HRVATSKO
KATOLIČKO
PROSVJETNO
DRUŠTVO
RODOLJUB
FOJNICA
ISSN 1986-5929
9 771986 592001
Broj 15
ožujakj/travanj 2012.
cijena 2 KM
ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306
Više od 2000 artikala
• bijela tehnika,
• elekto i vodo materijali,
• oprema za kupaonice,
• keramičarske pločice
• sitni kućanski aparati...
ukratko, sve što nudi i Ecomic Vitez.
Svaki mjesec akcije do 15%
na pojedine artikle!
Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i plaćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz
ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za
rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo
robu do potrošaća i istu montiramo po želji
kupca.
HOTEL "STARI GRAD"
10 komfornih soba, četiri apartmana,
restoran, pivnica, čuvani parking...
RESTORAN "STARI GRAD"
ugodan ambijent, vrhunska usluga,
bogata gastronomska ponuda, živa
muzika - idealno mjesto za poslovne I
obiteljske ručkove, romantične
večere, rođendane, promocije...
Informacije i rezervacije
tel. 063 993 093
CATERING USLUGE: 063 478 464
OLD CITY PUB
house party, acoustic nights, koncerti,
promocije pića, užarena atmosfera,
ples I ludi provod... pravo mjesto za Vas
[email protected]
www.prokoskojezero.com
IZ ŽUPNIH MATICA
UVODNIK
FOJNIČKAŠKRINJA
veljača/ožujak 2012.
Dragi naši prijatelji,
K R Š T E N I
evo nas opet da podijelimo s vama posivjelu stvarnost
novog proljeća.
Kolone nezadovoljnih pristižu u Sarajevo, travnjaci oko
bastiona vlasti prekrili su raznobojni dronjci majki, rudara,
tekstilaca, bivših vojnika... Bojim se da će gorčina njihovih tijela
duboko zaći u zemlju i da više nikada neće procvjetati
bezbrižnost novog rađanja. Demokracija, koju smo tek onomad
zagrlili kao stoljećima čekani spas, sada se okomila na vlastiti
trbuh poput krvlju opčinjenog lešinara. Znaju li naši političari da
jedu sami sebe? Ne znaju, jer njihova su krila još uvijek slobodna
za krađu, njihovi se nezasiti vratovi još dižu iznad ovih brda:
odugovlače, putuju, obećavaju, potpisuju, predomišljaju se,
izvinjavaju, pa još dublje zariju kandže.
Kompromisna rješenja, na koja su naviknuti politički lideri
u zemljama sa znatno dužim stažom u demokraciji, kod nas se
svode na međustranačke ustupke. Ne samo da se ne mogu
dogovoriti međusobno, oni se ne mogu dogovoriti ni o čemu sa
ljudima koji su ih izabrali. Bolnice i škole traže bolje uvjete za
rad, bolju materijalnu motivaciju za težak i odgovoran posao.
Onih par stotina tisuća zaposlenih traže samo redovite plaće ... A
četiri milijuna prevarenih traže svoje pravo na život!
Dragi naši prijatelji,
tema ovog broja je Uskrs i sva pitanja koja taj veliki blagdan
katoličanstva sa sobom donosi. Kako se pripremamo za dolazak
Spasitelja, možemo li pogledati u oči Čovjeka prije nego
pogledamo u oči Boga? I vrijedi li sjećati se dana ovakve općine i
prvog dana proljeća dok naše sestre i braća iz Tuzle, Brčkog,
Bihaća, Konjica, Fojnice, Jajca, Livna... gladuju u domovini ili
odlaze u potragu za novom?
Sretan vam Dan općine, sretan vam prvi dan proljeća, sretan
Uskrs!!!
Marin Musa
(Miro i Svjetlana, rođ. Pravdić)
U M R L I
Ana Protuđer, 1923.
Mara Petrović, 1934.
Tihomir Lovrić, 1964.
Petrana Kapetanović, 1925.
Željko Grubešić, 1949.
Anđa Miškić, 1940.
Pero Džepić, 1928.
Anđelka Cvjetkovićić, 1929.
CIJENE REKLAMNOG PROSTORA
U ČASOPISU 'FOJNIČKA ŠKRINJA'
U BOJI
- 1/1 stranica
- 1/2
"
- 1/4
"
150,00 KM
80,00 KM
40,00 KM
CRNO- BIJELA
-
1/1 stranica
1/2
"
1/4
"
1/8
"
100,00
60,00
30,00
20,00
KM
KM
KM
KM
Fojnička škrinja, broj 15, ožujak/travanj 2012 .
izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica
■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran,
Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan
Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač
■adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb ■ tel.: 063 369 169 ■e-mail: [email protected] ■
žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 600 primjeraka ■ tisak:
"ŠTAMPARIJA FOJNICA" Fojnica
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
BROJ 15
3
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
Ako ste sami
ne morate biti
i usamljeni
Marina Šimunić
Na našim prostorima živi jako puno samaca. U duge zimske
noći veliki broj njih je i usamljen. Od onih koji vole druženja
potekla je ideja da se organizira večer za slobodne – samce.
Početkom veljače u restoranu Kamin u Kiseljaku održano je
druženje slobodnih pod motom Ako ste sami ne morate biti i
usamljeni. Na zabavi se okupilo tridesetak slobodnih, svih generacija, malo više muškaraca nego žena koji su proveli divnu
večer uz druženje i zabavu do kasnih noćnih sati. Uz ugodne
razgovore zasviralo se i zapjevalo.
Ovo druženje imalo je velikog odjeka i u Fojnici i u Kiseljaku,
pa smo planirali svakog vikenda ponavljati ovakva druženja.
Obzirom da su nas uskoro snašle obilne sniježne padavine, ta
ideja ostala je na prvom pokušaju. Odmah iza Uskrsa planiramo
ponoviti ovakvo druženje i u Fojnici. Pa ako ste slobodni i sami, a
ne želite biti usamljeni javite nam se i pridružite na narednom
druženju.
Zatvoren muzej
Franjevačkog
samostana
Naši učenici
na ekološkom
kvizu
Ana Popović
Lucija Bošnjak
Ekološki kviz "Lijepa naša" županijsko je natjecanje na kojem se 5. ožujka, nakon nekoliko godina nesudjelovanja, našla
i naša škola "Ivan Goran Kovačić" Gojevići/Fojnica. Učenici koji su nas predstavljali na natjecanju su: Sara Kapetanović,
Vladimir Oroz, Filip Oroz i Matej Vrebac. Ukupno se natjecalo 18 osnovnih i četiri srednje škole. Natjecanje se sastojalo
od pismenog dijela, Power Point prezentacije i usmenog dijela. Pismeni dio su zadovoljili svi natjecatelji, drugi dio su bile
obvezne uraditi sve škole, a usmeni dio je bio namijenjen za
samo pet najboljih, među koje smo ušli i mi, ne slučajno! Tema
naše Power Point prezentacije bila je: "Prokoško jezero - jezero koje nestaje". Mora se priznati da je naša prezentacija bila
pravo vrhunsko djelo, bez lažne skromnosti!
U ukupnom poretku osvojili smo 4. mjesto, koje je, obzirom
na vrijeme naše pripreme (11 dana), bilo iznenađujuće i odlično. Prvo mjesto za osnovne škole osvojila je OŠ "Kiseljak" a za
srednje škole bio je to KŠC "Petar Barbarić" iz Travnika, koji će
nas predstavljati u Zadru na državnom natjecanju, sredinom
travnja ove godine. Uvjerili smo se da je ovo natjecanje jedno
lijepo iskustvo i druženje prije svega, te se nadamo da ćemo
iduće godine opet sudjelovati!
Zbog radova na obnovi, muzej Franjevačkog samostana u
Fojnici za posjetitelje je zatvoren do polovice lipnja. Obnova
samostanskog muzeja, pojašnjava fra Janko Ljubos, kustos
muzeja, neophodna je kako bi se od propadanja sačuvali izuzetno vrijedni eksponati koje su fojnički fratri vrijedno prikupljali i čuvali šest i pol stoljeća. Odluku o obnovi zgrade muzeja i knjižnice fojnički fratri donijeli su još prije 12 godina.
"Kada smo krenuli s obnovom na raspolaganju smo imali
samo 50 tisuća maraka. Umjesto prvobitno zamišljene obnove
odlučili smo se za gradnju potpuno nove zgrade, a naši najznačajniji donatori bili su i ostali Vlade Republike Hrvatske i Federacije BiH", kaže fra Janko Ljubos.
U Fojnici ovih dana boravi ekipa stručnjaka Zemaljskog
muzeja u Sarajevu koju čine dva konzervatora, etnolog i geolog. Oni rade na razvrstavanju eksponata u posebne skupine
kako bi ih pripremili za stalnu postavku. Po riječima Marice
Filipović, etnologa Zemaljskog muzeja u Sarajevu u Fojnicu
dolazi još stručnjaka ove institucije kako bi što prije obavili
posao sređivanja i sortiranja muzejskih eksponata. A posjetitelje očekuju eksponati koje ne mogu vidjeti na drugim mjestima, a koji svjedoče o bogatoj povijesti BiH i njezinih naroda...
4
BROJ 15
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOTO: HAZIM ČUKLE
Otvorena
ribolovna
sezona
Ana Popović
Malo je ribolovnih društava u BiH koja se mogu pohvaliti
tako dugom tradicijom postojanja i rada kao što je ima Udruženje građana sportskih ribolovaca Fojnice. Udruženje postoji od
1923. godine, a okuplja oko 200-njak članova. Svi su se oni, zajedno s brojnim prijateljima iz Fojnice i okolnih općina prve
nedjelje u ožujku okupili u naselju Nadbare uz obalu Fojnice na
druženje kojim je označen početak ribolovne sezone na potočnu pastrvu.
"Unatoč snijegu kojeg još ima okupilo nas se dosta i to me
osobito raduje jer ovo je jedna lijepa tradicija koju mi nastojimo
održati", kaže Anto Lovrić, nedavno izabrani predsjednik
UGSR Fojnica.
Pomlađivanje društva u svakom pogledu također je dio
aktivnosti koje se provode u Udruženju građana sportskih ribolovaca Fojnice. Mladi članovi, kažu oni nešto iskusniji, najbolji
su dokaz da će se tradicija sportskog ribolova u Fojnici nastaviti.
A dio te tradicije svakako je i briga o okolišu i fojničkim, još
uvijek relativno čistim, rijekama, u odnosu na većinu rijeka u
BiH. Fojnički ribolovci gazduju i nastoje održati čistim 174 kilometra vodenog toka rijeka Gvožđanke, Dragače i Fojnice.
"Ja sam stari član društva iako mi ribolovci nikad ne starimo.
No, raduje me što svake godine imamo puno novih mladih članova spremnih nastaviti tradiciju ribarstva u našoj Fojnici. Naravno da je očuvanje čistoće naših rijeka također dio aktivnosti
ribolovaca, a u tom smo pogledu spremni na suradnju sa svima
koji imaju isti cilj, uz redovite akcije čišćenja rijeka koje imamo
svake godine", rekao nam je Anto Mijatović, član UGSR Fojnica.
Osim na dugu tradiciju postojanja Udruženja ribolovaca,
fojnički ribolovci ponosni su i na vlastiti uzgoj riblje mlađi. Po
riječima Kasima Simitovića, člana Udruženja, u vlastitom ribogojilištu godišnje se proizvede između 150 i 200 tisuća riblje
mlađi, a sva završi u fojničkim rijekama.
FOTO: HAZIM ČUKLE
17. ožujka organizirali su promotivnu vožnju, a kao poklon svome gradu ispred zgrade Općine Fojnica izložili su
fotografije sa svih svojih tura tijekom prošle godine.
Planinarsko društvo "Vranica" Fojnica je istog dana
organiziralo tradicionalni zimski uspon na Matorac. Sudionici ovog uspona, ukupno njih 35, pristigli su i iz Kreševa, Kiseljaka, Visokog i Sarajeva.
Svečani vikend općine obilježen je i programom književno-kulturne manifestacije "Susreti Zija Dizdarević"
organiziravši, deveti po redu, Fojnički vikend knjige. U večernjim satima, u sportskoj dvorani upriličen je prigodan
kulturno-zabavni program u kojem je, pored KUD "1001
noć" Fojnica i KUD "Matija Gubec" Bakovići-Fojnica, posebnu pozornost izazvao nastup mladog pjevača, člana
KUD "1001 noć", Haruna Mujčića.
Svečano
obilježen Dan
općine Fojnica
Dan općine Fojnica, 18. ožujak, obilježen je svečanom
sjednicom Općinskog vijeća Fojnica kojoj su prisustvovali
brojni uglednici iz političkog, društvenog i javnog života
općine Fojnica, poslovni suradnici i prijatelji Fojnice.
Košarkaški klub "Star" Fojnica je tim povodom organizirao Dan košarke u Fojnici. Članovi BBK "Slapovi Kozice"
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOTO: NERMIN BUKVIĆ
F.Š.
BROJ 15
5
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
Fojničani prvaci
BiH u
taekwondou
Ana Popović
U organizaciji Taekwondo saveza BiH, u Derventi je, u subotu 24. ožujka, održano deseto seniorsko prvenstvo BiH u taekwondou. Peti put zaredom, u konkurenciji od 100 natjecatelja iz
25 klubova, titulu ekipnog državnog prvaka ponijeli su članovi
Hrvatskog taekwondo kluba Hvojnica iz Fojnice. Druga je bila
ekipa iz sarajevskog Novog Grada, dok je treće mjesto pripalo
klubu Korya iz Tomislavgrada. Fojnički taekwondoisti bili su
najbolji i u kategoriji seniora dok je pobjedu među seniorkama
odnio klub Magone iz Livna.
