This project is funded by the EU Entrepreneurial Learning in BiH Education Systems – Phase II Implemented by EPRD consortium OBUKA ZA INTEGRACIJU PODUZETNIČKE KLJUČNE KOMPETENCIJE U ŠKOLSKO UČENJE (NA NIVOIMA ISCED 2 I 3) U OKVIRU PROJEKTA „PODUZETNIČKO UČENJE U OBRAZOVNIM SISTEMIMA BIH – FAZA II“ Entrepreneurial Learning in BiH Education Systems – Phase II , EU ‐ funded Project implemented by EPRD Cekalusa 52, 71000 Sarajevo, BiH, phone: +387 33 556856, fax: +387 33 556855, E‐mail: [email protected]
AGENDA OBUKE 27.11.2014. 10.30 ‐ 11.00 Registracija 11.00 ‐ 11.30 Uvod Upoznavanje učesnika, opći podaci o Projektu, uvodni upitnik 11.30 ‐ 13.00 Ključne kompetencije – put ka društvu zasnovanom na znanju Prezentacije, radionice 13.00 – 14.00 Ručak 14.00 ‐ 15.30 Kompetencije nastavnika za poduzetničko učenje Prezentacije, radionice 15.30 – 15.45 Pauza za kafu 16.00 ‐ 18.00 Integracija poduzetničke ključne kompetencije u školsko učenje i nastavu ‐ postizanje poduzetničkih ishoda u praksi I Prezentacije, radionice, grupni rad Prema dogovoru Pauza za kafu Četvrtak, 20.11.2014. 8.30 ‐ 10.00 Integracija poduzetničke ključne kompetencije u školsko učenje i nastavu ‐ postizanje poduzetničkih ishoda u praksi II Prezentacije, radionice, grupni rad 10.00 – 10.15 Pauza za kafu 10.15 ‐ 13.15 Integracija poduzetničke ključne kompetencije u školsko učenje i nastavu ‐ postizanje poduzetničkih ishoda u praksi III Prezentacije, radionice, grupni rad Prema dogovoru Pauza za kafu 13.30 ‐ 14.00 Zaključci obuke, plan narednih aktivnosti i evaluacija 14.00 – 15.00 Ručak 2
Prilog 1. Lista ključnih kompetencija Ključne kompetencije, Europski referntni okvir Kompetencije se definišu kao kombinacija znanja, vještina i stavova. Ključne kompetencije su one koje svaka osoba treba za lično ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, društveno uključivanje i zapošljavanje. Europska unija je 2006. godine definisala osam ključnih kompetencija koje predstavljaju bazu cjeloživotnog učenja: Kompetencija Definicija 1. Komunikacija na maternjem jeziku Komunikacija je sposobnost izražavanja i tumačenja misli, osjećaja i činjenica u usmenom i pismenom obliku (slušanje, govor, čitanje i pisanje) i lingvističko uzajamno djelovanje na odgovarajući način u čitavom nizu društvenih i kulturnih sadržaja – obrazovanje, posao, kuća i slobodno vrijeme. 2. Komunikacija na stranom jeziku Komunikacija na stranim jezicima u velikoj mjeri ima istu dimenziju vještina komuniciranja na maternjem jeziku: sposobnosti razumijevanja, izražavanja i tumačenja misli, osjećaja i činjenica u usmenom i pismenom obliku u odgovarajućem nizu društvenih sadržaja – u skladu sa željama i potrebama pojedinca. Komunikacija na stranom jeziku zahtjeva i vještine posredovanja i međukulturnog razumijevanja. 3. Matematička pismenost i osnovna znanja iz nauke i tehnologije Matematička pismenost je sposobnost sabiranja, oduzimanja, množenja, djeljenja i izračunavanja omjera pri mentalnom i pismenom izračunavanju u svrhu rješavanja niza problema u svakodnevnim situacijama. Naglasak je na procesu, a ne rezultatu, na aktivnosti, a ne znanju. Daljim razvojem matematičke kompetencije, ona zavisno od konteksta uključuje sposobnost i spremnost korišćenja matematičkih oblika mišljenja (logičko i prostorno razmišljanje) i prikazivanje (formula, modela, konstrukcija, grafikona/dijagrama) koji imaju univerzalnu primjenu kod objašnjavanja i opisivanja stvarnosti.
Naučna kompetencija je sposobnost i spremnost da se upotrebi sklop znanja i metodologija koji se koriste u nauci da bi se objasnio svijet prirode. Tehnološka kompetencija se tumači kao primjena znanja da bi se promijenilo prirodno okruženje u odgovoru na uočene ljudske želje ili potrebe. 3
4. Digitalna kompetencija Digitalna kompetencija podrazumjeva sigurnu i kritičku upotrebu elektronskih medija na poslu, u slobodnom vremenu i komuniciranju. Ova kompetencija je povezana s logičkim i kritičkim razmišljanjem, visokim nivoom vještine upravljanja informacijama i dobro razvijenom vještinom komuniciranja. Na najnižem nivou, IKT uključuje upotrebu multimedijalne tehnologije za pronalaženje, primanje, pohranjivanje, proizvodnju, predstavljanje i razmjenu informacija i komuniciranje u Internet mreži. 5. Učenje kako se uči 'Učiti kako se uči' predstavlja sposobnost i umijeće organizovanja i uređivanja sopstvenog učenja bilo pojedinačno ili u grupama. To uključuje umijeće raspolaganja vremenom, rješavanje problema, sticanje, procesiranje, ocjenjivanje i asimiliranje znanja te primjenu novog znanja i vještina u različitim kontekstima – kod kuće, na poslu, u obrazovanju i vaspitanju. Učiti kako se uči značajno doprinosi uspješnom upravljanju sopstvenom karijerom. 6. Međuljudska i građanska kompetencija Međuljudska kompetencija obuhvata sve oblike ponašanja kojima treba ovladati da bi pojedinac djelotvorno i konstruktivno mogao učestvovati u društvenom životu i rješavati probleme kada je to potrebno. Međuljudske vještine su nužne za interakciju između dvoje ili više ljudi i primjenjuju se u javnom i privatnom domenu.
Opsijeg građanskih kompetencija je širi od međuljudskih i može se opisati kao skup kompetencija koje pojedincu omogućavaju učešće u građanskom životu društva. 7. Poduzetništvo i smisao za inicijativu Poduzetništvo ima aktivnu i pasivnu komponentu: ono uključuje sklonost da sami unosimo promjene, te sposobnost da prihvaćamo, podržavamo i prilagođavamo inovacije koje dolaze od spolja. Preduzetništvo podrazumijeva prihvaćanje odgovornosti za sopstvene postupke bilo pozitivne ili negativne, razvijanje strateške vizije, postavljanje ciljeva i njihovo postizanje te motivisanost za uspjeh. 8. Kulturno izražavanje 'Kulturno izražavanje' podrazumijeva prihvatanje važnosti kreativnog izražavanja ideja, iskustava i osjećanja u čitavom nizu medija, uključujući muziku, tjelesno izražavanje, književnost i primjenjene umjetnosti. 4
Prilog 2. Konstruktivistički pristup KAKO SE KONSTRUKTIVISTIČKI PRISTUP VIDI U UČIONICI?1 Nastavnik koji koristi ova pristup, veoma raširen u modernom obrazovanju, lako se prepoznaje po tome što svojim učenicima:  otvara probleme i pitanja  usmerava ih i pomaže im da na ova pitanja traže i nalaze odgovore  dozvoljava da i sami formulišu pitanja i da izražavaju nedoumice  dozvoljava da na isto pitanje odgovaraju na različite načine, iz različitih uglova. To je nastavnik koji kod svojih učenika podstiče izgradnju znanja kroz traganje i istraživanje i podstiče učenje kroz zajednički rad i međusobnu saradnju. Glavni cilj ovakve nastave da učenici nauče da uče. U proces učenja učenik može i treba da unese znanja i ideje koje već ima, jer se učenje novog zasniva na onome što se već zna, i bez toga nije ni moguće. Svoja znanja učenik mora sam da izgradi. Niko ne može da mu ih preda kao već gotova. Na putu izgradnje znanja i razvoja kompetencija nastavnik je taj koji upravlja, usmjerava, predlaže, ali i daje učeniku prostora da eksperimentiše, isprobava i pokušava, čak i ako pokušaji ne daju uvek dobre ili očekivane rezultate. Učenje traži da učenik u potpunosti učestvuje tj. da ima mogućnost (a to često znači dovoljno vrijemena) da promisli i da razgovara o svojim aktivnostima. Kad se stvari tako postave, učenik vremenom počne sam da postavlja svoje ciljeve, što je prvi korak ka tome da počne da preuzima punu odgovornost za učenje. Nastavnici takvih učenika se prepoznaju po tome što podstiču i ohrabruju njihovu samostalnost. U konstruktivistički usmjerenoj učionici se mnogo i često sarađuje. To nije učionica u kojoj vladaju mir i tišina, a nije ni učionica u kojoj nastavnik ima teškoće da održi pažnju ili disciplinu učenika. U toj učionici se čuje laki žamor, jer učenici rade zajedno, dogovaraju se i planiraju zajedno. Osim što je veoma značajna u vaspitnom smislu, saradnja i zajednički rad učenika značajno doprinose učenju, i to iz mnogo razloga. Jedan od glavnih je što na taj način učenik ne ostaje zatvoren u sebe, već uči i od drugih. Dok rade zajedno ili razgovaraju o tome, oni imaju priliku da jedni od drugih „pokupe“ ono što im samima nedostaje ili što je efikasnije, jednostavnije, primenljivije, što je interesantno jednostavno stoga što je drugačije. Glavna aktivnost u ovakvoj učionici je reševanje problema. Učenici istražuju, ispituju, postavljaju pitanja, koriste različite izvore u potrazi za odgovorima i rješenjima. U tom procesu oni izvode 1
