KULTURA - POVIJEST - ZNANOST - DRUŠTVO
Listopad 2013.
godina izdanja I
Povratak u zaviĉaj,
Sjećanje na susret Kukujevĉana
Bunjevaĉka patnja
Franjo idi i popravi crkvu
Croolimpijada
INTERVJU SA ZLATKOM IFKOVIĆEM
PREDSJEDNIKOM
HRVATSKE NEZAVISNE LISTE
broj 3.
ISSN 2334-8216
HRVATSKE NOVINE
HRVATSKE NOVINE
KULTURA - POVIJEST - ZNANOST - DRUŠTVO
SADRŽAJ TEMA
Listopad 2013.
IMPRESSUM
Osnivač:
Udruga Hrvatska nezavisna lista
Izdavač:
Udruga Hrvatska nezavisna lista
Glavni i odgovorni urednik:
Antun Horvat
Uredništvo:
Ivan Stipić, Stipan Vojnić, Donko
Balažević, Mirko Vidić, Šime Peić
Tukuljac
Uredničko vijeće:
Ivan Tumbas
Dipl ing Marijeta Beloševac
Zlatko Ifković
lektorica :
Ruža Alaga
Tisak :
Visions 24, Subotica
Za sadržinu članaka odgovara autor
Članak sa ličnim stavom odražava
stajalište autora
Hrvatske novine izlaze jednom mjesečno
Hrvatske novine su glasilo Udruge
Hrvatska nezavisna lista
web: www.hnl.org.rs
e mail:
[email protected]
Telefon: 060/562-7570
24000 Subotica Ivana Sarića 85
Svi autorski tekstovi podliježu zakonu o zaštiti
autorskih prava Republike Srbije i
međunarodnom zakonu zaštite autorskih
prava.
Svako objavljivanje teksta u cijelosti ili
njegovog dijela bez suglasnosti uredništva
“Hrvatskih novina” i autora teksta podliježe
djelu zlouporabe autorskih prava.
https://www.facebook.com/hrvatskenovine.su
http://hnl.org.rs/broj3/hrvatske3.html
Kontakt: [email protected]
325-9500700031188-42, OTP Banka, Novi
Sad
Broj raĉuna i naziv banke/IBAN i SWIFT
RS 35325960170005176289, OTP Banka
Srbija AD NOVI SAD,
EUR 325960170005176289
SWIFT CODE>COBADEFF, SWIFT
CODE>OTPVRS22
Grafička i tehnička obrada:
Horvat Antun
2
3.
Uvodnik Obiĉan Ĉovjek
4.-5.
Kršćanstvo u Srijemu
6.-7.
Jesenja sjetna šetnja
8.
Bunjevaĉka patnja
9.
Zamrznuti konflikt
10.
Franjo idi i popravi mi crkvu
11.
Tri dana Tame
12.-13. Intervju: Zlatko Ifković Predsjednik HNL
14.-15
Specifiĉnosti crkvenih prilika u Hercegovini u
XVII stoleću
16.-17. Antropološka medicina i hagioterapija
18.
Povratak u zaviĉaj
19.
Novinstvo Hrvata u Vojvodini
20.
Sa rijeĉi na dela
20.
Kriv je narod
21.
Osamsto milijuna ...
21.
Gubljenje duše
22. - 23. Croolimpijada
24.
Dugi otok-Savar, pjesma "Sloboda" Božulić S.
Listopad 2013
COBISS.SR-ID
280313351
Hrvatske novine br. 3
Hrvatske novine br. 3
Uvodnik
Običan čovjek
A kakva nas budućnost oĉekuje? To ne moţemo znati.
Poštovani ĉitatelji stigao je listopad, daha, bez obzira na bol koju trpi, i
prvi pravi jesenji mjesec, naravno i treći lagano, snaţno i ponosito podigne svoj
broj Hrvatskih novina.
kriţ i nastavi hoditi kroz golgotu svojega
ţivota, jer zna ako sa svojom istrajnošću i
U prethodna dva broja nisam priredio
ponosom dotakne samo jednu osobu kraj
nikakvu pozdravnu rijeĉ, niti hvalospjev o
koje hodi, njegova ţivotna misija je
našoj veliĉini, dobroti i neophodnosti. Ne
ispunjena. Dovoljan je samo jedan
vjerujem u veliĉine i neophodnosti i laţne
smjerni pogled potpore, jedan njeţni
idole koji se preko noći pojavljuju i vinu u
pogled upućen ka nama da nam da novu
nebesa uz svoj liĉni hvalospjev.
snagu bez obzira na sve nedaće kroz
koje prolazimo u ova teška vremena.
Obiĉan ĉovjek - to sam ja.
Kao što sam i u prvome broju rekao mi
smo amateri, sa vjerom u srcu da
moţemo nešto uĉiniti, nešto pomaknuti i
nekoga dotaknuti. Zahvalio bih se svima
koji su nam u protekla dva mjeseca
uputili lijepe rijeĉi potpore, svima koji
misle da radimo nešto lijepo i da to koristi
našoj zajednici, hrvatskoj zajednici na
teritoriju Vojvodine i Srbije. Zahvaljujem
se i onima koji smatraju da gubimo
vrijeme, da zaludu trošimo svoje vrijeme,
rijeĉi i energiju. Napose se njima
zahvaljujem obzirom na to da je njihovo
mišljenje dokaz da smo doprli i do njih i
da nas i oni uvaţavaju i poštuju, jer zašto
bi se inaĉe brinuli za naše izgubljeno
vrijeme, utrošene rijeĉi i naš
entuzijazam? To je ono što je ovoj
zajednici i potrebno - da se dopre do svih
koji imaju neki utjecaj, od najmanjeg,
obiĉnog ĉovjeka, kojega svi popularno
nazivaju glasaĉkom mašinom i
podsmjehuju mu se kada im više nije
potreban, tako i do najviših ĉinovnika i
sluţbenika koji direktno svojim utjecajem
i djelovanjem mogu mnogo uĉiniti za
našu hrvatsku zajednicu. Zašto sam
napomenuo obiĉnog ĉovjeka? Obiĉan
ĉovjek - to sam ja. To je moj drug. To je
moj susjed. Ako mislim da sam bolji i veći
od njih, tada sam u velikoj zabludi. Svi
smo mi isti meĊu istima. Vjerujem da
meĊu tim obiĉnim ljudima ima onih koji
imaju mjerilo vrijednosti kojega bi se
postidio i najveći ĉuvar i zagovornik
ljudske dobrote i vrlina. I taj obiĉan ĉovjek
ima svoju ţivotnu priĉu, svoju ţivotnu
kalvariju i svoj kriţ kojega ponosito nosi.
Kada se umori i poklekne uz oštre udarce
i fijuke biĉeva ţivota, samo smjerno
pogne glavu, zagleda se u svoje srce i
svoju dušu. Priĉeka malo da doĊe do
3
Tako sam i ja, dragi moji prijatelji,
ĉitatelji i svi koji ćete to postati kroz moj
ţivot, natovario na svoja leĊa ovaj teški
kriţ. Ali nisam sam. Ima nas dovoljno da
zajedno nadvladamo sve nedaće koje su
pred nama. Zajedno nosimo ovaj kriţ.
Kriţ sjećanja, kriţ današnjice i kriţ
budućnosti. Nije lako. Teško je. Za
jednoga ĉovjeka bi bilo lako da odustane
i zaluta kada tu ne bi bilo vrijednih
suradnika koji su uvijek spremni preuzeti
teret i osvijetliti put da se ne skrene u
trnovitu stranputicu. Svi jako dobro
znamo da nijedan put kojim se hodi nije
poploĉan zlatnim kockicama. Tako i ovaj
naš takoĊer nije poploĉan tim kockicama
koje sijaju i kada je najcrnja i najmrklija
noć. Taj sjaj je laţni sjaj koji vodi u
ništavilo i beznaĊe, u kojemu se gubi
svaki trag i nestaje u beskraju, a za
sobom ne ostavlja ni blijedi otisak stopa.
Zato, dragi moji prijatelji, radije hodimo
po blatu i dubokoj prašini jer u njemu
ostaje otisak napora i teţnje da se stigne
do ţeljenog cilja.
Smatramo da je potrebno da se kaţe
sve, i ono dobro i ono loše.
Sada će netko reći „Vidi ga! Rekao je
da se neće hvaliti, a sada kao kuka kako
mu je teško i kako se muĉi i pati. Ajde da
ga ţalimo“. Ne. Ne ţalim se i ne kukam.
Samo pripovjedam kakav je osjećaj, a to
je osjećaj ponosa, kada se prevaziĊe
jedan problem i kada se smjelo pogleda
u oĉi i kaţe „Da. To sam ja uspio svojim
radom i zalaganjem i ponosit sam na to“.
traganjem pronašli i otkrili. Smatramo da
je potrebno da se kaţe sve, i ono dobro i
ono loše.
Kada se krene u neko traganje gdje
prvo pogledamo? Naravno u naše srce. I
ono nam odreĊuje kojim ćemo putem
hoditi i što ćemo pronaći. Za zajednicu
Hrvata potrebno je da se potsjetimo tko
smo i odakle smo potekli, jer u ovo
vrijeme kada smo preplavljeni
raznoraznim „istinama“ lako je odlutati.
Zbog ĉega nešto izmišljati kada je to već
u povijesnim analima zapisano, i to ne
samo na jednome mjestu nego na
mnogim stranama.
Sadašnjost svatko vidi svojim oĉima i
svatko će jedan isti dogaĊaj ili dešavanje
opisati svojim rijeĉima, tvrdeći da je samo
njegovo istinito. Ustvari sve je to istina,
samo je svatko to vidio iz svog kuta i sa
drugim zapaţenim detaljima.
A kakva nas budućnost oĉekuje? To
ne moţemo znati. Moţemo samo donijeti
neki svoj zakljuĉak na osnovu povijesti i
sadašnjosti. Ne bi valjalo da znamo
budućnost, jer znanje unaprijed uljuljka i
pretvara se u nadobudnost. Koliko ste
puta ĉuli da netko izgovara „ja znam to će
sigurno biti tako i tako“? Ima li taj koji to
tvrdi kristalnu kuglu ili posudu koju je, po
nekim zapisima, koristio Nostradamus? Ili
je moţda došao u posjed vremenske
mašine? Ljepota budućnosti je u tome
što se ne moţe dokuĉiti i uvijek je
neizvjesna. Budućnost nisu rijeĉi.
Budućnost nisu djela. Budućnost su naša
djeca. Zato ukoliko nešto radimo treba da
to radimo zbog njih i zbog njihove djece.
Naši preci su takoĊer isto tako radili zbog
nas. I mimo svega tko se kakvim smatra,
malim ili velikim. Ukoliko svoje djelovanje
usmjerava na potomstvo i opstanak naše
zajednice Hrvata, on je veliki ĉovjek, jer
samo veliki ljudi se mogu ţrtvovati za
druge a da za to ne traţe hvalospjeve i
ode.
Zato, dragi moji prijatelji, i postoje ove
Hrvatske
novine, i postojat će, jer su
I ja sam sada ponosit na ova tri broja
okrenute
ka
budućnosti i potomstvu.
koja smo priredili i predstavili vam.
Predstavili vam naše uratke, naše misli,
naša traganja kao i ono što smo
Urednik: A.H.
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
KRŠĆANSTVO U SRIJEMU
KRATKI PREGLED POVIJESTI SRIJEMSKE BISKUPIJE
vikari na spomenutom podruĉju, najprije
za one zapadnoga, a zatim i za one
istoĉnog obreda, o ĉemu se raspravljalo
na sinodama. Pape su se obraćale i
carevima za pomoć u nalaţenju rješenja,
jer je trebalo ĉuvati jedinstvo Crkve kako
je istaknuto u dokumentu Bonifacija I.: Ne
sub principibus christianis Ro- mana
perdat Ecclesia, quod aliis imperatoribus
non amist (da pod kršćanskim vladarima
rimska crkva ne izgubi ono što nije pod
drugim vladarima).
Srijemska biskupija (lat. Dioecesis
Sirmiensis) nekada je imala sjedište u
Syrmiu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. U
Syrmiu je biskupija nastala vrlo rano, već
u II. stoljeću. Srijemskoj metropoliji bile su
podvrgnute
biskupije
u Cibalii
(Vinkovcima), Mursi (Osijeku), Siscii
(Sisku), Poetovii (Ptuju), Emoni (Ljubljani)
i Singidunumu (Beogradu). Za vrijeme
Dioklecijanovih progona (303. i 304.) u
Syrmiu su muĉeni i ubijeni mnogi kršćani
(Srijemski muĉenici). Nakon proglašenja
Milanskog edikta 313., Srijemska
biskupija je postala jedna od vaţnijih
biskupija u tadašnjemu kršćanskom
svijetu. Nakon provale Huna (441.)
biskupija se poĉela gasiti. Obnovljena je
za Sv. Metoda, kojeg je papa Hadrijan II.
imenovao srijemskim metropolitom.
Nakon smrti Sv. Metoda (885.)
metropolija se ugasila, a podruĉje
Srijemske biskupije je potpalo pod
Kaloĉku metropoliju. Papa Grgur IX. u 13.
stoljeću je oţivio Srijemsku biskupiju, ali
se ona tijekom provale Osmanlija opet
ugasila. Nakon osloboĊenja od
Osmanlija, Srijemska biskupija je
ponovno oţivjela. Ujedinjuje se s
Bosanskom ili Đakovaĉkom biskupijom
1773. godine u Bosansko-Ċakovaĉku i
Srijemsku biskupiju sa sjedištem u
Đakovu.
POĈETCI KRŠĆANSTVA U
SRIJEMU I SRIJEMSKA
BISKUPIJA
Mišljenje da je kršćanstvo bilo prisutno
u Dalmaciji krajem 1. stoljeća prihvaćaju
brojni povjesniĉari, no ĉini se da i poĉetak
kršćanstva na iliriĉkom podruĉju u
4
Sirmij je bio metropola Panonije i Ilirika,
ranokršćanski centar sa biskupima i
muĉenicima koji su ušli u kalendar i
povijest. Od ranokršćanskih hramova
najpoznatiji su bili oni posvećeni sv.
Ireneju, sv. Sinerotu i sv. Dimitriju. U doba
najţešćeg progona kršćana 304. godine,
na jednom od savskih mostova, pogubljen
je najprije prvi povijesno potvrĊeni
metropolit Sirmija sv. Irenej, a njegov
Panoniji treba vezati za spomenuto Ċakon sv. Dimitrije pogubljen je nekoliko
stoljeće. U svojoj poslanici Rimljanima sv. dana nakon smrti sv. Ireneja.
Pavao piše: Tako sam od Jeruzalema i
Unatoĉ
nesporazumima
glede
naokolo do Ilirika potpuno izvršio duţnost
jurisdikcije rimskoga i carigradskog
propovijedanja Radosne vijesti o Kristu.
patrijarha nad Ilirikom, kršćanski se ţivot
(Rim. 15,19) Vjerojatno je apostol Pavao
tada bujno razvio. Isto- dobno se razvijao
prošao kao vjerovjesnik kroz krajeve koje
Arijev pokret ĉije su pristaše imali utjecaja
spominje, dok je uĉenika Tita uputio
i u Srijemu (npr. biskupi Valent i Ursacije).
sjevernije, u Dalmaciju i drugdje.
U Sirmiju je odrţano niz sinoda tijekom 4.
Povjesniĉar Ferdo Šišić smatra da je
stoljeća (351., 357., 358.). Iz tog su
kršćana moglo biti u Panoniji već u 2.
razdoblja poznati metropoliti Domnius
stoljeću, a tek u 3. stoljeću kršćantvo su
(Dujam), Euterius (Euterij) i Anemius
proširili trgovci, radnici i vojnici koji su
(Anemij).
ondje dolazili, osobito s Istoka, tako da je
u to doba bilo biskupa u Syrmiumu,
Nije samo kršćanstvo pridonosilo
Cibala- ma, Mursi i Sisciji. Ako je nakon romanizaciji Dalmacije i Panonije, nego
Milanskog edikta 313. ureĊeno crkveno su to prije uĉinile rimske legije. Rim je
ustrojstvo u iliriĉkoj Panoniji, sirmijski je osvajanjem panonsko-dalmatinskih
biskup
postao
n a d b i s k u p o m , krajeva (Ilirika) pomaknuo svoje granice
metropolitom ĉija se vlast širila po Srijemu prema istoku, a kad je postupak okonĉan,
i Savskoj Panoniji. U poĉetcima traţila se trajna spremnost vojske i
kršćanstva u Iliriku, cijelo je njegovo snošljivo ponašanje prema barbarima,
podruĉje bilo pod rimskim biskupom kao koji su se ponegdje ukljuĉivali u rimske
patrijarhom Zapada. Ilirik je, naime, ĉinio legije. Ipak je Panonija uskoro postala
vanjsko graniĉno podruĉje zapadnog razbojište graĊanskih ob- raĉuna (bitke
patrijarha. Dioba Ilirika na Istoĉni i kod Murse 351. i Siscije 358.), a Velika
Zapadni kao i dioba Rimskog Carstva na seoba naroda poĉela je provalom Huna
Istoĉno i Zapadno, upućivale su rimsku 375. i prijelazom Gota iz Dacije na
biskupsku stolicu na ĉuvanje i obranu Balkanski poluotok. Atila je s Hunima i
jurisdikcije nad sveukupnim podruĉjem. drugim narodima, osobito Gotima, stvorio
Patrijarh carigradski je isticao svoju ţelju ogromnu drţavu sve do Rajne, a 441.
za utjecajem na Crkvu i biskupe u provalio je u Ilirik. Huni su osvojili
Istoĉnom Iliriku. Poznati su sporovi oko slavonsku i srijemsku ravnicu sa
prevlasti u koje su bili upleteni carevi Sirmijem, a kako je metropolit pobje- gao
Teodozije II. (408. – 450.), Flavije u Solun ostala je nadbiskupska stolica
Honorije (393. – 423.) i dr., te pape ispraţnjena sve do 535. Zapadnorimsko
Damas I. (366. – 384.), Anastazije I (399. Carstvo propalo je 476. za Julija Nepota
– 401.), Inocent I. (401.- 417.), Bonifacije (474. – 475.), a ojaĉao je car Odoakar
I (418. – 422.), Celestin I. (422. – 432.), (Basileus). Nakon njegove pogibije (493.)
Siksto III. (432. – 440.), Lav I. Veliki (440. ostro-gotski kralj Teodorik Veliki (488. –
- 461.) i drugi. Uspostavljeni su apostolski 526.) proširio je svoju vlast na Srijemsku
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
Sirmium
Panoniju.
886.) Ogromno je bilo podruĉje već 1071. Srijem podloţili Baĉko –
vjerovjesniĉke i pastirske djelatnosti Kaloĉkoj nadbisku- piji. Tijekom vremena
Uslijedila je nova oblasna dioba, a Metodove, vjerojatno nad Srije- mom i na srijemska podruĉja nastanili su se
Srijemska je Panonija s dijelom Mezije Ugarskom.
patareni iz Bosne i husiti iz Ĉeške.
imala svoje središte u Sirmiju. Justinijan
Zanimljiv je podatak istaknut u povodu
je nakon Teodorikove smrti 526. nastojao
ujedinjenja Bosansko-Ċakovaĉke i
Srijemska biskupija i metropolija Srijemske biskupije 1773. Zabiljeţeno je
vratiti dijelove Zapadnorimskog Carstva,
pa su na- kon rata od 535. do 555. uslijed propala je u vrijeme Velike seobe naroda. tada da su u 12. stoljeću ondje (u Bosni)
kojeg je propala gotska drţava, Panonija i Prema istraţivanjima povijesniĉara (F. bili biskupi istoĉnog obreda, a meĊu njima
Dalmacija pripale Istoĉnorimskom Šišića, S. Paviĉića, V. Klaića, F. Raĉkog), su neki pripadali patarenima.
Carstvu. Na spomenutom podruĉju došlo Bugari su oko 900. godine obnovili
je do novih promjena i pomicanja Srijemsku biskupiju, a Grci su podigli
Na srijemskoj biskupskoj stolici od 1. do
populacija jer su se pojavili Slaveni kao samostan sv. Dimitrija u Mitrovici.
presudni ĉimbenik u budućem razvitku Srijemom su vladali Bugari, Bizant, pa 12. stoljeća bili su sljedeći biskupi:
Panonije i Dalmacije. U novonastalim Ugari. Od 1167. do 1180. opet je vladao Epaenetas (1. stoljeće), Andronikus (1.
prilikama preustrojene su i crkvene Bizant, a poslije njih ugarsko-hrvatski stoljeće), sv. Irenaeus muĉenik (308.), sv.
pokrajine od 771. godine. Papa Hadrijan kraljevi. Nakon niza stoljeća obavijenih Eutherius (343.), Photinus (351.),
II. (867. – 872.) uzdigao je Metoda (815. – povijesnom tamom prelazeći iz ruke u Germinius (367.), Anemius (380.),
885.) na srijemsku nadbiskupsku stolicu ruku Srijem je s gradom Sirmijem 1180. Laurentius (404.), Sebastianus (591. –
kao namjesnika sv. Andronika. godine pripojen Ugarskoj. Grad Sirmium 595.) i Olimnius (1198.).
