ORGANON UMIJEĆA ISCJELJIVANJA
Prva homeopatska knjiga k ojom je postavljen temelj homeopatije. Prvo
izdanje je objavljeno 1810. a šesto, čiji je ovo prevo d, 1921., mada je tekst
n apisan 1842.
III
SADRŽAJ
Predgovor izdavača............................................................................ VI
Prevod.......................................................................................... VI
Stručna stilizacija ........................................................................ VI
Prelom (dizajn) ............................................................................ VI
O jeziku ......................................................................................VII
Orgnon i homeop atija ................................................................... X
Zahvalnosti .................................................................................. XI
Literatura ....................................................................................XII
O tekstu organona ........................................................................... XIV
Šesta edicija or ganona .............................................................. XIV
Prvi prevod šeste edicije na en gleski jezik ............................... XIV
Neautorizovane p romjene teksta ................................................XV
Predgovor p rof. Popovića .............................................................XVIII
Hahnemannov život i delo......................................................XVIII
Organon .............................................................................XVIII
Hanomanov dop rinos medicinskoj n auci ..........................XXIII
Homeop atija i medicina danas .............................................. XXIV
Zvanična med icina danas ...................................................XXV
Komp lementarna medicina d anas .................................... XXVI
Hanem an ovi predgovori i Uvod ........................................................... 1
Predgovor p rvom izdanju .................................................................... 2
Predgovor šestom izdanju .................................................................... 3
Medicina stare škole ................................................................. 3
Homeopatska medicina ............................................................ 5
Bilješke uz Predgovor šestom izdanju........................................... 6
Uvod .................................................................................................... 7
Osvrt na dosadašnje medicinske tretmane, alop atiju i p alijativna
liječenja dosadašnje stare liječničk e škole .................................... 7
IV
Sadržaj
Teoretski sistemi liječen ja ........................................................ 7
Materijalni pogled stare škole na bo lest ................................... 8
Nap ori stare škole da uklone supstancu bolesti...................... 10
Bolesti su dinamičk e, a ne materijalne ................................... 14
Imitiranje p rirode i supresivne terap ije .................................. 16
Primjeri terapeutike stare škole .............................................. 21
Učinci imitatorskih i sup resivnih terapija stare škole ............ 24
Antip atski tretmani za stimulaciju i jačanje ........................... 25
Naizmjenični tretmani stare škole .......................................... 26
Suštinski nedostaci p ristup a stare škole ................................. 29
Složeni (miješan i) lijekovi...................................................... 30
Staroškolci rad e sup rotno od onoga šta bi trebali................... 31
Od alopatije ka homeopatiji ............................................................ 31
Istinsko umijeće liječenja – homeop atija ............................... 32
Tragovi homeop atije u p rijašnjim p raksama .......................... 33
Narodni homeop atski lijekovi ................................................ 35
Noviji izvori o homeopatskom principu................................. 36
Bilješke uz Uvod ............................................................................. 37
1 Prin cipi liječenja (§1 – §71)............................................................. 55
Definicija bolesti i iscjeljen ja ( §5- §8) ............................................... 58
Vitalna sila u zdravlju i bolesti ( §9 - §18) ......................................... 62
M oć lijekova (§19 − §21) .................................................................. 69
Odnos simptoma lijeka i bolesti ( §22 – $34) ..................................... 70
Neslične bolesti (§35 – §42) .............................................................. 78
Slične bolesti (§43 – §51) .................................................................. 86
Zašto bolje liječe lijekovi n ego prirodne bolesti? .................. 91
Homeop atija i alop atija (§52 – §71) .................................................. 94
Homeopatija ........................................................................... 94
Alop atija ................................................................................. 94
Odnos homeop atije i alop atije .............................................. 105
Početno i uzvratno dejstvo (§63 – §70) ..................................... 106
Sažetak o homeop atiji ( §70 – §71) ............................................ 112
2 Razumijevan je bolesti (§72 – §81) ................................................ 115
Dugotrajne bolesti (§74 − §78) ........................................................ 118
Sadržaj
V
M ijazmi (§79 – §81) ........................................................................ 122
3. Uziman je slu čaja (§82 − §104)...................................................... 127
Ostale hronične bolesti ........................................................ 138137
4. S poznaja lijekova (§105 − §145)............................................. 141139
Dokazivanje lijekova ( §105 − §114) ......................................... 142140
§116 − §117: Idiosinkr azije................................................. 146144
Postup ak dokazivanja (§121 − §142) ........................................ 150148
Sastavljan je M ateria medik e ( §143 - §145) ........................ 159157
5. Homeopatsk o tretiran je bolesti (§146 – §203) ...................... 163161
Razlikovanje malih od ozbiljnih p oremećaja ................. 166164
Karakteristični i neobični simptomi (§152 – §156) ............. 167165
Pogoršanje p ri tretiranju akutnih stanja............................... 170168
Kad ne p ostoji adekvatna zaliha lijekova ( §162 – §171) .... 172170
6. Hronični mijazmi (§204 – §209)............................................. 187185
Tretiranje hroničnih mijazmatskih oboljen ja (§206 – §207)
........................................................................................ 190188
7. Mentalne i emocionalne bolesti (§210 – §230)....................... 193191
Hronične jednostrane psihičke bolesti (§215 − §220).... 196194
Akutno izbijanje psore kroz mentalne bolesti ................ 198196
Emocion alne bolesti stvara i održava duša (§225 – §227)
........................................................................................ 200198
Odnos p rema p acijentu (§228 – § 229) ............................... 201199
8. In termitentne bolesti (§231 –§244) ........................................ 203201
9. Vođen je slu čaja (§245 – $251)................................................ 213211
10. Pripravljan je lijekova (§264 − §271) ................................... 227225
LM p otencije (§269 − §271) ...................................................... 232230
11. Primjena lijek ova (§272-§279) ............................................. 241239
Tretman LM p otencijama .................................................... 247245
12. Drugi terapeu tski pristu pi ($287 − §291) ........................... 253251
Masaža i kup ke.................................................................... 257255
Sinopsis................................................................................................. 257
In dek st referen ci............................................................................ 259257
In dek s medicinskih supstan ci............................................................. 301
VI
PREDGOVOR IZDAVAČA
Svi hom eop ati znaju da je Hanem anov Organon umijeća iscjeljivanja knjiga
koja je kam en temeljac homeopatije i bilo je za očekivati da njegov prevod kod
nas bude objavljen bar em među p rvim knjigama iz oblasti homeopatije. No i
pored toga što smo to u ADVAITI tako i p lanirali, „slučaj“ je htio da to bude
drugačije i da se, bez n ašeg plana i n amjere, naš prevod p ojavi o velikom
jubileju ove knjige, tačno dvije stotine godina nakon izlaska p rvog izdanja
Organona.