Prilagođeno iz različitih izvora
5
zaključke, tragaju za objašnjenjima, pretresaju ranije zaključke i objašnjenja, a to ih vodi ka novom istraživanju i novim pitanjima. Na taj način oni postepeno uče i šta je netačno, nedovoljno ili neodgovarajuće. Tako stiču oruđe da sami razlikuju znanje i neznanje, ono što znaju od onoga što ne znaju, što je jedna od glavnih odlika naprednog i kvalitetnog učenja. Koristi od ovog pristupa su brojne i značajne. Jedna od glavnih je dase na ovaj način uči više i to bez otpora, već sa uživanjem. Ovakvo učenje se ne završava pukim memorisanjem, već razumijevanjem i umjenjem. Pri tome, ono što je na ovakav način naučeno može da se primenjuje i u drugim situacijama i uslovima, a ne samo u školskim. To je učenje za život, a ne prvenstveno za ocjenu. UČIONICA U KOJOJ JE NASTAVA USMjERENA NA UČENjE NASTAVNIK: ‐ PAŽLjIVO PRATI GRUPE KOJE RADE, PRUŽA POMOĆ GDE JE POTREBNO ‐ VIŠE RAZGOVARA SA UČENICIMA POJEDINAČNO ILI U MALIM GRUPAMA, NEGO FRONTALNO, SA CIJELIM ODELjENjEM ‐ OMOGUĆAVA KORIŠĆENjE RAZLIČITIH SREDSTAVA I IZVORA ‐ KORISTI RAZLIČITE METODE: saradničko, aktivno, zajedničko, problemsko, vršnjačko, istraživačko učenje (u manjim grupama) ‐ MANjE KRITIKUJE, VIŠE PODSTIČE ‐ DAJE UČENICIMA MOGUĆNOST IZBORA UČENICI: - POSTAVLjAJU VIŠE PITANjA NEGO NASTAVNIK I NE USTRUČAVAJU SE DA SAMI POKUŠAJU DA DAJU ODGOVORE - POSTAVLjAJU PITANjA, ALI NE TRAŽE GOTOV ODGOVOR OD NASTAVNIKA, VEĆ KROZ PITANjA USMJERAVAJU POTRAGU ZA REŠENjEM - JEDNI DRUGIMA ODGOVARAJU NA POSTAVLjENA PITANjA - NE PRISTAJU LAKO NA PREKID AKTIVNOSTI I OPIRU SE OMETANjU - SAMI ORGANIZUJU I REGULIŠU AKTIVNOSTI U SVOJOJ GRUPI - AKO NE USPJEJU NA JEDAN NAČIN, POKUŠAVAJU NA DRUGI - ZAJEDNIČKI TRAŽE IZLAZ IZ TEŠKOĆE - NE OBRAĆAJU SE ČESTO NASTAVNIKU PITANjEM JE LI OVO DOVOLjNO, JE LI OVO DOBRO, DA LI SMO GOTOVI - VIŠE IH ZANIMA PROCJENA DA LI SU DOBRO RADILI, NEGO KOJU SU ILI KOJU BI OCJENU DOBILI - POMAŽU JEDNI DRUGIMA 6
PRISTUP USMJEREN NA UČENjE USMJEREN NA OSOBU SAMOUSMJERAVANjE PROCES (KAKO?) RAZUMIJEVANjE IZGRADNjA RAZUMIJEVANjA AKTIVNOST SARADNjA ISTRAŽIVANjE, TRAGANjE TRADICIONALNI PRISTUP USMJEREN NA KURIKULUM NASTAVNIK USMJERAVA SADRŽAJ (ŠTA?) UPAMĆIVANjE PREDAVANjE GRADIVA PASIVNOST TAKMIČENjE, INDIVIDUALIZAM PREDAVANjE 7
Prilog 3. Formular za samoprocenu Kompetencije za poduzetničko učenje Stručan sam u svojoj oblasti, vladam nastavnom građom, i vladam modernim tehnikama, nastavnim metodama i oblicima rada. Poštujem učenike sa svim njihovim posebnostima, znam da im, bez nametanja ili prisile, objasnim šta je za njih i za društvo dobro, moralno i korisno, a šta ne. Znam da planiram, organiziram, vodim, moderiram i evaluiram učeničke ishode, te uključivanjem učenika u te procese, sve to prenosim na njih. U radu sa učenicima, koristići istinsku participaciju, podstičem poštivanja drugih i drugačijih mišljenja. U radu sa kolegama i učenicima promovišem sve vrijednosti, kako individualnog, tako i timskog rada. Bez predrasuda prosuđujem i identificiram prednosti slabosti, te u skladu s tim preduzimm aktivnosti za poboljšanje. Spreman sam za uvođenje promjena i rizike u radu sa učenicima. Znam da motiviram i aktiviram učenike da budu poduzimljivi, neovisni i krativni u svom radu. Znam postavljati strategije dostizanja ciljeva iz kurikuluma zajedno sa svojim učenicima. Izraziti sam praktikant i promotor cjeloživotnog učenja.
Nivo slaganja sa tvrdnjom 1 2 3 4 5 Kako sam ih stekao? Kako ih mogu unaprediti? 8
Prilog 4. Poduzetnička škola i poduzetnički nastvnici2 Poduzetničke škole podržavaju poduzetnički duh u nastavi i učenju, imaju posvijećenu upravu koja podržava poduzetničko obrazovanje za sve učenike/ce i edukativni koncept koji se zasniva na nastavi za svijet sutrašnjice. Nastavno osoblje i uprava pozitivno prihvataju promjene. Poduzetnička škola ima viziju svoje budućnosti zasnovanu na potrebama i sa jasnim ciljem kako se poduzetničko obrazovanje uklapa u širi kurikulum i razvojni plan jer je uključeno u nastavni plan i ugrađeno u sve predmete kroz posvećenost negovanju transverzalnih, kreativnih i poduzetničkih veština učenika/ca i mladih u školi i u društvu. Metode učenja zasnovane na aktivnostima učenika i učenje u centru i samoregulisano učenje su redovni deo nastave i učenja. Konkretni ishodi učenja se definišu i ocjenjuju kao deo nastave i učenja. Redovna evaluacija aktivnosti se obavlja kao utjecaj na sposobnosti razvoja pojedinih učenika/ca. Povratna informacija učenicima se prikuplja sistematski ‐ pozitivne reakcije učenika su važan pokretač za sprovođenje poduzetničkog učenja i prihvatanje poduzetničkog obrazovanja. Poduzetnički nastavnici imaju strast za nastavu. Oni su inspirativni, otvorenog uma i imaju samopouzdanje, fleksibilnost i odgovornost, dobro slušaju, mogu da iskoriste i prodaju ideje i orijentisani su na praksu. Oni su timski igrači i imaju dobru mrežu. Uključuju spoljne stručnjake u nastavu; fokusirajući se na stvarna životna iskustava. Oni prate fleksibilan i prilagodljiv plan učenja i vole interdisciplinarno, projektno učenje koristeći materijale za obuku radije nego udžbenike. Stavljaju akcenat na grupne procese i interakcije; neguju dijalog, raznovrsnost mišljenja, odgovora i rješenja kao i razmišljanje o procesu učenja. Poduzetnički nastavnik podržava procese učenja i razvoj ličnih kompetencija a razmišljanje o poduzetničkoj nastavi zasniva se na velikom broju nastavnih tema. Poduzetničko obrazovanje je više nego priprema o tome kako da se pokrene biznis. Radi se o tome kako da se razviju poduzetnički stavovi, veštine i znanja koja treba da omoguće učenicima da "ideje pretvore u akciju“. Nastavnici ne mogu da uče kako da se bude poduzetnički a sami ne budu poduzetnici. Poduzetničke kompetencije zahtijevaju aktivne metode angažovanja učenika kako bi se oslobodila njihova kreativnost i inovacija kroz sve predmete, praksu, učenje iz stvarnog životnog iskustva. Poduzetnički nastavnici su u stanju da stvore poduzetničku iskru, nagrađuju individualnu inicijativu, odgovornost i preuzimanje rizika i spremni su da prihvate neuspjeh kao integralni 2
Preuzeto iz “Entrepreneurship Education – A Guide for Educators” (the guide was prepared in 2013 for the European Commission, DG Enterprise and Industry). 9
deo procesa učenja jer znaju kako da upravljaju rizicima i da ublaže rizik. Takođe imaju jake vještine rada u timu. Poduzetnički nastavnici su umreženi, razmenjuju sa svojim kolegama i sastaju se redovno. Koriste različite kreativne metode kao inovativne pedagoške alate i podstiču učenike/ce da preuzmu odgovornost za svojoj proces učenja. U svojim metodama ocenjivanja, poduzetnički nastavnici priznaju i rešenje i proces kojim se stiže do rešenja. Oni koriste tehnologiju i društvene medije u učionici za podršku učenju, istražuju nova rešenja, računarske tehnike i alate koji podržavaju proces učenja, koriste društvene medije za sopstveno učenje između kolega i razmjenu informacija. Preduzetnički nastavnici u svakom nastavnom planu, nalaze polazišta za preduzetničku nastavu i aspekte koji su pogodni za preduzetničko učenje i koriste aktivne i participatorne metode. Poduzetničke škole uspostavljaju partnerstvo: između obrazovnog sektora, poslovne zajednice i kreativne industrije i imaju koristi od angažovanja poslovnih partnera koji objezbeđuju ekspertizu za projekte poduzetništva i usavršavanje nastavnika u školama. Škole uspostavljaju partnerstvo sa spoljnim organizacijama: umjetnici, dizajneri, arhitekte i naučnici pomažu školama i nastavnicima da podrže kreativnost i podignu aspiracije i dostignuća učenika/ca i mladih. Primjeri pokazuju da dugoročni odnosi između kreativnih radnika i škola imaju pozitivan uticaj. Poduzetničke institucije i edukatori učestvuju u vršnjačkom učenju i razmjeni ‐ na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou. 10