Nadbiskupsko sjedište i središte (Sirmij) je dobio novo ime po
Nastavlja se...
zapadnog Ilirika Sirmij je od 4. stoljeća srednjevjekovnom samostanu sv.
prema ţelji spomenutog pape, od 869. Dimitrija-Grad Svetog Dimitrija (civitas
Iz knjige "Surĉin kroz povijest"
godine bilo središte prostranoga crkvenog sancti Demetrii), Dimitrovica, Dmitrovica i,
podruĉja središnjeg Podunavlja. konaĉno, Mitrovica.
Marko Kljajić
Poslanstvo i rad braće Konstantina
Nije
ujednaĉeno
mišljenje
o
Srijemskoj
(Ćirila) i Metoda stavlja se u razdoblje
obnove Bizanta nakon pobjede nad biskupiji. Prema nekim piscima Ugari su
ikonoklastima 843. godine. Poznato je Metropolija je u Katoliĉkoj crkvi crkvena pokrajina koja obuhvaća nekoliko biskupija
takoĊer koji su sporovi poremetili odnose (sufraganija). Na ĉelu metropolije je metropolit. „Metropolija“, Opći religijski leksikon, A – Ţ,
izmeĊu rimskog biskupa i carigradskog Zagreb 2002., str. 574.
patrijarha. Kad je moravski knez Rastislav „Srijemska biskupija“, Opći religijski leksikon, str. 888.
(846. - 869.) predloţio Bizantu savez 862. Ante SEKULIĆ, „Pregled povijesti drevne Srijemske biskupije do dolaska Turaka“, Diacovensia
zatraţio je takoĊer vjerovjesnike vješte Vol. 3 No. 1, 1. rujna 1995., str. 158., (http://hrcak.srce.hr/index.php?
jeziku panonskih i moravskih Slavena. U show=clanak&id_clanak_jezik=59701)
proljeće 863. stigli su Konstantin i Metod Isto, str. 158.
Isto, str. 158.
u Moravsku i uz širenje vjere ustrojili su Ferdo ŠIŠIĆ, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1962., str. 55.
slavensko bogosluţje „od bizantskih A. SEKULIĆ, isto, str. 159.; vidi i: Ferdo ŠIŠIĆ, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara,
ĉasoslova i obrazaca latinske mise“. Ova Zagreb 1925., str. 154. – 174.
tzv. Liturgija sv. Petra zapravo je grĉka Isto, str. 159.
verzija kanona rimske mise s ponekim Isto, str. 159.
dodatkom iz obrednika carigradske A. SEKULIĆ, isto, str. 160.
Crkve. Poznati su sudionici u slijedu Isto, str. 160.
dogaĊaja: njemaĉko svećenstvo, knez Isto, str. 160.
Isto, str. 161.
Kocelj (861. – 872.), papa Nikola I.(858. – Husiti su pripadnici razliĉitih crkveno-reformatorskih pokreta u Ĉeškoj (15. stoljeće), nazvani po
867.), papa Hadrijan II., Svatopluk- Janu Husu. „Husiti“, Opći religijski leksikon, A - Ţ, Zagreb 2002., str. 348.
Sventoplk (870. – 894.), papa Ivan VIII. A. SEKULIĆ, isto, 160.
(872. – 882.) te car Bazilije I. (867. – Antun JARM, Shematizam 1999./2000., Đakovo 2000., str. 17.
886.) i patrijarh Focije (858. – 867. i 877. -
5
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
Jesenja sjetna šetnja
Hoće li Hrvati nestati i pretvoriti se u prašinu sjećanja neĉega lijepog?
U ovaj jesenji dan dok hodam korak po
korak, gazeći poţutjelo lišće koje je palo
pod moje prašnjave cipele, kao kroz
jesenju jutarnju izmaglicu dopiru do mene
rijeĉi Sergeja Jesenjina:
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
ĉiji pogled gasne u magli i memli,
ţivio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
Zamućenog pogleda uprtog u beskraj
samo njemu znan, srećem neka znana
lica uz kratko kimanje glavom za pozdrav
ili jedva ĉujno „Zdravo“ ili „Dobar dan“. I
dok se poţutjeli listovi u svojoj agoniji koracima, koracima ţivota jer mi rijetko se vratimo da svijemo gnijezdo u
pretvaraju u prah ispod mojih prašnjavih
nemamo snage. Ta naša nemoć sve više svojim krajevima odakle smo potekli.
cipela, prolaze mi misli ĉuĊenja i nas zatvara u sebe i svoj svijet. Ostavljamo za sobom sa prazninom u
zabrinutosti. Sa svakim novim korakom
Osjećamo se usamljenim, misleć’ da srcu i mutna suzna pogleda one koji su
srećem sve manje poznatih lica. Gdje su
nitko ne osjeća tu bol koja samo nas nas nauĉili prvim koracima, prvim
nestali? Nije im vrijeme da otputuju na uništava i cijepa nam srce i dušu, jer ne rijeĉima, mjerilima vrijednosti i ponosu
onaj svijet, a sve ih je manje. Njihovo
moţemo da podijelimo radost svakog hrvatskoga roda, koji je kroz mnoga
mjesto su zauzeli neki novi, meni strani,
uspjeha, ne moţemo da podijelimo tugu i
ljudi.Svaki novi korak postavlja novo brigu, sa nama dragima koji su otišli i
pitanje. Gdje su nestali meni dragi i znani
napustili nas jer ovdje su im ulice postale
ljudi? Hoću li sa novim korakom sresti
tuĊe i strane, a svaki korak im je bio
meni neko znano i drago lice?
samo saplitanje uz bol koji proţima cijelo
Hodimo zajedno po ovim jesenjim, biće.
prašnjavim ulicama i jedan po jedan se
polako odvaja i skreće u svoju ulicu, u
stoljeća osjećao samo patnju, stradanja i
progone sa svojih ognjišta. Nisu to uvijek
progoni sa „ognjem i maĉem“. To su
mnogo
finiji
uništavanjem
napustimo svoje gnijezdo
suptilniji
liĉnog
mogućnosti
Kada jednom raširimo krila i
i
progoni:
dostojanstva
normalnog
i
ţi vo t a ,
uskraćivanjem prava na rad i adekvatnu
isplatu zarade za uĉinjeni rad… Spisak je
svoj sokak, koji ga vodi ka nekome
i suviše dug. Vjerujem da će se svatko
drugome mjestu, nekoj drugoj ulici i nekoj
Hoće li Hrvati nestati i pretvoriti se u pronaći u makar jednoj rijeĉi uskraćivanja
drugoj tuĊoj jeseni, zimi, proljeću i ljetu. prašinu sjećanja neĉega lijepog kao i omalovaţavanja. Netko će se pravdati
Zabrinutost moja stvara nemilu tjeskobu. jesenjo lišće ispod mojih prašnjavih „pa to je tako, tu ništa ne moţemo
Hoće li netko još ostati da zajedno cipela? Jer jedan po jedan polako odlaze uĉiniti“. Je li baš tako? Ako smo
koraĉamo kao do sada svih ovih godina? svojim putem u nove krajeve kao ptice zatomljeni u svojim brigama i nedaćama,
Naše korake smo nauĉili od svojih selice, ali svaka od tih ptica se vraća zatvarajući
predaka. Uĉili su nas kako biti ponosit i svome gnijezdu da ga ponovno svije i da melankoliju
se
i
u
sebe
depresiju,
tonući
uĉiniti
u
ništa
ponosito nositi svoje breme i uzdignute podari radost ţivota i svoga postojanja nećemo bit će nam sve gore i teţe.
glave koraĉati ulicama. Posustajemo li gdje je i ponikla. Ljudi, pa samim tim i mi Uvijek ima tko je „pametan“ za sve i o
zatekle – Hrvati, smo drugaĉiji. Kada jednom svemu „zna“ sve, pa ĉak i odgovor na
nespremne i prepuštamo da one koji raširimo krila i napustimo svoje gnijezdo jednostavno pitanje: zašto je to ovako
ostaju iza nas netko drugi, netko tuĊ, uĉi da odletimo put nepoznanih krajeva kako je. „Nije vam bio dobar Titov reţim,
mi?
6
Ili
su
nas
promjene
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
htjeli ste kapitalizam, pa izvolite i kušajte prekriţiti otvorena srca i cijelom rukom izgovoreno,
sa
uprtim
pogledom
u
ga sada kada ste ga odabrali.“ Dok će zahvatiti kriţ svoj nego ga treba stisnuti i zaostavštinu koju za sobom kroz stoljeća
netko drugi reći „Sve je to zavjera usmjeriti jer bitan je broj koji daje ostavismo, nitko nas zatrijeti ne moţe
masona, iluminata, CIA-e, MI-6, i ostalih pravovjeru a sve ostalo je zabluda i laţ ili osim nas samih ako se prepustimo stihiji
bjelosvjetskih hohštaplera i probisvjetova se
moliti
na
nekome
tuĊem
nama vremena,
odlutavši
u
melankoliju
i
koji samo ţele da unište sve ljudsko u stranom i nepoznanom jeziku. Nikada mi depresiju.
ljudima radi liĉnog boljitka i zarade, jer nije bilo jasno, do nedavno meni jako
oni upravljaju svijetom a ne vladari bliske povijesti, što znaĉi „Nema većeg
drţava i narod koji ih je postavio na to Turĉina od Poturice“. Osvrćem se oko
mjesto“. Kako da odgovorim na tako sebe i posmatram, oĉima vjerovati ne
„jake“ argumente? Pa stanem i zapitam mogu
koliko
„Poturica“
u
današnje
I dok hodam korak po korak, krajiĉkom
oka hvatam zrak nade koji se širi i
postaje sve veći i sjajniji, donoseći radost
i toplinu.
se - ako već svi znaju da je to tako velika vrijeme ima, koji sa svojom briţnošću za
bjelosvjetska zavjera i znaju tko su ti boljitak Hrvata sprovode i uĉe pravovjeru,
bjelosvjetski izrodi i mrzitelji ljudskoga jer što su znali naši preci, pa oni su bili
roda pa što ih jednostavno ne uklonimo i glupi i nepismeni. A meni koliko je
ne eliminiramo iz naših ţivota, pa da nam poznato od glupih predaka i potomci su
onda
sve
bude
lijepo.Uvijek
slijedi glupi, jer nisu imali od koga pamet
pametan odgovor: „A ne. Ne moţe to naslijediti. A pismenost se kroz škole uĉi i
tako jednostavno, pa oni sve plaćaju i kroz ţivot stjeĉe, nisu uvijek pismeni oni
drţe na svojemu platnom spisku i tko koji pisati znaju.
neće da ih sluša jednostavno će mu biti
uskraćen taj toliko vrijedni i neophodni
novac za njihovu dobrobit, za narod“.
Niti smo mi Hrvati ovce niti nam je
potreban pastir koji će nas vraćati na
„pravi put“.
Sada sam ja ostao zbunjen. Znaĉi ti
bjelosvjetski probisvijeti su zli, loši i mrze
I kroz sve te patnje i omalovaţavanja
I dok jesenje sunce njeţno grije lice, a
sve što je ljudsko u ljudima, a onaj tko je sve manje ima nas Hrvata, odlazi se u poţutjeli listovi u svojoj agoniji posljednjih
njihov direktni izvršilac je jadan i dobar, bijeli svijet trbuhom za kruhom, sa nadom dana ţivota, krckaju i šuškaju pod mojim
ali eto mora tako da ĉini jer Boţe, da će na nekome drugome mjestu moći stopama kao da šapuću „ne brini, ovo
drugaĉije ne bi bio tamo gdje jeste, trudi da nastave ţivot dostojan ĉovjeka, gdje nije kraj, ovo je novi poĉetak jer poslije
se on ali oni gore navedeni mu to ne će biti priznat kao jedinka kao jedinstveni jeseni dolazi zima koja svojom bjelinom i
daju. I onda mi bljesne „Lumin“ (mora da ĉimbenik
svekolikog
ţivota.
Bez oštrom hladnoćom proĉisti sve, a u
ću i ja postati iluminat kada mi se javljaju stavljanja u neke kalupe i stereotipe da je proljeće se budi novi ţivot i radost
bljeskovi
koji
prosvjetljuju),
povijest
me
proĊe
našeg
osvjetljavaju
mi
kroz
hrvatskog
i ono što on prestavlja nešto nepoţeljno i ţivota“. Taj njeţni šapat jesenje prirode
glavu da to treba uništiti i istrijebiti, u najboljem vraća sjaj u oku i grije mi dušu, vraća
naroda
i sluĉaju preobratiti i staviti na pravi put naduda će doći proljeće, da ćemo
njegovo stradanjekroz pisanu rijeĉ i kao zalutalu ovcu briţni pastir svoga ponovno
koraĉa ti
zaj edno
uz
usmeno predanje. Nikada osvajaĉi nisu stada. Niti smo mi Hrvati ovce niti nam je neobavezno ĉavrljanje bez tuge i sjete sa
bili toliko zli koliko su zli bili naši potreban pastir koji će nas vraćati na jasnim pogled kuda hodimo.
dojuĉerašnji prijatelji, poznanici i roĊaci, „pravi put“. Ja, pa i moji sunarodnici,
koji
su
promijenili
vjeru,
naciju
i volimo da smo zabludjeli, da smo zalutali,
svjetonazor. Jer Boţe, pa oni su spoznali jer takvi smo roĊeni, tako smo vaspitani i
pravu istinu i tu istinu ţele po svaku korijeni su nam takvi, ĉvrsti i snaţni koji
cijenu naturiti svojim bliţnjima, jer ih ţele se slomiti ne mogu ni pod naletom
Hodam korak po korak, zastanem,
lupim petama …, a završni stihovi
Jesenjinovi polako se lelujaju kroz moje
misli:
spasiti i izbaviti od zla kojim hode jer su najjaĉih oluja i orkana. Premještali su nas
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
nesvjesni svojega neznanja i zasljepljeni i presaĊivali, drţali na suši i na vjetru ali
ĉiji pogled gasne u magli i memli,
u
svojim
korijenima
i
nefleksibilnim korijene uvijek ĉvrsto drţimo u zemlji bez
shvatanjima poimanja realnosti, da je obzira gdje se nalazimo i koliko nas ima.
sada novo vrijeme, da se netreba moliti Dok postoji ime hrvatsko u povijest
Bogu nego klanjati Alahu, da se ne treba zapisano i u današnjemu vremenu smjelo
7
Listopad 2013
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Horvat Antun
Hrvatske novine br. 3
Bunjevaĉka patnja
Ismijavanje Hrvata-Bunjevaca sa obje strane granice je išlo do te mjere da je
zabranjeno korištenje materinskog jezika
Bunjevci su na
zabrazdili prvu njivu
prostorima da je zabranjeno korištenje materinskog
jezika (primjerice ĉak i u sakralnim
objetkima nije dozvoljavana uporaba
Bunjevcima se obiĉno nazivaju Hrvati ikavice, na nadgrobnim spomenicima nije
koji ţive u zaleĊini Zadra, Hrvatskom bilo dozvoljeno koristiti svoj materinski
Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina jezik).
koja ţivi u Baĉkoj i to na maĊarskoj i
vojvoĊanskoj strani. Zajedniĉko im je to
Rodbinske veze meĊu Bunjevcima sa
da i jedni i drugi govore ikavskom jedne i druge strane granice su pokidane.
štokavicom s novom akcentuacijom. B u n j e v c i m a
kao
doskorašnjim
Dakle istim onim jezikom kojim već bar posjedovateljima zemljišta je ista
ĉetiri stotine godina priĉaju i Imoćani. Po oduzimana i poklanjana novim
predaji bunjevaĉki Hrvati su došli negdje vlasnicima, kolonistima.
iz Hercegovine, obiĉno sa rijeke Bune jer
Naši salaši su bili ĉuvari naše ikavice.
im naziv te rijeke nalikuje na ime. No
većina povjesniĉara sumnja u tu tezu jer Na njima, bili oni sa ove ili one strane
je Buna premali teritorij za takvu seobu, a granice, nitko nije mogao kontrolirati i
i u doba seljenja (poĉetak 17. stoljeća) tu zapovijedati na koji naĉin će se govoriti.
se već govorilo jekavicom. U to doba Bunjevci su osnivali i otvarali svoje škole
pojam Hercegovine je bio puno širi jer je kako bi obrazovanjem svoje djece na
saĉuvali
svoj identitet.
većina današnje Dalmacije i jugozapadne ikavici
Bosne pripadala Hercegovaĉkom Obrazovanje Bunjevaca na materinskom
jeziku je bio trn u oku većinskog naroda,
sandţaku.
te je ono kratko trajalo. Zato se takve
Bunjevci su dolazili u više skupina na škole zabranjuju.
ove prostorepod vodstvom braće
Poĉetkom prošloga stoljeća bunjevaĉki
franjevaca. Franjevci su vodili velike
skupine Bunjevaca, kršnih ljudi na ove Hrvati su sa radošću doĉekali raspad
ravne prostore, trbuhom za kruhom. Austro-Ugarske monarhije. Mirnim putem
Došavši na ove prostore ĉine djela za su preuzeli vlast u Subotici još prije
pamćenje, a nama za uzor. Zapisano je dolaska srpske vojske, i postavili na
da su kao dobri borci u ta vremena gradsku kuću veliki hrvatski barjak. Ušli
protjerali turske begove iz ovih krajeva, su u novu zajednicu slavenskih naroda sa
preko Tise. Tako su Turci bjeţali od naših velikom nadom da će bunjevaĉka djeca
napokon moći uĉiti na svojem
pra-pradjedova.
materinskom jeziku. No vrlo brzo je
Bunjevci su na ovim prostorima uslijedilo razoĉaranje. Tako je odlukom od
zabrazdili prvu njivu, a kao graniĉari 30. rujna 1920. godine odreĊeno da će se
ĉuvali kršćanstvo od tadašnjih osvajaĉa. u prvom i drugom razredu uĉiti ćirilica kao
Vjerojatno su i tada govorili našom i u višim razredima, izuzev mjesta gdje
lijepom ikavicom, staro-hrvatskim jezikom ţivi u većini slavenski ţivalj katoliĉke
i diĉili se svojom pripadnošću hrvatskom vjere, gdje će se izuĉavati i jedno i drugo
narodu.
pismo. Iz ove odluke se jasno vidi da od
hrvatskog školstva u Subotici, i uopće u
Usponi i padovi Hrvata-Bunjevaca
Baĉkoj, nije moglo biti ni govora. U
mjestima sa većinskim hrvatskim ţivljem
U proteklim vremenima Hrvati-Bunjevci
nastojalo se postaviti uĉitelje ili
su doţivjeli velike uspone i padove. Jedan
nastavnike naše narodnosti koji bi našoj
od velikih padova je i posljedica
djeci mogli prenijeti nešto duha naše
potpisivanja Mirovnog sporazuma u palaĉi
narodne kulture. MeĊutim u ĉisto hrvatske
Trianon nakon I. svjetskog rata izmeĊu
sredine imenovani su uĉitelji srpske
Ugarske i Saveznika, kojim je MaĊarska
nacionalnosti, i to iz centralne Srbije. U
izgubila dvije trećine teritorija, ĉime su i
samom gradu Subotici situacija je bila
Hrvati-Bunjevci razdijeljeni u više drţava.
nešto povoljnija. Za ravnatelja subotiĉke
Trianonskim sporazumom Hrvati-Bunjevci
ţenske gimnazije je bio postavljen dr.
od jedne velike skupine postaju manjina,
Matija Evetović, koji se nije nikako mogao
jer su svi priţeljkivali ovo podruĉje
zaobići jer je bio iznimno istaknuti
Subotica-Baja-Sombor.
Skupina
intelektualac. Uz njega se našao i
Bunjevaca koja je ostala u MaĊarskoj trpi
stanoviti broj prosvjetnih radnika hrvatske
razna ugnjetavanja kao i ismijavanja zbog
nacionalnosti po srednjim školama.
ikavice kojom su se sluţili. I druga je
skupina, koja je potpala pod srpsku
Pri koncu II. svjetskog rata partizanski
asimilaciju, je doţivjela sliĉnu sudbinu. pokret je silno podrţavao hrvatski ţivalj
Vršena je smišljena asimilacija Hrvata- na ovim prostorima, jer je on bio jamstvo
Bunjevaca. Ismijavanje Hrvata-Bunjevaca da će ovi krajevi ostati u sastavu
sa obje strane granice je išlo do te mjere j u g o s l a v e n s k e
zajednice.
Prvi
8
ovim
Listopad 2013
narodnooslobodilaĉki odbor grada za
prvog predsjednika izabrao je voĊu
baĉkih Hrvata mons. Blaška Rajića. U
odbor za kulturu izabran je Ivan Prćićgospodar koji je vješto iskoristio svoj
poloţaj te je okupio intelektualce koji su
imali završenu uĉiteljsku školu ali i one
koji nisu imali tu naobrazbu. Njima je
omogućeno doškolovanje te ih je postavio
po našim mjesnim i salašarskim školama.
Tako su u tom razdoblju, moţda po prvi
put u povjesti, u velikoj većini naših škola
bili naši uĉitelji. No to nije dugo trajalo.
Ĉim se vlast konsolidirala poĉeli su
procesi protiv neprijateljskih elemenata u
našoj sredini. Nadaleko su poznati
procesi protiv kriţara u koje je bio
ukljuĉen veliki broj naših uĉitelja i
nastavnika. Ta akcija je bila usmjerena
protiv hrvatske
inteligencije i protiv
predratnog vrlo jakog kriţarskog pokreta
koji je budio svijest naše inteligencije.