Prevo d
Prevod sa njemačkog, dakle prevod izvornog Hanemanovog teksta šeste
edicije Organona uradio je p rofesionalni p revodilac za njem ački jezik prof.
Am ir Hadžibeganović koji je preko svoje supruge Altijane De spotović , koja je
studirala homeop atiju, bio istinski zaljubljenik u homeopatiju i p oprilično
upućen. Uz redovne konsultacije sa mnom Am ir je na p revodu radio skoro
godinu dana, sa radnim u činkom od jedne do dvije stranice na d an. I p red sam i
kraj posla „slučaj“ mu je nagovijestio da će to biti njegov p osljednji uradak „u
ovoj inkarnaciji“, djelo njegovo g života koje će biti zalo g za svjetliju
budućnost Južnih Slavena. Ono što je do sada p oznato je da „slučaj“ nije
slagao. Amir se nedugo nakon završetka posla p reselio u svjetlo, a meni ostaje
da vjeru jem da za ovo ostalo „slu čaj“ neće slagati i d a će to što je Amir uradio,
dugo vremena sijati svjetlom na n as Južne Slaven e.
Stručna stilizaci ja
Tekst, koji mi je Amir p rosljeđivao i koji sam ja p oredio sa izvornikom i
dva en gleska p revoda provjeravajući da nije šta p romaklo, je b io izvrstan i
dosljedan, ali nije bilo baš lako slijediti Hanemanovu multidimenzionalnu
misao, kondenzovane kon cep te i dugu složenu rečenicu. Ustvari, više mi je
ličilo da je to tekst koji je, p ored svrhe da p renese informacije i znanje, često
imao i svrhu da natjera u m čitaoca n a vježbu meditacije i p oniranja u
multidimenzionalnu suštinu stvarnosti. Vitulkas je u Homeopatiji, medicini za
novi milenij nap isao sljedeće :„Nje gov prvi biogr af Thomas Bradfo rd piše kako
je Hanemanov otac običavao zaključati sina da s am r ješava, kako je to o n
nazivao, „vježbe r azm išljanja”. Na taj način je Samue l naučio razvijati kor ištenje intuicije i opažanja i doš ao do s poznaje o ogr aničenosti intele ktualne
logike.“ Negdje na dru gom mjestu sam p ročitao da su davni hom eop ati govorili
Predgovor izdavača
VII
kako bi svaki ho meopat u toku p rvih pedeset godina p rakse trebao svake
godine pročitati Organon dva p uta godišnje, a kasnije samo jednom. Ne
vjerujem da se tu radilo samo o šali, a ima svjedočenja da se ni u Hanemanovo
vrijeme Organon nije previše čitao (vidi citat na početku p redgovora prof.
Popovića, str. XXI). U svakom slučaju ostaje činjenica da u zadnje vrijem e
studenti i homeop ati ne znaju mno go o Organonu, a to sigurno v aži i za mnoge
predavače. Ustvari, čini mi se da od današnjih homeop ata malo ko u dovoljnoj
mjeri zna o čemu je sve Haneman pisao u Organonu.
Sve više p rodirući u veliku vrijednost teksta, a suočen sa gore pomenutim
činjenicama, kao i sa sopstvenim osjećajem dužnosti da učinim nešto kako više
ne bi bilo tako, ja sam vjerovao da je moj zadatak omogućiti našem čitaocu da
tekst p rati relativno lako, ali i da moram sačuvati i prenijeti sve vrijednosti i
nijanse ono ga što nam je Haneman ostavio. Usto sam imao i želju da u p rikladnoj mjer i sačuvam dosta od Hanem anovo g stila kako bi u dovo ljnoj mjer i
ostalo od onoga što će navoditi čitaoca na dub lje r azmišljan je i poniranje u
dubinu stvarnosti. Naravno, ne baš lako, ali mno go lakše bi bilo interp retirati,
tj. p rep ričati šta je to Hanem an rekao, ali p ravi p revod knjige mora slijediti
izvorni tekst, a istovremeno obezbijediti razumljivost i relativnu lakoću čitanja.
Na kraju sam zaključio da je najbolje r ješenje kombinacija p revoda, interpretacije i pravljenja naslov a, o čemu će biti riječi u tekstu isp od (Prelom). U
svemu tome sam se trudio da dam svoj maksimum kor isteći sve vještine koje
sam stekao sada već deseto godišnjim uređivanjem homeopatskih knjiga. Da
nije bilo „slučaja“ i da sam to radio bez toga iskustva, učinak bi sigurno bio
daleko manji.
Prelom (dizajn)
Preglednost i dodatnu čitljivost teksta sam p okušao ostvariti kroz nekoliko
vrsta uredničkih intervencija:
1. Naslovi paragrafa: Skoro svakom Hanemanovom paragrafu i bliješci
sam uz identifikacioni broj pridružio i dodatni naslov. Ako p aragr af nema naslov, najvjerovatnije se tema produžuje iz p rethodnog paragrafa.
2. Dodatni n aslovi: Za veće grup e p aragrafa dodao sam (u metnuo) naslove i podnaslove, tako da je sve dobilo oblik savremene knjige. Pored
toga što se sam a od seb e n ametala potreba za naslovima, za ov aj p ostup ak sam našao ohrabrenje u Hanemanovom Sinopsisu (vidi isp od).
3. Urednička in terpretacija: Tamo, gdje sam smatrao da dod atni
urednički tekst može čitaocu p omoći da lakše shvati izvorni tekst ili da
ima brži uvid i p regled, isp red tekstualnog (ne onog ho meop atskog)
Hanemanovog paragr afa dodao sam urednički paragr af koji je svoje-
VIII
4.