Prilog 5. Primjeri školskih aktivnosti Primjer 1: Izrada PR plana za spoljnog partnera Čitajući novine nastavnik je primijetio vest da je na teritoriji B&H svoju regionalnu poslovnicu otvorila jedna velika međunarodna građevinska kompanija. U vijestima se nalazila i informacija da će u narednom periodu kompanija raspisivati oglase za veliki broj radnih mjesta i da im je prioritet u planu aktivnosti za naredni period da osmisle dobru promotivnu kampanju prilagođenu lokalnom kontekstu. Videvši u tome šansu za školu u kojoj radi, a i mogućnost da kod učenika razvija poduzetničke kompetencije izvršio je anketiranje učenika zarad prikupljanja podataka o zainteresovanosti učenika da oni naprave prijedlog da datoj kompaniji izrade PR plan. Nakon što je oformljen tim učenika, napravljena je „strategija“ pristupa kompaniji i učenici su dobili timske zadatke, od čega je bilo najvažnije izraditi sam PR plan. U ovaj proces su se uklučili i ostali nastavnici koji su učenicima pružili opšte smjernice koje se tiču načina preciznog i gramatički ispravnog prenošenja poruke, ali i specifične vještine poput vještina pravljenja dobre vizuelne prezentacije i vještina javnog nastupa. Nakon nekoliko sastanaka sa predstavnicima kompanije i dobre prezentacije PR plana, kompanija je prihvatila ideju, a kasnije ga i realizirala. Zauzvrat je ta kompanija renovirala školsko dvorište. Suradnja je nastavljena, pa je škola dobila bazen i fontanu u školskom dvorištu. 11
Primjer 2: Učešće u akcijama recikliranja otpada Menadžment škole je potpisao sporazum s firmom koja se bavi recikliranjem otpada, ali se grupi nastavnika učinilo da ta suradnja nije sasvim zaživela u školi i da učenici nisu posebno zaiteresovani za ovu važnu društvenu temu. Dogovorili su se da pokrenu kampanju na nivou škole tako što su nastavnici biologije zajedno sa učenicima napravili plakate na teme koje se tiču negativnog uticaja otpada na okruženja, dok su nastavnici informatike, takođe, zajedno sa učenicima postavili obavjest o školskom partnerstvu s firmom koja se bavi recikliranjem otpada na školsku internet stranicu da bi ta informacija bila dostupna velikom broju učenika i njihovih roditelja. Iste nedelje nastavnici stranih jezika su na časovima kao nastavne materijale koristili članke iz stranih novina koje govore o problemu zagađenosti i važnosti reciklaže. Pozvani su i predstavnici firme za recikliranje otpada da vrše edukaciju učenika o vrstama otpada i načinu razvrstavanja. Školski menadžment je onda objavio natjecanje među grupama učenika (razredima) za prikupljanje što veće količine otpada jer spomenuta firma otkupljuje otpad uz napomenu da će se sredstva koja se dobiju kroz otkup otpada trošiti se za poboljšanje standarda škole ili za sufinanciranje ekskurzija učenika kojima je to potrebno. U grupu koja odlučuje kako će se trošiti novac uključeni su predstavnici učenika. 12
Primjer 3: Izrada turističkog vodiča Kroz program razmjene učenika turističkih škola koje podržava austrijska organizacija za suradnju u oblasti kulture i obrazovanja KulturKontakt, grupa učenika škola iz B&H je imala priliku da posjeti škole u Beču, Gracu i Lincu i da upozna te gradove. Po povrtku u svoje sredine, i znajući da će ih uskoro posjetiti njihovi vršnjaci iz Austrije, učenici odlučuju da izrade turistički vodič nekoliko gradova koji se nalaze u regijama u kojima se nalaze škole. Kako su svjesni da to nije ni malo jednostavan poduhvat u izradu turističkog vodiča uključuju i svoje nastavnike. Tako nastavnici prvo uspostavljaju suradnju sa svojim kolegama iz škola koje su uključene u program razmjene učenika i dogovaraju se oko vremenskog plana aktivnosti u različitim školama. Takođe, učenicima pomažu da se povežu tako što zajednički rade na formiranju grupu na facebooku i grupu za zajedničko elektronsko dopisivanje. Da ne bi predmetni sadržaji bili zapostavljeni kroz predmet geografija, kada god je to moguće, referišu na osobenosti njihovih gradova i regija, što se čini i kroz predmet biologija. Uvode i posebnu međupredmetnu sekciju – Šta znam o zavičaju? gde se bave istorijom i kulturom gradova i regija (u predavanja o kulturi su uključeni i nastavnici likovnog, muzičkog, književnosti). Na kraju učenici samostalno izrađuju turistički vodič gde im u pisanju tekstova posebno pomažu nastavnici književnosti, u prevodu tekstova nastavnici stranih jezika, a nastavnici informatike u grafičkom oblikovanju. Nakon što je vodič izrađen, u suradnji s turističkom zajednicom vodič objavljuju na njihovim web stranicama i zajednički iznalaze sredstva za njegovu štampu, spremno iščekujući vršnjake iz inostranstva. 13
Primjer 4: Izrada web‐stranice škole Stručna služba škole je nakon konsultacija sa nastavnicima odlučila da učenike i njihove roditelje aktivno uključi u život škole i da na ulazu u školu postavi dve kutije (jednu za učenike, drugu za roditelje) u koje će biti ubacivani prijedlozi o tome šta škola može da učini po pitanju veće vidljivosti njenih aktivnosti i bolje dostupnosti informacija koje se odnose na aktivnosti škole. U dogovoru sa razrednim starješinama je dogovoreno da se posebne informacije daju učenicima jer kada oni budu bili dežurni, osim što svakako imaju pravo svakodnevno da daju prijedloge, će biti odgovorni za davanje informacija roditeljima o mogućnostima davanja prijedloga. Nakon što su prikupljene informacije, nastavnici su zajedno sa predstavnicima svakog odjeljenja razvrstali odgovore u nekoliko kategorija, izdvojili prijedlog koji ima najviše glasova, a koji je u trenutnim okolnostima najostavrljiviji, i učenicima dali zadatak da argumentovano i ukratko navedu razloge zašto su neki predlozi odbijeni, odnosno da daju objašnjenje zašto neki od prijedloga ne mogu biti posmatrani kao prioriteti. Kako je prijedlog koji je pobijedio bio izrada web stranice škole, stručna služba je javno istakla obavjest koja sadrži poziv za prijavu učenika koji žele da učestvuju u ovoj aktivnosti. Po završetku prijava učenika oformljen je učenički tim za izradu web stranice škole. Aktivnosti izrade su se potpomoglo i školski IT klub i učenici koji pohađaju informatičku sekciju. Nastavnici različitik predmeta su učenike pomagali u prikupljanju podataka i fotografija, a obradi tekstova i grafičkih prikaza se pristupilo nakon što su učenici naučili raditi na web softverima. U pisanju tekstova su se učenicima priključili i nastavnici jezika, a menadžment škole je svoj doprinos dao u vidu pružanja praktičnih informacija. Kasnije, ova grupa je podržana tako što je postala grupa koja trajno uređuje školsku web stranicu, a stručni saradnici su u razgovorima sa učenicima uvedeli još jednu dobit ovakvo organizovanih aktivnosti jer je značajan broj učenika ovu izradu posmatralo kao prvu referencu da svoje usluge ponude i drugim zainteresiranim stranama (udrugama, firmama, organizacijama). 14
Prilog 6. Program za integraciju poduzetničke ključne kompetencije u školsko učenje EU referentni okvir ključnih kompetencija utvrdio je opis neophodnih znanja, vještina i stavova koji su vezani za svaku od kompetencija, pa tako i za poduzetničku ključnu kompetenciju. Na bazi tih opisa Radna grupa 1 za razvoj Programa za integraciju poduzetničke ključne kompetencije u školsko učenje (ISCED 2 i 3) uspostavljena u okviru ovoga Projekta je razvila ishode učenja za ISCED razine 2 i 3. Kao osnova poslužili su regionalni ishodi učenja koje je razvio Centar za poduzetničko učenje jugoistočne Europe (SEECEL)3. ISHODI PODUZETNIČKOG UČENJA ZA VIŠE RAZREDE OSNOVNE ŠKOLE (ISCED 2) ZNANJA
Znanja: Neophodna znanja uključuju sposobnost identificiranja raspoloživih prilika za osobnim, profesionalnim i/ili poslovnim aktivnostima, uključujući pitanja ‘šire slike’ koja pruža kontekst uvjeta u kojima ljudi žive i rade, kakva su i šire razumijevanje funkcioniranja ekonomije, te mogućnosti i izazovi s kojima se suočavaju poslodavci ili organizacije. Pojedinci također trebaju biti svjesni etičke pozicije poduzeća i na koji način mogu biti u službi dobra, na primjer putem fer trgovine ili putem društvenih poduzeća. Z1 Objašnjava razliku između pojmova poduzetnik i djelovati poduzetnički Z2 Razlikuje proizvode i usluge koji su u ponudi i potražnji na lokalnom i državnom nivou Z3 Razlikuje neophodne kriterije za donošenje odluka na individualnom i grupnom nivou Z4 Procjenjuje dobit u odnosu na uložene resurse Z5 Prepoznaje različite mogućnosti zapošljavanja Z6 Opisuje razvojni put profesionalnog uspjeha Z7 Objašnjava važnost sporednih efekata proizvodnje i važnost održivog planiranja (misli zeleno) Nabraja faze poduzetničkih aktivnosti u razredu ili primjera na nivou škole Z8 Z9 Identificira korake u rješavanju problema i rizika i daje primjere svakog od njih Z10 Razvija poduzetničku ideju Z11 Objašnjava javna dobra 3
SEECEL je regionalna inicijativa u kojoj sudjeluje 8 država podržana od strane EU i Vlade Republike Hrvatske od
2009. godine.Sjedište SEECEL-a je u Zagrebu, a BiH aktivno sudjeluje u ovoj inicijativi.