Većina tih naših uĉitelja bila je katoliĉkog
vjerskog odgoja, pa su pokrenuli bilten
„Mladi uĉitelj“. Od tog biltenĉića na svega
desetak stranica sa iskljuĉivo struĉnim i
pedagoškim sadrţajem, koji je ruĉno,
šapirografski umnoţavan u dvadeset
primjeraka i koji se razdjeljivao iskljuĉivo
uĉiteljima, napravljen je sluĉaj. Dvadeset
mladih ljudi, intelektualaca, najvećim
dijelom uĉitelja, bili su osuĊeni i sklonjeni
sa uĉiteljskih poloţaja, a na njihova
mjesta, razumije se, došli su iz drugih
krajeva, a najviše iz Srbije.
Propadanjem i smišljenom likvidaciom
seljaštva, najprije agrarnom reformom, pa
formiranjem zadruga, potom drugom
agrarnom reformom, velika većina
podruĉnih osobito salašarskih škola je
nestala. U to vrijeme nastava se odvijala
na tzv. srpsko-hrvatskom jeziku.
Korištenjem perfidnih metoda danas su
uspjeli rasturiti hrvatsko-bunjevaĉki
korpus. U školama se sada nameće
„bunjevaĉki jezik” ĉiji tvorci su BunjevciNE Hrvati koji su TO postali dolaskom
Miloševića na vlast. Zadaća im je
razbijanje ionako još ne uvedenog u
potpunosti obrazovanja na hrvatskom
jeziku, gdje naš obrazovni kadar, koji zna
kome pripada,nema mogućnosti
zaposlenja, djeca u hrvatskim odjelima
uĉe iz ćiriliĉnih udţbenika, iz kopiranih
biljeţnica, sami se snalaze prevodeći sa
srpskog na hrvatski. Zar to nije kršenje
ljudskih prava koja su svakoj nacionalnoj
manjini zagarantirana zakonom, samo
Hrvati nisu u tu grupaciju uvršteni.
Ivan Tumbas
Hrvatske novine br. 3
Zamrznuti konflikt
Kada su Hrvati u Srbiji izgubili svaku nadu da će o njihovom položaju, pravima i nestanku
itko od dužnosnika otvoreno govoriti u meĊunarodnim institucija, jedna zvijezda nas je
obasjala zrakom svjetlosti
Ĉitao
u
sam
u
bunjevaĉkim novinama (onih Bunjevaca
koji se trenutno ne izjašnjavaju kao
Hrvati) kako njihovi ideolozi pišu o
zamrznutom konfliktu izmeĊu Bunjevaca,
misleći na konflikt sa bunjevaĉkim
Hrvatima. Došlo je vrijeme da odmrznemo
taj konflikt ali pred meĊunarodnom
zajednicom, tako da se naš jezik, pisani
dokumenti, uporaba imena naših velikana
u Vojvodini više ne svojataju, ne zlorabe.
Jednom za sva vremena moramo da
kaţemo stop krivotvorenju povijesti.
Hrvati sudjelovali u donošenju politiĉkih asimilacijom hrvatskog naroda u Srbiji.
odluka?
Upozorila je i na sljedeće: „Premda
Moramo vas pitati, zar neosjećate postojeći srbijanski zakoni Hrvatima
nelagodu što Hrvati nisu primjereno jamĉe visoku razinu manjinskih prava, ta
zastupljeni u drţavnim tijelima, u policiji, ista prava, na ţalost, postoje samo na
carini, pravosuĊu i inima?
papiru. Struĉnije reĉeno zakonski okvir
nije implementiran.“ Tako je Bušić, kao
Moramo vas pitati zašto se niste vrlo veliki problem, navela to što su Hrvati u
jasno oĉitovali o stalnom padu broja Srbiji i danas u nemogućnosti ostvariti
Hrvata u Srbiji, što je oĉito vidljivo iz ( premda im je zajamĉena) izravnu
popisa u popis puĉanstva, i to nazvali zastupljenost u parlamentu na
pravim imenom - tihim etniĉkim republiĉkoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini.
ĉišćenjem!?
S tezom o nedostatku implementacije
Dio vojvoĊanskih Hrvata izraţavao je
Moramo vas pitati kada će biti pravo postojećih zakona sloţio se i Laszlo
sumnju u aktivnosti mjerodavnih u našoj vrijeme da se bunjevaĉki Hrvati obrate Tokes iz stranke MaĊara u Rumunjskoj.
matiĉnoj drţavi po pitanju zaštite interesa meĊunarodnim organizacijama za zaštitu
Bušiĉ je, zajedno sa kolegom
hrvatske zajednice u Srbiji. Predsjednici i ljudskih prava zbog nijekanja prava na
zastupnikom
Andrejom Plenkovićem,
vlade u Hrvatskoj su se smjenjivali a izjašnjavanje.
zakljuĉno
istaknula
probleme u
poloţaj Hrvata na ovim prostorima se
obrazovanju
na
hrvatskom
jeziku u Srbiji,
TakoĊer vas molimo da više ne
mijenjao puţevim koracima. Jedan od
kao
što
su
ograniĉavanje
broja
hrvatskih
razloga nezadovoljstva i nepovjerenja su prikazujete uljepšano današnji poloţaj
udţbenika
i
time
onemogućavanje
standardizirane izjave duţnosnika Hrvata u Vojvodini, nastojeći time u isto
Republike Hrvatske kada doĊu u posjet vrijeme uljepšavati i uveliĉavati svoje školovanja hrvatskih uĉenika na njihovu
našoj zajednici. MeĊutim vojvoĊanskim aktivnosti i opravdati svoj poloţaj i svoje materinjem jeziku.
Hrvatima ne trebaju govori, obećanja već plaće. Zar ne osjećate da od vašeg
Odbor za ljudska prava iskazao je
konkretna djela. Republika Hrvatska ima djelovanja ovisi svekolika sudbina i interes za istaknute probleme te će,
pravo i obvezu da aktivno sudjeluje u opstanak Hrvata na ovim prostorima?
sluţbeno je zakljuĉeno, obratiti pozornost
provedbi sporazuma zakljuĉenih sa
Kada su Hrvati u Srbiji izgubili svaku na njih prilikom posjeta Republici Srbiji.
Republikom Srbijom. Isto tako duţnosnici
nadu da će o njihovom poloţaju, pravima
Zdravka, hvala Vam!
Republike Hrvatske imaju i obvezu da,
i nestanku itko od duţnosnika otvoreno
ukoliko se sporazumi ne provedu,
govoriti u meĊunarodnim institucija, jedna
Sada, kao i prije, ostaje otvoreno
pokrene
pravne
postupke
u
zvijezda nas je obasjala zrakom svjetlosti.
pitanje: što nam je ĉiniti?
meĊunarodnim institucijama.
Ta zvijezda je Zdravka Bušić, euro
Drugog nam puta nema, no ozbiljnije
Naţalost i predstavnici Hrvata iz Srbije zastupnica Hrvatske demokratske
nego
ikada prije, sloţno i bez sebiĉnosti,
nisu traţili od duţnosnika Republike zajednice. Na Odboru za ljudska prava
zaboravljajući
podjele, poĉeti djelovati i
Hrvatske da preduzmu sve raspoloţive Europskog parlamenta na tzv. razmjeni
traţiti
naĉina
na
svim razinama, da većina
mjere da se poštuje meĊudrţavni mišljenja odrţanoj 26. rujna, a u svrhu
pripadnika
našega
naroda moţe slobodno
sporazum o reciproĉnoj zaštiti prava pripreme njegovog izaslanstva za
dolaziti
do
rijeĉi,
slobodno
izraziti svoje
manjina zakljuĉen izmeĊu Srbije i skorašnji posjet Republici Srbiji, oštro je
mišljenje.
I
samo
je
pitanje
vremena
kada
Hrvatske. Predstavnici Hrvata u Srbiji nisu kritizirala odnos sluţbenog Beograda
će sva otvorena pitanja, ma koliko god
bili odluĉni u svoji zahtjevima ni u spram hrvatske manjine.
bila skrivena i zavijena u oblandu, izbiti na
institucijama Republike Srbije i nisu bili
„U zadnjih 9 godina u Republici Srbiji blještavo svjetlo javnosti i na koncu, u
voljni da iznesu sluĉajeve kršenja svojih
statistiĉki je nestalo 13.000 Hrvata koji su sluĉaju potrebe, završiti u meĊunarodnim
prava pred meĊunarodnu zajednicu.
se deklarirali kao primjerice Bunjevci ili institucijama.
Moramo vas, koji ste pregovarali u ime i Šokci“ rekla je. Bušić je izrazila
Zatim Hrvati koji se nalaze diljem
za prava Hrvata u Srbiji, pitati zar ne zabrinutost da se podjela Hrvata na
svijeta
trebaju izvući pouku i moţda još
osjećate nelagodu što nemamo politiĉkih subetniĉke skupine kao što su Bunjevci i
jednom
proĉitati poruke koje je napisao
prava, što izbornim zakonom nije Šokci potiĉe od strane relevantnih
Vjekoslav
Klaić, hrvatski povjesniĉar i
reguliran izborni model kojim bi se institucija Republike Srbije (Srpske
pisac:
formirala posebna izborna jedinica za akademije nauka i umetnosti, Matice
Hrvate u Republici Srbiji kako bi na taj srpske i ostalih znanstveno-kulturnih
Pomaţi Hrvatu, jer pomaţeš bratu!
naĉin stvarno, pravedno i punopravno ustanova), te bi mogla rezultirati
Zlatko Ifković
9
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
Franjo idi i popravi mi Crkvu!
Poziv koji je čuo sv. Franjo „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se ruši!“, poziv je
svakome kršćaninu. Pritom ne zaboravimo – jedina metoda je ljubav
Baš danas kad bih si mogao odspavati
malo duţe, moje malo djetešce je
odluĉio da bi se bilo dobro probuditi vrlo
rano i da mi ima puno toga bitnoga za
reći. Na stranu to što ga ja ništa ne
razumijem jer je tek pola godine star, ali
takva su mala djeca. Znaju da su nam
najvaţniji i ne muĉe ih problemi nas
naizgled odraslih i zrelih ljudi. Nakon što
sam saslušao njegovo gugutanje i
shvatio da mi zapravo ţeli poruĉiti da je
bolje rano ustati da se moţe što bolje
iskoristiti dan, poslušno sam ustao,
skuhao kavu i sjeo uz kompjutor. Zna
moja beba da bi danas put Vojvodine
trebala krenuti moja kolumna za
Hrvatske novine. I kako da se onda
ĉovjek ljuti na djecu kad oni itekako sve
dobro znaju i osjećaju. Već od trenutka
zaĉeća oni imaju upisan put kojim će
kroĉiti ostavljajući svoje tragove, ma što
govorili neki znanstvenici i politiĉari da
dijete postaje osobom tek prvim plaĉem.
Njih bez imalo straha smatram duhovno
zakrţljalim i jadnim osobama kojima
treba ljubav. Baš to. Ljubav. Jer da su je
iskusili u njenoj bezuvjetnosti i
potpunosti ne bi je mogli tako gaziti.
Nije ĉudo da je Isus uĉenicima kao
uzor postavio upravo djecu – njihovu
iskrenost i otvorenost. I dok sunce
polako probija oblake i otapa svojom
toplinom mraz koji je prekrio dvorište,
misli mi lete prema Rimu. Prema još
jednom djetetu. Velikom, i već po
godinama ţivota, starom djetetu, ali
zadivljujuće
mladom,
poletnom
i
iskrenom djetetu u osobi pape Franje.
Moţda će se netko ĉitajući tekst uvrijediti
što o Papi pišem kao o djetetu, ta on je
Papa, no oni koji su proĉitali koji njegov
tekst ili intervju, sloţit će se sa mnom da
je papa Franjo duboko iskrena osoba i
otvoren spram svakoga. Toliko otvoren
da se ĉovjek moţe preplašiti.
Razgovarao sam s puno svojih
poznanika i prijatelja o toj Franjinoj
osobini i kod mnogih, a ponekad i kod
sebe, primijetio odreĊen strah. Kao da
ljudi ne mogu vjerovati da je Franjina
vizija
Crkve
moguća.
U
nekih
sugovornika primijetio sam i duboku
sumnju u to da je Franjina vizija Crkve
evanĊeoska, Isusova. I ništa to nije
ĉudno. Sve je to ljudski i potvrda da je
papa Franjo na dobrom putu. No
umjesto strahovima i sumnjama, bilo bi
dobro pratiti ga molitvama. Baš kako je
zamolio kad se prvi put pojavio pred
okupljenim narodom na Trgu sv. Petra, a
10
preko medija pred cijelim svijetom.
Nemamo razloga za strahove, jer
Crkva nije ljudska, nije ni papinska,
moja, tvoja, Crkva je Isusova i Duh Sveti
je taj koji joj daje ţivotnost – kao što je to
već nekoliko puta ponovio papa Franjo.
A mi, njena djeca, moţemo se samo
truditi da je što bolje shvatimo i ţivimo.
Crkva je naĉin ţivota. Crkva je kao
majka, od nas traţi da je poslušamo, s
njome
suputujemo
kroz
vrijeme
pomaţući joj na tom putu u obraĊivanju
ljudskog vrta kojem uvijek prijeti korov. I
to je najbolji put. Ne da po cijele dane
sjedimo doma baveći se sami sobom,
nego da izaĊemo na periferiju. Stoga je
Franjin poziv da se Crkva zaputi na
periferiju - podsjećanje na izvorni Isusov
poziv uĉenicima – “Idite po svemu
svijetu i propovijedajte Radosnu vijest
svakom stvorenju!” (Marko 16,15).
Crkva je misionarska. Kršćanin bi
trebao biti misionar. Crkva ţivi od
susreta. Susreta s Gospodinom i susreta
s bliţnjim. Kada god se Crkva, mislim
sad na njene ĉlanove, kroz povijest
bavila sama sobom, a zaboravljala na
„periferiju“, na obiĉnog ĉovjeka, na svoje
poslanje da svakom ĉovjeku progovori o
Isusovoj Radosnoj vijesti, postajala je
neprepoznatljiva, odbojna umjesto da
bude sol zemlje i svijetlo svijeta.
No, baš zato jer je Isusova i jer je vodi
Duh Boţji, nije nestala s povijesne
pozornice ĉovjeĉanstva. Bog ju je
Listopad 2013
nadahnjivao ĉineći ĉudesna djela po
krhkim ljudima koji su nerijetko bili
sablazan, izazivali strahove, rušili
bezliĉne i jalove ljudske, crkvene i
društvene, strukture da bi oslobodili ono
jezgro zbog koje je Crkva tako
veliĉanstvena, najljepša Rijeĉ koju je
Bog uputio ĉovjeku. Jedan od takvih
Boţjih „luĊaka“ bio je i sv. Franjo.
Svetac ĉije ime je za svoj program uzeo
novoizabrani Papa.
Budite spremni na još mnoga
iznenaĊenja od pape Franje! I molite za
njega. Jako puno molite. I ne bojte se.
Crkva je Isusova. Ona je briţna majka
koja bezuvjetno ljubi svako svoje dijete.
Zbog toga bismo trebali biti radosni, a ne
namršteni i mrzovoljni kršćani. I trebali
bismo tu Radosnu vijest širiti dalje.
Neprestano se susretati, a ne zatvarati
se u svoje iluzorne sigurnosti. Jer poziv
koji je ĉuo sv. Franjo - „Franjo, idi i
popravi moju kuću koja se ruši!“, poziv je
svakome
kršćaninu.
Pritom
ne
zaboravimo – jedina metoda je ljubav:
„A ljubav je dobrostiva, ne zavidi,
ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije
nepristojna, ne traţi svoje, nije
razdraţljiva, ne pamti zlo; ne raduje se
nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva,
sve vjeruje, svemu se nada, sve
podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“
Od srca vas pozdravljam iz suncem
obgrljena Hrvatskog Zagorja!
Zvonko Franc
Hrvatske novine br. 3
Tri dana tame
Razmišljajući nad navednim proroštvom jasno vidimo progon kršćana,
svećenika, bijeg pape iz Rima, a sve to pred sudnji dan
Kod katolika postoji puĉko vjerovanje za
koje se smatra da vodi paralelu s
Izlaskom iz Egipta. Sveta Stolica ne
podupire to relativno rasprostanjeno
vjerovanje, koje se u najkraćem svodi na
to da će prije kraja svijeta postojati period
tri dana tame, kada neće biti sunĉeve
svjetlost, a jedino će blagoslovene svijeće
sijati u mraku. Vjernici bi trebali tijekom
tog perioda ostati u domovima, dok će
mnogi tada umrijeti.
nikada nije zanemarila svoju obitelj, dvoje
djece joj je umrlo dok su bili mali, a drugi
su odrasli pod budnim okom majke. Cijela
obitelj se skupa molila u svojoj kapeli, te
je svojim darovima duha mnoge griješnike
preobratila. Proces beatifikacije zapoĉet
je 1863. godine.
Proroštvo o tami
Podsjećamo da Sveta Stolica sluţbeno
ne podupire vjerovanje u Tri dana tame, a
Prema
informacijama
i donosimo prijevod teksta iz Catholic
poluinformacijama koje kruţe na više Relevations:
strana, meĊu vidiocima i misticima koji su
"Bog će poslati dvije kazne: jedna će
se bavili tom temom nalaze se Sveta
Hildegarda iz Bingena, Sv. Gašpar del biti u vidu ratova, revolucija i drugih zala;
Bufalo, Sveti Pio iz Pietrelcine, blaţena koje potjeĉu sa Zemlje. Drugo će biti
Anna Maria Gesualda Antonia Taigi, Julie poslato s Nebesa. Preko cijelog svijeta će
Marie Jahenny, Elizabeth Canori-Mora, prijeći snaţna tama koja će trajati tri dana
Elena Aiello, Mariam Baouardi (Mary of i tri noći. Ništa se neće moći vidjeti, zrak
Jesus Crucified), Rosa-Colomba Asdente, će biti pun kuge koja će odnijeti mnoge,
ali ne samo protivnike vjere. Biti će
Palma d'Oria, Pere Lamy, Marie Martel.
nemoguće rabiti ljudsko osvjetljenje
Za neke od navedenih, a posebno za tijekom te tame, osim blagoslovenih
Padre Pia postoji velika kontroverza jer svijeća. Tijekom tog upozorenja, vjerni
postoji pronaĊen zapis o Tri dana tame moraju ostati u svojim domovima i moliti
koji mu je pripisan, ali i iskaz Kapucina brojanice i preklinjati Boga za milost. Onaj
koji opovrgava autorstvo Padre Pia. tko iz radoznalosti otvori svoje prozore ili
Jedan od vodećih katoliĉkih eshatologa napusti dom će pasti na mjestu mrtav" –
Desmond Birch koji je navodno imao Ted i Maureen Flynn "Grmljavina pravde:
pristupa skoro svim originalnim zapisima ĉudo, upozorenje, kazna, era mira",
proroštava i koji ih je prostudirao u Maxkol Communications 1993. strana
Vatikanskim arhivima, u svojoj knjizi 352.
"Sudnji dan i trijumf prije, tijekom i nakon
"Svi neprijatelji Crkve, bili znani ili
Antikrista", Queenship Publishing. 1996.
neznani
će nestati širom cijelog svijeta
godine, navodi da su neki izvori jako
dvojbeni, pa ih stoga sada ne bi navodili. tijekom te cjelokupne tame, s izuzetkom
nekolicine koje će Bog uskoro preobratiti.
Zrak će biti zaraţen demonima koji će se
Blaţena Anna Maria Taigi
pojaviti u svim vrstama gnjusnih oblika" MeĊutim, Simon Galloway, urednik Ted i Maureen Flynn "Grmljavina pravde:
Enciklopedije katoliĉkih proroka navodi 6 ĉudo, upozorenje, kazna, era mira",
izvora iz perioda od 1873. do 1993. u Maxkol Communications 1993. strana
kojima se navode proroštva blaţene Anna 352.
Maria Taigi (29 May 1769 - 9 June 1837)
"Vjera će biti progonjena, a svećenici
koju je beatifikovao papa Benedikt XV
1920. godine. Ova Talijanka roĊena je u masakrirani. Crkve će biti zatvorene, ali
Sieni, a s obitelji su se preselili u Rim samo kratko vrijeme. Sveti otac će morati
trbuhom za kruhom. S 20 godina se napustiti Rim - Ted i Maureen Flynn
udala, i jednog dana dok se kleĉeći molila "Grmljavina pravde: ĉudo, upozorenje,
era
mira",
Maxkol
sa suprugom, osjetila je snaţnu k a z n a ,
inspiraciju da se obrati svijetu. Ubrzo je Communications 1993. strana 353.
javno primljena u Treći red Trinitarijana.