5.
6.
7.
1
Predgovor izdavača
vrsni sažetak ili interp retacija teksta koji slijedi. Neki od ovih tekstova
imaju tačku na kr aju, a nek i nemaju. Oni bez tačke su jezgroviti i
p raktično imaju ulo gu n aslova. I za ovaj p ostupak sam ohrabrenje našao
u Hanemanovom Sinop sisu.
Uredničke bilješke: Uredničke b ilješke su date na dnu stranice kao
klasične „fusnote“.
„En dn ote“: Da bih omogućio prethodno i izbjegao konfuziju i
nep reglednost, bilo je neophodno sve duže Hanemanove bilješke ili
„fusnote“ staviti neposredno iza samog paragrafa ili iza Pred govora i
Uvoda: Ta tehnika je p oznata kao „endnote“, ali za to nisam koristio
softversku p omoć, nego su Hanemanove bilješke dobile ob lik nor malnog teksta. Ovo mi je o mogućilo da imam svoje bilješke i u okvir u
Hanemanovih bilješki, kojih je imao i Hanem an i što je smanjivalo
p reglednost. Sada se takve „u gniježđene“ Hanemanove bilješke nalaze
na dnu stranice (klasične fusnote), a isto je i sa veoma kratkim
bilješkama unutar homeop atskih paragraf a. Ovdje treba nešto reći i o
referenciranju ili p ozivanju na bilješke, čega ima i u Han em anovom
tekstu, ali i u drugoj homeop atskoj literaturi. To se najčešće radi u stilu
„bilješka uz §xx“ ako paragraf xx ima samo jednu b ilješku, a ako im a
dvije ili više, onda se to najčešće r adi kao „bilješka „a“ (b, c ...) uz $xx.
Ja sam svaku bilješku numerisao ovako: ($xx-1), ($xx-2) i tako sam ih
referencirao. Pri korišćenju dru ge literature čitaocu neće biti teško
odgonetnuti ekvivalentnost između „a“ i „1“, „b“ i „2“ itd.
Sadržaj: Sve to mi je omogućilo da dođem do Sadržaja, koji sadrži
samo naslove i podnaslove.
Sin opsis: Izgleda da je Hanem an pod kraj života p ostao svjestan činjenice da ljudi n isu spremni za „vježbe uma kroz poniranje u dubinu“ te
je i sam nap ravio Sinopsis1 koji je p riložio uz sami rukopis svoje šeste
edicije, a koji je jedna vrsta nagovještaja potrebe za organizacijom
teksta kako sam je ja nap ravio. M eni je pravljenje sinop sisa bio relativno lak posao. Naime, Sinopsis je čista kopija tekstova svih stavki od 1
do 3 iz ove liste, s tim što je samo ispis drugačiji. Vjerujem da je ovaj
Sinopsis izvrsni p regled cijelo g Orga nona ko ji će biti od višenamjensk e
i velike koristi, već p rema p otrebi svakog konkretnog čitaoca. Unutar
Sinopsisa čitalac će lako uočiti izvorni Hanem anov Sinopsis, kome
p rip ada sav podvučeni tekst i naslovi poglavlja u ovoj ediciji Or ganon a
Sinopsis (grč. synopsis) – pregl ed, n acrt, skica; upo redni p regled većeg b roja sličnih stvari;
poređenje spisa koji govo re o isto m predmetu.
Predgovor izdavača
IX
koji počinju brojev ima (1 − 12). Sam izvorni Sinop sis je du g 11 strana,
dok je dužina ukup nog Sinop sisa oko 37 strana. Odnos je dakle 1 : 3, tj.
oko 60% teksta Sinopsisa čine urednički tekstovi a oko 30% je
originaln i tekst Hanemanovog Sinopsisa.
8. Indeksi: Izvornik nema nik akve indekse. Ja sam slijedio dosad ašnji naš
stil i napravio dv a odvo jena indeksa – In dek s referen ci i In deks
medicinskih supstan ci. Prvi sadrži relevantna imena osoba i naziv e
knjiga. Odvojio sam ref erence iz izvornika od uredn ičkih (iz ovog Predgovora i p redgovora p rof. Popovića). Referen ce su u tekstu tiskane
p osebnim fontom (arial ), kako bi bile lako uočljive. Drugi ind eks
referencira pominjanje medicinskih sup stanci, bilo d a se radi o on im a
koje je koristila „stara škola“, dakle sirovim tj. nepotenciranim, ili o
homeop atskoj upotrebi. Naime, uočio sam da su mno ge supstance od
kojih danas imamo poznate homeop atske lijekove korišćene i u „staroj
medicini“, a Haneman je onda bio sigur an d a one imaju „medicinsko
dejstvo“ i da su vrijedne p otenciranja. Zato sam mislio da čitaocu može
biti od koristi da ima uv id u to, te sam stoga odgovarajuće r iječi označio
kurzivom (italic) i stavio ih u Indeks m edicinskih sup stanci.
9. Boje: Radi lakše p reglednosti i razlikovanja, svi moji tekstovi unutar
teksta koji se odnosi na Organon su tiskani (štampani) p lavom bojo m, a
p revod Hanem anovih tekstova je tiskan crnom bojom. To uključuje i
naslove, s tim što su Hanemanovi naslovi p reuzeti iz njegovo g Sinop sisa. Dodatna razlika je u tome što ovdje svi Hanem anovi n aslovi, izuzev Naslova poglavlja, počinju op segom p aragrafa n a koje se taj naslo v
odnosi (§x − §y ), dok je kod mene taj op seg premješten na kraj. Je dino
„kolateraln a“ šteta je to što su brojevi paragrafa koji im aju tekst u
naslovu tiskani p lavo (zbog uštede u tehnici tiskanja), mada on i
p rip adaju Hanemanu, tj. numeraciju paragrafa je p ostavio autor. Svi
p redgovori za ovo izdanje uključu jući i Sadržaj su tiskani crnom bojom ,
kao i Izdavački dod aci (Ind eksi i Sinopsis). U Sinop sisu su Hanemanovi
tekstovi podvučeni.