15
VJEŠTINE
Vještine: Vještine su u vezi s proaktivnim upravljanjem projektima (uključujući na primjer sposobnost planiranja, organizacije, upravljanja, vođenja i delegiranja, analiziranja, komuniciranja, brifinga, evaluacije i bilježenja), efektivnim zastupanjem i pregovaranjem, te sposobnošću za pojedinačnim radom i radom u timovima. Neophodna je sposobnost procjenjivanja i identificiranja nečijih snaga i slabosti i procjene poduzimanja rizika, kad i kako je to opravdano. V1 Obavlja zadatke indidvidualno i u timovima V2 Argumentirano razmjenjuje ideje s drugima Razlikuje proizvode i usluge koji su u ponudi i potražnji na lokalnom i državnom nivou V3 V4 V5 V6 Daje kretivna i inovativna rješenja zadataka (divergentno i konvergentno mišljenje) Planira, delegira i vodi tokom rada u grupi (ili timu) Koristi metode dobijanja ideja i donošenja odluka (oluja ideja, asocijacije) Prepoznaje i navodi rizike u kontekstu donošenja odluka V7 Ilustrira rješenja problema u suradnji s dugima (linearno prikazavinje, dijagrami, mapiranje problema) V8 Procjenjuje rezultate individualnog i grupnog rada
V9 Izrađuje i predstavlja plan aktivnosti za realizaciju projekta
V10 Prepoznaje vlastite vrijednosti i kompetencije
STAVOVI
Stavovi: Poduzetnički stav karakterizira inicijativa, proaktivnost, nezavisnost i inovativnost u osobnom i društvenom životu, kao i na poslu. Ovo također uključuje motivaciju i odlučnost pri ispunjenju ciljeva, bez obzira da li se radi o ličnim ciljevima ili svrsi koja je zajednička sa drugima, uključujući i na poslu. S1 Završava zadatke, ispunjava obveze i poštuje rokove S2 Preuzima inicijativu za umrežavanje s pojedincima i grupama S3 Poštuje druge i uvažava stavove različite od svojih
S4 Prihvata inovacije i promjene s kritičkim promišljanjem S5 Pokazuje odgovornost za javna dobra 16
ISHODI PODUZETNIČKOG UČENJA ZA SREDNJU ŠKOLU (ISCED 3) ZNANJA
Znanja: Neophodna znanja uključuju sposobnost identificiranja raspoloživih prilika za osobnim, profesionalnim i/ili poslovnim aktivnostima, uključujući pitanja ‘šire slike’ koja pruža kontekst uvjeta u kojima ljudi žive i rade, kakva su i šire razumijevanje funkcioniranja ekonomije, te mogućnosti i izazovi s kojima se suočavaju poslodavci ili organizacije. Pojedinci također trebaju biti svjesni etičke pozicije poduzeća i na koji način mogu biti u službi dobra, na primjer putem fer trgovine ili putem društvenih poduzeća. Z1 Analizira različite oblike poduzetništva u odnosu na osobne ciljeve u karijeri i prednosti za Z2 Z3 Z4 Z5 Z6 Z7 Z8 zajednicu Objašnjava ulogu ekonomskog i socijalnog poduzetništva u izgradnji društva Objašnjava korake u započinjanju poslovnih i socijalnih malih novoosnovanih firmi Analizira mogućnosti tržišta rada i dalje mogućnosti učenja Opisuje faze upravljanja projektnim procesom Objašnjava financijske pojmove (financijska dokumenta, finansijske institucije) Nabraja komponente za razvoj budžeta Objašnjava tehnike podrške za upravljanje i provođenje projekta u različitim životnim situacijama (SWOT analiza, oluja ideja, gantogram) Ilustrira tehnike rješavanja problema u različitim kontekstima i situacijama Z9 Z10 Simulira koncepte komunikacije i pregovaranja u različitim kontekstima i situacijama Z11 Analizira osobna interesovanja, sposobnosti i vještine kroz različite tehnike, uključujući Z12
Z13
Z14
samoprocjenu Izražava mišljenje o etičkim pitanjima koja se odnose na različite poslovne aktivnosti Objašnjava pojam društveno odgovornog poduzeća Daje primjere o značaju i ulozi javnih dobara i faktorima koji utječu na javna dobra VJEŠTINE
Vještine: Vještine su u vezi s proaktivnim upravljanjem projektima (uključujući na primjer sposobnost planiranja, organizacije, upravljanja, vođenja i delegiranja, analiziranja, komuniciranja, brifinga, evaluacije i bilježenja), efektivnim zastupanjem i pregovaranjem, te sposobnošću za pojedinačnim radom i radom u timovima. Neophodna je sposobnost procjenjivanja i identificiranja nečijih snaga i slabosti i procjene poduzimanja rizika, kad i kako je to opravdano. 17
V1 V2 V3 V4 V5 V6 V7 V8 V9 V10 V11 V12
V13
V14
Razvija poduzetničku ideju –projekat Rješava zadatke na kreativan i inovativan način Pokazuje sposobnost vodstva u različitim životnim situacijama Identificira probleme i rješava ih efikasno Motivira i hrabri druge u ostvarivanju njihovih ciljeva Pokazuje sposobnost da rukovodi, organizira i provodi specifičan projekat koristeći različite metode i tehnike Pokazuje sposobnost da osigura resurse u datom vremenu i preuzme odgovornost za upravljanje resursima Analizira podatake, kako bi donio/la odgovarajuće odluke u različitim životnim situacijama Efikasno komunicira i argumentovano pregovara Pokazuje sposobnost da radi pojedinačno i u timovima Prepoznaje i procjenjuje rizike Planira, radi, provjerava i djeluje u cilju poboljšanja osobnog razvoja Pokazuje sposobnost da procjeni osobne potencijale (lični biznis, socijalne vještine i prethodno znanje) i iskoristi komparativne prednosti Primjenjuje različite vještine pružanja usluga klijentima u odgovarajućem okruženju STAVOVI
Stavovi: Poduzetnički stav karakterizira inicijativa, proaktivnost, nezavisnost i inovativnost u osobnom i društvenom životu, kao i na poslu. Ovo također uključuje motivaciju i odlučnost pri ispunjenju ciljeva, bez obzira da li se radi o ličnim ciljevima ili svrsi koja je zajednička sa drugima, uključujući i na poslu. S1 Preuzima odgovornost da završi zadatke, ispuni obveze i ispoštuje rokove u vezi sa planom S2 Preuzima inicijativu u povezivanju s pojedincima i grupama S3 Radi samostalno i proaktivni član je grupe S4 Poštuje druge i uvažava stavove različite od svojih S5 Odgovorno se odnosi prema životnoj sredini i javnim dobrima S6 Prihvata inovacije i promene sa kritičkim promišljanjem S7 S8 Pokazuje inicijativu u razvoju i provođenju ideja (poslovanje, zajednica) Pokazuje spremnost da uči iz neuspjeha i ostane posvećen/a svojim namjerama (učenje putem pokušaja i greške) Poduzima akcije sa sračunatim rizikom S9 S10 Konstruktivno reagira na kritiku S11 Pokazuje odgovorno i etičko ponašanje u školskim aktivnostima i aktivnostima zajednice 18
Prilog 7. Šta doprinosi razvijanju ključnih kompetencija kod učenika Kako se u školi podstiče razvoj ključnih kompetencija kod učenika U suštini, rad na međupredmetnim kompetencijama konkurentan je radu na sadržajima i kompetencijama koje su neposredno vezane za određene predmete. Zato one moraju da budu deo svakodnevnog nastavnog konteksta u kojem se učenje odvija, kao što i odgovornost za njihovo razvijanje nosi kompletan nastavni proces, dakle, svi nastavnici i školski predmeti sa kojima učenik radi. To znači da podržavanje međupredmetnih kompetencija traži: 1. zajedničko planiranje na nivou školskih timova, 2. kompleksniji rad nastavnika na času, koji uključuje promjene u metodama podučavanja i ocjenjivanja (formativno ocenjivanje, učenički dosije, učenički dnevnik i sl.) 3. kao i veću autonomiju škole i nastavnika u realizaciji obrazovnih ishoda. Školske strategije koje doprinose razvoju ključnih kompetencija mogu se grupisati u tri nivoa  Razvoj ključnih kompetencija je definisan u okviru „tradicionalnih“ predmeta Planiranje školskog programa  Razvoj ključnih kompetencija je definisan međupredmetno (kroz različite predmete)  Definisani su posebni predmeti za razvoj pojedinih ključnih kompetencija (pr. preduzetništvo ili informacione i komunikacijske tehnologije)  Učenički projekti  Lični planovi učenja Metode podučavanja i učenja  Grupni i timski rad  Eksperimenti  Praktično iskustvo  Formativno vrednovanje i ocenjivanje  Van‐školske aktivnosti  Uključivanje spoljašnjih stručnjaka Organizacija rada u školi  Saradnja nastavnika, školsko liderstvo  Odgovornost delegirana na učenike Metode i pristupi u podučavanju i učenju  Učenički projekti ‐ problemski i istraživački usmerena nastava Uvažavaju inicijativu učenika u procesu učenja i njegovu unutrašnju motivaciju i time stavljaju učenika u poziciju subjekta, a ne objekta, tj. glavnog nosioca procesa obrazovanja, a nastavniku dodeljuju ulogu „pratioca“ procesa samostalne konstrukcije znanja (uloga facilitatora i mentora). Mentorski odnos omogućava visok nivo individualizacije procesa 19
obrazovanja, gde su sve intervencije nastavnika osmišljene prema stvarnim potrebama učenika (uvodi učenika u „namensko vežbanje“ u zoni narednog razvoja). Projektni zadatak može biti individualni ili grupni, može obuhvatiti rad u školi i kod kuće, može biti zadat u sklopu jednog ili više predmeta. U svakom slučaju ovaj pristup omogućava:  Samostalno učenje i delanje  Svest o sopstvenim veštinama i interesovanjima i njihov dalji razvoj  Razvoj i preuzimanje odgovornosti za sopstveno učenje i delanje  Prepoznavanje izazova i struktuiranje problemskih situacija, kao i razvoj kreativnih pristupa rešenjima  Razvoj komunikacijskih i saradničkih vještina i kompetencija snalaženja u konfliktima  Uočavanje i planiranje organizacionog aspekta posla.  Lični planovi učenja Učenici su ohrabreni i podstaknuti da samostalno uče i shodno tome prave lični plan učenja. Kada prikupe određeno iskustvo, u sledećem koraku važno je da im se pruži prilika da iskuse i uvežbaju samo‐procenu i vršnjačku procjenu. Ovakvo iskustvo je neophodno za pripremu za celoživotno učenje i direktno doprinosi razvoju kompetencije učiti kako se uči.  Grupni i timski rad Kolaborativno učenje, kroz raznovrsne aktivnosti u maloj grupi koje su usmerene na postizanje zajedničkog cilja, predstavlja efikasno sredstvo za postizanje akademskih i socijalnih postignuća. Ono polazi od pretpostavki da o je učenje aktivan proces konstrukcije znanja o učenje zavisi od bogatstva konteksta – bogatiji kontekst predstavlja izazov za učenike o se učenici razlikuju, te stoga unose višestruke perspektive u učionicu (različito porijeklo, stilovi učenja, iskustva, interesovanja i aspiracije – jedan isti pristup ne može da odgovara svima) o je učenje socijalni događaj gde se veći broj umova usmjerava na isti problem.  Eksperimenti Metoda veštačkog izazivanja prirodnih pojava omogučava učenicima da ih detaljno upoznaju i istraže, kao i da provjere postojeće ideje i usvoje nove činjenice i naučno razmišljanje. Eksperiment razvija sposobnost posmatranja i uočavanja, razvoj logičnog mišljenja (analiza, sinteza, apstrakcija, generalizaacija), povezivanje teorije sa praksom. Eksperiment i istraživačka nastava uopšte podržavaju i razvijaju Sistematsko razmišljanje Sposobnost uočavanja odnosa među pojavama Apstrakcija Sposobnost otkrivanja pravilnosti i značenja Eksperimentisanje Sposobnost nalaženja ličnog puta u trajnom učenju Socijalne kompetencije Sposobnost saradnje sa drugima 20

