Osnove programskog jezika C++
Vrste programskih jezika
a) mašinski jezik – programski jezik niskog nivoa
b) asemblerski (simbolički) jezik – prva stepenica iznad mašinskog jezika
c) viši programski: Pascal,Basic,…
d) objektni i jezici posebne namjene: C++, C#
e) opisni jezici : HTML
Program se piše u nekom od viših programskih jezika ili objektno-orjentisanih npr. C++.
Takav program se naziva izvorni program ili izvorni kod.
Međutim, računar razumije isključivo program napisan u mašinskom jeziku
Zato je potrebno izvorni kod prevesti u mašinski jezik nakon čega se dobije objektni program
ili objektni kod. Taj fajl tada dobija extenziju EXE ili COM.
Kompajleri su programi prevodioci koji vrše prevođenje programa napisanih u
programskom jeziku visokog nivoa na mašinski jezik.
Interpreteri se razlikuju od kompajlera po tome što uzimaju naredbu po naredbu te je
prevode, a ne kao kompajleri da vrše prevođenje komletnog programa odjedanput.
IZVORNI PROGRAM ili
IZVORNI KOD
(program napisan u C++)
npr. test.cpp
KOMPAJLER
(prevodi izvorni kod u
mašinski kod)
MAŠINSKI KOD
(izvršni program)
test.exe
Osnove programskog jezika
C++ spada u skupinu objektno-orjentisanih programskih jezika, gdje je zamisao jezika takva da se
složeni zadatak razdjeli na manje dijelove, koji se mogu neovisno rješavati!
C++ je moćan jezik koji ujedinjuje programiranje na visokom nivou ( objektno orijentirano
programiranje kao primjer ), sa mnoštvom mogućnosti potrebnih za manipuliranje resursima na
niskom nivou ( manipulacija memorijom ). Razvijen od strane danskog računalnog znanstvenika
Bjarnea Stroustrupa prije par desetljeća, C++ je danas jedan od najprihvaćenijih jezika za razvoj
aplikacija svih vrsta, od igara do kernela operacijskih sustava.
Programski kod jezika C++ je sačinjen od znakova alfabeta, skraćenica ili kompletnih riječi iz
engleskog jezika, što omogućava brže i lakše kodiranje!
Struktura C++ programa
Svaki C++ program počinje sa funkcijom, tj skupinom naredbi da se nešto izvrši. Početna
funkcija u C++ se naziva „main“, a iz ove funkcije moguće je pozvati i neke druge funkcije,
no bez glavne ili main funkcije nije moguće započeti program!
Primjer strukture jednog klasičnog programa napisanog u C++:
#include <iostream>
void main()
{
int a=2;
cout <<“Moj broj je: “<< a ;
system( “pause“);
}
Prvom linijom koda #include <iostream> se ustvari poziva osnovna biblioteka, bez koje ne
bismo mogli napisati niti jednu osnovnu naredbu. Ova biblioteka omogućava korištenje
funkcija za obradu ulaznih i izlaznih informacija.
Nakon uključivanja biblioteke <iostream>, slijedi deklaracija glavne funkcije(main) koja je
tip void(), što znači da ne vraća nikakvu brojnu vrijednost. O ovome će biti detaljnije govora
u dijelu“Tipovi podataka u C++“.
U nastavku programa definisana je varijabla a tipa integer, kojoj je dodijeljena vrijednost 2.
Nakon toga od programa se traži ispis teksta „Moj broj je:“ i varijable a. Program se na
kraju završava pozivanjem funkcije system(„pause“) koja će zaustaviti dalje izvršavanje
programa.
Download

Osnove programskog jezika C++