10. Zagrade: Da bih izbjegao p reviše uredničk ih bilješki, p onekad sam
kratka objašnjenja p ojma p ravio u zgradama odmah nakon p ojma. Pošto
i Hanem an ima svoje zagr ade, onda sam razliku p ostigao tako što su
moje zagrad e [u glaste] a njegove (obične). Ovo je jedin i uredn ički tekst
koji nije tiskan plavom bojom.
X
Predgovor izdavača
O jeziku
Prevođenje: O tome kako smo p revodili p ojedine riječi p onekad p iše u
uredničkim bilješkama na dnu stranice. Obzirom da p ostoji značajna razlik a
između stanja nauke Hanemanovog doba i d anas, nem inovno da se u određenim kontekstima jedn i te isti p ojmovi prevode različitim r iječima. Bilo b i
predugo ako b ih se ovdje bav io svim detaljima. U okviru knjige o Orga nonu
koju u budućnosti namjeravamo nap raviti biće mjesta i za obiman dvosmjern i
pojmovnik iz koga će se vidjeti ne samo kako smo p revodili, nego i međusobni
odnosi između pojmova i povezivanje sa savremenom ho meopatijom i naukom. Naravno, to je v eoma zahtijevan i obim an p osao za koji je potrebno dosta
resursa, a sigurno je da ćemo, imaju ći ovu knjigu na rasp olaganju za dugotrajno čitanje i proučavanje, biti sp osobniji sačiniti takav rječnik. U svakom
slučaju uv jeren sam d a čitaoci mogu biti sigurn i da smo Hanemanovu m isao
prenijeli dovoljno dobro.
ADVAITA jezičk i stil: Naši čitaoci znaju da mi u ADVAITI imamo
ponešto sp ecifičan jezički stil, ali p ošto je ovo osnovna i prva homeop atska
knjiga, može biti od kor isti da napišem i o tome nekoliko riječi, jer znam d a
ponekad nekim relativno osjetljivijim ljudima smetaju „one druge jezičk e
varijante“. Obzirom da u BiH ne p ostoji jedinstvena jezička p olitika, nego
postoje tri varijante ili tri „jezika“ (ali sam narod u većini slučajeva ne prati
nijednu od tih var ijanti) onda nema zakonskih mo gućnosti da nas neko obaveže
na p oštovanje jezičkih standarda. Zato mi pokušavamo biti relativno bliski
svim našim jezičkim var ijantam a, koristeći sve p ogodnosti za nijansiranje
značenja, a trudeći se da izbjegavamo riječi koje nekoj grup aciji mo gu izgledati
homeop atski rečeno „čudno, rijetko i neobično“. Napravili smo i neke kriterije
za odabir riječi. Glavn i kriteriji su: 1. suštinska jasnoća i p reciznost riječi i 2.
slavensko p orijeklo riječi. Nap rimjer, riječ „porodica“ koristimo kad se radi o
srodnosti ili rodbinskim vezam a, a „obitelj“ kad je r iječ o ob itavanju (bor avku,
zajedničkom životu). Riječi „tisuća“ smo dali p rednost nad riječju hiljada, jer
je p rva slavenska a dru ga grčkog porijekla. Slično je i sa tisak i štamp a, rajčica
i paradajz itd. Često onaj dru gi, n efavorizovani p ojam stavimo u zagr adu, kad a
mislimo da bi neko mo gao imati p oteškoće da razumije.
No, ovdje p osebnu pažnju zavrjeđuje riječ mijazma ili m ijazam. M i smo je
do sada, nesvjesni činjenice d a se ta r iječ koristi(la) i u „zvaničnoj“ medicini, a
prevodeći homeop atske knjige sa en gleskog, gdje smo nalazili tu riječ p isanu
kao „miasm“ p revodili u muškom rodu – „mijazam“. Onda sam vidio u nekim
drugim hom eop atskim tekstovima na našem jeziku d a je riječ korištena u ženskom rodu kao „mijazma“, pa sam mislio da je riječ o nekoj od n aših jezičkih
Predgovor izdavača
XI
varijanti. Kasnije su me neki liječnici up ozorili da je izvorni grčki oblik
(miasma) n alik n a naš ženski rod i da se u med icin i ta imenica koristi u
ženskom rodu. No, kad sam dublje istražio problem, našao sam da i u
standardnim engleskim rječnicim a ta riječ im a isti oblik (miasma). I p itao sam
se kako je ond a moguće da se u homeop atskoj literaturi na en gleskom koristi
oblik „miasm“. Nisam našao odgovor, ali mi se nameće jedno moguće rješenje
koje mi se čin i i lo gičnim, te mislim da ima smisla slijediti ga, pogotovu što je
u svim dosadašnjim našim knjigama riječ u muškom rodu, a v idim da se i
ogromn a većina homeopata navikla na to. Dakle, ima logik e smatrati da se u
homeop atiji radi o nečem vrlo sp ecifičnom, v eoma konkretnom i jasno def inisanom a ne o neko j uop štenoj zarazi, kakvo je izvorno značenje r iječi, i kako se
ona koristi(la) u medicini. Tako up otreba imenice u muškom rodu može uvijek
označavati zarazu u homeop atskom (energetskom, duhovnom) smislu, dakle
psora, sikoza ili sifilis. Zato smo u ovoj knjizi onda kad je bilo jasno da
Haneman uop šteno govori o zarazi, kor istili riječ „mijazma“, tj. ženski rod, a
kad je riječ o mijazmu u homeop atskom smislu, onda smo koristili muški rod.
U svakom slučaju volio bih znati šta homeop ati i čitaoci misle o ovome.