Praktično iskustvo Škole treba da omoguće učenicima direktan kontakt sa svijetom rada, gde će učenici zavisno od svojih interesovanja i sklonosti sticati sposobnost praktične primene znanja i vještina stečenih u školi.  Formativno vrednovanje i ocenjivanje 21
Korisna iskustva jednog nastavnika4 Nastojim da aktivnosti na mojim časovima budu raznovrsne. Čas organizujem tako da ima više različitih aktivnosti. Ako primijetim da je mojim učenicima nešto dosadno, da se pitaju, „koliko je do kraja časa“‐ uvek nešto promijenim. Pomažem učenicima da sami osmisle trikove/načine za lakše i brže zapamćivanje. Učim ih da koriste sheme, crteže, tražim da se dok uče pitaju ima li to što uče veze sa njihovim iskustvom ili iskustvom osoba koje su im bliske, da se preslišaju, da prave beleške, mape uma i sl. Pazim da ne grešim, ali ako u nečemu pogrešim, ne krijem to od učenika. Verujem da iskrenost djeluje poučno na moje đake. Ukoliko ne znam odgovor na neko njihovo pitanje ili nisam siguran, to im kažem. Desi se i da ponudim neku nagradu za onoga ko napravi dobro istraživanje i sazna odgovor. Ponekad zamenimo uloge. Tražim da oni mene nauče nečem novom. Aktivno pratim njihov način razmišljanja. Pokušavam da shvatim način na koji moji učenici razmišljaju o problemu. Važnije mi je kako učenik misli nego tačan odgovor. Ne lovim učenike u greškama, a kada dobijem pogrešan odgovor zajedno ispitujemo kako je do toga došlo, kojim putem u mišljenju je išao. Korisno mi je da što više znam o životu mojih đaka. Kada znam šta im se trenutno dešava u životu, to mi pomaže da ih bolje razumijem. Koristim primere iz svog i njihovih života u objašnjavanju gradiva. Pojmove, fenomene koje tumačim upoređujem sa stvarima koje su vezane za svakodnevni život, sa nečim što je mojim đacima blisko i interesantno. Naravno, čuvam se zadiranja u njihovu privatnost. Često sam u toku sa aktuelnim dešavanjima u njihovom svijetu. Ponekad (pazim da ne preteram) koristim karakteristične termine koje upotrebljavaju moji učenici, kako bih im pokazao da ih razumijete. Učim ih životu, ne samo gradivu. Važno mi je da shvate da ne treba da uče samo stvari koje su vezane za školske lekcije, pogotovu ne samo za ocjene, već i ono što će ih obogatiti znanjem, opštom kulturom i informisanošću, što će im, sve zajedno, značiti u životu, kao svojevrsno životno iskustvo. Pitam ih šta bi promenili u udžbeniku. Tako saznajem šta im se sviđa, a šta ne, šta im je teško i nezanimljivo. To mi pomaže da i da razumijem koji je način u usvajanju gradiva za njih najlakši i najinspirativniji. Predavanja često započinjem motivišućim pričama koje naizgled nemaju veze sa lekcijom. Priču im dam tako da nije očigledno da govorim o nekom konkretnom problemu koji je tema časa. Posle nekog vremena, učenici nastoje da otkriju vezu između priče i gradiva koje izlažem. Organizujem časove koji nemaju uvek vezu sa predmetom koji predajem. Razgovaramo/diskutujemo o temi koju oni postave. Pratim u kolikoj mjeri učenici povezuju temu sa predmetom. Često je veoma zabavno, a u isto vreme učenici često uviđaju koliko je konkretan predmet povezan sa našim životom. Tražim da učenici ulove greške. Dajem im vježbu da kažu koje sam sve greške napravio u predavanju ili u prilogu koji sam im dao (crtež, shema, fotografija, grafikon i sl.), a zatim ispravimo greške. Vodim ih u bioskop, pozorište, muzej, na izložbu. To je prilika da steknu znanja i vještine kroz veoma privlačne forme učenja, ali i druženje van škole pozitivno utiče na naše međusobne odnose. Na narednom času organizujem razgovor/diskusiju o tome ta smo naučili, doživeli. Osmišljavam razne načine da im dodelim dodatne poene. Svako pitanje koje mi đak postavi ili svako razmišljanje o gradivu, nastojim da pretvorim u priliku za dodatno nagrađivanje. 4
Inspirisano: „37 Ways to Wow a Math Student”, Bon Crowder: www.MathFour.com
22
Moji učenici imaju priliku da sami sebe ocenjuju. Kada sami sebe i svoje drugove ocjenjuju učenici obrazlažu ocenu koju su dali. To mi je način da vidim koje kriterijume učenici koriste za ocjenjivanje. Koristim i listu sa kriterijumima za ocjenjivanje tako da oni bolje razumiju šta je važno u njihovom odgovoru/aktivnosti. Podstičem kreativnost i duhovitost. Često kombinujem smiješne priče sa gradivom. Trudim se da svaki čas učinim interesantnim. Kada učenik kaže nešto smiješno, uvek ga podržim. Poštujem trud učenika da budu zanimljivi, čak i ako im to ne pođe uvek za rukom. Nastojim da utičem na formiranje njihovog smisla za humor. Organizujem časove i van učionice. Učenje u okolnostima koje nisu oivičene školskim prostorijama daje dobre rezultate. Svakog mjeseca imam jedan čas van učionice. Organizujem takmičenje. Jačam njihov takmičarski duh, ali ne dozvoljavam da to unese razdor među njima. Tražim suradnju u cijelom odeljenju. I na kraju da ne zaboravim nešto veoma važno: Volim svoj posao. 23
Prilog 8. Smjernice za projektni rad PROJEKTNI RAD Najvažnija stvar zbog koje projektni rad postaje sve popularniji metod rada je potreba da se obrazovanje prilagodi društvu koje se mijenja. Škole se moraju prilagoditi novom vremenu koje traži obrazovane ljude koji pored stručnosti u specifičnoj oblasti moraju biti osposobljeni za:  planiranje  komuniciranje i suradnju  rešavanje problema  ispitivanje uzroka i posledica  traženje sopstvenih i razmatranje tuđih argumenata  formiranje i zauzimanje sopstvenog stava  da budu informatički pismeni i da teže ka doživotnom učenju. Pred nama je preduslov kako da učenje u školi napravimo autentičnije i korisnije za učenike, tako da oni nauče da rješavaju probleme sa kojima se suočavaju u školi i izvan nje. Kako da uspostavimo vezu između škole i različite situacije iz realnog života, tako da bi učenici bili sposobni da se snađu u životu i kad napuste školske klupe. Učenje kroz projektni rad nije samo način učenja već i način rada. Kad učenici nauče da preuzmu odgovornost za sopstveno učenje, onda smo uspjeli da postavimo temelje načina rada koji će oni primjenjivati kad postanu odrasli ljudi. Zašto Projektni rad? Projektni rad kao metod rada, uključuje sticanje znanja, vještina i iskustva, međusobno integrisana u jednom dužem vremenskom periodu. Projektni rad traži od učenika da odgovori na izvesno pitanje ili problem ispitujući pri tome različite teme/oblasti, rešavajući probleme iz realnog života, integrišući ih istovremeno sa različitim predmetima nastavnog plana i programa, koristeći različite resurse i strategije. Preduslovi za primenu projektnog rada Primjena ovog metoda traži:  Otvorenost i želju za promjene;  Postojanje klime za suradnju;  Obuka nastavnog kadra za primjenu metoda;  Konsultacije i saradnja sa NPT‐ovima u ulozi mentora  Kontinuirana i aktivna podrška menadžmenta i direktora škole; 24
Prednosti projektnog rada Samim tim što metod vodi ka rješavanju problema i/ili konstruisanju/izradi proizvoda, to je motiv više za rad, a otvorenost i fleksibilnost metoda vodi ka poboljšanju rezultata u rešavanju postavljenog cilja/zadatka/problema. Projektnim radom:  Učenici postižu da samostalno uče  Zadovoljavaju se potrebe učenika sa različitim sposobnostima za učenje  Aktiviraju se i motivišu učenici koji su indiferentni ili kod kojih tradicionalni rad nastavnika prouzrokuje dosadu  Ohrabruju se učenici za timski rad  Stvara se pozitivan odnos u komunikaciji i saradnji između različitih grupa učenika  Stimuliše se istraživački rad učenika  Omogućava se učenicima da prepoznaju sopstveni progres Istovremeno, projektni rad pomaže učenicima da se osposobe za život u društvu gde vlada znanje, a tehnologija im pomaže da razviju sledeće vještine i sposobnosti:  ličnu odgovornost  opservaciju  istraživanje  planiranje  kritičko razmišljanje  analizu, rasuđivanje  odlučivanje  kreativnost  procjenu i evaluaciju  komunikacijske vještine (intervjuisanje, anketiranje, pregovaranje, prezentaciju)  organizacione sposobnosti
25
Ograničenja projektnog rada Ovaj metod nije primjenjiv u slučajevima kada:  Postoji vremensko ograničenje  Za precizno specifikovane vještine koje traže složen/visoko strukturisan proces učenja Uloga nastavnika Projektni rad traži od nastavnika izvesno distanciranje od tradicionalnih metoda rada. Projektni rad prevazilazi prenošenje informacija sa nastavnika na učenike i traži od nastavnika da obezbedi uključuvanje učenika u obrazovni proces. Uloga nastavnika je višestruka: On/ona javlja se u ulozi planera, inicijatora, organizatora, instruktora i procenjivača. Ujedno ovaj metod rada je pokretačka snaga i motivacija za suradnju između nastavnika iz istog ili iz različitih nastavnih područja i olakšava interdiciplinarne aktivnosti i veze između različitih nastavnih programa. Da bi projektni rad dobio na značaju i imao vrijednost, nastavnicima i učenicima moraju biti kristalno jasni:  Obrazovni ciljevi projekta  Koraci za postavljanje, realizaciju i vrijednovanje projekta  Vrijeme, rokovi, odgovornosti Ali da bi se ostvarila uspešna realizacija projektnog zadatka učenici bi trebalo da poseduju , a nastavnici da kod njih prepoznaju/razvijaju osobine kao što su:  Želja za rad  Inicijativnost  Entuzijazam  Otvorenost za saradnju  Liderstvo Evaluacija projektnog rada Evaluacija projektnog rada znači sagledavanje ostvarenih aktivnosti i procena njihove uspešnosti. Evaluacija projekta ostvaruje se preko:  evaluacije projektnog procesa, projektnih ciljeva i rezultata  evaluacije rada učenika (vrednovanje/ocjena njihovog uspjeha) 26