Najbolji borac prvenstva je
Nikola Oroz iz Hrvatskog taekwondo kluba Hvojnica, dok je
titulu najbolje seniorke ponijela
Meldina Ugarak, iz kluba A.
Zejd.
Inače, na prvenstvu je
nastupilo 11 seniora i seniorki
iz HTKD Hvojnica, a čak njih
deset vratilo se s medaljama.
Zlatom su se tako okitili Nikola
Oroz u kategoriji do 63 kg te
Nikola Bošnjak koji je bio najbolji u kategoriji do 74 kg. Drugo
mjesto, odnosno srebrnu medalju osvojili su Stjepan Pero
Grubešić u kategoriji do 63 i Siniša Oroz u kategoriji preko 83
kilograma. S brončanim medaljama s prvenstva su se vratili
Ivan Krajina u kategoriji do 63 kg, Muhamed Hukić u
kategoriji 74 kg i Josip Oroz, kategorija 80 kg.
Među pobjednice plasirale su se i tri seniorke HTKD Hvojnice, a to su Ivana Knežević i Anđela Šušnjara, obje u kategoriji do 46 kilograma te Dijana Stanić, kategorija do 62 kilograma.
Kroz svjedočenja
logoraša do
izgradnje mira
Ana Popović
"Izaberimo mir zajedno, moja priča" - naziv je to tribine koja
je 7. ožujka, u organizaciji fojničke podružnice Hrvatske udruge
logoraša, Caritasa BIH i CRS-a održana u Fojnici. Svoje priče
ispričala su trojica bivših logoraša, zatočenika logora u Potocima pokraj Mostara, Silosu u Tarčinu i logora u Srbiji. Cilj je tribina koje se organiziraju diljem BIH kroz iskustva logoraša pomoći u izgradnji mira i suživota u BiH.
Stanislav Krezić, bivši pripadnik HVO-a iz mjesta Potoci
pokraj Mostara u logoru u Potocima proveo je 158 dana s još
136 zatočenika među kojima je bilo i 14-toro djece te 52 žene.
Janko Samouković iz Pazarića 35 dana je tamnovao o logoru
Silos u Tarčinu, a Amir Omerspahić iz Han Pijeska punih je šest
mjeseci proživljavao torture logora u Srbiji. Danas su svoj trojici
zajedničke traume koje nose zbog svakodnevnih premlaćivanja
i ponižavanja svih vrsta koje su doživjeli u logorima. Ipak, njih
trojica odlučila su u javnosti iznijeti svoju priču, ne zbog mržnje
radi koje su završili u logorima već zbog mira kojeg žele graditi
zajedno s drugima, a prije svega s onima koji nose slične traume
poput njih.
"Meni ove tribine pomažu i uvjeren sam da treba govoriti
javno o onomu što smo proživjeli", kaže Krezić. Istog razmišljanja su i Samouković i Omerspahić. Trojica su to od 30-ak
bivših logoraša koji su smogli hrabrosti i javno svjedoče o
6
proživljenom u logorima s jednim jedinim ciljem, da se ono što
su oni proživjeli više nikomu ne ponovi..
"Kroz tri ciklusa radionica prošlo je 136 logoraša, ali samo
njih 30 može javno govoriti o onomu što su proživjeli u logorima", kaže Edita Čolo, predstavnica organizacije CRS.
Javne tribine na temu "Izaberimo mir zajedno", kažu organizatori, održavaju se diljem BiH, u svim mjestima gdje ima interesa da se čuju priče bivših logoraša. Nakon Fojnice, tribina
"Izaberimo mir zajedno" održana je u Busovači i u Kiseljaku,
gdje su trojica bivših logoraša različitih nacionalnosti svoje
priče ispričali tamošnjim srednjoškolcima.
BROJ 15
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
Pučka misa u
fojničkoj crkvi
izravno na HRT-u
F.Š.
Prošle godine su Biskupske konferencije Hrvatske i Bosne i
Hercegovine pokrenule zajedničku akciju pod nazivom "Tjedan
solidarnosti s Crkvom i vjernicima u BiH" koja se provodi u
župama u cijeloj Hrvatskoj. Ovoj akciji pridružila se i produkcija
Religijskog programa HRT-a odlučivši da svake godine u Tjednu
solidarnosti izravno prenosi jednu misu iz BiH. Prošle godine to
je učinjeno u Odžaku, a ovaj put je za izravni prijenos mise
izabrana Fojnica i samostanska crkva Duha Svetoga, jer župa i
samostan Fojnica imaju dugu i bogatu povijest.
Kako bi procijenili tehničke mogućnosti za izravni prijenos
mise u utorak, 28. veljače, u Fojnicu su doputovali producent
Religijskog programa HRT-a Mate Letica, urednik i komentator
misnih slavlja Dragutin Siladi, redatelj prijenosa Branko Debeljak i tehničari Joža Vranaričić i Hrvoje Gerc. U nazočnosti
domaćina, gvardijana fra Nikice Vujice, fra Janka Ljubosa, fra
Ilije Alandžaka i drugih svećenika, redatelj prijenosa je s
tehničarima napravio plan gdje postaviti kamere i mikrofone,
kako osvjetliti prostor...
Vijest o dolasku ekipe HRT-a brzo se proširila među fojničkim vjernicima koji nisu krili zadovoljstvo. U narednih nekoliko
dana znatiželjno su pratili tehničke pripreme za izravni tv
prijenos mise.
Za ovaj iznimni događaj posebno su se pripremali pjevači
Velikog zbora "Fra Nenad Dujić", na čelu sa s. Simplicijom
Budimir, Damirom Ivišem i mr. Jasnom Madžar, te čitači s
voditeljicom s. Martinom Gazibarić. Njihovim nastupom obogaćena je svečana pučka misa održana u nedjelju, 11. ožujka
2012., uz izravan prijenos putem Hrvatske radio televizije
(HRT). Veliki odaziv vjernika, mnogi od njih u tradicionalnoj
narodnoj nošnji ovog kraja, uljepšao je ozračje ovog posebnog
misnog slavlja kojega je predvodio samostanski vikar i ekonom
fra Ilija Alandžak. Treba svakako podsjetiti kako je deset minuta
prije izravnog prijenosa na drugom programu HRT-a predstavljen i portret mjesta, dakle župe Fojnica, za čiju realiziciju je
bilo zaduženo HRT-ovo dopisništvo u Sarajevu.
Crkveni zbor "Fra Nenad Dujić"
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
BROJ 15
7
USKRS
FOJNIČKAŠKRINJA
U
skrs je kršćanski blagdan kojim se
obilježava Kristovo napuštanje groba, trijumfalni povratak Ocu nakon
okončanja zemaljske misije. Naziv Uskrs
slobodan je prijevod grčkoga pasha
anastasion (dakle ponovno ustajanje i
sl.). S tim su nazivom u vezi i imena Anastazija i Anastazije te u pravoslavaca Vaskrsija i Vaskrsije.
Pravoslavni nazivi Vaskrs (vaskrsenje) razlikuju se od katoličkih Uskrs
(uskrsnuće) samo po tome što su jezično stariji, tj. što su, kao i većina drugih
pravoslavnih termina, dio staro(crkvenog)slavenskog leksika.
U nekim se jezicima taj blagdan vezuje uz naziv pasha (npr. gr. pasha, rus.
pasha, tal. pasqua, fr. Paques, rum.
Peszti) koji je u izravnoj vezi s hebrejskom pesah, što znači zapravo prijelaz
(lat. transitus, diabasis). Riječ je o nazivu blagdana kojim se obilježava uspomena na prijelaz Židova preko Crvenog
mora (iz egipatskog sužanjstva) u obećanu zemlju pod vodstvom Mojsijevim. U
starozavjetnoj predaji razlikuje se pasha
raspeća (lat. pascha crucifixionis) i
pasha uskrsnuća (lat. pascha resurectionis). U prvim stoljećima kršćanstva
vodila se oštra rasprava o tome da bi Uskrs svetkovali na dan Kristove smrti (koji
se poklapa sa židovskom Pashom, što se
8
Uskrs/Vaskrs, Vazam
U gotovo svih europskih naroda običaji vezani za uskrsne blagdane
pretkršćanskog su podrijetla. Tipičan je zato običaj šaranja i bojenja
jaja (izlazak pileta iz ljuske jajeta simbolizira izlazak Kristov iz groba).
Zna se naime da su jaja šarali već stari Slaveni i Germani (pronađena
su u starim skandinavskim grobnicama).
Priredio Nikica VUJICA
slavi 14. dan mjeseca nisana) ili na dan
njegova uskrsnuća. Rasprava je okončana na Nicejskom koncilu 325. god.,
kada je odlučeno da se Uskrs slavi prve
nedjelje nakon mladog mjeseca poslije
proljetne ravnodnevice ("istonočja",
ekvinocija).
BROJ 15
Ime Uskrsa u germanskim jezicima
(njem. Ostern, eng. Easter) po svoj je
prilici u vezi sa starim pretkršćanskim
praznikom što je bio posvećen božici
proljeća kod Germana čije je ime (kod
Sasa) u 7. st. zabilježeno u latiniziranom
obliku Eostrae.
Nazivi u nekim slavenskim jezicima
tipa slov. veliko noć, češ. veliko noce ili
staroslavenskog velja noć bez sumnje su
u vezi sa svečanim liturgijskim obredom
(vatra, uskrsna svijeća, ophodnja) u noći
prije samoga blagdana, dok se nazivima
tipa veliki dan, veligdan (kod prekomoravskih Srba i Bugara) upućuje na
najvažniji dan Velikog tjedna.
Posebice je zanimljiv naziv Vazam
(kajk. vuzem, slov. vuzem, – zabilježen
još u oblicima vuzmen, uzmenjak, vuzmenka i sl.), i to zato što se susreće isOŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
ključivo kod Hrvata (uglavnom čakavaca
i kajkavaca) i Slovenaca te mu nema analogije nigdje drugdje ni na istoku ni na
zapadu slavenskoga svijeta. U vezi je
svakako s glagolom uzeti odnosno uzimati (vazeti, vuzemati), ali njegova semantička analiza nije baš jednostavna. F.
Miklošić prevodio je taj naziv na latinski
kao sumptio carnis (uzimanje mesa) i
smatrao ga antonimnim (tj. značenjski
suprotnim) nazivu mesopust (karneval,
carnevale). Prema tome, Vazam bi bio
dan na koji se iza korizmenog posta,
četrtedestodnevnice opet "uzima meso".
Međutim, kako se u starijim hrvatskim i
slavenskim tekstovima vazam vrlo često
rabi kao objekt uz glagol jesti (jesti, blagovati vazam), dovodi se istodobno i u
vezu s Kristovom posljednjom večerom,
odnosno s onim što se običava jesti na
Uskrs i što prethodno biva blagoslovljeno (šunka, bijela pečenica, specijalni
kruh pomazan jajima, jaja, i sl.).
U gotovo svih europskih naroda običaji vezani za uskrsne blagdane pretkršćanskog su podrijetla. Tipičan je zato
običaj šaranja i bojenja jaja (izlazak
pileta iz ljuske jajeta simbolizira izlazak
Kristov iz groba). Zna se naime da su jaja
šarali već stari Slaveni i Germani (pronađena su u starim skandinavskim grobnicama). Da je taj običaj vezan za praslavensku domovinu, tj. da datira iz vremena prije pokrštavanja Slavena, vidi se
npr. i po tome što postoji vrlo velika sličnost u ornamentici šarenih jaja kod Hrvata, Poljaka i Ukrajinaca.
Recimo, na kraju, nešto i o fenomenu
Uskrsa i uskrsnuća sa šireg kulturnog
gledišta. Riječ je prije svega o tome da su
nešto analogno Uskrsu i vazmenim ritualima imale gotovo sve religije i mitologije
od početka do danas (npr. egipatski
pogrebni rituali, eleuzinske misterije, tj.
starogrčke svečanosti u čast božice
Demetre i sl.) te da oni svjedoče o trajnoj,
grčevitoj i tvrdokornoj čovjekovoj nadi u
uskrsnuće, u pobjedu nad smrću, u vječni
život. Stoga je uskrsnuće, kao ideja shvaćena u najvišem smislu, simbol transcedencije (nadilaženja ovostranosti).
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
USKRSNA ČESTITKA
Nema ljeta bez Jurjeva danka,
nema brata ne rodivši majka.
Nema u nas veće svetkovine
od Božića u početku zime.
A da nije Velikoga petka
vjerovanja bila bi nam teška.
Sjetimo se u križnome putu
kakvu Isus pati muku ljutu.
Od Pilata, Kajfe i Heroda
i židovskog tadašnjeg naroda.
Od sudnica do Golgote teške
sve je muke pretrpio pješke.
I križ hrastov preteški nosio,
znoj ga lio, muku podnosio.
Još mu kruna trnova na glavi,
a krv štrapa po zelenoj travi.
Tako stig'o na brdo Golgotu,
tu podnese najveću sramotu.
Sve haljine sa njega skidoše
i golog ga na križ prikovaše.
Pa križ teški onda uspravili,
na umoru tu ga ostavili.
Dok još nije dušu ispustio,
Ocu se je za njih pomolio.
Sve sam od njih pretrpio jade:
oprosti im ne znaju što rade!
Rođenje je Isus potvrdio
još kada je na križu visio.
A kada je dušu ispustio
tad je mnoga brda razorio.
Tada su se oni uplašili
koji su ga do na križ mučili.
I priznaše da su pogriješili
jer su svoga Boga osudili.