Orgnon i homeopatija
Bilo bi p reambiciozno da ja ovdje pišem o nekim asp ektima Hanem anovo g
rada i samog Organona. O tome su nap isane mnoge knjige i ja se nadam da
nama tek p redstoji ozbiljnije bavljenje time, p rije svega u okviru škola a za
nadati se je i da će se neki p ojedinci zainteresovati za tu temu. Pored osnovne
teme istraživanja i dodatnog osvjetljavanja Hanemanovog djela iz gled a mi d a
bi na ovom planu veom a zanimljive mogle b iti i sljed eće tem e:
1. Haneman i savremena nauka.
2. Haneman i savremena ho meop atija.
Meni lično i svima nama u ADVAITI bilo bi veliko zadovoljstvo ako ovo
naše izdanje Orga nona bude podsticaj za to, p ogotovu što vjerujemo da smo
nap ravili veom a dobar posao i da ćemo mi Južnosloveni biti jedn i od rijetkih
koji im aju lako čitljiv i lako razumljiv Organo n. Zato p laniramo nastaviti rad
vezan za Organon i dru ga Hanem anova djela i p ozivamo sve zainteresovane da
nam se pridruže. A dotle, u svrhu dodatne motivacije najavlju jem da nam je
namjer a raspisati nagradn i konkurs za najbolje radove n a gore nav edene tem e
ili nek e vrlo slične. Sve to bi nam mo glo pomoći da dodatno ojačamo
homeop atiju i da ne dozvolimo da kod nas uzme maha neutem eljena i
near gumentovana p odjela na one koji naučav aju i rade p o Ha nemanu i one koji
to ne rade. Jer, prava nauka mora p očivati na argumentima i sve rasp rave se
moraju zasnivati isklju čivo na istinskom znanju i ar gumentima.
XVIII
PREDGOVOR , PROF. DR . M. POPOVIĆ
„U stvar i, sada je izgle da retkos t i izuzetak kada neki homeopat opet
konsultuje Organon lečenja, a ja ih znam nekoliko koji ga uo pšte nemaju, i
nikada nis u pročitali tu knjigu. A ona je ipak, van ikakve dis kusije , osnova
homeopatske veštine leče nja i ima mno go vre dnih zrnaca zlata ko ja se u
njo j nalaze , pa će pr i s vakom ponavljanju čitanja ove značajne knjige,
posebno ako je čita s tar iji i iskusan homeopats ki le kar- praktičar, uvek iz
nje ste ći nova i važna uputstva i saznanja, tako da se njeno
zanem arivanje nikada ne može preterano os udit i.”
C. G. von Bönninghau sen, lg. hom. Zeit., Vol. XLVII, s. 57-65, 1853.
Svojim trudom i zalagan jem g. Mile M alešević nam je don eo p rvi
p revod Organona um eća iscelivanja na naš jezik. M nogo je r azloga zašto
je ovo kap italno delo, ko je je već za života njegovo g tvorca p revedeno na
značajnije evrop ske (engleski, francuski, italijanski) a kasnije i na preko
20 drugih svetskih jezika, moralo čekati ovakvu p riliku, ali se možemo
tešiti time da je najv ažnije to, što ga najzad imamo.
Bez obzira na zamerke ko je pojedin i medicinski kru gov i još uvek, ali
sve ređe, up ućuju autoru ovoga dela, svi se slažu sa time da stavovi izneseni u Organo nu p redstavljaju značajan dop rinos, da je p isac u velikoj
meri p redvideo p ravac r azvoja nauke i medicine i postavio osnov holističkog pristupa lečenju koji danas p ostaje sve više aktuelan i priznat. Svi
p riznaju da je ovakvo delo mo gla stvoriti samo osoba visokih umnih,
naučnih i moralnih sp osobnosti, koja je istovremeno i racionaln a i emp irijski orijentisana, uz veliku sklonost za sp ekulativno razmišljan je, ali
istovremeno sp osobna da razlikuje b itno od nebitnog, čije je izlaganje i
p ored svoje iscrp nosti dovoljno jasno, k ako bi suština njegove ideje mogla p ostati i drugima dostup na, i p raktično p rimenjiva. Zato je Hah nem ann nep revaziđeni p osmatrač, eksp erimentator, lekar i nadasve u čitelj.
Hahnemannov život i delo
Ch ristian Friedrich Samuel Ha hnem ann rođen je 10. ap rila 1755. u
p orodici čije je zanimanje bilo p roizvodnja i bojenje tada čuveno g
p orcelana, u malom saksonskom gradiću M eissenu. Sredin a iz koje je
Hahnemann p otekao bila je vredna, religiozna i konzervativna, i ideal
Predgovor prof. Popovića
XIX
Hahnemannovog o ca je bio da mu sin p ostane sveštenik. Od detinjstva
zapažen kao intelektualno veo ma sposoban, a sa posebnom sklonošću
za učenje jezika, uz zauzimanje lok alno g p aroha omo gućeno mu je da
završi gimn aziju, p osle čega se, rizikuju ći sukob sa ocem i vođ en višim
ambicijama, uz oskudna materijalna sredstva, 1771. up isao na medicinske studije u Leipzigu. Izdržavao se prevođenjem sa en gleskog i dajući
časove jezika. Posle dve godine studija, nezadovoljan načinom nastave
koja se svodila na čistu teoriju praktično bez rada sa p acijentima, prešao
je u B eč kod p oznatog p rofesora Von Qua rina na ko ga je svojom sposobnošću uočavan ja simp toma i analize kliničke slike ostavio veliki utisak.
Zbog teškog materijalno g p oložaja morao je prekinuti studije u Beču,
iako su mu do završetka ostala samo tri meseca, ali mu je Von Qua rin
p omogao da u statusu lekara „sekundar ca” (slično dan ašnjem lek aru na
stažu), dobije službu u Hermannstadtu (danas Sib iu, u Rumuniji) kod
guvern era austrijske provincije Transilvanije. Tu je obavljao dužnost
p orodičnog lekara, bib liotekara i u čitelja guvernerove dece. 1779. nap ustio je Hermanstaddt i odbranio d ip lomski rad p od naslovom „Con spe ctu s
adfectuum spa sm odicorum ” (Pregled kon vulzi-vnih oboljenja) na Univerzitetu u Erlangenu, čime je stekao titulu Dok-tora medicine. Od 1780. je
obavljao službu lekara u neko liko mesta, ali se zadržao najduže kao lekar
radnika u rudnicima bakra u M ansfeldu, u Saksoniji. Osnovao je
p orodicu 1872. Razočaran tadašnjim načinom lečenja, a p osle neuspeha u
slučaju difterije kod sopstvene kćerke, 1784. p relazi u Drezden, odustaje
od bavljenja medicinskom praksom i p osvećuje se isključivo prevođenju
stručnih knjiga sa stranih jezika. U tome p ostiže veliki uspeh, i stiče
autoritet kao p revodilac, n aučnik, h emičar i f armaceut. Čuven je njegov
p revod iz 1784. sa francuskog, tada najmodern ijeg Demarchyevog
udžbenika hem ijske te hnologije, kome je dodao svoje brojn e komentare i
zapažanja uz recepte. Takođe je veoma p oznato njegovo delo o tadašnjoj
galenskoj farmaceutskoj tehnologiji, koje je p ostalo obavezan p riručnik
svih farmaceuta u Saksoniji. Ovde Hahnem ann piše brojne članke iz
farmaceutske tehnologije i hemije, p reporučujući i veoma p reciznu
hemijsku metodu otkrivanja tragov a Arsena kod trovanja.
