ptetpostavlja da su oborinske
vode čiste, a onečišćenje uzrokovano oborinskim vodama
smatra se „prirodnim“ onečišćenjem sliva. Ranije se,
naročito kod proračuna kišnih izljeva mješovitih
kanalizacija, pretpostavljalo da su oborinske vode „čiste“.
Zaštita voda od zagađivanja, kao i unapređivanje postojećeg
kvaliteta, postiže se sprečavanjem unošenja zagađujućih
materija u količinama koje mogu uzrokovati nepovoljne
promene kvaliteta vode.
Postoji više načina kojima se mogu otkloniti ili smanjiti
količine zagađujućih materija u vodama. Neki od tih
postupaka su: sistemi zatvorenih ciklusa (recirkulacija
otpadnih voda), postupci vještačkog i prirodnog
pročišćavnja otpadnih voda, kao i mjere zaštite voda od
termalnog zagađivanja.
Pri čišćenju otpadnih voda radnje i postupci koji se
primjenjuju na uređaju za čišćenje otpadne vode najčešće
se razvrstavaju kao:
 Prethodno čišćenje (preliminarno)
 Prvi stepen čišćenja (primarno) – primarna faza
 Drugi stepen čišćenja (sekundarno) – sekundarna faza
 Treći stepen čišćenja (tercijarno) – tercijarna faza
Postupci koji se primjenjuju na trećem stepenu čišćenja
nazivaju se i „napredna tehnologija“. Ponekad se određuju
ciljevi pojedinih stepena čišćenja kako bi se tačnije
označilo što se očekuje od pojedinog stepena čišćenja.
U skladu s Uputama Savjeta EU u pogledu čišćenja gradskih
otpadnih voda:
Prethodni stepen čišćenja označava primjenu radnji i
postupaka kojim se iz otpadnih voda uklanjaju krupne
plutajuće otpadne tvari, pijesak i šljunak; BPK5 se
smanjuje za oko 20% konc-ije uzlazne otpadne vode.
Prvi stepen čišćenja označava primjenu fizčkih i /ili
hemijskih postupaka čišćenja
Drugi stepen čišćenja označava primjenu bioloških i/ili
drugih postupaka čišćenja, kojima se u otpadnim vodama
smanjuje konc-ja raspršene tvari i BPK5 ulazne vode za
70-90%, a koncentracija HPK za oko 75%;
Treći stepen čišćenja označava primjenu fizičko-hemijskih,
bioloških i drugih postupaka kojima se u otpadnim vodama
smanjuju konc-ije hranjivih soli ulaznih otpadnih voda
kojima se iz vode uklanja najmanje 50% raspršenih tvari,
a vrijednost vode za 80%, odnosno uklanjaju i druge
osebujne otpadne tvari, u konc-jama koje nije moguće
postići primjenom drugog stepana čišćenja.
Odgovarajući ili primjereni
stepen čišćenja označava
primjenu bilo kojeg postupka
čišćenja i načina ispuštanja
kojima se zadovoljava uslovima
prihvatne sposobnosti
prijamnika.
Postupci čišćenja otpadnih voda
stalno se poboljšavaju, tako
da se primjenom naprednih
postupaka otpadne vode mogu
pročistiti do visokog stepena
čistoće.
To se odnosi na većinu
postupaka koji se još nazivaju
i uobičajeni (konvencionalni).
Postupak pročišćavanja u Vreocima
Postupci prethodnog i prvog stepena čišćenja Radnje i postupci koji se primjenjuju na ovom stepenu
čišćenja temelje se na fizičkim pojavama i
zakonitostima - "fizički postupci i radnje".
Rešetanje - Rešetanjem se iz vode uklanjaju krupne
raspršene i plutajuće tvari (lišće, krpe, plastične
vrećice, komadići drveta i sl.) koje bi mogle ometati
rad crpki i drugih dijelova uređaja. Razlikuje se
rešetanje na rešetkama i sitima. Učinkovitodt radnje
ovisi o veličini slobodnog otvora kroz koji voda prolazi.
Prema razmaku između šipaka, rešetke se dijele na:
 - Široke rešetke s među razmakom 50-100 mm
 - Srednje rešetke s među razmakom 10-25 mm
 - Uske rešetke s među razmakom 3.10 mm.
PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA




Mogu se navesti neki od najčešćih primjenjivanih
drugačijih postupaka kao vrste postupaka čišćenja na/u
tlu, akvakulture te čišćenja u dubokim spremnicima.
Posebnu pažnju zahtijeva ostatak iz postupaka
taloženja, uključivo bistrenje nakon bioloških i fizičkohemijskih postupaka, koji se naziva "mulj" s uređaja
za čišćenje vode.
Izbor pojedinog postupka ili radnje čišćenja otpadne
vode i obrade mulja zavisi naročito od porijekla,
sastava i koncentracije otpadnih voda kao i o načinu i
mjestu ispuštanja otpadne vode te odlaganju mulja.
Istovremeno se u mnogim zemljama istražuju i
primjenjuju drugačiji (alternativni) postupci čišćenja
otpadnih voda tzv. "prirodni postupci” a koji se
razlikuju od uobičajenih, među kojima su neki razvijeni
do "visoke tehnologije“.
BIOREMEDIJACIJA RUDNIČKIH I OTPADNIH VODA
HIDROZAGAĐENJE TRENUTNI PROBLEMI








Prema zagađenju površinskih i podzemnih voda, BiH se
smatra najzagađenijom republikom bivše Jugoslavij
U cijeloj zemlji, mnoge rijeke su lošeg kvaliteta zbog
otpadnih voda i kanalizacionih postrojenja
U urbanim zonama 70% domaćinstava je povezano sa
kanalizacionim sistemima i oni su često neefikasni
Ne postoje postrojenja za tretman kanalizacionih voda
Zbog rata na prostorima BiH vodna infrastruktura
zemlje je teško oštećena. Još i prije rata, stanje u
vodosnabdijevanju i kanalizaciji je bilo nesređeno. Mada
se procjenjuje da je sektor snabdijevanja vodom saniran
do 90 % od predratnog nivoa, ipak je još daleko od
međunarodnih standarda
Do sada je vrlo malo ulagano u kapacitete za tretman
otpadnih voda.
Kakav je kvalitet vode za piće ???
U urbanin sredinama kanalizacioni sistemi su nedovršeni
VODE - PRIORITETI RJEŠAVANJA












Obezbjeđenje dovoljnih količina kvalitetne vode za
vodosnabdijevanje i druge namjene
Zaštita i racionalno iskorištavanje vodenih resursa
Očuvanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda
Zaštita od vodenih erozija, bujica i dr-ih štetnih djelovanja vode
Racionalna upotreba vode
Da bi se ovo postiglo potrebno je sprovesti slijedeće aktivnosti:
Modernizirati sektor voda u skladu sa EU direktivama. Predlaže
se izrada vodoprivrednih osnova po slivnim područjima i donošenje
baznih dokumenata za korištenje i upravljanje vodama,
Uskladiti pravnu regulativu unutar pojedinih entitetskih vodnih
režima,
Ojačati nivo aktivnosti države BiH u sektoru vode
Razraditi i uvesti novu zakonsku/institucionalnu strukturu kojom
će se lokalizirati upravljanje vodnih resursa,
Poboljšati uslove za investicije i mobilizirati privatni kapital,
Uspostaviti sistem monitoringa voda
PEDOZAGAĐENJE
Tlo predstavlja polifazni sistem koji se sastoji od čvrste,
tečne i gasovite faze i živih organizama. Tlo
predstavlja posebnu prirodnu tvorevinu koja obuhvata
čvrst površinski sloj Zemlje, karakterističan za
biosferu. Nastaje kao rezultat dejstva klimatskih i dr
fizičkih faktora i živih organizama na geološku podlogu
Zemlje. Od živih organizama u procesu stvaranja
zemljišta naročito su značajni biljni organizmi,
mikroorganizmi kao i životinje (pedoflora i pedofauna).
Tlo je uslov opstanka ne samo čovjeka već i mnogih drugih
organizama na Zemlji.
Smatra se da zemljište, zajedno sa vodom i vazduhom
spada u obnovljive prirodne resurse. Međutim, obzirom
na ograničenu ukupnu količinu i izuzetno spor proces
nastajanja, kao i neprekidno zagađivanje i neracionalno
korištenje od strane čovjeka, zemljište ipak treba
smatrati ograničenim, odnosno neobnovljivim prirodnim
bogatstvom.
PEDOZAGAĐENJE
Negativno djelovanje čovjeka na zemljšte - podsticanje
erozija na nestabilnim kosinama i nagibima, izazivanje
klizišta, izazivanje zaslanjivanje zemljišta, neadekvatno
korištnje vještačkih đubriva itd.
Posebno se ističe narušavanje ravnoteže i uništavanje
zemljišta rudarskom delatnošću – veliki površinski
kopovi, jalovišta, raskrivke, pepelišta, šljačišta,
ispuštanje otpadnih voda u vodotokove, ispuštanje kiselih
rudničkih voda, izgradnja puteva, hidroakumulacija i
širenjem gradova. Ovakve pojave su klasifikovane pod
nazivom tehnogena zemljišta.
Čovjek svojim aktivnostima neprekidno smanjuje ukupnu
površinu zemljišta. Ovo se naročito odnosi na
poljoprivredno zemljište koje postaje sve ugroženije.
Osnovne čovjekove aktivnosti koje najviše degradiraju tlo
odnose se prvenstveno na širenje gradova, izgradnju
industrijskih kompleksa i saobraćajnica, kao i
deponovanje otpada.
PEDOZAGAĐENJE
Prema vrstama narušavanja, i zagađivanja tla imamo
sljedeće:




jalovine, nastale eksploatacijom, preradom i korišćenjem
mineralnih sirovina ili industrijskih pogona;
materijali iz industrijskih, otpadnih voda koji se kao
nerastvorljiva komponenta taloži duž vodotokova, rječnih
terasa ili plavljenom zemljištu (otpadne vode flotacija,
otpadne vode čišćenja i sušenja uglja, otpadne vode
metalurške prerade itd.);
urbano i industrijsko zemljište koje više ne služi
poljoprivrednoj proizvodnji;
aerosedimenti, čestice neorganskog i organskog porjekla
koje se raznose vjetrom i atmosferskim oborinama.
Primjeri narušavanja, i zagađivanja tla
Kontaminirana zemljišta - U vanjske faktore kontaminacije zemljišta
ubrajamo sljedeće izvore: mineralna đubriva, pesticide, poplavne i
irigacione vode, industiju, puteve, naselja, radionuklide, parazite itd.
Organohlorni isekticidi (OH) - su stabilna hemijska jedinjenja u odnosu
na mnoge fizičke, hemijske i mikrobiološke agense, nagomilavaju u
zemljištu, a zatim prelaze u biljna i životinjska tkiva. U humani
organizam se najviše unose preko hrane (ostaci OH prisutni su u
većini namirnica), a naročito preko namirnicama sa većim sadržajem
masti. Prilikom termičke obrade dolazi do promjene ovih jedinjenja.
Tako su ispitujući konc-ju DDT u uzorcima prethodno kontaminiranog
junećeg mesa prilikom dinstanja, prženja ili pečenja, Carter i
saradnici primjetili da sadržaj ukupnog DDT opada za 25 - 47%.
Iste efekte u pilećem mesu posmatrao je i Richtey sa saradnicima.
Kada je u pitanju sterilizacija konzervi, ona ima utjecaj na
smanjenje OH insekticida.
Ako se koriste pesticidi u proizvodnji hrane, to zahtijeva kontrolu i
praćenje biorazgradljivosti ostataka u vodi, zemljištu i hrani.
Testiranja se prvo provode na pokusnim životinjama (miševi,štakori).
U pravcu smanjenja broja eksperimentalnih životinja, razvojem
tehnologije animalnih stanica, pristupilo se metodama za praćenje
toksičkih učinaka ksenobiotika na pojedine ćelije u primarnoj kulturi i
staničnim linijama.
Posebno štetne zagađujuće materije predstavljaju teški
metali: naročito Pb, Zn, Cd,Hg,Cr,Ni i drugi.
Mnogi teški metali se nalaze u tlu u obliku minerala. Njihovi
kationi vremenom dospjevaju u okolno tlo, površinske i
podzemne vode koje ih dalje rasejavaju.
Kontaminirana zemljišta teškim metalima - Teški metali u
zemljište se mogu na više načina unijeti: sa korištenjem
đubriva koja u sebi sadrže teške metale (u fosfatima se
nalazi kadmij-Cd), putem izlijevanja rijeka koje su
zagađene otpadima industrije, korištenjem za
navodnjavanje zagađene vode iz rijeka, od zaštitnih
sredstava koja u svom sastavu imaju teške metale,
korištenjem mljevenih stijena (kalcifikacija zemljišta).
Većinom u tlo dolaze kao posljedice industrije,
saobraćaja, postrojenja za preradu min-h sirovina itd.
Izraženi problem mobilnosti teških metala u tlu javljaju se
kod kiselih zemljišta (niska pH), što se može ustanoviti i
kod rastinja na tim površinama.
Pored tla mnoge su rijeke zagađene teškim metalima tako
da imamo zabrane lova ribe u mnogim rijekama Europe.
Maksimalno dozvoljene količine - MDK toksičnih metala u zemljištu
namijenjenom za organsku poljoprivredu
_________Naziv
MDK (mg/kg) suhog zemljišta_________________
arsen (As)
20,00
bakar (Cu)
50,00
berilij (Be)
5,00
bor (B)
30,00
cink (Zn)
kadmij (Cd)
150,00
1,00
kalaj (Sn)
20,00
kobalt (Co)
10,00
molibden (Mo)
5,00
nikl (Ni)
30,00
olovo (Pb)
20,00
živa (Hg)
0,800
MDK (mg/kg) u tlu
Redni
broj
Hemijski element
Maksimalno dozvoljena
količina u mg/kg zemlje
1
2
kadmijum
olovo
do 2
do 100
3
4
5
živa
arsen
hrom
do 2
do 28
do100
6
nikl
do 50
7
8
9
10
fluor
bakar
cink
bor
do 300
do 100
do 300
do 50
Da bismo bili sigurni o kakvom se stanju zemljišta radi kada su u
pitanju teški metali, provjeru možemo uraditi na uzorcima zemljišta
ili rastinja sa tog zemljišta. Danas je atomska apsorpciona ili
atomska emisiona spektrofotometrija široko korištena tehnika za
kontrolu teških metala.
Tabl. Kontaminiranosti zemljišta u urbanoj zoni Sarajeva (mg/kg) –
zavod za agropedologiju 1998g
Lokacija
Cu
Zn
Pb
Mn
At-mejdan Bistrik
54,0
115,5
192,8
670
Koševo-Dif
25,2
84,0
96,4
965
Vojna ekonomija-Otoka
36,0
83,0
16,0
722
Glavni park
21,6
56,7
144,6
978
Park-II Gimnazija
36,6
95,5
128,5
626
Stara vojna bolnica
43,2
208,9
208,9
796
Alipašino polje
32,4
78,7
80,8
774
Ptt Inžinjering
3,6
85,0
112,4
830
Velepekara
57,6
210,0
83,0
804
Vraca
36,0
117,6
80,3
1,144
Pehlivanuša
97,6
255,1
208,9
617
Granice dozvoljenosti
100,0
150-200 100,0
850
Kontaminirana zemljišta radionuklidima - Do
kontaminacije dolazi usljed: proba nuklearnog
oružja, kvarova nuklearnih reaktora i dr.
nuklearnim postrojenja, primjene radioaktivnih
izotopa u privredi, u naučnoistraživačkom radu,
medicini, u preradi i obogaćivanja urana, pri
skladištenju radioaktivnog otpada, primjene
borbenih sredstava sa osiromašenim uranom idr.
Nisu svi jednako opasni za živi svijet. Stepen
štetnosti ovisi o njihovoj zastupljenosti,
vremenu poluraspada, vrsti i energiji zračenja,
biološkom vremenu poluraspada i dr.
Biološki najznačajniji radionukleotidi koji nastaju
pri eksploziji nuklearne bombe su: 239Pu, 90Sr,
89Sr, 131J i 14C. Među njima najveću opasnost
predstavlja 90Sr i 137Cs zbog dugog vremena
poluraspada (28-30 god). Uz navedene veoma je
štetan i 14C.
Pri ispitivanju hidrogenske bombe koncetracija 3H i 14C u
biosferi jako se povećava. Neutroni koji se oslobađaju
pri eksploziji hidrogenske bombe u atmosferi dovode do
nastajanja 14C za koji se smatra da je sa genetskog
stanovišta opasniji (prema nekim autorima i do 17 puta)
od ostalih produkata radioaktivnog raspada.
Radio nukleotidi u tlo dolaze u vidu čvrstih čestica ili
padavinama u rastvorenom ili nerastvorenom stanju.
Zavisno od organskog i minerološkog stanja tla
nukleotidi se zadržavaju ili ispiraju i odlaze u niže
slojeve. Humusna tla više vezuju radionuklide od
siromašnih. Pjeskovita tla manje vezuju radionuklide u
odnosu na glinovita.
U prirodi se nalaze i prirodni radioaktivni elementi. U
poljoprivrednoj proizvodnji koja je pod vedrim nebom,
nezaštićena, biljke usvajaju iz zemljišta radionuklide
čime se radiokontaminacija prenosi u lanace ishrane.
Prema porijeklu i sastavu otpad se dijeli na:








Razgradivi otpad organskog porjekla, iz polj. proizvodnje;
Sagorljivi organski otpad koji nije podložan brzom raspadanju;
Neorganski nesagorljivi otpad;
Ostaci spaljivanja sagorljivih materija – pepeo i sl. ;
Kabasti otpad - predmeti;
Ostaci pročišćavanja voda i gasova (mulj, talog, čvrsti otpadci);
Čvrsti otpad iz hemijske industrije;
Otpad pripreme, koncentracije, separacije i korišćenja mineralnih
sirovina (jalovina, pepeo, šljaka, ugljena prašina).
INDUSTRIJSKI OTPAD Način deponovanja industrijsog
otpada zavisi od njegovih karakteristika – hem. sastava,
agregatnog stanja, mogućnost razgradnje, količine ili
sposobnosti reciklaže – kao sekundarnih sirovina.
OTPAD IZ URBANIH SREDINA Intenzivnom urbanizacijom
neprekidno se povećavaju količine otpadnih materija
(čovjek dnevno proizvede oko 0,5 -1,8 kg otpada).
Metalurgija
Priprema
Separacija
obogaćivanje
Topionica
RECIKLAŽA
Ruda
Sirovina
Površinski
kop
Proizvodi
Otpad
Rasijavanje u okoliš
REKULTIVACIJA TLA
ZEMLJA – TRENUTNI PROBLEMI






Tokom proteklih decenija zemljište u BiH je bilo izloženo
različitim negativnim uticajima, koji su uzrokovali njegovo
zagađenje, degradaciju i ponekad kompletnu destrukciju
Porast zakiseljavanja zemljišta. Ova pojava je veoma
česta u blizini termoelektrana (Tuzla, Kakanj, Ugljevik,
Gacko), i područjima sa razvijenom industrijom, posebno
hemijskom, sa visokim stepenom emisija SO2, CO2, NOx
i drugih gasova koji izazivaju "kisele kiše"
Sadržaj teških metala u zemljištu je u porastu u blizini
velikih industrijskih i rudarskih centara i termoelektrana
Vodene erozije
“Tehnogene pustinje” - površinska eksploatacija različitih
sirovina (ugalj, pijesak,Fe, Al, glina i sl.)
i drugo
PRORITETI RJEŠAVANJA