Mrtvo t'jelo daše pokopati,
treći dan se pošli radovati.
Jer je tada iz groba ustao
i narodu sve je dokazao.
Sad stanimo pa se zamislimo,
o Uskrsu dobro promislimo:
Da nam nije Isus uskrsnuo
drukčije bi Božić osvanuo.
Manje bi se u sv'jetu slavio,
netko bi ga i zaboravio.
Mog'o bih vam svoje misli reći
Božić nije od Uskrsa veći.
Svi smo bili djeca u bešici
BROJ 15
kao Isus na oštroj slamici.
Ali nitko uskrsnuo nije,
kao Isus od Majke Marije.
Kad se sazna u uskrsnom danu
da je Isus napustio tamu.
Sunce nas je sjajem obasjalo,
u narodu veselje nastalo:
Vriska, pjesma, veliki i mali,
sve to Boga jedinoga hvali.
U Uskrsu osta običaja
šaraju se i tucaju jaja.
O uskrsnim jajima se kaže
dva primjera za oba se slažem.
O jednom se govori ovako:
Židovima nije bilo lako.
Sramote se jer je svaki čuo,
djeca viču: Isus uskrsnuo!
Zato jaja šaraju i boje
i istrče u dvorište svoje.
Jaja daju djeci u dvorištu
o Isusu da više ne viču.
Drugi primjer postoji ovako:
u jajetu pile je nejako
opet ljusku iznutra probije
i iziđe da ga sunce grije.
Ovaki nam pokazuju primjer
da je Isus otvorio tmine,
cjeli narod iz mraka izveo,
sve onako kako je 'otjeo.
I Sveto je pismo ispunio
i nebeska vrata otvorio.
Pa tko hoće nek se pridržava,
a tko neće - čeka kazna prava.
Svi znademo, štovatelji moji,
svaka majka tada jaja boji.
Pa ih djeci toga dana djele
i tako se za Uskrs vesele.
Ovo pišuć ja vam puno želim
da za Uskrs budete veseli.
Od početka pišući do kraja,
sretan Uskrs uz šarena jaja.
Da tko ne bi doš'o do belaja
jedni s drugim tucajući jaja:
tvrđe moje, a ti drži svoje
i na kraju - puknu obadvoje.
Eto tako štovatelji mili
svima pozdrav pa gdje koji bili!
Niko Bošnjak Šandor
9
PREDSTAVLJAMO
USKRS
FOJNIČKAŠKRINJA
I
Svjetlo slavlja
Na dan Uskrsnuća zvonjenje velikog zvona sa crkve Duha svetog
kao da potječe sa najdublje strane kontrabasa. Veseli se i Nebo i
Zemlja. Svetkuje sve živo. Kolektivne i osobne drame, prekaljeni
ljudi zatome, te se prepuštaju neodoljivom nagonu za životom.
Nevenka Jukić
S
vjetlo slavlja, osobito Uskršnjeg, ostavlja neizbrisive tragove u dušama
svih ljudi dobre volje jer je vrijeme
pobožnosti, strahopoštovanja i divljenja. Poštovanje prema blagdanu čini
nas ozbiljnim, zauzetim, nastojimo sačuvati dostojanstvo. Vječna proslava
uskrsnuća Sina Božjega i brižljiva priprema je nesumnjivo najveća radost katolicima širom svijeta te im nalaže ispuniti dužnosti, tj. obaviti iskonske utvrđene obrede. Sofisticirani obred šaranja jaja, simbol rađanja novog života
ima duboko vjersko značenje. Tokom
Korizme i Velikog tjedna rijetki se mole
do duboko u noć za sve ljude da ne bi
pravili bilo kakve izgrede.
I kada padne mrak svijet nam izgleda osvijetljen, obnovljen, drugačiji. Kao
da nema neprozirnog mraka, svuda se
postavljaju svijeće. Na dan Uskrsnuća
zvonjenje velikog zvona sa crkve Duha
svetog kao da potječe sa najdublje strane kontrabasa. Veseli se i Nebo i Zemlja.
Svetkuje sve živo. Kolektivne i osobne
drame, prekaljeni ljudi zatome, te se
prepuštaju neodoljivom nagonu za životom. Vele, tko umre u vrijeme Pashe,
svakako dolazi u carstvo nebesko. Ono
što slušamo u crkvi tokom svetih misa
obuzima naše duše pa u svaki izričaj
svećenika nastojimo proniknuti.
Nekada su ljudi izdaleka dolazili u
crkvu na Veliku subotu da posvete uskršnje jelo, ali nisu izgledali izmučeno.
10
Naprotiv, zadivljeno su gledali kako zapaljene svijeće plamte svijetlim plamenovima i kako se trijeskom gase. Spoznaja da je Sin Božji raspet na križu,
umro, položen u grob i potom uskrsnuo
iz mrtvih, "oživi" svakog čovjeka, on postaje jedno sa stvarima oko sebe sa
kojim živi. Kad prođe uskrsno slavlje ni
zvona sa crkve Duha svetog nisu tako
glasna i vesela.
Na proljetnom cvijeću se ukazuju
pupovi, poraste trava na puteljcima
gdje se zaustavlja vjetar razvigorac. Istom onda osjetimo toplinu života u našoj tihoj i lijepoj varoši, gdje sa njive
uzorane oko varoši puši se zemlja i cakle se brazde. Dok sam živjela u stranoj
zemlji nisam očekivala da vjera može
biti formalna i komercijalizirana. S toga
sam tražila korijene života. U rodnoj
Fojnici sam našla korijene života bez
kojih je život isprazan i promašen.
Oduvijek sam pomišljala da se život i
djedovina ne daje olako, da se čovjek
otima zlu i rijetko malo usreći. Naš najveći pisac nobelovac Ivo Andrić je to sažeo u jednoj rečenici: "Bosna je zemlja u
kojoj se drama radosti dušom plaća", ali
bogobojaznom čovjeku Bog daje svakome na svoju ruku. Koliko god bili pod
težinom života krhki i lomni, savijeno
drvo, kao što reče veliki njemački filozof Imanuel Kant: "Toliko vjerujemo da
je niži život zemaljski u službi višeg i
boljeg".
BROJ 15
ne bi tu bilo ništa puno drugačije no u
drugim obiteljima da ova vrijedna i
hrabra žena, koja može poslužiti kao
uzor u mnogo čemu, nije u vrijeme neimaštine uzela svoj život i život svoje
obitelji na svoja pleća.
U veljači mjesecu 1998. godine sa
roditeljima i dvoje djece vratila se u
svoju opustošenu kuću bez posla (ranije je bila uposlena u Globusu u Kiseljaku), bez ikakvih primanja, bez egzistencije. Da li što nema izbora ili što je jednostavno takvog duha krenula je u borbu sa životom i nedaćama koje je postavljao pred nju. Obitelj je počela raditi
na zemlji, nabavili su i krave, kokoši,
traktor i priključke i tako stvorili sebi
uvjete za kakav-takav početak. Vremenom, uz dosta truda i odricanja, od rada
svojih ruku izgradili su štalu, gospodarske objekte, u sklopu kojih se nalazi
i prostorija u kojoj Ivanka proizvodi sireve, ali i druge mliječne proizvode.
Danas ova četveročlana obitelj obrađuje dva hektara zemlje, imaju dvije
muzne krave i jednu junicu, te tridesetak kokoša. Proizvode krumpir, povrće,
ali i stočnu hranu za krave i svinje. "Posla je puno, a ruku malo", kaže ova samozatajna i tiha žena.
Na moje pitanje kako izgleda jedan njen dan, Ivanka kroz osmjeh
odgovara:
"Svaki počinje u isto vrijeme već oko
pola sedam ujutro, bilo ljeto ili zima.
Odmah nakon ustajanja odlazim u štalu, nahraniti, počistiti, a potom i pomusti krave. Nakon toga obiđem i kokice,
nahranim ih i provjerim jesu li sve na
broju (prije par dana lisica je omastila
brke u Ivankinu kokošinjcu, tako da ih
je ostalo tridesetak), onda svinje pošto
one najduže spavaju. Potom idem u kupatilo, a onda pijemo jutarnju kavu. Nakon toga idem u svoju malu siranu i
tamo završavam sa mlijekom, ali i sirom
koji sam prethodni dan usirila, a koji ide
na sušenje. Dok sve to odradim već je
vrijeme za novi 'krug' hranjenja životinja. Kada je ljeto nakon toga sjedam u
traktor i u polje ili kupim sijeno ako je
vrijeme kosidbe. Navečer ponovno sa
njive u štalu, i tako ukrug. Kada je zima i
nema radova u polju onda stignem otići
do grada ili priuštiti koji trenutak za
sebe."
Kako se danas od rada svojih
ruku može živjeti?
"Ovo je težak kruh, puno znoja, odricanja, snage, ali na kraju se isplati. Moja
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
(malina, višnja, orah, kruška), domaći
kruh, starinske kolače, a i ovaj prostor
koji imam u novosagrađenom objektu
planiram pretvoriti u kušaonicu svojih
proizvoda koji su potpuno prirodni pa ću
već ovoga ljeta moći primiti i grupe od
deset do petnaest gostiju koji bi kušali i
kupili moje proizvode."
I dok smo ulazili u prostor namijenjen za kušaonicu fascinirali su me ručni
radovi – slike u zlatovezu.
Nisi mi rekla da imaš i umjetničkog
duha.
Svoj život u svoje ruke
Proljeće svuda oko nas, tope se i posljednje grudve snijega, sve se
budi, livade osvajaju žive boje prvih proljetnica. Uspavanu zimu lagano zamjenjuje proljetna užurbanost. Tako je i na obiteljskom gospodarstvu Ivanke Miličević u selu Ragale – Majdan nadomak Fojnice.
Ona njen otac Mato i sin Josip dovoze sijeno sa njive koje su skupljali
proteklog ljeta. Kažu zima je ispraznila štalu a treba dočekati ljeto.
Marina Šimunić
obitelj i ja radeći na svojoj zemlji osigurali smo si pristojan život. Puno radimo,
puno je obaveza i kad sve to proizvedemo mi tržište moramo naći sami."
na moja proizvodnja ne može pokriti
potražnju, pa sada imam junicu koju ću
također odgojiti u muznu kravu kako bih
povećala proizvodnju."
Gdje plasirate svoje proizvode?
U ovom vremenu kada svi govore o
krizi, krize čini se kod tebe nema. Da li
je točno da je važno imati ideju?
"Skoro sve plasiramo kroz sir i to
uglavnom suhi. Ja nemam vremena nositi na pijacu, ali kvaliteta je mušterije
dovela k meni. Jako puno sira iz moje
proizvodnje ode izvan granica BiH. Već
imam svoje stalne kupce, a po preporuci
svakog dana pojavljuju se i novi. Trenut-
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
"Pa je točno je, ali ne i dovoljno. Sama
ideja ako se dobro ne potrudite u njenoj
realizaciji ne znači ništa. Ja sam uz sir
svojim kupcima ponudila i domaća jaja,
pa domaću rakiju, sada radim i likere
BROJ 15
"Ovo je nešto što mene opušta nakon
napornog dana i u zimske duge noći.
2003. godine jedna časna sestra upoznala me sa tehnikom zlatoveza i ja sam se
jednostavno zaljubila u to. Sama crtam
slike, prenosim ih na šemu i onda radim
slike. Moji radovi stigli su doslovce na sve
strane svijeta, a slika 'Isusov lik' odnesena je na sve kontinente."
Napuštajući ovo seosko imanje u
pratnji Ivanke i njene majke Marije
otvorile su mi još jedna vrata – mala
kovačnica u kojoj djed Mato, onako, za
svoju dušu i prijatelje, odradi štogod, a
kad je iskon napravi i koju držalicu. U
budućnosti bi i ova kovačnica mogla postati dio turističke ponude ovoga seoskog imanja.
I što još reći, teška su vremena, financijska je kriza, ali i duhovna. Tako je
lijepo upoznati ovako opuštene i nasmijane ljude u svojoj blizini, borce, one koji i
kada su na dnu ne predaju se, dižu se,
hvataju svoj život u svoje ruke i idu dalje.
Ivanka je sigurno jedna od njih.
11
TALENTIRANI FOJNIČANI
FOJNIČKAŠKRINJA
KRISTINA ČUTURIĆ
Fojnica je grad koji
zatvara mladog čovjeka
Dvadesetdvogodišnja Kristina Čuturić iz Fojnice, studentica Pravnog
fakulteta u Sarajevu, u razgovoru za Fojničku škrinju govori o svom
talentu u pisanju pjesama, angažmanu na području volonterizma u
nevladinim katoličkim organizacijama u Sarajevu, te o svom pogledu
na položaj mladih u Fojnici.
Ivan Katavić
M
lada fojnička studentica Kristina
Čuturić sa četranaest godina prvi
put je osjetila sklonost prema pisanju pjesama. Poezijom se bavi u slobodno vrijeme i još uvijek nije spremna svoje
radove u potpunosti predstaviti javnosti.
Međutim, ono što je do sada predstavila
javnosti su tekstovi koje je napisala za
skladbe koje su izvođene na festivalima
duhovne glazbe u BiH i Hrvatskoj. Napi-
12
sala je nekoliko tekstova za Framu Fojnica, Jajce, Vareš, te za bend Antonius koji
djeluje pri franjevačkoj mladeži u Sarajevu.
Kristina kaže da poezijom ispunjava
svoje slobodne trenutke, te na taj način
puni baterije. Inspiraciju pronalazi najviše u prirodi. Dodaje kako je inspiraciju
teže pronaći u nekim ekspanzijama sreće
jer su to stanja u kojim čovjek vidi sve s
BROJ 15
neke pretjerane visine. Najčešće inspiraciju nalazi u tuzi jer joj ona pruža šire
vidike, te na taj način može razviti maštu
i svoje poglede na svijet.