Ostajući stalno angažovan kao p revodilac Dre zden skog e konom skog
društ va, sledećih 20 god ina p okušava naći bolje p laćenu medicinsku
službu na duže vreme i menja prebivališta, p retežno se izdržavajući od
p revođenja. U p eriodu od 1792. do 1806. poznatom kao „god ine lutanja”
p romenio je 14 gradova, p reveo 24 velika udžbenik a iz med icin e, hemije
36
Hanemanovi predgovori i Uvod
Noviji izvori o homeopatskom principu
Povremeno su neki liječnici slutili da p ostoje lijekov i koji imaju
sp osobnost liječenja zbog svoje mo ći da izazovu simptome analo gne
(32)
simp tomima bolesti.
Navešću nekoliko citata autora koji su na neki način nagov ještavali
homeopatski p rincip ne kao dokaz o osnovanosti ove teorije, koja uistinu
sama za sebe stoji čvrsto utemeljena, nego u n amjeri da izbjegnem
p rigovore da sam p rikrivao ove nagovještaje ili naslućivanja kako bih za
sebe osigur ao p rioritet za tu ideju.
Tako autor knjige Περι τοπον τον κατ' ανθρ ωπον – O nekim
pojavama kod čovje ka (Froben, Basel 1538.) koja se p ripisuje Hipokratu
navodi značajn e riječi: δια τα óµοια νουσοσ γιν εται, και δια τα
óµοια προσψεροµενα εκ νοσευντων υγιαινονται – δια το εµ εειν
εµ ετο σ παυεται. (Bo lest nastaje od s ličnog, i napadom s ličnog ljudi se
lije če – povr aćanje se okončava povr aćanjem .)
Istovremen o su i drugi liječnici osjećali i govorili istinu o
h omeopatiji. Tako np r.
1
Boulduc tvrdi da je p urgativna osobina rabarb are (Rheum palmatum)
razlog njeno g ljekovitog d ejstva kod proliva.
2
Detha rding pogađa da infuzija od lista Senae smiruje kolik e kod
odraslih, zbog toga što ih izaziva kod zdravih ljudi.
Bertholon3 tvrdi da elektricitet kod zdravih izaziva isti bol koji
smiruje kod bolesnih.
4
Thoury potvrđuje da p ozitivni elektricitet sam po sebi ubrzava p uls,
ali ga i smiruje ukoliko je ubrzan.
5
Od von Stoercka p otiče misao: Ako znamo da kod zdr avih ljudi
Stramonium uzrokuje ludilo , ne bi li se moglo doći u iskušenje i pro bati
lije čiti ludilo pomo ću istog lijeka?!.
1
2
Boulduc: Memories de l’ academie royale (Disertacija Kraljevske akademije), 1710.
Detharding: Eph. nat. cur. cent. X.
obs. 76.
3
Bertholon: Medicinische Elektricit − Medicinski elektricitet , II.
4
Thoury : Memories de l’ academie Caen (Disertacija Kraljevske akademije Caen).
5
Von Stoerck: Libell. de stram.—Knjiga o stramonijumu, str. 8 .
str. 15. i st r. 282.
Uvod
37
1
Najuvjerljiviji je vojni liječnik Stahll koji kaže: Potpuno je po grešno
lije čiti na osnovu pr avila o suprotnosti (contraria contraiis). Potpuno sam
uvjeren da se po tpuno izlječenje može postići samo meto dom za
podsticanje sličnih simptoma (similia simillibus). Pokušajte opekotine
približiti vatr i, smrzotine protr ljati snijegom ili hladnom vodom , že ludačnu
kiselinu sa malom dozom sumporne kiseline. Toliko smo bili blizu pr ave
istine. Zastalo se zahvaljujući s la bom o pažanju o vih ideja, i tako se
alopatija us pje la razvijati i širiti sve do danas .
Povremeno su neki ljudi b ili veoma blizu velikoj istini! Ali su te misli
uvijek ostajale u prikrajku i tako je uvijek p rijeko p otrebni preokret ka
p refinjenom i p ouzdanom medicinskom umijeću odložen sve do našeg
vremena.
Bilješke uz Uvod
(1): Uzrok bolesti
Liječenje svake hron ične bolesti zavisi od otkrića njenog uzroka.
Primarni uzrok svih hroničnih nev eneričnih bo lesti je d ijateza svraba ili
p sora.
Bilo bi bliže zdravom razumu i samoj p rirodi stvari da su se oni
usmjerili na cau sa m orbi (uzrok bolesti) i na njegovo otkrivanje, k ako bi
mogli liječiti. To bi im p omoglo da nap rave p lan iscjeljivanja za koji bi
dokazali da je kor istan za sve bolesti koje imaju isti primarni uzrok, kao i
za one istog izvora (p orijekla). Npr. uvijek ista živa p omaže kod
ulceracija glansa nakon nečistog koitusa kao što p omaže i kod svih
veneričnih čir eva. Da su otkrili da je p rimarni uzrok svih p reostalih
hroničnih bo lesti (ne-veneričnih) n eka infekcija, a da je neki dru gi put ili
p onekad mijazam dijateze svraba (p sora), i da su za sve bolesti našli op šti
metod liječen ja (vodeći računa o neobičnosti i p osebnosti svakog
p ojedinog slučaja), onda bi se svaka od tih hroničn ih bolesti mo gla
izliječiti. Onda bi imali p ravo hvaliti se da su vid jeli jedini pravi causa
1
Stahll u Humelli, Jo. Comentatio de arthritide tam torturea, quam scorbotica, seu
podagra et scorbuto − Rasprav a o bolestima zglobov a, užasnih i sličnih skorbutu: giht i
skorbut; Budingae 1738. 8. str. 40- 42.