"Tijekom ovog vremena bit će
To znaĉi da je ţivjela u skladu s
duhovnim idealima, a zabiljeţeno je da je cjelokupna revolucija. Svećenici će skoro
bila velik darovatelj premda nije bila svugdje biti masakrirani do te razine da bi
imućna, posebno je naglašeno njeno ih netko našao ţive morat će putovati
posjećivanje bolnica. Tijekom mnogo nekoliko dana. Crkve će biti zatvorene, ali
godina molitve u svojoj kapeli imala je samo kraće vrijeme" - Fr Guadentius
ekstaze i ĉeste vizije kojima je vidjela Rossi (Pellegrino) "Kršćanska truba".
budućnost. Njeno tijelo nije trulilo i Thos. B. Noonand & Co, Boston, SAD
nekoliko puta je preseljavano do konaĉne 1873. strana 65.
lokacije, bazilike San Crisogono u Rimu.
"Nakon tri dana tame, Sveti Petar i
Katoliĉka enciklopedia dodaje da ona
11
Listopad 2013
Pavle, došavši sa nebesa, propovjedat će
svijetom i odrediti novog papu. Snaţno
svjetlo će bljesnuti iz njihovog tijela i
nastaniti se na kardinalu, sljedećem papi.
Tada će se kršćanstvo proširiti svijetom.
On je sveti papa izabran od Boga da
izdrţi oluju. Na kraju će imati dar ĉinjenja
ĉuda i njegovo će se ime slaviti širom
svijeta. Cijele nacije će se pridruţiti Crkvi
kratko prije dolaska Antikrista. Ti
preobraćaji će biti ĉudesni. Oni koji
preţive će se morati ponašati dobro. Bit
će nebrojeno preobraćenja heretika
kojima će procvjetati Crkva i primjeniti
svoje pouĉno ponašanje, kao i drugih
katolika. Rusija, Engleska i Kina će doći
Crkvi" - Yves Dupont "Katoliĉko
proroĉanstvo", Tan Books and Publishers
1970. strana 45.
Promišljanje
Razmišljajući nad navednim proroštvom
jasno vidimo progon kršćana, svećenika,
bijeg pape iz Rima, a sve to pred sudnji
dan. No, Anna Maria Taigi je podrobnija.
Navodi da će postojati kratak prekid u
radu Crkve, što pojašnjava zadnjeg papu,
no navodi da će poslije na ĉudesan naĉin
biti izabran novi. Dolazak Antikrista bit će
tek nakon toga. No, preludij svemu su
ratovi i revolucije. Nije pojašnjeno u ĉemu
će se sagledati mrak, hoće li planet
izgubiti osu rotacije pa će moţda Sunce
sijati na oceanskoj strani, ili će neĉega biti
u zraku što će blokirati sunĉeve zrake,
poput vulkanskog pepela. Ujedno, iz
opisa uzroka velike smrtnosti tih tri dana
moţe se zakljuĉiti da će zrak biti pun
neĉeg otrovnog, te da će umrijeti svatko
tko to bude udisao, te stoga ne treba
izlaziti niti puštati zrak unutra. Zanimljiv je
i detalj da ljudsko svjetlo neće raditi. Ĉini
se da uslijed neĉega neće biti struje.
Silazak Sv. Petra i Pavla je najteţe pojmiti
prizemnim matrijalnim umom.
Stoga ću se zaustavit ovdje i prepustiti
odgovornost ĉitateljima da prosude koliko
ih se dotiĉe ovo proroštvo. Ukoliko osjete
ozbiljan poziv vjerodostojnosti, saznat će i
sami kako im se valja ponijeti. Onima koji
nisu dotaknuti iznutra ovim pozivom na
budnost i paţnju, moţemo samo poţeliti
da su u pravu i da se radi o laţnim
uzbunama. S obzirom da su dosadašnji
papinski mandati trajali izmeĊu pol i 26
godina, mnogi moţda neće ni doĉekati da
saznaju istinu, a ostali će moţda dugo
ĉekati na konaĉnu spoznaju. No, ako se
desi najgore, makar će imati ideju o putu
kojim idemo.
Nikola Perušić
Hrvatske novine br. 3
Intervju; sa Zlatkom Ifkovićem, predsjednikom udruge Hrvatska nezavisna lista iz Subotice
Nemojmo samo biti sluge!
stranke, institucije i udruge koje okupljaju
hrvatski narod. Srazmjerno jaĉini, veliĉini
stranke ili udruge trebao je biti odreĊen
broj mjesta na listi. Na ovakav naĉin
objedinjene stranke, udruge i ostale
institucije s hrvatskom nacionalnom
odrednicom trebale su da suraĊuju,
zajedniĉki istupaju i tako ulaze u
dogovore sa ostalim strankama,
prvenstveno oko izlaska na izbore kao i u
poslijeizbornim aktivnostima. Nataj naĉin
bi se ojaĉala i pozicija najjaĉe stranke sa
hrvatskim predznakom Demokratskog
saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV).
MeĊutim, nije bilo sluha za našu
inicijativu.
Zlatko Ifković
Predsjednik Hrvatske nezavisne liste
Rezultati popisa puĉanstva trebali
bi nam biti poslednja opomena i da
mora uslijediti oporavak naše
zajednice, jer će nas brojĉano biti
manje, a i po broju zastupnika.
Zbog ĉega je formirana i kada je
osnovana udruga Hrvatska nezavisna
lista (HNL)?
Hrvatska
nezavisna
lista
je
nestranaĉka, nevladina i neprofitna
udruga slobodno udruţenih graĊana, koji
u njoj ostvaruju svoje zajedniĉke interese
sa ciljem oĉuvanja identiteta Hrvata u
Srbiji. Inicijativni odbor za formiranje
udruge HNL odrţan je 21. prosinca 2011.
godine. Osnivaĉka skupština je odrţana
18. travnja 2012. godine. Jedna od
smjernica koja nas je vodila ka formiranju
udruge je bila procjena da svega 10%
Hrvata djeluje u strankama i institucijama
sa hrvatskom nacionalnom odrednicom;
potom razjedinjenost unutar naše
zajednice izmeĊu aktualnih politiĉkih
stranaka kao i odnos prema Bunjevcima
koji se trenutno ne izjašnjavaju kao
Hrvati. Smatrali smo da je došlo vrijeme
za promjene u funkcioniranju unutar
hrvatske zajednice. Obzirom na to da je
oĉuvanje i opstojnost Hrvata na ovim
prostorima dovedeno na najniţu razinu, a
pribliţavali su nam se izbori na svim
razinama, procijenili smo da je potrebno
pokušati formirati jedinstvenu izbornu
hrvatske listuna koju bi bile ukljuĉene sve
12
Ali i udruga HNL je sudjelovala na
posljednjim izborima?
Da. Mi smo napravili krivu procjenu i
pojavili se na posljednjim izborima u
koaliciji Preokret. Kada su se iscrpile sve
mogućnosti da se formira Hrvatska
izborna lista, jer su DSHV i Demokratska
zajednica Hrvata (DZH) ušli u izbornu
koaliciju, Liberalno demokratska partija
(LDP) nam je ponudila da sudjelujemo u
koaliciji Preokret za Vojvodinu i Suboticu.
Tada
smo
još
smatrali
LDP
proeuropskom strankom, mislili i nadali
se da doista ţele hrvatskoj nacionalnoj
manjini pomoći u ostvarivanju politiĉkih
prava.
Moţete li nas upoznati sa programom
udruge?
druge pogledamo u oĉi i kršćanski damo
oprost za sve propuste i pogreške koje
su uĉinjene na štetu pripadnika naše
zajednice. Prostor za zajedniĉko
djelovanje je opstanak na ovim
prostorima, samo treba prevladati
osobne animozitete i karijerizam, raditi
zajedniĉki na onome što je hrvatski
nacionalni interes.
Postoji platformu za razgovore u koje
bi bile ukljuĉene sve stranke, institucije,
udruge koje okupljaju hrvatski narod.
Plan oporavka treba da se temelji
prvenstveno na formiranju posebne
izborne jedinice za Hrvate u Republici
Srbiji, potom usuglašavanju platforme za
razgovore sa Bunjevcima koji su shvatili
svoje pogreške i koji ţele priznati da
postoji samo jedna povijest i da ona nije
poĉela ni 1991., a ni 2003. godine,
takoĊer
se
moramo
prilikom
decentralizacije zalagati za formiranje
općina u gradovima: Somboru, Subotici,
Srijemskoj Mitrovici, jer nam povijesno ti
gradovii pripadaju. U sredinama gde nas
ima više u postocima malo se
gospodarski, socijalno i kulturno ulagalo,
te na povratu oduzete imovine za vrijeme
komunizma. Mladeţ mora sama izraditi
Srategiju za ukljuĉivanje njih u hrvatske
institucije i na taj naĉin da postepeno
preuzmu odgovornost za funkcioniranje
hrvatske zajednice. Svi oni koji nisu
spremni na suradnju, trebaju se povući, a
svi znamo da u svakoj hrvatskoj instituciji
i stranki postoje nekolicina koji koĉe
zajedništvo zajednice. U Hrvatskom
nacionalnom vijeću (HNV) morat će doći
do spoznaje da je informiranje kljuĉ
napretka zajednice i da iz proraĉuna
moraju više izdvajati za informiranje.
Krajnje je vrijeme da doĊe do
umreţavanja hrvatskih medija u Srbiji.
Prvo moram reći da je u udrugu
dobrodošao svatko tko ţeli pridonijeti
oĉuvanju identiteta Hrvata u Srbiji. Mnogi
Hrvati nisu dobili šansu da se iskaţu u
hrvatskim strankama i institucijama. Sada
smo na najniţoj razini po broju naših
politiĉkih zastupnika. TakoĊer treba uzeti
u obzir dasu nam rezultati popisa
puĉanstva poslednja opomena i da mora
Ovakve aktivnosti bi pridonijele
uslijediti oporavak naše zajednice, jer će povratku povijesnog pamćenja, te
nas brojĉano biti manje, a i po broju omogućilo da nam mladeţ ne odlazi sa
zastupnika.
kartom u jednom pravcu. Zalagat ćemo
Ne smije se zaboraviti da je se da se sve hrvatske institucije koje su
uspostavljanje suradnje svih generacija postojale na ovim prostorima obnove.
Hrvata preduvjet napretka i oporavka
Mnogi to govore, ali rijeĉi i djela se
zajednice i to uspostavljanje suradnje razlikuju. Neće li program udruge ostati
izmeĊu onih Hrvata koji su bili nositelji samo mrtvo slovo na papiru?
hrvatstva i obnove hrvatstva kada je bilo
najteţe i ovih koji su sada ĉelnici naše
Mismo poduzeli niz vrlo konretnih
zajednice. Sada je vrijeme da jedni djela. Kada sluţbena uporaba jezika i
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
Hrvati u Srbiji su izgubili svaku nadu da će o njihovom
položaju, pravima i nestanku itko od dužnosnika otvoreno
govoriti u meĊunarodnim institucijama
pisma hrvatske zajednica nije vaţila za
turistiĉku organizaciju Subotice i grad
Suboticu, koja je osnivaĉ tog poduzeća,
kada na postavljenoj turistiĉko-prometnoj
signalizaciji nije bilo natpisa na
hrvatskom jeziku prosvjedovali smo i
poduzeli korake. Budući da je posve
neizvjesno hoće li i ikada se moţe
oĉekivati obnavljanje Hrvatske drame u
subotiĉkom kazalištu, pokrenuli smo
peticiju za obnavljanje Hrvatske drame.
Inicijativu smo podnijeli Hrvatskom
nacionalnom vijeću (HNV) 21. prosinca
2012. (HNV je o inicijativi donijelo
mišljenje 4. listopada 2013.).Sa
inicijativom
smo
upoznali
dogradonaĉelnika gospodina Blaška
Stantića, predsjednicu Skupštine grada
Subotice gospoĊu Mariju Kern-Solya,
ĉlana gradskog vijeća zaduţenog za
kulturu gospodina Miloša Nikolića.
Dogradonaĉelnik, gospodin Blaško
Stantić je rekao da će nas primiti poslije
odluke HNV-a, predsjednica Skupštine,
gospoĊa Marija Kern-Solya je odgovorila
da će poduzeti korake kada ĉlan
gradskog
vijeća
zaduţen
za
kulturu, gospodin Miloš Nikolić, da
mišljenje. A gospodin Miloš Nikolić još
nije našao za shodno ni da odgovori na
našu zamolbu. Sa ovim ĉinjenicama
samo upoznali i institucije Republike
Hrvatske, jer je svakom strpljenju došao
kraj. Nitko nas nemoţe sprijeĉiti da
vratimo ono što nam pripada. Grad
Subotica ima obvezu da iz proraĉuna
financira obnovu Hrvatske drame i da
imenuje vršitelja duţnosti ravnatelje koji
će u period od šest mjeseci raditi na
formiranju ansambla.
Podnijeli smo inicijativu da se na
Gradskoj biblioteci u Subotici stavi
hrvatski natpis Gradska knjiţnica, kao i
da se u njihovim dokumentima piše i na
hrvatskom jeziku na osnovu Statuta
grada Subotice.
Osnivaĉi smo obnovljenog mjeseĉnika
Hrvatske novine koji je izlazio u Subotici
prije II. svjetskog rata. Izdali smo dva
broja. Hrvatske novine su dostupne i u
elektroniĉkom formatu.
na ovim
prostorima . Njihovim Republika Hrvatska ima pravo i obvezu
obnavljanjem dokazujemo postojanost da aktivnije sudjeluje u provedbi
Hrvata na ovim prostorima.
sporazuma zakljuĉenih sa Republikom
Srbijom. Isto tako duţnosnici Republike
Razlog za pokretanje mjeseĉnika Hrvatske imaju i obvezuda, ukoliko se
Hrvatske novine je taj da po sadrţaju sporazumi ne provedu, pokrenu pravne
budu drugaĉije i da se bave temama postupke u meĊunarodnim institucijama.
kojima se druge tiskovine na hrvatskom Predsjednici i vlade u Hrvatskoj su se
jeziku ne bave, u što su se sada mnogi smjenjivali, a poloţaj Hrvata na ovim
uvjerili, a što je najbitnije naš mjeseĉnik prostorima se mijenjao puţevim
je neovisan i teţi ka slobodnom koracima. Ni predstavnici Hrvata u Srbiji
informiranju na realnim osnovama na nisu bili odluĉni u svojim zahtjevima ni u
cijelom teritoriju Srbije gdje ţive institucijama Republike Srbije i nisu bili
pripadnici hrvatske nacionalne manjine.
voljni da iznesu sluĉajeve kršenja svojih
Pozivam sve da iznesu svoje prava pred meĊunarodnu zajednicu. Ni
prijedloge kao i da pišu o temama koje poslije devet godina od potpisivanja
smatraju da su aktualne i koje će Sporazuma o reciproĉnoj zaštiti manjina
pridonijeti povijesnom pamćenju i izmeĊu Republike Srbije i Republike
doprinijeti povezivanju svih graĊana Hrvatske mi nemamo politiĉka prava, jer
hrvatske nacionalnsti bez obzira na izbornim zakonom nije reguliran izborni
model kojim bi se formirala posebna
politiĉka, vjerska, i druga opredjeljenja.
izborna jedinica za Hrvate u Republici
Gdje vam je ured i kako se financirate? Srbiji kako bi na taj naĉin stvarno,
pravedno i punopravno Hrvati sudjelovali
Dana 28. travnja smo podnijeli zahtjev u donošenju politiĉkih odluka.
gradu Subotici da nam dodijeli prostorije
Hrvati u Srbiji su izgubili svaku nadu da
za rad kao i ostalim udrugama. Rok za
odgovor je 30 dana, ali ni do dana će o njihovom poloţaju, pravima i
današnjega nismo dobili odgovor. Naši nestanku itko od duţnosnika otvoreno
koalicijski partneri sjede u udobnim govoriti u meĊunarodnim institucija.
foteljama, ne reagiraju, pritom Stoga sada moramo cijeniti istup Zdravke
zaboravljajući da smo im znaĉajno Bušić, eurozastupnice Hrvatske
demokratske zajednice, koja je na
pomogli da proĊu izborni prag.
Odboru za ljudska prava Europskog
Dosadašnje aktivnosti su uraĊene sa parlamenta na tzv. razmjeni mišljenja
osobnim sredstvima i na osobnoj opremi odrţanoj 26. rujna, a u svrhu pripreme
bez potpore hrvatskih institucija kako iz njegovog izaslanstva za skorašnji posjet
Srbiji tako i iz Hrvatske, iako smo pisali Republici Srbiji, oštro kritizirala odnos
zamolbe. Odlukom HNV-a o raspodjeli sluţbenog Beograda spram hrvatske
sredstava za 2013. godinu, od 4. manjine.
listopada 2013. dodijeljena su nam
A svi oni koji nisu imali prigodu neka
neznatna sredstva za obavljanje
djelatnosti, i još beznaĉajnija za Hrvatske sada proĉitaju poruke koje je napisao
novine u elektronskom obliku, pritom Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesniĉar i
oĉito ne uzimajući u obzir našu zamolbu, pisac. Jedna od njih je:
koju smopodnijeli 6. lipnja, da nas
Pomaţi Hrvatu.
financiraju kao i ostale tiskovine na
hrvatskom za tiskano izdanje ili moţda
Pomaţi Hrvatu, jer pomaţeš bratu!
ne smatraju Hrvatske novine hrvatskom Suviše nam jada zadavaju naši dušmani,
tiskovinom.
koji hoće da nas zatru, pa da nasnestane
Kako vidite budućnost Hrvata u Srbiji?
Svakom Hrvatu dati šansu i ukljuĉiti ga
na u rad hrvatskih stranaka, institucija i
udruga, što će dovesti do demokratskih
konkretnih promjena u djelovanju Hrvata
Hrvatske novine su dio povijesti Hrvata u Srbiji. Nemojmo biti samo sluge! Ai
Zbog ĉega ste se odluĉili
obnavljanje Hrvatskih novina?
13
Listopad 2013
s lica zemlje. A da mi sami budemo ortaci
njihovi, gloţeći se meĊusobom i
izjedajući jedan drugoga?Ĉestit ĉovjek ne
radi nikome o glavi, pa ni zatorniku sreće
svoje. A kamo li da ĉestit Hrvat kopa grob
svome bratu Hrvatu!
Ivan Stipić
Hrvatske novine br. 3
fra. Andrija Nikić
Specifiĉnost crkvenih prilika u
Hercegovini u 17. stoljeću
Na temelju arhivskih podataka što sam
ih pronašao u crkvenim i civilnim
pismohranama na podruĉju Bosne i
Hercegovine, te Hrvatske i grada Rima
došao sam do podataka: da je prvi do
sada poznati dokument kojim sultan
zaštićuje katolike od pravoslavnih
crkveno dostojanstvenika datiran u
Carigradu 17. kolovoza 1498. godine.
Tom dokumentu prethodila je terenska
akcija
pravoslavnih
crkveno
dostojanstvenika da podvrgnu katolike
pod svoju jurisdikciju. Nakon toga je
uslijedila zamolba s popratnim darovima.
Umilostivljen vidljivim znakovima
odanosti sultan je odobrio pisanje
traţenog fermana kako bi Pravoslavna
crkva podvrgla katolike i u Bosni i
Hercegovini pod svoju jurisdikciju. [1]
Prije izdavanja tog dokumenta prethodila
je zamolba, a prije molbe plan da
Pravoslavna crkva proširi svoju
jurisdikciju na sve katolike na podruĉju
osmanske okupacijske vlasti. Ili obratno,
od plana i ideje o širenju pravoslavlja,
odnosno Srbije i Srpske pravoslavne
crkve išlo se preko molbe, dobivanja
fermana na akciju. Tekstovi u sultanovim
dokumentima su sliĉni. Iako gotovo svaki
od tih dokumenata ima posebne povode i
adresante, ipak njihov bitni dio je gotovo
nepromjenljiv.
Sadrţaj traţenog fermana
Sadrţaj
prvog
fermana
o
podjarmljivanju katolika pod jurisdikciju
Srpske pravoslavne crkve i ubiranje
odgovarajućih poreza nije mi poznat.
MeĊutim, poznat mi je njegov sadrţaj iz
1693. godine. Uz neznatne izmjene, po
svoj prilici, sadrţaj starijeg fermana
mogao bi glasiti kao i ovaj mlaĊi. To
potvrĊuje ferman iz 1693. koji pripada
manastiru u Duţima (Hercegovina). Evo
što, uz ispuštanje imena sultana i
patrijarhe, stoji u tom fermanu:
"…Hercegovaĉki, mostarski, gabeoski,
doljanski itd. kadije, Bog vas višim
znanjem podario.