Za tekstove koje je objavila uglavnom
je dobijala pozitivne kritike, najčešće od
svojih prijatelja i poznanika. Što je starija
i što se duže bavi pisanjem pjesama postaje i samokritičnija. Za svaku pjesmu
koju je napisala otprilike zna kako je nastala, što joj nedostaje i koja riječ bi mogla bolje opisati određeni osjećaj, objašnjava ova mlada studentica.
O planovima za budućnost na području poezije, Kristina kaže da za sada ne
razmišlja pretjerano:
"Sa ambicijama u pisanju poezije i
nisam baš na čistu. To kažem iz razloga
jer mi je fakultet na prvom mjestu. PisaOŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
U zamkama visine
Kopali smo pijesak ne bismo li pronašli sreću.
Kupovali smo zvijezde lažnim pogledima da ostvarimo snove.
Sunce smo štitili naočalama da ga ne rashlade treptaji naših trepavica.
Koračali smo ka sjeveru misleći na jug samo da sveobuhvatimo
zemaljsko stvaralaštvo.
Trošili smo novac da ostanemo u ritmu radničkih satnica.
Prerano smo shvatili da je prekasno, pa smo opet shvaćali- još
kasnije, samo da bude podnošljivo...
U pločnike smo usuli suze da spremimo dobrodošlicu kiši.
U srca smo ugradili ledenjake da ugostimo sami sebe.
Zavrtjelo se vremenu na bolničkom odjelu za teške slučajeve.
Liječnik je bio zauzet.
Dežurna sestra popravljala šminku.
Beznadežni pacijent je pao.
Prolazimo pored njega, ne prepoznavši sebe...
Naša voda odavno je suha, naši putevi skliski i lomljivi..
nje pjesama i generalno književnost je
ono što jako volim. Više to shvaćam kao
neki svoj hobi, nešto čime ispunjavam
svoje vrijeme. Još uvijek nisam sigurna
koliko bih to htjela podijeliti s drugima.
Bojim se na neki način da me to tada neće
ispunjavati u ovolikoj mjeri kao sada.
Istodobno, mislim da situacija u samoj
državi nije takva da bih ja mogla očekivati nešto konkretnije i egzistencijalnije
od toga posla."
Pored pisanja pjesama Kristina je u
Sarajevu dosta angažirana i u Frami Sarajevo gdje drugu godinu za redom obnaša dužnost predsjednice, te u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih
Ivan Pavao II. U ovom centru Kristina još
od 2007. godine radi kao animator, a
2008. godine završila je formaciju za animatora instruktora.
Posebno je ponosna na svoj desetomjesečni boravak u Njemačkoj koji je
organiziran prije nekoliko godina u sklopu razmjene studenata volontera. Tamo
je radila brojne radionice u kojima je mogla vidjeti razliku između mladih u Njemačkoj i mladih u Bosni i Hercegovini.
Boravak u ovoj zemlji koristio joj je da
dodatno usavrši njemački jezik.
U sklopu svog angažmana u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih
Ivan Pavao II., Kristina je do sada bila
angažirana na brojnim aktivnostima. Kaže da posebno voli kamp mladih "Friedensgrund", te na aktivnosti u organiziranju formacije animatora "Mladi za mlaOŽUJAK/TRAVANJ 2012.
de", gdje svoje znanje i vještine nastoji
prenijeti na ostale mlade.
Kristina je također i u timu volontera
koji diljem Vrhbosanske nadbiskupije
radi radionice na temu volonterizma, a
odnedavno je postala i član tima koji na
Radiju Marija BiH uređuje i vodi emisiju
"Radost mladosti" Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih. Cilj te emisije je
upoznati mlade sa aktivnostima Centra.
Obzirom da Centar za mlade svojim radom održavaju sami volonteri, studenti,
stipendisti, prva tema emisije bila je
volonterizam. Također su obradili i teme
kao što je spremanje ispita jer je mjesec
siječanj period za polaganje ispita, te
teme o animatorima i Udruzi katoličkih
studenata – Emaus.
Kristinu smo pitali i kako gleda na
položaj mladih u Fojnici, njenom rodnom
gradu.
"Mislim da mladi u Fojnici nisu dovoljno angažirani. Veoma su zatvoreni,
pogotovo oni koji su ostali u Fojnici i nisu
nastavili studirati. Smatram da i oni koji
su nastavili studij u Sarajevu bi trebali
nešto više učiniti po pitanju nekog angažmana za bolju budućnost. Fojnica je
jedan mali grad koji zatvori mladog čovjeka ukoliko se on ne želi otvoriti. Otvara
ga nekim sklonostima tipa nacionalizam,
netrpeljivosti između religija što ja osobno vidim kao jednu veliku opasnost kako
među mladima tako i kod ostalog stanovništva BiH."
BROJ 15
***
Dajem Ti dušu umornu i tešku,
Ti mi je vraćaš novu i laku.
Prinosim Ti bol,krvavu,duboku,
Ti mi pružaš zavoj ljubavlju istkan.
Šaljem ti kiše molitve,
Ti mi odgovaraš suncem milosti.
Pružam Ti svoje grešne ruke,
Ti me grliš zagrljajem oprosta.
Gazim po Tvojim riječima,
Ti mi uvijek i iznova daješ novu stazu.
Skrivam se,
Ti me nalaziš.
Plačem,
Ti od mojih suza svaki put načiniš jezero
nade,beskrajno i sjajno stvaralaštvo spasenja
U Tebi je mir.
Ti si moj mir.
Izgubio sam srce,
Ti si ga našao.
Lutao sam,
Ti si me čekao.
13
PUTOVANJE U MJESTU
FOJNICAtrans
FOJNIČKAŠKRINJA
B
ijaše to duga, bijela i mrzla zima. Pa i
kad je granulo sunce, ostadoše ljudima
još neko vrijeme kratki vratovi, uvježbani za izbjegavanje sjeverca. Na prvo ovogodišnje putovanje u mjestu krećem s
ocem. Hladnjikavo nedjeljno popodne i
praznično lice provincije. Nebo je isprano
plavetnilo i jako poznato od nekada davno,
iz nekog istog filma u kojem je zapravo sve
bilo drugačije...
Tješio me je samo taj bočni zrak topline i svjetla što se spustiše na naš put. A
put je vodio pored panoa sa fotografijama
adrenalinskih poduhvata BBK Slapovi Kozice, kroz Pavlovac, pa uz strašnu strminu
ukroćenu asfaltnom gujom što je migoljila
između rijetkih postelja od snijega. Šafrani
su već bili budni. Neki su bili toliko budni da
im je težinu polena pridržavala tek prozračna latica. Šumska se paprika bjelinom
nadmetala sa snijegom. Strauss-ovi se Proljetni zvuci pojaviše iz bezbroj nevidljivih
zvučnika. Dopirali su do nas iz zemlje, iz
skrivene lukovice života, sa grane stare
lijeske padali su kao slasni napitak smisla.
Moj otac i ja smo ih upijali šutke, ne bismo li
se utješili. Kako utihnu posljednja nota tako izbismo pred ljetnikovac Rajića. Pored
prave, zidane kuće stajala je i jedna kućica
od snijega i leda. U toj je kućici, po pričanju
domaćina, čak i za peć bilo mjesta. Jer kada
nešto želite očuvati onda činite sve ono što
većina ne razumije... Duge sate nabacujete
snijeg na gomilu, tapšete ga nježno kao kada prijatelja tješite, onda čekate da se cijela
bijela konstrukcija dobro smrzne, pa nastavljate sa prijašnjim radnjama. Kućica još
14
BROJ 15
Tješio,
odolijeva suncu, na njen južni zid naslonjeno je par glavica visibaba, pa cijela slika
djeluje bajkovito. Čini mi se kako bi svaki
čas mogao istrčati patuljak Perkman iz
ovog bijelog okna i, umjesto najave nesreće, donijeti vijest o otkriću neobičnog i
vrijednog kristala.
Na putovanje dalje polazim sama. Ostavljam stare, dobre prijatelje da razmjenjuju legende o bosanskim rudarima. Mene put vuče prema raskošnom hrastu čija
sjena zove da se popnem na sami vrh. Ali, ja
se bojim visine! Ne usuđujem se...
Tješila me je samo ta sjena što se s
granom širila u zagrljaj. Negdje je iznad
četvrte račve bilo i sunce zapetljano u tu
zemnu snagu. Kada se oslobodilo mreže
zaslijepilo me na kratko, a onda pružilo
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
tješila, Tješilo
Suzana Lovrić
jednu strelicu, kao putokaz novom užitku.
Krenuh. Bilo je nemoguće izbjeći gusto, glinovito blato po puteljku pa se nakon par
koraka nisam više niti trudila. Pogled prema gore bio je daleko ljepši. Grančice cicamace osipale su svoj žuti slad u moju kapuljaču, a neke su se kočoperile svojim srebrnastim krznom. Izbih pred skup mladih
breza. Odabrale su najljepši brežuljak za
lepršavi divan. Zvuk fagota dolijeće poput
ptice. Evo su se umirile njihove glagoljive
grančice, slušaju Strauss-ove Priče iz bečke
šume. Nakon što zajedno odslušamo valcer, fotografiramo se. Jer uspomene su važan dio stvarnosti koja jeste sada i koja će
doći, nekada. Pored jedne brezice sam i
sjela. Drugačije se nju ne može zagrliti.
Pogled na pitome padine preko puta stavlja
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
u okvir i stado ovaca. Mladi su se janjci
razigrali u taktu valcera, pa kada đipe visoko u plavet neba stope se sa čistim runom oblaka. Dolazim pred okućnicu starog
bračnoga para. Razgovaraju dinamično,
kroz smijeh i zavodljivo, dok polutaju isklijali krumpir pripremajući proljetnu sjetvu.
Kao da su se danas upoznali! Neobične
poruke mi dolaze od ovog krajolika. Možda
neke sama tražim, ali par njih stiže kao dar.
Zahvalno se vraćam bijeloj kućici. Perkman
stoji na ulazu i smješka se. Ne zove u jamu.
Zna on isto što i ja. Grlim se sa duhom.
Bio je to prelijep dan.
Tješilo me je obuzelo, kupilo, pomjerilo... Tješilo me je nadahnulo, produhovilo,
rodilo. Tješilo me je utješilo, sasvim... I
opet Strauss, i njegov Perpetuum mobile.
BROJ 15
15
VREMEPLOV
FOJNIČKAŠKRINJA
Pisani kalendar Kozograda
U fojničkoj općini, na obronku planine Matorac u šumovitom i
nenaseljenom predjelu, nalaze se ruševine srednjovjekovnog grada
koji se spominje u pisanim izvorima XV. st. Kozograd je bio povremena
kraljevska rezidencija i sjedište dubrovačkog providura, što potvrđuju
i povijesna vrela.
Marjan Drmač
G
preovladava naziv Kozograd. O vremenu
njegova nastanka nemamo nikakve pouzdane izvorne potvrde. Možemo samo
pretpostaviti da je sagrađen u vrijeme
srednjovjekovnog privrednog uspona
fojničkog kraja, nekad u XIV. st. Blizina
Fojnice i povremene posjete dubrovačkih trgovaca svakako su povoljno utjecale na razvoj samog podgrađa Kozograda.
Osim toga utvrda je nesumnjivo štitila
podgrađe, ali i samu Fojnicu. Sudeći po
starijoj literaturi izgleda da je postojao i
put (kaldrma) koji je spajao utvrdu sa
zapadnim dijelovima Bosne.
Nakon opće introdukcije, propratit
ćemo pisanu izvornu građu vezanu za
Kozograd, koja je prilično rijetka i kratka
tako da nam ne nudi mnogo. Ipak, pisanih vrela je sasvim dovoljno da bi razumjeli značaj Kozograda za okolnu regiju,
dubrovačke trgovce u fojničkom području, kao i samog bosanskog kralja. Građa
je uglavnom objavljivana u historiografskim štivima srednjovjekovne Bosne,
tako da je svrha ovoga teksta samo prezentacija svega toga na jednom mjestu. U
jednoj povelji bana Stjepana II. (pronađenoj u Körmendskom arhivu) iz 1331.
16
BROJ 15
radska utvrda je podignuta na jednoj
strmoj i teško pristupačnoj stijeni, te
se tu nalaze njeni ostaci. S južne strane utvrde stoji zaravan koja se zove Kraljičin grič, a uz zapadnu stijenu vidi se još
dio isklesanog puta u živoj stijeni što je
možda ostatak nekadašnjeg sporednog
ulaza u grad. U sedlu brijega, kojim se stijena veže za ostale bregove, usječena su
dva duboka jarka čija je svrha bila bolje
osiguranje grada. Izgleda kao da je preko
tih jaraka vodio neki pomični most. Utvrda se sastojala od dvije kule i obora. Veća,
branič-kula postavljena na najvišoj koti,
bila je okrugla sa vanjskim prečnikom od
oko 7,2 m. Njeni tragovi mogu se otkriti
samo u tlocrtu. Manja kula je bila kvadratična sa stranama od 5,5 m i debljinom
zida oko 1,2 m. Ovo je karakterističan
bosanski srednjovjekovni grad po slobodnom tlocrtu i vrlo vještom korištenju
konfiguracije terena. Građen je od lomljenog, a ponegdje i od obrađenog kamena. Podignut je na teritoriji srednjovjekovne župe Lepenice i u pisanoj izvornoj
građi spominje se nekoliko puta kao
Kozal, Chosao, Coza, iako među stanovnicima fojničkog kraja danas uglavnom
g., spominje se "Kozal kod Suhodola" za
koji ne možemo sa sigurnošću tvrditi da
ima ikakve veze sa Kozogradom kod
Fojnice. Međutim, vijesti o Kozogradu su
dosta češće u XV. st. U pisanoj građi dubrovačkog arhiva grad se prvi put spominje 17. siječnja 1434.g., a podatak je
pronašla profesorica Desanka Kovačević-Kojić. U dokumentu stoji kako je upućen poziv na sud Dubrovčaninu, Vukosavu Kopiliću, koji se tada nalazio "in Cosao". Narednih desetak godina nemamo
vijesti o Kozogradu tj. sve do sredine ljeta
1444. g, kada je ponovno riječ o prisutstvu Dubrovčāna u gradu, ali i o premještanju kralja Stjepana Tomaša iz Kozograda u Bobovac zbog upada osmanske
vojske u Bosnu. Nećemo zanemariti ni
događaj koji se zbio 13. listopada 1447. g.