Evaluacija projektnog procesa odnosi se na proces kroz koji su prošli članovi projektnog tima. U tom smislu analizira se šta je dobro urađeno i šta bi trebalo da se drugačije planira i izvede. Poslednje je veoma korisno pri planiranju sledećeg projektnog zadatka. Evaluacija projektnih ciljeva i rezultata daje odgovor na pitanja:  U kojoj meri su projektni ciljevi ispunjeni?  Kakve je rezultate dao projekat? Da bi se moglo uspješno odgovoriti na ova pitanja, potrebno je voditi računa o indikatorima i njihovoj merljivosti. Ako ovo nije bilo predviđeno na početku, procena se može vrlo teško napraviti. Zato, najbolje bi bilo da projektni zadatak pored kvalitativne predviđa i kvantitativnu analizu dobijenih podataka/rezultata. Vrlo je važno da se utvrdi dali su dobijeni rezultati rezultati aktivnosti projektnog rada i svakako da se zabeleže i rezultati koji nisu bili planirani ali su ostvareni projektnim aktivnostima. Evaluacija rada učenika obuhvata vrednovanje/ocjenu njihovog  Stava u odnosu na projektni rad (učenik pokazuje entuzijazam, marljivost i istrajnost u toku rada)  Uključenosti u projektne aktivnosti (učenik zna da opiše ciljeve projekta, on je uključen u sve aktivnosti projekta, definisanje cilja, planiranje, istraživanje, organizovanje i/ili sprovođenje aktivnosti, prezentovanje rezultata)  Rezonovanje (učenik razume rad, interpretira i objašnjava, zna da primijeni dobijene rezultate) Model realizacije projektnog rada/zadatka Realizacija projektnog zadatka sastoji se od dve faze, svaka je sastavljena od više koraka, a svi zajedno čine jednu nedjeljivu cjelinu. I faza Svaki projektni rad započinje projektnom inicijativom, produžava se diskusijom, i u ovoj fazi završava se finalnim izborom oblasti/teme rada. Isto tako u ovoj fazi se odlučuje i o tome ko će biti odgovoran za realizaciju projekta, a ko će biti njegovi/njeni saradnici, i ujedno se definišu njihova zaduženja. U zavisnosti od teme/oblasti projektnog rada aktivnosti ove faze mogu se realizovati: 27


na relaciji predmetni nastavnik i učenici uključeni u rad, ukoliko se radi o projektnom zadatku u okviru jednog nastavnog predmeta na nivou aktiva ili grupe nastavnika koji predaju isti nastavni predmet, rade zajednički projektni zadatak, da bi se posle toga uspostavila relacija između nastavnika i učenika uključenih u interdisciplinarni projektni zadatak II faza U ovoj fazi slijedi definisanje:  ciljeva projektnog zadatka  aktivnosti preko kojih se predviđa realizacija projektnog zadatka  učesnika koji će biti obuhvaćeni projektnim aktivnostima  očekivanih rezultata  način dokumentiranja rezultata Praktični savjeti za uspješno sprovođenje projektnog rada/zadatka Istraživanje je prvi značajni korak u realizaciji projektnih zadataka koji bi se realizirali u okviru određenog nastavnog programa ili kao interdisiplinarni. Pri tome kod učenika se razvijaju sposobnosti za opserviranje, istraživanje,analiziranje i sistematiziranje podataka, ali se razvijaju i komunikacijske vještine kao što su anketiranje, intervjuisanje, pregovaranje i sl. Učenici mogu da naiđu na probleme kao što su:  Kakve informacije su potrebne i u kolikom obimu?  Gde se mogu naći i dali su uopšte dostupne?  Koliko vremena je potrebno da bi se završilo sakupljanje,analiziranje i sistematiziranje informacija? Baš zbog toga korisno je da se učenici upute na moguće izvore i metode za sakupljanje potrebnih informacija u zavisnosti od projektnog cilja:  anketiranje/intervjuiranje  poseta relevantnih institucija,preduzeća, asocijacija i sl.  internet  analiza medija  praktični rad/eksperimentisanje Dokumentovanje rada na projektnom zadatku i ostvarenih rezultata, ostvaruje se izradom projektnog portfolija/ projektnog dosijea, koji treba da sadrži: zapisnike održanih sastanaka/konsultacija projektnog tima, zaključke istraživačkog procesa, kopije sakupljenih 28
podataka i informacija, periodične izveštaje, završni izveštaj, kao i pripremljenu prezentaciju rezultata. Način prezentovanja rezultata je u korelaciji sa ciljem projektnog zadatka: 






Tradicionalno: skripte, rečnici, zbirke zadataka, priručnike za praktični rad Izdavaštvo: školske novine, marketng materijale (brošure,flajere, prospekte,postere) Izložben rad: panoi,dijagramski prikazi,izložbe Simulacije: igranje uloga, javni susreti, debate Oralne prezentacije: predavanja, poetski recital, Audio/Video prezentacije: dokumentarni radio/TV program, video materijal Elektronske prezentacije: Power Point prezentacija, multi‐medijalna prezentacija, izrada softvera 29
Prilozi: Obrazac za izradu projektnog rada/zadatka: Ime projektnog rada/zadatka: Nosilac projektnog rada/zadatka: Lice odgovorno za realizaciju: Saradnici: Zašto se preduzima inicijativa: Cilj: Aktivnosti za realizaciju projektnog rada/zadatka: Očekivani rezultati: Dokumentovanje rezultata: 30
Periodični izvještaj od..........do......... Planirane aktivnosti Vrijeme Realizirane aktivnosti Vrijeme Šta je planirano? Šta je postignuto? ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ Kakva nam je podrška Od koga dobijamo potrebna? podršku? ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ ‐ Razlozi za aktivnosti koje se nisu realizovale: 31
Periodični izvještaj Izvještaj br. 1 ( 2,3...) Preduzete aktivnosti Postignuti rezultati Ove izvještaje je potrebno pisati na sastancima projektnog tima. Od njih se traži da budu kratki, precizni i sadržajni jer će iz njih kasnije proisteći krajnji izvještaj za realizovani projektni rad. 32
Plan istraživanja Tema: Ciljevi: Uloge članova tima: Zadaci i vremenski okvir: Izvori/resursi: Očekivani problemi:
33
Prilog 9. Međupredmetni i interdisciplinarni aspekt učenja i nastave (tematska nastava) Međupredmetni i interdisciplinarni aspekt učenja i nastave podrazumijeva povezivanje sadržaja različitih nastavnih predmeta (disciplina) u logičke cjeline koje su organizovane oko jednog problema, pojma ili pojave. Tako se problem, pojam ili pojava posmatra iz više perspektiva, odnosno iz ugla različitih nastavnih predmeta, a znanja i vještine iz tih predmeta su u funkciji rasvetljavanja problema, pojma ili pojave. Ovaj aspekt možemo još nazvati i integrisani pristup učenju i nastavi. Integrisan pristup učenju i nastavi je pristup kojim se pojedinačni nastavni sadržaji organizuju u šire teme i tematske celine, pristup u kome se brišu granice među pojedinačnim nastavnim predmetima i koji omogućava da se znanja o jednoj pojavi stiču i razvijaju iz ugla različitih disciplina i nastavnih predmeta. To znači da integrisan pristup na holistički (sveobuhvatni) način pristupa učenju i nastavi i doprinosi povezivanju školskog učenja i stvarnog života i svijeta. Osnov integrisanog pristupa je tema. Tema je skup sadržaja koji potiču iz jednog ili više nastavnih predmeta (disciplina) čije usvajanje je osmišljeno i organizovano tako da pomaže učenicima da usvojene informacije integrišu u sistem pojmova i doprinosi razvoju njihovih umenja, stavova i vrijednosti. Integrisan pristup podrazumijeva da se oko osnovnih pojmova struktuiraju sadržaji i saznajne cjeline, što nastavniku omogućava da smisleno kombinuje različite sadržaje u organizovano znanje. Organizovanje i osmišljavanje učenja i nastave oko osnovnih pojmova doprinosi razvoju dečije svijesti i razumijevanja, omogućava da djeca i učenici uče kroz neposredne aktivnosti i lično angažovanje i da tako stiču znanja o svetu u kome žive. Međupredmetni i interdisciplinarni aspekt učenja i nastave, odnosno integrisan pristup učenju i nastavi može da se organizuje na različitim nivoima. Tako na primer integracija može da se vrši na nivou: širokih oblasti ili domena znanja; nastavnih predmeta što omogućava da se otvaraju sadržinske kopče i veze među različitim predmetima, tako da učenik ima priliku za doživljaj povezanosti ljudskih znanja i saznanja, čak i kada se ona odnose na različite aspekte realnosti, što predstavlja jedan od fundamentalnih elemenata tematskog pristupa u nastavi; jednog nastavnog predmeta. U većini država u regionu nastavni program je predmetno zasnovan i u formalnom smislu to ne predstavlja prepreku za integrisan tematski pristup nastavi i učenju. Škole imaju mogućnost da kroz različite školske dokumente učenje i nastavu organizuju u skladu sa ovim pristupom, odnosno da izvrše integraciju na nivou svih nastavnih predmeta ili samo određenih, kao na primer integraciju sadržaja u okviru grupacije predmeta koji se bave jezikom, ili grupacije društveno‐humanističkih predmeta ili na nivou prirodnih nauka i matematike.5 5
Tzv. tematska nastava je jedan od glavnih načina da se međusobno povežu nastavni sadržaji jednog ili više predmeta. Zasniva se na ideji da se najbolje uči kada se učenje odvija u okviru koherentne celine i kada je ono što se uči moguće povezati sa pojavama i događajima u stvarnom svijetu. 34
Već je naglašeno da integrisan pristup podrazumeva da se oko jednog pojma, problema ili pojave struktuiraju sadržaji različitih nastavnih predmeta i disciplina u smislene celine, teme. Šta još utiče na određivanje tema? Teme se određuje s obzirom na: opšte ciljeve i ishode obrazovanja (ciljevi i ishodi obrazovanja u celini), ciljeve, ishode i standarde postignuća pojedinačnih nastavnih predmeta koji učestvuju u realizaciji teme, razvojne i uzrasne osobine učenika kao i njihove potrebe i interesovanja, potrebe i interese roditelja da se kroz obrazovanje i vaspitanje kod djece i učenika izgrađuju relevantna kao i praktična znanja i umenja i postavi valjan osnov za dalje obrazovanje. Tematska nastva bi grafički mogla da se predstavi ovako: Predmet Tema PRIMJER: Škola u svom Školskom programu može da definiše temu čiji naziv glasi Voda. Ovom temom će se baviti jedno tromesečje svi učenici škole kroz različite nastavne predmete. U nastavi maternjeg jezika analiziraće tekstove iz književnosti koji se odnose na vodu kao i umetničku predstavu ovog pojma u književnosti; likovna kultura – vizuelne predstave vode; muzička kultura – voda kao inspiracija kompozitora; u nastavi matematike baviće se zapreminom i merenjem vodostaja; u nastavi hemije učiće hemijski sastav vode; u biologiji o vodi kao jednom od izvora života, voda kao mesto u kome žive biljke i životinje, voda u organizmu čovjeka; u fizici fizičkim svojstvima vode; u nastavi istorije o nastanku prvih država pored rijeka i mora, o nastanku gradova pored vode, vodeni kanali kao odbrana od neprijatelja, voda kao granica među državama; u geografiji o hidrosferi i vodenim površinama na Zemlji; tjelesno vaspitanje – vodeni sportovi. Pored ovoga na časovima će učenici imati i istraživačke zadatke koji će se odnositi na istraživanje i ispitivanje voda u lokalnoj sredini u prošlosti i danas. 35