Sa ovim veliĉanstvenim pismom koje
će Vam prispjeti stavlja Vam se do
znanja da je … (taj i taj patrijarha i
metropolita) mome veliĉanstvu s tuţbom
se obratio, u kojoj se prituţuje kako u
istim kotarima stanujući: Latini (katolici),
Madţari, Šokci, Gardijani, Luţani, Arnauti
i ostali kristijanski narodi i svećenici, koji
su od pamtivijeka drţavne daće u njemu
spadajuće milostinje, skupštine i za
vjenĉanja Mitropolitu upućivali, sada se
tomu protive i plaćanju ustruĉavaju
govoreći: 'mi tebi ne damo, mi ćemo papi
14
i Rimu plaćati i dati', te ujedno zamolio, svojih crkvenih predstavnika vršila
da bi se koga bi se u smislu postojećih zadaću ne samo da štiti pripadnike
zakona postupati imalo.
srpskog naroda gdje god se oni nalazili
nego i da katolike pridruţi svojoj
Usljed koje zamolbe, nalaţem Vam da zajednici. Nadalje, pravoslavno
u istim kotarima stanujući Latini (katolici), svećenstvo koristi svaki neuspjeh
MaĊari, Šokci, Arnauti i ostali drugi katoliĉke vojske pa ĉak i njihov uspjeh u
krstijanski narod moraju godišnje daţbe daljem zaustavljanju osmanskog
daće i Patriki i Mitropolitu i spadajuće nadiranja, da na osvojenom podruĉju
milostinje i za vjenĉanja i sve ostale male podjarmi katolike pod svoju jurisdikciju.
i goleme pristojbine Mitropolitu uplaćivati Postojanje "pakta izmeĊu Pravoslavne
i po obiĉaju i ustanovljenom zakonu crkve i Osmanlija" potvrĊuje muĉenje
davati, ako bi se koji od svećenika tomu franjevaca i rušenje franjevaĉkih
protivio i opirao imade Mitropolit po samostana s jedne, a doseljavanje
svojem obiĉaju njega urediti, pokoriti se pravoslavaca i osnivanje njihovih
da mu tkogod tomu na put stane…" [2]
manastira s druge strane. [4] Konkretno,
u Hercegovini se od starih sedam
franjevaĉkih samostana na podruĉju
zapadne (Novi, Ljubuški, Imotski, Bišće,
Mostar, Konjic, Duvno, a vjerojatno još u
Ĉerinu i na Policama) i bar ĉetiri na
podruĉju istoĉen Hercegovine, tijekom
XVI. stoljeća ruše i posljednji, a osnivaju
novi pravoslavni manastiri. Ĉini se da su
se poznate naredbe i propisi – Kanuni i
kanun-name za bosanski, hercegovĉaki,
zvorniĉki, kliški, crnogorski i skadarski
sandţak iz 1516… i slijedećih godina o
zabrani popravljnja i podizanja ne samo
samostana nego i kriţeva odnosile samo
Nisam uspio pronaći ĉime je tuţitelj
na franjevce, a ne i na pravoslavne. [5]
dokazao da su latini (katolici) "od
Neće biti iznenaĊenje kad se sazna da
pamtivijeka drţavne daće u njemu
su
neki
pravoslavni
crkveni
spadajuće milostinje, skupštine
dostojanstvenici umiješani u akciju
(vjerojatno redovinu?) i za vjenĉanje
franjevaĉkih stradanja Bosne Srebrene
(takse) Mitropoliji i manastiru spadajuće
tijekom ĉetiri stoljeća turske uprave. [6]
pristojbine mitropolitu upućivali…" a
Nadalje, iz izloţenoga je vidljivo da Porta
"sada se tomu protive…" Patrijarha,
ima posebnu taktiku i odnose prema
ţeleći dobiti svoju naklonost, naglašava
pravoslavnima, a posebnu prema
nepovjerenje Porte prema katolicima koji
katolicima još od poĉetka svog
su povezani tajnim kanalima s papom i
okupacijskog upravljanja na Balkanu.
planiraju organizirati rat protiv osvajaĉa.
MeĊutim, na temelju tuţbe sultan daje
Brojni su izvori tijekom narednih
meritorno rješenje. NareĊuje da se
stoljeća za navedene akcije.
pristojbe i takse godišnje isplaćuju
patrijarhi i metropolitima. Za izvršitelja
Na temelju pronaĊenih dokumenata
naredbe, prema znanju pokrajinskih upada u oĉi grupiranje tih dokumenata uz
kadija kojima slijedi posebna nagrada, vojne akcije, bez obzira na uspjehe i
sultan ovdje ovlašćuje mitropolite poraze. Tako onaj prvi poznati sluĉaj
tuţitelje.
Konaĉno,
d o b i v a n j e slijedi nakon bitke na Krbavskom polju
dokumenata s navedenim odredbama (1493.), drugi nakon tursko-mletaĉkog
stajalo je dosta mita i "potplaćivanja". rata (1499.-1502.) a treći nakon 1509. u
Sve se to isplatilo jer su tuţitelji bili vrijeme trajanja ugarsko-turskog primirja,
sigurni da će to stostruko naplatiti na a onaj iz 1514. nakon uspjelog pohoda
terenu.
Petra Berislavića u Dubici, slijedeći
pokušaji kao da su pratili uspjehe ratova
U pozadini navedenog stoje izmeĊu hrvatskih banova i Turaka.
svjedoĉanstva pravoslavnih povjesniĉara
koji istiĉu da je njihova Crkva priznala
Za pedeset godina (1498.-1548.) Porta
Osmanlijama vlast, prihvatila kompromis i je izdala jedanaest dokumenata kako bi
sklopila neki pakt, a vjerojatno dobila u zaštitila katolike i franjevce Bosne
prilog i koji sultanov dokument. [3] Već Srebrene od ponavljanih nasrtaja
od samog poĉetka osmanskog vladanja, Pravoslavne crkve.
istiĉu i srpski povjesniĉari, njihova se
Crkva proglasila "caput nationis" i preko
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
U carigradskim pismohranama, kao i
pismohranama Pravoslavne crkve, otkrit
će se po svoj prilici najraniji dokumenti
što ih je njihova Crkva dobila da bi
ozakonila i dobila blagonaklonost Porte u
svojim akcijama na podjarmljivanju i
stavljanju katolika pod njihovu jurisdikciju.
[7]
dobivene Ahdname, [9] jedini ostali meĊu
katoliĉkim puĉanstvom pod Turcima,
nastavili svoju pastirsku sluţbu ne samo
pastoriziranja katolika nego su bili
kulturni i gospodarski djelatnici, te njihovi
ĉuvari i zagovornici.
Zaštićivanje katolika
Prvi dosada poznati dokument kojim
sultan zaštićuje katolike od nasrtaja
pravoslavnih crkvenih dostojanstvenika
datiran je 17. kolovoza 1498. godine.
Ferman u cijelosti glasi: "On – Bog (u
turgi) Bajazit sin Mehmed-hanov, vazda
pobjedonosan! Ponosu kadija i sudaca,
majdanima šerijata i odredaba, kadijama
Novog brda i Srebrenice – da bi im vrline
trajne bile!
Kada stigne uzvišeni carski biljeg,
primite na znanje da su sada stanovnici
Novog Brda i Srebrenice poslali na moju
Portu svoga ĉovjeka koji je ovako
izvijestio: "Do sada patrijarsi i mitropoliti
nisu obiĉavali da se miješaju (u prava)
naših svećenika (franjevaca). 'Do sada
su, meĊutim, došli, pobirati svoj prinos i
vršili nasilja i nepravdu. To (tako) ranije
nije bilo. Dalje je izvijestio ovako: 'Njihova
vjera i vjerski obredi ne vrijede meĊu
nama'.
Sada nareĊujem da ove sluĉajeve
kako treba ispitate i izvidite pa nastojte
da i od sada bude onako kako je prije bilo
i da nikako ne postupite drukĉije, a ako
su protivno obiĉaju pobirali njihove
prinose, preduzmite da se odmah natrag
vrati, one koji se budu protivili i opirali
ukorite, one pak koji ne poslušaju
popišite i ovamo dostavite, i nakon što
pregledate ovaj carski ferman, ostavite
ga u rukama stanovnika Srebrenice. Vi
pak oslonite se na uzvišeni znak". [8]
Upada u oĉi da je prvi poznati protest
protiv akcije Pravoslavne crkve potekao
iz Srebrenice. Srebrenica je, izmeĊu
ostalog, utisnula takav peĉat franjevaĉkoj
zajednici na Balkanu da je njihova
zajednica dobila – a djelomiĉno još i
danas nosi . ime Bosna Srebrena. Tu je
dugo vremena bilo sjedište uprave iste
provincije, a franjevci koji su, nakon
Zbijeg
Ĉini se da je potrebno upozoriti da je
izdavanju tog fermana prethodila
terenska akcija pravoslavnih crkvenih
visokih dostojanstvenika da podvrgnu
katolike pod svoju jurisdikciju. Prije te
akcije dobiven je odgovarajući sultanov
dokument. Prije izdavanja tog dokumenta
prethodila je molba, a prije molbe plan da
Pravoslavna crkva proširi svoju
jurisdikciju na sve podanike dokle god se
proširi osmanska vlast. Ili obrnuto, od
plana, preko molbe, dobivanja fermana
na akciju. To potvrĊuje ferman što se
ĉuvao u pravoslavnom manastiru u
Duţima.
Nasuprot izjavama pravoslavaca da je
katoliĉka i pravoslavna vjera ista, u
fermanu je zapisana tvrdnja katoliĉke
strane. Da je osmanska vlast shvatila
plan pravoslavlja, proizlazi iz naredbe:
"da ove sluĉajeve kako treba ispitate i
izvidite..…" Tako crkvenim vlastima jedne
i druge vjeroispovijedi Porta priznaje
pravo da pobiru prinose vjernika po
starom obiĉajnom pravu, ali pravo
odluĉivanja u konkretnom sluĉaju
zadrţava za sebe. Iza te prakse moţda
se krije plan Osmanlija da se u svojim
osvajaĉkim ciljevima drţe dvoliĉnog
odnosa s podanicima i da uz pomoć
provoslavaca pridobije njihove snage za
dalje osvajanje, a isto tako da u planu
prema osvajanju katolika, dajući im
slobodu vjeroispovijesti, ne uznemiri i
digne katoliĉki Zapad ujedinjen protiv
Osmanlija koji su nadirali. Nadalje,
moguće je da su se Osmanlije htjele
posluţiti pravoslavcima da bi islamizirali
katolike.
Potrebno je upozoriti da se u fermanu
ne dokazuje da su katolici "od pamtivjeka
drţavne daće u njemu spadajuće
milostinje i (takse) za vjenĉanje mitropoliti
i manastiru upućivali. A poznato je kako
se "sad tome protive". MeĊutim,
patrijarha naglašava nepovjerenje Porte
prema katolicima koji su, navodno,
povezani tajnim kanalima s papom i
'planiraju' organizirati rat protiv osvajaĉa.
U fermanu se daje meritorno rješenje.
NareĊuje se da se pristojbe i takse
godišnje isplaćuju patrijarhu i
mitropolitima. Za izvršitelje naredbe,
prema znanju kadija, sultan ovlašćuje
mitropolite – tuţitelje. Dobivanje ovakvih
dokumenata stajalo je dosta mita i
potplaćivanja. Isplatilo se, jer su tuţitelji
bili sigurni da će to stostruko naplatili od
podjarmljenih katolika.
Sultanova zaštita katolika u Srebrenici i
Novom Brdu skrenula je, ĉini se,
pravoslavne crkvenodostojanstvenike na
Bosnu Srebrenu, odnosno Bosnu i
Hercegovinu. Koncem lipnja 1504.
uslijedio je novi ferman o sporu
franjevaca
s pravoslavcima u
Hercegovini. Za pedeset godina (1498.1548.) Porta je izdala jedanaest
dokumenata kojim se zaštićuju katolici i
franjevci od nasrtaja Pravoslavne crkve.
Po svoj prilici tako toliko fermana je
izdano i crkvenim dostojanstvenicima
Pravoslavne crkve. Sve se to moralo
skupo plaćati, ali za franjevce ništa nije
bilo preskupo jer se radilo o biti ili ne biti
na svom teritoriju i sa svojom vjerom.
[1] Opširnije usp. ANDRIJA NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597). Tavelić,, XXI/1981., br. 1., str. 9.-18.; ANDRIJA NIKIĆ,
Specifiĉnost crkvenih prilika u Hercegovini u 17. st. Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14. VIII. 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47. i ISTI, Franjevci u
Hercegovini u doba fra Matije Divkovića (1563.-1631.). Mostar 1985. – prijevod fermana na str. 41.-45.
[2] "Pisano dne 15. šabana 1104. (1693.) godine u logoru polja Bilegrada." Arhiv Hercegovine u Mostaru, Acta Turcarum, br. 2/73. Preslik u Franjevaĉkom arhivu u
Mostaru god. 1693.
[3] Tu misao preuzima Ivo Pilar pod pseudonimom: L. von Su'dland, Južnoslavensko pitanje. Izd. Matice hrvatske, 1943., od povjesniĉara Stanoja Stanojevića, str.
273.
[4] O franjevaĉkim muĉenicima usp.: ANDRIJA NIKIĆ, Muĉenici Franjevaĉke provincije Bosne Srebrene izmeĊu 1513. i 1613. Tavelić, 21/1981., br. 2., str. 38.-41. i
ISTI, Muĉenici Franjevaĉke provincije Bosne Srebrene izmeĊu god. 1617. i 1878. Tavelić, 22/1982., br. 1., str. 9.-12. i ISTI, Hercegovaĉki franjevaĉki muĉenici (1524.1945.). Mostar 1992.
[5] Izd. ORIJENTALNI INSTITUT, Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovĉaki, zvorniĉki, kliški, crnogorski i skadarski sandžak .. . Sarajevo 1957.
[6] ANDRIJA NIKIĆ, Hercegovaĉki franjevaĉki muĉenici (1524.-1945.). Mostar, 1992.
[7] Oĉekivat je objavljivanje dokumenata s takvom tematikom iz pismohrana Pravoslavne crkve i pismohrana pojedinih sultana.
[8] H. ŠABANOVIĆ, Turski dokumenti u Bosni iz druge polovine 15. stoljeća. Istorijsko-pravni zbornik, sv,.2 (1949.), str. 198. i A. NIKIĆ, Franjevci – zaštitnici naših
katolika pod osmanlijskom vlašću (do 1597). Tavelić,, XXI/1981., br. 1., str. 14.-18.
[9] Već odavno se sumnja u autentiĉnost glasovite Ahdname što se ĉuva u franjevaĉkom samostanu u Fojnici. Tim pitanjem posebno su se bavili povjesniĉari: H.
Šabanović, Josip Matasović, Dominik Mandić i Vanĉo Boškov. Na koncu se može reći: Fojniĉka ahdnama je nestala vrlo rano. Najvažnije odredbe iz te ahd-name
saĉuvane su u jednom fermanu sultana Bajazita II, iz 1483. godine. Taj tekst fermana poslužio je kao podloga za izradu sadašnje ahd-name. Prema tome današnja
Fojniĉka ahd-nama je falsifikat koji je nastao u XVI. stoljeću – upravo u vrijeme kada je stanje franjevaca i katolika bilo gotovo neizdrživo jer su se našli izmeĊu dvije
vatre – muslimana i pravoslavaca - koje trajno gore. Usp. V. BOŠKOV. Pitanje autentiĉnosti Fojniĉke Ahd-name Mehmeda II iz 1463, godine. Godišnjak Društva
istoriĉara BiH, XXVIII-XXX/1979., str. 87.-103.
Zbornik predavanja Znanstvenog skupa u Subotici 12.-14., VIII., 1986. Subotica, 1987., str. 19.-47.
15
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
Antropološka medicina i hagioterapija
Filozofija i teologija govore o ĉovjekovoj duhovnoj duši
U zadnjih desetak godina istraţivanjem
mozga u neuroznanosti te duha u filozofiji
i teologiji, došlo je do revolucionarnog
zaokreta u poznavanju ĉovjeka i svijeta.
Znanstvena otkrića sve jasnije upućuju na
ĉinjenicu da je duhovna dimenzija
temeljni kljuĉ za razumijevanje ĉovjeka i
sveukupne
stvarnosti
te
otkrivaju
neophodnost istraţivanja i razvoja
znanosti o ĉovjekovu duhu. Ĉovjek ţivi u
svijetu vrlo razvijene tehnologije koja mu
treba omogućiti bolji i lakši ţivot, no svuda
oko sebe nalazimo sasvim nezadovoljne i
uplašene ljude s velikim brojem
somatskih i neizljeĉivih bolesti te s
brojnim psihiĉkim bolestima. Unatoĉ sve
razvijenijim
medicinskim
metodama
lijeĉenja, unatoĉ mnoštvu razvijenih
psihoterapija, ostaje ĉinjenica da ima sve
više depresivnih i bolesnih ljudi, ljudi koji
ne vide ni u ĉemu smisao i koji zbog toga
silno pate. Pitanje smisla samo je ljudsko
pitanje i samo ga ĉovjek postavlja, traţeći
odgovore bez kojih mu nema ţivota. Ništa
ne boli kao duhovna bol, duhovna patnja,
ono kad ĉovjek kaţe: „Boli me duša! “ Ta
bol se javlja najprije u savjesti, koja je
glas bitka, a potom i kroz egzistencijalni
strah koji upozorava da je ĉovjekov ţivot
ugroţen u temelju postojanja. Budući da
je savjest organ smisla, kako kaţe V.
Frankl, ĉovjek ĉineći zlo ili je sam izloţen
zlu gubi smisao. On osjeća da nikuda ne
ide, da nema kamo poći, da je sam,
izgubljen
i
kriv.
To
rezultira
samoubojstvom duše, odnosno ĉovjek
ontološki umire. Stoga, nema sumnje da
je ĉovjeka najpotrebnije lijeĉiti u njegovoj
duhovnoj dimenziji.
Antropološka medicina (AM ) i
hagioterapija (HGTH), kao metoda
lijeĉenja unutar antroploške medicine,
odnose se na duhovnu dimenziju ĉovjeka,
odnosno na bolesti koje se pojavljuju u
ĉovjeku kao duhovnom biću. Filozofske
znanosti već odavno pokazuju da su
izvori svih ĉovjekovih nedaća prvenstveno
na njegovoj antropološkoj razini. Za
razliku od filozofske antropologije,
antropološka medicina ide korak dalje
otkrivajući ranjenosti, bolesti i traume
duhovne duše te pronalazeći njezine
terapijske mogućnosti. Ona se temelji na
najnovijim znanstvenim otkrićima iz
podruĉja prirodnih i biomedicinskih
znanosti
(posebno
neuroznanosti,
epigenetike, biologije i fizike) te
humanistiĉkih
znanosti:
filozofije
i
teologije. U potpunom i specifiĉnom
smislu istraţuje ĉovjekovu duhovnu dušu,
njezine patologije i terapije, a u
16
proširenom smislu prouĉava uzrok
psihiĉkih i somatskih bolesti na duhovnoj
razini. Antropološka medicina je, dakle,
medicina u kontekstu antropologije te ima
svoj autonomni objekt istraţivanja i
lijeĉenja, duhovnu dušu.
Filozofija i teologija govore o
ĉovjekovoj duhovnoj duši, jer ĉovjek nije
ĉisti duh poput anĊela nego otjelovljeni
duh ili oduhovljeno tijelo. Ĉovjek
je ,,raspeto" biće, sastavljeno od tijela i
duše. Pripada neţivoj materiji, tjelesan je,
ali nije neţiva materija. Pripada
ţivotinjskom svijetu, jede, pije, razmnaţa
se, ali nije ţivotinja. On shvaća ono što je
duhovno, nadilazi umom i intuicijom
ograniĉenu materiju i nagonski ţivotinjski
svijet, ali nije ni anĊeo. Ĉovjek je
jedinstvo, osoba sastavljena od duše i
tijela, od dva principa, materijalnog i
duhovnog. Samo po duhovnoj duši,
ĉovjek je izvorno i originalno ĉovjek. Po
njoj se razlikuje od ostalih živih bića.
Biljke za razliku od ĉovjeka imaju samo
vegetativnu dušu, a životinje vegetativnu i
psihiĉku. No ipak, životinje nisu ĉovjek, jer
nemaju duhovnu dušu. One ne misle, ne
stvaraju, ne govore, nisu slobodne, životinje su zadane i nisu etiĉko-moralne. Jedino podruĉje duhovne duše odreĊuje
ĉovjeka kao ĉovjeka, a to su njegova
osobnost, život, intelekt, duhovno srce,
karakter, savjest, pamćenje, sjećanje,
kreativnost, slobodna volja, spolnost,
vrline, kultura, religioznost, smisao,
etiĉnost, moralnost, ljubav, povjerenje,
mudrost, interpersonalnost... Za razumijevanje antropološke medicine i hagioterapije nužno je dobro poznavati i razlikovati ĉetiri ĉovjekove dimenzije, koje se
zasebno lijeĉe i tretiraju: Biološka
(somatska medicina), Psihiĉka (psihijatrija
i
psihoterapija),
Antropološka
(antropološka medicina i hagioterapija),
Teološka (pastoral crkve, molitva, religioznost). Kad govorimo o ĉovjekovoj
duhovnoj dimenziji tada treba paziti da ju
ne pomiješamo s religioznošću. Religioznost je samo jedan segment ĉovjekove
duhovnosti, dok je duhovnost ĉitav
ĉovjek.
Ĉovjek je neuništiv, besmrtan, vjeĉan.
Ima dušu i unatoĉ dvojnosti, samo je
jedan ĉovjek. Od duše i tijela, jedinstven.
Tjelesnim
ticalima
ĉovjek
moţe
spoznavati
materiju,
ali
duhovnim
sposobnostima moţe komunicirati s
duhovnim svijetom. U ĉovjeku je nešto
prolazno, ali i nešto neprolazno. Nešto
ograniĉeno, ali i nešto neograniĉeno. Iako
se tijelo mijenja (tako da jedva
Listopad 2013
prepoznajemo kao istu osobu ĉovjeka kad
mu je godina dana i kad mu je šezdeset
godina), ipak je to isti ĉovjek. Uatoĉ svih
promjena ostaje ĉovjekov duh. Osobnost
ĉovjekova. Duhovni identitet ĉovjekov,
duša, njegov neuništivi ,,ja". Zato unatoĉ
smrti ĉovjek ţivi.