Sudeći po svemu, izgleda da ovom prilikom Dubrovčani odgovaraju na neka pisma koja su dobili iz Kozograda, nakon
čega im humski vojvoda Stjepan Vukčić
obećava djelomičan povrat nekakvog
duga, ali samo uz produženje roka. Da li
je kralj tih dana boravio u Kozogradu pa
izvršio pritisak na vojvodu da sravna račune s Dubrovčanima, nismo u mogućnosti potvrditi.
Podgrađe Kozograda se prvi put spominje 3. ožujka 1449. g. Ovom su prilikom sluge dubrovačkih trgovaca iz Fojnice pobjegle pred osmanskim naletom u
podgrađe Kozograda. Tu je jednom od
njih ukradena kutija sa dukatima i bosanskim novcem, srebrnim dugmadima,
naušnicama, prstenima i srebrnom čašom. Upravo zbog te krađe Rusko Tudrović podiže tužbu protiv Đuraša Ljubetkovića.
Na koncu posljednje vijesti srednjovjekovnog doba o Kozogradu nam bilježi
dubrovački kroničar Jakov Lukarević. On
svjedoči kako je u vrijeme sloma Bosanskog Kraljevstva 1463.g., bježeći pred
osmanskom vojskom kraljica Katarina
napustila kozogradsku tvrđavu i zaputila
se preko Konjica i Stona prema Dubrovniku, odakle je produžila dalje za Rim.
Nakon ovoga ne možemo više pratiti
pisane vijesti o Kozogradu. Osmanlije su
pri spomenutoj vojnoj, osvojili i spalili
Kozograd tako da je danas od svega toga
ostala samo hrpa ruševina.
Osim pisanih vrela i arheoloških artefakata ipak se sačuvalo dosta zanimljivih
usmenih predanja vezanih za Kozograd,
koja se i danas prepričavaju u fojničkom
kraju.
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
DRUŠTVA I UDRUGE
FOJNIČKAŠKRINJA
U
druženje osnovano još davne 1923.
godine broji oko 170 članova od kojih, potrebno je istaći, osam je pripadnica ljepšeg spola. Ovaj podatak govori
kako se radi o jednom od najbrojnijih
udruženja općine Fojnica. Primarni cilj i
zadatak ovog udruženja je unapređenje i
zaštita prirodne sredine te promocija
Fojnice kao jedne turističke oaze za odmor i rekreaciju. Ukupna dužina vodenih
tokova kojim gospodari ovo udruženje
iznosi 173 km što iziskuje veliki trud i
zalaganje kako naših članova tako i cjelokupnog stanovništva općine u očuvanju
ovog prirodnog resursa od neprocjenjive
vrijednosti.
U proteklom periodu, točnije 7. veljače 2012. godine održana je redovna / izborna Skupština udruženja u prostorijama restorana "Ribnjak" na kojoj je izabrano novo rukovodstvo te usvojen godišnji plan rada. Odlukom Skupštine određeno je da otvorenje lova na potočnu
pastrmku bude održano 4. ožujka 2012.
godine na već tradicionalnom mjestu
Nadbare, na lijevoj obali rijeke Fojnice.
Unatoč ne baš idealnom vremenu, otvorenju je prisustvovao veliki broj članova,
gostiju i prijatelja udruženja, koji su uz
prave specijalitete i pjesmu učinili ovo
druženje još jednom nezaboravnim.
Prema već spomenutom planu rada
trenutno se aktivira rad članstva po sekcijama kako bi se izvršilo čišćenje vodotoka kao i priprema i poribljavanje posebnog mušićarskog revira (Fly Fishing).
Također nas uskoro očekuje akcija poribljavanja vodotoka vlastitom ribljom
mlađi, odnosno autohtonom potočnom
pastrmkom, što je posebno važno. U
ovom kratkom vremenskom periodu,
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
UGSR
FOJNICA
Anto Lovrić
točnije 25. ožujka 2012. godine bili smo
domaćini Skupštini Saveza sportskoribolovnih društava SBK, uz prisustvo 13
članica saveza i predsjednika Federalnog
saveza gospodina Marcela Kučinskog.
Na Skupštini je bilo raspravljano o Nacrtu zakona o slatkovodnom ribarstvu
FBiH te su s ovog sastanka potekle brojne
sugestije, ali i primjedbe, koje bi trebale
pridonijeti što kvalitetnijoj izradi budućeg Zakona o slatkovodnom ribarstvu
FBiH.
Ovom prilikom, a na inicijativu UGSRFojnica predloženo je da se donese jedan
zajednički dokument u kojem se izričito
suprostavljamo daljnjim izgradnjama
mini hidrocentrala, a sve u svrhu naših
zdravih i pitkih izvora vode, i očuvanja
raznolikog biljnog i životinjskog svijeta.
Inicijativa je prihvaćena i dokument će
biti prezentiran na sljedećoj Skupštini
SSRD SBK.
BROJ 15
Poučeni ranijim iskustvima, razlog za
ovakvu inicijativu su prevashodno ljudske prirode. Želja da se voda kao prirodni
resurs neprocjenjive važnosti sačuva i za
buduće naraštaje. Jedan dio odgovornosti, ali i krivice snosimo sami. Društvena
zajednica koja je pomalo pasivna, koja
jednostavno šutke promatra kako nam
polako jedan od najvažnijih resursa današnjice klizi kroz prste. Pričati o turizmu i zaštiti prirodne okoline i termo /
hidroelektranama u isto vrijeme je isto
kao kada bi prostitutka držala govor o
celibatu, apsurdno!
Međutim, kod nas je i apsurd postao
ustaljeno pravilo u mnogo čemu, pa i u
ovome... Ona druga strana medalje o kojoj treba govoriti, ali nikako da se to shvati da je netko ovdje protiv ekonomskog
razvoja općine, su uništene rijeke i potoci, poremećena mikroklima, uništeni izvori pitke vode, nestajanje endemskih
biljnih i životinjskih vrsta. Treba shvatiti
da se s vodom kao izvorom života niti za
jedan interes, bio on osobni ili kolektivni,
ne treba kockati.
Voda je ono što nema alternativu, dok
električna energija to ipak ima. Ulaganjem i izgradnjom centrala vjetrenjača,
solarna energija, sve su to tehnologije u
koje danas "pametne" države ulažu svoja
sredstva. Rješenju ovog problema treba
prići studiozno i ne dati prostora improvizaciji, što je do sada bio slučaj. Potrebno je unaprijediti komunikaciju općinskih vlasti i lokalne zajednice kao i nevladinih udruga, s ciljem podizanja svijesti kod ljudi ka jednom zajedničkom cilju,
a to je razvoj turizma na nivou općine,
kao prepoznatljivog brenda ovog našeg
prelijepog grada.
17
SLOVO IZ DIJASPORE
FOJNIČKAŠKRINJA
FŠ: Tko je Hrvoje Marjanović, u tri rečenice?
Hrvoje Marjanović: Fojničko dijete, generacija ´76., zaljubljeno u skijanje, planinu, prirodu, svoju obitelj kćerkicu Ronju, sinčića Viga i suprugu Tijanu!
FŠ: Koliko dugo si već u Švedskoj? Jesi
li se navikao na sjevernu klimu?
Hrvoje Marjanović: Ovo mi je jubilarna,
deseta godina u Švedskoj, bila konkretno
25. siječnja 2012.! A što mi je neizmjerno
drago, jer bilo je tu i veoma teških trenutaka. Posebno prve dvije godine, dok nisam savladao švedski jezik! Jezik sam
shvatio kao jedan ključ ulaska u švedski
sustav, koji je po mome osobnom mišljenju fenomenalan! Što se tiče klime, meni
odgovara odlično, zime su hladne, sa popriličnim sniježnim padavinama. Jedina
mana klimi je: "Malo previše mraka u
zimskom periodu".
FŠ: Što te posebno fascinira u toj
bogatoj, obećanoj zemlji?
Hrvoje Marjanović: To je njihova briga
za prirodom! Pazi; Švedska je samo jedna
mala zemlja na cijelom našem planetu i
tako ih je malo, oko 9 milijuna, ali su istovremeno tako ekološki osviješteni, da
nekad (barem tako mislim) malo i pretjeruju. Jedan podatak me je fascinirao.
Drvo uvoze, a imaju toliko svoje šume, za
narednih sto godina za svoje i za potrebe
izvoza. Ako se voziš automobilom ili vlakom, primjera radi, od Malmöa do
Stockholma, 90% vidiš samo šumu.
Imaju toliko jezera i pitke vode i opet se
prema njoj odnose kao da su im to posljednje kapi!
Fascinantno je i to, koliko vjeruju i
kako poštuju svoj sistem. Svi imaju pravo
na školovanje i knjige su naravno besplatne, sve potrebno djeca dobiju u školskoj klupi. Ljudi koji su fakultetski obrazovani ne čekaju na posao. Djeca do 19.
godine imaju pravo besplatno ići kod zubara. Roditelji sa svojom novorođenčadi
imaju po zakonu pravo ostati 260 dana
kod kuće (obadva roditelja, naravno), za
to vrijeme dobivaju 80% visine svoje plaće. I opet od koga? Od države, naravno! I
još mnogo takvih primjera! Nažalost
opet postoje ljudi koji kažu da Švedska
ne valja!
FŠ: Čime si se sve bavio i što ti se najviše svidjelo kada je u pitanju tzv.
švedski socijalni model?
Hrvoje Marjanović: Bavio sam se svačim i nije me stid reći i da sam čistio!
Normalno da neću dobiti posao u kancelariji, bez švedskog jezika! Danas vozim
taxi za najbolju firmu u Štokholmu, pa ću
im ovim putem napraviti i malu reklamu,
18
HRVOJE MARJANOVIĆ
Mi smo svjetski prvaci
u gostoprimstvu
Koliko je daleko potrebno otići od Fojnice? Nikada dovoljno! Ceste našega
htijenja i želja, putevi uspjeha, uvijek nekako podsjećaju na krvotok pupčane vrpce. Put za Fojnicu pronašao bih lako i iz svemira, srce je nepogrešivi
JPS navigator.
Suzana Lovrić
(TAXI STOCKHOLM 150000), srećem
svakodnevno različite tipove ljudi. Poznatih, nepoznatih, sportaša, političara,
advokata, policajaca, gay populacije,
noćnih dama i da dalje ne nabrajam. Posao mi odgovara tim bolje što imam šefa
koji mi istovremeno daje slobodne dane,
pa skoro uvijek kad ja to želim! Tako da
moj godišnji traje otprilike 10. tjedana
godišnje! Zimi radim kao učitelj skijanja
u Štokholmu na jednoj stazi, koja me neizmjerno podsjeća na naše Lastve!
Čuo sam i prije nego sam stigao u
Švedsku da je njihov socijalni sistem dobar, ali sam imao tu privilegiju da ovu
zemlju upoznam iznutra. Nakon svega
sto sam proživio (kao i mnogi), za vrijeme "urnebesa" koji nas je zakačio devedesetih meni je npr. bilo nepojmljivo kada sam stigao ovdje, da se izvadak iz knjige građana može naručiti preko tipkovnice telefona?! U Bosni je dole to nepojmljivo, šta god da se radi mora se ići
osobno rješavati! Ovdje ljudi štede vrijeBROJ 15
me, upravo na tako banalnim primjerima
kao sto je administracija koja se danas
obavlja, 95% preko interneta. Fascinira
me što ti ova država daje mogućnost, ali
ima i svoja potraživanja, kao i svaka druga.
FŠ: Šta se po tvom mišljenju može i
treba primjeniti od kulture, navika,
zakona koji vladaju gore, na primjeru
ovakve BiH kakvu imamo danas?
Hrvoje Marjanović: Kulturološki gledajući Švedska je jedna multikulturna zemlja u kojoj žive ljudi iz različitih zemalja i
različitih kontinenata i opet ima mjesta
za sve! Primjeniti na Bosnu kultorološki
se mogu mnoge stvari, a kao prioritet bih
naveo trpeljivost među ljudima i rasama.
Uredu, nitko ni s kim ne treba biti prisan,
ali jedno uzajamno poštovanje ovdje je
sasvim normalna stvar.
Na moju veliku radost, posljednjih 78 godina dolazim u Bosnu i Hrvatsku!
Osobno mislim da bi se velikim dijelom
ovo što sam već naveo u prethodnim
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
odgovorima trebalo preslikati na Bosnu i
Hercegovinu. Druga je stvar koliko bi
vremena bilo potrebno da se to ostvari,
ali to ćemo prepustiti našim političarima
da se time bave! Neka daju sve od sebe da
našoj i svojoj djeci omoguće bolje sutra u
napaćenoj nam zemlji. Neka ujedine sve
svoje snage koje imaju da nešto pokrenu,
a ne samo da naglabaju i skreću temu sa
problema koje ljude muče svakodnevno.