Podizati nivo upućenosti stanovništva o važnosti zemljišta za
održivi razvoj
Razviti skladan Zakon o zemljištu (zaštita, korištenje, obrada)
Razvoj jedinstvene strategije zaštite zemljišta na nivou države,
Obezbjeđenje opće i posebne legislative za zemljište
Obezbjđenje instrumenta i standarda za zaštitu polj-og zemljišta,
Uspostava mehanizma tržišta zemljištem, za što je potrebno
imati: dobar informacioni sistem, pouzdan zakonski i pravni
sistem, sposobne eksperte za zemljišne transakcije, jedinstvene
takse i poreze za nekretnine,
Napraviti inventuru stanja zemljišta u BiH za potrebe strateškog
planiranja,
Identificirati stepen kontaminacije zemljišta za proizvodnju
zdrave hrane
Identificirati aktuelne i potencijalne erozije zemljišta i
provođenje mjera zaštite,
Kategorizacija zemljišta u cilju održivog korištenja u poljoprivredi
i šumarstvu,
Uspostaviti monitoring zemljišta u okviru Evropske integracije,
U etici ne postoji neutralnost i nepristrasnost,
jer ko ne želi djelovati, mora pred svojom
savješću odgovarati za svoje nedjelovanje a
niko ne može izbjeći etičkoj odgovornosti
pod izgovorom da je samo pojedinac od
kojega ne zavisi sudbina svjeta.
Eko etika – bavi se vrijednosnim prosuđivanjem aktivnosti čovjeka
u odnosu na: biocenoze, ekosisteme, cjelokupnu biosferu i
ekosferu uopće.
Šta se postiže zaštitom okoliša ?
- očuvanje kvaliteta okoliša ,
- očuvanje prirodnih resursa i biocenoza,
- zdrav i održivi razvoj,
- ...?
Ekološka kultura – sveukupnost novih odnosa čovjeka prema
-
okolišu
umjesto da pljačka, izrabljuje, degradira i porobljuje okoliš,
čovjek treba postati prijatelj i poštivaoc okoliša
potebno je mijenjati naše potrebe za posjedovanjem i
opustošenjem zraka, vode, tla;
potrebno je osloboditi se od viška bogatstva (nezasićnosti) i
gomilanja dobara;
potrebno je osloboditi se od suvišnog konzumizma, jer čovjek
finalno konzumira sam sebe!
Eko etika - ekološke spoznaje i dostignuća zaštite
okoliša potrebno je preoblikovati u ekološke norme,
zapovijedi, zabrane i dužnosti čovjekovog
ponašanja u odnosu na okoliš.
OKOLIŠNA PRAVDA – pojam koji ukida naučne,
državne, političke, društvene i religijske domene i
teži prema jednakoj distribuciji okolišnih vrijednosti i
okolišnog rizika na cjelokupnu populaciju planete
Zemlje. Sam pojam okolišna pravda uključuje i brigu
za smanjenje i spriječavanje okolišnog rizika.
...”ljudsku zajednicu nije potrebno iznova
osmišljavati već je potrebno promišljati o
novoj reorganizaciji te zajednice u smislu
i po uzoru na prirodne ekosisteme “...
( F. Capra)
EKO ETIKA – orijentacijsko moralno načelo koje postepeno difundira
na različita područja čovjekovog djelovanja i života, posebno uključujući
način na koji čovjek uzgaja biljke, postupa sa životinjama,
raspolaže s prirodnim resursima ili se odnosi prema
sveukupnosti okoliša koji ga okružuje!!!
Jedna generacija sadi
drvo a druga uživa
u hladu.
(kineska poslovica)
Zemlju smo naslijedili od predaka, a posudili od potomaka.
Filozofija i ekologija - EKOFILOZOFIJA
Ekologija bi trebala tragati za čovjekovom kućom, i to
pravom kućom, jer su se u toku historijskog razvoja života
čovjeku nudile različite kuće i, zapravo, živio je u
različitim "kućama", odnosno u različitim historijskim
svjetovima. Ovdje namjerno spominjemo riječ svijet, jer
kako god ekolozi tumačili riječ kuća, čovjek kao čovjek
uvijek sebe istinskim i cjelovitim nalazi tek u takvoj cjelini
koja se još od mitskog vremena nazivala svijetom.
Jednom je jedan revolucionarni filozof (K. Marx) rekao da je
čovjek "čovjekov svijet". Ali čovjek nije jedini "stanovnik"
svijeta, svijet ne čini samo ono ljudsko, i druga su bića
božanska i nebožanska a osvrtom na čovjekovu historiju to
je očigledno, "stanovnici“ svijeta. Svijet je oduvijek bio
nekako uređena zajednica čovjeka i drugih bića, koja su
kao i on imala svoje mjesto u svijetu. Može li ekologija
dospjeti do razine na kojoj se ispočetka može tragati za
zajednicom života u nekako uređenom svijetu, do razine na
kojoj će čovjekova kuća ujedno biti mišljena i kao kuća
drugih bića? Može li ekologiji u tomu pomoći filozofija?
Filozofija i ekologija - EKOFILOZOFIJA
H. Jonas u svojoj etici od današnjeg čovjeka kao pojedinca
i cjelokupne populacije zahtijeva odgovornost: prema
prirodi, prema budućnosti i prema idejama čovjeka.
Prema H Jonasu, nije presudno hoće li se i kako održati
samo čovjek, već i hoće li se održati kao čovjek, hoće li
se održati ideja čovjeka koju je čuvao i pronosio kroz
dosadašnju historiju kada je nastanjivao različite
svjetove. Zato čovjekova kuća nije samo mjesto njegove
puke egzistencije, čovjekovom kućom treba nazvati ono
mjesto ili sklop čovjekova "stanovanja", u kojem može
biti cjeloviti i pravi čovjek ili, kako se to filozofijski
kaže, bitno ili istinski živjeti, živjeti primjereno ideji
čovjeka. Ovim nismo rekli ništa novo.
I. Cifrić sociolog, Lovelock, Rusel i drugi zastupaju
hipotezu Zemlje kao živog bića
Capre i drugi pripadnici mističkih struja i savremenog
New Age pokreta ponajprije otkrivaju da čovjekova kuća
ili još uopće nije "izgrađena" ili je "urušena" (stručni
ekologijski termin za to je "ekologijska kriza").
Filozofija i ekologija - EKOFILOZOFIJA
Među sociolozima, filozofima i drugim koji se dotiču ove
ekofilozofske tematike nema saglasnosti oko tog kako
treba izgledati ta kuća. Ekolozi okoliša nastoje sačuvati
egzistenciju ljudstva, budućnost i ono što smo naslijedili
na Zemlji ne ulazeći u pitanje svrhe, smisla ili krajnjeg
cilja čovjekova života, zapravo, uopće se ne pitaju koja
ili kakva treba biti prava čovjekova kuća, dok sociolozi
tragaju za čovjekovom kućom u društvu, poneki u nekom
pravom, istinskom društvu budućnosti, holističkim
ekolozima se čovjekova kuća otkriva ili kao planet Zemlja
ili kao kosmos u cijelosti.
Religije i mistici nastoje uspostaviti odnos s nečim vječnim
koje je izvor ne same ljudske egzistencije, već njegove
biti, ljudskosti. Cilj čovjekove ljudskosti za njih nije sam
čovjek u smislu historijskog samorađanja, napr. kroz rad
u kojem se tek razvijaju ljudske sposobnosti ni nešto niže
od čovjeka, neduhovno, materijalno itd. Religija i mistika
su stanovišta da se prava čovjekova kuća ponovo gradi
(čovjek je izvorno već bio u pravoj kući koja se na
primjer u religijama naziva dženet - raj).
Filozofija i ekologija - EKOFILOZOFIJA
Kako ljudskoj kući pristupa filozofija?
Neki bi filozofi tvrde da ako tražimo pravu, istinsku, bitnu ljudsku
kuću, kuću primjerenu bitku čovjeka, onda je ona cjelina bitka
(to je svojevrsni filozofijski holizam) koju pored bitka čovjeka
sačinjavaju i bitak boga i bitak prirode. Zato pitati šta se
događa s čovjekom ne znači pitati samo kako on živi na Zemlji,
je li ugrožena njegova egzistencija, kako ekologijski stoji s
uvjetima te egzistencije, već kako stoji s njegovom
filozofijskom kućom, s cjelinom bitka, a to znači i pitati kako
stoji s prirodom (je li ona, na primjer, u svojem posebnom bitku
ukinuta postavši resursom ili je sačuvala svoj samostalni bitak u
cjelini svega), kako stoji s bogom (sjetimo se samo da je
krajem 19. stoljeća Friedrich Nietzsche objavio "smrt" boga) i
kako stoji s biti ili idejom čovjeka (sjetimo se teza o "smrti" ili
"zastarjelosti" čovjeka).
Hösle ekološku krizu ne vidi samo u ugrožavanju naše zemaljske
kuće i "razaranju idealne kuće" ("cjeline bitka"), već što i
porijeklo cijele krize vidi upravo u ovom drugom razaranju što
je "ugrožavanje naše zemaljske kuće povezano s razaranjem
idealne kuće". Izlazak iz krize vidi kroz “ponovno uspostavljanje
idealne kuće”.
Sva se filozofska ekološka pitanja o prirodi svode na
pitanja što se dogodilo s prirodom, kako je moguće da je
čovjek uspio naučno, tehnički i gospodarski zavladati
njom, barem kada je riječ o zemaljskoj prirodi i
pretvoriti je u dio svog gospodarenja. Da li je taj
historijski događaj nepovratan, naime, da prirode ne
samo da više nema, već je nikad više neće ni biti ???
Zaista, čovjek više ne zna što znači dobro živjeti, biti
bogat, sretan, čime se mjeri njegova ljudskost, što ga
čini čovjekom, gdje mora stati u prisvajanju,
modificiranju i uništavanju drugih bića. Ali, može li
čovjek sam sebi dati mjeru svoje ljudskosti i svog života i
djelovanja, može li mu, naime, tu mjeru dati vlastiti um?
Na ovo staro filozofsko pitanje Hösle ne ulazi.
Starogrčk filozof Pitagora: "čovjek je mjera svih stvari".
Danas smo svjedoci da mjeru svemu danas određuje sam
čovjek.
"Djeluj tako da su efekti tvog
djelovanja podnošljivi s
permanencijom pravog
ljudskog života na Zemlji"
(H. Jonas)
Moralna odgovornost
se ogleda, ne samo u
činjenju, već i ne
činjenju – djelovanju.
ČISTE TEHNOLOGIJE
UNEP-ova definicija:
«Čistija proizvodnja je konceptualni i proceduralni
pristup proizvodnji koji zahtjeva da sve faze
životnog ciklusa proizvoda trebaju biti ciljem
prevencije ili minimalizacije kratkoročnih i
dugoročnih rizika po ljude i okolinu».
ČISTE TEHNOLOGIJE
Kroz historijski tehnološki razvoj, čovjek je koristio nauku,
tehniku i tehnologiju jednosmjerno narušavajući tako
ravnotežu prirodnih cikličnih biohemijskih procesa.
Posljedice su vidljive na zagađenju vode, tla i vazduha.
sirovina
proizvod
otpad
Ovako nastali poremećaji u okolišu, danas se rješavaju
ADITIVNOM ZAŠTITOM OKOLIŠA:
- štetne emisije nastale u proizvodnom pocesu otklanjaju se
tek nakon nastajanja ( na kraju procesa – End of the
Pipe),
- primjenjuju se odgovarajuća tehnološka rješenja ,
- primjenjuju se odgovarajući, za određeni slučaj specifični,
uređaji za pročiščavanje otpadnih emisija,
- ovakva zaštita, značajno zastupljena u današnjoj
tehnološkoj praksi, predstavlja djelomičnu zaštitu
ekosistema.
INTEGRALNA ZAŠTITA OKOLIŠA -
- nastajanje otpada i štetnih emisija onemogućuje se već
na početku proizvodnog procesa ( Begin of the Pipe),
- primjenjuju
se suvremena proizvodno tehnološka
rješenja s višom razinom iskoristivosti sirovinskih i
energetskih resursa,
- koriste se odgovarajuće ( “ prijateljske “ ) sirovine i
energenti,
- umanjena količina otpada nastalog u procesu proizvodnje
vraća se u proizvodni proces procesom recikliranja.
Primjenom integralne zaštite okoliša štiti se okoliš te se
omogućuje i racionalnije korištenje tj. štednja materijalnih
i energetskih prirodnih resursa.
Savremena tehnološka rješenja, u okviru integralne zaštite
okoliša, uključuju i primjenu ekogenih tj. čistih tehnologija
(malootpadnih tehnologija), kao i primjenu principa čistije
proizvodnje.
ČISTE TEHNOLOGOJE = EKOGENE TEHNOLOGIJE =
MALOOTPADNE TEHNOLOGIJE
Karakteristike savremene proizvodne tehnologije:
1.
2.
3.
4.
5.
Primjena savremenih tehnoloških procesa i rješenja koji
omogućavaju racionalnije korištenje (štednju)
materijalnih i energetskih resursa na ulazu u proizvodni
sistem.
Smanjeno zagađivanje okoliša,
Smanjenjeno korištenje materijalnih i energetskih
resursa,
Smanjeno nastajanje otpada i negativnih emisija –
smanjena količina proizvodnog otpada vraća se procesom
recikliranja, ponovo u proizvodni ciklus (sekundarne
sirovine), ili se neutralizira prije deponovanja ili
ispuštanja u medije okoliša,
Glavni proizvod se nakon vremena amortizacije prikuplja
i također reciklira kao sekundarna sirovina.
ŠEMATSKI PRIKAZ EKOGENE PROIZVODNJE
Osnovne razlike između koncepta
“End of the pipe” i Čistije proizvodnje:
Metodologija
Reaktivna
Čistija
proizvodnja
Proaktivna
Obim
Dio po dio
Integralni
Rješenje
Ekonomija
Specifično za svaki Multi – medijalno
medij
Dodatni troškovi
Ekonomska ušteda
Inžinjering
Statičan
End of pipe
Dinamičan
INDUSTRIJSKA EKOLOGIJA
Koncept industrijske ekologije je u tome da se industrijska
postrojenja tretiraju tako da se prilagode okolini, a ne
da se iz nje izdvajaju. U takvom sistemu žele se
optimalizirati sirovine, od početnog materijala, do
završnog produkta, viška i otpada.
Faktori koji se trebaju optimalizirati su: sirovine, energija i
kapital. Glavni je cilj da tehnologija radi s prirodom a ne
protiv nje. Industrijska ekologija je u principu
«produkcijska» komponenta održivog razvoja. Najvažniji
aspekt ove politike je taj da otpada nema niti na jednom
koraku proizvodnje jer je sav «otpad» u stvari resurs za
neki drugi korak proizvodnje u nekoj drugoj industriji
(poduzeću). Na taj način se otpad pretvara u profit. Svi
principi koji se nalaze ispod industrijske ekologije (na
nižim stepenicama), čine temelje koji industrijsku
ekologiju čine uspješnom.
Čistija proizvodnja
Čistija proizvodnja se može predstaviti kao:
 reduciranje količine proizvedenog otpada ili izbjegavanje
proizvodnje istog,
 efikasnija upotreba energije i resursa,
 proizvodnja okolišno prihvatljivih proizvoda i pružanja
usluga,
 postizanje manje količine proizvedenog otpada, nižih
cijena i većeg profita.
Čistija proizvodnja je sveobuhvatna preventivna strategija
koja se podjednako primjenjuje na proizvodni proces,
sam proizvod i uslužne djelatnosti, s ciljem povećanja
efikasnosti proizvodnje i smanjenja rizika za okoliš i
zdravlja čovjeka. U procesu proizvodnje, čistija
proizvodnja znači efikasnije korištenje sirovina, vode i
energije i sprječavanje nastajanja otpada.
Razlike između čistije proizvodnje i pročišćavanja na kraju
tehnološkog procesa
Tehnologija «end-of-pipe» uključuje upotrebu raznih
tehnologija i proizvoda (hemijskih) za pročišćavanje čvrstog,
tekućeg i plinovitog otpada. Ova tehnologija može reducirati
količinu otpada koji se odlaže, ali u suštini ona zagađenje
pretvara u drugi medij (npr. zagađenje zraka se pretvara u
otpadnu vodu, ispuštena voda se pretvara u čvrsti otpad
itd.).
ŠEMATSKI PRIKAZ ČISTIJE PROIZVODNJE
STRATEGIJA ČISTIJE PROIZVODNJE
Osnovni principi vodilje strategije čistije proizvodnje su:
Princip predostrožnosti – poziva na smanjenje unošenja antropogenih
faktora u okoliš i u suštini on zahtijeva suštinsku izmjenu
industrijskog sistema proizvodnje i potrošnje koji se zasniva na
prekomjernoj upotrebi materijala (smanjeno korištenje prirodnih
resursa)
Princip prevencije – jednako je važan, posebno u onim slučajevima gdje
je poznato da proizvod ili proces mogu izazvati štetu. Ovaj princip
se sastoji od uvođenja izmjena uzvodno u standardnoj mreži
sistema proizvodnje i potrošnje. Pretpostavlja onemogućavanje
zgađenja okoliša na mjestu nastanka zagađenja-emisije (Begin of
the Pipe)
Princip integracije – podrazumijeva usvajanje potpunog sagledavanja
proizvodnog ciklusa. Jedna od metoda za uvođenje ovog principa je
sveobuhvatna analiza životnog ciklusa proizvoda.
Princip demokracije - uključuje ljude, radnike i stanovnike na način na
koji je organizirana proizvodnja. Uključuje cijelu zajednicu
(proizvođače, potrošaće), s ciljem kontrole, monitoringa te
pristupa relevantnim informacijama, radi donošenja odluka
Prednosti uvođenja čistije proizvodnje :