Dokaz duha jest ĉinjenica da ĉovjek
moţe postaviti egzistencijalna pitanja,
traţiti smisao i vrijednost svega što radi i
zašto ţivi. Duh u ĉovjeku pokretaĉki je i
ţivotvorni princip koji fiziĉkom organizmu
udahnjuje ţivot. Duhom ĉovjek sagledava
sve u širem smislenom kontekstu, on se
moţe duhom distancirati od dogaĊaja i
saĉuvati mir i trijeznost. Ĉovjek moţe
mijenjati pravila, izmijeniti situacije, biti
kreativan, sanjati, teţiti, projektirati, izdići
se iz moralnog blata. Ţivotinje za razliku
od ĉovjeka, su zadane instinktom, ĉovjek
je slobodan, te je ĉovjeku u odnosu
prema ţivotinjama i biljkama zajedniĉko
samo 30 % bolesti. Iz tih ĉinjenica rodila
se misao o antropološkoj medicini, koju je
prvi inicirao neurolog, Viktor von
Weizsäecker,
nastavio
medicinski
antropolog, Artur Jores, u tom smjeru
radio je neurolog i psihijatar, Viktor Frankl
i znaĉajne spoznaje donio Matthias Beck.
Oni zakljuĉuju da je osobito vaţno lijeĉiti
ĉovjeka najprije na njegovoj duhovnoj
razini, jer ona je odgovorna ĉak za 70%
simptomatskih somatskih i psihiĉkih
bolesti, a to znaĉi na antropološkoj razini.
Najnovija neuroznanstvena istraţivanja
mozga dovela su do zaĉuĊujućih
rezultata: da ĉovjekove negativne misli,
rijeĉi i djela razaraju stanice mozga, dok
pozitivne misli, rijeĉi i djela regeneriraju
bolesne i traumatizirane stanice mozga.
Osim toga, biološke znanosti otkrivaju da
ĉovjekovo povjerenje u dobro i zdravlje
donosi tzv. placebo efekat, odnosno da
ĉovjek bez utjecaja farmaceutskih lijekova
ozdravlja snagom svoje duhovne duše i
vjere. Ĉovjekov duh drţi na okupu ĉitavo
ĉovjekovo biće, tijelo i dušu te daje ţivot i
zdravlje ĉitavom ĉovjekovom organizmu.
Gdje je duh sprijeĉen u djelovanju,
nastaje bolest. Lijekovi neće izlijeĉiti tijelo,
ako je duh potpuno zakoĉen, ili je moguće
da ono što lijeĉnik proglasi neizljeĉivim,
ĉovjek izlijeĉi duhovnom snagom vjere.
Bez duha i iskustva njegova djelovanja
naše vizije ostaju zamagljene, ţivot
prazan, a svrha ţivota ograniĉena.
Manjak duha nas ĉini frustriranima,
bolesnima, bez smisla i snage za borbu,
malaksalima, malodušnima te poĉinjemo
biti duhovno tupi, traţeći smisao u
izopaĉenim
stvarima,
materijalnim
Hrvatske novine br. 3
dobrima,
promiskuitetnom
besmislenoj pobuni, nasilju,
okultizmu New Age-a, itd.
seksu, sebi oprostiti, jer upravo taj ĉin daje socijalni radnici te je on i neizostavni ĉlan
drogi, smisao svemu. To je jedina mogućnost njegova uredništva.
da preživimo i uspijemo u životu. Zato je
Prvi
sluţbeni
i
javni
nastup
jedna od hagioterapijskih maksima: “Ne
DovoĊenjem osobe do duhovnog vjerujem da je tvoje zlo jaĉe od mojeg antropološke medicine i hagioterapije bio
zdravlja, pridonosi se duhovnomu zdravlju dobra”. U hagioterapijskom duhu, veliki je osnivanje Centra za duhovnu pomoć u
njezine obitelji, a time u konaĉnici i mislilac i državnik, Mahatma Gandhi, kolovozu 1990., u Zagrebu. Uskoro su
duhovnoj obnovi društva. Poukom o takoĊer je rekao: „Ma koliko bila okorjela osnovani
sliĉni
centri
u
Austriji,
putevima do duhovnog zdravlja osobe se neĉija ćud, rastopit će se na vatri ljubavi. Njemaĉkoj,
Belgiji,
Nizozemskoj,
takoĊer osposobljavaju za samopomoć i Ako se pak osoba ne promjeni, to znaĉi Švicarskoj, Italiji i Sloveniji, Bosni i
pomoć drugima. Posrednici terapije za da vatra nije bila dovoljno jaka“. Moramo Hercegovini, SAD-u, Ukrajini, Slovaĉkoj,
duhovnu dušu nazivaju se hagioasistenti, nauĉiti izdržati tu napetost izmeĊu Estoniji i Juţnoj Koreji... Ubrzo nakon
koji su struĉno osposobljene osobe. Oni ograniĉene psihofiziĉke i neograniĉene osnivanja Centra za duhovnu pomoć u
su nositelji zdravlja duha pa je posve duhovne razine. Hagioterapija teži da se Zagrebu poĉinje se hagioterapijskom
razumljivo
da
duhovni
ţivot ĉovjek oslobodi od boli na duhovnoj razi- djelatnošću u drugim mjestima Hrvatske
hagioasistenta treba biti na vrhunskoj ni, dok medicina isto ĉini na tjelesnoj, a te se tamo osnivaju Centri za
razini. Hagioasistent, takoĊer, radi s fiziĉki psihijatrija na psihiĉkoj razini, a od bitnog hagioterapiju. Prvi takav je osnovan u
i psihiĉki zdravim ljudima kako bi se je znaĉenja da osoba želi razumjeti svoj Virovitici, zatim u Osijeku, Slavonskom
poboljšao njihov duhovni imunitet i ukup- problem, nauĉi s njime živjeti i nauĉi nas- Brodu,
Rijeci,
Splitu,
Bjelovaru,
no zdravlje. Hagioterapija djeluje preven- taviti živjeti. Budući da se hagioterapija Dubrovniku, Omišu, Šibeniku, Zadru, na
tivno i kurativno ozdravljajući ĉovjekovu temelji na prirodnom moralnom zakonu Visu i Malom Lošinju, u Novoj Gradiški,
duhovnu dimenziju, ona svestrano potiĉe i ona je znanstvena, univerzalna za svako- Ludbregu,
Varaţdinu,
Ĉakovcu,
usmjerava ĉovjekov razvoj otkrivajući mu ga ĉovjeka, jer svi ljudi imaju savjest i Koprivnici, Oroslavlju, Karlovcu i Poţegi.
bezgraniĉne mogućnosti, nove vidike i svima je jasno da treba dobro ĉiniti, a zlo Na
meĊunarodnom
Studijskom
perspektive (razvojna hagioterapija), a izbjegavati. Antropološka medicina kao i prouĉavanju antropološke medicine i
istovremeno humanizira sam mentalitet somatska i psihijatrijska medicina, nami- hagioterapije u Zagrebu (već petu
kako pojedinca, tako i društva (mikro i jenjena je svim ljudima bez obzira na godinu), sudjeluju polaznici iz 14 zemalja
makroterapija). Duhovno zdrava osoba se rasu, spol, dob, vjersko opredjeljenje i širom svijeta (Irske, Italije, Austrije,
odluĉuje za humano, moralno, kreativno i nazor na svijet. Prirodni zakoni uvijek Njemaĉke, Belgije, Koreje, SAD-a. itd.)
osmišljeno djelovanje, sposobna je djeluju jednako i efikasno, a tako djeluje i Studij se simultano prevodi na engleski,
pronaći životni smisao i cilj, komunicirati prirodni moralni zakon. Kroz ljubav ĉovjek njemaĉki i talijanski jezik .U CDP-u
sa svim ljudima te tako stvarati doživljava smisao života. Ako istinski ne Zagreb godišnje više od 1000 osoba
zajedništvo, povjerenje, dijalog, ekumeni- ljubi i drugi ga ne ljube, osjeća se, be- zatraţi individualnu hagioterapiju, dok je
zam i suradnju. Nadalje duhovno zdrava smislenim, krivim i nekorisnim.
ukupnim aktivnostima istog centra
osoba ima izgraĊenu ispravnu ljestvicu
(seminari, radionice, predavanja i dr.)
vrednota i moralnu sigurnost, okrenuta je
Utemeljitelj hagioterapije, prof. dr. sc. obuhvaćeno više od 8000 korisnika.
dobru i sposobna za rješavanje životnih Tomislav Ivanĉić, poznati je i ugledni
U centrima rade u stalnom radnom
kriza te angažiranje u društvu.
znanstvenik u zemlji i inozemstvu na poodnosu
jedna ili više osoba, a pomaţu im
druĉju teologije i filozofije. Do sada je
U današnje doba itekako je potrebno objavio 24 znanstvene i 50 struĉnih brojni volonteri, u Centru ili terenskim
lijeĉiti duševno-duhovne rane koje su knjiga, 80 znanstvenih ĉlanaka koji su radom. Financije za stalne djelatnike u
daleko dublje od onih materijalnih fiziĉkih, objavljeni u znanstvenim ĉasopisima s centrima dobivaju se predlaganjem
tjelesnih rana koje smo pretrpjeli u ratu i u meĊunarodnom recenzijom i u zbornicima projekata
gradovima,
ţupanijama,
ţivotu koje su nas snašle“. IzmeĊu ostalih znanstvenih simpozija, 325 struĉnih republiĉkim i vladinim ustanovama ili
ĉovjekovih boli, zadnjih se godina poka- ĉlanaka te oko 150 recenzija i preko stoti- inozemnim donatorima. Hagioterapija se
zalo kako hagioterapija postiže sjajne nu raznih prikaza. Specifiĉnost njegovog moţe pruţati svim osobama, bez obzira
rezultate i u lijeĉenju PTSP-a. To je bolest znanstveno - istraživaĉkog rada je na dob, spol, zanimanje ili ţivotni nazor
koja nastaje, zbog pogaženog ljudskog istraživanje strukture ĉovjekove duhovne (teistima i ateistima). Hagioterapija je za
dostojanstva. Ĉovjeku se ĉini da je duše, patologije ĉovjekove duhovne di- korisnike besplatna. Brojni lijeĉnici,
smisao njegove žrtve nestao. Izražena je menzije te traženje terapija za nju. Osniv- psiholozi,
defektolozi,
pedagozi,
grižnja savjesti jer je, u obrani, nanosio aĉ je centara za duhovnu pomoć i hagio- prosvjetni djelatnici i socijalni radnici
drugima zlo i sam trpio zlo drugih ili kajan- terapiju u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz sve upoznati
u
osobnoj
praksi
s
je, jer možda nije uspio spasiti suborca, to inicirao je i pokretanje popularno djelotvornošću
hagioterapije,
prijatelja ili ĉlana obitelji. Takav ĉovjek edukativnog
ĉasopisa,
Hagiohr-a. samoinicijativno upućuju potrebite u CDP.
zatomljuje svoj talent i proživljava frustra- Ĉasopis se bavi temama poput znanosti o Antropološka medicina i hagioterapija
cije i besmisao osobnog identiteta. Posao duhu ili dijagnozi i terapiji za duhovno predstavljaju znak hoda ĉovjeĉanstva od
hagioasistenta je da takvoj osobi podruĉje; potpuno ulazi u ljudsku sva- ideologija, ovisnosti, zabluda i besmisla
pomogne vratiti dostojanstvo, potakne ga kodnevicu jer piše o obitelji, odgoju, prema osmišljenom, slobodnom, istinitom,
da ponovno otkrije svoj talent i radi nešto mladima, komunikaciji, kulturi i donosi humanom i zdravom ţivotu.
kreativno, da ga nauĉi praštati sebi i dru- hagioterapijske lijekove i neprocjenjiva
gima. Jer Isus je rekao: “Ako vi oprostite, iskustva onih koji su ih primijenili. Na
oprostit će se i vama.” Drugome oprostiti Hagiohr-u suraĊuju, osim prof. dr.
PIŠE:
nikako ne znaĉi ugaĊati nekome i tako biti Ivanĉića; lijeĉnici, psihijatri, hagioasistenti,
poražen. Stvoritelj to ne traži zato da nas psiholozi, teolozi, profesori, farmaceuti i
NADA IVOŠEVIĆ, hagioasistentica
porazi, nego je jedino tako moguće sebe
osloboditi ropstva i razarajuće snage zla LITERATURA
IVANČIĆ, TOMISLAV, Dijagnoza duše i hagioterapija, Zagreb, 2007.
koju smo primili i prihvatili od drugoga. Usp.
Usp. SILVA VRDOLJAK, Prevencija ovisnosti i hagioterapija u radu s djecom i mladima, S.Brod, 2013.
Opraštati, znaĉi sebe ljubiti i ne dopustiti Usp. IVANČIĆ, TOMISLAV, Hagioterapijska antropologija, Zagreb, 2011.
da nas tuĊe zlo uništi, da razori stanice Usp. www.hagio.hr/
LELA CRNEK, Hagioterapijska ljekarna, Zagreb, 2012.
našega mozga i ĉitavog bića. Da bi ĉovjek Usp.
Usp.V. MeĊunarodni studij antropološke medicine i hagioterapije,“Temeljna i specijalistiĉka hagioterapija“, Zagreb,
mogao sebe voljeti, potrebno je nauĉiti i 2013.
17
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
POVRATAK ZAVIĈAJU
SJEĆANJE NA SUSRET KUKUJEVĈANA
Opet skupa! Makar na kratko. Na jedan
dan! Ali isplati se. Protjerani Kukujevĉani,
rasuti po cijeloj Hrvatskoj, okupe se da
ponovno budu zajedno, da se vide i
prisjete ţivota u rodnom mjestu, da se
potuţe jedni drugima i zaplaĉu nad
tragedijom koju su doţivjeli. Da se
obraduju i razvesele, što su opet skupa,
pa kao što je obiĉaj u Srijemu kad su
slavlja, veselje se protegne do ranih
jutarnjih sati.
planinske bujice...
Kakve li bujice mi poznajemo? Sjećam
se 1990. godine. Bijaše kolovoz i moj
posljednji boravak u zaviĉaju. Ĉitala sam
svoje pjesme Kukujevĉanima. I zajedno s
njima plakala.
Toga dana nisam ni slutila što je
osjećao moj narod u ono teško i zloslutno
vrijeme. Ja sam otputovala, a oni su
ubrzo poslije, pod prisilom ostavili sve i
protjerani, prognani, muĉeni i poniţeni u
Tako je i ovaj susret protekao kao
suzama i boli – rašireni po cijeloj
nekada na svadbama i slavljima u
Hrvatskoj – potraţili novo utoĉište.
kada zapoĉeo? Ne treba otvarati rane,
neka same zarastaju, neka što brţe
zarastaju. Patnju će zamijeniti radost.
Neka se probude novi osjećaji radosti u
susretu, nove nade. Mi Srijemci to
moţemo. Što mi ne moţemo!
A svake će godine novi susret grijati
srca u dugim zimskim veĉerima.
Jesenske će noći mirisati dunjama i
mladim vinom, a u proljeće uzorane
brazde opet će ĉekati zrna ţita. Ljetno
sunce kad pripeĉe i ţetva se pribliţi kraju,
eto kolovoza i rane jeseni. I što bi rekli
naši stari, još se niste ni okrenuli, a
godina je prošla.
I evo novog susreta! Moţe li se ţivjeti
od susreta do susreta?… Moţda i ne
primjećujemo kako nam majstor ŢIVOT
tiho i neĉujno, tka novo tkanje, još ĉvršće,
još jaĉe. A mi ćemo ţivjeti u ĉekanju.
Onog sljedećeg. I onog drugog. S nadom
u povratak!
Ţivjet ćemo za naš Susret. I tako
penjući se i padajući, ponovno se uzdizati
i rasti, spremni za novi ţivot. Srcu ćemo
reći da se samo malo opusti, da se
odmori od ĉeţnje za zaviĉajem, za
toplinom, za blizinom svega što je naše,
za našom zemljom, za našom pjesmom.
Kukujevcima, uz tamburaše, pjesmu,
dobru hranu i sve što ide kad se nešto
slavi, a i ţice na tamburi od radosti i bola
u isti tren i pjevaju i plaĉu. Misliš,
prepuknut će. A srca trepere od
ushićenja! Pjesma se izvija kao mlada
grana u proljeće, vesela što zapoĉinje
novi ţivot, još nepoznat, ali u vedrini jutra
primamljiv, pun izazova, straha i
nesigurnosti, ali jedini moguć.
Nikada više nisam otišla u Kukujevce.
Ne ţelim! – mislite? O, kad bi mogli
zaviriti u moje srce svi kojima je pravda
vaţna, moţda bi me neka dobra ruka
povela do moje kuće i na grob majke. Da
odem jedanput! Samo jedanput pa da
srcu kaţem: – Dosta! Ne rastuţuj me
toliko! Moţda samo sanjarim. A moţda
odem jednog dana... U pohode zaviĉaju.
Kad sunce bude najjaĉe peklo, kad
prašina bude mekša od baršuna… kad
Ej, ţice, ţice, i vi tamburaši! Hoćete li
bude… protrĉat ću bosa po sokaku.
se ikad umoriti prije jutra ili vam zora i
Zapisala sam u pjesmi u prozi Vratit ću
buĊenje dana daju novu snagu. Bećarska
se, zemljo. Moţda odem…
je vaša pjesma i prevariti hoće rado.
Vesela je, a tako sjetna za sve, koji
– O Srijemu iz daljine progovara duša
razumiju ono nešto naše, onu tajnu, koje samo bolom…
nema u rijeĉima. Iz samoga srca izlazi
Je li – i kada je – zapoĉeo novi ţivot
kao plavi oblak što zaluta ljetnim nebom u
za
Kukujevĉane? Je li ĉeţnja za
ţelji da prekrije sunce. No trud mu je
uzaludan, jer tek što misao teška i crna zajedništvom jaka kao što je duša naša,
zapne u grlu, a pjevaĉ stane, ţica na kao zemlja naša koja nas veţe
tamburi zasvira još jaĉe, a iz grudi se neraskidivim nitima. Kolika je naša ljubav
otme melodija. Rijeĉi same poteku kao i ĉeţnja za zaviĉajem? Hoće li ljubav
rijeka, koja nabuja i naraste kad se otope nadjaĉati patnju?
snjegovi, od siline novih voda što ih nose
Novi, drukĉiji ţivot! U ĉijem je srcu i
18
Listopad 2013
Jesenski su dani, vrijeme je berbe
groţĊa, rada u vinogradu, branja plodova
i svatova. Neka zapoĉne NOVI ŢIVOT za
sve, neka se ĉeţnje i snovi pretvore u
stvarnost. A srce! Neka luduje, neka kuca
glasno koliko hoće. Kad ĉujemo da kuca
veselo, i mi ćemo se veseliti, a kad
tuguje... ta Srijemci smo – ako treba i
kroz suze i usprkos srcu – zapjevajmo!
Visoko uzdignuta pogleda, uprta u
Nebo, s vjerom i nadom u novi ţivot.
A naš zaviĉaj! Zar sam rekla da ga
zaboravimo? Veliko je naše srijemsko
srce! Stane u njega i teret i radost.
Sjećate li se koliki je naramak sijena ili
slame? I nije bio ni malo lagan. Kad
zapadaju kiše ili snijeg zabijeli, pa se sve
namoĉi i oteţa. Sjećate se!
Pod teretom naramka išli su naši oĉevi
svake jeseni. Jesmo li i mi spremni
ponijeti svoj dio plodova? Odškrinimo
vrata srca i zavirimo, onako kao kroz
zavjesu i ugledat ćemo zaviĉaj kako nas
ĉeka. Na nama je samo da mu krenemo u
susret.
Ljubica Kolarić-Dumić
Hrvatske novine br. 3
NOVINSTVO HRVATA U VOJVODINI
Novinstvo Hrvata u Baĉkoj je dosta
staro, ali se nije onako razvijalo kako se
to sa pravom oĉekivalo. Osim Nevena ni
jedna bunjevaĉka novina nije bila dugoga
vijeka. Kao što smo spomenuli,
Antunović je god. 1870. u Kalaĉi poĉeo
izdavati Bunjevaĉke i Šokaĉke novine
koje su pod njegovim uredništvom
izlazile sve do 1875. kada je pokrenuo
Bunjevaĉku i Šokaĉku Vilu pod
uredništvom ţupnika Blaţa Modrošića.
Vila je kao beletristiĉki list izlazila sve do
osamdesetih godina prošloga stoljeća
dok su Bunjevaĉko Šokaĉke Novine bile
politiĉko-prosvjetnog obiljeţja.
Antunovićevi sradnici bijahu još Lovro
Lipoĉević, Stjepan Vujević, Ilija Akrugić,
Stjepan Grgić i drugi.
Karlo (Kalor) Milodanović pokrene
1872. u Subotici Miseĉnu Kroniku, a
1873. Subotiĉki Glasnik koji je izlazio do
1876.
Tada
Milodanović
napusti
novinstvo i poĊe u Srbiju.
God. 1883. iziĊe, kao što smo ranije
spomenuli,
Subotiĉka
Danica,
bunjevaĉko-šokaĉki
kalendar.