Ne mogu da vjerujem da je razlika u
cijenama između BiH i Švedske gotovo pa
nikakva. Kada vidim stariju baku na šalteru gdje ne može da plati račun od 25
KM za struju i telefon, eee to je da ti se
stegne želudac. I pitam se:"Gdje je nestalo ljudsko dostojanstvo, kad ne možeš od
zarađene mirovine platiti račune!?
Kad govorimo o zakonu, volio bih
samo da smo svi pred zakonom isti, kao
što je to slučaj ovdje.
Kad sam pričao koliko Šveđani čuvaju
prirodu, odmah mi je napamet pala
pomisao, kako su na našim potocima
niknule neke hidrocentralice, koje su
opustošile, kako sam čuo, ribu u krugu
do 2-3 kilometra od hidrocenrale! Kad se
prirodni resursi budu čuvali u BIH kao u
Švedskoj onda nećemo imati brige za
svoju djecu!
Tolikog prirodnog potencijala imamo, ali ga polako i uništavamo, nažalost!
Ovo bi također volio napisati u nekom
ljepšem kontekstu, ali ne mogu, jer moj
doživljaj očuvanja prirode i ekološke
osviještenosti u BIH je minimalan!
Da ne bude sve tako crno, moram
navesti jedan pozitivan primjer:"Živim
tu 10 godina, ali nikad nisam osjetio onaj
topli pristup kao što mi to imamo u sebi.
Mogu barem jednu pozitivnu činjenicu
iznijeti, a to je: "Mi smo SVJETSKI PRVACI
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
u gostoprimstvu"! A, što bi mogli, (a,
koliko sam vidio, to i radimo) iskoristiti
za turizam koji nam je uvijek bio naklonjena grana privrede"!
FŠ: Šta ti najviše nedostaje iz BiH, (prijatelji, hrana, stil života...)? Da li ti
uopće nešto nedostaje iz BiH, i postoji
li nešto čemu bi ti volio naučiti Šveđane?
Hrvoje Marjanović: Pa, nedostaje mi
sve, prijatelji i priroda prije svega! Hrana... drago mi je pojesti čevape i naravno
pitu kod Marice i Goge u pitari!
Sresti prijatelje i školsku raju s kojima sam imao divne momente odrastanja
i svega, a sada smo svi odrasli ljudi i većina nas ima svoje obitelji. Mnogi su
rasuti po svijetu, pa je Fojnica rijetko
mjesto gdje se sretnemo s ljudima koje
nismo vidjeli godinama. Lijepo je malo
proćakulati i sjetiti se starih zajedničkih
trenutaka!
Šveđane bih volio naučiti našoj
zezanciji i smislu za humor, oni su onako
više ozbiljna nacija!
FŠ: Saznala sam kako vodiš dnevnik.
Čime si bio motiviran da započneš
svoju never ending story, je li to pokušaj da ostaneš u kontaktu sa stvarnošću ili je način da od stvarnosti napraviš podnošljivost, samo svoj svijet?
Hrvoje Marjanović: Pa, dobro sad,
dnevnik u zadnje vrijeme ne vodim baš
tako često, jer imam manje vremena.
Teško je na kraju dana još sakupiti sve
dojmove i bilješke i prenijeti ih na papir.
Mada evo to mi je jedna skrivena želja,
provoditi više vremena sa olovkom u
ruci! Motivacija mi nije bila potrebna u
ono vrijeme mnogi su počinjali pisati
dnevnik, ali ja nisam nikada odustao.
Naravno, to je samo pomagalo da neke
BROJ 15
svoje poglede na život, ponekad i frustracije, prenesem na papir i tako si olakšam
ponekad surovu životnu stvarnost. Sada
ponekad kad pročitam i vidim kakvi su to
bili problemi dođe mi da puknem od
smijeha! Ali eto... to se na kraju pretvorilo u jedno opsežno pisanje. Počeo sam
sa pisanjem kao četrnaestogodišnjak
1990. u travnju!
FŠ: Razmišljaš li možda o objavljivanju svojih rukopisa u formi dnevnika
ili memoara?
Hrvoje Marjanović: O tome za sada još
nisam razmišljao, ali i da to napravim ne
bih još, jer mislim da bi za takvo što ipak
trebalo proći malo više vremena. O tome
će ipak mislim, jednoga dana, odlučivati
moja djeca!
FŠ: Koliko je često na meniju tvoje familije bosanska kuhinja? Što Šveđani
jedu, postoji li nacionalna švedska
kuhinja?
Hrvoje Marjanović: Ponekad se pojedu
čevapi, ponekad burek, sarma i ostalo
nije baš često, ali ne oskudijevamo baš u
bosanskoj kuhinji!
A što se tiče Šveđana i oni su svoju
prehranu preuzeli od različitih kultura.
Oni npr. svojataju ćuftete, vole povrće, a
nezamislivo mi je vidjeti Šveđanina za
doručkom bez jogurta i žitnih pahuljica!
Jednostavno ljudi imaju malo zdraviji način prehrane, negoli ga ima naš južnjački
mentalitet!
FŠ: Švedska ima poprilično veliku zajednicu iseljenika iz regije bivše SFRJ,
družite li se međusobno, o čemu razgovarate? Ili se više družiš sa Švedima?
Hrvoje Marjanović: Ma da ti budem
iskren sve se to svodi manje-više na
rijetka druženja, pogotovo Stockholm je
veliki grad, jedni od drugih smo udaljeni
ponekad i do sat vremena vožnje, onda
posao, obitelj itd.
FŠ: Hvala ti na razgovoru. Tebi i tvojoj
obitelji želimo dobro zdravlje i svaku
sreću.
Hrvoje Marjanović: Hvala i vama, bila
mi je čast i veliko zadovoljstvo da sam
dobio priliku biti gost u jednom odličnom novinskom listu kao što je ŠKRINJA.
Ovom prilikom bih pozdravio sve svoje
prijatelje i poznanike. A vama kao listu
želim mnogo veći tiraž i još mnogo,
mnogo izdanih brojeva!
Dopusti mi da ovom prigodom čestitam Adnanu Bubalu na sjajnim fotografijama našega prelijepog grada. Pored
svakodnevne nostalgije za Fojnicom, on
nam barem malo ublaži tugu sa svojim
odličnim fotkama na facebook-u!
19
SVAKODNEVNO
FOJNIČKAŠKRINJA
H
oće li netko svoju vlast ili stečenu
moć upotrebljavati na dobro svima ili
će je zloupotrebljavati, isključivo je,
izgleda, ovisno o njegovim moralnim načelima, o njegovom osjećaju za pravdu i
pravičnost. Da bi tu stvarnost zorno ilustrirali, Grci su smislili dvije verzije jednog te istog mita koji se djelomično
poklapa i s povijesnim činjenicama. Riječ
je o lidijskom kralju Gigu. Povijesno je
također potvrđeno da je Lidijom u 7. st.
pr. Kr. vladao kralj po imenu Gig koji je na
vlast došao uzurpacijom.
U drugoj knjizi Platonova djela Država Sokrat, Glaukon i Trazimah raspravljaju o dobru i zlu, o pravdi i nepravdi te o
tome što se u životu više isplati: činiti
pravdu ili nepravdu. Da bi ilustrirao opće
mnijenje o tome kako ljudi pravdu čine
zapravo samo zbog straha od kazne,
Glaukon sugovornike podsjeća na mit o
lidijskom kralju Gigu i ovako priča:
Gig je bio pastir u službi tadašnjeg
kralja lidijskoga; jednoga se dana, tako
kaže priča, poslije velikog nevremena i
potresa raspukla zemlja i nastao ponor
baš na mjestu, gdje je pasao. Kad on to
opazi, začudi se i sađe dolje te pored
drugih čudesa pričaju, da je vidio šuplja
mjedena konja s vratašcima. Kad je na
20
Gigov prsten
Jedna svima nama poznata poslovica kaže: Podaj čovjeku moć/vlast,
pa ćeš vidjeti kakav je. Nije ni potrebno analizirati i dokazivati svu
mudrost i istinitost sadržanu u ovoj poslovici. U njenu se istinitost
možemo svakodnevno uvjeravati u našem širem ili užem društvenom
životu nipošto ne isključujući ni sami sebe. Doista smo svjedoci neviđenih metamorfoza ljudi koji su nekim slučajem stekli kakvu vlast i s
njome povezanu moć. Te pak metamorfoze su većinom – čast izuzecima – metamorfoze nagore. Dokopavši se vlasti i bilo kakve moći,
ljudi nerijetko podivljaju, zaborave sve norme, osobito moralne, te
svoju vlast stanu bezobzirno konzumirati obično čineći nepravdu
drugima, tzv. podložnicima. Opet ponavljam – čast izuzecima.
Ivica Studenović
njih zavirio, vidio je unutra mrtvaca, kako
mu se pričinilo, većih razmjera od obična
čovjeka; on nije ništa imao nego na ruci
zlatan prsten. Pastir ga je skinuo i izašao.
Kad su se pastiri po običaju sakupili, da na
koncu mjeseca jave kralju o stadima, dođe
i on s prstenom. Dok je s ostalima sjedio,
slučajno je okrenuo zarez prstena prema
nutarnjoj strani ruke, a nato je postao
nevidljiv onima koji su kraj njega bili, i oni
BROJ 15
su o njemu razgovarali kao da je otišao.
On se čudio, opet se prstena dotakao i
okrenuo je zarez van, i nato je postao vidljiv. Opazivši to, iskušavaše prsten ima li tu
moć, i zaista: kad je zarez unutra okretao,
postajaše nevidljiv, a kad ga okretaše van,
vidljiv. Brzo mu je iza tog otkrića uspjelo
da bude među glasnicima koji su išli kralju. Kad dođe na dvor, zavede njegovu ženu, navali s njom na kralja, ubije ga i priOŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
svoji sebi vladu. (Platon, Država, 359d-e;
360a-b; prijevod: Martin Kuzmić)
Gig iz ove verzije priče je dakle svoju
moć da bude nevidljiv iskoristio za svoju
korist i za činjenje nepravde. Druga verzija predstavlja istoga Giga s istim prstenom i istom moći, ali ovaj put Gig svoju
moć nevidljivosti koristi za činjenje dobra i pravednosti. On pomoću nevidljivosti otkriva lopove koji kradu ovce iz
stada, ali kradljivce – mlade pastire – ne
prokazuje, nego ih sam kažnjava s nekoliko udaraca, a drugima govori kako je
ovce krao vuk. Zatim na putu prema kralju, učinivši se nevidljivim, sjedne uz vatru s grupom razbojnika koji su kovali
plan da te večeri opljačkaju kraljev dvor.
Gig to otkrije kralju te tako osujeti razbojničku namjeru. Za nagradu kralj ga je
imenovao svojim glavnim službenikom.
Hodajući nevidljiv kraljevom palačom i
gradom, čuo je mnoge stvari koje je mogao iskoristiti u svoju korist, ali to nikada
nije učinio, nego je kralju donosio vijesti
samo o nepravdama, o kršenju zakona te
pripremanim i počinjenim prijevarama.
Pomagao je pri ispravljanju nepravdi,
razotkrivanju lažljivaca i sprečavanju
zla. Na koncu uhvati i razotkrije zapovjednika kraljeve straže koji je ubio kralja a za ubojstvo optužio Giga. Kraljica ga
je zbog toga nagradila učinivši ga svojim
suvladarom, a kasnije se njome i oženio
te postao pravedan i mudar lidijski kralj
koji je, zahvaljujući prstenu, svoje odluke
donosio s punim poznavanjem stvari, što
je glavna pretpostavka za donošenje ispravnih odluka.
Maštarija o nevidljivosti možda je
jedna od najstarijih i najdubljih ljudskih
maštarija, toliko puta obrađena u staroj i
suvremenoj literaturi. (Tko je čitao, neka
se prisjeti samo Harrya Pottera i njegova
plašta nevidljivosti) Priča o dva različita
Giga u istoj situaciji tjera nas da ozbiljno
sebi postavimo pitanje o vlastitom ponašanju u pretpostavci da steknemo moć
nevidljivosti. Iskren odgovor na ovo pitanje reći će nam puno toga o svima nama.
Što bismo prvo učinili? Neopaženo i bez
straha od kazne uzeli mnogo novca iz
neke banke, uvlačili se u tuđe stanove,
namlatili nekoga tko nam nije drag, švercali se u autobusu i tramvaju? Spektar
mogućnosti je zaista veoma širok i malo
tko bi se odupro takvoj napasti. Upravo
to tvrdi i Glaukon kada kaže:
Da damo i jednome i drugome, i pravedniku i nepravedniku, slobodu da čini
što hoće, pa da pratimo i gledamo, kamo
će jednoga i drugoga želja vući, doista
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
bismo zatekli pravednika, da ide onamo,
kamo i nepravednik ... Kada bi se dakle
našla dva takva prstena, pa bi jedan nataknuo pravednik, a drugi nepravednik,
nitko, čini se, ne bi bio tako nesalomivo
čvrst da bi ostao kod pravednosti i htio
uzdržavati se i ne dirati u tuđe, kad bi mogao i s trga bez straha po volji uzimati, i u
kuće zalaziti pa ljubiti žene po volji, i ubijati i iz tamnice po volji oslobađati, te ostalo raditi kao bog među ljudima. (Platon,
Država, 359c; 360c)
Ovu Glaukonovu tvrdnju Sokrat će u
istom djelu kasnije u razgovoru pobiti i
snažno istaknuti pravednost kao vrednotu u samoj sebi, ali složit ćemo se da je
naš svakodnevni život puno bliži Glaukonovu razmišljanju.