Slične bolesti ($43 − §51)
(1)
89
1
ublažavaju velike i čine ih dobroćudnijim , kako svjedoče M ühry i
drugi.
6. Inokulacijom krav ljim bo ginjama su izliječene kožne erup cije.
Limfa kravljih boginja pored su pstan ce koja štiti od velikih
bogin ja sadrži još jednu su pstan cu k oja izaziva opšti kožni osip
druge prirode. Taj se osip obično sastoji od manjih, gnojnih, suhih,
šiljatih prištića okruženih crvenim mr ljama n a koži, kojih može biti i
između p rištića, a sve je nerijetko p raćeno žestokim svrbežom. Ima više
2
izvještaja o d jeci sa kožnim erup cijama (ko je su često bile vr lo stare i
p roblematične) koja su bila p otp uno i trajno izliječena inoku lacijom
kravljih bo ginja. Do to ga dolazi zbog sličnosti simp toma bolesti sa onima
koje izaziva inokulacija kravljim bo ginjama.
7. Kravlje bo gin je su izliječile oteklu i poluparalizovanu ruku.
Kravlje bo gin je, čiji je karakteristični simptom izazivanje otoka na
3
4
rukama , su nakon izbijanja izliječile oteklu, p oluoduzetu ruku
8. Kravlje bo gin je su izliječile intermitentnu groznicu.
5
Kako izvještava Hardege m lađi , groznica koja prati kravlje bo ginje i
koja se javlja ( groznica) u vrijeme nastanka crvenih mrlja, izliječila je
(homeopatski) p ovratnu groznicu kod dviju osoba, i time se p otvrđuje
6
ono što je p rimijetio još J. Hun ter , naime d a u jedno m tijelu n e mo gu
egzistirati dvije groznice (sličn a oboljenja).
9. Male boginje p rivremeno štite djecu od veliko g kašlja.
Po temp eraturi (groznici) i svojstvima kašlja, male bogin je imaju
7
mnogo sličnosti sa velikim kašljem na temelju čega je Bo squillon
p rilikom jedne ep idemije u kojo j su vlad ala ob a oboljenja p rimijetio kako
su mnoga djeca, ko ja su već p reboljela male bo ginje, ostala p ošteđena
veliko g kašlja. Velikim kašljem ne bi bio zaražen niko i svi bi nakon
1
2
Mühri, u Robert W illan, über die Kuhpockenimpf ung (O inokulaciji kravljim boginjama)
O ovome su izvijestili Clavier, Hurel i Desormeaux , u Bulletin des sc. medicales,
publié par les members du co mité central de l a soc. de médecin e du départ ment de
l’Eure, 1808. Tako isto i u Journal de Médecine continué, svezak XVstr. 206 .
3
Balhorn, u Hufeland’s Journal of Practical Medicene, svezak X str 2 .
4
Stev enson u Duncans Annals of medicine, lustr. II. svezak I. dio 2., No 9 .
5
Hardege mlađi u Hufeland’s Journal of Practical Medicene, svezak XXIII.
6
John Hunter, On the Veneral Diseases (O veneričnim bolestima), str. 4 .
7
Bosquillon, u Cullen: Elements de médec. Pratique (Elementi praktične medicine) dio
II, 1,3 , poglavlje 7.
90
1 Principi liječenja (§1 – §71)
p reboljenih malih bo ginja ostali otp orni na zarazu kada veliki kašalj ne bi
bilo oboljen je samo djelomično slično malim boginjama, tj. kada bi i on
izazivao sličan kožni osip pop ut malih boginja. Ovako su male boginje
od veliko g kašlja sačuvale mno ge ali ne sve, i to samo u toku ep idemije
veliko g kašlja koja je u to vrijeme b ila n ajčešća ep idemija.
10. Male boginje su trajno uklonile erupcije herp esa.
Kada međutim male boginje p red sobom imaju oboljenje koje je
slično po njenom glavnom simp tomu, osip u, istu bez ikakve sumnje
1
mogu uklon iti i homeop atski izliječiti. Tako je, kako izvještava Kortum ,
izbijanjem malih bo gin ja (ho meop atski) izliječen du gotrajni lišaj, u
cijelosti i trajno, ili su bar em odstranjeni simp tomi.
11. Male boginje su trajno uklonile kožne erup cije s groznicom.
Groznica slična milijarnoj (jektično j) sa krajnje iritiraju ćim, p ekućim
osipom p o licu, vratu i ruk ama, sličn im malim bo ginjama, a što je trajalo
šest godina obnavljajući se p riliko m svake p romjen e vremena n estala je
usljed malih bo ginja. Pojavom boginja osip je prešao u kožnu nateklinu i
kada su boginje prošle, osip je bio izliječen i nije se v iše vraćao, kao ni
2
groznica .
(§46-1): Vak cina spravljen a od k ravljih boginja
Izgleda da je to razlog veoma korisno g i čudno g događaja, da se
3
nakon rasp rostranjene Jennerove inoku lacije krav ljim boginjama velike
bogin je među nama n ikada nisu p ojavile niti kao epidemija, niti su bile
tako zloćudne kao p rije 40 - 50 godina, kada bi jedan epidemijom
zahvaćeni grad izgubio najman je p olovicu, a često i tri četvrtine svoje
djece n a najžalosniji način.
1
Kortum u Huf eland’s Journal, svezak XX broj3. str. 50.
2
Rau: Über d. Werth des homöop (O v aljanosti h.). Heilverfah ., H eidelb. 1824 ., str. 85.
3
Kravlje boginje (nlat . vaccina; lat. vacca = krava) oboljenje životinja koje se mo že
prenijeti na ljude, koji nakon toga postaju i muni na zarazu veliki m boginjama. Ov e
boginje su bile osnova Jenner-ove vakcine protiv velikih boginja. Otud a dolazi i riječ
vakcina.
Slične bolesti ($43 − §51)
91
§47 − $49: Čak i kad se u prirodi sretnu dvije bolesti,
jedna može ukloniti samo onu drugačiju
koja se sastoji od njoj sličnih simptoma. To
nikad ne mogu učiniti neslične bolesti. Ovo
je uputstvo za liječnika kakvim lijekom
može liječiti sigurno, a to znači samo homeopatskim.