Taj
almanah svake godine donosi razne
ĉlanke i pjesme naših poznatih rodoljuba.
U njemu ĉitamo radove biskupa
Antunovića, Pavla, Ilije pa Nikole
Kujundţića, Mije Mandića, Ante i Ivana
Evetovića, a u novije vrijeme Ljudevita
Budanovića, Blaţa Rajića, Ivana Petreša
i drugih.
God. 1883. poĉne izdavati Ivan Batori
u Somboru tjednik Bunjevac, ali
zadahnut protunarodnim duhom, uze
kritizirati i napadati biskupa Antunovića
uslijed ĉega pretplatnici i saradnici
otkaţu svaku potporu i saradnju tako da
Bunjevac iste godine prestane izlaziti. U
isto vrijeme Stjepan Tumbas poĉe u
Vajsci izdavati Juţnu Ugarsku. List bijaše
većinom gospodarskoga karaktera, ali je
zbog protunarodnog pisanja za kratko
vrijeme prestao izlaziti.
Mijo Mandić uz novĉanu potporu
biskupa Antunovića pokrene 25. januara
1884. u Baji Neven kao zabavno pouĉni
mjeseĉnik.
List
je
donosio
u
kršćanskome duhu graĊenih stihova,
pripovjedaka, privrednih, zemljopisnih,
povjesnih, zdravstvenih, pedagoških i
raznih drugih ĉlanaka. Dne 15. jula iste
godine preseli se izdavanje Nevena iz
Baje u Sombor, a 15. juna 1887. u
Suboticu. Dne 1. januara 1892. presta
Mandić ureĊivati Neven, a novi urednik
mu postade seljak Petar Skenderović iz
Subotice. On ga je ureĊivao do 1.
februara 1895. kad je uredništvo preuzeo
19
Nikola Matković. U to doba bijahu glavni
saradnici lista braća Kujundţići, Stjepan
Grgić i Mijo Mandić. Matković je ureĊivao
list osam godina. Dne 1. januara 1903.
preuze uredništvo Dr. Franjo Sudarević
koji osta urednik do 15. marta 1910. kada
stupi na njegovo mjesto Aleksandar
Rajĉić. Pod njegovim uredništvom
postade Neven 1. januara 1912.
tjednikom, a 15. februara 1913. politiĉkim
organom Bunjevaca i Šokaca u Ugarskoj.
Dne 5. jula presta Rajĉić ureĊivati Neven,
a urednikom postaje Dr. Mirko IvkovićIvandekić koji osta sve do 26. jula 1914.
kada je maĊarska vlada zabranila
izlaţenje Nevena.
Nakon osloboĊenja poĉe Neven 17.
novembra 1918. ponovo izlaziti kao
dnevnik i glas slobode i narodnog
jedinstva pod uredništvom Dra Josipa
Prĉića. Dne 12. marta 1919. posta Lazar
Stipić odgovorni urednik. Oba urednika
odstupiše 30. oktobra iste godine kad
glavnim
urednikom
postade
Ilija
Kujundţić, a odgovornim Dr. Bela
Ostrogonac, a za njim Dr. Stjepan VojnićTunić. Ilija Kujundţić 13. februara 1920.
preda uredništvo Josipu Lukiću koji je list
ureĊivao do 3. jula 1920.
Neven 1. oktobra 1920. posta organ
bunjevaĉko-šokaĉke stranke, ali stajaše
na hrvatskoj strani. Dne 16. decembra
1921. bude obustavljen na mjesec dana
zbog ĉlanka Mir i Bog. Dne 15. januara
1922. iziĊe pod uredništvom Dra
Stjepana Vojnića Tunića, ali kao tjednik.
Izlazio je do 16. decembra 1922. otada
nije izlatio dvije cijele godine. Istom 20.
decembra 1924. poĉe ponovno izlaziti
kao tjednik pod uredništvom Dra Mirka
Ivkovića Ivandekića. Dne 27. maja 1927.
postade organ hrvatske seljaĉke stranke
za Srijem i Vojvodinu. Glavni saradnici su
mu Đido Josip Vuković, dr. Mihovil
Katanec i Matija Išpanović.
Neven
je
svojim
dugogodišnjim
izlaţenjem znatno utjecao na nacionalni
rad Hrvata u Vojvodini. Stoga je za
vrijeme MaĊara bio i proganjan, ali se,
uza sve neprilike, sve do danas odrţao.
God. 1893. pa do 1898. izdavao je
Mladen Karanović u Subotici Subotiĉke
Novine bunjevaĉko šokaĉki nediljnik, list
za mistne opće stvari prosvitu zabavu i
gazdinstvo. God. 1907. poĉeše izlaziti u
Subotici Naše Novine pod uredništvom
Ivana Petreša, a kasnije i Blaţa Rajića.
Već 27. septembra 1913. tuţi se Blaţ
Rajić
da
su
Naše
Novine
u
neprijateljskim
rukama.
Njihova
vlastništva i uredništva se dokopaše
Listopad 2013
Josip Mamuţić i Bela Mesaroš. Izlazile
su do osloboĊenja.
Nakon osloboĊenja je u Subotici
izlazilo više politiĉko-partijskih listova, ali
ni jedan nije bio dugoga vijeka. Dne 9.
novembra 1919. pokrene Lazar Stipić u
Subotici dnevnik Narod kao organ
demokratske stranke koji je izlazio do
konca 1922. Iste godine poĉne izdavati
Blaţ Rajić tjednik Subotiĉke Novine kao
organ
kršćanskog
i
narodnog
udruţenjapod uredništvom Miška Prćića.
One su izlazile do 27. oktobra 1923.
kada su obustavljene na šest mjeseci
zbog oštroga prosvjeda protiv postupanja
vlasti. Na to Blaţ Rajić pokrene Hrvatske
Novine koje izlaze nedjeljno jedanput
pod
uredništvom
Miška
Prćića.
Istovremeno je Lazar Stipić izdavao
dvotjednike Istinu i Slogu, ali su već iza
nekoliko brojeva prestali izlaziti. God.
1922.
poĉne
u
Subotici
izlaziti
Zemljodilac tjednik i organ radikalne
strane pod uredništvom Šimuna Rudića.
Zemljodilca 1923. zamijene Bunjevaĉke
Novine koje je izdavala Zemljodilska
Kasina. U isto doba se pokrene Princip,
zatim Severna Pošta, ali njihovo
izlaţenje prestade iza nekoliko mjeseci.
God. 1925. poĉne nedeljno dva puta
izlaziti Subotiĉki Glasnik kao list
radikalne stranke pod uredništvom ĐorĊa
Pendţića pa Nikole Bogdanovića i
Šimuna Rudića. No i on koncem 1927.
prestane izlaziti.
Kao što vidimo svi su ti politiĉki listovi,
osim Nevena i Hrvatskih Novina,
obustavljeni padom politiĉara koji su ih
financirali. Zato kraj tolikih listova nije bilo
ni jednoga koji bi dostojno predstavljao
Slovene ovoga dijela naše domovine. Za
takav list je trebalo sloţiti javne radnike
svih stranaka, a to bi opet u tadašnjim
prilikama i pored najbolje volje vrlo teško
bilo uĉiniti. Strastvena politiĉka borba je
tome najviše smetala. Mjesto sloţnoga
rada, publicisti su većinom podijeljeni bili
na politiĉke partije i godine provodili u
ljutoj i razornoj polemici, stvarali razdor u
narodu
i
meĊusobno
uništavali
produktivan rad što bi zajedniĉkim silama
za dobrobit i napredak svoga naroda
doista mogli uĉiniti.
Iz knjige: Povijest Hrvata u Vojvodini
od najstarijih vremena do 1929. godine
Napisao: Petar Pekić
Izdano s potporom „Matice hrvatske“,
Zagreb 1930.
Priredila: Ruţa Alaga
Hrvatske novine br. 3
Sa rijeĉi na djela- za spašavanje našeg Palićkog jezera
Nedavno sam bila nazoĉna na
dvodnevnom sastanku naše lokalne
sam oup ra ve
sa
pr edst a vnic ima
republiĉkog vrha zaduţenim za pitanja
poljoprivrede, zaštite ţivotne sredine i
vodoprivrede.
Uzalud baĉeni novac
Pitanja
subotiĉkih
zemljišta,
vodoprivrede kao i što hitnije rješavanje
problema Palićkog jezera, je sada već i
na republiĉkom nivou postala aktualna
tema. Nemamo vremena za ĉekanje i
odlaganje poĉetka preduzimanja
konkretnih mjera za preĉišćavanje i
saniranje vode i samog Palićkog jezera.
Prijeti opasnost da ukoliko hitno ne
pronaĊemo adekvatno rješenje bude
prekasno. Dosadašnji pokušaji za nazovi
„pronašli smo rješenje“ ili „pokušali smo
da naĊemo rješenje za pitanje Palićkog
jezera“ jednostano je uzaludno baĉen
novac.
Na sastanku koji je trajao dva dana
razgovori o aktualnim pitanjima zaista su
bili otvoreni i sadrţajni. Ali ono što me je
osobno iznenadilo, ĉak i šokiralo, je to da
su predstavnici naše lokalne samouprave
zaduţeni za ta pitanja došli nespremni i
neinformirani kako se planira revitalizacija
jezera. Oni su nas samo u grubim
crtama upoznali sa do sada izraĊenom
platformom za ureĊenje ekološkog
statusa Palićkog jezera i njegove okoline.
revitalizaciju Palićkog jezera po zadacima
već napisanim u Platformi“. U Srbiji
imamo vrhunske struĉnjake, institucije
koje bi se odazvale i uzele uĉešće u
ovom javnom nadmetanju. Od tih radova
najbolje i najprihvatljivije rješenje
odabrala bi formirana struĉna komisija
Pozorno sam proĉitala raspoloţivu sastavljena od raznih republiĉkih i lokalnih
dokumentaciju u kojoj sam pronašla sruĉnjaka iz ove oblasti.
uredno i precizno izraĊen plan i program,
odgovore na sva pitanja u svezi sa
Dakako ovdje nisam spomenula
revitalizacijom jezera. Ĉitajući stavku po financiranje projekta. Neosporno je da će
stavku, sve više sam shvatila i osjećala nam trebati mnogo novca za realiziranje
da se u ovim spisima radi o teoretskim programa. Nadamo se da će sav naš
rješenjima, a ne o egzaktnim trud, zalaganje i konaĉno rješenje
(primjenljivim) rješenjima kojima moţemo doprijeti do nadleţnih organa i institucija
sa rijeĉi prijeći na djela. Nama u ovom koji će nam obezbijediti sredstva za ovaj
trenutku nedostaje primjenljiv plan i izuzetno vaţan posao, u interesu ne
program za sve ono što u planu samo nas Subotiĉana, VojvoĊana, već
napisanom perfekcinistiĉkom toĉnošću cijele naše drţave!
stoji.
Nadam se da smo na pomenutom
Sama sam si postavila pitanje, kao sastanku pokrenuli inicijativu da Platforma
tehniĉkom ĉovjeku, kako sa rijeĉi prijeći o Palićkom jezeru neće ostati samo
na djela? Moj prijedlog je bio da „mrtvo slovo na papiru“, nego da ćemo
sagledavanjem suvremenih tokova se izboriti da naše Palićko jezero bude
rješavanja sliĉnih pitanja u EU, a i u naš ponos, koristan svima nama, pravi
regionu oko nas, pod obavezno trebamo biser Panonske nizije.
da raspišemo javni natjeĉaj sa temom:
dipl. ing Marijetta Belosevac
„Tehniĉko rješenje za obnavljanje i
Kriv je narod
Socijalna nesigurnost sve je izraţenija.
S njom se sada suoĉava većina naroda
strahujući za svoje, do juĉer, „sigurne
poslove“. Tisućama su u tišini smanjene
plaće. Tvrtke su prestale zapošljavati, a
mnogi su odjednom su postali višak.
Za to vrijeme naši vlastodršci se
odmaraju od napornog rada. Neki od
politiĉara odluĉili mozak na pašu pustiti
krstareći, neki uţivaju u raskoši svojih
velebnih vikendica ili u hotelima s,
naravno, pet zvjezdica. A mi, mislim
prosjeĉni, oni rade i ne idu na godišnji.
Zapravo, uzmu godišnji, ali ne putuju. Jer
za putovanje treba para. A jasno je ko
dan da narod nema para. I to što ljudi
nemogu odplaćivati kredite, ostaju bez
stanova, kuća, auta, primanja, bez kruha,
to nikako nije problem politiĉara. A zašto
bi i bio, pa narod sluţi njima, a ne oni
narodu. I narod trpa u njihove velike
dţepove, toliko trpa da ostaje bez iĉega.
Ali to je problem naroda koji previše voli
svoje voĊe, toliko voli da je spreman zbog
njih ostati gladan. Nitko još nije javno
izrekao, ali ne bih stavio ruku u vatru da
recimo jedan od naših ministara,
uvaţenih zastupnika ili istaknutih lokalnih
moćnika, koji su, usput reĉeno, osigurali
20
svojih sljedećih nekoliko generacija, ţeni
ili ljubavnici u gluho doba noći, kad ga
nitko ne ĉuje i ne vidi, ne spomene - ma
što oće ovi glupani, kojeg su se vraga
zaduţivali, zašto se nisu snašli u
pretvorbi i što se nisu uĉlanili u vladajuću
stranku. Što će onom obiĉnom ĉovjeku
stan ili auto. Ma mogli su lijepo biti
podstanari cijeli ţivot, na posao se voziti
biciklom ili za hladnijeg vremena
autobusom, pa sad ne bi imali problema s
vraćanjem kredita.
Narod-vjeĉni sluga
Tako to biva, kako god okreneš, kriv je
narod. Nikako oni koji ţive na raĉun
naroda. I koji bi trebali raditi za narod.
Ovaj ispaćeni narod još se usudi jadati
kako
sve poskupljuje, a plaća se
smanjuje. Ma nek se narod sam nosi.
Vladajuća elita šeta okolo i pokušava
skupiti što više bodova, uskoro će izbori
pa se treba dodvoriti. A narod nek ostane
u svom jadu, ili gluposti, pa kad doĊe dan
izbora ponovno zaokruţi - zna se, da
uvijek mora birati izmeĊu dva zla.
Narod sluţi samo kao stranaĉka
izborna masa. Jednom u ĉetiri godine ima
Listopad 2013
pravo glasovanja, a oni koje je navodno
narod izabrao, rade sve u svoju ili
stranaĉku korist, a za biraĉe koji su ih
izabrali - ne haju. Svi koji su privilegirani,
koji su se smjestili na proraĉun, ţele
pošto - poto zadrţati postojeće stanje.
Pri odlascima u gradsku upravu ili javno
komunalno uvijek sretneš neko novo lice,
nekog bivšeg politiĉara, onako preko
veze uposlenog i desetak novo uposlenih
djelatnika. Desetak, naravno podobnih i
stranaĉki uhljebljenih, ugurali su se kao
pomoćnici gradonaĉlnika, i kao savjetnici
u komunalnim poduzećima. Na tu
spoznaju doĊe ĉovjeku da pukne od
smijeha ili muke. Uposleno desetak ljudi
preko veze... Kakvih desetak, ma tko je
tamo posljednjih godina uopće ušao bez
veze. Ima ih, ali rijetki, vrlo rijetki.
Ţivimo u vrijeme kada KV vozaĉ po
kratkom postupku postana diplomirani
ekonomista – sve bez veze. Kao da je
ovo vrijeme preslika vrimena kada su
vladali komunisti, kada su partijski tajnici
postajali direktori, kako selo priĉa – i kako
naredi komitet.
Zlatko Ifković
Hrvatske novine br. 3
Osamsto milijuna...
Samo je jedan mali korak potrebno
uĉiniti iduće godine kako bismo se iz
zemlje beznaĊa pretvorili u „balkansko
ĉudo“...
Drugim rijeĉima ako iscijedimo iz raje
nekih osam stotina milijuna eurića i iste
plasiramo u dobrome pravcu onda uz
pomoć Boga i šeika iz Dubaija automatski
prelazimo u „lidere“ Balkana.
Svi će, dakle, moći da odahnu sa
olakšanjem, jer će prestati potreba za
proganjanjem raznih lopuţa – pardon
poslovnih ljudi – koji su nas tijekom
posljednjih nekoliko desetljeća obrlatili i
ogulili do gole koţe... No budući da su to
sve uĉinili po zakonu, pomenuta gospoda
nisu u obvezi vratiti maznuto.
Dragi Bog se, dakle, postarao da nam
na vrijeme pošalje šeike, a raja je ionako
uvijek na dohvat ruke, pa su svi izgledi da
će ova vlada uspjeti u naumu da konaĉno
uz još jedno z a d n j e cijeĊenje izvuĉe
tih pišljivih osam stotina milijuna eura!!
Jedino što dragi Bog nije dobro uĉinio je
da se sve ovo krenulo dogaĊati pred zimu
koja će, ako je vjerovati dugoroĉnoj
prognozi, biti kurvinski dugaĉka i hladna...
Eh! kako je dobro šeicima..., em uvijek
toplo, em love do krova!
Jedino mi ne ide u glavu Sadam
Husein, sada već pokojni, koji je na
moskovskome aerodromu „zaboravio“
nekih dvadesetak milijardi eura i to sve u
novĉanicama od sto eura.
Da je malo bolje razmislio, gospodin
pokojni Sadam, onda bi on taj novac
pohranio na surĉinskome aerodromu i
nas danas ne bi boljela glava..., mislim
naše politikuse ne bi boljela glava... Što
se pak raje tiĉe..., raja bi i nadalje bila
cijeĊena. To nam je karma!
I da mi je znati gdje li su naši „Sadami“
pohranili milijarde?
Na Surĉinu sigurno nisu!
Jedino što ne mogu da razumijem – to
su Rusi...
Bolje reći – to rusko bahato
ponašanje...
Drţe ogromnu koliĉinu novĉanica u
nekom magacinu na moskovskom
aerodromu, kao da se radi o hartiji za
recikliranje! I, ne daj Boţe, ako se neke
aerodromske rabadţije našljemaju votke
pa svu tu gomilu novĉanica prodaju u
otpad da bi mogli kupiti još malo votke...,
jer Rusima nikada dosta votke!
Eh! Sadame, Sadame..., a ovamo mi
smo ti, toboţ, bili prijatelji?
Na kraju, a to nije za odbaciti, svi su
izgledi da ja liĉno, i neki milijun sliĉnih
meni, nećemo biti cijeĊeni iz praktiĉnih
razloga: prvo i prvo zbog toga što se iz
mene nema što iscijediti..., a sve ostalo
nije aktualno...
Šuška se po kuloarima da će lovu
namaći tako što će jednom ili dvojici
potencijalnih lopuţa onemogućiti legalnu
kraĊu do – daljnjega... Ovako oštećenim
potencijalnim lopuţama bit će omogućeno
mangisanje love ĉim legnu pare iz
Arapskih Emirata...
Nekakvoga reda ipak mora biti, zar ne?
Šime Peić tukuljac
Gubljenje duše
Zapadni ĉovjek je posve izgubio svoje
unutarnje teţište. Nitko ne moţe predvidjeti
koju će cijenu platiti zbog potpune predaje
dikt at u
r el ati vizma i
deval vaci je
tradicionalnih ţivotnih vrednota.
Zapad je sve pretvorio u ekshibicionizam
forme, u sjaj i moć forme, dok sadrţaj moţe
biti bilo što. Sadrţaj je uvjetovan formom i
determiniran konzumistiĉkim trendovima.
Kriteriji za vrijednost sadrţaja više nisu ni
etiĉki ni estetiĉki, nego pragmatiĉni i
utilitarni. Interes i koristoljublje odreĊuju
vrijednost svega. Zapadnjak ne poznaje više
ni vrlinu skromnosti ni poniznosti. On gubi
dušu iz dana udan prodajući je za ţivot
ugode i opsjene, za ţivot forme i potrošaĉke
religije. Izgubioje istinsku vedrinu, radost i
jednostavnost. Ne poznaje neposrednost i
spontanitet ţivota. On je kultivirani predator.
Pripitomljeni predator. Kao u naslovu filma:
ljudoţder vegetarijanac. Ĉovjek krvavog
paradoksa. Ĉovjek bez skrupula.
Bjesomuĉni trkaĉ koji ţivot isisava iz sebe i
drugih. Nema gluplje maksime nego „uzmi
sve što ti ţivot pruţa“-kao da je ţivot
neurasteniĉni grabeţ, utrka, jurnjava, galop
krda, darwinistiĉka selekcija, proţdiranje,
kult evolucije koji se temelji na ţdrijelu
jaĉega i prilagodbi slabijega. Ţivotnije
kolektivna neuroza, nemir i borba da te
netko ne pretekne i ne zgazi, da ti nešto
neotme ili da ne bude ispred tebe.
Stari Grci su imali mudre mislioce, velike
filozofe. Nasmijem se uvijek kad neki ateisti
ponosno govore o starogrĉkoj tradiciji i
filozofiji kao baštini koja je stvorila Europu.
Suvremeni Zapad nalik je antiĉkom svijetu
samo po onom gorem, ne i po boljem. Nalik
je na doba njegove dekadencije ali u
21
duhovnom i mentalnom smislu nije nikada ni
dosegnuo vrhunce njegova zlatnoga doba.