Moć je uvijek, pa tako i u našem suvremenom društvu, neizostavno bila povezana s vlašću. Dok se Gigova moć sastojala u nevidljivosti, moć modernih kako političkih tako i religijskih vlastodržaca sastoji se u pretjeranoj vidljivosti.
Upravo ih ta vidljivost u obliku medijske
eksponiranosti i dovodi do vlasti i s njome povezane moći. U samoj pak vlasti i
moći nema ništa loše jer, kako i Glaukon
tvrdi:
... po prirodi teži svako biće za moći,
kao za nečim dobrim. (Platon, Država,
359c)
Zlo nastaje onda kada se vlasti i moći
dokopa onaj tko će je zloupotrijebiti, tko
joj nije dorastao, tko se ne zna s njom
nositi i tko nema izgrađene moralne kvalitete, a svjedoci smo da je upravo to najBROJ 15
češći slučaj. Ne samo danas nego oduvijek. Ljudska zajednica bilo koje vrste
doista može biti pravedna i funkcionirati
po principima pravde samo onda ako u
njoj moć i vlast ima onaj tko svojom moralnom izgrađenošću i intelektualnim
sposobnostima nadilazi druge, tko je u
punom smislu čovjek (grč. ánthrōpos) –
Platonovim rječnikom kazano: zajednicu
može i mora voditi jedino filozof, tj. mudrac. Ako takva nema, onda, piše Platon u
šestoj knjizi svoje Države:
... drugi čovječuljci (grč. anthrōpískoi)
vide, da to mjesto postaje prazno, a da je
puno lijepih imena i izvanjskosti, veselo
iskakuju, kao što se zatvorenici iz zatvora
utječu u svetišta, iz svojega umijeća u
filozofiju, i to baš oni koji su najspretniji u
svom sićušnom umijeću. (Platon, Država,
495d)
Dopunio bih Platona - oni koji su najspretniji u laktanju. Dokopa li se takav
čovječuljak prstena moći, neminovno je
da se pretvori u Giga ubojicu i tiranina.
Gig je svoj čudotvorni prsten pronašao sam i pomoću njega postao vlastodršcem. Svojim vlastodršcima bilo koje
vrste taj prsten, demokratskim izborima, dajemo mi sami. Svjesni smo da im
prsten donosi moć, neku vrstu saborskog
imuniteta, koju oni, ako hoće, mogu
zloupotrijebiti čineći nepravdu i zlo i
nama samima. Iskustvo nam govori da
oni to doista nerijetko i hoće. Zašto ga,
unatoč svemu, vrlo često ne dajemo čovjeku, nego čovječuljku, pitanje je koje ostaje neodgovorenim.
21
POVIJEST
FOJNIČKAŠKRINJA
Fra Mijo Vjenceslav Batinić(3)
franjevac, dušobrižnik, učitelj, povijesničar i književnik
Ove godine, točnije 26. kolovoza navršilo se 60 punih godina od smrti fra
Mije V. Batinića. Otkrivši ovaj podatak sasvim slučajno odlučio sam da
povodom 60-te obljetnice njegove smrti napišem nekoliko riječi o ovom
vrijednom fratru, i tako, makar skromno obilježim ovu obljetnicu.
Miroslav Vešara
U ITALIJI: U jesen 1864. godine, skupa s dvojicom kolega, fra Vicom Vicićem i
fra Blažom Kulierom, bude fra Mijo poslan u Italiju, točnije u Reggie na daljnje
školovanje "gdje je brzo osvojio srca sve
samostanske braće" (str. 6). Sudeći prema Vladićevu rukopisu vrijeme provedeno u Italiji posvetio je prvenstveno svojoj
duhovnoj i intelektualnoj izgradnji. Tu se
definitivno učvrstio u svom zvanju tako
da je 16. travnja 1866. godine tu položio i
svoje svečane zavjete "uzevši još i Wenceslav ime, iz pobožnosti i privrženosti
k'velikom češkom svecu" (str. 8). Usput
rečeno, boravak u Italiji poslužio mu je
kao prigoda da odlično nauči talijanski
jezik.
U ĐAKOVU: Početkom 1867. talijanska vlada oduzela je redovnicima njihove
samostane tako da je fra Mijo bio prisiljen vratiti se u domovinu. Nakon kraćeg
boravka kod kuće, poslaše braća fra Miju
u Đakovo da tamo dovrši svoje studije.
Tu se ponovno sastane s fra Jerkom Vladićem, s kojim je dijelio čak i isto mjesto u
klupi, "ter se od mila prozvaše 'komšija'."
22
(str. 8-9). Opisujući ovaj period njihovog
zajedničkog života, Vladić prikazuje niz
zgoda od kojih su makar neke zaslužile
da uđu u ovaj prikaz. Kao prvo Vladić
ističe da se fra Mijo u svom redu uporno i
dosljedno pridržavao jednog načela koji
im je "dobri i umni fra Mijo Gujić" često
ponavljao: Studendum, non pro schola,
sed pro vita. U tom smislu fra Mijo se "nije
otimo za prve odlike, nego je nastojao da
svemu, što uči, u jezgru prodre i pronikne" (str. 9). "Bilo ih je u njegovu razredu i
darovitijih i marljivijih od njega, ali pronicavijeg i dosjetljivijeg od njega nije bilo; a pamćenje mu je bilo veoma čvrsto"
(str. 9).
Jednom se među kolegama zametne
diskusija o tome da li je korisno i prikladno čitati romane, novele i pripovijetke.
Čini mi se da neće biti na odmet da
ukratko referiram sadržaj ove diskusije,
jer je ona odraz mentaliteta onog vremena u redovničkim zajednicama, i koliko
god ona s našeg današnjeg i uopće ljudskog gledišta bacala neku sjenu na nekadašnji način odgoja i konkretno na neka
BROJ 15
poimanja samog fra Mije, ipak će nam
pružiti neke informacije o njegovom
karakteru. Napad koji je poduzeo protiv
spomenute literature fra Anto Kolarević
bio je usmjeren protiv nekog kolege "koji
je kanio biti pripovjedač, romanopisac i
pjesnik, a međuto zanemarivao svoje
učeničke dužnosti" (str. 11). Fra Anto je
zastupao stanovište da "nema luđe stvari
od čitanja romana i novela" (str. 11). Na
ovu kao i na niz drugih tvrdnji o štetnosti
ovakve literature pogođeni kolega je
uzvratio sljedeće: "Neka meni nitko ne
soli pamet, ja imam svoje nazore i ja svojom glavom mislim" (str. 11). Ova posljednja izjava bila je povod da se i fra Mijo
uključi u diskusiju. Prema Vladiću, upravo u tom trenutku prolazila su ispod prozora kola s upregnutim volovima kojima
su oko vrata visili lanci, a s druge strane
su dolazila kola s upregnutim konjima s
'đemovima' u ustima. Fra Mijo se okrenuo tada kolegi i rekao: "Vidiš li one volove u jarmovima s lancima oko rogova i
one konje s đemovima u ustima, i oni
svojom glavom misle, ali im jarmovi,
lanci, đemovi ne daju da po svojoj volji
rade što hoće i da idu kuda hoće... Tako i
mi, iako svojom glavom mislimo, imamo
svoje propise, koji nam imaju biti jaram,
imamo svoje čobane – starješine, koji
nam brane da ne idemo za pašom koja
nije za nas... Čitanje je romana u sjemeništima otrovni čir, a među redovnicima
kuga" (str. 11-12)
Ovu zgodu nisam iznio samo zato da
bismo osjetili eho ondašnjeg mentaliteta, nego također stoga da bismo mogli
dobiti potpuniji dojam o samom fra Miji.
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
IZ ARHIVA
FOJNIČKAŠKRINJA
Koliko god moglo izgledati čudno da
čovjek fra Mijina kalibra, koji je uz to i
sam objavio nekoliko vrijednih knjiga,
može zastupati ovakvo mišljenje ipak
nema nikakvog razloga da posumnjamo u istinitost ove zgode. Tim više što
sam Vladić nadovezuje još sljedeće: "Do
tog sam vremena pročitao pokoju novelu, ali romana nijednog, a od tog vremena slabo sam i koju pripovijest pročito,
jer me je ovaj među nama razgovor od
toga odvratio'' (str. 13). 1869. godine,
pošto je "s najboljim uspjehom i s udivljenjem svih profesora" (str. 13) konačno završio studij, 2. svibnja je zaređen
za svećenika. Nakon toga ga Uprava namješta u Fojnicu gdje je, uz svoje ostale
dužnosti, obavljao i funkciju učitelja u
Pučkoj školi. S obzirom na činjenicu da
je školu zatekao u lošem stanju i gotovo
bez ikakvih udžbenika zdušno se posvetio poslu da je kako-tako osposobi
za normalan rad.
U DOLJANIMA: Već naredne godine
fra Mijo je premješten za kapelana u
Triješćane, na samu periferiju svoje
Provincije ili, kako kaže Vladić, "na kraj
svijeta i van svijeta" (str. 13). Župa je
bila nadasve zapuštena. Sami župljani
su bili "dobra čeljad, ali bez crkve i bez
škole" (str. 14). "Našavši se u ovakvom
jamaku i samotinji" (str. 14) sve svoje
"prosto vrijeme" posveti fra Mijo upoznavanju tog kraja, bilježeći sve što mu
činilo značajnim i interesantnim. Počeo
se pomalo baviti i pjesništvom opjevavajući u "slikovima" pojedine zgode i
predjele koje su ga okruživali, "tako da
je bilo dosta toga, a ni loše nije bilo" (str.
15). Vladić posebno spominje pjesmu
"Iline" u kojoj je opjevao pogibiju Tomića Mijata.
Često se događalo da bi prilikom
svojih obilazaka zanoćio u nekoj seoskoj kući. Tada bi se oko njega skupljalo
i staro i mlado, a fra Mijo je bio spreman
i da sluša i da priča. Naročito bi im rado
pripovijedao događaje iz bosanske prošlosti. Tako jednom zgodom u Doljanima, u kući Martina Jozipovića, skupilo
se oko fra Mije čitavo "sijelo". Dok im je
fra Mijo pripovijedao iz bosanske
prošlosti, javi se neki Pero Tutiš pa mu
rekne: "Okani se ti oče toga, nego nam ti
kaži štogod iz Evanđelja" (str. 16). "E
baš me je bilo stid, da jedan moj župljanin shvaća moju dužnost bolje nego ja"
(str. 16), saopćio je fra Mijo sugovorniku Vladiću.
U slijedećem broju: Fra Mijo V.
Batinić u Gornjem Vakufu i Bugojnu
OŽUJAK/TRAVANJ
SIJEČANJ/VELJAČA2012.
2012.
Ispaša stoke
na fojničkim planinama
Janko Ljubos
U
minuloj 1930. godini bio je veoma
dobar i povoljan uspjeh i napredak
na malu (stoka) istjeranom na ovdašnje planinske ispaše, s obzirom na
česte kiše preko cijelog ljeta, bila je na
svim ispašistima izobilno hrane. Jedna
nezgoda bila je u nekoliko dana kojima
je zavladala studen sa hladnim kišama
što je nepovoljno djelovalo na sitnu telad i mladu stoku, jer planinari nemaju
zakloništa za mal za slučaj nepogoda, a
skloništa bi bila od prijeke potrebe da
se uspostave,a jer od hladnoće i noćnih
mrazova telad stradaju. Zbog vode uopće hajvan nije patio, jer su ovdašnje planine obilatne s vrelima koji i za sušnih
godina ne presahnu.
Ukupno je minule 1930. g. istjerano
na ovdašnju planinu mala iz susjednih i
ovog sreza uz naplatu pašarine i kolibarine (naplata korištenja koliba).:
751 komad krupnog mala po 6 dinara
4.506
1.223 sitnog mala po 1 dinar
1.223
31 kolibarske pristojbe po 40 dinara
1240
Ukupno prihoda
6.969
K tomu 6% fonda pošumljavanja:
418,79 dinara
Prihod je ove godine znatno podbacio iz razloga što nije se mogla voditi
dostatna kontrola, jer je sve šumarsko
osoblje bilo zaposleno kod radova na
suzbijanju potkornjaka, a isto naklada
za sve kontrole bila je tik mjeseca augusta na svršetku sezone dostavljena.
Sa pravom servituta (besplatne pašarine) bilo je istjerano na planinu 485
konja, 2.068 goveda, 4.632 ovaca, 1.085
koza i 1.780 janjaca, tj. ukupno krupne
stoke 2.551 te sitne stoke 7.497 grla.
Bolesti na hajvanima nije bilo.
Prigodom jedne kontrole pronađeno je više 54 goveda, 30 ovaca, te protiv
prekršitelja podnešene prijave.
Od grabežljivaca nastradalo je dvoje
ždrjebadi, četvero janjadi i šest ovaca.
Među planinarima je vladala harmonija, a sporovi manji složno rješavali su
BROJ 15
14
starješine pojedinih mahala, i to su sporovi radi prelaženja međusobnih granica. Narod je bio na planini od 1. juna do
1. septembra, a pojedine mahale, općine, kao Gvožđani, Tješilo, drže mal na
planini do pada snijega radi pomanjkanja ispašišta u polju.