Unapređenje proizvoda i proizvodnih procesa,
Štednja materijala i energije,
Viši nivo zaštite okoliša,
Poboljšanje uslova rada i sigurnosti uposlenika,
Povećanje produktivnosti proizvodnje,
Povećanje konkurentnosti kompanije,
Smanjenje troškova proizvodnje
Procesi društvene i ekonomske
globalizacije
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
1962 Rachel Carson je izdala knjigu Tiho proljeće (Silent Spring),
u kojoj je, analizirajući odnose između toksikologije, ekologije i
epidemiologije, utvrdila katastrofalnu štetnost pesticida na
okolinu. Ovom knjigom je Carson pokrenula ekološku lavinu.
1963 Počeo International Biological Programme - desetogodišnji
program istraživanja okolinskih šteta, te bioloških i ekoloških
mehanizama tih šteta, što je postavilo naučne temelje za
environmentalizam
1967 UNESCO-va međunarodna konferencija o racionalnoj upotrebi
i konzervaciji biosfere otvorila vrata diskusijama o konceptu
održivog razvoja.
1968 Paul Ehrlich izdao vrlo uticajnu knjigu Populacijska bomba, u
kojoj je objasnio veze između rasta ljudske populacije,
eksploatacije resursa i okolinskih politika.
1969 U SAD stvorene prve ekološke nevladine organizacije Savjet za odbranu prirodnih resursa i Prijatelji Zemlje (Friends
of the Earth), te formirana prva vladina agencija za zaštitu
okoline - Agencija za zaštitu okoline (Environmental Protection
Agency - EPA).
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
1970 Prvi ”Dan Zemlje” u SAD - mirne demonstracije, u
kojima je učestvovalo preko 20 miliona ljudi.
1971 OECD utvrdio stav da onaj ko prouzrokuje zagađenje
mora platiti štetu;
u Velikoj Britaniji formiran Međunarodni institut za
okolinu i razvoj (IIED),
u Kanadi formirana organizacija Greenpeace.
1972 U Stockholmu održana UN konferencija o humanoj
okolini, koja se je bavila fenomenima regionalnih
zagađenja i kiselih kiša. Konferencija je dovela do
stvaranja brojnih nacionalnih agencija za zaštitu okoline
i do stvaranja UNEP-a (The United Nations
Environment Programme);
Novom Zelandu formirana prva nacionalna ”zelena”
politička partija;
Rimski klub publikovao čuvenu i kontroverznu publikaciju
Granice rasta
1973 Objavljen Evropski akcioni program za okolinu kao prvi
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
1974 Rowland i Molina utvrdili štetnost emisije fluoridnih
aerosola i ocjenili da će se, ako se njihova upotreba
nastavi postojećom brzinom, ozonski omotač uništiti za
nekoliko decenija.
1977 Održana UN konferencija o sprječavanju širenja pustinja
1979 Usvojena konvencija o međugraničnom zagađivanju zraka
1980 Jimmy Carter potpisao Global 2000 Report, u kojem
se po prvi put raznovrsnost biosfere priznaje kao
kritična karakteristika za funkcioniranje planetarnog
ekosistema.
1982 Usvojena UN Konvencija o morskom pravu, koja sadrži
okolinske standarde i pravila zaštite morske okoline od
zagađivanja;
osnovan prestižni World Resources Institute;
usvojena UN povelja za prirodu, po kojoj je svaka forma
života unikatna i važna vrijednost za čovječanstvo i koja
poziva na razumijevanje zavisnosti čovječanstva od
prirodnih resursa i potrebe za kontrolom njihove
eksploatacije.
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
1983 Formirana Svjetska komisija za okolinu i razvoj (WCED), a za
predsjednika izabrana Gro Harlem Brundtland.
1985 Na sastanku Svjetskog meteorološkog društva u Austriji UNEP
upozorio na štetne efekte CO2 i drugih GHG plinova i na
globalno zagrijavanje Zemlje;
otkrivena ozonska rupa na Antarktiku
1987 Potpisan Montrealski Protokol o supstancama koje uništavaju
ozonski omotač;
Svjetska komisija UN za okolinu i razvoj (WCED) publikovala
studiju Naša zajednička budućnost (Our Common Future ili
Bruntland Report) koja je, povezujući socijalna, ekonomska,
kulturna i okolinska pitanja i globalna rješenja, definirala i
populizirala termin održivi razvoj.
1988 Osnovan međuvladin Panel o klimatskim promjenama sa
zadatkom da utvrdi najnovija naučna, tehnička i socioekonomska istraživanja o klimatskim promjenama.
1989 Osnovan prestižni Stockholm Environment Institute
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
1992 U Rio de Janeiru održana UN konferencija o okolini i
razvoju (Earth Summit) na kojoj je usvojena Agenda 21,
Konvencija o biološkoj raznovrsnosti, Okvirna konvencija o
klimatskim promjenama, Rio Deklaracija i principi o zaštiti
šuma.
- U Kostariki formiran Savjet Zemlje - tijelo za koordinaciju
implementacije dokumenata iz Rio de Janeira
1994 Prihvaćen ISO 14001 standard kao dobrovoljni međunarodni
standard za korporacijske sisteme managementa okoline
1995 WTO (World Trade Organization) formalno priznala veze
između trgovine, zaštite okoline i razvoja,
- u Kopenhagenu Svjetski samit za socijalni razvoj (World
Summit for Social Development) prvi put utvrdio potrebu
borbe protiv apsolutnog siromaštva.
1997 Specijalna sjednica Generalne skupštine UN (Rio +5)
utvrdila mali progres u implementaciji Agende 21 i usvojila
Program za njenu dalju implementaciju;
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
1997 u Kjotu potpisan Kyoto Protokol kao UN okvirna konvencija
o klimatskim promjenama. Dokument je obavezao razvijene
zemlje na smanjivanje emisije plinova koji proizvode efekat
”staklene bašte” I utvrdio "clean development" mehanizme za
zemlje u razvoju.
1999 Održani masovni antiglobalistički protesti nevladinih
organizacija u Siettlu
2000 Mreža Earth Day Network proslavila 30. godišnjicu
originalnog Dana zemlje;
- Svjetska komisija za visoke brane izrazila skepsu o nastavku
izgradnje velikih brana i ponudila alternative velikim
hidroelektranama
2001 Politika novog SAD predsjednika Busha izrazito
antiokolinska (izgradnja novih termoelektrana i nuklearki,
kresanje fondova za istraživanje novih oblika energije,
odustajanje od Kyoto protokola, itd);
- masovni protesti u Đenovi (sastanak G9) zbog nedostatka
okolinskih i radnih standarda i globalizacije; završen 3 mil.
dolara vrijedan Human Genome Project, koji je otvorio put u
nove nade.
Pregled globalnih kretanja kroz historiju:
2002 Održan Svjetski Sammit o održivom
razvoju u Johanesburgu (Rio + 10) sa
promjenljivim uspjehom. Sammit je
postavio brojne ciljeve smanjivanja
neravnopravnosti do 2015. godine;
- EU ratificirala Kyoto protokol
2003 god 192 članica Svjetske zdravstvene
organizacije usvojili prvu javnu povelju o
štetnosti pušenja po zdravlje ljudi
2004 EU ustanovila i izdala prvi registar
polucije u zemljama EU i završila svoj
treći izvještaj o stanju okoline u Evropi;
- Ruska Federacija ratificirala Kyoto protokol
Globalni ekološki menadžment: Agenda 21




Temelji za Agendu 21 postavljeni su 16. juna 1972.
godine, kada se 113 država okupilo na konferencije o
čovjekovoj okolini u Stockholmu, prvom globalnom
sastanku te vrste.
Deset godina kasnije, UN su osnovali Svjetsku komisiju
za okolinu i razvoj (World Commission on Environment and
Development) – ideja o globalnom partnerstvu u održivom
razvoju.
U periodu između 3. i 14. juna 1992. godine je u Rio de
Janeiru održan Skup o zemlji (UNITED NATIONS
CONFERENCE ON ENVIRONMENT AND DEVELOPMENT)
na kojem je usvojen globalni plan za suočavanje sa
najhitnijim svjetskim potrebama nazvan Agenda 21 ili
Program za 21. stoljeće.
Skup o Zemlji u Riu je okupio 179 šefova država. Smatra
se da tom skupu pripada počasno mjesto u okolinskoj
historiji čovječanstva. Skup o Zemlji donio je Agendu 21
koja predstavlja jedan od pet ključnih donesenih
dokumenata na ovom skupu.
Globalno upravljanje:
Ključ i alat za održivu budućnost
Planete
Pravični model globalnog upravljanja:




Međunarodna i međugeneracijska odgovornost
Inkluzivnost unutra i između država
Miroljubivo rješavanje problema i sprječavanje
konflikata
Povezivanje multilateralno usvojenih standarda
Na idućim slajdovima:
Primjer sistema upravljanja okolišem
Sistem upravljanja okolišem
Sistem upravljanja okolišem
( Environmental management system - EMS ) je
instrument zaštite okoliša nove generacije to
jest sistem predstavlja novu osnovu zaštite
okoliša.
Sistem upravljanja okolišem je dio ukupnog
sistema upravljanja organizacijom (proizvodnjom
– preduzećem, uslužnim, vladinim ili drugim
nevladinim upravnim organizacijama), a obuhvata
preventivno djelovanje i primjenu normi za
unapređivanje odnosa prema okolišu, s
temeljnim ciljem smanjenja nepoželjnih utjecaja
organizacije na okoliš.
Sistem upravljanja okolišem
Osnova cijelog Sistema ekološkog monitoringa je na procjeni i
ocjeni stanja okoliša (neprestani - kontinuirani monitoring,
mjerenja, ocjenjivanja, nadzor, kontrola stanja okoliša).
EMS predstavlja kontinuirani ciklus koji se sastoji od
planiranja, implementacije, ispitivanja i stalnog
unapređivanja procesa, akcija i mjera koje organizacija
poduzima da bi uskladila svoje poslovne ciljeve s ciljevima
unapređivanja i upravljanja okolišem.
Većina sistema upravljanja okolišem strukturirana je prema
modelu “Plan, Do, Check, Act“, što vodi prema
kontinuiranom razvoju okolišnog aspekta organizacije.
Temeljne funkcije sistema upravljanja okolišem su:
 kontinuirano poboljšavanje i usavršavanje mjera zaštite
okoliša
 Kontinuirano podizanja razine kvalitete stanja okoliša
Većina sistema upravljanja okolišem strukturirana je
prema modelu “Plan, Do, Check, Act“, što vodi prema
kontinuiranom razvoju okolišnog aspekta organizacije.
Primjer modela sistema upravljanja okolišem
Model se temelji na:
1. PLANIRANJU i definiranju aspekata okoliša i planiranju
mjera i normi koje se odnose na učinkovito upravljanje
aspektima okoliša
2. IMPLEMENTIRANJU modela sistema upravljanja
okolišem te procesa i aktivnosti usmjerenih prema
unapređivanju zaštite i upravljanja okolišem
3. KONTROLI što uključuje kontrolu i nadzor svih
prethodno implementiranih aktivnosti i mjera poboljšanja
i unapređivanja zaštite i upravljanja okolišem
4. ISPITIVANJU koje obuhvata izvještavanje o
učinkovitosti mjera i postupaka zaštite te provođenje
eventualnih revizijskih aktivnosti i mjera korekcije radi
otklanjanja eventualno utvrđenih neusklađenosti.
1. Pod PLANIRANJEM se podrazumijeva utvrđivanje prioritetnih aspekata
okoliša koji imaju prednost u sistemu upravljanja okolišem (zrak, voda, tlo ... ).
Svrha ovog razmatranja je dobivanje osnove za uspostavljanje sistema;
utvrđivanje zahtjeva zakonskih i drugih propisa te normi odgovarajuće politike
zaštite okoliša; utvrđivanje ciljeva zaštite okoliša ( općih i pojedinačnih ),
nosioca zaštite te programa zaštite i upravljanja okolišem.
2. IMPLEMENTACIJA sistema upravljanja okolišem podrazumijeva:
 utvrđivanje organizacijske strukture primjene sistema,
 utvrđivanje hierarhijske odgovornosti sistema,
 utvrđivanje tokova komunikacija i dokumentacije,
 utvrđivanje načina kontrole okolišne dokumentacije,
 determiniranje potrebne izobrazbe kadrova,
 utvrđivanje i definiranje postupaka i akcija za slučajeve izvanrednih stanja.
3. KONTROLA i korekcija sistema uključuje:
 utvrđivanje neusklađenosti i nepravilnosti u funkcioniranju sistema,
 utvrđivanje uzroka nepravilnosti,
 određivanje popravnih aktivnosti,
 primjenu nadzora i/ili korekciju nadzornih aktivnosti,
 stalno praćenje stanja sistema,
 praćenje zapisa o podacima o sistemu,
 mjerenja te utvrđivanje preventivnih aktivnosti.
Ekološki aspekti održivosti
razvoja
Zakonska regulativa u BiH
Definicije održivog razvoja:
Definicija održivog razvoja koja se navodi u izvještaju “Our
Common Future” Svjetske komisije za okoliš i razvoj iz
1987. godine glasi:
- Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih
generacija, a da istovremeno ne ugrožava mogućnosti
budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. (Navedena
defincija i danas služi kao temelj u nastojanjima
međunarodne zajednice u zaštiti i očuvanju okoliša).
Postoje i druge definicije:
- Održivi razvoj je razvoj koji osigurava višu razinu kvaliteta
života za svakoga, sada i u budućnosti
- Održivi razvoj predstavlja stvaranje boljeg svijeta
uravnoteženjem socijalnih, ekonomskih i ekoloških faktora.
Održivi razvoj mora započeti od svakog pojedinca on započinje
promjenom ličnih vrijednosti pojedinca a nastavlja se prenošenjem
tih promjena na sva područja djelovanja pojedinca, odnosno na sva
područja njegovog života.
Pod pojmom održivog razvoja podrazumijeva se “.. proces
promjena u kojem su iskorištavanje prirodnih resursa,
ulaganja, tehničko tehnološki razvoj i institucionalne
promjene u međusobnom skladu što sveukupno omogućuje
ispunjenje potreba i očekivanja kako sadašnjih tako i
budućih generacija.” ( iz zvješća UN-a; Naša zajednička
budućnost).
Održivi razvoj uključuje istovremeno ostvarivanje četiri
cilja:
- društveni razvoj u kojemu su prepoznate potrebe za
svakoga,
- učinkovita zaštita okoliša,
- umjereno ( razumno ) korištenje prirodnih resursa,
- održavanje visokog i stabilog nivoa državnog rasta i
zaposlenosti
Razumijevanje održivog razvoja danas se
postepeno proširuje međusobnim povezivanjem
područja ekonomije, ekologije i sociologije.
Govori se o “magičnom trokutu“ održivog razvoja:
socijalna pravednost
ekonomska sigurnost
ekološka ravnoteža
Ekonomska sigurnost moguća je samo uz ZDRAV okoliš i uz ZDRAVO
društveno uređenje !
Ekonomska sigurnost uključuje :
- povećanje produktivnosti i proizvodnje korisnih dobara i usluga,
- smanjenje siromaštva u Svijetu i zadovoljenje temeljnih potreba ljudi,
- osiguranje pravedne raspodjele dobara te stalno unapređivanje
jednakosti u svim segmentima privređivanja,
- osiguranje zaposlenosti, LD, novih investicija, trgovine i distribucije
roba,
- osiguranje inovativnosti, poduzetništva
ekonomiju prilagoditi decentraliziranom svjetskom tržištu
Socijalna pravednost mjeri se napretkom onih koji su unutar zajednice u
najnepovoljnijem položaju !
Socijalna pravednost uključuje:
- osiguranje i poticanje kulturološke raznolikosti,
- održavanje i podržavanje institucija društvenih sistema,
- podržavanje socijalne pravednosti i spolne jednakosti,
- omogućavanje sudjelovanja u odlučivanju svih segmenata društva,
- osiguranje mogućnosti pravednog obrazovanja za sve,
- stvaranje jednakih prilika za razvoj posebno u okviru
problematike Sjever – Jug
Ekološka ravnoteža podrazumijeva:
- osiguranje i održavanje genetske raznolikosti,
- podržavanje biološke proizvodnje,
- razvijanje otpora prema negativnim utjecajima na okoliš, te
poticanje i omogućavanje oporavljivanja u slučaju nastajanja
negativnh utjecaja,
- osiguranje čistog okoliša i stabilne klime
- poticanje eko-djelotvornosti u svim djelovima društva
Osnovne karakteristike održivog razvoja:








recikliranje (ponovno korištenje) sekundrnih sirovina,
smanjenje ispuštanja agresivnih i štetnih emisija u okoliš,
Smanjeno trošenje, posebno neobnovljivih, prirodnih resursa,
zaštita okoliša postaje integralni dio procesa razvoja,
omogućavanje slobodnog pristupa informacijama o stanju i zaštiti
okoliša,
uspostavljanje i provođenje nacionalnih i međunarodnih normi i
propisa zaštite okoliša,
primjenjivanje principa predostrožnosti u procesu zaštite okoliša
sistemski pristup rješavanju problematike održivosti
AGENDA 21 iz Ria
1992 godine donosi se deklaracija o namjerama i obavezama za
održivi razvoj tj. donosi se AGENDA 21 kao opšti plan i
program djelovanja za održivi razvoj u 21. vijeku. Ona ne
sadrži nikakva ograničenja ili obaveze već samo prijedloge i
preporuke.
- Agenda se sastoji od 40 poglavlja podjeljenih u 4 cjeline
- Agenda 21 je historijski dokument koji pojašnjava kako razvoj
učiniti održivim sa ekološkog, ekonomsog i socijalnog aspekta;
da bi se u tome uspjelo, potrebno je uključiti sve elemente
društva, zaštita okoliša treba biti sastavni dio razvojnog
procesa,
- AGENDA 21 nudi konkretne mogućnosti za suzbijanje
zagađivanja okoliša, očuvanje biološke raznolikosti, održivo
korištenje prirodnih resursa, održivo upravljanje okolišem
- Agenda 21 potiče inicijative za ujedinjavanje razvojnih interesa
i zaštite okoliša u Svijetu, poboljšanje životnog standarda
svih, ostvarivanje veće sigurnosti i očuvanosti ekosistema,
povećanje prinosa prirodnih ekosistema, postizanje koncenzusa
za planiranje globalnog održivog razvoja,
Agenda 21: Glavna područja







1-Ostvarivanje rasta na održiv način
(prosperitetan svijet)
2-Održivi način življenja (pravedan svijet)
3-Ljudska naselja (naseljeni svijet)
4-Racionalna upotreba resursa (bogat svijet)
5-Globalni i regionalni resursi
(svijet zajedničkih interesa)
6-Upravljanje hemikalijama i otpadom (čisti svijet)
7- Podjela uloga ljudi i odgovornosti
(svijet ljudi i njihovih aktivnosti)
Ostvarivanje rasta na održiv način
(prosperitetan svijet)
Kako održivi razvoj zahtijeva integraciju okolinskih, društvenih i
ekonomskih faktora kod planiranja ekonomskog razvoja treba:




integrirati okolinu i razvoj na nivoima planiranja i upravljanja,
uspostaviti sisteme proračuna prirodnih resursa, koje će
tvorcima ekonomske politike dati tačne podatke o
mogućnostima neke nacionalne ekonomije,
stvaranje efektivnih pravnih i regulatornih sistema na svim
nivoima, s ciljem prelaska sa transformiranih okolinskih i
razvojnih politika na akciju,
obezbjediti efektivnu upotrebu ekonomskih i tržišnih
instrumenata kroz uspostavljanje principa “zagađivač plaća”, a
kojim se uklanja pogrešna teza da je okolina besplatno dobro.
Održivi način življenja (pravedan svijet)
Suzbijanje siromaštva
Promjena obrasca potrošnje




Rast uz smanjivanje korištenja energije i maretijala, te
stvaranje otpada;
Unapređivati efikasnu proizvodnju a suzbijati preveliku
potrošnju;
Donositi programe razvoja koji podstiču održivu proizvodnju i
potrošnju;
Podsticati razvoj tehnologija koje su prihvatljive po okoliš
Demografska kretanja i održivost
Zaštita i unapaređenje ljudskog zdravlja






Osigurati sistem zdravstva koji će pratiti i predviđati pojavu
zaraznih bolesti;
Razvijati sisteme zdravstvene zaštite u manjim zajednicama;
Osigurati muškarcima i ženama jednaka prava za izbor broja
djece;
Osigurati zdravstvenu zaštitu djece, uključujući zaštitu od
iskorištavanja;
Razvijati programe kontrole vanjskih i unutrašnjih zagađivanja
zraka i sigurnog odlaganja čvrstog otpada;
Kontrolirati raspodjelu i upotrebu pesticida kako bi se smanjili
zdravstveni rizici.
Ljudska naselja (naseljeni svijet)
Razvoj koncepta održivih naselja
 Zaštita kvalitete i snabdijevanje pitkom vodom
 Razvoj koncepta održivih naselja;
 Zaštita i unapređenje ljudskog zdravlja
 Promjena obrazaca potrošnje.
Upravljanje čvrstim otpadom i odvodnjom:
 Do 2000. godine, u svim industrijskim zemljama, a do
2010. godine, u svim zemljama u razvoju, stvoriti
nacionalne programe, te aktivnosti za efikasnu preradu
otpada i reciklažu.
 do 1995. godine, u industrijskim zemljama, i do 2005.
godine, u zemljama u razvoju, osigurati da se najmanje
50% svih odvodnih otpadnih voda i čvrstog otpada tretira i
raspoređuje u skladu sa nacionalnim i međunarodnim
okolinskim i standardima kvalitete zdravlja.
 do 2025. godine obezbijediti svim urbanim područjima
adekvatne servise za brigu o otpadu, te provođenje
sanitarnih aktivnosti u ruralnim područjima
 reducirati stvaranje štetnog otpada
Racionalna upotreba resursa
(bogat svijet)
Održivo upravljanje tlom podrazumijeva:




Razvijati nacionalne programe koji vode računa o
zaštiti tla kao nezamjenljivoj prirodnoj osnovi;
Stvarati i provoditi zakonsku regulativu koja osigurava
održivo korištenje tla;
Ekološko planiranje krajolika, npr. korištenje nekog
slivnog područja;
Upravljanje tlom, koristeći tradicijske i autohtone
načine korištenja tla.
Zaštita i upravljanje slatkim vodama podrazumjeva:
 Stalna istraživanja novih izvora vode;
 Zaštita vodnih bogatstava i osiguranje korištenja
vode na održiv način;
 Procjenjivanje uticaja novih razvojnih programa
na stanje i kvalitet voda;
 Razvijanje metoda snabdijevanja slatkim vodama
i iz raznih drugih izvora (prikupljanje kišnice,
ponovna upotreba otpadnih voda, recikliranje
vode i sl.)
 Provođenje ovih kao i drugih mjera trebalo bi da
zadovolji cilj da svaki stanovnik grada na svijetu
2000. godine ima na raspolaganju 40 litara pitke
vode dnevno, a da se 2025. godine postigne
sveopća snabdjevenost stanovništva vodom.
Unapređenje održive poljoprivrede i ruralnog razvoja
podrazumjeva:
 planski pristup bavljenju i edukacija za bavljenje
poljoprivredom,
 povećano uzgajanje biljaka s ciljem povećanja
proizvodnje hrane,
 podržavanje proizvodnje na farmama,
 upotreba i održivo iskorištavanje biljaka i genetičkog
inženjeringa,
 obezbjeđivanje informacija za korištenje pesticida,
 prelaz na alternativne vidove energije s ciljem
povećanja produktivnosti,
 ukloniti negativne efekte ultravioletne radijacije na
biljke i životinje - ozon.
Sprečavanje odumiranja šuma podrazumjeva:









Povećati sadnju šuma i time umanjiti pritisak na
primarne i drevne šume;
Uzgajati drveće koje se odlikuje većom produktivnošću i
otpornošću;
Štititi šume od požara, krivolova i drugih degradacija;
Ograničavati i zaustavljati degradaciju tla tokom
njegove obrade;
Koristiti efikasne i ekološki prihvatljive metode sječe
šuma;
Smanjiti drvni otpad i koristiti odbačene i zanemarene
vrsta drveta;
Razvijati urbano šumarstvo radi ozelenjivanja svih
naseljenih mjesta;
Podsticati razvoj malih šumskih poduzeća koja
unapređuju razvoj sela;
Razvijati savremene metode obrade drveta i smanjiti
degradacije izvorne mase
Sprečavanje dezertifikacije i suša podrazumjeva:
 jačanje znanstvene osnove, prikupljanje informacija
te implementacija sistema za praćenje svih
prostora zahvaćenih dezertifikacijom i sušom,
 razvoj i jačanje programa za zaustavljanje
siromaštva i nuđenje alternativnih vidova
preživljavanja u prostorima zahvaćenim
dezertifikacijom i sušom.
 razvijanje gotovosti u slučaju suše i programa za
snalaženje u novonastalim situacijama, uključujući i
samostalne aranžmane za sušom zahvaćene
prostore,
 osnažiti participaciju javnosti i edukacije u kontroli
dezertifikacije i efekata suše.
Zaštita biološkog diverziteta podrazumjeva:




Razvoj nacionalnih strategija za zaštitu
biološkog diverziteta,
širenje međunarodne i regionalne kooperacije
na području biodiverziteta Zemlje,
podržavanje restauracije narušenih
ekosistema i obnova narušenih područja,
Razvoj programa za naučnu i tehnološku
edukaciju i obuku menadžera u ZUR-u
Upravljanje biotehnologijom podrazumjeva:
 upotreba različitih biotehnoloških metoda za
veće prinose riba, algi i drugih vrsta,
 Korištenje tradicionalne biotehnologije kod
proizvodnje hrane i prerade sirovina,
 Intenziviranje biotehnoloških načina za
proizvodnju energije,
 usavršavanje biotehnoloških znanja i zamijena
sadašnjih hemijskih procesa
Globalni i regionalni resursi
(svijet zajedničkih interesa)
Zaštita atmosfere:






Izgrađivanje sistema predviđanja različitih nivoa
atmosferskih zagađivača koji bi mogli uzrokovati
promjene klimatskog sistema i okoliša u cjelini;
Modernizacija postojećih energetskih sistema koji bi
imali veći stepen energetske efikasnosti, a manju
zagađenost atmosfere;
Pomoć u educiranju stanovništva u razvijanju i korištenju
efikasnijih oblika energije koja manje zagađuje
atmosferu;
Razvijanje programa valorizacije energetske efikasnosti
za potrošače;
Razvijati takav sistem gradskog i prigradskog prevoza
koji manje zagađuje okoliš;
Podsticati i razvijati one tehnologije u industriji koje
najmanje negativno djeluju na zagađivanje atmosfere i
takve tehnologije prenositi i u zemlje u razvoju.
Zaštita okeana i svih vrsta mora:
 izraditi planove za nepredviđene situacije degradacije
izazvane ljudskim djelovanjem i prirodnim katastrofama,
kao i poznavati efekte, potecijalnih klimatskih promjena i
povećanja nivoa mora,
 izraditi planove za slučajeve degradacije i zagađenja
materijama antropogenog porijekla, mrljama ulja i slično,
 zaštita okeana, mora i priobalnih područja od polucije sa
brodova, a naročito od njihovog ilegalnog istovara,
polutanata,
 preduzimanje akcija za zaštitu i očuvanje ugroženih vrsta
rijetkih ekosistema, kao što su koraljni grebeni I drugo
 obezbijediti obuku za adekvatnu zaštitu od ulja i
hemijskog otpada, a ako je potrebno, u saradnji sa
hemijskim industrijama i industrijama za preradu i
dobivanje ulja.
Upravljanje hemikalijama i otpadom
(čisti svijet)
Upravljanje toksičnim hemikalijama:
 Dva glavna problema koja se javljaju, uglavnom u zemljama u
razvoju su: pomanjkanje dovoljnog broja naučnih informacija za
procjenu rizika od upotrebe velikog broja hemikalija i
pomanjkanje sredstava za procjenu štetnosti hemikalija.
Upravljanje opasnim otpadom:
 Od industrije stalno tražiti inovacijske zahvate na ostvarivanju
čistije proizvodnje (preventivne tehnologije, tehnologije
recikliranja i sl.), i u tom smislu joj pružati neposrednu pomoć;
 Osigurati postepeno ukidanje onih industrijskih procesa koji su
visokorizični zbog opasnog otpada;
 Stalno kontrolirati proizvođače koje sve mjere poduzimaju na
zaštiti okoliša;
 Učiniti odgovornim proizvođače za odlaganje njihovog opasnog
otpada;
 Informisati javnost o svim problemima ove vrste kako bi se, ne
samo preventivno djelovalo, već uspostavio sistem stalnog
educiranja stanovništva sa problemima ove vrste;
 Izgrađivati postrojenja za obradu opasnog otpada na državnom ili
regionalnom nivou. Otpad treba obrađivati, reciklirati, ponovo
upotrebljavati i odlagati u neposrednoj blizini njegova nastanka.
Čuvanje i upravljanje radioaktivnim otpadom:
 Smanjiti i ograničiti stvaranje radioaktivnog otpada;
 Osiguravanje sigurnog način pohranjivanja, prerade,
kondicioniranja, prijevoza i odlaganja ovog otpada;
 Pružanje tehničke pomoći zemljama u razvoju u
rješavanju pitanja radioaktivnog otpada;
 Unaprijediti plansko upravljanje otpadom na siguran i
za okolinu prikladan način;
 Do kraja provoditi Kodeks postupanja o
prekograničnim kretanjima radioaktivnog otpada;
 Spriječavanje pohranjivanja i odlaganja radioaktivnog
otpada u blizini morske obale ili na otvorenom moru;
 Spriječavanje izvoza ovog otpada u zemlje koje
zabranjuju njegov uvoz.
Podjela uloga i odgovornosti ljudi
(svijet ljudi i njihovih aktivnosti)
Izdvajanje grupa pojedinih ljudi sa ciljem
razvijanja svijesti, obrazovanja i
osposobljavanja u provođenju Agende 21, na
primjer:








žene;
mladi;
farmeri;
lokalni moćnici;
nevladine organizacije;
trgovačke asocijacije;
poslovni sektor i industrija,
naučna i tehnološka udruženja
Agenda 21: genealni okvir
Lokalna agenda 21
Mnoge tematske cjeline i njihova rješenja u Agendi 21 se odnose
na rješavanje problema na razini lokalnih zajednica - općina i
zbog toga uloga općina ima vrlo veliki značaj u realizaciji ciljeva
imenovanih u Agendi 21.
Tijela lokalnih zajednica imaju presudnu ulogu u educiranju i
mobiliziranju javnosti, te u reagiranju na zahtjeve javnosti s
ciljem promicanja održivog razvoja.
Lokalne zajednice također upravljaju ekonomskom, socijalnom i
ekološkom infrastrukturom svojih zajednica, nadziru prostorne
planove, odlučuju o lokalnoj politici zaštite okoliša te sudjeluju u
sprovođenju nacionalnih politika zaštite okoliša.
Zbog toga svaka lokalna zajednica treba, u komunikaciji sa svojim
građanima, lokalnim institucijama, kantonalnim i državnim
subjektima, donjeti vlastitu, specifičnu strategiju održivog
razvoja u vidu Lokalne agende 21, te treba neprestano nadzirati
realizaciju strategije, njenu primjenu i stalno treba raditi na
njenom usavršavanju.
- Lokalna agenda 21 je temelj za sve procese globalne Agende 21
Lokalna agenda 21 – šema
Vjerski
objekti
Kako djelovati u pravcu održivog razvoja
Johanesburg 2002 (Rio + 10): područja konflikta - 1
Vremenski određeni ciljevi:







Sanitarije: do 2015 prepoloviti udio ljudi bez pristupa
sanitarijama
Voda za piće: do 2015 prepoloviti udio ljudi bez pristupa
pitkoj vodi
Obnovljiva energija: nema određenog vremena! EU –
prijedlog odbačen
Prirodni resursi: do 2015 prepoloviti broj ljudi koji pate
zbog gladi
Kemikalije i zdravlje: sporazumi o predhodnom
prioritetnom informiranju (PIC) u 2003 i istrajnim
organskim polutantima (POP) u 2004
Ograničenja gubitka biodiverziteta: nejasna opredjeljenja
o reduciranju gubitaka
Regeneracija ribljih fondova: morska zaštićena područja,
nejasne fraze o popunjavanju do 2015. godine
Johanesburg 2002 (Rio + 10): područja konflikta - 2
Rio-Principi, a posebno


Princip 7 – o zajedničkoj i posebnoj odgovornosti
Princip 15 – o obazrivom pristupu
Kyoto protokol – zemlje koje su ga ratificirale vrše
pritisak na one koje ga nisu ratificirale.
Zdravlje i ljudska prava, ali bez obligacija
Upravljanje (zahtijevi za dobrim upravljanjem i
izgradnjom kapaciteta za dobro upravljanje, ali bez
obligacija)
Trgovina, finansije i globalizacija (reafirmiranje
Monterrey konsenzusa)





Johanesburg Sammit je usvojio dva dokumenta:
 Johannesburg Deklaraciju (četiri stranice i 6 stvari
 Plan implementacije u 10 sekcija, sa uvodnom sekcijom o
generalnom pregledu i devet sekcija koje se bave konkretnim
specifičnim problemima.
Za poređenje, Rio je usvojio:
 Agenda 21 – 600 stranica
 Konvenciju o biološkim diverzitetu
 Okvirnu konvenciju o klimatskim promjenama,
 Neobavezujuće principe o šumama
 Alternativne povelje međunarodnih nevladinih organizacija
Održivi razvoj je centralni element, a Agenda 21 novi
potsticaj za globalne akcije u borbi protiv siromaštva i zaštite
okoline.
Šire produbljivanje održivog razvoja – veza između siromaštva,
okoline i korištenja prirodnih resursa
Zbog samog karaktera deklaracije, ona ne sadrži ni konkretne
zahtijeve za odgovarajućim politikama ni neke obligacije








Pitanja energije i sanitacije od najveće važnosti
Osnivanje Svjetskog fonda solidarnosti za iskorjenjivanje
siromaštva
Afrika kao područje posebne pažnje za ostvarivanje razvojnih
potreba
Jačanje uloge civilnog društva - 8000 predstavnika civilnog
društva: lobiranje, inicijative partnerstva i paralelni sastanci i
događaji
Koncept partnerstva uspješno razvijen (sporazumi tipa II.):
 Prije sussreta sklopljeno 220 partnerstava
 $ 235 mill. u resurse
 60 novih partnerstava je dogovoreno tokom Sammita
Do 2015. prepoloviti udio ljudi čiji je prihod manji od $1
dnevno i udio ljudi koji pate od gladi (reafirmacija Milenijskih
razvojnih ciljeva – MDG)
Do 2020, značajno unapređenje života u siromašnim naseljima
(reafirmacija MDG)
Osnivanje Svjetskog fonda solidarnosti za zemlje u razvoju










Do 2010 značajna redukcija u tekućim gubicima biološkog
diverziteta (više od 11.000 biljnih i životinjskih vrsta je
ugroženo, a 800 vrsta već izgubljeno)
Gubitak prirodnih resursa kao što su napr. jezera i šume
treba zaustaviti što je moguće prije
Održavati riblje fondove!
Obnoviti – gdje je to moguće – riblje fondove do 2015.
Eliminirati destruktivnu praksu ribarenja
Osnovati više morskih zaštićenih područja (ekosistem
pristup), konzistentnim sa međunarodnim zakonodavsvom i
bazirano na naučnim informacijama
Do 2020, koristiti i proizvoditi kemikalije na način koji
neće voditi ka značajnim negativnim efektima po zdravlje i
okolinu
Promovirati ratifikaciju i implementaciju Rotterdamske
konvencije (2003) i Stockholmske Konvencije (POPs) do
2004
Strategijski pristup međunarodnom kemijskom managementu
Klasifikacija i označavanje kemikalija što je moguće ranije






Bez vremenskih ciljeva za veće korištenje
obnovljive energije!
Značajno povećanje globalnog dijela izvora
obnovljive energije u namjeri da se poveća njihov
doprinos u ukupnoj ponudi energije.
Pristup energiji: kao dio ciljeva za redukciju
siromaštva (MDG), poboljšani pristup pouzdanim,
dostupnim, socijalno prihvatljivim i okolinski boljim
energetskim izvorima
Planovi efikasnosti energije: podrška zemljama za
uspostavljanje domaćih strategija za efikasnost
energije
yoto protokol: države koje su ratificirale protokol
zahtijevaju to od onih koje ga nisu ratificirale
(posebno SAD, Australija...)
Montreal protokol: Obezbjeđenje adekvatnih
fondova za zemlje u razvoju za upotrebu
alernativa supstancama koje iscrpljuju ozon - do
2010. godine







Zahtijev razvijenim zemljama da povećaju svoje
oficijelne fondove (ODA) na 0,7% GNP
Ali, ovo je bio zaključak iz 1970. godine (UN
deklaracija), ponovo potvrđen u Riu 1992. godine. Do
danas je samo 5 zemalja ispunilo svoja obećanja.
Njemačka je potrošila samo 0,27% u 2001. godini!)
Zdravstvena zaštita mora poštovati ljudska prava
(argumenti u vezi kontrole rađanja/abortusa).
Bez daljnje distkriminacije žena (osuđivanje uvođenja
rituala!).
Dostignuti poboljšanu zdravsvenu pismenost do 2010.
Reducirati stope smrtnosti kod djece ispod 5 godina za
2/3 i mortalitet kod rođenja za ¾ do 2015. godine u
odnosu na 2000. godinu.
Reducirati HIV ...globalno za 25% u 2010 kao i
malariju, tuberkulozu...







Do 2015, prepoloviti udio ljudi koji nemaju pristup
sanitaciji
Do 2015, prepoloviti udio ljudi koji nemaju pristup
sigurnoj vodi za piće
Reducirati po okolinu opasne povlastice i subvencije (bez
vremena ograničenja – i ovo se odnosi pretežno na
rudnike uglja).
Bez dogovora o redukciji subvencija za poljoprivredu kao
što su to zahtijevale zemlje u razvoju. Ovdje je
Johannesburg plan implementacije na liniji sa Doha 2001
WTO konferencijom!)
Ohrabrivanje država za izradu i promociju 10. godišnjeg
okvirnog plana za promjenu modela potrošnje i
proizvodnje.
Obećanje da će se poduprijeti regionalne i nacionalne
inicijative – ubrzavanje promjena trendova prema
održivim modelima
Aktivno promovirana ekološka i socijalna odgovornost
transnacionalnih korporacija!
Bosna i Hercegovina i ekologija









Tradicionalno pasivan pristup zaštiti i korištenju prirodnih
resursa i okoline
Većina stanovništva je nedovoljno svjesna i informirana o
ekonomskim, zdravstvenim, obrazovnim i drugim efektima
racionalnog upravljanja prirodnim potencijalima i okolinom
Neefikasnost i nezainteresiranost predstavnika vlasti, službi
za nadzor provođenja okolinske politike i zakonskih odredbi
Skromna organiziranost i osposobljenost stručnih i upravnih
organizacija
Neusaglašenost međuresornih interesa i regulative, koja nije
bila niti kompletna
Konstantno minimalna finansijska sredstva za zaštitu okoline
Ustavom BiH je regulirano da su za okolinu nadležni entiteti i
kantoni !!!
Zakonske procedure za donošenje adekvatne i savremene
okolinske regulative u F BiH i RS-u su u fazi razmišljanja
Šta dalje treba napraviti u procesu pregovaranja sa Evropskom
Unijom?
Pregled glavnih problema u BiH