Kad
pogl edamo
povi jest
Eur ope
odprosvjetiteljstva do danas, od oholog
Voltaira do razmetljivog Ţiţeka, onda vidimo
samo povijest jedne velike dekonstrukcije.
Stari grĉki filozofi na sam vrh nisu stavljalini
pragmu, ni interes, ni artizam, ni bilo kakvu
vrstu ljudskog umijeća, ma koliko bilosjajno,
nego – mudrost, i ljubav spram mudrosti. Za
njih je bila metafizika kao filozofijai filozofija
kao metafizika vrhunac ljudske mudrosti i
spoznaje. Gdje je danas ta elita,ta zapadna
inteligencija koja bi rekla da je meta-fizika na
vrhu svega? Već u temelju, antiĉki mentalitet
je bitno drukĉiji od današnjeg zapadnog. Bio
je konstruktivniji, mudrijii više otvoren
svjetlu, anticipaciji boţanskoga. Današnji
Zapad prezire boţansko svjetlo.Prezire
svaku mudrost. Govoriti danas o metafizici
znaĉi biti ĉudak, ĉovjek izloţen podsmjehu.
Viktor Frankl, veliki psiholog, spoznao je
da je glavni problem naše epohe,
odnosnoglavna bolest – nedostatak smisla.
A to je bolest duše. Duše koja gubi svoje
središte i uporište. Duše bez metafiziĉkog,
bez transcendentalnog poriva, bez ţeĊanja
za istinom, prazna je i sklona trivijalnostima.
Ĉovjek moţe izvanjski, pro forma, osmisliti
svoj ţivot, dati mu neku fasadu, do
odreĊene mjere, do prvog potresa ili dublje
krize smisla, ali usprkos tomu, ostaje nekako
duhovno prazan. I ta duhovna praznina
najstrašnija je neman suvremenoga svijeta
koja prijeti da proţdre, usisa u svoj bezdan,
tolike duše, tolike ljude koji lunjaju u potrazi
za ispunjenjem na pogrešnim mjestima i s
pogrešnim stvarima. Protiv praznine se ne
moţe boriti nikakvim dosjetkama niti
Listopad 2013
pomagalima. Prazninu ispunja jedino
traganje za višim smislom. Prazninu ispunja
ljubav i svijest ĉovjeka da je krhak, malen i
upućen na drugoga. Da je tu samo prolaznik
i da mu je uludo potraćeno vrijeme ako ga
ne upotrijebi za otkrivanje vlastite svrhe u
Boţjemu planu.
U svijetu praznine kao da postoji divovski
ventilator koji radi dan i noć i raspršuje
milijarde sitnih papirića, batrljaka rijeĉi,
otpadaka bolesnih svijesti, tone mentalne
ruţnoće, gnjusobe – koja se odašilje u eter,
na naše ulice, u naše ţivote. Zlo nas zasiplje
bilijunima tona verbalnoga smeća, poruge,
negacije, zlobe, mrţnje, samo da ne bi
ostalo još nešto ĉisto i nezagaĊeno. Veće je
zagaĊenje svijeta na duhovnoj, nevidljivoj
razini negoli na vidljivoj, materijalnoj.
Ekologija duha i duše je primarna, uostalom,
bez njenema ni ekologije prirode. Samo
duhovno osviješten ĉovjek moţe razumjeti i
kolikoje vaţno dostojanstvo njegova okoliša,
koliko okoliš zapravo odraţava stanje
njegove svijesti.
Ništa nema strašnije od gubljenja duše
kroz gubljenje neduţnosti, bezazlenosti,
jednostavnosti i skromnosti. Na ovakve rijeĉi
grohotom se smiju veleposlanici pakla.
Jedan je takav nedavno u tisku pohulio i na
samog Duha Svetoga i Marijino Bezgrješno
Zaĉeće. Zlo nema granica kao ni glupost.
Ono neće stati dok ne iscrpi sav svoj
repertoar. Vrijeme u kojemu ništa nije sveto,
doba je oĉitovanja pakla kao apokaliptiĉne
komedije, kao velike groteske na putu u
ništavilo.
Ator: Zoran Vukman
Priredio: Donko Balaţević
Hrvatske novine br. 3
Crolimpijada
Imajući u vidu ĉinjenicu da je od
samostalnosti Republike Hrvatske, a i
prije, šport jedan od glavnih integrirajućih
i promotivnih ĉimbenika hrvatskoga
nacionalnog bića, da na tom podruĉju
djeluju na tisuće istaknutih i anonimnih
udruga i pojedinaca u cijelome svijetu,
ukazala se potreba za jednim projektom
koji će na simboliĉnoj razini odati poĉast
svima onima koji su svojim djelovanjem i
zalaganjem pridonijeli afirmaciji hrvatske
slobode i nezavisnosti u Domovini i
svijetu, a ujedno potvrditi i neraskidivost
veza izmeĊu domovine Hrvatske i njezina
izvandomovinstva.
Na Sastanku Glavnog Odbora HSK koji
•
Jaĉanje nacionalne svijesti i
je odrţan u srpnju 2004. godine u pripadnosti
Sarajevu, donesena je konaĉna odluka o
•
Uĉvršćivanje veza izmeĊu
pokretanju projekta. Prve Igre odrţane su hrvatskih zajednica u svijetu
od 15. do 21. srpnja 2006. godine u gradu
•
Promocija hrvatskog turizma
Zadru i mjestima Zadarske ţupanije uz
•
Promocija grada i ţupanije
sudjelovanje oko 750 sportaša iz 24 domaćina
drţave.
•
Poticaj za povratak u Domovinu
•
Poticaj za školovanje u Hrvatskoj
Ĉast Prve Igre proglasiti otvorenima
•
Uspostavljanje prijateljskih,
pripala je Antunu Vrdoljaku, poĉasnom rodbinskih i poslovnih veza
predsjedniku Hrvatskog olimpijskog
•
Gospodarska dobit za grad i
odbora, ujedno i ĉlanu MeĊunarodnog ţupaniju domaćina
olimpijskog odbora. Na sveĉanom
•
Promocija športskih talenata
otvaranju nastupali su izmeĊu ostalih
•
Scouting za izbornike hrvatskih
Valerija Glavan i Josip Zanki iz New reprezentacija
Yorka i Hrvatska mladeţ iz Venecuele.
•
Poticaj na druţenje i organizirano
Hrvatsku himnu pjevala je Natali Lovrinov djelovanje nakon Igara
iz australskog Adelaida, a himnu
•
Poticaj na zdrav ţivot kroz šport
Hrvatskog olimpijskog odbora na
•
Poticaj za uĉenje hrvatskog jezika
završetku programa izvela je Vanna.
•
Odrţavanje raznih kulturnih
Svetu misu uoĉi sveĉanog otvaranja Igara manifestacija u sklopu Igara
predvodio je pokojni nadbiskup
•
Razmjena svjetskih kultura
zadararski, mons. Ivan PrenĊa u
nazoĉnosti mnogih svećenika iz
Igre predstavljaju most koji trajno
Domovine i svijeta. Pozdrave su uputili povezuje hrvatsku mladost iz Domovine i
gradonaĉelnik Grada Zadra, ţupan svijeta. Otvorene su svakome tko u
Ţupanije zadarske, ravnateljica Hrvatske svome srcu gaji i najmanji osjećaj ljubavi i
matice iseljenika i predsjednik HSK.
pripadnosti prema hrvatskom narodu.
Hrvatske svjetske igre su amatersko
športsko natjecanje na kojem sudjeluju
Hrvati i njihovi potomci iz cijeloga svijeta,
predstavljajući drţavu u kojoj ţive ili
boravave. Na Igrama mogu sudjelovati
Hrvati i sve osobe koje imaju hrvatske
korijene, neovisno o drţavljanstvu,
vjeroispovijesti, materinskom jeziku ili
pripadnosti nekom savezu, organizaciji,
udruzi ili klubu. Hrvatsku delegaciju
predstavljaju športaši iz grada i ţupanije
domaćina. Igre se odrţavaju u srpnju od 5
dana kroz natjecanja u raznim ljetnim
športskim disciplinama odabranim od
Odluka o odrţavanju drugog izdanja
Organizacijskog odbora Igara. Projekt
nesluţbeno nosi ime "Crolimpijada" i Igara donesena je u oţujku 2009. godine
moţe se opisati kao "Olimpijske igre s na Sastanku SO HSK u Dubrovniku. Igre
su odrţane od 18. do 23. srpnja 2010.
hrvatskim predznakom".
godine, takoĊer u Zadru, uz identiĉan
Iako su po ideji, ustroju i izvedbi odaziv kao i na prvom izdanju a sveĉano
neovisne, Igre se odrţavaju prema uzoru su ih proglasili otvorenima Lynne Yelich,
na Maccabi Games, ţidovskoj inaĉici kanadska ministrica za gospodarsku
športskih igara koje svake ĉetiri godine u raznolikost te Gordan Jadroković, ministar
Izraelu okupljaju mlade Ţidove iz cijeloga vanjskih poslova i europskih integracija. U
svijeta.
programu otvaranja Igara sudionike i
goste pozdravili su Josip Ante Sovulj,
Ideja za odrţavanje Igara roĊena je u predsjednik HSK te Marijan Klanac, ĉlan
Zürichu tijekom 2002. godine prema Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, a
razmišljanjima inicijatora Jure Strike. nastupali su izmeĊu ostalih KUD
Tijekom jeseni i zime iste godine inicijator Domagoj iz Edmontona i Ivan Kalinić iz
je na sastancima u Solothurnu više New Yorka. Hrvatsku himnu otpjevala je
navrata razgovarao s tadašnjim operna pjevaĉica Barbara Othman. Svetu
predsjednikom Hrvatskog svjetskog misu uoĉi sveĉanog otvaranja Igara
kongresa (HSK), fra dr. Šimunom Šitom predvodio dr. Mile Bogović, biskup
Ćorićem, o mogućnosti odrţavanja Igara gospiĉko-senjski. Misno je slavlje uveliĉao
u Domovini u organizaciji HSK, što je isti Zbor i VIS HKM Solothurn - "Druga obala"
podrţao.
koji je predvodio fra Šimun Šito Ćorić.
Pod radnim naslovom "Svehrvatske
športske igre" projekt je po prvi put
sluţbeno predstavljen na Sastanku
središnjeg odbora HSK u Zagrebu u
oţujku 2003. godine. Donesena je odluka
o daljnjem razvijanju projekta s
nesluţbenim ciljem odrţavanja prvog
izdanja Igara tijekom ljeta 2005. godine.
22
Igre donose mnogo plodova na
razliĉitim razinama, bilo na osobnoj ili
društvenoj. Ĉinjenice su sljedeće:
•
20% sudionika sudjelovanjem na
Igrama po prvi put je posjetilo Hrvatsku
•
Nekolicina sudionika se nakon
iskustva Igara odluĉila ţivjeti ili školovati u
Hrvatskoj
•
Sklopljene su poslovne veze za
poslovanje u Hrvatskoj ili u svijetu
•
Sklopilo se bezbroj prijateljskih
veza
•
Obnovile su se brojne rodbinske
veze
•
Sklopljeno ne nekoliko brakova
izmeĊu osoba koji su se upoznali na
Igrama
•
Mnogi su odluĉili ili već jesu kupili
nekretninu u Hrvatskoj
•
Gotovi svi opet ţele sudjelovati na
Igrama ili posjetiti Hrvatsku kao turisti
•
Nastavljena su druţenja u
formalnom (Nacionalni odbori za
Glavni je cilj Igara povezivanje hrvatske pripremu) ili neformalnom obliku nakon
mladeţi iz cijeloga svijeta kroz druţenje u povratka.
Domovini, a sve za dobrobit i zajedništvo
hrvatskog naroda.
Kako se na Igrama oĉekuje oko tisuću
sportaša-sudionika u raznim sportskim
Povrh navedenoga, odrţavanje Igara disciplinama te iz ĉak trideset i sedam
ima mnogo drugih ciljeva od kojih su zemalja (boćanje, rukomet, odbojka,
ovdje navedeni samo najvaţniji:
košarka, plivanje, nogomet, tenis, mali
nogomet, stolni tenis, nogomet veterana,
odbojka na pijesku, vaterpolo i ragbi;
Argentina, Australija, Austrija, Belgija,
Listopad 2013
Hrvatske novine br. 3
Bolivija, Bosna i Hercegovina, Brazil,
Crna Gora, Ĉile, Danska, Ekvador,
Engleska, Francuska, Hrvatska, Italija,
Juţna Afrika, Kanada, Kolumbija, Kosovo,
Kina, Makedonija, Norveška, Novi Zeland,
Nizozemska,
Njemaĉka,
Peru,
Rumunjska, SAD, Slovaĉka, Slovenija,
Španjolska, Srbija, Švedska, Švicarska,
Urugvaj,
Venezuela, MaĊarska)
oĉekujemo i znaĉajnu pomoć nacionalnih
sportskih saveza te drugih pokrovitelja
naglasio je Mijo Marić, predsjednik HSKa.
Zahvaljujemo predsjedniku Josipoviću
na prihvaćenom pokroviteljstvu Igara,
Drţavnom uredu, Matici, Olimpijskom
o dbo ru
i
Gr adu
Zagr ebu
na
suorganizaciji. Doista, pokazali su
ogromne napore kako bismo zajedniĉki
iznjedrili ovaj znaĉajan projekt kao pravu
spojnicu domovinske i izvandomovinske
Hrvatske - istiĉe fra dr. Šimun Šito Ćorić,
glasnogovornik HSK-a.
moći vidjeti sve vijesti vezane za Igre pa
će se sportaši pojedinci i momĉadi moći
tu izravno prijaviti, a u tijeku je
imenovanje povjerenika po našim
nacionalnim Kongresima koji će biti
zaduţeni za animiranje mnogobrojnih
klubova i pojedinaca za nastup na Igrama
pojasnio je Ţeljko Batarilo, ravnatelj Igara.
I u ovim ćemo Igrama nastaviti
njegovati odliĉnu suradnju posebice s
Hrvatskim nogometnim savezom,
plivaĉkim savezom te s drugim savezima
s kojima imamo jako dobar odnos. Ţelimo
da se taj odnos još više poveća. To je
jako bitno jer se pokazalo plodonosno.
Mnogi mladi sportaši, vrhunski talenti ţive
u svijetu i ako nema kontakata s
matiĉnom zemljom oni u svom sportskom
razvoju nastavljaju nastupati pod
zastavom zemlje u kojoj ţive. Imamo
primjera kako su mladi sportaši odluĉili
nakon prvih i drugih Igara u Zadru te
kontaktima s našim nacionalnim
savezima, odluĉili braniti boje Hrvatske.
Time smo ispunili jednu od temeljnih
Kako se radi o jako znaĉajanom i zamisli naših Igara - istiĉe Danijel Luĉić,
velikom poslu u organizacijskom smislu, predsjednik Odbora za mladeţ i sport
ustojen je Ured HSI-a sa sjedištem u HSK-a.
Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu te
izabran Ţeljko Batarilo za ravnatelja
Podsjetimo: Hrvatske svjetske igre
Igara. U sklopu Igara, bit će i Konvencija temeljni su projekt Hrvatskog svjetskog
koja će se odrţati od 20. do 22. srpnja kongresa, natjecanja na kojem sudjeluju
2014.
Hrvati i njihovi potomci iz cijeloga svijeta,
predstavljajući drţavu u kojoj ţive. Na
Doista zahvaljujemo Hrvatskoj matici Igrama mogu sudjelovati Hrvati i sve
iseljenika i njezinu ravnatelju mr. osobe koje imaju hrvatske korijene,
Knezoviću koji nam je ustupio prostor za neovisno o drţavljanstvu, vjeroispovijesti,
Ured Igara. Ovo je još jedna potvrda materinskom jeziku ili pripadnosti nekom
odliĉne suradnje HSK-a s Maticom savezu, organizaciji, udruzi ili klubu.
iseljenika gdje je smješten i naš P r o j e k t
n e s l u ţb e n o
nosi
ime
Domovinski ured pa se tamo doista "Crolimpijada" i moţe se opisati kao
osjećamo toplo primljeni. Uskoro ćemo "Olimpijske igre s hrvatskim predznakom".
otvoriti mreţnu stranicu Igara gde će se
DRŢAVE SUDIONICE
HSI 2006.
HSI 2010.
Argentina
Argentina
Australija
Australija
Austrija
Austrija
Belgija
Belgija
Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina
Danska
Brazil
Ekvador
Crna Gora
Francuska
Ĉile
Hrvatska
Danska
Italija
Francuska
Juţna Afrika
Hrvatska
Kanada
Italija
Makedonija
Kanada
Njemaĉka
Makedonija
Peru
Nizozemska
Rumunjska
Njemaĉka
SAD
Rumunjska
Slovaĉka
SAD
Slovenija
Slovaĉka
Španjolska
Srbija
Srbija
Švedska
Švedska
Švicarska
Švicarska
Prijavljeni bez aktivnog
nastupa: Juţna Afrika i
Venezuela
Venezuela
Nove drţave: Brazil,
Crna Gora, Ĉile i
Nizozemska
23
Glavni je cilj Igara povezivanje hrvatske
mladeţi iz cijeloga svijeta kroz druţenje u
Domovini, a sve za dobrobit i zajedništvo
hrvatskog naroda, ali odrţavanje Igara
ima i mnogo drugih ciljeva od poput
jaĉanje nacionalne svijesti i pripadnosti,
uĉvršćivanje veza izmeĊu hrvatskih
zajednica u svijetu, promocija hrvatskog
turizma, promocija grada i ţupanije
domaćina poticaj povratku u Domovinu,
poticaj školovanju u Hrvatskoj,
uspostavljanje prijateljskih, rodbinskih i
poslovnih veza, gospodarska dobit za
grad i ţupaniju domaćina, promocija
sportskih talenata, dobrobit za izbornike
hrvatskih reprezentacija, poticaj na
druţenje i organizirano djelovanje nakon
Igara, poticaj na zdrav ţivot kroz sport,
poticaj za uĉenje hrvatskog jezika,
odrţavanje raznih kulturnih manifestacija
u sklopu Igara, razmjena svjetskih kultura.
Igre predstavljaju most koji trajno
povezuje hrvatsku mladost iz Domovine i
svijeta. Otvorene su svakome tko u
svome srcu gaji i najmanji osjećaj ljubavi i
pripadnosti prema hrvatskom narodu.
http://www.igre-zagreb2014.com/usingjoomla/extensions/components/contentcomponent/article-categories/78-vijestiigara/istaknute-vijesti/123-u-zagrebuodrzan-sastanak-organizacijskog-odborahrvatskih-svjetskih-igara-zagreb-2014
http://crowc.org/projekti/671-hrvatskesvjetske-igre-u-zagrebu-sljedee-godine
http://crowc.org/o-nama/669-reportaahrvatski-svjetski-kongres-sveano-obiljeio20-obljetnicu-osnutka
Ţeljko Batarilo
LISTA MEDALJA
HSI 2010.
HSI 2006.
Poredak
Poredak
Zlato
Srebro
Bronca
Ukupno
1 Hrvatska
22
20
28
70
2 SAD
13
8
2
23
3 BIH
4
7
4
15
4 Team HSI
3
0
5
8
5 Francuska
1
6
1
6 Venezuela
1
1
7 Ekvador
1
Juţna
8
Afrika
9 Kanada
Zlato
Srebro Bronca Ukupno
1. Hrvatska
16
10
12
38
2. Njemaĉka
7
3
2
12
3. Brazil
7
1
5
13
4. SAD
5
4
2
11
8
5. Francuska
3
7
7
17
2
4
6. BIH
3
6
2
11
1
1
3
7. Crna Gora
3
1
3
7
1
1
1
3
8. Australija
2
6
5
13
1
0
3
4
9. Švicarska
1
4
3
8
10 Srbija
1
0
1
2
10 Srbija
1
2
0
3
11 Španjolska
1
0
1
2
11Rumunjska
1
0
3
4
12 Švicarska
0
2
1
3
12.Team HSI
0
3
3
6
13 Australija
0
1
2
3
13.Argentina
0
1
3
4
14 Rumunjska
0
1
0
1
14. Danska
0
1
0
1
15 Italija
0
0
1
1
16 Slovenija
0
0
1
1
15. Italija
0
1
0
1
17 Švedska
0
0
1
1
16.Nizozemska
0
0
2
2
Listopad 2013
SLOBODA
Stojim na čkolju kraj groba,
Vetar borove čupati proba,
Valovi o kamen se lome,
Dođoh, na grob, dedi svome,
pobiše ljude davno u maju
a zašto ni ubice ne znaju.
Žene i nejač ostadoše sami,
Izgubiše sve u ratnoj pomami,
Zapali tuđin goru i selo
Silan nad slabim, pobeže smelo.
Sloboda stiže nudeći sreću,
Evo me dođoh, zapalih sveću
Vetar borove proba da čupa
Na ovom mestu srce brže lupa.
Iz groba niko ništa ne može reći,
Za carstvo Slobode, umrli su veći
Još uvek se valovi o kamen lome
Ponosan, poštu odajem rodu svome,
U Savru na otoku Dugom
gledam u ploču obuzet tugom
a vetar proba ...
Božulić Siniša
Iz knjige pjesama „BuĊenje ĉoveka“
Download

Hrvatske novine – br. 3 - Hrvatska Nezavisna Lista