Definisanje teme na osnovu integracije sadržaja podrazumijeva da tema ima i strukturu čiji elementi su: naziv teme, cilj/ciljevi teme koji predstavljaju integraciju opštih ciljeva obrazovanja i ciljeva pojedinačnih nastavnih predmeta: ishode koji se definišu u odnosu na ciljeve i koji su rezultat integracije opštih i predmetnih ishoda; standarde postignuća za kraj ciklusa i nivoa obrazovanja; sadržaje koji su integrisani oko problema, pojma ili pojave; metode rada i aktivnosti učenika i nastavnika; vrednovanje rezultata; planirano vrijeme za realizaciju. Integracija može da se odnosi i na sadržaje koji su direktno vezani za opšte ciljeve i ishode obrazovanja. Takvom integracijom formiramo međuperdmetne teme koje doprinose razvoju ključnih kompetencija. Međupredmetne teme su i interdisciplinarne teme koje se obrađuju kroz sve nastavne predmete i svaki od tih predmeta učestvuje u izgradnji i razvoju kompetencija. Svi nastavnici su u obavezi da učestvuju u realizaciji međupredmetne teme, kao i da doprinose razvoju kompetencije iz ugla sopstvenog predmeta i naučne discipline. Međupredmetne teme su sastavni deo savremene nastave u mnogim državama u našem bližem i daljem okruženju. Prednosti međupredmetnog i interdisciplinarnog aspekta učenja i nastave, odnosno integrisanog tematskog pristupa su: ‐ mogućnost povezivanja znanja koje dijete i učenik stiče na različite načine i iz različitih izvora, a što doprinosi uspostavljanju i obogaćivanju značenja i obrazovanju pojmova, odnosno učenje novog uz oslanjanje na poznato, na postojeće iskustvo; ‐ mogućnost da učenici uspostavljaju raznovrsne povratne veze između iskustva stečenog u porodici, zajednici, kulturi sa jedne strane i učenja u školi sa druge strane, odnosno povezivanje znanja i vještina stečenih u školi sa svakodnevnim životnim situacijama; ‐ postupna izgradnja znanja kroz učenje kao otkrivanje i tumačenje, a ne kroz prenošenje i usvajanje informacija, odnosno u centru procesa učenja i nastave se nalazi učenik i njegove aktivnosti; ‐ posmatranje istog problema, pojave ili pojma iz različitih uglova, na različite načine omogućava kvalitetniji proces uspostavljanja sistema pojmova i značenja; ‐ zanimljivi i relevantni sadržaji; ‐ da omogućava organizovanje velikog broja informacija u smislene celine pri čemu je naglasak na različitim vidovima i načinima obrade značenja osnovnih pojmovaza koji se vezuju za pojedinačne informacije i činjenice, umesto pukog navođenja informacija i činjenica koje često ostaju neshvaćene i međusobno nepovezane. Integrisan tematski pristup učenju i nastavi omogućava nastavniku da koristi različite vidove i tehnike učenja i podučavanja, od individualnih mini‐projekata do različitih vidova timskog rada učenika, od direktnog podučavanja do učenja otkrivanjem i istraživanjem, od klasičnog predavanja do kooperativnog učenja, raznovrsnih takmičarskih ili kolaborativnih igara. 36
Prilog 10. Primeri dobre prakse vezani za razvijanje poduzetničkih kompetencija kroz predmete, kroz učeničke projekte, kroz vanastavne aktivnosti A. Primjeri primjene poduzetničkog učenja na nivou predmetnih programa Evidentno, u oblasti razvoja poduzetničkih vještina i stavova, u okviru svih nastavnih predmeta, moguće je nastavne aktivnosti koncipirati tako da pored ostvarivanja osnovnih ciljeva vezanih za predmetni program, nastava bude osmišljena tako da budu realizovani i ishodi koji se tiču preduzetništva. Sa izuzetkom rijetkih nastavnih tema u pojedinim predmetnim programima, nastavnik može aktivnosti osmisliti tako da učenici rade u grupama ili timovima, da se od učenika očekuje da donose odluke, da međusobno pregovaraju i komuniciraju, da biraju načine prezentovanja svog rada, da realizuju učeničke projekte, tj. da stavljanjem učenika u specifične situacije i uloge kod njih razvija poduzetnički duh. Matematika i prirodne nauke Poduzetničko učenje u nastavi matematike se ogleda kroz povezivanje nastavnih sadržaja sa realnim životnim i radnim okruženjem – primjena matematike u sportu, građevinarstvu, finansijama, istraživanju tržišta, tehnici i dr.  Istraživanje unutar škole, analiza rezultata i korišćenje grafikona u prezentacijama  Pravljenje ličnog budžeta  Procjena troškova za organizovanje ekskurzije, izleta, manifestacije  Primjena prosječne vrijednosti za različite cijene istog proizvoda  Izračunavanje neophodne količine/veličine materijala za pravljenje proizvoda/usluge  Korišćenje procentualnih obračunavanja u trgovini  Sprovođenje istraživanja u školi, analiza rezultata i korišćenje grafičkih prikaza pri prezentovanju  Statističko, tabelarno i grafičko predstavljanje podataka Fizičko vaspitanje Nastava fizičkog vaspitanja omogućuje primjenu čitavog niza poduzetničkih sadržaja koji dopunjuju i produbljuju sadržaje iz predmetnog programa:  Igre bazirane na saradnji i timskom radu  Razvoj takmičarskog duha kroz štafetne igre  Razvoj upornosti i proaktivnosti – problemske igre  Razvoj odgovornosti, timskog rada i takmičarskog duha kroz timske sportove  Prihvatanje na pravi način i uspjeha i neuspjeha – školski krosevi  Razvoj razumijevanja važnosti zdravih stilova života 37
Geografija Primjena poduzetničkog učenja u nastavi geografije moguća je u temama koje se odnose na turizam, transport, putovanja, industriju, demografiju, tržište rada, zaštitu životne sredine i sl.  Razvoj poduzetničkog razmišljanja kroz diskusiju o lokalnim i globalnim pitanjima, kao što su turizam, prehrambena industrija, problem nedostatka hrane  Komparativne prednosti privrede jedne zemlje naspram druge  Omogućavanje učenicima da razmišljaju globalno, a deluju lokalno na planu zaštite životne sredine i održivog razvoja, uređenjem školskog dvorišta/učionice, kroz teme o reciklaži, zaštiti voda, itd.  Razvoj poduzetničkog načina razmišljanja kroz diskusije o lokalnim i globalnim problemima koji se tiču zagađenja, klimatskih promjena i sl.  Analiza statističkih podataka, grafičkih prikaza, geografskih karata i priprema prezentacija  Razumijevanje značaja očuvanja životne sredine i razvoj ekološke svijesti  Razumijevanje odnosa i međuzavisnosti između prirodnog okruženja, načina života i svijeta rada Istorija Poduzetničko učenje u nastavi istorije pomaže učenicima da bolje shvate društvene procese u prošlosti, probleme sa kojima se ljudi suočavaju, njihove stavove i uvjerenja, aktivnosti i događaje u kojima učestvuju. To omogućava učenicima da razumiju i bolje se upoznaju sa društveno‐ekonomskom sredinom u prošlosti i tako bolje razumiju svoju ulogu u budućem razvoju društva.  Posjeta lokalnim istorijskim spomenicima u cilju povezivanja predmeta sa lokalnom istorijom  Sprovođenje istorijskog istraživanja  Pisanje radne biografije (CV) poznatih istorijskih ličnosti  Kritička i samostalna analiza istorijskih činjenica radi formiranja uravnoteženih i realnih stavova o istorijskim događajima  Organizovanje muzejske izložbe u školi  Pravljenje prezentacija o istorijskim temama  Istraživanje poduzetničke kulture kroz istoriju i analiziranje čuvenih preduzetnika i njihovog načina rada  Analiza posebnih tema u vezi sa zapošljavanjem i tržištem rada i njihovim uticajem na društveno‐ekonomsku situaciju u lokalnoj zajednici i državi  Istorijski kvizovi i igre  Promjene u oblasti rada i organizacije posla 38
Jezici (maternji i strani jezici) U nastavi jezika, maternjeg i stranih, poduzetničko učenje pomaže razvoj pisane i usmene komunikacije, razvoj generičkih vještina i izgradnju poduzetničkih stavova. Nastava jezika je veoma pogodna za sve oblike poduzetničkog učenja i veoma je važna za sticanje samopouzdanja kroz razvoj vještine prezentovanja i javnog nastupanja.  Učenički projekat – školski časopis koji obrađuje društveno ekonomske teme koje su interesantne i bliske učenicima  Osmišljavanje i realizacija reklamnih kampanja – promocija jednodnevnih izleta  Pisanje raznih članaka, oglasa i sl.  Rad na školskoj veb prezentaciji  Debatni i književni klubovi  „Prevodilački biro“ – prevođenje  Dramatizacija tekstova  Izrada tematskih rječnika  Istraživanje određene socio‐ekonomske teme i izrada eseja u zadatim rokovima  Pisana komunikacija, izrada prezentacija, novinskih članaka, oglasa, reklama, školske novine, pozorište, sajam knjiga i dr.  Intervju sa uspešnim preduzetnicima iz lokalne sredine  Osmišljavanje brošura, letaka, jelovnika na maternjem i nekom drugom jeziku za lokalne firme i ugostitelje  Reklamna poruka Prirodne nauke U nastavi fizike, hemije i biologije, poduzetničko učenje se može integrisati sa aktivnostima koje su bazirane na eksperimentima, grupnom i timskom radu, praktičnim aktivnostima, ali i sadržajima koji se bave prirodnim resursima i energijom. Neki od primjera:  Zdrava ishrana, priprema jelovnika, potrošačko trošenje, troškovi (biologija)  Korišćenje hemijskih supstanci u proizvodnji hrane i prerađivačkoj industriji  Organska hrana naspram konvencionalne hrane, oportunitetni troškovi  Potražnja i ponuda proizvoda (određene vrste hrane)  Mogućnosti korišćenja obnovljivih izvora energije Informatika Poduzetničko učenje u informatici može da se primijeni kroz praktična znanja u oblastima kao što su statistička analiza, razvoj jednostavnih aplikacija, pravljenje različitih jednostavnih baza podataka za školu ili lokalnu zajednicu, izrada školskih novina, publikacija i promotivnih materijala (veb sajtovi, video zapisi, brošure, itd). Na taj način učenici prepoznaju važnost informacionih tehnologija u savremenom društvu, bilo u oblasti poslovanja ili za lične potrebe. 39



Upotreba IT za prikupljanje, analizu i prezentovanje rezultata različitih istraživanja Upotreba IT za izradu postera, magazina, brošura, školskih novina Upotreba programa za rad sa video materijalima radi izrade filmova o školi i lokalnoj zajednici Izrada Internet prezentacija za preduzeća u lokalnoj zajednici Izrada pomoćnih materijala za učenje i njihovo publikovanje na veb sajtu škole 

Likovna kultura U nastavi likovne kulture, pored vještina koje učenici/ce stiču, velika je mogućnost za izbor tema koje omogućavaju da se likovni problemi koje učenici/ce savladavaju integrišu sa poduzetničkim učenjem.  Organizovanje izložbe o radu umjetnika  Izrada postera koji promoviše određenu komercijalnu aktivnost  Grupni likovni radovi učenika  Likovne intervencije u različitim prostorima škole  Izrada radova za potrebe likovnih konkursa, priprema i slanje radova, analiza rezultata  Dizajn proizvoda  Vizuelne komunikacije Primjer 1: Tematska nastava u nižim razredima osnovne škole 14. oktobra tekuće godine, učenici II‐1 razreda sa učiteljem proveli su 6 časova u ambijentalnoj nastavi realizujući tematski dan/tematsku nastavu – Jesen u mom kraju. Učenici su se, u autentičnom prirodnom okurženju kroz učenje, rekreaciju, igru i druženje – zbližili sa prirodom, posmatrajući promjene koje nastaju u jesen. Održani su sledeći časovi, sve u duhu tematskog dana: matematika, strani jezik, maternji jezik, priroda i društvo, muzičko i tjelesno. Rad, druženje i sam boravak u prirodi su bili toliko uspješni da se već spremaju za sledeći ovakav tematski dan – Stigla zima. Primjer 2: Tematska nastava u višim razredima osnovne škole Dana 12.11.2013.god. održana je tematska nastava i ujedno ugledni čas tjelesnog i biologije.