§47: Poruke prirode su krajnje očigledne
[Kad se imaju u vidu primjeri iz p rethodnog paragrafa] gotovo je
nezamislivo da za liječn ika p ostoji jasnija i uvjerljivija pouka koju
vještačku p otenciju oboljenja (lijek) treba izabrati kako bi liječio brzo i
trajno i u skladu sa p rocesima u prirodi.
§48: Zak on sličnosti je zakon prirode
Kako se vidi iz svih dosad ašnjih p rimjera, p ostojeće p atnje i tegobe
ne mogu se ukloniti niti prirodnim tokom, niti nesličnom, ma koliko
jakom potencijom obo ljen ja, nego samo jednom, p o simp tomima sličnom
i nešto jačo m. Takvo izlječenje se odvija prema vječitim, neopozivim, do
sada doduše neshvaćenim, prirodnim zakonima.
§49: Mnogo primjera
M ogao bi se naći još velik i broj ovih p rirodnih homeopatskih
iscjeljenja kada bi im posmatrači p osvetili više p ažnje, i kada p rirodi, sa
druge strane, ne b i nedostajale korisne homeop atske bolesti.
Zašto bolje liječe lijekovi nego prirodne bolesti?
§50: Nedostaci liječenja prirodnim bolestima
U p rirodi p ostoji samo nekoliko bolesti koje su homeop atsko sredstvo
za druge bolesti, ali je taj način p omaganja p ovezan sa mno gim
neugodnostima.
104
1 Principi liječenja (§1 – §71)
ovakvo, često ponavljan o smanjivanje životne sile mora završiti smrću,
bolesnikova slab a svijest više ne registruje, a rodbina, svjedočeći smanjenju p osljednjih p atnji bolesnik a p omoću puštanja krvi i mlakih kup ki,
ostaje zap anjena kako im je bolesnik mogao umr ijeti tako nenadano,
gotovo na rukama. Pošto bolesnik od početka nije tretiran dovoljnom žestinom, pošto zarez u venu p rilikom p uštanja krvi nije bilo bolan, a rastvor
gumiarabike [ar apska guma, lijep ak], gotovo jedini lijek koji je Bru sé
dozvoljavao je bio blago g okusa i bez vidljivog dejstva, a pijavice su
slabo grizle i ispijale krv, te su stanje donekle smir ivale samo mlake
kupke. Mora da je bolest od samo g početka bila smrtonosna, te je bolesnik i pored svih liječnikovih nastojanja mor ao napustiti ovozemaljsko
carstvo. Tako se tješila rodbina, a u p rvom redu nasljednici p reminulo g.
Liječnicima u Evrop i i dru gdje dop adao se tako k omotan tretman
svih oboljenja n a istovjetan način jer ih je oslobađao svake p otrebe za
razmišljanjem (najmukotrp nija djelatnost pod suncem!). Trebali su samo
voditi brigu o tome da u mire osjećaj savjesti i da se tješe da oni n isu
začetnici tog sistema i te terap ije i da tisuće dru gih Bru séov ih sljedbenika
p ostup a na isti način, a smrt je, ionako, neizbježna kako je javno
naučavao njihov majstor. Tako su mnoge tisuće liječnika zavedene (i
p ored gromovitih riječi najstarijeg od svih zakonodavaca: n e p rolivaj krv,
život je u krvi) da hladnim srcem p rolivaju r ijek e top le krvi bolesnika
koji su se mogli izliječiti i tako oduzeli (na Bruséov način) više miliona
života nego u Napoleonovim bitkama. M ožda se p o božijem p lanu morao
p ojaviti taj Bru séov sistem m edicinsk og uništavanja života bolesn ika
k oji bi mogli biti izliječeni, kako bi svijet otvorio oči za jedino istinsko
umijeće liječenja, homeop atiju, u kojoj svi izlječivi bolesnici n alaze svoje
izlječen je kad a tu najtežu od svih umjetnosti obavlja neumoran,
oštrouman liječn ik, iskreno i sav jesno?
Hom eopatija i alopatija ($52 − $71)
105
Odnos homeopatije i alopatije
§61: Homeopatski u odnos u na antipatski medicinski
tretman
Ovo liječnicima treba ukazati na kor isnost od sup rotnog, na jedini
dobar način tretmana, tj. na ho meop atski.
Homeop atski način liječenja zasnovan na princip u sličnosti i
minimalnoj dozi je čista suprotnost antip atskom tretmanu. Homeopatija:
kratkotrajno p ogoršanje, p a trajno p oboljšanje. Antip atija: kratkotrajno
olakšanje p a trajno p ogoršanje.
Da su liječn ici bili u stan ju razmišljati o tužnim rezultatim a tako
opon iraju će primjene lijekova, već bi odavno spoznali veliku istinu
da DO IS TINS KOG, TRAJNOG IZLIJEČ ENJA MOŽE DOĆI SAMO POS TUPANJEM KOJ E JE S UPROTNO TAKVIM AN TIPA TS KIM TR ETMAN IMA S IMPTO MA OBOLJENJA postali bi svjesni
kako umjesto p rimjene lijekova koji su sup rotni simp tomima oboljenja
(antip atski p rimijenjen i lijekovi) koji donose samo kratkotrajno olakšanje
i za p osljedicu uvijek imaju p ogoršanje, u svrhu trajnog i cjelovitog
izlječen ja treba prim jenjivati homeopatsk e lijekove p rema njihovoj
sličnosti simptoma, koji se za razliku od alop atski p rimijenjenih lijekova
daju u najman jim dozama. Ali niti to, niti čin jenica da ni jedan liječnik
nikada nije p ostigao trajno izlječenje, ukoliko se među prop isanim
lijekov ima slučajno nije nalazilo neko homeop atsko sredstvo, niti
činjen ica da je svako cjelovito izlječen je do kojeg je došlo p rirodnim
p utem (§46) uvijek bilo uzrokovano oboljenjem sličnim onom
p ostojećem, nije bilo dovoljno da kroz du gi niz stoljeća dođu do ove
jedine iscjeljuju će istine.
Download

ORGANON UMIJEĆA ISCJELJIVANJA