Kako je pašarinska pristojba za sitnu mal dosta malena, tj. 1 dinar po komadu, to bi se ista mogla povisiti na 2
dinara za ovcu a 3 dinara za kozu. Kako
se primjećuje pravoužitnici bezplatne
ispaše ovo pravo dosta puta zlonamjerno upotrebljuju, tj. potajno drže na hrani tuđi mal, a kao svoj navađaju, kod
traženja pašarinskih dozvola, pa bi valjalo preduzeti mjere da se ova zloupotreba spriječi.
Kao najpodesnije sredstvo bi bilo,
da se donese rješenje, da svaki seljak
može držati bezplatno na ispaši samo
onoliko grla koliko mu je najpotrebnije
za obradu zemlje i to do 4 vola, 2 konja,
4 krave a sirotinja do 10 koza ili ovaca, a
da na ostalu stoku koju drži radi predaje, plate propisanu pašarinu. Ovo bi bilo
potrebno da ne bi pojedinci na račun
države vodili potajno trgovinu, u sporazuma s građanima, koji pojedinim seljacima nabavljaju mal samo u gore naznačene Spekulativne svrhe.
Konačno je napomenuti, da bi za podignuče ove vrste privrede, trebalo preko ljeta smjestiti dvije sirare (proizvodnja sira) i to jedna na Jezeru, a druga na
Matorcu planini, koje bi uspješno radile
na izradbi mliječnih proizvoda, a stanovnišvo bi se prodajom mlijeka znatno materijalno podiglo. Prilaže se iskaz
uplaćenih pašarina i kolibarskih pristojbi, od kojih je V2 predata ovdašnjoj
Poreznoj Upravi, a V2 na ček 96 part. 4
pozicija 1.
U Fojnici, 31.januara 1931.
Upravitelj šumske uprave: Jug MM
23
PRIJATELJI FOJNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
Zoran
Bognar
Bilješka o piscu
Zoran Bognar, znameniti srpski pjesnik, esejista, prozni pisac, književni kritičar i antologičar, rođen je 30. siječnja
1965. godine u Vukovaru.
Objavio je dva romana: “Noć praznih ruku” (1989) i “Budno stanje sna”
(1993); desetak knjiga poezije od kojih
su nesumnjivo najznačajnije dve poetske trilogije: “Elizejska trilogija” (2000) i
„Albedo, aura, alhemija” (2009); tri
knjige poetsko-fenomenoloških mikroeseja: “Fotografije glasova” (1997), “Ejdetske slike” (1998) i „Fotografije glasova” II (2002); kao i dvije antologije: „Novo raspeće”, antologija suvremene srpske poezije kraja XX. st. (2001) i „Tečni
kristal”, antologija srpskog mikroeseja
XX. st. (2006).
Poezija Zorana Bognara prevođena
je na talijanski, francuski, engleski, njemački, mađarski, švedski, slovenački,
makedonski, turski, jermenski, bugarski, holandski, friski, grčki, poljski, rumunjski, arapski i španjolski jezik.
Dobitnik je mnogih nacionalnih
književnih nagrada od kojih izdvajamo
“Pečat varoši sremskokarlovačke”
(1993), “Matićev šal” (1994), “Stevan
Pešić” (1994), “Blažo Šćepanović”
(1996), “Rade Drainac” (1999), “Isidora
Sekulić” (1999), “Srboljub Mitić”
(2000), “Milutin Uskoković” (2003),
„Slobodan Džunić” (2006), „Milan Bogdanović” (2009), „Dimitrije Mitrinović”
(2010), Nagrada Akademije “Ivo Andrić” (2010) ; kao i tri internacionalne:
“Vannelli” (Italija, 1997), “Mediterranean Lion” (1998, Crna Gora) i “Hubert Burda” (1999, Njemačka).
Član je Udruženja književnika Srbije
i počasni je član Društva pisaca Bosne i
Hercegovine.
Živi u Beogradu kao profesionalni
književnik. Urednik je u Grafičkom ateljeu „Dereta”. Predsjednik je Fonda
„Ars Longa” za očuvanje lijepih umjetnosti.
24
USAMLJENOST
Postoji svrha i dobrog i lošeg,
no, plašeći se ružnih stvari,
propuštamo one dobre…
Zvuči dirljivo, uverljivo i uvredljivo.
Ta večna enigma: kome pripadamo,
durskom ili molskom okruženju –
donosi nam, na kraju, usamljenost
kao blagoslov.
Svi smo bar jednom prošli kroz šumu
da bismo kasnije, ponovo,
izašli na čistinu…
Usamljenost je
roditeljski sastanak s Bogom.
Za nekoga je ona fizička bol,
a za nekoga… prosvetljenje.
BROJ 15
LJUBIM SVA ISKUŠENJA
KOJA SU MI SUÐENA
Kažem: ljubim sva iskušenja
koja su mi suđena.
Njihove žrtve čine me slobodnim
iako ne znam
ni gde su im logori,
ni gde su im grobovi,
ni ko su bili robovi,
a ko bogovi…
Ljubim sva iskušenja
koja su mi suđena
u slavu stvarnog života
koji se svakodnevno,
i božanski i satanski,
obrušava na nas.
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
FOJNIČKAŠKRINJA
SAGRADA FAMILIA
DO POSLEDNJEG ČOVEKA,
DO POSLEDNJEG IMENA
Mnogo je oko nas
malignih propovednika – kloniranih apostola
koji nemaju nikakvu potrebu za
samoposmatranjem.
Tako je oduvek bilo i tako će zauvek biti
do poslednjeg čoveka,
do poslednjeg imena...
Mnogo je oko nas
onih koji lakomisleno i brzopleto,
poput ishitreno izgovorenih misli,
traže svoju ulogu u novom logu,
zaboravljajući pri tom da tajna
zauvek ostaje u ušima slušalaca;
zaboravljajući pri tom da je mudrost besednika
istorija introvertnog sveta...
Reči se izgovaraju naizgled prikočenim ritmom
i postaju točak kome je dosadio obrt
ili pak tkanina bačena s nepregledne visine,
čija vlakna ne mogu naći tlo...
Mnogo je oko nas
proždrljivih pijavica i parazita
koji život doživljavaju kao kontinentalni doručak:
znaju da ne mogu da biraju,
a dobijaju od svega pomalo...
Tako je oduvek bilo i tako će zauvek biti
do poslednjeg čoveka,
do poslednjeg imena...
Mnogo je oko nas
onih kojima ništa nije sveto,
koji ne priznaju nikakve zakone,
ni ovostrane ni onostrane,
a ipak su miljenici Vrtova Sunca.
I ko su zapravo oni?
Jesu li odista deca sreće i blagostanja
ili su samo kopilad iz tog braka...
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
BROJ 15
Kažem:
sve je moguće i nemoguće
u istom trenutku;
i kažem:
samo mrtvi nemaju strah...
Kažem:
vazduh nam je poznat
ali nije naš;
i kažem:
kad imamo sve,
ponekad to izgleda kao da nemamo ništa...
Kažem:
porodica je otmenost senke Sunca.
Na tom Točku večnog kruga
počinje sve i završava se sve...
i ponovo počinje sve i...
I kažem:
o kćeri, lunarna devojčice moja,
kako sam samo bio srećan
kad si se ti rodila;
i kažem:
kako sam samo bio ponosan
što si me naučila da bi trebalo živeti
samo za čudnovate trenutke,
okupane mirisom tek pokošene trave...
I kažem:
od tvog rođenja svakodnevno ponavljam
mantru srodnih duša:
Familia! Sagrada Familia!;
zbog tebe ljubim
porodicu, svetu porodicu
istovremeno
i čistu...
i eteričnu...
i vrelu...
i alhemičnu...
kao vazduh,
kao vetar,
kao vatra,
kao voda...
25
IZ ZAVODA BAKOVIĆI
FOJNIČKAŠKRINJA
Otvorena nova 'Kuća u lokalnoj zajednici'
Ana Popović
U
života u lokalnoj zajednici", pojasnila
nam je dr. Nada Sušić Sijerčić, ravnateljica Zavoda Bakovići.
Dosadašnja iskustva s prvom Kućom
u lokalnoj zajednici, koja postoji već šest
godina otvorena je u Fojnici i također ima
devet korisnika, više su nego pozitivna.
"Niti jednu pritužbu od lokalnog stanovništva u ovih šest godina nismo imali.
Imamo samo pohvale od svih, od stanovnika do policije", kaže ravnateljica Zavoda Bakovići.
Po njezinim riječima, osim devet korisnika koji su smješteni u novootvorenu
26
BROJ 15
sklopu projekta transformacije Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba, u Gojevićima je otvorena druga po redu Kuća u lokalnoj zajednici Zavoda Bakovići. Ljiljana Čović iz
Mostara i Damira Mandžuka iz Žepča
od danas su cimerice. S ostalih sedmoro
korisnika Kuće u lokalnoj zajednici, druge po redu koju je otvorio Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u
Bakovićima pokraj Fojnice, stanovat će u
kući koja uz sobe ima i prostorije koje će
svi zajedno koristiti, poput dnevnog boravka i kuhinje. I Ljiljana i Damira oduševljene su novim smještajem, a već smišljaju i kako popuniti slobodno vrijeme.
"Četiri sam godine u Zavodu Bakovići.
Ovdje je puno ljepše, sviđa mi jako, a mislim da će se svidjeti i mojoj obitelji koja je
s malo sumnje gledala na moju odluku da
preselim u ovu kuću", ispričala nam je
Ljiljana Čović.
Njezinu cimericu Damiru Mandžuku
kaže posebno raduje što će je moći posjećivati njezinih troje djece, a imat će i više
prostora za kuhanje koje voli. Devet korisnika koji su smješteni u Kući u lokalnoj
zajednici u Gojevićima život će nastaviti
uz svakodnevnu podršku zaposlenih u
Zavodu za mentalno invalidne osobe u
Bakovićima.
"Naši će zaposlenici kotrolirati uzimaju li korisnici terapiju, pratit će i kako
su se prilagodili novom načinu stanovanja, jesu li svladali vještine poput kuhanja i održavanja kuće te poštuju li pravila
kuću u lokalnoj zajednici, na dobitku je i
preostalih 375 korisnika Zavoda Bakovići. Oni će rasterećenjem kapaciteta dobiti više životnog prostora za osnovne
potrebe, ali i radno okupacijsku terapiju.
"Otvaranjem Kuća u lokalnoj zajednici na dobitku su svi", kaže federalni
ministar rada i socijalne skrbi Vjekoslav
Čamber. Prije svega, korisnicima se osiguravaju prava garantirana UN-ovom
konvencijom o ljudskim pravima, postojeći Zavodi za zbrinjavanje osoba s mentalnim poteškoćama se rasterećuju, a pojeftinjuju i troškovi smještaja.
"Korisnici na ovaj način biraju gdje će,
kako i s kime stanovati što je njihovo osnovno ljudsko pravo po UN-ovoj konvenciji o ljudskim pravima koju je ratificirala
i BiH. Postojeće ustanove dobijaju više
prostora, otvaraju se nova radna mjesta,
a velike su i šanse za pojeftinjenje smještaja korisnika", izjavio je Čamber koji je
s jednim od korisnika presjekao vrpcu i
Kuću u Gojevićima službeno otvorio.
Inače, Federalno ministarstvo rada i
socijalne politike u projekt otvaranja Kuće u lokalnoj zajednici u Gojevićima uložilo je 170 tisuća maraka. Koliko su ovakvi projekti zaista važni osobama koje
imaju poteškoća u mentalnom zdravlju
najbolje potvrđuje priča o djevojci koja je
donedavno bila korisnica prve Kuće u
lokalnoj zajednici Zavoda Bakovići. Nakon liječenja, ne samo da se vratila svome domu već je i nastavila studij, nedavno je i diplomirala te dobila posao. Boljeg
dokaza važnosti ovakvog, europskim
standardima potpuno prilagođenog načina zbrinjavanja osobama s poteškoćama u mentalnom razvoju, nema!
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
KUHINJA
FOJNIČKAŠKRINJA
Čokoladna bomba
Proljeće nam je već uveliko stiglo, a sa njim i mnogi proljetni radovi. Čišćenja
bašti,sadnja „povrtalja“,uređanje vrtova zahtjeva dosta posla.Kada se preko
dana dobro umorimo onda nam dobro dođe neko slatko osvježenje.U ovom
broju vam preporučam jednu čokoladnu bombu.Uživajte!
Tijesto:
3 jaja
6 žlica šećera
4 žlice ulja
3
žlice
brašna
Priredila Božana Tuka
2,5 žlice kakaa
½ praška za pecivo
(ispeći dvije ovakve kore)
Zaliv:
1 dcl mlijeka
2 žlice šećera
(neka prokuha)
Krema:
0,5l vrhnja za kuhanje
3 mliječne čokolade
3 čokolade za kuhanje
250 gr margarina
Priprema kreme:
Vrhnje, čokoladu i margarin zajedno staviti na
laganu vatru da se istopi, ne treba kuhati. Tako
pripremljenom kremom preliti kore.
Prvu koru staviti u kalup za torte. Koru malo
zaliti zalivom i preliti polovicom tople kreme.
Staviti drugu koru i preliti ostatkom kreme.
Torta mora odstojati u kalupu da se krema
ohladi i torta stegne.
OŽUJAK/TRAVANJ 2012.
BROJ 15
27
IZ SAMOSTANSKE RIZNICE
Fojnički grbovnik
SLOŽENI GRB
U lijevom gornjem i u desnom dijelu štita nalazi se grb Ohmučevića; u lijevom donjem dijelu je grb
Kovačića; u desnom gornjem dijelu je grb Radimirović-Ivanovića; u središtu je grb Jablanića.
Download

Fojnička škrinja broj 15