Učenici 7a razreda su učestvovali sa nastavnicima koji predaju navedene predmete.
Tema je bila: Lokomotorni sistem – Vježbe snage, koji je bio obrađen detaljno na časovima biologije. Nakon toga su učenici kroz vježbe primijenili usvojeno znanje. Svima je bilo zanimljivo i sa zadovoljstvom su radili, kako učenici tako i nastavnici. 40
Primjer 3: Tematska nastava u srednjim školama Nastavnici biologije, geografije, sociologije i matematike su se, kroz tematsku nastavu, udružili zarad povećanja zainteresovanosti učenika za teme koje se tiču održivog razvoja tako što će se temom iz svog ugla baviti svaki od nastavnika. Nastavnici biologije su se bavili temom sa ekološkog aspekta navodeći da je koncept održivosti je započeo kao jednostavan princip u šumarstvu: ako posečeš jedno stablo treba da zasadiš novo, navodeći da se, u međuvremenu, se koncept proširio tako da govorimo o različitim aspektima održivosti: ekonomskoj i finansijskoj, društvenoj i političkoj, i ekološkoj, od čega će se ekonomskom komponentom baviti nastavnici geografije, finansijskim proračunima nastavnici matematike, dok će se na časovima sociologije govoriti o društvenom i političkom aspektu. Dalje, u okviru ovog predmeta se akcenat stavljao na čovekove aktivnosti koje utiču na poremećaj prirodne ravnoteže. Naglašeno je da neke poremećaje priroda može neutralizovati, ali su problem neke aktivnosti koje rezultiraju trajnom promenom ravnoteže nekog sistema. To prouzrokuje dodatne poremećaje ravnoteže u prirodi jer su ekosistemi međusobno povezani pa se poremećaj u jednom ekosistemu može odraziti u mreži ekosistema a, možda čak i u globalnom sistemu. Ovakvu situaciju dodatno komplikuje to što su mnogi resursi, bez kojih ne možemo, neobnovljivi, što znači da ih treba racionalno koristiti i sprovoditi istraživanja kako bi se došlo do novih tehnologija i sirovina koja se mogu koristiti kao zamena. Nastavnici geografije su obrazlagali kako je privreda zamajac razvoja svake države, dodajući da se potrebe i uslovi života razlikuju u različitim državama, ali i u okviru različitih društvenih grupa u jednoj državi. Naglašavali su kako je sve je veća razlika između bogatih i siromašnih država, pa da tako 20% najbogatijih koriste 85% resursa, a proizvode 90% otpada i da ova komponenta održivog razvoja obuhvata kontradiktorne postupke – potrošnja pokreće privredu, ali istovremeno ugrožava životnu sredinu. U tom smislu se učenici su razmatrali nametnuti izazov za državnike i privrednike u izboru tehnologija i projekata koji će sa jedne strane doneti dobit za društvo, ali će u najmanjoj mogućoj meri štetiti životnoj sredini. Na sociologiji je razmatrana teza da društvo teži zadovoljenju osnovnih potreba svojih članova, ali da određene društvene grupe i pojedinci teže zadovoljenju svojih specifičnih potreba i da zbog toga vrše pritiske na vladajuće strukture. Učenici su razmatrali pitanje da li tako dolazi do promene koje ako su u skladu sa vrednostima kao što su jednakost i ravnopravnost dovode do razvoja društva, za razliku od onih promena koje poštuju samo 41
potrebe određene društvene grupe. Na kraju su učenici kroz predmet matematika vršili različite proračune – od troškova koje donosi državi drvna industrija u odnosu na troškove liječenja bolesti izazvanih zagađenjem sredina, do upoređivanja troškova potrebnih za obezbeđenje grejanja iz različitih izvora energije. Napomena: Pogledati i primjere 2 i 3 iz priloga 12. B. Primjeri primjene poduzetničkog učenja na nivou učeničkih projekata i na nivou vannastavnih aktivnosti Poduzetnišvo se može realizirati i u okviru učeničkih projekata i vannastavnih aktivnosti učenika kroz:  Različite akcije i partnerstva  Nacionalne sajmove i takmičenja (npr. takmičenja za najbolji biznis plan, takmičenje virtuelnih učeničkih preduzeća itd.)  Međunarodne sajmove i takmičenja. Primjer 3: Partnrestvo s firmom za izradu nakita Međunarodna firma za izradu nakita donirala je set materijala i alata za proizvodnju nakita. Eksterni trener je u okviru nastave opće tehničkog obrazovanja (u osnovnoj školi), te osnova tehnike i proizvodnje (u srednjoj školi) obavio obuku učenika za proizvodnju nakita. Učenici su izrađivali nakit i organizirana je prodajnu izložbu u školi. Primjer 2: Izgradnja ljetnje pozornice Učenici osnovne škole koji su članovi lokalnog kulturno‐umjetničkog društva nadošli su na ideju da se na zapuštenom i potpuno neuređenom dijelu školskog dvorištva u mjesnoj školi može izgraditi ljetna pozornica. Škola se obratila mjesnoj zajedici koja je iz općinskog proračuna osigurala minimalna sredstva za građevni materijal. U akciju su se uključili roditelji i drugi mještani, koji su zajednički s učenicima očistili dvorište i izgradili ljetnu pozornicu. Kulturno‐umjetničko društvo je dobilo prostor za svoje koncerte, a ljetna pozornica služi i u druge svrhe. 42
Primjer 3: Školska farma Skupina učenika koji su preko facebooka igrali igru virtualne farme nadošli su na ideju da bi sličnu stvar – proizvodnju i prodaju povrća i cvijeća, mogli pokušati i „uživo“. Razgovarali su o tome s nastavnikom biologije koji je u dogovoru s menadžmentom ideju iznio na nastavničko vijeće. Odlučeno je da se škola obrati općini zahtjevom za dodjeljivanje na korištenje neiskorištenog gradskog zemljišta. Općinsko vijeće je dodijelilo školi obližnju parcelu na trajno korištenje. Grupe učenika su sami obradili zemlju, zasadili povrće i cvijeće i tako formirali svoje mini parcele („farme“), baš kao u igri na facebooku. Tako je nastao jedan vid neformalne školske zadruge. Minimalne troškove alata i sjemena snosili su roditelji. Proizvode su prodavali vikendom na pijačnim štandovima, a dobiveni novac su utrošili za sufinanciranje ekskurzije. Učenici su, osim postizanja ishoda poduzetničkog učenja, postigli i ishode učenja iz biologije. Nastavnik biologije je idejom o školskoj zadruzi uspio motivirati i učenike drugih generacija da se uključe u aktivnost. Primjer 4: Tržište rada i razvoj karijere Menadžment škole dogovara dugoročno partnerstvo sa Zavodom za zapošljavanje (služba ili biro za zapošljavanje). Dio partnerstva je i godišnja posjeta učenika završnih razreda Zavodu. Učenici posjećuju Zavod za zapošljavanje, upoznavaju se s njegovom misijom i opsegom rada. Dobivaju informacije o zaposlenosti, broju nezaposlenih, načinu kako se traži posao, i stvaraju sliku o tržištu rada i mogućnostima razvoja karijere. Nakon posjete grupe učenika sačinjavaju izvještaje (eseje) o posjeti na različite teme koje im zadaje nastavnik (npr. stanje zaposlenosti i nezaposlenosti, kako pronaći posao, kako izabrati buduće zanimanje i slično). Izvještaji se prezentiraju u okviru redovne nastave (demokracija i ljudska prava, osnove tehnike i proizvodnje ili sat razredne zajednice). 43
Primjer 5: Učeničko preduzeće U okviru Globalne sedmice preduzetništva, čiji je domaćin za BiH Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća (RARS), učenici Poljoprivredne škole Banjaluka predstavili su danas svoje poduzetničke aktivnosti. Učeničko preduzeće „Mormelada", koje su osnovali učenici četvrtog razreda smjera Poljoprivredni tehničar, predstavili su proizvodnju jagode, od uzgoja do plasmana na tržište, dok su učenici Prehrambenog smjera promovisali prerađevine od voća i povrća kao što su med, džemovi, sokovi, kisele salate i rakije. Smjer „pekari" predstavio se slatkim i slanim pekarskim proizvodima, a Veterinarski tehničari pojasnili su kako izgleda praktična nastava za ovaj smjer. Jelena Lukić, učenica četvrtog razreda istakla je prilikom prezentacije da će im iskustvo stečeno u školi koristiti u budućim podzetničkim poduhvatima. Globalna sedmica preduzetništva je svjetska promotivna kampanja podizanja poduzetničke svijesti kod mladih ljudi i održava se širom svijeta od 14. do 20. novembra. Više informacija o ovom događaju možete naći na http://www.banjalukalive.com/banjaluka/ucenici-predstavilipreduzetnicke-aktivnosti.html#sthash.r43BegNi.dpuf Napomena: Pogledati i primjere 1 i 4 iz priloga 5. 44
Download

Priručnik za nasatvnike - eles.ba