Nedostatak okolišne politike i zakonodavstva
Nedovoljno razvijeni kapaciteti, koji su podijeljeni (entiteti
i kantoni)
Nedostatak učešća javnosti u odlučivanju u oblasti politike i
okoliša,
Nejasno razgraničenje odgovornosti i obaveza različitih
institucija koje se bave problemom voda, šuma, okoliša,
zdravlja, poljoprivrede, itd.,
Nedostatak eko - monitoringa i opreme,
Nedostatak saradnje između entiteta, i zainteresiranih
strana (vlada, nevladinih organizacija, građana, i sl.),
Nedostatak ekonomske inicijative (dažbine, takse, princip
"zagađivač plaća"),
Nedovoljna obučenost i nedostatak stručnog znanja, loše
upravljanje, nedostatak kadra i finansijskih sredstava, kao
i adekvatne obuke,
Nedovoljna zainteresiranost za probleme okoliša, kao i
nedostatak opće upućenosti javnosti
Sistem zakonodavstva u BiH
Zakoni na nivou države Bosne i Hercegovine
Zakoni na nivou entiteta
Zakoni Federacije Bosne i Hercegovine
Zakoni Republike Srpske
Zakoni na nivou Kantona
Kantonalni zakoni
Općinski propisi
Zakoni na nivou države Bosne i
Hercegovine u oblasti zaštite okoliša
-
-
Okolišni zakon i u Federaciji Bosne i
Hercegovine i Republici Srpskoj je baziran na
zakonima bivše Jugoslavije
Ustavom BiH je regulirano da su za okolinu
nadležni entiteti i kantoni
- Ustav Bosne i Hercegovine
Sadašnje stanje u BiH
Okolišni zakon i u F BiH i RS je baziran na zakonima bivše Jugoslavije
 Zaštita okoliša je regulisana Zakonom o upravljanju prostorom. Ovaj
zakon je zajednički i pokriva sve komponente okoliša. Tokom perioda
od njegovog usvajanja (1974), zakon tretira kompletnu problematiku
urbanizma, prostornog uredenja, okoliša i građevinarstva
 U FBiH trenutno su u upotrebi okvirni zakoni - Zakon o zaštiti
okoliša i Zakon o zaštiti prirode, oba bazirana na usvojenim zakonima
Slovenije i Hrvatske
 U RS okolišni zakon je baziran na zakonu koji je trenutno na snazi u
Srbiji
 Na nivou BiH ne postoji jedno ministarstvo, koje bi imalo ključnu
ulogu u zaštiti okoliša u BiH već postoje različita ministarstva na
nivou države koja imaju neke udjele. Također ne postoji ministarstvo
koje bi bilo odgovorno za harmonizaciju propisa u oblasti zaštite
okoliša. Na primjer: Ministarstvo vanjskih poslova je odgovorno za
ugovaranje brojnih okolišnih ugovora koji se odnose na BiH;
Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose vodi okolišne
programe vezane za ugovore; Ministarstvo za evropske integracije
vodi okolišne projekte u okviru Pakta stabilnosti; Ministarstvo za
civilne poslove i komunikacije je zaduženo za formulisanje okolišnih
zakona
Sadašnje stanje u BiH
Na nivou entiteta tj U FBiH i RS postoji različit sistem organizacije
ministarstava
U oba entiteta glavna odgovornost iz sektora voda pripada Ministarstvu
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Ovo ministarstvo je
odgovorno za strategiju i politiku voda, izdavanje saglasnosti i
dozvola, postavljanje standarda i propisa, i monitoring usklađivanja
prema zakonima i propisima putem inspekcija i izdavanja saglasnosti.
Ministarstvo prostonog uređenja i okoliša u FBiH i Ministarstvo za
urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i
ekologiju u RS imaju odgovornosti u sektoru voda i okoliša za
aktivnosti i mjere zaštite okoliša i voda.
FBiH je administrativno podijeljena na deset kantona. U svih deset
kantona odgovorna tijela za zaštitu okoliša su: Ministarstva za
izgradnju, prostorno uređenje i okoliš, koja djeluju na polju uređenja
prostora i zaštite okoliša u kantonalnim granicama. Ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koja se takođe bave
upravnim poslovima kao što je izdavanje vodoprivrednih saglasnosti i
dozvola, koje su po Zakonu o vodama u nadležnosti kantona. Kao i
mnogi drugi, i ovaj problem je otežan podijeljenošću unutarnje
strukture vlade, i zajedničkim ovlaštenjima između različitih odjela i
nivoa vlade.
Kadrovski potencijali za procjenu uticaja na okoliš su nedovoljni.
Sadašnje stanje u BiH






Bosna i Hercegovina je postala članica nekih međunarodnih konvencija
i to kao nasljednik bivše Jugoslavije koja je to već ranije usvojila
(Montrealski protokol, Konvencija o prekograničnom zagađenju zraka
na velikim udaljenostima)
Bosna i Hercegovina nije potpisnica brojnih (najmanje 21) značajnih
multilateralnih sporazuma (i još mnogo protokola) koji se odnose na
zaštitu okoliša i voda
Vijeće ministara donijelo je Odluku o ratifikaciji Okvirne konvencije
Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama
Predsjedništvo BiH je donijelo Odluku o ratifikaciji Konvencije o
nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju
- Bazelska konvencija
Federalno Ministarstvo prostornog uređenja i okoliša započelo je
inicijativu za ratifikaciju Konvencije o zaštiti Dunavskog riječnog
bazena
Bosna i Hercegovina radi na planovima o ratificiranju i mnogih drugih
Konvencija kao na primjer: Konvencija o procjeni prekograničnih
uticaja na okoliš, Konvencija o prekograničnim efektima industrijskih
nesreća, Konvencija o zaštiti i upotrebi prekograničnih vodenih
tokova i međunarodnih jezera, Konvencija o pristupu informacijama,
sudjelovanju javnosti u procesu odlučivanja i pristupu pravosuđu
(Aarhus konvencija)
Sadašnje stanje u BiH











U Bi iH je i prmjetna je intenzivna degradacija od strane čovjeka
svih elemenata prirodnog okoliša vode, zraka i zemlljišta;
Slaba privredna razvijenost - stare tehnologije
Ne postoji institucionalni okvir za održivo upravljanje prirodnim,
historijskim i kulturnim naslijeđem na svim nivoima od države
entiteta, kantona do općina i mjesnih zajednica
Nedostatak stručnih institucija za razvoj ekološko-ekonomskih i
socijalno prihvatljivijih modela upravljanja okolišem
Nedovoljna implementacija postojeće legislative i nedostatak
sistema ekološkog monitoringa
Neadekvatna politika finansiranja zaštite prirodnog, historijskog i
kulturnog naslijeđa, i nedostatak programa za razvoj tržišnog
privređivanja u ovom sektoru
Nedovoljna saradnja međuvladinih institucija i sektora, te slaba
saradnja sa sektorom NVO-a
Nedostatak informacija i veoma slaba upućenost o značaju prirodnih
vrijednosti
Nedostatak informacija o kvalitetnom održivom upravljanju u okolišu
Ne dostupnost informacija široj javnosti
Pasivnost građana
Zakoni na nivou F BiH u oblasti ekologije
















ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE (“ Sl. Novine F BiH”, br.33/03)
ZAKON O ZAŠTITI OKOLIŠA (“Sl. Novine F BiH”,br. 33/03)
ZAKON O UPRAVLJANJU OTPADOM (“Sl. Novine F BiH”, br.33/03)
ZAKON O ZAŠTITI ZRAKA (“Sl. Novine F BiH”, br. 33/03)
ZAKON O VODAMA (“ Sl. Novine F BiH” br. 70/06)
ZAKON O ŠUMAMA (“Sl. Novine F BiH”, br. 20/02, 37/04)
ZAKON O GRAĐENJU (“ Sl. Novine F BiH, br.54/02); II - Tehnička svojstva bitna za
građevinu
PRAVILNIK O UVJETIMA I KRITERIJIMA KOJE MORAJU ISPUNJAVATI NOSIOCI
IZRADE STUDIJE UTICAJA NA OKOLIŠ I VISINI NAKNADE I OSTALIH TROŠKOVA
NASTALIH U POSTUPKU PROCJENE UTICAJA NA OKOLIŠ
PRAVILNIK O GRANIČNIM VRIJEDNOSTIMA EMISIJE ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA U
ZRAK
Z A K O N O FONDU ZA ZAŠTITU OKOLIŠA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRAVILNIK O KATEGORIJAMA OTPADA SA LISTAMA
PRAVILNIK O UVJETIMA ZA ODREĐIVANJE ZONA SANITARNE ZAŠTITE I ZAŠTITNIH
MJERA ZA IZVORIŠTA VODA KOJE SE UOTREBLJAVAJU ILI PLANIRAJU DA
KORIŠTE ZA PIĆE
ZAKON O ZAŠTITI VODA
ZAKON O PROSTORNOM PLANIRANU I KORIŠTENJU ZEMLJIŠTA NA NIVOU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ZAKON O ZAŠTITI OD JONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA I RADIJACIONOJ SIGURNOSTI
I DRUGI
Sadržaj: Zakon o zaštiti prirode
Određivanje i proglašenje
područja zaštićenim uključujući
tampon-zone
Upravljanje zaštićenim područjem
Zaštićena područja u Evropi
2. Zaštita divljih vrsta
Zaštićene vrste biljaka i gljiva sa
Crvene liste
Zaštićene životinje sa Crvene
liste
Izuzimanje
Unošenje novih ili nestalih vrsta
3. Zaštita minerala i fosila
8 INFORMATIVNI SISTEM I JAVNA
SVIJEST
9 NADZOR
10 FINANSIRANJE ZAŠTITE
PRIRODE
Vlasnitvo i naknade
11 KAZNENE ODREDBE
12 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
-
1 OSNOVNE ODREDBE
2 DEFINICIJE
3 OSNOVNA NAČELA
4 NADLEŽNOST
5 PLANIRANJE ZAŠTITE PRIRODE
Federalna strategija zaštite
prirode
6 OPĆE MJERE ZA ZAŠTITU
PRIRODE
Zaštita pejzaža
Zaštita divljih životinja i biljaka
Crvena lista
Zaštita staništa
7 POSEBNE MJERE ZAŠTITE
PRIRODE
7.1. Zaštita područja
Zaštićena prirodna područja
Nacionalni park
Spomenik prirode
Zaštićeni pejzaž
Sadržaj: Zakon o zaštiti okoliša
1 OPĆE ODREDBE
Ciljevi zakona
Pravo na okoliš
2 DEFINICIJE
3 NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA
Načelo održivog razvoja
Načelo predostrožnosti i prevencije
Načelo zamjene
Načelo integralnog pristupa
Načelo saradnje i podjele
odgovornosti
Učešće javnosti i pristup
informacijama
Načelo - zagađivač plaća
4 ZAŠTITA KOMPONENTI OKOLIŠA
Integrirana zaštita komponenti okoliša
Očuvanje tla
Zaštita voda
Zaštita zraka
Očuvanje biosfere
Očuvanje izgrađenog okoliša
Opasne supstance i tehnologije
Otpad
Buka i vibracije
Radijacija
5 INFORMIRANJE I EDUKACIJA O OKOLIŠU
Sistem informiranja o okolišu i prikupljanje
informacija
Upis podataka o okolišu u druge registre
Istraživanje okoliša i tehnički razvoj
Edukacija, obuka i kultura u okolišu
Registar o postrojenjima i zagađivanjima
Aktivno pružanje informacija o zaštiti okoliša
6 UČEŠĆE JAVNOSTI I PRISTUP INFORMACIJAMA O
OKOLIŠU
Edukacija i kadrovsko jačanje
Pristup informacijama o okolišu
Naknada za pružanje informacija
Učešće javnosti u odlukama o posebnim
aktivnostima
Informacije koje se daju na traženje
Pristup pravdi
7 NADLEŽNOST
Savjetodavno vijeće za okoliš
8 PLANIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA
Sistem okolinskog paniranja
Elementi programskih dokumenata zaštite okoliša
Federalna strategija zaštite okoliša
Kantonalni plan zaštite okoliša
Planovi i programi privrednih društava u oblasti
zaštite okoliša
Strategijska procjena okoliša
Zakon o zaštiti okoliša - nastavak
9 PROCJENA UTICAJA NA OKOLIŠ (EIA)
Nadležnost u procjeni uticaja na okoliš
Projekti podložni procjeni uticaja na okoliš
Prethodna procjena uticaja na okoliš
Studija o uticaju na okoliš
Javna rasprava
Vjerovatnoća prekograničnih uticaja na
okoliš
Odobravanje Studije o uticaju na okoliš
Učešće nadležnog ministarstva u
postupcima izdavanja dozvola
10 IZDAVANJE OKOLINSKIH DOZVOLA I
SPREČAVANJE NESREĆA VELIKIH
RAZMJERA
Osnovne obaveze operatora
Okolinska dozvola
Zahtjev
Prekogranični uticaji
Izdavanje okolinske dozvole
Postojeći pogoni i postrojenja
Podaci koje dostavlja operator
Ponovno razmatranje i izmjene dozvola
Sprečavanje i kontrola nesreća većih
razmjera
Informiranje o nesrećama većih razmjera
Plan sprečavanja nesreća većih razmjera
-
Izvještaj o stanju sigurnosti
Promjene u radu postrojenja
Informacija o sigurnosnim mjerama
Domino-efekat
Unutrašnji i spoljnji planovi intervencije
Nadležna ministarstva
11 USPOSTAVA STANDARDA KVALITETA OKOLIŠA
Standardi kvaliteta okoliša
Obaveze operatora
12 NADZOR
13 DOBROVOLJNI PRISTUP
Sistem Eko-označavanja
Sistem okolinskog upravljanja
Dobrovoljni sporazumi
14 FINANSIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA
Fondovi za zaštitu okoliša
15 GRAĐANSKA ODGOVORNOST ZA ŠTETU U
OKOLIŠU
Odgovornost za aktivnosti opasne po okoliš
Izuzeci od odgovornosti
Pretpostavka uzročnosti
Pravo na informiranje
Finansijske garancije
Šteta nanesena okolišu
Nadoknada za izazvanu štetu po okoliš
16 MEĐUENTITETSKA SARADNJA
Međuentitetski program zaštite okoliša
Međunarodna saradnja
17 KAZNENE ODREDBE
18 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
-
Sadržaj: Zakon o upravljanju otpadom
1 OPĆE ODREDBE
2 DEFINICIJE
3 OSNOVNA NAČELA
prevencija
mjere opreznosti
odgovornost proizvođača otpada
princip zagađivač plaća
blizina
Regionalnost
4 PLANIRANJE UPRAVLJANJA OTPADOM
- Strategija upravljanja otpadom Federacije
BiH
Kantonalni planovi za upravljanje
otpadom
Finansijske garancije
5 ODGOVORNOST U UPRAVLJANJU
OTPADOM I AKTIVNOSTIMA
Odgovornost proizvođača
Odgovornost prodavača
Zajednički uvjeti za proizvođača i
prodavača
Sistem prikupljanja otpada
Odgovornost proizvođača i vlasnika
otpada
Upravljanje komunalnim otpadom
Tretman otpada
Skupljanje otpada
Korištenje otpada
Transport otpada
Odlaganje otpada
Deponija
Spaljivanje
Opći zahtjevi za opasni otpad
Katastar zagađivača
6 PREKOGRANIČNI PROMET OTPADA
Prekogranični promet kada je Federacija BiH
izvoznik
Prekogranični promet otpada kada je
Federacija BiH uvoznik
Prekogranični promet otpada kada je
Federacija BiH tranzitna zemlja
Opće odredbe za opasni otpad u
prekograničnom kretanju
7 NADZOR NAD UPRAVLJANJEM OTPADA
8 KAZNENE ODREDBE
9 NAKNADA ŠTETE
10 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Postojeća postrojenja i aktivnosti
-
Sadržaj: Zakon o zaštiti zraka
1 OPĆE ODREDBE
2 POJMOVI I DEFINICIJE
3 PLANIRANJE
4 POSEBNI IZVORI EMISIJA
Kućni izvori emisije
Odobrenje za goriva
Postrojenja sa sagorijevanjem i
druga industrijska postrojenja
Postrojenja za spaljivanje otpada
Motorna vozila
Sadržaj sumpora u gorivu
Goriva za vozila
Skladištenje fosilnih goriva i
benzina
Ostala isparljiva organska
jedinjenja
Zaštita ozonskog omotača
5 KATASTAR EMISIJA
6 KVALITET ZRAKA
Mjerenje kvaliteta zraka
Mjere koje se primjenju u
područjima gdje su nivoi viši od
graničnih vrijednosti
Situacije izuzetnog zagađivanja
(SMOG)
Razmjena informacija
Informiranje javnosti
7 NADZOR
8 KAZNENE ODREDBE
9 PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Sadržaj: Zakon o vodama
Klasifikacija stanja voda
Vještačka ili jako izmijenjena vodna tijela
Postepeno postizanje ciljeva zaštite okoliša
Modifikacija okolišnih ciljeva
Izuzeci od okolišnih ciljeva
Konsultovanje javnosti
Koordinacija izrade planova za upravljanje vodama
Donošenje planova za upravljanje vodama
Ostali planovi
Povezanost planova upravljanja vodama sa
prostornim i drugim planovima
Propisi Vlade Federacije
5 KORIŠTENJE VODA
Korištenje voda
Opća upotreba vode
Kvalitet vode za piće
Korištenje vode iz izvora i podzemnih voda
Obaveza vođenja evidencije
Melioracioni sistemi
Obaveza prijavljivanja
6 ZAŠTITA VODA
6.1 Zabrane i ograničenja
Opća zaštita voda
Opća obaveza odvodnje i tretmana otpadnih voda
Granične vrijednosti za ispuštanje otpadnih voda
Zabrana đubrenja i upotrebe sredstava za zaštitu
bilja
Ograničenja plovidbe
Zabrana pranja vozila
Odlaganje i deponovanje opasnih materija ili otpada
-
1 OSNOVNE ODREDBE
2 OSNOVNA NAČELA I DEFINICIJE
3 RAZVRSTAVANJE POVRŠINSKIH VODA,
VODNO DOBRO I VODNI OBJEKTI
Razvrstavanje površinskih voda
Podjela površinskih voda
Vodno dobro
Određivanje granice vodnog dobra
Javno vodno dobro
Zahvati na vodnom dobru
Vodno objekti
Vrste objekata s obzirom na namjenu
Vlasništvo nad objektima
4 UPRAVLJANJE VODAMA
4.1 Teritorijalne osnove upravljanja vodama
4.2. Strategija i planovi upravljanja vodama
Strategija upravljanja vodama
Planovi upravljanja vodama
Program mjera
Rokovi za izradu i revidiranje plana
upravljanja vodama
Priprema prvog plana upravljanja vodama
Posebne dužnosti agencije za vode u
upravljanju vodama
Ciljevi zaštite okoliša u planovima
upravljanja vodama
Određivanje karakteristika tipova vodnih
tijela
Zakon o vodama - nastavak
Prijevoz opasnih materija
Akcidenti/incidenti
Ekološki prihvatljiv protok
Vađenje materijala
Referentna i ovlaštene laboratorije
6.2 Zaštićena područja
Vrste zaštićenih područja
Područja zaštite izvorišta vode za piće
Zone sanitarne zaštite u planovima upravljanja
vodama
Odluka o zaštiti izvorišta
Zaštićena područja rezervi kopnenih voda
Privremena zaštita
Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta
Renaturalizacija površinskih voda
Ograničenje u svrhu zaštite akvatičnih i
poluakvatičnih organizama
7 UREĐENJE VODOTOKA I DRUGIH VODA I
ZAŠTITA OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA
Uređenje vodotoka i drugih voda
Održavanje vodotoka, vodnog dobra i vodnih
objekata
Poboljšanje hidromorfološkog stanja
površinskih voda
Planiranje i izvođenje uređenja
Obaveze nadležnih nivoa vlasti
Zaštita od štetnog djelovanja voda
Ugrožena područja
Poplavno područje
-
-
Erozivno područje
Obaveze nadležnih nivoa vlasti
Obim zaštite od štetnog djelovanja voda
Osmatranje, prognoza i rano upozorenje
Faza aktivne odbrane od poplava
Osmatranje, prognoza i rano upozorenje
Faza aktivne odbrane od poplava
Način provođenja mjera
Sanacije posljedica štetnog djelovanja voda
Opće zabrane
Zabrane na poplavnom području
Zabrane na erozivnom području
8 INFORMACIONI SISTEM VODA
Ciljevi uspostave Informacionog sistema voda
Sadržaj ISV
Vodni katastar
Vodna knjiga
Evidencija koncesija na vodama i vodnom dobru
Evidencija inspekcijskih pregleda
Organizacija i upravljanje ISV
Obaveza ustupanja podataka za ISV
Pristup informacijama ISV
Vrste vodnih akata
Sadržaj vodnog akta
...
-
OGRANIČENJA PRAVA VLASNIKA I KORISNIKA ZEMLJIŠTA
ORGANIZACIJA UPRAVLJANJA VODAMA
FINANSIRANJE UPRAVLJANJA VODAMA
NADZOR NAD PROVOĐENJEM OVOG ZAKONA
KAZNENE ODREDBE
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Zakoni Republike Srpske u oblasti ekologije










ZAKON O ZAŠTITI PRIRODE
ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE
ZAKON O FONDU ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE
ZAKON O ZAŠTITI NA RADU
ZAKON O ŠUMAMA
ZAKON O ZAŠTITI OD JONIZUJUĆIH ZRAČENJA I O
RADIJACIONOJ SIGURNOSTI
ZAKON O NAKNADAMA ZA KORIŠĆENJE PRIRODNIH
RESURSA U SVRHU PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE
ZAKON O ORGANSKOJ PROIZVODNJI HRANE
ZAKON O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU
I drugi zakoni
Sadržaj: Zakon o zaštiti okoliša u RS


1.Osnovni propisi
2.Mjere zaštite u planiranju i izgradnji:













Zaštita zraka,
Zaštita voda,
Zaštita zemljišta,
Zaštita šuma,
Zaštita flore i faune,
Zaštita prirodnih resursa,
Zaštita od buke,
Zaštita od jonizirajućeg zračenja,
Zaštita od otpada i opasnih materija
3.Finansiranje zaštite okoliša
4.Inspekcijska kontrola
5.Sankcije
6.Tranzicioni i finalni propisi
Rezistencija na antibiotike – danas je to sve veći problem
koji nastaje zbog dugotrajnog pretjeranog korišćenja
antibiotika, ne samo u medicinskoj praksi nego i na
konvencionalno vođenim farmama, gdje je njihovo
korištenja postalo standardna praksa. To je doprinijelo sve
većem problemu bakterija i superbakterija, otpornih na
antibiotike.
Na farmi antibiotici se ne koriste samo da se kontrolše
bakterijska bolest nego se koriste i za povećanje brzine
kojom životinje rastu, kada se apliciraju u tzv.
subterapeutskim dozama. Dobro razrađene metode
omogućuju konvencionalnim farmerima da proizvode hranu
jeftinije od organskih konkurenata, što je jedan od
razloga, usput, zašto je organsko meso skuplje.
Izgleda da postoji veza između pojave na antibiotike
rezistentnih superbakterija i regularne upotrebe
antibiotika, ali još nije potpuno jasno da li je to povezano
s njihovim korištenjem na farmama ili u općoj medicinskoj
zaštiti. Kako bilo da bilo to je još jedan značajan
problem koji će nas sve natjerati da se zapitamo o
standardnim postupcima na farmi, pa čak i u zdravstvenoj
zaštiti.
Jedna od tih superbakterija se naziva MRSA (miocin
rezistentni Staphylococcus aureus) koji zadaje znatne
brige u bolnicama. Staf, kako se češće naziva u
medicinskom svijetu, raširena je bakterija koja je
klasični mikroorganizam trovanja hranom. Ova bakterija
proizvodi enterotoksine koji izazivaju bolest.
Ukoliko ovaj staf razvije rezistenciju, nastaje veliki
problem, te se u mnogim bolnicama zaista pojavjuje
populacija bakterija koja pokazuje multirezistenciju na
lijekove. Ironično je da bolnice postaju mjesta gdje
ustvari možete da se inficirate, što u nekim slučajevima
može biti bukvalno opasno po život.
Rezistencija na antibiotike – danas je to sve veći problem
koji nastaje zbog dugotrajnog pretjeranog korišćenja
antibiotika, ne samo u medicinskoj praksi nego i na
konvencionalno vođenim farmama, gdje je njihovo
korištenja postalo standardna praksa. To je doprinijelo sve
većem problemu bakterija i superbakterija, otpornih na
antibiotike.
Na farmi antibiotici se ne koriste samo da se kontrolše
bakterijska bolest nego se koriste i za povećanje brzine
kojom životinje rastu, kada se apliciraju u tzv.
subterapeutskim dozama. Dobro razrađene metode
omogućuju konvencionalnim farmerima da proizvode hranu
jeftinije od organskih konkurenata, što je jedan od
razloga, usput, zašto je organsko meso skuplje.
Da bi sve bilo još teže, bakterije mogu također steći otpornost prenoseći
DNK sa rezistentne na osjetljivu bakteriju.
Poljoprivredni antibiotici su manje rafinirani nego oni koji koriste ljudi, i
istraživanja su utvrdila da sadrže relativno visoke nivoe DNK
rezistentnih gena. U radu objavljenom u Danskoj 1998. godine
navodi se da je tek nešto ispod 80% svih istraženih trupova peradi
sadržavalo bakterije, enterokoke u tom slučaju, koje su bile
otporne na vankomicin, široko korišćen antibiotik usko povezan
sa promotorom rasta avomicinom, koji se donedavno koristio
(zabranjen je u EU 1997. g) u peradarskoj industriji.
Vankomicin je bio jedan od rijetkih lijekova koji je mogao izaći na kraj sa
MRSA.
Rezistenca se ne zaustavlja kada se dotični antibiotik prestane koristiti.
Njen razvoj se nastavlja, preko generacija bakterija koje su naučile
proces adaptiranja na ono što smatraju neprijateljskim. Vremena sa
nevoljama su ispred nas.
Download

HUMANA EKOLOGIJA